E.

Morin: Odgoj za budunost |1

I. SLIJEPA MJESTA SPOZNAJE: ZABLUDA I ILUZIJA

Svaka spoznaja sadrava u sebi opasnost zablude i iluzije, a odgoj budunosti se mora suoiti s tim problemom. Najvea bi zabluda bila da se podcijeni problem zablude, a najvea iluzija da se podcijeni problem iluzije. Zabluda i iluzija se nameu ljudskom duhu od pojave homo sapiensa, pa sve do danas i skoro ih je nemogue izbjei. 1. AHILOVA PETA SPOZNAJE Odgoj treba pokazati da nema spoznaje koja nije ugroena zabludom i iluzijom. Spoznaja je istodobno tumaenje i rekonstrukcija, ona sadri u sebi interpretaciju, to pak uvodi opasnost od zablude u unutranjost subjektivnosti onoga koji spoznaje, njegovog vienja svijeta, njegovih naela. Projekcija naih elja ili strahova, isto kao i mentalni poremeaji koje prouzrokuju osjeaji, jo vie poveavaju opasnost zablude. Krivo je misliti da emo odstraniti opasnost zablude time to potisnemo svaku osjeajnost, jer je razvoj inteligencije neodvojiv od razvoja osjeajnosti. Naime, osjeajnost moe uguiti, ali isto tako i napajati spoznaju. Nema neke vie razine na kojoj bi razum bio nadmoan osjeaju, nego postoji krug intelektafekt. Smatra se ak da je osjeajna sposobnost krajnje potrebna za pokretanje racionalnih postupaka i ponaanja. Razvoj znanstvene spoznaje je mono sredstvo za otkrivanje zabluda i sredstvo u borbi protiv illuzija. U svakom sluaju se odgoj treba posvetiti otkrivanju izvora zabluda, iluzija i zaslijepljenosti. 1.1 MENTALNE ZABLUDE Vanost fantazmi i imaginarnog kod ljudskog je bia neuvena. Postoji srazmjerno neovisan psihiki svijet, u kojem preovladavaju potrebe, snovi, elje, ideje, slike i fantazme, psihiki svijet koji se stalno uvlai u nae vienje ili poimanje izvanjskog svijeta. U svakom duhu postoji i mogunost samozavaravanja koja je trajni izvor zabluda i iluzija. Pa i samo nae pamenje je podlono vrlo brojnim uzrocima zablude, naime na duh ima nesvjesnu tenju da selekcionira sjeanja koja su za nas povoljna, te da potiskuje, pa ak i izbrie ona nepovoljna. Ima ak i lanih sjeanja koja smo uvjereni da smo ih doista doivjeli, kao to ima potisnutih sjeanja za koja mislimo da ih nikada nismo doivjeli. Pamenje, dakle i samo moe biti podlono grekama i iluzijama. 1.2 INTELEKTUALNE ZABLUDE Idejni sustavi (teorije, doktrine, ideologije) podravaju zablude i iluzije koje su u njima upisane. Svaki se idejni sustav opire informaciji koja mu ne odgovara, tako se teorije odupiru neprijateljskim teorijama ili protivnim argumentacijama, a doktrine (teorije zatvorene oko samih sebe i apsolutno uvjerene u svoju istinu) su posve neranjive na svaku kritiku koja eli ukazati na njihove zablude. 1.3 ZABLUDE RAZUMA Ono to omoguuje da razlikujemo izmeu budnog stanja i sna, imaginarnog i zbiljskog, subjektivnog i objektivnog je racionalna aktivnost duha koja ima funkciju korigiranja. Racionalnost je najbolja brana od zabluda i iluzije. Postoji konstruktivna racionalnost- koja gradi koherentne teorije provjeravajui logiki karakter teorijske organizacije, kompatibilnost ideja to ine neku teoriju, sklad izmeu njenih tvrdnji i empirijskih injenica na koje se ona primjenjuje, te kritika racionalnost- koja se bavi zabludama i iluzijama vjerovanja, doktrina i teorija. Ali i racionalnost nosi u sebi mogunost zablude i iluzije kad se izopai u racionalizaciju. Racionalizacija vjeruje za sebe da je racionalna jer predstavlja savren logiki sustav, koji se temelji na dedukciji/indukciji, ali ona poiva na krnjim ili krivim temeljima, i zatvara se za argumentirano osporavanje i za empirijsku provjeru. Racionalizacija je zatvorena, racionalnost otvorena. Racionalizacija predstavlja jedan od najveih izvora zabluda i iluzija. Prava racionalnost uspostavlja dijalog sa zbiljom koja joj se odupire. Ona je plod argumentirane rasprave izmeu ideja. Racionalizam ne mari za bia, subjektivnost, osjeajnost, ivot, on je iracionalan. Racionalnost mora priznati udio afekta, ljubavi, determinizma, mehanizma. Ona zna da ljudski um ne moe biti sveznajui, ona je teorijska, ne samo kritika, nego i autokritika. Pravu racionalnost prepoznajemo po njenoj sposobnosti da spozna svoju nedostatnost. Poinjemo biti istinski racionalni kad prepoznajemo racionalizaciju koju sadri naa racionalnost. U odgoju budunosti se treba prepoznati naelo racionalne neizvjesnosti: racionalnost je trajno ugroena, ako ne odrava samokritiku budnost, neprestanom mogunou da sklizne u racionalizatorsku iluziju. 1.4 PARADIGMATSKA ZASIJEPLJENOST Paradigma moe biti definirana: 1. Promocijom/selekcijom kljunih koncepata inteligibilnosti (inteligibilan- dohvatljiv samo razumu), a Poredak u deterministikim koncepcijama, Materija u materijalistikim koncepcijama, Duh u spiritualistikim

