Odnos Prema Roditeljima U Islamu

M U S T A F A I B N E L- A D E V I
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I MA U I S L A MU
Vk1k 1bK t1-ktY1
ODNOS PREMA
RODITEUIMA U ISLAMU
kNtB, 8.
5
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I M A U I S LA M U
Zahvala pripada Allahu, d. . , Nj ega hvalimo, od Nj ega pomo tra
imo i Nj ega za oprost molimo. Od Allaha, d. . , zatitu traimo protiv
zla naeg nefsa (prirode) i loih djela. Onoga koga Allah, d. . , na Pravi
put uputi niko na stranputicu ne moe odvesti, a onoga koga On u
zabludi ostavi niko na Pravi put ne moe izvesti. Svjedoim da nema
drugog boga osim Alaha, d. . , te da je Muhammed, s.a.v. s. , Nj egov
rob i poslanik.
Naj i stinitiji govor je Allahova, d. . , Knjiga, najbol j a uputa j e uputa
Muhammeda, s.a.vs., najgora stvar su novine, j er svaka novina je novo
tarija (bid'a), svaka novotarij a je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru:
O trnici, bqje se Alaha onako kako se treba boat i umirite samo kao
muslimani!'
O !udi, bqjte se Gosodara svoga, koi vas od jednog oteka stvara, a o fega
je i drgu fegoru stt;oro, i od fJih dvoe mnoge mukarce i ene ras!Jao. l Alah se
bote - s imenom jedni drge molite- i rodbinske veze ne kidqte, jer Alah,
zaista, stalno nad vam bdi. 2
O ternic bote se Alaha i govorite samo istnu. On e vas za vaJa dobra tje
la nagradit i grjehe vam vafe oprostit. A onq ko se Alahu i Poslaniku Negovu
bude pokoravao -post e ono to bude elio.
1 Alu lmran, 1 02.
2 En-Nisa', 1.
3 El-Ahzab, 70-71 .
6
M U S T A F A I B N E L - A D E V I
Nakon obaveze prema Al lahu, d. . , i Nj egovom Poslaniku, s. a.v. s. ,
naa najvea obaveza openito j e ona prema roditeljima. Allah, d:. . ,
nas podsj ea na nju u velikom broj u kur'anskih aj eta i preko Svoga
Poslanika, s. a. v. s. , u velikom broju hadisa, tavie, od naroda prije nas j e
uziman :avj et da e uvaavati ovu obavt:zu i da e j e i:vravati.
Kao to je poznato, kada se na neto vie puta skree pa:nja, to
govori o nj egovom znaaju i vanosti. I sto tako, kada se neto dovodi
u vezu s neim drugim to j e kraj nj e vano i znaajno, i ono samo po
prima i sti tretman.
Sve navedeno vrijedi za obave:u prema roditeljima. Naime, nared
ba u vezi s dobroinstvom prema njima u Kur'anu se navodi odmah
nakon naredbe o robovanj u Al lahu, d. . :
I .//abu s //an/aj / //cga ]mu rar/m smatrqt/ A rc4/tpima
4c/rcsttc t/t . . .
Ogroman broj hadisa Al l ahovog Poslanika, s. a. v. s. , takoer govori
o ovoj temi. S druge strane, i u Kur'anu i u hadisima Allahovog Posla
nika, s. a. v. s. , strogo se zabranj uj e neposlunost prema roditelj ima tc se
pojanjava opasnost koj u to podrazumij eva 7ajedno sa zabranom inje
nja irka. O tome e detaljnije biti rijei poslije, ako Bog da.
Otuda znaaj ove nae teme. Naime, na Sudnjem danu e dui
ovjek koji j e obavljao namaz, postio, davao zekat i obavio had?, ali
nije bio posluan prema svojim roditeljima pa e zbog te neposlunosti
ostati bez nagrade predviene za navedena djela. U vezi s tim je hadis
Al l ahovug Poslanika, s. a. v. s. , koji govori o gubitniku mu/su)`
4 En-N Isa', 36.
5 HaJis hiljdi Musl i m u svome .\'abihu (2581), a Ebu Hurcjre, r. a. , pnnosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., j ednoga Jana upitao ashabe: "Znate li ko je gubi\nik (111jis)?" Odgovoili
su: "Gubitnik je onaj koji nema ni novca ni imovine. " Onda je Allahov Poslanik, s. a. v. s.,
rekao: "Cuhirnik i z moga Ummcta e na Sudnj em danu Joi s namazom, postom i ZC
katom, ali e se ispostaviti i da je uvrijedio toga i toga, da je oklevetao toga i toga, da je
bes
pravno prisvoj io imetak loga i toga, Ja je prolio krv toga i toga, da j e udario toga i toga,
pa e neka njegova dobra Jjela hiti pripisana j ednome, Jruga drugome, a ako mu nestane
dobrih djela prije ne:go to se izvre njegove: obaveze, nji hovi gri jesi e biti pripisani njemu
i bie baen u vatru."
7
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I M A U I SLA M U
U ovoj knjizi elimo pojasniti znaaj dobroinstva prema rodite
lj ima, koje ljude uzdie na visoke ra7ine, te upozoriti na neposlunost
prema njima i ukazati na opasnost koj u to podrazumijeva i grijeh koji
predstavlja kako bi se urazumio onaj koji pameti ima i iz toga pouku
u7eo onaj koji j e spreman Bogu se pokajati.
Za sva djela se vezuju odreena poimanja. Nama7 ima svoje po
imanje, zckat ima svoje poimanje, had, umra i post i maju svoja poi
manja, pa se tako i 7a odnos prema roditeljima vezuje poimanje koje
treba spomati te uvidjet kada i m treba dati prednost, a kada ne, kako
treba s njima voditi razgovor i kako s njima raspravlj ati, kada ih treba
posluati, a kada ne . . . Za sve navedeno se vezuje poimanje koje ovj ek
treba usvojiti ukoliko eli zasluiti nagradu.
Nadalje, ovjek treba znati koj e su nj egove obaveze prema rodite
ljima nakon njihove smrti i ta od dobrih dj ela koj e on uini stie do
njih, a ta ne, kako bi pourio, odnosno odugovlaio, s njihovim inje
njem, te ta j e to 7bog ega oni u kaburu trpe tetu, a ta je to to od
njih otklanja 7lo i neprijatnosti.
To bi bile stvari koje ovjek treba poznavati i o kojima treba ra7
milj ati imajui u vidu dokaze i argumente iz Allahove, d. . , Knjige i
Sunneta Jllahovog Poslanika, s. a. v. s. Zatim treba obratiti pa:nju na koji
nain uenjaci razumijevaju te tekstove iz Kur'ana i Sunneta Allahovog
Poslanika, s. a. v. s, kako ih tumae i u kojem pravcu ih usmj eravaj u.
Tako smo studij e koj e se nalaze u ovoj knji7i sakupil i po uzoru na
studij e koje se nalaze u nekom od naih prethodnih dj ela, kao to j e
liqbu/-ab/aq t/-mu'am/at m'a/-mu`m//, Iiqbu t-t'amu/ // t4q,
!bu tr//n/-/ma '.
U ovom djelu smo, dakle, po uzoru na gore pobrojana, nastojali
obraditi neka pitanja navodei pri tome dokaze i argumente i7 Kur'ana
i Sunneta. Nismo bili preopirni u njihovom pojanjavanju, nego smo o
njima govorili tek toliko koliko je bilo dovoljno da sc pribli:e i pojasne,
a uspjeh dolazi samo od Al l aha, d:..
8
Pored toga, nastojali smo da ne budemo preopirni ni u navoenju
hadiskih izvora i sporednim napomenama zato to smo imal za cilj da
se ovom knjigom okoriste i "obini" lj udi . To smo inil samo tamo
gdj e je bilo neophodno.
Allaha, d. . , molim da nam ovaj rad upie u dobra djela, da uini
da se njime ljud okoriste te da pree preko naih grijeha, propusta i
nedostataka.
Allaha, d. . , molim da nas uini od onih koji svojim roditeljima
ine dobroinstvo i koj i svoje obaveze prema nj ima ispunjavaju i nakon
njihove smrti.
Neka j e salavat i selam na naeg vj erovjesnika, Muhammeda, s.a.vs.,
nj egovu porodicu i ashabe.
Slavljen neka si Ti, Gospodaru moj, Tebi pripada svaka zahvala,
svjedoim da nema drugog boga osim Tebe, Tebe za oprost molim i
Tebi se kajem.
E bu Abdulah Mustaf a ibn bi-Adevi
9
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I M A U I S L A M U

Dobroinstvo prema roditelj ima

i njegov status medu ostalim djelima
Dobroinstvo prema roditeljima zauzima j ednu od naj viih razina
i jedno od najuzvienijih mj esta, a nj egov znaaj naj zornij e potvruj e
injenica da se u mnogim kur'anskim ajetima imperativ dobroinstva
prema roditeljima spominje odmah nakon imperativa robovanj a samo
Allahu, d. . :
l .//abu r //aq / //cga `/mu rar/m rmatrqt/ . rc4/ttma
4c/rctrtrc /t- . . . 6
Rc: '?c4/t- 4a ram /a-m ta ram Gcqc4ar ra /rc//ru)-, 4a Mu mIta
/n4ruq-t-, 4a rc4/t-tma 4c/rc /t- ...
Gcqc4ar trq a/crp-4a 4a r- ramc -mu /mt- / 4a rc4/ttma 4c/rc-
rtrc /t- . . .
Allah, d. . , je od Israeliana uzeo zavjet da e roditeljima initi
dobroinstvo:
l /a4a ramc c4 r/cra lrrai/crh aq-t u-// 4a -t- r- -4/c .//abu //aqa-
n / rc4/ttma, / ///qtma, / r/rca4t / r/rcmar/ma 4c/rcrtrc /h . . . 9
Pogledajte ove tekstove u kojima nakon imperativa robovanj a samo
Allahu, d. . , slijedi imperativ dobroinstva prema roditeljima, a zatim
obratite panj u na slj edei hadis Alahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem
se poj anj ava nj egov status meu ostalim djelima. Naime, El-Buhari i
Muslim biljee, a Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je jednoga dana
upitao Allahovog Poslanika, s. a. v. s. : "Koje je djelo naj drae Allahu,
d. . ?" Allahov Poslanik, s. a.v. s. , j e odgovorio: "(Allahu, d. . , najdrae
6 En-Nisa', 3 6.
7 El-En'am, 1 51 .
8 El-Isra', 23.
9 El-Bekara, 83 .
10
M U S T AFA I B N E L - A D E V I
dj elo je) namaz u nj egovo vrijeme." Zatim j e Abdullah ibn Mes'ud,
r. a. , upitao: "Koj e nakon toga?" Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e odgovorio:
"Dobroinstvo prtma roditeljima." Abdullah ibn Mes'ud, r.a. , j e pono
vo upitao: "Koj e nakon toga?" Allahov Poslanik, s. a.v. s. , j e odgovorio:
"Borba na Allahovom, d7. . , putu." Abdullah ibn Mes'ud, r. a. , dodaje i
kae: "To su ona o kojima me je obavi j estio, a da sam i dal j e insistirao,
on bi mi ih j o vie ponudio."
1
0
Kao to vidimo, u ovom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , do
broinstvo prema roditel j i ma j e spomenuto prije borbe na Allahovom,
d. . , putu koja se smatra vrhuncem u oitovanj u i slama. 1 1
Prema tome, dobroinstvo prema roditeljima j e i i7nad onih dje
la koja su manje znaajna od borbe na Allahovom, d7.., putu. Tako j e
dobroinsto prema roditeljima pretpostavljeno putovanju, osim ako se
radi o nekom obaveznom putovanju, kao to je, npr., obavljanje had7a od
osobe koja je u mogunosti da ga obavi. Ako se, pak, radi o dobrovolj
nom obavlj anj u hada (nafli) i li umri, dobroinstvo prema roditel j ima
j e iznad nj ih.
Isto tako, dobroinstvo prema rodi tel j ima j e pretpostavljeno i sti
canj u znanja, makar se radiJa i o poznavanju
erij ata, ukoliko j e sticanje

tog znanja kolektivna obaveza ar4/-/ja/,
Meutim, ako data osoba ne zna kako e robovati svome Gospo
daru, kako e vj erovati samo u Nj ega, kako e obavljati namaz ili se
ra7vesti od suprunika onda kada j e to neizbjeno, sticanje znanja j e
pretpostavljeno dobroinstvu prema roditelj ima.
Nadalj e, dobroinstvo prema roditeljima j e pretpostavljeno i pu
tovanju s ci l j em sticanj a :ivotne opskrbe ukoliko data osoba posjeduje
ono ime se mo7e odravati na ivotu i ime moe utoliti svoju i glad
svoje obitel j i te prebivalite u koje se moe skloniti i odjeu kojom se
lO EI-Buhari (5970); Muslim (!5).
ll Navedeno ima mjesta ukoliko uvaimo miljenje 1 rema kojem je horba na Allahovom, d..,
putu fardi-kifaje. () tome e, ako Bog Ja, vie rijei biti poslije.
11
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I MA U I S L A M U
moe zatititi, sve dok j e sigurna po svoj opstanak (ivot) i sve dok u
tom mjestu ne postoji boj a7an od smutnj e u vjeri ili ?bivanja nesree
koju ona ne bi mogla podnij eti
U sljedeim kur'anskim ajetima Allah, d. ., oporuuj r da se rodi
teljima ini dobroinstvo:
Ka4a Iu/man r s/nu stm, sae/ui _a. '|' s/n/ m, n smatr
4rug ./abu rtn/m, mng/|/t , a/sta, t///a n/rat4a " M/ sm nard///
/u 4a /u4 psluan r4/ttma srtm Ma/a ga ns/, a qn 4ratq tg/
/ 4/qa ga u t/u 4tqc _4/n u4/ abta/an Mn/ / r4/ttma sttm, Mn/
Jt .ri tra//t/'
.
Oporuka inj enj a dobroinstva roditel j ima u gore navedenom
kur'anskom ajetu dolazi, dakle, odmah nakon zabrane inj enj a irka.
|)/a sm ad 4a n4/ttma stjtm n/ 4/r, mq/a qta s mu

/m ga n s/ / u mu/ama _a rza, n s/ _a / 4t tr/4st esa . /a4 4s/// u
mut 4/a / /a4 4sun tr4st _4/na, n r/n. 'Cs/4aru m/ 4t//
m/ 4a I`/ /u4m abta/an na //ag4ati /u s/ 4arta mn/ / r4/ttma mtm, /
/m/ m/ 4a n/m 4/ra dje/a /tma a4t //n, / un/ 4/rtm ptm/
m,/a s, a/sta, /a/m / 4an sam 'l e//
M/ mo sra/ -c/a a4u// 4a /u4 4/ar prma r4/ttma st.
.//, a/ t n/ /u4u naorara// 4a Mn/ n/ga ratn/m smatra /m // nita
n /a( n4a /b n s/ua/ Mni ete s trat/a, /a u tas }a nm t st ra4/l/
/att)est/t/
M/ m narz4/// ; /u 4a /u4 psluan r4/ttma s.Mqa _a ns/,
a n/n 4rat (trp/, / 4/qa a u t/u 4tqc g4/n u4/ abtalan Mn/ / r4/t:-
trva stm, Mn/ s st/ trnn. 1'
U posljednjem navedenom kur'anskom aj etu Allah, d. . , nam na
reuj e da budemo 7ahvalni Njemu i naim roditel j ima
1 2 Lukman, 1 3- 1 4.
1 .1 El-Ahkaf, 1 5.
1 4 El-inkebur, 8.
1 5 Lukman, 1 4.
12
U okviru pohvalnog izj anj avanja o vj erovjesnicima Allah, d. . , ih
hvali i zbog dobroinstva prema roditeljima. Tako Allah, d. . , u ve7i
sa svojim vjerovjesnikom, Jahj a ibn Zekerijaom, a. s., u Kur'anu kae:
l rodite/jma svqima bio je dobar i nie bio drak i nepnstqan.
1
6
Dok je j o uvijek bio u kolijevci, I sa, a. s. , je kazao:
'.'a sam Alahov rob" - ono ree -, "meni e On Knigu dat i terotesnikom
me uini i unie me, gte god budem, blagoslovlenim, i naredie mi da dok sam
v namaz obavgam i milostinu utegiem, i da mqjci svqo budem dobar a nee
mi dopustiti da budem drak i nepnstqan.17

otvara sredinj a vrata Denneta
Et-Tirmizi biljei, a Ebu d-Derda' prenosi da mu j e j ednoga dana
doao neki ovjek i kazao: "Imam suprugu od koje m maj ka1R nareuj e
da se razvedem." Na to j e Ebu d-Derda' kazao da j e uo kada j e Alla
hov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Roditelj predstavl j a sredinj a vrata De
nneta, pa ako elite, zanemarite ih i ih uvajte."19
Na znaaj obaveze prema roditeljima ukazuj e i hadis u kojem stoji
da j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Di j ete moe izmiriti svoj dug
prema roditelj u samo ako ga nae kao roba pa ga otkupi i oslobodi."20
Imam Ahmed21 biljei, a h. Aia, r.a., prenosi da j e Allahov Posla
nik, s. a. v. s. , jedne prilike kazao: "Spavao sam i usnio da se nalazim u
Dennetu, pa sam uo glas nekog uaa (Kur'ana) i upitao: 'Ko je ovo
16 Merjem, 1 4.
17 Mcrjcm, 30-32.
IR U nekim predajama stoji da je U pir anj u otac.
19 Fr-Tirmizi ( 1 900). On ka: e da je n avedeni hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vjerodostoj an.
Biljei ga i Tbn Mada (2089) t e drugi .
20 Bi ljei Muslim ( 1 51 0), a prenosi Ebu!Iurejre, r. a.
21 Mumed (6/ l S 1 -1 52).
13
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I M A U I S L A M U
(
i j i j e ovo glas)?' Odgovorili su: 'To j e Harisa ibn en-Nu'man.'" Onda

j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao h. Aii, r. a. : "Tako biva nagraeno
dobroinstvo! Tako biva nagraeno dobroinstvo!"22 Harisa ibn en
Nu'man je od svih ljudi bio najvei dobroinitelj prema majci .
Dobroinstvo prema roditelj ima pribliava oveka
Allahu, d. . , i osigurava Njegovo usliavanj e dove
Dobroinstvo openito, Allahovom, d. . , voljom, titi i uva od
poprita zla i nesree. Nadalje, injenje dobrih djela u vrijeme zdravlja,
vitalnosti, sigurnosti i bezbjednosti obezbjeuje spas i izbavljenje iz ne
volja i nesrea. Ako se ovjek sjea Allaha, d. . , u vrijeme blagostanja,
i njega e se Allah, d. . , sj etiti u vrijeme nevolje i oskudice.
Najvee dobroinstvo j e ono prema roditeljima, a naroito u doba
nj ihove starosti. Pogledajte kako dobroinstvo prema roditeljima ima
veliki uticaj na spas i izbavlj enj e i z nevolja i nesrea.
El-Buhari i Muslim biljee, a Ibn Omer, r.a. , prenosi da j e jedne pri
like Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao: "Trojica ljudi su zajedno putovala
pa ih j e zadesila kia te su se skloni u jednu peinu. Onda se na ulaz
u peinu dokotrljala jedna stijena i zatvorila ih unutra. Oni tada jedan
drugome rekoe: 'Sjetite se dobrih djela koja ste u ime Allaha, d. . ,
uradili te njima dovu Allahu, d. . , uputite, mo7da e vas (zbog njih)
osloboditi ove stijene.' Jedan od njih tada ree: 'Gospodaru moj! I mao
sam stare i iznemogle roditelje, suprugu i malu dj ecu o kojima sam
se brinuo. Kada god bih stoku vratio sa ispae, pomuzao bih te svoje
roditelje napojio mlijekom prije svoje djece. Jednoga dana sam (traei
ispau) otiao daleko pa sam se vratio kada j e ve bila pala no te sam
ih naao kako spavaj u. Pomuzao sam kao to sam uvijek inio, priao
22 Niz prenosilaca ovog hadisa je vjerodostojan.
14
M U S T A F A I B N E l- A D E V I
i m s posudom u ruci te stao iznad nj ihovih glava. Ni sam htio da ih pro
budim niti da prije njih napoj i m mlijekom djecu koja su plakala od gladi
u mojoj neposrednoj blizini. Ostali smo tako sve do zorc. (Gospodaru
moj !) Ako sam to uinio zbog Tvoga zadovol j stva, otkloni nam stijenu
toliko da (kroz otvor) vidimo nebo pa j e Allah, d. . , i otklonio stijenu
toliko da su vidjeli nebo.
"
'
2
3
Smisao rij ei: " .. .i ne elim da i h probudim . . . " j este u tome to taj
ovjek nij e elio da ni najmanje uznemirava svoje roditelje. Naime, iako
je namjeravao da ih probudi kako bi pili, razmislio je o tome ta bi nj i
ma u datom momentu bilo korisnij e, da i dalj e spavaju ili da ih probudi
te da pij u, pa se opredijelio za prvo i ostavio ih da spavaj u.
Prema tome, niko ne bi trebao uznemiravati svoje roditelje niti im
nanositi tugu koj u nisu u stanj u podnijeti .
ta bi tuna i uznemiravajua vijest mogla koristiti roditeljima u

godinama kada mot,r otkloniti zlo, odnosno privui dobro jedino hair
dovom?!
Zato nastojte da zavri j edite nj ihovu hair-dovu tako to im neete
naruavati mir i optereavati ih brigama. U tom smislu, ako ste trgovci
pa nekada ostvarujete dobit, a nekada imate gbitke, nikako o tome ne
obavj etavajte svoje roditelje.
Naime, ako vam j e oduzeta (uskraena) j edna blagodat, pa koliko je
onih kojima vas j e Allah, d. . , opskrbio?! Zato, ako priate o jednome,
priajte i o drugome, ne poriite Allahovu, d. . , milost prema vama,
svojim roditeljima ne izazivaj te nesanicu i ne kvarite im raspoloenje.
lsto tako, kada se dj evoj ka uda te kod svoga supruga primijeti stvari
koje ne voli, naroito na poetku nj ihovog zajednikog ivota, ne treba
uriti da o tome obavi j esti svoju majku zato to bi je to moglo jako
uznemiriti, kao i nj enog oca. Naime, na poetku zajednikog ivota,
imaj ui u vidu razliitu prirodu (narav) pa i porij eklo, stanj e u kojem se
nalazi supruga nije kao ono 1 kojem sc nalazi suprug. Meutim, Allaho-
23 1:1-Bululri ('974); Muslim (2743).
15
vom, d. . , voljom, ubrw dolazi do meusobnog zbliavanj a i prisnosti
i zato ne prilii djevojci da obavjetava svoje roditelje o onome to e
kod njih izazvati nesanicu, osim u sluaju onoga to j e potrebno iznij eti
na vidjelo kako bi se neke stvari popravile i dopunile, a Allah, d. . ,
najbolje zna.
El- Hafz ibn Hader, neka mu se Allah, d. . , smiluje, ka:e: "Ne
j asan je dio u koj em stoji da je svoj u malu djecu ostavio da zbog gladi
plau cijelu no, iako je bio u mogunosti da im umiri glad. Tako j edni
kau da im nij e dao da jedu zbog njihovog obiaja da opskrbu svoje
porodice daju drugima, drugi kau da postoji mogunost da djeca nisu
plakala 7bog gladi, iako gore navedeno ovo pobija dok trei kau da su
djeca plakala zato to su tra:ila vie od onoga to j e potrebno za odr
:avanje golog ivota. Poslj ednj e navedeno miljenje bi bilo najbolje."
2
4
Ja (autor ovog dj ela) smatram da vanjski smisao ove predaje, a
Allah, d:. . , najbolje zna ta j e ispravno, ukazuje na to da su roditelji bili
slabiji te da su imali vee potrebe od nj egove male dj ece. To potvruj e i
dio predaje u kojem stoji: " . . . roditelji su mi doivjeli duboku starost . . . "
Zato je njih i umirivanj e nj ihove gladi pretpostavio svojoj dj eci i umiri
vanju nj ihove gladi. Ova situacija se, naravno, razlikuj e od one u kojoj
su roditelji mladi i sna:ni, a dj eca slaba i bolesna.
to se, pak, tie dijela predaje u kojem stoji da j e stajao na njihovim

vratima cijelu no, to je bilo i7 straha da e se probuditi ili da e ih pro
buditi glad pa nee moi nai hranu, m nee znati gdje se nala7i pa e
im to teko pasti, a Allah, d. ., najbolje zna. Bojao j e se, dakle, da 7aspe
ili da dj ecu nahrani mlijekom prije nego to se njegovi roditelji probude
zato to j e mlijeko bilo dostatno samo za nj ih dvoje kojima j e ono bilo
najpotrebnije, a Allah, d. . , najbol j e zna.
Iz ove predaje moe se i7vui 7aklj uak da je poeljno pretposta
viti roditelje samome sebi kada neto jedemo i dij elimo u njihovom
prisustvu.
24 Feth1l-bar (6/ 51 0), Darul-kutuhil-'ilmij j t.
16
Naj prei j e lijep odnos prema maj ci
El-Buhari i Muslim biljee, a Ebu Hurejre, r. a. , prenosi da je jedne
prilike Allahovom Poslaniku, s. a. v. s. , doao jedan ovjek i upitao ga: "O
Allahov Poslanie! Prema kome sam se najvie duan lijepo odnositi?"
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j e odgovorio: "Prema svojoj majci." Onda je
ovjek upitao: "Prema kome nakon majke?" Allahov Poslanik, s.a.v. s. ,
j e odgovorio: "Prema svojoj majci."
ovjek j e ponovo upitao: "Prema

kome nakon majke?" Allahov Poslanik, s. a. v. s. , je odgovorio: "Prema
svojoj majci."
ovjek je ponovo upitao: "Prema kome nakon majke?"

All h P l k d "P
Z3
a ov os aru , s.a. v. s. , Je o govono: rema svome ocu.
El-Buhari biljei i predaju od Behza ibn Hakima koj u on prenosi
od svoga oca da je nj egov dj ed jedne prilike upitao Allahovog Poslani
ka, s.a.v. s. : "O Allahov Poslanie! Kome da inim dobro?" Allahov Po
slanik, s.a.v. s. , j e odgovorio: "Svojoj majci. " Ponovo j e upitao: "Kome
da inim dobro?" Allahov Poslanik, s.a.v. s. , je odgovorio: "Svojoj maj
ci." Ponovo j e upitao: "Kome da inim dobro?" Allahov Poslanik,
s. a. v. s. , j e odgovorio: "Svojoj majci." Ponovo je upitao: "Kome da inim
25 El-Buhari (t1-reth, 5971); Muslim (1n-Nevevi, 5/41 0). Imam En-Nevevi, neka mu se Allah,
d.., smiluje, kae: "Ovaj hadis podstie na dobroinstvo prema rodbini te ukazuje na to da
j e najpree initi dobroinstvo majci, a zatim ocu i nakon njega ostaloj rodbini." Neki uenjaci
kau: "Razlog pretpostavljanja majke je njena milostivost, zalaganje te trud i napor koji podnosi
u trudnoi i prilikom poroaja, dojenja, odgajanja, njegovanja itd. El-Haris ei-Muhasibi prenosi
da su uenjaci postigli saglasnost u vezi s davanjem prednost majci u odnosu na oca kada je
u pitanj u injenje dobroinsta. S druge strane, El-Kadi Ijad spominje da su se uenjaci razili
u miljenju u vezi s ovim pitanjem te da su neki smatrali da majka ima prednost, dok su drugi
izjednaavali oca i majku. Neki ovo (miljenje) pripisuju imamu Maliku. Meutim, m smatra
mo da je prvo (miljenje) ispravno imajui u vidu da j e smisao gore navedenog hadisa jasan i
izriit, a Allah, d.., najbolje zna.
17
dobro?" Tada j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , odgovorio: "Svome ocu, a
zatim ostaloj rodbini."
2
6
El-Mikdam ibn Ma'd Jekrib prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Allah vas obavezuje prema vaim majkama. Al lah vas obavezu
je prema vaim majkama. Allah vas obavezuj e prema vaim majkama.
Allah vas obavezuj e prema vaim oevima. Allah vas obavezuj e prema
vaim roacima."27
Na znaaj dobroinstva prema majci ukazuje i slj edee. Naime, kao
to je poznato u vezi s nainom na koji je Ibn Abbas, r. a. , donosio
erijatsko-pravna miljenja o kefaretima, on je za sluaj eve o kojima
nema zakonodavnog teksta propisivao kefaret koji j e ravan poinjenom
grijehu il ga nadilazi kako bi rezultati tog grij eha bili pobrisani i kako bi
nestali. Takvo j e nj egovo erijatsko-pravno miljenje u vezi s openjem
sa :enom koj a ima mj esenicu, zatim u ve7i s onim koji proputa da
izvri neke od obaveza koje predvia had itd.
Obratite panju na nj egovo sljedee erijatsko-pravno miljenje i
paljivo sagledajte 7naaj dobroinstva prema majci kao kefareta.
El-Buhari biljei u l/I4/u/-mq4u, a Ibn Abbas, r. a. , prenosi da
mu j e j ednoga dana doao neki ovjek i rekao: "Zaprosio sam jednu
26 EI-Buhari, F.I-EdebtIJJ!fed (rom I, str. 44). Komentari ui OVUprt:daju, radlullah d-Dilan.,
ntka mu se Allah, d. . , smiluje, kae: "Postoji aglasnost da j t majka prctpostavljena ocu tt da
joj, kada je u pitanju dobroinstvo prtma rotlitdjima, pripada tri puta vie nego ocu imajui u
vidu potekoe koje podnosi u trudnoi te prilikom poroaja i dojenja. To bi bile situacije koje
s. odnose samo na majku. Nadalje, majka ima udjela zajedno sa ocem U izJravanju, odgajanju
te pruanju razliitih vrsta pomoi djetetu sve dok su ivi. (Ovo je miljenje Es-Sujutija koje on
7asniva na ponavljanju majinog prava na dobroinstvo). Mdutim, vjcrovarnije j e Ja se ovdje
raJi o inttnzifkaciji i pojaanju kada jt u pitanju uvaavanje majinog prava na dobroinstvo
imajui u vidu da veina ljudi omalovaava i potcjenjuje to majino pravo. Naime, sve to se
deava U vezi s majkom u kui j e i pod zastorom. Ljudi s time nisu upoznati. Otuda je smjelost
u izraavanju nposlunosti prema majci vea od smjelosti u izraavanju ntposlunosti prema
ocu prema kojem jt poslunost nekada rezultat stida pred l j udima i straha od nje. gove snage,
Jok sc ?bog majine slabosti i onaj kuji je slabi usuduje nanositi joj zlo. Nije isklj ueno ni to da
erijat na dobroinstvu prema majci insistira vie nego na dobroinsrvu prema ocu iz saosjea
nja prema njoj C zbog uvaavanja slabosti enskog srca i njene samilosti prema djetttu, mada ni
ocu nije uskraeno nijeJno od prava koje ira maj ka. Naime, zbog blage naravi i slabe tjelesne
graJe ntkada majka nijt u stanju da podnese djetetovu neposlunost i lo karakter pa ishitr.:no
eaguje tc sc srdi i proklinje. Treba spom..:nuti i U da se u fkhskm djelima navodi da je oevo
pravo vee oJ majinog prava, dok je dobroinstvo prema majci vea obave7a.
27 Bilj6i l bn MaJ7a (3661).
18
M U S T A F A I B N E L - A O E V I
enu pa j e odbi l a da se uda za mene. Zatim j u j e zaprosio drugi pa se
za njega udala. Bio sam l j ubomoran pa sam je ubio. I ma li za mene
oprosta?" lbn Abbas ga je upitao: "Je li ti maj ka iva?" Odgovorio j e:
"Ne, nij e. " Onda j e Ibn Abbas kazao: "Pokaj se Allahu, d. . , i nastoj
da mu se to vie priblii." Upitao sam I bn Abbasa: "Zato si ga pitao
za majku?" Odgovorio j e: "Ja ne :mam da je ikakvo dj el o blie Allahu,
d. . , od dobroinstva prema maj ci. "2
H
Zatim El-Buhari biljei da je Taj sel a ibn Mej j as rekao: "Bio sam s
nededatima
2
9 pa sam poinio grijehe ?a koje sam smatrao da spadaju
meu one velike. Spomenuo sam to I bn Omeru pa je upitao: 'Koji su
to grijesi?' Odgovorio sam: 'Ti i ti.' Onda j e on rekao: 'Ne, to nisu veliki
grij esi . Veliki h grijeha j e devet: pripisivanje druga Allahu, d.. lirk, ubi
stvo, dezerterstvo, potvaranj e udate ene, uzimanj e kamate, uzurpiranje
siroetovog imetka, skrnavlj enj e damije, potinjavanje (i eksploatisa
nje) drugih i neposlunost prema roditelj ima.' Zatim me j e Ibn Omer
upitao: ' Hoe li da se spasi vatre i da ue u Dennet?' Odgovorio
sam: 'Da, tako mi Al l aha!' Upitao j e: 'Jesu li rj ivi roditelj i?' Odgovorio
sam: '
iva mi je maj ka.' Onda je rekao: 'Tako mi Allaha! Ako j oj se bu

de blago obraao i ako je bude hranom opskrblj ivao, sigurno e ui
u Dennet, sve dok bude izbjegavao velike grijehe."'
3
0
Musl i m bil j ei, a Usej r ibn Dabir prenosi predaju u koj oj stoj i :
"Kada su h. Omeru, r. a. , stigle pomone ete i z Jemena, upi tao j e:
'Je l i meu vama Uvej s i bn Amir?' Kada j e Uvej s doao pred nj ega,
upitao ga j e: 'Jesi l i ti Uvej s ibn Amir?' Odgovorio j e: 'jesam. ' H.
Omer, r. a. , j e upitao: 'Iz Murada i Karna?' Odgovorio j e: ' Da. ' Onda
je h. Omer, r. a. , rekao: ' I mao si lepru (gubu) pa si se izl i j eio, osi m
j ednog mal og dij ela na tij elu veliine di rhema.' Odgovorio j e: ' Da,
tako j e. ' Zatim ga j e h. Omer, r. a. , upitao: ' I ma l i maj ku?' Odgovorio
28 /:f.ftlebllmtt{red (tom l, tr. 45).
29 Ncd7cdati su ogranak haridija, a tako sc nazivaju zbog roga t 5U prcma miljenju Fadla
ibn cl-Dilanija, sljedbenici Ncd7da ibn Amira el-Haridija.
30 l :1-l"dc/ml-lm!fred (tom I, str. 52).
19
j e: ' Da, imam. ' Onda j e h. Omer, r. a. , kazao da j e uo Al l ahovog Po
slanika, s. a. v. s. , kako ka:e: 'S pomonim etama iz Jemena, i z Murada
i Karna, doi e vam Uvej s ibn Ami r koj i j e imao lepru (gubu) pa se
i zlij eio, osim j ednog malog di j el a na tijelu velii ne di rhema. On ima
maj ku koj oj i ni dobro i kada bi neto zamolio Al l aha, d. . , On bi
mu to usliao. Zato, ako se nae u pri li ci da on za tebe uputi Allahu,
d:. . , i stigfar dovu, uini to. ' Zatim j e h. Omer, r. a. , zatraio od Uvej
sa da za nj ega zatrai oprosta od Al l aha, d. . , pa j e to on i uinio, a
onda ga je h. Omer, r. a. , upi tao: ' Gdj e :el i (da ide)?' Odgovorio j e:
' U Kufu. ' H. Omer, r. a. , j e upitao: ' Hoe l i da za tebe napiem pi
smo namj esni ku Kufe?' Odgovorio j e: 'Drae mi j e da budem meu
obinim l j udima koji su slabi i neuticaj ni.' Sl j edee godine u Mekku
j e zbog obavl j anj a hacia doao j edan od uglednika iz Kufe, sl uaj no
sc susreo sa h. Omerom, r. a. , koj i ga j e upitao o Uvej su pa j e odgo
vorio: 'Ostavio sam ga u os kudici i nei mati ni .' Tada j e h. Omer, r. a. ,
kazao da j e uo kako Allahov Posl ani k, s. a. v. s. , kae: ' S pomonim
etama i z Jemena, iz Murada i Kara, doi e vam Uvej s ibn Amir
koj i j e imao lepru (gubu) pa se izl ij ei o, osim j ednog malog dij ela na
ti j el u veli i ne di rhema. On ima maj ku koj oj ini dobro i kada bi ne
to zamolio Allaha, d. . , On bi mu to usl i ao. Zato, ako se nae u
prilici da on za tebe uputi Allahu, d. . , i stigfar dovu, uini to.' Onda
j e taj ugledni k oti ao kod Uvej sa te mu kazao: 'Uputi za mene istig
far dovu Al l ahu, d. . ' Uvcj s je odgovorio: 'Ti si posl j ednj i (od nas
dvoj i ce) koj i j e iao na estito putovanj e (had:) pa ti za mene uputi
istigfar dovu Allahu, d. .' Ugledni k j e ponovio: ' Uputi za mene isti
gfar dovu Allahu, d. . ' Uvej s j e, takoer, ponovio: 'Ti si posl j ednj i
(od nas dvojice) koj i j e iao na estito putovanj e (had) pa ti za mene
uputi i stigfar dovu Allahu, d. .' Onda je ugledni k upitao: 'Jesi l i se
susreo sa Omerom?' Uvej s j e odgovorio: 'Jesam' , pa j e Al l ahu, d7. . ,
uputio istigfar dovu za nj ega. Onda su l j udi spoznali nj egovu vri
j ednost pa je postao otvoren i darelj iv." Zatim Usej r dodaje i kae:
20
"Ogrnuo sam ga j ednim burdom (ogrtaem) pa su se l j udi, kad god
bi ga vidj eli, pitali: ' Otkud Uvej su ova burda?"'"
U drugoj predaji koju takoer bilje7i Muslim, a prenosi Usej r ibn
Dabir, stoji da je jedne prilike kod h. Omera, r.a., dol a i7 Kufe jedna
delegacij a u kojoj j e bio i jedan ovjek koji j e potcjenjivao Uvejsa. H.
Omer, r. a. , j e upitao: " Ima li ovdje neko i z Karna?" Onda mu j e priao
taj ovjek pa je h. Omer, r. a. , kazao da je uo kako Allahov Poslanik,
s. a. vs. , kae: "Doi e vam j edan ovjek iz Jemena po imenu Uvejs koji
j e u Jemenu ostavio samo svoju majku i koji j e bolovao od lepre (ube)
pa je Allahu uputio dovu te mu ju je On otklonio, osim na jednom di
jelu tijela veliine dinara ili dirhema. Za onoga od vas koji ga susretne
neka uputi Allahu istigfar dovu."
U treoj predaji koju takoer biljei Muslim stoji da j e h. Omer, r.a.,
rekao da j e uo Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , kako ka7e: "Naj bolji meu
tabiinima e biti ovjek po imenu Uvejs koji e imati (samo) majku i
koj i e bolovati od lepre (gube). Traite od nj ega da za vas Allahu uputi
istigfar dovu."
ta j e to to j e ovog slavnog tabiina uzdiglo na nivo na kojem se

Allah, d. . , odazvao nj egovoj dovi kojom j e molio da ga izlijei od
lepre (ube)?!
ta je to to j e uinio ovaj tabiin pa da Allahov Poslanik, s.a.v. s. , u

vezi s nj im kae svome ashabu: "Ako se nae u prilici da on za tebe
uputi Allahu, d. . , i stigfar dovu, uini to"?! !
ta j e to to ga j e uzdiglo na tako visok nivo da mu vladar pravo

vjernih, Omer ibn El-Hattab, koji je jedan od dennetom obradovanih
(el-'aeretul-mubeerine bil-denneti) i od kojeg bje:e ej tani, kae:
"Uputi za mene istigfar dovu Alahu, d. . , o Uvej s"?!
To j e na prvom mj estu, nakon imana i vjerovanja, dobroinstvo
prema majci! To je, dakle, ono to dobroinstvo ini dobroiniteljima i
bogobojaznima! ! !
3 1 Muslim (2542).
Usliana kleta j edne maj ke
Naime, radi se o majci isposnika Durejda koj a ga j e dmivala dok
j e bio na namazu (u molitvi) pa j oj se nij e odazvao. l drugi put se isto
zbilo da bi ga trei put, nakon to joj se ni tada nij e odazvao, proklela
molei Allaha, d. . , da ga ne usmrti pri j e nego to vidi lica bludnica.
Tako j e i bilo.
El-Buhari i Muslim biljee predaju u kojoj stoji da j e Ebu Hurejre,
r.a., kazao: "U kolijevci su progovorila samo trojica: I sa, a. s. , sin Merje
min, dijete koje su pripisali Durejdu, koji j e bio j ako poboan ovj ek
i bi o se povukao u isposniku eliju. Jednoga dana mu j e, dok j e bi o na
namazu (u molitvi), dola maj ka i zovnula ga: 'O Durejd!' On j e na to
kazao: 'Gospodaru, moj a maj ka i moj namaz (moja molitva)', te se okre
nuo i posvetio svome namazu (moli tvi) a majka mu j e otila. Slj edeeg
dana, majka mu j e ponovo dola dok je on bio na namazu (u molitvi) i
zovnula ga: 'O Durej d! ' On je na to kazao: 'Gospodaru, moja maj ka
i moj namaz (moja molitva) ', te se okrenuo i posvetio svome namazu
(molitvi) a majka mu j e otila. Sljedeeg dana, majka mu j e ponovo dola
dok j e on bio na namazu (u molitvi) i zovnula ga: 'O Durej d:! ' On j e
na to kazao: 'Gospodaru, moj a majka i moj namaz (moja molitva) ', t c sc
okrenuo i posvetio svome namazu (moliti). Onda j e ona kazala: 'Gos
podaru moj , nemoj ga usmrtiti sve dok ne vidi lica bludnica.' Israeliani
su jedan drugog podsjeali na Durejda i nj egov pobo7nost pa im j e
jedna razvratna ena (bludnica) o ij oj se ljepoti pripovijedalo kazala:
'/ko elite, ja u ga zavesti (i skrenuti s Pravoga puta) .' I zala je pred
nj ega i ukazala mu se, ali se on nije ni osvrnuo na nj u. Zatim je otila
obanu koj i j e ulazio u svoju kolibu i ponudila mu se pa j u j e on oblj ubio
te j e zanijela. Kada je rodila, kazala je: 'Dijete je D7urejdovo.' Onda su
22
M U S T AFA I B N E L - A D E V I
lj udi otili kod nj ega, i stj erali ga i: isposnike el i j e koj u su :atim unitili
te ga poeli udarati . Upitao ih j e: '
ta vam je?' Odgovori l i su: 'Poinio

si blud sa ovom bludnicom pa je rodi l a dijete.' Onda j e upitao: 'Gdje je
dij ete?' Donijeli su mu dijete pa je zatraio da mu ga dadnu, a onda ga je
upitao: 'Ko j e tvoj otac?' Dij ete j e odgovorilo: 'Moj otac je uvar ovaca
(oban) .' Kada su to uli, l j udi su kazali: ' I sposniku elij u koju smo ti
unitili napravit emo od zlata i srebra.' Onda je on rekao: 'Ne, nego je
napravite od zemlje kao to je i bila', a zatim se na nj u popeo."32
Imam en-Nevevi, neka mu se Allah, d. . , smi l uj e, u vezi s ovom
predajom ka:e: "U ovoj predaji se pripovi j eda o Durejdu, r. a. , koji j e
namaz (molitvu) pretpostavl j ao odazivanj u maj ci . Ona ga j e zbog toga
prokleta pa je Allah, d. . , njenu kletvu usl iao."
Neki uenjaci vele: "To je dokaz da je i spravan postupak u ovom
sluaju bilo odazivanje maj ci zato to je on tada obavlj ao naflu namaz
(moli tvu) koji je dobrovol j an in a ne obave:a, dok je odazivanje majci
i dobroinstvo prema njoj obavezno a neposlunost zabranjena. Na
dalje, mogao je prekinuti s namazom (moli tvom) te joj se odazvati, a
zatim sc ponovo vratiti namazu (molitvi) . Meutim, mogue je da sc
bojao da e ga ona pozvati da napusti i sposniku eliju i da se vrati :i
votu na ovome svij etu tc da e oslabiti nj egovu odlunost u onome to
j e naumio i za to se opredij elio."
Pretpostavlj anj e milj enj a j ednog od roditelj a
U osnovi sc prednost daj e mil j enj u koj e j e i spravnij e i koj e je blie
bogoboj aznosti i dobroinstvu.
Meutim, kada gore navedeno nije mogue pouzdano utvrditi,
prednost se daje maj ci ukol iko se radi o neemu to ima veze s lijepim
odnosom imaj ui u vidu da j e najprei lij ep odnos prema maj ci.
32 El-Buhari (11-J 'th, 6/476); Muslim (1n-NetJevi, 5/414) .
23
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I M A U I S L A MU
/ko se, pak, radi o stvarima u koj ima mukarci imaju vie iskustva,
prednost se daj e ocu, a Allah, d. . , najbolje zna.
Fadlullah el-Dilani prenosi da je imam El-Gazali kazao: "Prenosi
se da kada je nemogue i spotovati pravo oba roditelja, odnosno kada
se naemo u situaci j i da e se j edno od nj i h dvoje nai uvrijeeno 7bog
davanj a prednosti onome drugom, oevo pravo se pretpostavlj a u ono
me to ima veze s potovanj em i uvaavanj em imajui u vidu da se od
nj ega preu7ima pori j eklo, dok se majino pravo pretpostavl j a u onome
to ima ve7e sa slu:enjem i dobroinstvom. U tom smislu, ako nj i h
dvoje 7ajedno uc1u (u neku prostori j u) , ustaje se 7bog oca, ako neto
zatrae, prvo se daje majci itd. Vjerski pravnici kau: 'Kada sredstava
7a i7dr:avanj e ovjek ima dovoljno samo 7a jedno od rodi telj a, majci se
daje prednost nad ocem imajui u vidu trud koj i j e uloila na nj egovo
podi7anje, :atim njeno saosjeanje prema njemu te patnje i potekoe
koje j e pretrpjela tokom trudnoe i prilikom poroaj a, doj enj a, odgaja
nja, ienja, li jeenja itd."
Ako u nekim kunim poslovima milj enj e dj eteta bude suprotstav
l j eno milj enj u oca, prihvata se milj enj e koj e je tanij e i i spravnij e. Ako
to, pak, ni j e mogue utvrditi, prednost se daje oevom milj enj u imajui
u vidu da je on "pastir" u svojoj kui te da j e on odgovoran za svoje
"stado".
El-Buhari i Muslim bil j ee, a Ibn Omer, r. a. , prenosi da j e Allahov
Poslanik, s. a. v. s. , kazao: "Svako od vas je pastir i svako od vas je odgo
voran za svoje stado. I vladar je pastir, i obini ovjek je pastir koj i bdij e
nad svojom porodicom, i :ena je pastir koji bdi j e nad kuom svoga
mua i nj egovom djecom. Svako od vas je pastir i svako od vas je od
govoran 7a svoje stado."11
Kada ovjek zatekne svoje roditel j e kako se svaaj u, duan ih j e
izmiriti na lij ep nain, zato to j e u tome dobro, i nijedno od nj ih dvoj e
33 EI-Buhari (5200); Muslim ( 1 829).
24
ne snuje fiziki napadati ili verbalno vrijeati imajui u vidu sljedei
kur'anski aj et:
l kada smo od sinova Israilovi h zai! Jet uzeli da ete se jedino Allahu k/at
i rodite !ima, i blitima, i siroadz i siromasima dobro!instvo !niti . . . 14
S gore navedenim je u vezi i ono to se desilo Abdullahu ibn ez
Zubejru s njegovim roditeljima. Naime, Ez-Zehebi u dj elu Sieru e 'alami
n-nu bela' (2/291 -292) bilj ei, a Abdullah ibn Muhammed ibn Jahj a ibn
' Urva od Hiama prenosi da j e 'Urva kazao: "E7-Zubej r j e udario Esmu
pa je ona poela dozivati svoga sina Abdullaha te j e on doao. Kada ga
je Ez-Zubejr ugledao, rekao je: 'Ako ue, maj ka e ti biti putenica.'
Na to je Abdullah ka7ao: 'Zar je moja majka objekat tvoga zaklinj anj a?! '
Onda j e nasrnuo na nj ega i oslobodio j e pa se razvela od njega."35
Dobroinstvo prema roditelj ima u starosti

