MODRA RIJEKA - DIZDAR

Pjesma Modra rijeka je okrunila Dizdarev pjesniki put i njena hermetinost i vieznanost, njena melodija i njena struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i zauujua zvukovna orkestracija prepliu sa nesluenim naznakama neega to se nagovjetava, to postoji, a to se ne zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj Dizdarevoj pjesmi. O njoj su pisali Vlatko Pavleti, Krunoslav Pranji, Kasim Prohi, Enes Durakovi, Marko Veovi i mnogi drugi. Gotovo svi koji su pisali o ovoj pjesmi pitali su se ta je to to tu pjesmu ini udnom: da li ovu pjesmu treba shvatiti kao metaforu pjesnikog traganja za tajnom svijeta, da li je to iskuenje nemogunog2, da li je to savrenstvo nemutosti, ili, moda, ta pjesma upuuje na drugu obalu kao onostranost nae egzistencije. ini se da upravo literarna vrijednost ove pjesme, koja je duboko ukorijenjena i oslonjena na nau tradiciju i u nau svijest, kao i poimanje smisla ivota i smrti u Kamenom spavau, daje mogunost polivalentnih tumaenja i saznanja. Fenomen recepcije ove pjesme moe biti odreen razliitim sadrajima i tumaen u otkrivanju vlastite aktuelizacije ove literarne tvorevine na osnovu individualnog poimanja pjesme, ali i cjelokupnog literarnog i ivotnog itaoevog iskustva. Moda nigdje se ne moemo blie susresti sa fenomenom alteriteta kao kada je u pitanju tumaenje Modre rijeke. Ova pjesma se najprije pojavila na Strukim veerima poezije 1969., a zatim je objavljena te iste godine u nekoliko listova i asopisa. Nakon toga je uvrtena u drugo izdanje Kamenog spavaa 1970. godine da bi potom bila izostavljena iz treeg izdanja i uvrtena kao uvodna pjesma u novu zbirku pod nazivom Modra rijeka (1971.). U raznim verzijama, esto i sa mnogo tamparskih greaka, ova pjesma se pojavljivala u mnogim jugoslavenskim listovima i asopisima. Sklon mijenjanju stihova u novim izdanjima, Mak Dizdar je i sam objavljivao pjesmu sa novim izmjenama a da je put do konanog oblika bio dug i mukotrpan, potvruju i verzije ove pjesme sauvane u Muzeju knjievnosti u Sarajevu. Jezika struktura ove pjesme odmah u poetku je markirana kao klju za njeno razumijevanje, a Kasim Prohi je konstatovao da je sve to je u Modroj rijeci imenovano zaumno jer je tonalitet odreen leksikom potpuno drukijeg reda. Nesumnjivo je da je Modra rijeka u filozofskom i u poetskom, ali i u lingvistikom smislu, najpotpunija i najzaokruenija pjesma Maka Dizdara. U konanoj verziji (objavljenoj u zbirci Modra rijeka (1971.), ova pjesma ima ovakav izgled: M`dr rijka N`kto n` zn gdj` je na