E. Morin: Odgoj za budunost |2

koncepcijama, Struktura u strukturalistikim koncepcijama su kljuni pojmovi koji odabiru, iskljuuju ili podreuju koncepte to su im protuslovni. U paradigmatskoj razini vlada naelo selekcije ideja koje su integrirane u diskurz ili teoriju, ili su iz njih udaljene i odbaene. 2. Odreivanjem kljunih logikih operacija. Paradigma daje prednost odreenim logikim operacijama nad drugim (kao to je disjunkcija nad konjunkcijom), paradigma daje valjanost i univerzalnost logici koju je izabrala. Time ona daje diskurzima i teorijama koje kontrolira karakter nunosti i istine. Paradigma vri selekciju i determinaciju konceptualizacije i svih logikih operacija. Ona odreuje temeljne kategorije inteligibilnosti i vri kontrolu nad njihovom upotrebom. Tako pojedinci spoznaju, misle i djeluju prema paradigmama koje su kulturalno u njih upisane. Vanost paradigme oituje se u svakoj teoriji, doktrini ili ideologiji. Paradigma je nesvjesna, ali ona napaja svjesnu misao i kontrolira je, pa tako i nadsvjesna. Paradigma utemeljuje najvanije odnose koji sainjavaju aksiome; ona odreuje pojmove, upravlja diskurzima i/ili teorijama. Ona organizira organizaciju te u njoj zainje novi poetak ili obnovu. Poznata je velika zapadnjaka paradigma koju je formulirao Descartes i koju je nametnuo razvoj europske povijesti od poetka XVII stoljea . Kartezijanska paradigma rastavlja subjekt i objekt; oni imaju svaki svoju vlastitu sferu: filozofija i misaono istraivanje nalaze se s jedne strane, znanost i objektivna istraivanja s druge. Ta razdioba se protee s kraja na kraj univerzuma. Paradigma odreuje najvanije odnose i propisuje logiki odnos. Ona odreuje dvostruko vienje svijeta, zapravo udvostruenje istog svijeta. S jedne je strane svijet objekata podloan promatranjima, eksperimentiranju, manipulacijama; s druge je strane svijet subjekata koji se bavi problemima egzistencije, komunikacije, svijesti, sudbine. Tako paradigma moe istodobno pojasniti i zaslijepiti, otkrivati i skrivati. 2. IMPRINTING I NORMALIZACIJA Determinizmu paradigmi se pridruuje determinizam uvjerenja i vjerovanja koji nameu svima i svakome imperativnu snagu svetoga, normalizatorsku snagu dogme, zabrinjavajuu snagu tabua. Dominantne doktrine i ideologije takoer raspolau imperativnom snagom koja donosi izvjesnost oiglednosti onima koji u njih vjeruju. Mo zapovjedi i zabrane okuplja paradigme, slubena vjerovanja, vladajue doktrine, ustoliene istine. Sve drutveno- ekonomske i sve kulturne odrednice sinergetiki konvergiraju kako bi zatvorili spoznaju u viestruki determinizam imperativa, normi, zabrana, nepopustljivosti, blokada. U kognitivnom konformizmu postoji kulturni imprinting i normalizacija- koja odstranjuje sve ono to bi je moglo osporiti. Kulturni imprinting- matina ablona koja upisuje konformizam u dubini. Termin je prvi put predloio Konrad Lorentz da bi imenovao taj neizbrisivi peat koji prva iskustva utiskuju mladunetu. Kulturni imprinting obiljeava ljude od njihova roenja, i to najprije peatom obiteljske, pa onda kolske kulture, i on se nastavlja dalje na sveuilitu/struci. 3. NOOLOGIJA: POSJEDOVANJE Ve od samih poetaka ovjeanstva uzdigla se noosfera- nevidljiva sfera duhovnih sadraja, sa mitovima i bogovima. To fantastino nadiranje tih duhovnih bia je gurnulo homo sapiensa u ludila, oboavanja, ekstaze i ostala uzviena stanja. Proizila u potpunosti iz naih dua i duha, noosfera je u nama i mi smo u njoj. Mitovi su dobili oblik, vrstou, zbiljnost na temelju fantazija koje su stvorili nai snovi i mata, a ideje su dobile oblik, vrstou zbiljnost, na temelju simbola i naih inteligencija. Mitovi i ideje su nas obuzeli, preplavili, dali nam osjeaj, ljubav, mrnju, zanos i bijes. Drutvene zajednice ukrouju pojedince mitovima i idejama, koje pak krote cijela drutva i pojedince. No pojedinci bi mogli uzvratno ukrotiti svoje ideje kao to bi mogli istodobno nadzirati drutva koja ih kontroliraju. Ideje postoje po ovjeku i za njega, ali ovjek postoji takoer po idejami i za njih. Ideja ili teorija bi trebale biti relativizirane i ukroene. Teorija bi trebala olakati i usmjeriti kognitivne strategije kojima se slue ljudski subjekti. Glavna se intelektualna prepreka za spoznaju nalazi u naoj intelektualnoj sposobnosti spoznaje. Mit i ideologija razaraju injenice i prodiru ih. Upravo nam ideje omoguuju da shvatimo manjkavost i opasnost ideje. Moramo voditi bitnu borbu protiv ideja, ali to moemo samo uz pomo ideja. Ideje treba zadrati u njihovoj posrednikoj ulozi i ne smije ih se poistovjetiti sa zbiljom. Trebamo prihvatiti kao dostojne povjerenja samo one ideje koje sadravaju zamisao da se zbilja odupire ideji- to je prijeko potrebna zadaa u borbi protiv iluzija. 4. NEOEKIVANO Iznenauje nas ono to je neoekivano. Nikada ne moemo predvidjeti na koji e se nain novost ukazati, ali treba oekivati njezin dolazak, tj. oekivati neoekivano. A kad se neoekivano dogodi, ovjek bi trebao moi revidirati svoje teorije i ideje. 5. NEIZVJESNOST SPOZNAJE

E. Morin: Odgoj za budunost |3

U svakom odgoju i obrazovanju je potrebno da se razotkrije zapitanost o naoj sposobnosti spoznavanja. Spoznaja o spoznaji, koja sadri zapitanost onog koji spoznaje o samoj njegovoj spoznaji, mora se pojaviti u odgoju kao trajno naelo. Postoje bioantropoloki, sociokulturni i nooloki uvjeti koji omoguavaju prava propitivanja, tj. temeljnu zapitanost o svijetu, o ovjeku i spoznaji kao takvoj. Traganje za istinom zahtijeva istraivanje i izgraivanje metagledita koja e omoguiti refleksivnost, koja e sadravati zapitanost promatraa. Trebamo iskoristiti vlast koju nad nama imaju ideje kako bi dopustili upravo idejama kritike, autokritike, otvorenosti i sloenosti da nama zavladaju. Kljuni problem je u uspostavljanju suivota s naim idejama kao i s naim mitovima. Ljudski duh treba biti sumnjiav prema idealnim proizvodima, koji su mu opet ivotno prijeko potrebni. Potrebna nam je trajna kontrola kako bismo izbjegli idealizam i racionalizaciju. Potrebno je trajno pregovaranje i uzajamna kontrola izmeu duha i ideja. Isto tako je potrebno nai metagledita o noosferi, do kojih se dolazi samo pomou sloenih ideja, u suradnji sa samim naim duhom koji e tragati za metagleditima kako bi se samopromatrao i shvatio samog sebe. Mogunosti zablude i iluzije su viestruke i stalne: one koje su proizale iz kulturnog i socijalnog okruja spreavaju samostalnost duha i zabranjuju traganje za istinom; one koje proizlaze iznutra ine da se duh spontano zavarava u pogledu samog sebe. Dakle, glavna je uloga odgoja i obrazovanja da svakog pojedinca naorua tako da bude sposoban za ivotnu borbu za lucidnost, tj. za spoznaju same spoznaje.