Na dobroinstvu prema roditelj ima se posebno insistira onda kada
oni doive duboku starost imajui u vidu da je to stanj e slabosti. Otuda,
Allah, d. . , u Kur'anu kae:
Gosodar tvqj zapoveda da se samo Njemu klafjate i da roditelima dobro
tnstvo inite. Kd jedno od ffih dvqje, ili oboe, kod tebe starost doive, ne rec im
ni: "Uh! " - i ne podvikni na ffih, i obra im se ra po!tovar punim. Rudi
prema tima patj iv i ponizan i reci: "Gospodar mo; smill im se, oni .ru mene,
kad .ram bio diete, regovali/"16
Ebu Hurej re, r.a. , prenosi da se Allahov Poslanik, s.a.v. s. , jedne pri
like popeo na minb<r te da je tri puta izgovorio rije amin. Kada su ga
34 El BekaM 83.
35 S!cr e 'ttlall i 11/bea' (2/291 -292). ( )va predaja je jako slaba 7ato to je u njenom nizu prcno
silaca Abdullah ibn Muhammed ibn Jahja ibn 'Urva koji je kao prenosilac ou baen (neprihva
en). On je i prenosilac haJisa u kojLm stoji` "( )naj koji ne bu<.lc imao nita to bi udijelio kao
sadaku neka proklinje jevreje (kao viJ sadake)", koji je takoer jako sl ab.
36 El-Isra', 23-24.
25
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I MA U I S L A M U
upitali zato j e to uradio odgovorio j e: "Doao mi j e Dibril i kazao:
'Ko doeka mjesec ramazan pa mu ne bude oproteno te ue u De
hennem neka j e od Allaha proklet. Reci amin', pa sam rekao amin. 'Ko
doeka da mu roditelji ili j edno od nj i h dvoje do7ive starost pa im ne
bude inio dobroinstvo te umre i ue u Dehennem neka je od Allaha
proklet. Reci amin', pa sam rekao amin. 'Onaj u ij em prisustvu bude
spomenut pa na tebe ne donese salavat te umre i ue u Dehennem
neka j e od Allaha proklet. Reci amin', pa sam rekao amin."17
Rani j e smo spomenuli predaju o trojici stanovnika peine u kojoj
jedan od nj i h kae: "Gospodaru moj ! Imao sam stare i i znemogle ro
di telje . . . " On se, dakle, u tom sluaju pozvao na dobroinstvo prema
roditeljima u starosti pa mu se Allah, d. . , odazvao i usliao mu dovu.
U slj edeem kur'anskom aj etu je oito kako Jusufova, a. s. , braa
nastoje zadobiti nj egovu milost pozivajui se na starost i i znemoglost
svoga oca:
"O upravnie, " - rekofe oni - "on ima vro stara oca, pa uzmi jednog od nas
umjesto '!ga! Mi vidimo da .ri ti dobar ojek. '
8
U jednoj predaji koj u bilj ei Muslim a prenosi Rbu Hurejre, r. a. ,
stoj i da j e Allahov Poslani k, s. a. v. s. , j edne prilike kazao: "Ponien j e,
ponien j e, ponien je. " Upi tali su ga: "Ko, o Allahov Poslanie?" Od
govorio j e: "Onaj koji doeka da mu jedan od roditelj a i oboje doive
starost pa ne ue u Dennet."19
El-Kurtubi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, u vezi s kur'anskim
ajetom: . . . Kad jedno od tih dvqje, ili obqje, kod tebe .rtaro.rt dofjtJe ... ka7e slj e
dee: "Ovdj e j e i staknuto i posebno naglaeno stanje starosti zato to
j e roditelj ima u tom dobu zbog slabosti i i:emoglosti dobroinstvo
najpotrebnije. Otuda se od onoga koji doeka da mu roditelji doi
ve starost trai da vodi rauna o nj ihovome stanju vie nego prij e tog
doba. Oni su u tom dobu nj egovo breme i potrebna im je nj egova
37 Biljei Ihn I Iibban (904), El-Buhari (UI-F.debuf-11/(red, 646), Ihn l l uzcjma ( 1 8RR) i drugi .
.R Jusuf, 78.
39 Muslim (255 1 ) .
26
M U S TA F A I B N E l - A D E V I
pomo u onome u emu j e nj emu bila potrebna nj ihova pomo dok j e
bi o dijete. Nadalje, neije dugotraj no prisustvo obino predstavlja teret
to izaziva dosadu i mrzovol j u. Iz tog razloga ovjek nekada i spoljava
srdbu prema roditelj ima te se prema nj ima oholo i drsko odnosi, a naj
ni:e rangirani mekruh (pokudeno djelo) u odnosu prema roditeljima j e
negodovanj e (rei im uh) koj e se javl j a kao rezultat mrzovolje i neraspo
loenj a imajui u vidu da nam je nareeno da i m se obraamo ri jeima
punim potovanj a i bez ikakvog prigovaranj a: ... ne reci irtl ni: "Uh!" - i ne
podvikni na '}ih, i obraaj im se rtjema potovanja puni. "40
U vezi s gore navedenim Allahovim, d. . , rijeima: . . . ne reci i ni:
'Vh!" - i ne podvikni na '! }ih, i obraqj im .re rtjetima po/tovanja puni El
Kurtubi kae: "Pod ri j ei ma . . . ne reci im ni: ' Vh!" podrazumij eva se da
nije dozvoljeno uputiti roditelj ima nijednu rije koja sadri i najmanju
koliinu mrzovolj e."
Prenosi se da j e u vezi s ovim dijelom aj eta Ebu Red7a' el- Utaridi
ka7ao da se pod rij ej u 'Vh!" podrazumijeva bestidan, nepristojan i
pokvaren govor izreen u taj nosti.
S druge strane, Mudahid kae da sc pod tom rij ej u podrazumi
j eva da nij e dozvoljeno prema roditel j ima osj eati odvratnost kada ne
kontrolisano izvre veliku ili malu nudu niti im zbog toga kazati 'V h!"
zato to j e to neto to su oni do:ivljavali od nas kada smo bili dj eca.
Medutim, aj et j e openiti j i od toga.
Nadalje, Mud:ahid ka:e: "Pod ri j ei ma ve la tenherhuma (u ovom
aj etu prevedene: i ne podvikni na njih) podrazumij eva se podizanje glasa
te grubost i okrutnost, dok se pod rijeima ve kul lehuma kav/en kertna
(u ovom aj etu prevedene: i obraqj im se rjea potova punim) podra
zumijeva blago i ljubazno obraanje, kao to j e, npr., dozivanj e roditelj a
rijeima mcko i oe a ne imenom i li nadimkom.
Ata' veli da je I bnul-Beddah et-Tud:ibi kazao Se'idu ibn El-Mu
sej j ebu: "Od svega onoga to se u Kur'anu navodi u vezi s dobroin-
40 El-Isra, 2.3.
27
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I M A U I S lA M U
stvom prema roditelj ima ni su mi j asne samo sl j edee rijei Uzvienog
Allaha: . . . i obraqj im se reima potovaf}a punim. Koje su to ri j ei poto
vanj a pune?"
Ibnul-Musejjeb je odgovorio: "To su rijei koje surovom i okrutnom
vladaru upuuje rob koji je grijean i odgovoran za neki prijestup."
El- I lafz i bn Kesir, neka mu se Al lah, d. . , smil uj e, je rekao: "Pod
Allahovim, d. . , ri jeima: . . . kad jedno od 'ih dvqe, ili obqje, kod tebe starost
do;"t;e, ne reci im ni: 'Vh!" . . . podrazumijeva se da nij e dozvolj eno upu-
ivati roditel j i ma rune rij ei , pa ak ni negodovac (govoriti uh) to se
smatra naj niom razinom ru:nog govora. Pod rij eima: . . . i ne podvikni
na '}ih . . . podrazumij eva sc da ni j e d0:vol j eno prema roditeljima runo
postupati. U tom smi sl u, Ata' ibn Ebi Rcbah j e rekao da se pod tim
rijeima podrazumij eva da nije do;oljeno na njih ruku podizati. Na
kon zabrane upuivanj a rodi tel jima runih rijei te ru:nog postupanja
prema nj ima sl ij edi naredba upuivanja lijepih ri j ei i injenj a dobra
roditel j ima: . . . i obraqj im se reima pototJafja punim, tj . upuuj te im blage,
lij epe i prijatne rijei te se odnosite prema nj ima pristojno, ul j udno i
utivo. Rudi prema 'ima pa'jjiv i ponizan . . . , tj . u svoj im postupcima budi
ponizan pred nj ima, i reci: "Gospodaru mqj, smiltj im se, oni su mene, kad sam
bio djjete, "egovali!", tj . tra:i od svoga Gospodara da bude milostiv prema
njima u starosti i prilikom isputanja due. "
F.l -Buhari biljei da j e Urva ibn ez-Zubej r kazao da se pod ri j ei
ma: Budi prema 'a paziv i ponizan . . . podrazumijeva da roditel j ima ne
treba uskraivati nita od onoga to vole. 41
S druge strane, kao to smo ve vidj eli, El -Hafiz ibn Kesir, neka
mu se Al l ah, did. , smiluj e, smatra da se pod tim rijeima podrazumijeva
da u svojim postupcima trebamo biti ponizni pred rodi tel j ima.
El-Kurtubi, neka mu se Al lah, d. . , smiluj e, kae: "Tim ri j eima se
metaforiki izraava saosjeanj e i samilost prema rodi tel j i ma te poni
znost pred nj ima koja se poredi s poniznou podanika pred vladarom
mrobova pred gospodarom."
41 bl- r :delml-111ifretl (9). Niz prenosi laca ov< pn:dajt j e dobar (ham1).
28
Na to ukazuj e i Se'id ibn el-Musej j eb koji sputanje krila blagosti
i njenosti koje se spominje u ovom ajetu poredi s pticom koja sputa
krila na svoje mlade.
Nadalje, Se'id ibn el-Musej j eb kae da ovaj dio ajeta ukazuj e na to
da ovjek u svome odnosu prema roditelj i ma mora biti kraj nj e ponizan
i pokoran te da im ne smij e upuivati otre i l j utite poglede.
Zatim veli: "Prijedlog mif koji j e upotrijebljen u ovom kur'anskom
ajetu u slubi j e pojanjavanja vrste, tj . sputanje koje se spominje odnosi
se na samilost koja j e u dui skrivena, a mogue j e da navedeni prijedlog
oznaava i dostizanje cilja. Nadalje, Allah, d. . , nareuje Svojim robovi
ma da Mu upuuju dove :a svoje roditelje te da od Njega trae da bude
milostiv prema nji ma, s tim da i sami trebaju biti milostivi prema svojim
roditeljima kao to su i oni bili milostivi prema njima, da blago i njeno
postupaju prema njima kao to su to i oni prema njima inili imajui u
vidu da su im roditelji pruali pomo kada su bili mali, neuki i od drugih
zavi sni te da su ih pretpostavljali samima sebi, bdjeli nad njima, gladovali
da bi oni siti bili i oskudijevali u odjei da bi oni imali ta obui. Otuda,
ovjek moe podmiriti svoj dug prema roditeljima samo ako doive du
boku starost u kojoj e biti zavisni od njega kao to je i on bio :avisan od
njih kada j e bio dijete te ih bude pomagao kao to su i oni njega pomagali,
s tim da i u tom sluaju oni imaju prednost obzirom na sljedei hadis
Allahovog Poslanika, s.a. vs. : 'Dijete e podmiriti svoj dug prema roditelju
samo ako ga nae kao roba pa ga otkupi i oslobodi."'
EI- Kasimi u dj elu Mehasinu t-te'ikae da su Allahove, d. . , rijei: l
svqje kr .r ust (ovdj e prevedene: l budi gubazan) u sljedeem kur'anskom
ajetu: l budi gubazan prema tericima kqi te sifjedef2 metaforiki upotri je
bl j ene po uzoru na ptice koje sputaj u krila kada hoe da slete.
Es-Sa'di, neka mu se Allah, d. . , smiluje u svome tefsiru kae:
"Pod Allahovim, d. . , rijeima: . . . i rodite/ima ... dobronstvo niti . . . po
drazumij eva se da smo roditeljima duni initi sve vrste dobroinstva, i
42 E-u'ara', 2 1 5.
29
rijeju i djelom, zato to su oni uzrok naeg postoj anj a i zato to prema
nama gaje l j ubav, naklonost i samilost koj a opravdava nau obavezu i
dobroinstvo prema nj ima.
Pod Allahovim, d.., rijeima: . . . kadjedno od 'ih dvre, ili obre, kod tebe
staro.rt dove . . . podrazumijeva se doba ivota u kojem im snaga slabi i u
kojem im postaje potrebna l juba:most drugih i njihovo dobroinstvo.
Pod Allahovim, d. . , rijeima: . . . ne reci im ni: 'V h!" . . . podrazumije
va se najnia razina nanoenj a zla ime se skree panj a i upozorava na
one vie, kao da je reeno: 'Ne nanosi im ni najmanje zlo.'
Pod Allahovim, d. . , rijeima: . . . i ne podvikni na njih . . . podrazumij e
va se da nije dozvoljeno grditi roditel j e niti im upuivati grube i okrutne
rijei.
Pod Allahovim, d. . , rijeima: . . . i obraq ifl.re r!e!a potova"Ja pu
ni podra7lmijeva se da smo duni upuivati roditeljima rijei koje oni
vole te im se obraati li jepim, pristojnim i utivim rijeima koje gode
nj ihovim srcima i u kojima nj ihove due nalaze smiraj, a takve rijei se
razlikuj u shodno ra:dikama u okolnostima, obiajima i vremenu.
Pod Allahovim, d. . , rijeima: Budi prema n;ima pazv i ponizan . . .
podra7mij eva se da smo duni biti ponizni pred njima iz sami losti,
saosjeanja i elje za nagradom od Allaha, d. . , a ne zbog straha od
njih, elje za onim to posj eduj u ili nekog drugog razloga i motiva za
koji ovjek nee biti nagraen.
Pod Allahovim, d. . , rijeima: . . . i reci: "Gosodar mr, smi/ im se . . .
podrazumijeva se da smo duni, dok su nam roditel j i ivi a i kada umru,
Allahu, d. . , za njih dove upuivati te Ga moliti da im se smil uj e ima
jui u vidu odgoj koj i su nam pru7ili kad smo bili mali. Iz navedenog se
moe nazrijeti da je obaveza prema roditeljima vea to j e odgoj koji su
nam pruili bolj i te da tu obavezu ovjek ima i prema onome koji umje
sto nj egovih roditelj a preuzme na sebe njegovo odgaj anje i podizanj e u
vjeri i ivotu na ovome svijetu.
Pod Allahovim, d. . , rijeima: Gosodar va dobro zna ta je u dua!a
tfm: ako budete po.r/u.fni, - pa, Alah e doi.rta oprostti onzma kqi .re kq-
43 El-I sra', 25.
30
M U S T A F A I B N E l- A D E V I
podrazumij eva se da j e Allah, d. . , obavij eten o dobru i zl u koje se u
nama krije te Ja on ne gleda u naa dj ela i naa tij ela nego u naa srca i
ono to se u nj i ma nala7i.
Pod Al l ahovim, d. . , ri j eima: . . . ako budete posluni . . . podrazumije
va se da cilj i svrha naih stremlj enj a treba biti Allahovo, d. . , 7adovol j
stvo i Nj egova bli7ina, a ne neto drugo il i neko drugi.
Pod Allahovim, d. . , rijeima: .. pa, Allah e doista . . . onima ko;i se
kaju podrazumijevaju se oni koj i se u svim situacijama Nj emu vraaju i
obraaju, dok se pod rijeima: . . . e oprostit . . . podrazumij eva da e Allah,
d. . , ovj eku, u ijem sc srcu nalazi j edino lj ubav i naklonost prema
Nj emu i onome to Njemu pribli 7ava, oprostiti grijehe koj e poini slu
aj no i trenutno.
Gostoprimstvo prema roditelj ima i ukazivanje
potovanj a prema rodbini
Kada ovjek 7au7me neki poloaj ili dostigne neki nivo pa ga po
sj eti roditel j , duan ga je lj ubazno i s radou doekati te mu uka?ati
najvee potovanje.
I Jusuf, a. s. , j e kao upravitelj Egipta kraj nj e l jubazno i s velikom
radou doekao svoje roditelje koj i su s nj egovom braom stigli iz pu
stinj e te im je tom prilikom uputio slj edee rijei: . . . Nastanite se u Misiru,
svakog strha, ako Bog da, oslobodenit4 Zatim ih j e (svoj e roditelje) postavio
do sebe na prijesto: l on roditele svqje postavi na priesto . . . ne plaei se
pri tome reakcije stanovnika Egipta.
Gdj e su u odnosu na ovaj plemeniti postupak Jusufa, a. s. , postupci
lj udi koj e je Allah, d. . , uinio slij epima (kojima j e Allah, d. . , oduzeo
44 Jusuf, 99.
45 Jusuf, 1 OO.
31
mo rasuivanj a)?! Njihovi roditel j i se trude, zalau i iscrplj uj u kako bi
i m prui l i ono to im je potrebno te ula:u kraj nj i napor s ci l j em da im
obe?bijede fakultetsko obra:ovanje, a kada neko od njih postane, npr.,
l j ekar pa ga posjeti rodi telj , odnosi se prema njemu kao prema nekom
strancu kako se ne bi osramotio pred kolegama zato to mu j e roditelj,
moda, obini radnik, nepismena osoba i seljak.
Takav neznalica zaboravlja da niko nikada nij e pojeo bolju hranu
od one koj a je steena radom nj egovih ruku. Jusuf, a. s. , nije bio takav,
nego j e l j ubazno i s radou doekao svoje roditel j e.
.
....
-
.
Pripisivanj e oinstva drugome
Meu velikim grij esima je i postupak ovjeka koji se odrekne svoga
oca, odnosno koji oinstvo pripie nekome drugom.
El-Buhari i Muslim bilj ee, a Ebu Hurejre, r. a. , prenosi da je Alla
hov Poslanik, s. a. vs. , rekao: "Ne mrzite svoje oeve j er j e mrnja prema
ocu ravna evj erst."6
El -Buhari i Musl i m bil j e:e, a Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ebu Hekra
prenose da j e Al lahov Posl ani k, s. a. v. s. , rekao: "Onome koji ustvrdi da
mu j e otac neko drugi, a zna da mu taj zapravo nije otac, dennet j e
zabranj en. "47
U drugoj predaji koj u bi ljei Musl i m stoji da j e Ebu Osman, nakon
to je prisvojen Zijad,
4
H sreo Ebu Bekrea i upitao ga: "
ta ste to uini
li? Ja sam od Sa'd ibn Ebi Vekkasa uo da j e Allahov Poslanik, s. a.v. s. ,
46 El-Buhari (6768); Muslim (62).
47 El-Buhari (6766-6767); Muslim (63, str. 80).
48 En-Ncvcvi, neka mu sc Allah, J. . , smiluje, u J jelu .(er/J Musli11kae: "OvJjc sc raJi o prigo
varanju Ebu Bekrcu. Naime, spomenuti ZijaJ je bio poznat kao ZijaJ ibn Ehi Sufjan (Zijad, sin
l hu Sufjana) . Zvali su ga i Zij ad ihn ehihi (l.ijad, sin svoga oca), zatim Zijad ihn ummihi (Zijad,
sin svoje maj ke). Meutim, on j e zapravo bio brat Ebu Bekrea po majci i bio je poznat i kao Zijad
ibn Ubejd es- Sekafi Nakon toga ga j e prisvojio Mu'avija ibn Ehi Sufjan i pripisao svome ocu, Ehu
Sutlanu, te je /.i jad postao njegov pristalica, dok je prije toga bio pristalica h. Alije, r.a.
32
M U S T A F A I B N E l - A D E V I
rekao: 'Onome koj i ustvrdi da mu j e otac neko drugi, a zna da mu taj
7apravo ni j e otac, dennet je zabranjen.'" Na to je Ebu Bckra kazao: "I
j a sam uo Al lahovog Poslanika, s.a.v. s. , kada j e to rekao."
El -Hafz ibn Hader, neka mu se Allah, d. . , smiluje veli: "Ovdje se
misli na Zijada ibn Sumej j u. Summej ja, nj egova majka, je bila robinja El
Harisa ibn Kelde koji j u j e udao za Ubejdovog tenika pa mu j e rodila
Zij ada dok su bili u Taf ij i stanovnici jo uvijek nisu bili primili islam.
Za vrijeme Omerovog hilafeta Ebu Sufan ibn Harb j e kod Omera uo
kako Zijad govori, a bio j e rjeit, pa mu se svidio te j e rekao: 'a uistinu
mam ko mu j e otac i kada bih htio, imenovao bih ga, ali se bojim Omera.'
Kada je Mu'avija preuzeo hilafet, Zijad j e bio u Perziji na Al ij inoj strani.
Muavij a mu je laskao i ulagivao mu se te j e u njemu probudio elj u kada
mu j e ka7ao da e ga pripisati svome ocu, Ebu Sufanu. To j e privklo
Zij adovu panju pa je dalj i tok dogaaja doveo do toga da j e Mu' avija pri
svojio Zijada te ga postavio za namjesnika u Basri, a ?atim u Kuf. Nakon
toga j e Zijad ivio svojim poznatim 7ivotom i vodio spominjanu politiku.
Mnogi ashabi i tabi ini su prigovarali Mu'avij i zbog toga pozivajui se na
hadis Allahovog Poslanika, s. a.v. s., u kojem stoji da dijete moe biti pripi
sano samo onome u ijem krevetu j e roeno (njegovom ocu), dok j e Ebu
Osman kritiku i prigovore u vezi s ovim sluajem upuivao samo Ebu
Bekreu zato to mu j e Zijad bio brat po majci.''
Smisao Alahovih, d. . , rijei:
espeJcrcJe|ez+c:ceeJecmcrc|mc|e|eJe:epes|e+|.
pc.A|c|eJe|s:cepes:|:|e+|mc|e|se|ce'
Navedeni kur'anski ajet slijedi odmah nakon sljedeih Allahovih,
d. . , rijei:
49 EJ. J sra', 25.
33
Gospodar tvq tpovieda da se samo Njemu klatate i da rodite/ima dobro
nst;o nite. Kd jedno od nih dvqje, ili obqe, kod tebe starost dove, ne reci im
ni: 'V h!" - i ne podvikni na tih, i obraqj im se rema po!tovata punim. Budi
prema tima paziv i ponizan i rec: "Gospodar mq; smij im se, oni su mene,
kad sam bio df jete, negovali!'60
Od dobrog i estitog dj eteta, a to je ono koje svojim roditeljima ini
dobroinstvo, nekada se moe uti negodovanje prema ocu i majci
zbog nekog nj ihovog loeg postupka. Takvo dijete, dakle, svoj im rodi
teljima mjednome od njih dvoje nekada moe uputiti neku grubu rije,
ali Allah, d. . , zna da je ono dobro i estito te da mu nije cilj nanoenje
zla roditeljima. Naime, u tom sluaju se radi samo o pogrenoj procjeni
i loem i7boru kada j e u pitanju nj egova reakcija. S druge strane, takvo
dijete je ljudsko bie koje kao i druge ljude obuzimaju i snalaze razliite
emocije koje ine da prema roditelj ima i jednome od njih dvoje ne
kada ini greke. Meutim, ono se nakon to poini grijeh kaje i zbog
toga ne treba gubiti nadu u Alahovu, d. . , milost imajui u vidu da su
mu vrata pokajanja (tevbe) otvorena: Gospodar va! dobro ia !taje u dufama
vafim: ako budete poslufni, - pa, Alah e doista oprost onima kq se krt/1 ,
tj . ako se budete proli grij eha, Allah, d. . , e vam, o vi koj i se kajete i
odustajete od grijeha, oprostiti. Zato, o vi koji ste dobri i estiti, nastojte
da popravite ono u emu ste prema roditeljima pogrij eili i konstantno
Allaha, d. . , molite za uspj eh i ispravno postupanje.
Et-Taberi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae da j e smisao gore
navedenog ajeta sljedei: "Gospodar va, o ljudi, zna ta se krije u va
im duama u vezi s potovanjem i uvaavanjem majki i oeva te do
broinstvom prema nj i ma, ili, pak, omalova7avanjem nj ihovih prava,
neposlunou prema njima itd. Nita od toga nij e skriveno Allahu,
d.., i On e vas, zavisno od onoga to se u vaim duama krije, kazniti
m nagraditi. Zato budite oprezni, nikakvo im zlo ne spremajte i nepo
slunost im ne izraavajte." Pod dijelom ajeta: . . . ako budete poslufni . . . Et
so El-Isra', 23-24.
Sl El- I sra', 25.
34
Taberi smatra da se podrazumij eva slj edei smisao: ''Ako vam namjere
prema roditelj ima budu ispravne, ako Allahu, J. . , budete posluni u
vezi s dobroinstvom prema njima koj e vam je naredio, ako svoje nba
veze prema nj ima, kao i druge kojima vas je Allah, d. . , zaduio, bu
Jete i7vravali te ako se budete kaj ali za eventualne grijehe i propuste,
On e vam oprostiti."
El-Kurtubi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae: "Pod Allahovim,
J7. . , rijeima: Gospodar vaJ dobro zna !taje u duama vaim . . . podrazumi
jeva se da On zna da li SL u naim duama krije samilost i saosjeanje
prema roditeljima ili, pak, neposlunost i nepotovanje te da li se iza
naeg dobroinstva prema nj ima krij e licemjLrstvo i ne."
Ibn 0:ubej r smatra da se pod gore navLdmim aj etom mnj egovim
dijelom) podrazumij eva nepanjom poinjena greka prema roditeljima
mjednome od nj i h, kao to je neki nepromiljen postupak ili propust, a
ne svj esno nanoenje nepravde i zla.
Nadalje, Ibn Dubejr veli da se poJ Al l ahovim, d. . , rijeima:
. . . ako budete posluni . . . podrazumij eva Ja e Al l ah, d. . , oprostiti nLpa
njom poinjene greke onima koji su iskreni u namjeri Ja roditeljima
ine dobroinstvo, dok SL, prema nj egovom miljenju, pod Al lahovim,
d. . , rijeima: . . . pa, Allah e doista oprostiti onima kqji se kqju podra:umije
va obeanje oprosta pod uvjetom da je ta osoba estita te da se stalno
vraa poslunosti Uzvienom Allahu.
Svi navedeni vidovi tumaenj a su u skladu s opim znaenjima koj a
se navode u Allahovoj , d. . , Knjizi imajui u vidu Ja se u veini sluaje
va odmah nakon spomi nj anj a nekog velikog grij eha te kazne koj a je za
i sti predviena otvaraju vrata pokaj anj a (tevbe) s cilj em da, kako smo to
ve pojasnili, ovjek ne izgubi nadu u Al l ahovu, d. . , milost.
Tako, npr., Al l ah, d. . , spominje drumskL: razbojnike koj i na Ze
mlji nered ine i protiv Allaha, d. . , i Nj egovog Poslanika, s.a.v.s., se
bore te kaznu koj a je za to predviena, a zatim im otvara vrata pokaja
nja (tevbe) :
35
Kaa za one kri protv Alaha i Poslanika ljegova vqjtu i koi nered
na Zemli nejeste: da budu ubieni, ili razapet ili da im se unakr. rt ruke i noge
odrfjeku ili da .re iz zemfje prognaju. To imje ponie'Je na ovom svtu, a na onom
SVfjetu eka ih pat'a velika, ali ne i za one kri se pokaju prfje nego to ih se do
mqgnete! l znqjte da Alah prafta i daje milostiv52
Isti j e sluaj i sa onima koj i ostavlj aj u namaz. Naime, nakon jednog
broja vjerovjesnika, a. s. , Allah, d. . , u sljedeim kur'anskim ajetima
spominje njih i kaznu koj a je za njihov grijeh predviena: To .ru t vjero
tsnid kre je Allah milou Svrom oba.ruo, potomci Ademovi i onih kre smo sa
Nuhom nosi/z; i potomci Ibrahimovi i Tsrailovz; i onih koe smo uputli i odabrali.
Kad bi im se qjet' Milost'vof ita/z oni bi licem na tle padali i plakali. A nih
St'Cnz zli potomci, kryi molitvu napuste i za podama pooe; oni e sigurno
zlo pro', dok im u sljedeem kur'anskom ajetu otvara vrata pokaj anj a
(tevhe) : /li onima kqji se pokqu i dobra tjela ne, Allah e 'ihova hrdava c'la
u dobra prom!enitz; a Alah prata i samilostan je. 54
Isti j e sluaj i sa onima koji druge ubij aj u, koji bludnie i koji irk
ine:
l oni kri se mimo Allaha drugom bogu ne klafjru, i kri, one koe je Alah
zabranio, ne ub, ositn kada pravda zahtf jeva, i kri ne bludnie; - a ko to radi,
i.rkusie kaznu, patna e mu na onom svietu udvostruena bit i teno e u n'
ponien ostati, ali onima kri se pokru i dobr tela ne, Alah e nihova hrava
cjcla u dobra prom!'mit a Alah prta i samilostan je. 55
I onima koji vj ernicima j ame kopaju te ih u nj ih bacaju vrata tevbe
(pokajanja) se otvaraj u: One kqji terike i ternice budu na muke stav!ali pa
se ne budu pokaali - eka pat'a u Dehennemu i isto tako prene u ogn;u56, tj .
ako se pokaju, Allah, d. . , e im oprostiti.
Ovo vrijedi u j ako velikom broju sluaj eva, pa tako i kada j e u pita
n_u odnos
p
rema roditeljima. Otuda, onaj koji u odnosu prema svojim
52 El-Ma'ida, .13-34.
53 Mcrjem, 'R-'l.
'4 El -l 'urkan, 70.
SS El- Furkan, 6R-70.
'6 P.-Rurud, J O.
36
roditelj ima napravi neki propust ili poini neki manji ili vei grijeh treba
znati da su mu vrata pokaj anj a (tevbe) otvorena zato to bi se iz tog ra
zloga moda mogao popraviti i pokajati.
'
Neposlunost prema roditelj ima
je j edan od naj veih grij eha
ovjek mora biti oprezan kada j e u pitanju neposlunost prema

roditeljima zato to je to jedan od najveih grijeha.
El-Buhari i Muslim biljee, a Ehu Bekra, r.a. , prenosi da j e Allahov
Poslanik, s. a.v. s. , jedne prilike upitao ashabe: "Hoete li da vas obavije
stim koji su grijesi najvei?" Ashabi su odgovori li: "Naravno, o Boiji
Poslanie." Onda j e Allahov Poslanik, s.a.vs., tri puta ponovio: "Pripisi
vanje druga Allahu, d7. . , (irk) i neposlunost prema roditeljima." Bio
j e naslonjen (u poluleeem stavu) dok je to govorio, a onda se uspravio
i poeo ponavl j ati: "Ta i iznoenje lai i neistina te lano svjedoenje!"
tako da su ash abi pomislili da nee prestati. 57
El-Buhari i Muslim takoer biljee, a Enes, r. a. , prenosi da j e Alla
hov Poslanik, s. a.v. s. , jedne prilike spomenuo velike grijehe, ili j e njima
upitan, te j e rekao: "Pripisivanj e druga Allahu, d. . , (irk), samoubistvo
i neposlunost prema roditeljima." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v. s. ,
upitao: "Hoete l da vas obavi j estim koji su gri j esi najvei?", te dodao:
"hnoenje lai i neistina ili lano svjedoenje."58
U vezi s ovim,
u'ba ka7e: "Bli i sam uvjerenju da je tom prilikom

spomenuo lano svjedoenje."
Prema tome, neposlunost prema roditeljima j e na ljestvici grije
ha pozicionirana odmah nakon pripisivanja druga Allahu, d. . , (irka),
57 El-Buhari (5976) ; Muslim (87).
37
kao to j e i imperativ dobroinstva prema roditeljima na l j estvici dobrih
djela pozicioniran odmah nakon imperativa vj erovanj a u j ednog Boga,
Allaha, d. .
Neka j e slavljen Allah, d. . ! Neposlunost prema roditeljima j e na
ljestvici grijeha pozicionirana prije bluda i ubistva, da nas Allah, d. . ,
od toga zatiti i sauva, s ti m da postoje i razliite razine i nivoi nepo
slunosti prema roditelj ima.
"
Neposlunost prema maj ci predstavlj a vei grijeh
od neposlunosti prema ocu i podrazumij eva
eu kaznu
Naime, ranij e smo spomenuli predaj u Allahovog Poslanika, s. a. v. s. ,
u kojoj stoj i da j e najprei l ij ep odnos prema maj ci. Nadalje, razlog gore
navedenoj tvrdnj i je i inj enica da je majka slaba, a za nanoenj e zla i
nepravde slabima slijedi ea kazna.
Pored gore navedenoga o zabrani neposlunosti prema roditeljima,
spomenut emo jo j ednu predaju u kojoj se neposlunost prema maj ci
posebno :abranjuj e. Naime, El-Buhari i Muslim biljee, a El-Mugira ibn
u'ba prenosi da j e Al lahov Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike kazao: "Allah
vam zabranjuje neposlunost prema majkama, potpuno uskraivanje i
nezajaljivo potraivanj e i da zakopavate ivu ensku dj ecu te vas od
vraa od irenja glasina, mnogih zapitkivanja i rasipanja imetka."59
38
.
..
T- -- ;
Uspostavlj anje odnosa sa dobroiniteljima
Ako ovj ek eli s drugima uspostaviti neki vi d saradnje, naj bol j e j e
da to bude osoba koj a svojim roditeljima i ni dobro zato to se od nj e
moe oekivati dobro.
Isto tako, ako ovj ek ?eli udati svoj u kerku za nekoga, neka se,
izmeu ostalog, raspita i o tome da li ini dobro svojim roditeljima ili
je neposluan prema njima. Ako je neposluan prema svojim roditelj i
ma, to j e osoba koj u treba izbj egavati 7ato to, u veini sluajeva, takve
osobe nee initi dobro ni s voj im suprugama, a postoji bojazan da e i
nj ihova dj eca biti neposluna poput nj ih.
Nadalje, ako ovj ek eli negdje putovati, neka se raspita o svome
saputniku i neka nastoji da to bude j edna od pobonih i estitih osoba,
j er su one poput prodavaa mousa zato to e nj ihovo prijatelj stvo op
stati i onoga dana kada prisni prijatelji budu neprijatel j ski raspoloeni
jedni prema drugima.
N eki od propisa odnosa prema roditelj ima
Roditeljima se ne smij u upuivati otri pogl edi, na nj ih se ne smi j e
podizati glas, u njihovom prisustvu ne treba sj editi dok oni stoje, ne
smije im sc upadati u rije te u hrani i piu sebe pretpostavlj ati nj ima.
Za sve navedeno postoje dokazi. Naime, u jednoj vj erodostojnoj
predaji koju bi l j ei El-Buhari, a prenose EI- Misver ibn Mahreme i Mer
van, stoji: "Kada bi govorili (ashabi), iz potovanja prema nj emu (Alla
hovom Poslaniku, s. a. v. s.) stiavali bi svoje glasove u nj egovom prisu
stvu i ne bi mu upuivali otre poglede."611
60 El -Buhari (27.11 -2732).
39
U vezi s propisom u kojem stoji da i m nij e dozvoljeno upadati u
rije, prenosi se da I bn Omer, r. a. , nije govorio u prisustvu starijih od
sebe, a roditelji, bez ikakve sumnje, u tom smislu imaj u vie prava od
ostalih starijih osoba.
Tako El -Buhari i Muslim biljee, a I bn Omer, r. a. , prenosi da je
jedne prilike bio kod Allahovog Posl anika, s.a.v. s. , te da j e pred njih
donijeta srika s vrha palme. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , kazao:
"Postoji jedno drvo koje j e poput ovjeka muslimana." Ibn Omer, r.a. ,
dalje pripovijeda i kae da j e hti o rei da j e to palma, al i je primijetio da
j e naj mlai meu prisutnima te j e preutio. Onda je Allahov Poslanik,
J l r 1
61
s.a.v. s. , CO( ao: 1 0 Je pa ma.
to se tie propisa kojim se u nj ihovom prisustvu zabranj uje sjediti

dok oni stoje, Muslim biljei, a Dabir, r. a. , prenosi da se Allahov Posla
nik, s.a.v. s. , razbolio tc da su klanj ali za njim dok j e on sj edio a Ebu Bekr
prenosio nj egove tekbire. Onda se Allahov Poslanik, s.a.v. s. , okrenuo
prema ashabima, vidio ih da stoje te im dao znak da sjednu. Klanjali
su sjedei, a kada j e predao selam, Al lahov Poslanik, s. a.v. s. , j e rekao:
"Upravo ste zamalo poinili ono to su ini Perzijanci i Bizantijci koji
su staj ali iznad svojih vladara dok su oni sj edili. Nemoj te to initi, nego
se povodite za vaim imamima. Ako oni klanjaju stojei, i vi klanjajte
stojei, a ako oni klanjaju sjedei, i vi klanjajte sjedei."
62
U vezi s propisom u kojem stoji da u hrani i piu nije dozvoljeno
sebe pretpostavlj ati roditelj ima, spominjali smo predaju o stanovnicima
peine iji je ulaz blokirala j edna stijena. Naime, Allah, d. . , j e otklonio
stijenu sa ulaza u peinu zahvaljujui zaslugama onih koji su se u nj oj
nali, a kako i ne bi kada j e j edan od njih s mlijekom u rukama stajao
pored roditelja sve dok nije svanulo te im dao da piju prije nego to je
p
io on i n
j
e
g
ova djeca.
61 t :I -Buhari (72); Musl im (281 1 ) .
62 Muslim (41 3). U vezi s propisom O kl anj aj u stojei dok imam klanja sj edei postoji vie
detalja i pojedinosti koje mi ovdje neemo navoditi. Biu1 j e da se iz ove predaje mo7.e izvui
propis prema kojem je pokueno sjediti u plisu5tVUroditelja koji stoje. Ovaj propis je jo uvijek
na nazi.
40
Dijete ne treba odgovarati
na oeve kitike i prijekore
Kada otac izgrdi svoje dijete ii ga udari i iskritikuje, nije lijepo da
mu dijete uzvrati istom mjerom, ta vie to j e u veini sluajeva :abra
nJ eno.
S tim u vezi, spomenut emo ono to se desilo h. Rbu Bekru, r.a.,
s njegovim sinom te kako je od sebe otklonio srdbu i druge emocije
koje su ga bile obuzele zato to j e znao da j e to to se deava rezultat
ej tanovog dj elovanja.
Naime, El-Buhari i Muslim biljee, a Abdurrahman ibn Ebi Bekr,
r.a., prenosi da su "stanovnici sofe" bili siromani ljudi te da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike kazao: "Ko ima hrane za dvoje neka po
vede i treega, ko ima hrane za etvero neka povede i petoga i esto
ga." Ebu Bekr je doveo trojicu, a Allahov Poslanik, s.a.v. s. , je krenuo
sa desetoricom. Onda j e Ebu Bekr veerao kod Allahovog Poslanika,
s. a. v. s. , te ostao kod nj ega do jacije-namaza. Nakon jacij e-namaza se
ponovo vratio kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ostao kod nj ega sve
dok nije zaspao (Allahov Poslanik, s.a.v.s.). Kui se vratio nakon to j e
proteklo od noi onoliko koliko j e Alah, d. . , htio da protekne pa ga
je supruga upitala: "
ta te j e sprijeilo da bude sa svojim gostima?"

Upitao j e: "Zar im nisi dala da veeraj u?! " Odgovorila j e: "Odbili su da
jedu dok ti ne doe." Onda su pred njih iznijeli hranu. Abdurrahman
ibn Ebi Bekr dalje pripovij eda i kae: "Ja sam i:aao i sakrio se, a Ebu
Bekr j e povikao: 'Ne:nalice', te m< poeo grditi i kleti (mislei da sam
bio nemaran i krt prema gostima). Zatim je kazao: 'Jedite, ne bilo vam
prijatno. Tako m Boga, nikada mu neu dati da jede."'
63
63 El-Buhari (6 1 40-61 41 ) ; Muslim (2057.
41
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I M A U I S LA M U
Nadalje, Muslim biljei, a Salim ibn Abdullah ibn Omer prenosi
da je Abdullah ibn Omer rekao da j e jedne prilike uo kako Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , kae: "Ne spreavajte svoje supruge da idu u dami j u
kaJa za to zatrae dozvolu."64
Zatim Salim dodaje i kae da je na te rijei Bilal ibn Abdullah ibn
Omer rekao: "Tako m Allaha, sigurno i m to neemo dozvoliti!" Salim
Jal j e pripovijeda i kae da j e Bilalu tada priao Abdullah (nj egov otac)
te ga izgrdio kao nikada do tada, a onda je rekao: "Ja te obavj etavam
o onome to j e kazao Allahov Poslanik, a ti kae: 'Tako mi Allaha,
sigurno im to neemo dozvoliti!'"
Discipliniranje i kanj avanje djeteta

od roditelj a
El-Buhari i Muslim biljee, a h. Aia, r. a. , prenosi da je jedne prilike
krenula sa Allahovim Poslanikom, s. a. v. s. , na jedno putovanje te da j oj
se u pustinji prekinula (i izgubila) ogrlica. Allahov Poslanik, s.a.v. s. , se
zaustavio da j e trai pa su to i ostali uinili. Meutim, bili su bez abdesta
a nisu imali vode pa su neki od njih doli kod h. Ebu Bekra, r. a. , i kazali:
"Zar ne vidi ta j e Aia uradila? Zaustavila j e Allahovog Poslanika,
s.a.v. s. , i ostale s njim a bez abdesta su i nemaj u vode." H. Ebu Bekr,
r.a., je priao h. Aii, r.a., dok je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , leao glavom
oslonjen na njena stegna te j oj rekao: "Zaustavila si Allahovog Poslani
ka, s.a.v. s. , i ostale s njim a bez abdesta su i nemaju vode." H. Aia, r.a. ,
dalje pripovijeda i kae: "Onda me j e izgrdio i i 1govorio mi ono to j e
Allah, d. . , htio da on izgovori te me j e poeo udarati rukom po slabi
nama a nisam se mogla pomjerati zato to je Allahov Poslanik, s.a.v. s. ,
leao na moj im stegnima." Allahov Poslanik, s.a. v. s. , je, dakle, 7aspao
64 Muslim (str. 327).
42
tako da j e izgubio abdest pa j e Allah, d7. . , tom pri l i kom objavio ajet o
tcjemmumu:
.. .A ako .rte bole.rnz ili na putu, ili akoje neko od va.r obavio prirodnu potre
bu, ili ako .rte
.re sa.rtqjali Ja enama, a ne naete vode, onda dlanovima .rtu zem!Ju
dotaknite i lit' vaJa i ruke vaJe po tarte. - A lah, zai.rta, bnfe grehe i pralta.
Zatim j e Usej d i bn ei -Hudaj r kano: "O porodica Ebu Bekra! Ovo
nij e prva blagodat (olakica uzimanj a tejemmuma umj esto abdesta) za
koju ste vi zasl u7ni. " H. Aia, r.a. , dodaje i kae: "Onda smo potjerali
(da ustane) devu na koj oj sam bila (sjedila) pa smo ogrlicu nali i spod
nj e. "
6
6

Samilost i saosjeanj e prema roditelj ima
Dobro i estito dij ete saosjea sa svojim roditeljima i prielj kuje
irp dobro, pa ak i ako su nevjernici. U tom sl uaju, takvo di j ete nastoji
uputiti roditel j e na Pravi put te i m pru7a savjete i ustraj ava u tome sve
do nj ihove smrti.
S tim u vezi, pri sj eti t emo se kako j e Allahov, d:.., prijatelj, Ibra
him, a. s. , ustrajavao u pozivanj u svoga oca na Pravi put:
J pomeni, u Kf! jizi, Ibrahia! On je bio zstino!ubiv vror: je.ik. Kada je
rekao ocu .rvome: "() oe mo;; zato .re klanjaJ onome kqi ni "}e nit vidz niti t
moe od ikakve konst biti? O oe mqj, meni dolazi znare, a ne te/z; zato mene
.ri!.edi, zja u te na pravi put uputt;
o oe mq; na klanjqj se janu, fejtanft Milostvome uviek nepo.rluan, o oe
m, bqjirn
.
re da te od Milo
.
rtvog ne .rtgne kazna, pa da bude tjtanu drug. r 7 "
Zatim j e I brahim, a. s. , nakon oeve smrti traio oprost za nj ega sve
dok mu to nij e zabranjeno:
65 En-Nisa', 43.
66 El-Buhari (3672); Musli m (367).
67 Merjem, 41 -45.
43
A to je lbmhim tra:f o oprosta za svoga oca bilo je
.
ramo zbof obeanja kqje
muje dao. A im mu je bilo jasno daje on A lahotJ neprjatej, on ,ga se odrekao.
Tbrahim je doZrta bio pun .ra:pljenja i obai
68
Pod rijeima: "Mir tebi!" - ree Ibrahim . . .
6
9 podrazumij eva se sljedei
smisao: "Od mene si siguran, j er ja ti neu nanositi zlo i nasilje niti u
te napadat kao to si ti meni inio."
U ovom smislu interesantan j e i sluaj Abdullaha ibn Abdullaha b
Ubej j a ibn Selula iji je otac bio na elu munafka.
Naime, El-Buhari i Muslim70 biljee, a Ibn Omer, r.a., prenosi da j e
sin Abdullaha ibn Ubejja, nakon to mu je otac umro, doao kod Allaho
vog Poslanika, s.a.v.s., i rekao: "O Alahov Poslane! Daj m svoju koulju
da ga u nju umotam (umjesto efna), klanjaj mu d:enaw-namaz i za nje
ga oprosta zatrai." Al ahov Poslank, s.a.v.s., mu j e dao koulju te rekao:
"Podsjeti me da mu klanjam d:enazu-namaz." Podsjetio ga je, pa kada je
Allahov Poslanik, s.a.v. s. , htio da mu klanja denazu-namaz, h. Omer, r.a.,
ga je povkao i upitao: "Zar ti i\l lah, d:. . , nije zabranio da munafcima
klanja denazu-namaz?!" Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e odgovorio: "Imam
dvije mogunosti", te je spomenuo sljedei kur'anski ajet: Molio ti oprosta
za 'ih ili ne molio, molio ak i sedamdaset puta, Alah im nee oprost . . . a
zatim je klanjao denazu-namaz pa je objavljen sljedei kur'anski ajet: l
ni jednom od fih, kad umre, nemq molitvu . . .
El-Buhari i Muslim takoer biljee, a Dabir ibn Abdullah, r. a. ,
prenosi da j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , doao do Abdullaha ibn Ubej j a
kada je ve bio sputen u kabur. Naredio j e da ga izvade pa su to i ui
nili. Onda ga j e postavio na koljena, izbacio na nj ega neto pljuvake te
mu obukao svoj u koulju, Al lah, d:. . , najbolje zna, a jednu koul j u je
(prij e toga) obukao i Abbasu. Sufan dalje pripovijeda i kae da j e Ebu
Harun rekao: "Na Al lahovom Poslaniku, s.a.v. s. , su bile dvije koulje
68 Et-Tevba, 1 1 4.
69 Merjem, 47.
70 El- Buhari (1 269); Muslim (2774).
71 Et-Tcvba, 80.
72 Et-Tevba, 84.
44
pa mu j e sin Abdullaha ibn Ubej j a kazao: ' O Allahov Poslanie! Obuci
mome ocu koulju koja ti je do tijela."' Zatim Sufan kae: "Onda su vi
djel kako Allahov Poslanik, s.a.vs., oblai Abdullahu (t) svoju koulju
kao naknadu za ono to j e uinio."73
I Ebu Hurejre, r.a. , je molio Allahovog Poslanika, s.a.v. s., da Allaha,
d. . , zamoli da njegovu majku uputi na Pravi put.
Tako Muslim biljei da j e Ebu Hurejre, r.a. , rekao: "Pozivao sam
svoju majku u islam, ali je i dalje ostala nevjernica. Jednoga dana sam
je pozvao (u islam) pa mi je spomenula Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
na nain koji nisam odobravao. Otiao sam kod Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., plaui te sam mu rekao: 'O Allahov Poslanie! Pozivao sam
svoju majku u islam pa je odbila. Pozvao sam je i danas (u islam) pa mi
te je spomenula na nain koji ne odobravam. Zamoli Allaha, d. . , da
j e uputi na Pravi put.' Onda je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: 'Gospo
daru moj ! Uputi (na Pravi put) maj ku Ebu Hurej re.' I zaao sam veseo
zbog dove Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , a kada sam stigao kui i priao
vratima, vidio sam da su zatvorena (zakljuana) . Maj ka je ula moje
korake te j e rekla: 'Ostani gdj e j esi, o Ebu Hurej re! '
uo sam prskanje
vode. Majka se okupala, obukla svoj u koulju, stavila veo te mi otvorila
vrata i kazala: 'O Ebu Hurejre! Svjedoim da nema boga osim Allaha i
svjedoim da je Muhammed Nj egov rob i poslanik.' Vratio sam se kod
Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , plaui od radosti te mu rekao: 'O Allahov
Poslanie! Radosna vijest! Allah, d. . , je usliao tvoju dovu i uputio
moj u majku (na Pravi put) .' Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e 7ahvalio Allahu,
d. . , pa sam j a rekao: 'O Allahov Poslaniel Uputi dovu Allahu, d. . ,
da mene i moju majku uini dragima Svojim robovima vjernicima te da
njih nama uini dragima.' Onda j e Allahov Poslanik kazao: 'Gospodaru
moj ! Ovog Svoga roba (Ebu Hurejru) i njegovu maj ku uini dragima
Svojim robovima vjernicima i njih njima uini dragima.' Tako sam sva
kom vjerniku koji za mene uje, iako me ne vidi, drag."7
4
73 El-Buhari (1 350); Muslim (2773).
74 Muslim (2491 ).
45
H. Aia, r.a., nije eljela da lj udi nj enog oca uzimaju kao lo pred
znak pa je, nakon to je Allahov Poslanik, s. a. vs. , rekao da kau Ebu
Bekru da ljude predvodi u namazu, kazala Hafsi da mu (Allahovom
Poslaniku, s.a.vs.) predloi h. Omera, r.a.
Tako El-Buhari biljei da j e Ebu Musa, r.a., rekao: "Allahov Poslanik,
s.a.v.s., se teko razbolio pa je kazao: 'Recite Ebu Beku da predvodi ljude
u namazu.' Onda j e Aia rekla: 'On je njean ovjek. Ako te zamijeni,
nee moi klanjati pred ljudima.' .lahov Poslanik, s.a.vs., je ponovio:
'Recite Ebu Bekru da predvodi ljude u namazu.' I Aia je ponovila ono
to je prvi put kazala pa je onda Allahov Poslanik, s.a.vs., rekao: 'Reci
Ebu Bekru da predvodi ljude u namazu, vi ste (poput) ena iz Jusufovog
okruenja.' Onda je kod h. Ehu Bekra, r.a., doao glasnik te je predvodio
ljude u namazu jo dok je Allahov Poslanik, s.a.vs., bio iv"75
Nadalje, El-Buhari biljei da je h. Aia, r.a. , rekla: "Kada se Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , razbolio, doao j e Bilal da oglasi namaz pa j e Al l ahov
Poslanik, s.a.v. s. , rekao: 'Recite Ebu Bekru da predvodi l jude u namazu.'
Rekla sam: 'O Allahov Poslanie! Ebu Bekr j e osj etljiv ovjek i kada te
zamijeni, lj udi ga nee uti. Kako bi bilo da to naredi Omeru?' Alla
hov Poslanik, s. a. v. s. , j e ponovio: 'Recite Ebu Bekru da predvodi ljude
u namazu.' Onda sam kazala Hafsi: 'Reci mu (Alahovom Poslaniku,
s.a.v.s.) da j e Ebu Bekr osjetljiv ovjek i da ga ljudi nee uti kada ga
zamijeni te da to naredi Omeru.' Kada mu je to Hafsa kazala, rekao j e:
'Vi ste, uistinu, (poput) ena i z Jusufovog okruenja. Recite Ebu Bekru
da predvodi ljude u namazu."'76
U jednoj drugoj predaji koju takoer biljei El-Buhari stoji da je h.
Aia, r.a., rekla: "Obratila sam se Allahovom Poslaniku, s. a. v. s. , u vezi s
tim jedino zbog toga to sam osjeala (znala) da ljudi nakon nj ega nee
voljeti nikoga ko zauzme nj egovo mj esto te da e zbog svakog onog
koji to uini slutiti zlo. Zato sam eljela da Allahov Poslanik, s. a. vs. ,
Ehu Bekra potedi toga."77
75 El-Buhari (67R).
76 El-Buhari (71 3) .
77 EI-Buhari, (fl-reth, 8/1 40).
46
Otuda, svako di j ete treba biti paljivo prema svojim roditeljima te
i m eljeti dobro i nagradu (od Al laha, d7. .) sve dok mu to ne bude
:abranjeno.
'
Proklinjanje dj eteta o
d
roditelj a
Svaka osoba se treba uvati kletve svoga oca m majke, a posebno
ako je ta kletva s pravom. Takve kletve se treba strogo uvati i paziti jer
bi se moglo desiti da bude i :reena u trenutku kada se dove usliavaju
te da i ona bude usl iana.
Muslim biljei, a Dabir, r.a. , prenosi da j e Allahov Poslanik, s.a.vs.,
j edne prilike upitao: "Ko to proklinje svoju devu?" Neko j e odgovo
rio: "Ja, o All ahov Poslanie. " Onda je Allahov Poslanik, s. a. v. s, kazao:
"Sj ai s nje i ne prati nas (ne putuj s nama) na devi koj a je prokleta. Ne
proklinjite sami sebe, ne proklinj i te svoju djecu, ne prokl i nj ite svoj ime
tak i ne inite to u trenucima u koj ima se Allahu, d. . , upuuju dove jer
bi vam mogao usliati kletvu."7
H
Ranije smo spomenuli predaju o D7urejdu u kojoj stoji da je nje
govoj majci usliana kletva koj om j e od Allaha, d. . , traila da ga ne
usmrti prije nego to vidi lica bludnica.
Prema tome, ovjek mora bi ti oprezan i uvati se kletve roditelja, a
posebno ako im je nanesena nepravda i ako su poboni i esti ti , j er je
tom sluaju nj ihova kletva uveliko blia obi sti nj enj u.
Meutim, ako dij ete prokl i nj u roditelji koj i su nepravedni i laci
:bog toga to nee da ih poslua i da i m se odazove u injenju nepravJe
i laima, takva kletva je bezvrijedna i na nju se ne treba obazirati. Ve
smo spomenuli kako j e Sa'da proklinjala majka zbog toga to nije htio
da je poslua i da j oj se odazove u inj enj u irka. Meutim, Sa'd se nije
obazirao na njenu kletvu.
78 Muslim (3009). l ladis biljei i Ebu Davud (2/ 1 85).
47
Ovo spominjemo zbog toga to mnoge lj ude kletva nj ihovih rodi
telja j ako rastui i raalosti pa makar roditelji u tom sluaju i ne bili u
pravu, kao, npr. u sluaj u kada roditelji pozivaju svoje dijete injenju
grijeha, pa im se ono ne odazove te ga zbog toga prokli nj u. Takvima
poruujemo da se ne trebaj u brinuti i tugovati zato to Allah, d. . ,
dove (pa tako i kletve) prihvata samo od onih koj i su bogobojawi te
dobro raspoznaje dobroinitelja od razvratnika i onoga koj i nered ini
od onoga koji ini dobro .