M`lo znmo `l je znno

Iza gre iza dla Iza s`dam iza `sam

I j` h` i j` l` Pr`ko mrnh pr`ko grkh

Pr`ko gl`ga pr`ko dr`e Pr`ko `ge pr`ko st`ge

Pr`ko sltnj pr`ko smnj Iza d`vet iza d`set

T`mo d`lje ispod zmlje I namo ispod n`ba

I j` d`blj i j` j` Iza tnj iza tm`e

Gdje pijtlovi n pjevaj Gdje se n` zn za gls r`ga

I j` h`e i j` l`e Iza ma iza b`ga

ma jdna m`dr rijka irka je dubka je

St godn irka je

T`su ljta dubka j`st

O duljni i n snjj Tm` i tm`a n`prebln

ma jdna m`dr rijka

ma jdna m`dr rijka Vlja n`ma pr`ko rijke

Kao to se vidi, ova pjesma je ispjevana u trinaest distiha sa posebno izdvojenim stihom Ima jedna modra rijeka. Taj stih, tako izdvojen, ima neospornu sintetsku ulogu, koja nakon akumuliranja itavog niza pojmova istie jednu od osnovnih poruka pjesme. Za razliku od veine pjesama u Kamenom spavau, Modra rijeka je ispjevana u pravilnim osmercima s cezurom poslije etvrtog sloga, to pjesmi daje ubrzani ritam narodne lirske pjesme. Meutim, takva silabika organizacija ne bi dala takve naglaene ritmike elemente da nije briljivo pravljene zvukovne orkestracije, pa su elementi fonoloke osnove ritma veoma bitni. Ritmu ove pjesme doprinosi i veliki broj dvoslonih rijei (vie od 60%) sa naglaenim prvim slogom i pravilnim smjenjivanjem naglaenih i nenaglaenih slogova. Troslone rijei u ovo j pjesmi samo su rijeka (ponavlja se tri puta, ali se u ritmu pjesme osjea kao dvoslona, jer takav izgovor zahtijeva osmeraka struktura stiha rjeka), pijetlovi (mada se ova rije izgovara kao pjetlovi, jer to zahtijeva slogovna struktura stiha), duljina, iroka, duboka, pjevaju. Jedina etveroslona rije je neprebolna. Takva konstelacija stiha uspostavljena je i rasporedom vokala i konsonanata. Iako je odnos konsonanata i vokala 54:46, to je u granicama mjerenja koji su pravili mnogi lingvisti, in i se da u pjesmi preovladavaju vokali. Vjerovatno je to zbog toga to u pjesmi ima veliki broj sonanata (vie od 40% svih konsonanata). Uestalost pojedinih vokala u ukupnoj vokalskoj strukturi Modre rijeke je sljedea: a (pojavljuje se 56 puta) 27,7 %, e (55 puta) 27%, o (39 puta) 19 %, i (36 puta) 17,9 %, u (15 puta) 7,4 %. U odnosu na mjerenja uestalosti pojedinih vokala to ih je napravio M. arki, prema proznom tekstu nema velikih odstupanja. U konsonantskoj strukturi Modre rijeke neto vi e od prosjeka ukupnog postotka svih konsonanata imaju jedino j(11 %), k (7,5 %), r (9,5 %) i posebno z (5,5 %). U pjesmi nema suglasnikad, f, c i , a v i se pojavljuju samo jednom. Ostali konsonanti su u omjerima koji gotovo odgovaraju proznom

tekstu. ta je, onda, to ovu pjesmu ini tako melodinom? Osim osmerake pravilne postavke stiha ini se da presudnu ulogu ima ukupan raspored vokala kao i njihova naglaenost, odnosno nenaglaenost. U rasporedu akcenata vidi se da su u dvoslonom rijeima, dominantnim u cijeloj pjesmi, naglaeni prednji slogovi u gotovo pravilnom rasporedu (naglaen-nenaglaen slog, to bi prema antikim kriterijima znailo da je pjesma ispjevana u trohejskoj stopi). Tome svakako u znatnoj mjeri doprinosi i uestalost naglaenih vokala u dosta pravilnom rasporedu: Malo znamo al je znano (u sva etiri akcenta nosilac sloga je vokal a), iza gora iza dola (naglaeni su slogovi u kojima je nosilac akcenta vokal o), preko mornih preko gorkih (ponavljaju se poslije cezure naglaeni vokali eo eo), itd. U pjesmi dominiraju sekvenceao, odnosno oa: malo, znamo, znano, gora, dola, modra, duboka, iroka, gloga, roga, boga. Naravno, akcent u ovoj pjesmi svojim rasporedom na prednjim slogovima ima veoma bitnu ritmiku funkciju, ali on nije, kao to smo vidjeli, jedini nosilac ritma pjesme. Uz akcent u ovoj pjesmi veoma znaajan ritmiki efekt imaju i postakcenatske duine ( m`dr, preko mrnh preko grkh, preko sltnj preko smnj, itd). I u pjesmi Modra rijeka susreemo se sa fonomotivacionim ponavljanjima i spajanjem, vukovnom analogijom, rijei koje nemaju semantiku srodnost. Imenice ega i stega gotovo i nemaju nikakvu semantiku vezu, ali u stihupreko ege preko stege, unutar konteksta, te dvije rijei funkcioniraju sinonimski skladno. Dok u prethodnom stihu glog i dra imaju slino znaenje, u drugom stihu, zahvaljujui upravo prethodno usaglaenom znaenju, zvukovna analogija ega-stega dobija i svoju semantiku stranu i ini distih sintaksiko-semantiki usaglaenim. Takav denotat ostvaruje skladan zvukovni i semantiki kontekst, jer pjesnik unutar organizacije teksta uspostavlja fonomotivacione veze. U selekciji i u izboru leksikog materijala u ovoj pjesmi pjesnika je vodila zvuna a ne semantika strana rijei, jer je sjedinjavao one leksike jedinice koje, inae, nemaju gotovo nikakvu srodnost u poetski neorganizovanom tekstu. Takva zvukovna ponavljanja, meutim, upuuju svojom simbolikom i odreene sintaksike veze kao i paralelizme u strukturi stihova. U pjesmi melodiju ne daju samo vokali, jer u pojedinim stihovima koncentrisani su sonanti, to moemo vidjeti ve u drugom stihu: malo znamo al je znano Rima u ovoj pjesmi takoer znaajno utjee na ukupnu zvukovnu harmoniju ove pjesme. Meutim, glasovna podudaranja nemaju odreene pravilnosti, jer se smjenjuju unutranje i vanjske rime, tako da se esto moe govoriti i o rimi, ali i o asonantsko -aliteracijskoj vezi: ne zna-ona, znamo-znano, hue-lue, ege-stege, devet-deset. Tek u estom distihu pojavljuje se klasina vanjska rima: i jo dublje i jo jae /

