1

Izbor presuda Europskog suda Gradivo za nastavu prava EU

izabrali i uredili Sinia Rodin Tamara apeta Iris Goldner Lang

Ovo je PDF otisak rukopisa koji je u pripremi za tisak Citirati kao: Rodin, S., apeta T. i Goldner Lang I. (ur.), Izbor presuda Europskog suda, Novi informator, Zagreb 2009

Kazalo Predgovor O odlukama Europskog suda i kako ih itati Presude Europskog suda Izravni uinak i nadreenost prava EU nacionalnom pravu Predmet 26/62, Van Gend en Loos, [1963] ECR 1 Predmet 6/64 Costa v. ENEL [1964] ECR 585 Predmet 106/77 Simmenthal II [1978] ECR 629 Je li pravo Zajednice nadreeno nacionalnom ustavnom pravu? Predmet 11/70 Internationale Handelsgesellschaft mbH protiv Einfuhr- und Vorratsstelle fr Getreide und Futtermittel [1970] ECR 1125 Predmet Solange I Presuda Saveznog ustavnog suda SR Njemake Predmet Solange II Presuda Saveznog ustavnog suda SR Njemake Horizontalni izravni uinak Osnivakih ugovora Predmet 36/74, Walrave and Koch v. Association Union Cycliste Internationale [1974] ECR 1405 Predmet 43/75 Gabrielle Defrenne v. Socit anonyme belge de navigation arienne Sabena [1976] ECR 455 Miljenje g. Nezavisnog odvjetnika Poiares Madura od 23. svibnja 2007. u predmetu C-438/05 International Transport Workers Federation and Finnish Seamens Union v Viking Line ABP and O Viking Line Eesti [2007] ECR I-10779 Uinci uredbi Predmet 34/73 Fratelli Variola S.p.A. v Amministrazione italiana delle Finanze [1973] ECR 981 Predmet 93/71Orsolina Leonesio v Ministero dell'agricoltura e foreste [1972] ECR 287 Predmet 39/72 Commission v Italy [1973] ECR 101 Vertikalni izravni uinak direktiva Predmet 41/74 Yvonne van Duyn v Home Office [1974] ECR 1337

3 Predmet 148/78 Criminal proceedings against Tullio Ratti, 1979 [ECR] 1629 Predmet 8/81 Ursula Becker v Finanzamt Mnster-Innenstadt, 1982 [ECR] 53 Predmet 152/84 Marshall [1986] ECR 723 to su tijela dravne vlasti? Predmet C-188/89 A. Foster and others v British Gas plc. [1990] ECR I-3313 Predmet C-405/01 Colegio de Oficiales de la Marina Mercante Espaola v Administracin del Estado 2003 [ECR] I-10391 Imaju li direktive horizontalni izravni uinak? Predmet C-91/92 Paola Faccini Dori v. Recreb Srl. [1994] ECR I-3325 Miljenje g. nezavisnog odvjetnika Lenza od 9. veljae 1994. u predmetu C-91/92 Paola Faccini Dori v Recreb Srl [1994] ECR I-03325 Interpretativni uinci prava Unije Predmet 14/83 Sabine von Colson i Elizabeth Kamann v Land Nordrhein-Westfalen [1984] ECR 1891 Predmet C-106/89 Marleasing SA v La Comercial Internacional de Alimentacion SA [1990] ECR I-4135 Predmet 80/86 Criminal proceedings against Kolpinghuis Nijmegen BV [1987] ECR 3969 Predmet C-105/03 Criminal proceedings against Maria Pupino [2005] ECR I-5285 Odgovornost drave za tetu zbog povrede prava Zajednice Spojeni predmeti C-6/90 i C-9/90 Andrea Francovich and Danila Bonifaci and others v Italian Republic [1991] ECR I-5357 Spojeni predmeti C-46/93 i C-48/93 Brasserie du Pcheur SA v Bundesrepublik Deutschland and The Queen v Secretary of State for Transport, ex parte: Factortame Ltd and others. [1996] ECR I -1029 Rana praksa interpretacije pojma mjera s istovrsnim uinkom iz lanka 28 UEZ Procureur du Roi v Benot and Gustave Dassonville [1974] ECR 837 Predmet 120/78 Rewe-Zentral AG v Bundesmonopolverwaltung fr Branntwein (Cassis de Dijon) [1979] ECR 649 Ograniavanje dosega lanka 28 UEZ Predmet C-145/88 Torfaen Borough Council v B & Q plc. [1989] ECR 3851 Spojeni predmeti C-267/91 i C-268/91 Criminal Bernard Keck and Daniel Mithouard [1993] ECR I-6097 proceedings against

Predmet C-368/95 Vereinigte Familiapress Zeitungsverlags- und vertriebs GmbH v Heinrich Bauer Verlag [1997] ECR I-3689 Opravdanje ogranienja trgovine Predmet 90/86 Criminal proceedings against Zoni [1988] ECR 4285

4 Predmet C-470/93 Verein gegen Unwesen in Handel und Gewerbe Kln e.V. v Mars GmbH. [1995] ECR I-1923 Miljenje nezavisnog odvjetnika Poiares Madura u predmetu C-434/04 Jan-Erik Anders Ahokainen Mati Leppik v Virallinen syyttj Sloboda pruanja usluga C-55/94 Reinhard Gebhard v Consiglio dell'Ordine degli Avvocati e Procuratori di Milano [1995] ECR I-4165 Sloboda kretanja radnika C-292/89 The Queen v Immigration Appeal Tribunal, ex parte Gustaff Desiderius Antonissen [1991] ECR I-745 Standardi zatite temeljnih prava u EU Predmet 4/73 J. Nold, Kohlen- und Baustoffgrohandlung v Commission of the European Communities [1974] ECR 491 Predmet C-159/90 Drutvo za zatitu neroene djece (SPUC) v. Stephen Grogan i ostali [1991] ECR I-4685 Zatita temeljnih prava, test proporcionalnosti i odnos s trinim slobodama Predmet C-112/00 Eugen Schmidberger, Internationale Transporte und Planzge v. Republik sterreich [2003] ECR I-5659 Predmet C-36/02 Omega [2004] ECR I-9609 Vanjski odnosi Europske unije Predmet 22/70 Commission of the European Communities v Council of the European Communities - European Agreement on Road Transport (ERTA) [1971] ECR 263 Izravni uinak meunarodnih ugovora koji obvezuju Zajednicu Predmet 12/86 Meryem Demirel v Stadt Schwbisch Gmnd [1987] ECR 3719 Predmet C192/89 S. Z. Sevince v Staatssecretaris van Justitie [1990] ECR I-3461 Interpretacija meunarodnih ugovora koji obvezuju Zajednicu Predmet 270/80 Polydor Limited and RSO Records Inc. v Harlequin Records Shops Limited and Simons Records Limited [1982] ECR 329 Predmet C-268/99 Aldona Malgorzata Jany and Others v Staatssecretaris van Justitie [2001] ECR I-8615

5 Predgovor Europski sud u Luxembourgu svojom je praksom znatno pridonijeo razvoju prava Europske unije. Analiza njegove prakse postala je sastavnim dijelom pravnikog obrazovanja u Europi. Ova zbirka presuda nastala je kao didaktiko gradivo za studente predmeta Europsko javno pravo na Pravnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Meutim, ona je namjenjena ne samo studentima i nastavnicima, ve i svim pravnim praktiarima koji e se s problemima prava EU susretati u svakodnevnoj praksi. Kriteriji prema kojima su presude izabrane uglavnom odraavaju njihovu relevantnost za razvoj prava EU. Dodatni kriterij kojime smo se vodili bio je didaktiki, odnosno, kriterij jasnoe izriaja i tematike pojedine presude. Presude se odnose na vie tematskih cjelina koje su vane za razumijevanje temeljnih koncepata prava EU i funkcioniranja njenog pravnog sustava. Meutim, ovdje prezentirani izbor nije iscrpan i obuhvaa tek manji dio tema sloene luksemburke realnosti. Na savjesnom je itatelju da dodatno istrai praksu Europskog suda. Presude su tijekom proteklih pet godina s engleskog jezika preveli nastavnici Pravnog fakulteta i kvalificirani prevoditelji. Osim presuda Europskog suda, u izboru se nalaze i miljenja nezavisnih odvjetnika (engl. Advocate General) pri Europskom sudu, te dvije presude Saveznog ustavnog suda SR Njemake. Sve presude Europskog suda i miljenja nezavisnih odvjetnika dostupni su na web stranicama Europske unije na adresi http://eur-lex.europa.eu na svim slubenim jezicima Europske unije. U hrvatskom prijevodu koji donosi ovo izdanje presude su ureene tako da je iz njih izbaen tehniki dio, dok je zadrano obrazloenje presude. Nekoliko presuda reproducirano je samo u relevantnom dijelu. Kako bi itatelji ipak stekli uvid u integralni izgled presuda Europskog suda, primjera radi, presuda u predmetu Pupino prevedena je u cijelosti, zajedno s tehnikim dijelom. Presude su obraene na slijedei nain. Na poetku stoji kratki uredniki tekst. Njegova je svrha objasniti razloge iz kojih je presuda u pitanju bitna. Time smo eljeli itateljima ukazati na to valja obratiti panju pri itanju. Ondje gdje se injenice ne vide dobro iz teksta presude, prepriane su u tom uvodnom dijelu. Nakon toga slijedi prijevod teksta kako je objavljen na web stranicama EU. Na poetku se prenosi saetak. Takav saetak ne sastavlja Europski sud ve njegov odjel za istraivanje i dokumentaciju, po proglaenju presude. Iza toga slijedi tekst odluke Europskog suda. Tijekom vremena, format presuda se mijenjao. Rane presude nemaju vlastitu numeraciju paragrafa, te je ona dodana radi lakeg snalaenja. Kako bi se razlikovala od slubene numeracije (koja slui za citiranje), urednici su upotrijebili slova umjesto brojki. Naslovi presuda citirani su prema engleskoj verziji dostupnoj na internetu. Presuda se tipino citira na slijedei nain: Predmet C-188/89 A. Foster and others v British Gas plc. [1990] ECR I-3313

6 Pri tome, slovo C oznaava da se radi o predmetu o kojemu je odluivao Europski sud, dok slovo T oznaava da je o predmetu odluivao Sud prvog stupnja. Broj koji slijedi nakon slova, u naem primjeru broj 188/89 oznaava redni broj presude i godinu zaprimanja podneska kojime zapoinje postupak. U ovom primjeru predmet je zaprimljen kao 188. predmet 1989. godine. Nakon toga, navedena su imena stranaka. Ako je rije o prethodnom postupku temeljem l. 234 UEZ, tada su to stranke u postupku pred nacionalnim sudom. U takvom sluaju iz prvog paragrafa presude vidi se koji nacionalni sud je uputio zahtjev za odluku o prethodnom pitanju Europskom sudu. Kratica ECR na engleskom jeziku stoji za European Court Reports izvjea europskog suda, to je slubena zbirka sudske prakse koju izdaje Europski sud. Godina u uglatim zagradama oznaava godite sveska u kojem je presuda objavljena. Rimski broj I, nakon toga, ponovno ukazuje da je rije o presudi Europskog suda koja je objavljena u svesku I, za razliku od Suda prvog stupnja, ije se presude objavljuju u svesku II. Arapski broj koji slijedi iza rimskog broja oznaava broj poetne stranice objavljenog predmeta, ukljuujui i miljenje nezavisnog odvjetnika, ako ono postoji. Ugodno itanje! Urednici

7 apomena o numeraciji lanaka Osnivakih ugovora: Budui da ovdje objavljene presude obuhvaaju due vremensko razdoblje, numeracija lanaka Osnivakih ugovora koji se spominju u tekstu nije ista kao danas, temeljem Ugovora iz Nice. Potpuna renumeracija lanaka provedena je Ugovorom iz Amsterdama koji je na snazi od 1999. godine. Zbog lakeg snalaenja izradili smo usporednu tablicu stare i nove numeracije. Broj l. Ugovora o EEZ na koji se poziva sudska odluka 5 12 30 34 36 52 57 58 59 60 75 85 113 169 170 173 177 189 190 215 228 238 Broj l. Ugovora o EZ temeljem ugovora iz Ugovora iz Nice 10 Vie ne postoji 28 29 30 43 47 48 49 50 71 81 133 226 227 230 234 249 253 288 300 310

Kratice: EZ Europska zajednica EEZ Europska ekonomska zajednica EU Europska unija UEZ Ugovor o Europskoj zajednici

8 UEEZ Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici UEU Ugovor o Europskoj uniji

O odlukama Europskog suda i kako ih itati Sinia Rodin Europski sud u Luxembourgu najvie je sudsko tijelo Europske zajednice i Europske unije. Svojom je praksom znaajno pridonio razvoju prava Zajednice i Unije. Njegova opa nadlenost definirana je lankom 220 UEZ. Prema toj odredbi, "Europski sud i Sud prvog stupnja, svaki u granicama svoje nadlenosti, imaju zadau osigurati potivanje prava u interpretaciji i primjeni Ugovora." 1 Europski sud ima vie grana nadlenosti. Od posebnog je interesa za razvoj prava Zajednice njegova nadlenost odluivanja o prethodnim pitanjima koja mu temeljem l. 234 UEZ upuuju nacionalni sudovi. Presude koje je Europski sud donio temeljem prethodnih pitanja predstavljaju preteni dio ove zbirke presuda. Jedan manji dio presuda u ovoj zbirci odnosi se na nadlenost Europskog suda temeljem l 226 Ugovora o EZ kojime je ureen postupak zbog povrede prava Zajednice. U takvim postupcima Europski sud odluuje o tubama Europske komisije protiv odreene drave lanice za koju Europska komisija smatra da je povrijedila pravo Zajednice. Trea kategorija gradiva koje sadri ova zbirka su miljenja nezavisnih odvjetnika (eng. Advocate General). Nezavisni odvjetnici su slubenici Europskog suda koji svojim miljenjima bacaju dodatno svjetlo na sluaj koji Europski sud rjeava. Njihova miljenja nemaju snagu izvora prava ali predstavljaju izuzetno jak izvor argumentativnog autoriteta. Miljenja se esto citiraju i koriste u pravnoj argumentaciji. a. O strukturi i znaaju odluka Europskog suda i kako ih itati Struktura i znaaj odluka Europskog suda uvelike se razlikuju od strukture i znaaja sudskih odluka na kakve smo navikli u hrvatskom pravu. Odluke hrvatskih sudova sastoje se od uvoda u kojem se iznose osnovni tehniki podaci o strankama, sudu i postupku, izreke presude u kojoj sud odluuje o predmetu spora ili, ako je rije o kaznenom postupku, krivnji, te obrazloenja. Pri tome je u pravnikoj zajednici ope prihvaeno shvaanje kako je izreka presude ta koja stvara pravo, ali iskljuivo inter partes izmeu stranaka u sporu. Ostali dijelovi sudske odluke ne shvaaju se kao izvor prava, niti su relevantni izvan konteksta konkretnog spora. Samo rjeavanje spora razumije se silogistiki, pri emu se injenice podvode pod primjenjivu pravnu normu. Stoga se i u obrazloenju sudskih odluka navode samo one injenice koje su relevantne za primjenu pravne norme koja je odluujua za donoenje sudske odluke. Odluke Europskog suda su drugaije strukturirane i imaju drugaiji znaaj. Openito govorei, i u Europskom pravu izreka odluke Europskog suda predstavlja izvor prava. Meutim, obrazloenja odluka Europskog suda su izuzetno bitna. U praksi, takva obrazloenja mogu biti napisana na vie od 20 stranica, a u sebi sadre pravne pretpostavke, sudsko shvaanje prava i drutvenog konteksta, te druge relevantne injenice koje Europski sud smatra bitnima za donoenje konkretne odluke. Kada jednom Europski sud zauzme odreeno pravno shvaanje o znaenju odreene pravne norme, to e, u pravilu, uiniti u
The Court of Justice and the Court of First Instance, each within its jurisdiction, shall ensure that in the interpretation and application of this Treaty the law is observed.
1

10 obrazloenju svoje odluke. Kasnije odluke suda temeljiti e se na takvim pravnim shvaanjima. Stoga je razumljivo da je najzanimljiviji dio teksta odluka Europskog suda upravo onaj koji se nalazi u obrazloenju. Osim toga, u obrazloenjima svojih odluka Europski sud opseno izlae pravna stajalita stranaka u sporu, intervenijenata u spor, primjerice vlada drava lanica, te nezavisnog odvjetnika koji je prethodno objavio svoje miljenje. U postupku povodom prethodnih pitanja koja Europskom sudu temeljem l. 234 Ugovora o EZ upuuju nacionalni sudovi, obrazloenja presuda imaju i dodatni znaaj. Postupak prethodnih pitanja je postupak komunikacije, diskursa, nacionalnih sudova s Europskim sudom. Pri tome Europski sud obavlja i vanu didaktiku ulogu, pojanjavajui znaenje prava Zajednice ne samo nacionalnim sudovima ve i najiroj publici. Iako su sudionici tog diskursa sudovi, budui da se odluke Europskog suda objavljuju, graani drava lanica iz njih mogu saznati kakvo znaenje Europski sud pridaje odreenim pravnim pravilima ili konceptima. Odluke Europskog suda iroko se komentiraju, te se na taj nain jaa njihova legitimnost. Transparentnost i iroka dostupnost takvog meusudskog diskursa jaa legitimnost pravnog poretka Zajednice i njegovu opu prihvaenost u drutvu, to je naroito bitno u situacijama gdje Europski sud razvija postojee pravo u novom smjeru. Na ovome je mjestu potrebno rei da izgradnja koherentne sudske prakse i principjelno ustrajanje na njoj ne izvire, kako se esto puta pogreno smatra, iz common law tradicije. U biti, struktura i znaaj odluka Europskog suda sliniji su strukturi i znaaju odluka njemakog Saveznog ustavnog suda, nego odlukama common law sudova. Rije je tek o tome da Europski sud svoja pravna shvaanja ne mijenja esto, a kada ih promijeni, ona to posebno naglasi, te istakne razloge zbog kojih je tako postupio. 2 Pri tome jo jedna napomena. Uzimajui u obzir veliki znaaj obrazloenja i njihovu snagu uvjerljivosti, te injenicu da su upravo obrazloenja predmetom profesionalnog i javnog diskursa, postavlja se pitanje na koje dijelove obrazloenja je potrebno obratiti posebnu pozornost. Na to pitanje nema konanog odgovora ali je ipak mogue dati nekoliko opih uputa. Ponajprije, vano je razlikovati ono to je Europski sud rekao obiter dictum, od onoga to predstavlja samu bit presude. 3 Tree, esto je vano proitati obrazloenje u cjelini te, ne traei "arobnu reenicu" kojom se rjeava bit spora, pokuati razumjeti to je sud u stvari elio rei u irem kontekstu. Vano je zapaziti i strategiju Europskog suda da ono to kae usput tj. obiter u ranijoj presudi, kasnije ugradi u obrazloenje biti spora u nekoj kasnijoj presudi. b. Motivacija i obrazloenje odluka Europskog suda U Hrvatskoj nije uobiajeno misliti da sudovi, kada donose odluke, imaju za to odreenu motivaciju pored one koja proizlazi iz same norme koju primjenjuju. Razlozi sudskih odluka koji se navode u obrazloenju prikazuju se kao da su iskljuivo pravno motivirani. Sudska je odluka takva kakva jest stoga to tako propisuje pravo. Funkcija je obrazloenja da viem sudu i strankama uini razvidnom vezu izmeu norme i pravno relevantnih injenica na kojima se sudska odluka temelji. No je li to doista tako? Ne uzimaju li sudovi ipak, kada

Kao npr. u poznatom predmetu Keck. Spojeni predmeti C-267/91 i C-268/91, Keck i Mithuard [1993] ECR I-6097 Namjerno izbjegavamo rije "izreka" tj. engl. "holding" kako ne bismo stvorili zabunu u odnosu na strukturalni dio presude koji se tako zove.
3

11 donose presude, u obzir odreene drutvene vrijednosti, drutvene ciljeve ili vrijednosti i ciljeve pravnog poretka a da to izriito ne govore? U praksi Europskog suda takva je razlika izmeu motivacije i obrazloenja razvidna. Mogue je zapaziti dva glavna motiva koji su prisutni u relevantnim odlukama: (a.) zatititi subjektivna prava fizikih i pravnih osoba na nain da im se priznaju subjektivna prava izravno temeljem direktiva i osigura njihova pravna zatita pred nacionalnim sudovima te, (b.) disciplinirati drave lanice i potaknuti ih na pravovremenu, ispravnu, potpunu i uinkovitu provedbu prava Zajednice u njihovim nacionalnim pravnim poretcima. Navedeni se ciljevi teko mogu objasniti iskljuivo pravnim argumentima stoga to u sebi sadre jasnu politiku jaanja pravnog poretka Europske zajednice. Reena motivacija Europskog suda obrazloena je razliitim interpretativnim metodama koje osiguravaju pravni temelj za konkretnu odluku. c. Ekonomski, drutveni i povijesni kontekst odluka Europskog suda Odluke Europskog suda temelje se na pravnim obrazloenjima i motivirane su odreenim ciljevima. Povrh toga, one ne stoje u izolaciji od drutvene okoline, ve ih sud donosi svjestan ekonomskog i drutvenog konteksta. Ekonomski kontekst izvor je i pozadina europskog integracijskog poduhvata. Ostvarivanje ekonomske integracije, najprije kroz zonu slobodne trgovine, a kasnije kroz carinsku uniju, zajedniko trite i dalje, postavlja okvire djelovanja i za Europski sud. U gotovo svakoj odluci ES moe se identificirati ekonomska pozadina, ak ako ES o tome izriito i ne govori. Donosei odluku u predmetu Van Gend en Loos koji se naizgled bavi trivijalnim pitanjem carinjenja ureaformaldehida ES je svjestan ciljeva ekonomske integracije i postavlja si pitanje to bi se dogodilo ako bi svaka drava lanica mogla odstupiti od obaveza koje je preuzela ugovorom. S jedne strane ES eli naglasiti ozbiljnost preuzetih obaveza, a s druge strane eli sprijeiti negativne ekonomske, ali i pravne posljedice koje bi mogle nastupiti. Drugi dobar primjer iz kojeg vidimo kako ES uzima u obzir ekonomski drutveni kontekst, ali i ekonomske posljedice svoje odluke nalazimo u predmetu Defrenne II. Tadanji l. 119 UEZ prema kojemu ene moraju primati jednaku plau za jednaki rad kao mukarci ima duboku ekonomsku pozadinu koje je ES svjestan. Ako bi neke drave mogle plaati ene manje nego mukarce, to bi dovelo do nejednakih uvjeta na tritu, i roba proizvedena nisko plaenim "enskim radom" bila bi konkurentnija na tritu. S druge strane ES je svjestan drutvenog konteksta i socijalne politike Zajednice u kojoj naelo rodne jednakosti zauzima znaajno mjesto. Drugim rijeima, ES se informira ekonomskim i drutvenim kontekstom i kroz obrazloenja svojih odluka daje svima do znanja kako ga on interpretira. Konano, ES dobro pazi ne samo na pravne, ve i na ekonomske i drutvene uinke svojih odluka, te kako e njegove odluke biti prihvaene u dravama lanicama. Takvih je primjera mnogo. Primjerice, ES je ekao s donoenjem odluke u predmetu old 4 u kojemu je uspostavio vanu praksu zatite temeljnih prava, dok Francuska nije ratificirala Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slino, u novijem predmetu Omega,

Predmet 4/73 J. old, Kohlen- und Baustoffgrohandlung v Commission of the European Communities, [1974] ECR 491, presuda od 14. svibnja 1974. Francuska je ratificirala Europsku konvenciju 3. svibnja 1974.

12 Europski sud prihvatio je ogranienje slobode pruanja usluga kako bi osnaio jednu od temeljnih vrednota njemakog ustava ljudsko dostojanstvo. Ukratko, ekonomski i drutveni kontekst ima dvostruku informativnu ulogu. S jedne strane kontekst predstavlja izvor relevantnih informacija i racionalnu podloga sudskih odluka. S druge strane ES je svjestan da samo one odluke koje su smjetene u ekonomski i drutveni kontekst mogu zadobiti iroko prihvaanje. Pravo Zajednice, ali i pravo openito, pa tako i hrvatsko pravo, ne egzistiraju izvan ireg konteksta, te da su sudske odluke koje ne uzimaju u obzir iri kontekst u kojemu se donose besmislene, bez obzira koliko bile pravno utemeljene. Na kraju nekoliko zapaanja o povijesnom kontekstu odluka koje su predmetom razmatranja ovog izdanja. No, najprije valja rei da povijesni kontekst, u biti, predstavlja ekonomski i socijalni kontekst vremena u kojemu su konkretne odluke bile donesene, sagledan s odreene vremenske distance. Prikazane odluke Europskog suda proteu se kroz vie od etrdeset godina europske povijesti i zahvaaju nekoliko razliitih razdoblja: stagnaciju tijekom sedamdesetih i prvog dijela osamdesetih, znatno dinaminiji razvoj koji je uslijedion sredinom i u drugoj polovici osamdesetih godina, te razdoblje naglog irenja i transformacije EU krajem 20. i poetkom 21. stoljea. Kada se govori o stagnaciji obino se misli na spori ekonomski razvoj koji je bio popraen usporenim radom europskih institucija. Tome valja pridodati proirenje Zajednice na Ujedinjeno Kraljevstvo, Irsku i Dansku 1973. godine kojemu su prethodili izuzetno teki pregovori financijske naravi koji su ukljuivali brojna druga pitanja, prvenstveno zajedniku poljoprivrednu politiku na kojoj je inzistirala Francuska. Takoer je bitno da je u srpnju 1968. godine kompletirana carinska unija tako da su u sedamdesetima drave pokuavale pokrenuti europsku integraciju korak dalje to se pokazalo teim nego to se oekivalo. Tako je Zajednica u sedamdesete godine ula s ambicioznim planovima jaanja zajednikih politika i proirenja, te usporednog jaanja budeta. Takve okolnosti koje su poznate i pod imenom euroskleroze odredile su i djelovanje Europskog suda. Neke od izuzetno vanih sudskih odluka koje se odnose na trinu integraciju donesene su upravo u tom razdoblju. 6 Te su odluke donesene u kontekstu usporenog razvoja Zajednice i motivacije suda da je pokrene. Druga polovica osamdesetih godina razdoblje je dinaminijeg razvoja Zajednice. Poetkom osamdesetih Zajednicu karakterizira rascjepkanost trita po nacionalnim linijama i znatan broj ne-carinskih prepreka koje su drave uvodile pod izgovorom zatite javnog zdravlja, sigurnosti i drugih nacionalnih interesa. Za predsjednika Komisije 1985. godine dolazi Jacques Delors kojega se smatra zaslunim za stavljanje u funkciju projekta unutranjeg trita Europe bez granica za kretanje dobara, usluga, ljudi i kapitala. Taj cilj konano je ostvaren 1992. godine. U meuvremenu je 1987. prihvaen Jedinstveni europski akt (engl.: Single European Act) kojim su aktivnosti zajednice proirene na nove zajednike politike i kojime je institucionalizirana Europska politika suradnja, koja se kasnije razvila u drugi stup Europske unije Zajedniku vanjsku politiku i politiku sigurnosti. U devedesetim godinama XX. Stoljea Europska zajednica uklapa se u Europsku uniju. Dolazi do stvaranja strukture tzv. tri stupa u kojoj Europska zajednica njeno pravo ine prvi,
Predmet C-36/02 Omega Spielhallen- und Automatenaufstellungs-GmbH v Oberbrgermeisterin der Bundesstadt Bonn [2004] I-9609
6 5

Primjerice, odluke u predmetima 8/74 Dassonville [1974] ECR 837 i 120/78 Cassis de Dijon [1979]

ECR 649

13 nadnacionalni stup. Sve odluke prikazane u ovom izdanju, osim odluke u predmetu Pupino, odnose se na prvi stup Europske unije. Dogradnja tri stupa Unije i razvoj zajednikih politika, te proces demokratizacije donoenja odluka obiljeavaju politiki kontekst u devedesetima sve do 2005. godine. Veliko proirenje na istok Europe 1. svibnja 2004. godine drugo je znaajno obiljeje tog razdoblja, a izrada Nacrta Ugovora o Europskom ustavu, debata koja se o njemu vodila i odbacivanje na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, te prihvaanje i problemi oko ratifikacije Lisabonskog ugovora obiljeili su razdoblje od 2000. do 2009. godine. I na kraju ove toke jo jedna napomena. Prema Poslovniku ES, drave lanice mogu podnijeti svoja pravna shvaanja Sudu i to redovito ine. ES ponekad njihova shvaanja prihvaa, a ponekad ne. Pri tome valja znati da je za ES izuzetno teko obrazlagati odluke koje idu suprotnim smjerom od onoga koji sugeriraju drave lanice. U takvim sluajevima argumentacija Suda mora biti naroito uvjerljiva. Upuujemo itatelja da itajui presude obrati pozornost na okolnost je li ES podrao shvaanja drava lanica ili odluio suprotno, te kakve su bile posljedice u irem drutvenom i politikom kontekstu. d. O znaaju i drutvenoj funkciji objavljivanja sudskih odluka Objavljivanje sudskih odluka postalo je gotovo banalnom rutinom u mnogim pravnim sustavima. Oslanjanje na autoritet sudskih odluka vie nije ogranieno na common law pravne sustave, ve se iroko prakticira u pravnim sustavima koji se temelje na tradiciji rimskog prava. Tijekom proteklih petnaest godina zbirke sudske prakse postale su ope dostupne i pretraive u elektronikom obliku. Njihova opa dostupnost snano utjee na nacionalnu pravnu kulturu, shvaenu kao zbir obrazaca pravno usmjerenog ponaanja i stavova 7 koja ini dio ireg sustrava zajednikih uvjerenja, vrijednosti, obiaja, ponaanja i institucija koji se uenjem prenose s generacije na generaciju. 8 Pod odreenim pretpostavkama korisnost objavljivanja sudskih presuda uope nije upitna. Zbog jasnoe iznosimo nekoliko najvanijih argumenata koji svjedoe o tome: Sudske odluke predstavljaju iskaz prava, mogue i izvor prava (u najmanju ruku inter partes), te stoga moraju biti javno dostupne (funkcija stvaranja prava); Sudske odluke snagom svojih argumenata (engl.: persuasive authority) utjeu na druge sudove i pridonose ujednaavanju sudske prakse (argumentativna funkcija); Kao konkretizacija prava sudske odluke odreuju znaenje prava i smanjuju pravnu nesigurnost (semantika funkcija); Transparentnost sudskih odluka uvjet je njihove legitimnosti, a to se najbolje moe ostvariti tako da se ishod sudskog postupka prezentira javnosti (demonstrativna i legitimacijska funkcija); Transparentnost pridonosi samodisciplini sudaca budui da izlae njihov rad javnom nadzoru (korektivna funkcija); Objavljene sudske odluke potiu javni diskurs o funkcioniranju pravnog sustava i potpomau korektivnu funkciju kroz javno mnijenje; (pluralistika funkcija);

David Nelken, Using the Concept of Legal Culture, (2004) 29 Australian Journal of Legal Philosophy,

1 Bates, D., Human adaptive strategies: Ecology, culture and politics. New York: Allyn & Bacon (1991); see also Hirsch, E.D. THE NEW FIRST DICTIONARY OF CULTURAL LITERACY, NY, 2004
8

14 Daju zakonodavcu povratne informacije o tome kako se pravo primjenjuje u praksi (demokratska funkcija) i informaciju graanima kako se tite njihova subjektivna prava (informativna funkcija); Stvaraju podlogu za uenje prava, kako na sveuilitu, tako i u profesionalnim krugovima (didaktika funkcija).

Gore navedeni razlozi vrijede pod pretpostavkom da je pravno rezoniranje pri donoenju odluka neto vie od puke silogistike vjebe u kojoj konkluzija nuno sadri samo ono to je ve sadrano u premisama. Ukoliko je sudaka zadaa da tek konkretiziraju i izraze ono to je ve odredio zakonodavac, tada snaga argumenata sudske odluke nije potrebna, budui da je sve ve zadano, a graani nemaju to raspravljati ili uiti iz sudskh odluka, osim onoga to je ve ionako zapisano u zakonima. Drugim rijeima, smisleno objavljivanje sudskih presuda mogue je u okolnostima gdje se sucima priznaje da imaju ulogu koja izlazi iz okvira mehanike primjene prava.

15

Sudske odluke

Predmet 26/62, Van Gend en Loos, [1963] ECR 1 Poduzee Van Gend en Loos uvezlo je odreenu koliinu urea formaldehida (UFD) iz Njemake u Nizozemsku. Pri uvozu je naplaena carina u iznosu od 8% vrijednosti robe. Odluka se temeljila na nizozemskoj carinskoj tarifi koja je stupila na snagu 1960. (nakon stupanja na snagu Ugovora o EEZ). Kao posljedica primjene nove carinske tarife, carina je poveana s 3% na 8%. Do poveanja je dolo, ne zbog poveanja carinskih stopa, ve zbog prebacivanja UFD iz jednog carinskog razreda u drugi. Na taj nain nije poveana carinska stopa na uvoz UFD, ve je UFD prebaen u drugi carinski razred u kojemu se primjenjuje via carinska stopa. Van Gend en Loos pokrenuo postupak pred nizozemskim carinskim sudom (Tariefcommissie) traei ponitenje odluke carinske uprave pri emu se pozivao na tadanji l. 12. Ugovora o EEZ. Navedeni lanak propisivao je slijedee: "Drave lanice e se suzdrati od meusobnog uvoenja novih carina na uvoz () i od poveanja onih koje se ve primjenjuju u njihovoj meusobnoj trgovini." Carinski sud je pokrenuo prethodni postupak pred Europskim sudom temeljem lanka 177 Ugovora o EEZ. Ta pravna norma danas je sadrana u l. 234 UEZ. Pri tome je od ES zatraio interpretaciju l. 12 Ugovora o EEZ i postavio mu slijedea pitanja: 1. Ima li l. 12 Ugovora o EEZ izravnu primjenu na podruju drave lanice, odnosno, mogu li se dravljani takve drave, temeljem toga lanka, pozivati na zatitu subjektivnih prava koja su sudovi duni tititi?; te 2. U sluaju da je odgovor pozitivan, predstavlja li primjena uvozne carine od 8% na uvoz ureaformaldehida s porijeklom iz SR Njemake, koja je naplaena tuitelju u postupku pred nacionalnim sudom, nezakonito poveanje carine u smislu l. 12 Ugovora o EEZ, ili je rije o razboritoj promjeni carine primjenjive prije 1. oujka 1960. godine koju, iako je urodila poveanjem s aritmetike toke gledita, svejedno ne treba smatrati zabranjenom temeljem l. 12. U nastavku slijedi tekst odluke ES u predmetu Van Gend en Loos. Budui da je rije o jednoj od ranih odluka ES, njena struktura ne odgovara strukturi dananjih odluka. Dodatno, u doba njenog objavljivanja pojedini odlomci nisu bili numerirani. Numeracija odlomaka ubaena je iz didaktikih razloga i zbog lake orjentacije u tekstu. Dananje odluke ES oznauju paragrafe arapskim brojkama, te smo, razlikovanja radi, u ranoj praksi ES paragrafe oznaili slovima.

Tekst odluke ES Prvo pitanje A nadlenost suda

16 a. Vlade Nizozemske i Belgije osporavaju nadlenost suda temeljem injenice da se prethodno pitanje ne odnosi na interpretaciju, ve na primjenu Ugovora u kontekstu ustavnog prava Nizozemske, te da, posebice, ovaj sud nije nadlean odluivati u takvom sluaju, imaju li odredbe Ugovora o EEZ prednost pred zakonodavstvom Nizozemske, ili pred drugim ugovorima koje je Nizozemska zakljuila, te koji su inkorporirani u nizozemsko nacionalno pravo. Kako se istie, rjeenje takvog problema spada u iskljuivu nadlenost nacionalnih sudova, u skladu s odredbama lanaka 169 i 170 Ugovora. b. Meutim, u ovom predmetu od Suda nije zatraeno da odlui o primjeni Ugovora prema naelima nacionalnog prava Nizozemske, to ostaje zadaa nacionalnih sudova, ve je od njega zatraeno da, u skladu sa subparagrafom (A) prvog paragrafa lanka 177 Ugovora, interpretira opseg lanka 12 reenog Ugovora, u okviru konteksta prava Zajednice, i upuujui na njegove uinke prema pojedincima. Stoga je navedeni argument pravno neutemeljen. c. Nadalje, vlada Belgije navodi da Sud nije nadlean zbog toga to, bez obzira kakav odgovor na prvopostavljeno pitanje Carinskoga suda dao, takav odgovor ne moe imati nikakvu vanost za postupak koji se vodi pred Carinskim sudom. d. Meutim, da bi Sud u ovom sluaju mogao imati nadlenost, nuno je samo da se postavljeno pitanje jasno odnosi na interpretaciju Ugovora. Razlozi koji su mogli navesti nacionalni sud ili sudite da postavi odreena pitanja, kao i vanost koju takav sud pripisuje takvim pitanjima u kontekstu predmeta koji rjeava, iskljueni su iz sudbenog nadzora koji obavlja Europski sud. Iz teksta pitanja koja su nam upuena proizlazi da se ona odnose na interpretaciju Ugovora. Ovaj sud stoga ima nadlenost odgovoriti na njih. Ovaj je argument stoga takoer neutemeljen.

B o meritumu predmeta e. Prvo pitanje koje upuuje Carinski sud jest ima li lanak 12 Ugovora izravnu primjenu u nacionalnom pravu u smislu da graani drava lanica mogu temeljem tog lanka postavljati zahtjev na prava koja nacionalni sud mora tititi. f. Da bi se utvrdilo mogu li odredbe nekog meunarodnog ugovora imati tako iroke uinke, nuno je razmotriti duh, opu shemu i tekst tih odredaba. g. Cilj je Ugovora o EEZ da se uspostavi zajedniko trite ije je funkcioniranje od izravnog interesa za stranke u Zajednici. To implicira da je ovaj Ugovor vie od ugovora koji stvara tek uzajamne obaveze izmeu drava koje su mu stranke. To proizlazi iz preambule Ugovora koja se poziva ne samo na vlade, ve i na narode. To je takoer jo preciznije potvreno osnivanjem institucija kojima su dodjeljena suverena prava, to utjee ne samo na drave lanice, ve i na njihove graane. Nadalje, mora se primijetiti da su dravljani drava lanica koje su udruene u Zajednicu pozvani da surauju u funkcioniranju Zajednice posredstvom Europskog parlamenta i Gospodarskog i socijalnog vijea. h. Pored toga, zadaa koju Europskom sudu dodjeljuje lanak 177, iji je cilj da se osigura jedinstvena interpretacija Ugovora od strane nacionalnih sudova i sudita, potvruje da su drave prihvatile da pravo Zajednice ima autoritet na kojega se njihovi graani mogu pozivati pred tim sudovima i suditima.

17 i. Zakljuak koji se iz toga izvodi jest da Zajednica predstavlja novi pravni poredak meunarodnoga prava u iju su korist drave ograniile svoja suverena prava, premda u ogranienim podrujima, te iji su subjekti ne samo drave lanice ve i njihovi graani. j. Neovisno od zakonodavstva drava lanica, pravo Zajednice ne samo da propisuje obaveze za pojedince, ve je zamiljeno i da im dodjeljuje prava koja su postala dijelom njihovog pravnog nasljea. Ta prava nastaju ne samo kada su izriito propisana Ugovorom, ve i temeljem obaveza koje Ugovor, na jasno odreen nain, propisuje pojedincima, dravama lanicama i institucijama Zajednice. k. S obzirom na opu shemu Ugovora u odnosu na carine i pristojbe s istovrsnim uinkom, valja naglasiti da lanak 9 koji Zajednicu temelji na carinskoj uniji, ukljuuje kao jednu od svojih bitnih odredaba, zabranu takvih carina i pristojbi. Ta odredba smjetena je na poetku dijela Ugovora koji odreuje temelje Zajednice. Ta je odredba primjenjena i objanjena lankom 12. l. Tekst lanka 12 sadri jasnu i bezuvjetnu zabranu koja nije pozitivna ve negativna obaveza. Ta obaveza, tovie, nije kvalificirana nikakvom rezervom drava lanica koja bi njegovu primjenu uinila ovisnom o donoenju pozitivnih zakonodavnih mjera nacionalnog prava. Sama narav ove zabrane ini je idealno prilagoenom da bi mogla proizvoditi izravne uinke u pravnim odnosima izmeu drava lanica i njihovih subjekata. m. Primjena lanka 12 ne iziskuje nikakvu zakonodavnu intervenciju drava lanica. injenica da su adresati obaveze ovoga lanka drave lanice koje su time podvrgnute negativnoj obavezi, ne implicira da njihovi graani ne mogu imati korist od takve obaveze. n. Dodatno, argument koji se temelji na lancima 169 i 170 Ugovora, koji su isticale tri vlade koje su podnijele svoja zapaanja Sudu u podnescima, krivo je postavljen. injenica je da ti lanci Ugovora ovlauju Komisiju i drave lanice da podnesu tubu Sudu protiv drava koje nisu ispunile svoje obaveze iz Ugovora, ne znai da se pojedinci ne mogu pozivati na te iste obaveze, ukoliko bude takva prilika, pred nacionalnim sudom. injenica da Ugovor daje Komisiji mogunost da osigura da obaveze propisane Ugovorom budu ispunjene, ne iskljuuje mogunost da se pojedinci pozivaju na povrede tih istih obaveza u tubama koje podnose nacionalnim sudovima. o. Ogranienje pravne zatite zbog povrede lanka 12 od strane drava lanica na postupke koji se vode temeljem lanaka 169 i 170 otklonilo bi svaku izravnu pravnu zatitu subjektivnih prava njihovih dravljana. Postoji rizik da bi posizanje za postupkom koji se vodi temeljem tih lanaka bilo neuinkovito, ukoliko bi se takav postupak pokrenuo nakon primjene nacionalne mjere koja je suprotna odredbama Ugovora. p. Sranost pojedinaca koji tite svoja prava predstavlja uinkoviti pravni nadzor, pridodan nadzoru koji je temeljem lanaka 169 i 170 dodijeljen na brigu Komisiji i dravama lanicama. q. Iz reenoga proizlazi da, prema duhu, opoj shemi i tekstu ugovora, lanak 12 valja interpretirati na nain da on proizvodi izravne uinke i stvara subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi.

18

Drugo pitanje

A Nadlenost Suda

r. Temeljem primjedaba belgijske i nizozemske vlade, tekst ovog pitanja, ini se da iziskuje, prije nego to se na njega odgovori, ocjenu Suda o carinskoj klasifikaciji ureaformaldehida uvezenog u Nizozemsku. O toj klasifikaciji Van Gend & Loos i Inspektor za carine i troarine u Zaandamu imaju razliito shvaanje, s obzirom na carinsku tarifu iz 1947. godine. Ovo pitanje jasno, ne poziva na interpretaciju Ugovora, ve se tie primjene nizozemskih carinskih propisa na klasifikaciju aminoplasta, to je izvan nadlenosti koja je Europskom sudu dodijeljena temeljem subparagrafa (A), prvog paragrafa, lanka 177. s. Stoga Sud nema nadlenost razmatrati prethodno pitanje koje mu je uputio Carinski sud. t. Meutim, stvarno znaenje pitanja koje je uputio Carinski sud jest, je li, pravno gledano, stvarno poveanje carine koja se obraunava na odreeni proizvod kao rezultat, ne poveanja carinske stope, ve kao rezultat nove klasifikacije proizvoda to proizlazi iz promjene njegova carinskog opisa, suprotno zabrani propisanoj lankom 12 Ugovora. u. Promatrano na taj nain, postavljeno pitanje odnosi se na interpretaciju te odredbe Ugovora, preciznije, na znaenje koje treba pridati konceptu carina koje su se primjenjivale prije nego to je Ugovor stupio na snagu. Stoga je sud nadlean donijeti odluku o tom pitanju. B o meritumu predmeta v. Iz teksta i ope scheme lanka 12 Ugovora proizlazi da se, kako bi se utvrdilo jesu li carine ili pristojbe s istovrsnim uinkom bile poveane suprotno zabrani sadranoj u reenom lanku, mora voditi rauna o carinama i pristojbama koje su se stvarno primjenjivale na dan stupanja na snagu Ugovora. Nadalje , s obzirom na zabranu iz lanka 12 Ugovora, takvo nezakonito poveanje moe proizii iz promjene carina koje dovode do klasifikacije proizvoda u razred koji je jae ocarinjen, te iz stvarnog poveanja carinske stope. w. Od male je vanosti na koji je nain poveanje carine nastupilo, kada je, nakon to je Ugovor stupio na snagu, isti proizvod u istoj dravi lanici bio optereen viim iznosom carine. x. Primjena lanka 12, u skladu s gore navedenom interpretacijom, ulazi u nadlenost nacionalnog suda, koji mora ispitati je li proizvod koji se carini, u ovom sluaju ureaformaldehid, koji potjee iz SR Njemake, ocarinjen temeljem carinskih mjera koje je uvela Nizozemska, a koje propisuju viu carinu od one koja se primjenjivala 1. sijenja 1958. godine. y. Sud nije nadlean provjeravati valjanost sukobljenih shvaanja koja su mu podnesena o tom pitanju, te o njima moraju odluiti nacionalni sudovi.

19 Odluka o trokovima i Operativni dio odluke su izostavljeni

20

Predmet 6/64 Costa v. E EL [1964] ECR 585 U ovome predmetu Europski sud utvrdio je naelo nadreenosti prava Zajednice u odnosu na nacionalno pravo. Takoer, u ovom predmetu, nakon predmeta Van Gend en Loos, dodatno su definirane odrednice novog pravnog poretka. Kako je rije o ranoj odluci ES, numeracija odlomaka ubaena je naknadno zbog lakeg snalaenja u tekstu. Mirovni sudac iz Milana (Giudice Conciliatore) zastao je s postupkom i uputio Europskom sudu temeljem lanka 177 EEZ [sada 234 UEZ] pitanja vezana uz interpretaciju odredaba UEZ o dravnim monopolima komercijalne naravi. Spor je nastao kada je Flaminio Costa odbio platiti jedan bagatelni raun za potronju elektrine energije obrazlaui to tvrdnjom da je nacionalizacija talijanskih poduzea za proizvodnju i distribuciju elektrine energije bila suprotna odredbama Ugovora o EEZ kojima se zabranjuju dravni monopoli komercijalnog karaktera. Tekst presude a. Temeljem rjeenja od 16. sijenja 1964. koje je ispravno dostavljeno sudu, Mirovni sudac iz Milana, uzimajui u obzir l. 177 [sada 234] Ugovora od 25. oujka 1957. o osnivanju EEZ, koji je inkorporiran u talijansko pravo Zakonom br. 1203 od 14. listopada 1957., i uzimajui u obzir tvrdnju da su Zakon br. 1643 od 6. prosinca 1962 i Predsjedniki dekreti doneseni za njegovu provedbu suprotni lancima 102, 93, 53 i 37 spomenutog ugovora, zastao je s postupkom i odluio da se sudski spis dostavi Europskom sudu.

O primjeni l. 177 [Ugovora o EEZ, sada l. 234 Ugovora o EZ] O prigovoru da je namjera koja stoji iza pitanja da se uz pomo l. 177 dobije odluka o sukladnosti nacionalnog prava s ugovorom b. Temeljem ovog lanka, nacionalni sudovi protiv ijih odluka, kao to je to sluaj u ovom predmetu, ne postoji pravno sredstvo, moraju se obratiti Europskom sudu, tako da moe donijeti odluku o prethodnom pitanju interpretacije Ugovora, uvijek kada mu se takvo pitanje postavi. Ta odredba ne daje Sudu nadlenost niti da primjenjuje Ugovor na konkretni sluaj, niti da odluuje o valjanosti odredbi nacionalnog prava u odnosu na Ugovor, kao to bi to mogao uiniti temeljem l. 169. Meutim, Sud je ovlaten iz neprikladno formuliranog pitanja nacionalnog suda izdvojiti ona pitanja koja se tiu interpretacije Ugovora. Posljedino, Sud mora donijeti odluku ne o pravovaljanosti talijanskog zakona u odnosu na Ugovor, ve samo o interpretaciji gore spomenutih lanaka u kontekstu pravnih pitanja koje je naveo Mirovni sudac.

c.

O prigovoru da interpretacija nije potrebna d. Prigovara se da je milanski sud zatraio interpretaciju Ugovora koja nije potrebna za rjeenje spora o kojemu odluuje.

21 e. S obzirom da je l. 177 utemeljen na jasnoj podjeli funkcija izmeu nacionalnih sudova i Europskog suda, on ne moe ovlastiti Europski sud niti da utvruje injenice spora, niti da kritizira osnovu i svrhu zahtjeva za interpretaciju.

O prigovoru da sud ima obavezu primijeniti nacionalno pravo Talijanska vlada istie da je zahtjev Mirovnog suca apsolutno nedoputen stoga to nacionalni sud koji ima obavezu primjeniti nacionalno pravo ne smije koristiti pravno sredstvo iz l. 177. g. Za razliku od obinih meunarodnih ugovora, Ugovor o EEZ je stvorio vlastiti pravni sustav koji, stupanjem Ugovora na snagu, postao sastavni dio pravnih sustava drava lanica te koji su njihovi sudovi obvezni primjenjivati. h. Stvarajui Zajednicu na neodreeno vremensko razdoblje, s vlastitim institucijama, vlastitom osobnou, vlastitim pravnim nadlenostima te nadlenou zastupanja na meunarodnoj razini te, posebno, stvarnim ovlastima koje proizlaze iz ograniavanja suverenosti ili prijenosa ovlasti s drava na Zajednicu, drave lanice su ograniile svoja suverena prava, iako unutar ogranienog broja podruja, te su tako stvorile pravni sustav koji obvezuje kako njihove dravljane, tako i njih same. i. Integracija odredbi koje proizlaze iz Zajednice u zakone drava lanica te, openitije, odredbe i duh Ugovora, logino uskrauju dravama lanicama mogunost da daju prednost jednostranoj i naknadnoj mjeri pred pravnim sustavom koji su prihvatile na temelju reciprociteta. Takva mjera stoga ne moe biti protuslovna tom pravnom sustavu. j. Izvrna snaga prava Europske zajednice ne moe se razlikovati od jedne drave do druge zbog pridravanja naknadnih domaih zakona,a da to ne ugrozi ostvarenje ciljeva Ugovora koji su navedeni u l.5(2) i dovede do diskriminacije koja je zabranjena l.7. k. Obveze preuzete Ugovorom o osnivanju Zajednice ne bi bile bezuvjetne, ve samo uvjetne, kada bi mogle biti dovedene u pitanje naknadnim zakonodavnim aktima potpisnica. Tamo gdje Ugovor daje pravo dravama lanicama da djeluju jednostrano, to se navodi u jasnim i preciznim odredbama (na primjer lanci 15, 93 (3), 223, 224 i 225). Zahtjevi drava lanica za doputenjem da se odstupi od Ugovora podlijeu posebnom postupku odobrenja (na primjer lanci 8(4), 17(4), 25,26,73, trei podstavak lanka 93 (2) i 226) koji bi izgubio svoju svrhu kada bi drave lanice mogle odbaciti svoje obveze pomou obinog zakona. l. Prvenstvo (engl. precedence) prava Zajednice potvreno je l.189 kojim je uredba "obvezujua" te "izravno primjenjiva u svim dravama lanicama". Ova odredba koja ne podlijee nikakvom ogranienju,bila bi posve besmislena kada bi neka drava mogla jednostrano ponititi njene uinke pomou zakonske mjere koja bi mogla imati jau pravnu snagu od prava Zajednice. m. Iz svega navedenoga slijedi da pravo koje proizlazi iz Ugovora, tog neovisnog izvora prava, ne bi moglo, zbog svoje posebne i originalne prirode, biti zamijenjeno domaim zakonskim odredbama bez obzira na to kako su one formulirane, a da pri tome ne izgubi svoj karakter prava Zajednice te da se pri tome ne dovede u pitanje sam pravni temelj Zajednice. n. Prijenos prava i obveza koji proizlaze iz Ugovora, sa pravnih sustava drava lanica na pravni sustav Zajednice, povlai za sobom trajno ogranienje njihovih suverenih prava nad ime ne moe prevladati naknadni jednostrani akt koji nije u skladu s pojmom Zajednice. Sukladno tome, l.177 mora se primjeniti bez obzira na bilo koji domai zakon svaki put kada se pojave pitanja koja se odnose na tumaenje Ugovora. f.

22

[U nastavku odluke slijedi rasprava imaju li odredbe o zabrani dravnih monopola komercijalnog karaktera izravni uinak i stvaraju li subjektivna prava.]

23

Predmet 106/77 Simmenthal II [1978] ECR 629 U ovome predmetu Europski sud je razjasnio koje su posljedice izravnog uinka i nadreenosti europskog prava za nacionalne sudove, odnosno, to mora uiniti nacionalni sud kada se suoi s normom nacionalnog prava koja je suprotna pravu Zajednice s izravnim uinkom. injenice su slijedee. Pretore iz mjesta Susa zatraio je od Europskog suda da interpretira odredbe Uredbe 805/68 o Zajednikom tritu govedinom i teletinom. Nakon to je dobio odgovor ES, Pretore je odluio da su takse propisane talijanskim zakonom suprotne pravu Zajednice i naredio Ministarstvu financija povrat uplaenih taksi s kamatom. Ministarstvo financija uloilo je albu. Pretore je zakljuio da pravni problem koji rjeava ukljuuje sukob prava Zajednice i nacionalnog prava koje je doneseno kasnije od normi europskog prava. O tom je pitanju ve bio odluivao talijanski Ustavni sud koji smatra da je pitanje sukladnosti talijanskog prava s meunarodnim pravom pitanje ustavnosti o kojemu ima odluivati Ustavni sud. Drugim rijeima, talijanski ustavni sud smatra da je obveza redovnih sudova postaviti pitanje ocjene ustavnosti pred ustavnim sudom, da bi mogao izuzeti iz primjene normu nacionalnog prava. Nesiguran u ispravnost odluke Ustavnoga suda, Pretore upuuje Europskom sudu pitanje interpretacije Ugovora o EZ. Tekst presude 1. Rjeenjem od 28. srpnja 1977., koje je Sud zaprimio 29. kolovoza 1977., Pretore iz Suse uputio je Sudu na odluivanje temeljem lanka 177 [sada 234] Ugovora o EEZ [sada Ugovor o EZ] dva pitanja koja se odnose na naelo izravne primjene prava Zajednice kako je propisano l. 189 [sada 249] Ugovora, u svrhu odreivanja uinaka tog naela u situaciji kada je pravilo prava Zajednice u neskladu s naknadno donesenom odredbom nacionalnog prava. 2. Prikladno je upozoriti na injenicu da je u ranijoj fazi postupka Pretore zatraio od Suda prethodno miljenje o pitanjima koja su bila osmiljena da mu omogue donijeti odluku o pitanju jesu li veterinarske i zdravstvene pristojbe koje se naplauju na uvoz govedine i teletine temeljem proienog teksta talijanskih veterinarskih i javnozdravstvenih zakona, ija je stopa posljednji puta utvrena u prilogu Zakona br. 1239 od 30. prosinca 1970. (Gazzeta ufficiale No. 26 od 1. veljae 1971.), sukladne s Ugovorom i odreenim Uredbama, posebice s Uredbom Vijea (EEC) br. 805/68 od 27. lipnja 1968. o Zajednikoj organizaciji trita govedinom i teletinom (O.J. posebno englesko izdanje 1968. (I) str. 187). 3. Uzimajui u obzir odgovore koje je Sud dao u odluci od 15. prosinca 1976. u predmetu 3/76 (Simmenthal s.p.a. v. Italian Minister for Finance, [1976] ECR 1871), Pretore je odluio da propisivanje pristojbi o kojima je rije nije u skladu s odredbama prava Zajednice, te je naredio Dravnoj financijskoj upravi da vrati nezakonito ubrane i naplaene pristojbe, zajedno s kamatama. 4. Protiv tog rjeenja Dravna financijska uprava je podnijela albu. 5. Uzimajui u obzir argumente koje su isticale stranke tijekom albenog postupka Pretore je odluio da se u sporu radi o sukobu izmeu odreenih pravila prava Zajednice i naknadno donesenog nacionalnog zakona, odnosno, reenog zakona br. 1239/70.

24

6. Ukazao je da za rjeenje spora takve vrste, prema nedavno donesenim odlukama talijanskog Ustavnog suda (presude br. 232/75 i 205/76), pitanje sukladnosti zakona s l. 11 Ustava mora biti upueno Ustavnom sudu. 7. Uzimajui u obzir dobro utvrenu praksu Europskog suda o primjeni prava Zajednice u pravnim sustavima drava lanica te, probleme koji bi mogli nastati ukoliko bi nacionalni sud, umjesto da na vlastitu inicijativu odlui da zakon koji spreava punu pravnu snagu i uinak prava zajednice nije primjenjiv, morao postaviti pitanje ustavnosti, Pretore je Sudu uputio dva pitanja, kako slijedi: (A) S obzirom da u skladu s l. 189 [sada 234] ugovora o EEZ [sada EZ], te u skladu s utvrenom praksom Suda Europskih zajednica, izravno primjenjive odredbe prava Zajednice moraju imati potpun, cjelovit i jednak uinak u pravnim sustavima drava lanica, kako bi se zatitila subjektivna prava stvorena u korist pojedinaca, bez obzira na bilo kakva nacionalna pravna pravila ili praksu drava lanica, treba li doseg navedenih odredbi interpretirati tako da svaka naknadno donesena nacionalna mjera koja je u sukobu s tim odredbama [prava Zajednice] mora biti zanemarena, bez da se eka na eliminaciju tih mjera od strane nadlenog nacionalnog zakonodavca (derogacija) ili neke druge ustavom odreene vlasti (proglaenje neustavnosti), posebice u sluaju druge alternative gdje, s obzirom da nacionalno pravo ima puni uinak sve dok nije oglaeno neustavnim, nije mogue primjenjivati pravo Zajednice, te posljedino, osigurati da je ono potpuno i jedinstveno primjenjeno, te na taj nain zatititi subjektivna prava stvorena u korist pojedinaca? (B) Nastavno na prvo pitanje, u okolnostima gdje pravo Zajednice priznaje da zatita subjektivnih prava nastalih kao rezultat izravne primjene odredaba prava Zajednice moe biti odgoena dok se od strane nadlenih nacionalnih vlasti ne ukinu odredbe nacionalnog prava koje su mu suprotne, treba li takvo ukidanje u svim sluajevima imati retroaktivne uinke, tako da bi se izbjegli tetni uinci na subjektivna prava? Podnesci sudu 8. Zastupnik talijanske vlade u svojim usmenim primjedbama ukazuje Sudu na odluku Ustavnog suda Italije br. 163/77 od 22. prosinca 1977. donesenu povodom pitanja ustavnosti koja su postavili sudovi u Milanu i Rimu. Tim odlukama je odlueno da odreene odredbe Zakona br. 1239 od 30 prosinca 1970., ukljuujui i one o kojima je rije u postupku koji vodi Pretore iz Suse, nisu u skladu s Ustavom. 9. Predlae se da, s obzirom da su sporne odluke ukinute odlukom o neustavnosti, pitanja koja postavlja Pretor vie nisu bitna, te vie nije potrebno na njih davati odgovor. 10. U vezi s tim pitanjem treba imati na umu da, u skladu sa svojom ustaljenom praksom, Europski sud smatra da je zahtjev za prethodno pitanje temeljem l. 177. Ugovora valjano podnesen, tako dugo dok ga ne povue sam sud koji ga je uputio, ili dok njegovu odluku ne ukine vii sud povodom albe. 11. Presuda na koju se upuuje, koja je donesena u postupku koji ni na koji nain nije povezan

25 s postupkom koja je dala povoda za upuivanje prethodnog pitanja ovom sudu ne moe dovesti do takvog rezultata i Sud ne moe utvrivati njene uinke na tree stranke. 12. Prethodni prigovor koji upuuje Vlada Italije mora stoga biti odbijen. Meritum predmeta 13. Glavna svrha prvog pitanja je da se utvrdi koje posljedice proizlaze iz izravne primjene odredbe prava Zajednice u sluaju njegove nesukladnosti s naknadno donesenom zakonskom normom drave lanice. 14. Izravna primjena u takvim okolnostima znai da pravna pravila Zajednice moraju biti u potpunosti i jedinstveno primjenjiva u svim dravama lanicama od dana stupanja na snagu i tako dugo dok su na snazi. 15. Te su odredbe stoga izravan izvor prava i obveza za sve na koje se odnose, bez obzira je li rije o dravama lanicama ili pojedincima, ako su stranke pravnih odnosa temeljem prava Zajednice. 16. Ta se posljedica isto tako odnosi i na svaki nacionalni sud ija je zadaa da, kao dravno tijelo drave lanice, titi, u predmetima u okvirima svoje nadlenosti, subjektivna prava koja za pojedince nastaju temeljem prava Zajednice. 17. Nadalje, sukladno s naelom nadreenosti [engl. precedence] prava Zajednice, odnos izmeu odredaba Ugovora i izravno primjenjivih mjera institucija s jedne strane i nacionalnog prava drava lanica, s druge strane, je takav da te odredbe i mjere [prava Zajednice] ne samo da stupanjem na snagu ine svaku suprotnu im odredbu nacionalnog prava automatski neprimjenjivom ve, u mjeri u kojoj su one integralni i pravno nadreen dio pravnog poretka koji je primjenjiv na podruju svake drave lanice, takoer spreavaju valjano prihvaanje novih zakonodavnih mjera ukoliko bi one bile u neskladu s odredbama prava Zajednice. 18. Doista, svako priznanje da nacionalne zakonodavne mjere, koje zadiru u podruje u kojem Zajednica ima zakonodavne ovlasti, ili koje su na drugi nain u neskladu s odredbama prava Zajednice, imaju ikakve pravne uinke, bilo bi jednako odricanju uinkovitosti obavezama koje su drave lanice temeljem Ugovora preuzele bezuvjetno i bez mogunosti opoziva, te bi to ugrozilo same temelje Zajednice. 19. Isti zakljuak proizlazi iz strukture l. 177 [234] Ugovora koji propisuje da svaki sud ili sudite drave lanice ima pravo podnijeti zahtjev Sudu, uvijek kada smatra da je odluka o prethodnom pitanju interpretacije ili valjanosti koje se odnosi na pravo Zajednice nuno da bi mu omoguilo da donese presudu. 20. Uinkovitost te odredbe bila bi naruena ukoliko bi nacionalni sud bio sprijeen primjenjivati pravo Zajednice u skladu s odlukom ili praksom [Europskog] Suda. 21. Iz reenoga slijedi da svaki nacionalni sud mora, u predmetima iz svoje nadlenosti, primjenjivati pravo Zajednice u potpunosti, te tititi subjektivna prava koja ono stvara za pojedince, te sukladno tome, mora izuzeti iz primjene svaku odredbu nacionalnog prava koja bi mu mogla biti suprotna, bez obzira je li donesena prije ili nakon pravnog pravila Zajednice.