"
. '" _ v:
Upuivanj e istigfar-dove od roditelj a
ovjek treba od svoj i h roditelja tra7iti da 7a njega upute istigfar

dovu Allahu, d. . , j er koliko god im dobra uinio, on nee i spuniti
svoju obavezu prema njima:
Uistinu! On jo njje ispunio ono to mu je On naredio/79
U sljedeem kur'anskom ajetu Jusufova, a. s. , braa tra7e od svoga
oca da za nj ih uputi istigfar-dovu Allahu, d. . :
"( oe na " - rekoe oni - "zamoli da nam se grjesi oproste, mi smo, zaista
zrj eili. ''"

Roditelj i se ne smij u psovati i vrij eati
Jedan od najveih gri j eha j e proklinjanje roditelj a i njihovo vrijea
nje. Tako El-Buhari i Musli m biljee, a Abdullah ibn Amr prenosi da je
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao: "Jedan od najveih grijeha j e da ovjek
79 Abese, 23.
fO Jusuf, 97.
48
proklinje (vrijea) svoje roditelje." Upi tali su ga: "O Allahov Poslanie!
Kako ovjek moe proklinjati (vri jeati) svoje roditelje?" Odgovorio
j e: "
ovjek opsuje i uvrijedi neijega oca pa taj neko opsuje i uvrijedi

njegovoga oca, ovjek opsuje i uvrijedi neiju majku pa taj neko opsuje
i uvrijedi nj egovu majku."x1
Navedeni kur'anski aj eti i hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , na
najbolji mogui nain nam pribliavaju i pojanjavaju nae najvee oba
veze uope. Na prvom mj estu je, naravno, obaveza prema Allahu, did. ,
odmah nakon nje dola:i obaveza prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
a :atim obaveza prema roditeljima koj a predstavlj a najveu obavezu
kada je u pitanju na odnos prema l judima (obavezu prema Allahovom
Poslaniku, s.a.v. s. , koji je takoer ovjek spomenuli smo ranije). Du7ni
smo izvravati ove obaveze zato to e nas u suprotnom zadesiti nevo
l j a i tjeskoba koju neemo moi podnijeti te bolna ka:na i na ovom i na
onom svijetu, osim onoga koga Allah, d. . , obaspe Svojom milou.
Prema tome, poslunost roditeljima zapravo je mak pokornosti
Allahu, d. . , i Nj egovim naredbama, dok je neposlunost prema nji
ma i suprotstavljanje zapravo neposlunost i suprotstavljanje Nj emu i
Nj egovom Poslaniku, s.a.v. s. , sve dok nam oni (roditelji) ne nareuju da
Al lahu, d. . , pripisujemo druga, da laemo te da inimo grijehe i ono
to je runo i pokueno.
Najvanij a j e ljubav prema Allahu, d. . ,
i Njegovom Poslaniku, s. a.v. s.
Bez obzira kolika vaa l j ubav prema ocu i majci bila, lj ubav prema
Allahu, d. . , i Nj egovom Poslaniku, s.a.v. s. , treba biti vea i j aa. I sto
tako, poslunost prema Allahu, d. . , i Nj egovom Poslaniku, s.a.v. s. ,
81 El-Buhari (5973); Muslim (str. 92).
49
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I M A U I S LA M U
mora vam biti vea obaveza od poslunosti prema roditel j ima, j er u
jednoj vjerodostojnoj predaji koju bilj ee El -Buhari i Muslim, a prenosi
Enes ibn Malik, r. a. , stoji da j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao: "Ni ko
od vas nee biti (pravi) vjernik sve dok mu ja ne budem drai od nj ego
vog djeteta, njegovog roditelja, i od svih ljudi. "
H
2
Nadalje, El-Buhari i Muslim bilj ee, a Enes, r.a. , prenosi da j e
Allahov Poslanik, s. a. vs. , rekao: "
ovjek moe osjetiti slast vjerovanja

(imana) u tri sl uaj a: da mu Allah, d?. ., i Nj egov Poslanik budu dra:i od
svega drugog, da voli drugoga samo zbog Al l aha, d. . , i da ima aver:ij u
prema povratku u nevjerstvo kao to ima aver:iju i prema pomisli da
bude baen u vatru."
H
3
Ljubav u ovom sluaju podrazumij eva pretpostavljanje Allaha, d7. . ,
i Nj egovog Poslanika, s. a. vs. , roditeljima, a El-Haf: ibn Hader, neka mu
se Allah, d. . , smiluje, u djelu Fethul-bari prenosi da j e El-Hattabi rekao:
"Ovdje se radi o izbornoj , a ne uroenoj ljubavi."
En-Nevevi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, u djelu
J
erhu Muslim
(tom l , str. 21 9.) navodi da j e Ebu Sulej man el- Hattabi u ve:i s rijeima
Allahovog Poslanika, s. a. v.s. : "
ovjek nee biti (pravi) vjernik sve dok

mu j a ne budem drai od nj egove porodice, od nj egovog imetka, i od
svih ljudi", u drugoj predaji: " . . . od nj egovog djeteta, od nj egovog rodi
telja, i od svih l judi" rekao: "Ovdje Al lahov Poslanik, s.a.v.s., nije mislio
na uroenu, nego na biranu lj ubav, zato to j e ovjekova ljubav prema
samome sebi uroena, a do nj egovog srca nema puta." El- Hattabi na
stavlja i kae da se pod gore navedenim rijeima Allahovog Poslanika,
s.a. v. s. , podrazumijeva sljedei smisao: "Nee biti iskren u ljubavi pre
ma meni sve dok u pokornosti meni ne ispusti duu i sve dok moje
:adovol j stvo ne bude pretpostavljao svojim strastima, pa makar to po
dra:urjevalo tvoj u smrt."
S druge strane, I bn Bettal, El-Kadi I jad i drugi, neka i m se Alah,
d. . . smiluje, kau: "Postoje tri vrste lj ubavi. Lj ubav pod kojom se
82 El- Buhari ( 1 5); Muslm (44).
83 El-Buhari (1 6); Muslm (43).
50
podrazumij eva potovanje i uvaavanje, kao to j e ljubav prema roditt
lj u. Ljubav pod kojom se podrazumijeva saosjeanje i samilost, kao to
je lj ubav prema djetetu. Ljubav pod kojom se podrazumijeva prilago
avanje i odobravanje, kao to je lj ubav prema ostalim ljudima. Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , je u ovom sluaju u ljubavi prema njemu objedinio sve
tri (navedene) vrste ljubavi."
Ibn Bettal, neka mu se Allah, d. . , smiluje, nastavlja i kae da se
pod gore navedenim hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , podra7
mijeva sljedei smisao: "Onaj ij i j e iman (vjerovanje) potpun ;ma da je
njegova obaveza prema Allahovom Poslaniku, s.a. v. s. , vea od nj egove
obaveze prema roditeljima, djeci i ostalim ljudima zato to nam on do
nosi ono to e nas spasiti od vatre i to e nas izbaviti iz zablude."
El-Kadi l j ad, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae: "Ljubav prema
Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , podrazumijtva potpomaganje i podra
vanje nj egovog sunneta (prakse), stajanje u odbranu i zatitu nj egovog
vjerozakona, prieljkivanje nj egovog prisustva te rtvovanje imetka i
ivota u to ime."
Zatim El-Kadi !j ad kae: "Kada nam ovo postane j asno, shvatit
emo da be7 toga nema istinskog imana (vjerovanja) te da e iman (vje
rovanje) biti ispravan samo ukoliko budemo u7dizali Allahovog Pos
lanika, s.a.v.s., i pretpostavljal ga roditeljima, djeci, i dobroinitel j ima, i
priviligovanima. Onaj koji ovo ne bude prihvatio te povjerujt suprotno
navedenome, nije (pravi) vjernik", a Allah, d. . , najbolje 7na.
I Ebu Dendel ibn Suhejl ibn Amr j e vj erovanje u Allaha, d. . , i
poslunost prema Allahovom Poslaniku, s.a.vs., pretpostavljao poslu
nosti prema svome ocu koji j e bio nevjernik te jedan od prvaka meu
muricima na Hudej bij i koj i su pregovarali sa Allahovim Poslanikom,
s. a.vs. , o primirj u. Tom prilikom, nj egov otac (Suhejl) je, izmeu osta
log, rekao: "Traimo od tebe da nam vrati svakog onog koji (od sada
pa nadalje) bude tebi preao, pa makar i tvoje vjere bio." Muslimani su
na to poeli da ntgoduj u te su rekli: "Slavljen neka j t: Allah, d. . Kako
51
da muricima bude vraen onaj koji doe kao musliman?! " Dok s u oni
tako negodovali, kad doe Ebu Dendel ibn Suhejl ibn Amr vezan u
okove, a izaao je iz Mekke kako bi doao do muslimana. Onda je Su
hej! kazao: "Ovo je, o Muhammede, prvi kojeg traim da mi vrati. " Na
to j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: "Mi se j o uvijek nismo ni na
ta obavezali." Suhejl j e dodao: "Onda se s tobom, tako mi Allaha, ni
kada ni o emu neu saglasiti." Allahov Poslanik, s.a.v.s., j e rekao: ''Do
zvoli mi da ga zadrim (prepusti mi ga)." Suhejl j e odgovorio: "Neu ti
dozvoliti da ga zadri. " Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j e rekao: "Uini to."
Suhejl j e odgovorio: "Neu to uiniti." Onda je Mikrez kazao: "Ve
smo ti ga prepustil."x4
Na to je Ebu Dendel kazao: "O Muslimani! Zar u biti vraen
muricima, a doao sam kao musliman?! Zar ne vidite ta sam ve pre
ivio", a bio je teko muen zbog vjerovanja u Allaha, d7. .
I majui u vi du da j e, kao to smo ve spomenuli, poslunost prema
Allahu, d. . , i Nj egovom Poslaniku, s.a.v.s., vea obaveza od posluno
sti prema roditeljima te da bi l j ubav prema Al l ahu, d7. . , i Nj egovom
Poslaniku, s. a. v. s. , trebala biti vea i jaa od l j ubavi prema roditel j i ma,
treba rei i to da u pridruivanj u druga Allahu, d. . , te injenju grijeha
i runih i pokuenih djela ovjek ne smije biti nikome posluan.
Prema tome, poslunost u pridruivanju druga Al lahu, d7. . , i i
njenj u grijeha nije dobroinstvo:
I m sluajte naredbe onib kqi u iu pre!er!ju, kqi na Zemyi ne zavode red
tJI nered uspostav!qju. 85
. . . i ne sluqj onoga smo srce nehqnim prema Nama ostat;i/i kqi strast
.rvqju .rfdi i supo.rtupci daleko od razborito.rt. 8
A ako te budu nagot;arali da drgg Meni ravnim smatra. onga o kome ni.ta
ne zna ti zh ne .rluqj iprema ta .re, na ovom svietu, velikoduno ponaq . . .
84 El-Buhari (2731 -2732)
85 E-u'ara', 1 ' 1 - 1 '2.
86 El-Kehf, 28.
87 Lukman, 1 5.
52
M U S TA F A I B N E L - A D E V I
Povod objavljivanja ovog kur'anskog ajeta j e slj edei dogaaj . Na
ime, Muslim88 biljei, a Mus'ab ibn Sa'd prenosi od svoga oca da su u
ve7i s njim objavljeni neki kur'anski ajeti: "Sa'dova majka se zaklela da
nee s njim (sa Sa'dom) razgovarati sve dok se ne odrekne svoje vjere
(islama) te da nee jesti ni piti . Rekla mu je: 'Ja mislim da ti j e Allah
naredio da bude posluan roditeljima, a j a sam ti majka i nareujem
ti da to uini.' Ostala j e tako tri (dana) sve dok nij e zbog malaksalosti
izgubila svijest pa je ustao jedan njen sin po imenu ' Umara te je napojio
vodom. Onda j e ona poela proklinjati Sa'da pa j e Allah, d. . , objavio
sljedee ajete: Mi smo naredili oveku da bude poslu/an roditelima svqjim.
Mcka ga nosz a 'eno zdrave trpi, i odbia ga u toku dvie godine. Budi zahva
lan Meni i rodn a svqjim, Meni e se svi vrat. A ako te budu nagovarali da
drugog Meni ravnim smatra.r onoga o kome nifta ne zna! t ih ne sluf iprema
'ima se, na ovom svietu, velikodu/no ponalfJ . . . 19"
<- 8{+:
Poslunost se iskazuje u dobrim djelima
El-Buhari i Muslim90 bilje7e, a h. Alija, r. a. , prenosi da j e jedne pri
like Allahov Poslanik, s. a. vs. , poslao vojsku te za vojskovou odredio
jednog ovjeka koji j e zapalio vatru i naredio borcima da u<tu u nju.
Jedni su htjeli da uu u vatru, a drugi su od nj e pobjegli. Kada su t
ispripovijedali Allahovom Poslaniku, s. a.v. s. , za one koji su htj eli ui u
vatru ka7ao j e: "Da su u nj u uli, ostali bi tamo sve do Sudnjeg dana",
dok je za one koji su od vatre pobj egli rekao: "Poslunost se ne iskazuje
u gri jeenju nego u dobrim dj elima."9
1
88 Muslim ( 1 748).
89 Lukman, 1 4- 1 5.
90 El-Buhari, (FI-Feth, 1 3/233); Musbm ( 1 840).
91 Ocl Allahovog Poslanika, s.a.v.s., se posredstom Ibn Omera, r.a., prenosi sljedea vjerodo
stojna predaja koju biljei El-Buhari ( 1 3/ 1 21 ): "Musliman se obavezuje na tujem i pokmJ/al se
i u onome to voli i u onome to ne voli sve cok mu 5C ne naredi da uini grijeh, a kac.a mu se
narcci cla uini grijeh, nije na to obavezan." U tum smislu su i sljedee Allahove, cl .
.
. , rijei: . . . i
ne s/ufaj onoga t! Je .rmo srce neb
q
jnim prema Nama os/at1ili kji strast svoju sltj'edi i JNpostupci da/ek od
razbtm.tostt (EI- Kehf, 28.)
53
Ahmed biljei vjerodostojnu predaju u kojoj stoji da j e Hanzala ibn
Huvejlid el-Anberi kazao: "Dok sam j edne prilike bio (sjedio) kod Mu
avij e, dooe mu dva ovjeka svaajui se oko Ammarove glave. Svaki
od njih dvojice j e tvrdio da ga j e on ubio. Onda j e Abdullah ibn Amr
kazao: 'Neka njome jedan od vas dvojice ugodi onome drugom, j er
j a sam uo kada j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao da e ga (Ammara)
ubiti nasilna i nepravedna skupina Ojudi).' Muavi j a je upitao: '
ta ti ima
s nama?' Abdullah ibn Amr j e odgovorio: 'Moj otac se jedne prilike
poalio Allahovom Poslaniku, s. a. vs. , na mene, pa j e Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 'Budi posluan svome ocu sve dok j e iv i ne prkosi mu.'
A ja sam (evo) s vama i ne borim se (protiv vas)."'9
2
Abdullah ibn Amr, r. a. , iako je bio posluan svome ocu ;ato to
mu j e to Allahov Poslanik, s. a. v. s. , preporuio: "Budi posluan svome
ocu sve dok j e iv i ne prkosi mu", nije se borio protiv muslimana niti
j e svoju sablj u na njih podigao, neka je Allah, d. . , s njim zadovoljan i
neka uini da i on bude zadovolj an.
Evo j o dokaza u vezi sa zabranom slijeenja roditelja u nevjerstvu
te injenj u grijeha i onoga to je runo i pokueno, imajui u vidu da j e
slijepo slijeenje odlika i put koj i m idu nevjernici i oni koj i su zalutali:
Oni su oeve svqe u zabludi zatekli pa i oni stopama 'ihovim nastavili. 91
A kada im se rekne: '\'lf jedite Alahovu Olavu!" - oni odgovarqju: "Ne
emo, sliedit emo ono na !emu smo zatekli pretke st;qe. " - Zar i onda kada im
prec nisu nita shvaali i kada nisu na pravom putu bili?f4
A kad im se govori: "Sliedite ono !to vam Alah oiav!"Je!" - odgotJarqu:
"Ne, mi sliedimo ono fto smo iPamtili od predaka nafih. " Zar i onda kad ih
fdtan poziva na pat'u u og'u?f5
Zar smo im pnje Kr'ana dali K
n
jigu pa se 'e pn
.
dravqu? Oni ak got;ore:
"Mi smo ilekli pretke nafe kako isovjedqu Ier i pratei ih u stopu mi smo na
92 Ahmed, M1sed (2/ 1 64-1 65).
93 Es-Saffat, 69-70.
94 El-Bekan:, 1 70.
95 Lukman, 21 .
54
pravom putu. " I eto tako, pnje tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika posla/t
a da oni ko su raskonim 'votom 'fjeli nisu /OVori/i: "Zatekli .rmo pretke nae
kako ispoviedqu 1fer i mi ih s4jedimo u stopu.
U
Hudu, a. s. , se nj egov narod obratio slj edeim rijeima:
lar si nam doao ito da se jedino Alahu klanjamo, a da one kqa su se
klarali preci nafi napustimo? -govorili su oni
.
'Vni da nas snae to me nam
pnjet ako je istina to to govor!" 'Ve e vas sti kazna i g'Jev Gospodara
vae!!"-,govono je on. "lar sa mnom da se prepirete o imenima nekakv koa
ste i vi i preci vafi nazvali, a kojima Alah nikakav dokaz nie objavio? Zato
ekajte, tja u s vama ekat/'07
uajbu, a. s. , se nj egov narod obratio sljedeim rijeima:

"O .uqbe ' - govorili su oni - "da li I"ra tvqa tra: od tebe da napustimo
ono emu su se nai preci klatli ili da ne postupam o sa iman;ima naiTtl onako
kako namje tJofa? R ba.f si 'pametan' i 'azuman'!'>8
Musa, a. s., i nj egovom bratu Harunu faraonov narod se obratio
sljedeim rijeima:
A oni rekoe: "Zar si doao da nas odvrat od onOJa na emu smo zatekli
pretke nale, da bi vama dvqcipripala vlast na Zemfi? l neemo ni vama dvo;ici
vjerovat! '(9
Prema tome, jedan od uzroka nevjerovanj a nevjernika je i slijepo
slijeenje roditelja i predaka, bez ikakvog j asnog doka7a i bez knj ige
(obj ave) koja osvjetlj ava (i upuuje) .
I sto tako, t o j e i jedan od uzroka nj ihovog uputanja u inj enj e raz
vrata i onoga to je zabranjeno.
S tim u vezi, Allah, d7. . , kae:
/ kada urade neko runo celo, f!OVore: "Zatekli smo pretke nae da to rade,
a i Alah nam;e to zapovjedio. " Reci: '//ah ne zapovieda da se rade runa djela!
Zafto o Alahu
g
ovorte ono to ne zate?"'0
96 E7-/.uhruf, 21 -23.
97 EI-E'araf, 70-71 .
98 l lud, 87.
99 Junus, 78.
100 E-F'araf, 28.
55
S druge strane, slijeenj e roditelja i predaka koji ine dobro, koji
su na Pravome putu i koji se odlikuju (vj erovanjem) ianom bez ikakve
sumnje j e vadib, ta vie, jedan od farzova.
Jusuf, a. s. , j e rekao:
l ispovjjedam t! Jeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne
pr da ikoja Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i
OJtalim -udima, ali Veina gudi ni zahvalna.
IO|
Na postavljeni upit o Bogu kojem e se nakon nj egove smrti kl a
njati, Ja'kubu, a. s. , su sinovi odgovorili :
V nirte bili prsutni kada je jaku bu smrtni as dofao i kada je sinove .rvqe
upitao: "Kome ete .re, poslie mene, klafJat?" - "Kianjaemo se " - odgovor .ru
- "13gu tvome, Bogu tvqih predaka Ibrahima i Ismaila i ishaka, Bogu jednome!
i mi se Njemu pokoravamo/"
1
0
2
Allah, d. . , u Kur'anu ka7e:
. . . a slf jediput onoga kqi se i.rkreno Meni obraa
. . .
1
0
!
Poslie smo tebi oi?Javili: "Sliedi ler Ibrahimovu, 1er pravu, on nf je Allahu
dru,ge smatrao ravnim!'Q04
U vezi sa slijeenjem roditelja ili jednoga od nj ih dvoje u dobru je
i sljedea predaja koju bilj ei El-Buhari, a prenosi Ibn Abbas, r.a. U toj
predaji stoji da j e jedne prilike Allahov Poslanik, s. a. v. s. , traio od Al l a
ha, d. . , zatitu 7a h. Hasana i Husejna, r.a. , te da je rekao: "Va predak
(Ibrahim, a. s.) j e sljedeim rijeima traio zatitu od Al laha, d. . , za
I smaila i I shaka: 'Al l ahovim savrenim rijeima traim zatitu protiv
svakog ejtana (<.li na) i otrovnog gmi7avca te protiv svakog urokljivog
oka (E'uzu bi kelimatil-Lahi t-tammeti min kutli ej tanin ve hammetin
ve min kulli 'ajnin lammetin).'"
1
0
5
1 01 Jusuf, 38.
1 02 1 :1-Bckarc, 1 33.
l 03 l .u kman, 1 S.
l 04 En-Na hl , 1 23.
15 1-Buhari (337 1 ) .
56
"
Odnos prema roditelj ima muricima
Obavezni smo odravati lij ep odnos prema roditeljima, pa makar i
murici bili. S tim u vezi, Allah, d. . , u Kur'anu ka7e:
A ako te budu naJOVarali da drgog Meni ravnim smatra onoga o kome nifa
ne a. t ih ne sluaj i prema 'ima se, na ovom svjetu, velikoduno ponaqj . . .
Dakle, obavezni smo odravati lijep odnos prema roditeljima

muricima, s tim da im sc neemo odazvati i iskazati im poslunost ako
nas budu pozivali inj enju irka (pridruivanj u druga Allahu, d. .) .
Allah, d. . , u Kur'anu ka7e:
Allah vam ne zabra';!je da nite dobro i da budete pravedni prema onima
koi ne rattu protv vas zbog tere i kq;i vas iz zaviqja vafeg ne izgone - Allah,
zaista, voli one kq su pravini -ali vam zabra'"je da prate!tete sa onima kqji
ratuu protv vas zbog 1! Jere i koi vas iz zaviqja vaeg izYone i kqi pomau da
budete proJnani. Oni kqi s 'fima prateglu sami s abi ne nepravdu.
r
El- Buhari i Muslim1
0
R biljee, a Esma bint Ebi Bekr, r.a., prenosi
da joj j e jedne prilike
1
09 dola majka koja j e pripadala muricima te da
je ona pitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za savjet i rekla: "Dola mi j e
maj ka iz potrebe. 1
1
0
Da li da odravam vezu s njom?" Allahov Poslanik,
s. a. v. s. , j e odgovorio: "Da, odravaj vezu sa svojom majkom."
Meutim, kada njihov odnos prema dj etetu postane nepodnoljiv
te se ono poboji da e ga izvesti iz islama, propisi se mijenjaju shodno
onome na to ukazuj u okolnosti.
1 06 Lukman, I S.
1 07 EI-Mumtchine, 8-9.
! Oi EI-Buhari, EI-Feth (5/233); Muslim (3/41).
1 09 U predaji koju biljei Muslim na ovom mjestu stoji j 1tlbdi remlif-L,bi, dok u predaji koju
biljei El-Buhari (FI-Feth, 6/281) stoji ji 'rhdi q1rej1: El- Hafz u djelu F.-Feth (5/234) kae:
"Ovdje se podra7umijeva period izmeu sporazuma na Hudcjbiji i osvojenja Mckke."
1 1 O U vezi s ovom rijeju (u originalu stoji ra,ibeten) postoji vie miljenja. Veina uenjaka,
kako prenosi EI- Halil u djelu fii-Feth, smatra da se pod tom rijeju podrazumijeva da j e dola
traiti (moliti) kerkino dobroinstvo bojei se pri tome da e je ona odbiti re da nee uspjeti.
57
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I M A U I S L A MU

Otklanj anje potekoa
Nekim lj udima izgleda proturjena obaveza injenja dobra rodite
ljima koji su murici s rijeima AUaha, d. . :
Ne treba da /judi kqi u Alaha i u onaj svt ler budu u /jubavi sa onima
koji .re Alhu i Poslaniku Negovu suprostavf jau, makar im oni bili oi tihovi,
ili braa tihova, ili rodaci 'ihov. !ima je On u srca nihotJa tjerovat' usadio i
s!;etlom ) vrim zh osnafo, i On e zh uves
t
u dennetrke bae kroz kqje e rjeke
tea; da u nima teo ostam1. Alah je nima zadovo!an, a i oni e bi zadovo!ni
fime. Oni su na Allhovr stram; a oni na Alahor;qj strani e s i guro u
s
e
t
.

O t!erict; ne prjate!ute ni sa oevma vaim ni sa braom vafom ako vie
vole neterovar!J' od terova'a. Ona od vas ko bude s ta prate!evao, tqj .re
doista prema sebi ognjefio.
d
Treba, dakle, praviti razliku izmeu dobroinstva i odr7avanja veze
s jedne te uzajamne ljubavi s druge strane, jer dobroinstvo i odrava
nje veze ne zahtijevaju uzajamnu ljubav. I sto tako, uroena ljubav nije
isto to i lj ubav u ime vjere.
Tako, npr., musliman koji j e oenjen krankom moe jako voljeti
svoju suprugu iako osjea averziju prema njenoj vjeri. Zbog te lj ubavi,
on joj ini dobro, hrani je najboljom hranom, odijeva najljepom odje
om i prema njoj se lijepo odnosi, iako, kao to smo ve kazali, osjea
averzij u prema njenoj vjeri.
Prema tome, nj egova lj ubav i dobroinstvo prema njoj su jedno, a
nj egova averzija prema njenoj vjeri drugo.
Nadalje, nekada musliman moe mrziti i osjeati averziju prema
drugom muslimanu zato to mu je nanio zlo i nepravdu, a nekada i
prema svojoj supruzi 7bog nj enog runog izgleda ili maloumnosti, dok
1 1 1 EI-Mudadela, 22.
1 1 2 Et-Tevba, 23.
58
s druge strane osj ea veliku naklonost prema islamu, iji su i oni sljeJ
benici, tc ga mnogo uvaava i cijeni.
El -Hafz ibn Hader, neka mu se Allah, d. . , smiluje, u djelu RI
Feth (5/233) kae: "Dobroinstvo i odr7avanje ve7e ne zahtijeva u7aja
mnu ljubav koja se zabranj uj e u sl j edeim Allahovim, d. . , rijeima: Ne
treba da !udi kqi u Alaha i u on
qj sviel truju budu u !ubavi sa onima kqi se
Aiahu i Poslaniku Negovu suprostav!qu . . . . Ovaj kur' anski ajet je ope
nitog znaenja i odnosi se i na one koji sc bore (ratuju) i na one koji se
ne bore (ne ratuju protiv Allaha, J7. . , i Nj egovog Poslanika, s. a. v. s. ). "
Objedinjavanje (meusobno povezivanje) gore spomenutih
kur'anskih ajeta je jednostavno i lahko 7ato to Jobroinstvo i praved
nost ne zahtijevaju ljubav i prijateljevanje. Meutim, problem je u tome
to neki uenjaci tvrde da je gore navedeni kur'anski ajet derogiran slje
deim Alahovim, d.., rijeima: ... ubf jqjte mnogoboce j god th naete
.
. . ' ''
U tefsirskim djelima se mogu nai studije i rasprave o ovim
kur'anskim ajetima, pa ko eli da sc dodatno i nformie neka konsultuje
ta dj el a, a Allah, d. . , najbolje zna.
U svjedu onoga to smo ve kazali, mogu se razumjeti i rijei koje
j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , uputio h. Alij i, r. a. Naime, h. Alija, r. a. , je
jedne prilike kazao: "Tako mi Onoga Koji je rascijepio sjemenku i iz
niega stvorio ovjeka, Allahov Poslanik, s.a.v. s. , mi j e oporuio da e
me voljeti samo vjernici tc da e me mrziti samo licemjeri (munajct
)
.
"1 1 5
Meutim, protiv h. Alij e, r. a. , se borio E7-Zubcjr, r. a. , a Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , je za njega jedne prilike kazao: "Svaki vjerovjesnik ima
svoga pomagaa (havanj una), a moj pomaga j e Ez-Zubej r."1
1
6
Prema tome, lj ubav koja je spomenuta u rijeima: " . . . Allahov Po
slanik, s.a.v. s. , r je oporuio da e me voljeti samo vjernici te da e me
mrziti samo munafci (licemjeri)", je ljubav u ime vjere. I sti je sluaj i sa
l U El-Mudadela, 22.
1 1 4 Et-Tcvba, 5.
1 1 5 ( )v pretlaju Musl im bilj ei kao vjerotlostoj nu (78).
1 1 6 Biljci El-Buhari (41 1 3) i Muslim (241 4), a prenosi Dabir kao merfu' pretlaju.
59
mrnjom koj a se spominj e u i sti m rijeima. Nj ihovo znaenje bi , dakle,
bilo: ''Zbog pomoi koj u prua Allahovom Poslaniku, s. a. v. s. , i borbe
uz nj ega voljet e te samo vjernici, dok e te iz istog razloga mo: i ti
samo munafici (licemjeri)", a Allah, d:. . , najbolj e zna.
Na ovaj nain se otklanjaju potekoe koje se prilikom iitavanja
kur'anskih ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , mogu pojaviti, a
Allah, d:. . , najbolje zna.
.*
- ' ..
i borba na Allahovom, d. . , putu
Od roditelja se :a odlazak u borbu na Allahovom, d. . , putu do
zvola trai pod uslovom da su muslimani te da j e ta borba fardu-kifaje.
El-Buhari i Muslim biljee, a Abdullah ibn Amr, r. a. , prenosi da
j e jedne prilike kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., doao jedan ovjek i
zatra:io dozvolu da ide u borbu. Allahov Poslanik, s.a.v. s. , ga je upitao:
"Jesu li ti ?ivi roditelji?" Odgovorio je: "Da, ivi su." Onda j e Allahov
Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Tvoj dihad j e kod njih dvoje. "1 1 7
El-Hafi z ibn Hader, neka mu se Allah, d. . , smiluje, u vezi s ovim
hadisom ka7e: "Prema ovom hadisu dobroinstvo prema roditeljima
nekada je vrjednije od odlaska u d7ihad."
Muslim takoc1er biljei, a Abdullah ibn Amr ibn el-As, r. a. , prenosi
da j e jedne prilike kod Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , doao jedan ovjek
i rekao: "
elim uiniti hidru i ii u borbu.
elim Allahovu, d. . , na
gradu." Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga j e upitao: "Je l ti ijedno od roditelja
ivo?" Odgovorio j e: "Da, oboje su ivi." Allahov Poslani k, s.a. v. s. , je
ponovo upitao: "
eli nagradu od Allaha, d. . ?" Odgovorio je: "Da,

1 1 7 El-Bllhari (3004); Muslim (2549).
60
elim." Onda j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vrati se svojim rodi
teljima i lijepo se prema njima odnosi (ini im dobro) ."
1
1
H
Ebu Davud biljei predaju s dobrim nizom prenosilaca, a prenosi
j e Abdullah ibn Amr, r.a. , koji kae da je jedne prilike kod Allahovog
Poslanika, s.a.v. s. , doao jedan ovjek i rekao: "
elim uiniti hidru, a

ostavio sam uplakane roditelje." Onda je Allahov Poslanik, s.a. v. s. , ka
zao: "Vrati im se i nasmij ih kao to si ih i rasplakao."
1
1
9
Ibn Hazm u djelu El-Muha/la (7 /292) kae: "Nij e dozvoljeno ii u
borbu bez dozvole roditelja. Meutim, ako se desi da neprijatelj napad
ne muslimane, onda je dunost da pomogne (u odbrani) svaki onaj koji
j e to u stanju, dozvolili mu to roditelji ili ne, osim u sluaju kada postoji
boja:an da e roditelji i jedno od njih dvoje u tom sluaju nastradati.
Tada ih nije dozvoljeno ostaviti i ii u borbu."
Ibn Hazm se u gore navedenoj trdnji poziva na tri dokaza:
1 . Gore navedeni hadis Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , koji preno
SI Abdullah ibn Amr, a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
upitao: "Jesu li ti roditelji ivi", te da je, nakon to je dobio potvrdan
odgovor rekao: "Tvoj dihad je kod njih dvoje."
2. Hadis Alahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem stoji da se musliman
obavezuje na rem i pokoravam se i u onome to voli i u onome to ne voli
sve dok od njega ne bude traeno da ini grijehe. U tom sluaju, nije na
to obavezan. Ovaj hadis biljei El-Buhari u svome Sahzhu (1 44) .
1 1 8 Muslim (Str. 1 975).
1 1 9 Ebu Davud (2528). Mnogo j e predaja koje govore o ovoj tematici. Tako En-Nesa'i (6/ l l )
biljei, a Mu'avija ibn Dahime es-Sulemi prenosi da je jedne prilike otiao kod Allahovog Po
slanika, s.a.v.s., i rekao: "O Allahov Poslaniel
elim ii u borbu pa sam doao da se s tobom

posavjcrujem." Allahov Poslanik, s.a.v. s., ga je u
p
irao: "Ima li majku?" Odgovorio je: "Da,
imam." Onda mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Budi uz nju jer je dennet pod majinim
nogama." Ni: prenosilaca ovog hadisa je slab :ato ro je u njemu Talha ibn Abdullah ibn Ab
durrahman, a hadisi koje on prenosi ne dostiu nivo dobrih (hasen) hadisa.
Tu je i predaja koju biljei Ebu Davud (2530), a prenosi Ebu Se'id el-Hudri, r.a., koji kae da je
jedne prilike jedan ovjek iz Jem:na uinio hidr u i doao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa
ga je Allahov Poslanik, s. a.v.s., upitao: "Ima li ikoga u Jemenu?" Odgovorio je: "Imam rodite
lje." Allahov Poslanik, s.a.v. s. , je upirao: "Jesu li ti do:volili (da uini hidru)?" Odgovorio je:
"Ne, nisu." Onda je Allahov Poslanik, s. a.v.s., rekao: "Vrati se kod njih i zatrai dozvolu. Ako
ti dozvole, idi u borbu. U suprotnom, budi im posluan i ini im dobro." Ni: prenosilaca ovog
hadisa je takoer slab zaro to je u njemu Derrad F.bu s-Semh koji je prenosilac slab. Vie
predaja pogledati u djelu El-reth (6/1 41).
61
3 . Gore spomenuti hadis Alahovog Poslanika, s.a.v. s. , u kojem
stoji da se poslunost i skazuje u dobrim djelima.
En-Nevevi, neka mu se Allah, d:. . , smiluje, u komentaru gore na
vedenog hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , koji prenosi Abdullah ibn
Amr, kae: "U borbu j e dozvoljeno ii samo uz doputenje roditelja
ukolko su muslimani, ili uz doputenje onog od njih dvoje koji j e mu
sliman. Ako su, pak, roditel j i murici, prema miljenju
afije i onih koji

se s njim sla?u u milj enju, nj ihovo doputenje nije potrebno, dok j e
prema milj enju Es-Sevrija nj ihovo doputenje potrebno i u tom slua
ju. Sve navedeno vrijedi u sluaju kada ovjek nije s vojskom te ne pri
sustvuje borbenim dejstvima. Meutim, ako j e s vojskom te prisustuje
borbenim dejstvima, to ga ini obave:mim da uestvuje u borbi, dopu
tenje roditel j a ni u kojem od gore navedenih sluaj eva nije potrebno."
EI- Hareki kae: ' 'Ako su roditelji muslimani, nije dozvoljeno ii u
borbu bez njihovog doputenja."
1 2
0
Ibn Kudama u djelu EI-Mugni kae: "I sto se prenosi i od h. Omera
i Osmana, r. a. , a takvoga miljenja su bili i Malik, El-Ena'i, Es-Scvri,
afij a i drugi uenjaci."

Ibn Kudama u ve7i s ovim miljenjem navodi neke argumente, a
zatim veli: "Dobroinstvo prema roditeljima je fardi-'ajn, dok je bor
ba (na Allahovom, d:. . , putu) fardi-kifaje, a fardi-'aj n ima prednost u
odnosu na fardi-kifaje. Ako su, pak, roditelji nemus
i
imani, nj ihovo do
putenje, prema miljenju
afj e, nije potrebno, dok j e prema milj enju

Es-Sevrija i u tom sluaju potrebno."
Ovdje treba napomenuti da su roditelji nekih od ashaba Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., koji su uestvovali u borbama bili nevjernici. Takav j e
Ebu Bekr es-Siddik te Ebu Huzej fa i bn Utba i bn Rebi'a koj i j e sa Alla
hovim Poslanikom, s. a.v. s. , uestovao u Bici na Bedru, dok j e nj egov
otac u istoj bici bio na strani murika te je tog dana i poginuo.
1 20 Ibn Kudama, J1-Mt(PIi (8/358).
62
El-Hareki veli: "Dopustenje roditelja nije potrebno kada se lj udi
pozivaju L1 borbu. Isto tako, nema poslunosti prema roditeljima u n
ncmarivanj u i neinjenju bilo ega od onoga to smo duni initi . "1 21
Ibn Kudama kae: "Kada j e odlank u borbu obave7an (vadib),
dozvola roditelja se ne uzima u obzir imajui u vi du da je borba L
tom sluaju fardi-'ajn, a njeno izbjegavanje grijeh, te da iska7ivanje po
sl unosti bilo kome u injenju grijeha nije opravdano. I sti je sluaj i sa
ostalim obavezama, kao to je obavljanje hada, obavlj anje namaza L
dematu, putovanje s ciljem sticanja obaveznog znanja itd."
El -Evza'i veli: "Nema poslunosti prema roditeljima u neizvra
vanju, npr. farzova (namaza) i had7a te izbjegavanju (obavezne) borbe
na Allahovom, d7. . , putu imaj ui u vidu da su to ibadeti koje j e ovjek
duan i7vravati, tako da se dozvola roditelja u tom sluaj u ne uzima u
obzir. S tim u vezi, Allah, d. . , u Kur'anu kae: . . . Hodoastit Hram duan
je, Alaha radt svaki onq kqjije u mogunosti . . . g dake, dozvola roditelja
nije navedena kao preduvjet."
Ako ovjek ode u borbu s dozvolom svojih roditelja pa mu tu do
zvolu uskrate kada ve ode, a prije nego to mu ta borba postane oba
vezna, duan je vratiti se zato to uskraivanje dozvole u tom sluaju
ima istu teinu kao i njeno uskraivanje na samome poetku, dakle,
prije odlaska u borbu.
Prema tome, ovjek je u ovom sluaj u duan vratiti se kui (rodi
teljima), osim ako se plai za svoj ivot u povratku i mu se desi neto
to opravdava njegov ostanak, kao to j e bolest, nedostatak sredstava
za izdravanje i tome slino. U tom sluaju, zadrat e se tu gdje j este
ukoliko je to mogue, dok e u suprotnom otii s voj skom.
Meutim, ako se ovjek u tom sluaj u ve pridru7io vojsci te pri
sustuje borbenim dcj stvima, du7an j e boriti se i u tom sluaju dozvola
roditelja nije potrebna.
1 2 1 E-Mtli (8/359).
1 22 Alu I mran, 97.
63
Prema tome, ako se roditelji predomisle te uskrate svoju do:volu
nakon to mu borba postane obave:na, njihova zabrana nema nikakvu
teinu.
Ako su roditelj i nevjernici pa primc islam i uskrate mu dozvolu,
tretirat e se kao i uskraivanje dozvole od strane rodi telj a muslimana
nakon to su mu j e bili dal i .
eri jatskopravni status povjerioca duga koji dopusti du:niku da

uestvuje u borbi, a :atim to doputenje povue j e poput statusa rodi
telja, kako smo to ve pojasnili.
S druge strane, ako se ovjeku desi neto to opravdava njegov i7.0-
stanak sa boj nog polja, kao to je bolest, slj epilo ili hromost, ima pravo
povui se, be: obzira da l i su se dvije strane ve sukobile ili nisu, :ato
to takav nije u stanju da se bori i zato to od nj ega na boj nom polju u
takvom stanj u nema nikakve koristi.
Ako roditelji dozvole ovjeku da ide u vojni pohod, ali pod uslo
vom da se ne bori, pa bude prisutan borbenim dej stvima, biva oba
ve:an da se bori, a uvjet koji su mu postavili roditelji nema nikakvu
teinu. I stog su milj enja i El-Evza'i i I bnul-Mun:ir.
Ovo vrijedi i u sluaj u kada ovjek krene u vojni pohod bez dozvo
le roditelja. Naime, kada to uini te bude prisutan borbenim dej stvima,
nije mu dozvoljeno da se vrati, makar to i sam poelio.
El-Hafiz ibn Had:er, neka mu se Allah, d. ., smiluje, kae: "Prema
veini uenjaka odlazak u borbu j e :abranjen ukoliko dozvolu za to uskra
te roditelji i jedno od njih dvoje, pod uslovom da su muslimani, imajui
u vidu da je dobroinstvo prema roditeljima fardi-'ajn, dok j e borba na
Allahovom, d:. . , putu fardi-kifaje. S druge strane, u sluajevima u kojima
je borba obavezna dozvola roditelja ne igra nikakvu ulogu."
1 2
3
El -Hafz i bn Hader, neka mu se Allah, d. . , smi l uje, takoer veli:
"Hadi s Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , u kojem stoj i : 'Tvoj d:ihad j e kod
njih dvoje', je dokaz da je zabranjeno putovanje be: do:vole roditelja,
1 23 Fethul-ban (6/ 1 40-1 41 ) .
64
M U S T A F A I B N E L - A D E Y I
jer ako mu j e dihad, uz svu svoj u vrijednost, zabranjen pogotovo je to
svako drugo neobavezno putovanje. S tim u vezi, ako je to putovanje
koje ima za cilj sticanje znanja o neemu to je fardi-'ajn, ono je obave
zno i za njega nije potrebna dozvola. Ako je, pak, u pitanju putovanje
koje ima za cilj sticanje znanja o neemu to je fardi-kifaje, uenjaci se
u vezi s tim razilaze u miljenju. "1
2
4
Es-San'ani, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae: "Velika veina
uenjaka smatra da je odlazak u borbu zabranjen onome kome za bor
bu roditelji, ili jedno od nj ih dvoje, uskrate dozvolu, pod uslovom da su
muslimani, imajui u vidu da je dobroinstvo prema roditeljima fardi
'ajn, dok je borba na Allahovom, d. . , putu fardi-kfaje. Meutim, kada
je borba obavezna, dozvola roditelja nije potrebna. "1
2
5
Stav je, dakle, da nije potrebna dozvola roditelja kada je borba na
Allahovom, d7. . , putu obavezna, odnosno fardi-'aj n. Meutim, po
stavlja se pitanje zato, imajui u vidu da j e i dobroinstvo prema ro
diteljima fardi-'ajn (obaveza) . Na to pitanje odgovara Es-San'ani, neka
mu se Al lah, d7. . , smiluje, i kae: "Interes koji sa sobom donosi borba
na Allahovom, d. . , putu je vei i openitiji imajui u vidu da podra
zumij eva ouvanje vjere i odbranu muslmana, a to joj daje prednost u
odnosu na sve ostalo pa i na interes ouvanja tijela."
O stanovnicima :idina i:meu Denneta i Dehennema jedna gru
pa uenjaka kae: "To su oni koji su otili u borbu (dok je bila fardi-ki
faje) be: do:zvole svojih roditelja (muslimana) te pal kao ehidi. Naime,
nanijeli su zlo svojim roditeljima tako to su otili u borbu be: njihove
do;vole te e zbog toga zavriti na zidinama izmeu Denneta i Dehe
nnema, osim ako im se Allah, d. . , smiluje i uvede ih u D7ennet, kako
to stoji u tefsiru kur'anskih ajeta iz poglavl j a El-E'raf.
1 24 FetJI I-bar (6/ 1 41 ) . Nae je miljenje da te razlike u miljenju trebaju biti otklonjene zato to
je jasno da je traenje dmvole u tom sluaju obaveza, a Allah, d.., n3jhllj C zna.
1 25 .\'ubu/u s-sdtm, str. 1 :rB.
65
Pitanj a koja se ne tretiraju

kao neposlunost prema roditeljima
Svjedoenje protiv roditelj a, ukoliko su za neto odgovorni, nije
iuaz neposlunosti prema njima, nego j e to zapravo dobroinstvo. S
tim u vezi, All ah, d. . , kae:
O teric budite uviek pravedni, S1'dote Alaha radz pa i na svqju tetu
ili na tetu rodite/ ja i roaka, bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se br
n
e
o n;ima! Zato ne sliedite strasti - kako ne biste bili neravedni. A ako budete
krivo S1'edoili ili S1'do!ene izfegavalz - pa, Allah zaista zna ono Ito radite.
1
2
6
A Allahov Poslanik, s. a. vs. , je rekao: "Pomozi svome bratu, bez
obzira da L j e on onaj koji drugima nanosi nepravdu i j e onaj kome
se nanosi nepravda." Upitali su ga: "Kako da mu pomognemo ako je
on taj koji drugima nanosi nepravdu?" Odgovorio je: "Spri j eite ga u
injenju nepravde. "1
2
7
Ve smo spomenuli da je Al l ahov Poslanik, s.a.v. s. , strogo zabranio
lano svjedoenje.
Nadalje, Allah, d. . , u Kur'anu kae: . . . pa budite to da!e od kumira
poganih i i
o'gavqjte to viJe govor neistni

t
1
28
Zabrana lanog svjedoenja
je, dakle, spomenuta zajedno sa zabranom injenja irka (pridruivanj a
druga Allahu, d. . ).
Al i ibn ei -Medini, neka mu se Alah, d. . , smiluje, j e svoga oca
smatrao slabim prenosiocem hadisa te j e na to i drugima ukazivao kako
se ne bi desilo da zbog njega neko bude zaveden i pomisli da su hadisi
Alahovog Poslanika, s. a. v. s. , koje prenosi vjerodostojni.
El-Buhari bilj ei, a Ebu Burda ibn Ebi Musa cl -E'ari prenosi da
g
a
je j
edne
p
rilike Abdullah ibn Omer upitao: "Zna li ta je moj otac
1 26 En-Nisa', 1 35.
1 27 Hadis je vjerodostojan.
1 28 El-Hadd, 30.
66
kazao tvome ocu?" Odgovorio j e: "Ne, ne :mam. " Onda j e Abdullah
ibn ( )mer rekao: "Moj otac j e upitao tvoga oca: 'O E bu Musa, da li bi
volio da nae prihvatanje isl ama sa Al lahovim Poslanikom, s.a.v. s. , nae
preseljenje (hidra) iz Mekke u Medinu s nj im, naa borba (dihad)
uz njega i sva naa dj ela koj a smo uinili zajedno s njim budu upisana
i primljena, a da od svega onoga to smo radili nakon nj ega budemo
osloboeni (amnestirani) te da nam to ne bude ni u korist niti protiv
nas.?' Tvoj otac je odgovorio: 'Ne, tako m Allaha! Mi smo se nakon
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., borili (dihad vodili), namaz obavljali, po
stili, mnogo dobrih djela uinili i naim posredstvom je veliki broj ljudi
islam primio. Mi se zbog svega toga nagradi nadamo.' Onda je moj otac
ka7ao: 'Ja bih, meutim, tako mi Onoga u ijoj j e ruci Omerov ivot,
volio da nam ono ranije bude primljeno, a da od svega onoga to smo
uradili nakon nj ega bude
o osloboeni (amnestirani) te da nam t ne

bude ni u korist nici protiv nas."' Na to je Ebu Burda ibn Ebi Musa re
kao: "Tako mi 1laha, tvoj je otac bolji (ueniji) od moga oca!"
1 2

Nadalj e, treba se uvati dahilijetske pristrasnosti te beskorisnog
raspravljanja o precima.
S tim u vezi, El-Buhari i Muslim biljee, a Ebu Musa, r. a. , prenosi
da j e jedne prilike Allahov Poslanik, s. a.v. s. , upitan koji j e od sljedee
trojice ljudi na Allahovom, d. . , putu: ovjek koji se bori i 7 hrabrosti,
ovjek koji se bori i7 zanosa i fanatizma ili ovjek koji se bori iz lice
mj erstva. Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e odgovorio: "Na Allahovom putu
je onaj koj i se bori s ciljem uzdizanja Allahove rijei (da Allahova rije
bude gornja) ."
u
o
Kada je Heraklije (istonorimski car) razgovarao sa Ebu Sufanom
o Allahovom Poslaniku, s. a. v. s. , izmeu ostalog j e upitao: "Da li je neko
od njegovih predaka bio . . . ?" Mi znamo da niko od predaka Al lahovog
Poslanika, s. a.v. s. , nije bio vladar. Meutim, ta bi bilo da jeste? Naime,
ovjek prielkuj e i traga za vlau i moi svojih predaka . . .
1 29 El-Buhari (39 1 5) .
1 30 El-Buhari (281 O); Muslim ( 1 904, str. 1 5 1 3) .
67
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I MA U I S L A MU
Pristrasnost j e, dakle, bila prisutna i u naj bolj e doba pa j u j e Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , zabranio. Tako El-Buhari i Muslim biljee, a prenosi
Dabir ibn Abdull ah, r. a. , da su se j edne pri li ke potLkla dva djeaka od
kojih j e jedan bio muhadir, a drugi ensarij a. Muhadir je poeo m:vi
kivati: "O muhadiri!", a ensarij a: "O ensarij e! " Onda j e izaao Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , i upitao: "Kakvi su to dahilijetski povici?" Odgovorili
su mu: "Nij e to, o Allahov Poslanie! Samo su se dva dj eaka potukla
pa j e j edan udario drugog." Onda je Allahov Poslanik, s. a. v. s. , kazao:
"Ne smeta (dobro onda) . Neka ovj ek pomogne svoga brata, bez ob-
7ira da li j e on onaj koji drugima nanosi nepravdu il j e onaj kome se
nanosi nepravda. Ako j e on onaj koj i drugima nepravdu nanosi, neka
ga pomogne tako to e ga sprij eiti da to ini, a ako je on onaj kome se
nanosi nepravda, neka mu pomogne (tako to e sprijeiti one koj i mu
tu nepravdu nanose) ."1
U drugoj verziji ove predaj e koj u bilj ei Muslim stoji da je Da
bir ibn Abdullah rekao: "Bil smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v. s. , na
jednom vojnom pohodu pa j e j edan od muhadira udario j ednog od
ensarija. Ensarija j e poeo uzvikivati: 'O ensarij e! ' , a muhadir: 'O mu
hadiri! ' Onda j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: 'Otkud ti dahilij etski
povici?' Odgovorili su mu: 'O Allahov Poslanie! Jedan od muhadira
j e udario jednog od ensarija.' Na to j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao:
'Ostavite ih se, j er oni ire zarazu (smrad) .' Meutim, te povike j e uo
Abdullah ibn Ubejj te j e rekao: 'Ve su to uinil i. Tako mi Allaha! Ako
hC vratimo u Medinu, uistinu e onaj koji je j ai protj erati iz nj e onog
slabi j eg.' Na to je Omer, r. a. , kazao: 'Pusti me (o Allahov Poslanie) da
ubijem ovog munafka (li cej era).' Allahov Poslanik, s.a.v. s. , mu j e od
govorio: 'Pusti ga. Neu da ljudi priaj u kako Muhammed ubij a svoje
drugove (ashabe) .
"
m
2
Neka se vjeni k sj eti da e ova pri strasost i fanatizam prestati
onoga dana kada l j udi budu staj ali pred Gospodarom svjetova i kada
1 3 1 El-luhari (4905); Muslim (2514).
1 32 Muslim (str. 1 998-1 999).
68
ovjek od brata svoga bude bjeao, i od majke svoje, i od oca svoga, i
od druge svoje, i od sinova svoji h. Toga dana e se svaki ovjek samo
o sebi brinuti.
I neka se vjernik sjeti slj edeih Al lahovih, d. . , rijei:
Kd e se glavefine, za koima su se drgi povodi/z svqih sf jedbenika odre i
kada e veze koje SU ih vezale prekinute bit i one patf}U doftet.
1
1
Bit e, dakle, prekinute veze kojima su na ovom svijetu bili pove7a
ni. Ostat e samo jedna veza, a to je vj erovanje i bogoboj aznost.
I neka se vjernik sjeti predaje o Ibrahimu, a. s., i njegovom ocu na
Sudnjem danu te kako tada rodbinske veze nee biti od koristi. S tim u
vezi, Allah, d. . , kae:
Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza meu nima nee bit tjedni
druge nee nifta pitat:
1
34
El-Buhari biljei, a Ebu Hurej re, r. a. , prenosi da je Allahov Po
slanik, s. a.v. s., jedne prilike kazao: " Ibrahim e na Sudnjem danu sresti
svoga oca Azera na ijem e licu biti zemlj a i praina. Ibrahim e ga
upitati: 'Zar ti nisam rekao da mi se ne suprotstavlja?! ' Otac e mu od
govoriti: 'Danas (sada) ti se ne suprotstavljam.' Onda e I brahim kazati:
' Gospodaru moj ! Obeao si da me nee poniziti na Dan pro7ivljenja,
a koje j e ponienje vee od oca koji j e proklet.' Tada e Allah, d.., rei:
'Ja sam nevjernicima zabranio Dennet.' Zatim e biti reeno: 'O I bra
hime!
ta je to ispod tvojih nogu (ispred tebe) ?' Ibrahim e pogledati

i vidjeti prlj avog (smrdljivog mujaka hijene (vuka) koji e zatim biti
u7et za ape i baen u vatru (Dehennem)."
1
3
5
Onaj koji kae: ' 'a sam sin tog i tog", ima na to pravo, ali pod
uvjetom da to nije iz oholosti, umiljenosti i ubraenosti, nego s ciljem
da se druge podstakne na dobroinstvo, i da se otkloni neka sumnj a i
nejasnoa, i da se :astrai neprijatelj i pora7e zlikovci ukoliko se radi
o nekom sukobu.
1 33 F.l-Bekara, 1 66.
1 34 El-Mu'minun, 1 01 .
1 35 F.l-Buhari (3350).
69
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I M A U I S L A MU
S tim u vezi, Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e rekao:
'.'a sam terot! Jesnik, a ne la#vac;
ja sam sin Abdulmutaliba.
1
Selema ibn el-Ekve' j e kazao: "Meutim, ako se radi o oholosti,
hvalisanju i uzdizanju nad muslimanima, onda to ni u kojem sluaju ne
treba govoriti."
Ahmed L Musnedu biljei, a Ubej j ibn Ka'b, r. a. , prenosi da su se
dvojica ljudi u doba Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , jedne prilike pozivali
na svoje porijeklo (hvalili) te da j e jedan od nj ih kazao: "Ja sam sin tog i
tog, a ko si ti? Ni majke nema (ni za maj ku ne zna)." Onda je Allahov
Poslanik, s. a.v. s. , rekao: "Dvojica ljudi su se u doba Musaa, a. s. , pozivali
na svoje porijeklo pa je jedan od njih dvojice rekao: 'Ja sam sin tog i tog
(pa je nabrojao devet predaka), a ko si ti? Ni majke nema (ni za majku
ne zna)?' Drugi j e odgovorio: 'Ja sam sin tog i tog koj j e jedan od
muslimana.' Tada j e Allah, d. . , u vezi s tom dvojicom ljudi Musau, a. s,
objavio sljedee: 'O ti koji svoje porijeklo pripisuje devetorici, oni su u
vatri (Dehennemu), a ti si im deseti (u vatri) . A ti koji svoje porijeklo
pripisuje dvojici, oni su u Dennetu, a ti si im trei (u Dennetu).'"
1
37
Allahov Poslanik, s.a.v. s. , nije volio da mu se vrijea i klevee po
rijeklo. Tako El-Buhari biljei, a h. Aia, r. a. , prenosi da j e jedne prilike
Hasan (b. Sabit) traio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dozvolu da kroz
stihove ismijava murike. Allahov Poslanik, s.a.v. s. , ga j e upitao: "
ta je
(e biti) s mojim porijeklom?" Hasan (b. Sabit) je odgovorio: "Sigurno
u te od nj ih izvui kao to i dlaka iz tijesta biva izvuena."
1
1
H
1 36 El-Buhari (3042); Musli m ( 1 776). Prenoi El-Bera', r.a.
1 37 Ahmed U Musnedu (5/1 28). Niz prenosilaca ove predaje j e vjerodostojan.
1 38 El-Huhari (41 45).
70
''
Nij e dozvolj eno zakli nj ati se roditelj ima
U dobroinsto prema roditeljima ne ubraj a se zaklinjanje njima.
Naprotiv, to j e 7abranjeno initi.
S tim u vezi, El-Buhari i Muslim bilj ee, a Ibn Omer, r.a., prenosi
da j e jedne prilike Allahov Poslanik, s. a. v. s. , sustigao h. Omera ibn c|-
Hattaba, r. a. , koji j e jahao s grupom ljudi, te ga zatekao (uo) kako se
zaklinje svojim ocem. Onda j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Zar
vam Al lah nije zabranio da se zaklinjete svojim roditeljima?! Neka sc
zakune Allahom onaj koji se bude htio zakleti, ili neka uti."
1
19
S druge strane, et-Ti rmizi biljei da j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. ,
jedne prilike rekao: "Poinio j e kufr (zanijekao je postojanje Allaha,
d. .) i irk (pridruio je druga Allahu, d. .) onaj koji se zakune neim
drugim osim Al lahom."
1
4
0
aJ>
Laganj e roditelj ima iz nekog interesa
Dij ete j e uvijek duno govoriti istinu imajui u vidu da je Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , jedne pri like kazao: "Duni ste govoriti istinu zato to
istina vodi dobroinstvu, a dobroinstvo vodi u Dennet.
ovjek e
govoriti istinu i drhti sc istine sve dok kod Al laha ne bude 7abiljcen
kao iskren i istinolj ubiv. I uvajte se lai zato to la vodi ra7vratu, a
ra7vrat vodi u vatru (Dehennem).
(
:ovjek e govoriti lai i drati se
neistine sve dok kod Allaha ne bude zabi l jeen kao lalj ivac."1
41
1 39 EI-Buhari (E/-Jetb, 1 1 /530); Muslim (F-.'n-Nevevi, l l / 1 05).
1 40 Et-Tirmi7i, Et-Tithja (5/1 .15).
1 41 Muslim (str. 201 3).
7
Meutim, kada nu7da iziskuje la zbog, npr., izmirivanja ljudi, tre
tira se kao i ostale nude i vanredne okolnosti.
Tako Muslim biljei, a Ummi Kulsum bint Ukba ibn Ebi Mu'ajt,
koja j e jedna od prvih koj e su uinile hidru i onih koje su prisegle na
vjernost Allahovom Poslaniku, s. a.v. s. , prenosi da je jedne prilike ula
Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , kako kae: "Nije lalj ivac onaj koji izmiru
je ljude, koji govori dobro i na dobro podstie."
1
42
I bn
ihab kae: "Nisam uo da je u onome to ljudi govore la7

dozvoljena osim u tri sluaja: u ratnim okolnostima, u sluaju izmiriva
nja ljudi te u obraanju ovjeka svojoj supruzi i obraanju ene svome
muu."
Muslim bilj ei, a Suhejb prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , jed
ne prilike kazao: "Prije vas j e ivio jedan vladar koji j e imao jednog a
robnjaka. Kada j e arobnjak ostario, obratio se vladaru i kazao mu: 'Ja
sam ostario pa mi poalji j ednog djeaka da ga pouim magij i.' I vladar
mu je poslao djeaka da ga pouava. Na putu kojim je iao arobnjaku
bio j e jedan isposnik pa je djeak sjeo kod nj ega, sasluao ga te mu se
svidio. Kada god bi iao arobnjaku, svraao j e kod isposnika i sjedio
s njim, pa ga je arobnjak tukao kada bi kod nj ega stigao (zbog kanje
nja). Djeak sc poalio i sposniku, pa mu j e on rekao da kae arobnjaku
da ga j e zadrala porodica kada god se uplai da e ga on istui, odno
sno da kae porodici da ga j e zadrao arobnj ak kada god se uplai da
e ga oni istui
.
.
_' ' ^
Nij e izraz neposlunosti prema roditeljima ako dijete oprosti ubici
svoga oca. Naprotiv, takvo opratanje umanj uje grijehe dj eteta i njego
vog oca imajui u vidu sljedei kur'anski ajet:
Mi smo im u 'Jemu propisa/i: glava za glavu, i oko za oko, i noJ za noJ, i uho
za uho, i ib za zub, a da rane treba UtJ ratt: A onome ko od odmazde oduJtane,
bie mu to od l,)eha iskupg'fje
~~
1 42 Muslim (2605).
1 43 Muslim (3005).
1 44 El-Ma'ida, 45.
72
Pod rijeima: . . . bie mu to od gnjeha iskuplene . . . podrazumijeva se
iskupljenje za onoga koji od odmazde odustane, a mogue je da to po
drazumij eva i iskupljenje za onoga koji je ubijen, kao to je mogue da
to podrazumijeva i iskupljenje za samog ubicu koji u tom sluaj u nee
biti kanjen.
Nadalje, bratstvo po vj eri ne biva prekinuto ubistvom. S tim u vezi,
Allah, d. . , kae:
. . . a ont} kome rod ubienog (brata po ter) oprosti, neka oni velikoduno
postupe, a neka im on dobronstvom Uirat . . .
Ako j e ubica j edan od onih koj i na Zemlj i nered ine, koj i ni prema
kome naklonost ne osjeaju i niije svetinj e ne uvaavaju, onda je neop
hodno osloboditi l j ude njegovog zla.
Ako j e, pak, oev ubica sluajno (nenamj erno) poinio ubistvo,
onda je poeljno oprostiti mu. U tom smi slu je i predaja o Huzej f ibn
el-Jemanu, r. a. , u kojoj stoji: "Kada su na dan Uhuda murici natjerani
u bijeg, Iblis j e povikao: 'O Boiji robovi! Pazite na vau pozadinu (na
one koji zaostaju).' Onda se vratila njihova prethodnica te se uvrstila
zajedno sa pozadinom. Huzej fe j e bacio pogled i vidio svoga oca El
Jemana. Povikao je: 'O Bo7iji robovi! Moj otac, moj otac! ' Meutim,
tako mi Allaha, nisu stali sve dok ga nisu ubili, a onda j e Huzej fe rekao:
' Neka vam Allah oprosti.' Na to j e Urve kazao: 'Tako mi Allaha, Hu
zej fe j e ostao dobar sve do susreta sa Allahom (sve do svoje smrti) .'"
1
46

Parnienje pre
d
su
d
om
Ako se desi problem u kojem roditelj nanese nepravdu svome dje
tetu pa ga ono prijavi sudiji ili vladaru, to nije izraz neposlunosti. Pre
ma tome, nije izraz neposlunosti prema roditeljima ukoliko ih dijete
1 45 El-Btkare, 1 7R.
1 46 HaJis biljti El-Buhari (3290), 3 prtnosi h. Aia, r.a.
73
prijavi sudiji m vladaru s ciljem otklanjanja nepravde, utvrivanje istine
mrjeavanja spora.
Meutim, ako j e to s ciljem da se roditelj ponizi i osramoti, i da se
bez i kakvog povoda opljaka i osiromai, onda j e to izraz neposl unosti
i jedan od velkih grijeha.
Dokazi i argumenti, koji govore u prilog tvrdnji da j e s ciljem utvr
ivanj a istine i rj eavanja spora dozvoljeno prijaviti roditelja sudiji ili
vladaru, su slj edei:
Tako El-Buhari biljei da j e Ma' n ibn Jezid, r.a. , rekao: "Ja, moj otac
i djed smo prisegli Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , na vjernost, a on me
je vjerio i oenio, a ja sam se pred njim sporio. Naime, moj otac Jezid
je pripremio novac da ga udijeli kao sadaku (milostinju) te ga j e ostavio
kod jednog ovjeka u damiji (da ga podijeli) . Ja sam priao i uzeo sa
daku (od tog novca) te s njom otiao kod njega (oca) , pa me j e upitao:
'Tako mi Allaha! Nisam to tebi namijenio!' Onda sam se (radi presude)
obratio Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , koji je rekao: 'Tebi, o Zejde, pri
pada ono to si naumio, a tebi, o Ma'ne, pripada ono to si uzeo."
1 4
7
El-Hafz ibn Hader, neka mu se Allah, d. . , smiluje, je rekao:
"Ova predaja j e dokaz da j e dozvoljeno parnienje izmeu oca i sina te
da se to, samim time, ne smatra izrazom neposlunosti."1 4H
Kada ovjek sprijei svoj u kerku da se uda te odlui da je nikako
ne udaje, a ona sama se boji iskuenja, ta j oj j e initi?
To se esto deava, a posebno enama kojima presele (umru) mu
evi i ostave i m djecu. Naime, u tom sl uaju, njen otac i njeni skrbnici
odbijaju da j e (ponovo) udaju iz straha da e ljudi priati kako se nj i ho
va kerka udala nakon smrti njenog mua, i iz samilosti i saosjeanja
prema djeci, ili iz nekog drugog razloga.
ta da ini takva ena?