iza utnje iza tmae. Dok se u prvih pet distiha uglavnom podudaraju naglaeni slogovi i po kvantitetu i po kvalitetu, u ovom, estom stihu, rijei tnja i tm`a imaju razliit kvalitet akcenta (dugouzlazni naspram kratkosilaznog), ali to remeenje ustaljenog ritma zaustavlja rima jer se genitiv tm`e rimuje sa komparativom j`e sa istim kvalitetom akcenta (kratkosilaznim `) . U cijelom toku pjesme samo se jo jednom pojavljuje vanjska rima (roga-boga), ali ima ponavljanja istih konstrukcija unutar stihova, i po akcentu i po strukturi: preko sltnje preko smnje, i jo d`blje i jo j`e, irka je dubka je, o duljni i n snjj, itd. Na taj nain stihovi u Modroj rijeci su vrsto uvezani, jer brojne poliasonance i polialiteracije u svom pravilnom rasporedu i ine ovu pjesmu izuzetno harmoninom. I Leksika ponavljanja takoer pojaavaju zvukovna, asonantska i aliteracijska, ponavljanja a ti me i ukupnu zvukovnu harmoniju unutar cijele pjesme (preko se ponavlja devet puta, jo est puta, prijedlog iza deset puta, rijekaetiri puta, iroka, duboka, hue, lue, po dva puta, itd.). Svaki distih djeluje kao sintaksiko-semantiko jedinstvo koje vodi kulminativnom kraju pjesme u kome stih ima jedna modra rijeka prekida takvu pravilnost. Inae, kompoziciono se Modra rijeka moe podijeliti na nekoliko izdvojenih dijelova. Nakon prvog distiha ( Nikto ne zna gdje je ona / malo znamo al je znano), koji saopava da znamo i ne znamo gdje je ona, slijedi gotovo narativni ton u obezglagoljenom kontekstu u pravilnom rasporedu naglaenih i nenaglaenih slogova u pet distiha, da bi se promijenjenim ritmom i drugaijim rasporedom naglaenih i nenaglaenih slog ova (gdje pijtlovi n pjevaju / gdje se n` zna za gls r`ga), djelimino takav ritam prekinuo i ponovo uspostavio (distih i jo h`e i jo l`e / iza ma iza b`ga). Poslije toga slijedi neto ravnija linija koja se zavrava ponavljanjem kljunog stiha ma jdna m`dr rijka i poentom vlja n`ma pr`ko rijke. Svaki stih ove pjesme ima svoju unutranju harmoniju u potpuno izgraenoj misaonoj i semantikoj zaokruenosti. Vidljivo je da je u pjesmi Modra rijeka sistem ekvivalentnih gramatikih jedinica i konstruktivnih modela veine stihova oigledan i gotovo da bi se mogao prevesti u matematike formule: prijedlog + imenica u genitivu (ili poimenieni broj ili poimenieni pridjev) + prijedlog + imenica u genitivu (ili poimenieni broj ili poimenieni pr idjev)

(iza gore iza dola, iza sedam iza osam, preko gloga preko drae, preko mornih preko gorkih, preko slutnje preko sumnje, preko gloga preko drae, preko ege preko stege i sl.). Na slian nain pravljeni su stihovi u kojima su prilozi (i jo dublje i jo jae, i jo hue i jo lue).

Dodatnu ritminu snagu takoer daje svaki stih tokom cijelog toka pjesme koji dobija ubrzanje to se blii kraju. Ritmiko ubrzanje pjesmi daje i smjena jednoslonih i dvoslonih rijei, naglaenih i nenaglaenih slogova. Iako je pjesma ispjevana u pravilnim osmercima, broj rijei u distisima je veoma nejednak: od 12 distiha, po osam rijei imaju drugi, etvrti, peti, deveti, deseti i posljednji distih, devet ima jedanaesti distih, po deset trei, esti i osmi distih, a po 11 prvi i sedmi. U pjesmi ima 114 rijei (promjenljivih 59 i nepromjenljivih 45), a od toga su 24 imenice, 14 glagoli, 10 pridjevi, 17 prilozi, 18 prijedlozi. Meutim, takva morfoloka podjela moe se prihvatiti samo uslovno, jer unutar stihova brojevi ( sedam, osam, devet, deset) zvue poimenieno ili bar nedoreeno, a oblik tisu upotrijebljen je sa deformacijom osnovnog etalonom restrikcijom finalnog vokala a. I broj jedna (u stihu Ima jedna modra rijeka, koji se ponavlja tri puta) unutar konteksta djeluje kao pridjev. Isto tako, pridjevi mornih igorkih takoer djeluju poimenieno, tako da istiu atributsko-objekatsku sintagmu modra rijeka, koja i jeste prava imenika sintagma (uz tma i tmua neprebolna). Imenice u ovoj pjesmi uglavnom oznaavaju neke metafizike pojmove:slutnja, utnja, sumnja, um, bog, ili neke pojmove koji idu uz tekoe ivota, to se uklapa u opi koncept zbirke Kameni spava: ega, stega, glog, draa, tma i tmua. Glagola u ovoj zbirci ima malo i oni su uglavnom u prezentu: (ne) zna se ponavlja dva puta (znamo), ima tri puta, je 5 puta, pjevaju, sanjaj, jest po jedan put. K. Pranji je s pravom istakao da je upotreba dueg oblika prezenta treeg lica glagola biti-jesam u stihu Sto godina iroka je / tisu ljeta duboka jest pravi Dizdarev pjesniki majstorluk, jer oblik jest koji ne remeti osnovnu silabiku postavku stiha, snano pojaava nunost trajanja, ali i nunost moranja dolaska do imaginativne modre rijeke. Vei dio pjesme je bez glagola, ali to ne ini pjesmu ni u emu ne dostatnom, jer druga pjesnika sredstva, ritam i smjena naglaenih i nenaglaenih slogova, posebno brojeva, pridjeva i priloga, nadomjetavaju odsustvo glagola. Sve je u takvoj postavci poremeeno: nema glagola, a brojevi i pridjevi su poimenieni, to istie i nepromjenljive rijei, prijedloge preko i iza. Ti prostorni prijedlozi (iza i preko) imaju veoma bitnu ulogu u strukturi pjesme, jer oznaavaju prostor iako pjesma govori i o prostoru i o vremenu (tisu ljeta duboka jest). U pjesnikom kontekstu ti prijedlozi imaju dodatnu semantiziranu ulogu i gotovo da djeluju deiktiki u oznaci prostora, odnosno mjesta. Sintaksa ove pjesme je dosta pojednostavljena: u pjesmi nema smjene razliitih glagolskih oblika, gradaciona ponavljanja su mahom jukstaponirana ili pojaana polisindetskim intenzifikatorom i, imenice zbog kratkoe stiha ne prave mnogo padenih oblika. Prividna jednostavnost izraza, meutim, pokazuje sloenije poetske postupke u pjesnikom saimanju. Sve je u ovoj pjesmi veoma skladno organizirano u