II. 1. O PERTINENCIJI U SPOZNAJI

NAELA PERTINENTNE SPOZNAJE

Univerzalni problem: kako dobiti pristup informacijama o svijetu i kako stei sposobnost da ih se artikulira i organizira? Kako opaati i pojmiti kontekst, globalnost, multidimenzionalnost i sloenost? Da bi se artikuliralo i organiziralo spoznaju, potrebna je misaona reforma (paradigmatska, ne pragmatska). Temeljno pitanje odgoja u budunosti: pitanje koje se tie nae sposobnosti da organiziramo spoznaju. Razlog: sve vea neusklaenost izmeu naih razdvojenih znanja i globalnih, multidimenzionalnih, polidisciplinarnih problema kojih je svaki dan sve vie i vie. U toj neusklaenosti postaju nevidljivi: kontekst, globalnost, multidimenzionalnost i kompleksnost. Kako bi spoznaja bila pertinentna, odgoj za budunost treba uiniti oiglednim: 1. kontekst potrebno je staviti informacije i injenice u njihov kontekst kako bi one imale smisla. Kontekstualizacija je bitan uvjet uinkovitosti spoznajnog djelovanja. 2. globalnost (odnos izmeu cjeline i dijelova) vie nego kontekst, to je cjelina koja sadri razliite dijelove koji su s njom povezani na inter-retroaktivan ili organizacijski nain. Cjelina ima kvalitete koje ne bi bilo mogue nai u pojedinim dijelovima kad bi oni bili meusobno odvojeni Odgoj u budunosti mora koristiti Pascalovo naelo: nemogue je spoznati dijelove a da se ne poznaje cjelina, nemogue je spoznati cjelinu a de se ne upoznaju dijelovi. Razlog: sve stvari su meusobno povezane, istodobno uzrok i posljedica neega. Osim toga postoji i prisutnost cjeline u unutranjosti dijelova (ljudsko bie, drutvo) svaki pojedinac sadri cjelinu koje on ini sastavni dio, a koja istodobno ini dio njega (jezik, norme, obveze drutva) 3. multidimenzionalnost obiljeje ljudskog bia i drutva (sloenih jedinica) npr. ljudsko bie je istodobno bioloko, psihiko, afektivno, racionalno, socijalno. Pertinentna spoznaja mora prepoznati tu multidimenzionalnost: ne samo da nije mogue izdvojiti 1 dio iz cjeline, nego niti dijelove jedne od drugih 4. kompleksnost complexus= istkano zajedno, to je veza izmeu jedinstva i mnotvenosti.

Zbog sve vie sueljavanja s izazovima kompleksnosti danas, odgoj za budunost mora promicati opu inteligenciju: sposobna da se referira na kompleksnost, na kontekst na multidimenzionalan nain i u globalnoj zamisli. 2. OPA INTELIGENCIJA to je ona monija, to je vea njena sposobnost da se bavi specijalnim problemima. Postoji korelacija izmeu mobilizacije spoznaja cjeline i aktiviranja ope inteligencije. Odgoj mora poticati puno iskoritavanje ope inteligencije koje zahtijeva slobodni zamah znatielje. Misija odgoja budunosti: unaprijediti opi inteligenciju pojedinca uz

E. Morin: Odgoj za budunost |4

istodobno koritenje ve postojee spoznaje, prevladati antinomije izazvane napretkom u specijaliziranim znanjima i identificirati lanu racionalnost. Antinomija postojanje zapreka koje osujeuju djelovanje pertinentne spoznaje. One stvaraju raskid izmeu drutvenih i prirodnih znanosti te razdvajaju znanost u hiperspecijalizirane discipline, zatvorene same u sebe. Posljedica: slabljenje percipiranja globalnosti, slabljenje odgovornosti i slabljenje solidarnosti. 3. BITNI PROBLEMI 1. disjunkcija i zatvorena specijalizacija hiperspecijalizacija - spreava da se vidi ono globalno (koje cijepa u dijelove) i ono bitno (koje rastvara) te onemoguava pravilno tretiranje problema znanstvena i tehnika kultura (podijeljena po disciplinama) usitnjuje i razdvaja znanja i time ini njihovu kontekstualizaciju sve teom podjela na discipline ini nas nesposobnima da shvatimo ono to je kompleksno specijalizacija: poseban oblik apstrakcije, izvlaenje nekog predmeta iz njegovog konteksta (prekid veza i interkomunikacije s njegovom sredinom) i njegovo uklapanje u neko apstraktno konceptualno podruje primjer: ekonomija najzaostalija znanost u drutvenom i ljudskom pogledu jer se izdvojila iz drutvenih, povijesnih, politikih, psiholokih, ekolokih uvjeta u kojima se zbivaju ekonomske djelatnosti redukcija i disjunkcija

2.

naelo redukcije - svodi poznavanje neke cjeline na poznavanje njezinih dijelova, vodi svoenju sloenog u jednostavno moe dovesti do toga da se odstrani sve to nije mogue izmjeriti i kvantificirati time odstranjuje ono ljudsko od ovjeka (emocije, strasti, alosti, radosti) ako se strogo pokorava deterministikom postulatu, prikriva nehotinost, sluajnost, novost, invenciju

3.

disjunktivna inteligencija razbija sloenu cjelinu svijeta u odvojene dijelove, svodi mnogodimenzionalnost na jednodimenzionalnost, kratkovidna inteligencija koja najee zavrava sljepilom tj. ini ovjeka nesvjesnim i neodgovornim, ne razumije, ne promilja, ne vidi stvari dalekoseno pogrena racionalnost jednodimenzionalna, smatra se jedinom racionalnou, a zapravo je umrtvila razumijevanje, razmiljanje i dugorono vienje stvari, nesposobna da se nosi s najteim problemima

paradoks: XX.st. donijelo: napredak znanosti i tehnike/sljepou prema globalnim sloenim problemima, zablude i iluzije samih znanstvenika i strunjaka zato? Jer su zanemarena temeljna naela pertinentne spoznaje. Komadanjem i rasporeivanjem znanja postajemo nesposobni da shvatimo ono to je kompleksno rjeenje: sjedinjenje analize i sinteze

III.