1 47 El-Buhari ( 1 422).
1 48 El-Hafz ibn Had:er, neka mu se Allah, d7.., smiluje kae: "Ova predaja ukazuj! na to
da se otac ntma pravo predomisliti kada je u pitanju sadaka (vratiti nazad sadaku) koju udijeli
svom! djttetu, 7a razliku od poklona, a .llah, d.., najbolje zna."
74
Prvo treba znati da Allah, d. . , ne voli nered (razvrat) , a zatim se
treba sj etiti sljedeih rijei Alahovog Poslanika, s.a.vs.: "Koja god sc ena
uda btz dozvole svoga skrbnika, brak j oj je nitavan (ovo je ponovio tri
puta). Ona ima pravo na mehr zbog odnosa kojeg j e (mu) imao s njom,
a ako se posvaaju, vladar je skrbnk onome koji skrbnika nema."
1
4
Prema tome, dozvoljeno joj je da svoj sluaj prij avi vladaru imajui
u vidu da je vladar skrbnik onome koj i skrbnika nema.
Spreavanj e roditelja u inj enj u nereda

U ovom kontekstu, prvo treba spomenuti ogroman broj kur'anskih
aj eta i hadisa Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , u kojima se zabranjuje inje
nj e nereda na Zemlji te nareuj e nj eno unapreivanje. Tako Al l ah, d. . ,
u Kur'anu kae:
A za!to je meiu narodima pre vas bilo .ramo malo estth, kqji .ru branili da
se na emgi nered ni, kre .rmo Mi spasili .
.
.
1
5
0
.. .A Alah ne voli nered/
1
5
1
Jezikom Davuda i !raa, sina Metemina, proklet su oni od sinova Israi
kqji niJU /! }erovali - zato tO JU Je bunili i uv!jek granice zla prelazili: jedni rru.Re
ntSU OdtJrali od grenih postupaka koje JU radili. Runo lije zai.rta to kako SU
postupali!' 52
A Iz; nisu svi oni ist. Ima ispravnih .rgedbenika Ktige kqipo svu no Alaho
ve qete itqju i mole .re; Oni u Alaha i u onqj stet 1erlu i trae da se ine dobra
t a od neva!alih odvraaju zjedva ekqu da uine dobronstvo; oni .ru e.rtiti.
1
5 1
. . .edni drugima poma:e u dobroinstt;u i stitostz; a ne sucjelte u gnjehu
i nepr! Jateg:rtvu . . .
1 49 Biljei Ahmed u Mu.rnedu (6/ 1 56), a prenosi h. !ia, r.a. Ni z prenosi laca ovog hadisa je
vjerodostojan. Vie U vezi 5 ovim hacliom pogledati u djelu Dami 'u "hkrml 11 11/Sf' (3/.1 1 9) .
1 50 Hud, 1 1 6.
1 5 1 El-Bekara, 205.
1 52 El-Ma'ida, 78-79.
1 53 Alu Imran, 1 1 3- 1 1 4.
1 54 Fl -Ma'ida, 2.
75
'l 'ko mi 1mmena) - oiJek) doista) gubi) samo ne oni kri I! Jcr i dobra
t ine) i kfi jedni dru,gima zrtinu prcporuJf ju i kodni dru,gima preporuqu
.rtrplnJe. ' "
Al l ahov Poslanik, s. a. v. s. , u j ednom hadisu kae: "Pomozi svome
bratu, be7 obzira da li je on onaj koj i drugima nanosi nepravdu ili j e
onaj kome se nanosi nepravda." Upitali su ga: "O Allahov Poslanie!
Jasno nam j e kako emo mu pomoi ako se njemu nepravda nanosi, ali
kako da mu pomognemo ako je on taj koj i drugima nanosi nepravdu?"
Allahov Poslanik, s.a. v. s. , j e odgovorio: "Sprijeite ga da to ini."
1
56
U jednom drugom hadisu stoj i da je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , re
kao: "Onaj koj i kri Allahove propise i onaj koj i ih se pridrava poput
su l j udi koji su se ukrcali na brod te bacali strelice pa je neke od njih
zapala paluba, a neke potpalublje. Oni koji su bili u potpalublju prolazili
su pored onih na palubi kada bi ili da piju vode. Onda su ka7ali: ' Kada
bismo u naem dijelu probuili jednu rupu, ne bismo vie uznemi ravali
one iznad nas.' Ako ih puste da to uine, svi e nastradati, a ako ih L
tome sprijee, svi e se spasiti .' ' 1 57
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , je takoer kazao: "Ko od vas vidi neko
runo dj elo neka ga promijeni (sprijei) rukom (silom). Ako to ne bude
u stanju, neka to uini j ezikom, a ako ni to ne bude u stanj u, neka to
uini svoj im srcem. To bi bio poka7atelj najslabijeg imana.'' 1 5
H
Veliki je broj kur'anskih aj eta i hadisa Al lahovog Poslanika, s.a.v.s.,
koj i o ovome govore, a odnose se i na one koji su nam bliski i na one
koji to nisu, i na roditelj e i na ostale ljude.
Treba rei i to da ovi kur'anski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., ne proturj ee naredbi da se roditeljima ini dobroinstvo te da
im se iskazuje poslunost.
Koje j e dobroinstvo bolje od onoga koje ovj eka vodi u De
nnet?! U tom smislu, na Gospodar se udi ljudima koji se u dennet
moraju lancima vodi ti .
1 55 El-ts, 1 -3.
1 56 E1-Buhari (3444).
1 57 l ladis biljei El-Buhari (2493), a prenosi En-Nu'man ibn Bcir, r.a.
! SH Muslim (69).
76
Nadalje, kao to smo ranije spomenuli, poslunost prema roditelji
ma se iskazuje u dobru.
Otuda, nema poslunosti prema roditelju koji na Zemlji nered ini
te i svoje dijete nastoji na to primorati. Isto tako, nema poslunosti
prema roditelj u koji od svoga djeteta trai da mu na bilo koji nain po
mogne u injenju grijeha, iskazivanj u neprijateljstva (prema nekome) i
bilo kojem drugom zlu.
U tom smislu, nema poslunosti prema roditelju koji od svoga dje
teta trai da u nj ihov stan (kuu) po?.ve ene (djevojke) zbog razvrata
i preljube.
Nema poslunosti prema roditelju koji od svoga djeteta trai da mu
kupuje alkohol, drogu i druga opojna sredstva.
Nema poslunosti prema roditelju koji od svoga djeteta trai da mu
kupuje opremu i aparaturu potrebnu za injenje nereda i zla.
Neposlunost prema roditeljima u svim ovim sluajevima treba
propratiti mudro i lijepim savjetom.
Nadalje se postavlja pitanje da li treba sprijeiti roditelja koji sav svoj
imetak i njegov vei dio rasipa i troi na injenje nereda na Zemlji?
Prethodno spomenuti kur'anski tekstovi i hadisi Allahovog Posla
nika, s.a.v.s., to doputaj u. Meutim, ovdj e treba obratiti panju i na
neke detalje. Naime, ako je u okviru cjelokupnog njegovog ponaanja
procenat nereda koji ini mal i ako j e kolina novca koji u to ime troi
takoer mala, iako ga generalno treba sprijeiti da ini :lo, u ovome
ga ne treba u potpunosti spreavati. Meutim, ako je injenje nereda
i troenje imetka na ono to je zabranjeno kod njega prevladavajue,
nj egovo se spreavanje u tome na osnovu ranije spomenutih kur'anskih
ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, s. a.v. s. , tretira dobrim djelom, sve
dok to spreavanje eventualno ne izazove vei nered.
I mam Ahmed ibn Hanbel, neka mu se Allah, d:. . , smiluje, je
jedne prilike upitan da l i ovjeka koji ima keri, a eli prodati svoju
kuu te kupiti pjevaice, sin u tome ima pravo sprijeiti. Odgovorio
n
j e: "Mislim da ga u tome treba sprijeiti i ograniiti mu mogunost
poslovanj a."1 09
Imajui u vidu gore spomenute kur'anske ajete i hadise Allahovog
Poslanika, s.a.vs., kada dijete vidi svoga oca (roditelj a) kako ini neko
runo dj elo, bilo da se radi o krai, injenju bluda i razvrata ili konzu
miranju alkohola, treba ga u tome sprijeiti.
Ako dijete primijeti kako nj egov otac i nj egova majka ogovaraju
druge ljude, treba ih na lijep nain na to upozoriti te ih u tome sprijeiti.
I sto tako, ima pravo napustiti mjesto na kome se to ini te se udaljiti, s
tim da sve to, naravno, treba biti propraeno mudrou i lijepim savje
tom te da treba imati za cilj korist i dobrobit.
Ako e, pak, upozoravanje roditelja koji ogovaraju druge l j ude po
veati zlo i nered koji ine, treba znati da Allah, d. . , ne voli nered. U
tom smislu, neki uenjaci tumae sljedee Allahove, d. . , rijei: Zato
pouavq-pouka e ve od korst bit.
h
Te kau da se pod njima podrazu
mijeva sljedei smisao: "Opominji i upozoravaj onda kada vidi da e ta
opomena i upozorenje biti od koristi."
Ne grdite one koima se oni, pored Aiha, kia'qu, da ne bi i oni neravedno
i ne misle Ita govore Ai/ha grdi/i. - Ko i ovima, tako smo svakom narodu ifje
pim postupke fihove predstavlali. Oni e se, na kraju, Gosodar svome vrat
pa e ih On o onom !to su radii obaviestt.
hl
Roditelji koji ine runa djela nekada bivaju zatvoreni kako bi ih se
sprijeilo da ine nered i zlo.
Kao dokaz u vezi sa zatvaranj em osobe od ije opake naravi i nere
da koji ini strahuju drugi lj ud, navest emo predaju koju biljei imam
Ahmed, a prenosi Abdullah ibn Omer. Naime, u toj predaji stoji da je
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao: "Dedal e se poj aviti na ovoj slanai u
klancu. Najvie e mu hrliti ene pa e se ovjevratiti svojoj supruzi,
1 59 KibultJe', str. 75.
1 60 El-E'ala, 9.
1 61 EI En'am, 1 08.
78
majci, kerki, sestri i tetki te i h vezati uetom iz straha da njemu ne hrle.
Zatim e Al lah uiniti da ga muslimani savladaju pa e ubiti i njega i
nj egove pristalice. Tada e se jevreji skrivati iza drvea i stij ena pa e i
drvee i stijene govoriti muslimanima: 'Evo iza mene jevreja, doite i
ubijte ga. "
"
6
2
i
. ..
-
*
Ispravlj anj e miljenj a roditelj a
i zauzimanj e vlastitog stava
Dj eca imaju pravo ispraviti roditelje u miljenju te zauzeti vlastiti
stav, ukoliko je u tome korist i dobrobit, s tim da to trebaju uiniti na
lijep i dostojanstven nain.
S tim u vezi, Allah, d:. . , u Kur'anu kae:
l Davudu i Sulfjmanu, kada su sudili o ugevu fto su ga nou ovce neje opas/e
- i Mi smo bili svjedoci suef! JU fovu - i u'nismo da Julf! Jman pronikne u to,
a obqici smo mudrost i znaf}e dali . . .
-
Navedeni kur'anski ajet uenjaci tumae na sljedei nain: "Jedne
veeri su neije ovce ule u vinograd jednog ovjeka i unitile usjeve.
Onda su vlasnici vinograda prij avili vlasnike ovaca Davudu, a. s. , koji je
presudio na taj nain da zbog tog doga(1aja sve ovce trebaju pripasti vla
snicima vinograda. I zali su od Davuda, a. s., pa ih je zaustavio Sulejman,
a. s. , te preispitao i razmotrio odluku svoga oca (Davuda, a. s.). ( )nda je
Sulej man, a. s. , presudio da vlasnici vinograda uzimaju ovce sebi te da
sc koriste njihovom vunom, mlijekom i drugim proizvodima, dok e
vlasnici ovaca uzeti vinograd te ga popraviti i vratiti u prethodno stanje.
1 62 Mumed (2/67). Niz prenosilaca IVL predaje j e vjerodostojan.
1 6.1 EI-Enbij a' , 7!-79.
79
Kada t uine, bie i m vraene ovce, a vinograd e preu7eti nj egovi
vlasnici", a Allah, d. . , naj bol j e zna.
S ovim u vezi j e i predaja o dvij e ene iz doba Sulejmana, a. s. Nai
me, El-Buhari i Muslim bil j ee, a Ebu Hurej re, r. a. , prenosi da j e jedne
prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Bile su dvije ene koje su imale
po jedno dijete. Jedne prilike im se pri krao vuk i ugrabio dij ete jedne od
nj i h dvije. Obratila se i rekla svoj oj prijateljici: 'Odnio j e tvoj e dij ete' , pa
j e i ona kazala: 'Ne, odnio j e tvoj e di j ete.' Obratile su se Davudu, a. s. ,
pa j e presudio u korist stari j e. l 7ale su od Davuda, a. s. , i otile kod Su
lejmana, a. s. , te ga obavij estile o onome to se desilo. Onda j e on rekao:
' Donesite mi no da ga podijelim meu njima dvjema.' Na to j e mlaa
kazala: 'Ne ini to, Allah ti se smilovao, njeno j e.' Onda je Sulejman, a. s. ,
presudio u korist mlade."
1
64
Traenj e poj anj enj a od roditelj a
Dijete ima pravo traiti od svoga oca poj anj enj e u vezi s povodom
nj egovog grubog odnosa prema nj emu, sve to, naravno, na jcdan lij ep i
pristoj an nain. Tako j e i Abdullah ibn Omer, r. a. , jedne prilike upitao
svoga oca, h. Omera, r. a. , o razlozima zbog kojih on daje prednost
U sami ibn Ze j du nad nj im.
Naime, Ibn Sa'd u dj elu bt-Tabekat navodi da j e h. Omer ibn el- Ha
ttab, r.a., posebno cijenio prve muhadire i nj ihovoj dj eci davao preko
mjere. Tako je vie cijenio (volio) Usamu ibn Zejda, r. a. , nego svoga
sina, Abdullaha ibn Omera, r.a.
S tim u ve7i, Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda i kae da mu j e
jedan ovj ek rekao: "Vladar pravovjernih vie nego tebe cijeni onoga koji
nije stari j i od tebe, koji nije bolji od tebe kada je u pitanju hidra (vrijeme
1 64 El- Buhari (676'); Muslm ( 1 720).
80
injenja hidre) i koji nije prisustvovao nijednom dogaaju kojem nisi pri
sustvovao i ti." Zatim Abdullah ibn Omer, r.a., kae da se obratio vladaru
pravovjernih te da mu je rekao: "O vladaru pravovjernih! Vie nego mene
cijeni (voli) onoga koji nije stariji od mene, koji nije bolji od mene kada
je u pitanju hjdra (injenje hidre) i koji nije prisustvovao nijednom do
gaaju kojem nisam prisustvovao i ja." Vladar pravovj ernih je upitao: "Ko
je taj?" Abdullah ibn Omer, r.a., je odgovorio: "U sama ibn Zejd." Onda je
vladar pravovjernih ka:ao: "Tako mi Allaha, to j e istna! To j e zbog toga
to j e Zejd ibn Harisa bio drai Allahovom Poslaniku, s.a.vs., od Omera te
zbog toga to je Usama ibn Zejd bio dra7i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
od Abdullaha ibn Omera. Zbog toga gajim takve osjeaje."1
6
5

Imenovanje djeteta imenom njegovog pretka
Nekada je imenovanje djeteta imenom nj egovog djeda izraz dobro
instva, a nekada nije: Naime, ako je djed (bio) poboan i estit ovjek,
ako mu j e ime lijepo i lij epoga znaenja te ako j e j edno od imena koje
je preporuio Allahov Poslanik, s. a. vs. , u tom sluaju j e imenovanje
dj eteta tim imenom izraz dobroinstva (prema ocu), a posebno ako ga
(oca) to raduje.
Dokaz tome su slj edee rijei Allahovog Poslanika, s.a.v. s. :
"Ove noi m se rodio djeak pa sam ga nazvao imenom moga oca
Ibrahlma."
1 66
Jedan od dokaza je i predaja u kojoj stoji da je El-Mugra ibn
u'ba,
r.a., rekao: "Kada sam stigao u Nedran, upital su me: 'Vi (u Kur'anu)
itate: Ej t kqa u ednost l Harunu (Merjema) . . . 167, a Musa (kome je
Harun bio brat) je ivio prije Isaa (kome je Merjema bila majka) na toliko
1 65 Ibn Sa'd, Et-Tabek.at (4/52). Niz prenosilaca ove predaje j e vjerodostojan.
1 66 Muslim (231 5) .
1 67 Merjem, 28.
H
i toliko godina?' Kada sam stigao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao
sam ga o tome pa m je odgovorio: 'Oni su davali imena po svojim vje
rovjesnicima te pobonim i estitim ljudima koji su ivjeli prije njih.""6M
Meutim, ako j e djed bio grijean i odan svojim strastima, ime
novanje dj eteta nj egovim imenom bi moglo predstavlj ati oivljavanje
uspomene na nj ega i nj egova loa dj ela te podsticaj na nj egovo slijee
nje u tome. U tom sluaj u, brisanje uspomene na nj ega izbj egavanjem
imenovanja djece nj egovim imenom je bolje imajui u vidu slj edee
Allahove, d. . , rijei: l zameo bi se trag narodu kqi ni zlo, i neka je hT!jen
Allah, Gosodar stetovafY
Isto vrijedi i u sluaj u kada ime nema lijepo znaenj e imaj ui u vidu
da j e Allahov Poslanik, s.a.vs. , podsticao i naredio da se promijeni ne
koliko imena zato to su imala runa znaenj a, ili zato to su se nj ihovi
nosioci njima hvalisati i razmetali.
U sluaju kada djed i nana imaju ime niti lj epog niti runog zna
enja, a pri7elj kuj u da se unue nazove nj ihovim imenom, dok, s druge
strane, nj ihov sin eli svoje dijete na7vati imenom koje ima lijepo zna
enje, smatramo da nije duan svoje dijete nazvati dj edovim, odnosno
naninim (ukoliko je u pitanj u djevojica) imenom, imajui u vidu da
dijete ima pravo na lij epo ime, a Allah, d. . , najbolje zna .

enino traenj e dozvole za posjetu roditelj ima

Udata ena j e za posjetu roditeljima duna traiti dozvolu od svoga
supruga, osim u sluaj u kada unaprijed zna da e j oj to odobriti. I h.
Aia, r.a., j e od Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , traila dozvolu da ode kod
roditel j a kada j e bila potvorena. 1 7
0
1 68 Muslim (21 35).
1 69 El- En'am, 45.
1 70 Ovaj hadi biljee El-Buhari (2661 ) i Muslim (2770).
82
M U S T A F A I B N E l - A O E V I
Ako j e, pak, suprug zao i od onih koj i ine nered na Zemlj i te ne
dozvoljava supruzi da posj eti svoje roditelj e samo zato da bi pokidao
rodbinske veze, nj egova supruga ima pravo posj etiti svoje roditelj L bez
njegovog :nanja imajui u vidu da j e kidanje rodbinskih ve:a veliki gri
j eh te da privlai prokletsto. S tim u vezi, Allah, d. . u Kuranu kae.
Zar i vi ne biste, kada bi se vlast doepali, nered na Zemli inili i rodbinske
veze kidali! To .ru oni kqjeje Alah prokleo i gluhim i .ri!Jeim ih unio.

Suprugu se, dakle, koji be: ikakvog opravdanog ra:loga te7i ki
danju rodbinskih veza u tome ne iskazuj e poslunost, a Allah, d. . ,
naj bolj e :na.
Dj evojka iji je brak skloplj en, a koja j e j o uvij ek u kui svoga oca
i s koj om suprug j o uvijek nije imao odnos, dozvolu za izlazak iz kue
i tome slino trai od oca imajui u vidu da je ona jo uvij ek u nj egovoj
kui te da je Allahov Poslanik, s. a. vs. , rekao: "
ovj ek je pastir u svojoj

kui i on j e odgovoran za svoj e stado."
Otuda, ako j e osoba s kojom j e sklopila brak pozove da u kui
nj enog oLa spolno ope, nij e ga duna posluati prije nego to je j avno
oeni, zato to krevet u kui nj enog oca nij e nj egov krevet, a Allah,
d. . , najbolje zna.
Nadal j e, kerka ima pravo preklinj ati svoga oca da uini neto, uko
liko je to u granicama njegovih mogunosti te ukoliko se ne radi o ne
emu to j e ru7no i zabranjeno.
S tim u vezi, El-Buhari biljei, a U sama ibn Zejd prenosi da su jedne
prilke on, Sa'd i Ubejj bili kod Allahovog Poslanika, s.a.vs., te da je tada
Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , jedna od nj egovih kerki uputila poruku u
kojoj ga obavjetava da j oj je dijete na umoru pa ga poziva da doe. On
joj je uputio selame te poruio: 'llahu pripada i ono to uzme i ono to
dadne. Sve je kod Nj ega odreeno i utvreno. Zato neka mirno prihvati
gubitak i neka se strpi." Usama ibn Zejd dalje pripovij eda i kae: "Ona
mu je ponovo uputila poruku preklinj ui ga pa je ustao te smo ustali i
1 71 MuhammeJ, 22-23.
83
mi. Dijete mu j e podignuto u naruje pa j e zadrhtao i iz oij u su mu
potekle suze. Onda ga j e Sa'd upitao: '
ta je to, o Allahov Poslanie?'

Odgovorio je: 'Ovo j e rezultat samilos6 i saosjeanja koj e j e Allah usa
dio u srca onih Svojih robova koje je htio. Allah e se smilovati samo
onim Svoj im robovima koj i su samilosni i saosjeaj ni. "' 1 72
Kada se roditelj i rastanu pa dijete bude kod jednog od nj ih, ono
nije obavezno na poslunost roditelju s koj i m ;;ivi kada mu ne dozvolja
va da posjeti drugog roditelja te da mu ini dobro zato to se to tretira
kao kidanje rodbi nskih veza, a poslunost se iskazuje samo u dobrim
dj elima.
l: navedenog se izuzima j edino sluaj u kojem roditelj s kojim di
jete ivi ne dozvolj ava odlazak kod drugog roditelja iz straha od izopa
enosti u vjeri i moralu, a Allah, d. . , najbolje zna.
rtovanj e (verbalno) oca i maj ke
Da li je dozvoljeno verbalno rtvovati (rei: "Zalog ti bili moj otac
i moja maj ka! ") oca i majku za drugoga?
Da, do:voljeno je, a Allah, d. . , najbolje zna, osobi za koj u sma
tra da j e od koristi svim muslimanima rei: "Zalog 6 bili moj otac i
moja maj ka! "
Tako El-Buhari i Muslim1 73 bilj ee, a h. Alij a, r. a. , prenosi da j e
Allahov Poslanik, s. a. vs. , u ovom kontekstu oba svoj a roditelj a spomi
njao samo kada j e u pitanju Sa'd ibn Malk. Tako h. Ali j a, r. a. , veli da j e
na dan Uhuda uo Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , kako kae: "O Sa'de!
Gaaj ! Zalog ti bili moj otac i moj a majka! "1 74
1 72 El-Buhari (5655).
1 73 El-Buhari (4059); Muslim (241 1 ) .
1 74 Navedeno j e u sklatlu s onim to j e o cme znao h. Alija, r.a. Meutim, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je u ovom kontekstu oba svoja rotlitelja spominjao i kada je u pitanju Ez-Zubejr. S tim
u ve7i pogledati: El-Buhari (3720) i Muslim (241 6) .
84
I sto tako, El-Buhari i Muslim bilj ee da j e Ebu Hurej re, r. a. , jedne
prilike All ahovom Poslaniku, s. a. vs. , postavio pitanje na slj edei nain:
"0 Allahov Poslanie! Zalog ti bili moj otac i moja majka!
ta (u sebi)
izgovara kada uti izmeu poetnog tekbira i uenj a (na nama7)?"1 75
Iskuplj ivanje (prekrene) zaketve

Kada dijete koje ivi sa svojim roditeljima postane punoljetno te
prekri zakletvu, da li j e roditelj duan izdvojiti sredstva u ime iskuplji
vanj a (prekrene) zakletve, ili e u ime i skupljivanja (prekrene) zakletve
ono izdvojiti sredstva ukoliko je to u stanju uiniti, odnosno postiti
ukoliko to nije u stanj u uiniti?
Jasno j e i oito, a Allah, d. . , najbolje zna, da e sredstva u imc
iskupljivanj a (prekrene) zakletve i?dvojiti ukoliko je to u stanju uiniti
(ukoliko posjeduje odreeni imetak), odnosno da je duan postiti (obzi
rom da je postao punoljetan) ukoliko nij e u stanj u izdvojiti ta sredstva.
Poslunost roditelj ima u sumnj ivim stvarima

U ovom kontekstu prvo treba spomenuti hadis Allahovog Poslani
ka, s.a.v. s. , u kojem stoji: "Onaj koji se uva (koji izbj egava) sumnjivih
stvari sauvat e svoj u vjeru i svoju ast. "1 76
Zatim je Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao: "Ostavi se onoga to kod
tebe izaziva sumnj u u korist onoga to kod tebe ne izaziva sumnj u. "1 77
U dj elu El- Vere ' imama Ahmeda ibn Han bela, neka mu se Allah,
d. . , smiluje, stoji da j e zapisao Ebu Bekr ei-Mervezi, da je jedne pri
like uo neko
g
ovjeka kako Ebu Abdullahu (imamu Ahmedu) kae:
1 75 El-Buhari (744); Muslim (En-Nelet 5/96).
1 76 El-Buhari (52); Muslim ( 1 599).
1 77 l ladis hilje?i Et-Tirmizi (251 1) i kae da je hasen-sahih.
85
"Mojoj majci neke ene iz dvora alju neke stvari (hranu) pa ona od
mene trai da to jedem." Ebu Abdullah mu j e kazao: "Ljubazno prema
njoj postupi Ojubazno j e odbij)."
ovjek j e dodao: "Ali ona insistira."

Ebu Abdullah je ponovo kazao: "Ljubazno i blago prema njoj postu
pi." Onda j e ovjek upitao: "Da li da to izbjegavam?", pa mu j e to Ebu
Abdullah odobrio, a zatim je rekao: "Zapovijedima ena se lake povi
navati (tee im se oduprijeti)."
Zatim Ebu Bekr el-Mervezi kae da j e jedne prilike kod Ebu Abdu
llaha uveo jednog ovjeka koji j e bio drvosjea te da j e taj ovjek rekao:
"I mam brau iji j e nain privreivanja sumnjiv, a maj ka nam kuha te
nas okuplja da jedemo." Ebu Abdullah j e kazao: "Ovo j e pitanje za
Bira. Da je 7iv, on bi ti na to pitanje odgovorio. Alaha, d. . , molimo
da nas ne zamrzi. Ali moe otii kod Ebu el-Hasana Abdulvehhaba te
njemu postaviti to pitanje." Onda je ovjek rekao: "Kai mi ono to ti
o tome zna." Ebu Abdullah je odgovorio: "Od El-Hasana se prenosi
da je ovjek duan ostati uz majku kada od nje zatrai dozvolu da ide u
dihad (borbu) pa mu to ona dozvoli, al osjeti da je zapravo njena elja
da ostane uz nju. "
Nadalje, Ebu Bekr el-Mervezi kae da j e uo kada je Ebu Abdullah
upitan o ovjeku koji od svoje majke trai dozvolu da putuje u potrazi za
znanjem (naukom). Odgovorio je na sljedei nain: "Ako se radi o neu
kom ovjeku koji, npr., ne poznaje propise u vezi s razvodom i obavlja
njem namaza, traganje za znanjem (naukom) je vea obaveza. Ako, pak,
poznaje takve i njima sline stvari, blii sam miljenju da j e duan ostati
uz majku." Ebu Bekr el-Mervezi dalje pripovijeda i kae da je upitao Ebu
Abdullaha: "A ako biva svjedokom nekog runog djela koje nije u stanju
da promijeni (sprijei)?" Ebu Abdullah j e odgovorio: "Zatrait e od nje
(maj ke) dozvolu te izai (otii) ukoliko mu to ona dozvoli."
U poglavl j um u kojem se govori o pokuenosti pruanja pomoi
rodbini koja nam nij e draga Ebu Bekr el-Mervezi pripovijeda da j e jed-
1 78 El Ve' (str. 73).
86
ne prilike upitao Ebu Abdullaha o roaku koji mu nij e drag, a koj i od
nj ega trai da mu kupi odij elo ili da mu dadne tkaninu. Ebu Abdullah
mu je odgovorio: "Ne poma7i mu i ne kupuj , osim ako ti to naredi maj
ka. Ako ti to ona naredi, lake je povinovati se (tee j e oduprij eti se), jer
bi se u suprotnom ona mogla naljutiti." .
Zatim Ebu Bekr el-Mervezi kae da j e jedne prilike Ebu Abdullah
upitan da li je ovjek duan biti posluan ocu koji se bavi l i hvarstvom
(kamatom) i koj i ga alje da . se 7a njega parnii na sudu. Odgovorio je:
"Ne, nij e duan sve dok mu se otac ne pokaje."
Ebu Bekr el-Mcrvezi veli da j e j edne prilike upitao Ebu Abdullaha
o ovjeku kojeg otac alje da procijeni vrijednost kue koj u j e nloio
kao hipoteku i u koj oj boravi nj egov vj erovnik (primalac 7aloga) . Ebu
Abdullah je odgovorio da ovjek ni j e duan pomagati svome ocu u
onome to mu nij e dozvolj eno te Ja ni u ovom sluaju ne treba za nj ega
obaviti taj posao.
Nadalje, Ebu Bekr el-Mervezi navodi da je jedne prilike upitao -bu
Abdullaha: "U emu se sastoji pokajanje osobe koja stekne imetak na ne
dozvoljen nain?" Odgovorio je: "Tako to e udijeliti sve to posjeduje."
Ebu Bekr el -Mervezi j e jedne prilike upi tao Ebu Abdullaha o o
vjeku koji se bavi preprodajom krivotvorenih surmedana te kudi robu
kada kupuje, a hvali kada prodaje, pa se onda divi svojoj zaradi. Ebu
Abdullah je odgovorio: "Udj elj ivat e milostinju od te zarade sve Jok
kod nj ega ne nestane dvojbe." Ebu Bekr el -Mervezi je upitao: "Da li
je to udj el jivanj e vremenski ogranieno?" Ebu Abdullah je odgovorio:
"Udj elj ivat e milostinju od te zarade sve dok u njegovom srcu u pot
punosti ne nestane dvoj be. "
U istom izvoru
1
79 stoji da j e j edne prilike E bu Bekr el-Merve7i
upitao Ebu Abdullaha i sl j edee: "Da li je ovjek du7an iskazivati po
sl unost roditelj ima i u sumnj ivim stvarima?" Ebu Abdul lah j e upitao:
"Kao, npr., u hrani?" Ebu Bekr el-Mervezi je odgovorio: "Da." Onda
1 79 /':l- Vere ' (str. 68).
87
j e Ebu Abdullah kazao: " U tom sluaj u, ovjek ne treba ni ustrajati s
ro<.litel j ima u tome:, imajui u vidu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
'Onaj koj i se uva (koji izbj egava) sumnj ivih stvari sauvat e svoju vj e
ru i svoj u ast', niti im iskazivati neposlunost, nego ih treba, malo po
malo, na lijep i l j ubazan nain odbiti."
Ebu Bekr el-Mervezi dalje navodi da j e j edne prilike upitao F.bu
Abdullaha o ovjeku od kojeg roditelji trae da jede s nj ima sumnjivu
hranu te da je Ebu Abdullah odgovorio: "Ljubazno e ih odbiti" Onda
je: Ebu Bekr el-Mervezi upitao: "Hoe l biti grij ean ako i h ne poslu
a?" Ebu Abdullah j e odgovorio: "Ne treba im iskazivati neposlunost,
nego ih treba l j ubazno odbiti. "
Od Ati j j e es-Sa'dija, ashaba, se prenosi da j e Al lahov Poslanik,
s.a.v.s., jedne prilike kazao: "
ovjek nee dostii stepen bogobojaznih

sve dok iz predostronosti prema onome to j e loe (sumnj ivo) ne odu
stane od onoga to nije sumnjivo. "1
H
0
Od Abbasa ibn Halida se prenosi da je Ebu d-Derda' jedne prilike
rekao: "Pokazatelj potpune bogobojaznosti j e da se ovjek boj i Allaha,
d:. . , i zbog j ednog truna (zla) toliko da i neto od onoga to smatra ha
Jalom ostavlja iz straha da nije haram, to biva zastorom izmeu njega i
harama, a Allah, d7. . , j asno ukazuj e koj i put ka Nj emu vodi . "
Ebu Bekr el-Mervezi navodi da j e j edne prilike kazao Ebu Abdu
llahu (imamu Ahmedu) kako j e Isa el-Fettah rekao: "Upitao sam Bira
ibn el-Harisa o poslunosti prema roditeljima u sumnjivim starima, pa
mi j e odgovorio da u tome nema poslunosti. " Na to je Ebu Abdullah
kazao: "To j e i spravno."
Nadalje se u djelu El- Vere ' (str. 1 54) navodi da j e Ebu Bekr el-Mer
vezi jedne prilike upitao Ebu Abdullaha o ovjeku koji iz nekog razloga
poziva svoga sina u kuu (prostoriju) u kojoj boravi i koja je puna brokata
(svile), pa j e odgovorio da ne treba ulaziti kod nj ega i sj ecliti s njim.
1 80 Ovaj h adis j e slab (da 'i. U nizu prcnosilaca ovog hadisa je Abdullah ibn J"7id cd-Dimeki
koji je kao prcnosilac slab. Haclis biljei Et-Tirmi7i U djLl u 1-t-Tubfa ( / 1 47), I bn Mada (421 5)
i Ahd ibn Humejd u djelu EI-Muntebah (483).
88
Zatim j e Ebu Bekr el-Mervezi upitao Ebu Abdullaha o ovjeku
koji biva pozvan te ugleda zastor na kojem se nalaze slike (crtei), pa je
odgovorio da ne treba u nj ega gledati.
U istom djelu (str. 1 55) navodi se i to da je jedne prilike Ebu Bekr
el-Mervezi upitao Ebu Abdullaha o ovjeku kojeg nj egov otac poziva
(sebi) dok pred njim stoje opoj na (alkoholna) pia, pa je odgovorio da
ne treba kod nj ega ulaziti.
Nadalje, u istom dj elu (str. 1 76) stoji da je Ebu Bekr el-Mervezi uo
Haruna ibn Abdullaha kako kae da mu je j edne prilike doao jedan
mladi te kazao da ga otac zaklinj e razvodom braka da popije lijek s ne
km alkoholnim piem. Harun ibn Abdullah je zatim rekao da je oJveo
mladia koJ Ebu Abdullaha koji j e, nakon to je uo o emu je rije,
spomenuo sljedee rijei Allahovog Poslanika, s.a.v. s. : "Svako opojno
(alkoholna) pie je haram (zabranjeno)"1 M1 , te mu to nije odobrio.
U dj elu El- Vere ' (1 27) se takoer navodi da je j eune prilike Ebu
Bekr el-Mervezi upitao Ebu Abdullaha o ovjeku kojem otac nareuje
da mu kupi odijelo ili neku drugu potreptinu novcem koji j e sumnjivog
porijekla, pa to Ebu Abdullah nij e odobrio.
Rzod naa
_ aili maj ke
Ako je roditelj poboan i estit ovjek, nee i nsistirati na nepravdi

i nasilju ili e, s druge strane, povoJ njegovog insistiranja na ra7vodu
imati erijatsku (vjersku) pozadinu.
Ako su, dakle, roditelji poboni i estiti l j udi, sin j e na njihov za
htjev duan razvesti se od supruge, makar je i volio te prema nj oj na
klonost osjeao.
Tako Ebu Davud bi lj ei predaju u koj oj stoji da je Abdullah ibn
Omer, r.a. , rekao: "Imao sam suprugu i volio sam j e. Meutim, mrzio
1 8 1 Biljee El-Buhari (242) i Muslim (2001 ) , a prenosi h. Aia, r.a.
89
j u je Omer, pa mi j e rekao da se od nj e razvedem. Ja sam odbio, pa j e
Omer otiao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i s time ga upoznao, a
onda je Allahov Poslanik, s. a.v. s., kazao: 'Razvedi se od nje.
"< I
H
Z
El-Buhari biljei u svome Sahihu predaju od Ibn Abbasa, r.a., u
kojoj se govori o I brahimu, a. s. , i suprugama njegovog sina I smaila, s.a.
U toj predaji stoj i: "Kada j e umrla I smailova, a.s., majka, I smail, a.s., se
oenio te mu je nakon toga Ibrahim, a.s., doao u posjetu. I smaila, a. s. ,
nij e naao kod kue pa j e nj egovu suprugu upitao za nj ega. Odgovorila
je da je o6ao u potragu za opskrbom. Ibrahim, a. s. , ju je upitao o i
votu, pa je odgovorila da ive u oskudici i neima6ni te mu se poaWa.
Onda joj j e rekao da prenese muu selame te da mu kae da promijeni
kuni prag. Kada j e I smail, a. s. , doao kui, kao da j e neto naslutio, pa
je upitao da li j e neko dolazio. Supruga mu j e odgovorila da j e dolazio
takav i takav starac, da je pitao za nj ega te da ga j e ona o njemu obavi
jestila i da je pitao o nj ihovom ivotu te da mu je ona kazala da ive u
oskudici i neima6ni. I smail, a. s. , je upitao suprugu da l j oj je taj starac
neto povjerio (zapovjedio), pa je odgovorila da mu alje selame te da
mu preporuuje da zamijeni kuni prag. Onda j e I smail, a. s. , rekao da je
to bio njegov otac te da mu je na taj nain naredio da se od nj e razvede.
I smail, a. s. , je to i uinio te se oenio drugom enom. Ibrahim, a. s. , im
nije dola;io onolko dugo koliko je Allah, d. . , htio da ne dolazi, a kada
im je doao, ponovo nij e naao Ismaila, a. s. , kod kue. Uao j e u kuu i
upitao njegovu suprugu za nj ega. Odgovorila je da je otiao u potragu
za opskrbom. Zatim ju je upitao o ivotu, pa je odgovorila da ive u
izobilju i blagostanj u te Allahu, d. . , uputila zahvale. Upitao j u je o
hrani koju jedu, pa je odgovorila da j edu meso. Upitao ju je o piu koje
piju, pa j e odgovorila da pij u vodu. Onda j e Ibrahim, a. s., uputio dovu
Allahu, d.., da ih blagoslovi u mesu i vodi. Allahov Poslanik, s.a.v. s. ,
je u vezi s ovim rekao: 'Toga dana nisu ia ita, a da jesu, Ibrahim bi
uputio dovu Allahu da ih i u tome blagoslovi.' Zatim joj j e Ibrahim, a.s.,
1 82 Biljde Ehu Davud (51 38); Et-Tirmi?i ( 1 1 89), Ibn Mada (2088) i drugi. Ni7 prenosilaca
ove predaje je vjerodostojan.
90
rekao da prenese muu selame te da mu kae da uvrsti kun prag. Kada
j e I smail, a. s., doao kui, upitao j e da l je neko dolazio, pa mu je supruga
odgovoria da je dola7io jedan starac lijepog i7gleda, da je pitao za njega
tc da ga je ona o njemu obavijestila i da je pitao o njihovom ivotu tc da
mu je ona kazala da ive u i7bilj u i blagostanj u. I smail, a. s. , j e upitao su
prugu da l joj je taj starac neto povjerio (7apovijcdio), pa j e odgovorila
da mu alje selame te da mu preporuuje da uvrsti kuni prag. Onda je
Ismail, a.s., rekao da je t bio njegov otac, da se pod pragom podrazumi
jeva nj egova supruga te da mu nareuj e da je zadri."' x'
Ranije smo spomenuli predaju Ebu d-Dcrda'a u kojoj stoji da mu
j e j edne pri l i ke doao jedan ovjek i rekao: "Imam suprugu od koj e mi
maj ka nareduje da sc razvedem." Na to j e Ebu d-Derda' ka7ao da je uo
Al lahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kae: "Roditelj predstavl j a sredinja
vrata Denneta, pa ako elite, zanemarite ih, ili ih uvajte. "
lz navedenih hadisa i predaja koj e govore o dobroinstvu prema
roditeljima izvlaimo 7aklj uak da je ovjek du7an iskazati poslunost
prema roditeljima kada mu oni ili j edno od njih dvoje narede da se
ra7vede od supruge, pod uslovom da je povod i razlog zbog kojeg na
tome i nsi stiraju ispravan.
Meutim, ako su roditelji ili j edno od nj ih dvoje (koje nareuje
sinu da se razvede od supruge) lahkoumni i nepromiljeni tc daleko od
vj ere, takva nj ihova zapovi j ed sc ne moe smatrati ispravnom, a Allah,
d. . , nam ne nareuj e da budemo posluni neukima koji na Zemlji ne
uspostavlj aj u red, nego nered ine.
Prema tome, nema posl unosti bestidnom i nepromiljenom o
vjeku u onome to podrazumijeva razj edi nj avanje ljudi i unitavanje
porodica.
Isto tako, nema poslunosti roditel j u koj i od svoga sina trai da se
razvede od supruge zbog toga to sc, npr., ne rukuj e sa gostima (mu
karcima) i ne sj edi u nj ihovom drutvu. Poslunost se u ovom sluaju
1 83 EI-Buhari (3364).
91
D O N O S P R E M A R O D I T E LJ I MA U I S L A M U
iskazuj e samo onom roditelj u i j i j e motiv i razlog zbog kojeg insistira
na razvodu poput onog zbog kojeg j e na tome insistirao I brahim, a. s. ,
i l i vladar pravovj ernih, h. Omer, r.a. , i l i i j i j e povod i motiv neko do
broinstvo.
El-Mubarekfuri u dj elu Tuhfetui-Aht;ezi (4/368) ka:e: "Ova predaja
j e dokaz da j e ovj ek duan razvesti se od supruge kada to od nj ega
zatrai nj egov otac, makar je i volio, j er lj ubav i naklonost u tom sluaj u
nij e opravdanje na osnovu kojeg bi mogao zadrati suprugu. Ovdj e se
ocu pridruuje i maj ka imaj ui u vidu da j e Allahov Posl anik, s.a.v. s. ,
pojasnio da su maj ina prava kod djeteta vea od oevih prava. Tako
u predaji koju od svoga oca prenosi Behz ibn Hakim stoji da je nj e
gov djed jedne prilike upitao Allahovog Poslanika, s.a.v. s. : "Kome da
inim dobro?" Al lahov Poslanik, s. a.v. s. , j e odgovorio: "Svojoj majci. "
Zatim j e upitao: " Kome onda?" Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j e ponovo
odgovorio: "Svojoj maj ci." Ponovo je upitao: "Kome onda?" Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , j e ponovo odgovorio: "Svojoj maj ci." Jo j e jednom
upitao: "Kome onda?" Tada j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , odgovorio:
"Svome ocu."
E-
evkani, neka mu se Al lah, d. . , smiluj e, u djelu Nejlul-evtar

(6/221 ) , komentariui gore navedenu predaju, kae: "Rij ei: 'Razvedi
se od svoje supruge' su jasan dokaz da j e ovjek duan razvesti se od
svoje supruge kada to od nj ega zatrai negov otac, makar je i volio, j er
lj ubav i naklonost u tom sluaju nij e opravdanje na osnovu kojeg bi
mogao zadrati suprugu. Ovdje se ocu pridruuje i maj ka imajui u
vidu da je Allahov Poslanik, s. a. v. s. , pojasnio da su majina prava kod
djeteta vea od oevih prava . . . "
Meuti m, ovo pravilo ni j e generalno, j er, npr. , nema poslunosti
ocu koj i na Zemlj i nered i ni i koj i od svoga sina tra:i da se razve
de od supruge zbog toga to je vj ernica. S tim u vezi, Al l ah, d:. . , u
Kur'anu kae: . . . 1 ne sluaj onoja ije smo srce nehqnim prema Nama o
.
rtavili
92
kqji strast svqu sliedi i iji su postupc daleko od razbon"tost. 111, a prenosi
se da je Allahov Poslanik, s. a.v. s. , rekao: "Poslunost se iskazuje u
dobru. "
Nadalje, paljivim iitavanjem navedenog hadisa vidj et emo da se
u nj emu ne uspostavlja generalno pravilo prema kojem je ovjek duan
iskazati poslunost roditelj u kada od nj ega zatrai da se razvede od su
pruge. Ovdje se vie radi o pravilu koje vrijedi za poj edinane sluaj eve
i koj e obavezuj e samo onoga ij i su roditelji poboni i estiti lj udi koji
od nj ega ne trae da ini nasilj e i da drugima nanosi nepravdu.
ej hul-islam, Ibn Tej mij e, neka mu se Allah, d. . , smiluje, je jedne

prilike upitan da l je ovjeku na insistiranje majke koj a mrzi nj egovu
suprugu dozvoljeno da se razvede od supruge s kojom ima dj ecu, pa j e
odgovorio: "Nij e mu dozvoljeno da se na insistiranje svoj e majke ra
zvede od supruge. On je du7an majci initi dobro, a razvod od supruge
nije in dobroinstva prema nj oj , a Allah, d. . , najbolje zna. "
1
85
e "
Suprotstavlj anje miljenju roditelj a
u vezi sa sklapanj em braka
Roditelj nema pravo primoravati svoju ker da se uda za ovjeka s
kojim nij e zadovolj na . Nadalje, ona ima pravo izraziti svoje miljenje
u vezi s ovjekom za kojeg bi eljela da se uda, bilo da to milj enj e
izrazi utnj om koja ukazuj e na odobravanj e i izraavanj em saglasnosti
naglas.
Tako El-Buhari i Muslim biljee predaju u koj oj stoji da je Allahov
Poslanik, s. a. vs. , rekao: "Ne udajite razdjeviene ene (udovice, pute
nice) dok od nj ih odluku ne dobijete i ne udajite dj evice dok od nj ih
1 84 El-Kehf, 28.
1 85 Med'ulftava (33/1 1 2).
93
dozvolu (pristanak) ne zatraite." Upitali su ga: "O Allahov Poslanie!
Kako e nam dozvolu (pristanak) dati?" Odgovorio je: "Tako to e
preutjeti."
1
H
6
El-Buhari i Muslim biljee i predaju u kojoj stoji da je h. Aia, r. a. ,
jedne prilike upitala Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , da l i se od robinje koj u
udaje nj ena porodica tra:i miljenj e (dozvola) , pa j e Al lahov Poslanik,
s.a.vs., odgovorio: "Da, i od nje se trai milj enje." Onda mu j e h. Aia,
r. a. , kazala da se ta robinj a stidi, pa j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao:
"Nj ena utnja se tretira kao dozvola."1
H
7
Nadalje, Muslim biljei i predaju u kojoj stoji da je Allahov Posla
nik, s.a.v.s., j edne prilike rekao: "Razdjeviena ena (udovica, putenica)
ima vie prava na odluku o sebi nego nj en skrbnik. l od dj evice se trai
dozvola kada se radi o neemu za nj u vezanom, a nj enom dozvolom se
smatra njena utnj a."1
HH
Ebu Davud bilj ei i predaju u koj oj stoji da j e Allahov Poslanik,
s.a.v. s. , rekao: "Skrbnik nema pravo nareivati razdjevienoj eni (udo
vici, putenici), a i od sirotice (siroeta) se trai miljenje (dozvola) .
Nj eno odobravanj e se podrazumijeva pod nj enom utnjom."
1
H
9
Navedeni hadisi Allahovog Poslanika, s. a. vs. , kao i kur'anski ajeti
koji govore o skrbnitvu u sluaju sklapanja braka ukazuju na pritvre
nost prava razdjeviene ene (udovice, putenice) te obligatnost trae
nj a njene saglasnosti.
EI-Buhari biljei, a Hansa' bint Hizam el -Ensarija, r.a., prenosi da
j u j e otac kao razdjevienu enu udao, ali ona nij e bila zadovoljna time
pa je otila kod Allahovog Poslanika, s. a. vs. , koji je onda taj brak poni
tio.
1
9
0
1 86 El-Buhari (51 36); Muslim ( 1 41 9). Hadis prenosi Ebu Hurejre, r.a.
1 87 El-Buhari (6946); Muslim ( 1 420). Hadis prenosi h. Aia, r.a.
1 88 Muslim ( 1 421 ) . Hadis prenosi Ibn Abbab_ r. a.
1 89 Ebu Davutl (21 00). Hadis prenosi Ibn Abbas, r.a. Niz prcnosilaca ovog hadisa je vjerodo
stojan.
1 90 El-lluhari (51 38). Na komentar ovog hadisa moete pogledati u djelu Dzami'u ahkami
1-nira' (.1 /14 7).
94
El-Hafz ibn Had er u dj elu l'ethu/-bar (9 / 1 92) kae: "Pod rijeima
tuste 'meru podrazumijeva se traenj e naredbe ili zapovijedi, a to bi znai
lo da se brak ne moe sklopiti prije nego to se to od date ene zatrai.
Prema tome, ove rijei ne uka:wj u na neuvaavanj e prava dotine osobe
od strane skrbnika, nego upravo ukazuj u na potrebu uvaavanj a njenih
prava."
ej hul-islam, Ibn Tej mij e, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae:

