ALUMINIJ I LEGURE ALUMINIJA Openito.

Aluminij je metal koji je poslije kisika najrasprostranjeniji element u zemljinoj kori, gdje ga ima 8%. Prvi puta se pojavio 1855.g. na svjetskoj izlobi u Parizu. Danas se jedino elik koristi vie od aluminija. Dobiva se iz rude boksita, koja se prerauje u glinicu Al2O3, iz koje se izdvaja elektrolizom troei puno elektrine energije (16 kWh/kg Al). Al i Al - legure se koriste kao valjani, preani (ekstrudirani) i lijevani materijali, poluproizvodi i proizvodi. Primjenjuju se u graevinarstvu, prehrambenoj industriji, kriogenoj tehnici, za izradu posuda pod tlakom u vojnoj tehnici, bijeloj tehnici, te za izradu ambalae. Fizikalna svojstva ~istog Al
Talite Gustoa, pri 20 oC Koeficijent linearnog istezanja, (0- 100 oC) Specifini topl. kapacitet, (0 - 100 oC) Toplinska vodljivost (0 - 100 oC) Specifini elektrini otpor, (20 oC) Modul elastinosti, (20 oC) 660 oC 2,70 g cm-3 23,5 10-6 oC-1 920 J kg-1 oC-1 240 J s-1 m-1 0,0269 Wmm2 m-1 71 900 MPa

Ostala svojstva, odnosno, prednosti Al i Al-legura: Oko 2,9 puta laki od elika. Prekidna vrstoa, maksimalno do 700 MPa, uz dobru istezljivost. Dobra mehanika svojstva pri niskim temperaturama. Toplinska vodljivost 13 puta vea nego kod nerajueg elika, 4 puta vea od obinog elika. Elektrovodljivost bliska Cu, ali pri istoj teini dvostruko vea nego kod Cu. Dobro reflektira svjetlost i toplinu. Dobra otpornost na koroziju i dekorativnost povrine. Prirodno se zatiuje slojem oksida ime se postie samozatita u normalnoj atmosferi. Anodizacijom i lakiranjem (eloksiranjem) se postie izvanredan dekorativni efekt. Nije magnetian. Dobro se obrauju raznim nainima. Posebno je pogodan za proizvodnju preanjem (ekstruzijom) sloenih upljih i punih presjeka. Pogodan je i za duboko vuenje i zavarivanje. Utjecaji na zavarljivost: a) Al2O3 prirodna oksidna koica na hladnom materijalu je debljine oko 0,01 mm. Daje dobru kemijsku otpornost. Aluminij oksid Al2O3 ima visoku temperaturu taljenja (2050 oC) i ini tekoe pri zavarivanju. Sam Al2O3 je bezbojan i vrlo tvrd. U prirodi se javlja obojen od prisustva drugih metala i u malim koliinama kao rubin, safir, korund ili glinica. Al2O3 kao troska je teka 3.2 gcm-3 i ulazi u talinu. Pri visokim temperaturama toplinske obrade ili zavarivanja krutog ili rastaljenog Al stvara se na povrini deblji sloj oksida kao i na kapima metala, pa se ne moe dobiti homogen zavareni ili lemljeni spoj zbog ukljuaka oksida. Koica oksida se ukljuuje u zavareni spoj kao nemetalni ukljuak. Za uspjeno zavarivanje potrebno je odstraniti ili razoriti oksidnu koicu prije poetka i za zavarivanja djelovanjem elektrinog luka u inertnoj atmosferi (elektroda na "+" polu), pracima za zavarivanje pri plinskom zavarivanju i lemljenju, kemijskim nagrizanjem povrine osnovnog i dodatnog materijala ili mehanikim odstranjivanjem. Kod elektrootpornog zavarivanja deblji sloj oksida predstavlja i izolator, pa je potrebno posebno ienje. Deblji sloj se javlja napr. pri toplinskoj obradi. b) Dobra toplinska vodljivost. Za isti Al iznosi 240 Wm-1 oC-1, a za Al - legure izmeu 117 i 155 W m-1 oC-1 pa su za zavarivanje potrebni snani koncentrirani tokovi energije i visoki toplinski input unato niskoj temperaturi talita. Ako se zavaruje sa slabim i nedovoljno koncentriranim tokovima energije, nastaje iroka ZUT sa omekanom strukturom. Zbog visoke toplinske vodljivosti istog Al, velika je vjerojatnost pojave poroznosti. Kod zavarivanja veih debljina potrebno je predgrijavanje da se izbjegne poroznost.