POUAVATI LJUDSKO STANJE

Obrazovanje budunosti: temeljno i univerzalno obrazovanje u ijem e se sreditu nalaziti ovjekovo stanje kao takvo. Prepoznati ljudsko stanje: smjestiti ovjeka u svemir, a ne odvojiti ga od njega. Propitkivati ljudsko stanje: propitkivati na poloaj u svijetu. Odgoj budunosti mora ujediniti znanja prirodnih znanosti kako bi se ljudsko stanje smjestilo u svijet te spoznaje humanistikih znanosti kako bi se osvijetlila ljudska mnogodimenzionalnost i sloenost. 1. LJUDSKA UKORIJENJENOST< = > ISKORIJENJENOST Nalazimo se istodobno unutar prirode i izvan nje. 1. kozmiko stanje ivimo u svemiru u kojem vlada suodnos reda, nereda i organizacije

2. fiziko stanje ivot je solaran (ovisi o Suncu pomou kojega je i nastao)

E. Morin: Odgoj za budunost |5

3. zemaljsko stanje mi smo istodobno kozmika i zemaljska bia, na planet luta svemirom i trebamo prihvatiti
posljedice te marginalne situacije, zavisimo od zemaljske biosfere, moramo prihvatiti na vrlo fiziki i vrlo bioloki zemaljski identitet 4. ljudsko stanje hominizacija: pokazuje kako animalnost i humanitet tvore zajedno nae ljudsko stanje, istodobno isprekidana (pojava novih vrsta:habilis, erectus, sapiens) i kontinuirana (pojava hoda na 2 noge, stvaranje drutva, jezika, kulture, mitova), zavrava novim poetkom ljudsko bie se humanizira 2 aspekta ovjeka biofiziki i psiho-socio-kulturni (meusobno povezani, jedan upuuje na drugoga) svemir promatramo na racionalan i znanstveni nain to nas odvaja od njega, razvili smo se onkraj fizikog i ivog svijeta 2. LJUDSKO U OVJEKU

1. jedinstvo dvojnosti ovjek je bie istodobno potpuno bioloko i potpuno kulturno, nosi u sebi iskonsko
jedinstvo i dvojnost 2. krug mozak< = >duh< = >kultura svaki od ta 3 lana prijeko potreban dvama drugima, duh je manifestacija mozga koju potie kultura, a koja pak bez mozga ne bi postojala 3. krug razum < = >osjeaj< = >nagon proizlazi iz MacLeanove koncepcije trojedinstva mozga. Ljudski mozak ujedinjuje u sebi: a) paleocephalus nasljednik mozga gmazova, izvor agresivnosti, spolnog poriva, primarnih nagona

b) mesocephalus nasljednik mozga bivih sisavaca, dugotrajna privrenost i pamenje c) cortex tj. neocortex sjedite analitikih, logikih i stratekih sposobnosti koje se u potpunosti mogu
ostvariti tek zahvaljujui kulturi odnosi izmeu te tri instance su komplementarni ,ali i antagonistiki, promjenjivi (racionalnost nema vrhovnu mo) 4. krug pojedinac< = >drutvo< = >vrsta svaki od ta 3 lana je i sredstvo i cilj: kultura i drutvo omoguuju ostvarenje pojedinaca, a interakcije izmeu pojedinaca omoguuju odravanje kulture i samoorganizaciju drutva

IV.

UNITAS MULTIPLEX: LJUDSKA RAZNOLIKOST I JEDINSTVO

Ideja jedinstva ljudske vrste ne smije zasjeniti ideju njezine raznolikosti, ali ni obrnuto. 1. individualno podruje na tom podruju postoji genetiko jedinstvo/raznolikost: svako ljudsko bie nosi u sebi u cerebralnom, mentalnom, psiholokom, afektivnom, intelektualnom, subjektivnom pogledu temeljne zajednike karakteristike, ali posjeduje istodobno svoje cerebralne, mentalne, psiholoke, afektivne, intelektualne, subjektivne i ine posebnosti. 2. drutveno podruje na podruju drutva postoji jedinstvenost/raznolikost jezika, drutvenih organizacija i kultura 3. kulturna raznolikost i pluralnost pojedinca uvijek postoji kultura u kulturama (ono to se prenosi naratajima i reproducira u svakom pojedincu), ali kultura postoji samo zahvaljujui kulturama (svaka kultura je posebna) dvostruki fenomen jedinstva i raznolikosti kultura kultura odrava ljudski identitet u onome to mu je specifino; kulture odravaju drutvene identitete u onome to im je specifino. Kulture su prividno zatvorene u sebe kako bi sauvale svoj posebni identitet i otvorene jer integriraju u sebi ne samo znanja i tehnike, nego i ideje, obiaje, namirnice, pojedince koji su doli od drugamo 4. sapiens demens ljudsko je bie kompleksno i nosi u sebi suprotne karakteristike: sapiens i demens (racionalno i sumanuto), faber i ludens (radino i zaigrano), empiricus i imaginarius (empirijsko i imaginarno), economicus i consumans (tedljivo i rastrono), prosaicus i poeticus (prozaino i poetino). 5. homo complexus ljudsko je bie istodobno razumno i nerazumno, umjereno i neumjereno, subjekt stalne i nestalne afektivnosti, smije, plae, ali sposobno i za objektivnu procjenu IV. POUAVATI ZEMALJSKI IDENTITET

E. Morin: Odgoj za budunost |6

kako bismo mogli promiljati svoje probleme i probleme naega svijeta trebamo o shvatiti ljudsko stanje o shvatiti situaciju ljudskoga svijeta ljudski svijet je o od xvi. st. u planetarnoj eri o od kraja xx. st. u razdoblju globalizacije