"Kao to j e to naredio Allahov Poslanik, s. a.v. s. , niko nema pravo uda
vati enu bez njenog pristanka. Ako ona nije zadovolj na sklapanjem
braka, ne treba je na to ni primoravati. Ovdje se izU?:imaju mlade dje
vojke (djevojice), dj evice, koje udaj e nj ihov otac i od kojih se u tom
smislu ne trai pristanak. Kada j e, pak, u pitanj u odrasla i zrela ena
(udovica ili putenica), svi su saglasni da niti ocu niti bilo kome dru
gom nije dozvoljeno udavati ih bez nj ihovog pristanka. I sto tako, svi su
saglasni da, osim oca i djeda, niko nema pravo udati odraslu dj evojku,
dj evicu, bez nj enog pristanka. Kada su, pak, u pitanju otac i dj ed, i oni
od takve dj evojke trebaju traiti dozvolu za nj enu udaj u, s tim da se ue
nj aci ra7ilaze u tome da li je traenje dozvole u ovom sluaj u obavezno
m samo poel j no (pohvalno). Mi smo milj enj a da je obave7no.
Skrbnik mora biti bogobojazan kada je u pitanj u onaj za koga uda
j e svoju tienicu te voditi rauna o tome da l j e mladoenja dostojan
nj egove tienice i nije. Naime, on j e udaje zbog nj enog, a ne vlastitog
interesa. Ni j e mu dozvolj eno da je uda za nekog defektnog ovjeka
zbog svojih ciljeva, kao, np. s ciljem da se, u zamjenu za nju (svoju
tienicu) , oeni skrbiteljicom tog mladoenje, to bi se moglo tretirati
kao nastoj anj e da se tom razmjenom izbj egne davanje vjenanog dara
(mehra) koje je Allahov Poslanik, s. a.v. s. , zabranio, ili da je uda za ovje
ka s kojim je sklopio savez oko nekih pokvarenih ciljeva, mda je uda za
ovjeka koji e mu zauzvrat dati odreeni imetak, iako ju je zaprosio i
ovjek koji je bolji od nj ega, te da proscu koji ga je podmitio daje pred
nost u odnosu na onoga koj i ga nij e podmitio.
95
Obaveze skrbnika u vezi sa sklapanj em braka nj egove tienice po
put su nj egovi h obaveza u vezi s nj enim imetkom. Otuda, kao to j e
duan da se na najbolji mogui nain odnosi prema njenom imetku,
tako je duan da se i prema nj enom sklapanju braka odnosi na najbolji
mogui nain. Ovdje se izuzima otac koj i u imetku svoga dj eteta uiva
slobodu koju drugi ne uivaj u. S tim u vezi, Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j e
j edne prilik< rekao: 'Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu. "' 1 91
ej hul-islam, Ibn Tej rj e, n<ka mu se Allah, d7. . , smiluje, j e j ed

ne prilike upitan da l j e dozvoljeno da odraslu dj evoj ku, dj evicu, otac
primorava na brak, pa je odgovorio: "U ve7i s primoravanj em odrasle
dj evojke, dj evice, na brak od strane nj enog oca postoje dva poznata
milj enj a koja biljei imam Ahmed:
l . l mam Malik i
afj a smatraj u da j e dozvolj eno odraslu dj evojku,

dj evicu, primoravati na brak, a i stog su milj enj a i El-Hareki, El-Kadi i
nj egovi sljedbenici.
2. I mam Ebu Hani fa i drugi smatraju da nij e dozvoljeno odraslu
djevojku, dj evicu, primoravati na brak, a istog j e miljenj a i Ebu Bekr
Abdulaziz ibn Da'fer. Sljedbenici imam Ahmeda zauzimaju etiri ra
zliita stava kada je u pitanj u preduvjet primoravanj a: da li j e preduvjet
primoravanja dj evianstvo (nevinost), malol j tstvo i i j edno i drugo.
I spravno bi bilo da je preduvjet primoravanj a dj evojke na brak ma
loljetstvo, to bi znailo da odraslu (punoljetnu) dj evojku, dj evicu, niko
ne mo7e primoravati na brak. S tim u vezi, tr<ba imati na umu da je
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j edne prilike kazao: 'Ne udajite djevice dok
od nj ih dozvolu (pristanak) ne 7atraite i ne udajite razdjevienc ene
(udovice, putenice) dok od njih odluku ne dobijete.' Rekli su mu: 'Dj e
vic< su (obino) stidlj ive.' Odgovorio j e: ' Nj ena dozvola (pristanak) j e
njena utnja.'
U drugoj predaji Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: 'Od dj evice do
zvolu (pristanak) za brak trai i nj en otac.'
1 9 1 MetJ I'IIetam (32/39).
96
Prema tome, Allahov Poslanik, s. a.v. s. , 7abranjuje da se dj evica uda
j e bez njenog pristanka, a to se odnosi i na njenog oca i na druge.
Otac nema pravo da prema svom nahoenju upravlja imetkom
svoje punoljetne i razborite kerke bez njene do7vole (pristanka). S
druge strane, brak je znaajniji od imetka, pa kako da mu onda bude
dozvoljeno da se prema svom nahoenju odnosi prema nj enoj udaji?!
I po Kur'anu, i po Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , i po milje
nju svih islamskih vjerskih pravnika, razlog stavljanja pod skrbnito je
maloljetstvo, dok se pravdanje skrbnitva dj evianstvom (nevinou)
suprotstavl j a izvorima islama imajui u vidu da ni na jednom mjestu
Zakonodavac djevianstvo (nevinost) nije uinio razlogom stavljanja
pod skrbnito. Prema tome, pravdanj e skrbnitva djevianstvom (ne
vinou) je proizvoljno i nema nikakvog utemeljenja u erijatskim i7vO
nma.
Oni koji smatraju da je primoravanje odrasle dj evojke na brak
od strane oca dozvoljeno kolebaju se kada j e u pitanju sluaj u kojem
djevojka odabere jednog sebi dostoj nog mlado7enju a otac drugog te,
kada su u pitanju sljedbenici afijske i hanbelijske pravne kole, zauzi
maju dva razliita stava, tako da jedni daju prednost dj evojci, a drugi
nJenom ocu.
Meutim, oni koji mjerodavnim i odluujuim smatraju djevojkin
izbor kre i ponitavaj u osnovu stava, dok j e u stavu onih koj i mj ero
davnim i odluuj uim smatraju oev izbor oigledna slabost, poronost
i nitavnost imajui u vidu da je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , u vjerodostoj
nom hadisu kojeg smo ranije naveli rekao: 'Razdjeviena ena (udovica,
putenica) ima vie prava na odluku o sebi nego njen skrbnik. l od dje
vice se trai dozvola (u t sluajevima) , a njenom do7volom se smatra
njena utnja.'
Oni koji smatraju da j e ocu dozvoljeno primorati odraslu kerku na
brak (s onim kojeg on odabere) ovaj hadis uzimaju kao oslonac svojih
trdnji te kau: 'To to se u ovom hadisu navodi da razdjeviena ?ena
97
(udovica, putenica) ima vie prava na odluku o sebi nego nj en skrbnik
znak je, s druge strane, da dj evica nema vie prava nego njen skrbnik, a
to se odnosi samo na oca i dj eda.'
Oni, dakle, odustaju od postupanja prema vanjskom (doslovnom)
znaenju hadisa te se dre nj egovog prenesenog znaenja, s tim da ne
razumijevaju ni to da se rijei Allahovog Poslanika, s. a. v. s. : 'Razdjevie
na ena (udovica, putenica) ima vie prava na odluku o sebi nego njen
skrbnik', odnose na svakog skrbnika, a ne samo na oca i dj eda kako oni
tvrde.
Nadalje, i pored rijei Allahovog Poslanika, s. a. vs. : 'I od djevice
se trai dozvola (u tim sluajevima) ', oni traenje do:wole od dj evice
u ovim sluajevima ne smatraj u obavezom, nego kau da je to samo
poeljno (pohvalno), a zatim dodaj u: 'Obzirom da je u ovim sluaje
vima traenje dozvole od djevice (samo) pohvalno, dovoljno j e da u
znak pristanka ut. Ako se, pak, radi o sluajevima u kojima je traenje
dozvole od djevice obavezno, neophodno j e da se o svom pristanku
izjasni naglas.' Ovo je, dakle, ono to tvrde neki od sljedbenika afijske
i hanbelijske pravne kole.
Meutim, to proturjei miljenju koje su prije njih zastupali svi
muslimani, zatim mnogobrojnim vjerodostojnim hadisima Allahovog
Poslanika, s.a.v. s. , te j ednoglasnom stavu imama prije njih da se od dje
vojke (djevice) trai dozvola kada j e udaje nj en brat ili nj en amida te da
je njena dozvola (pristanak) nj ena utnja.
Allahov Poslanik, s.a. v. s. , u ovom sluaj u pravi razliku izmeu dje
vice i razdjeviene ene imaj ui u vidu hadis u kojem kae: "Ne udajite
dj evice dok od njih dozvolu (pristanak) ne zatraite i ne udajite razdje
viene ene (udovice, putenice) dok od njih odluku ne dobijete."
Kao to u ovom hadisu moemo vidjeti, u vezi s djevicama j e upo
trijebio konstrukcij u: dok od njih dozvolu i pristanak (izn) ne zatra
ite, dok je u sluaju razdjevienih ena (udovica, putenica) upotrije
bio konstrukcij u: dok od njih odluku emr) ne dobijete. Nadalje, pod
98
dozvolom ili pristankom prve podrazumijeva utnj u, dok pod odlu
kom druge podrazumij eva izjanjavanje naglas. To bi bile dvij e razli
ke izmeu djevica s jedne, te razdjevienih ena (udovica, putenica) s
druge strane, na koj e Allahov Poslanik, s. a. vs. , ukazuje u ovom hadisu.
On, dake, nije ukazao na razliku meu njima u primoravanj u jedne,
odnosno neprimoravanj u druge na brak.
To otuda to se dj cvice (obino) stide razgovarati o braku, pa stvari
ne preuzimaju u svoje ruke nego ih preputaju svojim skrbnicima koji
od njih trae dozvolu (pristanak) za sklapanje braka te im one daju do
zvolu ili pristanak daklc, nctrae i ne zapovijedaju), a nj ihova dozvola
(pristanak) j e nj ihova utnja.
S druge strane, razdjeviene ene (udovice, putenice) su se ve
oslobodile djevianskog stida te same vode razgovore o braku. One,
dakle, stvari preuzimaju u svoje ruke te od skrbnika trae Ja ih udaju.
Oni su i h duni posluati te ih, ukoliko to trac,udati za njih dostojne
mladoenje. Prema tome, skrbnik u ovom sluaj u prima zapovijedi (na
redbe) , Jok u sluaju dj evice;on od nj e trai dozvolu (ristanak) .
Udavanje tienice od strane skrbnika protiv nj ene volje proturjei
i vjeri i razumu. Allah, d. . , nije dozvolio skrbniku Ja prisiljava svoju
tienicu na prodaj u ili kupovinu neega to ona ne eli, nije mu dozvo
lio da je prisiljava na konzumiranje hrane i pia koje ne voli, niti mu
je dozvoli o da je prisiljava na odijevanje odjee koja joj ne pristaje, pa
kako da je onda prisilj ava na sklapanje braka i stupanje u spolni odnos
s nekim ko j oj se ne svia?!
Allah, d. . ,je uinio da meu suprunicima vlada lj ubav i samilost,
a ako j e brak sklopl j en protiv volje j ednog od suprunika, gdje je onda
lj ubav i samilost u svemu tome?!
Naime, Zakonodavac ne primorava enu na brak ukoliko ona taj
brak ne eli, i ukoliko osjea averzij u prema suprug te meu njima
doe do razdora i svae. U tom sluaju, Zakonodavac njen sluaj pre
puta osobi iz nj ene porodice koja se zalae za dobrobit te osobi iz po-
99
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I MA U I S LA M U
rodice nj enog supruga koj a se takoder zalae za dobrobit, te j e, dakle,
oslobaa od supruga bez njegovog uplitanja, jer kako da ona ostane
zauvijek 7arobljena s njim bez nj enog pristanka?!
ena j e zarobljena sa svojim muem, a s t u vezi Allahov Poslanik,

s.a.v.s., kae1 9
2
: 'Budite bogobojazni u odnosu prema 7enama, jer su one
kod vas (kao) zarobljenice (robinje) . Od Allaha ste ih dobili kao emanet
(povjennu stvar) i one su vam dozvoljene na osnovu Nj egove rijei."'
1
9
3
ej hul-islam, I bn Tej mi j e, neka mu se Al lah, d7. . , smiluje, je jedne

prilike upitan da li j e gri j ena ena koja na zahtjev svoj< maj ke odbija da
se razvede od supruga s kojim se inae slae, pa j e odgovorio: "Zahvala
pripada Allahu, d. . Kada se 7ena uda, nij e duna, niti j oj j e dozvo
l j eno, iskazivati poslunost prema roditeljima u vezi s razvodom od
supruga ili nj ihovim posjeivanjem. Naprotiv, iska7ivanje poslunosti
prema suprugu koj i joj ne nareuje da ini grijehe j e vea obaveza od
iskazivanja poslunosti prema roditelj ima: 'Koja god 7ena umre, a nj en
mu zadovoljan nj ome, ui e u Dennet.'
Ako majka eli da se nj ena ker razvede od svoga supruga, a to je
ono to rade slj edbenici Haruta i Maruta, nij e joj duna u tome iskazi
vati poslunost, makar j e i proklinjala, osim ako nj ih dvoje 7ajedno ine
neki grijeh ili j oj suprug nareduje da bude grijena prema Al l ahu, d. . ,
dok j oj , s druge strane, maj ka nareuj e da bude pokorna Allahu, d. . , i
Nj egovom Poslaniku, s. a. v. s. , to je obaveza svih muslimana."
1
9
4
: >
Udaj a bez oeve dozvole
Kako otac nema pravo primoravati kerku na brak s onim kojeg
ona ne eli, tako ni kerka nema pravo udati se be7 oeve dozvole
1 92 l ladis biljei Muslim (1 21 8) , a prenosi Dabir ibn Abdullah, r.a.
1 93 Med!l11 '11/f etava (22-24).
1 94 Med!ll1111:fetrmf (33/88-89).
1 00
imajui u vidu da j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Nema (sklapanj a)
braka bez skrbnika."
1
95
Allahov Poslanik, s. a. vs. , je rekao i sljedee: "Koja god sc ena uda
be7 dozvole svojih skrbnika, brak j oj je nitavan (ovo je ponovio tri
puta)."
1
9
6
eni (i u tom sluaju) pripada mehr za brani odnosi koji je mu imao

s njom, a ako se posvaaju, vladar je skrbnik onome koji skrbnika nema.
U ovom sluaj u, jednaka je i dj evica i razdjeviena ena (udovica,
putenica) imajui u vidu predaju koj u biljei El-Buhari, a prenosi El
Hasan. Tako El-Hasan pripovijeda da mu j e Ma'kil ibn J esar kazao kako
su Allahove, d:. . , rijei: A kada pustte ene i one isune nima propisano
vnjeme za ekane, ne .rmetqte im da se ponovo udqu za .rvqe mueve, kada se
sloe da lf jepo ve. Ovm se sattju oni meu vama kqj t! Jer u Alaha i u onaj
.rvt. To vamje bo!e i ! Jepfe. A Alah sve za, a vi ne zate197 objavljene zbog
nj ega. Naime, on veli: "Udao sam jednu svoju sestru 7a jednog ovjeka
pa se od nje razveo, a kada je isteklo njoj propisano vrijeme ekanja, do
ao j e da j e (ponovo) prosi, pa sain mu rekao: 'Oenio sam te (njome) i
potovanje sam ti ukazao, a ti si se od nj e razveo i (evo) ponovo doao
da j e prosi. Tako m Allaha, d. . , nikada ti se nee vratiti.' Meutim,
taj ovjek nije bio lo, a i ona je eljela da mu se vrati, pa j e Allah, d. . ,
obj avio ovaj aj et. Tada sam rekao: 'Sada u to uiniti, o Allahov Posla
nie.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dodao: 'Udaj j e (ponovo) za nj ega.
"
'
1
98
Iz ovog hadisa, kao i i7 konteksta samog ajeta, moe se 7akljuiti da
se Al l ahove, d. . , rijei: ... ne smetajte im da se ponovo udqu tP svqje muetJe
. . . odnose na razdjeviene ene (udovice, putenice) te da j e i u sluaju
razdjevienih ena skrbnitvo na sna7i.
I mam
afja, neka mu se Al lah, d. . , smiluje, kae: "Ovaj kur'anski

ajet naj j asnije ukazuje na to da :ena (sama) nema pravo slobodno od
luivati o svojoj udaj i. ''
1
YY
1 95 HaJis bilje7i Ebu Davud (2085), a prenosi Ehu Musa, r.a. Ni z prenosilaca ovog hadisa je
vjerodostojan. Vie o ovome haJisu pogledati u djelu Dzami'l ahkami n-m!a' (3/21 7-2 1 8) .
1 96 Hadis j e vjerodostojan, a bilje7i ga Ahmed (6/ 1 56) i drugi.
1 97 El-Bekare, 232.
1 98 El-Buhari (5 1 30).
199 FI-Umm (5/ 1 66).
1 01
O D N O S P R E M A R O D I T E LJ I M A U I S LA M U
S druge strane, El- Hafz ibn Hader, neka mu se Allah, d. . , smi
luje, veli: "Ovaj kur'anski ajet j e naj j asniji doka? neophodnosti uva
avanj a skrbnikovog milj enj a, j er u suprotnom nj egovo protivljenje
(sklapanju braka) koje se u aj etu spominje ne bi imalo nikakvog smisla.
Da je data ena imala pravo sama se udati, ne bi j oj bio potreban njen
brat. Nadalje, za onoga koji sam odluuje o svojim poslovima ne biva
reeno da ga je u tome neko drugi sprijeio. S t u vezi, Ibn Munzir
navodi da mu nije poznato da j e iko od ashaba Allahovog Poslanika,
s. a. vs. , imao o ovome drukije miljenje."
2
00
Prema tome, djevojka ili ena koja se uda bez dozvole svoga skrb
nika, pored toga to j oj takav brak biva nitavan, iskazuje i neposlunost
prema svome ocu (roditeljima) , a neposlunost prema roditeljima se
ubraja u velike grijehe. Zato dj evojke moraju biti oprezne kada j e u pi
tanju ono to na:vaj u graanskim (civilnim) brakom pod kojim se po
drazumij eva udaja djevojke za kolegu na fakultet i poslu bez do7vole
njenog skrbnika, imajui u vidu da je to jedna vrsta nitavnog braka, ta
vie jedna vrsta bluda, da nas Allah, d. . , od toga sauva.
Primoravanj e sina na brak

s djevoj kom koju ne eli
Na jedan upit u vezi s ovakvim sluajem, ejhul-islam Ibn Tej mije
kae: "Nij edno od roditelja nema pravo primoravati sina na enidbu
onom koju ne eli. Ako i m se u u tom sluaj u suprotstavi i odbije da
to uini, to se nee tretirati kao neposlunost. Kako niko nema pravo
primoravati drugoga da jede ono to ne voli u okolnostima u kojima
je u mogunosti da jede ono to 7eli, tako niko nema pravo ni primo
ravati drugoga na brak s osobom koj u ne voli.
tavie, konzumiranje
neomiljene hrane izaziva gorinu samo na neko vrijeme (na trenutak),
102
M U S T A F A I B N E l - A D E Y I
dok dugotraj no 7ivljenje sa osobom koju ne volimo nanosi ovjeku
neprijatnosti koj i h ne moemo da se oslobodimo."
2
0n
I mam Ahmed u Musnedu bilje7i da j e Abdullah ibn Omer, r. a. , jedne
prilike ka7ao: "Kada je preselio (umro) Osman ibn Ma7'un, ostavio je
i7a sebe jednu kerku koju mu j e rodila Huvejla bint Hakim ibn Umej j a
ibn Harisa ibn el-Evkasi. Svome bratu Kuddami ibn Maz'unu j e oporu
io da se brine o nj oj , a obojica su bili moje dajde, pa sam j e zaprosio
od nj ega i on mi j u j e dao za enu. Onda je kod njene majke doao
El-Mugira ibn
u'ba te joj ponudio imetak (novac) , pa j e osj etila na

klonost prema njemu, a i dj evoj ka je osj etila naklonost prema majinoj
7el j i . Onda su mene odbile pa j e sluaj dospio do Allahovog Poslanika,
s. a. v. s. Kuddama ibn Maz'un mu j e rekao: 'O Allahov Poslanie! Brat mi
j e oporuio brigu o svojoj kerki pa sam je udao za njenog tctia Ab
dullaha ibn Omera. Ni u emu nisam bio nemaran i nepravedan prema
nj oj , ali je ona ena te je osj etila naklonost prema eljama njene majke.'
Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ona je siroe i ne moe je
se udati bez nj ene dozvole (pristanka).' Onda su m je, tako mi Allaha,
d. . , oduzeli nakon to sam j e bio o7enio te j e udali 7a El-Mugiru ibn
u'ba."
2
0
1
Nadalje, dijete nema pravo sprj eavati svoju maj ku da se uda, uko
liko to eli, nakon smrti njegovog oca ili ra7voda od nj ega.
Tako se Allahov Poslanik, s. a. v. s. , oenio Umri Selemom koja j e
sa Ebu Selemom imala djecu, h. Ebu Bekr, r. a. , sc oenio Esmom bint
Umej s nakon Da'ferove pogibije itd. Ovakvih primjera je toliko da ih
nije mogue pobrojati.
200 Medtmt 'uljtaltl (32/30).
201 Ahmed (2/ 1 30). Ni 7 prenosilaca ove predaje je dobar (1Jam1).
103
Ulazak kod roditelj a s dozvolom
Odraslo (punolj etno) i razborito dijete j e du7no traiti dozvolu pri
likom ulaska kod rodi telj a dok su u krevetu, kako se ne bi desilo da vidi
neki nj ihov sramotni dio tijela mprizor koji bi iza7vao nepri j atnosti kod
njega i kod nj egovih roditelja. Za to postoje tano odreene prilike i
periodi koje Allah, d. . , spominje u sl j edeim kur'anskim ajetima:
O tric neka od vas u tn' sluaa zatrae dopuftefJe da vam uu oni kqi
su u po[jedu vaem i kqi joJ nisu spolno eli: PfJe jutan molitve i kad u podne
odlo'e ocjeu svqju, i poslie obav noe molitve. 'l o su t doba kada niste
obuenz a u drj!, doba nie ni vama ni ftma grjeh, ta vijedni drgima morate
ul,zit. 'J ako vam Alah oianava propise! A Allah sve zna i mudar je. A kada
djeca va.fa dostnu spolnu e/ost, neka onda uviek trae doputene za ulazak,
kao Ito su tra:j li doputene oni stanji od fth; tako vam Allah oianava propise
Svqje! A Allah sve zna i mudarje. 212
Uenjaci tvrde da ovi kur'anski ajeti nisu derogirani, ali j e malo onih
koji prema njima postupaj u i koj i se pridravaju propisa koje donose.
Postavlj a se pitanje 7ato je nareeno da se u ova tri vremenska
perioda trai dozvola za ula7ak kod roditelja?
Odgovor bi bio da su to periodi u koj ima se u veini sluaj eva
otkrivaju sramotni di j elovi tijela. To su periodi odlaska na spavanje i li
popodnevno odmaranje koje obino prati skdanje odjee i l i spolni od
nos te, prema tome, i otkrivanj e sramotnih dijelova tijela. Zato Allah,
d. . , u gore spomenutom kur'anskom ajetu ka7e: . . . To su tn' doba kada
nz:rte obueni . . .
Ebul- Mu7affer es-Sem'ani, neka mu se Al lah, d. . , smiluje, u svo
mc Trsiru ka7e: "Ova tri vremenska perioda su posebno naglaena kada
j e u pitanj u traenje dozvole za ulazak kod roditelj a zato to su to perio-
202 En-Nur, 58- 59.
104
di u kojima se lj udi otkrivaju te se kod nj ih ukazuje ono to ne bi voljeli
da iko vidi. Tako se oni prije j utarnje molitve bude iz sna i otkrivaj u, u
podne skidaju odjeu da se odmore, a poslije j acije-namaza se pripre
maj u za spavanje. Prema tome, iz ovih razloga Allah, d. . , nareuje da
se u tim periodima trai dozvola za ulazak kod roditelja, s tim da se ovaj
ajet odnosi na sluge u kui i dj ecu, dok su ostali du7ni traiti dozvolu za
ulazak u svim prilikama.
Kada j e u pitanju traenje dozvole za ulazak kod roditelja od djece,
treba imati na umu i sljedee:
1 . Djeca koj a j o uvij ek nemaj u mo rasuivanja i ne znaj u nita o
spolnim odnosima nisu obavezna traiti dozvolu za ulazak kod roditelja
ni u ta tri vremenska perioda ni van nj ih.
2. Dj eca koj a imaju mo rasuivanja i koj a poznaj u sutinu spol
nog odnosa duna su u gore navedena tri vremenska perioda traiti do
zvolu za ulazak kod roditelj a. Na nj ih, se, dakle, odnose gore navedeni
kur'anski ajeti.
3. Dj eca koja doive punoljetstvo duna su traiti dozvolu za ula
zak kod roditelja u svakom vremenskom periodu.
El-Buhari biljei, a Alkama prenosi da j e j edne prilike jedan ovjek
upi tao Abdullaha ibn Mes'uda, r.a. : "Da li da od majke tra7im dozvolu
za ulazak?" Abdullah je odgovorio: "Ti ne bi volio da je vidi u svim
prilikama."
2
03
El-Buhari takoer biljei, a Muslim ibn Nezir prenosi da je jedne
prilike j edan ovjek upitao Huzej fu: "Da li da od majke traim dozvolu
za ulazak? Huzej fa je odgovorio: "Ako ne bude traio dozvolu za ula
zak, vidjet e ono to ne bi volio da vidi."204
203 EI-Buhari, fI-F.de/JIIII d (l 059). Niz prenosilaca OVC predaje je vj erodostojan.
204 EI-Buhari, F .f.Jjdebul-mujred ( 1 060). Niz prenosilaca ove preJajc je vjerodostojan.
105
'
Odnos kerke prema ocu i oca prema kerki
Dozvoljeno je da kerka poljubi oca te da otac poljubi kerku kada
ne postoji bojazan od iskuenja, a ako ta bojazan postoj i, onda treba
znati da Allah, d. . , ne voli nered i izopaenost.
Da je to dozvoljeno, dokaz j e predaja koju biljei Ebu Davud, a pre
nosi majka vjernika, h. Aia, r.a. Naime, u toj predaji stoji da je h. Aia,
r.a., rekla: "Nisam vidjela da j e Allahovom Poslaniku, s.a.v. s. , u vladanju i
ponaanju (El -Hasan je u ovom kontekstu spomenuo govor i obraanje,
a ne vladanje i ponaanje) iko sliniji od Fatime, Allah, d. . , je uzvisio.
Kada bi ona ula kod njega, ustao bi i uzeo je za ruku te bi je poljubio i
posjeo na svoje mjesto, a kada bi on uao kod nje, ona bi ustaj ala i uzima
la ga za ruku te bi ga poljubila i posjela na svoje mjesto."
2
0
5
El-Buhar?0(' biljei, a El-Bera' prenosi da je jedne prilike uao sa h.
Ebu Bekrom, r. a. , kod nj egove porodice te da su zatekli h. Aiu, r. a. ,
kako lei u postelji obolj ela od grm:nice. El-Bera' dalj e pripovijeda i
kae da ju je h. Ebu Bekr, r. a. , poljubio u obraz te da ju je upitao: "Kako
si, kerkice?"207
Odij evanj e pred roditelj ima

Mlada djevojka pred svojim ocem ne bi trebala odijevati ono to
bi izazvalo ono to j e u duama skriveno, j er ima ljudi u ijim srcima je
vjerovanje i bogobojaznost, a ima i onih u ijim srcima je bolest (izopa
enost) . Zato ne treba pomagati ej tanu ni protiv koga.
20' Ebu Davut.! (5217); Et-Tirmizi (3872). Niz prenosilaca ovt prt:taje je vjerotostojan.
206 El-Buhari, (1-il-leb, 7/255).
207 El- Hafiz ibn Hader u dj el u FI-Fetb navot.i tla se to desilo prije naredbe o noenju hidaba
te da F.l-Berra' u t vrjeme j o uvijek nije bio punoljetan.
106
I stina je da j e ocu dozvoljeno da kod svoje kerke vidi ono to je
uglavnom otkriveno, kao to j e kosa, gornji dio prsa i dij elove tijela
koje peremo prilikom uzimanja abdesta, a neki uenjaci tvrde da mu je
dozvoljeno da kod svoje kerke vidi ono to je iznad pupka, odnosno
ispod koljena.
2
0H
Meutim, sve navedeno vrijedi kada ne postoji bojazan od iskue
nja. Ako, pak, postoji bojazan od iskuenja, treba znati da Allah, d. . ,
ne voli nered i i;paenost.
I sto tako, dj eak u pubertetu (mladi) ne bi trebao pred svojom
majkom oblaiti ono to bi i zazvalo ono to j e u duama skriveno. Da
nas moemo vidjeti kako se omladina koj a nema morala ne ustee od
oblaenj a onoga to nazivaju majicama (na tregere) i orcevima pred
svojim majkama, od koj ih su neke j o uvijek mlade te se u njima deava
ono to se kod mladih ena i nae deava.
Prema tome, treba izbj egavati odjeu koja i7a7iva smutnju te iri
zlo i nered, a Allah, d. . , najbolje zna .

"
-
Potraivanj a udate kerke od oca
Prije svega, treba imati u vidu da j e za i7dr7avanjc udate kerke
odgovoran nj en suprug, makar joj otac bio jedan od vladara. Meutim,
s druge strane, ona ima pravo traiti od svoga oca neto, s tim da otac
nije du7an da joj to i osigura. Ako joj to, pak, obe7bijedi, tretirat e se
kao dobroinstvo, sve dok je to u granicama njegovih mogunosti i sve
dok je to nj oj potrebno, s tim da joj otac moe odabrati (i obezbijedi ti)
i bolje od onoga to ona trai.
Tako j e h. Fatima, r. a. , kerka 1ll ahovog Poslanika, s.a.v. s. , jedne
prilike traila od njega da joj obezbijedi sl ugu.
20R Pojcdinori i detalje u vezi 5 ovim pogledati u djelu l>ami'l ahkami n-msa'.
107
Naime, El-Buhari i Muslim biljde, a h . Al ij a, r. a. , prenosi da j e j ed
ne prilike h. Fatima, r. a. , dola kod Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , alei
se na bol u rukama zbog (runog) mlina, a imala j e informaciju da mu
je stiglo roblje (zaroblj enici), pa ga nij e uspj ela nai. Onda je to spome
nula h. Aii, r. a. , koja j e o tome obavijestila Allahovog Poslanika, s. a.v.s.
H. Al i j a, r. a. , dal j e pripovij eda i ka7e: "Onda nam je doao Allahov Po
slanik, s. a.v. s., kada smo m ve bili legli u postelju pa smo htj eli ustati,
ali je on rekao: 'Ostanite na svome mj estu.' Priao nam je i sj eo izmeu
mene i nje (h. Patime, r.a.), tako da sam na stomaku osjetio hladnou
nj egovih stopala, te rekao: ' Hoete li da vas uputim na ono to je bolj e
od onoga to vi tra7ite? Kada legnete u krevet, trideset i tri puta izgo
vorite rijei subhana//ah, trideset i tri puta izgovorite rijei e/-hamdu /il/ah
i trideset i etiri puta izgovorite rij ei Allahu ekber. To vam j e bolj e od
slugc:."'2
09
Ovdj e emo postaviti i pitanje da li je u nekim sluajevima dozvo
l j eno Ja se dijete prc:ziva po majci?
Odgovor bi bio potvrdan i to u sluaju kada j e ovjek poznat po maj
inom imenu (prezimenu) i kada u tome ne trpi nikakve neprij atnosti ili
tetu. U suprotnom se porijeklo pripisuj e ocu, kao to i Allah, d. . , kae
u sljedeem kur'anskom ajetu: Zovite ih po oevima f! }iho
v
. . .
:
Dokaz tome j e prc:daj a koj u u svome Sahihu biljei Muslim2 1 1 , a pre
nosi Ebu Selema da je j edne prilike upitao Fatimu bint Kajs te da ga j e
ona obavijestila da j oj j e mu El-Mahzumi dao razvod i da j e odbio pla
titi j oj otpremninu (alimentaciju) te obezbijediti prebivalite. Otil a j e
kod Allahovog Poslanika, s. a.v. s. , i o tome ga obavij estil a, pa j e Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Ti nema pravo na otpremninu (alimentacij u).
Idi i prebaci se kod Ibn Ummi Mektuma. On j e slij ep ovj ek, pa se koJ
n
j
e
g
a smjesti."21 2
209 1 :1-lluhnri (5361 ) ; Muslim (Fn-NeJ;evi, 1 7/45).
21 0 El- Ahzab, 5.
21 1 Muslim (str. 1 1 1 5); l :bu Davud (2289); En-Nisa'i (6/20R).
21 2 To otuda t joj je mu tri puta Jao ra7vod, a onoj koja tri puta dobije razvoJ ne plaa >C
otpremnina (alimentacija) niti joj se obezbjeuje prebivalite.
108
Dokaz tome j e i predaja koju biljei El-Buhari, a prenosi Huzej fa,
r.a. Naime, u toj predaji stoji da je Huzej fa rekao: ' ' Naj sliniji Allaho
vom Poslaniku, s. a.v.s. , u vladanju i ponaanj u je Ibn Ummi Abd
2
1
3
, i
to od trenutka kada izae iz kue do trenutka kada se u nj u vrati, j er ne
znamo ta ini (kako se ponaa) sa svojom porodicom kada se s njima
osami."
2
1 4
Udata ena i dobroinstvo prema roditelj ima
ej huJ -islam Ibn Tej mij e

2
1 5
, neka mu se Allah, d. . , smiluje, je jed
ne prilike upitan da li j e eni koja se uda i izae iz nadlenosti svojih
roditelja bolje dobroinstvo prema roditeljima i poslunost prema
suprugu, pa je odgovorio: "Zahvala pripada Allahu, d. . , Gospodaru
svjetova. Kada se ena uda, ovjek ima veu nadlenost nad njom nego
njeni roditelji te je zbog toga i poslunost prema njemu vea obaveza. S
tim u vezi, Allah, d. . , u Kur'anu kae: . . . Zbog toga su estte ene poslufne i
za vrjeme muevgeva odsustva vode bru o onome o emu treba da bngu vode, ;er
i Alah 'ih Itit . . .
ZI
Zatim Ibn Tej mije, neka mu se Allah, d. . , smiluje, navodi niz
doka7a i argumenata
2
1
7, a jedan od njih j e i slj edei hadis Allahovog Po
slanika, s. a. v. s. : "Lijepo se odnosite prema enama, jer su one kod vas
(kao) zarobljenice (robinje).''
U vezi s ovim hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , Ibn Tej mije,
neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae: "Prema tome, ena je kod svoga
supruga poput 7arobljenice i robinje te prema miljenju svih islamskih
21 3 Abdullah ibn Mes'ud, r.a.
21 4 El-Buhari (lii-Fetb, 1 0/509).
21 5 Med'ulfetava (32/231 ) .
21 6 En-Nisa', 34.
21 7 Veinu tih dokaza i argumenata naveli smo u djelu JkiJ t-te 'anm/ bej1e z-zwdjlli, U po
g
lavlju koje smo naslovili Huk11ku z-zevdf'ala zevdzethi (rava mua nad njegovom suprugom).
109
vjerskih uenjaka nema pravo izlaziti i z kue bez nj egove dozvole, bilo
da to od nje tra7i njen otac, maj ka, i neko trei."
21
M
ej hul-islam I bn Tej mi j e, neka mu se Allah, d7. . , smiluje, kae i

sljedee: "Kada ovjek eli da se zajedno sa svojom suprugom preseli
na neko drugo mjesto, s tim da se u odnosu prema njoj pridrava Alla
hovih, d. . , granica te da u vezi s tim ini ono to se od nj ega oekuje,
pa joj otac zabrani da mu u tome iska7e poslunost, duna je biti po
sluna svome muu, a ne roditeljima, j er su njeni roditelji u tom slu
aju nepravedni i nemaju pravo nbranjivati joj da iska7je poslunost
takvom suprugu. Nadalje, ona nema pravo i skazivati poslunost majci
koja od nj e trai da se od mua razvede i da mu prkosi i dodijava, kao,
npr., da mu poveava trokove izdravanja, da od nj ega zahtij eva odje
u i da insistira na plaanju mehra, s ciljem da joj on dadne razvod.
Ona, dakle, nema pravo iskazivati poslunost bilo kojem od svojih ro
ditelja kada je u pitanju nj ihovo i nsi stiranje na razvodu od supruga koji
j e u odnosu prema njoj bogoboja:an.
Ibn Tej mije, neka mu se Allah, d. . , smiluje, j e rekao i slj edee:
''ko ovjek zabranjuje svojoj supruzi da ini ono to j e Allah, d. . ,
naredio da se ini, i j oj , pak, nareuje da i ni ono to j e Allah, d. . ,
zabranio da se ini, ona nema pravo iskazivati mu poslunost u tome,
imajui u vidu da j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: 'Nema poslunosti
ni prema kome u injenju grijeha.'
21
9
ta vie, robu ni j e dozvolj eno da
iskazuje poslunost gospodaru kada mu nareuje da ini grijehe, pa
kako da to onda bude dozvoljeno 7eni kada j oj to nareuje suprug ili
j edno od roditelja?! Svo dobro j e u iskazivanju poslunosti Allahu, d. . ,
i Nj egovom Poslaniku, s.a.v. s. , dok j e svo zl o u iskazivanju neposluno
sti Allahu, d. . , i Nj egovom Poslaniku, s.a.v.s.''
I sto tako, ako ovj ek zatrai od svoje supruge da prekine rodbinske
veze, ona nema pravo i skazivati mu poslunost u tome, jer je Allah,
d. . , naredio da se rodbinske ve:e povezuj u i spajaju:
21 8 eni je doZvoljeno da bez dozvole svoga supruga izae iz kue samo onda kada se boji da
e nj en ostanak u kui dovesti do jo veeg nereda (zla), jer Allah, d.., ne voli nered.
21 9 Biljei Ahmed (1 / 1 31), a prenosi h. Alj a, r.a. Niz prenobilaCa ovog hadisa je vjerodostojan.
110
Zar i vi ne biste, kada bi se vlasti doepali, nered na Z:m inili i
rodbinske TJeze kidali! To SN oni kqje je Alah prokleo i gluhim i slijepim ib
uinio.220
Kur'anski aj eti i hadi si Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , kojima se prije
ti onima koj i kidaj u rodbinske veze su j ako broj ni .
Meutim, postoj i ra71 i ka izmeu sluaj a u kojem ovjek jednom ili
vie puta ne dozvoli svojoj supru7i da posj eti roditelje i 7 nekog ra7loga
koji on smatra opravdanim s jedne, te kidanja rodbinskih veza kao i
votnog puta i usmj erenj a s druge strane.
I sto tako, treba praviti razli ku izmeu sluaj a u kojem ovjek 7abra
nj uj e svojoj supruzi da posj eti roditelje ili jedno od nj i h dvoje i 7 straha
od smutnj e i i skuenja u koj a bi mogla kod njih zapasti, kao, npr., kada
se u nj i hovom domu deavaj u neke rune i pokuene stvari koje bi mo
gle na nju utjecati, te sluaja u kojem ovjek 7abranj uj e svoj oj supru7i
da posjeti roditelje zbog toga to kod njih, kada ih posjeti, ui o ple
menitim udima, uvanju namaza, sj eanj u na Alaha, d. . , Njegovim
propisima, Sunnetu Allahovog Poslanika, s. a.v. s. , i nj egovom ivotnom
putu, itd.
Ovdje j e suvino postaviti pitanje kome u ovom sluaj u iskazati
poslunost. Da li onome koji naretluje dobro i zabranj uj e zlo, ili nevjer
niku na kojeg se odnose sljedee Allahove, d. . , rij ei:
. . . i ne sluq onoga )c smo srce nebqnim prema Nama ostavili kqji strast
STJqju slijedi i q SU postupci daleko od razborost.
ZZ
Jedne prilike je ej hul-islam Ibn Tej mi j e, neka mu se Allah, d. . ,
smiluj e, upitan o ovjeku, sljedbeniku mali kj ske pravne kole, koj i j e sa
ocem svoj e supruge imao neke nesuglasice (razmirice), pa su izali pred
sudij u te mu je kazao: "Ako mc tvoj a kerka oslobodi naknade (koju bih
j oj trebao platiti u sluaju razvoda) dat u j oj razvod." Odgovorio mu
j e: "Ja te oslobaam." Onda su i7ali pred neke i slamske vjerske prav
nike, pa ga je otac nj egove supruge oslobodio te naknade bez nj enog
220 Muhammed, 22-23.
221 El-Kehf, 28.
111
prisustva i bez nj ene dmvole te se postavl j a pitanje da l i u tom sluaj u
dola7i do ra7voda ili ne.
Ibn 1ej mi j e,neka mu se Allah, d?. . , smiluj e, j e odgovorio: "Zahvala
pripada Allahu, d. . Uenjaci su se oko ovog pitanj a razili u miljenju.
Tako Ebu Hanifa,
afj a i Ahm<d, pr<ma onom< to s< od njih prenosi,

smatraju da otac nema pravo sklapati sporazume u vezi s bilo ime to
pripada nj egovoj kerki, be7 obzira da li j e ona pod nj egovim staratelj
stvom ili nije, j er bi se to u tom sluaj u tretiralo kao dobrovoljno udje
ljivanje nj enog imetka, na to on nema pravo, kao to nema pravo ni na
otpisivanje ostalih nj enih potraivanja. S druge strane, Malik smatra da
otac ima pravo sklapati sporazumni raskid braka umjesto svoje malodob
ne kerke, bilo da j e u pitanju ona kojoj j e to prvi brak i ona koja S< i
ranije udavala, imajui u vidu da on upravl j a njenim imetkom. U drugoj
predaji od imama Malika stoji da otac ima pravo sklapati sporazumni ra
skid braka za svoju kerku kojoj je to prvi brak, zato to je on ima pravo
(i) primorati na brak, dok u treoj predaji od nj ega stoj i da otac i ma pravo
skapati sporazumni raskid braka za svoju kerku openi to, kao to ima
pravo, iz nekog interesa, i udati j e bez odgovarajucg mehra.
Jedan od sl j edbenika afj ske pravne kole, pojanjavajui jedno od
glcdi ta svoj e pravne kole, iznosi milj enj e prema kojem j e, kada j e u
pitanju malodobna ker kojoj je to prvi brak, dozvol j eno ocu da za nj u
sklapa sporazumni raskid braka uz opratanje (mladoenji) polovine
mehra, ukoliko prihvatimo da j e staratelj taj koj i u ime svoje tienice
sklapa brak. Meutim, neki sl j edbenici afj ske pravne kole) smatraj u
da j e to pogreno miljmje imaj ui u vidu da otac ima pravo osloboditi
mladoenj u plaanja naknade nakon to nj egovoj kerki (samoinicija
tivno) dadne razvod (talak), a ako ima pravo otpisati potraivanj a svoj e
kerke nakon takvog razvoda bez ikakve koristi (interesa) za nj u, onda
j e dozvoljavanje ocu da ml adoenj i oprosti plaanje naknade iz neke
koristi (interesa) za njegovu kerku u sluaju sporazumnog raskida bra
ka utoliko pree.
112
Prema tome, ocu j e dozvoljeno da za nj u sklopi sporazumni raskid
braka, a jedina teta koju e ona u tom sluaju pretrpjeti je otpisivanje
polovine mehra koji joj pripada."222
Malikij ski mezheb istupa protiv postavki imama Ahmeda na neko
liko naina. Naime, imam Ahmed smatra da otac ima pravo dati ra7vod
(talak) te sklopiti sporazumni raskid braka sa suprugom svoga malo
l j etnog sina. To je stav i nekih uenjaka i7 prvih generacija. Meutim,
imam Malik j e miljenja da je ocu dozvolj eno sklopiti sporazumni ra
skid braka sa suprugom svoga malolj etnog sina, ali ne i da joj dadne ra
zvod (talak), zato to spora7umni raskid braka podrazumij eva naknadu.
I mam Ahmed, dakle, smatra da joj ima pravo dati i razvod (tafak)
zato to j e to nekada u interesu njegovog sina kojeg na taj nain oslo
baa obaveza prema supruzi (materij alnih i nematerij alnih) te njezinog
zla.
Nadalje, prema imamu Maliku i drugima, dozvoljeno j e arbitru u
sluaju razdora i nesloge sklopiti u ime 7ene bez njenog pristanka spo
ra7umni raskid braka uz naknadu s njene strane tc u ime mu7a dati
razvod bez nj egove dozvole. I sto tako, ocu j e dozvoljeno i da uda svoju
kerku bez odgovarajueg mehra, a imajui u vidu predaju u kojoj stoji
da je on taj koji u ime svoje kerke sklapa brak, do7voljeno mu j e i da
otpie polovinu mehra. Prema njegovom mezhebu, ocu je do7voljeno
i da od svoga djeteta (kerke) prisvoji dio imetka zbog kojeg ono (ona)
nee pretrpjeti nikakvu tetu, ta vie, dozvol j eno mu je da prilikom
udavanja kerke zahtijeva da j edan dio mehra pripadne njemu. Ako mu
je u sl uaju nj enog imetka dozvoljeno da se ovako ponaa, ostaje jo
jedino pravo na njen razvod od supruga koje mu, prema miljenju svih
muslimana, takoer pripada.
Kada j e u pitanju ena koja j e pod staratelj stvom svoga oca, jasno
j e da otac ima pravo sklapati sporazume o naknadi i otkupnini koju joj
suprug (u sl uaju razvoda) treba platiti. Otac na to ima pravo, kao to
222 Med'ulftava (32/31 4 itd.).
113
ima pravo i na sklapanj e sporawma o drugim naknadama, npr., sklapa
nje sporazuma o njenoj otkupnini iz zarobljenitva.
Otac na to ima pravo samo kada j e to u njenom interesu. Nai me,
razvod braka nekada nije u nj enom interesu, a suprug ima pravo dati
joj razvod koji njen otac ne moe sprijeiti. Ako ga on u tom sl uaju
oslobodi plaanja naknade (odtete), ona to ne moe sprijeiti. Meu
tim, otpisivanjem mehra i potraivanja na koje ona ima pravo sa stupa
njem u brak nekada joj se moe nanijeti teta i zlo.
S druge strane, nekada otac sklapa sporazumni raskid braka zbog
sebe, a ne zbog njenog interesa. S tim u vezi, treba znati da on nema
pravo otpisati njena potraivanja samo zbog svoje dobrobiti (svoga in
teresa) .
Prema miljenju onih koji otpisivanje naknade u sluaju razvoda
(od eninog oca) smatraju dozvoljenim, u gore navedenom sl uaju j e
punovano i oslobaanje i razvod. Prema mil j enj u onih koji otpisiva
nje naknade ne smatraju dozvoljenim, neosporno je da e razvod biti
punovaan ukolko enin otac dadne garancije da e (umjesto nj enog
mua) isplatiti naknadu (mehr) . Prema milj enj u Ebu Hani fe, Malika i
Ahmeda, te starom mil j enj u
afj e, u tom sluaju je nj en otac i muu

duan ispl atiti isti mehr (kao i njoj), dok je prema novom milj enj u
a
fij e njen otac duan isplatiti nj enom muu "odgovarajui" mehr (mehr
koji prilii muevom drutvenom statusu itd.).
Meutim, ako njen otac ne dadne garancij e i ako razvod bude za
visio od otpisivanja naknade te nj en mu kae: ''Ako me oslobodi pla
anja naknade, dat u j oj razvod", od imama Ahmeda se prenosi da
e razvod u tom sl uaju biti punovaan ukoliko mu povjeruje da j e
osloboen plaanja naknade, s tim da nj en otac biva obavezan da isplati
naknadu (mehr) 7ato to ga je obmanuo.
Ovo j e i jedno od dva milj enj a hanefj skog mezheba, dok pre
ma njihovom drugom mi lj enj u u tom sluaju nita nije punovano (ni
otpisivanje naknade ni razvod) zato to mu nije osloboen plaanja
114
naknade. To j e i stav
afj e, kao i jedno od miljenja hanbeli j skog me

zheba. Prvi, pak, kau da j e oslobaanje od naknade punovane te da
njen otac moe biti garant tog oslobaanja.
Meutim, ako joj dadne razvod koji nije uslovljen osl obaanjem od
plaanja naknade, bit e punovaan, s tim da se, prema milj<nju imama
Ahmeda, njenom muu u ovom sl uaj u garantuje isplata naknade (me
hra) zato to ga je njen otac obmanuo, dok mu, prema milj enj u
afjc,
njen otac nije du7an nita garantovati, j er se nije ni na ta obawzao, a
Allah, d7. . , najbolje zna.
O hadisu: 1 i tvoj imetak pripadate ocu"

Postoji vi e predaja ovog hadisa Allahovog Poslanika, s. a. vs. , a naj
bolj e meu njima su sl j edee dvije.
Prva bi bi l a predaja Muhammeda ibn ei-Munkedira koj u on preno
si od Dabira ibn Abdullaha, r. a. , da je j edne prilike j edan ovjek rekao
Allahovom Poslaniku, s. a. vs. : "O Allahov Poslanie! Ja imam imetak i
sina, a moj otac eli da uniti taj imetak." Allahov Poslanik, s.a.v.s., j e
odgovorio: "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu. "
22
1
Kao to smo kazali, ovaj hadis neki prenose od Muhammeda ibn
el -Munkedira, a on od Dabira ibn Abdullaha, r.a. Meutim, drugi koji
su od njih znatno sigurniji i pouzdaniji prenose ga kao mursel-hadis
(hadis koj eg tabiin prenosi od Boijeg Poslanika s.a.v.s., ne spominjui
ashaba koji mu je taj hadis prenio) . Tako ovaj hadis kao mursel-predaju
biljei imam
afja, a prenosi Sufan ibn Uj ej na od Muhammeda ibn

el-Munkedira.
22
4
Sufan ibn Uj ej na koji ovaj hadis prenosi od Muhammeda ibn ei
Munkedira kao mursel-predaju je mnogo sigurniji i pouzdaniji od onih
223 Biljc7i Ibn Mad7a (2291) i drugi.
224 I mam afija, ci-Mumed (641 , t
m l l , str. 3!7-388), a posredstom njtga is D predaju bilj ei

i El-Bcjhcki u djelu T:.r-Stll tiJl-kubra ( /480-481 ).
115
koji ga prenose od l bnul-Munkedira kao muttesil-predaj u (predaja ij i
je niz prenosilaca neprekinut) .
Tako El-Bej heki, navodei u dj elu F.r-Sunenul-kubr vie predaja
ovog hadisa Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , ukazuje na slabost te muttesil
predaje, dok za onu koju od Muhammeda ibn d-Munkedira prenosi
Sufan ibn Ujejna kae da j e munkati'.
225
Druga bi bila predaja Amra ibn
u'aj ba koj u on prenosi od svoga

oca da je nj egov dj ed rekao: "Jedne prilike je kod Allahovog Poslanika,
s. a. v. s. , doao jedan beduin i kazao:
'
Moj otac el da uniti moj imetak.'
Na to j e Allahov Poslanik, s. a.v. s. , rekao: 'Ti i tvoj imetak pripadate to
me ocu. Najbolje od onoga to jedete je ono to sami zaradite, a imetak
vae djece je dio onoga to ste vi zaradili i zato ga sa zadovolj stvom
j edite (troite) .
"'2
2
6
Niz prenosilaca ove predaje je u osnovi dobar (ha.ren) . Mi zapravo
dobrim smatramo itav niz hadisa koje Amr ibn
u'ajb, posredstvom
svoga oca, prenosi od svoga djeda. Meutim, postoji kolebanj e i dvou
mlj enj e oko (ovog hadisa koji, posredstvom svoga oca, Amr ibn
u'ajb
prenosi od svoga dj eda kao udan (neobian) hadis il hadis koji protur
jei erijatskim izvorima i koji su prvi uenjaci kritikovali i osudili. Pre
ma tome, j edan broj hadisa s ovim nizom prenosilaca (Amr ibn
u'ajb,
posredstvom svoga oca, od svoga dj eda) j e odbaen, iako je u osnovi,
kao to smo ve kazali, taj niz prenosilaca dobar (hasen) .
Ovaj niz prenosilaca komentarisati su mnogi uenjaci, pa su ga neki
smatrali slabim, a neki pouzdanim.
Tako u dj elu Rt-Tehzib stoji da E bu Davud od Ahmeda ibn Han be
la prenosi sljedee: "Muhadisi se, kada hoe, pozivaju na (ovaj) hadis
koji, posredstvom svoga oca, Amr ibn
u'aj b prenosi od svoga djeda, a

kada hoe, zanemaruj u ga i ostavl j aj u po strani."227
225 Neki uenjaci murscl predaje nazivaju munkati' predajama, a jedan od njih je i El-Bejhcki.
226 Biljei Ahmed u svome Mumedt(2/ 1 79); Ibn Mada (2292); .EI-Bejheki u djelu E.r-Junenul
ku/m, (7/480-481) i drugi.
227 El-Hafz u djelu ct-Tehzib navodi mnoga miljenja uenjaka koj i ovaj niz prenosilaca sma
traju pou7danim, 7atim onih uenjaka koji ga smatraju slabim tc onih koji ga posmatraju i ocje
njuju od pojedinca do pojedinca. Vie o tome pogledati ivotopis Amra ibn
u'ajba u djelima
o prenosiocima.
116
Meutim, naveo sam ove rijei imama Ahmeda, neka mu se Allah,
d. . , smiluje, da bih objasnio da se neke predaje Amra ibn
u'ajba od
djeda, preko oca osuuju.
Vie o predajama ovog hadisa pogledati u dj elima: .Sunenui-Bfhekil
kubr28, Et-Talhisul-habir2, lrva'ul-aliP0, Ke.ul-hafa
Z1l
El- 'llef12, autora

