HONOR DE BALZAC: OTAC GORIOT / IA GORIOT

Biljeke o piscu: Honor de Balzac je jedan od najveih predstavnika realistikog romana u svjetskoj knjievnosti, rodio se 20. V. 1799. u Toursu, a umro 18. VII. 1850. u Parizu. Trebao je postati biljenik ili odvjetnik, ali se za rana dao na knjievni rad. Napisao je stotinjak romana i pripovijedaka, ocrtao sve drutvene slojeve svog doba i stvorio preko dvije tisue lica. Njegova djela: Les choauans, Etudes des moeurs, Le scens dela vie prive, Le cur de Tours, L illustre gaudissart. Biljeke o djelu: estit ovjek - graanski pansion - 600 franaka rente - liio se svega u korist svojih keri, od kojih svaka ima po 500.000 franaka rente, umire kao pas. Balzac je paralelno razvio dvije fabule, jedna je bijedan pansion ge Vauquer a druga je u bogatim i elegantnim salonima parikih etvrti. Balzac najprije daje detaljan opis same sredine u kojima se njegovi likovi kreu, opis okolia, kue, opis vanjskog izgleda zgrade, opis unutarnjih prostorija i onda postepeno razvija atmosferu u kojoj se pojavljuju i sami likovi. I u opisu likova Balzac najprije polazi od vanjskog opisa koje vee s psiholokim osobinama, onda karakter pojedinog lika, njegovo matrijalno stanje, njegovo porijeklo U ii Goriotu nailazimo na tri fabule: Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu biveg tvorniara rezanaca, koji se odrekao svega samo da bi bogato udao svoje dvije keri. Meutim one nakon to su postigle uspjeh poinju se stidjeti vlastitog oca i poto su mu izvukle i poslijednji novi putaju ga da umre u bijedi i samoi kao naputen pas. Druga fabula je pria o mladom provincijskom plemiu Eugne de Rastignacu, koji je doao u Pariz pun ideala i oaran parikom gospodom odluuje da napusti svoje ideale i da se suoi sa ivotom kakvim ga on eli. Trea fabula se vrti oko biveg robijaa Vautrina koji uvjerivi se u pokvarenost ljudskog drutva odluuje uzeti pravdu u svoje ruke ne posustajui ni pred ubojstvom ako je potrebno za postizanje ciljeva. U tako komplicirano razraenom romanu teko je raspoznati koji je od njih glavni lik.

Kratki sadraj: Djelo poinje opisom penziona ge Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion, okoli, prostorije u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vautrin. Na poetku su se svi divili ii Goriotu na njegovoj odjei i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju po imenu Beausant i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u bogatom drutvu. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je upita ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge de Restaud. Kad je Rastignac to ispriao svojoj roakinji kako se ga de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga upznati sa drugom Goriotovom kerkom groficom Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i rtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim Rastignac nije htio niti uti za to. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, a ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio rei ii Goriotu ta je rekla za njega, a on je bio presretan, iako su ga obje kerke odbacile on je ivio samo za njihovu sreu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti da e on tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu, one su mu poslale i zaelile mu sreu. Nakon toga u penzionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred njegovu smrt ga je dola vidjeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao nita protiv njih iako su ga pokrale. Kad je umro ia Goriot na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama unutra jer one nisu mogle, jer su dole rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao nita loe, i vidio je da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red!

Analiza likova: Eugne Rastignac: Citat: (str. 34.) Eugne de Rastignac, tako se zvao, bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue kretanje drutva, kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti. Citat: (str. 38.) Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina plemenite obitelji gdje su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrplljene izme. ia Goriot: Citat: (str. 41.) ia Goriot, starac otprilike od ezdeset i devet godina Citat: (str. 43.) Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos, nagovjetali neke duevne osobine do kojih je udovicama, ini se, bilo stalo, koje je potvrivalo njegovo mjeseasto i bezazleno, dobroduno lice. Mora da je bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar politehnike kole svako jutro dolazio napraiti, na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je djelovao malice neotesano, bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna makube.

Vautrin: Citat: (str. 34.) ... ovjek od svojih etrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji zaliske, izdavao se za biveg trgovca, a zvao se gospodin Vautrin. Citat: (str. 40.) Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko nije mogao proniknuti ni u njegove mislini ni u njegove poslove. Dojam o djelu: Djelo je po meni fantastino jer se u njmu isprepleu ljubav koja nije uzvraena i elja za uspjehom koja je tako blizu a tako daleko. U emu je Goriot pogrijeio da je za uzvrat umjesto ljubavi kerka dobio to da se one njega srame. Dali su se one osjeale kao psi na uzicama od prevelike ljubavi ili je tu pitanje odgoja, previe poputanja i udovoljavanja njihovim hirovima? Na to je pitanje teko dati odgovor. S druge strane dolazi teka borba mladog studenta koji nema neko bogatstvo da uspije u drutvu gdije je glavna srea novac. Da je on iz jedne obitelji koja ima novaca za njemu priutiti toliko da se on zabavlja i troi koliko eli sigurno se ne bi spominjala borba za uspijeh, nego bi bilo puno lake imao bi onu otskonu dasku koja omguava uspjeh. Teko je razdvojiti ono to je bitno u djelu. Ali ono ta je sigurno tono to je ono da je i danas takvo stanje u svjetu. Ako ti previe poklanjaju ljubavi i panje da e se osjeati kao u kavezu i da e pobjei, isto tako ako ima mo i novac dobar i ugodan ivot ti je zajamen, a ako ne onda se mora boriti za posti makar pola od onog o emu sanja.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org