c) Jaka elektrina vodljivost. Zahtijeva velike jakost struje i kratko vrijeme elektrootpornog zavarivanja. d) Veliki koeficijent toplinskog istezanja uzrokuje vea stezanja i deformacije pri hlaenju, pa je mogua pojava pukotina zbog jakog stezanja. e) Rastvorljivost vodika u rastaljenom materijalu je velika. Pri kristalizaciji, zbog naglog pada rastvorljivosti, oslobaaju se mjehurii vodika, koji mogu uzrokovati poroznost. f) Pri zagrijavanju se ne mijenja boja kao kod elika, pa se ne moe procijeniti temperatura na temelju boje pri zagrijavanju do talita, to priinjava potekoe kod zavarivanja i lemljenja. g) Sklonost vruim, a u manjoj mjeri i hladnim pukotinama ovisi o kemijskom sastavu i uvjetima zavarivanja h) Omekanje na mjestu zavarenog spoja. Hladnom deformacijom Al - materijali postaju znatno vri. Na mjestu zavarenog spoja zbog ljevake strukture vstoa je najmanja, kao u meko arenom stanju. Ovo slabljenje je razlog da se u avio industriji jo uvijek mnogo koriste zakovani spojevi i svornjaci slini zakovicama (engl. lockbolt fastener) napravljeni od titan legure 6Al-4V. Za takav sluaj bi se moglo raunati s koeficijentom slabljenja zavarenog spoja oko 0.6 zbog mehanikog slabljenja (omekanja) zavara.
podruje smanjenja vrstoe 200 Rm, N/mm 400 350 300 250 200 400 neposredno nakon zavarivanja 0 200 600 C
2

400 600

nakon 3 mjeseca nakon 1 mjesec

ZUT - temperatura

Na mjestu zone taljenja i u zoni utjecaja topline je najnia vrstoa

Zona rekristalizacije (neusmjereno zrno) Zona pogrubljenja zrna Zona djelominog taljenja Zona djelominog taljenja

naprezanja (pukotine) kisik (ukljuci oksida) vodik(poroznost)

OM

ZT

smanjenje vrstoe radi utjecaja topline

Zone zavrenog spoja na hladno deformiranom Al materijalu (isti Al ili legura)

Prikaz najeih greaka zavarenog spoja na Al -materijalima

vrstoa i grupe Al materijala: isti Al ima vrstou 90 - 190 MPa, ovisno o stanju isporuke (tvrdi, 1/2 tvrdi, 1/4 tvrdi, meki - prema stupnju hladne deformacije). vrstoa Al materijala se moe povisiti na vie naina: 1. hladnom deformacijom, 2. legiranjem, 3. toplinskom obradom 4. kombinacijom, npr. legiranjem i hladnom deformacijom.

Rm, N/mm 2 400

400 N/mm 2

40 o /o

AlMg 5 300 AlMg 3

300 Rm Rp 0,2 200

Rm

30 A5 20

200

A5 Rp 0,2

Al 995 100

100

10

0 meko 1/4 tvrdo 1/2 tvrdo 3/4 tvrdo tvrdo

2 Sadraj Mg

o/

0
o

Stupnjem hladne deformacije poveava se vrstoa.

Legiranjem se moe poveati vstoa.