Ibn Ebi Hatima itd. Autori navedenih djela su preopirno raspravlj ali
o ovom hadisu i uistinu je potreban itav jedan svezak (knj ige) u koji
bi bile sabrane sve nj egove predaje i u kojem bi bile pojanjene slabosti
tih predaja te poimanje samog hadisa i ono to su o njemu kazali ue
njaci. Mi emo se, ipak, zadovoljiti ovim to smo ve naveli i to emo
jo navesti, a jedino Allaha, d7. . , treba za pomo moliti, jer jedino On
pomae i jedino On upuuje na Pravi put.
to se, pak, tie izvora za koje na osnovu njihovog vanjskog (do

slovnog) znaenja smatramo da nisu u skladu s ovim hadisom ili koji
nas, u sluaju da hadis smatramo vjerodostojnim, podstiu da tragamo
za nj egovim razumijevanjem koje je drugaije od onoga koje se prvo
namee, spomenut emo sljedee:
Tako Al lah, d:. . , u Kur'anu kae: .. A roditelima, svakom posebno
estna od onoga f o je ostavio, ako bude imao dfjete . . .
Ako uzmemo u obzir vanjsko (doslovno) znaenj e navedenog ha
disa: "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu", to bi znailo da otac na
sl j euj e svoga sina te da dobij a cij eli nj egov imetak.
Nadalje, Allahov Poslanik, s.a.v. s. , u j ednom hadisu kae: "Poni
od sebe (svoje due) i njoj milostinju udij eli. Ako ta preostane, udijeli
svojoj porodici. Ako ta preostane od tvoje porodice, udij eli svojoj rod
bini. Ako ta preostane od tvoje rodbine, udijeli tome i tome." Dakle,
na prvom mjestu su oni koji su u naoj vlast (pod naom zatitom), a
zatim dolaze oni s desne i lijeve strane.
228 .\'unenui-Rq!ekil-kubra (7 l 480-481 ).
229 Tai!imi-!abir (31 1 89- 1 90).
230 lrlHu/-ga/il (31325).
231 Kefliii-!af' (1 l 240).
232 H/- '1/e/ (1 1473).
233 En-Nisa', 1 1 .
117
Muslim biljei, a Sevban, r. a. , prenosi da je jedne prilike Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Najbolji dinar (novac) koji ovjek potroi j e
onaj koji potroi na svoju porodicu (na one koje izdrava: supruga,
djeca, sluge), zatim dinar (novac) koji potroi na svoju j ahalicu koju
pripremi za borbu na Allahovom putu te dinar (novac) koji potroi na
svoje drugove na Allahovom putu."
2
3
4
Ebu Killaba kae: "Allahov Poslanik, s. a.v. s. , je prvo spomenuo po
rodicu, a koji bi ovjek mogao biti vie nagraen od onoga koji izdrava
svoju neja inei ih neporonim i neovisnim."
Muslim biljei, a Ebu Hurej re, r.a. , prenosi da j e Allahov Poslanik,
s.a.v. s. , jedne prilike kazao: "Od dinara (novca) koji potroi na Alla
hovom putu, dinara koji potroi na oslobaanje robova, dinara koj i
udijeli siromahu te dinara koj i potroi na svoju porodicu, naj vie e
bi ti nagraen za onaj koji potroi na svoju porodicu."215
El-Buhari bilj ei, a Ebu Hurejre, r. a. , prenosi da j e Allahov Posla
nik, s.a.v. s. , jedne prilike kazao: "Najbolja milostinja (sadaka) j e ona koja
te imunim ostavi. Gornj a r uka (ruka koja daje) j e bolja od donje ruke
(ruke koja uzima) . U udjeljivanju poni od onih koje izdrava. Tako
supruga kae: ' I li me hrani, ili mi daj razvod', rob veli: 'Nahrani me i
(onda) mi daj da radim', a sin e rei: 'Nahrani me! Kome (drugom) e
me prepustiti?! "
'
2
16
Upitali su Ebu Hurej ru, r. a. : "O Ebu Hurejre! Jesi li to uo od
Allahovog Poslanika, s.a.v. s. ?" Odgovorio je: "Ne, nisam. Ovo je iz kese
Ebu Hurej re (od mene) ! "
El-Buhari i Muslim bilj ee vie predaja u kojima stoji da j e Allahov
Poslanik, s.a.vs. , rekao: "U udjeljivanju poni od onih koje izdrava."
2
17
El-Buhari i Muslim biljee, a Abdullah ibn Amr ibn el-As, r.a., pre
nosi da je Allahov Poslanik, s.a.vs., jedne prilike kazao: "O Abdullahu!
Obavijeten sam da svaki dan posti i da svaku no provodi u nama7u?"
234 Muslim (994).
235 Muslim (995).
236 El-Buhari (5355).
237 El-Buhari (1 427); Mulim ( 1 034).
118
Abdullah ibn Amr ibn el-As, r. a. , j e odgovorio: "Tako j e, o Allahov
Poslanie." Onda j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao: "Ne ini to, nego
i posti i mrsi se, i (nou) nama; obavljaj i spavaj , j er t ima obaveze i
prema svome tijelu, i prema svome oku, i prema svojoj supruzi, i prema
^h
svome gostu . . . -
EI-Buhari i drugi bi lj e7e, a Ebu Duhaj fa, r. a. , prenosi da je Alla
hov Poslanik, s.a.v. s. , pobratio Selmana i Ebu d-Derda'a. Selman j e jed
ne prilike posj etio Ebu d-Derda'a pa j e vidio da j e Ummu d-Derda'
nedotjerana te ju j e upitao: "
ta j e s tobom?" Odgovorila j e: "Tvoj

brat, Ebu d-Derda', ne mari za ovosvjetska dobra." Onda je doao Ebu
d-Derda' pa mu je Selman skuhao j elo i rekao: "Jedi ! " Odgovorio j e:
"Ja postim. " Na to j e Selman kazao: "Ni j a neu j esti sve dok ti ne bu
de j eo." Onda j e Ebu d-Derda' j eo. Kada j e pal a no, Ebu d-Denla'
je krenuo da klanja, pa mu je Selman rekao: "Spavaj ! " Ebu d-Denia' je
;aspao, a ;atim ponovo ustao da kanj a, pa mu j e Selman ponovo ka
zao: "Spavaj ! " Kada se no pribliila kraj u, Selman mu j e kazao: "Sada
kl anj aj ! " Onda su zajedno obavili namaz, pa mu je Sdman rekao: "Ti
ima obavezu prema svome Gospodaru, ima obavezu prema samome
sebi, ima obavew prema svojoj porodici, pa svakom od njih osiguraj
nj egovo pravo." Nakon toga je otiao do Vjerovj esnika s.a.v. s. , pa ga
obavij estio o tome te j e rekao: "I s tinu j e rekao Selman."21
I koliko j e samo mukaraca udjeljivalo svoj imetak be; traenja do
;vole od svojih roditelja, ta vie, koliko je samo ena koje su u doba
Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , udjelj ivale svoj imetak bez traenja do;vole
od roditelja, kao to je, npr., uinila Mejmuna oslobaajui svoju robinju,
i, pak, ene koje su udijelile milostinju i stavile j e Bilalovo krilo.
Ako je ovjek duan biti pravedan prema svojoj dj eci u davanju po
klona, utoliko mu je vea obave;a da ne prisvaja imetak j ednog od nj ih.
El-Buhari i Muslim bilj ee240, a En-Nu'man ibn Beir, r. a. , prenosi
238 EI-Huhari (1 975); Muslim (str. 81 7).
239 F.l-Buhari (1 968).
240 EI-Buhari (2587); Muslim (str. 1 48- 1 49).
119
da mu j e jedne prilike otac dao jedan poklon te da j e nj egova majka
'Amra bint Revaha rekla: "Neu na to pristati sve dok od Allahovog
Poslanika, s.a.v. s. , ne zatrai da tome bude svjedok (da to posvjedoi) ."
Otiao je kod Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , te mu kazao: "Ja sam svome
sinu od 'Amre bint Revahe dao jedan poklon, pa je ona od mene traila
da te zamolim da tome bude svjedok (da to posvjedoi), o Allahov
Poslanie." Allahov Poslani k, s.a.v. s. , je upitao: "Jesi li i ostaloj djeci dao
isto to?" Odgovorio je: "Ne, nisam." Onda j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. ,
rekao: "Boj te se Allaha i prema dj eci pravedni budite", pa sc otac vratio
kui i u7eo poklon koji mu je bio dao.
2
4
1
U ve7i s ovim je i hadis
242
u kojem Allahov Poslanik, s.a.v. s. , zabra
njuje .rar-brak pod kojim se podrazumij eva da jedan ovjek (skrbnik)
kae drugome ovjeku (skrbniku): "Daj mi za enu toju kerku (ili se
stru), a i j a u tebi dati za tnu svoj u kerku (ili sestru)", kako bi izbjegli
plaanje mehra.
Poto bi takvim brakom ene izgubile pravo na mehr, dok bi, s
druge strane, svaki od skrbni ka uivao u braku sa tienicom onoga
drugog, taj brak j e 7aranj en.
Prema tome, mehr pripada eni, a ne njenom ocu ili bratu, imaj ui
u vidu sljedee Allahove:, d. . , rijei:
. . . A enama vaim s kqjima ste imali bralne odnose podqte 7enlane darove
njihove kao to je propisano . . .
2
4
1
l drga srca enama tenlane darove 'ihove podqjte . . .
2
44
241 U jednoj predaji (ovog hadisa) koju takoer bilje7.i Mulim toji da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Onda ne trai od mene da tome budem svjedok (da t posvjedoim), jer j a neu
da budem svjedok (da povjedoim) nepravd" lJ drugoj predaji koju takoder biljei Muslim
stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Jesi l svima dao ono t si dao njemu?" Otac je
odgovorio: "Ne, nisam." Onda j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "To onda nije ispravno, a ja
bivam svjedokom (svjedoim) samo ono to je ispravno."
U treoj predaji koju takoer bilje7i Muslim stoji da j e Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Jesi li
svoj djeci poklonio ono to si poklonio Pn-Nu'manu?" Otac je odgovorio: "Ne, nisam." Onda
je Al lahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Onda od nekoga drugog trai da tome bude svjedok (da
U povjedoi)." Zatim je dodao: "Da l bi volio da u dobroinstvu prema tebi svi oni budu
jednaki?" Odgovorio je: "Naravno." Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Onda to ne ini."
242 El-Buhari (6960); Muslim (3/572).
243 En-Nia', 24.
244 En-Nisa', 4.
120
S tim u vezi j e i presuda A1 1ahovog Poslanika, s.a.v. s. , u hadisu o
mula'an?45 da je mehr koji se daje eni zapravo ono na osnovu ega se
ovjeku stidnica nj egove ene smatra dozvolj enom.
2
46
Ebu Muhammed ibn Hazm, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae:
"Ocu dj evojke (maloljetne i punolj etne) koj a se udaje po prvi put ili
se i ranije udavala, kao ni bilo kome drugom od rodbine ili onih koji to
nisu, nije dozvoljeno da upravlja njenim mehrom ili bilo kojim njego
vim dijelom. Isto tako, niko od spomenutih nema pravo da taj mehr ili
bilo koji njegov dio poklanja njenom suprugu, bilo da joj j e dao razvod
ili je zadrao kod sebe, niti bilo kome drugom. Ako to, pak, uine,
smatrat e se loim i pokvarenim te djelom koje nikada ne moe biti
prihvaeno kao ispravno. S druge strane, ona ima pravo pokloniti svoj
mehr ili bilo koji nj egov dio kome god eli, u tome j oj se ne smij e su
protstavljati ni suprug ni otac, pod uslovom da je punolj etna i razborita
te da joj nakon to to uradi preostane (dovolj na) koliina imetka koja
e j e initi neovisnom o drugima. U suprotnom, to joj nije dozvoljeno.
Pod Allahovim, d. . , rijeima: . . . one e zadrati polovinu od onoga Ito
ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onq kqi odlule o
sklapa'Ju braka . . . 2 podrazumijeva se da eni kojoj ovj ek dadne ra
:vod prije nego to je s nj om stupio u spolni odnos, a ve j oj je odredio
mehr kojim je ona zadovoljna, pripada polovina tog mehra, osim ako
ona odustane od dijela na koji ima pravo te ga prepusti suprugu, ili ako,
pak, suprug odustane od dijela koji ima pravo zadrati te j oj dadne cijeli
mehr. Ono od njih dvoje koje to uini je bogobojaznij e"24
H
Zatim Ibn Hazm, neka mu se Allah, d. . , smiluje, navodi razliita
245 Mula'ana je proces dokazivanja, odnosno opovrgavanja prdjube suprunika u sluaju kada
ne postoje svjedoci (njih etiri) koji su to vidjeli.
246 El-Buhari (EI-Fith, 9/457) i Muslim (lin-NeveiJi, 3/71 9) biljee, a I bn Omer, r.a., prenosi da
je Allahov Poslanik, s. a.v.s., suprunicima koji su se meusobno zaklinjali u vezi b preljubom
rekao: "Raun ete polagati pred Allahom. Jedno od vas dvoje je la ljivac, a ti (vie) nema puta
do nje." Upitao je: "A moj imetak (mehr koji sam joj dao)?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je
odgovorio: "Tebi ne pripada nikakav imetak. Ako si istinu rekao (u vezi s njenom preljubom),
taj imetak (mehr) j e ono na osnovu ega ti je ona bila dozvoljena, a ako si na nju slagao, onda
pogotovo na njega (imetak) nema pravo."
247 El-Bckare, 237.
24i FI-Muhala (9/51 1).
121
miljenja islamskih uenjaka o Allahovim, d. . , rijeima iz gore spome
nutog kur'anskog ajeta: onqj kqji odlu o sklaafju braka te se opredje
ljuje za miljenje prema koj em se pod tim rijeima, kao to smo gore
spomenuli, podrazumijeva i suprug.
Nadalje, imajui u vidu slj edei kur'anski ajet: . . . a ako vam one od svqje
voge od toga ta poklone, to s Pfiatnou i ugodnou u:vqjtr49, eni j e dozvo
ljeno, ukoliko t eli, dio mehra prepustiti svome suprugu bez traenja
dozvole od roditelja, a to takoer ukazuj e na potrebu traganja za dru
gaijim ra:wmijevanjem hadisa: "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu."
Sve navedeno nas obavezuje Ja uzmemo u obzir i ono to su u vezi
s ra7mijevanjem ovog hadisa kazali uenjaci, ukoliko prihvatimo da j e
vjerodostojan, a takvim su ga ocijenili mnogi istaknuti uenjaci.
2
10
Tako El- Hattabi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, u vezi s ovim
hadisom kae: "Pod rijeimajedtahu mali (unitava moj imetak) podra
zumij eva se da ga troi i iscrplj uj e (unitava) . Mogue je da se u ovom
sluaju radi o izdravanj u oca za kojeg viak imetka njegovog sina nije
dovoljan, osim da crpi i troi samu osnovu imetka, te da ga zbog toga
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , nije oslobodio obaveze prema ocu i nj egovog
izdravanja, pa je rekao: "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu", to bi
znailo: ''Ako mu je potreban toj imetak, neka uzme koliko mu je po
trebno, kao to to ini i sa svojim imetkom. Ako, pak, nema imetka a u
stanju si da zaradi, duan si to uiniti kako bi ga mogao izdravati." S
druge strane, nij e mi poznato da je iko od erijatskih pravnika smatrao
da se ovdje radi o preputanju imetka ocu da slobodno njime raspolae
sve dok ga ne iscrpi i ne uniti, a Allah, d. . , najbolje zna."
2
51
Ibn Hibban u svome Sahihu, komentariui ovaj hadis, navodi da
je Ebu Hatim rekao: "Pod ovim rijeima se podrazumij eva da Allahov
Poslanik, s. a.v. s. , nije dozvolio Ja se dotini odnosi prema svome ocu
249 En-Nisa', 4.
250 Imam ihmtd 5C na vie mjesta u djdu F/- Vere ' poziva na ovaj hads te ga tretira vjtro
dostojnim (pogltdati djdo 1::1- Vere', str. 1 27, 1 30, 1 31 ) . Vjerodostojnim ga j e ocijenio i ejh
Nasiruddin el-Eli.ani, neka mu bC Allah, d.., smiluj.
251 Mc 'alim1 J-JNRfR sa Fbu Davuc.ovim S1mnom (3/801).
122
kao to se odnosi prema strancima te da mu j e naredio dobroinstvo i
samilost prema nj emu, i u rijeima i u dj eli ma, tako da mu daje i svoju
imovinu, pa j e (zbog toga) rekao: 'Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu.'
Ovdje se, dakle, ne podrazumij eva da ocu, sve dok j e iv, pripada ime
tak nj egovog sina i protiv nj egove volj e. "
Neki uenjaci smatraju da se pod ovim rijeima podrazumijeva da j e
ovjek duan uvaavat oeve savjete i zapovijedi u vezi s nj egovim imet
kom sve dok mu on savjetuje i zapovijeda dobro. Prema tome, kada otac
ukae svome sinu na neto to ima veze s nainom koritenja imetka, sin
ga j e duan posluati sve dok j e ono na to ukazuje ispravno.
Oni koj i zastupaju ovo milj enj e dokaz za to nalaze upravo u rijei
ma Allahovog Poslanika, s.a.vs.: "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu"
te ka7u da se pod rijeima: ''Ti pripada svome ocu" ne podrazumij eva
da otac ima pravo koristiti svoje dijete u neemu to je zabranjeno ili ga,
pak, prodavati kao da je rob.
Na ovaj smisao ukazuje Et-Tahavi u dj el u Mufkilul-a.rargdje navodi
da je j edne pri l i ke upitao Ebu D:a'fera Muhammeda ibn el-Abbasa
o znaenj u ovog hadisa te da mu je on odgovorio: "Znaenje ovog
hadisa j e sadrano u nj emu samome. Naime, on j e u nj emu objedinio
sina i nj egov imetak te ih pripisao nj egovom ocu. Medutim, to to ih
je pripisao nj egovom ocu ne znai da nj egov otac posjeduje taj imetak,
nego da j e du7an uvaavati njegove savjete i zapovijedi u vezi s tim
imetkom."
Nadal j e, Et-Tahavi u dj el u Mufkilul-a.rar navodi da je o znaenju
ovog hadisa upitao i Ibn Ebu I mrana te da mu j e on odgovorio da su ri
j ei Al lahovog Poslanika, s.a.v. s. : "Ti i tvoj i metak pripadate tvome ocu"
poput rijei h. Ebu Bekra, r. a. : "Ja i moj imetak pripadamo samo tebi,
o Allahov Poslanie" koje je i zgovorio nakon to je Allahov Poslanik,
s. a.v. s. , rekao: "Nij edan imetak mi nije bio od koristi kao to j e to bio
imetak Ebu Bekra."
Tako Pehd ibn Sulej man prenosi od Ibn Se'ida ibn el-Asbehanija,
123
on od Ebu Mu'avije, on od El-E'amea, on od Ebu Saliha, on od Ebu
Hurejre, r. a. , da je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , jedne prilike rekao: "Nikada
mi nije bio od koristi nikakav imetak, kao to mi j e bio od koristi imetak
Ebu Bekra", te da j e h. Ebu Bekr, r. a. , na to ka?ao: "Ja i moj imetak
pripadamo samo tebi, o Allahov Poslanie."
Ovim rijeia j e h. Ebu Bekr, r. a. , htio rei: "Tvoje rijei i tvoja
djela, o Allahov Poslanie, prodiru (djeluju) na mem: i na moj imetak."
S tim u vezi su i rijei Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , iz gore nave
denog hadisa, tj . u ovim okvirima se kree i nj ihovo maenje, a Allah,
d. . , najbolje ma.
Sljedei kur'ansli ajet takoer otklanja nejasnoe kada j e u pi tanju
ovaj hadis Allahovog Poslani ka, s.a.v. s. , te nas obavezuje da prihvatimo
da otac ne posjeduje ono to pripada nj egovom sinu:
l oni kqi stia "}esta svoja budu uvali i ftli jedino sa enama svqim ili
sa onima kqe su u vlasniftvu n;ihovu - on; doista, prekor ne zaslu "! )u.
Z1Z
Prema tome, sinu je do7voljen spolni odnos sa robin jama koje su u
njegovom vlasnitvu, dok je to nj egovom ocu zabranjeno. To bi znailo
da j e nj egovo vlasnitvo nad njima, za razliku od njegovog oca, potpu
no i punovano.
Nadalje, Allah, d. . , u Kur'anu kae:
. . . A rdite !ima, stJakom posebno - festna od onoga to je ostavio . . .
U ovom kur'anskom aj etu je, dakle, majci odreen <io imetka nj e
nog sina u sluaju nj egove smrti . Apsurdno bi bilo da ona smru svoga
sina stjee pravo na dio imetka koj i pripada njegovome ocu.
Zatim Allah, d. . , u i stome ajetu kae:
.. po . o se izri oporka kqjuje ostavo, ili podmiri dug . . .
Naravno, apsurdno bi bilo da j e obavemo imetkom nj egovog oca
podmirivati nj egove dugove, ili da j e dozvolj eno na imetku nj egovog
oca i?vriti oporuku koju je ostavio dok je bio iv.
Allaha, d. . , 7a pomo molimo.
252 EI - Me'arid, 29-30.
253 En-Nisa', 1 1 .
124
Da li se i na maj ku odnosi hadis:

1 i tvoj imetak pripadate tvome ocu{
U dj elu l:i- Vere ' imama Ahmeda, El-Mervezi veli da mu j e Ommu
Da'fer i spripovijedala sljedee: "Jedne prilike rekla sam Ebu Abdulla
hu (imamu Ahmedu) : ' Imam dva sina koj a su u voj sci , a nj ihov imetak
je kod mene. Da l da j edan nj egov dio udij elim kao milostinj u?' Ebu
Abdullah je odgovorio: 'Bilo bi dobro da od nj i h dvoj ice 7atrai do
zvolu za to, jer taj imetak pripada ocu imaj ui u vidu hadis Allahovog
Poslanika: Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu. Dakle, ne prenosi sc da
je u ovom kontekstu spomenuo maj ku. "'
ej hul-islam Ibn Tej mi j e, neka mu se Allah, d. . , smiluj e, j e rekao:

"Pod Allahovim, d. . , rij eima: . . .kada od srca ono to ste naumili dadete
. . . podrazumij eva sc: Kada vi, o oet;z mqkama (vae) tece od srca dadnete
na,gradu za dqJefJe przje nego to su od 'Jega odustale. Od Mudahida i Es-Sudi
j a se prenosi da se pod ovim Allahovim, d. . , rijeima podra7mijeva:
Kada dqJi! Ji od srca dadnete 'Jenu nagradu. Od Se' ida ibn Dubejra i Mukat
la se prenosi da j e Ibn Kesir rije atetum u ovom kur'anskom ajetu itao
kratko ete tum. Nadalje, u dijelu istog kur'an skog ajeta: . . . Otac teteta je
duan da ih prema svq}o moguosti hrani i od!jeva . . . za oca ni j e upotrijebljen
particip aktivni od glagola velede (roditi), tj . valid, kao to je upotrijebljen
za majke (va/ida, zato to je ena (maj ka) ta koj a raa, a ne otac, on je
onaj kojem j e di jete roeno. Kada se u Kur'anu otac i majka zajedno
spominj u, upotreblj ava se particip aktivni ovog glagola u dvoj ini, kao
to je to sluaj u slj edeem kur'anskom ajetu: . . . i roditelima (ve bil-validem)
. . . dobroinstvo niti . . . Meutim, kada se spomi nj u poj edinano, za oca
se u Kur'anu uvijek upotrebljava izraz ebun, a ne tJa/id. Nadalje, u gore
254 El-Bckare, 233.
255 El-Bekare, 83.
125
spomenutom kur'anskom aj etu: . . . Otac cjeteta je duan da ih prema svrqj
mounost hrani i odf jetJa . . . poj anj ava se da dijete pripada ocu, a ne majci,
te j e zbog toga otac duan da se brine o njemu kao zametku i, poslije
toga, kao dojenetu. To bi bilo u skladu i sa sl j edeim Al lahovim, d. . ,
rijeima: . . . On poklafJa ensku cecu kome hoe, a kome hoe - muf ku . . .
Z7
u
kojima se, dakle, dijete tretira kao poklon ocu.
Ako je otac onaj koji se brine o djetetu j o dok j e zametak i dojen-

e, a majka "posuda", onda je dijete oevo sjeme (nasad) . S tim u vezi j e
sljedei kur'anski ajet:
t
ene vafe su 'ive vafe, i vi fvama vafim przite kako
hoete . . . 257
ena je, dakle, zsijana zemlja, a sjeme koje je u nj u posijano

pripada ocu.
Allahov Poslanik, s. a.v.s. , j e zabranio 'da ovjek svojom vodom za
l j eva sjeme drugoga', tj. zabranio j e spolni odnos sa trudnicama (pute
nicama, udovicama) zato to voda (sjeme) onoga koji s takvom ?enom
(eventualno) ima spolni odnos poveava trudnou (zametak) kao to i
voda poveava usj eve.
S tim u vezi, u jednoj drugoj vjerodostojnoj predaji stoji da je Alla
hov Poslanik, s.a.v. s. , jedne prilike proao pored jedne trudne 7ene (ro
binje) te da je upitao: '
i j a je ovo robinja?' Odgovorili su mu: 'Toga i

toga.' Zatim je upitao: 'Da li on s njom spolno opi?' Odgovorili su:
'Da.' Onda j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: ' Htio sam mu uputiti
kletvu koja bi s njim otila u kabur. Kako e ga (dijete koje robinja rodi)
uiniti naslj ednikom kada mu to nije dozvoljeno (jer nije nj egovo, nego
dijete od sjemena dvojice mukaraca) i kako e ga uiniti robom kada
mu ni to nije dozvolj eno?! '
Ako dijete pripada ocu u smislu da j e ono njegovo sjeme, onda
je to u skladu s rijeima Allahovog Poslanika, s.a.v. s. : 'Ti i tvoj imetak
pripadate tvome ocu', te rijeima: 'Najbolje od onoga to ovjek pojede
j e ono to sam zaradi (rivri jedi) , a i nj egovo dijete j e dio onoga to on
zaradi (privrijedi) .'
256 E-ura, 49.
257 EI-Bekarc, 223.
126
Dij ete je, prema tome, nj egova zasluga, kao to na to ukazuj e:i gore
spomenuti kur'anski ajet, imaj ui u vidu da su i usj evi u zemlji zasluga
onog koj i sj eme posije i zalj eva te zemlji dadne ono (naknadu) to njoj
pripada. Tako i ovjek daj e eni mehr koj i se tretira kao nagrada (na
knada) za spolno openje. S tim u vezi je slj edei kur'anski ajet: . . . Nfje
vam gfjeh da se 'ima enite kad im tenane darwe fihove date . . . kao i ajet:
Nee mu biti od korsti blago negovo} a ni ono to je stekao259 u kojem se pod
rijeima: ono ltoje stekao (ma ke.ebe) podrazumijeva potomstvo.
Maj ka j e, dakle, njiva ili zemlja u kojoj j e sj eme, a otac j e onaj koji
j e davanjem mehra unaj mlj uj e, kao to se i zemlj a unajmlj uj e, te se bri
ne o sjemenu dok j e u majinoj utrobi i kada postane dojene, kao to
sc: i onaj koji unajmi zemlj u brine o usj evima i plodovima dok su pod
zemljom i kada se iz zemlje poj ave."
2
6
0
Navedeno ukazuj e na to da otac ima pravo, kao to to stoji u Sunne
tu Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , uzeti od sina koliinu imetka zbog koje
sin nee pretrpjeti tetu, te da j e nj egov ime
t
ak dozvol jen nj egovome
ocu. l ako je to, dakle, nj egov imetak, nj egovom ocu je dozvoljeno da
ga prisvoji m da ga prepusti nj emu, s tim da ako sin umre (prije oca), a
otac nij e prisvojio njegov imetak, naslijedit e ga od nj ega.
I sto tako, otac ima pravo koristiti sina sve: dok mu ne pone na
nositi tetu i zlo, a sin j e duan i skazivati posl unost ocu u onome to
je dozvoljeno i to mu nee nanijeti tetu i zlo. Naime, ovjeku nije
dozvoljeno da iskoritava svoga roba u onome to j e zabranjeno niti da
mu nanosi tetu i zlo, pa kako da mu to onda bude dozvolj eno kada j e
u pitanj u nj egov sin?!
258 El-Murtchine, 1 O.
259 EI-Leheb, 2.
260 Medlmu'ultm" (34/68).
127
Moe l i otac vratiti ono to j e darovao sinu?
Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.vs., jedne prilike rc.kao: "(
:
ovje
ku nije dozvoljeno da dadne poklon te da ga zatim vrati nazad, osim kada
je u pitanju ono to otac dadne sinu. Onaj koji dadne poklon te ga zatim
vrati nazad lii psu koji jede sve dok se ne zasiti toliko da povrati, pa za
nmvrati na:ad (ponovo poj ede) svoju blj uvotinu (povraenu hranu)."
261
U drugoj predaji koj u Amr ibn
u'ajb, preko svoga oca, prenosi

od svoga djeda stoji da j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Niko nema
pravo vrati6 na:ad svoj poklon, osim otac od svoga sina. Onaj koji vrati
nazad poklon koji j e dao poput je onoga koji vraa nazad (ponovo j ede)
svoju bljuvotinu (povraenu hranu)."
2
6
2
El-Buhari biljei, a Ibn Abbas, r. a. , prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v. s. , jedne prilike rekao: "Nije nam dozvoljeno da inimo ono to
ini onaj koji, poput psa koji vraa nazad (onovo jede) svoj u blj uvoti
nu (povraenu hranu), vraa nazad poklon koji je bio dao."2r'1
El-Hafiz ibn Had7er, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae: "Nave
dene prc.daje su dokaz da otac ima pravo vratiti nazad ono to pokloni
sinu, a isto tako i maj ka. To bi bio stav veine erijatskih pravnika. Jedi
no sljedbenici malikij skog mezheba prave razlku izmeu oca i majke u
ovom sluaju. Tako za majku tvrde da ima pravo vratiti od sina ono to
mu pokloni ukoliko je otac iv, dok joj to u suprotnom nije dozvoljeno.
261 Biljei En-Ncsa'i (6/265); Ebu Davud (3539); Ibn Mada (2377) i Er-Tirmizi ( 1 299) koji
kae da ovaj badis prenosi Tbn Abbas, r.a., \C da je hascn-sahih. Niz prcnosilaca ovog hadisa
je: dobar. Hadis preuzimaju od Amra ibn
u'ajba koji kae da mu ga je: prenio Tavus od Tbn

Omera i I bn Abbasa, r.a.
Mi smatramo da sc niz prcnosilaca od Amra ibn
u'ajba pa nadalje:razlikuj C od predaj e:do pre

daje te da ga njemu nekada prenosi Tavus od Ibn Omera i Ibn Abbasa, r.a., kao merfu' predaju,
a nekada njegov otac i nj egov djed takoer kao mcrfu' predaj U.
Bilo kako bilo, niz prenosilaca j C u naj gorem 5lOaj u dobar (h".re1), a Allah, d. . , najbolje zna.
262 Biljei En-Ncsa'i (6/264).
263 El-Buhari (2622) .
128
Nadalje, ocu j e dozvolj eno da vrati nazad poklon koj i j e dao sinu
pod uslovom da sc taj sin ni j e zaduio ili oenio. Ovo bi bilo I shakovo
milj enj e. Meutim, imam
afj a tvrdi da otac na to ima pravo u svakom

sl uaj u. I mam Ahmed, pak, veli da onome koj i daruje poklon nij e ni u
jednom sluaj u dozvoljeno da ga vrati nazad.
Predstavnici kufske kole kau da otac nema pravo vratiti nazad
poklon ukoliko j e onaj kome je taj poklon darovan maloljetan. I sti je
sluaj i sa punoljetnom osobom koj a taj poklon prihvati.
Zatim vele da vraanje poklona na:ad nije dozvoljeno ukoliko se
radi o poklonu koji j e mu darovao supruzi i obrnuto i, pak, roak ro
aku. S nj ima se u vezi poklona koj i daruje roak roaku slae i l shak.
Meutim, on kae da ena, za razliku od mukarca, ima pravo vratiti
nazad poklon koj i je darovala svome muu.
Navoenje doka:a i argumenata za svako od navedenih miljenja
uzelo bi mnogo i prostora i vremena, a dokaz na koji se pozivaju svi
kada je u pitanju iw:imanj e oca u ovom sl uaj u j este hadis u kojem
stoj i da sin i nj egov imetak pripadaju ocu, tako da to u sutini i nije
vraanje. Ako prihvatimo da sc ipak radi o vraanju, moemo rei da c
to u interesu odgoja i discipliniranja te tome slino."264
Komcntariui to to j e El-Buhari jednom svome poglavl j u dao
naslov: DaroVaf}e cjeteta (sina) . . . i da lije ocu doilono da vrt nazad poklon
kri mu je dao, El-Hafz ibn Hader, neka mu se Al lah, d. . , smiluje,
kae: "EI -Buhari j e to uinio kako bi otkonio nedoumice onih koji se
dre vanj skog (doslovnog) 7naenj a poznatog hadisa Al iahovog Posla
nika, s.a.v.s.: 'Ti i toj imetak pripadate tome ocu.' Naime, ako dj etetov
imetak pripada nj egovome ocu, to to bi mu otac neto darovao moglo
bi se protumaiti kao da je darovao samome sebi.
Takvim naslovom se, dakle, uka:uje na slabost spomenutog hadisa
('Ti i tvoj imetak .. .') i na potrebu nj egovog interpretiranja, a to je hadis
koji bilei Ibn Mada, a prenosi Dabir ibn Abdullah, r.a.
264 1 -i :thul-bar (komentar hatsa 2587), a to je ranije spomenuti hadis koji prenosi En-Nu'man
ibn Heir.
129
Ed-Darekutni za ovaj hadis veli da j e garib te da ga od l bnul-Mun
kedira prenosi jedino Isa i bn J unus ibn Rbu I sh ak i Jusuf ibn I shak ibn
Rbu Ishak.
Ibnul-Kattan kae da j e ni7 prenosilaca ove predaje vj erodostojan,
a El- Munziri veli da su prenosioci pouzdani.
Ovaj hadis ima i predaj u od D7abira ibn Abdullaha, r.a., koj u bilj e7i
Et-Taberani u djelu Es-Sagir i El-Bej heki u dj elu Fd-Dela'il
Predaj u ovog hadisa od h. Aie, r. a. , biljei I bn Hi bban u svome
Sahihu, a tu su i njegove predaje od Semure i h. Omera, r. a. , koj e biljei
El-Bezzar.
Predaju od Ibn Mes'uda, r. a. , biljei Et-Taberani, a od Ibn Omera,
r.a., Ebu Ja'la.
Zbog svih ovih predaja ne gubi snagu te je d0voljeno na njega se
pozivati. Zato obratite panj u na njegovo tumaenje i interpretacij u."265
/ ako moral da od 'ih glavu okrene jer i sam od Gospodara .rvoga milost
lraf i r!Jqj se nadaJ, onda im barem kqu lfjepu rije
_
-:
Ovo j e jedan sj aj an propis kojeg se u odnosu prema roditeljima, i
drugima prema kojima smo obavezni, moramo pridravati. Tako, ako
za odustajanje od nj ihovog darivanja imamo neko opravdanje, kao to
je, npr., darivanj e drugih u sluaju kada oni sami nisu u oskudici ili kada
postoji neko ko je u veoj oskudici od nj ih, ili, pak, u sluaju kada ne
posjedujemo nita to bi im mogli dati, taj in treba propratiti l i j epom,
blagom i l j ubaznom rij ej u, kao, npr. , da i m kaemo: "Primite od nas
ovu malu koliinu, a kada Allah, d7. . , nama dadne vie, i mi emo vama
poveati", il i: "Oprostite nam (sada), ali emo vas, ako Bog da, (poslij e)
darovati", i tome slino.
265 J 't!JJI-btr (5/21 0-21 1 ).
266 !':l- I sra', 28.
130
Konzumiranj e hrane u oevoj kui

Nije grijena osoba koj a u kui svoga oca ili kui svoje majke kon
zumira hranu. S tim u vezi je slj edei kur'anski ajet:
Njje gTjeh si!Jecu, nit je gnjeh hromu, niti je grjeh bolesnu, a ni vama
.amima dajedete u kuama tim, ili kuama oeva vaih, ili u kuama matera
tJaih . . .
Z/
Ovdje treba ukazati na neke detalje i pojedinosti. Naime, kada o
vjek doe u kuu svoga oca ili kuu svoje majke, ima pravo jesti bez
traenja dozvole, s tim da to bude na lijep, ljubazan i umjeren nain.
Tako, npr., moe biti da maj ka tedi neke namirnice s ciljem da joj budu
dovoljne za mjesec dana te ih pohranj uj e i zakljuava. U tom sluaju,
ovjek nema pravo doi i to pojesti, jer bi time nanio tetu svojoj maj ci.
Ako se, pak, radi o konzumiranju hrane u kui roditelja na lijep i umje
ren nain, onda to, kao to smo ve kazali, Allah, d. . , dozvoljava.
U vezi s ovim, El-Kurtubi prenosi miljenja nekih uenjaka. Tako
su neki od njih smatrali da je ovjeku dozvoljeno j esti u kui nj egovih
roditelja samo ako mu to oni dozvole. Drugi su smatrali da on na to
ima pravo, dozvolili mu to oni ili ne dozvolili, zato to je rodbinska veza
koja je meu njima sama po sebi dozvola. Naime, u toj rodbinskoj vezi
se krije naklonost i saosjeanj e zbog kojeg mu oni dozvoljavaju da jede
kod nj ih, to ih ini sretnim i zadovoljnim.
I bnul-Arebi smatra dozvoljenim konzumiranje hrane kod roditelja
i bez traenja dozvole ukoliko je ta hrana dostupna (nije pohranjena i
zakljuana) . Ako je, pak, pohranjena, nij e nam dozvol j ena, kao to nam
nije dozvoljeno ni da se bez njihove dozvole pribliavamo onome to
ni j e hrana, makar i ne bilo pohranjeno i zaklj uano.
267 En-N U! 61 .
131
Dovoenje prij atelj a u oevu kuu
Dovoenje prijatelja u oevu kuu je dozvoljeno sve dok otac
nema nita protiv toga i sve dok to ne dovodi do nereda, kao to j e,
npr., sl uaj u kojem su ti prijatelji zlikovci i nasilnici ije prisustvo moe
povrijediti svetost (ednost) i ast ukuana.
Da je to u: gore navedeni uvjet dozvolj eno, dokaz je sljedei
kur'anski ajet:
Nie greh sliepcu, nitje gnjeh hromu, nitje gr'eh bolesnu, a ni vama sami
ma dajedete u kuama vaim, ili kuama oeva vaih, ili u kuama matera vaih,
ili u kuama brae vae, ili u kuama sestara vaih, ili u kuama stieva vaih,
ili u kuama tetaka vaih po ocu, ili u kuama daida vaJih, ili u kuama tetaka
vali h po malen ili u onih su k!uevi u vas ili u prj ate!a vafeg . . .
/K
Ovdje emo navesti i predaj u koj u biljei El-Buhari, a prenosi h.
Ebu Bekr, r. a. Naime, u toj predaji stoji da j e h. Ebu Bekr, r. a. , rekao:
"Krenuo sam, kad ono obanin tjera svoje ovce. Upitao sam ga: '
ij i si',
pa je odgovorio da j e sin j ednog Kurej ij e koj eg sam poznavao. Upitao
sam: ' Ima l kod tvoj ih ovaca mlij eka (muzu li se)?' Odgovorio je da
ima, pa sam ga upitao: 'Hoe l m namusti mlijeka?' Odgovorio j e da
hoe, pa j e uhvatio jednu ovcu. Onda sam mu naredio da oisti od pra
ine njeno vime te svoje dlanove, pa je namuzao jednu manju koliinu
mlijeka, a ja sam Allahovom Poslaniku, s. a.v. s. , napravio jednu konu
posudu na ijem otvoru j e bio komad tkanine, pa sam (kroz nj u) sipao
mlijeko tako da se ohladilo. Onda sam otiao do Allahovog Poslanika,
s.a.v. s. , i rekao mu: 'Pij, o Allahov Poslanie', pa je popio te sam bio
zadovoljan.''2
69
268 En-Nur, 61 .
269 El-Buhari (2439). Ovo j e dio hadisa o hidri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i h. Ebu Bekra,
r.a.
132
Uzimanje oevog imetka bez dozvole

Ako j e ovjek u oskuclici, a nj egov otac i"muan i krt, s tim da ive
7ajedno, dozvoljeno mu je da na lijep nain uzme od oca onoliko koliko
mu j e potrebno.
S tim u ve7i, Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e jedne prilike Hindi rekao:
"Uzmi onoliko koliko j e shodno obiaju potrebno tebi i tome djete-
tu."
Ovdje se radi o predaji u kojoj stoji da je jedne prilike Allahovom
Poslaniku, s.a.v. s. , Hinda bint 'Utba rekla: "O Allahov Poslanie! Ebu
Sufan j e krt i ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mome
dj etetu, osim ako ja to ne uzmem od nj ega bez nj egovog 7nanja." Na
to j e Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Uzmi onoliko koliko je shodno
obiaju potrebno tebi i tvome dj etetu."
2
70
U djelu E/-Vere ' imama Ahmeda, El-Mervezi navodi predaju u
kojoj stoji da im je Ebu Abdullah (imam Ahmed) prenio od Ibn Tavu
sa, a on od svoga oca, da j e ovjeku doputeno prema obiaju mmati
(troiti) imetak svoga oca.
Zatim El-Mcrvezi navocli predaju, iji je niz prenosilaca vjerodo
stojan, u kojoj stoji da j e jedan ovjek rekao Dabiru ibn Zejdu: "Otac
mi uskrauje imetak." Onda mu j e Dabir ibn Zejd, pozivajui se na
gore navedenu predaju o Hi ndi bint ' Utbi, rekao: "Uzmi onoliko koliko
ti j e po obiaju potrebno."
270 Biljee I-:1 - Buhari (5364) i Muslm (1 71 4), 3 prenosi h. Aia, r.a.
133
Odjelj ivanje milostinj e bez dozvole roditelj a
enama (djevoj kama) je dozvoljeno da udjelj uj u milostinju bez do

zvole njihovih roditelj a imajui u vidu da su ene u doba Allahovog
Poslanika, s. a. vs. , udij elile milosti nj u bez traenja dozvole od roditelj a
nakon to i h j e na to on podstakao.
U ovom kontekstu, Allah, d. . , u vezi sa enama i nj ihovim mu
evima kae sljedee: . . . a ako vam one od svqje vo! Je od toga ta poklone, to s
pnjatnofu i ugodnofu u;vqjte.
zI
Dakle, kada j e u pitanju udjeljivanje milostinje, nije potrebno traiti
dozvolu od roditelj a. Meutim, ako ena (djevoj ka) zna da bi takav nj en
postupak nanio veliki bol i i zazvao tjeskobu kod njenog oca ili majke,
ne treba to initi.
Kao primjer, moemo navesti sluaj u kojem ovjek nagradi svoju
kerku tako to joj kupi dvije zlatne narukvice, pa se sutradan iznenadi
kada sazna da i h j e ona nekome poklonila. Ako e to ocu ili majci teko
pasti, neki roditelji bi zbog toga prekinuli odnose sa svojom kerkom,
onda od toga treba odustati, uzimajui u obzir nj egove dobre i loe po
sljedice, a uspj et e samo onaj koga Allah, d. . , pomogne.
271 En-Ni sa', 4.
134
Onaj koj i odluuj e o sklapanj u braka272

A ako ih pustte pre nego !to ste u odnos sa 'ima stupili, a ve ste im vjen
ani dar odredi/z; one e zadrat polovinu od onoga !to ste odredili, osim ako se
ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlu o sklapa'u braka; a ako se
odrekne te, toje blie esttost. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodufni
budete, ta Alah zaista vidi !ta radite.
2/!
Uenjaci su se razili kada je u pitanju razumijevanje dij ela gore
navedenog ajeta u kojem stoj i : ili ako .re ne odrekne ont kqi odluue o
sklapafU braka. Tako jedni kau da se pod onim koi odluue o sklapa'u
braka podrazumijeva skrbnik te bi, prema tome, znaenje gore nave
denog dij ela ajeta bilo da skrbnik koj i odluuje o sklapanju braka ene
ima pravo oprostiti polovinu mehra na koji ena ima pravo kada joj se
dadne razvod prije spolnog odnosa.
Drugi, pak, tvrde da se pod onim kqji odluue o sklapanju braka u
gore navedenom kur'anskom aj etu misli na mua, tako da bi maenje
spornog dij ela ajeta bilo da mu moe odustati od polovlj enj a mehra te
ga dati eni u cj elini.
Svako od navedenih milj enj a zastupala j e po j edna skupina ue
nj aka prethodnika. Predaje koj e se u vezi s tim prenose od nj ih biljei
Ibn Derir et-Taberi i drugi, s tim da Et-Taberi, neka mu se Allah, d. . ,
smiluje, prednost daje milj enj u prema kojem se pod onim kq odlute o
sklapa'u braka podrazumijeva mu.
I mi smo naklonjeni tom mi l j enj u imaj ui L vidu da j e mehr eni
no pravo s kojim niko ne smije raspolagati bez nj ene dozvole. Ona j e
ta koj a na mehr ima naj vie prava i prij e i posli j e razvoda, a Allah, d7. . ,
naj bolj e zna.
272 Ovu raspravu navotlimo s ciljem Ja urvrJimo Ja l i otac, ukoliko pretpostavimo da se pod
onim ko/i odlul1je o sklaprmju bmka podrazumijeva on, i ma pravo odrei se polovine mehra l koji
njegova kerka ima pravo kada joj sc dadne ra7vod prije spolnog odnosa.
273 hi -Bekare, 237.
135
O D N O S P R E MA R O D I T E LJ I MA U I S LA M U
la
Majka nema obavezu izdravanj a dj ece
Otuda je majci dozvoljeno da svojoj djeci dadne :ekat.
Na to ukazuje predaja koju biljei El-Buhari, a prenosi Ebu Se'id ei
Hudri, r.a. Naime, u toj predaji stoji da je jednog ramazanskog i kurban
bajrama Allahov Poslanik, s.a.v. s. , otiao do musalle te lj udima nakon na
maza odrao vaz. Naredio im je da udjeljuju sadaku te je kazao: "O ljudi !
Udjeljujte sadaku!" Zatim je krenuo i naiao na ene, pa im je rekao: "O
skupino ena! Udjdjujte sadaku, jer ja sam vidio da ste vi veina stanov
nika vatre." U pitale su ga: "Zato to, o Allahov Poslanie?" Odgovorio j e:
"Mnogo proklinjcte i nezahvalne ste vaim muevima. Nisam vidio da
j e iko s manje pameti (umjesto jednog mukarca, npr., moraju svjedoiti
dvije ene) i vjere (za vrijeme mjesenog ciklusa, npr., ene ne klanjaju i
ne poste) vie ovladao ra:umom razboritih mukaraca od vas, o skupino
ena." Zatim se udaljio, a kada j e stigao kui, dola Zejneba, supruga I bn
Mes'uda, traei dozvolu da kod njega ue. Rekli su mu: "O Allahov Po
slanie! Dola je Zejneba." Upi tao je: "Koja Zejneba?" Odgovorili su mu:
"Ibn Mes'udova supruga." Onda j e rekao: "Dobro, neka ue." Zatim je
Zejncba ula i ka:ala: "( ) Allahov Poslanie! Danas si naredio da udjelju
jemo milostinju, a ja imam nakita koji sam htjela da udijelim, ali mi je I bn
Mes'ud rekao da on i njegov sin (i njen) imaju najvie prava da to njima
uoijcbm.'Na to je Allahov Poslanik, s.a.vs., rekao: "I stinu je rekao I bn
Mes'ud. Tvoj mu i tvoj sin imaju najvie prava da to njima udijeli ."274
Nadalje, El-Buhari i Muslim biljee, a Zejneba, supruga Abdullaha
ibn Mes'uda, r. a. , prenosi da j e jedne prilike bila u damiji te da je ula
kada je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: "Udj eljuj te milostinju, makar
to bio dio vaeg nakita." Zej neba se brinula (i:dravala) o Abdullahu
i si roadi koj a su bila pod njenim skrbnitvom, pa j e rekla Abdullahu:
"Upitaj Allahovog Poslanika, s.a.vs., da l je od mene dovoljno to to i z-
274 EI -Buhari (1 462).
136
dravam tebe i siroad pod mojim skrbnitvom." Abdullah j e odgovorio:
"Ti to upitaj Allahovog Poslanika, s.a.v.s.", pa je ona otila kod Alahovog
Poslanika, s.a.v. s. , i tamo zatekla jednu ensarijku koja j e dola kod njega
iz istog razloga. Onda je pored njih naiao Bilal, pa su mu rekle da upita
Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , da li je od njih dovoljno to to izdravaju
mu:eve i siroad pod njihovim skrbnitom. Jo su mu kazale da njih
ne spominje. Bilal je uao kod Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , te ga o tome
upitao, a Allahov Poslank, s.a.v. s. , je upitao: "Ko su one?" Bilal je odgo
vorio: "Zejneba." Allahov Poslanik, s.a.vs., je upitao: "Koja Zejneba?"
Bilal j e odgovorio: "Abdullahova supruga." Onda je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Da, dovoljno je. Ona e za to imati dvije nagrade, nagradu
za rodbinstvo (izdr:avanje blinj ih) i nagradu za sadaku (zekat)."
2
75
Prema tome, ne postoji prepreka da majka dadne zekat svojoj djeci,
a to potvruju i gore navedene rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje
j e uputio Zejnebi: "Tvoj mu: i tvoj sin imaj u najvie prava da to njima
udijeli."
S druge strane, oni koji smatraju da to nije dozvoljeno pozivaju se
na saglasnost imama po ovom pitanju koju od lbnul-Munzira i drugih
prenosi El-Hafz ibn Hader u djelu Fethul-bari (3/330) i E-
evkani u
djelu Rn-Nj (4/ 1 77) te kau: "Dj etetu se prema miljenju svih imama
ne moe dati obavezni zekat."
Ovo milj enj e ide u korak s propisom prema kojem se onome koga
j< ovjek du:n izdravati ne moe dati obavezna sadaka (zekat). Me
utim, majka nema obavezu izdravanja djeteta ukoliko je otac :iv.
Ovo je ono to kae El-Hafiz ibn Hader i drugi.
Na dokaz u prilog tvrdnji da majka nije duna izdravati djecu su
sljedei kur'anski ajeti:
... a ako vam rjecu doe, onda tfl dqjte zasluenu na,
g
radu
...
~/0
. . . Otac reteta je duan da ih prema svojqj mogunost hrani i od/eJa . . . 277
275 EI-Ruhari (1 466); Muslim (1 000) .
276 Et-Talak, 6.
277 EI-Bekare, 233.
137