26 22. Sukladno tome, sve odredbe nacionalnog pravnog sustava i svaka zakonodavna, upravna ili sudska praksa koja bi mogla naruiti uinkovitost prava Zajednice na nain da odrekne nacionalnom sudu koji je nadlean primijeniti takvo pravo, ovlast da u vrijeme primjene uini sve to je nuno da izuzme iz primjene nacionalne zakonske odredbe koje bi mogle sprijeiti pravna pravila Zajednice da imaju punu pravnu snagu i uinak, suprotni su sa zahtjevima koji ine samu bit prava Zajednice. 23. To bi bila situacija u sluaju sukoba odredbe prava Zajednice i naknadno donesenog nacionalnog zakona, ukoliko bi razrjeenje spora bilo rezervirano za tijelo koje ima vlastitu diskreciju, razliito od suda koji je pozvan primijeniti pravo Zajednice, pa ak i u sluaju ako bi takva prepreka punoj uinkovitosti prava Zajednice bila samo privremenog karaktera. 24. Stoga, na prvo pitanje treba odgovoriti da nacionalni sud koji je u okvirima svoje nadlenosti pozvan primijeniti odredbe prava Zajednice ima obavezu priznati puni uinak tim odredbama, uskraujui na vlastitu inicijativu, ako je potrebno, primjenu svake suprotne odredbe nacionalnog prava, ak ako je ona donesena i kasnije [od norme prava Zajednice], te nije potrebno da sud trai ili eka prethodno stavljanje izvan snage takve odluke zakonom ili na drugi ustavom propisan nain. 25. Bitni dio drugog pitanja je moe li, pod pretpostavkom da se prihvati da zatita subjektivnih prava nastalih temeljem odredaba prava Zajednice moe biti suspendirana dok nacionalne odredbe koje bi mogle biti u suprotnosti s njima ne budu stavljene izvan snage od strane nadlenih vlasti, takvo stavljanje izvan snage u svakom sluaju imati ineogranieni retroaktivni uinak tako da sprijei da subjektivna prava o kojima je rije na bilo koji nain budu ugroena. 26. Iz odgovora na prvo pitanje slijedi da nacionalni sudovi moraju tititi subjektivna prava koja nastaju temeljem odredbi pravnog poretka Zajednice, te da nije potrebno da ti sudovi trae ili ekaju stavljanje nacionalnih mjera izvan snage od strane nacionalnih tijela koja su na to ovlatena, ili bilo kakvih nacionalnih mjera koje bi mogle oteati izravnu i trenutnu primjenu pravila Zajednice. 27. Stoga se ini da drugo pitanje nema svrhe. Odluka o trokovima 28. Trokovi vlade Republike Italije i Komisije Europskih zajednica koje su podnijele svoje primjedbe Sudu ne mogu se nadoknaditi. 29. Budui da je ovaj postupak, u mjeri u kojoj se to odnosi na stranke u glavnom postupku, po svojoj prirodi tek jedan korak u postupku koji vodi Pretore iz Suse, odluku o trokovima donijeti e Pretore. Operativni dio Sud, dajui odgovor na pitanja koja mu je rjeenjem od 28. srpnja 1977. uputio Pretore iz Suse, presuuje: Nacionalni sud koji je pozvan, u okvirima svoje nadlenosti, primijeniti odredbe prava Zajednice, ima obavezu priznati puni uinak tim odredbama, uskraujui na vlastitu inicijativu, ako je potrebno, primjenu svake pravu Zajednice suprotne odredbe nacionalnog

27 prava, ak ako je ona donesena kasnije, i nije potrebno da sud trai ili eka prethodno stavljanje takvih odredaba izvan snage zakonom ili na drugi ustavom propisan nain.

28 Predmet 11/70 Internationale Handelsgesellschaft mbH protiv Einfuhr- und Vorratsstelle fr Getreide und Futtermittel [1970] ECR 1125 Ovaj je predmet vaan zbog toga to je Europski sud naglasio da se valjanost prava Zajednice ne moe ocjenjivati prema kriterijima nacionalnog prava, ukljuujui i kriterije temeljnih prava zajamenih nacionalnim ustavima, ve samo u kontekstu prava Zajednice kao neovisnog izvora prava. Europski sud inzistira na nadreenosti europskog prava, dok istovremeno razvija doktrinu zatite temeljnih prava u pravu Zajednice. U ovom se predmetu postavilo pitanje valjanosti dvije uredbe o sustavu izvoznih dozvola i depozita za koje je tuitelj tvrdio da se ne bi smjele primjenjivati u Njemakoj, jer su suprotne odredbama o zatiti temeljnih prava kako ih titi njemaki Ustav. Tekst presude: 1. Zahtjevom od 18. oujka 1970. zaprimljenim u Sudu 26. oujka 1970., Verwaltungsgericht u Frankfurtu na Majni, temeljem lanka 177 Ugovora o EEZ-u, postavio je Europskom sudu dva pitanja o valjanosti sustava izvoznih dozvola i depozita koji su s njima povezani dalje u tekstu sustav depozita predvienih Uredbom Vijea br. 120/67/EEC od 13. lipnja 1967. o zajednikoj organizaciji trita itarica (Slubeni list posebno izdanje 1967., str. 33) Uredbom Komisije br. 473/67/EEC od 21. kolovoza 1967. o uvoznim i izvozim dozvolama (Slubeni list 1967., br. 204, str. 16). 2. Iz osnova zahtjeva za prethodnom odlukom proizlazi da je Verwaltungsgericht do sada odbijao prihvatiti valjanost odredaba u pitanju te da iz tog razloga smatra nunim stati na kraj postojeoj pravnoj nesigurnosti. Prema procjeni Verwaltungsgericht-a, sustav depozita je protivan odreenim strukturnim naelima nacionalnog ustavnog prava koja se moraju tititi u okviru prava Zajednice, s posljedicom da nadreenost nadnacionalnog prava mora ustuknuti pred naelima njemakog Ustava. Preciznije, sustav depozita je protivan naelima slobode djelovanja i raspolaganja, ekonomske slobode i proporcionalnosti koji proizlaze iz lanaka 2(1) i 14 Ustava. Obveza uvoza i izvoza koja proizlazi iz izdavanja dozvola, zajedno sa depozitima koji su s njome povezani, predstavlja pretjeranu intervenciju u slobodu raspolaganja u trgovini, budui da se cilj Uredbi mogao postii intervencijskim metodama koje bi imale manje ozbiljne posljedice za zatitu temeljnih prava u pravnom sustavu Zajednice. 3. Posezanje za pravnim pravilima ili pojmovima nacionalnog prava kako bi se ocijenila valjanost mjera usvojenih od strane institucija Zajednice imala bi nepovoljne uinke na ujednaenost i uinkovitost prava Zajednice. Valjanost takvih mjera se moe ocjenjivati samo u svjetlu prava Zajednice. Zapravo, pravo koje proizlazi iz Ugovora, neovisnog izvora prava, po samoj svojoj prirodi ne moe biti nadjaano pravilima nacionalnog prava, bilo kojeg oblika, bez da bude lieno svog svojstva prava Zajednice i bez da bude dovedena u pitanje pravna osnova same Zajednice. Stoga valjanost mjere Zajednice ili njen uinak u dravi lanici ne mogu ovisiti o navodima da je ona protivna bilo temeljnim pravima kako je ono formulirano ustavom te drave bilo naelima nacionalne ustavne strukture. 4. Meutim, potrebno je ispitati je li zanemareno neko analogno jamstvo sadrano u pravu Zajednice. Zapravo, potivanje temeljnih prava predstavlja sastavni dio opih pravnih naela koja Europski sud titi. Zatita takvih prava, iako insprirana ustavnim tradicijama zajednikim dravama lanicama, mora se osiguravati u okviru strukture i ciljeva Zajednice. Stoga se mora

29 utvrditi, u svjetlu sumnji koje je izrazio Verwaltungsgericht, kri li sustav depozita prava temeljne prirode ije se potivanje mora osigurati u pravnom sustavu Zajednice.

Prvo pitanje (zakonitost sustava depozita) 5. Prvim pitanjem Verwaltugsgericht pita jesu li poduzimanje izvoza na temelju treeg podstavka lanka 12(1) Uredbe 120/67, podnoenje depozita koji je s tim povezano i gubitak depozita u sluaju da do izvoza nije dolo tijekom valjanosti izvozne dozvole, u skladu s pravom. 6. Prema rijeima, trinaestog odlomka Preambule Uredbe 120/67, nadlena tijela moraju biti u poziciji konstantnog praenja kretanja trgovine kako bi mogla procijeniti trendove na tritu i primijeniti mjere... kako je potrebno te je s tim ciljem potrebno predvidjeti izdavanje uvoznih i izvoznih dozvola popraenih podnoenjem depozita kojim se jami izvravanje transakcija za koje su takve dozvole traene. Iz navedenoga i iz ope sheme Uredbe slijedi da je sustav depozita namijenjen tome da bude jamstvo da e se uvoz i izvoz za koje su dozvole zatraene zaista izvriti kako bi se Zajednici i dravama lanicama osiguralo precizno znanje o namjeravanim transakcijama. 7. Ovo znanje, zajedno s drugim dostupnim informacijama o stanju trita, nuno je kako bi se omoguilo nadlenim tijelima razborito koritenje instrumenata intervencije, obinih i iznimnih, koji su im na raspolaganju radi jamenja funkcioniranja sustava cijena uspostavljenog Uredbom, poput kupnje, pohrane, distribucije, fiksiranja promjenjivih premija i izvoznih naknada, primjene zatitnih mjera i odabira mjera namijenjenih izbjegavanju skretanja trgovine. Ovo je jo nunije budui da implementacija zajednike poljoprivredne politike ukljuuje veliku financijsku odgovornost Zajednice i drava lanica. 8. Stoga je nuno da su nadlenim tijelima dostupne ne samo statistike informacije o stanju trita ve i precizne prognoze budueg uvoza i izvoza. Budui da su drave lanice temeljem lanka 13 Uredbe br. 120/67 dune izdavati uvozne i izvozne dozvole bilo kojem podnositelju zahtjeva, prognoza bi izgubila svaki znaaj kada dozvole ne bi ukljuivale ovlatenike s obvezom djelovanja temeljem istih. A obveze ne bi bile djelotvorne kada se njihovo potivanje ne bi osiguravalo prikladnim sredstvima. 9. Odabir depozita za tu svrhu od strane zakonodavca Zajednice se ne moe kritizirati u svjetlu injenice da je sustav prilagoen dobrovoljnoj prirodi zahtjeva za dozvolom te da ima dvostruku prednost pred drugim moguim sustavima u jednostavnosti i djelotvornosti. 10. Sustav puke deklaracije o obavljenom izvozu i o neiskoritenim dozvolama, kakvog je predloio tuitelj u glavnoj tubi, ne bi, iz razloga svoje naknadne prirode i odsustva bilo kakvog jamstva primjene, bio sposoban pruiti nadlenim tijelima sigurne podatke o trendovima u kretanju robe. 11. Slino, sustav naknadnih globa bi ukljuivao znatne administrativne i pravne komplikacije u stadiju odluke i provedbe, koje bi bile pogorane injenicom da relevantni trgovci mogu biti izvan dosega intervencije agencija zbog svojeg nastana u drugoj dravi lanici, budui da lanak 12 Uredbe namee dravama lanicama obavezu izdavanja dozvola bilo kojem podnositelju zahtjeva neovisno o mjestu njegovog nastana u Zajednici.

30 12. Stoga proizlazi da zahtjev za uvoznim i izvoznim dozvolama koje za svoje ovlatenike ukljuuju obvezu izvravanja predloenih transakcija uz jamstvo depozitom predstavlja metodu koja je i nuna i prikladna kako bi se omoguilo nadlenim tijelima odreivanje njihovih intervencija na tritu itarica na najuinkovitiji nain. 13. Naelo sustava depozita se stoga ne moe osporiti. 14. Meutim, potrebno je ispitati mogu li se odreena detaljna pravila sustava depozita osporiti u svjetlu naela istaknutih od strane Verwaltungsgericht-a, osobito u pogledu navoda tuitelja u glavnom predmetu da je teret depozita pretjeran za trgovinu, u mjeri da kri temeljno pravo. 15. Kako bi se ocijenio stvarni teret depozita na trgovinu, potrebno je voditi rauna ne toliko o iznosu depozita koji se plaa naime 0.5 obraunskih jedinica za 1000 kg koliko o trokovima i taksama povezanim s njegovim podnoenjem. U ocjeni ovog tereta, ne moe se voditi rauna o gubitku samog depozita budui da su trgovci prikladno zatieni odredbama Uredbe koje se odnose na okolnosti koje se priznaju kao via sila. 16. Trokovi povezani s depozitom ne predstavljaju iznos koji bi bio disproporcionalan ukupnoj vrijednosti robe u pitanju i drugim trokovima trgovine. Stoga proizlazi da tereti koji proizlaze iz sustava depozita nisu pretjerani te da su normalna posljedica sustava organizacije trita osmiljenog radi ispunjavanja zahtjeva opeg interesa, definiranog u lanku 39 Ugovora, koji nastoji osigurati pravian standard ivota za poljoprivrednu zajednicu uz osiguravanje da namjernice dolaze do potroaa po razumnim cijenama. 17. Tuitelj u glavnom postupku takoer istie da gubitak depozita u sluaju neizvravanja obveze uvoza ili izvoza zapravo predstavlja globu ili kaznu za ije uspostavljanje Ugovor nije ovlastio Vijee i Komisiju. 18. Ovaj argument se temelji na pogrenoj analizi sustava depozita koji se ne moe izjednaiti s kaznenom sankcijom budui da je samo jamstvo da e se dobrovoljno preuzeta obveza ispuniti. 19. Konano, argumenti na koje se poziva tuitelj u glavnom postupku, a koji se temelje prvo na injenici da odijeli Komisije tehniki nisu u poziciju iskoristiti informacije koje pribavlja kritizirani sustav tako da su one liene praktine korisnosti, i drugo na injenici da je roba koje se tie ovaj spor podvrgnuta sustavu unutarnjeg procesuiranja, su irelevantni. Ovi argumenti ne mogu dovesti u pitanje stvarni princip sustava depozita. 20. Iz svih ovih razmatranja slijedi da injenica da sustav dozvola koji ukljuuje obvezu, onih koji se za nju prijave, uvoza ili izvoza zajamenu depozitom, ne predstavlja krenje nekog prava temeljne prirode. Sustav depozita predstavlja prikladnu metodu, za svrhe lanka 40(3) Ugovora za izvravanje zajednike organizacije poljoprivrednih trita te takoer udovoljava zahtjevima lanka 43. Drugo pitanje (pojam vie sile) 21. Drugim pitanjem Verwaltungsgericht pita, u sluaju da Sud potvrdi valjanost osporavane odredbe Uredbe br. 120/67, je li lanak 9 Uredbe Komisije br. 473/67, usvojene radi provedbe prve Uredbe, u skladu s pravom budui da iskljuuje gubitak depozita samo u sluajevima

31 vie sile. 22. Iz temelja zahtjeva za prethodnom odlukom proizlazi da sud smatra pretjeranim i protivnim gore navedenim naelima odredbu lanka 1 (sic) Uredbe br. 473/67 iji je uinak ograniavanje otkazivanja obveze uvoza i izvoza i vraanje depozita samo na okolnosti koje se mogu smatrati sluajevima vie sile. U svjetlu svog iskustva, Verwaltungsgericht smatra da je ta odredba preuska, ostavljajui izvoznike podlone gubitku depozita u okolnostima u kojima se izvoz nije mogao obaviti iz opravdanih razloga koji se ne mogu povezati sa sluajevima vie sile u strogom znaenju tog pojma. Sa svoje strane, tuitelj u glavnom postupku smatra da je ta odredba prestroga jer ograniava vraanje depozita na sluajeve vie sile ne vodei rauna o planovima uvoznika ili izvoznika koji su opravdani razlozima komercijalne prirode. 23. Pojam vie sile usvojen u uredbama o poljoprivredi vodi rauna o specifinoj prirodi odnosa u javnom pravu izmeu trgovaca i nacionalne administracije kao i o ciljevima tih uredbi. Iz tih ciljeva kao i iz pozitivnih odredbi uredbi u pitanju slijedi da pojam vie sile nije ogranien na apsolutnu nemogunost ve da se mora razumjeti u smislu neobinih okolnosti, izvan kontrole uvoznika ili izvoznika, ije se posljedice, usprkos primjeni dune panje, nisu mogle izbjei osim uz troak prekomjernog gubitka. Taj pojam podrazumijeva dovoljnu fleksibilnost u pogledu ne samo prirode dogaaja na koji se poziva ve i u pogledu panje koju je izvoznik trebao primjenjivati te obima gubitaka koje je trebao podnijeti. 24. Proizlazi da se sluajevi gubitka koje sud navodi kao one koji nameu neopravdan i prekomjeran teret uvozniku odnose na situacije u kojima do izvoza nije dolo ili zbog krivnje samog izvoznika ili kao posljedica njegove greke ili iz isto komercijalnih motiva. Kritike lanka 9 Uredbe br. 473/67 stoga u stvarnosti dovode do zamjene motiva koji se temelje iskljuivo na interesu i ponaanju odreenih trgovaca za sustav predvien u javnom interesu Zajednice. Sustavom uspostavljenim kroz naela Uredbe br. 120/67, implementacijom Uredbe br. 473/07, namjerava se trgovce osloboditi njihove obveze samo u sluajevima u kojima se uvozna ili izvozna transakcija nije mogla izvriti u razdoblju valjanosti dozvole kao posljedica dogaaja koje spominje navedena odredba. Izvan takvih dogaaja, za koje se ne mogu smatrati odgovornima, uvoznici i izvoznici duni su postupati u skladu s odredbama uredbi o poljoprivredi i ne mogu ih zamijeniti za motive koji se temelje na njihovom vlastitom interesu. 25. Stoga proizlazi da je ograniavanjem otkazivanja obveze izvoza i vraanja depozita na sluajeve vie sile zakonodavac Zajednice usvojio odredbu koja je, bez nametanja nepotrebnog tereta uvoznicima ili izvoznicima, prikladna za osiguravanje normalnog funkcioniranja organizacije trita itarica, u opem interesu kako je definirano lankom 39 Ugovora. Proizlazi da se nijedan argument protiv valjanosti sustava depozita ne moe temeljiti na odredbama koje ograniavaju vraanje depozita na sluajeve vie sile.

Odluka o trokovima 26. Trokovi koje su imale vlada Kraljevine Nizozemske, vlada Savezne Republike Njemake i Komisija Europskih zajednica, koje su podnijele opservacije Sudu, su nenadoknadivi. 27. Budui da ovaj postupak, u mjeri kojoj se tie stranaka u glavnom postupku, ima prirodu koraka u postupku koji se vodi pred Verwaltungsgericht-om u Frankfurtu na Majni, odluka o

32 trokovima je predmet za taj sud.

Operativni dio Sud kao odgovor na pitanje postavljeno od strane Verwaltungsgericht-a u Frankfurtu na Majni, zahtjevom tog suda od 18. oujak 1970., odluuje: Ispitivanje postavljenih pitanja ne otkriva niti jedan razlog koji bi mogao utjecati na valjanost: (1) treeg podstavka lanka 12(1) Uredbe Vijea br. 120/67/EEC od 13. lipnja 1967. koji uvjetuje izdavanje uvoznih i izvoznih dozvola podnoenjem depozita kojim se jami izvravanje obveze uvoza ili izvoza tijekom razdoblja valjanosti dozvole; (2) lanka 9 Uredbe Komisije br. 473/67/EEC od 21. kolovoza 1967. iji je uinak ograniavanje otkazivanja obveze uvoza ili izvoza i vraanja depozita samo na okolnosti koje se mogu smatrati sluajevima vie sile.

33 Solange I Presuda Saveznog ustavnog suda SR jemake BVerfGE 37, 271, 2 BvL 52/71, presuda od 29. svibnja 1974. Rije je o presudi Saveznog ustavnog suda SR Njemake. Nakon to je dobio presudu Europskog suda u predmetu Internationale Handelsgesellschaft, njemaki je sud pokuao osporiti primjenu prava Zajednice pred Saveznim ustavnim sudom SR Njemake, uputivi mu pitanje ustavnosti navedenih mjera. Savezni ustavni sud smatra da standardi zatite temeljnih prava u Europskoj zajednici nisu na razini zatite koju temeljem njemakog Temeljnog zakona prua Savezni Ustavni sud. Zbog toga je izjavio da namjerava i dalje kontrolirati ustavnost prava Zajednice, tako dugo (njem. solange) dok ti standardi ne dosegnu potrebnu razinu. Saetak: Tako dugo dok proces integracije nije napredovao tako daleko da pravo Zajednice ima katalog temeljnih prava kojega je prihvatio parlament i koji ima potvrenu valjanost, koji je usporediv i prikladan s katalogom temeljnih prava koji je sadran u Temeljnom zakonu, upuivanje prethodnog pitanja od strane suda Savezne republike Njemake Saveznom ustavnom sudu, u sudskom postupku, nakon to je pribavljena presuda Europskog suda temeljem l. 177 Ugovora [Nica=234 op. prev.], je doputeno i nuno ukoliko njemaki sud smatra da je pravno pravilo prava Zajednice, kako ga je interpretirao Europski sud, a koje je relevantno za njegovu odluku, neprimjenjivo u mjeri u kojoj je ono suprotno nekom od temeljnih prava iz Temeljnog zakona. Odluka Drugog senata od 29. svibnja 1974. -- 2 BvL 52/71 u postupku za ocjenu ustavnosti a) obaveze izvoza propisane l. 12(1)(iii) Uredbe Vijea EEZ 120/67 od 13. lipnja 1967., koja propisuje obavezu pologa depozita i njegovog oduzimanja ukoliko izvoz nije izvren tijekom roka valjanosti; b) l. 9 Uredbe Vijea EEZ 120/67, Uredbe Komisije 473/67 od 21. kolovoza 1967, suspenzija i nalog za podnoenje Upravnog suda u Frankfurtu n/M od 24. studenoga 1971. ( II/2 -- E 228/69).

Tekst presude: Nijedno temeljno pravo propisano Temeljnim zakonom ne predstavlja prepreku primjeni l. 12 (1) (iii) Uredbe Vijea EEZ od 13. lipnja 1967., i l. 9 Uredbe Komisije EEZ 120/67 od 13. lipnja 1967, i l. 9 Uredbe Komisije EEZ 473/67 od 21. kolovoza 1967., u interpretaciji koju im je dao Europski sud. Izvadak iz obrazloenja: A. Njemako uvozno/izvozno poduzee podnjelo je Upravnom sudu u Frankfurtu n/M zahtjev za ponitenje odluke koju je donijelo Einfuhr- und Vor-ratsstelle fr Getreide und Futtermittel (EVSt), kojim se oduzima izvozni polog u iznosu od DM 17,026.47, nakon to je poduzee tek djelomino iskoristilo izvoznu dozvolu za izvoz 20.000 tona mljevenog kukuruza.

34 1. odluka se temelji na l. 12 (1) (iii) Uredbe Vijea EEZ 120/67 od 13. lipnja 1967 i na l. 9 Uredbe Komisije 473/67 od 21. kolovoza 1967. l. 12(1) Uredbe EEZ 120/67 glasi: "1. Uvoz u Zajednicu i izvoz iz nje, svih proizvoda navedenih u l. 1, podvrgnuto je obavezi podnoenja uvozne ili izvozne dozvole koju podnositeljima zahtjeva izdaju drave lanice, bez obzira gdje im je sjedite na podruju Zajednice Izdavanje takvih dozvola uvjetovano je pologom depozita koji jami da e se uvoz ili izvoz izvriti tijekom razdoblja valjanosti dozvole; depozit e biti oduzet, u potpunosti ili u dijelu, ukoliko transakcija ne bude provedena, ili ukoliko bude tek djelomino provedena u propisanom razdoblju." l. 8 (2) of Uredbe EEZ 473/67 glasi: "(2) Temeljem l. 9 ove Uredbe, ukoliko obaveza uvoza ili izvoza nije izvrena tijekom roka valjanosti dozvole, depozit e biti oduzet" l. 9 Uredbe EEZ 473/67 glasi: "(1) Ukoliko je uvoz ili izvoz, tijekom razdoblja valjanosti dozvole, onemoguen okolnostima koje se mogu smatrati viom silom, te se podnese zahtjev da se te okolnosti uzmu u obzir, tada: (a) u sluajevima navedenim u paragrafu (2)(a) do (d), obaveza uvoza ili uvoza prestaje i depozit se ne oduzima. (b) u sluajevima navedenim u paragrafu (2)(e) do (h), razdoblje valjanosti licence se produava za razdoblje za koje nadleno tijelo smatra nunim, zbog posljedica tih okolnosti. Nadleno tijelo, na zahtjev, moe odluiti da obaveza izvoza ili uvoza prestaje i da se depozit ne uzima. (2) Slijedee okolnosti imaju se smatrati viom silom u smislu paragrafa (1), u mjeri u kojoj su one razlog za neizvrenje obaveze od strane uvoznika ili izvoznika: (a) rat i graanski nemiri; (b) dravne zabrane uvoza i izvoza; (c) spreavanje plovidbe aktima suverene vlasti; (d) brodolom; (e) pomorska teta na brodu ili robi; (f) trajk; (g) prekid navigacije zbog leda ili niskog vodostaja; (h) oteenje stroja. Primjena"klauzule produenja" nema se smatrati viom silom u smislu Paragrafa 1.

35 (3) Ukoliko nadleno tijelo prizna kao viu silu u smislu Paragrafa 1, druge okolnosti osim onih navedenih u Paragrafu 2, ono mora s time upoznati Komisiju: kada to ini mora se oitovati primjenjuje li se paragraf (1)(a) ili paragraf (1)(b). (4) (5) Uvoznik ili izvoznik mora dokazati okolnosti koje smatra viom silom temeljem slubeno ovjerenih isprava." 2. Upravni sud je najprije pribavio prethodno miljenje Europskog suda temeljem l. 177 Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (dalje u tekstu "Ugovor), o tome jesu li citirana pravila propisa zakonita u smislu prava Europske ekonomske zajednice. U presudi Europskog suda od 17. prosinca 1970. u predmetu 11/70, zakonitost osporavanih propisa je potvrena (tako i u predmetu od 10. oujka 1971 u predmetu 37/70). Rezoniranje Europskog suda je slijedee: nacionalna pravna pravila ne mogu imati prvenstvo pred pravom Zajednice zbog njihova autonomnog statusa. Pravila prava Zajednice ija se valjanost osporava predstavljaju nuno i prikladno sredstvo koje omoguuje vlastima da provode nunu intervenciju na tritu itarica. Sustav izvoznih depozita uspostavljen je zbog toga to se zahtjevi za dozvole podnose temeljem slobodne odluke poduzea, te stoga to u odnosu na sve druge zamislive sustave ima dvostruku prednost jednostavnosti i uinkovitosti. Radnje koje se provode iskljuivo u interesu pojedinih poduzetnika moraju ustuknuti pred sustavom koji je uspostavljen u javnom interesu zajednice. Oduzimanje depozita nije niti novana niti prekrajna kazna, ve osiguranje za ispunjenje obaveze koja je preuzeta dobrovoljno. Sustav iznimaka u sluaju vie sile je odredba koja je zamiljena kao jamstvo normalnog funkcioniranja organizacije trita itaricama, bez da se prekomjerno optereuju uvoznici i izvoznici. Koncept vie sile je fleksibilan, budui da nije ogranien na sluajeve apsolutne nemogunosti, ve se takoer protee i na sluajeve koji ukljuuju neuobiajene situacije koji su izvan nadzora imatelja licence, posljedice kojih se, usprkos svim mjerama predostronosti, mogu izbjei samo uz neproporcionalni troak. 3. Upravni sud zastao je s postupkom odlukom od 24. studenoga 1971. i zatraio odluku Saveznog ustavnog suda temeljem l. 100(1) Temeljnog zakona, je li obaveza izvoza koja postoji temeljem prava Europske zajednice, te povezana obaveza plaanja izvoznog depozita, sukladna s Temeljnim zakonom te, ukoliko jest, je li pravilo prema kojemu se depozit smije vratiti uplatitelju samo u sluaju vie sile sukladno s Temeljnim zakonom. ... Upravni sud zauzima shvaanje da se pravo Zajednice moe prosuivati na okolnost sukladnosti s Temeljnim zakonom; ono ne moe imati prvenstvo nad nacionalnim pravom u potpunosti. 4. Savezni Ministar pravosua koji je podnio podnesak u ime Savezne vlade, smatra zahtjev [Saveznom ustavnom sudu] nedoputenim, budui da l.100(1) Temeljnog zakona nije niti izravno niti analogijom, primjenjiv na propise EEZ. Zahtjev je doputen

36 1. Bitno prethodno pitanje za ovu presudu, je poblie, iako ne jo konkluzivno odreenje odnosa izmeu ustavnog prava Savezne republike Njemake i prava Europske zajednice koja je stvorena temeljem Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (dalje u tekstu govori se o pravu Zajednice). Ovaj sluaj iziskuje samo razjanjenje odnosa izmeu jamstava temeljnih prava iz Temeljnog zakona i pravila sekundarnog prava Europske ekonomske zajednice ija je provedba u rukama upravnih vlasti u Saveznoj republici Njemakoj. Trenutno ne postoji nita to bi podupiralo gledite da pravila Ugovora o osnivanju EEZ, dakle, primarno pravo Zajednice, mogu biti u sukobu s odredbama Temeljnog zakona Savezne republike Njemake. Jednako tako, moe ostati otvoreno pitanje primjenjuju li se isti razlozi na odnos izmeu Temeljnog zakona izvan kataloga temeljnih prava i prava Zajednice, kao to se primenjuju prema slijedeim razlozima na odnos izmeu jamstava temeljnih prava iz Temeljnog zakona i sekundarnog prava Zajednice. 2. Ovaj sud u skladu s pravom koje je razvio Europski sud pridruuje se iroko prihvaenom gleditu da pravo Zajednice nije niti sastavni dio nacionalnog pravnog sustava niti meunarodno pravo, ve da tvori neovisni sustav prava koji proizlazi iz autonomnog pravnog izvora. (BVerfGE 22, 293 [296]; 31, 145 [173f.]). Budui da Zajednica nije drava, posebice ne federalna drava, ve je sui generis zajednica u procesu postupne integracije, meudravna institucija u smislu l. 24(1) Temeljnog zakona. Iz toga slijedi da, u naelu, dvije pravne sfere stoje neovisno i jedna pored druge u svojoj valjanosti, te da, posebice, nadlena tijela Zajednice, ukljuujui Europski sud, moraju odluiti o obvezujuoj snazi, interpretaciji i potivanju prava Zajednice, a nadlena nacionalna tijela o obvezujuoj snazi, interpretaciji i potivanju ustavnog prava Savezne republike Njemake. Europski sud ne moe, s obvezujuim uinkom, odluivati o sukladnosti prava Zajednice s Temeljnim zakonom , niti moe Savezni ustavni sud odluivati je li i s kojim implikacijama, pravilo sekundarnog prava Zajednice sukladno s primarnim pravom Zajednice. To ne stvara nikakve materijalne potekoe. Stoga, iz posebnog odnosa koji je nastao izmeu Zajednice i njenih lanica, proizlazi da je osnivanjem Zajednice, prvo i ponajprije, obaveza nadlenih tijela, posebice dvaju sudova koji imaju zadau sudbenog nadzora Europskog suda i Saveznog ustavnog suda svojim odlukama osiguravati sukladnost dvaju pravnih sustava. Samo ukoliko je to neuspjeno, moe doi do sukoba koji iziskuje donoenje zakljuaka o odnosu naela izmeu dvije gore navedene sfere. Stoga, u ovom sluaju, kako bi se opravdao zakljuak da pravo Zajednice mora uvijek prevladati nad nacionalnim ustavnim pravom, jer bi inae Zajednica bila dovedena u pitanje, nije dovoljno tek govoriti o nadreenosti prava Zajednice u odnosu na nacionalno ustavno pravo. Pravo zajednice nije dovedeno u pitanje niti onda kada, iznimno, ono ne moe nadjaati kogentno ustavno pravo, kao to ni meunarodno pravo nije dovedeno u pitanje temeljem l. 25 Temeljnog zakona koji propisuje da opa pravila meunarodnog prava imaju prednost samo pred obinim saveznim pravom, te kao to drugi (strani) pravni sustav nije doveden u pitanje kada se izuzme temeljem javnog interesa Savezne republike Njemake. Obveze Savezne republike Njemake (i svig drava lanica) temeljem Ugovora, temeljem smisla i duha Ugovora, nisu jednostrane, ve takoer obvezuju i Zajednicu koju su osnovale, te ona izvrava svoje obaveze kako bi razrjeila sukob koji se ovdje pretpostavlja, t.j. prihvatila sustav koji je sukladan s krutim konceptom ustavnog prava Savezne republike Njemake. Prizivati takav sukob stoga nije, samo po sebi, povreda ugovora, ve u europskim tijelima stavlja u funkciju ugovorni mehanizam koji razrjeava sukob na politikoj razini. 3. l. 24 Temeljnog zakona ureuje transfer suverenih prava na meudravne institucije. To se ne smije shvatiti doslovce. Kao i svaka ustavna odredba sline temeljne naravi, l. 24

37 Temeljnog zakona mora se shvatiti i interpretirati u ukupnom kontekstu Temeljnog zakona. To znai da on ne otvara put izmjeni temeljne strukture Temeljnog zakona koja ini temelj njegova identiteta, bez formalnog amandmana Temeljnog zakona, t.j. ona ne otvara takav put temeljem zakonodavstva jedne meudravne institucije. Svakako, nadlena tijela Zajednice mogu prihvatiti propise koje nadlena ustavna tijela Njemake ne bi mogla prihvatiti temeljem Temeljnog zakona, i koji su usprkos tome valjani i treba ih izravno primjenjivati u Saveznoj republici Njemakoj. 4. Dio Temeljnog zakona koji ureuje temeljna prava je neotuivi, bitni dio valjanog Temeljnog zakona Savezne republike Njemake, i tvori dio ustavne strukture Temeljnog zakona. l. 24 Temeljnog zakona ne doputa, bez rezerve, da ga se podvrgne dodatnim uvjetima. Pri tome je od kljune vanosti sadanje stanje integracije Zajednice. Zajednica jo uvijek nema demokratski legitimiran parlament koji se izravno bira opim pravom glasa koji ima zakonodavne ovlasti i kojemu su tijela Zajednice koja imaju ovlast donoenja propisa u potpunosti odgovorna na politikoj razini; posebice, ona [Zajednica] jo uvijek nema, kodificirani katalog temeljnih prava iji je sadraj pouzdano i nedvosmisleno odreen za budunost na isti nain kao to je to sadraj Temeljnog zakona, te stoga doputa usporedbu i odluku o tome je li, u relevantno vrijeme, standard prava Zajednice u odnosu na temeljna prava koja openito obvezuju u Zajednici, dugorono prikladan, u odnosu na standard temeljnih prava propisan Temeljnim zakonom (uz mogue amandmane), na nain koji ne prekorauje spomenuta ogranienja propisana l. 24 Temeljnog zakona. Tako dugo dok takva pravna sigurnost u pogledu temeljnih prava, koju ne jame iskljuivo odluke Europskog suda, nije ostvarena tijekom daljnje integracije Zajednice, rezerva koja se izvodi iz l. 24 Temeljnog zakona je primjenjiva. Stoga se ovdje radi o pravnim tekoama koje proizlaze iskljuivo iz kontinuiranog procesa integracije zajednice koji je jo nestabilan i koji e zavriti zajedno sa sadanjom prijelaznom fazom. Stoga, privremeno, u hipotetskom sluaju sukoba izmeu prava Zajednice i dijela nacionalnog ustavnog prava ili, preciznije, jamstava temeljnih prava iz Temeljnog zakona, javlja se pitanje koji pravni sustav ima prvenstvo, tj. koji pravni sustav iskljuuje onaj drugi. U takvom sukobu pravnih pravila jamstva temeljnih prava iz Temeljnog zakona prevladava tako dugo dok nadlena tijela Zajednice ne otklone sukob pravnih pravila u skladu s mehanizmima koje propisuje Ugovor. 5. Iz odnosa Temeljnog zakona i prava Zajednice kako su upravo opisani proizlaze slijedei zakljuci u vezi s nadlenou Europskog suda i Saveznog ustavnog suda. a) U skladu s pravilima Ugovora o nadlenosti, Europski sud nadlean je odluivati o pravnoj valjanosti pravnih pravila prava Zajednice (ukljuujui i nepisane norme prava Zajednice za koje smatra da postoje) i o njihovoj interpretaciji. Meutim, on ne odluuje o incidentalnim pitanjima nacionalnog prava Savezne republike Njemake (ili bilo koje druge drave lanice) s obvezujuim uinkom za tu dravu. Iskazi sadrani u obrazloenjima njegovih presuda prema kojima odreeni aspekt pravnog pravila prava Zajednice ima ili je sukladan prema svom sadraju s ustavnim pravilom nacionalnog prava u ovom sluaju s jamstvima temeljnih prava Temeljnog zakona, predstavljaju neobvezujue pravno shvaanje (obiter dicta). U okviru svoje nadlenosti Europski sud odluuje o sadraju prava Zajednice s obvezujuim uinkom za sve drave lanice. Sukladno tome, temeljem l. 177 Ugovora, sudovi Savezne republike Njemake moraju pribaviti presudu Europskog suda prije nego to postave pitanje

38 sukladnosti norme prava Zajednice koja je bitna da bi mogli donijeti odluku koja ukljuuje pitanje jamstava temeljnih prava zajamenih Temeljnim zakonom. b) Kao to proizlazi iz prethodno navedenoga, Savezni ustavni sud nikada ne odluuje o valjanosti ili nevaljanosti pravnih pravila prava Zajednice. Jedino to moe je doi do zakljuka da takvo pravilo [prava Zajednice] tijela vlasti ili sudovi Savezne Republike Njemake ne mogu primjeniti, ukoliko je ono u suprotnosti s pravnim pravilom Temeljnog zakona koje se odnosi na temeljna prava. On moe, (upravo kao i vice versa Europski sud) sam odluiti o incidentalnim pitanjima prava Zajednice u mjeri u kojoj zahtjevi propisani l. 177 Ugovora, koji takoer obvezuju i Savezni ustavni sud, nisu prisutni, ili ukoliko presuda Europskog suda koja prema pravu Zajednice obvezuje Savezni ustavni sud ne prevlada. 6. Temeljna prava mogu biti zajamena pravom na mnogo naina i mogu uivati brojne vrste sudske zatite. Kako pokazuju prethodne odluke, Europski sud takoer smatra da je nadlean svojim odlukama tititi temeljna prava u skladu s pravom Zajednice. S druge strane, jedino Savezni ustavni sud ima pravo tititi temeljna prava koja su zajamena Temeljnim zakonom. Nijedan drugi sud ne moe ga liiti te obaveze koju mu propisuje ustavno pravo. Stoga, sukladno tome, uvijek kada graani Savezne republike Njemake imaju pravni zahtjev za sudskom zatitom njihovih temeljnih prava zajamenih Temeljnim zakonom, njihov status ne moe trpjeti ogranienja samo zbog toga to na njih izravno utjeu pravni akti tijela dravne vlasti ili sudova Savezne Republike Njemake koji se temelje na pravu Zajednice. Inae bi mogla nastati osjetna praznina u sudbenom nadzoru, upravo u pogledu najosnovnijeg statusa prava graana. tovie, nita drugaije od onoga to se primjenjuje na federalnu dravu iji se ustav temelji na slobodi i demokraciji ne moe se primjeniti na ustav zajednice drava, koja ima ustav koji se temelji na slobodi i demokraciji: to ne teti Zajednici i njenom ustavu koji se temelji na slobodi i demokraciji, te u mjeri u kojoj njene lanice svojim ustavima daju snanija jamstva slobodama svojih graana, to isto vrijedi i za Zajednicu. 7. Preciznije, sudbeni nadzor Saveznog ustavnog suda mjeri se iskljuivo prema mjerilima ustavnog prava Savezne republike Njemake, i prema preciznijim pravilima propisanima Zakonom o Saveznom ustavnom sudu. a) U postupku sudbenog nadzora povodom prethodnog pitanja suda, [upuenog Saveznom ustavnom sudu] uvijek se radi o pitanju ocjene odredbe zakona. Budui da je tradicionalna razlika koja u nacionalnom pravu postoji izmeu odredaba formalnog zakona i uredbe koja se temelji na formalnom zakonu u pravu Zajednice nepoznata, svaka odredba propisa Zajednice je u smislu poslovnika Saveznog ustavnog suda zakonska odredba. b) Poetna prepreka nadlenosti Saveznog ustavnog suda nastaje temeljem injenice da on moe odluivati samo o aktima njemake dravne vlasti, t.j. o odlukama sudova, upravnim aktima tijela vlasti i mjerama ustavnih tijela Savezne republike Njemake. Iz tog razloga Savezni ustavni sud smatra nedoputenim ustavne tube kojima graani Savezne republike Njemake osporavaju izravno uredbe Zajednice (BVerfGE 22, 293 [297]). c) Ako uredbu Zajednice provodi tijelo upravne vlasti Savezne republike Njemake, ili o njoj odluuje sud u Saveznoj republici Njemakoj, rije je o obnaanju njemake dravne vlasti i u tom postupku tijela upravne vlasti i sudovi su takoer obavezni potivati ustavno pravo Savezne republike Njemake. Kako propisuje procesno pravo Saveznog ustavnog suda, ukoliko netko zanemari ustavnu tubu, koja je doputena tek nakon to budu iscrpljena sva druga pravna sredstva, iznimka propisana l. 90(2) Zakona o Saveznom ustavnom sudu ne

39 moe se razmatrati u sluaju koji ukljuuje osporavanje upravnog akta koji se temelji na pravnom pravilu prava Zajednice. Zatita temeljnih prava provodi se tako to e sud koji odluuje o tome uputiti prethodno pitanje Saveznom ustavnom sudu u postupku sudbenog nadzora ustavnosti pred Ustavnim sudom. Imajui u vidu posebne, gore naznaene, znaajke odnosa izmeu nacionalnog ustavnog prava i prava Zajednice, taj postupak iziskuje odreene prilagodbe koje je Savezni ustavni sud smatrao nunima i u ranije odluenim sluajevima. Stoga, primjerice, ve je bio odluio u okviru postupka sudbenog nadzora, da postojee pravno shvaanje u odnosu na primjenu prava u skladu s ustavom nije u skladu s Temeljnim zakonom. Odlueno je da su odreene odredbe u neskladu s odredbama o jednakosti, bez njihovog proglaenja nitavima. Takoer je odlueno da su propisi prihvaeni od Okupacijskih sila u neskladu s Temeljnim zakonom te je obvezana Savezna vlada da poduzme korake kako bi ih Njemaki zakonodavac uskladio s Temeljnim zakonom. Razvijen je preventivni sudbeni nadzor ratifikacijskih zakona. U samoj je naravi tih ranijih odluka da se Savezni ustavni sud moe ograniiti, u sluajevima poput ovoga, na odluku o neprimjeni pravnog pravila prava Zajednice od strane upravnih vlasti Savezne republike Njemake, u mjeri u kojoj su one suprotne jamstvima temeljnih prava zajamenih Temeljnim zakonom. Koncentracija ove ovlasti odluivanja u rukama Saveznog ustavnog suda ne samo da je nuna s motrita ustavnog prava, iz istih razloga koji su naveli Sud da odlui o tzv. monopolu odbacivanja, ve je i u interesu Zajednice i njenog prava. Prema zamisli l. 100(1) Temeljnog zakona, zadaa je Saveznog ustavnog suda da sprijei sve njemake sudove da osujete volju zakonodavca, na nain da propuste primjeniti zakone koje je prihvatio zakonodavac, a koje ti sudovi smatraju suprotnima Temeljnom zakonu. (BVerfGE 1, 184 (197); 2, 124 [129]). Nacionalni zakoni stoga uivaju zatitu svoje valjanosti vis--vis sudova koji bi im eljeli osporiti valjanost na ustavnoj osnovi. Slino je s pravilom sadranim u l. 100(2) Temeljnog zakona temeljem kojega se u sluajevima sumnje stvara li neko ope pravilo meunarodnog prava, prava i obaveze za pojedince, mora zatraiti miljenje Saveznog ustavnog suda. Stoga, temeljna zamisao l. 100 iziskuje da valjanost prava Zajednice u Saveznoj republici Njemakoj bude zatiena od naruavanja na isti nain kao i valjanost nacionalnog prava. Rezultat je slijedei: tako dugo dok proces integracije nije napredovao tako daleko da pravo Zajednice takoer ima katalog temeljnih prava koji je prihvatio parlament i koji ima potvrenu valjanost, koji je prikladan u usporedbi s katalogom temeljnih prava kojega sadri Temeljni zakon, zahtjev za donoenjem odluke o prethodnom pitanju ustavnosti kojega Saveznom ustavnom sudu upuuju sudovi u Saveznoj republici Njemakoj u postupku sudbenog nadzora, a nakon to je pribavljena presuda Europskog suda temeljem l. 177 Ugovora, je doputen i nuan ukoliko njemaki sud smatra da se pravno pravilo prava Zajednice koje je bitno za donoenje odluke ne moe primjeniti u interpretaciji koju mu je dao Europski sud, stoga to je [takvo pravilo prava Zajednice] suprotno jednom od temeljnih prava zajamenih Temeljnim zakonom.

40 Solange II Presuda Saveznog ustavnog suda SR jemake Predmet BVerfGE 73, 339, 2 BvR 197/83, presuda od 22. listopada 1986. Rije je o presudi Saveznog ustavnog suda SR Njemake u kojoj ovaj sud mijenja svoje stav iz Solange I. Savezni ustavni sud smatra da su standardi zatite temeljnih prava u Europskoj zajednici u meuvremenu dosegli razinu zatite koju temeljem njemakog Temeljnog zakona prua Savezni Ustavni sud. Zbog toga je izjavio da, tako dugo dok je tome tako, ne namjerava vie kontrolirati ustavnost prava Zajednice.

Saetak: 1. a) Europski sud je "zakoniti sud" u smislu l. 101(1) Temeljnog zakona. On je suvereno sudsko tijelo osnovano Ugovorima o osnivanju Zajednice, koje, temeljem i u okviru zakonito zasnovane nadlenosti i postupaka, u naelu, donosi konane odluke o pravnim pitanjima, kao neovisan sud, i u skladu s pravom i pravnim standardima. b) Procesno pravo Saveznog vrhovnog suda ispunjava pravne zahtjeve slobodne sudske rasprave, to je postupak koji doputa prikladno pravo na obranu i pravo na slobodni izbor branitelja. 2. Tako dugo dok Europska zajednica, posebice praksa Europskog suda, openito osiguravaju uinkovitu zatitu temeljnih prava u odnosu na suverene ovlasti Zajednice, [zatitu] koja se moe smatrati materijalno slinom zatiti temeljnih prava koju bezuvjetno propisuje Ustav, te u mjeri u kojoj ona [sudska praksa] openito titi bitni sadraj temeljnih prava, Savezni ustavni sud vie nee koristiti svoju nadlenost kako bi odluivao o primjenjivosti sekundarnog prava Zajednice koje se navodi kao pravna osnova za akte njemakih sudova ili vlasti u okviru suverene nadlenosti Savezne republike Njemake, i [Savezni ustavni sud] vie nee nadzirati takve propise prema standardima temeljnih prava propisanih Temeljnim zakonom; prethodna pitanja [Saveznom ustavnom] sudu temeljem l. 100(1) Temeljnog zakona u tu su svrhu nedoputena. Rjeenje Drugog senata od 22. listopada 1986. -- 2 BvR 197/83 u postupku ustavne tube poduzea W. protiv odluke Saveznog upravnog suda od 1. prosinca 1982. -- 7 C 87.78 -Tekst presude: Ustavna tuba se odbacuje. Izvadak iz obrazloenja: A. I. 1. Poslovna djelatnost podnositelja ustavne tube ukljuuje uvoz konzerviranih gljiva iz drava izvan Europske zajednice u Saveznu republiku Njemaku; takav uvoz je u dosegu prava Zajednice. ...

41

2. Prema shvaanju Osmog vijea Saveznog vrhovnog suda u socijalnim stvarima, obaveza potivanja sekundarnog zakonodavstva Zajednice, kako je interpretira Europski sud, ne moe biti ograniena temeljnim pravima zajamenima Temeljnim zakonom, kako se primjenjuju u Saveznoj Republici Njemakoj. S time u vezi Vijee smatra da su naela presude od 29. svibnja 1974. izvan snage: imajui u vidu sve jau tendenciju da ustavnopravna shvaanja u pravu Zajednice, temeljem prakse Europskog suda postaju sve preciznija i diferenciranija, ne postoji ozbiljna opasnost da bi zatita temeljnih prava, kako ih jami ustavno pravo, mogla biti potkopana u njihovoj biti. Tako dugo dok je njihova bit zatiena pravom Zajednice, obaveza nacionalnog prava da se potuje pravo Zajednice u pojedinanim sluajevima ne moe biti zanijekano. Isto vrijedi (prema shvaanju Osmog vijea) za prigovore procesnopravne naravi: Ukoliko se, pri njihovoj primjeni u Saveznoj Republici Njemakoj, ne moe pozivati na temeljna prava zajamena Temeljnim zakonom kako bi se suprotstavilo pravnim pravilima prava Zajednice kako ih interpretira Europski sud, isto mora vrijediti i u pogledu temeljnih prava procesne naravi, u odnosu na postupke koji vode takvoj interpretaciji. U svom postupku, Europski sud je vezan samo svojim vlastitim procesnim normama. Na isti nain, preduvjet "ispravnosti i jasnoe" kojega podnositelj tube izvodi iz primjedbi u presudi BVerfGE 52, 187 (201), iji je predmet obaveza nacionalnog suda da slijedi presude Europskog suda, ne proizvodi nikakav drugi rezultat, budui da, prema shvaanju Osmog vijea, taj dio presude ne postavlja nikakve preduvjete za obvezujue uinke prethodnih odluka [Europskog suda]; njime se tek odluuje o situaciji kada reakcija Europskog suda ne daje potpun odgovor na pravno pitanje koje je bitno za donoenje odluke. 3. a) Deseto graansko vijee Saveznog vrhovnog suda, citirajui relevantnu presudu Europskog suda (MILCH-, FETT- UND EIERKONTOR GmbH v. HAUPTZOLLAMT SAARBRCKEN [29/68]), ustvrdilo je da nacionalni sud ima pravo traiti novu prethodnu odluku od Europskog suda u istom predmetu, ukoliko prva prethodna odluka nije dovoljno razjasnila pitanje koje je upueno. U skladu s naelima koja je u vezi s novim prethodnim pitanjima o ve odluenim stvarima razvio Ustavni sud, dodatno prethodno pitanje Europskom sudu dolazi u obzir ne samo u sluajevima kada prethodna odluka nije dovoljno jasna; to e takoer biti prikladno kada je novo prethodno pitanje koje je jednako ranijemu utemeljeno na novim injenicama koje bi mogle dovesti Europski sud do nalaza koji su razliiti od onih u ranijem prethodnom pitanju. Pod tim uvjetima, meutim, u ovom se postupku nisu postojali razlozi, (kako smatra Deseto graansko vijee), koji bi bili dovoljni za podnoenje ponovljenog prethodnog pitanja Europskom sudu. ... II. Ne moe se presuditi da presuda Saveznog upravnog suda kri temeljna prava podnositelja tube, kako su propisana l. 12(1) i 2(1) u vezi s l. 20(3) Temeljnog zakona (naela proporcionalnosti i pravne sigurnosti). 1. Nedoputene su tvrdnje podnositelja tube da presude Europskog suda i Uredbe Komisije br. 1412/76 i 2284/76, kako ih interpretira taj sud, kre temeljna prava zajamena Temeljnim zakonom, te da ih stoga njemake vlasti i sudovi ne smiju primjenjivati tijekom spornog

42 razdoblja, u podruju na koje se primjenjuje Temeljni zakon; prethodno pitanje o uredbama upueno ovom sudu od strane Vrhovnog upravnog suda temeljem l. 100(1) Temeljnog zakona isto bi tako bilo nedoputeno.

a) l. 24(1) Temeljnog zakona omoguuje otvaranje pravnog sustava Savezne Republike Njemake na takav nain da iskljuivo pravo Savezne Republike na nadzor svoje sfere suverenosti moe biti povueno, te se u okviru te sfere suverenosti, moe dati prostora za izravnu valjanost i primjenu prava koje izvire iz drugog izvora. (vidi BVerfGE 37, 271 [280]; 58, 1 [28]; 59, 63 [90]). Istina je da l. 24(1) Temeljnog zakona sam po sebi ne daje mogunost izravne valjanosti i primjene prava propisanog od strane neke meunarodne institucije, niti on izravno ne ureuje odnos izmeu takvog prava i domaeg prava (primjerice, pitanje prvenstva njihove primjene). Unutarnja valjanost i primjena, kao i mogue unutarnje prvenstvo valjanosti ili primjene meunarodnih ugovora (ukljuujui i one kojima se u ovom sluaju radi), ne proizlazi izravno iz opeg meunarodnog prava. Meunarodno pravo kako trenutno stoji, ne sadri nikakvo ope pravilo koje proizlazi iz suglasne prakse drava, ili nesumnjive pravne prihvaenosti, koje bi propisivalo da drave imaju obavezu inkorporirati svoje meunarodne ugovore u svoje domae pravo, te im priznati temeljem svog domaeg prava prvenstvo u valjanosti ili primjeni nasuprot nacionalnom pravu. Unutarnje prvenstvo valjanosti ili primjene nastaje iskljuivo temeljem primjene pravnog naputka koji ima takav uinak u nacionalnom pravu, i to vrijedi i u pogledu meunarodnih ugovora iji sadraj obvezuje stranke [drave] da osiguraju unutarnje prvenstvo valjanosti ili primjene. l. 24(1) [Temeljnog zakona], meutim, ini ustavnopravno moguim da se meunarodnim ugovorima kojima se na meunarodne institucije prenose suverena prava, kao i pravu prihvaenom od strane takvih institucija prizna prvenstvo valjanosti i primjene u odnosu na nacionalno pravo Savezne Republike, temeljem prikladne primjene naputka propisanog unutarnjim pravom. Upravo to se dogodilo u sluaju Ugovora o Europskoj zajednici i prava prihvaenog na njihovoj osnovi od strane tijela Zajednice, kada je prihvaen Akt o pristupanju Ugovorima temeljem l. 24(1) i 59(2), prva reenica, Temeljnog zakona. Neposredna valjanost propisa prava Zajednice za Saveznu republiku i njihovo prvenstvo u primjeni pred nacionalnim pravom proizlazi iz primjene pravnog naputka propisanog Aktom o pristupanju Ugovoru o EEZ koji se odnosi i na l. 189(2) Ugovora o EZ. b) Ovlast koja se dodjeljuje temeljem l. 24(1) Temeljnog zakona, meutim, ima granice koje su propisane ustavnim pravom. Ta odredba ne prenosi ovlast da se cesijom predaju suverena prava meunarodnim institucijama, kao niti identitet prevladavajueg ustavnog poretka Savezne Republike, na nain da se razbije njegov temeljni okvir, to jest, njegova temeljna struktura. To posebice vrijedi u pogledu zakonodavnih instrumenata meunarodnih institucija koji, moda kao rezultat odgovarajue interpretacije ili razvoja odgovarajueg ugovornog prava, moe potkopati bitne, strukturalne dijelove Temeljnog zakona. Bitni dio koji ne moe biti naruen i koji pripada temeljnom okviru ustavnog poretka na snazi, u svakom sluaju predstavljaju pravna naela koja su temelj odredbama Temeljnog zakona o temeljnim pravima (vidi BVerfGE 37, 271 [279]; 58, 1 [30 f.]). l. 24 (1) Temeljnog zakona, uz uvjete, doputa da se tim pravnim naelima pristupa ovisno o kontekstu. U mjeri u kojoj je suverena vlast dodjeljena nekoj meunarodnoj instituciji u okviru znaenja l. 24(1), koja je u poloaju u okviru suverene sfere Savezne Republike, ograniiti bitni sadraj temeljnih prava propisanih Temeljnim zakonom, nuno je da, ukoliko to ukljuuje odricanje od pravne zatite koja postoji temeljem odredaba Temeljnog zakona, umjesto toga postoje jamstva primjene temeljnih prava koja su sadrajno i prema svom

43 uinku bitno slina zatiti temeljnih prava koju bezuvjetno propisuje Temeljni zakon. Kao ope pravilo, to e iziskivati sustav zatite temeljnih prava od strane neovisnih sudova kojima je dodjeljena prikladna nadlenost te, posebice, ovlast sudbenog nadzora nad i odluivanja o injeninim i pravnim pitanjima koja su prikladna za odreeni pravni zahtjev za zatitom prava, te od sudova koji svoje odluke donose temeljem valjanog postupka koji priznaje pravo na pravino suenje i koje prua sredstva tube ili obrane, koja su prikladna za predmet spora i za dostupnost slobodno izabrane strune pomoi, te ije odluke, ukoliko je to nuno, sadre prikladne i uinkovite sankcije za povredu temeljnih prava. c) Ovaj je Sud objasnio u svojoj presudi od 29. svibnja 1974. (vidi BVerfGE 37, 271 [280ff.]), da, imajui u vidu trenutno stanje integracije koje je bilo dosegnuto u to vrijeme, standardi temeljnih prava u pravu Zajednice, koje openito obvezuje u okvirima Europske zajednice, nije jo pokazivalo razinu pravne sigurnosti da bi [ovaj] Sud mogao zakljuiti da bi taj standard trajno mogao zadovoljiti standarde temeljnih prava propisane Temeljnim zakonom, bez obzira na mogue izmjene, na takav nain da granice propisane lankom 24(1) Temeljnog zakona o primjeni sekundarnog prava Zajednice unutar suverenog podruja Savezne Republike ne bi bile povrijeene. [Ovaj] Sud je rekao da je Zajednici jo uvijek nedostajao parlament legitimiran izravnim demokratskim sredstvima koji se zasniva na opem pravu glasa, koji bi imao zakonodavne ovlasti i kojemu bi institucije Zajednice nadlene za donoenje propisa bile u potpunosti politiki odgovorne; posebice, Zajednica tada nije imala kodificirani katalog temeljnih prava; praksa Europskog suda, kakva je tada bila, nije sama po sebi jamila nunu pravnu sigurnost. U mjeri u kojoj je pravna sigurnost bila neostvarena tijekom kasnije integracije, rezerva izvedena iz l. 24 ostaje na snazi. Ovaj Sud je sukladno tome odluio u gore spomenutoj presudi: tako dugo dok proces integracije nije napredovao do toga da bi pravo Zajednice takoer imalo katalog temeljnih prava koji bi prihvatio parlament i koji je potvrene valjanosti, koji je usporediv s katalogom temeljnih prava koji propisuje Temeljni zakon, upuivanje prethodnog pitanja od strane suda Savezne republike Njemake Saveznom ustavnom sudu, u sudskom postupku, nakon to je pribavljena presuda Europskog suda temeljem l. 177 Ugovora [Nica=234 op. prev.], je doputeno i nuno ukoliko njemaki sud smatra da je pravno pravilo prava Zajednice, kako ga je interpretirao Europski sud, a koje je relevantno za njegovu odluku, neprimjenjivo u mjeri u kojoj je ono suprotno nekom od temeljnih prava iz Temeljnog zakona. (BVerfGE 37, 271 [285]). U tom je predmetu odlueno da je prethodno pitanje temeljem l. 100(1) Temeljnog zakona doputeno, ali u datim okolnostima, nije bilo pravno utemeljeno. Svojom presudom od 25. srpnja 1979. (BVerfGE 52, 187 [202f.]), ovo Vijee je izriito ostavilo otvorenim pitanje jesu li, odnosno, u kojoj mjeri su (imajui u vidu politiki i pravni razvoj koji se u Europskim poslovima mogao zbiti u meuvremenu), naela postavljena presudom od 29. svibnja 1974. mogla i nadalje opravdati neogranienu valjanost u odnosu na budua prethodna pitanja o pravnim pravilima sekundarnog prava Zajednice. d) Prema miljenju ovog Vijea, u meuvremenu je, u okvirima suverene nadlenosti Europske zajednice, uspostavljena mjera zatite temeljnih prava koja je po svojoj zamisli, sadraju i nainu provedbe u bitnome usporediva sa standardima temeljnih prava koje propisuje Temeljni zakon. Sve glavne institucije Zajednice su od tada priznale na pravno relevantan nain da e se, u obnaanju svojih ovlasti i u ostvarivanju ciljeva Zajednice, voditi, kao pravnom obavezom, potivanjem temeljnih prava, posebice onih koja su dio ustava drava lanica, te onima iz Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nema odluujuih imbenika koji bi nekoga mogli navesti na zakljuak da standard temeljnih prava koji je bio ostvaren temeljem prava Zajednice nije prikladno konsolidiran ili da je samo privremene naravi.