Mehanika svojstva se mogu znaajno poveati legirajuim elementima tvorei tako legure aluminija. Pri tome se razlikuju dvije grupe: 1. Al-legure bez strukturnog ovravanja tzv. "nekaljive legure" Grupe nekaljivih legura: Al Mn, Al Mg Mn, AlMg. 2. Al-legure sa strukturnim ovravanjem tzv. "kaljive legure". Grupa kaljivih Al legura: Al Cu Mg, Al Mg Si, Al Mg Si, Al Zn Mg, Al Li Cu Zr, Al Li Cu Mg Zr U inenjerskoj praksi najveim dijelom se koriste valjani i preani (ekstrudirani) proizvodi, zatim lijevani i kovani. Ovdje e biti iskljuivo rije o valjanim i preanim legurama tj. o tzv. gnjeenim legurama (franc. l'aluminium et les aliages d' aluminium corroyes; engl. wrought aluminium and aluminium alloys; njem. Knet Legierungen). Aluminij vrlo je podesan za plastino oblikovanje (jer ima dobru istezljivost), ali ima slaba mehanika svojstva. Mehanika svojstva se mogu znaajno poveati legirajuim elementima tvorei tako legure aluminija. Pri tome se razlikuju dvije grupe: Aluminij i Al - legure bez strukturnog ovravanja. Ovravanje se u ovom sluaju postie kombinacijom efekata dodavanja legirajuih elemenata (Mg, Si, Mn, Fe i drugih), hladne plastine deformacije i arenja. Postie se cijela lepeza mehanikih svojstava od mekog stanja s minimalnim mehanikim vrijednostima i maksimalnom plastinosti do tvrdih stanja s maksimalnom vrstoom i granicom razvlaenja, te minimalnom plastinosti. U ovu grupu spadaju familije legura prema normama SAD: aluminij (1000), legure s manganom (3000), te legure s magnezijem (5000). Nelegirani aluminij (1000): Nelegirani aluminij se razlikuje po istoi, tj. po ueu pojedinih "neistoa" Fe, Si u aluminiju. Posjeduje izvanrednu otpornost prema atmosferilijama, odlinu toplinsku i elektrinu vodljivost i izvanrednu plastinost (sposobnost oblikovanja). vrstoa je mala. Primjena mu je vrlo rairena (elektroindustrija, kemijska industrija, petrokemija, dekorativna upotreba, graevinarstvo). Zavarljivost je odlina. Legura sa manganom (3000): Mangan je osnovni legiraju}i element u ovoj familiji Al-legura. Legura AlMn (3003) je najei i pravi predstavnik ove familije. Ova legura ima izvrsnu plastinost, otporna je na atmosferilije, dobro je zavarljiva. Upotrebljava se za duboka vuenja, za izmjenjivae topline i sl. esto upotrebljiva legura iz ove familije je Al Mg Mn (3004) iz koje se proizvode konzerve za pie (tzv. can stock) kao i za cijevi proizvedene iz trake zavarivanjem.

Legure sa magnezijem (5000): U ovoj familiji osnovni legirajui element je magnezij, obino do 5 %, a ponekad se dodaje mangan i krom. Ove legure posjeduju osrednja mehanika svojstva, dobro se zavaruju i imaju znatno poboljana mehanika svojstava pri niskim temperaturama. S veim sadrajem magnezija odlino se ponaaju u morskoj atmosferi. Oblikovljivost je dobra ali opada s porastom sadraja magnezija. Primjena im je vrlo raznovrsna: graevinarstvo, brodogradnja, ureaji za desalinizaciju morske vode, posude, razliite cisterne za transport. Zavarljivost je dobra. Mehanika svojstva nekih Al - materijala Legura Serija 1000 Tip Internacionale oznake Al 1050A 1070A 1100 1200 1080 Al-Mn 3003 3004 3005 3105 Al-Mg 5086 5083 5056A 5456 5052 5005 5454 5754 5254 5182 Al-Cu 2011 2030 Al-Cu-Mg 2017A 2618A 2024 (2124) 2014 (2214) 2219 Al-Si-Mg 6005A 6060 6061 6082 6081 6106 6351 Al-Zn-Mg 7020 7021 7039 7049A 7175 7075 7475 7010 7150 7050 0 Raspon mehanikih karakteristika (MPa) 100 200 300 400 500 600 700