nakon nj ihove smrti
Za one koji su propustili da roditeljima ine dobro dok su bili ivi,
kao i za one koji su im inili dobro dok su bili ivi, ali 7ele da to ine i
nakon nj ihove smrti, spomenut emo stvari iji e sevab, ako Bog da,
stii do njih nakon nj ihove smrti .
1 Tracnjcoprosta i mi |ostizan| ihnakonnjihovcsmrti.
U vezi s ovim j e sljedea dova Nuha, a. s. :
Gospodar mqj, oprost mem i rodite!ima mrim, i onome kqi kao t! .fernik
u dom mqj ude, i vjericima i I'ricama, a nei'rnicma samo propast pm;eqjP8
Allahov prijatelj, l brahim, a. s. , j e uio dovu:
Gospodaru na.{ opro.rti mem i rodite!zma mqim, i svim I'rnicima - na Dan
kad se bude polagao raun/
l N uh i Ibrahim, a. s. , spadaj u u skupinu odabranih Boij ih poslani
ka (u/ul- 'azm) te skupinu onih vj erovj esnika za koj L nam j e Allah, d7. . ,
naredio da i h slij edimo. U tom kontekstu, Allah, d. . , ih spominje u
jednoj skupini vj erovj esnika u sljedeem kur'anskom ajetu:
Njih ;e Alah uputio, zato sl!jedi 'ihov pravi put . . .
/X
Budi prema njima pa;jjv iponizan i rec: "Gospodar mq, smiil im se, oni
su mene, kad sam bio diete, 'ovali!w11
Prema tome, djetetu se preporuuje da trai oprosta za svoje ro
ditelje nakon nj ihove smrti, jer kada ovjek preseli, koriste mu istigfar-
278 Nuh, 28.
279 Ibrahim, 4 1 .
2RO El-En'am, 90.
2R1 El-I sra', 24.
138
dove koje 7a njega Allahu, d. . , upuuje nj egovo dijete. S tim u vezi,
Allahov Poslanik, s.a.v. s. , je rekao: "Allah e u Dennetu podii dercdu
estitog i pobonog roba, pa e on upitati: 'Gospodaru moj !
ime sam
ja zasluio t (toliku) deredu?' Onda e mu Allah rei: ' Istigfar-dovom
koju je za tebe uputilo tvoje dij ete.'"282
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , je rekao i slj edee: "Kada ovj ek umre,
prestaje mu vrijediti sve, osi m sljedee trj e: . . . te pobono i estito
dij ete koje za nj ega Allahu upuuje dove."2H3
Meutim, za roditelje murike nij e do7vol j eno od Allaha, d. . , tra
iti oprost. S tim u vezi su slj edei kur'anski aj eti :
Vjerotjesniku i ternicima nie doputeno da mole oprosta za mnogobolce,
makar im bili i rod nqjblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u Dehennem u
biti. A to je Ibrahim tra:o oprosta za .rvoga Ot bi/oje samo zbog obea'a kqe
mu je dao. A m muje bi/o jasno daje on Allahov neprteg; on ga se odrekao.
Ibrahim je doista bio pun saa!e'Ja i obaiiv.
284
Dakle, ako se neko pozove na to to j e Ibrahim, a. s. , od Allaha,
d. . , traio oprost 7a svoga oca kada j e rekao: l ocu rome oprost, onje
jedan od zaluta/il
8
5, treba 7nati da to nije prihvatljivo, zato to j e Ibrahim,
a. s. , izgovorio ove rij ei samo zbog obeanja koje j e ranije dao ocu re
kavi mu: "Mir tebi!" - ree Ibrahim. "Moliu Co.rodara svoga da ti oprostt ;jer
Onje vrlo dobar prema meni.
2
86
U vezi h ovim, Allah, d. . , u Kur'anu kae i sl j edee:
Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koi su uz 'ega bili kada .
ru narodu .rvome
rekli: "Mi s IJama nemamo nita, a ni sa onima kqima se, uJjesto Allahu, kla
"Jate; mi vas se odriemo, i neprjategstvo i mr'a e izmeu nas ostat sve dok ne
budete u Allaha, Njega jedinog, terova/i!' - ali nisu '!Je I brahimotJe ocu svome;
'Ja e se moliti da ti oprostz; ali te ne mogu od Allaha odbrani " - Gosodaru
na u Tebe se uzdamo i Tebi se obraamo i 'l ' bi emo se vratit.
282 Biljei Ahmed U Mumetu (2/509). Niz prenosilaca ove predaje je dobar.
283 Ovaj hadis j e vjerodostojan. Ve je ranije spomenut.
2R4 Et-Tevba, 1 1 3- 1 1 4.
285 E-u'ara', 86.
2R6 Melj Cm 47.
287 EI-Mumtehine, 4.
139
Dakle, nemojte oponaati (ugledat se na) Ibrahima, a. s. , u onome
to j e on rekao svome ocu koj i je bio murik.
Pored toga, od Allahovog Poslanika, s. a.v. s. , se prenosi vjerodostoj
na predaja u kojoj stoji: "Traio sam od svoga Gospodara dozvolu da
Mu za svoju maj ku upuujem istigfar-dovu (traim oprost) pa mi nij e
dozvolio. Tra7io sam od Nj ega dozvolu da posj etim nj en kabur pa mi
je to do;wolio."
2
88
. |zmirivanjcduga.
Duni smo i:miriti dug nai h roditelja, a posebno ako su ostavili
neku 7aostavtinu. U tom sluaj u, dugovi se izmiruj u i 7 te zaostavtine
prije njene diobe meu nasljednicima. S tim u vezi su sl j edee Allahove,
d. . , rijei: . . . poto se iiri oporuka kqju je ostavio, ili podmin duv . . .
El-Buhari biljei, a Ibn Abbas, r. a. , prenosi da je jedne prilike kod
Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , dola jedna ena iz plemena Duhej na te
rekla: "Moj a majka se zaklela da e obaviti had, a je preselila prij e
nego to j e to uinila. Da l i da to j a za nj u uinim?" Allahov Posla
nik, s.a.v.s., j e odgovori o: "Da, obavi za nj u had. Zar ti ne bi izmirila
dugove da i h tvoj a majka ima?! Izmirite i dugove prema Allahu, j er je
najpree izmiriti dugove prema Nj emu."
2
90
Navest emo nekoliko predaja da vidimo kako su nai estiti i po
boni preci izmirivali dugove za svoj e roditelje te kako su im roditelji
oporuivali da to ine.
El-Buhari
2
9
1
biljei, a Abdullah ibn ez-Zubejr, r. a. , prenosi da ga je
na dan Bitke kod deve pozvao otac (Ez-Zubejr) te da mu je, nakon to
j e pored nj ega stao, rekao: "Sine moj! Danas e poginuti samo :alim
2RR Biljei Muslim (976), a prenosi Ebu Hurcjre, r.a., kao merfu' predaju.
2R9 En-Nisa', 1 1 .
290 El-Buhar ( 1 852).
291 El-Buhari (3 1 29).
140
(zlotvor, zlikovac) i mazlum (onaj kome se zlo nanosi). Ja mislim da u
danas poginuti kao mazlum, a najvea su mi briga moji dugovi." Upitao
ga je: "Hoe li nakon izmirivanja duga ostati ita od naeg imetka?"
Onda j e on rekao: "Sine moj , prodaj na imetak i izmiri moje dugove."
Oporuio je j ednu treinu, a trei dio toga nj egovim sinovima, tj . sino
vima Abdullaha ibn ez-Zubej ra. Rekao je: ''Ako nakon izmirivanja Juga
neto od imetka preostane, trei dio toga pripada tvojim sinovima."
Hi am veli: "Neki Abdullahovi sinovi su bili jednaki (ravni) nekim
Ez-Zubejrovim sinovima, kao to su Hubejb i Abbad. Tada j e on imao
devet si nova i devet kerki."
Abdullah dal j e pripovijeda i kae: "Poeo mc j e savjetovati u vezi
s nj egovim dugovima te je rekao: 'Sine moj ! Ako ne bude u stanju da
izmiri neke moje dugove, trai pomo od moga zatitnika.' Tako mi
Allaha, d. . , nisam znao ta eli da kae pa sam upitao: 'Oe moj ! Ko
je tvoj zatitnik?' Odgovorio j e: 'llah, d. .' I tako mi Allaha, d. . ,
kada god bi zapao u nevolju u vezi s nj egovim dugovima, rekao bih:
'O Zubej rov Zatitnie! I zmiri nj egove dugove', pa bi On to i uinio.
Ez-Zubejr, r. a. , je poginuo, a ruje ostavio nijednog dinara ni ti dirhema.
Ostavio je samo dvije parcele od kojih je jedna bila pod umom, jedana
est kua u Mediru, dvije kue u Basri, jednu kuu u Kuf i jednu kuu u
Egi ptu. Dug koji je imao svodi se na to da mu je (stalno) dolazio jedan
ovjek s novcem ostavl j aj ui mu ga na uvanje. Ez-Zubejr je to odbij ao,
pa j e rekao da to moe biti samo kupoprodaja s odgodom predaje ku
plj enog (sei/, j er se boji da bi taj novac mogao propasti. S druge strane,
nikada ruje upravljao nikakvom oblau, niti ubiranjem poreza, niti bilo
ime drugim. Jedino je iao u vojne pohode sa Allahovim Poslanikom,
s. a.v. s. , ili sa h. Ebu Bekrom, h. Omerom te h. Osmanom, r.a. Sabrao
sam nj egove dugove i izraunao da iznose dva miliona i dvije stotine
hiljada. ''
Onda j e Abdullaha ibn ez-Zubejra sreo Hakim ibn Hizam te ga
upitao: "Sine moga brata! Koliki je dug moga brata?" Abdullah mu nije
141
htio rei istinu, pa j e kazao: "Stotinu hiljada." Na to j e Hakim kazao:
"Tako mi Allaha, d. . , mislim da va imetak nije dovoljan 7a to (za
izmirivanje tog duga) ." Onda ga j e Abdullah upitao: "A ta misli da je
dug dva miliona i dvi j e stotine hiljada?" Hakim j e odgovorio: "Mislim
da vi to ne moete podnijeti. Ako ne budete u stanju da izmirite neto
od tih dugova, obratite mi se za pomo."
Ez-Zubejr j e kupio umu za stotinu i sedamdeset hiljada, a Abdu
llah j u j e prodao za milion i est stotina hi l j ada. Zatim j e ustao i rekao:
"Kome j e E7-Zubejr neto duan, neka podmiri svoja potraivanj a u
mom." Onda mu j e priao Abdullah ibn Da'fer kome j e Ez-Zubejr
dugovao etiri stotine hiljada, te rekao: "Ako elite, oprostit u vam
taj dug." Abdullah je odgovorio: "Ne, ne elimo." Onda je Abdullah
ibn Da'fer rekao: "Ako elite, uinite ga j ednim od dugova ij e ste
i7mirivanje odgodil i." Abdullah je odgovorio: "Ne, ne elimo." Tada
je Abdullah ibn Da'fer kazao: "Onda mi otcijepite jedan dio ume."
Abdullah ibn ez-Zubejr mu j e rekao: "Tebi pripada odavde dovde."
Jedan dio ume je prodao te izmirio (i preostale) dugove, pa je od
ume ostalo etiri i pol sehma (povrinska mjera: 7.293 kvadratna me
tra). Otiao j e kod Mu'avije te j e kod nj ega 7atekao Amra i bn Osmana,
El-Munzira ibn ez-Zubejra i Ibn Zem'a. Mu'avija ga je upitao: "Kolika
j e cijena ume?" Abdullah je odgovorio: "Svaki sehm stotinu hi l j ada."
Mu'avij a j e upitao: "Koliko j e ostalo?" Abdullah j e odgovorio: "
etiri
i pol sehma." Onda je El-Munzir ibn ez-Zubej r rekao: "Kupujem je
dan sehm za stotinu hiljada. " Amr ibn Osman j e dodao: "I j a kupujem
jedan sehm 7a stotinu hiljada." Ibn Zem'a j e takoer rekao: "I j a kupu
jem jedan sehm za stotinu hi lj ada." Mu'avija j e upitao: "Koliko ostaje?"
Abdullah j e odgovorio: "Ostaje sehm i pol." Onda j e Mu'avija rekao:
"Sehm i pol kupujem 7a stotinu i pedeset hiljada." Zatim j e Abdullah
ibn Da' fer svoj dio prodao Mu'aviji za est stotina hiljada.
Kada j e Abdullah ibn e7-Zubej r izmirio sve dugove, obratili su
mu se Ez-Zubej rovi sinovi i rekli: "Podijeli nam nae nasljedstvo."
142
Abdullah im j e odgovorio: "Ne! Tako mi Allaha, d. . , neu vam podi
j eliti nasljedstvo sve dok etiri godine u danima hada ne budem u:vi
kivao: ' Ima li nekoga kome je Ez-Zubej r ostao duan? Neka nam se
obrati i mi emo mu izmiriti potraivanj a."
Onda j e svake od naredne etiri godine u danima hada uzvikivao
te rijei, a kada su proteke etiri godine, podijelio im je nasljedstvo. Ez
Zubej r je imao etiri ene, a oporuio je jednu treinu imetka, tako da
j e svakoj od nj ih pripalo milion i dvije stotine hiljada.
H. Omer, r.a., je, takoer, svome sinu oporuio izmirivanje duga.
Tako El-Buhari, u sastavu predaje o ubistvu h. Omera, r.a., biljei da je
h. Omer, r. a. , rekao svome sinu Abdullahu: "O Abdullahu! Vidi koliko
sam duan lj udima." Onda su sabrali i izraunali da je duan osamdeset
i est hiljada ili tako neto, pa je h. Omer, r.a. , rekao: ''Ako je za to do
voljan imetak Omerove porodice, izmirite ga njime, a ako nije, traite
(pomo) od porodice Adij j a ibn Ka'ba. Ako ni njihov imetak ne bude
dovol j an, traite (pomo) od plemena Kurej . Nikome se osim njih ne
obraaj (:a pomo) i izmiri moj e dugove."292
I Dabir ibn Abdul lah, r. a. , je izmirio dugove svoga oca nakon nje
gove smrti, iako su ta dugovanja bila prema jednom jevreju.
Tako El-Buhari biljei, a Dabir ibn Abdul l ah, r. a. , prenosi da
mu j e otac preselio te ostavio dug od trideset tovara hurmi j ednom
j evrej u. Dabir je od jevrej a traio odgodu za izmirivanj e duga, ali
je jevrej odbio da mu j e odobri . Onda se Dabir obratio Allahovom
Poslaniku, s. a.v. s. , s molbom da posreduj e i da se zau:me za nj ega
kod j evrej a. Allahov Pos lanik, s. a. v. s. , je otiao kod j evrej a te mu u
zamj enu za dug (nj egova potraivanj a) ponudio da uzme sve burme
s nj egovih (Dabirovih) palmi, ali je on to odbio. Onda je Al lahov
Poslanik, s. a.v. s. , uao meu palme (Dabirove) te proetao izmeu
nj ih, a zatim je rekao Dabiru: "Poberi ih i izmiri mu dug." Kada je
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , otiao, Dabir je pobrao hurme 1 tzmmo
292 El-Buhari (3700).
143
j evreju dug od trideset tovara, a i nj emu j e ostalo sedamnaest tovara.
Tada je D7abir otiao kod Allahovog Poslanika, s. a.v. s. , da ga o tome
obavijesti pa ga je zatekao kako klanj a ikindij u-namaz. Kada je Alla
hov Poslanik, s. a. v. s. , zavrio s namazom, Dabir ga j e obavij estio o
viku pa mu je Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao: "Obavi j esti o tome
l bnul -Hattaba." Dabir je otiao kod h. Omera, r. a. , te ga o tome
obavij estio, pa je h. Omer, r. a. , rekao: "Znao sam da e ih Allahov
Poslanik, s. a. v. s. , sigurno blagosloviti kada je proetao izmeu nj ih."293
J. lspunjavanjcobcanj a.
Poelj no j e da ovjek ispuni obeanj a svojih roditelj a nakon nj iho
ve smrti nadajui se nagradi od Allaha, d. .
Tako j e i h. Ebu Bekr, r. a. , ispuni o obeanj e ili dug Allahovog
Poslanika, s. a. v. s. Naime, El-Buhari bilj ei, a Dabir ibn Abdullah,
r. a. , prenosi da j e j edne prilike Allahov Poslanik, s. a.v. s. , rekao: "Kad
doe imetak (zekat) iz Bahrej na, dau ti toliko i toliko." To se nij e
desilo dok j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , bio iv. Kada j e, pak, imetak
stigao, h. Ebu Bekr, r. a. , j e uzvi knuo: "Kome j e Al lahov Poslanik,
s. a. v. s, neto duan ili neto obeao, neka nam se obrati (neka doe
kod nas) . "
Dabir ibn Abdullah, r. a. , dalj e pripovij eda i kae da j e priao h.
Ebu Bekru, r. a. , te da mu j e rekao: 'llahov Poslanik, s. a. vs. , m j e j edne
prilike rekao tako i tako." H. Ebu Bekr, r. a. , mu j e dao j edan pregrt, pa
j e Dabir i7brojao i vidio da se radi o pet stotina, a onda mu j e h. Ebu
Bekr, r.a. , rekao: "Uzmi dva puta toliko."294
293 El-Buhari (2396).
294 El-Buhad (2292).
144
+. |zbjcgavanjcnaricanja.
Trebaj u se pripaziti, posebno ene, da ne nariu kada i m umre otac
ili majka. S tim u ve7i j e sljedei hadis Allahovog Poslanika, s.a.v. s. Nai
me, Muslim
2
9
5 u svome Sahihu bilj ei, a Ebu Malik el-E'ari, r. a. , prenosi
da je jedne prilike Al lahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "
etiri su d7ahili
jetska obiaja koja ni moj ummet nee odbaciti: hvalisanje plemikim
pori jeklom, vrijeanje i omalovaavanj e (tueg porijekla, obraanje za
kiu zvijezdama i naricanje." Zatim j e dodao: "Narikaa e na Sudnjem
danu, ukoliko se ne pokaje prije smrti, biti proivljena s haljinom od
katrana na sebi i kouljom od svraba (uge, hre)
."~9
Naricanje 7a mrtvim priziva ej tane u kuu. Tako Muslim297 biljei,
a Ummu Selema, r. a. , prenosi da je, kada j e preselio Rbu Selema, rekla:
"Stranac (tudin) na tuoj 7eml j i .29H Plakat u toliko da e se o tome
pripovij edati."
Ummu Selema dalj e pripovijeda i ka7e: "Bila sam se pripremila za
plakanje, kad doe jedna ?ena s brda sa eljom da mi pomogne u plau i
naricanj u. Doekao j u je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , i upitao: 'Je |i t eLi
prizvati (uvesti) ej tana u kuu iz koj e ga j e Allah udaljio (i7veo)?! ' To j e
ponovio dva puta pa sam odustala od naricanja i nisam plakala."
Nekada j e Allahov Poslanik, s. a. v. s. , uzimao prisegu u ve?i s i7bje
gavanjem naricanj a. Tako El-Buhari i Muslim bilj ee, a Ummu Atij j a,
r. a. , prenosi da j e Al lahov Poslanik, s. a.v.s., od nj ih u7eo prisegu da
nee naricati. Ummu Atij j a dalje pripovijeda i kae: "Toga se pridra-
295 Mulim (934).
296 U predaji koju biljei Ahmed stoji: " . . . Narikac' a e na Sudnjem danu, ukoliko se ne pokaje
prije smrti, biti proivljena s haljinom od katrana na sebi, a zatim e na nju biti navuena koulja
od dehenCmskog (vatrenog plamena. " El-Hakim biljei 5ljedeu predaju ovog haJisa: "(etiri
su Jahilijctska obiaja koja SC ni u mome Ummetu nee ostaviti: Hvalisanje plemikim pori
j eklom, vrijeanje i omalovaavanje (tueg porijekla, obraanje za kiu zvijezdama i naricanje
za mrtvim. Narikaa e na Sudnjem Janu, ukoliko sc ne pokaje prij e smrti, biti proivljena S
haljinom oJ katrana na sebi, a zatim e na njoj provrijeti koulja od dehenemskog (vatrenog
plamena."
297 Muslim (922).
298 Ovdje se misli na to Ja je Ebu Selema hio i Mckke, a umro je u Meclini.
145
valo samo pet ena: Ummu Sulejm, Ummul-'Ala, kerka Ebu Sebre,
tj . Mu'azova supruga i j o dvije ene i kerka Ebu Sebre, Mu'azova
supruga i j o jedna ena."299
Ako je, pak, u pitanju samo pla koji podrazumij eva poticanje suza
iz oi j u i tugu u srcu, nij e grijeh onome kod koga se to poj avi.
Doka7i 7a su mnogobroj ni, a mi emo ovdje spomenuti samo j ed
nu predaju koju biljei El-Buhari, a prenosi Enes, r.a. Naime, Enes, r. a. ,
pripovijeda i kae: "Uli smo sa Allahovim Poslanikom, s. a. v. s. , kod
Ebu Sej fa, kovaa, koji j e bio mu Ibrahimove (Poslanikov sin) dojilje.
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j e uzeo Ibrahima te ga poljubio i pomirisao.
Poslije smo (ponovo) uli kod nj ega kada je (ve) Ibrahim isputao duu
(izdisao) . Oi Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , su poele suziti, pa ga j e Ab
durrahman ibn 'Avf, r.a., upitao: 'Zar i ti, o Allahov Poslanie?' Allahov
Poslanik, s.a.v. s. , j e odgovorio: 'O Ibn 'Avf! To j e iz samilosti (saosje
anja).' Zatim su mu oi ponovo zasuzile pa je rekao: 'Oi suze i srce
tuguje, a mi emo rei samo ono ime e na Gospodar biti zadovoljan,
dok smo zbog rastanka s tobom, o Ibrahime, j ako tuni i alosni."'300
5.Traj nasadaka.
Za davanje sadake takoer do umrlog stie nagrada te on od nj e vidi
koristi. Tako En-Nevevi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, prenosi da su u
vezi s tim svi imami saglasni.301 Na to ukazuju i sljedee predaje.
El-Buhari302 biljei, a Ibn Abbas, r. a. , prenosi da j e jedne prilike
jedan ovjek303 rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Moja maj ka je pre
selila. Hoe li joj koristiti ako u nj eno ime udijelim sadaku?" Allahov
Poslanik, s. a. vs. , je odgovorio: "Da, koristit e j oj . " Onda je ovjek
299 Fl-Buhari (1 306); Muslim (936).
300 El-Buhari ( 1 303).
301 En-Nevevi (Muslim, 4/ 1 67).
302 El-Buhari (2770).
303 U jednoj predaji ovog hadisa koju biljei EI-Buhari (2762) sroji da j e taj ovjek Sa'd ibn
'Ubada, r.a.
146
ka7ao: "Ja imam jednu korpu (7a hurme), pa posvj edoi (budi svj edok)
da sam j e u nj eno ime dao kao sadaku. "
El-Buhari i Muslim biljee, a h. Aia, r.a. , prenosi da j e jedne pri
like j edan ovjek rekao Allahovom Poslaniku, s.a. v. s. : "Moja majka j e
iwenada preselila, a da j e imala priliku da kae (da se izjasni o oporuci),
mislim da bi (imetak) udijehla kao sadaku. Da li da za nju (u nj eno ime)
udi j elim sadaku?" Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j e odgovorio: "Da, udij eli
sadaku u nj eno ime."304
Muslim biljei, a Ebu Hurej re, r. a. , prenosi da je Allahov Poslanik,
s. a. v. s. , j edne prilike rekao: "Kada ovj ek umre, prestaje mu vrijediti sve,
osim sljedee troje: trajna sadaka, wanje (nauno dj elo ili uenici) koje
j e lj udima od koristi te pobo:no i estito dij ete koje za nj ega Allahu
upuuje dove."305
Muslim takoer biljei, a Ebu Hurejre, r.a. , prenosi da je j edne prili
ke jedan ovjek rekao Allahovom Poslaniku, s.a.vs. : "Moj otac je prese
lio i ostavio imetak, a nije napravio oporuku. Hoe li mu biti oproteno
ako u nj egovo i me udijelim sadaku?" Allahov Poslanik, s.a.v. s. , je odgo
vorio: "Da, bie mu oproteno."306
En-Nevevi, neka mu se Allah, d. . , smiluj e, komentarie navedene
hadise i ka%e: ' ' U ovi m hadisima se istie da je udj eljivanje sadake u ime
umrlog dozvoljeno i pohvalno dj elo, da nagrada za to stie do umrlog
te da koristi i nj emu i onome koji tu sadaku udij eli. Muslimani su sc u
vezi sa svime time sloili te postigli saglasnost.
Ovi hadisi speci fciraju openito znaenje sljedeih Allahovih,
d. . , rij ei: l da je OIekovo samo ono to sam uradi.
!
Muslimani su postigli saglasnost da nasljednik nij e duan u ime
svoga umrlog udijeliti dobrovoljnu sadaku, nego je to samo pohvalno.
Kada su, pak, u pitanju materijalne obaveze umrloga, ako je ostavio
304 El-Buhari (2760); Muslim (tn-NetJevi, 4/ 1 66) .
305 Muslim (En-NetJCtJi, 4/ 1 67; 1 631 ).
30o Muslim (1 630).
307 En-Nedm, 39.
147
naslj edstvo, obavezno i h treba izmiriti, bilo da j e to oporuio ili ne. Te
obaveze se izmiruju i z glavnice imetka, bilo da se radi o dugu prema
Allahu, d. . , kao to j e zekat, had, zakletva (prisega), kcfaret, napata
nje i tome slino, ili o dugu prema lj udima. Ako umrli nema zaostav
tine, njegov nasljednik ni j e duan i zmiriti nj egove dugove, ali bi to u
ovom sl uaj u bilo pohvalno i poeljno uiniti."
Zatim j e En-Nevevi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, rekao: " U
vezi s rij eima Allahovog Poslanika, s. a. v. s. : 'Kada ovjek umre, pre
staje mu vrij edi ti sve, osim slj edee troj e: traj na sadaka, znanj e (na
uno dj el o ili uenici) koj e je l j udima od kori sti te pobono i estito
dij ete koj e za nj ega Al l ahu upuuj e dove', uenj aci kau: 'Pod ovim
rijeima se podrazumij eva da sa smru prestaj u vrij editi sva ovj eko
va dj ela te da prestaj e obnavlj anj e zasluga i nagrada za dj el a koj a j e
poinio, osim u sl uaj u slj edee tri stvari koj ima j e bio povod: tako j e
di j ete nj egova zasl uga, znanj e koj e j e ostavio i za sebe u vidu naunog
dj ela ili uenika takoer, kao i traj na sadaka pod kojom se podrazu
mi j eva vakuf. "
Naj bol j a traj na sadaka j e napaj anj e vodom. Ovdj e treba spomenuti
kur'anski ajet u kojem stoji da e stanovnici Dehennema dozivati sta
novnike Denneta te da e govoriti: "Prolfjte na nas vode ili neto od onoj!a
e vas je Alah obdario/"108
Tako El -Buhari i Muslim3
09 bilj ee, a Ebu Hurejre, r. a. , prenosi da
j e Allahov Poslanik, s. a.v. s. , jedne prilike rekao: "Dok j e jedan ovjek
iao putem, j ako j e o7ednio, pa j e naao bunar, spustio se u nj ega i na
pio se vode. Kada j e izaao iz bunara, ugledao j e jednog psa kako dahe
(isplazivi j ezik) te od ei grize zeml j u.
ovj ek j e pomislio: 'Ovog psa

j e zadesila i sta ona 7ed koj a je i mene bila zadesila', pa j e siao u bunar,
nasuo vode u svoju papuu (cipelu) te je uvao svojim ustima dok se
nije popeo. Onda j e napoj io psa, pa ga je Allah, d. . , za to nagradio te
mu oprostio gri j ehe."
30R El-E'araf, 50.
30' El-Huhari (2363); Muslim (2244).
148
Upitali su Allahovog Poslanika, s.a.v. s. : "O Allahov Poslanie! Ima
mo l mi ikakvu nagradu za ove ivotinje?" Odgovorio j e: "U svakom
ivom biu je nagrada."310
U jednoj drugoj predaji koju biljei Muslim, a prenosi Ebu Hurej
re, r.a. , stoji da je Allahov Poslanik, s. a. v. s. , jedne prilike rekao: "Jedna
bludnica je j ednoga vrelog dana ugledala psa kako krui oko bunara
isplazivi jezik od ei. Zahvatila mu je vode u svojoj cipeli, pa joj je
Al lah, d. . , oprostio."3
1
1
S druge strane, uskraivanje vode j e jedan od velikih grijeha. Tako
El-Buhari biljei, a Ebu Hurej re, r. a. , prenosi da j e j edne prilike Allahov
Poslanik, s. a.v. s. , rekao: "Troj icu na Sudnjem danu Allah nee pogledati,
niti e ih (od grijeha) oistiti, i nj ih eka bolna kazna (patnja) : ovjeka
koj i je na putu imao viak vode te je uskratio putniku . . .
"
3 1 2
..
ej hul-islam Ibn Tej mije o djelima
koja stiu do umrloga
ej hul-islam Ibn Tej mi j e, neka mu se Al l ah, d. . , smiluje, kae31 3:

"Imami su se saglasili u vezi s time da sadaka stie do umrloga. I sto
tako, u vezi s tim su se saglasili i kada su u pitanju ibadeti (pobona
dj ela) materijalne prirode, kao to je oslobaanje (roba) .
Meutim, razili su se u mil j enj u kada su u pitanju tjelesni ibadeti,
kao to je namaz, post, uenj e Kur'ana i tome slino.
S tim u vezi, El-Buhari i Muslim biljee, a h. Aia, r. a. , prenosi da
je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j edne prilke rekao: "Za onoga koji preseli,
a ostane duan post, to e napostiti njegov nasljednik."
31 0 En-Nevevi, neka mu se Allah, d;.., smiluje, kae da se pod ovim rijeima podrazumijeva
sljedei smisao: "Za dobroinstvo prema svakoj ivoj ?ivotinji koju napoji vodom i tome slino,
ovjek e imati nagradu."
31 1 Muslim (2245).
31 2 El-Buhari (2358).
31 3 Med'll:flava (24/309 i dalje).
149
El-Buhari i Muslim bilje7e, a Ibn Abbas, r.a. , prenosi da j e j edne
prilike Allahovom Poslaniku, s. a. vs. , jedna ena kazala: "Moja majka j e
preselila, a ostala j e duna zavjetni post." Allahov Poslanik, s. a.v. s. , j u j e
upitao: "Da j e tvoja maj ka nekome neto ostala duna, pa ti to i 7mirila,
da li bi to s nje skinulo dug?" Odgovorila je: Da, skinulo bi." Onda j e
Allahov Poslanik, s. a. vs. , rekao: "Posti za svoju majku. "
Nadalje, El-Buhari biljei, a Ibn Abbas, r.a. , prenosi da j e jedne pri
like kod Allahovog Poslanika, s.a.vs. , dola jedna ena i rekla mu: "Moj a
sestra j e presehla, a ostala j e duna i spusti ti dva mj eseca uzastopno."
Allahov Poslanik, s. a. v. s. , ju je upitao: "Da je tvoja sestra nekome neto
ostala duna, da l bi ti to izmirila?" Odgovorila je: Da, izmirila bih."
Onda j e Allahov Poslanik, s.a.vs. , rekao: "Izmirivanje obaveze prema
Allahu j e j o pree."
Muslm biljei, a Abdullah i bn Burejda ibn Husajb od svoga oca
prenosi da j e jedne prilike kod Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , dola j edna
ena i rekla: "Moja maj ka j e presehla, a ostala je duna postiti jedan
mjesec. Hoe li nadomjestiti da to umj esto nj e j a ispustim?" Allahov
Poslanik, s.a.v.s., j e odgovorio: "Da, hoe."
Navedeni vjerodostojni hadsi Al ahovog Poslanika, s.a.vs., jasno go
vore o tome da se za umrloga moe postiti zavjetni post. Alahov Posla
nik, s.a.vs., j e to, kao to smo vidjel, uporedo s izmrivanjem duga.
I mami su se po ovom pi tanj u razili u miljenj u, a navedenim vje
rodostojnim hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , u miljenju su se
suprotstavili samo oni do koj i h oni (hadisi) nisu stigl. Ranije smo spo
menuli Amrovu predaju u koj oj stoji da je muslimanu (umrlome) bio od
koristi post koji su oni za nj ega postili.
Kada j e, pak, u pitanju had, veina imama smatra da se moe oba
viti umjesto umrloga. Razilaenja u vezi s tim su neodriva.
El-Buhari i Muslim biljee, a Ibn Abbas, r.a. , prenosi da je j edne
prilike kod Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , dola jedna ena i z plemena
D7uhejna te rekla: "Moja maj ka se zaklela da e obaviti had, a j e
150
M U S T A F A I B N E L - A D E Y I
preseli l a prije nego to j e to uini l a. Da li da to j a za nj u uini m?" Al la
hov Posl ani k, s. a. v. s. , j e odgovorio: "Da, obavi 7a nju had?. Zar ti ne bi
izmirila dugove da i h tvoja maj ka ima?! Izmi ri te i dugove prema Al l ahu,
j er je naj pree izmiriti dugove prema Nj emu."
Musl im bi l jei, a Burej da prenosi da j e jedne pri l ike Al l ahovom
Poslaniku, s.a.v.s., j edna ena kazala: "O Alahov Poslanic! Moj a majka
j e preselila, a nij e obavila had. Hoe li biti dovolj no da to ja za nj u
uradim?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., j e odgovori o: "Da, bie dovoljno."
lz navedenih vj erodostoj nih hadisa moe se vidj eti da j e Allahov
Poslanik, s. a. vs. , naredio da se za umrloga obavlja obavezni te zavjetni
had, kao to j e to naredio i kada je u pi tanj u post. Nekada je onaj kome
se to nareuje di j ete, a nekada brat. Allahov Poslanik, s. a. v. s. , j e to upo
redio s dugom umrloga kojeg za nj ega moe izmiriti bilo ko.
Ovo to je zabiljeeno u Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika,
s.a. v. s. , i oko ega su se saglasil svi imami su pojedinosti koje ne pro
turjee Allahovim, d. . , rijeima: l da je ot! .ekovo samo ono io sam uradi11.1,
kao ni rijeima Allahovog Poslanika, s. a. v. s. : "Kada ovjek umre, presta
j e mu vrijediti sve, osim sljedee troje . . . ", nego j e i j edno i drugo istina
(ispravno).
Kada je u pitanju hadi s: "Kada ovjek umre, prestaje mu vrijediti
sve, osi m sljedee troj e. traj na sadaka, znanj e (nauno dj do ili uenici)
koje j e ljudima od koristi te pobono i estito dijete koje za nj ega Alla
hu upuuje dove", u nj emu Allahov Poslanik, s. a. vs. , posebno spominje
dij ete i dovu koj e ono za oca Allahu upuuje dove, zato to j e ono dio
onoga to on zaradi (privrij edi), kao to to stoj i u slj edeem kur'anskom
aj etu: Nee mu biti od koristi blago "egovo, a ni ono to je stekao u5 u kojem se,
prema mi l j enj u uenjaka, pod onim Ito je stekao podrawmi j eva di j ete,
kao i u hadi su Al l ahovog Poslanika, s.a.v. s. : "Najbolje od onoga to
ovj ek poj ede j e ono to sam zaradi (privri jedi), a i nj egovo dijete j e dio
onoga to on zaradi (privrij edi)."
31 4 En-Nedm, 39.
3 1 5 EI-Lchch, 2.
151
Otuda, imaj ui u vidu da se on zalagao za postoj anj e (roenj e)
dj eteta, dj el a koj a ono poini su dio onoga to j e on zaradio (pri
vrijedio) , za razliku od brata, oca, amide i njima slinih. On e se,
naravno, okoristiti i nj ihovim dovama, ta vie, i dovama nepoznati h
lj udi, al i to ni j e re7ltat nj egovog rada (zalaganj a) . Naime, Allahov
Poslanik, s. a. v. s. , je u gore navedenom hadisu rekao: " . . . prestaj e mu
vrijediti sve (sva dj ela), osim slj edee troj e . . . ", a nije rekao: " . . . nee
se okoristiti dj elima drugih . . . " Prema tome, kada nj egovo dij ete za
nj ega Al l ahu, d. . , uputi dovu, to se tretira kao j edno od nj egovih
dj el a (7asluga) koja ne prestaj u vrij editi, a kada to za nj ega uini neko
drugi, koristit e mu, s tim da to nij e j edno od nj egovih dj el a (zasluga)
koj a ne prestaj u da vrij ede.
Kada j e u pitanj u aj et: I da je ot! .ekovo samo ono Ito sam urdi, l j udi su
u ve7i s njim zauzeli mnoge stavove. Tako neki kau da se taj ajet tie
vjerozakona koji j e bio prije nas, drugi ka7u da ima specificirano zna
enje, trei da je derogiran, etvrti da se odnosi samo na rad i zalaganje
itd. Meutim, nita od svega toga nije potrebno. Vanj sko (doslovno)
znaenje aj eta je istina koja ne proturjei ostalim tekstovima.
Naime, ovjek polae pravo na svoj rad i 7alaganje. On je nj egov
vlasnik i na nj ega pola7e pravo, kao to to pravo pola7e i na ono to
j e zaradio i privrijedio. Meutim, rad i 7alaganje drugoga je pravo i
vlasnitvo tog drugog, a ne nj egovo, s tim da ga to ne spreava da se
okoristi radom i zalaganjem drugoga, kao to se koristi i onim to drugi
zaradi i privrijedi.
Onome koji klanja denazu-namaz pripada kirat i bie nagraen za
svoje zalaganje, pod kojim se u tom sluaj u podrawrijeva namaz, ali
e se i umrlome, zahvalj uj ui tom namaw, Allah, d. . , smilovati.
S tim u vezi su sl j edee rijei Allahovog Poslanika, s.a.v. s. : "Svakom
muslimanu koji preseli i koj em skupina muslimana koja broji stotinu (u
nekim predajama stoji etrdeset, a u nekim tri safa) klanja denazu-na
ma7 i obrati se za njega Allahu, d7. . , bie oproteno."
1 52
Al lah, d. . , e, dakle, nagradi ti ovjeka za njegov rad i zalaganje te
e se smilovati umrlome zbog zalaganja ivoga i nj egove dove za nj ega
te zbog nj egove sadake, posta i hada u njegovo ime obavl jenog.
U jednoj vjerodostojnoj predaji stoji da j e Alahov Poslanik, s.a.v.s.,
jedne prilike rekao: "Nema nij ednog ovjeka koj i za svoga brata uputi
Alahu dovu, a da Alah za nj ega ne zadui j ednog meleka. Kada god on
za brata Allahu uputi dovu, taj melek kae: 'min (usliaj)! I tebi i sto."'
To bi, dakle, bio rad i zal aganje koj im ovjek koristi svome bratu na
nain da Allah, d. . , njega za to nagradi, a nj egovom bratu se smiluje.
Nij e sve ono to koristi mrtvome i ivome, i zbog ega mu se
Allah, d7.., smiluje, rezultat njegovog rada i zalaganja. Tako, npr., djeca
vjernika ulaze u Dennet sa svojim roditel j ima bez ikakvog rada i zala
ganJa.
Meutim, rad i zalaganje bez kojeg ovjek nee biti nagraen j e l
an (individualan) i bitniji je od svakog interesa i koristi od drugoga. To
otuda kako ovjek ne bi oekivao nagradu za rad i zalaganje drugoga,
to se moe uporediti s dugom koj i jedan ovjek izmiri za drugoga. U
tom sl uaj u, savjest dunika se umiruje, s tim da on ne posjeduje ono
ime bi taj dug i zmirio, iako je on taj koji bi to trebao uiniti, a Al lah,
d7. . , naj bol j e zna.
Uenje Kur'ana za umrloga

Nisam vidio nijedan vjerodostojan hadis Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., koji ukazuje na to da je on to inio, ili da je na to podsticao, i li da
je to naredio da se ini. Ako je to tako, a ibadeti su, kao to je poznato,
obj avom odreeni, prednost dajemo mil j enj u prema koj em nagrada za
uenj e Kur'ana ne stie do umrloga, a Allah, d. . , najbol j e zna.
153
Nee smetatj da u vezi s ovim navedemo ovdj e saeto milj enj e
ejhul-islama Ibn Tej mije, neka mu se Allah, d. . , smiluje, uz citiranje
milj enj a i nekih drugih uenj aka.
Tako j e ej hul-islam Ibn Tej mij e, neka mu se Allah, d. . , smiluje,
jedne prilike upitan31 6: "
ta kau erijatski pravnici i uenjaci, da ih Allah,

d.., pomogne u onome ime e On biti zadovolj an, o uenj u Kur'ana
za umrlog, plaanj u za uenj e Kur'ana u to ime te uenj u Kur'ana na
kaburu?
ta j e od svega toga propisano i nareeno da inimo?"

Ibn Tej mij e j e odgovorio: "Zahvala pripada Allahu, J. . , Gospo
daru svj etova.
to se tie udj elj ivanj a sadake, svi muslimani su saglasni

Ja e umrli od toga vidj eti korist. Na to ukazuj u vjerodostojni hadisi
Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , kao to je predaja u kojoj stoji da je j edne
prilike Sa'd rekao Allahovom Poslaniku, s. a.v. s. : 'O Allahov Poslanie!
Moja maj ka j e iznenada preselila, a Ja j e imala priliku da kae (da se izj a
sni o oporuci), mislim da bi (imetak) udij eWa kao sadaku. Da li da za nj u
(u nj eno ime) udijelim sadaku?' Allahov Poslanik, s. a.v. s. , j e odgovorio:
'Da, udijeli sadaku u njeno ime.'
Umrlome e, bez ikakvog razilaenja u milj enj u meu imamima,
isto tako biti od koristi i had obavlj en u nj egovo ime, rtva prinijeta
u nj egovo ime, oslobaanje roba u nj egovo ime te upuivanj e dove u
. .
nJ egovo tre.
Kada su, pak, u pitanju post, dobrovoljni namaz i uenje Kur'ana
za umrloga, u vezi s tim postoje dva stava meu uenjacima:
1 . Bie mu od koristi. To je stav imama Ahmeda, Ebu Hanife,
nekih sljedbenika afj ske pravne kole i nekih drugih.
2. Nee mu biti od koristi. Ovo je stav malikijske i afj ske pravne
kole.
31 6 Med!mt 'ul:felmJa (24/245 i dalje).
154
Kada j e u pitanju uzimanje naknade za uenj e Kur'ana te posvei
vanj e tog uenj a umrlome, treba znati da to ni j e ispravno.
Uenjaci su se razili u milj enj u kada je u pitanju uzimanje nakna
de za pouavanje Kur'anu, ezan, predvoenj e u nama7 i obavljanje
hada za drugoga. Obzirom da u ovim sluajevima onaj koji za navede
ne poslove nekog i:aj mljuj e ostvaruje korist, stav malikij ske i afj ske
pravne kole je da j e to ispravno.
Neki uenjaci smatraju da to nije dozvoljeno zato to su to dj ela
koj a rade oni koj i se ele Allahu, d. . , pribli7iti. Tako da su, ispravni
j edino kada ih obavi musliman, a ne i nevjernik, i zato ih je dozvoljeno
izvravati samo s ciljem pribliavanj a Al lahu, d7. . Ako se izvre s ci
lj em obezbj eivanj a nekog ovozemalj skog dobra, svi imami su saglasni
da za nj ih ne sl ij edi nikakva nagrada, zato to Allah, d7. . , prima samo
ona djela koja su uraena zbog Nj egovog zadovolj stva, dok ona koja su
uraena zbog ovozemaljskih dobara Allah, d. . , ne prima.
Neki uenjaci smatraju da je siromahu dozvoljeno uzeti naknadu
za ova dj el a, dok to onome koji je imuan nije dozvoljeno. To j e jedan
od tri stava hanbeljske pravne kole. S tim u vezi, Allah, d. . , npr.,
staratelju siroeta dozvoljava da se koristi siroetovim imetkom, dok
mu to u sluaj u kada j e imuan nije dozvoljeno. Ovaj stav j e u ovom
sl uaj u j ai od ostal ih. Naime, kada siromah obavi ove poslove zbog
Allahovog, d:. . , zadovolj stva, naknadu uzima samo zbog toga to mu
j e to potrebno te kako bi se time pomogao u iskazivanju poslunosti
Allahu, d. . Al lah, d. . , e ga nagraditi prema nj egovom nijetu i on
u tom sluaj u konzumira ono to mu je dozvoljeno te radi ono to je
dobro i ispravno.
Ako, pak, l j udi ue Kur'an samo zbog ovozemalj skih dobara, nee
za to imati nagradu, a ako za to nema nagrade, ne mo:e stii ni do umr
loga, jer do umrloga stiu samo nagrade za djela, a ne sama d jda. U tom
smislu, ako ovjek udijeli sadaku onome koji je zasluuje, nagrada za to
e stii do umrloga, a ako je, pak, udijeli onome koji e se time pomoi
155
u uenj u Kur'ana i nj egovom pouavanj u, onda j e to j o bolje i vrijed
nije imajui u vidu da j e pomaganj e muslimana u uenj u i pouavanj u
Kur'ana jedno od najvrij ednij ih djela. "
ej hul-islam Ibn Tej mij e, neka mu se Allah, d. . , smiluj e, j e rekao

i sl j edee: "
to se tie stalnog uenj a Kur'ana na kaburu, treba rei da

t ni j e bilo p0:nato kod prvih generacij a. Ljudi su se u ve7i s tim ra7i l i
u mi lj enj u. Tako to Ebu Hanifa, Malik i Ahmed, u veini predaja koj e
od nj ega stiu, ne odobravaj u. Meutim, u kasnij im predajama koj e se
prenose od i mama Ahmeda, nakon to j e do nj ega doprla vij est o tome
da j e Abdullah ibn Omer oporuio da mu se prilikom pokopavanj a
ue prvi i poslj ednj i aj eti poglavlja El-Bekare, stoj i da j e on to smatrao
dozvoljenim.
Prenosi se od nekog ensari j e da j e on oporuio da mu se na kabu
ru ui poglavl j e El -Hekare, ali samo pril i kom pokopavanj a.
to se tie
uenja Kur'ana na kaburu nakon pokopavanj a, od njih se u vezi s tim
nita ne prenosi.
Prema tome, treba praviti razliku izmeu uenj a Kur'ana na kabu
ru prilikom pokopavanj a i nj egovog stalnog uenja na kaburu nakon
pokopavanj a koj e se smatra bid'om (novotarijom) koja nema nikakve
osnove.
Onaj koj i ka:e da umrlome koristi sluanje Kur'ana te da za to
biva nagraen pogrijeio j e, zato to je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao:
"Kada ovjek umre, prestaj e mu vrijediti sve, osim slj edee troj e: trajna
sadaka, manje (nauno dj el o ili uenici) koj e j e lj udima od koristi te
pobono i estito dijete koje za nj ega Allahu upuuj e dove."
Umrli, dakle, nakon smrti ne biva nagraen ni za sluanje Kur'ana
ni za bilo ta drugo (osim u gore navedenom hadisu spomenutih stva
ri), iako uje bat njihovih notr, sdame onih koj i mu ih upuuj u itd.
1 56

Post za roditelj e
Dozvoljeno j e postiti z a roditelje koj i s u preselili, a ostali s u duni
da isposte odreeni broj dana.
Tako El-Buhari i Muslim biljee, a Ibn Abbas, r. a. , prenosi da je
jedne prilike kod AJlahovog Poslanika, s.a.v. s., dola jedna ena i kazala:
"O Allahov Poslanie! Moja majka je preselila, a ostala je duna zavjetni
post." Allahov Poslanik, s.a.v.s., ju je upitao: "Da j e tvoj a majka nekome
neto ostala duna, pa ti to i :murila, da l i bi to s nje ski nulo dug?" Od
govorila je: "Da, skinulo bi . " Onda je Allahov Poslanik, s. a. v. s. , rekao:
"Posti za svoju mj aku."31 7
El-Buhari i Muslim biljee, a h. Aia, r. a. , prenosi da j e Allahov
Poslanik, s. a. vs. , jedne prilike rekao: "Za onoga koj i preseli, a ostane
duan post, to e napostiti nj egov nasljednik. "
3
1
R
Muslim biljei, a Burejda, r. a. , prenosi da je jedne prilike, dok j e
sj edi o kod Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , dola jedna ena i rekla: "Ja sam
svojoj majci dala (darovala) jednu robi nj u (sluavku), a ona je sada pre
selila." Allahov Poslani k, s.a.v.s., je rekao: "Ti e za to biti nagra(1ena,
a ona ti se sada vraa kao 7aostavtina (naslj edstvo) ."
ena j e upitala:
O Allahov Poslanie! Moja majka je ostala duna ispostiti mjesec dana.
Da l da to ja za nju isposti m?" Allahov Poslanik, s. a.v. s. , j e odgovorio:
"l sposti to za nj u. " Zatim je 7ena upitala: "Moja majka nikada ni j e oba
vila had:. Da li da ga ja 7a nju obavim?" Allahov Poslanik, s. a.v. s. , je
odgovorio: "Obavi 7a nju had."31
9
to se, pak, tie obavlj anj a namaza za roditelje, od Allahovog Po

slanika, s. a. v. s. , se u vezi s tim nita ne prenosi.
3 1 7 E-13uhari ( 1 953); Muslim (str. R04).
3 1 8 El-Ruhari ( 1 952); Muslim (1 1 47).
3 1 9 Muslim ( 1 1 49) .
157
Obavlj anj e hada za roditelj e pohvalno j e dj elo

Dokaz tome j e predaj a koju biljei El-Buhari i Muslim, a prenosi
Ibn Abbas, r.a., koji kae da je j edne prilike El-Fadl ibn Abbas j ahao
zajedno sa Allahovim Poslanikom, s. a.v. s. , (na istoj j ahalici) te da je tada
Allahovom Poslaniku, s.a. v. s. , prila j edna 7ena iz plemena Has' am s na
mjerom da se s njim posavjetuje. El -Padl ibn Abbas je poeo gledati u
nj u, a i ona u nj ega, pa mu j e All ahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo pogled
(glavu) na drugu stranu. Onda je ena kazala: "O Allahov Poslanie!
Obaveza obavl j anj a hada kojom j e Allah, d. . , zadu7io Svoje robo
ve zatekla je moga oca j ako starog. On nije u stanju da se odrava na
jahalici (da jae) . Da l da za nj ega j a obavim had?" Allahov Poslanik,
s.a.v.s., j e odgovorio: "Da, obavi za nj ega had." Navedeno se desilo na
Oprotajnom hadu.320
S ovim u vezi, ve smo ranije naveli neke hadise Allahovog Posla
nika, s.a.v.s.
'
Obavlj anj e umre za roditelj e takoer j e dozvolj eno
Obavlj anj e umre za rodi telje j e takoer dozvoljeno zato to j e umra
dio hada. S tim u vezi je predaja koju s vjerodostojnim nizom preno
silaca biljee Ebu Davud, En-Nesa'i, Et-Tirmizi, Ibn Madh, Ahmed i
drugi, a prenosi Ebu Rezin koj i kae da je j edne prilike rekao Allaho
vom Poslaniku, s.a.v. s.: "O Allahov Poslanie! Moj otac j e j ako star i ne
moe da obavi had, niti umru, niti moe da putuje." Onda j e Alahov
Poslanik, s.a. v. s. , rekao: "Obavi za svoga oca i had i umru. ' '121
320 El- Buhari (1 5 1 3) ; Muslim (1 334).
Jl
Ebu Davud ( 1 81 0); Et-Tirmili (930). F .t-Tirmizi veli Ja je hadis hascn-sahih. U hadisu se spo
minje obavljanje umre s ciljem Ja 5C ukae na ro da je dozvoljeno da je ovjek obavi za Jrugoga.
En-Nesa'i (5/ 1 1 7); Ibn Mada (2906); Ahmed (4/1 0-1 2). El-Munliri prenosi da j e imam
Ahmed u vezi s ovim haJisom rekao: "Kada je u pitanju obvezivanje ljuJi obavljanjem umre,
nije mi poznat nijcJan hadis koji je bolji i vj erodostojniji od ovoga."
158

Ispunj enj e zaveta za roditelj e
Kada roditelji ili jedno od nj i h dvoje preseli, a ne ispune zavjet,
nj ega e za nj ih izvriti nj ihovo dij ete.322
Tako EI -Buhari121 bilj ei, a Abdullah ibn Abbas, r. a. , prenosi da
sc Sa'd ibn Ubada ei - Ensari j edne prilike obratio Allahovom Poslani
ku, s. a. v. s. , za savjet u vezi sa zavjetom koji nj egova maj ka nije uspjela
ispuniti prij e smrti, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , da ga on ispuni
umj esto nj e. To j e nakon toga postao sunnet.324
El-Buhari i Musl im bilj e7e, a I bn Abbas, r.a., prenosi da je jed
ne prilike kod Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , dola j edna 7ena i kazala:
"Moj a majka j e preselila, a ostala je duna ispustiti mj esec dana." Al la
hov Poslanik, s.a.v.s., ju j e upitao: "Da je tvoj a maj ka nekome neto
ostala du7na, da li bi ti to izmirila?" Odgovorila je: Da, izmirila bi h. "
Onda j e Al lahov Poslanik, s. a. vs. , rekao: "Dug prema Al lahu j e najpre
e izmiriti."m
El -Hafiz ibn Hader, neka mu se Allah, d7. . , smiluj e, kae: "Nave
deni hadis ukazuje na to da je izmirivanje obaveza umrloga dunost, a
j edna skupina uenj aka smatra da je materi j al nu vrstu zavjeta umrloga
obavezno izmiriti iz glavnice nj egovog imetka, ak ako to i ne oporui,
osim u sluaju kada zavjet dadne na izdisaj u (pa zbog toga ne uspije
322 U vezi s obvczivanjem lj udi izvravanjem zavjeta za rditelje uenjad zauzimaj u dva razli
ita miljenja. Neki smatraju da je to samo pohvalno ini li
32.1 El-Buhari (6698).
324 1 : 1 -Hafiz ibn Hader komentari: rij<'i : "To j: nakon toga postao sUnnet" i kae: "Pod
tim rijeima podrazumijeva se da je izvravanje obaveza predaka od stran< nasljednika postalo
vjerski in te da je openiti je od toga da sc treli ra kao obaveza i dunost. Ovaj dodatak nalazi
HO 5RHO U predaj i ovog hadisa koju od l :z-Zuhrija prenosi u'ajh. Ovaj hadis ba tog dodatka
od Ez-Zuhrija biljee El-BUhari i Muslim preko Mal i ka i 1- :1 -l .ejsa, Muslim rakod<:r i prcko Ibn
'Ujejne, Junusa, M' amer i Bekra ihn Va'ila, En-Nesa'i
p
reko EI-Evza'ija, El- l sma'ili preko Musa
ihn 'Ukh, Ihn Ehi 'Atika i Saliha ibn Kejsana. Mislim da je Ez-ZUhri jev i l i , pak, dodatak
nj egovog ejha.
325 El-Buhari ( 1 953); Muslim ( 1 1 48) .
159
oporui ti i zvrenj e zavj eta), i :miruj e sc i z trei ne nj egovog imetka. Pri
tome se pozivaj u na gore spomenutu predaj u o Sa'dovoj majci te na
rijei Ez-Zuhrija prema koj ima je to poslije postao sunnet. Meutim,
morue je da j e Sa'd u ovom sluaju maj i n zavj et i:mirio i z nj ezi ne
7aostavtine ili da ga j e dobrovolj no izmirio svojim imetkom. S druge
strane, maliki j e i hanefj e i zvrenj e zavjeta uslovlj avaj u oporuivanjem
u svakom sl uaj u."326