nizu koji svojim ritmom pravi gradaciju u parovima, pridjevskim, gorkih-mornih, brojnim, sedam-osam, devet-deset, prilokim, hue-lue, dublje jae, i nizom imenica, takoer u parovima, u genitivu jednine sa prijedlogom preko:ege-stege, slutnje-sumnje, gloga-drae. Mak Dizdar je u mnogim svojim pjesmama volio suprotstavljati antonime ili gomilati sinonime vodei rauna o njihovom zvuanju. I u ovoj pjesmi je zvuk veoma bitan, a melodija ove pjesme ritmiki je tako postavljena da se unakrsno prelamaju i sin onimi i antonimi. Pjesma je napravljena od vie istih gramatikih paralelizama ili slinih strukturnih modela, ali sve u pjesmi funkcionie izuzetno harmonino, sa bogatstvom sazvuja, ujednaenim ritmom i melodijom kojom odzvanjaju gotovo svi stihovi ove izuzetne pjesme. U pjesmi se pojavljuju vie lica iskazanih najprije odrinom zamjenicom nikto, prvim licem mnoine (malo znamo, valja nama preko rijeke), treim licem mnoine (gdje pijetlovi ne pjevaju), drugim licem jednine (o duljini i ne sanjaj), te modrom rijekom kao dominantnim subjektom cijele pjesme. Tu je i bezlini oblik: znano. Meutim, mnogo je imenica koje oznaavaju prostor ( gora, dol), metafizike sfere (slutnja, sumnja, utnja, um, bog), i vrijeme (sto godina, tisu ljeta). Pridjevi i prilozi takoer oznaavaju ljudsko iskustvo (preko mornih, preko gorkih, i jo hue i jo lue, i jo dublje i jo jae). Prvo lice u drugom stihu (Malo znamo al je znano) omoguuje dalje eliptino govorenje, bez glagola u cijelom nizu nabrajanja u kojima se prepliu imenice, brojevi, pridjevi i prilozi. I Modra rijeka ima vie verzija. U konanoj i posljednjoj verziji se pojavila u posljednjoj pjesnikovoj zbirci Modra rijeka. U verzijama pjesme u Muzeju knjievnosti vidljivo je da se pjesnik dugo muio da nae formu koja bi najsnanije iskazala njegovu misao. Pjesma je najprije poinjala stihom Mi ne znamo gdje je ona, potom je prekrien prvi dio stiha (Mi moramo), te napisano Nitko ne zna. Pjesma je, dakle, poinjala neodreenom zamjenicom nitko ali je taj oblik vraen u jo raniji i arhainiji: nikto. Opravdano se postavlja pitanje zato je pjesnik upotrijebio takav arhaini oblik, kakvih je dosta bilo u Kamenom spavau. ini se da je ta vezanost za arhaini oblik jednostavno prenesena u ovu pjesmu, jer je u njoj sve u znaku onog to je bilo, onog iza uma iza boga, a ta svevremenost i odlazak u prolost koja je duboka tisu ljeta jeste potenciranje opeg ljudskog iskustva o ivotu i smrti. Takva tajna i dalje je bezmjerno daleko, pa je zbog toga arhaini oblik odrine zamjenice bio pogodniji za opu atmosferu pjesme. U pjesmi su vrene i mnoge druge promjene: umjesto stiha iza gore iza dolastajao je stih iza brda iza dola, pa potom iza gora iza dola. Ova izmjena je veoma bitna jer se mijenja i ritam pjesme. Stih iza gora iza dola imao je razliite akcente (iza gra iza dla) mada se taj stih moe oznaiti i sa istim akcentima: iza