Toplinski 3000 Neovrstive legure 5000

2000

6000 Toplinski ovrstive legure

7000

Al-ZnMg-Cu

Granica razvlaenja Rp ---------------------------Prekidna vrstoa Rm ----------------------------

Al-legure sa strukturnim ovravanjem ("kaljive legure") Ova grupa Al-legura sadri bakar (Cu), silicij (Si), magnezij (Mg), litij (Li), cink (Zn) i skandij (Sc). Ima mogunost strukturnog ovravanja. To ovravanje se postie odreenim toplinskim postupkom. Prvu etapu toplinskog postupka predstavlja rastopno arenje (solution treatment) koje ima za cilj da na povienim temperaturama (450 - 550 oC) rastopi barem jedan od legirajuih elemenata u vrstoj otopini aluminija. Slijedeu fazu toplinskog procesa predstavlja naglo hlaenje nazvano gaenje (Quenching) najee uranjanjem u hladnu vodu. Gaenjem se omoguava zadravanje na okolinoj temperaturi one strukture koju metal ima u zagrijanom stanju u kojem su legirajui elementi "zarobljeni" u prezasienoj vrstoj otopini precipitata (izluevina). Naglo hlaen metal je u nestabilnom stanju i tei stabilnijem stanju pri sobnim temeperaturama. Metal postepeno dozrijeva. Ova pojava popraena sa znaajnim poveanjem vrstoe nazvana je strukturno ovravanje. Trea faza toplinskog procesa moe se odvijati pri normalnim - sobnim temperaturama i tada se radi o prirodnom dozrijevanju (natural ageing) metala, a moe se odvijati i pri neto povienim temperaturama i tada je rije o umjetnom dozrijevanju (artifical ageing). Ovu grupu predstavljaju tri familije legura: legure s bakrom (2000), legure sa silicijem i magnezijem (6000) te legure sa cinkom i magnezijem (7000). Legure s bakrom (2000): Bakar je glavni legirajui element u ovoj familiji ije mehanike vrijednosti dostiu one kod mekih elika. Inae, familija je poznata po popularnom i tradicionalnom nazivu - durali. Upotrebljava se najee za radne - nosive dijelove. Nema dobra antikorozivna svojstva i u pravilu se loe zavaruju. Ova legura esto se oblae (platira, plakira) sa istim aluminijem radi antikorozivne zatite. Masovno se upotrebljava u avioindustriji, naoruanju i mehanikim dijelovima (zakovice, vijci). Legure sa silicijem i magnezijem (6000): Legirajui elementi u ovoj familiji su silicij (Si) i magnezij (Mg) koji tvore ovravaju}i spoj Mg2Si. Posjeduju osrednje mehanike vrijednosti. Izvanredno dobro se oblikuju. Dobro se zavaruju i posjeduju dobra antikorozivna svojstva. Legure se mogu podijeliti na dva dijela: a) bogatije na sadraju silicija i magnezija uz dodatak mangana, kroma, cirkonija. Imaju bolja (vea) mehanika svojstva. Upotrebljavaju se u nosivim elementima. b) siromanije u sadraju silicija i magnezija, to im omoguuje velike brzine preanja i odlinu oblikovljivost uz neto loija mehanika svojstva. Ova familija ima iroku primjenu kao na primjer za dekoracije, prozore, vrata, fasade, zavarene dijelove, cijevi, transportnu opremu, karoserije, za vagone vlakova i za metro jarbole i sl. Legure sa cinkom i magnezijem (7000): Cink zajedno s magnezijem glavni je legiraju}i element ove familije iji predstavnici kad im je jo dodan bakar posjeduju najveu vrstou od svih Al-legura. Konstruktali je njihov popularni naziv. Legure se dijele na dvije grupe ovisno od toga da li sadre ili ne sadre bakar: a) legure sa bakrom posjeduju najveu vrstou. Zavarivati se mogu jedino u specijalnim uvjetima. Loa su im antikorozivna svojstva. Najee se upotrebljavaju u avio i svemirskoj tehnici, naoruanju. b) legure bez bakra posjeduju neto loija mehanika svojstva od prethodne grupe. U pravilu su otpornije na koroziju od legura s bakrom. Upotreba u naoruanju, za nosive elemente (npr, potporanj u rudnicima) i sl. Postupci zavarivanja Al i Al-legura Plinsko zavarivanje (C2H2+O2) s reducirajuim plamenom - vikom acetilena, da plamen ne bude oksidirajui. Koriste se topitelji u obliku praaka i paste (kloridi i fluoridi alkalnih metala) da se kemijski vee i odstrani Al oksid. Ostatke topitelja nakon zavarivanja treba odstraniti, jer uzrokuju koroziju. REL zavarivanje koristi elektrode sa oblogom slinoj topitelju oksida kod plinskog zavarivanja. I plinsko i REL zavarivanje se najvie koristilo od 1910. god. do poslije drugog svjetskog rata. Danas se koriste najvie TIG i MAG postupci.