globalizacija pojava svijeta kao takvoga mnotvo informacija (internet, telekomunikacije) nam oteava shvaanje svijeta modus razmiljanja takoer oteava shvaanje (nije se prilagodio na novu situaciju globalizacija, mnotvo informacija) o nadamo se da emo pronai planetarni problem, koji obuhvaa sveukupnost ivotnih problema - svrha odgoja budunosti odgoj ovjeka, koji e djelovati u smislu novog, zemaljskog identiteta i osvijetenosti 1.Planetarna era od poetka smo se raselili po svim kontinentima iako se razlikujemo (crnci, bijelci), svi imamo iste temeljne ljudske karakteristike ponovno nas je povezala planetarizacija, koja zapoinje uvoenjem europske civilizacije na druge kontinente (od 1942.) to je uz dobre strane (irenje kulture, kontakata), donijelo i brojne strahote (rat, bolesti, ekonomske krize, ropstvo) svijet je postao mali (razvoj tehnike), no istodobno sve vie meuzavisna cjelina (svi koristimo stvari iz cijelog svijeta) no globalizacija je dovela do brojnih nejednakosti (bogati europljani vs afrikanci) globalizacija (svijet postaje cjelina) vs balkanizacijai (ali istodobno sve vie podijeljen) antagonizam izmeu nacija, vjera, istoka i zapada sam razvoj je doveo do duboke civilizacijske krize koja ugroava razvijena drutva Zapada iskljuivo tehniko-ekonomski razvoje je neodriv, on treba biti i intelektualan, moralan 2. Nasljea xx stoljea Nasljedstvo napretka i barbarstva a) dva barbarstva (1) iz dubina vremena donosi rat, pokolj, fatalizam (2) iz dubine racionalizacije zanemaruje pojedince, osjeaje, umnaa sile smrti i tehniko-industrijskog podinjavanja ii) da ga nadiemo trebamo prepoznati njegovo naslijee (1) naslijee smrti (2) naslijee raanja 1) nasljedstvo smrti a) ljudska evolucija je stalni rast smrtnih sila i) smrti u ratovima, logorima ii) opasnost od nuklearnog oruja (1) mogunost samounitenja 2) nove opasnosti a) mogunost ekoloke smrti b) razne bolesti (AIDS, bakterije) c) bolesti iz dubine nae due (droga) 3) smrt modernosti a) razvoj donosi i dobro i loe i) modernost kao vjera u napredak, tehniku znanost je umrla (Hiroima, bijeda, kulturna pustoenja) 4) Nadanje a) u treem tisuljeu bi trebalo doi do stvaranja zemaljskog graanstva i) u sri te misije je odgoj

E. Morin: Odgoj za budunost |7

b) Doprinos protivstruja i) xx. st nam je ostavilo brojne protivstruje (1) ekoloka protustruja (rast oneienja) (2) kvalitativna protustruja (potie kakvou u svim podrujima) (3) protustruja otpora prema prozaikom i posve utilitarnom ivotu(traganje za pjesnikim ivotom) (4) protustruja opiranja prema prvenstvu standardiziranje potronje (traganje za intenzitetom doivljaja i tenja prema asketskom ivotu i umjerenosti) (5) protustruja koja tei oslobaanju sveprisutne tiranije novca (6) protustruja koja pokuava izgraditi etiku unoenja mira u due i duh ii) one trebaju u xxi. st. dovesti do globalne transformacije c) U protuslovnoj igri mogunosti i) razvoj tehnoznanosti je dvosmislen, on moe donijeti (1) blagostanje (2) ali i najstranije okolnosti za smrt i destrukciju ii) kljuan problem xx. st. (1) hoe li nas tehnosfera podiniti(roboti) ili emo ivjeti u simbiozi s njom iii) postoje razne mogunosti razvoja biotehnologija (uklanjanje bolesti, ali i manipulacija ovjejeg mozga) iv) trebamo polagati nadu u ljudsku ljubav i razvoj umnih mogunosti ljudskog bia, tj. polagati nadu u ljudski duh 3. Identitet i zemaljska svijest - svi smo proizali iz razvoja ivota kojemu je zemlja bila hraniteljica i majinska ovojnica, te stoga svi imamo zajedniki identitet (postoje razne podrazine). Svi proivljavamo iste probleme i svi smo povezani u zajednicu s istom planetarnom sudbinom, stoga bismo svi trebali teiti istom cilju. Pritom trebamo imati na umu Antropoloku svijest spoznaje nae jedinstvo i raznolikost Ekoloku svijest suivot s biosferom Civilna zemaljska svijest svijest o odgovornosti i solidarnosti s djecom planete zemlje Duhovna svijest svijest o ljudskom stanju Trebamo tragati za boljom budunosti, potujui sadanjost i vodei rauna o prolosti. Povezanost treba zamijeniti put razdvojenosti i pokazati put mudrosti ivota u zajednici. Raznolikost nas ne treba razdvajati, nego spajati. Trebamo spasiti ljudsko jedinstvo, ali istodobno i ljudsku raznolikost. Odgoj budunosti trebat e pouavati etici planetarnog razumijevanja.

V.

SUOITI SE S NEIZVJESNOSTIMA

Euripid- treba oekivati neoekivano -20. st. otkrilo strah od budunosti 1. Povijesna neizvjesnost -budunost se zove neizvjesnost 2. Stvaralaka i ruilaka povijest -pojava novog ne moe se predskazati, jer onda to novo ne bi bilo novo -novo stvaralatvo ne moe se poznati unaprijed, jer onda to ne bi bilo stvaralatvo -povijest napreduje kroz odstupanja od putanje koja dolaze od inovacije ili otvaranja iznutra, ili pak zbog izvanjskih sluajnih dogaaja. Potom e se preobrazba iriti poput epidemije, razvijati se, bujati i postajati sve monija tenja koja e napokon proizvesti novu normalnost -Tako je bilo sa svim tehnikim inovacijama: kompasom, tiskarom, parnim strojem, sve do raunala, tako je bilo sa svim velikim vjerama -ne radi se samo o inovacijama i kreacijama. Postoje i razaranja. Tako je razvoj tehnike, industrije ili kapitalizma doveo do razaranja tradicionalnih civilizacija (propast Atene, Inki, Turskog carstva, Austro-ugarske monarhije i sl.). Silna su znanja, djela, remek-djela knjievnosti unitena -povijest nam pokazuje udesna ostvarenja (pojava demokracije i filozofije) ali i strana razaranja. Povijest ne predstavlja pravocrtan razvoj. Radi se o preklapanju isprekidanih dogaaja, punih sluajnosti i neizvjesnog, u kojem se mijeaju evolucija i involucija, napredovanje i regresija, zbivaju prijelom -povijest je kompleks sastavljen od reda, nereda i organizacije. Ona uvijek ima dva suprotna lica: uljudbu i barbarstvo, stvaranje i razaranje, raanje i smaknue