gr iza dl a u tom sluaja oblik imenice do (genitiv mnoine dl) oznaavao bi skraenu mnoinu koja se moe uti u Hercegovini (doli dolovi). Umjesto stiha preko gloga preko drae stajalo jepreko trnja preko drae, umjesto priloga dublje stajao je prilog dulje. Stihovapreko slutnje preko sumnje uope nije bilo i oni su naknadno dodati. Zato je bilo vie stihova koje je pjesnik izbacio: i jauka i leleka / vilenjaka vukodlaka, te i jo dalje i jo gore. Stihovi gdje pijetlovi ne pjevaju / gdje se ne zna za glas roga prvobitno su imali ovakav oblik: Gdje pjetao ne uje se, zatim Gdje s ne uje pjev pijetla / gdje se ne zna za glas roga, pa potom Gdje ne ima pjeva pijetla / gdje ne ima glasa roga. Isto tako, stihovi Sto godina iroka je / tisu ljeta duboka jest najprije su glasili ovako: Sto godita iroka je tisu ljeta duboka je obogaeni su bitnom ritmikom i semantikom izmjenom: Sto godina iroka je tisu ljeta duboka jest. Bilo je i drugih izmjena: stih O duljini i ne sanjaj prvobitno je glasio drukije: O duljini i ne zna se, odnosno O duljini ne sanja se, stih preko gorkih preko mornih imao je neznatnu izmjenu, jer se rimovao (preko gornih preko mornih), stih malo znamo al je znanoprvobitno je imao oblik malo znamo ali znano. U posljednjoj verziji, u zbirci Modra rijeka, dodat je distih Tamo dolje ispod zemlje I onamo iznad neba Meutim, najbitnija izmjena je bila u posljednjem stihu koji je glasio ovako: Ima jedna modra rijeka Mi moramo preko rijeke Promjenom prezenta glagola nepotpunog znaenja morati u okamenjeni glagolski oblik valja ( Valja nama preko rijeke) pjesma je definitivno zaokruena snanom, ritmiki efektnom obezlienom formom, koja se povezuje sa isto tako pasivnom i obezlienom formom na poetku pjesme: Malo znamo al je znano. Takva opozicija (znamo-ne znamo) kljuna je za razumijevanje cijele pjesme i itavog stilskog postupka. U izboru leksema pjesnik je strogo vodio rauna. U ovoj pjesmi nema nijedne strane rijei. Modra rijeka ustvari se naslanja na domau leksiku i na narodnu tradiciju. Osim osmerca, stiha narodne lirske pjesme, i pojedini izrazi kao i sintagme u puuju na narodno iskustvo: Nikto ne zna, iza gore iza dola, gdje pjetlovi ne pjevaju, gdje se ne zna za glas roga, tma i tmua stilizovani su narodni izrazi. I posljednji stih Valja nama preko rijeke jeste jedan od narodnih izraza kakvih u pjesnikovom zaviaju ima dosta. Vjerujui u magijsku mo jezika, Mak Dizdar u dosta svojih pjesama preuzimao je ritam narodnih brzalica a u Modroj rijeci naslanjanje na tradiciju narodnog izraza je isto tako vidljivo. U ovoj pjesmi je spojeno pjesnikovo zaumno shvaanje jezika sa tim narodnim jezikim naslijeem i mitskim

vjerovanjem u jeziku mo u iskazivanju onog to je nedokuivo i neizrecivo. Zato Modra rijeka svojom naracijom i mudrou i djeluje kao neka pradavna narodna bajka. Kao i veina drugih pjesama, i Modra rijeka je ispisana bez interpunkcije. Izuzev poetka pjesme gdje se susreemo sa velikom slovom (Nikto) svi distisi su ispisani uvijek malim slovom, bez ijednog grafikog ili interpunkcijskog znaka. Jedino na zavretku pjesme je dodata crtic a, koja upravo zbog izostanka interpunkcije i drugih pravopisnih odredbi u cijeloj pjesmi, ima funkciju snanog grafostilema: ima jedna modra rijeka valja nama preko rijeke Izostavljanje interpunkcije ne remeti osnovni smisao pjesme, jer ovakva grafika postavka omoguuje polivalentnost znaenja i tumaenja, pa i razliitih interpretacija. Ustvari, interpunkciju u interpretaciji u dikcijskoj napetosti ispisuje italac u svom doivljaju pjesme. Naslov pjesme takoer je lingvistiki interesantan, ali samo onda ako se on doivljava unutar cijele pjesme. Vidjeli smo da je motiv vode jedan od omiljenih pjesnikih simbola Maka Dizdara. Sve te vode, svaki taj vrutak, zdenac, izvor, svaka ta rijeka, to se smjenjuju u svojoj metaforici u mnogim pjesmama ovog pjesnika, dobili su u ovoj pjesmi najdublji poetski smisao. Leksem rijeka u naslovu ove pjesme stvorio je sa atributommodra (koji se inae esto spominje i u drugim pjesmama) neosporno snanu sintagmu, koja izuzetno uspjelo zaokruuje i cijelu poruku zbirke Kameni spava, kao i smisao zbirke Modra rijeka. Vidjeli smo da u poeziji Maka Dizdara ima relativno malo boja a one gotovo uvijek imaju svoju simboliku. U naslovu pjesme Modra rijeka osim simbolike vode, kao stalnog motiva ove poezije, susreemo i epitet modra, svakako s jakim stilskim znaenjem. Plava boja inae oznaava u svojoj simbolici neto to je izmjenino i nadrealno: dan i no i sve ono to ureuje ljudski ivot i njegovu vjenost. Plava boja nije od ovoga svijeta: upuuje na predodbu o mirnoj i uzvienoj vjenosti, koja je nadljudska i neljudska. Modra boja svakako nije isti sinonim i ona oznaava neto to je dublje, tajanstvenije i zagonetnije. Sa takvom oznakom pridjev modrajai je stilem od atributa plava i s obzirom na sadraj i smisao pjesme Maku Dizdaru se nametala svojom simbolikom, ali i ekspresivnou.