TIG zavarivanje koristi efekt razbijanja oksidne koice, pomicanjem katodne mrlje, mjesta izlaska elektrona, to znai da se zavar - radni komad prikljuuje na negativan pol izvora istosmjerne struje - na katodu, a W elektroda se prikljuuje na plus pol, koji jae zagrijava W elektrodu. Da se W elektroda ne grije, koristi se izmjenina struja, pa se efekt "ienja" oksida deava, kada je zavar-radni komad negativan, a elektroda pozitivna. Za vrijeme druge poluperiode W elektroda se "hladi", kada je na minus polu. TIG se koristi za tanke limove i predmete do 6 mm. MIG zavarivanje se koristi za deblje materijale, napr. preko 6 mm. Hladno zavarivanje je veoma efikasno za sueono zavarivanje debelih presjeka. Pritiskom se ostvaruju velike sile na su~eljenim povr{inama, javljaju se velike trajne deformacije, oksidna ko`ica puca i ~isti Al materijal se spaja, jer atomi dolaze na dovoljnu me|usobnu udaljenost djelovanja me|uatomskih kohezionih sila. Elektrootporno zavarivanje zbog dobre vodljivosti elektri~ne struje i topline treba provoditi s velikim jakostima struje (do 100 kA) i kratkim vremenima (napr. 4 - 15 perioda izmjenine struje 50 Hz) za tokasto zavarivanje. Tekoe se mogu oekivati zbog prisutnog sloja Al-oksida, koji djeluju kao izolator, posebno, ako je deblji. Osim navedenih postupaka koriste se i drugi postupci zavarivanja odnosno druge tehnike spajanja: difuzijom kondenzatorsko s pranjenjem (slino elektrootpornom), ultrazvukom, trenjem, snopom elektrona, eksplozijom, plazma (i mikroplazma za debljine 0,2 do 1,5 mm) pod troskom, pod prahom, ljevako, te lemljenje i ljepljenje Od svih postupaka TIG i MIG se najvie koriste. Za oba postupka proporuuje se rad sa impulsnim strujama pomou kojih upravljamo prijelazom kapljica u luku i ostvarujemo kvalitetniji spoj. Postupci zavarivanja pritiskom: hladno, trenjem, ultrazvukom i eksplozijom su prigodni za zavarivanje Al materijala s drugim materijalima; napr. spoj elik- Al, Cu - Al, Ti - Al, Al - staklo, Al - keramika (ultrazvuk, difuzijsko). Priprema rubova zavarenih spojeva treba omoguiti: ienje od neistoa, suenje, odmaivanje od prethodnih operacija i odstranjivanje oksidne koice, ako je deblja. Oksidna koica moe biti deblja nakon napr. toplinske obrade. Odstranjivanje je mogue mehanikim obradama ili kemijskim sredstvima. I nakon kratkog vremena u slobodnoj atmosferi e se formirati vrlo tanki sloj oksida. Alat za ienje treba se koristiti samo za Al. etke trebaju biti od nerajueg elika. Radni prostor za Al treba biti odvojen od prostora za obradu elika ili drugih materijala zbog estica koje se mogu unijeti u Al materijale, a koje e kasnije uzrokovati koroziju. Dodatni materijal takoer treba istiti - odmastiti (alkoholom, acetonom, trikloretilenom). Preporuuje se da se ica provlai kroz manji otvor, koji je na ulazu otar da skida tanki sloj povrine. Tako prije upotrebe "ogulimo" oksidnu koicu. U elektrinom luku izgaraju elementi napr. Mg. Potrebno je npr. koristiti icu s napr. 5 % Mg za zavarivanje legure s 3 % Mg, jer e dio Mg iz ice izgoriti tijekom zavarivanja. Poroznost je najea greka koja se moe javiti u zavarima, a uzrokovana je vodikom zbog: 1. prisustva vodika u atmosferi luka (vlaga, masnoe, ....), 2. velike topivosti vodika u talini, a zatim smanjenja topivosti u krutom stanju za oko 10 puta. I sloj Al oksida na OM i DM apsorbira vlagu, pa moe uzrokovati poroznost. Potrebno je sprijeiti ulaz vodika (odstraniti mogue izvore vodika) i/ili omoguiti efuziju (izlaz) vodika odgovarajuim postupkom i reimom zavarivanja. Predgrijavanje smanjuje odvoenje topline i smanjuje vjerojatnost pojave poroznosti. Pored vodika Mg i Zn - lako isparljivi elementi pri visokim temperaturama zavarivanja mogu uzrokovati poroznost.