44 aa) Taj standard temeljnih prava je, tijekom vremena, posebice u praksi Europskog suda, sadrajno formuliran, konsolidiran i prikladno zajamen. U ranim godinama, Europski je sud odbijao istraivati tvrdnje stranaka da odluke Visoke vlasti kre naela njemakog ustavnog prava, posebice l. 2 i 12 Temeljnog zakona. (Stork v.High Authority [1/58]); isticao je da nije ovlaten osiguravati potivanje pravnih pravila domaeg prava na snazi u jednoj ili drugoj dravi lanici, ak ako bi ono ukljuivalo naela ustavnog prava, te je objasnio da "pravo Zajednice kako se primjenjuje u okvirima Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i elik ne sadri nikakva opa naela, izriita ili druga, koja bi jamila opstojnost steenih prava (President etc. v. High Authority [36--38/59 and 40/59]). U iduem je razdoblju Europski sud pojasnio da opa naela prava Zajednice ije je potivanje obavezan tititi, ukljuuju temeljna prava pojedinca (vidi Stauder v. City of Ulm [29/69]). Uistinu, u predmetu Internationale Handelsgesellschaft (INTERNATIONALE HANDELSGESELLSCHAFT [11/70]) presudio je da na valjanost mjera Zajednice ili njihov uinak u odreenoj dravi lanici ne mogu utjecati tvrdnje da su one suprotne temeljnim pravima kako ih jami ustav te drave lanice ili naelima njene ustavne strukture. Ipak [europski] Sud bi jo uvijek morao razmotriti jesu li analogna jamstva temeljnih prava koja postoje temeljem prava Zajednice, a koja ine dio temeljnih naela prava Zajednice, koja je Sud obavezan tititi, bila zanemarena. Budui da zatitu takvih prava jame ustavne tradicije drava lanica ona takoer moraju biti primjenjiva u okviru strukture i ciljeva Zajednice. Bitni korak (iz motrita Temeljnog zakona) Europski sud uinio je u svojoj presudi u predmetu Nold (J. NOLD KG v. E.C. Commission [4/73]) kada je odluio da u odnosu na zatitu temeljnih prava mora krenuti od ustavnih tradicija zajednikih dravama lanicama: "stoga ne smije dopustiti mjere koje nisu u skladu s temeljnim pravima koja priznaju i jame ustavi tih drava". Temeljem opih naela prava Zajednice, tako odreenih i toga sadraja, Europski sud se u slijedeem razdoblju pozivao na temeljna prava kako su priznata ustavima drava lanica, kao na obavezan standard pri sudbenom nadzoru mjera koje donose tijela Zajednice, u okviru njihovih sfera nadlenosti. Zajedno s izriitim jamstvima sloboda sadranih u samim Osnivakim ugovorima (vidi npr. l. 7, 48 et seq., 59 et seq. i67 et seq. Ugovora o EEZ), sredinje mjesto zauzimaju, naravno, temeljna prava i slobode koji se odnose na ekonomske aktivnosti, poput prava vlasnitva i slobode poduzimanja ekonomskih aktivnosti (vidi Nold [supra]; Hauer v. Land Rheinland-Pfalz [44/79]). Pored toga, [Europski sud] pozivao se, kao na standard prosudbe, na druga temeljna prava, poput slobode udruivanja, ope naelo jednakog postupanja i zabranu arbitrarnih akata, vjerske slobode i zatitu obitelji (vidi UNION SYDICALE v. E.C. Council [175/73]; Ruckdeschel [117/76 and 16/77]). Europski sud je u svojim odlukama openito priznavao i ustrajno primjenjivao naela koja proizlaze iz vladavine prava, zabrane pretjeranog djelovanja i srazmjernosti, kao opa naela prava, da bi ostvario ravnoteu izmeu ciljeva zajednikog interesa pravnog sustava zajednice i zatite bitnog sadraja temeljnih prava (Vie novijih primjera u presudama INTERNATIONALE HANDELSGESELLSCHAFT [supra]; HAUER [aupra]; TESTA v. BUNDESANSTALT FR ARBEIT [41, 121 i 796/79]; HEIJN [94/83]; FEARON v. IRISH LAND COMMISSION [182/83]; ALTOLE [240/83]; usporedi M. Hilf in EuGRZ 1985, 647 na str. 649). Priznao je zabranu retroaktivnosti kao izraz temeljnog naela pravne sigurnosti te pravilo o zabrani dvostrukog kanjavanja (vidi RACKE [98/78]; REGINA v. KENT KIRK [63/83]; BOEHRINGER [7/72]), te slino, obavezu koja proizlazi iz vladavine prava, da se pojedinani akti obrazloe. (vidi INTERMILLS v. E:C: COMMISSION [323/82]; NETHERLANDS v. E:C: COMMISSION [296 and 318/82]; M. Hilf, loc. cit na str. 650). U predmetu JOHNSTON v. THE CHIEF CONSTABLE OF THE ROYALULSTER

45 CONSTABULARY (predmet 222/84) Sud, pozivajui se na ustavne tradicije zajednike svim dravama lanicama i na l. 13 Europske konvencije za zatitu ljudskih prava, kategorizirao je pravo na uinkovitu sudsku zatitu osobnih prava kao sastavni dio jamstava temeljnih prava u pravu Zajednice. Pravo na pravino suenje smatra bitnim sastavnim dijelom pravednog procesnog sustava. (vidi predmet PECASTAING v. BELGIAN STATE [98/79]). U svrhu odreenja sadraja i dosega temeljnih prava u pravu Zajednice, Sud se takoer pozivao na Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njen dodatni protokol. Vidi RUTILI (36/75). bb) Europski parlament, Vijee i Komisija Zajednice prihvatili su 5. travnja 1977. godine slijedeu zajedniku deklaraciju(O.J. 1977, C 103/1): Europski parlament, Vijee i Komisija, Budui da se Ugovori o osnivanju Europske zajednice temelje na naelu vladavine prava; Budui da je Europski sud priznao da se pravo, osim i povrh pravnih pravila sadranih u Ugovorima i sekundarnom zakonodavstvu Zajednice sastoji i od opih naela prava, posebice od temeljnih prava, naela i prava na kojima se temelji ustavno pravo drava lanica; Budui da su, posebice, sve drave lanice stranke Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. godine, prihvaaju slijedeu deklaraciju: 1. Europski parlament, Vijee i Komisija naglaavaju veliku vanost koju pridaju zatiti temeljnih prava, kako ona proizlaze, posebice, iz ustava drava lanica i iz Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. 2. Pri zatiti svojih ovlasti i pri ostvarivanju ciljeva Europske zajednice, oni potuju i nastavit e potivati ta prava. Europsko vijee prihvatilo je 7/8. travnja 1978. deklaraciju o demokraciji koja glasi: Izbor lanova Skuptine [Europskog parlamenta op. SR] izravnim univerzalnim pravom glasa je dogaaj od izuzetne vanosti za budunost Europske zajednice i iva demonstracija ideala demokracije kojega dijeli narod u njima. Stvaranje Zajednice, koja je temelj sve tjenje unije izmeu naroda Europe, na to poziva Rimski ugovor, oznaio je odlunost njenih osnivaa da ojaaju zatitu mira i slobode. efovi drava i vlada potvruju svoju volju, kako je ona izraena u Kopenhakoj deklaraciji o europskom identitetu, kako bi osigurali da drage vrijednosti njihovih politikih i moralnih poredaka budu potivane i kako bi zatitili naela predstavnike demokracije, vladavine prava, socijalne pravde i potivanja ljudskih prava. Primjena tih naela implicira politiki sustav pluralistike demokracije koji jami, kako slobodno izraavanje miljenja unutar ustavnog ustrojstva vlasti, tako i postupke koji su nuni za zatitu ljudskih prava. efovi drava i vlada pridruuju se Zajednikoj deklaraciji Skuptine, Vijea i Komisije kojom su te institucije izrazile svoju odlunost za potivanje temeljnih prava u ostvarivanju ciljeva Zajednice. Sveano izjavljujemo da su potivanje i odravanje predstavnike demokracije i temeljnih prava u svakoj dravi lanici bitni elementi lanstva u Europskoj zajednici. e) U usporedbi sa standardom temeljnih prava propisanim Temeljnim zakonom, moe biti da jamstva zatite temeljnih prava koja su do sada uspostavljena odlukama Europskog suda, budui da su se razvijala prirodno, od sluaja do sluaja, jo uvijek sadre praznine u mjeri u kojoj specifina pravna naela koja priznaje Temeljni zakon ili po svojoj prirodi, sadraju ili dosegu temeljnog prava, jo uvijek nisu bili predmetom odluivanja [Europskog] suda.

46 Meutim, ono to je odluujue je naelni stav koji [Europski] sud u ovoj fazi zauzima prema obavezama Zajednice u pogledu obaveza potivanja temeljnih prava, prema inkorporaciji temeljnih prava u pravo Zajednice, te pravna veza tog prava (u toj mjeri) s ustavima drava lanica i s Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava, kao to je takoer bitna praktina vanost koja je dosegnuta u zatiti ljudskih prava, kada [Europski] sud primjenjuje pravo Zajednice. Iako gore navedene deklaracije institucija Europske zajednice i Europskog vijea nemaju formalnu narav ugovornog prava i, premda, Zajednica kao takva nije stranka Europske konvencije za zatitu ljudskih prava, ti instrumenti su kako dio prava Zajednice, tako i od pravnog znaaja u pogledu odnosa Zajednice s njenim dravama lanicama: one formalno svjedoe o dosegnutom pravnom shvaanju drava koje su stranke Ugovora i institucija Zajednice, o obvezi Zajednice da jami temeljna prava kako ona proizlaze iz ustava drava lanica, te zbog toga to su ona temeljna naela koja imaju pravnu valjanost poput primarnog prava Zajednice; svojim jednoglasnim svjedoenjem o namjeri primjene Osnivakih ugovora u praksi, one su takoer od pravnog znaaja za meunarodno pravo, u pogledu odreenja sadraja Ugovora. Deklaracije takoer jaaju jurisdikciju Europskog suda i obvezu da temeljem prava Zajednice osigura zatitu tih temeljnih prava i pravnih naela koja ona ukljuuju, u skladu sa svojim poslovnikom. Taj poslovnik, u odnosu na pristup sudu, vrste postupka, ovlasti suda da provodi sudbeni nadzor i donosi odluke, procesna naela i uinak njegovih odluka, ustrojeni su na nain koji, openito, jami uinkovitu zatitu temeljnih prava koja se ima smatrati materijalno slinom bezuvjetnoj zatiti temeljnih prava temeljem Temeljnog zakona. ... Budui da je ovo Vijee svojom presudom od 29. svibnja 1974. godine primjetilo da Zajednica nema parlament koji bi bio legitimiran na izravan i demokratski nain i konstituiran temeljem opeg prava glasa, koji ima zakonodavne ovlasti i kojemu su institucije koje imaju nadlenost donositi propise u potpunosti politiki odgovorne, to je bio element opisa stanja integracije kako je izgledala u to vrijeme. Osnova za taj nalaz je shvaanje da zatita temeljnih prava mora zapoeti ve u fazi zakonodavstva, a parlamentarna odgovornost prua u tu svrhu prikladni zatitni mehanizam. ... f) U svjetlu takvog razvoja mora se zakljuiti da, tako dugo dok Europske zajednice, posebice sudska praksa Europskog suda, openito osiguravaju uinkovitu zatitu temeljnih prava od suverenih ovlasti Zajednice, zatitu koja se moe smatrati materijalno slinom zatiti temeljnih prava koju bezuvjetno propisuje Temeljni zakon, te u mjeri u kojoj je openito zatien bitni sadraj temeljnih prava, Savezni ustavni sud se vie nee koristiti svojom nadlenou kako bi odluivao o primjenjivosti sekundarnog prava Zajednice koje se navodi kao pravna osnova za akte njemakih sudova ili tijela vlasti u suverenoj nadlenosti Savezne Republike Njemake, i vie nee provoditi sudbeni nadzor takvih propisa prema standardima zatite temeljnih prava sadranih u Temeljnom zakonu. Prethodna pitanja [Saveznom ustavnom] Sudu temeljem l. 100(1) [Temeljnog zakona] u tu svrhu nisu doputena.

47 Predmet 36/74, Walrave and Koch v. Association Union Cycliste Internationale [1974] ECR 1405

U ovom predmetu rije je o slobodi kretanja radnika, to je jedna od etiri trine slobode u Europskoj uniji. Glavno pitanje je moe li se profesionalni biciklist pozvati na zabranu diskriminacije u zapoljavanju propisanu Ugovorom o EEZ, pri osporavanju odredbe statuta privatne biciklistike udruge koja mu zabranjuje zapoljavanje na temelju dravljanstva. Pravno gledano rije je o pitanju mogu li odredbe Osnivakih ugovora imati horizontalne uinke, odnosno, mogu li se fizike i pravne osobe pred nacionalnim sudovima pozivati na subjektivna prava koja proizlaze izravno iz Osnivakih ugovora ne samo u odnosu na dravu, ve i u odnosu na druge pravne subjekte. Tekst presude:

1.Rjeenjem od 15. svibnja 1974. kojega je Sud zaprimio 24. svibnja 1974., Arrondissementsrechtbank Utrecht uputio je temeljem l. 177 Ugovora o EEZ razliita pitanja koja se odnose na interpretaciju prvog paragrafa l. 7, na l. 48 i na prvi paragraf l. 59 Ugovora o EEZ, te na Uredbu Vijea br. 1612/68 od 15. listopada 1968. (O.J. L257, str. 2) o slobodi kretanja radnika u Zajednici. 2. Osnovno je pitanje treba li te lanke i Uredbu interpretirati na nain da su im odredbe Pravilnika Meunarodne udruge biciklista (Union Cycliste Internationale) koja se odnose na svjetska prvenstva u biciklizmu na srednje pruge, prema kojima "pacemaker" [onaj koji odreuje ritam] mora imati isto dravljanstvo kao i "stayer" [biciklist koji vozi neposredno iza motora koji odreuje ritam] suprotne. 3. Ta su pitanja postavljena u tubi protiv Meunarodne unije biciklista i nizozemske i panjolske biciklistike federacije od strane dva nizozemska dravljana koji obino sudjeluju u utrkama takvog tipa kao odreivai ritma, i koji smatraju da su navedene odredbe Pravilnika MUB diskriminatorne. 4. Imajui u vidu ciljeve Zajednice, bavljenje sportom je predmetom prava Zajednice samo u mjeri u kojoj predstavlja ekonomsku aktivnost u smislu l. 2 Ugovora. 5. Kada takva aktivnost ima narav zaposlenja uz naknadu ili naplatne usluge, tada ona spada u doseg lanaka 48 do 51 ili 59 do 66, Ugovora, ovisno o situaciji. 6. Te odredbe koje daju uinak opem pravilu iz l. 7 Ugovora, zabranjuju svaku diskriminaciju utemeljenu na dravljanstvu pri obavljanju aktivnosti na koje se odnose. 7. S time u vezi, tona narav pravnog odnosa temeljem kojega se pruaju usluge nije bitna, s obzirom da se pravilo o zabrani diskriminacije u jednakoj mjeri odnosi na svaku vrstu rada ili usluga. 8. Ta se zabrana, meutim, ne odnosi na sastavljanje sportskih timova, posebice nacionalnih timova, ije je sastavljanje pitanje iskljuivo sportskog interesa, te kao takvo nema nita zajednikog s ekonomskom aktivnou.

48 9. To ogranienje dosega odredaba o kojima je rije mora, meutim, ostati ogranieno na svoje prave ciljeve. 10. Uzimajui u obzir gore navedeno, nacionalni sud mora odrediti narav aktivnosti o kojoj odluuje, te odluiti posebice ine li "pacemaker" i "stayer" tim u sportu o kojemu je rije, ili ne. 11. Odgovori se daju u okvirima prava Zajednice kako je gore odreeno. 12. Postavljena pitanja odnose se na interpretaciju l. 48 i 59, te u manjoj mjeri l. 7 Ugovora. 13. U osnovi se ona odnose na mogunost primjene reenih odredaba na pravne odnose koji ne spadaju u javno pravo, na odreenje njihovog teritorijalnog dosega u svjetlu sportskih pravila koja donosi svjetska federacija, te na izravnu primjenu nekih od tih odredaba. 14. Glavno pitanje u vezi sa svim lancima koji se navode je, mogu li se pravila meunarodne sportske federacije smatrati suprotnima Ugovoru. 15. Tvrdi se da se zabrane sadrane u tim lancima [Ugovora o EEZ] odnose iskljuivo na ogranienja koja imaju izvor u aktima vlasti, a ne na ona koja proizlaze iz pravnih akata osoba ili udruga koji nisu dio javnog prava. 16. lancima 7, 48, 59 zajednika je zabrana, u podrujima njihove primjene, svake diskriminacije utemeljene na dravljanstvu. 17. Zabrana takve diskriminacije ne primjenjuje se samo na akte javnih vlasti ve se protee i na pravila bilo kakve druge naravi kojima je svrha na zajedniki nain ureivati zaposlenje uz naknadu i pruanje usluga. 18. Zabrana prepreka slobodi kretanja osoba izmeu drava lanica, kao i sloboda pruanja usluga, to su temeljni ciljevi Zajednice sadrani u l. 3(c) Ugovora, bili bi narueni ukoliko bi se zabrana prepreka dravnog porijekla mogla neutralizirati preprekama koje proizlaze iz pravne autonomije udruga ili organizacija koje nisu dio javnog prava. 19. tovie, budui da se uvjeti na radu u razliitim dravama lanicama ponekad ureuju odredbama zakona ili uredbi, a ponekad ugovorima ili drugim aktima koje donose ili prihvaaju privatne osobe, ogranienje zabrane o kojoj je rije na akte javne vlasti, stvorilo bi rizik stvaranja nejednakosti u njihovoj primjeni. 20. Iako se trei paragraf l. 60 i lanci 62 i 64 u podruju pruanja usluga odnose posebice na zabranu dravnih mjera, to ne naruava opu narav odredbi l. 59 koji ne razlikuje izvore restrikcija koje treba ukloniti. 21. tovie, utvreno je da se l. 48 koji se odnosi na zabranu svake diskriminacije temeljem dravljanstva u pogledu zaposlenja uz naknadu, odnosi i na ugovore i pravila koji ne potjeu od javne vlasti. 22. l. 7(4) Uredbe br. 1612/68 odreuje da se zabrana diskriminacije primjenjuje na ugovore i sve druge kolektivne odredbe o zapoljavanju.

49 23. Aktivnosti na koje se odnosi l. 59 ne treba prema njihovoj naravi razlikovati od onih u l. 48, ve samo temeljem injenice da se one obavljaju izvan ugovora o radu. 24. Ta jedna jedina razlika ne moe opravdati restriktivniju interpretaciju dosega slobode koju treba zatititi. 25. Slijedi da nacionalni sud koji odluuje o valjanosti ili uincima odredbe sadrane u pravilima sportske organizacije moe uzeti u obzir odredbe l. 7, 48 i 59 Ugovora. 26. Nacionalni sud postavio je pitanje opsega u kojemu se pravilo o zabrani diskriminacije moe primjenjivati na pravne odnose nastale u kontekstu aktivnosti sportske federacije svjetskih razmjera. 27. Sud je takoer pozvan odluiti moe li pravni poloaj ovisiti o tome odrava li se sportsko natjecanje u Zajednici ili izvan nje. 27. Zbog toga to je imperativne naravi, pravilo o zabrani diskriminacije primjenjuje se pri prosudbi svih pravnih odnosa, u mjeri u kojoj se ti odnosi, zbog mjesta gdje su nastali ili zbog mjesta gdje proizvode uinke, mogu locirati unutar podruja Zajednice. 28. Zadaa je nacionalnog suca odluiti mogu li se takvi odnosi ondje locirati, uzimajui u obzir injenice svakog posebnog sluaja, a to se tie pravnih uinaka tih odnosa, nacionalni sudac mora odrediti posljedice svake povrede pravila o zabrani diskriminacije. 30. Konano, nacionalni sud postavio je pitanje imaju li prvi paragraf l. 59 i mogue prvi paragraf l. 7 Ugovora, izravne uinke u pravnim poretcima drava lanica. 31. Kako smo pokazali, cilj l. 59 je zabrana u podruju pruanja usluga, inter alia, svake diskriminacije utemeljene na dravljanstvu osobe koja prua usluge. 32. U sektoru koji se odnosi na usluge, l. 59 predstavlja provedbu pravila zabrane diskriminacije koje u podruju ope primjene Ugovora formulira l. 7, a u podruju zaposlenja uz naknadu l. 48. 33. Stoga, kako je ve ranije odlueno (Presuda od 3. prosinca 1974. u predmetu 33/74 Van Binsbergen), l. 59 sadri, od isteka prijelaznog razdoblja, bezuvjetnu zabranu koja u pravnim poretcima drava lanica, u podruju pruanja usluga i u pogledu dravljana drava lanica, spreava nametanje prepreka ili ogranienja koja se temelje na dravljanstvu osobama koje pruaju usluge. 34. Stoga je na postavljeno pitanje potrebno odgovoriti da nakon isteka prijelaznog perioda prvi paragraf l. 59, u svakom sluaju u mjeri u kojoj se odnosi na zabranu svake diskriminacije temeljem dravljanstva, stvara subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi. Odluka o trokovima 35. Trokovi Komisije Europskih zajednica koja je podnijela svoje primjedbe Sudu ne mogu se nadoknaditi.

50 36. Budui da je ovaj postupak u pogledu stranaka u glavnom postupku tek jedan korak u postupku pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donijeti e taj sud. Operativni dio Na toj osnovi Sud, Odgovarajui na pitanja koja mu je uputio Arrondissementsrecthbank Utrecht, odluio je: 1. Uzimajui u obzir ciljeve Zajednice, bavljenje sportom je predmetom prava Zajednice samo u mjeri u kojoj to predstavlja ekonomsku aktivnost u smislu l. 2 Ugovora. 2. Zabrana diskriminacije utemeljene na dravljanstvu sadrana u l. 7, 48 i 59 Ugovora ne utjee na sastavljanje sportskih timova, posebice nacionalnih timova, ije je formiranje pitanje isto sportskog interesa i kao takvo nema nita zajednikog s ekonomskom aktivnou. 3. Zabrana takve diskriminacije ne primjenjuje se samo na akte javne vlasti ve se protee i na pravila bilo kakve druge naravi kojima je cilj kolektivno ureivati zaposlenje za naknadu i usluge. 4. Pravilo o zabrani diskriminacije primjenjuje se na prosudbu svih pravnih odnosa u mjeri u kojoj se ti odnosi zbog mjesta gdje su nastali ili zbog mjesta gdje proizvode uinke, mogu locirati na podruju Zajednice. 5. Prvi paragraf l. 59 u svakom sluaju, u mjeri u kojoj se odnosi na zabranu diskriminacije utemeljene na dravljanstvu, stvara subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi.

51

Predmet 43/75 Gabrielle Defrenne v. Socit anonyme belge de navigation arienne Sabena [1976] ECR 455 Glavni problem na koji je morao odgovoriti Europski sud je mogu li odredbe Ugovora o EEZ, konkretno l. 119 [danas l. 141 UEZ] imati horizontalni izravni uinak. Predmet je bitan i zbog konkretizacije naela jednake plae za jednaki rad mukaraca i ena. Rije je o lanku Ugovora koji od drava lanica zahtijeva odreenu pozitivnu obavezu. Rije je o socijalnoj politici Zajednice, a ne o jednom od ciljeva nabrojenih u l. 3 Ugovora o EEZ. Predmet je zanimljiv i stoga to je ES ograniio vremenske uinke svoje odluke. Tekst presude: 1. Odlukom od 23. travnja 1975, primljene u Tajnitvu Suda 02. svibnja 1975, Cour du travail iz Bruxellesa, je po lanku 177. Ugovora o Europskoj zajednici postavio dva pitanja o uinku i implementaciji lanka 119. Ugovora koji se odnosi na naelo jednake plae za jednak rad mukaraca i ena. 2. Ova pitanja su se pojavila u kontekstu postupka izmeu stjuardese i njenog poslodavca, Sabena S.A., radi naknade koju tuiteljica trai u glavnom postupku po osnovi da je, u razdoblju od 15. veljae 1963. i 01. veljae 1996., kao radnica trpila diskriminaciju u plai s obzirom na muke kolege koji su obavljali jednaki rad u svojstvu stjuarda. 3. Prema odluci u kojoj je sadrano prethodno pitanje, stranke se slau da je rad stjuardese identian radu stjuarda i u ovim okolnostima nije sporno postojanje diskriminacije u plai na tetu stjuadese tijekom navedenog razdoblja. Prvo pitanje (izravan uinak lanka 119.) 4. Prvo je pitanje uvodi li lanak 119. Ugovora izravno u nacionalno pravo naelo da mukarci i ene moraju primati jednaku plau za jednak rad i da li, stoga, neovisno od ikakve nacionalne norme ovlauje radnike da pokrenu postupak pred nacionalnim sudom kako bi osigurali potivanje tog naela. 5. Ako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, postavlja se i pitanje od kojeg se datuma mora priznati takav uinak. 6. Na zadnji dio prvog pitanja e se odgovoriti zajedno odgovorom na drugo pitanje. 7. Pitanje izravnog uinka l. 119. se mora razmotriti u svijetlu prirode naela jednake plae, cilja ove odredbe i njenog mjesta u shemi Ugovora. 8. lanak 119. ima dvostruki cilj. 9. Prvo, u svijetlu razliitog stupnja razvoja socijalnog zakonodavstva u razliitim dravama lanicama, cilj lanka 119. je izbjei situaciju u kojoj poduzea s poslovnim nastanom u dravama koje su stvarno provele naelo jednake plae trpe tetu u trinoj utakmici unutar

52 Zajednice u odnosu na poduzea s poslovnim nastanom u dravama koje jo nisu eliminirale diskriminaciju enskih radnika u pogledu plae. 10. Drugo, ova odredba predstavlja dio socijalnih ciljeva Zajednice, koja nije samo ekonomska unija, ve je ujedno usmjerena, kroz zajedniku akciju, na osiguravanje socijalnog napretka i na traenje neprestanog poboljanja uvijeta ivota i rada svojih naroda, kao to naglaava Preambula Ugovora. 11. Ovaj cilj je naglaen stavljanjem lanka 119. u poglavlje posveeno socijalnoj politici ija prva odredba, lanak 117., istie potrebu za promicanjem poboljanih uvjera rada i poboljanog ivotnog standarda radnika, kako bi se omoguila njihova harmonizacija uz odravanje napretka. 12. Ovaj dvostruki cilj, koji je ujedno ekonomski i socijalan, pokazuje da naelo jednake plae predstavlja dio temelja Zajednice. 13. Nadalje, ovo objanjava zato je Ugovor propisao potpunu provedbu tog naela do kraja prve faze tranzicijskog razdoblja. 14. Stoga, u interpretaciji ove odredbe, nije mogue temeljiti argumente na zakanjenju i otporu koji su u nekim dravama lanicama odgodili stvarnu implementaciju ovog temeljnog naela. 15. Osobito, budui da se lanak 119. pojavljuje u kontekstu harmonizacije radnih uvjeta uz odravanje napretka, moe se otkloniti prigovor da bi zahtjeve iz ovog lanka bilo mogue potivati na druge naine nego poveavanjem najnie plae. 16. Po zahtjevima lanka 119. stavak 1., drave lanice su dune osigurati i ouvati primjenu naela da mukarci i ene moraju primati jednaku plau za jednaki rad. 17. Stavci 2. i 3. istog lanka dodaju niz detalja koji se odnose na pojamove plae i rada navedene u stavku 1. 18. Radi provedbe ovih odredbi, mora se oznaiti razlika u polju primjene lanka 119. izmeu, prvo, izravne i neskrivene diskriminacije koju je mogue identificirati ve pomou kriterija jednakog rada i jednake plae na koje se odnosi predmetni lanak, i drugo, neizravne i prikrivene diskriminacije koju se moe identificirati samo pomou jasnijih provedbenih mjera Zajednice ili drave. 19. Bilo bi nemogue ne priznati da potpuna provedba cilja lanka 119., kroz eliminaciju svake diskriminacije, izravne ili neizravne, izmeu mukaraca i ena radnika, ne samo unutar pojedinih poduzea ve i unutar cijelih grana industrije i ak cijelog ekonomskog sustava, moe u odreenim sluajevima ukljuivati razradu kriterija ija provedba ini nunom poduzimanje odgovarajuih mjera na razini Zajednice i drava. 20. Ovo stajalite je jo potrebnije u svijetlu injenice da mjere Zajednice o ovom pitanju, o kojima e biti rijei u odgovoru na drugo pitanje, provode lanak 119. s gledita proirenja uskog pojma jednakog rada, u skladu osobito s odredbama Konvencije br. 100 Meunarodne organizacije rada, o jednakoj plai, iz 1951., iji lanak 2. uspostavlja naelo jednake plae da rad jednake vrijednosti.

53

21. Meu oblike izravne diskriminacije koje je mogue identificirati ve pomou kriterija iz lanka 119. nuno je ukljuiti osobito one koji imaju svoj izvor u zakonskim odredbama ili kolektivnim ugovorima i koji se mogu otkriti na temelju iste pravne analize situacije. 22. Ovo je osobito primjenjivo na sluajeve u kojima mukarci i ene primaju nejednaku plau za jednak rad obavljan u istom javnom ili privatnom poduzeu ili usluzi. 23. Kao to je utvreno u samoj odluci kojom je postavljeno prethodno pitanje, u takvoj situaciji sud je u poziciji da utvrdi sve injenice koje mu omoguuju da odlui prima li radnica niu plau nego njen muki kolega koji obavlja jednake poslove. 24. U najmanju ruku u takvoj situaciji je lanak 119. izravno primjenjiv i stoga moe stvoriti subjektivna prava koja sudovi moraju tititi. 25. Nadalje, to se tie jednakog rada, kao ope pravilo, nacionalne zakonske odredbe usvojene radi provedbe naela jednake plae u pravilu jednostavno reproduciraju sadraj pojmova iz lanka 119. koji se odnose na izravne oblike diskriminacije. 26. Belgijsko zakonodavstvo je osobito prikladno za ilustraciju ovog stajalita budui da lanak 14. Kraljevskog dekreta br. 40 od 24. listopada 1967. o zapoljavanju ena samo predvia pravo radnica na pokretanje postupaka pred odgovarajuim sudom radi primjene naela jednake plae iz lanka 119. i jednostavno se poziva na taj lanak. 27. Nije mogue pozivati se na pojmove iz lanka 119. kako bi se osporio ovaj zakljuak. 28. Prvo, nemogue je iznijeti argument protiv izravnog uinka koji bi se temeljio na upotrebi rijei naelo u ovom lanku budui da se u jeziku Ugovora ovaj pojam koristi posebno da bi oznaio fundamentalnu prirodu odreenih odredbi, kao to se, na primjer, vidi i iz naslova prvog dijela Ugovora koji je posveen naelima i iz lanka 113. po kojem se trgovinska politika Zajednice temelju na jedinstvenim naelima. 29. Kada bi se ovaj pojam oslabio tako da se svede na razinu nejasne deklaracije, to bi neizravno utjecalo na same temelje Zajednice i na koherentnost njenih vanjskih odnosa. 30. Takoer je nemogue iznijeti argumente koji bi se temeljili na injenici da se lanak 119. izriito odnosi samo na drave lanice. 31. Doista, kao to je Sud ve utvrdio u drugim podrujima, injenica da su odreene odredbe Ugovora formalno upuene dravama lanicama ne sprjeava istovremeni prijenos prava na pojedinca koji ima interes da se ispune obveze propisane tim odredbama. 32. Sam tekst lanka 119. pokazuje da on namee drava dunost da obavezno postignu odreeni rezultat unutar odreenog razdoblja. 33. Na uinkovitost ove odredbe ne moe utjecati injenica da odreene drave lanice nisu ispunile Ugovornu obvezu i da zajednike institucije nisu dovoljno energino reagirale na ovaj propust djelovanja.

54 34. Prihvatiti suprotno stajalite bi znailo riskirati pomicanje krenja prava na status interpretativnog naela i usvajanje takvog stajalita ne bi bilo u skladu sa zadatkom kojeg Sudu povjerava lanak 164. Ugovora. 35. Konano, pozivanje na drave lanice lanak 119. aludira na one drave u ostvarivanju svih svojih funkcija koje mogu korisno doprinijeti provedbi naela jednake plae. 36. Stoga, suprotno izjavama koje su dane tijekom postupka, ova odredba je daleko od toga da samo prenosi stvar u nadlenost nacionalnim zakonodavnim tijelima. 37. Stoga se pozvanje na drave lanice u lanku 119. ne moe tumaiti na nain da iskljuuje intervenciju sudova u izravnoj primjeni Ugovora. 38. Nadalje, ne moe se prihvatiti prigovor da bi primjena naela jednake plae od strane nacionalnih sudova predstavljala izmjene samostalnih sporazuma koji su zakljueni privatno ili u podruju industrijskih odnosa kao to su pojedinani ugovori i kolektivni ugovori o radu. 39. Zapravo, budui da je lanak 119. po svojoj prirodi kogentan, zabrana diskriminacije izmeu mukaraca i ena se ne odnosi samo na djelovanje javnih tijela, nego i na sve sporazume koji kolektivno reguliraju plaeni rad kao i na ugovore izmeu pojedinaca. 40. Odgovor na prvo pitanje stoga mora biti da se na naelo jednake plae sadrano u lanku 119. moe oslanjati pred nacionalnim sudovima i da ti sudovi imaju dunost osigurati zatitu prava koje ova odredba daje pojedincima, a osobito u pogledu onih oblika diskriminacije koji izravno proizlaze iz zakonskih odredbi ili kolektivnih ugovora o radu kao i u sluajevima gdje mukarci i ene primaju nejednaku plau za jednak rad koji se obavlja u istom javnom ili privatnom poduzeu ili usluzi.

Drugo pitanje (provedba l. 119 i ovlasti Zajednice i drava lanica 41. Drugo pitanje trai odgovor je li l. 119 postao primjenjiv u dravama lanicama temeljem mjera koje su prihvatila tijela Europske ekonomske zajednice, ili se nacionalni zakonodavac mora smatrati jedinim nadlenim u toj stvari. 42. U skladu s onime to je ve reeno, prikladno je spojiti ovo pitanje s problemom datuma od kojega se za l. 119 mora smatrati da ima izravne uinke. 43. U svjetlu ovih problema najprije je potrebno ustanoviti kronoloki red mjera koje je donijela Zajednica kako bi se osigurala provedba odredbe ija se interpretacija trai. 44. l. 119 propisuje da e se primjena naela jednake plae jednoobrazno osigurati najkasnije do kraja prve faze prijelaznog razdoblja. 45. Informacije koje je dostavila Komisija otkrivaju postojanje vanih razlika i nesukladnosti u provedbi ovog naela koje postoje izmeu razliitih drava. 46. Iako je, u nekim dravama lanicama, ovo naelo ve uvelike ostvareno u praksi i prije stupanja Ugovora na snagu, bilo temeljem izriitih ustavnih i zakonskih odredaba, bilo

55 temeljem socijalne prakse uspostavljene kolektivnim ugovorima o radu, u drugim dravama puna provedba ovog naela trpi dugake odgode. 47. U svjetlu te situacije, 30. prosinca 1961., neposredno pred istek roka odreenog l. 119, drave lanice prihvatile su rezoluciju o harmonizaciji iznosa plaa za mukarce i ene koja je imala namjeru odrediti detalje nekih aspekata sadraja naela jednake plae, istovremeno odgodivi njegovu primjenu tijekom odreenog razdoblja, u skladu s planom. 48. Temeljem odredaba te rezolucije, svaka diskriminacija, izravna i posredna, trebala je biti u potpunosti eliminirana do 31. prosinca 1964. 49. Informacije koje je dostavila Komisija ukazuju da je nekoliko izvornih drava lanica propustilo ispuniti tu Rezoluciju, te iz tog razloga, u kontekstu zadaa koje su joj povjerene lankom 155 Ugovora, Komisija je sazvala predstavnike vlada i industrije kako bi se prouila situacija i dogovorile mjere koje su potrebne kako bi se osigurao napredak prema punom ispunjenju cilja kojega propisuje l. 119. 50. To je dovelo do izrade nekoliko uzastopnih izvjea o situaciji u izvornim dravama lanicama od kojih najnovije, datirano 18. srpnja 1973., ponavlja sve injenice. 51. U zakljuku tog izvjea Komisija je najavila svoju namjeru da protiv onih drava lanica koje do tog datuma nisu ispunile svoje obaveze koje propisuje l. 119 pokrene postupak temeljem l. 169 Ugovora, zbog propusta da se poduzmu potrebne mjere, iako nakon tog upozorenja nije slijedila nikakva daljnja akcija. 52. Nakon sline razmjene miljenja s nadlenim tijelima u novim dravama lanicama Komisija je u svom izvjeu od 17. srpnja 1974. izjavila da se, to se tie tih drava, l. 119 u potpunosti primjenjuje od 1. sijenja 1973. i od tog datuma poloaj novih drava lanica je izjednaen s poloajem izvornih drava lanica. 53. Sa svoje strane, kako bi ubrzao punu provedbu l. 119 Vijee je 10. veljae 1975. prihvatilo Direktivu br. 75/117 o aproksimaciji zakona drava lanica koji se odnose na primjenu naela jednake plae za mukarce i ene (O.J. L45, str. 19). 54. Ta Direktiva propisuje daljnje detalje o odreenim materijalnim aspektima l. 119, te takoer prihvaa razliite odredbe ija je svrha u biti poboljanje pravne zatite radnika koji su pretrpjeli tetu zbog propusta da se primjeni naelo jednake plae propisano lankom 119. 55. l. 8 reene Direktive doputa dravama lanicama razdoblje od godunu dana da prihvate prikladne zakone, uredbe i administrativne propise. 56. Iz izriitih odredbi l. 119 slijedi da primjena naela da mukarci i ene moraju primati jednaku plau mora biti u potpunosti osigurana i bespovratna do kraja prve faze prijelaznog razdoblja, odnosno, do 1. sijenja 1962. 57. Bez obzira na njegove mogue uinke u pogledu ohrabrivanja i ubrzavanja pune provedbe l. 119, Rezolucija drava lanica od 30. prosinca 1961. bila je neuinkovita u smislu bilo kakve valjane promjene roka koji je odreen Ugovorom.

56 58. U stvari, osim temeljem specifinih odredaba, Ugovor se moe mijenjati samo temeljem postupka za izmjenu u skladu s lankom 236. 59. tovie, iz reenoga slijedi da je, u odsustvu prijelaznih odredbi, naelo sadrano u l. 119 u potpunosti primjenjivo u novim dravama lanicama od asa stupanja na snagu Ugovora o pristupanju, tj. od 1. sijenja 1973. godine. 60. Ta se pravna situacija nije mogla izmjeniti temeljem Direktive br. 75/117 koja je prihvaena temeljem l. 100 koji ureuje aproksimaciju zakonodavstva, te koja je bila zamiljena za poticanje ispravne provedbe l. 119 donoenjem niza mjera koje je trebalo prihvatiti na nacionalnoj razini kako bi se, posebice, eliminirali posredni oblici diskriminacije, ali nije mogla umanjiti uinke tog lanka niti promijeniti njegove vremenske uinke. 61. Iako je l. 119 izriito upuen dravama lanicama utoliko to im propisuje obavezu da osiguraju, u propisanom roku, te nakon toga primjenjuju, naelo jednake plae, tako preuzeta obaveza drava lanica ne iskljuuje nadlenost Zajednice u toj stvari. 62. Upravo suprotno, postojanje nadlenosti na strani Zajednice vidi se iz injenice da l. 119 postavlja jedan od ciljeva socijalne politike propisanih Ugovorom, koji ine predmet Glave III koja je smjetena u Treem dijelu Ugovora koji ureuje politike Zajednice. 63. S obzirom da l. 119 ne upuuje izravno na mogue mjere koje u svrhu provedbe socijalne politike treba poduzimati Zajednica, prikladno je uputiti na opu shemu Ugovora, te na smjerove djelovanja koje Ugovor propisuje, poput onih propisanih lancima 100, 155, te gdje je prikladno, l. 235. 64. Kako smo pokazali u odgovoru na prvo pitanje, nikakva provedbena mjera, bez obzira je li donesena od institucija Zajednice ili od nacionalnih tijela ne smije imati tetne posljedice za izravnu primjenu l. 119. 65. Stoga na drugo pitanje treba odgovoriti da je primjena l. 119. od strane izvornih drava lanica morala biti u potpunosti osigurana od 1. sijenja 1962. tj. od poetka druge faze prijelaznog razdoblja, a od strane novih drava lanica od 1. sijenja 1973., tj. od stupanja na snagu Ugovora o pristupanju. 66. Prvi od ovih rokova nije izmjenjen Rezolucijom drava lanica od 30. prosinca 1961. 67. Kako je naznaeno u odgovoru na prvo pitanje, Direktiva Vijea br. 75/117 ne utjee na izravni uinak l. 119, a rok za provedbu odreen tom direktivom, ne utjee na rokove koje propisuju l. 119 Ugovora o EEZ i Ugovora o pristupanju. 68. ak i u podrujima u kojima l. 119 nema izravne uinke ta se odredba ne moe interpretirati na nain da pridrava nacionalnom zakonodavcu iskljuivu ovlast za provedbu naela jednake plae, s obzirom da, u mjeri u kojoj je takva provedba potrebna, ona moe biti ostvarena kombinaciom mjera Zajednice i nacionalnih mjera. Vremenski uinci ove presude 69. Vlade Irske i Ujedinjenog Kraljevstva upozorile su Sud na mogue gospodarske posljedice priznavanja izravnog uinka odredbama l. 119, s obzirom da bi takva odluka, u

57 mnogim podrujima gospodarskog ivota, mogla uroditi podnoenjem tubi koje bi se odnosile na proteklo razdoblje u kojemu su takvi uinci nastali. 70. Veliki broj postupaka koji bi mogle pokrenuti osobe na koje se to odnosi, to poduzea nisu mogla predvidjeti, mogao bi ozbiljno utjecati na financijsku situaciju takvih poduzea, pa ak i neka od njih otjerati u steaj. 71. Iako se praktine posljedice svake sudske odluke moraju briljivo uzeti u obzir, bilo bi nemogue ii tako daleko da se umanji objektivnost prava i kompromitira njegova budua primjena temeljem moguih posljedica koje bi iz takve sudske odluke mogle proizii u prolosti. 72. Ipak, u svjetlu ponaanja nekoliko drava lanica, kao i stajalita koja je prihvatila Komisija i vie puta podnijela zainteresiranim krugovima, prikladno je, iznimno, uzeti u obzir injenicu da su, tijekom dueg razdoblja, stranke bile navoene da nastave s praksom koja je bila suprotna l. 119, iako takva praksa nije bila zabranjena njihovim nacionalnim pravom. 73. injenica da, usprkos upozorenjima, Komisija protiv drava lanica na koje se to odnosilo nije temeljem l. 169 pokrenula postupak zbog propusta da ispune svoju obavezu, vjerovatno je uvrstilo netoni dojam o uincima l. 119. 74. U tim okolnostima prikladno je odluiti da, s obzirom da opa razina za odreenje iznosa plae ne moe biti poznata, vani razlozi pravne sigurnosti koji pogaaju sve ukljuene interese, kako javne tako i privatne, ine u naelu nemoguim otvaranje ovog pitanja u pogledu prolosti. 75. Stoga se na izravni uinak l. 119 ne moe pozivati kako bi se isticali zahtjevi o razdobljima plae koji prethode donoenju ove presude, osim u pogledu onih radnika koji su ve pokrenuli sudski postupak ili postavili slian zahtjev. Odluka o trokovima [isputeno] Operativni dio Na toj osnovi Sud, odgovarajui na pitanja koja mu je uputio Cour du Travail, Brussels, odlukom od 23. travnja 1975., odluio je: 1. Na naelo da mukarci i ene moraju primati jednaku plau, koje je propisano lankom 119, moe se pozivati pred nacionalnim sudovima. Ti sudovi imaju obavezu osigurati zatitu prava koja ta odredba dodjeljuje pojedincima, posebice u sluaju onih oblika diskriminacije koji svoj izvor imaju u zakonskim odredbama ili kolektivnim ugovorima o radu, kao i kada mukarci i ene za jednaki rad u istom poduzeu ili za iste usluge, u privatnom ili javnom sektoru, primaju nejednaku plau. 2. Primjena l. 119 trebala je biti u potpunosti osigurana od strane izvornih drava lanica od 1. sijenja 1962., od poetka druge faze prijelaznog razdoblja, a od strane novih drava lanica od 1. sijenja 1973., dana stupanja na snagu Ugovora o pristupanju. Prvi od ovih rokova nije izmjenjen Rezolucijom drava lanica od 30. prosinca 1961.

58 3. Direktiva Vijea br. 75/117 ne iskljuuje izravni uinak l. 119 i razdoblje koje ta direktiva odreuje za ispunjenje njom propisanih obaveza ne utjee na rokove koje propisuje l. 119 Ugovora o EEZ i Ugovorima o pristupanju. 4. ak i u podrujima u kojima l. 119 nema izravni uinak, tu odredbu ne moe se interpretirati na nain da nacionalni zakonodavac ima pridrano iskljuivo pravo provoditi naelo jednake plae, s obzirom da, u mjeri u kojoj je takva provedba potrebna, ona moe biti ostvarena kombinacijom mjera Zajednice i nacionalnih mjera. 5. Osim u pogledu radnika koji su ve pokrenuli sudski postupak ili postavili istovrsni zahtjev, na izravni uinak l. 119 ne moe se pozivati u tubama koje se odnose na razdoblja primanja plae koja prethode datumu ove presude.

59

Miljenje g. nezavisnog odvjetnika Poiares Madura od 23. svibnja 2007. u predmetu C438/05 International Transport Workers Federation and Finnish Seamens Union v Viking Line ABP and O Viking Line Eesti [2007] ECR I-10779 Miljenje nezavisnog odvjetnika Madura prezentira se da bi se potaknulo razmiljanje o razlozima zbog kojih pojedine odredbe Osnivakih ugovora imaju, odnosno, nemaju horizontalni izravni uinak. Izbor iz Miljenja, biljeke isputene 36. Stoga, u sri problema lei slijedee pitanje: implicira li Ugovor da, kako bi se osiguralo valjano funkcioniranje zajednikog trita, odredbe o slobodama kretanja tite prava trinih sudionika, ne samo ograniavajui ovlasti tijela vlasti drava lanica ve, isto tako, ograniavajui autonomiju drugih? 37. Neki komentatori predlagali su odluno negativan odgovor na to pitanje i njihov je glavni argument bio das u pravila o zatiti trine utakmice dovoljna kako bi se regulirale prepreke valjanom funcioniranju zajednikog trita koje postavljaju nedravni akteri. Drugi su pak, ukazivali da radnje privatnih osoba, tj. radnje koje u konanici ne potjeu od drave, a na koje se ne primjenjuju pravila o trinoj utakmici, mogu takoer naruavati valjano funkcioniranje zajednikog trita, te da bi bilo pogreno kategoriki iskljuiti takve radnje iz podruja primjene pravila o slobodi kretanja. 38. Vjerujem da je drugo navedeno shvaanje realistinije. Njega podupire i sudska praksa. Sud je priznao da pravila o slobodi kretanja mogu ograniiti autonomiju pojedinaca, posebice u svojim presudama u predmetima Commission v. France i Schmidberger. Oba sluaja oslanjaju se u osnovi na obrazloenju da radnje osoba privatnog prava mogu ugroziti ciljeve odredaba o slobodi kretanja. Posljedino, Sud je odluio da se pojedincima ne smije dopustiti da djeluju bez prikladnog uzimanja u obzir prava koje drugi pojedinci imaju temeljem odredaba o slobodi kretanja. U predmetu Commission v France, cilj nasilnih protestnih akata francuskih farmera bio je da se drugima uskrati sloboda prodaje ili uvoza povra iz drugih drava lanica. U Schmidbergeru naruavanje slobode kretanja nije bilo ni izbliza tako ozbiljno. Ono to je, meutim, bitno je da je sud odvagivao slobodu izraavanja skupine demonstranata u odnosu na pravo transportnog poduzea da slobodno prevozi robu iz jedne drave lanice u drugu i, na taj nain, primjenio je naelo slobode kretanja dobara na horizontalan nain. 39. Moglo bi se primjetiti da se u Schmidbergeru radilo o tubi koju je podnjela privatna stranka protiv drave. Takav postupak je uobiajen u mnogim, ako ne i u svim, nacionalnim pravnim sustavima, gdje se u graanskim postupcima ne moe pozivati na ustavne odredbe kao na nezavisnu pravnu osnovu. To je posredan nain uvoenja horizontalnog uinka ustavnih prava, na nain da ih se izvodi iz obaveze prema kojoj drava mora intervenirati u situacijama kada su ustavna prava jedne privatne stranke u postupku ugroena radnjama druge privatne stranke. Prirodan i jednako est nain priznavanja normativne snage ustavnim pravima u horizontalnim odnosima je taj da ih se smatra obaveznima za sudove kada odluuju u sporovima izmeu privatnih stranaka. Bez obzira interpretiraju li neku klauzulu ugovora, pravila o tubi za naknadu tete, ili odluuju o zahtjevu za privremenu mjeru, sud mora, kao tijelo dravne vlasti, donijeti odluku koja potuje ustavna prava stranaka. Razgranienje

60 subjektivnih prava na taj nain poznato je kao "mittelbare Drittwirkung, ili posredni horizontalni uinak. Rezultat je da ustavna pravila kojih je adresat drava, postaju primjenjiva izmeu privatnih stranaka, to ukazuje da je "vlast trea strana u svakoj privatnoj tubi i to u obliku prava i suca koji ga primjenjuje." 40. S obzirom na razgranienje pojedinih pravnih sfera, posredni horizontalni uinak moe se razlikovati od izravnog horizontalnog uinka u obliku; ipak, razlika u sadraju ne postoji. To objanjava zbog ega se smatra da je presuda u Defrenne priznala "izravni horizontalni uinak l. 141, iako je Sud interpretirao horizontalni uinak te odredbe kao obavezu nacionalnih sudova. To takoer objanjava zbog ega je argument koji je Komisija isticala u tom predmetu, da bi Sud trebao odbaciti izravni horizontalni uinak, stoga to odredbe o slobodi kretanja i njihove derogacije, nisu zamiljene da bi se primjenjivale izmeu privatnih stranaka, ve odbaen u sudskoj praksi. Ukoliko je Schmidberger trebalo odluiti kao privatnu parnicu izmeu transportnog poduzea i demonstranata, Sud bi jo uvijek morao odvagnuti izmeu prava transportnog poduzea na slobodu kretanja i prava demonstranata da demonstriraju. Doista, sadanji predmet mogao se, teoretski, pojavit pred Sudom u okviru postupka protiv finskih vlasti, zbog propusta da sprijee kolektivnu akciju protiv Viking Line. To ne bi utjecalo na sadraj problema: kako pomiriti pravo Viking Linea na slobodu kretanja s pravom na udruivanje i trajk koje imaju FSU i ITF? Na kakvu vrstu privatnog djelovanja se primjenjuju pravila o slobodi kretanja? 41. U svakom sluaju, to ne znai da se pravila o slobodi kretanja uvijek mogu uvesti u igru u postupku protiv privatnih osoba. Normativna i socio-ekonomska mo koju ima dravna vlast podrazumjeva da takva vlast ima, po definiciji, znatan potencijal da utjee na ispravno funkcioniranje zajednikog trita. To je naglaeno injenicom da, bez obzira jesu li, formalno gledano, openite naravi, aktivnosti dravnih vlasti nikada ne stoje same za sebe. One oznaavaju iri politiki izbor i stoga utjeu na svakoga tko eli ostvarivati svoja prava na slobodu kretanja, unutar njihove nadlenosti. tovie, dravna vlast e u manjoj mjeri nego privatni gospodarski subjekti biti sklona prilagodbi svojeg ponaanja kao odgovor na komercijalne poticaje koji osiguravaju normalno funkcioniranje trita. Stoga se doseg pravila o slobodi kretanja protee na svako djelovanje ili nedjelovanje drave koje oteava ili ini manje privlanim ostvarivanje prava na slobodu kretanja. [ostatak Miljenja izostavljen]

61

Predmet 34/73 Fratelli Variola S.p.A. v Amministrazione italiana delle Finanze [1973] ECR 981 Republika Italija donijela je zakon kojime je uvela "iskrcajnu pristojbu" u iznosu od 30 Lira po metrikoj toni itarica koje se iskrcavaju u talijanskim lukama. Postupak je pokrenulo poduzee Fratelli Variola protiv talijanske carinske uprave, traei oglaavanje takve pristojbe nezakonitom jer je suprotna uredbi. Transki sudac pokrenuo je pred Europskim sudom prethodni postupak. Dok je svojim ranijim odlukama u predmetima Van Gend en Loos, Costa v. ENEL i Simmenthal II, Europski sud odluivao o izravnom uinku i nadreenosti Osnivakih ugovora u odnosu na nacionalno pravo, u ovom predmetu objasnio je kakav je status uredbi u nacionalnim pravnim porecima drava lanica i kakve obaveze proizlaze za drave u primjeni uredbi.

Saetak 1. 2. Koncept "pristojbi s istovrsnim uinkom" u kontekstu propisa o poljoprivredi mora imati isto znaenje kao i u l. 9. et seq. Ugovora. Zabrana svih carinskih pristojbi i pristojbi s istovrsnim uinkom odnosi se na sve pristojbe koje se naplauju u trenutku uvoza, odnosno zbog uvoza, koje specifino utjeu na uvozne proizvode, a ne i proizvode proizvedene u vlastitoj dravi, i koje imaju isti restriktivni uinak na slobodno kretanje dobara kao i carinske pristojbe. Sukladno tome, pristojba koja se naplauje iskljuivo na uvozna dobra zbog razloga to su ona istovarena u domaim lukama predstavlja "pristojbu s istovrsnim uinkom" te je zabranjena. Zbog svoje naravi i mjesta u sustavu izvora prava Zajednice, Uredbe imaju neposredni uinak te, sukladno tome, dodjeljuju prava privatnim strankama, te su ta prava nacionalni sudovi obavezni tititi. Izravna primjena Uredbi znai da su njihovo stupanje na snagu i njihova primjena, u korist ili protiv onih na koje se one odnose, nezavisni od bilo kakvih mjera prihvaanja u nacionalni pravni poredak. Zakonska odredba nacionalnog prava koja ponavlja sadraj izravno primjenjivog pravila prava Zajednice ne moe ni na koji nain utjecati na izravni uinak, niti nadlenost Europskog suda propisanu Ugovorom (o EZ). U odsustvu valjanih odredaba koje bi propisivale drugaije, stavljanje Uredbe izvan snage ne znai ukidanje subjektivnih prava koja su njome stvorena. Zakonska odredba nacionalnog prava ne moe stajati na putu izravnoj primjeni Uredbi Zajednice i drugim odredbama prava Zajednice u nacionalnim pravnim poretcima drava lanica. Inae bi bio ugroen bitni znaaj pravnih pravila Zajednice kao i temeljno naelo nadreenosti pravnog sustava Zajednice. To je pogotovo tako u pogledu dana stupanja na snagu pravnih pravila Zajednice i nastanka subjektivnih prava. Sloboda da drave lanice, bez izriitog doputenja izmjene dan stupanja na snagu pravnog pravila Zajednice, iskljuena je zbog potrebe da se osigura jedinstvena i istovremena primjena prava Zajednice na itavom podruju Zajednice.

3.

4. 5.