E. Morin: Odgoj za budunost |8

3. Suoiti se s neizvjesnostima -ovjek je sa svih strana suoen sa neizvjesnou i treba se nauiti suoavati s njom jer ivimo u promjenjivo doba kad su vrijednosti dvosmislene kad je sve povezano. Zato se odgoj budunosti mora vratiti na neizvjesnosti povezane sa spoznajom- upravo zbog toga to postoji: a) naelo cerebralno-mentalne nesigurnosti b) naelo logike nesigurnosti c) naelo racionalne nesigurnosti d) naelo psiholoke nesigurnosti- nismo svjesni to se zbiva u naem duhu-u sebi uvijek ima neto temeljno nesvjesno -toliko problema navode nas na pomisao da svijet nije samo u krizi nego da se nalazi u stanju gdje se sukobljavaju sile smrti i sile ivota, a koje moemo nazvati agonijom Neizvjesnost zbilje: -zbilja nije oigledna ni itljiva -ideje i teorije prevode zbilju -naa zbilja tek je naa ideja o zbilji, nita drugo -vano je da shvatimo nesigurnosti zbilje, da znamo da u zbilji ima jo nevidljivih mogunosti -to nam pokazuje da trebamo znati interpretirati realnost prije nego to prepoznamo gdje se nalazi realizam Neizvjesnost spoznaje: -spoznaja je nesigurna avantura koja u sebi sadrava rizik iluzije i zablude Neizvjesnost i ekologija djelovanja: -akcija u nekoj dilemi odluuje, ona presuuje -akcija je odluka, izbor, ali i oklada. A u pojmu oklade postoji uvijek svijest o riziku i neizvjesnosti. Tu se sada uplie pojam ekologije djelovanja -im neki pojedinac poduzme neku akciju ona mu odmah poinje izmicati iz ruku, jer akcija se upisuje u svijet interakcije koja moe postati tono suprotna njenoj prvobitnoj namjeri. To nas sili da nastavimo s djelovanjem, da ga pokuamo ispraviti- ako jo za to ima vremena -ekologija akcije znai voditi rauna o kompleksnosti koju ona pretpostavlja, tj. o proizvoljnosti, o sluaju, o inicijativi, o odluci, o svemu oekivanom i neoekivanom, znai uvijek biti svjestan opasnosti od njenog neuspjeha i transformacija -velika neizvjesnost s kojom se treba suoiti dolazi od onoga to zovemo ekologijom djelovanja i koja sadri etiri naela Spona rizik-oprez -naelo neizvjesnosti proizlazi iz dvostruke nunosti rizika i opreza -za svaku poduzetu akciju u neizvjesnoj sredini postoji protuslovlje izmeu naela rizika i naela opreza. Radi se o tome da ih treba povezati unato njihovoj suprotnosti svi znamo pokazati krajnju hrabrost, ali i nita ne poduzeti prije zrelog razmiljanja. Kod druge vrste ljudi hrabrost je posljedica neznanja, dok razmiljanje ima za posljedicu neodlunost (Periklo) Spona svrha-sredstvo -naelo neizvjesnosti svrhe i sredstava -budui da sredstva i svrhe djeluju jedni na druge, gotovo je neizbjeno da nedolina sredstva u slubi uzvienih ciljeva ove posljednje kvare te da ih napokon zamijene -sredstva potlaivanja upotrijebljena s oslobodilakom svrhom mogu ne samo ugroziti taj cilj, nego ona postaju sama sebi svrhom Spona akcija-kontekst -svaka akcija izmie volji njenog autora ulazei u inter-re-tro-akcije sa sredinom u kojoj se zbiva. To je naelo tipino za ekologiju djelovanja. Akcija nosi u sebi ne samo rizik neuspjeha, nego i mogunost skretanja i kvarenja njenog poetnog smisla, a moe se ak okrenuti protiv svojih zaetnika (npr. Oktobarska revolucija 1917. Nije dovela do diktature proletarijata, nego do diktature nad proletarijatom) -tako moemo susresti tri tipa nesluenih posljedica prema Hirschmanu: a)lo uinak b)bespredmetnost inovacije (im je vie promjena tim vie sve ostaje po starom) c)ugroenost tekovina (htjelo se popraviti drutvo, ali uspjelo se samo ukinuti njegove slobode ili sigurnost) Dugorona nepredskazivost: -zacijelo je mogue pretpostaviti ili naslutiti kratkorone uinke nekog djelovanja, ali njegovi uinci su dugorono nepredskazivi -tako za nijednu akciju nije sigurno da e se razvijati u pravom smislu svoje namjere ili svrhe

E. Morin: Odgoj za budunost |9

-ekologija djelovanja nas ipak ne poziva na nedjelovanje, nego na okladu koja prepoznaje rizik Oklada i strategija -postoje dva pomona sredstva da bi se lake suoili s neizvjesnosti djelovanja: puna svijest o okladi koju sadri odluka i pritjecanje strategiji -kad je donesen promiljeni izbor neke odluke, puna svijest o neizvjesnosti postaje puna svijest o okladi -strategija treba biti vanija od programa -program: utvruje sekvence djelovanja koje treba izvriti bez promjene u stabilnom okruenju, ali im se pojave promjene vanjskih uvjeta, program e se zablokirati -strategija: izgrauje djelatni scenarij ispitujui izvjesnost i neizvjesnost situacije, vjerojatnosti i nevjerojatnosti. Za sve to se zbiva u nestalnoj i neizvjesnoj sredini prijeko je potrebna strategija. Ona mora davati as oprezu, as hrabrosti. Strategija mora esto raditi kompromise -tako se odgovor na neizvjesnosti to prate akciju sastoji od promiljenog izbora neke odluke, od svijest o okladi, od izrade takve strategije koja e voditi rauna o sloenosti njenih vlastitih ciljeva. Trebamo se i moramo boriti protiv neizvjesnosti djelovanja, moemo ih ak nadvladati-kratkorono. Strategije kao i spoznaje uvijek ostaju plovidbe oceanom neizvjesnosti -misao se mora naoruati i naotriti da bi se suoila s neizvjesnou. Sve to sadrava ansu za uspjeh sadrava i rizik, a misao mora prepoznati ansu rizika kao i rizik anse -tijekom povijest smo naalost esto vidjeli kako ono mogue postaje nemogue, takoer smo doivjeli da neto emu se ni u snu nismo nadali postane mogue i da se ostvari. esto smo vidjeli da se ono najmanje vjerojatno ostvari lake nego vjerojatno; znajmo se dakle nadati nenadanom i stremiti nevjerojatnom!!!

VI.