SLOVO O OVJEKU Uvodni ciklus u Kamenom spavau sastoji se od pet pjesama pod skupnim naslovom Slovo o ovjeku, ali, poto se u svakoj od njih istim postupkom raspredaju isti motivi, moemo ih itati i kao jednu pjesmu u pet odjeljaka. Klju ovih stihova [iz Prvog slova] krije se u igri trpnih glagolskih pridjeva koja se produuje i u sljedea etiri slova kao temeljni knjievni postupak ovog ciklusa/pjesme. Dizdar kua da otkameni bosanskog krstjanina, jeretika, bogumila zovi ga kako hoe da ga vrati u ivot, da prene kreativne sile u tekstovima koje nam je ostavio (rije tekst ovdje ima znaenje koje joj daje moderna semiotika: tekst je i reljef sa steka). Stoga su jezike igre u Kamenom spavau, pa i u Slovu o ovjeku, veoma vano pjesniko orue: rasplesanim leksemima prizvano je, ponovo dozvano u postojanje, cijelo jedno osjeanje svijeta i ovjekova poloaja u njemu. Parovi trpnih pridjeva: satvoren-zatvoren u prvoj, zatvoren-zarobljen u drugoj, i zarobljen-zdrobljen u treoj strofi, snano ozvuuju pjesmu, precizno ralanjuju njenu strukturu, ali joj daju i jedinstvo, jer svaka sljedea strofa poinje odjekom iz prethodne, a njihovo ulanavanje nee, razumije se, svi itaoci doivjeti na isti nain, ali ini se neizbjenom sugestija sindira sazdanog od razliitih beouga neslobode. Jer jedno je biti zatvoren u koi, to priziva govorni obrt iz ove se koe nikud ne moe, a drugo je biti zatvor en u mozak, to jest u vlastiti nain miljenja koji je naa samica, pomalo kao u Eliota. I nije isto biti zarobljen u srce i biti zarobljen u meso: prvo govori o robovanju strastima (reeno po starinski) a drugo o nebeskom koje tamnuje u zemnom, o besmrtnoj dui u smrtnom mesu to je bilo temelj vjere bosanskog krstjanina. Pali aneo je, uza sve, zdrobljen u te kosti zato to se njegova zemna avantura svodi na aku kostiju: u suoenju s njima, cjelovitost ovjekovog bia, koja se inila oita za njegovog ivota, pokazuje se prividnom. To nije sve. Mnogi narodi vjerovali su da dua boravi u kostima, a trag te vjere uva se u jednoj zakletvi na naem jeziku: Tako mi se ne skamenio duh u kostima. To jest, ovjek je, kao pali aneo, nastao tako to je Bog cjelovitu i besmrtnu duu, za kaznu, razdrobio u smrtne kosti. Smrt otkriva nau zdrobljenost, bit naeg bia je u toj razbijenosti. Parovi trpnih pridjeva, koji su i unutranje rime, zatvaraju se u neku vrstu prstenova, i ne moemo ih ne doivjeti da promijenimo metaforu kao gvozdene obrue oko ovjekove egzistencije, na filozofskom planu definiu trpni oblik opstanka. To jest, ovjek nije subjekat postojanja nego se na njemu, kao na objektu, postojanje vri. Taj i takav ovjek sanja da se nebo vrati i umnoi. Ovdje je, odmah se uoava, pjesnik obrnuo perspektivu: ovjek, kao pali aneo, trebalo bi da se vrati nebu, a ne da se nebo vrati njemu, ali, oito, iz ovjeka definisanog kao trpno bie na kome se vri ivot, ne potie akcija ak ni u snu, zato je nebo postalo brijeg koji se pribliava Muhamedu, a ne Muhamed brijegu, da okrenemo staru poslovicu. ta znai san da se nebo umnoi? U pomo nam priskae obrt iz svakodnevnog jezika: on je na devetom nebu. Dizdar oivljuje srednjevjekovnu ideju o devet neba: pali aneo, koji pamti svoj prvi svijet, sanja da mu se vrati izvorni model tog svijeta. Ukratko, ovjek kao bie koje trpi ivot, bie ije je postojanje uobrueno neslobodama poteklim iz njegove tjelesnosti, ne moe