Tekst presude:

62 1. Rjeenjem od 12. sijenja 1973. kojega je Sud zaprimio 27. veljae 1973., Predsjednik Suda u Trstu zatraio je od Suda odluku o prethodnom pitanju interpretacije Uredbe Vijea br. 19. od 4. travnja 1962. i Uredbe br. 120/67/EEC od 13. lipnja 1967. o Zajednikoj organizaciji trita itaricama, te je zatraio odgovor na odreena pitanja koja se odnose na izravni uinak pravila prava Zajednice u pravnim poretcima drava lanica. Prvo pitanje 2. Prvim pitanjem od Suda se trai da utvrdi je li koncept pristojbi s istovrsnim uinkom koji se spominje u l. 18 i 20 Uredbe br. 19/62 i l. 18 i 21 Uredbe 120/67 isti kao i onaj koji se spominje u l. 9 et seq. Ugovora. 3. Odredbe Ugovora koje dravama lanicama u kontekstu trgovine unutar Zajednice zabranjuju odreivanje pristojbi s istovrsnim uinkom kao carine zamiljene su kako bi se unutar Zajednice osiguralo slobodno kretanje dobara. Odredbe Uredbi o ustrojstvu poljoprivrednog trita, u odnosu na trgovinu unutar Zajednice, imaju istu svrhu u mjeri u kojoj zabranjuju propisivanje svih carina ili mjera koje imaju istovrsni uinak. Te odredbe, u mjeri u kojoj one propisuju slinu zabranu u odnosu na uvoz iz treih drava, imaju svrhu osigurati jednake uvjete na vanjskim granicama drava. (op. SR. na vanjskim granicama Zajednice). Ne postoje razlozi koji bi opravdali razliitu interpretaciju koncepta "pristojbi s istovrsnim uinkom" kako je to propisano l. 9 et seq. Ugovora s jedne strane i lanaka 18 i 20 Uredbe 19/62 i l. 18 i 21 Uredbe 120/67, s druge strane. Drugo pitanje 4. Drugim pitanjem Sud je upitan da odlui predstavljaju li pristojbe koje se naplauju iskljuivo na uvozna dobra i to iskljuivo zbog injenice to su ta dobra istovarena u nacionalnim lukama (bez obzira na injenicu dolaze li iz drava lanica ili treih drava), "pristojbu s istovrsnim uinkom kao i carine", to je zabranjeno gore spomenutim odredbama Uredbi. 5. Iz spisa se vidi da se u konkretnom sluaju radi o pristojbi pod nazivom "iskrcajna pristojba" propisanoj talijanskim Zakonom br. 82 od 9. veljae 1963. o pomorskim pristojbama i taksama koje se naplauju na dobra koja dolaze iz inozemstva i iskrcavaju se u nacionalnim lukama i dokovima ekajui konani ili privremeni uvoz. Za itarice ta iskrcajna pristojba iznosi 30 Lira po metrikoj toni. (op. S.R.: 30 Lira iznosi od prilike 0,02 ) Prihod ubran od pristojbe namjenjen je gradnji i odravanju lukih instalacija. 6. Zabrana svih carina i pristojbi s istovrsnim uinkom odnosi se na sve pristojbe koje se naplauju u vrijeme ili zbog razloga uvoza, te koje specifino utjeu na uvozni proizvod, a ne utjeu na proizvod proizveden u vlastitoj dravi, te koje imaju isti restriktivni uinak na slobodu kretanja dobara kao i carinska pristojba. Naplata takve pristojbe, koliko god ona bila mala, zajedno s administrativnim formalnostima koje proizvodi, predtstavlja naruavanje slobodnog kretanja dobara. Pitanja 3 i 6 7. Treim i estim pitanjem od Suda je zatraeno da odlui treba li l. 18 i 20 Uredbe br. 19/62 i l. 18 i 21 Uredbe br. 120/67 smatrati kao pravila koja su izravno primjenjiva u

63 dravama lanicama koja stoga dodjeljuju subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi. 8. Drugim paragrafom l. 189. Ugovora (op. SR.: danas l. 249 Ugovora o EZ (Nica)) propisano je da "Uredbe imaju opu primjenu", te da su "izravno primjenjive u svim dravama lanicama." Sukladno tome, zahvaljujui svojoj naravi i mjestu u sustavu izvora prava Zajednice, Uredbe imaju neposredni uinak i dodjeljuju subjektivna prava koja su nacionalni sudovi duni tititi. Stoga odgovor mora biti potvrdan. Pitanja 4 i 5 9. etvrtim i petim pitanjem Sud je u biti upitan da odlui mogu li se sporne odredbe Uredbi mogu uvesti u nacionalne pravne poretke drava lanica internim mjerama koje ponavljaju sadraj odredaba prava Zajednice na takva nain da je njihov sadraj pretvoren u nacionalno prava i da se utjee na nadlenost ovog Suda. 10. Izravna primjena Uredbe znai da su njeno stupanje na snagu i njena primjena u korist ili protiv onih na koje se odnosi neovisni od bilo kakvih mjera prihvaanja u nacionalnom pravu. Temeljem obaveza koje proizlaze iz Ugovora i koje su preuzete njegovom ratifikacijom, drave lanice imaju obavezu da ne naruavaju izravnu primjenjivost koja je inherentna Uredbama i drugim pravilima prava Zajednice. Strogo potivanje ove obaveze je nuni uvjet istovremene i jednake primjene propisa Zajednice na itavom podruju Zajednice. 11. Preciznije, drave lanice imaju obavezu da ne uvode bilo kakve mjere koje bi mogle utjecati na nadlenost Suda da odluuje o bilo kojem pitanju koje se tie interpretacije prava Zajednice ili o valjanosti nekog akta institucija Zajednice, to znai, da su nedoputeni svi postupci kojima bi se narav pravnih pravila prava Zajednice, kao takvih, sakrila od onih na koje se ta pravila odnose. Temeljem l. 177 [sada l. 234 EEZ] Ugovora, na nadlenost Europskog suda ne utjeu nikakve odredbe nacionalnog prava koje bi ile za konverzijom pravnog pravila Zajednice u pravno pravilo nacionalnog prava. Sedmo pitanje 12. Sedmim pitanjem Sud je upitan da odlui ostaju li subjektivna prava dodijeljena privatnim osobama temeljem l. 18 i 20 Uredbe br. 19/62 valjanima i nakon to je Uredba br. 120/67 stupila na snagu. 13. l. 33 Uredbe 120/67 propisuje da su njome propisani aranmani na snazi od 1. srpnja 1967., te da se od istog dana ukida Uredba 19/62. U odsustvu valjane odredbe koja bi propisivala drugaije, ukidanje Uredbe ne znai ukidanje subjektivnih prava koja je Uredba stvorila. tovie, zabrana da drave lanice propisuju pristojbe s istovrsnim uinkom kao carine, sadrana u l. 18 i 20 Uredbe br. 90/62, ukinuta je l. 18 i 21 Uredbe br. 120/67. Iz toga slijedi da prava koja nastaju za privatne osobe temeljem l. 18 i 20 Uredbe br. 19/62 ostaju na snazi, bez prekida, i nakon to je Uredba br. 120/67 stupila na snagu. Osmo pitanje 14. Osmim pitanjem od Suda se trai odluka moe li drava lanica, prihvaanjem zakonske odredbe nakon to su sporne Uredbe stupile na snagu, izmjeniti datum poetka primjene zabrane naplate pristojbi s istovrsnim uinkom. Iz spisa je jasno da je ovo pitanje potaknuto talijanskim Zakonom br. 447 od 24. lipnja 1971. temeljem kojega su ukinute statistike i

64 administrativne pristojbe, koje je ovaj Sud u odluci od 1. srpnja 1961. u predmetu 24/68, te u odluci od 18. studenoga 1970. u predmetu 8/70, oglasio suprotnim odredbama prava Zajednice koje zabranjuju naplatu pristojbi koje imaju istovrsni uinak kao carine. Talijanski zakon propisuje da se ukidanje [pristojbi] primjenjuje tek od dana stupanja zakona na snagu, tj. od 1. kolovoza 1971., osim u pogledu administrativne pristojbe na dobra uvezena iz drugih drava lanica koja se ukida s uinkom od 30. lipnja 1968. 15. Zakonska odredba nacionalnog prava ne moe stajati na putu izravnoj primjeni, u nacionalnim pravnim poretcima drava lanica, Uredbama Zajednice i drugim odredbama prava Zajednice, ukljuujui i zabranu naplate mjera s istovrsnim uinkom kao carine propisanu l. 9 et seq. Ugovora o EEZ. Inae bi bio ugroen bitni znaaj pravnih pravila Zajednice kao i temeljno naelo nadreenosti pravnog sustava Zajednice. To je pogotovo tako u pogledu dana stupanja na snagu pravnih pravila Zajednice i nastanka subjektivnih prava. Sloboda da drave lanice, bez izriitog doputenja izmjene dan stupanja na snagu pravnog pravila Zajednice, iskljuena je zbog potrebe da se osigura jedinstvena i istovremena primjena prava Zajednice na itavom podruju Zajednice. Odluka o trokovima [izostavljena] Operativni dio Sud, odgovarajui na pitanja koja mu je uputio Predsjednik Suda u Trstu, rjeenjem od 12. sijenja 1973., odluio je: O pitanju 1 1. Koncept "pristojbe s istovrsnim uinkom" temeljem l. 18 i 20 Uredbe 19/62 i l. 18 i 21 Uredbe 120/67 mora se uzeti da ima isto znaenje kao l. 9 et seq. Ugovora. O pitanju 2 2. Pristojba koja se naplauje iskljuivo na uvezena dobra, samo zbog toga to su utovarena u nacionalnoj luci predstavlja "pristojbu s istovrsnim uinkom kao carina" te je zabranjena l. 18 i 20 Uredbe 19/62 i l. 18 i 21 Uredbe 120/67, u mjeri u kojoj se odnosi na uvoz itarica, bez obzira dolaze li iz drava lanica ili iz treih drava. Pitanja 3 i 6 3. Odrebe l. 18 i 20 Uredbe br. 19/62 i l. 18 i 21 Uredbe br. 120/67 koje dravama lanicama zabranjuju naplatu svih pristojbi s istovrsnim uinkom kao carine su izravno primjenjive u dravama lanicama i sukladno tome dodjeljuju subjektivna prava privatnim osobama koja nacionalni sudovi moraju tititi. Pitanja 4 i 5 4. Zakonske mjere nacionalnog prava koje ponavljaju tekst izravno primjenjivog pravila prava Zajednice ne mogu ni na koji nain utjecati na izravnu primjenu [prava Zajednice], niti na nadlenost [Europskog] Suda propisanu Ugovorom.

65

Pitanje 7 5. Prava stvorena u korist privatnih osoba temeljem l. 18 i 20 Uredbe br. 19/62 ostaju na snazi, bez prekida, nakon to je Uredba br. 120/67 stupila na snagu. Pitanje 8 6. Izravni uinak l. 18 i 20 Uredbe br. 19/62 i l. 18 i 21 Uredbe br. 120/67 ima prednost pred svim nacionalnim mjerama koje idu za time da izmjene dan od kojega su te odredbe postale primjenjive.

66

Predmet 93/71Orsolina Leonesio v Ministero dell'agricoltura e foreste [1972] ECR 287 Odluujui povodom prethodnog pitanja Europski sud pojasnio je pravnu narav uredbi i njihove uinke u nacionalnom pravu. injenice su slijedee. Izloena vikovima mlijeka na tritu, Europska je zajednica, u okviru zajednike poljoprivredne politike, odluila uvesti mjere da se vikovi mlijeka smanje. Jedna od takvih mjera bila je uredba kojom se proizvoae mlijeka potie na prestanak takve proizvodnje i klanje krava muzara. Da bi ih se na to potaklo, Vijee je uredbom propisalo subvencije na koje imaju pravo proizvoai koji se odlue na klanje krava muzara, a Komisija je temeljem te uredbe donijela provedbenu uredbu. Gospoa Leonesio, talijanska dravljanka, zaklala je svoje krave muzare, te zatraila da joj talijansko Ministarstvo financija isplati uredbom previene subvencije. Iako je donijelo naelno pozitivnu odluku kojom odobrava plaanje, Ministarstvo je isplatu odgodilo, tvrdei da mu za to nisu alocirana sredstva iz talijanskog prorauna, o emu je odluku ovlaten donijeti samo talijanski parlament. Stoga je gospoa Leonesio podnijela zahtjev pred nacionalnim sudom traei da Ministarstvu naloi isplatu. Tekst presude: 1. Temeljem rjeenja od 3. studenog 1971. koje je sudski registar zaprimio 17. studenog 1971., Pretore iz Lonata podnio je Sudu dva pitanja koja se tiu tumaenja Uredbe Vijea (EEZ) br. 1957/69 od 6. listopada 1969. i Uredbe Komisije (EEZ) br. 2195/69 od 4. studenog 1969. koje se prvenstveno odnose na dodijelu subvencija farmerima za klanje njihovih krava muzara. 2. Prvo pitanje trai da Sud odlui jesu li odredbe Uredbe br. 1957/69 i Uredbe br. 2195/69 izravno primjenjive u talijanskom pravnom poretku te, ako je na to pitanje dan pozitivan odgovor, stvaraju li subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi. Drugo pitanje pita, u biti, da li, kada su uvjeti propisani lankom 5(1) i (2) i lancima 6 i 9 Uredbe br. 2159/69 ispunjeni, te uredbe, utoliko koliko se tiu subvencija za klanje, dodjeljuju farmerima u pitanju pravo u odnosu na dravu lanicu kojoj pripadaju na plaanje te subvencije, a da je to pravo takvo da mu nacionalni sud mora pruiti trenutnu zatitu i da ga drava ne moe ograniiti dodatnim uvjetima, posebice u vezi s razdobljem dozvoljenim za plaanje temeljem lanka 10 Uredbe br. 2159/69. 3. Ta su pitanja postavljena Sudu temeljem injenice da je tuiteljica u glavnom postupku vjerovala da je ispunila sve uvjete o kojima ovisi dodjeljivanje subvencija za klanje krava muzara temeljem navedenih uredbi te je stoga pred Pretora iz Lonata podnijela zathtjev da se talijanskom Ministarstvu poljoprivrede i umarstva naredi da isplati subvenciju. Dodatno, temeljem dokumenata priloenih predmetu, ini se da su nacionalne vlasti odobrile subvenciju temeljem privremenog odobrenja, ali su suspendirali plaanje, drei ga ovisnim o tome da talijanski parlament prethodno usvoji zakonodavne odredbe kojima se alociraju nuni fondovi. 4. Budui da su ta dva pitanja usko povezana, na njih se moe odgovoriti zajednikim odgovorom.

67 5. Drugi paragraf lanka 189 Ugovora predvia da uredba ima opu primjenu i da jest ... izravno primjenjiva u svim dravama lanicama. Stoga, zbog svoje prirode i svoje svrhe u sustavu izvora prava Zajednice ona ima izravni uinak i jest, kao takva, sposobna stvarati subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi. 6. Budui da se radi o novanim pravima prema dravi, ta prava nastaju kada se ispune uvjeti propisani uredbom i nije mogue na nacionalnoj razini podvrgnuti njihovo ispunjenje donoenju provedbenih mjera, osim onih koje zahtjeva sama uredba. Na postavljeno pitanje treba odgovoriti u svjetlu tih navoda. 7. U vezi s uvjetima koje farmer mora ispuniti da bi mogao zahtijevati plaanje subvencije, u vezi s tijelima vlasti koja su obvezna platiti subvenciju i u vezi s rokom u kojem je nuno obaviti plaanje, potrebno je uzeti u obzir lanke 1 do 4 i 12 Uredbe br. 1975/69 i lanke 3, 7, 9 i 10 Uredbe br. 2159/69. 8. lanak 1 Uredbe br. 1975/69 predvia da farmeri koji imaju barem dvije krave muzare mogu, temeljem prijave, primiti subvenciju za klanje pod uvjetima koji su specificirani nie, u iznosu predvienom u lanku 3(1) te Uredbe na 200 obraunskih jedinica za svaku zaklanu kravu muzaru. 9. lanak 2 te uredbe predvia da je dodijela subvencije, posebice, podlona pisanom preuzimanju obveze od strane primatelja da: (A) odustane u potpunosti od proizvodnje mlijeka i (B) organizira klanje svih krava muzara na svojoj farmi tijekom razdoblja koje e se odrediti, a najkasnije do 30. travnja 1970. 10. lanak 4(1) iste Uredbe predvia da e se farmerima koji imaju dvije do pet krava muzara subvencija isplatiti kada podnositelj zahtjeva podnese dokaz da je poduzeo radnju koju zahtjeva lanak 2(B). 11. lanak 12 Uredbe predvia da e Europski fond za poljoprivredno voenje i garancije, odjel za voenje, vratiti dravama lanicama 50 posto subvencije u pitanju, to implicira da su drave lanice dune isplatiti te subvencije farmerima. 12. Prema lanku 3 Uredbe br. 2159/69 prijava za dodjelu subvencija podnosi se nadlenom tijelu koje imenuje svaka drava lanica tijekom razdoblja od 1. do 20. prosinca 1969. te treba sadravati odreene informacije i izjave. 13. lanak 7 te Uredbe predvia da razdoblje klanja koje se spominje u lanku 2(B) Uredbe (EEZ) br. 1975/69 traje od 9. veljae do 30. travnja 1970. 14. lanak 9 iste Uredbe odreuje nain na koji farmeri trebaju podnijeti dokaz predvien lankom 4(1) Uredbe br. 1975/69. 15. lanak 10 Uredbe br. 2159769 predvia da e se plaanje subvencije predviene lankom 4(1) ... Uredbe (EEZ) br. 1975/69 izvriti unutar dva mjeseca od podnoenja dokaza o klanju u skladu s lankom 9 ove Uredbe. 16. Iz lanka 5(1) Uredbe br. 2195/69 slijedi da dodjela subvencije dodatno ovisi o nalazu Komisije da se moe odobriti nastavak postupka za podnesenu prijavu, a koji nalaz je dan u

68 vezi sa svim prijavama podnesenim temeljem lanka 3 te Uredbe, lankom 1(A) Uredbe br. 140/70. 17. lanak 10 Uredbe br. 1975/69 ovlauje Komisiju da odobri dravama lanicama nametanje dodatnih uvjeta za dodjelu subvencija u pitanju, a lanak 19 Uredbe br. 2195/69 nabraja takve uvjete te zahtjeva od drava lanica da obavijeste Komisiju u odgovarajuim sluajevima o odredbama koje su usvojile temeljem tog lanka. Poznato je, meutim, da Italija nije iskoristila takvu mogunost. Takoer je utvreno da je Republika Italija usvojila tehnike mjere predviene lancima 4, 5(2), 6, 8 i 11 Uredbe br. 2195/69. 18. Uinak svih tih odredbi jest da, jednom kad su uvjeti predvieni Uredbama br. 1975/69 i 2195/69 ispunjeni, te uredbe dodijeljuju farmerima pravo, koje nacionalni sudovi moraju tititi, na plaanje subvencije za klanje od strane drave lanice kojoj pripadaju; takva se prava mogu ostvariti u svakom sluaju po isteku razdoblja od dva mjeseca od podnoenja dokaza o izvrenom klanju kao to predvia lanak 10 Uredbe br. 2195/69. 19. Od tog trenutka, gore spomenute uredbe daju farmeru pravo da zahtjeva plaanje subvencije onemoguavajui dravu lanicu da se poziva na argumente utemeljene na bilo kakvim zakonodavnim odredbama ili administrativnoj praksi da zadri takvo plaanje. Ovakav zakljuak podupire i sedmi odlomak preambule Uredbe br. 2195/69 koji naglaava da treba osigurati da su subvencije plaene u svim dravama lanicama unutar istog razdoblja. 20. Bez obzira na sve navedeno, talijanska vlada smatra da uredbe u pitanju ne stvaraju pravo na plaanje subvencije kada nacionalni zakonodavac nije alocirao nune fondova u tu svrhu. 21. Prvi paragraf lanka 5 Ugovora predvia da e drave lanice poduzeti sve odgovarajue mjere, bilo ope ili posebne, da osiguraju ispunjenje obveza koje nastaju temeljem ovog Ugovora ili su rezultat djelovanja institucija Zajednice. Kada bi se prihvatila primjedba talijanske vlade, to bi rezultiralo stavljanjem farmera u toj dravi u loiju poziciju od farmera u drugim dravama lanicama uz zanemarivanje temeljnog pravila koje zahtjeva ujednaenu primjenu uredbi u cijeloj Zajednici. tovie, Uredbe br. 1975/69 i 2195/69 iscrpno predviaju uvjete o kojima ovisi nastanak individualnih prava u pitanju, a meu njima se ne nalaze razlozi proraunske prirode. 22. Da bi se primjenjivale s istom snagom na dravljane svih drava lanica, uredbe Zajednice postaju dio njihova pravnog sustava, primjenjive unutar teritorija drava lanica koje moraju dozvoliti da izravni uinak predvien lankom 189 djeluje tako, da oslanjanje pojedinaca na njega ne moe biti sprijeeno domaim propisima ili praksom. 23. Proraunske odredbe drava lanica ne mogu, stoga, tetiti izravnoj primjeni odredbi Zajednice i kao posljedici, ostvarenju subjektivnih prava stvorenih takvim odredbama. 24. Trokovi koje je imala vlada Republike Italije i trokovi Komisije Europskih zajednica koja je Sudu podnijela primjedbe ne mogu biti povraeni. Kako je ovaj postupak, to se tie stranaka glavnog postupka, po prirodi samo korak u postupku koji se odvija pred nacionalmim sudom, odluka o trokovima stvar je nacionalnog suda. Sud, u odgovoru na pitanja koja mu je podnio Pretore di Lonato rjeenjem tog suda datiranim 3. studenog 1971., ovdje odluuje:

69

1. Uredba Zajednice ima izravni uinak i jest, kao takva, sposobna je stvarati subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi. Novana potraivanja prema dravi, dodijeljena takvom uredbom, nastaju kada se ispune uvjeti predvieni uredbom i njihovo ostvarenje ne moe se podvrgnuti na nacionalnoj razini provedbenim odredbama, osim onim koje bi mogla zahtjevati sama uredba. 2. Jednom kada su uvjeti predvieni Uredbama br. 1975/69 i 2195/69 ispunjeni, te uredbe dodjeljuju farmerima pravo, koje njihovi nacionalni sudovi moraju tititi, na primanje subvencije za klanje od strane drave lanice kojoj pripadaju; takva prava mogu se u svakom sluaju ostvariti po isteku razdoblja od dva mjeseca koji teku od podnoenja dokaza o izvrenom klanju kao to predvia lanak 10 Uredbe br. 2195/69 Od tog trenutka, gore spomenute uredbe daju farmeru pravo da zahtjeva plaanje subvencije onemoguavajui dravu lanicu da se poziva na argumente utemeljene na bilo kakvim zakonodavnim odredbama ili administrativnoj praksi da zadri takvo plaanje.

70

Predmet 39/72 Commission v Italy [1973] ECR 101 U ovom predmetu Europski sud je pojasnio obveze drava kada primjenjuju uredbe. Komisija je tuila Italiju Europskom sudu u postupku iz lanka 226 (tada 169) EZ, traei da Sud donese deklaratornu presudu kojom utvruje da je Italija povrijedila svoje obveze utemeljene na uredbama. Rije je o istim povredama kao u predmetu Leonesio. Komisija je, smatrala da je Italija povrijedila svoju obvezu temeljem uredbe s jedne strane zakanjelim zakonodavstvom, a s druge neprikladnim nainom provedbe.

Tekst presude: 1. Temeljem prijave podnesene registru 3. srpnja 1972. Komisija je pred Europski sud podnijela zahtjev temeljem lanka 169 za utvrenje da je, ne poduzimajui mjere nune da na svom teritoriju omogui djelotvornu primjenu sustava premija za klanje krava muzara u zadanom razdoblju (dalje premije za klanje) i premija za povlaenje mlijeka i mlijenih prozvoda s trita (dalje: premije za netrgovanje), Republika Italija povrijedila obveze propisane Uredbom Vijea br. 1975/69 od 6. listopada 1969. kojom se uvodi sustav premija za klanje krava i za povlaenje mlijeka i mlijenih prozvoda s trita (OJ L 70, str. 1) i Uredbe Komisije br. 2159/69 od 4. studenog 1969. kojom se uspostavljaju metode primjene gore spomenute Uredbe (OJ L 278, str. 6). (...) O prethodnom prigovoru 8. Tuena, bez ulaenja u meritum spora, tvrdi da nastavak postupka koji je zapoela Komisija nije vie mogu zbog okolnosti koje su nastupile. Tekoe koje su izvorno odgodile plaanje premija za klanje su rijeene, plaanje tih premija je u tijeku, te je stoga raison d'tre postupka koji je pokrenula Komisija nestao. to se tie propusta plaanja premija za netrgovanje, situacija je u meuvremenu postala nepopravljiva, jer vie fiziki nije mogue retroaktivno ispuniti obeze koje su trebale biti ispunjene u razdoblju koje su propisale odredbe Zajednice u pitanju. U tim okolnostima tuba koju je podnijela Komisija izgubila je svrhu u oba navoda, tako da Sudu jedino preostaje da odlui da nema razloga da donosi odluku. 9. Cilj tube temeljem lanka 169 utvren je obrazloenim miljenjem Komisije, te ak i kad je povreda ispravljena nakon proteka roka predvienog paragrafom 2 istog lanka, nastavak postupka i dalje ima cilj. Taj cilj postoji u ovom predmetu jer je, to se tie premija za klanje, obveza Republike Italije daleko od toga da bude u potpunosti izvrena; nije rijeeno pitanje plaanja kamata na dug onima koji su na to ovlateni, a prigovori koje je stavila Komisija tijekom postupka tiu se ne samo odgode u primjeni uredbe, ve i odreenih metoda primjene koje su u stvari oslabile njenu djelotvornost.

71

10. to se tie neizvrenja odredbi koje se tiu premija za netrgovanje, tuiteljici se u svakom sluaju ne moe dozvoliti da se oslanja na svreni in kojeg je sama autor da bi izbjegla sudski postupak. 11. tovie, u svjetlu, kako odgode u izvrenju obveze, tako i definitivnog odbijanja, presuda Suda temeljem lanaka 169 i 171 Ugovora moe biti od bitnog interesa za uspostavu temelja odgovornosti koju drava lanica ima kao rezultat svoje povrede, prema drugim dravama lanicama, Zajednici ili privatnim strankama. 12. Prethodni prigovor koji je stavila tuiteljica valja stoga odbiti.

Meritum 13. Prikladno je razmotriti odvojeno nain na koji je tuena provela odredbe o premijama za klanje i njeno odbijanje da provede odredbe o premijana za netrgovanje. 1. U vezi premija za klanje 14. Uredbe Vijea i Komisije odredile su precizne rokove za provoenje sustava premija za klanje. Djelotvornost dogovorenih mjera ovisna je o potivanju tih rokova jer te mjere mogu ostvariti svoj cilj u potpunosti samo ako se provode istovremeno u svim dravama lanicama u vrijeme utvreno temeljem ekonomske politike koju je ostvrivalo Vijee. Dodatno ovome, kao to je Sud naveo u svojoj presudi od 17. svibnja 1972. (predmet 93/71 Orsolina Leonesio, zahtjev Pretora iz Lonata za odluku o prethodnom pitanju), Uredbe br. 1975/69 i 2195/69 dodijelile su farmerima pravo na primanje premije od trenutka kad su se ostvarili svi uvjeti predvieni uredbama. Stoga se ini da odgaanje od strane Republike Italije ispunjavanja obveza koje su im propisane uvoenjem sustava premija za klanje pretstavlja samo po sebi povredu njenih obveza. 15. Osim ove odgode u provedbi, Komisija takoer prigovara i nainu na koji je talijanska vlada provela odredbe sustava u pitanju. Ova se kritika tie posebice injenice da su odredbe prava Zajednice onemoguene procedurom za njihovu provedbu koju su prihvatile talijanske vlasti i da te iste vlasti nisu uzele u obzir produljenje roka koji je odobren za klanje. 16. Dok je talijanski zakon br. 935 ogranien na nune financijske odredbe za provedbu sustava premija za klanje i na ovlaivanje vlade da donese potrebne administrativne mjere za provedbu uredbi Zajednice, talijanska uredba od 22. oujka 1972. predvia, u prvom lanku, da se smatra da su odredbe uredbi uvrtene u ovu uredbu. Sadrajno, uredba u pitanju se, osim to sadri nekoliko procesnih odredbi nacionalne prirode, ograniava na ponavljanje odredbi Uredbi Zajednice.

72

17. Slijedei takav postupak, talijanska je vlada dovela u pitanje kako pravnu prirodu primjenjivih odredbi tako i datum od kada one stupaju na snagu. Prema lanku 189 i 191 Ugovora, uredbe su, kao takve, izravno primjenjive u svim dravama lanicama i stupaju na snagu samo temeljem njihovog objavljivanja u Slubenom listu Zajednica, od datuma koji je njima odreen, ili u nedostatku takvog, od datuma koji predvia Ugovor. Stoga su suprotne Ugovoru sve metode provedbe koje imaju za rezultat stvaranje prepreka izravnom uinku uredbi Zajednice i ugroavanje njihove simultane i jednoobrazne primjene u cijeloj Zajednici. 18. Osim toga, provedbene mjere koje su predvidjeli zakon br. 935 i uredba od 22. oujka 1972. ne uzimaju u obzir produljenje roka dozvoljenog za klanje Uredbom br. 580/70, tako da su talijanski farmeri dovedeni u zabludu u pogledu produljenja vremena dozvoljenog za klanje krava koje su se otelile izmeu 1. travnja i 30. svibnja 1970. Povreda od strane Republike Italije stoga postoji ne samo zbog odgode u provedbi sustava ve i zbog naina kojim je proveden dekretom.

2. U vezi premija za netrgovanje 19. Povreda stavljanja u primjenu odrebi Uredbi br. 1975/69 i 2195/69 u pogledu premija za netrgovanje postoji zbog namjernog odbijanja talijanskih vlasti da ih provedu. Tuena opravdava to odbijanje tekoama u uspostavi djelotvorne i ozbiljne inspekcije i kontrole koliina mlijeka kojima se nije trgovalo, ve su prenamijenjene u druge svrhe, uzimajui u obzir kako specijalne karakteristike talijanske poljoprovrede tako i nedostatak odgovarajue administracije na niim razinama. U svakom sluaju, prema talijanskoj vladi, mjere donesene s namjerom ogranienja proizvodnje mlijeka bile su neprikladne potrebama talijanskog gospodarstva, koje karakterizira nedovoljna proizvodnja hrane. Tijekom rasprave pri prihvaanju Uredbe br. 1975/69 Vijea, talijanska je delegacija javno iznijela te tekoe i izrazila u to vrijeme jasnu rezervaciju u pogledu provedbe Uredbe. U tim okolnostima, ne treba se podnositi tuba protiv Republike Italije zato to je odbila provesti na svom nacionalnom teritoriju odredbe koje su usvojene usprkos njenom protivljenju koje je izrekla. 20. Prema treem paragrafu lanka 43(2) Ugovora, na temelju kojeg je donesena Uredba br. 1975/69, uredbe su valjano prihvaene u Vijeu im se ispune uvjeti koje predvia taj lanak. Temeljem lanka 189, uredbe obvezuju drave lanice 'u potpunosti'.

73 Stoga se ne moe prihvatiti da drava lanica moe na nekompletan ili selektivan nain primijeniti odredbe uredbe Zajednice tako da odbaci odreene aspekte zakonodavstva zajednice kojima se protivila ili koje smatra suprotnima svojim nacionalnim interesima. 21. Posebice, to se tie provedbe mjera ekonomske politike kojima je namjera eliminirati vikove odreenih proizvoda, drava lanica koja propusti poduzeti, u okviru potrebnog roka i simultano s ostalim dravama lanicama, mjere koje mora poduzeti, podriva djelotvornost odredbi dogovrenih zajedniki, te istovremeno ostvaruje nezasluenu prednost na tetu svojih partnera u pogledu slobodnog kretanja robe. 22. to se tie obrane utemeljene na pripremnom radu na usvajanju Uredbe br. 1975/69, objektivni opseg pravila koje su prihvatile zajednike institucije ne moe se modificirati rezervacijama ili prigovorima koje drave lanice stavljaju u vrijeme kad se pravila formuliraju. Jednako tako, praktine tekoe koje se pojave u stadiju kad mjera Zajednice treba biti promijenjena ne mogu dozvoliti dravi lanici da jednostrano odlui ne potivati svoje obveze. Institucionalni sustav Zajednice omoguuje odreenoj dravi lanici potrebna sredstva da osigura da njene tekoe budu razumno razmotrene u okviru i po naelima zajednikog trita i legitimnih interesa drugih drava lanica. 23. U tom pogledu, razmatranje uredbi o kojima je rije i instrumenata kojima su izmijenjene otkriva da je zakonodavac Zajednice, specijalnim odrebama, u mnogim pitanjima uzeo u obzir specifine tekoe Republike Italije. U tim okolnostima, bilo koja praktina tekoa u provedbi ne moe se prihvatiti kao opravdanje. 24. Omoguavajui dravama lanicama da od Zajednice imaju koristi, Ugovor im takoer propisuje i obvezu da potuju njegova pravila. Ako drava jednostrano prekri, u skladu sa svojim nacionalnim interesima, ravnoteu izmeu prednosti i obveza koje nastaju temeljem lanstva u Zajednici, to dovodi u pitanje jednakost drava lanica pred pravom Zajednice i stvara diskriminaciju na raun njihovih dravljana, i iznad svega, dravljana one drave koja se time postavlja izvan pravila Zajednice. 25. Takvo krenje obaveze solidarnosti koju su drave lanice prihvatile injenicom njihova pristupanja Zajednici, suprotno je samim temeljima pravnog poretka Zajednice. Stoga se ini da je, namjerno odbijajui dati uinak, na svom teritoriju, jednom od sustava predvienih uredbama br. 1975/69 i 2195/69, Republika Italija povrijedila svoje obveze koje je preuzela temeljem lanstva u Europskoj ekonomskoj zajednici. Odluka o trokovima 26. Temeljem lanka 69(2) Pravila postupka, neuspjenoj stranci bit e nareeno da plati trokove.

74 Zahtjevi tuene nisu prihvaeni. Operativni dio Sud, Ovime: 1. utvruje da je Republika Italija, ne poduzimajui mjere nune za djelotovrnu primjenu na njenom teritoriju i u okviru propisanih rokova sustava premija za klanje krava muzara i za povleenje mlijeka i mlijenih proizvoda s trita, povrijedila obveze koje je imala temeljem Uredbe Vijea br. 1975/69 od 6. listopada 1969. i Uredbe Komisije br. 2195/69 od 4. studenog 1969; 2. nareuje tuenoj da plati trokove.

75

Predmet 41/74 Yvonne van Duyn v Home Office [1974] ECR 1337 Ovaj je predmet bitan jer je njime Europski sud nagovijestio da bi direktive mogle imati izravni uinak. lanak 189 (sada 249) Ugovora o Europskoj zajednici ne govori izriito o tome. Ministarstvo unutarnjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva zabranilo je ulazak u dravu nizozemskoj dravljanki Yvonne van Duyn koja se ondje namjeravala zaposliti u Scijentolokoj crkvi. Ujedinjeno Kraljevstvo obeshrabruje Scijentoloku crkvu iz razloga javnog interesa. Osnivaki ugovori jame slobodu kretanja radnika, ali doputaju da ta sloboda moe biti ograniena javnim interesom. Relevantna direktiva propisuje pod kojim se uvjetima drava smije pozivati na javni interes kako bi ograniila slobodu kretanja radnika. Problem koji se postavlja u ovom predmetu je moe li se pojedinac pred nacionalnim sudom pozivati na direktivu u postupku protiv drave. Predmet je zanimljiv i zbog toga to je formulirao marginu diskrecije, koncept koji je nakon dugo vremena ponovno postao aktualan poetkom XXI stoljea u predmetima Schmidberger i Omega. Takoer je bitan zbog koncepta javnog interesa. Meutim valja rei, da je pristup javnom interesu koji je Europski sud imao u ovom predmetu u kasnijoj praksi izmjenjen, te da bi, da se odluuje danas, predmet vjerovatno imao drugaiji ishod. Danas Europski sud stoji na shvaanju da ono to je iz razloga javnog interesa zabranjeno dravljanima drugih drava lanica, mora biti zabranjeno i vlastitim dravljanima. Saetak 1. Budui da ogranienja naela slobode kretanja radnika na koja se drave lanice mogu pozvati zbog razloga javnoga poretka, javne sigurnosti ili javnoga zdravlja podlijeu kontroli sudova, uvjet iz stavka 3. ne spreava da odredbe lanka 48. daju pojedincima prava koja oni mogu ostvarivati pred nacionalnim sudovima, te koja ti sudovi moraju tititi. 2. Bilo bi nespojivo s obvezujuim uinkom to ga direktive imaju na temelju lanka 189. kad bi se dotinim osobama naelno onemoguilo pozvati se na obveze koje one propisuju. Posebice, u sluajevima kad su tijela Zajednice direktivom obvezala drave lanice da poduzmu odreeno djelovanje, koristan uinak takvog akta bio bi oslabljen kad bi se pojedincima onemoguilo da se na njega pozovu pred nacionalnim sudovima i kad bi se tim sudovima onemoguilo da ga uzmu u obzir kao element prava Zajednice. lanak 177. koji nacionalnim sudovima daje ovlast upuivati Sudu pitanja o valjanosti i tumaenju svih akata institucija Zajednice, bez ikakve razlike, podrazumijeva i da se pojedinci na te akte mogu pozivati pred nacionalnim sudovima. U svakom je pojedinom sluaju potrebno ispitati jesu li narav, opi smisao i tekst odredbe o kojoj je rije takvi da mogu imati izravan uinak na odnose izmeu drava lanica i pojedinaca. 3. lanak 3. (1) Direktive Vijea br. 64/221 od 25. veljae 1964. o koordinaciji posebnih mjera glede kretanja i boravka stranih dravljana koje opravdavaju razlozi javnoga poretka, javne sigurnosti ili javnoga zdravlja za pojedincima daje prava koja oni mogu ostvarivati pred nacionalnim sudovima drave lanice, te koja ti sudovi moraju tititi.

76

4. Pojam javnoga poretka u kontekstu Zajednice, a osobito kad se rabi kao opravdanje za odstupanje od nekog temeljnog naela prava Zajednice, mora se interpretirati restriktivno kako se ne bi dopustilo da njegov opseg jednostrano odreuje svaka pojedina drava lanica, bez da bude podloan kontroli institucija Zajednice. Unato tome, osobite okolnosti koje opravdavaju pozivanje na pojam javnoga poretka mogu biti razliite u razliitim zemljama i u razliitim razdobljima, pa je stoga u vezi s time potrebno nadlenim nacionalnim tijelima ostaviti slobodu procjene u granicama koje postavlja Ugovor. 5. lanak 48. Ugovora o EEZ i lanak 3. (1) Direktive br. 64/221 moraju se interpretirati na nain da drava lanica, prilikom nametanja ogranienja opravdanih razlozima javnoga poretka, ima pravo, kad je rije o osobnom ponaanju dotinoga pojedinca, uzeti u obzir injenicu da je taj pojedinac lan odreenog tijela ili organizacije ije aktivnosti ta drava lanica smatra drutveno tetnima, ali koje u toj dravi nisu nezakonite, unato injenici da dravljanima te drave lanice koji se ele zaposliti na slinim poslovima u istim tijelima ili organizacijama nisu nametnuta nikakva ogranienja. Tekst presude: 1. Nalogom podkancelara od 1. oujka 1974., koji je Sudu podnesen 13. lipnja, Odjel Lorda kancelara Visokoga suda Engleske Sudu je, prema lanku 177. Ugovora o EEZ-u, uputio tri pitanja koja se odnose na tumaenje odreenih odredaba prava Zajednice glede slobode kretanja radnika. 2. Ta su se pitanja javila u postupku to ga je protiv Ministarstva unutarnjih poslova UK-a pokrenula ena nizozemskog dravljanstva kojoj je uskraeno doputenje ulaska u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi se tamo zaposlila kao tajnica u "Scientolokoj crkvi". 3. Doputenje ulaska uskraeno je u skladu s politikom Vlade Ujedinjenog Kraljevstva u odnosu na navedenu organizaciju, ije aktivnosti ona smatra drutveno tetnima. Prvo pitanje 4. Prvim pitanjem od Suda se trai da kae je li lanak 48. Ugovora o EEZ-a izravno primjenjiv na nain da pojedincima daje prava koja oni mogu ostvarivati pred sudovima odreene drave lanice. 5. lanak 48. (1) i (2) predvia da e se sloboda kretanja radnika osigurati do kraja prijelaznog razdoblja i da ta sloboda podrazumijeva "ukidanje svake diskriminacije na temelju dravljanstva izmeu radnika iz drava lanica u pogledu zapoljavanja, plae i ostalih uvjeta rada i zapoljavanja". 6. Te odredbe dravama lanicama nameu tono odreenu obvezu koja ne zahtijeva donoenje nikakvih dodatnih mjera niti od strane institucija Zajednice niti od strane drava lanica, te koja im, u odnosu na njenu provedbu, ne daje nikakve diskrecijske ovlasti. 7. Stavak 3., koji definira prava koja se izvode iz naela slobode kretanja radnika, ta prava podvrgava ogranienjima opravdanim razlozima javnoga poretka, javne sigurnosti ili javnoga

77 zdravlja. Primjena tih ogranienja, meutim, podlijee sudskoj kontroli, tako da pravo drave lanice da se pozove na ogranienja ne sprjeava odredbe lanka 48., u koje je ugraeno naelo slobode kretanja radnika, da za pojedincima daju prava koja oni mogu ostvarivati i koja nacionalni sudovi moraju tititi. 8. Odgovor na prvo pitanje stoga mora biti potvrdan. Drugo pitanje 9. Drugim pitanjem od Suda se trai odgovor je li Direktiva Vijea br. 64/221 od 25. veljae 1964. o koordinaciji posebnih mjera glede kretanja i boravka stranih dravljana koje opravdavaju razlozi javnoga poretka, javne sigurnosti ili javnoga zdravlja izravno primjenjiva na nain da pojedincima daje prava koja oni mogu ostvarivati pred sudovima drave lanice. 10. Iz naloga kojim se upuuje zahtjev za prethodno miljenje proizlazi da je jedina odredba Direktive koja je u ovom sluaju mjerodavna sadrana u lanku 3. (1) koji predvia da "se mjere donesene zbog razloga javne politike ili javne sigurnosti temelje iskljuivo na osobnom ponaanju dotinoga pojedinca". 11. Ujedinjeno Kraljevstvo primjeuje da se, budui da lanak 189. Ugovora pravi razliku izmeu uinaka koji se pripisuju uredbama, direktivama i odlukama, stoga mora pretpostaviti da, je donijevi direktivu, a ne uredbu, Vijee sigurno imalo namjeru da taj akt ima uinak drukiji od uinka uredbe, pa da prema tome ne bude ni izravno primjenjiv. 12. Meutim, ako su na temelju odredaba lanka 189. uredbe izravno primjenjive, pa prema tome mogu po samoj svojoj naravi imati izravne uinke, iz toga ne slijedi da i druge kategorije akata navedenih u tom lanku ne mogu nikada imati sline uinke. Bilo bi nespojivo s obvezujuim uinkom to ga direktive imaju na temelju lanka 189. kad bi se dotinim osobama naelno onemoguilo pozvati se na obveze koje one propisuju. Posebice bi u sluajevima kad su tijela Zajednice direktivom obvezala drave lanice da poduzmu odreeno djelovanje, koristan uinak takvog akta bio oslabljen kad bi se pojedincima onemoguilo da se na njega pozovu u postupku pred nacionalnim sudovima i kad bi se tim sudovima onemoguilo da ga uzmu u obzir kao element prava Zajednice. lanak 177. koji nacionalnim sudovima daje ovlast upuivati Sudu pitanja o valjanosti i tumaenju svih akata institucija Zajednice, bez ikakve razlike, podrazumijeva i da se pojedinci na te akte mogu pozivati pred nacionalnim sudovima. U svakom je pojedinom sluaju potrebno ispitati jesu li narav, opa zamisao i tekst odredbe o kojoj je rije takvi da mogu imati izravan uinak na odnose izmeu drava lanica i pojedinaca. 13. Time to predvia da se mjere poduzete zbog razloga javnog poretka moraju temeljiti iskljuivo na osobnom ponaanju dotinoga pojedinca, lanak 3. (1) Direktive br. 64/221 ima za svrhu ograniiti diskrecijske ovlasti koje nacionalni zakoni u pravilu dodjeljuju tijelima nadlenim za ulazak i izgon stranih dravljana. Kao prvo, ta odredba utvruje obvezu koja ne podlijee nikakvoj iznimci niti uvjetu i koja, zbog same svoje naravi, ne zahtijeva intervenciju niti jednim aktom, bilo od strane institucija Zajednice ili drava lanica. Kao drugo, budui da su drave lanice time obvezane da, prilikom provedbe klauzule koja predvia odstupanje od jednog od temeljnih naela Ugovora u korist pojedinaca, ne uzimaju u obzir imbenike koji nisu u vezi s osobnim ponaanjem, potrebno je da zbog pravne sigurnosti dotinih osoba te osobe imaju mogunost pozvati se na tu obvezu iako je ona utvrena u zakonodavnom aktu koja nema automatski izravni uinak u cjelini.

78

14. Ako bi se u vezi sa znaenjem i tonim domaajem te odredbe javila pitanja tumaenja, ta pitanja mogu rijeiti sudovi, uzimajui u obzir i postupak predvien lankom 177. Ugovora. 15. Prema tome, odgovor na drugo pitanje je da lanak 3. (1) Direktive Vijea br. 64/221 od 25. veljae 1964. pojedincima daje prava koja oni mogu ostvarivati pred sudovima drave lanice i koja nacionalni sudovi moraju tititi. Tree pitanje 16. Treim se pitanjem od Suda trai da donese odluku o tome moraju li se lanak 48. Ugovora i lanak 3. Direktive br. 64/221 interpretirati na nain da "drava lanica, u izvravanju svoje obveze da mjeru poduzetu zbog razloga javnoga poretka temelji iskljuivo na osobnom ponaanju dotinoga pojedinca, ima pravo, kad je rije o osobnom ponaanju, uzeti u obzir: (a) injenicu da je taj pojedinac lan ili da je bio lan tijela ili organizacije ije aktivnosti drava lanica smatra protivnima javnome interesu, ali koje u toj dravi nisu nezakonite; (b) injenicu da se taj pojedinac u dravi lanici namjerava zaposliti u takvome tijelu ili organizaciji, u situaciji kad dravljanima te drave lanice koji se ele zaposliti na slinim poslovima u tom tijelu ili organizaciji nisu nametnuta nikakva ogranienja." 17. Prvo je potrebno razmotriti moe li lanstvo u odreenom tijelu ili organizaciji samo po sebi predstavljati osobno ponaanje u smislu lanka 3. Direktive br. 64/221. Iako prijanje lanstvo neke osobe u pravilu ne moe opravdati odluku o uskrati prava na slobodu kretanja unutar Zajednice toj osobi, ipak se sadanje lanstvo, koje odraava njeno sudjelovanje u aktivnostima toga tijela ili organizacije, te identificiranje s njenim ciljevima i planovima, moe smatrati dobrovoljnim inom dotine osobe, pa prema tome i dijelom njenoga osobnog ponaanja u smislu citirane odredbe. 18. U vezi s ovim treim pitanjem uz to se javlja i problem kakva se vanosti mora pripisati injenici da aktivnosti organizacije o kojoj je rije, a koje drava lanica smatra protivnima javnome interesu, unato tome nisu zabranjene nacionalnim pravom. Potrebno je naglasiti kako se pojam javnoga poretka u kontekstu Zajednice, a osobito kad se rabi kao opravdanje za odstupanje od temeljnog naela slobode kretanja radnika, mora interpretirati restriktivno kako se ne bi dopustilo da njegov opseg jednostrano odreuje svaka pojedina drava lanica, bez kontrole institucija Zajednice. Unato tome, osobite okolnosti koje opravdavaju pozivanje na pojam javnoga poretka mogu biti razliite u razliitim zemljama i u razliitim razdobljima, pa je stoga u toj stvari nadlenim nacionalnim tijelima potrebno ostaviti slobodu procjene u granicama koje postavlja Ugovor. 19. Iz naprijed navedenoga slijedi da, ako su nadlena tijela drave lanice jasno definirala svoj stav u pogledu aktivnosti odreene organizacije i ako su, smatrajui te aktivnosti drutveno tetnima, poduzele upravne mjere za njihovo suzbijanje, od drave se lanice ne moe traiti da, prije nego to se pozove na pojam pravnoga poretka, te aktivnosti proglasi nezakonitima, ako se primjena takve mjere ne smatra prikladnom u tim okolnostima. 20. To pitanje na kraju postavlja kao problem i to ima li drava lanica pravo, zbog razloga javnoga poretka, onemoguiti dravljaninu druge drave lanice da prihvati zaposlenje na

79 njenome podruju u odreenom tijelu ili organizaciji, u situaciji kad njenim vlastitim dravljanima nisu nametnuta nikakva slina ogranienja. 21. S time u vezi potrebno je kazati da, iako je u Ugovor ugraeno naelo slobode kretanja radnika bez ikakve diskriminacije na temelju dravljanstva, on u lanku 48. (3) doputa ogranienja prava koja proizlaze iz toga naela, opravdana razlozima javnoga poretka, javne sigurnosti ili javnoga zdravlja. Prema uvjetima naprijed citirane odredbe, tim ogranienjima izmeu ostalog podlijeu pravo prihvaanja stvarno ponuenog zaposlenja, pravo slobodnog kretanja unutar podruja drave lanice u tu svrhu, te pravo boravka u dravi lanici u svrhu zaposlenja. Prema tome, uinak takvih ogranienja, kad se primjenjuju, je takav da se dravljaninu jedne drave lanice moe uskratiti doputenje za ulazak na podruje druge drave lanice i pravo prebivanja u njoj. 22. Nadalje, jedno od naela meunarodnoga prava, za koje se ne moe smatrati da ga Ugovor o EEZ-u ne uzima u obzir u odnosima izmeu drava lanica, jest da drava ne moe vlastitim dravljanima uskratiti pravo ulaska ili prebivanja. 23. Iz toga slijedi da drava lanica moe, kada to smatra potrebnim, dravljaninu druge drave lanice zbog razloga javnoga poretka uskratiti pogodnosti koje proizlaze iz naela slobode kretanja radnika u sluaju kada taj dravljanin eli prihvatiti odreeno zaposlenje koje mu je ponueno, ak i kad ta drava lanica vlastitim dravljanima ne namee nikakvo slino ogranienje. 24. Prema tome, odgovor na tree pitanje mora biti da se lanak 48. Ugovora o EEZ-u i lanak 3. (1) Direktive br. 64/221 trebaju interpretirati na nain da drava lanica, prilikom propisivanja ogranienja opravdanih razlozima javnoga poretka, ima pravo, kad je rije o osobnom ponaanju dotinoga pojedinca, uzeti u obzir injenicu da je taj pojedinac lan odreenog tijela ili organizacije ije aktivnosti ta drava lanica smatra drutveno tetnima, ali koje u toj dravi nisu nezakonite, unato injenici da dravljanima te drave lanice koji se ele zaposliti na slinim poslovima u istim tijelima ili organizacijama nisu nametnuta nikakva ogranienja. 25. Trokovi to su ih pretrpjeli Ujedinjeno Kraljevstvo i Komisija Europskih zajednica, koje su Sudu podnijele oitovanja, ne nadoknauju se, a kako, kad je rije o strankama u glavnome sporu, ovaj postupak predstavlja samo jedan od koraka u postupku koji je u tijeku pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donosi taj sud. S te osnove SUD u odgovoru na pitanje koja mu je uputio Visoki sud nalogom od 1. oujka 1974. presuuje sljedee: 1. lanak 48. Ugovora o EEZ-u ima izravni uinak u pravnim porecima drava lanica i pojedincima daje prava koja nacionalni sudovi moraju tititi. 2. lanak 3. (1) Direktive Vijea br. 64/221 od 25. veljae 1964. o koordinaciji posebnih mjera glede kretanja i boravka stranih dravljana koje opravdavaju razlozi javnoga poretka,

80 javne sigurnosti ili javnoga zdravlja daju pojedincima prava koja oni mogu ostvarivati pred nacionalnim sudovima drave lanice i koja nacionalni sudovi moraju tititi. 3. lanak 48. Ugovora o EEZ-u i lanak 3. (1) Direktive br. 64/221 moraju se interpretirati na nain da drava lanica, prilikom nametanja ogranienja opravdanih razlozima javnoga poretka, ima pravo, kad je rije o osobnom ponaanju dotinoga pojedinca, uzeti u obzir injenicu da je taj pojedinac lan odreenog tijela ili organizacije ije aktivnosti ta drava lanica smatra drutveno tetnima, ali koje u toj dravi nisu nezakonite, unato injenici da dravljanima te drave lanice koji se ele zaposliti na slinim poslovima u istim tijelima ili organizacijama nisu nametnuta nikakva ogranienja.

81

Predmet 148/78 Criminal proceedings against Tullio Ratti, 1979 [ECR] 1629 Presuda u predmetu Ratti je vana je zbog toga to je u njoj Europski sud pojasnio da direktive mogu imati izravni uinak po isteku implementacijskog roka. Sud je takvu odluku obrazloio naelom estoppel, prema kojemu se nitko, pa niti drava, ne moe pozivati na svoj vlastiti propust sebi u korist.

Saetak: 1. Bilo bi nespojivo s obvezujuim uinkom to ga direktive imaju na temelju lanka 189. Ugovora o EEZ-u kad bi se dotinim osobama naelno onemoguilo pozvati se na obveze koje one nameu. Posebice bi, u sluajevima kad su tijela Zajednice direktivom obvezala drave lanice da poduzmu odreeno djelovanje, djelotvornost takvog akta bila oslabljena kad bi se osobama onemoguilo da se na njega pozovu u sudskim postupcima i kad bi se nacionalnim sudovima onemoguilo da ga uzmu u obzir kao element prava Zajednice. Stoga se drava lanica koja u propisanim rokovima nije donijela provedbene mjere propisane direktivom ne moe braniti protiv pojedinaca pozivajui se na vlastiti propust da izvri obveze koje proizlaze iz direktive. Iz toga slijedi da nacionalni sud, od kojega osoba koja je postupila prema odredbama direktive zatrai da ne primijeni nacionalnu odredbu koja nije u skladu s direktivom, neugraenom u unutarnji pravni poredak drave lanice koja nije ispunila svoju obvezu, mora taj zahtjev prihvatiti ako je obveza o kojoj je rije bezuvjetna i dovoljno odreena. Podlono tim rezervama, nakon proteka roka utvrenog za provedbu te direktive drava lanica ne moe na takvu osobu primijeniti svoje unutarnje pravo koje jo nije uskladila s direktivom, ak i ako ono predvia kaznene sankcije. S druge strane, sve dok ne protekne rok u kojem su drave lanice obvezne ugraditi odredbe direktive u svoje unutarnje pravne poretke direktiva ne moe imati izravni uinak. Takav uinak nastaje tek po proteku propisanoga roka, i to u sluaju kad dotina drava lanica ne ispuni svoju obvezu. 2. Zdrueni uinak lanaka 3. do 8. Direktive br. 73/173 takav je da se u promet mogu staviti samo ona otapala koja su "u skladu s odredbama ove direktive i njenoga priloga", te da drave lanice nemaju pravo, usporedo s pravilima utvrenim navedenom direktivom za uvoz, za domae trite zadrati drukija pravila. Iz sustava to ga je uvela Direktiva br. 73/173 tako proizlazi da, kad je rije o klasifikaciji, pakiranju i oznaavanju otapala, drava lanica ne moe u svoje nacionalno zakonodavstvo uvesti uvjete koji su restriktivniji od onih utvrenih direktivom o kojoj je rije, odnosno koji su ak iscrpniji ili u svakom sluaju drukiji, te da se ta zabrana nametanja nepredvienih ogranienja primjenjuje kako na izravno stavljanje proizvoda u promet na domaem tritu, tako i na uvezene proizvode. 3. Direktiva br. 73/173 mora se interpretirati na nain da nacionalne odredbe ne smiju propisivati da se na ambalai mora nalaziti izjava o prisutnosti sastojaka proizvoda o kojima je rije izvan okvira onoga to je utvreno tom direktivom. 4. Kada, u skladu s lankom 100. Ugovora, direktive Zajednice predviaju usklaivanje mjera potrebnih kako bi se osigurala zatita zdravlja ljudi i ivotinja i utvrdili postupci Zajednice za nadzor nad potivanjem tih mjera, primjena lanka 36. prestaje biti opravdana, pa se od tada

82 moraju obavljati odgovarajue kontrole i poduzimati zatitne mjere u okviru naznaenom usklaujuom direktivom. 5. Nacionalne odredbe koje izlaze iz okvira onoga to je utvreno Direktivom br. 73/173 u skladu su s pravom Zajednice iskljuivo ako su donesene u skladu s postupkom i formalnostima propisanim lankom 9. te Direktive. 6. Ako je jedna drava lanica ugradila odredbe odreene direktive u svoj unutarnji pravni poredak prije proteka u njoj propisanog roka, ta injenica ne moe proizvesti nikakav uinak u odnosu na druge drave lanice. 7. Budui da direktiva, zbog svoje naravi, propisuje obveze samo dravama lanicama, to znai da se pojedinac ne moe pozvati na naelo "legitimnih oekivanja" prije proteka roka propisanog za njenu provedbu. 8. Direktiva br. 77/728 Vijea Europskih zajednica od 7. studenoga 1977., a osobito njen lanak 9., ne mogu u odnosu ni na jednog pojedinca koji je postupio u skladu s odredbama te direktive prije proteka roka za prilagodbu propisanog za dravu lanicu proizvesti nikakav uinak koji bi bio takav da ga nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir.

Tekst presude: 1. Nalogom od 8. svibnja 1978., koji je na Sudu zaprimljen 21. lipnja 1978., Kazneni magistratski sud u Milanu uputio je Sudu prethodno pitanje na temelju lanka 177. Ugovora o EEZ-u nekoliko pitanja o interpretaciji dviju direktiva Vijea o usklaivanju zakona, propisa i upravnih odredaba drava lanica, prva od kojih je ona pod brojem 73/173/EEZ od 4. lipnja 1973. koja se odnosi na klasifikaciju, pakiranje i oznaavanje opasnih pripravaka (otapala) (O.J. L 189, str. 7), a druga pod brojem 77/728/EEZ od 7. studenoga 1977. koja se odnosi na klasifikaciju, pakiranje i oznaavanje boja, lakova, tiskarske tinte, ljepila i slinih proizvoda (O.J. L 303, str. 23). 2. Ta su pitanja postavljena u kontekstu kaznenog postupka protiv odgovorne osobe jednog poduzea koje proizvodi otapala i lakove kojoj je stavljeno na teret da je povrijedila odreene odredbe talijanskog Zakona br. 245 od 5. oujka 1963. (Slubeni list [Gazetta ufficiale] od 21. oujka 1963., str. 1451) koje od proizvoaa proizvoda koji sadre benzen, toluen i ksilen zahtijeva da na ambalau tih proizvoda stave oznaku na kojoj se navodi ne samo injenica da su te tvari prisutne, ve i njihov ukupni postotak, a posebno i postotak benzena. 3. to se tie otapala, to je zakonodavstvo u relevantno vrijeme trebalo biti izmijenjeno kako bi se uskladilo s direktivom br. 73/173 od 4. lipnja 1973., ije su odredbe drave lanice trebale ugraditi u svoje unutarnje pravne poretke najkasnije do 8. prosinca 1974., a koju obvezu talijanska vlada nije ispunila. 4. Ta bi izmjena imala za posljedicu ukidanje odredbe talijanskoga zakona ija se povreda okrivljeniku stavlja na teret, pa bi se prema tome izmijenili i uvjeti za primjenu kaznenih sankcija sadranih u zakonu o kojemu je rije. 5. Kad je rije o pakiranju i oznaavanju lakova, Vijee je u relevantno vrijeme donijelo Direktivu br. 77/728 od 7. studenoga 1977. , ali su na temelju njenoga lanka 12. drave

83 lanice imale vremena donijeti zakone, propise i upravne odredbe potrebne za usklaivanje s njome do 9. studenoga 1979. 6. Ugradnja odredaba te direktive u talijanski unutarnji pravni poredak mora osim toga imati za posljedicu i ukidanje odredaba talijanskog zakona ija se povreda okrivljeniku stavlja na teret. 7. Kad je rije o pakiranju i oznaavanju kako otapala tako i lakova koje proizvodi njegovo poduzee, okrivljenik je u jednom sluaju postupio u skladu s odredbama Direktive br. 73/173 (otapala), koje talijanska vlada nije ugradila u svoj unutarnji pravni poredak, a u drugom sluaju s odredbama Direktive br. 77/728 (lakovi) koje drave lanice moraju provesti do 9. studenoga 1979. 8. Odgovori na postavljena pitanja, od kojih se prva etiri tiu Direktive br. 73/173, a peto Direktive br. 77/728, nacionalnome sudu moraju omoguiti donijeti odluku o tome mogu li se kazne propisane talijanskim Zakonom br. 245 za povredu njegovih odredaba primijeniti u predmetu o kojemu je rije. A. Interpretacija Direktive br. 73/173 9. Ta je direktiva donesena na temelju lanka 100. Ugovora i Direktive Vijea br. 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. (Slubeni list, Posebno englesko izdanje 1967., str. 234), izmijenjene 21. svibnja 1973. (Slubeni list od 25. lipnja 1973., br. L 167, str. 1) o opasnim tvarima, kako bi se osiguralo usklaivanje zakona, propisa i upravnih odredaba drava lanica koji se odnose na klasifikaciju, pakiranje i oznaavanje opasnih pripravaka (otapala). 10. Ta se direktiva pokazala potrebnom jer su se na opasne tvari i pripravke u dravama lanicama primjenjivala pravila koja su se znaajno razlikovala, osobito u pogledu oznaavanja, pakiranja i klasifikacije prema stupnju rizika to ga navedeni proizvodi predstavljaju. 11. Te su razlike predstavljale prepreku trgovini i slobodnom kretanju robe i izravno su utjecale na stvaranje i funkcioniranje trita opasnim pripravcima kao to su otapala, koji se redovito upotrebljavaju u industrijskim, poljoprivrednim i obrtnikim djelatnostima, kao i kuanstvima. 12. Da bi se uklonile te razlike, Direktiva sadri odreeni broj izriitih odredaba glede klasifikacije, pakiranja i oznaavanja proizvoda o kojima je rije (lanak 2. (1), (2) i (3) te lanci 4., 5. i 6.). 13. Kad je rije o lanku 8., na koji se nacionalni sud osobito pozvao, a koji predvia da drave lanice ne mogu zbog razloga klasifikacije, pakiranja ili oznaavanja zabraniti, ograniiti niti zaprijeiti stavljanje u promet opasnih pripravaka koji zadovoljavaju uvjete Direktive, on, iako utvruje openitu obvezu, nema samostalno znaenje, jer predstavlja tek potrebnu dopunu materijalnim odredbama sadranim u naprijed navedenim lancima kojima je cilj osigurati slobodno kretanje proizvoda o kojima je rije. 14. Drave su lanice bile dune provesti Direktivu br. 73/173, u skladu s njenim lankom 11. u roku od 18 mjeseci od njene notifikacije.