POUAVATI RAZUMIJEVANJE

1.

meuovisnosti meu ljudima su se umnogostruile, ljudi su povezaniji trijumf komunikacije (mree, telefoni, fax, modemi, mobiteli, Internet). Unato tome napretku razumijevanja nerazumijevanje jo vee problem razumijevanja bitan za sve ljude i stoga mora biti u sreditu odgoja budunosti (nijedna komunikac. tehnika ne nosi razumijevanje po sebi) duhovno poslanje odgoja: pouavati razumijevanje meu ljudima mora biti uvijet i jamstvo intelektualne i moralne solidarnosti ovjeanstva 2 pola problema razumijevanja: planetaran (razumijevanje izmeu ljudi, kultura, naroda) i individualan (privatni odnosi meu bliskim ljudima) to su ljudi bliskiji bolje se razumiju NETONO to su ljudi bliskiji MANJE se razumiju NESPORAZUMI, LJUBOMORA, AGRESIVNOST DVA RAZUMIJEVANJA komunikacija ne donosi razumijevanje 1. uvijet razumijevanja dobro prosljeena i shvaena informacija 2 vrste razumijevanja: INTELEKTUALNO ILI OBJEKTIVNO I LJUDSKO INTERSUBJEKTIVNO RAZUMIJEVANJE razumijeti = intelektualno shvatiti zajedno (tekst i kontekst, dijelove i cijelinu, jednostruko i mnogostruko). Intelektualno razumijevanje se temelji na RAZUMLJIVOSTI I RAZJANJENJU RAZJASNITI = promatrati ono to se nastoji upoznati kao objekt i primjeniti na njega objektivne naine spoznaje. Razjanjenje je dovoljno za intelektualno = objektivno razumijvanje anonimnih ili materijalnih stvari ali nije dovoljno za ljudsko razumijevanje ljudsko razumijevanje sadri spoznaju subjekta po subjektu (npr uplakano dijete razumijemo ako se poistovjetimo s njim a ne po slanosti suza) > drugoga se ne moe percipirati samo objektivno, no mora biti percipiran kao drugi subjekt s kojim se indetificiramo i kojeg indetificiramo sa sobom, kao alter ego koji postaje alter ego razumijevanje (intersubjektivno) ukljuuje empatiju, indentifikaciju, projekciju, otvorenost, simpatiju i velikodunost ODGOJ ZA NADILAENJE ZAPREKA U RAZUMIJEVANJU

2.

E . M o r i n : O d g o j z a b u d u n o s t | 10

IZVANJSKE ZAPREKE ZA INTELEKTUALNI ILI OBJAKTIVNO RAZUMIJEVANJE SU BROJNI I VIESTRUKI um ometa prijenos informacije > nesporazum vieznanost nekog pojma izgovoren u jednom smislu, moe biti shvaen u drugom (npr. kultura- naueno i steeno, vrijednosti i obiaji naroda, drutvene znanosti kao knjievnost, umjetnost i filozofija) nepoznavanje tuih obiaja i obreda > nesvjesno obezvreivanje ili vrijeanje neratumijevanje imperativnih vrednota (npr. potivanje starijih,bezuvijetan posluh djece, potivanje sloboda, kult pojedinca) nerazumijevanje etikih imperativa tipinih za neku kulturu (imperativ osvete, imperativ potivanja zakona) nemogunost, u okviru jednog svjetonazora, da se shvate ideje i argumenti nekog drugog svjetonazora nemogunost da jedan mentalni sklop shvati drugi mentalni sklop UNUTRANJE ZAPREKE u oba razumijevanja ogromne ravnodunost, egocentrinost, etnocentrinost, sociocentrinost (stavlaju se u sredite svijeta i smatraju sve strano ili udaljeno sporednim, nevanim, neprijateljskim) Egocentrinost podrava self-deception=samozavaravanje sloena kruna igra lai, iskrenosti, uvjerenja, dvolinosti, koja nas dovodi do toga da na pogrdan nain primamo rijei ili djela drugih, da biramo ono to je za njih nepovoljno, da odbacimo sve to ide u njihovu korist, da biramo samo nae laskave uspomene, a odbacimo ili preinaimo one neasne. nerazumijevanje sebe vaanje izvor ne razumijevanja drugog prikrivanje vlastotih nedostataka i slabosti i istovremeno nesmiljenost za nedostatke i slabosti drugih etnocentrinost i sociocentrinost uzrok ksenofobije i rasizma razlozi i posljedice nerazumijevanje proizalih iz egocentrinosti i etnocentrinosti: preduvjerenje, nesposobnost za samokritiku, oholost, nijekanje, prezir reduktivni duh svesti spoznaju jednog kompleksa na spznaju jedog od njegovih elemenata, jedinog kojeg se smatra znaajnim, ima u etici poraznije posljedice nego u fizikoj spoznaji. Ako je ta j element negativan, zanemarit e se pozotivni elementi i obrnuto = NERAZUMIJEVANJE (NPR. NE SVODITI LJUD. BIE NA NJ. ZLOIN) NAJTEE ZAPREKE U RAZUMIJEVANJU SASTOJE SE OD KRUGA: EGOCENTRINOST, SAMOOPRAVDANJE I SELF-DECEPTION > ljudski duh ih moe i mora prevladati Sprega inteletualnog i ljudskog, individualnog i kolektivnog nerazumijevanja predstavljea zapreke za poboljanje odnosa izmeu pojedinca, grupe, naroda i nacije Gospodarski, pravni, drutveni, kulturni, intelektualni i etiki odnosi e razviti dvostruko razumijevanje, intelektualno i ljudsko

3. ETIKA RAZUMIJEVANJA - ETIKA RAZUMIJEVANJA umjetnost ivljenja koja do nas trai da razumijemo drugoga na nesebian nain, ne moe oekivati nikakvu uzajamnost. Ona trai od nas da razumijemo nerazumijevanje, da obrazloimo, da pobijemo razlozima, umjesto da bacamo anatemu. Razumijevanje ne opravdava ni ne optuuje. Ono trai da izbjegnemo prebrzu, nepovratnu osudu. - Ono to pogoduje razumijevanju je sljedee: 1.umjee ispravnog miljenja (nain miljenja koji omoguuje da se pojmi sva kompleksnost, svi uvijeti ljudskog ponaanja, omoguava shvaanje objektivnih i subjektivnih uvjeta) 2. introspekcija (mentalna praksa trajnog samoispitivanja, potrebno za razumijevanje naih osobnih slabosti ili manjkavosti, a to je put za razumijevanje nedostatnosti nedostatnosti drugoga) 4. SVIJEST O LJUD. KOMPLEKSNOSTI - RAZUMIJEVANJE DRUGOGA ZAHTJEVA SVIJEST O LJU. KOMPLEKSNOSTI subjektivno (simpatiko) otvaranje drugome (za povlatene osobe iz svoje okoline) interiorizacija snoljivosti : prava snoljivost pretpostavlja uvjerenje, vjeru, etiki sud i istodobno prihvaanje da se iskau ideje, uvjerenja, izbori suprotni naim. 4 stupnja snoljivosti: 1. sili nas da potujemo govor koji nam se ini sraman, 2. demokratski princip poziva svakoga da potuje izraavanje ideja koje su suprotne