ak ni sanjati da se vrati negdanjem blaenstvu, zapravo svojoj kui, nego jedino da se njemu vrati ta kua u svom prvotnom obliku. Dizdarev junak u toj tamoj jami vjeno sanja sunce. Kojoj jami? Oito, radi se o materijalnom svijetu kao jami u koju je ovjek baen po kazni. Ali tamna jama moe biti i njegovo tijelo o kojem se u cijeloj pjesmi iscrpno govori. Snaga ovog stiha temelji se na dvosmislici: tamna jama je metafora koja izjedna hvata i svijet i tijelo, rije je o dvostrukom snu, jer drukije se sanja sunce u jami svijeta, a drukije u jami tijela. Prve dvije strofe sastoje se od tvrdnji, a u poenti pitanje otvara pjesmu ka beskraju koji daje pravu mjeru ljudskom biu. To nije jedina promjena. U prve dvije strofe ponavlja se drugo lice jednine (sanja) koje se moe itati kao obraanje ovjeku uopte, i kao pjesnikovo obraanje sebi. U treoj strofi javlja se tree lice jednine (premosti), emu je moda kumovala rima: pjesnik je htio izbjei neistu rimu kosti- premosti, ali je oito da knjievne konvencije majstoru nisu prepreke koje savladava ve pomonici da se potpunije izrazi. Tree lice jednine znai promjenu stajne take, sagledavanje ovjeka iz novog ugla: u prve dvije strofe, pjesnik mu se obraa prisno, gleda ga izbliza, zaviruje mu u mozak, u srce, u meso, u kosti, u snove, a u zavrnoj strofi taj isti ovjek je, gledan iz daljine, upitnom reenicom smjeten u kosmos: Prostor taj do neba / Kako da premosti? Ovi stihovi, otvarajui bezmjerje, ukidaju ovjekovo ropstvo, precrtavaju sve oblik e njegove neslobode. Ljudska tenja da premosti prostor taj do neba znai posezanje za nemoguim. U lancima si, a stremi u nedoseni beskraj. I u tome je bit ovjekova. Neto kao u pjesmi Modra rijeka: valja nama preko rijeke! Preko one rijeke koja sto godina iroka je / tisu ljeta duboka je, uz to tee iza uma, iza Boga, pa ipak moramo je prei, nema nam druge. Dizdarevo pitanje kazuje jednu nemogunost (kako da premosti? nikako!) i opire se toj nemogunosti, odbija da na nju pristane: tree lice, kojim je kazano to opiranje i nepristajanje, puti ka pjesnikovoj zagledanosti preko ovjekove glave, preko njegovih stvarnih mogunosti, njegovog ropstva, u beskraj. [. . .] [O Treem slovu]: U biljeci uz sintagmu otrgnut od neba Dizdar kae: ovjek baen s neba na zemlju; ovjek kao pali aneo, zarobljen u ljudskom tijelu (inclusi in corpore') u stalnoj tenji da se oslobodi nametnutih okova to su uslovljeni tijelom. Potom u zagradi navodi djela koja treba vidjeti i konsultirati: Bogumilske legende, Vjersko uenje bosanske crkve, Dualizam u istoriji filozofije i religije, i Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Signali koje nam ta biljeka daje vani su za razumijevanje Slova o ovjeku, jer ovaj ciklus/pjesma ispisan/a je, kao palimpsest, preko vjerskog uenja bosanskih krstjana bez kojeg se bit Dizdareve vizije ne moe razumjeti kako valja. To to je Slovo o ovjeku stavljeno na poetak Kamenog spavaa kazuje razne stvari, a ponajpije da je bit ove knjige u susretu, ukrtaju, dijalogu moderne i srednjevjekovne svijesti. Prvi distih temelji se na jezikom obrtu biti od kosti i mesa kojim se, u svakodnevnom govoru, definie tjelesni osnov ljudskog bia. Drama ljudskog postojanja nije tek u trvenju izmeu duha i tijela, jer se i u potonjem zbiva egrst kazana udnim futurom: pa e bosti. ta on znai? Kad su Adam i Eva, kao rtve zmijine reklame, zgrijeili u Raju, Bog je svoje sankcije formulisao u futuru: tebi u mnogo muka zadati, s mukama e djecu raati, kae Evi. Mukom e se od nje (zemlje) hraniti dovijeka, trnje i korov e ti raati, a ti e jesti zelje poljsko, sa