Izmirivanj e sa lj udima
s koj ima su roditelj i bili u zavadi
Ako j e otac prije smrti bio u zavadi s nekim ljudima, s tim da j e on
nj ima nanosio zlo i nepravdu, ono to j e nasi l no oduzeto treba vratiti
onima koj ima to i pripada te od nj ih traiti oprost za oca (ili maj ku) i
zamoliti ih da za njega (nju) upute dovu Allahu, d. .
+0
Klanjanje denaze roditelj ima
Ako j e ovjek u mognosti da kao imam kl anj a denazu svome
ocu ili majci, neka t i uini, osim u sluaju kada d7enazi pri susnj e i
imam koj i je vani ji muslimanima ili onaj koj i e ga zamij eni ti i nj ega
onemouiti .
Kao argument koj i govori u prilog navedenoj tvrdnj i , navest emo
sljedei kur'anski ajet: . . . A roaci su, prema AlahO;qj Kizi, jedni drgima
v
!
precz . .. -
326 1-' ethu/-bar, komentar hadisa (6699).
327 P .l-En fal, 7 S.
160
Kao argument u prilog ovoj tvrdnj i moemo kazati i to da j e u dovi
koj a se za roditelj e upuuje Allahu, d. . , nj ihov potomak iskrenij i od
drugih lj udi, a Allah, d. . , naj bolj e zna .
Skidanj e nakita i izbj egavanj e

mirisa i z alosti za roditelj ima
Skidanje nakita i izbjegavanje mirisa iz alosti za ocem il i majkom
nije obaveza, a ako to ena ipak eli, init e to samo tri noi, ne vie.
Tako El-Buhari i Muslim biljee, a Zejneba, kerka Ebu Seleme,
prenosi da je ula kod Ummu Habibe, supruge Allahovog Poslanika,
s.a.v. s. , kada joj j e preselio otac, Ebu Sufan ibn Harb. Zej neba dalje pri
povijeda i kae da j e Ummu Habiba zatraila da joj donesu miris, pa j e
nj i me namirisala jednu robi nj u (sluavku), a 7atim j e dotakla (namirisa
la) svoje obraze te kazala: "Tako mi Allaha, d. . , ja nemam potrebe za
miri som, ali sam ula kada je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , rekao: '
eni koja
vjeruje u Allaha i Sudnj i dan nije dozvoljeno da skida nakit i izbj egava
miris iz alosti za umrlim vie od tri noi, osim ako se radi o njenom
suprugu kada taj period iznosi etiri mj eseca i deset dana.'"12x
0
Vjernik ne naslj euje nevernika i obrnuto
ovj ek ne nasljeuje oca nevjernika, niti maj ku koj a je nevjernica,

niti roditelji nevjernici nasljeuju svoje dijete koje j e vjernik.
Tako El-Buhari i Muslim biljee, a U sama ibn Zejd, r.a., prenosi da
je Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j edne prilike rekao: "Musliman ne nasljeu
je nevjernika (kafra), niti kafr naslj euj e muslimana."1
2
9
328 El-Buhari (5334); Mulim ( 1 487) .
329 El-Buhari (6764); Muslim ( 1 61 4) .
161
Nadalje, EI-Buhari biljei, a Usarha ibn Zejd, r.a., prenosi da j e jedne
prilike upitao Alahovog Poslanika, s.a.v.s.: "O Al l ahov Poslanie! Hoe
l odsjesti u svojoj kui u Mekki?" Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e odgovorio
pitanjem: "Je li nam Ukaj l ostavio ikakvu kuu i prebivalite?"
Naime, Ebu Taliba su naslijedili Ukaj l i Talih, a Da' fer i h. Ali j a,
r.a., nisu naslijedili nita, zato to su bili muslimani, dok su Ukaj l i Talih
bili kafri (nevj ernici) .
1 h. Omer ibn el-Hattab, r. a. , je govorio: "Vjernik ne nasljeuj e
nevjernika."
Ibn
ihab kae da su oni na ovaj nain tumaili sljedee Allahove,

d:. ., rijei:
... Oni kqi tferuju, i trefjat' se, i u borbi na Alahovom putu zplau im etke
svqje i vote .rvqje, i oni fdqju utote ipomazu, oni jedni druge nasjjetu . . .
U
83>
Prij atelj ski odnos prema porodici oevog prij atelj a
Od Allahovog Poslanika, s.a.vs., se prenosi da je prijateljski odnos
prema porodici oevog prijatelja Qedno od) najvee dobroinsto. To j e
takoer i pokazatelj odravanj a obeanja, lojalnosti i pohvalnih relacija.
Muslim biljei, a Abdullah ibn Omer, r.a. , prenosi da ga je jedne
prilike na putu za Mekku susreo j edan beduin, pa ga j e Abdullah, r. a. ,
poselamio te mu prepustio da j ae magarca koj eg j e on j ahao i dao mu
turban koji j e imao na glavi. Ibn Dinar kae da su tada Abdullahu kazal i:
"Allah, d. . , ti dao dobro! Oni su beduini i s malo bivaju zadovol j ni ."
Abdullah, r.a. , je odgovorio: "Nj egov otac je bio prijatelj Omeru ibn
el-Hattabu (Abdul lahovom ocu), a j a sam uo Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., kako kae: 'Naj vee dobroinstvo je prijateljski odnos prema
porodici oevog pri j atelj a."'33
1
U drugoj predaji ovog hadisa, koj u takoer biljei Muslim , prenosi
Abdullah ibn Omer, r.a. , stoji da je Abdullah, r. a. , kada bi iao u Mekku,
:no EI-Enfal, 72.
33 1 Muslim (2552) .
1 62
vodio sa sobom j eunog magarca na koj em se odmarao kaJa bi se umo
rio od j ahanj a na Jevi, te da je sa sobom nosio j edan turban kojim j e
zamotavao glavu. Dok j e j edne prilike tako j ahao na magarcu, pored
njega je proao beduin, pa ga je Abdullah, r. a. , upitao: "Jesi li ti sin
tog i tog?" Beduin je odgovorio: "Da, j esam. " Onda mu je Abdullah,
r. a. , dao magarca te mu rekao: "Jai ovog magarca." Zatim mu je Jao i
turban te ka7ao: "Zamotaj nj ime glavu ." Tada su mu neki ashabi rekli:
"Allah, J:U \. , ti oprostio! Tom beduinu si dao magarca na kojem si sc
oumarao te turban kojim si zamotavao svoju glavu! " Onda j< Abdullah,
r. a. , rekao: "Ja sam uo Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , kako kae: 'Jedno
od najveih Jobroinstava je prijateljski odnos prema porodici oevog
prijatelja kada on preseli."'A otac tog beduina je bio prijatelj Abdulla
hovog oca, h. ( )mera, r.a.
Prema tome, treba odravati rodbinske veze koje i nai roditel j i
odravaj u. Tako treba odravati roubinske veze sa tetkama (od oca i ou
maj ke), amidama i daidama. Allah, d. . , e nagraditi nae roditelje
7a taj lij epi obiaj (odravanj e rodbinskih veza) koji su nama prenijeli,
j er, kako to stoji u j ednom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., onaj koji
uveue lij ep obiaj imat e nagradu za to i 7a svakog onog koj i ga bude
praktikovao, s tim da se ni tome nee nimalo umanj iti nagraua, sve do
Sudnj eg dana.-112
332 Hacli s biljci Muslim (l 01 7), a prenosi Derir, r.a., koji kae da su jedne prilike, dok su oni
bili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kod njega doli ljudi, vtina njih ili svi oni su bili iz plemena
Mudarr, goli, bosi, poderane odjee i opasani sabljama. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio
u kakvoj su oskudici i neimatini, lice mu sc promijenilo, pa je uao i izaao, tc narcclio Bilalu da
proui ezan i ikarct. Klanjao je, a zatim odrao vaz citirajui prvo sljtdee kur'anske ajete: O ljudi;
/o te se Gospodrm1 sta, kf;i lJ od jednog lovcktt 3RYW1, N od nJet,a.Je i rnw1 tfjco/11 stmr, i od njtJ dm;e
ll iJWgc lm.krci ne msito. l .1ba se bojte -Jimenom !jim jedni d mohte - i rdbinsh t 'ze Nt kJrfJte,
jer /JI/ah, zaisfa, StalnO 1/ar t)/1/{/ bdi (.n- isa', 1 ); o vjeriCI; /l/laba r boj/, i neka f/I(kj ffJjck
g
ledf ./ft
je :a .wtm pripn:mio . . . (EI-Har, 1 8) . Zatim je rekao: "
ovjek u im sadake moe udijeliti nekoliko

voji h dinara, nekoliko svojih clirhcma, dio vojt odjee, sa' svoje penice, sa' svojih hurmi ... pa i
pola hurmc." Derir dalje pripovijt!da i kae: "Onda je jedan cnsarija donio ksu koju skoro nije
mogao da nosi, ili nije ni mogao da j e nosi, pa su onda ljudi sve jedan za drugim dolazili tako da
sam vidio dvije gomile hrane i odjet!, H lice Alla hovog Poslanika, s.a.v.s., j e blistalo od radosti, kao
da je pozlacno. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Onaj koji u islamu uvede Lijep obiaj
imat e nagradu za U i za svakog onog koji ga nakon njega bude praktkovao, 5 tim da s ni tome
nt:t! nimalo umanjiti nagrada, a onaj koji u islamu uvede lo obiaj imat e kaznu za to i za svakog
onog koji ga nakon njc)a hude prakrikovao, s tim da se ni tome nee nimalo umanjiti kazna."
163
Jedna skupina uenj aka navodi da e umrli biti kanjen za pla (na
ricanje) nj egove porodice za nj i m ukoliko je to obiaj koj i je on uveo i
na nj i h prenio.
Kada su u pitanj u l ij epi obiaj i , ovjek treba odravati i sprovodi ti
u djelo ljepe obiaje koj e je nj egov otac praktikovao kako bi i u kaburu
bio nagraivan za dobra djela koj a je inio.
Ako su nai roditdji izdraval neku siroad, a i mi smo to u stanju
da ini mo, ne dozvol imo da oni osj ete da j e to i7dr7avanje preki nuto,
nego nastavimo s time kako bi za to bil i nagraeni i mi , al i i nai roditel j i
i majui u vidu da su na nas preni j el i l i j ep obiaj .
Nadalje, trebamo i ni ti dobro naim susj edima, kao to su t i nai
roditel j i inili, te i h s vremena na vrij eme darivati.
Obilazi bolesnike koje je i toj otac obilazio i prati denaze, kao to
je to i on inio.
Izmi ruj l j ude, kao to je i tvoj otac inio, i ne iri nered na Zemlj i ,
j er Allah, d. . , ne voli one koj i na Zemlj i nered ine.
Gradi damije, kao to ih j e i tvoj otac gradio, a ako si u stanju
da uini vi e, ti to i uini, jer j e u tome haj r. S tim u vezi su i sl j edee
Allahove, d. . , rij ei:
Alah0;e damfje odI oni kqji u Allaha i u onq st;iet 1jerqju i kqji
molitvu obav i zekat dqu i kqj se nikoga osim Allaha ne bqe; oni su, nadati
seje, na pravom putu .
!!!
Slij edi put dobra koj i m je tvoj otac iao. Ako je udjeljivao siroma
sima i beskunicima, i ti to ini i prema nj i ma ne budi krt, te imaj na
umu ono to je 7adesilo vl asnike bae u sl j edeem kur'anskom pripo
vijedanju:
Mi smo ih na kuJfu stavi/z kao to smo vlasnike jedne bae na ku' u
stav kad .ru .re zakl da eje .rgurno rano iiutra obrati a nisu rekli: '.11ko
13og dal" l dok su oni spm;a/i, f}U od Gospodara tvoga zadesi nesrea i ona os11anu
opustoena.
. Et-'l'cvba, 1 R.
334 El- Kalem, 1 7-20.
164
Naime, uenjaci navode da j e otac vl asnika bae koj i se u ovim
kur'anskim ajetima spominj u bio dobar i estit ovjek. Radio j e u svojoj
bai iskazivajui poslunost Allahu, d7. . , te je siromasima i besku
nicima udjeljivao ono to njima pripada (od prinosa nj egove bae), a
nije zaboravl j ao ni sebe i svoju porodicu. Tako je inio sve dok je bio
7iv. Meutim, kada je preselio, okupili su se nj egovi sinovi i odluili da
siromasima i beskunicima uskrate ono to im je njihov otac davao, te
su se na to zakleli bez ikakve rezerve, tj . bez rijei: "Ako Bog da."
ta se
nakon toga desilo njima i nj ihovoj bai?
Nj ihova baa j e doivjela sl j edeu sudbinu: l dok su oni savali, 'Ju
od Gospodara IVO?a zadesi nesrea i ona osvanu opustoena.
1! 1
Nj ih j e, pak, zadesilo slj edee: l onda poele jedni druge kor 'Teko
nama!" -govorili su - "mi smo, zaista, obfjesni bili.
10
O vjernici! Ne budite poput ovih koji su promijenili ono to je
nj ihov otac praktikovao te siromasima i beskunicima uskratili ono to
im pripada, nego sli jedite put dobra i davanj a pa Allah, d?. . , nee zane
mariti i prei preko vaih dj ela.
Sj etite se dobra i estitosti vaih oeva i slj edite taj put, put dobrih
i estitih Al lahovih, d. . , robova koji su Mu poslunost iskazivali.
Nakon to j e dola nosei svoga sina, h. Merjemi j e njen narod
kazao: Ejf kqja u ednost IzliJ Harunu, otac t nfje bio neva!ao, a ni mat ttJ!a
n!e bila neva!alical37, j er su sumnjali da j e poinila blud. Meutim, ona j e
bila iskrena, edna i neporona.
Prema tome, onome iji j e otac bio dobar i estit ovjek, a majka bo
gobojazna 7ena, ne prilii da ini ono to j e runo i, pak, zabranjeno.
Sj etite se sljedeih Allahovih, d. . , rijei: Sve porod jedan do drgog . . .
Budite poput vaih oeva (roditel j a) , ako ne i bolji, u dobru i esti
tosti. Allah, d. . , nas u Svoj oj Knjizi podsjea na to i kae: O potomc
335 El-Kalcm, 1 9-20.
336 Pl-Kalcm, 30-31 .
337 Mcrjcm, 28.
338 Alu l tnran, 34.
1 65
onih kqje smo sa Nuhom nosili! On je, doista, bio rob zahvalnii J9, tj . : O vi koj i
ste se sa Nuhom, a.s. , na lau ukrcali! Sjetite se oeva vaih (sa Nuhom,
a.s., su se na lau ukrcali samo vj ernici) , i sj etite se vj erovanj a vaih oe
va te Nuhove, a. s. , zahvalnosti, j er j e on doista, bio rob zahvalni. I vi poput
njega zahvalni budite i Alaha, d. . , poput nj ega spominjite.
Allah, d7. . , nas u Kur'anu na vie mj esta podsjea na potrebu sl ij e
enj a puta dobra i estitosti kojim su se kretali nai oevi.
Tako Jusuf, a. s. , kae: I isovf jedam tjeru predaka svqih, Ibrhima i Isha
ka i Jakuba; nama ne prili da ikoga Alahu smatramo rvnim . . . J40
Nadalje, Al lahov Poslanik, s. a. v. s. , j e jedne prilike rekao: "Gaajte
strij elama, o sinovi l smailovi, j er je i va otac bio strij elac."
Naime, El-Buhari biljei, a Selema ibn el -Ekva', r.a. , prenosi da
je jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v. s. , naiao na nekolicinu l judi iz
plemena Eslem koji su se natj ecal i u bacanj u strijela. Allahov Poslanik,
s.a.v. s. , im se obratio i rekao: "Gaaj te strijelama, o sinovi I smailovi, jer
j e i va otac bio strijelac, a j a u biti s t i tim." Tada je j edna od skupi
na odustala od bacanja strij el a, pa ih je Allahov Poslanik, s. a.v. s. , upitao:
"
ta vam j e pa ne bacate (strijele)?" Odgovorili su: " Kako da bacamo

kad si ti s njima?!" Onda je Al lahov Poslanik, s.a. v. s. , rekao: "Bacajte, jer
j a sam sa svima vamal"341
Nasljeivanj e oca u dobru

Pohvalno je da ovjek naslijedi svoga oca u dobru i dobroinstvu
prema njegovom potomstvu (njegovoj djeci), makar se zbog toga mo
rao odrei nekih svojih elj a i sklonosti, te da svojoj brai i svojim se
strama nakon oeve ili majine smrti prui lijep odgoj .
Tako j e i Dabir i bn Abdullah, r. a. , odustao od enidbe dj evicom
te se oenio razdjevienom enom (putenicom, udovicom) inei na
339 El-Isra', 3.
340 Jusuf, 3!.
341 EI-Buhari (2R99).
166
taj nain dobro svojim sestrama te i skazuj ui potovanj e prema svome
ocu Abdullahu i pri7el j kuj ui nagradu od Allaha, d. .
Naime, El-Buhari bi ljei, a Dabir ibn Abdul l ah, r.a. , prenosi jedan
dui hadis u kojem stoji da ga j e j edne pril i ke Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
upitao: "Jesi li oenio djevicu il i razdjevienu enu?" Dabir, r. a. , je
odgovorio: "Oenio sam razdjevienu enu." Allahov Poslanik, s.a.v. s. ,
j e upitao: "Zato nisi oenio djevicu da se s nj ome zabavl j a i da se ona
s tobom zabavl j a?" Dabir, r.a. , je odgovorio: "O Allahov Poslanie!
Otac mi j e preselio (pao kao ehid), a imam maloljetne sestre, pa nisam
hto oeniti neku poput njih koj a ih ne bi odgajala i brinula se o nj ima,
nego sam oenio razdjevienu enu koj a e se o njima brinuti i odgajati
ih." Dabir, r. a. , dal j e pripovi jeda i kae: "Kada je (nakon toga) Allahov
Poslanik, s. a. v. s. , doao u Medinu, otiao sam kod njega rano izj utra s
jednom devom, pa mi ju je on platio i vrato nazad.".42
El-Mugira veli: "Ovo je prema naem mi l j enj u dobro i pohvalno i
u nj emu nema nita loe."
'
Pridravanje zaketve i loj alnost
Allahov- Poslanik, s. a. v. s. , j e i z velike l jubavi i vjernosti prema nj oj
darivao prijatelje h. Hatide, r. a. , nakon njene smrti. Takav odnos mo
ramo imati j prema roditelj ima.
Naime, Muslim u svome Sahihu biljei, a maj ka pravovjernih, h.
Aia, r.a. , prenosi i ka:e: "Ni na jednu enu (Allahovog Poslanika,
s.a.v.s.) nisam bila l j ubomorna kao na Hatid:u, a presehla je tri godine
pri j e nego to me je oenio, kada god bih ga ula kako je spominje j
kada god bi zaklao ovcu i podij elio je nj enim prjjateljicama, a i nj egov
Gospodar mu j e naredio da j e obraduje kuom od biserja (dragulj a) u
Dennetu."343
342 El-Buhari (2967.
343 Muslim (2435).
1 67
'
'.

Uvaavanje oca zbog estitosti njegovog dj eteta
Nekada sc ocu iskazuje potovanje zbog estitosti njegovog djete
ta. S tim u vezi j e predaja o Ebu Kuhaf.
Naime, imam Ahmed u svome Musnedu biljei, a Muhammed ibn
Sirio prenosi da je jedne prilike Enes ibn Malik, r. a. , upitan o boji (kose)
Jllahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je odgovorio: ''llahov Poslanik, s. a. v. s. ,
j e bio samo malo osijedio. Meutim, Ebu Bekr i Omer su nakon nj ega
bojili kosu kanom." Zatim nastavlja i kae: "Na dan osvoj enja Mekke
Ebu Bekr j e doao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nosei svoga oca
Kuhafu, pa ga j e spustio pred nj ega, a onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Da si ga ostavio kod nj egove. kue, otili bismo mu 7bog zaslu
ga Ebu Bekra."344
e >
Popravlj anje onoga to je otac pogreno uradio
Ako j e otac poinio neko zlo ili ga nanio nekom muslimanu, ako j e
nekome uinio nepravdu i li pokidao rodbinske veze, ako j e neto oteo
ili ukrao, naa dunost je, ukoliko elimo da mu se Allah, d. . , smiluje,
da popravimo ono u emu j e on pogrij eio te da, u tom smislu, spajamo
pokidane rodbinske ve7e, vratimo otetu imovinu i otklonimo nepravdu
od onih kojima ju je uinio.
Ako je, npr., naim sestrama otac uskratio dio 7aostavtine koji im
pripada, naa dunost j e da i m to dadnemo, spaavajui na taj nain oca
i7 kaburskih trina i zablude te patnje na Sudnjem danu.
Ako j e otac ostavio nepravednu oporuku (testament), ne trebamo
j e izvravati, jer j e nepravedna oporuka pokuena i treba j e mijenj ati.
344 Ahme (3/ 1 60). Ni z prenosilaca ove predaje je vjerodostojan.
1 68
Ako nam otac ili majka oporue da kidamo rodbinske veze, ne
smijemo to initi, nego trebamo raditi na spajanju rodbinskih veza, jer
i Allah, d. . , uspostavlja vezu s onim koji spaja rodbinske veze, dok s
onim koji rodbinske veze kida i On prekida svaku vezu.
Ako je otac nekome uinio nepravdu i bespravno prisvojio neki
imetak te preselio, duni smo taj imetak vratiti nj egovom vlasniku.
U djelu E/- V' od imama Ahmeda navodi se da j e jedne prilike upi
tan o ovjeku koji je preselio i ostavio neku nepokretnu imovinu, s t
da se bavio sumnjivim poslovima pa se nj egov sin eli toga odrei. Imam
Ahmed je odgovorio: "Ne smeta da naslij edi ono to je nj egov otac po
sjedovao prije nego to se poeo baviti sumnjivim poslovima. Ako zna
da je njegov otac nekome uinio nepravdu, neka nepravedno prisvojeni
imetak vrati njegovim vlasnicima, a on najbolje poznaje svoga oca."
.
Oporuivanje roditelj ima
Oporuivanje dobroinstva roditeljima i sluenja njima je pohvalno
djelo. Meutim, kada je u pitanju oporuivanje dijela zaostavtine rodite
ljima, veina uenjaka je miljenja da je kur'anski ajet koji govori o tome:
Kda neko od vas bude na .amr ako ostavla imetak, propisre vam se, kao obaveza
za one kqj se Al/h bte, da pravedno ufni oporku roda i bliw;i'rJH de
rogiran hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v. s. , u kojem stoji da nema opo
ruivanja nasljedniku te kur'anskim ajetma koji govore o nasljeivanju.
Uenjaci su se razili u milj enj u kada je u pitanju derogacija ovog
kur'anskog ajeta.
3
4
6
Tako jedna skupina uenjaka tvrdi da je taj kur'anski
345 El-Bekan!, l fO.
346 Imajui u vidu da se uenjaci razilaze u miljenju te da jedru tvrde da je navedeni kur'anski ajet
jo uvijek na snazi, dok drugi kau Ja je derogiran, duni smo posmpati u skladu s njim svt dok se
ne pojavi valjan dokaz o njegovom derogiranju. Et-Ta beri, ne b mu St Ala1, d.., smiluje, kl:
"I majui u vidu da se u vezi s derogranjtm ovog k ur' anskog ajeta uenjaci razilaze u miljenju, mi
nemamo pravo donosit zakljuak da je dcrogiran, osim na osnovu dokaza kojem se m()ra povi
novaci, iako je nemogue u jednom (istom) sluaju na ispravan nain dovesti u vezu propise koje
saddi ovaj i kur'anski ajet koji govori o nasljedivanju, a da pri tome jedan drugoga ne potisnu.
Naime, pod nasihom i mens uhom podrazumijevaju se dva znaenja koja u jednom (istom) sluaju
nije mogue na ispravan nain dovesti u vezu zbog toga to jedan drugoga negiraju."
1 69
ajet j o uvijek na snazi te da nije derogiran
34
7, s tim da mu j e vanjsko
(doslovno) znaenje openito, ali se pod njim podrazumij eva specifci
ranje u smislu da se u ovom sluaju misb na roditelje i blinje koji nisu
nasljednici. Prema tom milj enj u, 7naenje ajeta bi bilo: " . . . da pravedno
uini oporuku roditelj ima i blinjima koji nisu naslj ednici."34
8
Druga skupina uenjaka kae da je jedan dio ovog ajeta derogiran,
dok j e drugi j o uvijek na snazi. Tako j e derogirana (dokinuta) oporuka
347 Et-Taberi, neka mu se Allah, d?..., smiluje, kae Ja neki uenjaci trde: "Allah, J. . ,
nije ni u emu derogirao propis koji sadri ovaj kur'anski ajet. Radi sc o tome da j e njegovo
vanjsko (doslovno) znaenje openito te se kao takvo moe odnositi na svakog oca, svaku
majku i svakog roaka. Meutim, ovdje sc podra:wmijeva propis koji sc odnosi na samo neke
od njih, a ne sve, tj. na one koji nisu nasljednici umrloga."
Et-Taberi, neka mu se Allah, J. . , smiluje, navodi i neke predaje u vezi 5 ovim. Tako u jednoj
predaji koju s vj erodostojnim nizom prenosilaca prenosi Mcsruk stoji da je on jedne prilike
doao koJ jednog ovjeka koji j e oporuio ono to ne bi trebao nporuivati, pa mu j e rekao:
"Allah, d. . , je na lijep nain podijelio medu vama imetak, a zalutao j e onaj koji svome mi
ljenju daje prednost u odnosu na Allahov, J. . , propis. Oporuku napravi rodbini koja te ne
nasljeduje, a zatim imetak prepusti onima kojima ga je Allah, d. . , dodijelio." (2629)
1-:t-Taberi, neka mu sc Allah, d. . , smiluje, biljei i drugu predaju 5 vjerodostojnim nizom
prcnosilaca od Muhammeda ibn Sirina koji kae da j e Abdullah ibn Mu'ammer u vezi s
oporuivanjem rekao: "Ako ovjek imenuje ljude kojima oporuuje, njima e i pripasti, a ako
kae Ja oporuuje onako kako je to Allah, J. . , naredio, pripast e nj egovoj rodbini." (2633)
Er-Taberi, neka mu se Allah, d.., smiluje, s vjerodostojnim nizom prenosilaca biljei i pre
daju od I mrana ibn HuJajra (2634) koji kae da j e jedne prilike rekao Ebu Midlezu: "Opo
ruka jeobaveza svakog muslimana." Na to je Ebu Mudle:z kazao: "Onima koji ostavljaju
dobro" , i li u drugoj predaji: "Obaveza je onih koji ostavljaju dobro."
S vjerodostojnim nizom prenosilaca, Et-Tabcri, neka mu se Allah, d. . , smiluje, biljei i
predaju Dabira ibn Zejda u kojoj stoji da j e jedan ovjek napravio oporuku osobama koje
mu nisu u srodstvu, iako j e imao siromanih roaka, tc Ja je: on (Dabir ibn Zcjd) rekao:
"Dvije devetine: pripadaju njima, a jedna Jevetina pripada onima kojima j e oporuio." (2636)
Nadalje, s vjerodostojnim nizom prcnosilaca, Et-Tabcri, neka mu se: Allah, d. . , smiluje,
biljei i predaju u kojoj stoji da je El- Hasan govorio: "Kada ovjek osobama koje mu nisu u
srodstvu oporui jednu treinu, pripast e im jedna devetina (trei na treine), dok e njego
voj rodbini pripasti dvije de:vetine." (2638)
S vjerodostojnim nizom prenosilaca, Et-Taberi, neka mu sc Allah, d. . , smiluje:, biljei i
predaju u kojoj $toji da je Tavus rekao: "KaJa ovjek napravi oporuku nekim osobama te: ih
imenuje, a zane:mari siromanu rodbinu, biva i m oduzeto ono to im je oporuio lC vraeno
rodbini."
348 Ako neko upita: "Kako se mo7e: de:siti da roditelji ne budu nasljednici?", odgovor bi bio
Ja je to mogue u sluaju kada su roditel j i nevjerici ili kada je njihovo dijete uinjeno robom,
a Allah, J.., najbolje zna.
170
roditeljima i blinjima koji su nasljednici, dok j e oporuka roditeljima i
bli7nj ima koji nisu nasljednici j o uvijek na snazi.349
Trea skupina uenjaka tvrdi da j e ovaj ajet L potpunosti derogi
ran. Js
o
Prema tome, oporuivanje blinjima koji su nasljednici, tj . kojima
prema Allahovoj , d. . , Knji7i i Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v. s. ,
pripada dio zaostavtine onoga koji oporuuje, j e dokinuto zato to
349 Et-Tabcri, neka mu st Allah, J. . , smi lujt, bil jti miljenj e druge skupint tc kae: "To
je ajet iji je propi s bin obavezan i koji st prakti kovao due vrijeme, a onda je Allah, d. .
kur'anskim ajetom koj i govori o nasljedi vanj u dokinuo propis o oporuivanju rodittl j ima i
blinj ima koj i su nasljednici tc porvrdio obavezu oporuivanja onima od nj ih koji nisu nasljed
nici. " U ovom kontekstu, 1-Tahcri, neka mu se Allah, d. . , smiluje, navodi Karadinu predaju
(2640), s dobrim nizom prenosi laca, u vczi 5 kur'anskim ajttom: Kada mko orl lwJ bude 1a .ramrli,
ak.o osltlli/rJ imetak, propimje l Jf, kao obaveza za one kJji se //ab boje, da pra!Jerlo ulini opomku
roditelima i bltima (EI - I:ekare, 1 80). Naime, u predaji stoj i da jt ovim kur'anskim ajetom pro
pisano oporuivanj c roditeljima i blinji ma, a zatim je dokinuto te im jt odreden obavezni dio
imetka. Propis o oporuivanju blinjima koji nisu nasljednici i dalje je ostao na snazi, a rodite
ljima je dodi jeljen tano odredeni dio imetka, dok oporuivanjc nasljednicima nije dozvoljeno.
350 EI -Buhari biljei (2747) predaju u kojoj stoj i da je Ibn Abbas, r.a., rekao: "Imetak je pri
padao djetetu, a oporuka roditeljima, pa je Allah, d. . , dokinuo ono to je elio doknuti re
j mukom djetetu odredio koliko dvjema kerkama, svakom od rodi telj a je odredio estinu,
supruzi osminu i ervrtinu, a suprugu polovinu i errcinu."
l:t-Taberi, ntka mu sc Allah, d.., smiluje, biljei predaju s vjerodostojnim nizom prenosi laca
u kojoj stoji da je I bn Abbas, r.a., ustao i odrao lj udima va?, pa je, uei i tumaei poglavlj e
1:1-lekare, stigao do ajeta: Krtda mko od lW1 bude na J'amrti, ako ostav!(t imetak, proptsll je /Jtlll .rl:, kao
obaveza za one koji se /l/ab boe, drJ pmvedno uini opomku roditelima i blinji/a (El -BekRre, 1 80) tc
rkao: "Ovaj ajtr j e derogiran (dokinut)."
l :t-Tabcri, neka mu se Al lah, d.., smiluj e, bilj ei predaju koj u Muhammcd ibn Uear pnnoi
od Abdurrahmana ibn Mehdija, on od Sufana koji je prenosi od Dehdama, a on od Abdullaha
ibn Bedra da j e Ibn ( )mcr u vezi s kur'anskim aj e tom: Kada neko od l'NJ bude '"' .wJJrli, ako o.lr/11/a
imetak, propisuje II/1 .re, kao obaveza za 0/e koji Jf Alah br!e, da pra/Jedno Iili npnmku roditd;ima i
/i njima (El-Bckarc, 1 80) rekao: "IJerogirao (dokinuo) ga je aje:t o nasl jevanj u." I bn Bcar
veli Ja je Abdurrahman upitao IJchdama o ovoj predaji, ali je on nije pamtio (2654) .
.Ja smatram da takvo to ne utie na vrijednost predaje, jer se od onoga koj i prenese hadis pa ga
7aboravi hadi s prihvata, sve dok ga oJ njega prenosi pouzdan prcnosilac.
Et-Taberi, neka mu se Allah, d. . , smiluje, s vjerodostojnim nizom prcnosilaca bi ljdi predaj u
(2CC 1 ) od Nan'a u kojoj stoji da Ibn Omer ni je napravio oporuku, nego jt rtkao: "to se tie
moga imetka, Allah, d. . , najbolje zna ta ar s nj im u ivotu radio, a to sc tie mojih kua
(prebivalita), ne elim da ih moj sin s bilo ki me dij eli."
Et-Taberi, neka mu se Allah, J,., smiluje, s vjerodostojnim nizom prenosi laca bil j ei i predaju
(265 1 ) u kojoj stoj i da je u vezi s kur'anskim ajerom: Kada neko or J bude 1a samrti, ako o.rltli/a
imetak, propimje IWHJ se, krJo oba!Je! za one koji Jf/l/ab boe, da prverno uini opomk1 roditelima i bli
:n;imrJ (El-Beka re, l BO) Ibn Zejd rekao: "Allah, d7. . , je to u potpunosti dokinuo tc je propisao
precizno odreene nasljedne dij el ove."
17
nema oporuivanja nasljednicima, dok s u se u vezi s onima koji nisu na
sljednici, kao to smo vi dj eli, uenjaci ra7ili u miljenju, a Allah, d. . ,
najbolje zna.
Uenjaci koj i smatraju da j e kur'anski ajet: Kada neko od va.r bude na
samri, ako ostav! imetak, propi.ruje vam se, kao obaveza za one kqji se Alah
bqe, da pravedno uni oporuku rodite!ima i blinjima (El-Bekare, 1 80) doki
nut, zauzeli su ra7liita miljenja u vezi s onim to ga dokida.
Tako jedni tvrde da j e t ajet o nasljeivanju:
Alah vam nare'fe da od cce vafe - muf kom pripadne toliko koliko dfjema
enskia. / ako bude viJe od dvie enskih, nima - dvje trei
n
e onoJa !to je osta
vio, a ako je samo jedna JJqj -polovina. A rodite !ima, svakom posebno - .festina
od onoga to JC ostavio, ako bude imao dfjete; a ako ne bude imao ce teta, a nas!e
u ,uga samo roditel ji, onda 'egovq mater - treina. A ako bude imao brae, onda
nm;qj materi - .fe.rtina, poto se izvr.r oporuka kqu je ostavio, ili podmiri du,g.
V ne znate ko vam je b rodite !i va.fi ili sinovi vai. To je Alahova zapovd!
- Allah, zaista, sva zna i mudar Je.
Drugi su miljenja da je to sljedei kur'anski ajet:
M ukamna prpada dio onoga .ft o o.rtave rodite !i i roaat" i enama dio onoga
to ostat;e rdite !i i roaci, bilo to,ga malo ili mnogo, odreeni dio.
Trei su, pak, miljenja da je to sljedei hadis Allahovog Poslani
ka, s.a.v.s.: "Allah je svakome dao njegovo pravo i zato nema oporuke
nasljednicima.''3
5
.1
.151 l :n-Nisa', 1 1 .
352 En-Nisa', 7.
353 Prema ovum hadisu postupali su svi uenj aci . Ovaj hadi s Allahovog Poslani ka, s.a.v.s., i ma
vi e predaja. O svakoj od ti h predaj a bi l o je ntki h diskusija, a prema mom miljenju najbolja
je ona koju biljti Ebu Davud (2870; 3565), Et-Tirmi?i (21 20) i drugi, a prenosi I smail ibn
Aj j a od urahbila ihn Muslima da je Ebu Umama uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kae:
"Allah je svakome dao njegovo pravo i ?ato nema oporukt nasljednicima." Ni? prenosilaca
ove predaje je dobar, a u ve?i sa I smailom ihn Ajjaom je bilo nekih kritika. Neki uenjaci su
ga uopeno kritikovali, drug su njegove predaje smatrali dobrim, a trei su dobrim smatrali
njegow prtdaje koje prenosi od stanovni ka oblasti u kojoj j e i on ivio, a takva j e i ova predaja.
I bn i\dij j u svom dj du II-Krm1il u ivotopisu I smaila ibn Ajjaa navodi ovu predaju. U svakom
sluaju, svi uenjaci su postupali prema ovom hadisu, a afj a u Vt?i s njim kae: "Prenose ga
svi od svih i on j e kao takav jai ud pojedinanih predaj a (predaja koje prtnosi samo po jedna
osoba), a Allah, d.., najbolje zna.
172
Neki tvrde da su imami postigli saglasnost u vezi s tim te se na nju
i pozivaj u, a mi smo to ve spomenuli i pojasnili, a Allah, d. . , najbolje
zna.

Skrivanj e nedostataka roditelj a
Skrivanje nedostataka muslimana openito trebalo bi biti neto
emu svi teimo i to nam j e svojstveno imajui u vi du sljedee rijei
Allahovog Poslanika, s. a. v.s. : "Ko sakrije (mahanu) muslimana, i Allah
e sakriti nj ega (nj egov mahanu) i na ovom i na onom svijetu."
Onaj koji j e sklon irenj u bestidnih glasina o vjernicima bie za t
teko kanjen. S tim u vezi j e sljedei kur'anski ajet:
One kqi vole da se o tericama ire bestidne glasine !eka te.fka kazna i na
ovom i na onom svietu; Alah .rve a, a v ne znate. H4
ta e tek biti s onim koji otkriva nedostatke svojih roditelja ili

jednog od nj ih dvoje?!
l ta e tek biti s onim koji o njima iri bestidne glasine?!
Traganje za neijim grekama i nedostacima koj i su skriveni te ot
krivanje svega toga j e neto to j e pokueno i 7abranjeno.
Tako je sl j edei kur'anski ajet: O ternict ne zapitkuj/e o onome flo e
tJam pr!nit neprjjatno.rt ako vam se oiJasni . . . objavljen u vezi s ovjekom
koji je, kada bi se god s nekim posvaao, bio pripisivan drugome a ne
svome ocu, pa je jedne prilike upitao Alahovog Poslanika, s.a.v. s. : "Ko
je moj otac, o Allahov Poslanie?" Allahov Poslanik, s. a.v. s. , je odgovo
rio: "Tvoj otac je Huzafa."
Naime, El-Buhari biljei, a Enes ibn Malik, r.a. , prenosi da j e Alla
hov Poslanik, s.a.v. s. , jednoga dana, kada se sunce poelo sputati prema
354 En-Nu, 1 9.
355 EI-Ma'ida, 1 01 .
173
7apadu, izaao i klanjao odne-namaz, a onda se popeo na minber, spo
menuo Sudnji dan i nj egove strahote te rekao: "Ko (me) eli o neemu
upitati neka pita, a neete me ni o emu upitati, a da vas o tome neu
obavij estiti dok ste ovdj e sa mnom." Ljudi su poeli mnogo plakati, a
on je ponavljao: "Pitajte me! " Onda je ustao Abdullah ibn Huzafa es
Sehmi i upitao: "Ko j e moj otac?" Allahov Poslanik, s.a.v. s. , j e odgovo
rio: "Tvoj otac je Huzafa", a zatim je ponovo poeo ponavljati: "Pitajte
me!" Onda j e h. Omer, r. a. , sj eo na koljena i rekao: "Zadovoljni smo
Allahom, d. . , kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhamme
dom, s. a. v. s. , kao poslanikom." Allahov Poslanik, s. a.v. s. , j e nakon toga
uutio, a zatim je kazao: "Upravo mi je na ovom zidu izloen (prikazan)
Dennet i D7ehennem. Nikada nisam vidio toliko dobra i toliko zla."35
6
Ako pretpostavimo da mu je majka u dahilij j etu poinila blud, kao
to su to u dahilij jetu mnogi inili, te da mu je, kada je upitao za oca,
odgovoreno da j e to neko drugi, a ne Huzafa, da li bi to bilo skrivanje
grijeha njegove majke ili, pak, nj eno sramoenje?
Odgovor bi bio da bi t bio sramoenje i njega i nj egove majke
podj ednako.
Zatim se postavl j a pitanje da li je to pohvalan postupak, a mi od
govaramo da nije i tvrdimo da je to krajnj e pokueno te ga ?bog toga i
smatramo zabranjenim.
Navest emo ovdj e i drugu predaju ovog hadisa. Naime, El-Buhari
i Muslimm biljee, a Enes ibn Malik, r. a. , prenosi da su jedne prilike
do Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , doprle neke vijesti o nj egovim asha
bima, pa je odrao vaz i rekao: "Izloen (prikazan) mi j e Dennet i
Dehennem. Ni kada nisam vidio toliko dobra i toliko 7la kao danas.
Kada biste znali ono to ja znam, malo biste se smij ali, a mnogo biste
plakali." Enes ibn Malik dalj e pripovijeda i kae da ashabima Alahovog
Poslanika, s. a. v. s. , nije osvanuo tei dan. Prekrili su glave i ulo sc kako
plau, a onda _custao h. Omer, r. a. , i rekao: "Zadovoljni smo Allahom,
356 El- Buhari (540).
357 Muslim (2359).
174
d. . , kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom, s.a.v. s. ,
kao poslanikom." Zatim j e ustao taj ovjek i upitao: "Ko je moj otac?"
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovori o: "Tvoj otac j e Huzafa." TaJa je
objavljen gore navedeni kur'anski ajet: O tjrnic) ne zapitkuj/e o onome Jio
e vam rniti nepfjatnost ako tm se oiasni . . .
Muslim takoer biljei i predaju koj u prenosi Enes ibn Malik, r.a.,
i kae da je j ednoga dana, kaJa se sunce poelo sputati prema zapadu,
Allahov Poslanik, s.a.v. s. , i 7aao i klanjao sa ashabima podne-nama? te
se nakon selama popeo na minber, spomenuo Sudnji dan i njegove stra
hote i rekao: "Ko (mc) eli o neemu upi tati neka pita. Tako mi Allaha,
neete me ni o emu upitati, a Ja vas o tome neu obavijestiti dok ste
ovdje sa mnom."
Enes ibn Malik, r. a. , dalje pripovij eda i ka:e da su ljudi poeli mno
go plakati kada su to uli, a Allahov Poslanik, s. a. v. s. , je ponavljao: "Pi
taj te me!" Onda j e ustao Abdullah ibn Huzafa i upitao: "Ko je moj otac,
o Allahov Poslanie?" Allahov Poslanik, s. a. v. s. , je odgovorio: "Tvoj
otac je I luza fa." Poto je Al lahov Poslanik, s. a. v. s. , nastavio ponavljati:
"Pitajte mc! " h. Omer, r.a. , je sjeo na koljena i rekao: "Zadovoljni smo
Al lahom, d. . , kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhamme
dom, s.a.v. s. , kao poslanikom." Allahov Poslanik, s.a.v.s., je nakon toga
uutio, a zatim je kazao: "Tako mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedov
ivot, upravo mi je na ovom 7idu izloen (prikazan) Dennet i D:ehe
nnem. Nikada nisam vidio toliko dobra i toliko zla kao danas."
Ibn
ihab ka:e da mu je Ubcjdullah ibn Abdullah ibn Utba rekao

kako je Abdullahu ibn Hu7aft njegova majka kazala: "Ni kada nisam
ula 7a sina koji ima manje potovanja prema majci od tebe. Zar si
vj erovao (mislio) Ja je tvoja majka poinila grijeh koj i su u d:ahilij j etu
ene inile, pa me sramoti pred ljudima?!" Onda j e Abdullah ibn Hu
zafa rekao: "Tako mi Allaha, da me je pripisao crnom robu, bio bih mu
odan i privrcn."
3
6
0
35! El- Ma'itla, 1 01 .
:159 Musl im (str. 1 832- 1 833) .
360 < )vo je murscl pn:Jaja.
175

Poklon vama i vaim roditelj ima
I mam Ahmed, neka mu se Allah, d. . , smiluj e, bilj e7i, a Burej da,
r. a. , s dobrim ni?.Om prenosilaca prenosi Ja j e jedne prilike sj edio kod
Allahovog Poslanika, s. a. v. s. , te da ga j e uo kako ka7e: "Uite (napa
met) poglavljt El-Bekare, j er j e u nj enom prihvatanj u (uenj u) srea i
blagostanje, L nj enom ostavlj anj u (zanemarivanj u) j ad i tuga, a vraevi
j oj nisu dorasli. " Onda je neko vrijeme utio, a zatim je rekao: "Uite
(napamet) poglavlj e El- Bekare i Alu Imran, jer su t dva cvijeta koj a e
na Sudnjem danu praviti hlad iznad svoga vlasnika (onoga koji i h bude
uio) kao da su dva oblaka, ili dvi j e sj ene, i dva j ata ptica rairenih krila.
Kur'an e na Sudnjem danu u liku blijedog ovj ka susresti onoga koji
ga j e uio kaJa se nad nj im otvori kabur, pa cga upitati: 'Poznajd li
me?' ovjek e odgovoriti: 'Ne, ne poznaj em.' Onda e Kur'an rei: 'Ja
sam tvoj prijatelj Kur'an zbog kojeg si trpio c na popodnevnoj 7egi i
zbog kojeg nou nisi spavao. Svaki trgovac j L svojoj trgovini okrenut, a
ti si danas okrenut svakoj trgovini.' Onda e mu u desnu ruku biti data
vlast, a L li j evu vjenost te e mu na glavu biti stavljena kruna dosto
j anstva. Njegovim rodi tel j i ma e biti odj evena odijela (ogrtai) koj ima
na ovome svij etu ravnih nema, pa e upitati: 'Zbog ega nam j e ovo
odjeveno (ime smo ovo zasluili)?' Bi< im odgovoreno: 'Zbog pri
hvatanja (uenja) Kur'ana oo vaeg dj eteta', a zatim e mu biti reeno:
'Ui (Kur'an) i wdii se po dennetskim nivoima i odajama', pa e sc
uzdizati sve dok ga bude uio, ubrzano ili lij epo i skladno."
'61
36 1 M1.wd (5/34R).
Uvod
176
SARJ
0obroinstvo prcmaroditc|ji mai njcgov status
mcuosta|imdj c|ima ............... ...... . . . . ... .......... .. ..... .... ... .. . ..... . . . .
0obroinstvo prcmaroditc|ji ma
otvara srcdinjavrata 0cnncta .
0obroinstvo prcmaroditc|ji maprib|iavaovjcka
A||ahu,d. . , iosigurava N| cgovous|iavanjcdovc
5
V

1
J
Na| prci| c |ijcpodnosprcmama|ci 1
Us|ianak|ctvajcdncmaj kc . 1
Prctpostav|j anjcmi|jcnj ajcdnogodroditc|ja m
0obroinstvo prcma roditc|j imau starosti .
+
Costoprimstvoprcmaroditc||imai ukazivanjc
potovanj a prcmarodbi ni m m m m m m m m m m mm J
Pripisivanjcoinstvadrugomc J 1
SmisaoA||ahovh, d. ., rijci.
Cospodarvadobroznatajcu duamavai m. ako budctc
pos| uni, pa,A|| ahcdoistaoprostitionimako|isckaj u. m J
Ncpos|unostprcmaroditc|j i ma
jcjcdanodnajvcihgrijcha
.
. m m mm m m m
J
Ncpos|unostprcmamajciprcdstav|javcigrijch
od ncpos|unosti prcmaocui podrazumijcva
cukaznu m m m m mmo m m m m JJ
1
Uspostav|j anjcodnosas a dobroinitc|j i ma
Nckiodpropisaodnosaprcma roditc|j ima
0ijctcnc trcbaodgovarati
naocvckritikc i prijckorc
0iscip|iniranjci kanj avanj cdjctcta
od roditc|ja
Sami|osti saosjcanjc prcma roditc|j i ma
Prok|injanj cdjctctaodroditc|ja .. . mm.
Upuivanjcistiglardovcod roditc|ja
Poditc|j iscncsmijupsovati ivrijcati
Najvanij ajc|j ubavprcmaA||ahu, d. . ,
i Njcgovom Pos|aniku,s. a.v.s.
Pos|unostsciskazujcu dobrimdjc|ima -
Odnosprcmaroditc|j imamuricima
Utk|anj anjcpotckoa
0obroinsno prcma roditclj ima
i borbanaA||ahovom, d. . ,putu _
Pitanja koj a scnctrctiraju

kaoncpos|unostprcma roditc|j ima
Nijcdozvo|jcnozak|injatiscroditc|jima
Lganjcroditc|j i maiznckog intcrcsa
Parnicnjcprcd sudom
Sprcavanjcroditc|jau inj cnj u ncrcda
| sprav|j anjcmi|jcnj aroditc|j a
i zauzimanjcv|astitog stava
Tracnjcpoj anjcnj aodroditc|ja
|mcnovanjcdjctcta i mcnomnjcgovog prctka
cninotracnjcdozvo|c za posjcturoditc|j ima
J
m J
+
+
+
+O
+J
m +J
m m
+
m
m O
J
V
O
J
J
J
J+
J
m m JV

1
178
rIvovanjc(vcrba|no)ocai maj kc
| skup|j ivan|c(prckrcnc)zak|cIvc
Pos| unostroditc|| i ma u sumnj ivi msIvarima
Pazvod nazahtj cvocai | i maj kc
Suprotstav|| anjcmi |j cnj u roditc|j a
u vczi sa sk| apanjcmbraka
Uda| a bczocvcdozvo|c
Primoravanjcsinanabrak
s djcvo| kom koj u ncc|i
U| azakkod roditc|jas dozvo|om
Odnoskcrkcprcmaocu i oca prcmakcrki
Odijcvan| cprcd roditc|j i ma
Potraivanjaudatckcrkcodoca m
Udata cna i dobroinstvo prcmaroditc|j i ma
O hadi su. '1 i noj i mctakpri padatcocu
0a| i sci namaj ku odnosi hadis.
1iIvoj imctakpripadatctvomcOCU11 . ...
Moc |i otacvratitionotoj cdarovaosi nu7
Konzumi ranjchrancuocvoj kui
0ovocnj cprij atc||au ocvu kuu
Uzi manj cocvog i mctka bcz dozvo|c
Udjc|jivan|cmi |ostinjcbczdozvo|croditc|ja
Ona| koj i od| uu|cosk|apanj u braka
Maj kancmaobavczu izdravanjad| ccc
0obroinstvoprcmaroditc|j i ma
nakon nj i hovcsmrti
J
. +
+

V
VV

J
1
1
1 O
m 1
1 1
! +
Z1
J
! J !
1 J
J
+
J
JJ
179
l Tracn|coprosta i mi |ostizanj i hnakon n| ihovcsmrti
. | zmi rivanjcduga
J. | spunj avanjcobcanja
+. | zbjcgavanjcnarican| a
S. Tra| nasadaka
Scj hu|is|am |bnTc| mi|codjc| i ma
koj asti udoumr|oga
Ucn|cKur anazaumr|oga
Postza toditc|jc
m. mm m m
Obav|j anjchadazaroditc|jcpohva| nojc djc|o
Obav|janjcumrczaroditc|jctakccrjcdozvo|jcno
| spunjcnjczav|ctazaroditc|jc
| zmi rivanjcsa |j udi ma
s koj ima surcditc|j i bi | i u zavadi
K|an| anj cdcnazcrcditc|| i ma
Skidan|cnakitai izbjcgavan|c
mi risaiza|ostizarcditc|j i ma
V| crni kncnas| | cuj cncycrni ka i obmuto
lri|atc|jskiodnosprcmaporodiciocvog prijatc|ja
Nas|jcivanjcocau dobru
Pridravan| czak|ctvc i |oja| nost
Uvaavanjcoca zbcgcstitostinjcgovogd|ctcta
Poprav|j an|ccnoga tojcotacpcgrcno uradio
Oporuivan|croditc|j i ma
Skrivanjcncdostataka roditc|ja
Pok|onvama ivaimroditc|j i ma
JJ
JV
+3
++
1 +
+

O
J
1 J

V
V
OU
O
O
O
1 OO
OJ
OJ
1 O
J

J

Odnos Prema Roditeljima U Islamu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Odnos Prema Roditeljima U Islamu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

M U S T A F A I B N E L- A D E V I

Dobroinstvo prema roditelj ima

erij ata, ukoliko j e sticanje

|)/a sm ad 4a n4/ttma stjtm n/ 4/r, mq/a qta s mu

Dobroinstvo prema roditelj ima

i j i j e ovo glas)?' Odgovorili su: 'To j e Harisa ibn en-Nu'man.'" Onda

ta bi tuna i uznemiravajua vijest mogla koristiti roditeljima u

to se, pak, tie dijela predaje u kojem stoji da j e stajao na njihovim

ovjek j e ponovo upitao: "Prema

ovjek je ponovo upitao: "Prema kome nakon majke?"

iva mi je maj ka.' Onda je rekao: 'Tako mi Allaha! Ako j oj se bu

ta j e to to j e ovog slavnog tabiina uzdiglo na nivo na kojem se

ta je to to j e uinio ovaj tabiin pa da Allahov Poslanik, s.a.v. s. , u

ta j e to to ga j e uzdiglo na tako visok nivo da mu vladar pravo

ta vam je?' Odgovori l i su: 'Poinio

Dobroinstvo prema roditelj ima u starosti

ovjek mora biti oprezan kada j e u pitanju neposlunost prema

u'ba ka7e: "Bli i sam uvjerenju da je tom prilikom

to se tie propisa kojim se u nj ihovom prisustvu zabranj uje sjediti

ta te j e sprijeilo da bude sa svojim gostima?"

Discipliniranje i kanj avanje djeteta

ovjek treba od svoj i h roditelja tra7iti da 7a njega upute istigfar

ovjek opsuje i uvrijedi neijega oca pa taj neko opsuje i uvrijedi

ovjek moe osjetiti slast vjerovanja

ovjek nee biti (pravi) vjernik sve dok

uajbu, a. s. , se nj egov narod obratio sljedeim rijeima:

Dakle, obavezni smo odravati lijep odnos prema roditeljima

elim uiniti hidru i ii u borbu.

eli nagradu od Allaha, d. . ?" Odgovorio je: "Da,

elim uiniti hidru, a

elim ii u borbu pa sam doao da se s tobom

afije i onih koji

afij a i drugi uenjaci."

afj e, nije potrebno, dok j e prema milj enju

eri jatskopravni status povjerioca duga koji dopusti du:niku da

Pitanj a koja se ne tretiraju

o'gavqjte to viJe govor neistni

o osloboeni (amnestirani) te da nam t ne

ta je to ispod tvojih nogu (ispred tebe) ?' Ibrahim e pogledati

ihab kae: "Nisam uo da je u onome to ljudi govore la7

ta da ini takva ena?

Spreavanj e roditelja u inj enj u nereda

enino traenj e dozvole za posjetu roditelj ima

ovj ek je pastir u svojoj

ta je to, o Allahov Poslanie?'

Iskuplj ivanje (prekrene) zaketve

Poslunost roditelj ima u sumnj ivim stvarima

ovjek j e dodao: "Ali ona insistira."

ovjek nee dostii stepen bogobojaznih

Ako je roditelj poboan i estit ovjek, nee i nsistirati na nepravdi

evkani, neka mu se Al lah, d. . , smiluj e, u djelu Nejlul-evtar

ej hul-islam, Ibn Tej mij e, neka mu se Allah, d. . , smiluje, je jedne

ej hul-islam, Ibn Tej mij e, neka mu se Allah, d. . , smiluje, kae:

ej hul-islam, Ibn Tej rj e, n<ka mu se Allah, d7. . , smiluje, j e j ed

afj a smatraj u da j e dozvolj eno odraslu dj evojku,

ena j e zarobljena sa svojim muem, a s t u vezi Allahov Poslanik,

ej hul-islam, I bn Tej mi j e, neka mu se Al lah, d7. . , smiluje, je jedne

eni (i u tom sluaju) pripada mehr za brani odnosi koji je mu imao

afja, neka mu se Al lah, d. . , smiluje, kae: "Ovaj kur'anski

Primoravanj e sina na brak

u'ba te joj ponudio imetak (novac) , pa j e osj etila na

Odij evanj e pred roditelj ima

Udata ena i dobroinstvo prema roditelj ima