84 15. Ta je notifikacija prema svim dravama lanicama izvrena 8. lipnja 1973. 16. Rok od 18 mjeseci protekao je 8. prosinca 1974., a do trenutka kad su se zbili dogaaji relevantni za ovaj predmet, odredbe direktive nisu bile provedene unutar talijanskoga unutarnjeg pravnog poretka. 17. U tim se okolnostima nacionalni sud, utvrdivi da "postoji oito protuslovlje izmeu pravila Zajednice i talijanskoga unutarnjeg prava", zapitao "koji bi od dva skupa pravila trebao imati prvenstvo u predmetu pred sudom" te je Sudu uputio prvo pitanje koje glasi: "Je li Direktiva Vijea br. 73/173/EEZ od 4. lipnja 1973., a osobito njen lanak 8., izravno primjenjivi propis koji za pojedince osniva subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju tititi?" 18. U vezi s tim pitanjem javlja se opi problem pravne naravi odredaba direktive donesene na temelju lanka 189. Ugovora. 19. U tom pogledu, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, koja je posljednji put potvrena presudom od 1. veljae 1977. u predmetu 51/76 Nederlandse Ondernemingen (1977) 1 ECR 126, iako su prema lanku 189. uredbe izravno primjenjive, pa time zbog same svoje naravi mogu proizvoditi izravne uinke, to ne znai da druge kategorije akata obuhvaene tim lankom ne mogu nikada proizvoditi sline uinke. 20. Bilo bi nespojivo s obvezujuim uinkom to ga direktive imaju na temelju lanka 189. kad bi se dotinim osobama naelno onemoguilo pozvati se na obveze koje one propisuju. 21. Posebice bi, u sluajevima kad su tijela Zajednice direktivom obvezala drave lanice da poduzmu odreeno djelovanje, djelotvornost takvoga akta bila oslabljena kad bi se osobama onemoguilo da se na njega pozovu u sudskim postupcima i kad bi se nacionalnim sudovima onemoguilo da ga uzmu u obzir kao element prava Zajednice. 22. Stoga se drava lanica koja u propisanom roku nije donijela provedbenu mjeru propisanu direktivom ne moe braniti protiv pojedinaca pozivajui se na vlastiti propust da izvri obveze koje proizlaze iz direktive. 23. Iz toga slijedi da nacionalni sud, od kojega osoba koja je postupila prema odredbama direktive zatrai da ne primijeni nacionalnu odredbu koja nije u skladu s direktivom, neugraenom u unutarnji pravni poredak drave lanice koja nije ispunila svoju obvezu, mora taj zahtjev prihvatiti ako je obveza o kojoj je rije bezuvjetna i dovoljno odreena. 24. Stoga odgovor na prvo pitanje mora biti da nakon proteka roka utvrenog za provedbu odreene direktive, drava lanica ne moe na osobu koja je postupila prema zahtjevima iz te direktive primijeniti svoje unutarnje pravo koje jo nije uskladila s direktivom, ak i ako ono predvia kaznene sankcije. 25. U drugom pitanju nacionalni sud u biti pita moe li, prilikom ugradnje odredaba direktive o otapalima u svoj unutarnji pravni poredak, drava kojoj je ona upuena propisati "obveze i ogranienja koja su odreenija i iscrpnija, odnosno u svakom sluaju razliita od onih utvrenih direktivom", a koja osobito zahtijevaju da se na ambalai istaknu informacije koje prema direktivi nisu obvezne.

85

26. Zdrueni uinak lanaka 3. do 8. Direktive 73/173 je takav da se u promet mogu staviti samo ona otapala koja su "u skladu s odredbama ove direktive i njenoga priloga", te da drave lanice nemaju pravo, usporedo s pravilima utvrenim navedenom direktivom za uvoz, za domae trite zadrati drukija pravila. 27. Iz sustava to ga je uvela Direktiva br. 73/173 tako proizlazi da, kad je rije o klasifikaciji, pakiranju i oznaavanju otapala, drava lanica ne moe u svoje nacionalno zakonodavstvo uvesti uvjete koji su restriktivniji od onih utvrenih direktivom o kojoj je rije, odnosno koji su ak iscrpniji ili u svakom sluaju drukiji, te da se ta zabrana nametanja nepredvienih ogranienja primjenjuje kako na izravno stavljanje proizvoda u promet na domaem tritu, tako i na uvezene proizvode. 28. Na drugo pitanje to ga je postavio nacionalni sud mora se odgovoriti na taj nain. 29. U treem pitanju nacionalni sud pita moe li se nespojivom s navedenom direktivom smatrati obveza da se na ambalai otapala koji se stavlja u prodaju naznai da on sadrava benzen, toluen i ksilen, te pri tome navede ukupni postotak tih tvari i posebno postotak benzena na temelju lanka 8. Zakona br. 245 od 5. oujka 1963. 30. lanak 8. talijanskoga Zakona br. 245 od 5. oujka 1963. utvruje obvezu da "kad otapala sadre benzen, toluen i ksilen na ambalau proizvoda koji se stavljaju u prodaju mora se staviti oznaka da su u otapalima prisutne te tvari, ukupni postotak tih tvari i, posebno, postotak benzena ". 31. Meutim, lanak 5. Direktive br. 73/173 zahtijeva da se u svim sluajevima na pakiranjima jasno i neizbrisivo naznai prisutnost tvari koje su kategorizirane kao otrovne prema lanku 2., kao to je benzen, te da se osim toga na njima navede, ali samo u odreenim sluajevima, prisutnost tvari koje su kategorizirane kao tetne, kao to su toluen i ksilen u koncentracijama viim od 5%. 32. S druge strane, nije obvezno ni na koji nain naznaiti postotak tih tvari, bilo pojedinano ili skupno. 33. Tako odgovor nacionalnom sudu mora biti da se Direktiva br. 73/173 mora interpretirati na nain da nacionalne odredbe ne smiju propisivati da se na ambalai mora nalaziti izjava o prisutnosti sastojaka proizvoda o kojima je rije izvan okvira onoga to je utvreno tom direktivom. 34. etvrto je pitanje sroeno na sljedei nain: "Predstavljaju li unato tome navedene nacionalne odredbe, koje se bez razlike primjenjuju na svu robu stavljenu u promet na domaem tritu, prepreku, zabranu ili ogranienje za promet tom robom i njeno slobodno kretanje, ak i ako su te odredbe donesene s ciljem da se osigura vea zatita fizike sigurnosti korisnika proizvoda o kojima je rije?" 35. To pitanje ima na umu na lanak 36. Ugovora koji doputa iznimke u vezi sa slobodnim kretanjem robe u mjeri u kojoj su opravdane zbog razloga javne sigurnosti ili zatite zdravlja i ivota ljudi i ivotinja.

86 36. Kada, u skladu s lankom 100. Ugovora, direktive Zajednice predviaju usklaivanje mjera potrebnih kako bi se osigurala zatita zdravlja ljudi i ivotinja i utvrdili postupci Zajednice za nadzor nad potivanjem tih mjera, primjena lanka 36. prestaje biti opravdana, pa se od tada moraju obavljati odgovarajue kontrole i poduzimati zatitne mjere u skladu s okvirom naznaenim usklaujuom direktivom. 37. Direktiva br. 73/173 predvia da, kada odreena drava lanica utvrdi da odreeni opasni pripravak, iako zadovoljava zahtjeve iz te direktive, unato tome predstavlja opasnost za zdravlje i sigurnost, ona moe primijeniti, privremeno i podlono nadzoru Komisije, zatitnu mjeru predvienu lankom 9. u skladu s postupkom utvrenim tim lankom. 38. Iz toga slijedi da su nacionalne odredbe koje izlaze iz okvira onoga to je utvreno Direktivom br. 73/173 u skladu su s pravom Zajednice iskljuivo ako su donesene u skladu s postupkom i formalnostima propisanim lankom 9. te Direktive.

B. Interpretacija Direktive Vijea br. 77/728/EEZ od 7. studenoga 1977. 39. U petom pitanju nacionalni sud pita je li Direktiva Vijea br. 77/728/EEZ od 7. studenoga 1977., a osobito njen lanak 9., neposredno i izravno primjenjiva u pogledu obveza prema kojima se drave lanice od datuma notifikacije te direktive moraju suzdrati od djelovanja u sluaju kad je odreena osoba, vodei se opravdanim oekivanjem, postupila u skladu s odredbama te direktive prije proteka roka u kojemu se drava lanica mora uskladiti s navedenom direktivom. 40. Cilj te direktive analogan je cilju Direktive br. 73/173 u tome to utvruje slina pravila za pripravke koji su namijenjeni koritenju kao boje, lakovi, tiskarska tinta, ljepila i slini proizvodi, a sadre opasne tvari. 41. lanak 12. te Direktive predvia da je drave lanice moraju provesti u roku od 24 mjeseca od njene notifikacije koja se dogodila 9. studenoga 1977. 42. Taj rok jo nije protekao i drave lanice kojima je Direktiva upuena imaju vremena do 9. studenoga 1979. ugraditi odredbe Direktive 77/728 u svoje unutarnje pravne poretke. 43. Iz toga slijedi da e, iz razloga iznesenih u obrazloenju odgovora na prvo pitanje nacionalnoga suda, Direktiva moi proizvoditi uinke opisane u odgovoru na prvo pitanje tek po proteku propisanoga roka, i to ako drava lanica ne postupi prema njenim odredbama, a osobito prema njenome lanku 9. 44. Dok taj datum ne proe, drave lanice ostaju slobodne u tom podruju. 45. Ako je jedna drava lanica ugradila odredbe direktive u svoj unutarnji pravni poredak prije proteka njome propisanoga roka, ta injenica ne moe proizvesti nikakav uinak u pogledu drugih drava lanica. 46. Zakljuno se moe rei da, budui da direktiva, zbog svoje naravi, namee obveze samo dravama lanicama, to znai da se pojedinac ne moe pozvati na naelo "legitimnih oekivanja" prije proteka roka propisanog za njenu provedbu.

87 47. Stoga odgovor na peto pitanje mora biti da Direktiva br. 77/728 Vijea Europskih zajednica od 7. studenoga 1977., a osobito njen lanak 9., ne mogu u odnosu ni na jednog pojedinca koji je postupio u skladu s odredbama te direktive prije proteka roka za prilagodbu propisanog za dravu lanicu proizvesti nikakav uinak koji bi bio takav da ga nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir. [odluka o trokovima izostavljena] S te osnove, Sud u odgovoru na pitanja koja mu je uputio Magistratski kazneni sud u Milanu nalogom od 8. svibnja 1978. presuuje sljedee: 1. Nakon proteka roka utvrenog za provedbu odreene direktive drava lanica ne moe na osobu koja je postupila prema zahtjevima iz te direktive primijeniti svoje unutarnje pravo ako ga jo nije uskladila s direktivom, ak i ako ono predvia kaznene sankcije. 2. Iz sustava to ga je uvela Direktiva br. 73/173 tako proizlazi da, kad je rije o klasifikaciji, pakiranju i oznaavanju otapala, drava lanica ne moe u svoje nacionalno zakonodavstvo uvesti uvjete koji su restriktivniji od onih utvrenih direktivom o kojoj je rije, odnosno koji su ak iscrpniji ili u svakom sluaju drukiji, te da se ta zabrana nametanja nepropisanih ogranienja primjenjuje kako na izravno stavljanje proizvoda u promet na domaem tritu, tako i na uvezene proizvode. 3. Direktiva br. 73/173 mora se interpretirati na nain da nacionalne odredbe ne smiju propisivati da se na ambalai mora nalaziti izjava o prisutnosti sastojaka proizvoda o kojima je rije izvan okvira onoga to je utvreno tom direktivom. 4. Nacionalne odredbe koje izlaze iz okvira onoga to je utvreno Direktivom br. 73/173 u skladu su s pravom Zajednice iskljuivo ako su donesene u skladu s postupkom i formalnostima propisanim lankom 9. te Direktive. 5. Direktiva br. 77/728 Vijea Europskih zajednica od 7. studenoga 1977., a osobito njen lanak 9., ne mogu u odnosu ni na jednog pojedinca koji je postupio u skladu s odredbama te direktive prije proteka roka za prilagodbu propisanog za dravu lanicu proizvesti nikakav uinak koji bi bio takav da ga nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir.

88

Predmet 8/81 Ursula Becker v Finanzamt Mnster-Innenstadt, 1982 [ECR] 53 U ovom predmetu Europski sud nastavio je razvijati svoju praksu vezanu uz izravni uinak direktiva. Sud je pojasnio da, iako direktiva u cjelini dravama lanicama ostavlja iroku diskreciju, one norme direktive koje propisuje jasnu i bezuvjetnu obavezu za drave lanice imaju izravni uinak. Saetak 1. Bilo bi nespojivo s obvezujuim uinkom to ga direktive imaju na temelju lanka 189. Ugovora o EEZ-u kad bi se dotinim osobama naelno onemoguilo pozvati se na obveze koje one nameu. Posebice bi u sluajevima kad su tijela Zajednice direktivom obvezala drave lanice da poduzmu odreeno djelovanje, djelotvornost takve mjere bila umanjena kad bi se osobama onemoguilo da se na nju pozovu u postupku pred Sudom i kad bi se nacionalnim sudovima onemoguilo da je uzmu u obzir kao element prava Zajednice. Stoga se drava lanica koja u propisanom roku nije donijela provedbenu mjeru propisanu direktivom ne moe braniti protiv pojedinaca pozivajui se na vlastiti propust da izvri obveze koje proizlaze iz direktive. Dakle, kad god se odredbe direktive sadrajno gledajui ine bezuvjetnima i dovoljno odreenima, a provedbene mjere nisu donesene u propisanom roku, na te se je odredbe mogue pozvati protiv bilo koje nacionalne odredbe koja nije u skladu s direktivom odnosno u sluaju kad te odredbe definiraju prava koja pojedinci mogu ostvarivati protiv drave. 2. Iako esta direktiva Vijea 77/388 o usklaivanju zakonodavstva drava lanica koje se odnosi na porez na promet dravama lanicama nedvojbeno daje razliite stupnjeve diskrecije glede provedbe nekih njenih odredaba, pojedincima se zbog toga ne moe uskratiti pravo pozivanja na bilo koju odredbu koju je s obzirom na njen konkretan sadraj mogue odvojiti od ope cjeline odredaba, te odvojeno primjeniti. To najnie jamstvo za osobe koje trpe tetu zbog neprovedbe direktive posljedica je obvezujue naravi obveze koju dravama lanicama namee trei stavak lanka 189. Ugovora o EEZ-u. Ta bi obveza postala potpuno nedjelotvorna kad bi se dravama lanicama dopustilo da, zbog svoje neaktivnosti, ponite i one uinke koje odreene odredbe direktive mogu proizvoditi na temelju svoga sadraja. 3. lanak 13. C Direktive 77/388 na drave lanice ni na koji nain ne prenosi pravo postavljanja uvjeta glede izuzea predvienih dijelom B niti ikakvog njihovog ograniavanja. On dravama lanicama samo pridrava pravo da osobama koje imaju pravo na ta izuzea u veoj ili manjoj mjeri dopuste da se same odlue za oporezivanje ako smatraju da je to u njihovome interesu. 4. U sustavu predvienom Direktivom 77/388 osobe koje imaju pravo na izuzee se u trenutku kad to izuzee iskoriste s jedne strane nuno odriu prava na odbitak ulaznog poreza, a s druge strane, budui da su izuzete od plaanja poreza, na osobu koja ih slijedi u lancu isporuke ne mogu prenijeti nikakv teret, tako da to u naelu ne moe utjecati na prava treih osoba. 5. Od 1. sijenja 1979. ugovaratelj kredita koji nije prenio porez na promet osobama koje ga slijede u lancu isporuke mogao se pozvati na odredbu o izuzeu od plaanja tog poreza na poslove ugovaranja kredita iz lanka 13. B (d) 1. Direktive 77/388, ako ta direktiva nije bila provedena, a drava se protiv njega nije mogla pozvati na neprovedbu Direktive.

89

Tekst presude: Obrazloenje 1. Nalogom od 27. studenoga 1980., koji je na Sudu zaprimljen 14. sijenja 1981., Financijski sud (Finanzgericht) u Muensteru uputio je Sudu na prethodno miljenje prema lanku 177. Ugovora o EEZ-u pitanje o tumaenju lanka 13. B (d) 1. este direktive 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklaivanju zakonodavstva drava lanica koje se odnosi na porez na promet zajedniki sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnova ocjene (O.J. 1977, L 145, str. 1) kako bi utvrdio moe li se od 1. sijenja 1979. ta odredba smatrati izravno primjenjivom u Saveznoj Republici Njemakoj s obzirom na injenicu da ta drava lanica nije u propisanom roku donijela mjere potrebne za osiguranje njene provedbe. Pozadina spora 2. Potrebno se prisjetiti da je esta direktiva, koja je donesena 17. svibnja 1977., u svom lanku 1. predvidjela da drave lanice trebaju najkasnije do 1. sijenja 1978. donijeti potrebne zakone, propise i upravne odredbe kako bi svoje sustave poreza na dodanu vrijednost izmijenile u skladu sa zahtjevima Direktive. Odreeni broj drava lanica, ukljuujui i Saveznu Republiku Njemaku, nije uspio u propisanome roku napraviti potrebne izmjene, pa je stoga Vijee, Devetom direktivom, 78/583/EEZ od 26. lipnja 1978. o usklaivanju zakonodavstva drava lanica koje se odnosi na porez na promet (O.J. 1978, L 194, str. 16), za te drave lanice produilo rok utvren lankom 1. este direktive do 1. sijenja 1979. 3. Savezna je Republika Njemaka estu direktivu provela tek donoenjem Zakona od 26. studenoga 1979. (Bundesgesetzblatt I, str. 1953), koji je stupio na snagu 1. sijenja 1980. 4. Iz naloga kojim je predmet upuen Sudu vidljivo je kako je u svojim mjesenim prijavama poreza na promet za razdoblje od oujka do lipnja 1979. tuiteljica u glavnom sporu, koja obavlja samostalnu djelatnost ugovaranja kredita, podnosila zahtjeve za izuzee od plaanja poreza na svoje poslove, tvrdei da je lanak 13. B (d) 1. obvezao drave lanice da od plaanja poreza na dodanu vrijednost inter alia izuzmu i "dodjelu i ugovaranja kredita", te da je ta direktiva dio nacionalnoga prava od 1. sijenja 1979. 5. Na temelju spisa predmeta ini se kako je tuiteljica u glavnom sporu obavijestila Porezni ured (Finanzamt) o iznosu svoga prometa i o ulaznom porezu koji je platila, te u isto vrijeme tvrdila kako ima pravo na izuzee predvieno lankom 13. B (d) 1. Direktive. Stoga je svaki put u odnosu na iznos porezne obveze i odbitak ulaznog poreza navela "NITA". 6. Porezni ured (Finanzamt) nije prihvatio te prijave te je, u privremenim obavijestima o razrezu za mjesece o kojima je rije, zaraunao porez na promet na poslove tuiteljice u glavnom sporu, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom koje tada jo nije bilo izmijenjeno, podlono odbitku ulaznoga poreza. 7. Nakon to joj je odbaen prigovor, tuiteljica u glavnom sporu alila se protiv tih razreza Financijskome sudu (Finanzgericht), pozivajui se na naprijed navedenu odredbu Direktive. 8. U svojoj obrani pred Financijskim sudom, Porezni je ured ustvrdio kako u razdoblju o kojemu je rije esta direktiva jo nije bila provedena u Saveznoj Republici Njemakoj. Uz to je tvrdio kako sve drave lanice dijele miljenje o tome da se lanak 13. B ne moe smatrati

90 odredbom koja stvara izravno primjenjivo pravo, s obzirom na injenicu da je tom odredbom dravama lanicama ostavljena diskreciona sloboda. 9. Radi rjeavanja tog pitanja Financijski je sud Sudu uputio sljedee pitanje: "Je li odredba sadrana u Glavi X., lanku 13. B (d) 1. este direktive Vijea 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklaivanju zakonodavstva drava lanica koje se odnosi na porez na promet zajednikom sustavu poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnova ocjene, glede izuzea poslova ugovaranja kredita od plaanja poreza na promet u Saveznoj Republici Njemakoj postala izravno primjenjivom od 1. sijenja 1979.?" 10. Tuiteljica u glavnom sporu nije imala punomonika u postupku pred Sudom. Njeno je miljenje poduprla Komisija, koja je Sudu podnijela argumente kojima je eljela dokazati da su pojedinci mogli zatraiti koritenje pogodnosti iz lanka 31. B (d) 1. este direktive. 11. Porezni ured i Vlada Savezne Republike Njemake su, s druge strane, iznijeli nekoliko argumenata kojima su eljeli dokazati kako se na odredbu o kojoj je rije nije bilo mogue pozvati u razdoblju prije nego to su u Saveznoj Republici Njemakoj stupile na snagu odgovarajue provedbene odredbe, to jest tijekom porezne godine 1979. Vlada Francuske Republike izrazila je isto miljenje. Bit predmeta 12. Porezni ured, Vlada Savezne Republike Njemake i Vlada Francuske Republike ne osporavaju injenicu da se pojedinci u odreenim okolnostima mogu pozvati na odredbe direktiva, to je jasno iz sudske prakse Suda, ali tvrde kako se takav uinak ne moe pripisati odredbi o kojima je rije u glavnome sporu. 13. Francuska vlada smatra kako je cilj poreznih direktiva postupno uskladiti sustave oporezivanja razliitih nacionalnih sustava, a ne zamijeniti ih sustavom oporezivanja Zajednice. To vai i za estu direktivu koja sadri skup odredaba za koje se uvjeti provedbe u velikoj mjeri preputaju diskrecionoj slobodi drava lanica. S obzirom na osobito veliki broj mogunosti koje su prema Direktivi otvorene dravama lanicama, francuska je vlada miljenja da direktiva u cjelini ne moe proizvoditi nikakve uinke u dravama lanicama prije donoenja mjerodavnih nacionalnih zakonodavnih mjera. 14. U svakom se sluaju, zbog diskrecione slobode, ovlasti i mogunosti koje lanak 13. daje dravama lanicama, odredbama toga lanka ne moe pripisati nikakav izravni uinak. To miljenje dijeli i Vlada Savezne Republike Njemake, 15. Porezni ured, kojega je poduprla Vlada Savezne Republike Njemake, skree pozornost i na koherentnost poreznog sustava uspostavljenog Direktivom, a osobito na probleme koji proizlaze iz lanca oporezivanja, koji je znaajka poreza na dodanu vrijednost. Smatra kako se izuzee poput onoga koje je predvieno lankom 13. B (d) 1. ne moe odvojiti od svoga konteksta, a da se pritom ne poremeti itavi mehanizam poreznoga sustava o kojemu je rije. 16. U odgovoru na te argumente, a u svjetlu sudske prakse Suda o uinku direktiva, problem koji se javio potrebno je razmotriti u vezi sa samom Direktivom i s dotinim sustavom oporezivanja. Uinak direktiva openito

91 17. Prema treemu stavku lanka 189. Ugovora "direktive su, u pogledu rezultata koji se moraju ostvariti, obvezujue za svaku dravu lanicu kojoj su upuene, a odabir oblika i naina ostvarenja tih rezultata preputen je nacionalnim vlastima." 18. Iz te je odredbe jasno kako drave kojima je direktiva upuena imaju obvezu ostvariti odreeni rezultat koji se mora ispuniti prije proteka roka utvrenog samom direktivom. 19. Iz toga slijedi da se uinci direktive, kad god je ona pravilno provedena, proteu na pojedince putem provedbenih mjera koje donese dotina drava lanica (presuda od 6. svibnja 1980. u predmetu 102/79, Commission v Belgium (1980) ECR 1473). 20. Ipak, posebni se problemi javljaju kad drava lanica pravilno ne provede direktivu, a osobito kad se odredbe direktive ne provedu do kraja razdoblja propisanog u tu svrhu. 21. Iz dobro utvrene sudske prakse Suda, kao i iz najnovije presude od 5. travnja 1979. u predmetu 148/78, Pubblico ministero v Ratti (1979) ECR 1629, proizlazi da iako su propisi prema lanku 189. izravno primjenjivi, a time zbog svoje naravi i sposobni proizvoditi izravne uinke, to ne znai da druge kategorije mjera obuhvaene tim lankom nikad ne mogu proizvoditi sline uinke. 22. Bilo bi nespojivo s obvezujuim uinkom to ga direktive imaju na temelju lanka 189. kad bi se dotinim osobama naelno onemoguilo pozvati se na obveze koje one nameu. 23. Posebice bi u sluajevima kad su tijela Zajednice direktivom obvezala drave lanice da poduzmu odreeno djelovanje, djelotvornost takve mjere bila umanjena kad bi se osobama onemoguilo da se na nju pozovu u postupku pred Sudom i kad bi se nacionalnim sudovima onemoguilo da je uzmu u obzir kao element prava Zajednice. 24. Stoga se drava lanica koja u propisanom roku nije donijela provedbenu mjeru propisanu direktivom ne moe braniti protiv pojedinaca pozivajui se na vlastiti propust da izvri obveze koje proizlaze iz direktive. 25. Dakle, kad god se odredbe direktive sadrajno gledajui ine bezuvjetnima i dovoljno odreenima, a provedbene mjere nisu donesene u propisanom roku, na te se je odredbe mogue pozvati protiv bilo koje nacionalne odredbe koja nije u skladu s direktivom odnosno u sluaju kad te odredbe definiraju prava koja pojedinci mogu ostvarivati protiv drave. 26. Pitanjem to ga je Financijski sud postavio Sudu nastoji se utvrditi moe li se za lanak 13. B (d) 1. Direktive smatrati da ima takvu narav. Prema toj odredbi "drave lanice izuzet e sljedee poslove pod uvjetima koje e propisati kako bi osigurale pravilnu i jednostavnu primjenu izuzea i sprijeile svaku mogunost utaje, izbjegavanja ili zlouporabe: (D): 1. Dodjela i ugovaranje kredita ". Sustav predvien Direktivom i kontekst lanka 13. 27. Budui da odreuje izuzetu uslugu i osobu koja ima pravo na izuzee, odredba je sama po sebi dovoljno odreena da se na nju pojedinac moe pozvati te da ju sud moe primijeniti. Meutim, preostaje razmotriti moe li se pravo na izuzee koje se na temelju nje dodjeljuje smatrati bezuvjetnim, uzimajui u obzir opi sustav predvien Direktivom, kontekst u koji se smjeta lanak 13., kao i posebne znaajke sustava oporezivanja u okviru kojega se to izuzee treba primijeniti. 28. Kad je rije o opem sustavu predvienom Direktivom, prvi argument koji je potrebno razmotriti temelji se na injenici da je odredba o kojoj je miljenje zatraio nacionalni sud

92 sastavni dio usklaujue direktive koja u pogledu raznih stvari dravama lanicama daje diskrecionu slobodu koja podrazumijeva ovlasti i mogunosti izbora. 29. Iako esta direktiva dravama lanicama nedvojbeno daje razliite stupnjeve diskrecije glede provedbe nekih njenih odredaba, pojedincima se zbog toga ne moe uskratiti pravo pozivanja na bilo koju odredbu koju je s obzirom na njen konkretan sadraj mogue odvojiti od ope cjeline odredaba, te odvojeno primjeniti. To najnie jamstvo za osobe koje trpe tetu zbog neprovedbe direktive posljedica je obvezujue naravi obveze koju dravama lanicama namee trei stavak lanka 189. Ugovora o EEZ-u. Ta bi obveza postala potpuno nedjelotvorna kad bi se dravama lanicama dopustilo da, zbog svoje neaktivnosti, ponite i one uinke koje odreene odredbe direktive mogu proizvoditi na temelju svoga sadraja. 30. Dakle, nije se mogue pozvati na openitu narav direktive o kojoj je rije i slobodu izbora koju ona, u drugim podrujima, ostavlja dravama lanicama da bi se zanijekao bilo kakav uinak odredbama na koje se sadrajno gledajui mogue u dobru svrhu pozvati pred Sudom ak i ako direktiva kao cjelina nije provedena. 31. Kad je rije o kontekstu u koji se smjeta lanak 13., Porezni ured, kojega su poduprli Vlada Savezne Republike Njemake i Francuska Republika, osobito skree pozornost na slobodu izbora koju dravama lanicama pridrava uvodna reenica dijela B toga lanka, u kojoj se navodi kako e drave lanice priznati pravo na izuzee "pod uvjetima koje e utvrditi kako bi osigurale pravilnu i jednostavnu primjenu izuzea i sprijeile svaku mogunost utaje, izbjegavanja ili zlouporabe". Tvrdi se da, zbog tog dodatka, odredbe o izuzeu sadrane u lanku 13. nisu bezuvjetne. Dakle, na njih se nije mogue pozvati dok se ne utvrde spomenuti uvjeti. 32. U tom je pogledu prvo potrebno primijetiti kako spomenuti "uvjeti" ni na koji nain ne utjeu na definiciju sadraja niti priznatog izuzea. 33. Spomenuti "uvjeti" imaju za cilj osigurati pravilnu i jednostavnu primjenu izuzea. U sporu s poreznim obveznikom koji moe dokazati da se njegov porezni poloaj zapravo moe svrstati u jednu od kategorija izuzea utvrenih u Direktivi, drava se lanica ne moe pozvati na svoj propust donoenja upravo onih odredaba kojima je cilj olakati primjenu toga izuzea. 34. Osim toga, "uvjeti" se odnose na mjere namijenjene sprjeavanju svake mogunosti utaje, izbjegavanja ili zlouporabe. Drava lanica koja nije poduzela mjere predostronosti koje su u tu svrhu potrebne ne moe se braniti vlastitim propustom kako bi poreznome obvezniku odbila priznati izuzee koje on moe legitimno traiti prema Direktivi, osobito zbog toga to, u pomanjkanju posebnih odredaba o tom pitanju, nema niega to bi tu dravu sprijeilo da primijeni bilo koju mjerodavnu odredbu svoga opeg poreznog zakonodavstva namijenjenu suzbijanju utaje poreza. 35. Argument koji se zasniva na uvodnoj reenici lanka 13. B mora se stoga odbiti. 36. U potporu miljenju da se na odredbu o kojoj je rije nije mogue pozvati, Porezni ured, Vlada Savezne Republike Njemake i Francuska Republika upuuju i na dio C lanka 13. koji glasi kako slijedi: "Mogunost izbora. Drave lanice mogu poreznim obveznicima dati mogunost izbora glede oporezivanja u sluaju: (b) poslova obuhvaenih dijelom B (d) Drave lanice mogu ograniiti opseg tog prava izbora, te e utvrditi pojedinosti njegove primjene". 37. Njemaka vlada naglaava kako je mogunost izbora predviena tom odredbom "pridrana za drave lanice" i kako je Savezna Republika Njemaka tu ovlast iskoristila tek u lanku 9. provedbenoga zakona. Nije doputeno unaprijed iskljuiti tu pravnu mogunosti

93 izbora. Njemaka vlada tvrdi kako se, s obzirom na to da je ta ovlast pridrana za drave lanice i na mogunost ograniavanja opsega prava izbora i utvrivanja pojedinosti njegove primjene koje ona podrazumijeva, ne moe se smatrati kako odredba na koju se tuiteljica u glavnom sporu predstavlja bezuvjetno pravilo. 38. Tvrdnje koje idu tu tom smjeru temelje se na netonom shvaanju znaenja lanka 13. C. Na temelju ovlasti koje ta odredba na nju prenosi, drava lanica moe dopustiti osobama koje imaju pravo na izuzea predviena direktivom da se odreknu svog prava na izuzee u svim sluajevima ili u odreenim granicama ili podlono odreenim iscrpnim pravilima. Treba, meutim, naglasiti kako naprijed spomenuta odredba predvia da, u sluaju kad drava lanica upotrijebi tu ovlast, ostvarivanje prava izbora koje je priznato uz te uvjete predstavlja pitanje o kojemu odluuje sam porezni obveznik, a ne drava. 39. Iz toga slijedi da lanak 13. C na drave lanice ni na koji nain ne prenosi pravo postavljanja uvjeta glede izuzea predvienih dijelom B, niti ikakvoga njihovog ograniavanja. On dravama lanicama samo pridrava pravo da osobama koje imaju pravo na ta izuzea u veoj ili manjoj mjeri dopuste da se same odlue za oporezivanje ako smatraju da je to u njihovome interesu. 40. Iz tog razloga odredba na koju su se pozvali Porezni ured i Vlada Savezne Republike Njemake da bi dokazali uvjetovanost izuzea nije mjerodavna za poloaj poreznoga obveznika koji je jasno iskazao svoju namjeru da iskoristi izuzee priznato direktivom, jer izraavanje te namjere nuno iskljuuje ostvarivanje prava izbora predvienog lankom 13. C. Sustav poreza na dodanu vrijednost 41. U potporu miljenju da se pojedinci ne mogu pozvati na lanak 13. B (d) 1., Porezni ured, kojega je poduprla Vlada Savezne Republike Njemake, iznosi razne iscrpne argumente na temelju posebnih znaajki dotinoga poreznog sustava, a to je lanac oporezivanja koji je svojstven porezu na dodanu vrijednost i koji proizlazi iz mehanizma prava na odbitak. Porezni ured smatra kako prekidanje tog lanca uinkom izuzea moe imati negativne posljedice za interese kako same osobe koja je izuzeta od plaanja poreza, tako i poreznih obveznika koji ga slijede ili mu ak prethode u lancu isporuke. Porezni ured skree pozornost i na komplikacije koje bi mogle nastati za porezne vlasti zbog primjene odredaba direktive prije ikakve prilagodbe mjerodavnoga nacionalnog prava. 42. U vezi s time, Porezni ured prvo tvrdi kako bi, ovisno o okolnostima, izuzee predvieno direktivom moglo ii na tetu samoj osobi koja na njega ima pravo, ako prua usluge poreznim obveznicima koji ispunjavaju uvjete za odbitak. tete mogu nastati i za osobu koja iskoristi izuzee, u sluaju korekcije odbitaka za kapitalna dobra koja se prema lanku 20. Direktive mogu izvriti tijekom razdoblja od pet godina. Porezni ured spominje i tekoe koje mogu proizii iz primjene odredaba koje se odnose na izdavanje rauna iz lanka 22. (3) (b) Direktive, prema kojima se na raunima koji se odnose na oporezive isporuke usluga mora jasno iskazati iznos poreza na dodanu vrijednost. Prema lanku 21. (1) (c), u sluaju izuzetih isporuka usluga takvo iskazivanje dovodi do neovisne porezne obveze. U skladu s lankom 17. (2), primatelj isporuenih usluga ne moe ni pod kojim uvjetima oduzeti porez koji se duguje prema toj odredbi kao ulazni porez. Stoga, priznanje izuzea predstavlja znaajan nedostatak za ugovaratelje kredita koji su izdali raune na kojima je iskazan iznos poreza. 43. Porezni ured osobito stavlja naglasak na poremeaj uzrokovan injenicom da bi se izuzee moglo traiti a posteriori, na tetu poreznih obveznika koji su u poslovnom odnosu s osobom izuzetom od plaanja poreza, te ju u lancu poslova bilo slijede ili joj prethode.

94 44. U tom je pogledu potrebno istaknuti kako se u sustavu predvienom direktivom osobe koje imaju pravo na izuzee u trenutku kad to izuzee iskoriste s jedne strane nuno odriu prava na odbitak ulaznog poreza, a s druge strane, budui da su izuzete od plaanja poreza, na osobu koja ih slijedi u lancu isporuke ne mogu prenijeti nikakav teret, tako da to u naelu ne moe utjecati na prava treih osoba. 45. Argumenti koje su iznijeli Porezni ured i Savezna Republika Njemaka glede remeenja uobiajenog obrasca prijenosa obveze poreza na dodanu vrijednost su prema tome neutemeljeni ako je porezni obveznik izrazio namjeru iskoristiti mogunost izuzea priznatog Direktivom, te snositi posljedice svoga izbora. 46. I konano, kad je rije o argumentu to ga je iznio Porezni ured glede poremeaja koji nastaje kad porezni obveznici trae izuzee prema Direktivi a posteriori, potrebno je primijetiti kako taj prigovor nije relevantan za sluaj poreznog obveznika koji je zatraio pogodnost izuzea prilikom podnoenja porezne prijave i koji zbog toga ne zaraunava porez primateljima svojih usluga, pa to ne utjee na tree osobe. 47. U pogledu administrativnih tekoa openitije naravi koje bi navodno mogle nastati zbog primjene izuzea predvienog Direktivom, u situaciji kad porezno zakonodavstvo i upravna praksa jo nisu prilagoeni na nain da uzmu u obzir nove imbenike koje uvodi pravo Zajednice, dovoljno je istaknuti da kad bi se takve tekoe javile, one bi bile posljedica neprovedbe Direktive o kojoj je rije od strane drave lanice u roku koji je u tu svrhu propisan. Posljedice te situacije moraju snositi upravna tijela i one se ne mogu prebaciti na porezne obveznike koji se oslanjaju na ispunjenje tono odreene obveze koju ta drava ima prema pravu Zajednice od 1. sijenja 1979. 48. Iz naprijed navedenog proizlazi da se moraju odbiti i argumenti izneseni glede sustava oporezivanja koji je predmet Direktive. 49. Sud, stoga, na postavljeno mu pitanje odgovora da se nakon 1. sijenja 1979. ugovaratelj kredita koji nije prenio porez na promet osobama koje ga slijede u lancu isporuke mogao pozvati na odredbu o izuzeu od plaanja tog poreza na poslove ugovaranja kredita iz lanka 13. B (d) 1. este direktive Vijea od 17. svibnja 1977. o usklaivanju zakonodavstva drava lanica koje se odnosi na porez na promet zajednikom sustavu poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnova ocjene, ako ta direktiva nije bila provedena, a drava se protiv njega nije mogla pozvati na neprovedbu Direktive. [Odluka o trokovima izostavljena] Izreka S tog osnova Sud u odgovoru na pitanja koja mu je postavio Financijski sud u Muensteru nalogom od 27. studenoga 1980. presuuje sljedee: Nakon 1. sijenja 1979. ugovaratelj kredita koji nije prenio porez na promet osobama koje ga slijede u lancu isporuke mogao se pozvati na odredbu o izuzeu od plaanja tog poreza na poslove ugovaranja kredita iz lanka 13. B (d) 1. este direktive Vijea 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklaivanju zakonodavstva drava lanica koje se odnosi na porez na promet

95 zajednikom sustavu poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnova ocjene, ako ta direktiva nije bila provedena, a drava se protiv njega nije mogla pozvati na neprovedbu Direktive.

96

Predmet 152/84 Marshall [1986] ECR 723 Predmet Marshall vaan je jer je Europski sud nagovijestio da direktive ne mogu imati horizontalni izravni uinak, odnosno, da se fizike i pravne osobe ne mogu na njih pozivati u sporovima koje vode protiv drugih fizikih i pravnih osoba. Pri tome je Europski sud iroko interpretirao koncept drave, smatrajui da je konkretni pravni odnos vertikalan. Tekst presude: 1. Odlukom od 12. oujka 1984. koju je Sud zaprimio 19. lipnja 1984., albeni sud Engleske i Walesa uputio je Sudu na prethodno miljenje temeljem lanka 177 (234) UEZ dva pitanja o interpretaciji Direktive Vijea br. 76/207/EEC od 9. veljae 1976. o provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama u pogledu pristupa zaposlenju, profesionalnom usavravanju i napredovanju, te o uvjetima na radu (O.J. 1976., L39, p.40) 2. Pitanja su postavljena tijekom postupka izmeu gospoice M. H. Marshall (dalje u tekstu tuiteljica) i Southampton and South-West Hampshire Area Health Authority (Teaching) (dalje u tekstu tuenik) o pitanju je li otkaz uruen tuiteljici u skladu s lankom 6(4) Zakona o spolnoj diskriminaciji iz 1975. i s pravom Zajednice. 3. Tuiteljica, roena 4. veljae 1918. bila je zaposlena kod tuenika od lipnja 1966. do oujka 1980. Od 23. svibnja 1974. radila je temeljem ugovora o radu kao via dijetetiarka. 4. Na dan 31. oujka 1980., odnosno, priblino etiri tjedna nakon to je napunila 62 godine ivota, tuiteljici je uruen otkaz, bez obzira na injenicu da je izrazila elju da nastavi radni odnos do 65 godina ivota, odnosno, do 4. veljae 1983. 5. Kako proizlazi iz zahtjeva za odluku o prethodnom pitanju, jedini razlog za otkaz bila je injenica da je tuiteljica ena koja je navrila "dob za umirovljenje" koju tuenik primjenjuje na ene. 6. S time u vezi, iz dokumenata kojima raspolae sud, ini se da tuenik od 1975. godine slijedi opu politiku prema kojoj je "uobiajena dob za umirovljenje ona u kojoj se poinju isplaivati mirovine iz sustava mirovinskog obrazovanja." albeni sud istie da, iako ugovor o radu koji je zakljuila tuiteljica ne spominje izriito tu politiku, ona predstavlja implicitni dio ugovora." 7. lanci 27(1) i 28(1) Zakona o socijalnoj sigurnosti iz 1975., zakonodavstva Ujedinjenog Kraljevstva koje ureuje mirovine, propisuju da dravne mirovine pripadaju mukarcima koji navre 65 i enama koje navre 60 godina ivota. Zakonodavstvo ne namee nikakvu obavezu umirovljenja u dobi u kojoj se stjee pravo na primanje dravne mirovine. Ako zaposlenik nastavi raditi nakon te dobi, isplata dravne mirovine, ili mirovine koja se isplauje temeljem nekog drugog mirovinskog aranmana, se odgaa. 8 Meutim, tuenik je bio spreman, prema svojoj apsolutnoj diskreciji, odrei se svoje politike umirovljenja u odnosu na odreenog pojedinca, u odreenim okolnostima, i u stvari

97 se uzdrao od primjene navedene politike prema tuiteljici na nain da ju je zadrao u radnom odnosu tijekom dvije godine koje su uslijedile nakon to je navrila dob od 60 godina. 9. Imajui u vidu da je pretrpjela financijsku tetu koja se sastoji od razlike izmeu njene zarade kao zaposlenice tuenika i njene mirovine, te s obzirom da je izgubila zadovoljstvo koje je imala obavljajui svoj posao, tuiteljica je podnijela tubu protiv tuenika pred Industrijskim sudom. Pri tome je isticala da joj urueni otkaz, na dan i iz razloga koje navodi tuenik, predstavlja diskriminatorno postupanje temeljem spola izvreno od strane tuenika, te sukladno tome, nezakonitu diskriminaciju suprotnu Zakonu o spolnoj diskriminaciji i pravu Zajednice. 10. Industrijski sud odbio je zahtjev tuiteljice u mjeri u kojoj se temelji na povredi Zakona o spolnoj diskriminaciji, budui da l. 6(4) tog zakona doputa diskriminaciju utemeljenu na spolu, ukoliko nastaje temeljem "odredaba koje se odnose na umirovljenje"; Industrijski sud zauzeo je shvaanje da tuenikova opa politika predstavlja takvu odredbu. Meutim, Industrijski sud prihvatio je zahtjev tuiteljice da je povrijeeno naelo jednakog postupanja propisano Direktivom 76/207. 11. Odluujui povodom albe, albeni radni sud potvrdio je presudu prvostupanjskog suda o prvoj, ali je ukinuo odluku o drugoj toci, obrazlaui to na nain da, iako je otkaz povrijedio naelo jednakog postupanja propisano gore navedenom Direktivom, pojedinac se ne moe pozivati na takvu povredu pred sudom ili suditem u Ujedinjenom Kraljevstvu. 12. Tuiteljica se protiv te odluke alila albenom sudu. Istiui da je tuenik osnovan temeljem l. 8(1)A(B) Zakona o dravnoj zdravstvenoj slubi iz 1977. godine, te je stoga "emanacija drave", albeni sud uputio je slijedea prethodna pitanja Europskom sudu: (1) "Je li davanje otkaza tuenika tuiteljici temeljem politike (koju tuenik primjenjuje), nakon to je navrila 60 godina ivota, te temeljem iskljuivog razloga to je tuiteljica ena koja je navrila uobiajenu dob za odlazak u mirovinu koja se primjenjuje na ene, akt diskriminacije koji je zabranjen Direktivom o jednakom postupanju. (2) Ukoliko je odgovor na pitanje (1) potvrdan, moe li se tuiteljica u okolnostima ovog sluaja pozivati na Direktivu o jednakom postupanju pred nacionalnim sudovima ili suditima, bez obzira na nekonzistentnost (ako postoji) izmeu Direktive i l. 6(4) Zakona o spolnoj diskriminaciji." Relevantne pravne odredbe 13. l. 1(1) Direktive 76/207 propisuje: "Cilj ove Direktive je da u dravama lanicama provede naelo jednakog postupanja prema mukarcima i enama u pogledu pristupa zaposlenju, ukljuujui napredovanje, profesionalnom usavravanju, te u pogledu uvjeta na radu te, pod uvjetima navedenima u paragrafu (2), socijalne sigurnosti. To se naelo naziva "naelom jednakog postupanja." 14. l. 2(1) Direktive propisuje: "naelo jednakog postupanja znai da ne smije biti nikakve diskriminacije temeljem spola, bilo izravno, bilo posredno, posebice uzimanjem u obzir branog ili obiteljskog stanja."

98 15. l. 5(1) Direktive propisuje: "Primjena naela jednakog postupanja s obzirom na uvjete na radu, ukljuujui i uvjete koji ureuju otkaz, znai da se mukarcima i enama moraju jamiti isti uvjeti, bez diskriminacije temeljem spola." l. 5(2) Direktive propisuje: "U ostvarenju tog cilja drave lanice moraju poduzeti mjere koje su nune da se osigura da: (A) se ukinu svi zakoni, uredbe i administrativni propisi suprotni naelu jednakog postupanja; (B) se sve odredbe suprotne naelu jednakog postupanja koje su sadrana u kolektivnim ugovorima, individualnim ugovorima o radu, unutarnjim pravilima poduzea ili u pravilima koja ureuju samostalna zanimanja ili profesije ukinu, odnosno, da se mogu proglasiti nitavima, ili izmijeniti; (C) Zakoni, uredbe i administrativni propisi suprotni naelu jednakog postupanja moraju se izmijeniti kada razlog zatite koji ih je izvorno inspirirao vie nije opravdan; kada se sline odredbe ukljue u kolektivne ugovore, od radnika i uprave mora se zatraiti potrebna izmjena."

16 l. 1(2) Direktive propisuje: "U cilju osiguravanja postupne provedbe naela jednakog postupanja u stvarima socijalne sigurnosti, Vijee e, djelujui temeljem prijedloga Komisije, prihvatiti odredbe koje odreuju sadraj, opseg i nain njegove provedbe." 17. Temeljem posljednje navedene odredbe Vijee je prihvatilo Direktivu 79/7/EEC od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama u stvarima socijalne sigurnosti (O.J. 1979, L6, p.24) koje su drave lanice prema njenom l. 8(1) morale prenijeti u svoje nacionalno pravo u roku od 6 godina nakon notifikacije. Direktiva se, prema l. 3(1) primjenjuje na: (A) Zakonske aranmane koji pruaju zatitu od slijedeih rizika: bolesti, invaliditeta, starosti, nezgoda na radu i profesionalnih oboljenja, nezaposlenosti; (B) Socijalnu pomo, u mjeri u kojoj joj je namjera dopuna ili zamjena zakonskim aranmanima koji se navode ad (A)." 18. Prema l. 7(1) Direktiva se primjenjuje: "... ne utjeui na pravo drava lanica da iz njenog dosega iskljue: (A) Odreivanje dobi za stjecanje mirovine za potrebe dodjele starosne mirovine, te mogue posljedice na druga socijalna prava;" (...) 19. S obzirom na sustav socijalnog osiguranja na radu, l. 3(3) Direktive propisuje da e, u cilju osiguranja provedbe naela jednakog postupanja u takvim sustavima, "... Vijee, postupajui temeljem prijedloga Komisije, prihvatiti odredbe koje odreuju sadraj, doseg i nain njegove primjene." Na dan 5. svibnja 1983., Komisija je podnijela Vijeu prijedlog Direktive o provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama temeljem sustava socijalnog osiguranja na radu (O.J. 1983. C 134, p.7). Predloena Direktiva bi se, prema l. 2(1), primjenjivala na " prava ija je svrha dopuna ili zamjena prava koja propisuju zakonski sustavi socijalnog osiguranja." Vijee se jo nije oitovalo o tom prijedlogu.

99 20. Pored tuiteljice i tuenika, svoja zapaanja Sudu su podnijeli Ujedinjeno Kraljevstvo i Komisija. Prvo pitanje 21. Prvim pitanjem albeni sud eli utvrditi mora li se, ili ne, l. 5(1) Direktive 76/207 interpretirati u smislu da opa politika otkazivanja koju slijedi dravna vlast, a koja [politika] ukljuuje otkaz eni iskljuivo zbog toga to je navrila ili prela dob koja je kvalificira za dravnu mirovinu, a ta je dob temeljem nacionalnog zakonodavstva razliita za mukarce i ene, predstavlja diskriminaciju prema spolu koja je suprotna toj Direktivi. 22. Tuiteljica i Komisija smatraju da je na prvo pitanje potrebno odgovoriti potvrdno. 23. Kako navodi tuiteljica, navedena granica ivotne dobi spada u pojam "uvjeti na radu" u smislu l. 181) i 5(1) Direktive 76/207. iroka interpretacija tog pojma, prema njenom shvaanju, opravdana je u svjetlu jednog od ciljeva Ugovora o EEZ, i to da se " omogui stalno poboljanje ivotnih i radnih uvjeta naroda drava lanica", te u svjetlu teksta zabrane diskriminacije to propisuju gore navedeni lanci Direktive 76/207, te l. 7(1) Uredbe Vijea br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika u Zajednici (O.J., posebno englesko izdanje 1968 (II) p. 475). 24. Tuiteljica nadalje istie da eliminacija diskriminacije temeljem spola ini dio pravnog korpusa temeljnih ljudskih prava i stoga dio opih naela prava Zajednice. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, ta temeljna naela moraju se interpretirati iroko i, s druge strane, sve iznimke, poput rezerve koju propisuje l. 1(2) Direktive 76/207 u pogledu socijalne sigurnosti, moraju se interpretirati restriktivno. 25. Dodatno, tuiteljica smatra da iznimka koju propisuje l. 7(1) Direktive 79/7 u odnosu na odreivanje dobi za odlazak u mirovinu u svrhu starosne mirovine nije bitna jer, za razliku od predmeta 19/81 (Burton v. British Railways Board [1982] ECR 555), ovaj se predmet ne odnosi na odreivanje dobi za odlazak u mirovinu. tovie, u ovom predmetu ne postoji veza izmeu ugovorom odreene dobi za odlazak u mirovinu i dobi u kojoj se stjee pravo na mirovinu iz sustava socijalnog osiguranja.

26. Komisija naglaava da niti tuenikova politika zapoljavanja, niti dravni sustav socijalnog osiguranja ne ini odlazak u mirovinu obaveznim im osoba navri dob za stjecanje mirovine. Upravo suprotno, odredbe nacionalnog zakonodavstva uzimaju u obzir sluaj kontinuiranog rada nakon uobiajene dobi za stjecanje mirovine. U takvim okolnostima bilo bi teko opravdati davanje otkaza eni iz razloga koji se temelje na njenom spolu i dobi. 27. Komisija se takoer poziva na injenicu da je Sud priznao da jednako postupanje prema mukarcima i enama predstavlja temeljno naelo prava Zajednice. 28. Tuenik, suprotno tome, istie da se mora uzeti u obzir, u skladu s predmetom Burton, vezu za koju tvrdi da postoji, izmeu dobi za odlazak u mirovinu koju je odredio u kontekstu svoje politike otkazivanja i dob u kojoj se stjee pravo na starosnu mirovinu temeljem dravnog sustava socijalne sigurnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu. Propisivanje razliite dobi za obavezni prekid ugovora o radu odraava samo najniu dob koju odreuje taj sustav,

100 budui da muki zaposlenici smiju nastaviti s radom dok ne navre 65 godina, upravo iz razloga to oni nisu zatieni odredbama o dravnoj mirovini prije nego to navre tu dob, dok zaposlenice ene imaju mogunost koristiti se tom zatitom od 60. godine ivota. 29. Tuenik smatra da odredba o dravnoj mirovini predstavlja aspekt socijalne sigurnosti i stoga ne spada u doseg Direktive 76/207, be Direktive 79/9 koja ostavlja dravama lanicama pravo da propiu razliitu dob svrhu odreivanja prava na dravnu mirovinu. udui da je situacija ista kao i u predmetu Burton, odreivanje razliite dobi za odlazak u mirovinu ugovorom o radu u vezi s razliitom najniom dobi za stjecanje mirovine za mukarce i ene, temeljem nacionalnog zakonodavstva, ne predstavlja nezakonitu diskriminaciju koja bi bila suprotna pravu Zajednice. 30. Ujedinjeno Kraljevstvo, koje takoer zauzima isto shvaanje, istie da postupanje moe biti diskriminatorno ak i u pogledu razdoblja nakon odlaska u mirovinu, onda kada postupanje o kojemu je rije, nastaje izvan radnog odnosa, ili kada se radni odnos nastavlja i nakon uobiajene dobi za odlazak u mirovinu koja je utvrena ugovorom [o radu]. 31. Ujedinjeno Kraljevstvo istie, da u okolnostima ovog sluaja, ne postoji diskriminacija u uvjetima na radu, budui da razliito postupanje izvire iz uobiajene dobi za odlazak u mirovinu, koja je povezana s razliitom dobi u kojoj se stjee pravo na dravnu mirovinu. 32. Sud, na prvom mjestu, primjeujeda se pitanje interpretacije koje mu je upueno ne odnosi na pristup zakonskim ili profesionalnim mirovinskim sustavima, odnosno, na uvjete za isplatu starosne mirovine, ve na odreivanje granice za odlazak u starosnu mirovinu u vezi s prekidom rada temeljem ope politike koja se primjenjuje na otkaze. Stoga se pitanje odnosi na uvjete koji se primjenjuju na otkaz i treba ga razmatrati u okviru Direktive br. 76/207. 33. l. 5(1) Direktive br. 76/207 propisuje da primjena naela jednakog postupanja u pogledu uvjeta na radu, ukljuujui i uvjete koji se primjenjuju na otkaz, znai da mukarcima i enama moraju biti zajameni jednaki uvjeti bez diskriminacije utemeljene na spolu. 34. U svojoj odluci u predmetu Burton, Sud je ve rekao da se pojmu "otkaz" koji je sadran u toj odredbi mora dati iroko znaenje. Sukladno tome, dobna granica za obavezni otkaz radnika temeljem ope politike poslodavca koja se primjenjuje na umirovljenje, spada u pojam "otkaz" interpretiran na taj nain, ak ako otkaz podrazumjeva pravo na mirovinu. 35. Kako je Sud naglasio u svojoj odluci u predmetu Burton, l. 7 Direktive 79/7 izriito propisuje da ta Direktiva ne iskljuuje pravo drava lanica da iz njenog dosega isljue odreivanje dobi za stjecanje mirovine u svrhu dodjeljivanja starosne mirovine, te mogue posljedice za druga socijalna prava koja spadaju u sustav socijalnog osiguranja. Sud je stoga priznao da prava koja su povezana s nacionalnim sustavom koji propisuje razliitu najniu dob za odlazak u mirovinu za mukarce i ene moe biti izvan dosega ranije spomenute obaveze. 36. Meutim, imajui u vidu temeljnu vanost naela jednakog postupanja koje je Sud potvrdio u brojnim prilikama, l. 1(2) Direktive 76/207, koji iskljuuje stvari socijalne sigurnosti iz dosega te Direktive, mora se interpretirati usko. Sukladno tome, iznimka od zabrane diskriminacije temeljem spola koju propisuje l. 7(1) (A) Direktive 79/7, primjenjuje se iskljuivo na odreivanje dobi za odlazak u mirovinu u svrhu dodjeljivanja starosne mirovine i moguih posljedica na druga prava.