Tople pukotine. Tople pukotine se mogu javiti, a one su posljedica poprenih reakcijskih naprezanja pri stezanju. Smjer kristalizacije i veliina kristala, te sadraj neistoa utjeu na pojavu pukotina. Za sprijeavanje toplih pukotina danas se koriste dodatni materijali s dodacima Ti, Zr i Cr do 0.1%. Ovi elementi e dati sitnije zrno jer stvaraju vie klica kristalizacije pri skruivanju. Moe se sumirati da na pojavu toplih pukotina utjeu: kemijski sastav OM i DM, reakcijska naprezanja, reim zavarivanja (veliina i oblik kupke, brzina hlaenja) i mijeanje OM i DM. Predgrijavanje i pravilan slijed zavarivanja e smanjiti vjerojatnost pojave toplih pukotina. Toplinska obrada kaljivih Al-legura obuhvaa tri koraka: 1. Homogenizacija (470 - 530 oC) 2. Hlaenje odre|enom brzinom 3. Dozrijevanje pri sobnoj ili povienoj temperaturi pod kontrolom - umjetno dozrijevanje. Mogue je i prirodno dozrijevanje, pri sobnim temeparaturama koji traje due (i nekoliko mjeseci). Mehanika obrada. Zavaren spoj ima grubozrnatu (ljevaku) strukturu s niskom vrstoom. Hladnom deformacijom ZT ekianjem ili provlaenjem kroz valjke od tvrde gume ili elika moe se poveati Rm, Re i tvrdoa zavara. Zone u ZUT mogu ostati mekane.
vrstoa / Tvrdoa

ekian zavar

75

50

25

25

50

75

Udaljenost od zavara

vrstoa omekanog zavara se moe poveati hladnom deformacijom zavara ekianjem ili valjanjem