znojem lica svoga jee hljeb, veli Adamu. Zato je Dizdarev futur tako sugestivan. Kao da je tvorac kazao palom anelu: oblaim te u meso i kosti, pa e tvoje kosti tvoje meso bosti, kako ne bi zaboravio da si u kanjenikoj uniformi. Hljeb i vino ne govore samo o ovjekovoj zemaljskoj gladi i ei: poto se radi o biu otrgutom od neba, oito je da se preko hljeba i vina uspostavlja veza s tim nebom. Ali, mjesto hljeba, ima samo kamena, a mjesto vina samo dima. Taj kamen, pomalo i hercegovaki (moda i kamen pod koji se lijee, zato ga ima svima), jalovo je tle koje ne raa hljeb, a fukcionie u paru sa dimom. Jer ovjek je samo dim, sve je njegovo dim, sve je na svijetu dim, to je vrlo neutjena vizija postojanja: svud kamen, trajno jalov, i dim, jo trajnije prolazan. Zavrni distih temelji se na onoj biblijskoj: Nek tvoja desna ne zna ta ini lijeva. U Dizdara su, meutim, lijeva i desna zakrvljene, ak jedna nije ovjekova, ne znamo koja, to unosi misterij u ovjeka: obje konkuriu za titulu tue ruke! Zanimljiv je i glagol pobije: u obinom govoru, ruka ruku moe ubiti, a ne pobiti. Pjesnik kri jednu jeziku zabranu na kombinovanje, s brojem jedna spree glagol pobiti koji ide uz mnoinu, ime stvara nov preliv smisla: egrst je prenesena na viu ravan. Prilagoavajui se kontekstu, rije pobije pomjerila je znaenje: sukob postaje i duhovni, takorei filozofski duel u kojem protivnici jedan drugog pobijaju.

O KAMENOM SPAVAU Ima knjiga koje se jednostavno dogaaju kao ivot. Jednom tako dogoene one ostavljaju pomen on svom postojanju, sliku svoga ivota neponovljivog i jedino mogueg, trag svoga trajanja i prisustva u vremenu. Kao da je trebalo da proe itavo jedno dugo muno doba njihovog nastajanja, do konanog postanka kada vie nisu samo djelo autora nego djelo vremena i zbivanja koji su ih dali i ostavili tako da ive svojim ivotom i svojom sudbinom. I ini nam se kao da su te knjige oduvijek postojale i oduvijek bile takve kakve su, kao to oduvijek postoji ivot koji je u njima, koji smo usvojili kao zakon ili neminovnost i naeg ivota, naeg otpora ili prihvatanja te sutine koja jeste kakva jeste, te zbilje koja je sama sebe stvorila po svojim zakonima i nunostima. Malo je takvih knjiga. Malo je pojava koje nas tako iznenade, da onda dugo ivimo od tih iznenaenja, dok ona ne postanu sama stvarnost koja vie ne iznenauje, nego se pokazuje onakvom kakva jeste. Kada se to dogodi u poeziji, ne tako esto i ne tako oekivano, onda su tim djelima predstojala itava vremena i istine u njima, itavi kolopleti zbivanja, sudara i suprotnosti koji su ta djela stvarali po sili svog unutarnjeg smisla i ritma zatomljenog saznanja, koji su se jednom negdje na neki svoj nain morali odraziti. Tako je bilo sa knjigom Maka Dizdara Kameni spava. Do svog konanog oblika ona je imala svoje etape i faze ivota koji je uloila u svoju konanu istinu, sadrinu i ljepotu, u svoj neminovni rizik izlaska u svijet zbilje iz koga je nastala. Zanimljiva je njena geneza i metamorfoza i zato je i ovaj razgovor koncipiran

tako da otkrije neto od onga to nije dovoljno poznato, neto od oonga to se jo ne zna o autoru i njegovom djelu. Kako je nastajao Kameni spava? Dugo i muno, znam. Sporo i teko, vjerovatno. Moete li, drue Dizdar, pokazati i objasniti taj proces? Kako je dolo do konanog oblika, do knjige? Ptanje sadri donekle dio odgovora. Ja se uvijek udim pjesnicima koji u jednom nadahnuu, u jednom zamahu piu jednu knjigu poezije. Evo zato. Poezija se pie kao to se ivi dugo i muno. Misaoni i poetski elementi iz moje poslednje knjige vuku svoje korijene iz samih poetaka mog stvaralatva. Te korijene je lako uoiti i pratiti njihov razvoj kroz sve moje knjige. Paljiv italac, koji poznaje moje djelo, prepoznae u mojim stihovima iz Kamenog spavaa iste one tragove, akcente i preokupacije o sudbini ovjeka koje sam fiksirao jo u s vojoj prvoj stvaralakoj fazi u svojoj prvoj zbirci Vidovopoljska no. Pjesmu Petorica, na primjer, napisao sam za vrijeme rata i zabiljeio je u svojim papirima arapskim slovima, radi kamuflae, da se ne bi otkrio njen sadraj i smisao. Od rata do Kamenog spavaa proao je jedan dug vremenski period da bi tek tada ta pjesma nala svoje konano mjesto i svoj postojbinu. Takav sluaj bio je i sa drugim mojim pjesmama iz ove knjige, naroito onim karakteristinim za moju poeziju.