101 37. S time u vezi mora se naglasiti da se, s obzirom da se iznimka propisana l. 7 Direktive 79/7 odnosi na posljedice koje dob za odlazak u mirovinu ima za prava iz socijalnog osiguranja, ovaj predmet odnosi na otkaz u smislu l. 5 Direktive br. 76/207. 38. Sukladno tome, odgovor na prvo pitanje koje je Sudu uputio albeni sud mora biti da se l. 5(1) Direktive br. 76/207 mora interpretirati u smislu da opa politika otkaza koja ukljuuje otkaz eni iskljuivo zbog toga to je navrila dob koja je kvalificira za dravnu mirovinu, a ta dob je, prema nacionalnom zakonodavstvu razliita za mukarce i za ene, predstavlja diskriminaciju utemeljenu na spolu suprotnu toj direktivi. Drugo pitanje 39. Budui da je na prvo pitanje odgovoreno potvrdno, potrebno je razmotriti mogu li se pojedinci pred nacionalnim sudovima i suditima pozivati na l. 5(1) Direktive 76/207. 40. Tuiteljica i Komisija smatraju da na to pitanje treba odgovoriti potvrdno. Oni posebice istiu, u pogledu l. 2(1) i 5(1) Direktive br. 76/207, da su te odredbe dovoljno jasne da bi omoguile nacionalnim sudovima da ih primjenjuju bez zakonodavne intervencije drava lanica, u najmanju ruku, kada je rije o izravnoj diskriminaciji. 41. U prilog tom shvaanju tuiteljica istie da direktive mogu dodjeljivati pojedincima subjektivna prava na koja se oni mogu pozivati izravno pred sudovima drava lanica; nacionalni sudovi zbog obvezujue snage direktiva, u vezi s lankom 5 Ugovora o EEZ [sada l. 10 Ugovora o EZ], imaju obavezu priznati uinak odredbama direktiva, kada je to mogue, posebice kada interpretiraju ili primjenjuju relevantne odredbe nacionalnog prava (odluka od 10. travnja 1984. u predmetu 14/83, Von Colson and Kamman v. Land Nordrhein-Westfalen [1984] ECR 1891). Kada izmeu nacionalnog prava i prava Zajednice postoji nesklad koji ne moe biti otklonjen takvom interpretacijom, tuiteljica smatra da nacionalni sud ima obvezu odredbu nacionalnog prava koja je suprotna direktivi proglasiti neprimjenjivom 42. Komisija je miljenja da su odredbe l. 5(1) Direktive 76/207 dovoljno jasne i bezuvjetne da bi se na njih moglo pozivati pred nacionalnim sudom. One se stoga mogu primjeniti nasuprot l. 6(4) Zakona o spolnoj diskriminaciji ija se primjena, kako proizlazi iz odluka albenog suda proirila na pitanje obaveznog umirovljenja, te je stoga postao neuinkovit u svrhu spreavanja otkaza utemeljenih na razliitoj dobi za odlazak u mirovinu za mukarce i ene. 43. Tuenik i Ujedinjeno Kraljevstvo, nasuprot tome, predlau da se na drugo pitanje odgovori odrijeno. Oni priznaju da direktiva moe, u odreenim posebnim okolnostima, imati izravni uinak protiv drave lanice u mjeri u kojoj se drava ne moe oslanjati na svoj vlastiti propust da ispuni obavezu propisanu direktivom. Meutim, oni smatraju, da direktiva nikada ne moe nametati obaveze izravno pojedincima, te da moe imati izravni uinak samo u odnosu na dravu lanicu u svojstvu javne vlasti [iure imperii], a ne na dravu kao poslodavca [iure gestionis]. Kao poslodavac drava se ne razlikuje od privatnih poslodavaca. Stoga ne bi bilo ispravno stavljati osobe zaposlene kod drave u bolji poloaj od onih koji su zaposleni kod privatnog poslodavca. 44. U vezi s pravnim poloajem tuenikovih zaposlenika, Ujedinjeno Kraljevstvo istie da su oni u istom poloaju kao i zaposlenici privatnih poslodavaca. Iako, prema ustavnom pravu Ujedinjenog Kraljevstva, zdravstvene vlasti osnovane temeljem Zakona o dravnoj

102 zdravstvenoj slubi iz 1977., s izmjenama temeljem Zakona o zdravstvenim uslugama iz 1980. i drugim amandmanima, predstavljaju tijela Krune, a njihovi su zaposlenici slubenici Krune, ipak se upravljanje Dravnom zdravstvenom slubom od strane zdravstvenih vlasti smatra odvojenim od sredinje dravne uprave, te se njeni zaposlenici ne smatraju javnim slubenicima. 45. Konano, i tuenik i Ujedinjeno Kraljevstvo zauzimaju shvaanje da odredbe Direktive 76/207 nisu niti bezuvjetne niti dovoljno jasne i precizne da bi mogle imati izravni uinak. Direktiva predvia odreeni broj moguih iznimaka ije detalje imaju propisati drave lanice. Nadalje, tekst l. 5 je dosta neprecizan i iziskuje prihvaanje mjera za svoju provedbu. 46. Potrebno je podsjetiti da, u skladu s dobro ustaljenom praksom Suda (posebice odlukom od 19. sijenja 1982. u predmetu 8/81 Becker v. Finanzamt Mnster-Innenstadt [1982] ECR 53), uvijek kada su odredbe Direktive, u pogledu predmeta koji ureuju, bezuvjetne i dovoljno precizne, na te se odredbe pojedinci mogu pozivati protiv drave, kada ta drava propusti provesti direktivu u nacionalnom pravu do isteka roka propisanog za provedbu direktive, ili kada [drava] propusti provesti direktivu na ispravan nain. 47. To shvaanje temelji se na argumentu da bi tvrditi, u naelu, da se oni na koje se direktiva odnosi ne mogu pozivati na njome propisane obaveze bilo u suprotnosti s obvezatnom snagom koju l. 189 [Ugovora o EEZ, sada l. 249 Ugovora o EZ] dodjeljuje direktivama. Iz toga Sud izvodi da se drava lanica koja u zadanom roku nije prihvatila provedbene mjere koje nalae direktiva, ne moe, protiv pojedinaca, pozivati na svoj vlastiti propust da ispuni obaveze koje direktiva propisuje. 48. U pogledu argumenta da se pojedinci ne mogu pozivati na direktivu, mora se naglasiti da prema l. 189 Ugovora o EEZ, obavezna snaga direktiva, koja predstavlja osnovu za mogunost pozivanja na direktivu pred nacionalnim sudom, postoji samo u odnosu na svaku dravu lanicu kojoj je [direktiva] upuena. Slijedi da direktiva, sama po sebi, ne moe nametati obaveze pojedincima, te da se protiv takve osobe, same po sebi, ne moe pozivati na odredbe direktive. Stoga je u ovom sluaju potrebno ispitati moe li se za tuenika smatrati da je djelovao u svojstvu pojedinca. 49. S time u vezi potrebno je ukazati da kada se osoba ukljuena u sudski postupak moe pozivati na direktivu protiv drave, ona to moe uiniti bez obzira na svojstvo u kojemu drava nastupa, bez obzira nastupa li kao poslodavac ili kao dravna vlast. U oba je sluaja nuno sprijeiti da se drava okoristi svojim vlastitim propustom da ispuni obaveze propisane pravom Zajednice. 50. Zadaa je nacionalnog suda da primjeni ovo shvaanje na okolnosti svakog pojedinog sluaja; meutim, albeni sud je naveo u zahtjevu za prethodno pitanje, da je tuenik Southampton and South West Hampshire Area Health Authority (teaching) javna vlast. 51. Argument koji istie Ujedinjeno Kraljevstvo, da bi mogunost pozivanja na odredbe direktive protiv tuenika koji djeluje u svojstvu dravnog tijela dalo povoda arbitrarnom i nepravednom razlikovanju izmeu prava dravnih zaposlenika i prava privatnih zaposlenika, ne navodi na drugaiji zakljuak. Takvo razlikovanje moglo se lako izbjei da je drava lanica o kojoj se radi ispravno provela direktivu u nacionalno pravo.

103 52. Konano, u vezi s pitanjem moe li se odredba l. 5(1) Direktive 76/207 koja primjenjuje naelo jednakog postupanja propisano l. 2(1) iste Direktive, smatrati, u mjeri u kojoj je rije o njenom sadraju, bezuvjetnom i dovoljno preciznom da bi se na nju pojedinci mogli pozivati protiv drave, mora se rei da ta odredba, sama po sebi, zabranjuje svaku diskriminaciju utemeljenu na spolu u pogledu uvjeta na radu koji ureuju otkaz i to na openiti nain i jednoznano. Ta odredba je stoga dovoljno precizna da bi se na nju mogli pozivati pojedinci i da bi je nacionalni sudovi mogli primjenjivati. 53. Kao slijedee, nuno je razmotriti moe li se zabrana diskriminacije koju propisuje Direktiva smatrati bezuvjetnom, u svjetlu iznimaka koje su njome propisane, te u svjetlu injenice da, prema l. 5(2) Direktive, drave lanice moraju donijeti mjere koje su nune da se osigura primjena naela jednakog postupanja u kontekstu nacionalnog prava. 54. Prvo, u pogledu rezerve sadrane u l. 1(2) Direktive 76/207 koja se odnosi na primjenu naela jednakog postupanja u stvarima socijalne sigurnosti, mora se primijetiti da, iako rezerva ograniava doseg direktive ratione materiae, ona ne propisuje nikakve uvjete u pogledu primjene tog naela u podruju njegove primjene, a posebice ne u odnosu na l. 5 Direktive. Slino tome, iznimke od Direktive 76/207 propisane njenim l. 2 nisu relevantne za ovaj predmet. 55. Slijedi da l. 5 Direktive 76/207 ne dodjeljuje dravama lanicama pravo da ogranie primjenu naela jednakog postupanja u njegovom polju primjene, niti da ga podvrgnu kakvim uvjetima, te je navedena odredba dovoljno precizna i bezuvjetna da bi se na nju mogli pozivati pojedinci pred nacionalnim sudom kako bi izbjegli primjenu bilo kakvih nacionalnih odredaba koje nisu usklaene s l. 5(1). 56. Sukladno tome, odgovor na drugo pitanje mora biti da se na l. 5(1) Direktive Vijea br. 76/207 od 9. veljae 1976., koji zabranjuje svaku diskriminaciju utemeljenu na spolu u pogledu uvjeta na radu, ukljuujui i uvjete koji ureuju otkaz, moe pozivati protiv dravne vlasti koja nastupa u svojstvu poslodavca, kako bi se izbjegla primjena bilo kakvih nacionalnih mjera koje nisu u skladu s l. 5(1). Operativni dio

Na toj osnovi, Sud, odgovarajui na pitanja koja mu je uputio albeni sud, rjeenjem od 12. oujka 1984., donosi odluku: (1) l. 5(1) Direktive br. 76/207 mora se interpretirati da opa politika otkaza koja ukljuuje otkaz eni iskljuivo zbog toga to je navrila dob koja je kvalificira za dravnu mirovinu, a ta dob je, prema nacionalnom zakonodavstvu razliita za mukarce i za ene, predstavlja diskriminaciju utemeljenu na spolu suprotnu toj direktivi. (2) l. 5(1) Direktive Vijea br. 76/207 od 9. veljae 1976., koji zabranjuje svaku diskriminaciju utemeljenu na spolu u pogledu uvjeta na radu, ukljuujui i uvjete koji ureuju otkaz, moe pozivati protiv dravne vlasti koja nastupa u svojstvu poslodavca, kako bi se izbjegla primjena bilo kakvih nacionalnih mjera koje nisu u skladu s l. 5(1).

104

Predmet C-188/89 A. Foster and others v British Gas plc. [1990] ECR I-3313 Ovaj je predmet vaan jer je Europski sud razvio kriterije koje odreena organizacija ili tijelo mora zadovoljiti da bi se moglo smatrati dravom za potrebe vertikalnog izravnog uinka direktiva. U predmetu Marshall Europski sud odluio je da tijelo javnog zdravstva ispunjava te uvjete, ali nije poblie odredio kriterije. To je uinio odlukom u ovom predmetu. Tekst presude: 1. Nalogom od 4. svibnja 1989., koji je na Sudu zaprimljen 29. svibnja 1989., Dom lordova uputio je Sudu na prethodno miljenje prema lanku 177. Ugovora o EEZ-u pitanje o tumaenju Direktive Vijea 76/207/EEZ od 9. veljae 1976. o provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama u pogledu pristupa zaposlenju, strunoj izobrazbi i napredovanju, te u pogledu uvjeta rada (O.J. 1976 L 39, str. 40). 2. To se pitanje postavilo u postupku izmeu A. Foster, G. A. H. M. Fulford-Brown, J. Morgan, M. Roby, E. M. Salloway i P. Sullivan (u daljnjem tekstu: "aliteljice u glavnome postupku"), ena koje su prethodno bile zaposlene u poduzeu British Gas Corporation (u daljnjem tekstu: "BGC"), te poduzeu British Gas plc (u daljnjem tekstu: "tuenik u glavnome postupku"), sljedniku prava i obveza BGC-a, a u odnosu na njihovo prisilno umirovljenje iz BGC-a. 3. Na temelju Zakona o plinu iz 1972., koji je u relevantno vrijeme ureivao pitanja vezana za BGC, BGC je bio javno komunalno poduzee nadleno za razvoj i odravanje sustava opskrbe plinom u Velikoj Britaniji koje je imalo monopol u opskrbi plinom. 4. lanove uprave BGC-a imenovao je nadleni dravni tajnik. On je imao ovlast i BGC-u davati smjernice opeg karaktera u vezi s pitanjima koja utjeu na nacionalni interes, te upute glede upravljanja poduzeem. 5. BGC je bio obvezan dravnome tajniku podnositi periodina izvjea o obavljanju svojih poslova, upravljanju i programima. Ta su se izvjea potom upuivala pred oba doma Parlamenta. Prema Zakonu o plinu iz 1972., BGC je osim toga imao pravo, uz suglasnost dravnoga tajnika, Parlamentu podnositi prijedloge zakona. 6. BGC je bio obvezan izvravati uravnoteeni proraun tijekom dvije uzastopne financijske godine. Dravni mu je tajnik mogao naloiti da mu isplati odreena sredstva odnosno da izdvoji sredstva za odreene svrhe. 7. BGC je privatiziran na temelju Zakona o plinu iz 1986. Kao posljedica privatizacije, osnovano je poduzee British Gas plc, tuenik u glavnome postupku, na koje su prenesena prava i obveze BGC-a s datumom 24. kolovoza 1986. 8. BGC je od aliteljica u glavnome postupku zahtijevao da otiu u mirovinu na razne datume u razdoblju od 27. prosinca 1985. do 22. srpnja 1986., po navrenju 60 godina ivota. Ta su umirovljenja odraavala opu politiku koju je vodio BGC, a to je da je od svojih zaposlenika zahtijevao da odu u mirovinu po navrenju dobi u kojoj bi stekli pravo na dravnu mirovinu

105 prema britanskome zakonodavstvu, to jest 60 godina ivota za ene i 65 godina ivota za mukarce. 9. aliteljice u glavnome postupku, koje su eljele nastaviti raditi, pokrenule su postupke za naknadu tete pred britanskim sudovima, tvrdei da je njihovo umirovljenje od strane BGC-a bilo protivno lanku 5. (1) Direktive 76/207. Prema toj odredbi, "primjena naela jednakog ponaanja u pogledu uvjeta rada, ukljuujui i uvjete koji se odnose na otkaz ugovora o radu, znai da se mukarcima i enama jame isti uvjeti bez diskriminacije na temelju spola. 10. Kako se navodi u nalogu Doma lordova, stranke u glavnome postupku suglasne su da su, na temelju presude Suda u predmetu 152/84 Marshall v Southampton and South-West Hampshire Area Health Authority [1986] ECR 723, otkazi ugovora o radu bili protivni lanku 5. (1) Direktive 76/207. Suglasne su i da ti otkazi ugovora o radu nisu nezakoniti prema britanskom zakonodavstvu koje je bilo na snazi u relevantno vrijeme, te da se prema prethodnim presudama Doma lordova to zakonodavstvo ne moe tumaiti na nain sukladan Direktivi 76/207. Meu strankama je sporno pitanje je li mogue pozvati se na lanak 5. (1) direktive protiv BGC-a. 11. U tim je okolnostima Dom lordova prekinuo postupak i Sudu na prethodno miljenje uputio sljedee pitanje: "Je li BGC (u relevantno vrijeme) bio takvo tijelo da su aliteljice imale pravo pred engleskim se sudovima izravno pozvati na Direktivu Vijea 76/207 od 9. veljae 1976. o provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama u pogledu pristupa zaposlenju, strunoj izobrazbi i napredovanju, te u pogledu uvjeta rada, a time i imati pravo na tubu za naknadu tete zbog toga to je politika umirovljenja BGC-a bila protivna toj direktivi? 12. Za potpuniji prikaz injeninog stanja u predmetu, mjerodavnog zakonodavstva Zajednice, tijeka postupka i pisanih oitovanja podnesenih Sudu, koji se u nastavku spominju ili o kojima se raspravlja samo u mjeri u kojoj je to potrebno za obrazloenje odluke Suda, upuujemo na Izvjee za raspravu. Nadlenost Suda 13. Prije razmatranja pitanja to ga je uputio Dom lordova, prvo se mora primijetiti, kao prethodno pitanje, da je Ujedinjeno Kraljevstvo ustvrdilo kako nije na Sudu EZ-a, ve na nacionalnim sudovima da, u kontekstu nacionalnog pravnog sustava, utvrde je li mogue pozvati se na odredbe direktive protiv tijela kao to je BGC. 14. Pitanje koje uinke imaju mjere koje su donijele institucije Zajednice, a osobito je li mogue na te se mjere pozvati protiv odreenih kategorija osoba nuno podrazumijeva tumaenje lanaka Ugovora koji se odnose na mjere to su ih donijele institucije i mjere Zajednice o kojima je ovdje rije. 15. Iz toga slijedi da je, u postupcima po zahtjevima za prethodno miljenje, Sud EZ-a nadlean utvrditi protiv kojih se kategorija osoba mogue pozvati na odredbe odreene direktive. Na nacionalnom je sudu, pak, da odlui pripada li stranka u postupku koji se vodi pred njime nekoj od tako definiranih kategorija. Pozivanje na odredbe direktive protiv tijela kao to je BGC

106 16. Sud je bio dosljedan u miljenju (vidi presudu u predmetu 8/81 Becker v Hauptzollamt Mnster-Innenstadt [1982] ECR 53, paragrafi 23. do 25.) da, ako su tijela Zajednice direktivom obvezala drave lanice da poduzmu odreeno djelovanje, djelotvornost takve mjere bila bi umanjena kad bi se osobama onemoguilo da se na nju pozovu u postupku pred sudom i kad bi se nacionalnim sudovima onemoguilo da je uzmu u obzir kao element prava Zajednice. Stoga se drava lanica koja u propisanom roku nije donijela provedbenu mjeru propisanu direktivom ne moe braniti protiv pojedinaca pozivajui se na vlastiti propust da izvri obveze koje proizlaze iz direktive. Dakle, kad god se odredbe direktive sadrajno gledajui ine bezuvjetnima i dovoljno odreenima, a provedbene mjere nisu donesene u propisanom roku, na te se je odredbe mogue pozvati protiv bilo koje nacionalne odredbe koja nije u skladu s direktivom odnosno u sluaju kad te odredbe definiraju prava koja pojedinci mogu ostvarivati protiv drave. 17. Sud je nadalje istaknuo u svojoj presudi u predmetu 152/84 Marshall, paragraf 49., da kad se osoba moe pozvati na direktivu protiv drave, ona to moe uiniti bez obzira na svojstvo u kojem drava nastupa, bilo kao poslodavac ili javna vlast. U oba je sluaja potrebno sprijeiti da drava izvue korist iz vlastitoga propusta da ispuni obveze prema pravu Zajednice. 18. Polazei od tih razmatranja, Sud je u nizu predmeta presudio da se na bezuvjetne i dovoljno odreene odredbe direktive mogue pozvati protiv organizacija ili tijela koja su podlijegala nadlenosti ili kontroli drave odnosno koja su imala posebne ovlasti, ire od onih koje proizlaze iz uobiajenih pravila primjenjivih na odnose meu pojedincima. 19. Sud je tako presudio da se na odredbe direktive mogue pozvati protiv poreznih vlasti (naprijed citirana presuda u predmetu 8/81 Becker i presuda u predmetu C-221/88 ECSC v Acciaierie e Ferriere Busseni (in liquidation) [1990] ECR I-495), lokalnih ili regionalnih vlasti (presuda u predmetu 103/88 Fratelli Costanzo v Comune di Milano [1989] ECR 1839), ustavom utvrenih neovisnih tijela nadlenih za odravanje javnoga reda i sigurnosti (presuda u predmetu 222/84 Johnston v Chief Constable of the Royal Ulster Constabulary [1986] ECR 1651), te javnih tijela koja pruaju javnozdravstvene usluge (naprijed citirana presuda u predmetu 152/84 Marshall). 20. Iz naprijed navedenoga slijedi da se tijelo, bez obzira na njegov pravni oblik, kojemu je na temelju mjere koju je donijela drava u nadlenost stavljeno pruanje javne usluge pod kontrolom drave, te koje u tu svrhu uma posebne ovlasti, ire od onih koje proizlaze iz uobiajenih pravila primjenjivih na odnose meu pojedincima, u svakom sluaju uvrtava meu tijela protiv kojih je mogue pozvati se na odredbe direktive sposobne proizvesti izravni uinak. 21. U pogledu lanka 5. (1) Direktive 76/207, potrebno je primijetiti kako je u naprijed citiranoj presudi u predmetu Marshall, stavku 52., Sud presudio da je ta odredba bezuvjetna i dovoljno odreena da se na nju pojedinac moe pozvati i da ju nacionalni sudovi mogu primjenjivati. 22. Odgovor na pitanje upueno od Doma lordova mora stoga biti da se na lanak 5. (1) Direktive Vijea 76/207 od 9. veljae 1976. moe pozvati u zahtjevu za naknadu tete protiv tijela, bez obzira na njegov pravni oblik, kojemu je, na temelju mjere koju je donijela drava, stavljeno u nadlenost pruanje javne usluge pod kontrolom drave i koje u tu svrhu ima posebne ovlasti, ire od onih koje proizlaze iz uobiajenih pravila primjenjivih na odnose meu pojedincima.

107 [odluka o trokovima izostavljena] SUD u odgovoru na pitanje koja mu je uputio Dom lordova nalogom od 4. svibnja 1989. presuuje sljedee: Na lanak 5. (1) Direktive Vijea 76/207/EEZ od 9. veljae 1976. o provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama u pogledu pristupa zaposlenju, strunoj izobrazbi i napredovanju, te u pogledu uvjeta rada moe se pozvati u zahtjevu za naknadu tete protiv tijela, bez obzira na njegov pravni oblik, kojemu je, na temelju mjere koju je donijela drava, stavljeno u nadlenost pruanje javne usluge pod kontrolom drave i koje u tu svrhu ima posebne ovlasti, ire od onih koje proizlaze iz uobiajenih pravila primjenjivih na odnose meu pojedincima.

108

Predmet C-91/92 Paola Faccini Dori v. Recreb Srl. [1994] ECR I-3325 Predmet Faccini Dori zakljuuje raspravu o moguim horizontalnim izravnim uincima direktiva. Prema ustaljenom shvaanju ES one ne mogu imati takve uinke. U horizontalnom pravnom odnosu Europski sud je potvrdio da direktive nemaju horizontalni izravni uinak. Tekst presude: Saetak: 1. Odredbe lanka 1. (1) i (2) te lanka 5. Direktive 85/577 koja se odnosi na zatitu potroaa u odnosu na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija bezuvjetne su i dovoljno odreene u pogledu utvrivanja osoba u iju su korist donesene i najkraeg roka u kojem se mora predati obavijest o otkazivanju. Premda lanci 4. i 5. direktive dravama lanicama ostavljaju odreenu slobodu u vezi sa zatitom potroaa u sluaju kad trgovac ne prui informaciju o pravu otkazivanja te glede odreivanja roka i uvjeta otkazivanja, ta sloboda ne onemoguava odreivanje minimalnih prava koja se potroaima moraju osigurati. 2. Mogunost pozivanja na direktive protiv dravnih tijela temelji se na injenici da je prema lanku189. direktiva obvezujua samo u odnosu prema svakoj dravi lanici kojoj je upuena te je donesena kako bi sprijeila dravu od pokuaja da izvue korist iz vlastitog nepridravanja prava Zajednice. Bilo bi neprihvatljivo kada bi se drava, u sluaju kad zakonodavac Zajednice od nje zahtijeva donoenje odreenih propisa, ija je svrha urediti odnose drave ili dravnih tijela prema pojedincima te pojedincima dati odreena prava, mogla pozvati na neizvravanje svojih obveza te time pojedincima uskratiti pogodnosti tih prava. Proirenje ovog naela na podruje odnosa izmeu pojedinaca imalo bi uinak priznavanja ovlasti Zajednici da ozakoni obveze pojedinaca s trenutnim uinkom, a ona ima nadlenost tako postupiti samo kad je ovlatena donositi uredbe. Iz toga proizlazi da se, ako se u propisanom roku ne donesu mjere za provedbu, pojedinac ne moe pozvati na direktivu kako bi potraivao pravo protiv drugog pojedinca niti takvo pravo moe ostvariti na nacionalnom sudu. 3. Ako se u propisanom roku ne donesu mjere za provedbu Direktive 85/577 koja se odnosi na zatitu potroaa u odnosu na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija, potroai ne mogu iz same direktive izvesti pravo otkazivanja u odnosu na trgovce s kojima su sklopili ugovor izvan poslovnih prostorija niti takvo pravo ostvariti na nacionalnom sudu. 4. Obveza drava lanica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata predvienog direktivom, te njihova dunost prema lanku 5. Ugovora da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, obvezuje sva tijela drava lanica, ukljuujui i sudove kad je rije o stvarima koje potpadaju u njihovu nadlenost. Iz toga proizlazi da je prilikom primjene nacionalnoga prava, bilo da je doneseno prije ili poslije direktive, nacionalni sud koji ga je pozvan interpretirati obvezan to uiniti to je vie mogue u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi postigao rezultat kojemu tei direktiva, te time postupio u skladu s treim stavka lanka 189. Ugovora.

109 5. Ako drava lanica ne udovolji obvezi provedbe direktive koju ima prema treem stavku lanka 189. Ugovora, te ako rezultat koji je propisan direktivom nije mogue postii interpretacijom nacionalnog prava od strane sudova, pravo Zajednice obvezuje drave lanice da nadoknade tetu koja je nanesena pojedincima neprenoenjem direktive, pod uvjetom da su ispunjena tri uvjeta, i to: svrha direktive mora biti dodjela prava pojedincima, na temelju odredbi direktive mora biti mogue utvrditi sadraj tih prava i mora postojati uzrona veza izmeu krenja obveze drave i pretrpljene tete. U tim je okolnostima dunost nacionalnog suda poduprijeti pravo oteenih osoba da ishode obeteenje u skladu s nacionalnim pravom koje ureuje odgovornost (za tetu). Tekst presude: 1. Nalogom od 24. sijenja 1992. koji je na Sudu zaprimljen 18. oujka 1992., Mirovni sudac u Firenci (Guidice Conciliatore di Firenze) , Italija, uputio je Sudu zahtjev za odluku o prethodnom pitanju prema lanku 177. Ugovora o EEZ-u pitanje o interpretaciji Direktive Vijea 85/577/EEZ koja se odnosi na zatitu potroaa u odnosu na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija (OJ 1985 L 372, str. 31, u daljnjem tekstu "direktiva") te o mogunosti pozivanja na tu direktivu u postupcima izmeu trgovca i potroaa. 2.Pitanje je postavljeno u postupku izmeu Paole Faccini Dori iz Monze, Italija i poduzea Recreb Srl ("Recreb"). 3. Iz naloga kojim se trai odluka o prethodnom pitanju proizlazi da je 19. sijenja 1989. Interdiffusion Srl sklopio ugovor s gospoicom Faccini Dori o dopisnom teaju engleskog jezika na glavnoj eljeznikoj stanici u Milanu, a da mu se ona prethodno nije prva obratila. Dakle, ugovor je sklopljen izvan poslovnih prostorija Interdiffusiona. 4. Nekoliko dana kasnije, gospoica Faccini Dori je putem preporuenog pisma od 23. sijenja 1989. dotinu tvrtku obavijestila da otkazuje svoju narudbu. Tvrtka je odgovorila 3. lipnja 1989. da je svoje potraivanje ustupila Recreb-u. Dana 24. lipnja 1989. gospoica Faccini Dori pismeno se obratila Recreb-u potvrujui da je otkazala predbiljebu za teaj i navodei izmeu ostaloga da se poziva na pravo otkazivanja predvieno direktivom. 5. Iz preambule direktive jasno je da je cilj direktive poboljati zatitu potroaa te ukloniti neusklaenosti izmeu nacionalnih prava koja pruaju takvu zatitu, a koje neusklaenosti mogu utjecati na funkcioniranje zajednikog trita. Prema etvrtoj uvodnoj izjavi preambule, u sluajevima kada se ugovori sklapaju izvan poslovnih prostorija trgovca, u pravilu je trgovac taj koji zapoinje pregovore za koje je potroa potpuno nepripremljen te je zbog toga esto zateen. U veini sluajeva potroa nije u mogunosti usporediti kvalitetu i cijenu takve ponude s drugim ponudama. Prema toj istoj uvodnoj izjavi, takav element iznenaenja openito govorei postoji ne samo kod ugovora sklopljenih na kunom pragu, ve i kod drugih vrsta ugovora kod kojih trgovac preuzima inicijativu izvan svojih poslovnih prostorija. Stoga je svrha direktive, kako je naznaeno u petoj uvodnoj izjavi njene preambule, dati potroau pravo otkazivanja tijekom razdoblja od barem sedam dana kako bi mu se omoguilo procijeniti obveze koje proizlaze iz ugovora. 6. Dana 30. lipnja 1989. Recreb je od Mirovnoga suca u Firenci zatraio da naredi gospoici Faccini Dori da mu isplati dogovorenu svotu s kamatama i trokovima.

110 7. Nalogom od 20. studenog 1989. sudac je gospoici Faccini Dori naredio da plati navedene svote. Ona je uloila prigovor na taj nalog istome sucu. Ponovo je navela da je otkazala ugovor pod uvjetima propisanim direktivom. 8. Meutim, ope je poznato da u relevantno vrijeme Italija nije bila poduzela korake kako bi direktivu prenijela u nacionalno pravo, premda je rok odreen za njezin prijenos istekao 23. prosinca 1987. Italija je direktivu prenijela tek donoenjem Zakonodavne uredbe (Decreto Legislativo) br. 50 od 15. sijenja 1992. (GURI, redovni dodatak br. 27 od 3. veljae 1992., str. 24) koja je stupila na snagu 3.oujka 1992. 9. Nacionalni sud nije bio siguran moe li ipak primijeniti odredbe direktive usprkos tome to ona u relevantno vrijeme nije bila prenesena. 10. Zbog toga je sud uputio sljedee pitanje Sudu na prethodno miljenje: "Moe li se Direktiva Zajednice 85/577/EEZ od 20. prosinca 1995. smatrati dovoljno odreenom i iscrpnom, a ako moe, je li ona mogla, u razdoblju nakon proteka 24-mjesenog roka danog dravama lanicama da se usklade s direktivom, a prije datuma na koji se talijanska drava s njome uistinu uskladila, proizvoditi uinke izmeu pojedinaca i talijanske drave te izmeu samih pojedinaca?" 11. Direktiva od drava lanica zahtijeva da donesu odreene propise ija je svrha urediti pravne odnose izmeu trgovaca i potroaa. Imajui u vidu prirodu spora koji je nastao izmeu potroaa i trgovca, pitanje koje je postavio nacionalni sud otvara dva problema, koja je potrebno razmotriti zasebno. Prvi je jesu li odredbe direktive koje se odnose na pravo otkazivanja bezuvjetne i dovoljno odreene. Drugi je problem je li mogue pozvati se na direktivu koja od drava lanica zahtijeva donoenje odreenih propisa ija je svrha urediti odnose izmeu privatnih osoba, u sudskim postupcima izmeu takvih osoba, ako nisu donesene mjere za prijenos direktive u nacionalno pravo. Jesu li odredbe direktive koje se odnose na pravo otkazivanja bezuvjetne i dovoljno odreene 12. lanak 1. (1) direktive predvia da se direktiva primjenjuje na ugovore sklopljene izmeu trgovca koji dobavlja robu i prua usluge te potroaa, i to bilo na putu koji organizira trgovac izvan svojih poslovnih prostorija ili tijekom posjeta trgovca potroau u njegovom domu ili na njegovom radnom mjestu, ako do posjeta nije dolo na izriitu elju potroaa. 13. lanak 2. navodi da se "potroaem" smatra fizika osoba koja u poslovima obuhvaenim ovom direktivom djeluje u svrhe za koje se moe smatrati da su izvan podruja njenog posla ili struke, dok se "trgovcem" smatra fizika ili pravna osoba koja, u predmetnim poslovima djeluje u svom poslovnom i profesionalnom svojstvu. 14. Te su odredbe dovoljno odreene da omogue nacionalnom sudu odrediti kome se i u iju korist propisuju obveze. U tom pogledu nisu potrebne nikakve posebne provedbene mjere. Nacionalni sud se moe ograniiti na provjeravanje je li ugovor skopljen pod okolnostima koje su opisane u direktivi i je li skopljen izmeu trgovca i potroaa prema definicijama iz direktive. 15. Kako bi se zatitili potroai koju su pod takvim okolnostima sklopili ugovore, lanak 4. direktive predvia da su trgovci duni dati potroaima pismenu obavijest o pravu otkazivanja

111 uz ime i adresu osobe u odnosu na koju mogu ostvariti to pravo. U lanku se navodi i da se, u sluaju lanka 1. (1), ta obavijest potroau mora dati u vrijeme sklapanja ugovora. I na kraju, taj lanak predvia da drave lanice moraju osigurati da njihovo nacionalno zakonodavstvo propie odgovarajue mjere za zatitu potroaa za sluajeve kada se spomenuta obavijest uskrati potroau. 16. Nadalje, prema lanku 5. (1) direktive, potroa mora imati pravo odrei se uinaka svoga djelovanja slanjem obavijesti u roku koji nije krai od sedam dana od trenutka kada ga je trgovac obavijestio o njegovim pravima u skladu s uvjetima koje propisuje nacionalno pravo. lanak 5. (2) predvia da davanje takve obavijesti mora imati uinak oslobaanja potroaa od bilo koje obveze iz ugovora. 17. Dodue, lanci 4. i 5. dravama lanicama ostavljaju odreenu slobodu u vezi sa zatitom potroaa u sluajevima kada trgovac ne prui informaciju te u odreivanju roka i uvjeta otkazivanja. Meutim, to nema utjecaja na odreenost i bezuvjetnost odredbi direktive o kojima je rije u ovom sluaju. Doputena sloboda ne onemoguava odreivanje minimalnih prava. lanak 5. predvia da je obavijest o otkazivanju potrebno dati u roku koji nije krai od sedam dana od trenutka kada je potroa primio propisanu obavijest od trgovca. Zbog toga je mogue odrediti minimalnu zatitu koja mora u svakom pogledu biti pruena. 18. Dakle, to se tie prvoga pitanja, odgovor nacionalnom sudu mora biti da su lanak 1. (1), lanak 2. i lanak 5. direktive bezuvjetni i dovoljno odreeni u pogledu odreivanja osoba radi ije su koristi doneseni te najkraeg roka u kojemu je potrebno dati obavijest o otkazivanju. Je li mogue pozvati se na odredbe direktive koje se odnose na pravo otkazivanja u postupcima izmeu potroaa i trgovca 19. Drugo pitanje koje je postavio nacionalni sud odnosi se konkretnije na pitanje mogu li, ako se u propisanom roku ne donesu mjere za prijenos direktive, potroai iz same direktive izvesti pravo otkazivanja u odnosu na trgovce s kojima su sklopili ugovore te to pravo ostvariti na nacionalnom sudu. 20. Kako Sud dosljedno smatra od svoje presude u predmetu 152/84 Marshall v Southampton and South-West Hampshire Health Authority [1986] ECR 723, stavak 48., direktiva sama po sebi ne moe nametnuti obveze pojedincu, pa se na nju kao takvu nije mogue pozvati protiv pojedinca. 21. Nacionalni sud primjeuje da kad bi uinci bezuvjetnih i dovoljno odreenih, ali ne i prenesenih direktiva bili ogranieni na odnose izmeu dravnih tijela i pojedinaca, tada bi to znailo da bi zakonska mjera djelovala kao takva samo izmeu odreenih pravnih subjekata, dok prema talijanskom zakonodavstvu, kao i prema zakonodavstvima svih suvremenih drava utemeljenih na vladavini prava, drava podlijee zakonu poput bilo koje druge osobe. Kada bi se na direktivu moglo pozvati samo protiv drave, tada bi to bilo ravno kazni za nedonoenje zakonskih mjera za prijenos kao da je rije o odnosu isto privatne prirode. 22. Ovdje je potrebno jedino konstatirati da se, kao to je jasno iz presude u citiranom predmetu Marshall (stavci 48. i 49.), sudska praksa u vezi s mogunou pozivanja na direktive protiv dravnih tijela temelji na injenici da je prema lanku 189. direktiva

112 obvezujua samo u odnosu na "svaku dravu lanicu kojoj je upuena". Ta sudska praksa nastoji sprijeiti "dravu da izvue korist iz vlastitog nepridravanja prava Zajednice". 23. Bilo bi neprihvatljivo kada bi se drava, u sluaju kad zakonodavac Zajednice od nje zahtijeva donoenje odreenih propisa ija je svrha urediti odnose drave ili dravnih tijela prema pojedincima te pojedincima dati odreena prava, mogla pozvati na neizvravanje svojih obveza te time pojedincima uskratiti pogodnosti tih prava. Stoga je Sud priznao da se je protiv drave (ili dravnih tijela) mogue pozvati na odreene odredbe direktiva o sklapanju ugovora o javnim radovima ili direktiva o usklaivanju poreza na promet (vidi presudu u predmetu 103/88 Fratelli Costanzo v Comune di Milano (1989) ECR 1839 i presudu u predmetu 8/81 Becker v Finanzamt Muenster-Innenstadt (1982) ECR 53). 24. Proirenje takve sudske prakse na podruje odnosa izmeu pojedinaca imalo bi uinak priznavanja ovlasti Zajednici da ozakoni obveze pojedinaca s trenutnim uinkom, a ona ima nadlenost tako postupiti samo kad je ovlatena donositi uredbe. 25. Iz toga proizlazi da, ako se u propisanom roku ne donesu mjere za prijenos direktive, potroai ne mogu iz same direktive izvesti pravo otkazivanja u odnosu na trgovce s kojima su sklopili ugovor niti takvo pravo mogu ostvariti na nacionalnom sudu. 26. Potrebno je isto tako imati na umu da, u skladu sa stajalitem Suda koje on zauzima od svoje presude u predmetu 14/83 Von Colson and Kamann v Land Nordrhein-Westfalen (1984) ECR 1891, stavak 26., obveza drava lanica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata predvienog direktivom, te njihova dunost prema lanku 5. Ugovora da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, obvezuje sva tijela drava lanica, ukljuujui i sudove kad je rije o stvarima koje potpadaju u njihovu nadlenost. Iz presuda Suda u predmetu C-106/89 Marleasing v La Comercial Internacional de Alimentacion (1990) ECR I-4135, stavak 8. i u predmetu C-334/92 Wagner Miret v Fondo de Garantia Salarial (1993) ECR I-6911, stavak 20., jasno je da je, prilikom primjene nacionalnoga zakona, bilo da je donesen prije ili poslije direktive, nacionalni sud koji ga je pozvan interpretirati obvezan to uiniti to je vie mogue u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi postigao rezultat kojemu tei direktiva, te time postupio u skladu s treim stavka lanka 189. Ugovora. 27. Ako rezultat koji je propisan direktivom nije mogue postii interpretacijom, tada treba imati na umu da, u smislu presude u spojenim predmetima C-6/90 i C-9/90 Francovich and Others v Italy (1991) ECR I-5357, stavak 39., pravo Zajednice obvezuje drave lanice nadoknaditi tetu nanesenu pojedincima neprenoenjem direktive, pod uvjetom da su ispunjena tri uvjeta. Prvo, svrha direktive mora biti dodjela prava pojedincima. Drugo, na temelju odredbi direktive mora biti mogue utvrditi sadraj tih prava. Konano, mora postojati uzrona veza izmeu krenja obveze drave i pretrpljene tete. 28. Nedvojbena svrha direktive u vezi s ugovorima sklopljenim izvan poslovnih prostorija jest dodjela prava pojedincima te je isto tako sigurno da je mogue utvrditi minimalni sadraj tog prava samim pozivanjem na odredbe direktive (vidi stavak 17. ove presude). 29. Tamo gdje je pretrpljena teta, a ta teta je nastala zbog toga to je drava prekrila svoju obvezu, dunost je nacionalnog suda poduprijeti pravo oteenih potroaa da ishode obeteenje u skladu s nacionalnim pravom koje ureuje odgovornost (za tetu).

113 30.Stoga, u odnosu na drugo pitanje koje je postavio nacionalni sud, odgovor mora biti da ako se u propisanom roku ne donesu mjere za prijenos direktive, potroai ne mogu iz same direktive izvesti pravo otkazivanja u odnosu na trgovce s kojima su sklopili ugovor niti takvo pravo mogu ostvariti na nacionalnom sudu. Meutim, prilikom primjene odredbi nacionalnog zakona, bilo da su donesene prije ili poslije direktive, nacionalni ih sud mora interpretirati to je vie mogue u svjetlu teksta i svrhe direktive. [odluka o trokovima izostavljena] SUD u odgovoru na pitanje koje mu je uputio Mirovni sudac u Firenci nalogom od 24. sijenja 1992., presuuje sljedee: lanci 1. (1), 2. i 5. Direktive Vijea 85/577/EEC od 20. prosinca 1985. koja se odnosi na zatitu potroaa u odnosu na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija bezuvjetni su i dovoljno odreeni u pogledu utvrivanja osoba u iju su korist doneseni te najkraeg roka u kojem se mora predati obavijest o otkazivanju. Ako se u propisanom roku ne donesu mjere za prijenos Direktive 85/577, potroai ne mogu iz same direktive izvesti pravo otkazivanja u odnosu na trgovce s kojima su sklopili ugovor niti takvo pravo mogu ostvariti na nacionalnom sudu. Meutim, prilikom primjene odredbi nacionalnog zakona, bilo da su donesene prije ili poslije direktive, nacionalni ih sud mora interpretirati to je vie mogue u svjetlu teksta i svrhe direktive.

114 Miljenje g. nezavisnog odvjetnika Lenza od 9. veljae 1994. u predmetu C-91/92 Paola Faccini Dori v Recreb Srl [1994] ECR I-03325 Prema shvaanju Europskog suda direktive ne mogu imati horizontalne izravne uinke. No, moda bi ih ipak trebale imati. Nezavisni odvjetnik Lenz u svom miljenju istie razloge pro et contra. Ovo miljenje potie na razmiljanje je li stav Europskog suda opravdan. Tekst miljenja (biljeke izostavljene): Gospodine predsjednie, lanovi Suda, A. Uvod 1. U zahtjevu za prethodno miljenje to ga je uputio mirovni sudac (giudice conciliatore) u Firenci, a koji se sada nalazi pred Sudom, postavlja se pitanje tumaenja i primjene Direktive Vijea 85/577/EEZ o zatiti potroaa u odnosu na ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija. U sluaju da odgovor na pitanje o primjenjivosti direktive bude potvrdan, nacionalni sud zanima koje su pravne posljedice njene primjene na razdoblje izmeu datuma do kojega je trebala biti provedena (23. prosinca 1987.) i datuma kad je uistinu i prenesena u talijansko pravo (2. oujka 1992.), kako glede odnosa izmeu pojedinaca i drave, tako i glede odnosa izmeu pojedinaca samih. Dok pitanje o uincima direktive u odnosima izmeu pojedinaca i drave oito ima hipotetski znaaj za donoenje odluke u predmetu pred nacionalnim sudom, pitanje uinka neprovedene direktive na odnose izmeu pojedinaca samih tie se poprilino prijepornog pitanja horizontalnog izravnog uinka direktiva. 2. Spor proizlazi iz ugovora o dopisnom teaju engleskoga jezika koji je sklopljen u blizini glavnog eljeznikog kolodvora u Milanu. Stranka u glavnome postupku koja je uloila prigovor na nalog, ga Dori, se, da bi se oslobodila obveza iz tog ugovora, pozvala na pravo na odustanak predvieno lankom 5. Direktive 85/577. 3. Nacionalni sud ne daje iscrpne informacije ni o injenicama ni o materijalnom sadraju direktive, ve samo primjeuje kako su prueni "dokazi o sklapanju ugovora izvan poslovnih prostorija poduzea koje prua uslugu i o ostvarenju prava na odustanak od njega ". 4. Nacionalni sud smatra potrebnim razmotriti tvrdnju ge Dori da bi se za Direktivu 85/577 trebalo smatrati da je potpuno na snazi u Italiji. On ima odreene dvojbe glede tonosti te tvrdnje, izmeu ostalog, i s obzirom na tekst lanka 189. Ugovora o EEZ-u i injenicu da ne postoji obveza objave direktiva. Meutim, budui da je sadraj nekih direktiva odreen i u biti poput sadraja uredbe, postavlja se pitanje moe li direktiva u takvom sluaju dobiti "zakonodavnu snagu" iznad uinaka to ih direktive same po sebi imaju. Nacionalni se sud poziva na sudsku praksu Suda i njene rezultate dijelom ocjenjuje nezadovoljavajuima, kad iz nje, primjerice, proizlazi da odreena mjera ima zakonodavnu narav izmeu nekih subjekata, a ne i u odnosu na druge. Zauzeo je stajalite da je potrebno prethodno miljenje, zbog toga to je "jedino izvjesno to da su uinci direktiva neizvjesni". 5. Pitanja koja su Sudu upuena na prethodno miljenje glase: "Moe li se Direktiva Zajednice 85/577/EEZ od 20. prosinca 1985. smatrati dovoljno odreenom i iscrpnom, a ako moe, je li ona mogla, u razdoblju nakon proteka 24-mjesenog roka danog dravama lanicama da se usklade s direktivom, a prije datuma na koji se

115 talijanska drava s njome uistinu uskladila, proizvoditi uinke izmeu pojedinaca i talijanske drave te izmeu pojedinaca samih?" 6. Na poetku su u postupku sudjelovale stranke u glavnome postupku, Komisija, te njemaka, grka i talijanska vlada. Sud je od svih drava lanica zatraio miljenje o pitanju to ga je postavio nacionalni sud o tome "moe li se pojedinac koji je u sporu s nekim drugim pojedincem izravno pozvati na odredbe direktive koja nije prenesena u nacionalno pravo u utvrenom roku", a to je potaknulo i francusku vladu da podnese pisano oitovanje. Na kraju su u usmenom postupku sudjelovali predstavnici danske, njemake, grke, francuske, talijanske, nizozemske i britanske vlade. Svi predstavnici vlada drava lanica, osim predstavnika grke vlade, tvrdili su, kao i Komisija, kako je potrebno poduprijeti dotadanju sudsku praksu Suda. Usmeni je postupak otkrio sloenost predmeta, iako argumenti za i protiv uglavnom imaju dodirne toke. Na pojedinane u se argumente vratiti nakon to dadem pravnu ocjenu. B. Rasprava I. Odreena i bezuvjetna narav Direktive 85/577 1. Opa ocjena Direktive 85/577 7. Prvim pitanjem nacionalni sud pita jesu li odredbe direktive odreene i bezuvjetne, to je sine qua non za izravnu primjenjivost. Svoje pitanje nacionalni sud nije usmjerio ni prema jednoj odreenoj odredbi direktive, iako sve one nisu potencijalno primjenjive u ovome predmetu. 8. Kada je rije o slobodi odluivanja drava lanica u pogledu prijenosa Direktive 85/577 u nacionalno pravo, polazna pretpostavka je da su dravi lanici otvorene razne mogunosti u kontekstu njene slobode odabira "oblika i metoda" Ona moe odredbe direktive ugraditi u neki postojei zakonski propis, donijeti poseban zakon ili se u posebnom zakonu pozvati na opa naela graanskog prava. 9. Osim toga, u odreenim okolnostima, sadraj Direktive 85/577 dravama lanicama ostavlja manevarski prostor za njenu provedbu na razne naine. Na primjer, lanak 3. dravama lanicama omoguuje odluiti da e se direktiva primjenjivati samo na ugovore u vrijednosti veoj od odreenog minimalnog iznosa. Zadnja reenica lanka 4., koja trgovce obvezuje na davanje pisane obavijesti o odreenim pojedinostima, dravama lanicama ostavlja razmjerno iroku slobodu odluivanja u smislu utvrivanja "odgovarajuih mjera zatite potroaa u sluajevima kad informacije iz ovoga lanka nisu pruene". 10. Pravo potroaa na odustanak utvreno lankom 5. sredinji je element direktive, a ono se treba ostvariti "u skladu s postupkom utvrenim nacionalnim pravom". Ta formulacija daje mjesta dvojbi o tome je li ovdje rije o pozivanju na opa naela graanskog prava poput pravila koje se odnosi na priopavanje izjave o namjeri ili o neovisnim pravilima koje treba utvrditi u provedbenoj mjeri. 11. lanak 7. predvia da su pravni uinci odustanka ureeni nacionalnim pravom. Samo nazivlje koje se upotrebljava (u njemakoj je inaici prvo upotrijebljen izraz "Ruecktritt" [povlaenje], a potom izraz "Widerruf" [opoziv]) pokazuje da se pravu na odustanak mogu

116 pripisati najrazliitiji pravni uinci. Ovisno o fazi do koje se dolo u izvrenju ugovora, moe se predvidjeti da iz opoziva, povlaenja ili otkazivanja proizlaze najrazliitiji pravni uinci. 12. Prema tome, direktiva u odreenim okolnostima dravama lanicama ostavlja manevarski prostor za izvravanje njihove zakonom utvrene slobode odluivanja. Meutim, u svrhu ovoga predmeta, moda je dovoljno ograniiti se na tumaenje i primjenu onih odredaba koje sadre minimalno jamstvo za potroae to ih treba zatititi. 13. Iako nacionalni sud nije naveo niti jednu posebnu odredbu direktive koja bi bila mjerodavna za injenino stanje predmeta, ini se kako je primjena lanaka 1. i 5. neizbjena. lanak 1. definira domaaj direktive ratione materiae, a lanak 5. ustanovljava pravo potroaa na odustanak. Svaki bi od tih lanaka stoga trebao zadovoljiti uvjete bezuvjetnosti i odreenosti o kojima, prema sudskoj praksi Suda, ovisi izravna primjenjivost odreene odredbe direktive. 2. lanak 1. Direktive 85/577 14. lanak 1. (1) Direktive 85/577 glasi kako slijedi: "Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore prema kojima trgovac dobavlja robu ili prua usluge potroau, a koji su sklopljeni: - na putovanju koje organizira trgovac izvan svojih poslovnih prostorija, ili - tijekom posjeta trgovca (i) potroau u njegovom domu ili u domu nekog drugog potroaa; (ii) potroau na njegovom radnom mjestu; ako do posjeta nije dolo na izriiti zahtjev potroaa." 15. Taj je stavak sam po sebi odreen i bezuvjetan, jer obuhvaa jasno definirane injenine elemente, kao to je putovanje koje organizira trgovac ili posjet trgovca potroau u njegovom domu ili na njegovom radnom mjestu. tovie, moje je miljenje da lanak 1. (1) ne prua nikakve mogunosti proirenog tumaenja jer bi to podrazumijevalo odricanje od primjene tih injeninih elemenata, koji su bitni sastojci. 16. lanak 1. (2), koji domaaj direktive proiruje na nain da obuhvaa neke ugovore sklopljene tijekom posjeta trgovca potroau se, prema onome to je mogue prosuditi, u svrhu odluivanja u ovome predmetu moe zanemariti, jer nema dokaza da je ugovor sklopljen tijekom posjeta gi Dori u njenom domu ili na njenom radnom mjestu na njezin zahtjev. 17. Stoga se u ovoj fazi moe smatrati da je lanak 1. (1) dovoljno odreen da ispunjava uvjete za izravnu primjenu. 18. S druge strane, primjena stavaka (3) i (4) lanka 1. mogla bi se pokazati problematinom jer se svaki od njih poziva na "uvjete sline onima koji su opisani u stavku 1. ili stavku 2." Upitno je proiruju li stavci 3. i 4. lanka 1. domaaj direktive ratione materiae u odnosu na

117 stavke 1. i 2. na nain da obuhvaaju i druge potroake ugovore koji nisu sklopljeni u prostorijama trgovca kao na primjer na javnim cestama ili javnim mjestima odnosno ne ukljuuju li oni u domaaj direktive prijevarne poslove sklopljene na mjestima ili u injeninim okolnostima obuhvaenim stavcima 1. i 2. 19. To bi pitanje moglo imati praktinu vanost za donoenje odluke u ovome predmetu jer kao to se ve vidjelo u odnosu na stavak 2. nema dokaza da je sporni ugovor sklopljen tijekom putovanja to ga je trgovac organizirao ili tijekom posjeta trgovca gi Dori u njenome domu ili na njenome radnom mjestu, kao to zahtijeva stavak 1. 20. Stoga se potrebno usmjeriti na pitanje moe li se lanak 1. (3) i (4) tumaiti na nain da u domaaj direktive ukljuuje i ponude za sklapanje ugovora dane na drugim mjestima ili u drugim injeninim situacijama. lanak 1. (3) i (4) glase kako slijedi: "(3) Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore za ije je sklapanje potroa dao ponudu pod uvjetima slinim onima koji su opisani u stavku 1. ili stavku 2., iako ta ponuda za potroaa nije bila obvezujua prije njenoga prihvaanja od strane trgovca. (4) Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovorne ponude to ih je trgovac dao pod uvjetima slinim onima koji su opisani u stavku 1. ili stavku 2., ako je potroa vezan svojom ponudom." 21. Sve stranke koje su sudjelovale na raspravi upitane su smatraju li da je direktiva primjenjiva na glavni postupak. Neke su odgovorile nijeno, a druge potvrdno. Dakle, odgovor na to pitanje ni u kojem sluaju nije oigledan. Ako se, uz to u obzir uzme i injenica da je direktiva dovela do prijepora u akademskim radovima, miljenja sam da je teko mogue smatrati da stavci (3) i (4) lanka 1. imaju onu razinu odreenosti koja je potrebna da bi odreena odredba direktive bila izravno primjenjiva. 22. S druge pak strane, Sud je pozvan dati obvezujue tumaenje direktive. Stoga u odgovoru na pitanje nacionalnoga suda, tom sudu moe dati kriterije koje su ovome potrebni da bi mogao rijeiti predmet. 23. Naslov direktive daje naslutiti da joj je svrha openito se primjenjivati na sve ugovore ugovorene izvan poslovnih prostorija. Preambula to potvruje. etvrta uvodna izjava u preambuli glasi kako slijedi: "budui da je posebnost ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija trgovca u tome to je u pravilu trgovac onaj koji potie pregovore o sklapanju ugovora, za to potroa nije pripremljen ili to ne oekuje; budui da potroa esto ne moe usporediti kakvou i cijenu dotine ponude s drugim ponudama; budui da taj element iznenaenja openito govorei ne postoji samo u sluaju ugovora sklopljenih na kunom pragu, ve i u sluaju drugih oblika ugovora to ih trgovac sklapa izvan svojih poslovnih prostorija". 24. Rijei "pod uvjetima slinim onima koji su opisani u stavku 1. ili stavku 2." mogle bi se, s obzirom na pozadinu drugih oblika ugovora "to ih trgovac sklapa izvan svojih poslovnih prostorija" iz preambule, protumaiti u smislu da bi se njima trebali obuhvatiti i ugovori ugovoreni u prostornim i injeninim uvjetima koji se razlikuju od onih to se spominju u stavku 1. S druge strane, postoji bitna razlika izmeu stavaka 3. i 4. s jedne strane, te stavaka 1. i 2. s druge, budui da oni uzimaju u obzir ponudu za sklapanje ugovora. Prema tome,

118 smatram kako je tono ono miljenje prema kojemu stavci 3. i 4. proiruju uinke direktive i na mogue prijevarne poslove. 25. U pomanjkanju obvezujueg tumaenja stavaka (3) i (4) lanka 1. od strane Suda, te odredbe prema mome miljenju nisu dovoljno odreene i bezuvjetne da bi se mogle izravno primijeniti. 26. Na nacionalnome je sudu da odredbe primijeni na injenice iz glavnoga postupka. Nacionalni je sud oito krenuo od pretpostavke da injenino stanje predmeta potpada u domaaj direktive ratione materiae. Sud nee ocjenjivati vanost zahtjeva za prethodno miljenje za donoenje odluke u predmetu. Stoga je na nacionalnome sudu da iz naprijed iznesenih razmatranja izvue potrebne zakljuke za predmet to ga rjeava. 3. lanak 5. Direktive 85/577 27. Primjenjivost direktive od praktine je koristi za potroaa samo ako se on moe pozvati na pravo na odustanak predvieno lankom 5. da bi se oslobodio obveza iz ugovora sklopljenog izvan prostorija trgovca. Ga Dori se u glavnome postupku izriito pozvala na lanak 5. direktive. 28. Kao to sam ve napomenuo u svojim openitim primjedbama o slobodi odluivanja drava lanica u pogledu prijenosa Direktive 85/577 u nacionalno pravo, lanak 5. (1) sroen je na nain da ostavlja slobodu u pogledu toga gdje e u nacionalnom pravnom sustavu i s kojim sadrajem uvjeti za ostvarenje prava na odustanak biti ureeni. Zakonodavac Zajednice oito je krenuo od pretpostavke da se uvjeti za ostvarenje prava na odustanak mogu razlikovati od jedne do druge drave lanice, jer doputa da se odustanak priopi "u skladu s postupkom utvrenim nacionalnim pravom". Moje je miljenje da ta fleksibilnost u provedbi direktive nije spojiva s njenom izravnom primjenjivou. 29. To da je odredba o kojoj je rije dovoljno odreena mogla bi se najvie pretpostaviti iz ograniene perspektive glavnoga postupka u kojemu koliko je vidljivo iz dokumenata u posjedu Suda ugovor nije ni na koji nain bio izvren. Obavijest o ostvarenju prava na odustanak u roku od sedam dana tada bi predstavljala minimalni zahtjev za nastup pravne posljedice opisane u lanku 5. (2), a to je sljedee: "Davanje obavijesti ima uinak oslobaanja potroaa od bilo kakvih obveza iz otkazanog ugovora". Oslobaanje potroaa od njegovih ugovornih obveza moe se, dakle, protumaiti kao minimalno jamstvo za potroaa. Smatram stoga da lanak 5. Direktive 85/577 ispunjava uvjete za izravnu primjenjivosti samo podlono naprijed navedenim rezervama. II. Uinci direktive koja jo nije provedena 1. Odnosi izmeu pojedinca i drave 30. U sluaju da odgovor na pitanje je li direktiva dovoljno odreena bude potvrdan, nacionalni sud eli znati je li direktiva mogla proizvoditi uinke izmeu pojedinca i talijanske drave nakon to je protekao rok za njenu provedbu, a prije nego to je uistinu i provedena. Kao to je Sud dosljedno presuivao, nakon proteka roka propisanog za provedbu, pojedinac

119 se protiv drave lanice u prekraju moe izravno pozvati na odredbu direktive koja mu ide u prilog, a bezuvjetna je i odreena. U takvim okolnostima drava lanica ne smije izvui korist iz svoga ponaanja koje je protivno Ugovoru. 31.Taj uinak koji se pripisuje direktivama, a koji se moe opisati i kao vertikalni izravni uinak, prua zadovoljavajuu zatitu pravnih interesa pojedinaca jedino ako je direktiva namijenjena i prikladna za proizvodnju uinaka u takvim vertikalnim pravnim odnosima. Direktiva nee biti izravno primjenjiva ako obvezu o kojoj je rije nema drava, ve privatna osoba. 32. Meutim, upravo je o tome rije u glavnome postupku. Obvezu osloboenja stranke od ugovornih obveza nema drava, ve druga ugovorna stranka. injenica da se na direktivu mogue pozvati protiv drave i svih njenih institucija nita ne pomae u rjeavanja konkretnog pitanja u sporu izmeu privatnih osoba. Kako bi svladao tu prepreku, Sud je u svojoj sudskoj praksi razvio razne pristupe. (a) iroko znaenje pojma drave 33. Da bi se mogle odrediti iroke granice izravne primjenjivosti direktiva, pojam drave mora se shvatiti u najirem smislu. Ta iroka definicija obuhvaa lokalne ili regionalne vlasti, javne vlasti, te tijela koja se nalaze pod nadlenou drave , ak i u obliku nacionaliziranih poduzea. Ono to je izazvalo najvie kritika je ukljuenje poduzea pod kontrolom drave u definiciju drave. Kad nacionalni sud kae da "zakonodavna mjera proizvodi uinak izmeu odreenih pojedinaca koji podlijeu nekom pravnom sustavu, a ne drugih" , on nedvojbeno ima na umu sluajeve kad je bilo mogue pozvati se na direktivu protiv nacionaliziranog poduzea u svojstvu poslodavca, ali ne i protiv privatne osobe. 34. Moja je procjena da je sudska praksa Suda koja se temelji na irokoj definiciji drave potpuno smislena. Ona se ne odnosi samo na nositelje izravne javne vlasti, ve i na nositelje neizravne javne vlasti. Unato tome, granica proirenja definicije drave zasigurno je dosegnuta kad je poduzee koje kontroliraju javna tijela povezano s dravom, dok promjena veine unutar nadzornih tijela znai da je isto to poduzee privatno poduzee. (b) Obveza svih dravnih institucija da primjenjuju pravo Zajednice na temelju tumaenja 35. Drugi nain postizanja najire mogue primjene direktiva koje su trebale biti prenesene u nacionalno pravo, ali jo nisu ili su nedostatno prenesene, sastoji se u obvezivanju svih javnih tijela da poduzmu sve odgovarajue mjere u granicama svoje nadlenosti, ope ili posebne, kako bi osigurali ispunjenje obveze drava lanica koja proizlazi iz direktive. Ta obveza koju Zajednica namee nacionalnim institucijama znai, na primjer, da su nacionalnu sudovi duni tumaiti i primjenjivati svoje nacionalno pravo, potpuno koristei diskrecijsku slobodu, u skladu sa zahtjevima prava Zajednice. 36. Obveza osiguranja djelotvornosti prava Zajednice putem tumaenja ne odnosi se samo na zakonodavstvo doneseno u svrhu provedbe direktive, ve i na nacionalni pravni sustav u cjelini. I javna je uprava obvezana postupati u skladu s direktivama, koja je obveza usporediva s onom kojoj podlijeu nacionalni sudovi. 37. Meutim, mogunost tumaenja nacionalnog prava u skladu s pravom Zajednice je po svojoj naravi ograniena. Te su granice vidljive kad Sud govori o obvezama svih javnih vlasti

120 prema pravu Zajednice da poduzmu odgovarajue mjere "u granicama svoje nadlenosti". Prema tome, granice tumaenja prava predstavljaju i granice ovlasti nacionalnih sudova da osiguraju provedbu neprovedenih direktiva u nacionalnom pravu. (c) Pravo na naknadu tete od drave 38. Tree rjeenje koje je se pokuava primijeniti radi optimiziranja sudske zatite pojedinca u sluaju prethodne povrede obveze drave lanice da provede direktivu u propisanom roku sastoji se u priznavanju prava na naknadu tete na temelju prava Zajednice. U takvom sluaju pojedinac moe podii tubu protiv drave zbog gubitka prava ili nepostojanja pravne zatite. Drava je obvezna nadoknaditi tetu privatnoj osobi na temelju odgovornosti koju ima prema pravu Zajednice. Meu-zakljuak 39. (aa) Dakle, ukoliko se pitanje nacionalnoga suda odnosi na uinke Direktive 85/577 u odnosima izmeu pojedinca i talijanske drave u razdoblju od proteka roka propisanog za prijenos direktive u nacionalno pravo do njene stvarne provedbe, njegovu je pozornost potrebno usmjeriti na postojanje prava na naknadu tete na temelju prava Zajednice. 40. (bb) Drugo pitanje na koje Sud u konanici takoer ne treba odgovoriti tie se opsega u kojem nacionalni sud moe donijeti odluku u predmetu u kontekstu svoje obveze (opisane u odjeljku II. 1. (b)) da svoje nacionalno pravo tumai u skladu s pravom Zajednice. 41. Komisija je pruila informacije o talijanskom graanskom pravu kako u svojem pisanom oitovanju, tako i na raspravi, te je spomenula dvije odredbe koje su, prema njenome miljenju, prikladne za provedbu prava na odustanak. 42. Sud ne moe odluivati o primjeni nacionalnoga prava. Teret koji se pojedincima neizravno namee predloenim tumaenje Sud je, dodue, dopustio u predmetu Marleasing. Kako je s pravom prigovoreno, odustanak od ugovora pretpostavlja postojanje prava na odustanak. Sud je duan odluiti o tom uvjetu kad mu se postavi pitanje o uincima direktive na meusobne odnose pojedinaca u prijelaznom razdoblju to jest od kraja razdoblja za prijenos do stvarne provedbe. Pozvati se u tom kontekstu na obveze koje za nacionalni sud proizlaze iz prava Zajednice i na njegovu iskljuivu nadlenost za tumaenje nacionalnog prava znailo bi ignorirati stvarni problem. 2. Horizontalna primjenjivost direktiva 43. Odgovor to ga dosljedna sudska praksa Suda daje na pitanje o uincima neprovedene direktive na pravne odnose izmeu privatnih osoba poznatima i pod nazivom horizontalni uinak izravan je i jasan: direktiva sama po sebi pojedincima ne moe nametati obveze. 44. Obrazloenje Suda za ovo je sljedee: " prema lanku 189. Ugovora o EEZ-u, obvezujua narav direktive, koja predstavlja osnovu za mogunost pozivanja na direktivu pred nacionalnim sudom, postoji samo u odnosu na 'svaku dravu lanicu kojoj je upuena'. Iz toga slijedi da direktiva sama po sebi ne moe nametati obveze pojedincima, te da se na odreenu odredbu direktive kao takve nije mogue pozvati protiv takve osobe".