E . M o r i n : O d g o j z a b u d u n o s t | 11
njegovima, 3. postoji neka istina u ideji koja je u suprotnosti s naom i tu istinu treba potivati, 4. svijest o ljudskim opsesijama 5. PLANETARNO RAZUMIJEVANJE, ETIKA I KULTURA - POVAZATI ETIKU RAZUMIJEVANJAMEU POJEDINCIMA A ETIKOM PLANETARNE ERE KOJA TRAI GLOBALIZACIJU RAZUMIJEVANJA > globalzacija razumijevanja, tj intelektualne i moralne solidarnosti ovjeanstva - kultura trebaju uiti jedne od drugih - razumijevanje je upravo to besprekidno i uvjek i ponovno uenje - u svakoj kulturi postoje entno- i sociocentrini elementi koji su zatvoreni, ali i otvoreni, znatieljni, i mjeanci dvaju kultura koji stvaraju mostove - razmjena meu kulturama e doprinjeti razumijevanju meu ljudima - razumijevanje meu drutvima pretpostavlja otvorena demokratska drutva, to znai da je put razumijevanja meu kulturama, narodima i nacijama u uskoj vezi s globalnim irenjem i razvojem otvorenih demokratskih drutva - razumijevanje je istodobno sredstvo i cilj komunikacije - potrebno odgajanje za razumijevanja u budunosti

VII.

ETIKA LJUDSKOG RODA

kompleksna koncepcija ljudskog roda sadri trijadu: pojedinac drutvovrsta > pojedinci su vie od proizvoda ljudske vrste, interakcije izmeu pojedinaca proizvode drutvo, a ono povratno djeluje na pojedince. Kultura proizlazi iz tih interakcija. lanovi trijade se meusobno podupiru, neodvojivi su, uzajamno se suproizvode, sredstvo i cilj su istodobno drugih. Iz te trijada izranja svjest. - Ljudska etika=antropo-etika kao etika kruga s 3 pola (pojedinac, vrsta, rod) kao mjesta gdje se raaju naa svijest i na tipno ljudski duh. To je temelj za pouavanje etike budunosti. - Antropo-etika pretpostavlja svjestan i prosvjeen izbor: preuzeti na sebe ljudsko stanje pojedinacrodvrsta u kompletnosti naeg bia, realizirati ljudskost u nama samima, preuzeti na sebe ljud. Stanje , ovjekov temeljni poloaj u svijetu - Anrtopo-etika nam nalae da prihvatimo antropoloku misiju tisuljea: *zalagati se za humanizaciju ovjeanstva *pokoravati se ivotu i rukovoditi njime *ostvariti planetarno jedinstvo u raznolikosti *razvijati etiku solidarnosti * razvijati etiku razumijevanja *pouavati etiku ljud. Roda *potivati druge kao nama sline i razliite - 1. spona pojedinacdrutvo > odgajati demokraciju. Pojedinac i drutvo postoje u uzajamnosti. Demokracija omoguuje bogat i sloen odnos pojedinacdrutvo, u kojem se mogu meusobno pomoi, pospjeiti si razvoj, meusobno se regulirati i kontrolirati - demokracija vie od pol. Reima, to je trajna obnova sloene i retroaktivne spone. Pojedinac je u demokraciji pravna i odgovorna osoba, koja iskazuje elje i interese i istodobno odgovoran i ukljuen u javni ivot - demokracija i kompleksnost demokracija se ne moe definirati na jednostavan nain. Potrebno je da najvei broj graana vjeruje u demokraciju, ali uz konsenzus potrebni raznolikost i antagonizam. Demokracija pretpostavlja raznolikost interesa i ideja i pothranjuje ih. Ona mora sadravati pravo manjina i omoguiti iskazivanje heretikih i zastranjujuih ideja.. tititi raznolikost ideja i miljenja i raznolikost izvora informacija - demokraciji potreban sukob ideja i miljenja, zahtjeva istodobno konsenzus, raznolikost i disenzus (sukob miljenja) pa je sloena politiko-organizacijski i civilizacijsko-politiki sustav koji potie samostalnost pojedinca - demokracija = jedinstvo jedinstva i nejedinstva - ivi od plurarnosti (trodjelna vlast)

E . M o r i n : O d g o j z a b u d u n o s t | 12
-

demokratska dijalogika sve crte demokracije imaju dijaloki karakter koji ujedinjuje antagonistike lanove: konsentus/konfliktnost, slobodajednakostbratstvo, acionalna zajednica/socijalne i ideoloke suprotnosti demokracija ivo od konflikta a ba on ju moe potopiti.> NESAVRENOST. Uz nju postoje totalitarizmi. PROCESI DEMOKRATSKOG NAZADOVANJA LIE GRAANA MOGUNOSTI SUDJELOVANJA U KRUPNIM POLITIKIM ODLUKAMA > nastoje smanjiti kompetentnost graana, ugroziti raznolikost, degradirati civilni duh Depolitizacija politike mrvljenje politike na uprvu, administraciju,... graani ostaju postrani od temeljnih problema drave i javnog ivota Budunost demokracije znanost, tehnika i birokracija ulazi u demokraciju, donose prednosti ali i mane. to je politika vie tehnika, to demokratska kompetencija vie nazaduje. Razvoj tehnobirokracije dovodi na vlast strunjake na svim podrujima koja su ranije ovisila o politikim diskusijama i odlukama. Oni zamjenjuju graane u pitanjima (npr. bioloka manipulacija oinstvom, ...) nastaje jaz izmeu graanina i znanosti, znalca i neznalice i nova drutvena podijela izmeu nove klase i graanina. Nadmo nove klase (znanstvenici) sprijeava demokratizaciju spoznaje. Zbog toga se u demokratskim drutvima javlja potreba za obnovom demokracije ,koja pretpostavlja obnovu civilnog duha, a time i solidarnosti i odgovornosti, tj antropoetike. Spona pojedinac vrsta:pouavati zemaljsko graanstvo- etika veza i solidarnost zbog zajednitva zemaljske sudbine ovjeanstvo kao planetarna sudbina aantropo-etika treba uz pomo pojedinca i drutva omoguiti roenje ovjeanstva kao zajednike svijesti i planetarne solidarnosti ljud. Roda. ovjeanstvo je ukorijenjeno u Zemlju, i nije vie apstraktan pojam, nego ivotna zbilj, zajednitvo sudbine koje vodi zajednitvu ivota ovjeanstvo- etiki pojam neto to se treba ostvariti zajednikim snagama ali i u svakom pojedincu spasiti ovjeanstvo ostvarujui ga Civilizacijska politika, reforma misli, antropo-etika, humanizam, svijest o Zemlji-Domovini = smanjenje sablazni Razvoj odnosa pojedinacdrutvo u demokratskom smislu i razvoj odnosa pojedinacvrsta u smislu ostvarenja ovjeanstva Cilj budunosti: humanizacija humanizacijom

fr. u smislu nered, mete rasulo