121 45. Dakle, naglasak se nedvojbeno stavlja na odbijanje nametanja tereta privatnoj osobi. Prema tekstu Ugovora, obveza se namee samo dravama lanicama kojima je direktiva upuena. 46. Ovdje bi se mogla povui crta i zakljuiti kako je postojeu sudsku praksu potrebno poduprijeti. 47. Takav mi se pristup, meutim, ne ini zadovoljavajuim. Nakon presuda u predmetima Foster i Marleasing , u akademskim se krugovima ulo sve vie poziva da se direktivama dade horizontalni uinak. Kad je rije o lanovima Suda, dosad su se nezavisni odvjetnik Van Gerven i, nedavno, nezavisni odvjetnik Jacobs izjasnili u prilog horizontalne primjenjivosti direktiva iako ne u odgovoru na pitanja koja su se ticala odluivanja u predmetima koje je sud tada rjeavao. 48. Razmatranja koja idu u prilog horizontalnom uinku direktiva nalaze uporite u nastojanju da se osigura korektnost prema korisniku odredbe za koju je zakonodavac Zajednice imao namjeru da bude obvezujua, a ne da se njegov poloaj na neodreeno vrijeme prepusti raspoloenju drave lanice koja ne ispunjava svoje obveze. 49. ini mi se kako je u vrijeme dovrenja unutarnjeg trita podruja bez unutarnjih granica kad se donosi sve vie usklaujuih odredaba koje ureuju pravne odnose izmeu privatnih osoba, primjereno preispitati uinak direktiva. U preambuli Direktive 85/577, zakonodavac Zajednice se potpuno nedvosmisleno pozvao na potrebu pribliavanja zakonodavstva: "budui da svaka neujednaenost tog zakonodavstva moe izravno utjecati na funkcioniranje zajednikog trita; budui da je stoga potrebno pribliiti zakone na tom podruju". 50. Najistaknutiji meu argumentima u prilog horizontalnom uinku direktiva je onaj koji se odnosi na jednakost uvjeta trinog natjecanja. Osim toga, ako nema horizontalnog uinka, one osobe u dravama lanicama koje postupaju u skladu s pravom Zajednice esto su stavljene u nepovoljan poloaj. 51. Naelo zabrane diskriminacije, koje se ubraja meu temeljna prava, takoer se postavlja u prilog davanju horizontalnog uinka direktivama, i to iz nekoliko toaka gledita. Kao prvo, nije zadovoljavajue da pojedinci podlijeu razliitim pravilima ovisno o tome nalaze li se u usporedivim pravnim odnosima s nekim tijelom koje je povezano s dravom ili s privatnom osobom. Kao drugo, protivno je zahtjevima unutarnjega trita da pojedinci podlijeu razliitim zakonima u raznim dravama lanicama, iako je Zajednica donijela usklaujue mjere. 52. Ako se te neujednaenosti odre, to bi se protivilo zacrtanom cilju pribliavanja zakonodavstava. Taj se zakljuak ne moe pobiti tvrdnjom da je narav direktiva takva da su uvjeti izmeu drava lanica nuno razliiti sve dok se direktive ne prenesu u nacionalno pravo. Takva bi se nejednakost trebala dopustiti jedino u razdoblju koje je propisano za provedbu. Jedan je od ciljeva direktiva da nakon proteka tog razdoblja prevladaju usporedivi uvjeti. 53. Argument koji se odnosi na diskriminaciju dobio je jo veu teinu nakon stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta te uvoenja graanstva Unije, ugraenog u Ugovor o EZ-u. Prema namjerama ugovornih stranaka, Ugovor o Europskoj Uniji obiljeava "novu fazu u

122 procesu europskih integracija pokrenutih osnivanjem Europskih zajednica". lanci 3a. i 7a. Ugovora o EZ-u naglaavaju vanost unutarnjega trita. lanci 2., 3. i 3a. Ugovora o EZ-u promiu vee jedinstvo u ekonomskoj politici. lanak 3. (s) poziva na davanje doprinosa jaanju zatite potroaa. Iscrpnije odredbe u tom smislu nalaze se u lanku 129a. Uvoenje graanstva Unije budi oekivanje da e graani Unije uivati jednakost, barem pred pravom Zajednice. 54. U sluaju direktiva iji je sadraj takav da im je svrha proizvesti uinke izmeu privatnih osoba i u koje su ugraene odredbe namijenjene zatiti slabije stranke, oito je da neprenoenje tu direktivu liava korisnog uinka (effet utile). Nakon proteka razdoblja za prijenos, potrebno je omoguiti primjenu zatitnih odredaba iji je sadraj odreen i bezuvjetan. Za onu odredbu direktive koju je zakonodavac imao namjeru uiniti obvezujuom treba se priznati da ima materijalni uinak, a ponaanje drave lanice protivno Ugovoru ne bi smjelo predstavljati prepreku uivanju pravnih poloaja koji su sami po sebi dovreni. 55. Ako se eli podrati horizontalni izravni uinak direktiva, potrebno je krenuti od pretpostavke da se utemeljenost i funkcioniranje tog uinka bitno razlikuju u odnosu na situaciju kad direktive imaju vertikalni izravni uinak. Budui da, prema tradicionalnom stavu o izravnoj primjenjivosti direktiva, ponaanje drave lanice protivno pravu Zajednice izravno utjee na pravne odnose izmeu pojedinca i drave, trea osoba koja je privatna osoba nema nikakvoga utjecaja na provedbu direktive. Argumenti i pravna naela izneseni u potporu izravne primjenjivosti direktiva u odnosu na dravu lanicu u smislu da drava lanica nema pravo okoristiti se svojim ponaanjem protivnim pravu Zajednice se u meusobnim odnosima izmeu privatnih osoba ne primjenjuju vie od pozivanja na sankcionirajuu narav izravnoga uinka u odnosu na dravu. 56. Izravna primjenjivost direktiva izmeu privatnih osoba izgubila bi karakter prigovora, to ga izvodi iz svoje funkcije "pozivanja" na povoljnu odredbu. Izravno primjenjivoj odredbi direktive pripisali bi se naprotiv uinci erga omnes, pa bi se izjednaila s izravno primjenjivim odredbama Ugovora. Odredba direktive koja proizvodi horizontalne uinke sudjelovala bi u prvenstvu prava Zajednice, to bi bilo poeljno u interesu postizanja ujednaene i djelotvorne primjene prava Zajednice. 57. Iako se horizontalni uinak direktiva ini poeljnim iz naprijed iznesenih razloga, postoje znaajni argumenti i protiv takve promjene u sudskoj praksi. 58. Ti se argumenti redovito pozivaju na tekst lanka 189. Ugovora o EEZ-u i narav direktiva, koje su obvezujue samo za drave lanice, i to samo u pogledu rezultata to ih je potrebno ostvariti. 59. Moje je miljenje da se ti argumenti mogu pobiti. Osobito to se tie, kao prvo, slobode dane dravama lanicama u pogledu izbora oblika i metoda provedbe direktiva, ta sloboda ostaje u cijelosti netaknuta sve do proteka prijelaznoga razdoblja. A ak i nakon toga, drave lanice zadravaju i onda kad pojedinane odredbe imaju izravni uinak diskrecijski prostor kad god je to namjera direktive. Samo je odreeni dio odredaba direktiva prikladan za horizontalnu primjenjivost. to se tie ostalih, drave lanice se, nakon proteka razdoblja za prijenos, nemaju pravo pozvati na slobode koje su im priznate samo u svrhu propisne provedbe direktive u utvrenom roku.

123 60. Obveza drave lanice da postigne namjeravane rezultate direktive nastaje odmah po stupanju te direktive na snagu. Kad je rije o rezultatima koji se nastoje postii direktivom, drave lanice obino nemaju nikakve diskrecijske slobode. Neki od tih rezultata su, primjerice, pobrinuti se da zatitne odredbe direktive postanu obvezujue najkasnije do kraja razdoblja za provedbu. Obvezujua narav tih pravila je kao to sam ve napomenuo namjera zakonodavca Zajednice i inherentna je naravi direktiva. Direktive nisu mjere niega ranga, ve su, u svrhu provedbe, upuene dravama lanicama koje na temelju Ugovora imaju obvezu prenijeti ih u svoje nacionalno pravo potpuno i pravovremeno. 61. Moje je miljenje da narav direktiva nije prepreka njihovome posjedovanju horizontalnog uinka. A to ne bi ni izbrisalo granicu izmeu uredbi i direktiva, jer direktive ne mogu imati izravne uinke sve dok ne protekne razdoblje za prijenos i jedino u sluaju jasnih i bezuvjetnih odredaba. 62. Jo jedan argument protiv horizontalne primjenjivosti direktiva odnosi se na teret nametnut treim osobama, jer da on nije u skladu s vladavinom prava. Taj se argument zapravo ne moe odmah odbaciti. Upitno je mogu li se privatnoj osobi ije je ponaanje zakonito prema pravilima nacionalnoga pravnog poretka nametnuti tereti na temelju neprovedene direktive koja joj nije upuena, a u odnosu na to ona uz to nee imati nikakvo pravno sredstvo protiv drave lanice u prekraju. 63. Zbog razloga pravne sigurnosti horizontalni uinak direktiva ini mi se iznimno problematinim gledajui sa stajalita tree osobe kojoj je teret nametnut. injenica da su privatnim osobama neizravno bili nametnuti tereti kao posljedica izravno primjenjivih direktiva na primjer, zbog nepravilnosti poinjenih u javnom nadmetanju koje dovode u pitanje i pravni poloaj drugih ponuditelja, a mogue i izvoaa , odnosno zbog uinka takvih direktiva koji proizlazi iz njihovoga tumaenja u skladu s pravom Zajednice u sporu izmeu poduzea na koje se primjenjuje privatno pravo ne moe ponititi rezerve to ih horizontalni uinak izaziva iz razloga vladavine prava. 64. Osnovni uvjet za nametanje tereta graaninu putem zakonodavnih mjera je njihova konstitutivna objava u slubenome glasilu. Taj uvjet ne ispunjavaju direktive donesene na temelju Ugovora o EEZ-u. Praksa objavljivanja direktiva u Slubenome listu Europskih zajednica kao mjera ija objava nije uvjet za njihovu primjenjivost nita ne pomae u toj situaciji. Objava u Slubenome listu Europskih zajednica je samo deklarativna i nije uvjet za stupanje direktiva na snagu, to se ponekad razjanjava biljekom u kojoj se navodi datum kad je direktiva notificirana dravama lanicama, budui da direktive stupaju na snagu na temelju notifikacije. injenica da je mogue upoznati se s odreenom mjerom ne zamjenjuje njenu konstitutivnu objavu. 65. Kad je rije o direktivama koje su donesene i koje e biti donesene nakon stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta 1. studenoga 1993., situacija je bitno drukija. Prema lanku 191. Ugovora o EZ-u i direktive se moraju objaviti u Slubenome listu Zajednice. Prigovor koji se temelji na neobjavljivanju stoga se vie ne moe istaknuti protiv horizontalnog uinka tih novijih direktiva. 66. Iz razloga pravne sigurnosti, koja predstavlja jedno od temeljnih prava graanina kojemu je nametnut odreeni teret, javnost od sada mora biti pripremljena na injenicu da e se direktivama u budunosti morati priznati posjedovanje horizontalnoga izravnog uinka. S naprijed navedenim stavovima to su ih zauzeli lanovi suda treba se sloiti i iz tih razloga.

124 67. Ono na to se poziva u korist privatnih osoba kojima je nametnut teret i protiv horizontalnog uinka direktiva je naelo opravdanih oekivanja. Oekivanja koja zasluuju zatitu zasigurno postoje, jer privatna osoba nametanje dodatnih tereta ne mora smatrati velikim problemom dok god postupa zakonito u kontekstu svoga nacionalnoga pravnog sustava. S druge strane, nakon to je direktiva objavljena i nakon to je proteklo razdoblje za prijenos, teret je mogue predvidjeti. elio bih postaviti pitanje je li oekivanje da e nacionalni zakonodavac postupati protivno pravu Zajednice vrijedno zatite. 68. Protiv horizontalnog uinka direktiva istie se jedan argument koji polazi od demokratskog naela. Prema tom argumentu, demokratski deficit, koji je ionako predmet pritubi u kontekstu zakonodavstva Zajednice, jo se vie poveava kad se u provedbi direktiva zaobilaze nacionalni parlamenti. 69. Kad je rije o navodnom demokratskom deficitu, elio bih napomenuti, s jedne strane da su se prava Europskoga parlamenta da surauje u izradi zakonodavstva Zajednice postupno poveala donoenjem Jedinstvenog europskog akta i Ugovora iz Maastrichta. S druge strane, smatram da se ne moe tvrditi da se nacionalni zakonodavci zaobilaze. 70. Tijekom razdoblja za prijenos nacionalni zakonodavac ima potpunu slobodu odabrati oblik i nain prijenosa direktive u nacionalno pravo. ak i nakon proteka razdoblja za prijenos, nacionalni zakonodavac i dalje ima i obvezu prenijeti direktivu i odreenu diskrecijsku slobodu u ispunjenju te obveze na ovaj ili onaj nain koliko to direktiva doputa. U okviru nacionalnoga pravnog sustava pravni uinak izmeu osoba kojima je upueno zakonodavstvo o kojemu je rije imale bi samo odredbe direktiva ili zatitna pravila koja su dovoljno odreena da se na njih mogue pozvati a da ih prethodno nije potrebno ugraditi, te koje stoga nacionalni zakonodavac mora preuzeti. Moje je miljenje da je neutemeljen strah da e doi do jaza izmeu pravne situacije tijekom prijelaznoga razdoblja koje prethodi prijenosu direktive u nacionalno pravo i u razdoblju nakon toga, budui da se odredbe prikladne za horizontalnu primjenu moraju nai i u provedbenoj mjeri. 71. Prigovor da bi priznanje horizontalnog izravnog uinka direktivama dovelo do veeg nemara drava lanica prema njihovom prijenosu nije mi uvjerljiv, jer nacionalni zakonodavac i dalje ostaje odgovoran za njihovu provedbu u cijelosti. Naelno priznanje horizontalnog uinka moda bi ohrabrilo drave lanice da izvre prijenos u propisanom roku, i time sprijee horizontalnu primjenu od strane vlasti i sudova Zajednice i drava lanica. Miljenja sam da su argumenti koji se odnose na edukativni uinak horizontalne primjenjivosti u odreenoj ravnotei, pa ne preteu ni za ni protiv. 72. Prije zakljuka elio bih jo napomenuti da ako se direktivama prizna horizontalni uinak, trebale bi se izvui potrebne posljedice glede pravne zatite. Na taj bi se nain one mogle osporavati kao to se to mogu uredbe i odluke prema drugome stavku lanka 173. 73. U konanici smatram kako zbog razloga pravne sigurnosti nije mogue predvidjeti da direktive imaju retroaktivni horizontalni uinak. Meutim, kad je rije o budunosti, ini mi se da je, podlono spomenutim ogranienjima, horizontalni uinak potreban u interesu ujednaene i djelotvorne primjene prava Zajednice. Miljenja sam da su tereti to ih namee privatnim osobama razumni, jer nisu vei od ogranienja koja bi se na njih primjenjivala da je dotina drava lanica postupala u skladu s pravom Zajednice. I na kraju, onaj tko e se morati nositi s rizikom sudskog postupka je osoba koja se poziva na bezuvjetnu i dovoljno odreenu odredbu direktive.

125 C. Zakljuak 74. S obzirom na prethodna razmatranja, smatram da odgovor na pitanje nacionalnoga suda treba biti sljedei: (1) lanak 1. (1) i lanak 5. Direktive 85/577/EEZ imaju onu razinu odreenosti koja je potrebna za izravnu primjenjivost jer je iz njih mogue izvesti minimalno jamstvo glede odustanka od uinaka ugovora koji jo nije izvren. to se tie ostaloga, direktiva dravama lanicama u vie situacija ostavlja manevarski prostor u pogledu mjera za prijenos direktive u nacionalno pravo. (2) (a) Na temelju dosadanje sudske prakse, neprovedena direktiva moe imati uinke u odnosu na dravu ukoliko su sve javne vlasti, a osobito sudovi, duni poduzeti sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, kako bi osigurali ispunjenje obveza koje proizlaze iz direktive. (b) Nedostaci u provedbi direktive mogu dovesti do stvaranja obveze drave lanice da nadoknadi tetu privatnoj osobi u iju su korist odredbe direktive donesene. (3) U skladu s onim to je Sud dosljedno presuivao, neprovedena direktiva ne moe imati izravne uinke u odnosima izmeu privatnih osoba. Ta se sudska praksa treba poduprijeti iz razloga pravne sigurnosti u odnosu na prole situacije. (4) Kad je rije o budunosti, ini se kako e biti potrebno da se, u interesu ujednaene i djelotvorne primjene prava Zajednice, na temelju Ugovora o EZ-u pravo razvija u smjeru priznavanja ope primjenjivosti dovoljno odreenim i bezuvjetnim odredbama u direktivama, a kako bi se odgovorilo na legitimna oekivanja to ih graani Unije gaje nakon ostvarenja unutarnjeg trita i stupanja na snagu Ugovora o Europskoj uniji.

126 Predmet 14/83 Sabine von Colson and Elizabeth Kamann v Land ordrhein-Westfalen [1984] ECR 1891 U ovom je predmetu Europski sud prvi puta objasnio da osim izravnih, direktive mogu imati i posredne, odnosno, interpretativne uinke u nacionalnom pravu. Interpretativnu obvezu nacionalnih sudova Europski je sud utemeljio na klauzuli lojalnosti (sadranoj u lanku 10 (prije 5) Ugovora o EZ). Odluka je bitna i zbog objanjenja koje je Sud dao o kriterijima koje trebaju ispuniti sankcije koje drava izabere za sankcioniranje povrede prava na rodnu jednakost.

Saetak 1. Iako trei stavak lanka 189 Ugovora dravama lanicama ostavlja slobodu glede izbora naina i sredstava koji osiguravaju provedbu Direktive, ta sloboda ne utjee na obvezu nametnutu svim dravama lanicama kojima je direktiva upuena da, u okviru svojih nacionalnih pravnih sustava, donesu sve mjere potrebne kako bi se osigurala puna djelotvornost direktive, u skladu s ciljem kojemu ona tei. Obveza drava lanica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata predvienog direktivom, te njihova dunost prema lanku 5 Ugovora da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje te obveze, obvezuje sva tijela drava lanica, ukljuujui i sudove kad je rije o stvarima koje potpadaju u njihovu nadlenost. Iz toga slijedi da je, prilikom primjene nacionalnoga prava, a osobito odredaba nacionalnog zakona posebno donesenog radi provedbe direktive, nacionalni sud obvezan svoje nacionalno pravo tumaiti u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi se postigao rezultat iz treega stavka lanka 189. 2. Direktiva br. 76/207/EEZ ne zahtijeva da diskriminacija na temelju spola glede pristupa zaposlenju podlijee sankciji kojom bi se poslodavcu koji je poinio diskriminaciju nametnula obveza sklopiti ugovor o radu s kandidatom koji je bio rtva diskriminacije. Kad je rije o sankcijama za bilo koju diskriminaciju koja se moe poiniti, Direktiva ne sadri niti jednu bezuvjetnu i dovoljno odreenu obvezu na koju bi se pojedinac mogao pozvati u svrhu dobivanja posebne naknade prema Direktivi u sluaju nedonoenja provedbene mjere u propisanom roku, ako takvo to nije predvieno ili doputeno nacionalnim pravom. Iako, kad je rije o nametanju sankcije za povredu zabrane diskriminacije, Direktiva br. 76/207/EEZ dravama lanicama ostavlja slobodu izbora izmeu razliitih rjeenja prikladnih za postizanje njenoga cilja, ona ipak zahtijeva da, ako drava lanica odlui sankcionirati povrede te zabrane dosuivanjem naknade, ta naknada, da bi bila djelotvorna i imala odvraajui uinak, mora u svakom sluaju biti primjerena u odnosu na pretrpljenu tetu, pa stoga mora biti vea od samo simboline naknade, kao to je na primjer naknada samo trokova pretrpljenih u vezi s prijavom. Na nacionalnome je sudu da tumai i primijeni zakonodavstvo doneseno radi provedbe Direktive u skladu sa zahtjevima prava Zajednice, u mjeri u kojoj mu nacionalno pravo daje slobodu to uiniti. Tekst presude

127 1. Nalogom od 6. prosinca 1982., koji je na Sudu zaprimljen 24. sijenja 1983., Radni sud (Arbeitsgericht) u Hammu uputio je Sudu na prethodnu odluku temeljem lanka 177 Ugovora o EEZ-u nekoliko pitanja o tumaenju Direktive Vijea br. 76/207/EEZ od 9. veljae 1976. o provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama u pogledu pristupa zaposlenju, strunoj izobrazbi i napredovanju, te uvjeta rada (Slubeni list 1976, L 39, str. 40). 2. Ta su pitanja postavljena u tijeku postupka izmeu dviju kvalificiranih socijalnih radnica, Sabine von Colson i Elisabeth Kamann, i Sjeverne Rajne-Vestfalije. Iz obrazloenja naloga za upuivanje zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je Zatvor Werl, u kojemu su smjeteni iskljuivo muki zatvorenici, a kojim upravlja pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija, odbio zaposliti tuiteljice u glavnome postupku zbog razloga vezanih za njihov spol. Slubenici nadleni za zapoljavanja svoje su odbijanje da zaposle tuiteljice opravdali navoenjem problema i rizika vezanih za primanje u slubu enskih kandidata i iz tih su razloga umjesto njih u slubu primili muke kandidate iako su oni imali loije kvalifikacije. 3. Radni sud u Hammu presudio je da je dolo do diskriminacije te je zauzeo stav da je prema njemakome pravu jedina sankcija za diskriminaciju u zapoljavanju naknada za vertrauensschaden, a to je gubitak to su ga kandidati koji su rtve diskriminacije pretrpjeli zbog vjerovanja da nee biti diskriminacije u zasnivanju radnoga odnosa. Ta je naknada predviena stavkom 611a (2) Graanskoga zakonika (Brgerliches Gesetzbuch). 4. Prema toj odredbi, u sluaju diskriminacije glede pristupa zaposlenju, poslodavac odgovara za "naknadu tete nastale zbog gubitka to ga je radnik pretrpio zbog oslanjanja na oekivanje da zasnivanje radnoga odnosa nee biti sprijeeno tom povredom (naela jednakog postupanja)". Smatra se kako se tom odredbom provodi Direktiva Vijea br. 76/207. 5. Stoga je Radni sud utvrdio da, prema njemakome pravu, moe naloiti naknadu samo putnih trokova to ih je tuiteljica von Colson pretrpjela u vezi s prijavom na to radno mjesto (7,20 DEM), te da tuiteljicama ne moe usvojiti ostale tubene zahtjeve. 6. Meutim, da bi mogao odrediti koja se pravila prava Zajednice primjenjuju u sluaju diskriminacije glede pristupa zaposlenju, Radni je sud Sudu EZ-a uputio sljedea pitanja: "1. Proizlazi li iz Direktive Vijea br. 76/207/EEZ od 9. veljae 1976. o provedbi naela jednakog postupanja prema mukarcima i enama u pogledu pristupa zaposlenju, strunoj izobrazbi i napredovanju, te uvjeta rada da se diskriminacija na temelju spola u odnosu na pristup zaposlenju (nesklapanje ugovora o radu zbog kandidatovog spola; davanje prednosti drugome kandidatu zbog njegovoga spola) mora sankcionirati obvezivanjem poslodavca o kojemu je rije da sklopi ugovor o radu s kandidatom koji je bio rtva diskriminacije? 2. Ako je odgovor na pitanje br. 1 potvrdan, u naelu: a) je li poslodavac obvezan sklopiti ugovor o radu samo ako se, uz to to je utvreno da je donio subjektivnu odluku na temelju kriterija koji se odnose na spol, moe utvrditi i da kandidat koji je bio rtva diskriminacije objektivno gledajui, a prema prihvatljivim kriterijima odabira, ima bolje kvalifikacije za to radno mjesto od kandidata s kojim je sklopljen ugovor o radu;

128 b) odnosno, je li poslodavac obvezan zaposliti kandidata koji je bio rtva diskriminacije i ako kandidat koji je bio rtva diskriminacije i prihvaeni kandidat objektivno gledajui imaju jednake kvalifikacije, premda se moe utvrditi da je poslodavac donio subjektivnu odluku na temelju kriterija koji se odnose na spol; c) i konano, ima li kandidat koji je bio rtva diskriminacije pravo biti zaposlen ak i ako objektivno gledajui ima loije kvalifikacije od prihvaenoga kandidata, ali se utvrdi da ga je poslodavac zbog spola unaprijed iskljuio iz odluivanja na temelju prihvatljivih kriterija? 3. U sluaju kad je bitna objektivna ocjena kandidatovih kvalifikacija u smislu pitanja br. 2. (a), (b) i (c), treba li o tome u cijelosti odluiti sud te koji se kriteriji i postupovna pravila u vezi s dokazima i teretom dokazivanja u tom pogledu primjenjuju? 4. Ako je odgovor na pitanje br. 1 potvrdan, u naelu: - ako za odreeno radno mjesto ima vie od dva kandidata i ako je vie osoba zbog spola unaprijed iskljueno iz odluivanja na temelju prihvatljivih kriterija, ima li svaka od tih osoba u naelu pravo da joj se ponudi sklapanje ugovora o radu? - je li sud u takvom sluaju obvezan sam izabrati izmeu kandidata koji su bili rtve diskriminacije? - ako je odgovor na prvo potpitanje negativan, koje su jo sankcije prema materijalnom pravu mogue? 5. Ako je odgovor na pitanje br. 1 negativan, u naelu: - koju sankciju predviaju odredbe Direktive br. 76/207/EEZ za sluaj kad je utvreno da je dolo do diskriminacije u vezi s pristupom zaposlenju? - moraju li se u tom pogledu razlikovati sluajevi opisani u pitanju br. 2 (a), (b) i (c)? 6. Je li Direktiva br. 76/207/EEZ, kako je tumai Europski sud u svojim odgovorima na naprijed postavljena pitanja, izravno primjenjiva u Saveznoj Republici Njemakoj?" 7. Prvenstveni je cilj tih pitanja utvrditi jesu li drave lanice prema Direktivi br. 76/207 obvezne predvidjeti pravne posljedice ili posebne sankcije za sluaj diskriminacije glede pristupa zaposlenju (pitanja br. 1 do 5) i mogu li se pojedinci, kad je to primjereno, pozvati na odredbe Direktive pred nacionalnim sudovima ako Direktiva nije u propisanim rokovima prenesena u nacionalni pravni poredak (pitanje br. 6). A. Pitanje br. 1 8. U svom prvom pitanju Radni sud u biti pita zahtijeva li Direktiva br. 76/207 da diskriminacija na temelju spola u pitanjima pristupa zaposlenja bude sankcionirana obvezivanjem poslodavca krivog za diskriminaciju da sklopi ugovor o radu s kandidatom koji je bio rtva diskriminacije.

129 9. Kako navodi Radni sud, iz uvodnih izjava preambule Direktive i iz samih njenih odredaba jasno je da su prema Direktivi drave lanice obvezne donijeti propise koji predviaju djelotvorne sankcije. Prema miljenju toga suda djelotvorna je samo naknada u naravi koja podrazumijeva primanje u slubu osoba koje su bile rtve diskriminacije. 10. Kako navode tuiteljice u glavnome sporu, time to je pravo na naknadu ograniio samo na vertrauensschaden, stavak 611a (2) Graanskoga zakonika (Brgerliches Gesetzbuch) iskljuio je mogunost naknade koja se dodjeljuje prema opim pravilima prava. Prema Direktivi br. 76/207, drave su lanice obvezne donijeti odgovarajue mjere s ciljem izbjegavanja diskriminacije u budunosti. Stoga treba prihvatiti da se stavak 611a (2) ne treba uzeti u obzir. Posljedica toga bila bi da je poslodavca potrebno obvezati da sklopi ugovor o radu s kandidatom koji je bio rtva diskriminacije. 11. Vlada Savezne Republike Njemake svjesna je nunosti djelotvornog prijenosa Direktive, ali naglaava injenicu da, prema treemu stavku lanka 189 Ugovora o EEZ-u, svaka drava lanica ima slobodu izbora kad je rije o pravnim posljedicama koje moraju proizlaziti iz povrede naela jednakog postupanja. Njemaka vlada osim toga tvrdi kako njemaki sudovi mogu, na temelju nacionalnog privatnog prava i u skladu sa sadrajem Direktive, pronai prikladna rjeenja koja zadovoljavaju kako naelo jednakoga postupanja, tako i interese svih stranaka. I konano, znaajna pravna posljedica je, prema njenome miljenju, dostatna kako bi se osiguralo potivanje naela jednakog postupanja, a ta bi posljedica trebala uslijediti tek ako je rtva diskriminacije imala bolje kvalifikacije za dotino radno mjesto od ostalih kandidata. Ona se ne bi trebala primijeniti kad kandidati imaju jednake kvalifikacije. 12. Danska vlada smatra kako je Direktiva dravama lanicama namjerno ostavila slobodu izbora sankcija u skladu sa svojim nacionalnim prilikama i pravnim sustavima. Drave bi lanice trebale sankcionirati povrede naela jednakog postupanja na isti nain kao to sankcioniraju sline povrede nacionalnih pravila u odnosnim podrujima koja nisu ureena pravom Zajednice. 13. Ujedinjeno Kraljevstvo je takoer miljenja da se dravama lanicama treba prepustiti izbor mjera koje smatraju odgovarajuima kako bi osigurale ispunjenje svojih obveza prema Direktivi. Direktiva ne sadri nikakve naznake o mjerama koje bi drave lanice trebale donijeti, a pitanja upuena Sudu sama po sebi jasno ukazuju na potekoe koje se javljaju prilikom odreivanja odgovarajuih mjera. 14. Komisija smatra da, premda je namjera Direktive prepustiti dravama lanicama izbor i odreivanje sankcija, prijenos Direktive mora unato tome proizvesti djelotvorne rezultate. Naelo djelotvornog prijenosa Direktive zahtijeva da sankcije budu takve naravi da kandidatu koji je bio rtva diskriminacije prue odgovarajuu naknadu, a da za poslodavca predstavljaju sredstvo pritiska koje ne bi bilo mudro zanemariti, te koje bi ga potaknulo na potivanje naela jednakog postupanja. Nacionalna mjera koja predvia naknadu tete samo u odnosu na stvarno pretrpljene gubitke zbog oslanjanja na odreeno oekivanje (vertrauensschaden) nije dostatna kako bi se osiguralo potivanje toga naela. 15. Trei stavak lanka 189 glasi: "Direktiva je, u pogledu rezultata koji se moraju ostvariti, obvezujua za svaku dravu lanicu kojoj je upuena, ali preputa nacionalnim vlastima odabir oblika i naina." Iako ta odredba dravama lanicama ostavlja slobodu glede izbora naina i sredstava koji osiguravaju provedbu Direktive, ta sloboda ne utjee na obvezu nametnutu svim dravama lanicama kojima je direktiva upuena da, u svojim nacionalnim

130 pravnim sustavima, donesu sve mjere potrebne kako bi se osigurala puna djelotvornost direktive, u skladu s ciljem kojemu ona tei. 16. Stoga je potrebno razmotriti Direktivu br. 76/207 kako bi se utvrdilo zahtijeva li ona od drava lanica da predvide posebne pravne posljedice ili sankcije za povredu naela jednakog postupanja glede pristupa zaposlenju. 17. Svrha je te direktive u dravama lanicama provesti naelo jednakog postupanja prema mukarcima i enama, i to osobito na nain da se mukarcima i enama prue stvarno jednake mogunosti kad je rije o pristupu zaposlenju. S tim ciljem lanak 2 definira naelo jednakog postupanja i njegove granice, a lanak 3 (1) utvruje domaaj tog naela osobito kad je rije o pristupu zaposlenju. lanak 3 (2) (a) predvia da drave lanice trebaju poduzeti mjere potrebne kako bi se osiguralo ukidanje svih zakona, propisa i upravnih odredaba protivnih naelu jednakog postupanja. 18. lanak 6 obvezuje drave lanice da u svojim nacionalnim pravnim sustavima donesu mjere koje su potrebne kako bi se svim osobama koje se smatraju rtvama diskriminacije omoguilo "ostvariti zatitu svojih prava u sudskome postupku". Iz te odredbe slijedi da su drave lanice obvezne donijeti mjere koje su dostatno djelotvorne da mogu postii cilj Direktive i osigurati da se dotine osobe na te mjere mogu stvarno pozvati pred nacionalnim sudovima. Te mjere mogu, na primjer, ukljuiti odredbe koje poslodavca obvezuju da kandidatu koji je bio rtva diskriminacije ponude radno mjesto ili da mu dadu primjerenu financijsku naknadu, sve to po potrebi popraeno sustavom novanih kazni. Direktiva, meutim, ne propisuje neku odreenu sankciju, ve dravama lanicama ostavlja slobodu izbora izmeu razliitih rjeenja prikladnih za postizanje njenoga cilja. 19. Odgovor na prvo pitanje stoga treba biti da Direktiva br. 76/207 ne zahtijeva da diskriminacija na temelju spola glede pristupa zaposlenju podlijee sankciji kojom bi se poslodavcu koji je poinio diskriminaciju nametnula obveza sklopiti ugovor o radu s kandidatom koji je bio rtva diskriminacije. B. Pitanja br. 2, 3 i 4 20. Na drugo, tree i etvrto pitanje nije potrebno odgovoriti jer su ona postavljena iskljuivo pod pretpostavkom da je poslodavac obvezan ponuditi radno mjesto kandidatu koji je bio rtva diskriminacije. C. Pitanja br. 5 i 6 21. U svom petom pitanju Radni sud u biti pita je li, osim prava na sklapanje ugovora o radu, iz Direktive mogue izvesti i neku drugu sankciju za sluaj diskriminacije. Pitanjem br. 6 eli se saznati mogu li se osobe koje su pretrpjele tetu pozvati na direktivu, ispravno protumaenu, pred nacionalnim sudovima. 22. Nemogue je uspostaviti stvarno jednake mogunosti bez odgovarajueg sustava sankcija. To proizlazi ne samo iz stvarne svrhe Direktive, ve konkretnije i iz njenoga lanka 6 koji, time to podnositeljima prijava za odreeno radno mjesto koji su bili rtve diskriminacije omoguuje zatraiti sudsku zatitu, priznaje da ti kandidati imaju prava koja mogu koristiti pred sudovima.

131 23. Iako, kako je reeno u odgovoru na pitanje br. 1, za punu provedbu Direktive nije potreban nikakav konkretan oblik sankcije za nezakonitu diskriminaciju, to ipak podrazumijeva da ta sankcija mora biti takva da jami stvarnu i djelotvornu sudsku zatitu. Osim toga, ona mora imati i stvarni odvraajui uinak na poslodavca. Iz toga slijedi da kad drava lanica odlui sankcionirati povredu zabrane diskriminacije dodjelom naknade, ta naknada mora u svakom sluaju biti primjerena u odnosu na pretrpljenu tetu. 24. Kao posljedica toga, ini se kako nacionalne odredbe koje ograniavaju pravo na naknadu tete osobama koje su bile rtve diskriminacije u pogledu pristupa zaposlenju samo na simbolini iznos, kao to je na primjer naknada trokova pretrpljenih u vezi s podnoenjem prijave, ne bi zadovoljile zahtjeve djelotvornog prijenosa direktive 25. O naravi sankcija koje su u Saveznoj Republici Njemakoj predviene u odnosu na diskriminaciju glede pristupa zaposlenju, a osobito o pitanju iskljuuje li pravilo iz stavka 611a (2) Graanskoga zakonika mogunost naknade na temelju opih pravila prava pred Sudom se dugo raspravljalo. Njemaka je vlada u usmenom postupku tvrdila da ta odredba nuno ne iskljuuje primjenu opih pravila prava o naknadi. Nacionalni je sud jedini koji moe odluiti o tom pitanju koje se tie tumaenja njegovoga nacionalnog prava. 26. Meutim, obveza drava lanica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata predvienog direktivom, te njihova dunost prema lanku 5 Ugovora da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje te obveze, obvezuje sva tijela drava lanica, ukljuujui i sudove kad je rije o stvarima koje potpadaju u njihovu nadlenost. Iz toga slijedi da su, prilikom primjene nacionalnoga prava, a osobito odredaba nacionalnog zakona posebno donesenog radi provedbe Direktive br. 76/207, nacionalni sudovi obvezni svoje nacionalno pravo tumaiti u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi se postigao rezultat iz treega stavka lanka 189. 27. S druge strane, kako pokazuju naprijed iznesena razmatranja, Direktiva ne sadri niti jednu bezuvjetnu i dovoljno odreenu obvezu glede sankcija za diskriminaciju na koju bi se pojedinci mogli pozvati u svrhu dobivanja posebne naknade prema Direktivi u sluaju nedonoenja provedbene mjere na vrijeme, ako takvo to nije predvieno ili doputeno nacionalnim pravom. 28. Ipak, nacionalnom je sudu potrebno ukazati na injenicu da iako, kad je rije o nametanju sankcije za povredu zabrane diskriminacije, Direktiva br. 76/207/EEZ dravama lanicama ostavlja slobodu izbora izmeu razliitih rjeenja prikladnih za postizanje njenoga cilja, ona ipak zahtijeva da, ako drava lanica odlui sankcionirati povrede te zabrane dosuivanjem naknade, ta naknada, da bi bila djelotvorna i imala odvraajui uinak, mora u svakom sluaju biti primjerena u odnosu na pretrpljenu tetu, pa stoga mora biti vea od samo simboline naknade, kao to je na primjer naknada samo trokova pretrpljenih u vezi s prijavom. Na nacionalnome je sudu da tumai i primijeni zakonodavstvo doneseno radi provedbe Direktive u skladu sa zahtjevima prava Zajednice, u mjeri u kojoj mu nacionalno pravo daje slobodu to uiniti. Trokovi 29. Trokovi koje su pretrpjele vlade Danske i Savezne Republike Njemake, Ujedinjeno Kraljevstvo i Komisija Europskih zajednica, koji su Sudu podnijeli pisana oitovanja, ne nadoknauju se. Budui da, kad je rije o strankama u glavnome sporu, ovaj postupak ima

132 narav jednog od koraka u postupku koji je u tijeku pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donosi taj sud.

S te osnove, Sud u odgovoru na pitanja koja mu je uputio Radni sud u Hammu nalogom od 6. prosinca 1982. presuuje sljedee: 1. Direktiva br. 76/207/EEZ ne zahtijeva da diskriminacija na temelju spola glede pristupa zaposlenju podlijee sankciji kojom bi se poslodavcu koji je poinio diskriminaciju nametnula obveza sklopiti ugovor o radu s kandidatom koji je bio rtva diskriminacije. 2. Kad je rije o sankcijama za bilo koju diskriminaciju koja se moe poiniti, Direktiva ne sadri niti jednu bezuvjetnu i dovoljno odreenu obvezu na koju bi se pojedinac mogao pozvati u svrhu dobivanja posebne naknade prema Direktivi u sluaju nedonoenja provedbene mjere u propisanom roku, ako takvo to nije predvieno ili doputeno nacionalnim pravom. 3. Iako, kad je rije o nametanju sankcije za povredu zabrane diskriminacije, Direktiva br. 76/207/EEZ dravama lanicama ostavlja slobodu izbora izmeu razliitih rjeenja prikladnih za postizanje njenoga cilja, ona ipak zahtijeva da, ako drava lanica odlui sankcionirati povrede te zabrane dosuivanjem naknade, ta naknada, da bi bila djelotvorna i imala odvraajui uinak, mora u svakom sluaju biti primjerena u odnosu na pretrpljenu tetu, pa stoga mora biti vea od samo simboline naknade, kao to je na primjer naknada samo trokova pretrpljenih u vezi s prijavom. Na nacionalnome je sudu da tumai i primijeni zakonodavstvo doneseno radi provedbe Direktive u skladu sa zahtjevima prava Zajednice, u mjeri u kojoj mu nacionalno pravo daje slobodu to uiniti.

133 Predmet C-106/89 Marleasing SA v La Comercial Internacional de Alimentacion SA [1990] ECR I-4135

U ovom je predmetu Europski sud razjasnio da se obveza usklaene interpretacije, odnosno posredni uinak europskog prava, odnosi na cjelokupno nacionalno pravo, a ne samo na ono usvojena u svrhu provedbe direktive. Tako su nacionalni sudovi obvezni pokuati usklaeno protumaiti i norme nacionalnog prava koje vremenski prethode direktivi u skladu s kojom se moraju interpretirati. Odluka otvara i pitanje granica obveze usklaene sudske interpretacije.

Saetak 1. Obveza drava lanica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata predvienog direktivom, te njihova dunost prema lanku 5 Ugovora da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje te obveze, obvezuje sva tijela drava lanica, ukljuujui i sudove kad je rije o stvarima koje potpadaju u njihovu nadlenost. Iz toga slijedi da je, prilikom primjene nacionalnoga prava, bilo da su odredbe o kojima je rije donesene prije ili poslije direktive, nacionalni sud koji ga je pozvan interpretirati obvezan to uiniti to je vie mogue u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi postigao rezultat kojemu tei direktiva, te time postupio u skladu s treim stavka lanka 189 Ugovora. 2. Nacionalni sud koji sudi u predmetu koji potpada u domaaj Direktive 68/151 o koordinaciji zatitnih mjera koje drave lanice zahtijevaju od trgovakih drutava u smislu drugoga stavka lanka 58 Ugovora radi zatite interesa lanova i drugih, s ciljem ujednaavanja tih zatitnih mjera u cijeloj Zajednici, obvezan je svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu svrhe i teksta te direktive, kako bi sprijeio utvrenje nitavosti osnivanja javnog trgovakog drutva s ogranienom odgovornou iz razloga koji nisu navedeni u lanku 11 direktive. I sami se ti razlozi moraju strogo interpretirati, u svjetlu te svrhe, kako bi se osiguralo da se nitavost osnivanja zbog nezakonitosti ciljeva drutva ili njihove suprotnosti javnome poretku mora iskljuivo shvatiti u smislu da se odnosi na ciljeve trgovakoga drutva na nain kako su opisani u osnivakome aktu ili statutu. Tekst presude 1. Nalogom od 13. oujka 1989., koji je na Sudu zaprimljen 3. travnja 1989., Prvostupanjski sud i istrani magistratski sud br. 1 u Oviedu uputio je Sudu na prethodnu odluku prema lanku 177 Ugovora o EEZ-u pitanje interpretacije lanka 11 Direktive Vijea 68/151/EEZ od 9. oujka 1968. o koordinaciji zatitnih mjera koje drave lanice zahtijevaju od trgovakih drutava u smislu drugoga stavka lanka 58 Ugovora radi zatite interesa lanova i drugih, s ciljem ujednaavanja tih zatitnih mjera u cijeloj Zajednici. 2. Ta su se pitanja postavila u sporu izmeu trgovakog drutva Marleasing SA, tuitelja u glavnome postupku, i odreenog broja tuenika, ukljuujui i La Comercial Internacional de Alimentacion SA (u daljnjem tekstu: "La Comercial"). La Comercial su, u obliku javnoga trgovakog drutva s ogranienom odgovornou, osnovale tri osobe, ukljuujui i Barviesa SA, koja je uloila vlastitu imovinu.

134 3. Iz obrazloenja naloga kojim se trai odluka o prethodnom pitanju oito je kako Marleasing prvenstveno zahtijeva, na temelju lanaka 1261 i 1275 panjolskoga Graanskog zakonika, prema kojemu ugovori bez svrhe odnosno oni ija je svrha nezakonita nemaju pravnoga uinka, da se utvrdi da je drutveni ugovor o osnivanju La Comerciala nitav zbog toga to osnivanje trgovakog drutva nije imalo svrhu, te zbog toga to je to bio fiktivni pravni posao, izvren radi prijevare vjerovnika Barviese SA, suosnivaa tuenoga trgovakog drutva. La Comercial je tvrdio kako tubu treba u cijelosti odbaciti osobito iz razloga to lanak 11 Direktive 68/151, koji iscrpno navodi sluajeve kad se moe naloiti nitavosti osnivanja, meu njima ne predvia nepostojanje svrhe. 4. Nacionalni je sud primijetio kako je, u skladu s lankom 395 Akta o uvjetima za pristupanje panjolske i Portugalske Republike Europskim zajednicama (Slubeni list 1985. L 302, str. 23), Kraljevstvo panjolske bilo obvezno provesti direktivu od datuma pristupa, ali to na datum naloga kojim se trai prethodna odluka jo nije bilo uinjeno. Zauzevi stoga stav da se u dotinom sporu pojavio problem koji se tie interpretacije prava Zajednice, nacionalni je sud Sudu uputio sljedee pitanje: "1. Je li lanak 11 Direktive Vijea 68/151/EEZ od 9. oujka 1968., koja nije provedena u nacionalno pravo, izravno primjenjiv tako da moe sprijeiti utvrenje nitavosti osnivanja javnog trgovakog drutva s ogranienom odgovornou zbog razloga koji nije naveden u tome lanku?" 5. Za potpuniji prikaz injeninog stanja u glavnome postupku, mjerodavnih pravila Zajednice i nacionalnih pravila, te oitovanja podnesenih Sudu upuuje se na Izvjetaj za raspravu . Njih se u nastavku spominje ili se o njima raspravlja samo u mjeri u kojoj je to potrebno za obrazloenje odluke Suda. 6. Kad je rije o pitanju moe li se pojedinac pozvati na direktivu protiv nacionalnoga prava, potrebno je napomenuti da je Sud bio dosljedan u miljenju da direktiva sama po sebi pojedincu ne moe propisivati obveze, pa da se stoga protiv takve osobe nije mogue pozvati na odreenu odredbu direktive (presuda u predmetu 152/84 Marshall v South-West Hampshire Area Health Authority (1986) ECR 723). 7. Meutim, iz dokumenata u posjedu Suda oito je kako nacionalni sud u biti nastoji utvrditi je li nacionalni sud koji sudi u predmetu koji potpada u domaaj Direktive 68/151 obvezan svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu teksta i svrhe te direktive kako bi sprijeio utvrenje nitavosti osnivanja javnog trgovakog drutva s ogranienom odgovornou iz razloga koji nije naveden u lanku 11 direktive. 8. Da bi se moglo odgovoriti na to pitanje, potrebno je napomenuti, kako je Sud istaknuo u svojoj presudi u predmetu 14/83 Von Colson and Kamann v Land Nordrhein-Westfalen [1984] ECR 1891, stavak 26, da obveza drava lanica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata predvienog direktivom, te njihova dunost prema lanku 5 Ugovora da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje te obveze, obvezuje sva tijela drava lanica, ukljuujui i sudove kad je rije o stvarima koje potpadaju u njihovu nadlenost. Iz toga slijedi da je, prilikom primjene nacionalnoga prava, bilo da su odredbe o kojima je rije donesene prije ili poslije direktive, nacionalni sud koji ga je pozvan interpretirati obvezan to uiniti to je vie mogue u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi postigao rezultat kojemu tei direktiva, te time postupio u skladu s treim stavka lanka 189 Ugovora.

135

9. Iz toga slijedi da zahtjev prema kojemu se nacionalno pravo mora interpretirati u skladu s lankom 11 Direktive 68/151 sprjeava interpretaciju odredaba nacionalnoga prava koje se odnose na javna trgovaka drutva s ogranienom odgovornou na nain da se nitavost osnivanja javnoga trgovakog drutva s ogranienom odgovornou moe naloiti iz razloga koji nisu meu onima koji su iscrpno navedeni u lanku 11 direktive o kojoj je rije. 10. Kad je rije o interpretaciji lanka 11 direktive, a osobito lanka 11 (2) (b), potrebno je napomenuti kako ta odredba zabranjuje da se pravima drava lanica predvidi sudsko utvrenje nitavosti iz razloga koji nisu meu onima koji su iscrpno navedeni u direktivi, meu kojima se nalazi razlog nezakonitosti ciljeva trgovakoga drutva ili njihove suprotnosti javnome poretku. 11. Prema miljenju Komisije, izraz "ciljevi trgovakoga drutva" mora se interpretirati u smislu da se odnosi iskljuivo na ciljeve trgovakoga drutva na nain kako su opisani u osnivakome aktu ili statutu. Iz toga, prema miljenju Komisije, slijedi da se utvrenje nitavosti osnivanja trgovakoga drutva ne moe temeljiti na aktivnostima koje ono stvarno obavlja, kao to je na primjer prijevara osnivaevih vjerovnika. 12. Ta se tvrdnja mora prihvatiti. Kao to je jasno naznaeno u preambuli Direktive 68/151, njena je svrha ograniiti sluajeve u kojima moe doi do nitavosti osnivanja i retroaktivni uinak utvrenja nitavosti kako bi se osigurala "pravna sigurnost glede odnosa izmeu trgovakih drutava i treih osoba, te izmeu lanova" (esta uvodna izjava). Nadalje, zatita treih osoba "mora se osigurati uz pomo odredaba koje u najveoj moguoj mjeri ograniavaju razloge zbog kojih obveze preuzete u ime trgovakog drutva ne bi bile valjane". Iz toga, dakle, slijedi da se svaki razlog za nitavost osnivanja predvien lankom 11 direktive mora interpretirati strogo. U tim se okolnostima rijei "ciljevi trgovakoga drutva" moraju shvatiti u smislu da se odnose na ciljeve trgovakoga drutva na nain kako su opisani u osnivakome aktu ili statutu. 13. Odgovor na upueno pitanje stoga mora biti da je nacionalni sud koji sudi u predmetu koji potpada u domaaj Direktive 68/151 obvezan svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu svrhe i teksta te direktive, kako bi sprijeio utvrenje nitavosti osnivanja javnog trgovakog drutva s ogranienom odgovornou iz razloga koji nisu navedeni u lanku 11 direktive. Trokovi 14. Trokovi koje je pretrpjela Komisija Europskih zajednica, koja je Sudu podnijela oitovanje, ne nadoknauju se. Budui da, kad je rije o strankama u glavnome postupku, ovaj postupak predstavlja samo jedan od koraka u postupku koji je u tijeku pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donosi taj sud. Izreka S te osnove SUD (esto vijee) u odgovoru na pitanje koje mu je uputio Prvostupanjski sud i istrani magistratski sud br. 1 u Oviedu nalogom od 13. oujka 1989. presuuje sljedee:

136

Nacionalni sud koji sudi u predmetu koji potpada u domaaj Direktive 68/151/EEZ od 9. oujka 1968. o koordinaciji zatitnih mjera koje drave lanice zahtijevaju od trgovakih drutava u smislu drugoga stavka lanka 58 Ugovora radi zatite interesa lanova i drugih, s ciljem ujednaavanja tih zatitnih mjera u cijeloj Zajednici, obvezan je svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu svrhe i teksta te direktive, kako bi sprijeio utvrenje nitavosti osnivanja javnog trgovakog drutva s ogranienom odgovornou iz razloga koji nisu navedeni u lanku 11 direktive.

137 Predmet 80/86 Criminal proceedings against Kolpinghuis ijmegen BV [1987] ECR 3969 U ovom je predmetu Europski sud potvrdio postojanje obveze nacionalnih sudova da interpretiraju nacionalno pravo u skladu s europskim pravom. Pri tome je Sud postavio neke granice obvezi usklaene interpretacije. Sudovi nemaju takvu obvezu ako bi usklaena interpretacija dovela do nastanka ili oteanja kaznene odgovornosti pojedinca.

Saetak 1. Kad god se odredbe direktive s obzirom na njihov sadraj ine bezuvjetnima i dovoljno odreenima, pojedinac se na te odredbe moe pozvati protiv drave koja u propisanom roku nije provela direktivu u nacionalnom pravu ili koja ju nije provela pravilno. Meutim, prema lanku 189 Ugovora o EEZ-u, obvezujua narav direktive, koja predstavlja osnovu za mogunost pozivanja na tu direktivu pred nacionalnim sudom, postoji samo u odnosu na "svaku dravu lanicu kojoj je upuena". Iz toga slijedi da direktiva sama po sebi ne moe nametati obveze pojedincu, te da se protiv te osobe pred nacionalnim sudom nije mogue pozvati na odreenu odredbu direktive kao takve. 2. U primjeni nacionalnoga prava, a osobito odredaba nacionalnog zakona koji je posebno donesen radi provedbe direktive, nacionalni su sudovi obvezni svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu teksta i svrhe direktive kako bi se postigao rezultat iz treega stavka lanka 189 Ugovora. Meutim, ta je obveza ograniena opim pravnim naelima koja su dio prava Zajednice, a osobito naelima pravne sigurnosti i neretroaktivnosti. Stoga direktiva, sama po sebi i neovisno o nacionalnom pravu to ga je drava lanica donijela radi njene provedbe, ne moe imati uinak utvrenja kaznene odgovornosti ili otegotnih okolnosti u odnosu na osobe koje postupaju protivno odredbama te direktive.

Tekst presude 1. Nalogom od 3. veljae 1986., koji je na Sudu zaprimljen 14. oujka 1986., Okruni sud u Arnhemu uputio je Sudu na prethodno odluivanje prema lanku 177 Ugovora o EEZ-u etiri pitanja o interpretaciji prava Zajednice u pogledu uinka direktive prema nacionalnom pravu drave lanice koja jo nije donijela mjere potrebne za provedbu te direktive. 2. Ta su se pitanja postavila u kaznenom postupku pokrenutom protiv jednog poduzea koje vodi kafi zbog toga to je radi prodaje i isporuke uskladitilo pie koje je nazvalo "mineralna voda", a koje se zapravo sastojalo od vode iz slavine s dodatkom ugljinoga dioksida. Poduzeu je stavljena na teret povreda lanka 2 Uredbe o inspekciji (Keuringsverordening) Opine Nijmegen koji zabranjuje skladitenje, radi prodaje i isporuke, proizvoda namijenjenih trgovini i ljudskoj potronji koji su neispravnog sastava. 3. Pred sucem za trgovake sporove (politierechter), dravni se odvjetnik (officier van justitie) pozvao izmeu ostalog na Direktivu Vijea 80/777/EEZ od 15. srpnja 1980. o usklaivanju zakonodavstva drava lanica koje se odnosi na iskoritavanje i stavljanje u promet prirodne

138 mineralne vode (Slubeni list 1980, L 229, str. 1). Ta Direktiva osobito predvia da drave lanice trebaju donijeti mjere potrebne kako bi se osiguralo da se kao prirodna mineralna voda u promet moe staviti samo voda koja se crpi iz tla drave lanice i koju je nadleno tijelo te drave lanice priznalo kao prirodnu mineralnu vodu koja zadovoljava uvjete iz odredaba Priloga I., odjeljka I. Direktive. Ta je odredba Direktive trebala biti provedena u roku od etiri godine nakon notifikacije Direktive, to jest do 17. srpnja 1984., ali nizozemsko je zakonodavstvo izmijenjeno tako da je stupilo na snagu tek 8. kolovoza 1985., dok su se kaznena djela koja su okrivljeniku u glavnome postupku stavljena na teret dogodila 7. kolovoza 1984. 4. U tim je okolnostima Okruni sud Sudu uputio sljedea pitanja: (1) Moe li se tijelo drave lanice (u ovome sluaju tijelo kaznenog progona) protiv dravljana te drave lanice pozvati na odredbu direktive u sluaju koji nije obuhvaen vlastitim zakonodavstvom te drave ili provedbenim odredbama? (2) Ako direktiva nije provedena, je li nacionalni sud duan dati izravni uinak odredbama direktive koje su podobne za takvo postupanje ak i kad dotini pojedinac ne trai izvoenje nekog prava na temelju tih odredaba? (3) Kad se od nacionalnoga suda trai da interpretira neko nacionalno pravilo, treba li se odnosno moe li se taj sud u svojoj interpretaciji ravnati prema odredbama primjenjive direktive? (4) Bi li odgovori na pitanja br. 1, 2 i 3 bili drukiji da na relevantni datum (u ovom sluaju 7. kolovoza 1984.) jo nije bio protekao rok koji je drava lanica imala za prilagodbu nacionalnoga prava?" 5. Za potpuniji prikaz injeninog stanja u glavnome postupku, mjerodavnih pravila Zajednice i nacionalnih pravila, te oitovanja podnesenih Sudu upuuje se na Izvjetaj za raspravu . Njih se u nastavku spominje ili se o njima raspravlja samo u mjeri u kojoj je to potrebno za obrazloenje odluke Suda. 6. Prva se dva pitanja tiu mogunosti da se odredbe direktive koja jo nije provedena u nacionalno pravo drave lanice o kojoj je rije primjenjuju kao takve. 7. U tom je pogledu potrebno podsjetiti da, prema utvrenoj sudskoj praksi Suda (osobito presudi od 19. sijenja 1982. u predmetu 8/81 Becker v Finanzamt Muenster-Innenstadt (1982) ECR 53), kad god se odredbe direktive s obzirom na njihov sadraj ine bezuvjetnima i dovoljno odreenima, pojedinac se na te mjere moe pozvati protiv drave koja u propisanom roku nije provela direktivu u nacionalno pravo ili koja ju nije provela pravilno. 8. To se miljenje temelji na stavu da bi bilo nespojivo s obvezujuim uinkom to ga direktive imaju na temelju lanka 189 kad bi se dotinim osobama naelno onemoguilo pozvati se na obveze koje one nameu. Na temelju toga Sud je zakljuio da se drava lanica koja u propisanom roku nije donijela provedbenu mjeru propisanu direktivom ne moe braniti protiv pojedinaca pozivajui se na vlastiti propust da izvri obveze koje proizlaze iz direktive. 9. U svojoj presudi od 26. veljae 1986. u predmetu 152/84 Marshall v South-West Hampshire Area Health Authority (1986) ECR 723, Sud je, meutim, naglasio kako prema

139 lanku 189 Ugovora o EEZ, obvezujua narav direktive, koja predstavlja osnovu za mogunost pozivanja na direktivu pred nacionalnim sudom, postoji samo u odnosu na "svaku dravu lanicu kojoj je ona upuena". Iz toga slijedi da direktiva sama po sebi pojedincu ne moe nametati obveze, te da se protiv takve osobe pred nacionalnim sudom nije mogue pozvati na odredbu direktive kao takve. 10. Odgovor na prva dva pitanja stoga treba biti da se nacionalno tijelo protiv pojedinca ne moe pozvati na odredbu direktive koja je trebala biti provedena u nacionalno pravo, ali se to jo nije dogodilo. 11. Treim se pitanjem eli utvrditi u kojoj mjeri nacionalni sud moe ili mora direktivu uzeti u obzir kao pomo pri interpretaciji odreenog pravila nacionalnoga prava. 12. Kao to je Sud ustvrdio u svojoj presudi od 10. travnja 1984. u predmetu 14/83 Von Colson and Kamann v Land Nordrhein Westfalen (1984) ECR 1891, obveza drava lanica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata predvienog direktivom, te njihova dunost prema lanku 5 Ugovora da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje te obveze, obvezuje sva tijela drava lanica, ukljuujui i sudove kad je rije o stvarima koje potpadaju u njihovu nadlenost. Iz toga slijedi da je, prilikom primjene nacionalnoga prava, a osobito odredaba nacionalnog prava posebno donesenog radi provedbe direktive, nacionalni sud obvezan svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi se postigao rezultat iz treega stavka lanka 189 Ugovora. 13. Meutim, ta obveza nacionalnoga suda da se prilikom interpretacije odgovarajuih pravila svoga nacionalnog prava pozove na sadraj direktive ograniena je opim pravnim naelima koja su dio prava Zajednice, a osobito naelima pravne sigurnosti i neretroaktivnosti. Tako je u svojoj presudi od 11. lipnja 1987. u predmetu 14/86 Pretore di Sal v X (1987) ECR Sud presudio da direktiva ne moe, sama po sebi i neovisno o nacionalnom pravu to ga je drava lanica donijela radi njene provedbe, imati uinak utvrivanja ili oteavanja kaznene odgovornosti osoba koje postupaju protivno odredbama te direktive. 14. Odgovor na tree pitanje stoga treba biti da je prilikom primjene svoga nacionalnog zakonodavstva sud drave lanice to zakonodavstvo obvezan interpretirati u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi postigao rezultat iz treeg stavka lanka 189 Ugovora, ali da direktiva ne moe, sama po sebi i neovisno o nacionalnom pravu to ga je drava lanica donijela radi njene provedbe, imati uinak utvrivanja ili oteavanja kaznene odgovornosti osoba koje postupaju protivno odredbama te direktive. 15. Pitanje moe li se na odredbe direktive kao takve pozvati pred nacionalnim sudom postavlja se samo ako dotina drava lanica nije u propisanom roku provela direktivu u nacionalno pravo ili ako ju je provela nepravilno. Na prva je dva pitanja odgovoreno nijeno. Meutim, na te odgovore nema nikakvog utjecaja to to na relevantni datum jo nije bio protekao rok za prilagodbu nacionalnoga prava. Kad je rije o treemu pitanju koje se tie ogranienja koja se prema pravu Zajednice mogu nametnuti u odnosu na obvezu ili ovlast nacionalnoga suda da pravila svoga nacionalnog prava interpretira u svjetlu te direktive, na to nema nikakvog utjecaja je li ili nije protekao rok propisan za provedbu.

140 16. Odgovor na etvrto pitanje stoga treba biti da na naprijed iznesene odgovore nema nikakvog utjecaja to to na relevantni datum jo nije bio protekao rok u kojem je drava lanica trebala prilagoditi nacionalno pravo.

Odluka o trokovima Trokovi 17. Trokovi koje su pretrpjeli nizozemska vlada, talijanska vlada, Ujedinjeno Kraljevstvo i Komisija Europskih zajednica, koji su Sudu podnijeli oitovanja, ne nadoknauju se. Budui da, kad je rije o strankama u glavnome postupku, ovaj postupak predstavlja samo jedan od koraka u postupku koji je u tijeku pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donosi taj sud. Izreka S te osnove Sud (esto vijee) presuuje: (1) Nacionalno se tijelo protiv pojedinca ne moe pozvati na odredbu direktive koja je trebala biti provedena u nacionalno pravo, ali se to jo nije dogodilo. (2) Prilikom primjene svoga nacionalnog zakonodavstva, sud drave lanice je to zakonodavstvo obvezan interpretirati u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi se postigao rezultat iz treega stavka lanka 189 Ugovora, ali direktiva ne moe, sama po sebi i neovisno o nacionalnom pravu donesenom radi njene provedbe, imati uinak utvrivanja ili oteavanja kaznene odgovornosti osoba koje postupaju protivno odredbama te direktive. (3) Na naprijed iznesene odgovore nema nikakvog utjecaja to to na relevantni datum jo nije bio protekao rok u kojem je drava lanica trebala prilagoditi nacionalno pravo.

141 Predmet C-105/03 Criminal proceedings against Maria Pupino [2005] ECR I-5285 Ovim je predmetom Europski sud proirio doktrinu o posrednom uinku prava Zajednice i na akte donesene u okviru treeg stupa, u konkretnom sluaju na okvirne odluke. Temelj za postojanje obveze usklaene interpretacije jest naelo lojalnosti, jednako kao i u prvom stupu, bez obzira na to to ono ne postoji kao pisano naelo u Ugovoru o EU. Odluka nadalje raspravlja i o granicama obveze usklaenog tumaenja, te utvruje da ona prestaje ako bi to znailo tumaenje contra legem.

Integralni tekst odluke Suda: PRESUDA SUDA (Velikog vijea) 16. lipnja 2005. (*) (Suradnja policije i pravosudnih tijela u kaznenim stvarima lanci 34. E U-a i 35. EU-a Okvirna odluka 2001/220/PUP Poloaj rtava u kaznenom postupku Zatita ranjivih osoba Sasluanje maloljetnika u svojstvu svjedoka Uinci okvirne odluke)

U predmetu ZAHTJEV za prethodnu odluku prema lanku 35. EU-a to ga je uputio sudac zaduen za prethodna ispitivanja na Sudu u Firenci (Tribunale di Firenze) (Italija), odlukom od 3. veljae 2003., a koji je na Sudu zaprimljen 5. oujka 2003., u kaznenom postupku protiv Marije Pupino SUD (Veliko vijee)

u sastavu V. Skouris, predsjednik, P. Jann, C. W. A. Timmermans, A. Rosas, R. Silva de Lapuerta i A. Borg Barthet, predsjednici vijea, N. Colneric, S. von Bahr, J. N. Cunha Rodrigues (izvjestitelj), P. Kris, E. Juhsz, G. Arestis i M. Ilei, suci Nezavisna odvjetnica: J. Kokott, Tajnik: L. Hewlett, glavni upravni slubenik, uzevi u obzir pisani postupak, a nakon rasprave odrane 26. listopada 2004., razmotrivi oitovanja podnesena u ime: ge Pupino, koju zastupaju M. Guagliani i D. Tanzarella, odvjetnici (avvocati), talijanske vlade, koju zastupa I. M. Braguglia, u svojstvu zastupnika pred Sudom, a pomae mu P. Gentili, dravni odvjetnik (avvocato dello Stato),

142 grke vlade, koju zastupaju A. Samoni-Rantou i K. Boskovits, u svojstvu zastupnika pred Sudom, francuske vlade, koju zastupaju R. Abraham, G. de Bergues i C. Isidoro, u svojstvu zastupnika pred Sudom, nizozemske vlade, koju zastupaju H. G. Sevenster i C. Wissels, u svojstvu zastupnika pred Sudom, portugalske vlade, koju zastupa L. Fernandes, u svojstvu zastupnika pred Sudom, vedske vlade, koju zastupaju A. Kruse i K. Wistrand, u svojstvu zastupnika pred Sudom, vlade Ujedinjene Kraljevine, koju zastupaju R. Caudwell i E. O'Neill, u svojstvu zastupnika pred Sudom, a pomae im M. Hoskins, odvjetnik (barrister), Komisije Europskih zajednica, koju zastupaju M. Condou-Durande i L. Visaggio, u svojstvu zastupnika pred Sudom,

sasluavi miljenje nezavisne odvjetnice na zasjedanju 11. studenoga 2004., donosi sljedeu

presudu

1.

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumaenje lanaka 2., 3. i 8. Okvirne odluke Vijea 2001/220/PUP od 15. oujka 2001. o poloaju rtava u kaznenom postupku (SL 2001 L 82, str. 1; 'Okvirna odluka'). Zahtjev je upuen u kontekstu kaznenog postupka protiv gospoe Pupino, odgojiteljice u vrtiu optuene za nanoenje ozljeda djeci koja su u vrijeme kad se dogaaj zbio bila mlaa od pet godina.

2.

Pravna pozadina Pravo Europske unije Ugovor o Europskoj uniji 3. lanak 34. (2) EU-a, u inaici koja proizlazi iz Amsterdamskoga ugovora, koji ini dio VI. glave Ugovora o Europskoj uniji, naslovljen "Odredbe o suradnji policije i pravosudnih tijela u kaznenim stvarima" predvia sljedee: 'Vijee poduzima mjere te, koristei se odgovarajuim oblicima i postupcima navedenim u ovoj glavi, promie suradnju koja pridonosi postizanju ciljeva Unije. U

143 tu svrhu, jednoglasnom odlukom donesenom na prijedlog bilo koje drave lanice ili Komisije, Vijee moe: b) donositi okvirne odluke radi usklaivanja zakona i drugih propisa drava lanica. Okvirne odluke obvezuju drave lanice u pogledu rezultata to ga treba postii, ali nacionalnim vlastima preputaju odabir oblika i metoda. One nemaju izravan uinak; ' 4. lanak 35. EU-a predvia: '1. Europski sud nadlean je, pod uvjetima utvrenim u ovome lanku, donijeti prethodnu odluku o valjanosti i tumaenju okvirnih odluka i odluka, o tumaenju konvencija donesenih na temelju ove glave, kao i o valjanosti i tumaenju mjera za njihovo provoenje. 2. Izjavom danom u trenutku potpisivanja Amsterdamskoga ugovora ili u nekom kasnijem trenutku, svaka drava lanica moe prihvatiti nadlenost Suda EZ-a za donoenje prethodne odluke iz stavka 1. 3. a) Drava lanica koja daje izjavu na temelju stavka 2. odreuje: da bilo koji sud te drave protiv ijih odluka u nacionalnom pravu nema pravnoga lijeka moe od Europskog suda zatraiti prethodnu odluku o pitanju koje se pojavilo u postupku koji je pred njim u tijeku, a koje se odnosi na valjanost ili tumaenje akta iz stavka 1., ako taj sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donoenje presude, ili da bilo koji sud te drave moe od Europskog suda zatraiti prethodnu odluku o pitanju koje se pojavilo u postupku koji je pred njim u tijeku, a koje se odnosi na valjanost ili tumaenje akta iz stavka 1., ako taj sud smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donoenje presude.

b)

' 5. Informacije objavljene u Slubenome listu Europskih zajednica od 1. svibnja 1999. (SL 1999 L 114, str. 56) na dan stupanja na snagu Amsterdamskoga ugovora pokazuju kako je Talijanska Republika dala izjavu na temelju lanka 35 (2) EU-a kojom je prihvatila nadlenost Europskog suda za odluivanje u skladu s lankom 35 (3) (b) EU-a. Okvirna odluka 6. lanak 2 Okvirne odluke, naslovljen 'Potivanje i priznanje', predvia sljedee: '1. Svaka e drava lanica osigurati da u njenome kaznenopravnom sustavu rtve imaju stvarnu i odgovarajuu ulogu. Nastavit e ulagati najvee mogue napore kako bi osigurala da se tijekom postupka sa rtvama postupa uz duno potovanje njihovoga

144 ljudskog dostojanstva, te e priznati prava i legitimne interese rtava s posebnim naglaskom na kazneni postupak. 2. Svaka e drava lanica osigurati da se sa rtvama koje su osobito ranjive postupa na poseban nain, najbolje prilagoen njihovim prilikama.' 7. lanak 3 Okvirne odluke, naslovljen 'Sasluanja i pruanje dokaza' predvia: 'Svaka e drava lanica rtvama zajamiti mogunost da tijekom postupka budu sasluane i podnesu dokaze. Svaka e drava lanica poduzeti odgovarajue mjere kako bi osigurala da njena tijela ispituju rtve samo u mjeri u kojoj je to potrebno za svrhu kaznenoga postupka.' 8. lanak 8 Okvirne odluke, naslovljen 'Pravo na zatitu', u stavku 4. predvia: 'Svaka e drava lanica osigurati, ako bude potrebno rtve, a osobito one najranjivije, zatititi od uinaka svjedoenja na javnoj raspravi, da te rtve mogu odlukom suda imati pravo dati iskaz na nain koji e omoguiti postizanje tog cilja, uz pomo svih odgovarajuih sredstava u skladu s njenim osnovnim pravnim naelima.' 9. Prema lanku 17 Okvirne odluke, svaka je drava lanica 'najkasnije do 22. oujka 2002.' obvezna donijeti zakone, propise i upravne odredbe potrebne za usklaivanje s Okvirnom odlukom. Nacionalno zakonodavstvo 10. lanak 392 talijanskoga Zakonika o kaznenom postupku (Codice di procedura penale; u daljnjem tekstu: "ZKP"), koji se nalazi u V. knjizi, II. dijelu, VII. glavi, pod naslovom 'Prethodna ispitivanja i prethodno sasluanje', predvia sljedee: '1. Tijekom prethodnih ispitivanja, dravno odvjetnitvo i ispitanik mogu od suca zatraiti da dokaze izvodi uz primjenu posebnih mjera: a) kad ima opravdanih razloga vjerovati da se svjedok ne moe sasluati na javnoj raspravi zbog bolesti ili ozbiljne zapreke; kad, na temelju odreenih injenica, ima opravdanih razloga vjerovati da je svjedok izloen nasilju i prijetnjama, odnosno kad mu se nudi ili obeava novac ili druge pogodnosti kako bi ga se navelo da ne svjedoi odnosno da lano svjedoi.

b)

1a. U postupcima za kaznena djela iz lanaka 600a, 600b, 600d, 609a, 609c, 609d i 609g Kaznenoga zakonika [koji se odnose na seksualna kaznena djela ili kaznena djela sa seksualnom pozadinom], dravno odvjetnitvo i ispitanik mogu zatraiti da se osobe mlae od 16 godina sasluaju uz primjenu posebnih mjera, ak i kad nije rije o sluajevima iz stavka 1.

145 ' 11. lanak 398 (5a) ZKP-a predvia: 'U ispitivanjima povodom kaznenih djela iz lanaka 600a, 600b, 600d, 609a, 609c, 609d i 609g Kaznenoga zakonika, kad izvoenje dokaza ukljuuje maloljetnike mlae od 16 godina, sudac nalogom odreuje mjesto, vrijeme i posebne okolnosti izvoenja dokaza, ako je zbog stanja maloljetnika to prikladno i potrebno. U takvim se sluajevima sasluanje moe odrati izvan suda, u posebnim prostorima, a ako takvih nema, u maloljetnikovu domu. Iskazi svjedoka moraju se u cijelosti dokumentirati upotrebom opreme za zvuno i audiovizualno snimanje. Ako oprema za snimanje ili tehniko osoblje nisu dostupni, sudac e se posluiti postupkom vjetaenja ili tehnikog savjetovanja. O razgovoru se mora voditi i zapisnik. Transkripti snimljenih zapisa napravit e se iskljuivo na zahtjev stranaka.'

injenina pozadina i upueno pitanje 12. Iz naloga za prethodnu odluku proizlazi kako se u kaznenome postupku protiv ge Pupino navodi da je ona u sijenju i veljai 2001. poinila nekoliko kaznenih djela 'zlouporabe stegovnih mjera' u smislu lanka 571 talijanskoga Kaznenog zakonika ('KZ') na tetu odreenog broja svojih uenika koji su u to vrijeme bili mlai od pet godina, i to na nain da ih je redovito udarala, prijetila im da e im dati sredstva za smirenje i zalijepiti flaster preko usta, te im je zabranila ii na zahod. Na teret joj se stavlja i da je u veljai 2001. jednome ueniku nanijela 'teke ozljede' iz lanaka 582, 585 i 576 KZ-a, u vezi s njegovim lankom 61 (2) i (11), udarivi ga tako da mu je prouzroila laganu oteklinu na elu. Postupak pred Sudom u Firenci u fazi je prethodnog ispitivanja. Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku u vezi s time navodi kako se prema talijanskome pravu kazneni postupak sastoji od dvije odvojene faze. U prvoj fazi, to jest u fazi prethodnog ispitivanja, dravno odvjetnitvo obavlja ispitivanja i, pod nadzorom suca zaduenog za prethodna ispitivanja, prikuplja dokaze na temelju kojih e ocijeniti treba li odustati od kaznenog progona ili predmet proslijediti na suenje. Konanu odluku o nastavku kaznenoga progona ili odbacivanju optube donosi sudac zaduen za prethodna ispitivanja po okonanju neformalnog roita. Odluka o upuivanju ispitanika na suenje otvara drugu fazu postupka, to jest kontradiktornu fazu u kojoj ne sudjeluje sudac koji je bio zaduen za prethodna ispitivanja. Pravi postupak poinje s tom fazom. U pravilu se tek u ovoj fazi moraju izvoditi dokazi na prijedlog stranaka i u skladu s naelom kontradiktornosti. Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku navodi kako se upravo tijekom suenja podnesci stranaka mogu prihvaati kao dokaz u tehnikom smislu rijei. U tim se okolnostima dokazi koje je dravno odvjetnitvo prikupilo tijekom faze prethodnih ispitivanja kako bi moglo odluiti hoe li pokrenuti kazneni postupak predlaganjem upuivanja na suenje ili e zatraiti zatvaranje predmeta moraju podvrgnuti protuispitivanju tijekom pravog suenja da bi dobili vrijednost 'dokaza' u punom smislu. Meutim, nacionalni sud navodi kako postoje izuzea od tog pravila, utvrena lankom 392 ZKP-a, koja doputaju izvoenje dokaza u ranijoj fazi, to jest tijekom

13.

14.

15.

146 razdoblja prethodnih ispitivanja, prema odluci suca zaduenog za prethodna ispitivanja i u skladu s naelom kontradiktornosti, i to putem posebnog istranog postupka. Dokazi prikupljeni na taj nain imaju istu dokaznu snagu kao i dokazi prikupljeni u drugoj fazi postupka. lanak 391 (1a) ZKP-a uveo je mogunost primjene posebnog postupka prilikom uzimanja iskaza od rtava odreenog ogranienog broja kaznenih djela (seksualna kaznena djela ili kaznena djela sa seksualnom pozadinom), mlaih od 16 godina, ak i kad nije rije o sluajevima predvienim stavkom 1 toga lanka. lanak 398 (5a) ZKP-a istome sucu doputa i naloiti izvoenje dokaza u sluaju ispitivanja koja se tiu kaznenih djela iz lanka 392 (1a) ZKP-a, uz primjenu posebnih mjera koje omoguuju zatitu dotinih maloljetnika. Prema tvrdnjama nacionalnoga suda, ta dodatna odstupanja imaju za cilj zatititi, s jedne strane, dostojanstvo, ednost i osobnost maloljetnoga svjedoka, a s druge, autentinost dokaza. 16. U ovome je predmetu u kolovozu 2001. dravno odvjetnitvo zatrailo od suca zaduenog za prethodna ispitivanja da uzme iskaze osmero djece, svjedoka i rtava kaznenih djela zbog kojih je ga Pupino bila ispitivana, primjenom posebnog postupka za izvoenje dokaza u ranijoj fazi, u skladu s lankom 392 (1a) ZKP-a, s obrazloenjem da se to izvoenje dokaza ne moe odgoditi za fazu suenja zbog iznimno mlade dobi svjedoka, neizbjenih promjena u njihovome psihikom stanju i mogueg procesa potiskivanja sjeanja. Dravno je odvjetnitvo zatrailo i da se dokazi izvode uz primjenu posebnih mjera navedenih u lanku 398 (5a) ZKP-a prema kojima se sasluanje treba odvijati u posebno opremljenom prostoru na nain da se zatiti dostojanstvo, privatnost i mir dotinih maloljetnika, uz mogunost ukljuivanja strunjaka za djeju psihologiju zbog osjetljive i ozbiljne naravi injenica i potekoa prouzroenih mladou rtava. Ga Pupino se usprotivila tom zahtjevu, tvrdei kako on ne potpada niti u jednu od kategorija sluajeva predvienih lankom 392 (1) i (1a) ZKP-a. Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku navodi kako bi se, prema nacionalnim odredbama o kojima je rije, zahtjev dravnoga odvjetnitva trebao odbaciti. Te odredbe ne predviaju primjenu posebnog istranog postupka niti posebnih mjera glede prikupljanja dokaza, kad je rije o injenicama koje se stavljaju na teret tuenici, iako nema razloga koji bi iskljuio proirenje te odredbe i na sluajeve koji nisu obuhvaeni lankom 392 (1) ZKP-a u kojima je rtva maloljetnik. Mnoga kaznena djela iskljuena iz domaaja lanka 392 (1) mogla bi se pokazati puno ozbiljnijima za rtvu od onih o kojima je rije u toj odredbi. A upravo je o tome, prema miljenju nacionalnog suda, ovdje rije, jer je prema tvrdnjama dravnoga odvjetnitva, ga Pupino zlostavljala nekoliko djece mlae od pet godina, ime im je nanijela psihike traume. Smatrajui kako 'osim pitanja postojanja odnosno izravnog uinka prava Zajednice', nacionalni sud mora 'svoje nacionalno pravo tumaiti po slovu i duhu odredaba Zajednice', te imajui dvojbe glede sukladnosti lanaka 392 (1a) i 398 (5a) ZKP-a s lancima 2, 3 i 8 Okvirne odluke, budui da odredbe tog zakonika ograniavaju mogunosti suca zaduenog za prethodna ispitivanja da primijeni posebni istrani postupak za prikupljanje dokaza u ranijoj fazi postupka, te posebne mjere za njihovo prikupljanje na seksualna kaznena djela ili kaznena djela sa seksualnom pozadinom, sudac zaduen za prethodna ispitivanja na Sudu u Firenci odluio je prekinuti postupak i od Suda Europske zajednice zatraiti odluku o domaaju lanaka 2., 3. i 8. Okvirne odluke.

17.

18.

147

adlenost Suda EZ-a 19. Prema lanku 46. (b) EU-a, odredbe ugovora o EZ-u, EZAE-u i EZU-u koje se odnose na ovlasti Suda EZ-a i vrenje tih ovlasti, ukljuujui i odredbe lanka 234 EZa, primjenjuju se na odredbe VI. glave Ugovora o Europskoj uniji pod uvjetima utvrenim lankom 35 EU-a. Iz toga slijedi da se sustav predvien lankom 234 EZ-a moe primijeniti na nadlenost Suda da donosi prethodne odluke na temelju lanka 35 EU-a, podlono uvjetima utvrenim tom odredbom. Kako je utvreno u stavku 5 ove presude, Talijanska je Republika u izjavi koja je poela proizvoditi uinke 1. svibnja 1999., kad je na snagu stupio Amsterdamski ugovor, naznaila kako prihvaa nadlenost Suda EZ-a da donosi odluke o valjanosti i tumaenju akata iz lanka 35 EU-a u skladu s pravilima utvrenim stavkom 3 (b) toga lanka. Kad je rije o aktima iz lanka 35 (1) EU-a, lanak 35 (3) (b) EU-a predvia, rijeima istovjetnim onima iz prvoga i drugoga stavka lanka 234 EZ-a, da 'svaki sud' drave lanice moe 'od Suda EZ-a zatraiti prethodnu odluku' o pitanju koje se pojavilo u predmetu koji je u postupku pred njime te o 'valjanosti i tumaenju' tih akata, 'ako smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donoenje presude'. Nije sporno, prvo, da sudac nadlean za prethodna ispitivanja u kaznenom postupku, kao to je onaj pokrenut u ovome predmetu, obnaa sudbenu dunost, tako da ga se mora smatrati 'sudom drave lanice' u smislu lanka 35 EU-a (vidi u tom smislu, u vezi s lankom 234 EZ-a, spojene predmete C-54/94 i C-74/94 Cacchiarelli and Stanghellini [1995] ECR I-391 i spojene predmete C-74/95 i C-129/95 X [1996] ECR I-6609), i, drugo, da je Okvirna odluka, donesena na temelju lanaka 31 i 34 EU-a, jedan od akata iz lanka 35 (1) EU-a, u odnosu na koje Sud moe donijeti prethodnu odluku. Iako je, stoga, Europski sud u naelu nadlean odgovoriti na postavljeno pitanje, francuska i talijanska vlada su unato tome stavile prigovor nedoputenosti zahtjeva koji je podnesen, tvrdei kako odgovor Suda ne bi bio koristan za rjeavanje spora u glavnome postupku. Francuska vlada tvrdi kako nacionalni sud nastoji umjesto nacionalnoga zakonodavstva primijeniti odreene odredbe Okvirne odluke, unato tome to prema samome tekstu lanka 34 (2) (b) EU-a okvirne odluke ne mogu imati takav izravni uinak. Ona nadalje istie da je, kako to priznaje i sam nacionalni sud, tumaenje nacionalnoga prava u skladu s Okvirnom odlukom nemogue. U skladu sa sudskom praksom Europskog suda, naelo da se nacionalno pravo mora tumaiti u skladu s pravom Zajednice ne moe voditi tumaenju contra legem niti pogoranju poloaja pojedinca u kaznenome postupku, na temelju same Okvirne odluke, a to je upravo ono to bi se dogodilo u glavnome postupku. Talijanska vlada kao svoj glavni argument navodi da su okvirne odluke i direktive Zajednice potpuno razliiti i odvojeni izvori prava, pa da stoga okvirna odluka ne

20.

21.

22.

23.

24.

25.

148 moe nacionalnome sudu nametnuti obvezu tumaenja nacionalnoga prava u skladu s pravom Zajednice, kao to je obveza koju je Europski sud utvrdio u svojoj sudskoj praksi koja se odnosi na direktive Zajednice. 26. Ne dovodei izriito u pitanje doputenost zahtjeva za prethodnu odluku, vedska vlada i vlada Ujedinjenog Kraljevstva openito govorei raspravljaju na isti nain kao talijanska vlada, te osobito istiu meuvladinu narav suradnje izmeu drava lanica u kontekstu VI. glave Ugovora o Europskoj uniji. I konano, nizozemska vlada naglaava granice postavljene u odnosu na obvezu tumaenja nacionalnoga prava u skladu s pravom Zajednice i postavlja pitanje moe li se, ako se pretpostavi da se ta obveza primjenjuje na okvirne odluke, ona primijeniti u sluaju glavnoga postupka, imajui na umu upravo te granice. Kako se navodi u stavku 19 ove presude, sustav predvien lankom 234 EZ-a moe se primijeniti na lanak 35 EU-a, podlono uvjetima utvrenim u lanku 35. Ba kao lanak 234 EZ-a, tako i lanak 35 EU-a predvia da zahtjev za prethodnu odluku koji se upuuje Europskom sudu podlijee uvjetu da nacionalni sud 'smatra da mu je odluka o tom pitanju potrebna za donoenje presude', to znai da se sudska praksa Europskog suda o doputenosti zahtjeva za prethodnu odluku prema lanku 234 EZ-a u naelu moe primijeniti i na zahtjeve za prethodnu odluku koji se Europskom sudu podnose prema lanku 35 EU-a. Iz toga slijedi da se pretpostavka relevantnosti u vezi s pitanjima to su ih nacionalni sudovi uputili na prethodnu odluku moe obarati samo u izvanrednim sluajevima, kad je potpuno oito da tumaenje prava Zajednice koje se trai nije ni u kakvoj vezi sa stvarnim injenicama glavnoga spora niti s njegovom svrhom, odnosno kad je problem hipotetske naravi, a Sud pred sobom nema injeninog ni pravnog materijala potrebnog za davanje korisnog odgovora na postavljena pitanja. Osim u takvim sluajevima, Sud je u naelu obvezan donijeti prethodnu odluku o pitanjima koja se tiu tumaenja akata iz lanka 35 (1) EU-a (vidi, na primjer, u vezi s lankom 234 EZa, predmet C-355/97 Beck and Bergdof [1999] ECR I-4977, stavak 22, te predmet C17/03 VEMW and Others [2005] ECR I-0000, stavak 34). Uzimajui u obzir tvrdnje francuske, talijanske, vedske i nizozemske vlade, te vlade Ujedinjenog Kraljevstva, treba ispitati primjenjuje li se, kako nacionalni sud pretpostavlja, a francuska, grka i portugalska vlada i Komisija tvrde, obveza nacionalnih vlasti da svoje nacionalno pravo tumae to je mogue vie u svjetlu teksta i svrhe direktiva Zajednice s istim uincima i u istim granicama i kad je dotini akt okvirna odluka donesena na temelju VI. glave Ugovora o Europskoj uniji. Ako se primjenjuje, potrebno je odrediti, kako su primijetile francuska, talijanska i vedska vlada, te vlada Ujedinjenog Kraljevstva je li oito da odgovor na postavljeno pitanje ne moe imati konkretan uinak na rjeenje spora u glavnome postupku, s obzirom na granice koje su dio obveze tumaenja nacionalnoga prava u skladu s pravom Zajednice. Na poetku je potrebno rei da je tekst lanka 34 (2) (b) EU-a izravno nadahnut tekstom treega stavka lanka 249 EZ-a. lanak 34 (2) (b) EU-a okvirnim odlukama

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

149 daje obvezujui znaaj u smislu da one 'obvezuju' drave lanice 'u pogledu rezultata to ga treba postii, ali nacionalnim vlastima preputaju odabir oblika i metoda'. 34. Obvezujui znaaj okvirnih odluka, sroen na nain istovjetan onome iz treega stavka lanka 249 EZ-a, nacionalnim vlastima, a osobito nacionalnim sudovima, namee obvezu tumaenja nacionalnog prava u skladu s pravom Zajednice. injenica da je, na temelju lanka 35 EU-a, nadlenost Suda EZ-a prema VI. glavi Ugovora o Europskoj uniji ua nego prema Ugovoru o EZ-u, kao i injenica da ne postoji potpun sustav mjera i postupaka osmiljenih radi osiguranja zakonitosti akata institucija u kontekstu VI. glave ni na koji nain ne ponitavaju taj zakljuak. Bez obzira na stupanj integracije predvien Amsterdamskim ugovorom u procesu stvaranja to vreg saveza meu narodima Europe u smislu drugoga stavka lanka 1 EU-a, potpuno je razumljivo da su autori Ugovora o Europskoj uniji smatrali korisnim predvidjeti, u kontekstu VI. glave toga ugovora, mogunost koritenja pravnih instrumenata s uincima slinim onima predvienim Ugovorom o EZ-u, kako bi djelotvorno pridonijeli ostvarenju ciljeva Unije. Vanost nadlenosti Suda za donoenje prethodne odluke prema lanku 35 EU-a potvruje injenica da, prema lanku 35 (4), svaka drava lanica, bez obzira je li ili nije dala izjavu u skladu s lankom 35 (2), ima pravo Sudu podnositi izjave o predmetu ili pisana oitovanja u sluajevima koji proizlaze iz lanka 35 (1). Ta bi nadlenost bila u najveem dijelu liena svoga korisnog uinka kad pojedinci ne bi imali pravo pozivati se na okvirne odluke da bi dobili usuglaeno tumaenje nacionalnoga prava pred sudovima drava lanica. U potporu svome stavu, talijanska vlada i vlada Ujedinjenog Kraljevstva tvrde kako, za razliku od Ugovora o EZ-u, Ugovor o Europskoj uniji ne sadri obvezu slinu onoj utvrenoj u lanku 10 EZ-a, na koji se Europski sud u svojoj sudskoj praksi djelomino pozivao kako bi opravdao obvezu tumaenja nacionalnoga prava u skladu s pravom Zajednice. Ta se tvrdnja mora odbiti. Drugi i trei stavak lanka 1 Ugovora o Europskoj uniji predviaju da taj ugovor oznaava novu fazu u procesu stvaranja to vreg saveza meu narodima Europe i da je zadaa Unije, koja se temelji na Europskim zajednicama, dopunjena politikama i oblicima suradnje utvrenima tim ugovorom, urediti odnose izmeu drava lanica i izmeu njihovih naroda na nain koji pokazuje dosljednost i solidarnost. Uniji bi bilo teko svoju zadau djelotvorno izvravati kad naelo lojalne suradnje, koje od drava lanica osobito zahtijeva da poduzmu sve odgovarajue mjere, ope ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje svojih obveza prema pravu Europske unije, ne bi bilo obvezujue i za podruje suradnje policije i pravosudnih tijela u kaznenim pitanjima, koje se k tome u cijelosti temelji na suradnji izmeu drava lanica i institucija, kako je nezavisna odvjetnica tono istaknula u stavku 26 svoga Miljenja.

35.

36.

37.

38.

39.

40. 41.

42.

150 43. U svjetlu svih naprijed iznesenih razmatranja, Sud zakljuuje kako je naelo tumaenja u skladu s pravom Zajednice obvezujue u odnosu na okvirne odluke donesene u kontekstu VI. glave Ugovora o Europskoj uniji. Prilikom primjene nacionalnoga prava, nacionalni sud koji je pozvan tumaiti ga to mora uiniti to je vie mogue u svjetlu teksta i svrhe okvirne odluke radi postizanja rezultata koji slijedi i tako potivati lanak 34 (2) (b) EU-a. Ipak, potrebno je primijetiti kako je obveza nacionalnog suda da se prilikom tumaenja odgovarajuih pravila svoga nacionalnog prava pozove na sadraj okvirne odluke ograniena opim naelima prava, i to osobito naelima pravne sigurnosti i neretroaktivnosti. Osobito, ta naela sprjeavaju da ta obveza dovede do utvrenja kaznene odgovornosti ili otegotnih okolnosti osoba koje postupaju protivno odredbama okvirne odluke na temelju samo te odluke, neovisno o provedbenom zakonu (vidi, na primjer, u vezi s direktivama Zajednice, spojene predmete C-74/95 i C-129/95 X [1996] ECR I-6609, stavak 24 i spojene predmete C-387/02, C-391/02 i C-403/02 Berlusconi and Others [2005] ECR I-0000, stavak 74). Meutim, odredbe koje su predmet ovog zahtjeva za prethodnu odluku ne tiu se opsega kaznene odgovornosti dotine osobe, ve voenja postupka i naina izvoenja dokaza. Obveza nacionalnog suda da se prilikom tumaenja odgovarajuih pravila svoga nacionalnoga prava pozove na sadraj okvirne odluke prestaje kada se nacionalno pravo ne moe primijeniti tako da se postigne rezultat koji bi bio u skladu s rezultatom predvienim tom okvirnom odlukom. Drugim rijeima, naelo tumaenja u skladu s pravom Zajednice ne moe sluiti kao osnova za tumaenje nacionalnog prava contra legem. To naelo ipak zahtijeva da, kad je to potrebno, nacionalni sud razmotri nacionalno pravo u cjelini kako bi mogao ocijeniti koliko se daleko moe ii u njegovoj primjeni a da se ne postigne rezultat protivan rezultatu predvienom okvirnom odlukom. U ovom predmetu, kako je nezavisna odvjetnica istaknula u stavku 40 svoga Miljenja, nije oito da je tumaenje nacionalnog prava u skladu s okvirnom odlukom nemogue. Na nacionalnom je sudu da odredi je li, u ovom predmetu, tumaenje nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Zajednice mogue. Sud e uz tu rezervu odgovoriti na postavljeno pitanje.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

Pitanje upueno na prethodnu odluku 50. Svojim pitanjem nacionalni sud u biti pita trebaju li se lanci 2, 3 i 8 (4) Okvirne odluke tumaiti na nain da nacionalni sud mora imati mogunost dopustiti maloj djeci koja, kao to je ovdje sluaj, tvrde da su bile rtve zlostavljanja, da dadu iskaz uz primjenu mjera koje im jame odgovarajuu razinu zatite, izvan javne rasprave i prije njenoga odravanja.

151 51. Prema lanku 3 Okvirne odluke, svaka je drava lanica obvezna rtvama zajamiti mogunost da tijekom postupka budu sasluane i podnesu dokaze, te poduzeti odgovarajue mjere kako bi osigurala da njena tijela ispituju rtve samo u mjeri u kojoj je to potrebno za svrhu kaznenoga postupka. Prema lancima 2 i 8 (4) Okvirne odluke, svaka je drava lanica obvezna uloiti najvee mogue napore kako bi osigurala da se tijekom postupka sa rtvama postupa uz duno potovanje njihova osobnog dostojanstva, kako bi osigurala da se sa rtvama koje su osobito ranjive postupa na poseban nain, najbolje prilagoen njihovim prilikama, te kako bi osigurala da, kad je rtve, a posebno one najranjivije, potrebno zatititi od uinaka svjedoenja na javnoj raspravi, te rtve mogu odlukom suda imati pravo dati iskaz na nain koji e omoguiti postizanje tog cilja, uz primjenu svih odgovarajuih sredstava u skladu s njenim osnovnim pravnim naelima. Okvirna odluka ne definira pojam ranjivosti rtve u smislu lanaka 2 (2) i 8 (4). Meutim, neovisno o tome je li rtvina maloljetnost u pravilu dovoljna da bi se takvu rtvu svrstalo u kategoriju osobito ranjivih osoba u smislu Okvirne odluke, ne moe se porei da kad mala djeca, kao u ovom sluaju, tvrde kako su bila zlostavljana, i to od strane odgojitelja, ta su djeca prikladna da budu svrstana u tu kategoriju osobito s obzirom na njihovu dob te narav i posljedice kaznenih djela ijim se rtvama smatraju, a kako bi mogli uivati posebnu zatitu koju zahtijevaju naprijed spomenute odredbe Okvirne odluke. Niti jedna od triju odredaba Okvirne odluke o kojoj je odluku zatraio nacionalni sud ne utvruje iscrpna pravila za provedbu u njima navedenih ciljeva, a ti su ciljevi prije svega osigurati da se s osobito ranjivim rtvama 'postupa na poseban nain, najbolje prilagoen njihovim prilikama', te da im se prui pogodnost posebnih mjera glede sasluanja koje svim rtvama mogu zajamiti da e se s njima postupati uz duno potovanje njihovoga osobnog dostojanstva i da e im se dati prilika da budu sasluani i podnesu dokaze, te osigurati da se te rtve ispituju 'samo u mjeri u kojoj je to potrebno za svrhu kaznenoga postupka'. Prema zakonodavstvu o kojem je rije u glavnome postupku, iskaz dan tijekom faze prethodnih ispitivanja u pravilu se mora ponoviti na suenju kako bi dobio punu dokaznu vrijednost. Ipak, u odreenim se sluajevima moe dopustiti da se iskaz dade samo jednom, i to tijekom prethodnih ispitivanja, a da pritom ima istu dokaznu vrijednost, ali uz primjenu drugaijih mjera od onih koja se primjenjuju na suenju. U tim okolnostima, za postizanje ciljeva koji se nastoje ostvariti naprijed spomenutim odredbama okvirne odluke potrebno je da nacionalni sud ima mogunost da, u odnosu na osobito ranjive rtve, primijeni poseban postupak, kao to je posebni istrani postupak za prikupljanje dokaza u ranijoj fazi predvien pravom drave lanice, kao i posebne mjere za uzimanje iskaza koje su takoer predviene, ako takav postupak najbolje odgovara stanju u kojem se nalaze te rtve i potreban je za sprjeavanje gubitka dokaza, svoenje ponavljanja ispitivanja na najmanju moguu mjeru i sprjeavanje tetnih posljedica koje bi te rtve mogle pretrpjeti zbog davanja iskaza na suenju.

52.

53.

54.

55.

56.

152 57. Potrebno je istaknuti kako, prema lanku 8 (4) Okvirne odluke, uvjeti za davanje iskaza koji su utvreni moraju u svakom sluaju biti u skladu s osnovnim pravnim naelima dotine drave lanice. Osim toga, u skladu s lankom 6 (2) EU-a, Unija mora potivati temeljna prava zajamena Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950. ('Konvencija'), te ona koja proizlaze iz ustavnih tradicija zajednikih dravama lanicama, kao opa naela prava. Okvirna se odluka stoga mora tumaiti na nain da se potuju temeljna prava, ukljuujui osobito pravo na poteno suenje koje je utvreno lankom 6 Konvencije, a tumai ga Europski sud za ljudska prava. Zadaa je nacionalnog suda da osigura da ako se pretpostavi da je prema talijanskom pravu u ovom sluaju mogua primjena posebnog istranog postupka i posebnih mjera za uzimanje iskaza, imajui na umu obvezu tumaenja nacionalnog prava u skladu s pravom Zajednice kazneni postupak protiv ge Pupino, gledan u cjelini, zbog primjene tih mjera ne bude nepoten u smislu lanka 6 Konvencije, kako ga tumai Europski sud za ljudska prava (vidi, na primjer, presude ECHR-a od 20. prosinca 2001., P.S. v Germany, od 2. srpnja 2002., S.N. v. Sweden, Reports of judgments and decisions 2002-V, od 13. veljae 2004., Rachdad v France, te odluka od 20. sijenja 2005., Accardi and Others v. Italy, zahtjev 30598/02). U svjetlu svih naprijed iznesenih razmatranja, odgovor na pitanje mora biti da se lanci 2, 3 i 8 (4) Okvirne odluke moraju tumaiti u smislu da nacionalni sud mora imati mogunost dopustiti maloj djeci koja, kao to je ovdje sluaj, tvrde da su bila rtve zlostavljanja, da dadu iskaz u skladu s mjerama koje im jame odgovarajuu razinu zatite, na primjer, izvan javne rasprave i prije njenoga odravanja. Nacionalni sud ima obvezu uzeti u obzir sva pravila nacionalnoga prava i tumaiti ih to je mogue vie u svjetlu teksta i svrhe Okvirne odluke.

58.

59.

60.

61.

Trokovi 62. Kako ovaj postupak, kad je rije o strankama u glavnom sporu, predstavlja jedan od koraka u postupku pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donosi taj sud. Trokovi koje su nastali u vezi s podnoenjem oitovanja Sudu, osim onih koje su podnijele te stranke, ne nadoknauju se. S te osnove, Sud (Veliko vijee) presuuje: lanci 2, 3 i 8 (4) Okvirne odluke Vijea 2001/220/PUP od 15. oujka 2001. o poloaju rtava u kaznenom postupku moraju se tumaiti u smislu da nacionalni sud mora imati mogunost dopustiti maloj djeci koja, kao to je ovdje sluaj, tvrde da su bila rtve zlostavljanja, da dadu iskaz u skladu s mjerama koje im jame odgovarajuu razinu zatite, na primjer, izvan javne rasprave i prije njenoga odravanja. Nacionalni sud treba uzeti u obzir sva pravila nacionalnoga prava i tumaiti ih to je mogue vie u svjetlu teksta i svrhe Okvirne odluke.

153 [Potpisi] ___________________________________________________________________________ * Jezik predmeta: talijanski

154

Spojeni predmeti C-6/90 i C-9/90 Andrea Francovich and Danila Bonifaci and others v Italian Republic [1991] ECR I-5357 Ova je odluka vana jer je njome Europski sud prvi put objasnio da je u pravu Zajednice sadrano naelo odgovornosti drave za tetu nastalu pojedincu povredom prava Zajednice. U ovom se predmetu povreda sastojala u neprovoenju direktive u nacionalno pravo. Osim to je uspostavio mogunost nastanka odgovornosti drave za tetu, Sud je takoer objasnio uvjete pod kojima e takva odgovornost nastati. Saetak 1. Pravo drave lanice kojoj je direktiva upuena da izabere izmeu nekoliko moguih sredstava ostvarivanja rezultata koji direktiva nalae ne iskljuuje mogunost da pojedinci pred nacionalnim sudovima ostvaruju prava iji sadraj moe biti dovoljno jasno odreen na osnovi odredaba same direktive. 2. Iako su odredbe Direktive 80/978 o zatiti zaposlenika u sluaju insolventnosti poslodavca dovoljno jasne i bezuvjetne u pogledu odreenja osoba koje imaju pravo na jamstva i u pogledu sadraja jamstva, kada drava lanica u propisanom razdoblju ne prihvati nikakve provedbene mjere, pojedinci ne mogu ostvarivati ta prava pred nacionalnim sudovima budui da odredbe direktive ne identificiraju osobu koja ima obavezu pruiti jamstvo, a ne moe se smatrati da tu obavezu ima drava iskljuivo zbog toga to je propustila donijeti provedbene mjere u propisanom razdoblju. 3. Puna uinkovitost pravnih pravila Zajednice bila bi naruena i zatita prava koja ona stvaraju bila bi oslabljena ukoliko pojedinci ne bi mogli dobiti naknadu tete kada su njihova prava povrijeena zbog povrede prava Zajednice za koju se odgovornom moe smatrati drava lanica. Takva mogunost naknade tete od strane drave lanice je posebno nuna kada je puna uinkovitost pravnih pravila Zajednice uvjetovana prethodnim djelovanjem drave i kada, posljedino, u odsustvu takvog djelovanja, pojedinci pred nacionalnim sudovima ne mogu ostvarivati prava koja im je stvorilo pravo Zajednice. Slijedi da je naelo prema kojemu drava mora biti odgovorna za gubitak i tetu prouzroenu pojedincima zbog povrede prava Zajednice za koju je odgovorna drava inherentno sustavu koji je stvorio Ugovor. Slijedea osnova za obavezu drava lanica da nadoknade takav gubitak i tetu nalazi se u l. 5 Ugovora (danas l. 10), temeljem kojega one moraju poduzimati sve prikladne mjere, kako ope tako i posebne, kako bi osigurale provedbu prava Zajednice i posljedino, kako bi ponitile nezakonite posljedice povrede prava Zajednice. 4. Iako je odgovornost drava lanica za naknadu gubitka i tete prouzroenih pojedincima zbog povrede prava Zajednice za koju je drava odgovorna zahtjev prava Zajednice, uvjeti pod kojima nastaje pravo na naknadu tete ovise o naravi povrede prava Zajednice koja je dovela do gubitka i tete koja je bila prouzroena. U sluaju da drava lanica koja propusti ispuniti svoju obavezu koja se temelji na treem paragrafu l. 189 Ugovora, da poduzme sve mjere koje su nune kako bi se ostvario rezultat koji propisuje direktiva, puna uinkovitost tog pravila prava Zajednice trai da mora postojati pravo na naknadu tete kada se steknu tri uvjeta, tj. prvo, kada rezultat propisan direktivom dodjeljuje pojedincima subjektivna prava; drugo, da je temeljem odredaba direktive mogue

155 odrediti sadraj tih prava; i tree, da postoji kauzalna veza izmeu povrede obaveze drave i gubitka i tete koju su pretrpjele oteene stranke. U odsustvu ikakvog zakonodavstva Zajednice, drava mora popraviti posljedice gubitka i tete koju je prouzroila u skladu s pravnim pravilima nacionalnog prava o odgovornosti za tetu. Ipak, relevantni materijalni i procesni uvjeti koje propisuje nacionalno pravo drave lanice ne smiju biti manje povoljni od onih koji se odnose na sline zahtjeve koji se podnose temeljem nacionalnog prava, te ne smiju biti takvi da naknadu tete ine gotovo nemoguom ili pretjerano tekom. Tekst presude 1. Rjeenjima od 9. srpnja i 30. prosinca koja je Sud zaprimio 8. sijenja i 15. sijenja, Pretura di Vicenza (u predmetu C-6/90) i Pretura di Bassano del Grappa (u predmetu C-9/90) uputili su Sudu, temeljem l. 177 Ugovora o EEZ, prethodna pitanja o interpretaciji treeg paragrafa l. 189 Ugovora o EEZ i Direktive Vijea 80/987/EEZ od 20. listopada 1980. o usklaivanju zakona drava lanica koji se odnose na zatitu zaposlenika u sluaju insolventnosti poslodavca (Official Journal 1980 L 283, str. 23). 2. Ta pitanja bila su postavljena tijekom postupka koji su pokrenuli Andrea Francovich i Danila Bonifaci i drugi (dalje u tekstu "tuitelji") protiv Republike Italije. 3. Direktiva 80/987 ima za cilj jamiti zaposlenicima minimalnu razinu zatite temeljem prava Zajednice, u sluaju insolventnosti poslodavca, bez obzira na povoljnije odredbe koje bi mogle postojati u pravu drava lanica. Posebice, ona propisuje posebna jamstva za plaanje neplaenih potraivanja po osnovi plaa. 4. Temeljem l. 11 drave lanice moraju prihvatiti zakone i druge propise koji su nuni za provedbu direktive u razdoblju koje je isteklo 23. listopada 1983. Republika Italija nije ispunila tu obvezu, te je njen propust Sud zabiljeio u presudi u predmetu 22/87 Commission v Italy ([1989] ECR 143). 5. G. Francovich, stranka u glavnom postupku u predmetu C-6/90 radio je za CDN Elettronica SnC in Vicenza, ali je na svoj raun primao tek sporadine uplate svoje plae. Stoga je pokrenuo postupak pred Sudom u Vicenci koji je tueniku naredio da plati otprilike 6 milijuna Lira. U pokuaju da izvri tu presudu, sudski izvritelj Suda u Vicenci nije imao uspjeha. G. Francovich je tada zatraio pravo da od Republike Italije dobije jamstva koja propisuje Direktiva 89/987, ili alternativno, naknadu tete. 6. U predmetu C-9/90 Danila Bonifaci i 33 druga zaposlenika podnijeli su tubu pred Pretura di Bassano del Grappa, istiui da su bili zaposleni kod poduzea Gaia Confezioni Srl, koje je proglasilo insolventnost 5. travnja 1985. Kada je radni odnos prestao, tuitelji su potraivali 253 milijuna Lira, to se iskazivalo kao dug insolventnog poduzea. Vie od pet godina nakon insolventnosti nije im bilo nita plaeno, te im je steajni upravitelj rekao da je ak ni djelomina naplata u njihovu korist nije vjerovatna. Sukladno tome tuitelji su pokrenuli postupak protiv Republike Italije u kojemu su isticali da joj, u svjetlu njene obaveze da provede Direktivu 80/987 s uinkom od 23. listopada 1983., sud mora odrediti da im isplati dugovane iznose plaa, u najmanju ruku za posljednja tri mjeseca, ili da alternativno plati naknadu tete. 7. U tim okolnostima je nacionalni sud uputio slijedea prethodna pitanja, koja su u oba predmeta identina:

156 (1) U sustavu prava Zajednice na snazi, ima li fizika osoba koja je oteena propustom drave lanice da provede Direktivu 80/897 a propust je potvren presudom Europskog suda pravo traiti od drave da prizna uinak odredbama direktive koje su dovoljno precizne i bezuvjetne, na nain da se izravno pozove na pravo Zajednice protiv drave lanice koja ga je povrijedila, tako da dobije jamstva koja je drava trebala sama pruiti, a u svakom sluaju da trai naknadu gubitka i tete koju je pretrpjela u odnosu na odredbe u pogledu kojih se to pravo ne moe primijeniti? (2) Treba li odredbe l. 3 i 4. Direktive Vijea 80/987 interpretirati da znae da kada drava ne iskoristi mogunost da propie granice temeljem l. 4, sama drava mora platiti potraivanja zaposlenika u skladu s l. 3? (3) Ukoliko je odgovor na Pitanje 2 negativan, Sud je upitan da odgovori koje je najnie jamstvo koje drava lanica mora pruiti ovlatenom zaposleniku temeljem Direktive 80/987 kako bi osigurala da se za udio iznosa koji se plaa tom zaposleniku moe smatrati da uinkovito provodi Direktivu. 8. Za potpuniji prikaz injeninog stanja u glavnome postupku, mjerodavnih pravila Zajednice i nacionalnih pravila, te oitovanja podnesenih Sudu upuuje se na Izvjetaj za raspravu . Njih se u nastavku spominje ili se o njima raspravlja samo u mjeri u kojoj je to potrebno za obrazloenje odluke Suda. 9. Prvo pitanje koje upuuju nacionalni sudovi postavlja dva problema koje treba razmotriti odvojeno. Prvo, ono se odnosi na izravni uinak direktive koja odreuje prava zaposlenika i, drugo, na postojanje i opseg odgovornosti drave za tetu koja proizlazi iz povrede njenih obaveza temeljem prava Zajednice. Izravni uinak odredaba direktive koja odreuje prava zaposlenika 10. Prvi dio prvog pitanja koje su podnijeli nacionalni sudovi nastoji odrediti moraju li se odredbe direktive koja odreuje prava zaposlenika interpretirati na nain da znae da osobe na koje se ona odnosi mogu ostvariti ta prava protiv drave pred nacionalnim sudovima, u nedostatku provedbenih mjera donesenih u propisanom razdoblju. 11. Prema dobro utvrenoj sudskoj praksi, drava lanica koja nije donijela mjere za provedbu koje direktiva trai da budu donesene u propisanom razdoblju, ne moe se, protiv pojedinaca pozivati na svoj vlastiti propust da ispuni obveze koje direktiva ukljuuje. Stoga, uvijek kada su odredbe direktive, to se tie njihovog sadraja, bezuvjetne i dovoljno precizne, na te se odredbe, u odsustvu provedbenih mjera koje su trebale biti donesene u propisanom razdoblju, moe pozivati protiv bilo koje odredbe nacionalnog prava koja je suprotna direktivi, ili u mjeri u kojoj odredbe direktive odreuju prava pojedinaca u odnosu na dravu (presuda u predmetu 8/81 Becker v Finanzamt Muenster-Innenstadt [1982] ECR 53). 12. Stoga je nuno provjeriti jesu li odredbe Direktive 80/987 koja odreuje prava zaposlenika bezuvjetne i dovoljno precizne. Potrebno je razmotriti tri toke: identitet osoba koje imaju pravo na propisano jamstvo, sadraj tog jamstva, te identitet osoba koje moraju pruiti jamstvo. S time u vezi postavlja se posebno pitanje moe li se drava smatrati odgovornom za pruanje jamstva temeljem injenice da nije prihvatila nune provedbene mjere u propisanom razdoblju. 13. S obzirom na, prvo, identitet osoba koje imaju pravo na jamstvo, treba primijetiti da se, prema l. 1(1) direktiva primjenjuje na potraivanja zaposlenika koja se temelje na ugovorima

157 o radu ili radnom odnosu, te koja postoje u odnosu na poslodavce koji su u stanju insolventnosti u smislu l. 2(1) koji odreuje okolnosti u kojima se za poslodavca mora smatrati da je u stanju insolventnosti. l. 2(2) upuuje na nacionalno pravo u pogledu definicije koncepta "zaposlenika" i "poslodavca". Konano, l. 1(2) propisuje da drave lanice mogu, iznimno i pod odreenim uvjetima, iskljuiti potraivanja odreenih kategorija zaposlenika koje su navedene u aneksu Direktive. 14. Te odredbe su dovoljno precizne i bezuvjetne da bi nacionalni sud mogao odluiti treba li ili ne osobu smatrati osobom koja bi na osnovi direktive trebala imati koristi. Nacionalni sud treba jedino provjeriti je li osoba o kojoj je rije zaposlena osoba prema nacionalnom pravu, te je li iskljuena iz dosega direktive u skladu s l. 1(2) i Aneksom 1 (u vezi s nunim uvjetima za takvo iskljuenje vidi presude u predmetu 22/87 Commission v Italy, citiranu supra, paragrafi 18 do 23 i predmetu C-53/88 Commission v Greece [1990] ECR I-3917, paragrafi 11 do 26), te nakon toga utvrditi postoji li jedna od situacija insolventnosti koju propisuje l. 2 direktive. 15. S obzirom na sadraj jamstva, l. 3 Direktive propisuje da se moraju poduzeti mjere kako bi se osiguralo plaanje dospjelih potraivanja koja se temelje na ugovorima o radu ili radnom odnosu, te koja se odnose na plau za razdoblje prije dana koji e odrediti drava lanica, koja moe izabrati jednu od tri mogunosti: (a) dan nastanka insolventnosti poslodavca; (b) dan obavijesti o otkazu koja se upuuje zaposleniku o kojemu je rije zbog insolventnosti poslodavca; (c) dan nastanka insolventnosti poslodavca ili dan kada je ugovor o radu ili radni odnos raskinut zbog insolventnosti poslodavca. 16. Ovisno o izboru za koji se odlui, drava lanica ima mogunost, temeljem l. 4(1) i (2), ograniiti odgovornost na rok od tri mjeseca ili osam tjedana, izraunan u skladu s detaljnim pravilima koja propisuje taj lanak. Konano, l. 4(3) propisuje da drave lanice mogu ograniiti odgovornost kako bi izbjegle plaanje iznosa koji izlaze iz okvira socijalnih ciljeva Direktive. Kada iskoriste tu mogunost drave lanice moraju obavijestiti Komisiju o metodama koje su upotrijebile za ogranienje odgovornosti. Dodatno, l. 10 propisuje da Direktiva ne utjee na mogunost da drave lanice poduzmu mjere za spreavanje zloporaba, a posebice za odbijanje smanjenja odgovornosti u odreenim okolnostima. 17. l. 3 Direktive stoga ostavlja dravama lanicama diskreciju u odreivanju dana od kojega se plaanje potraivanja mora osigurati. Meutim, kako ve implicitno proizlazi iz prakse Suda (vidi presudu u predmetu 71/85 Netherlands v FNV [1986] ECR 3855 i predmetu 286/85 McDermott and Cotter v Minister for Social Welfare and Attorney General [1987] ECR 1453, paragraf 15), pravo drave lanice da izabere izmeu nekoliko moguih naina ostvarivanja rezultata koji propisuje direktiva ne iskljuuje mogunost da pojedinci pred nacionalnim sudovima ostvaruju prava koja se mogu dovoljno precizno odrediti ve i temeljem samih odredaba direktive. 18. U ovom sluaju, rezultat koji propisuje Direktiva o kojoj je rije je jamstvo da e dospjela potraivanja zaposlenika biti plaena u sluaju insolventnosti njihovog poslodavca. injenica da l. 3 i 4(1) i (2) ostavljaju dravi lanici odreenu diskreciju u pogledu naina utvrivanja jamstva i ogranienja njegovog iznosa, ne utjeu na jasnu i bezuvjetnu narav rezultata koji se mora ostvariti. 19. Kao to su ukazali Komisija i tuitelji, najnii iznos jamstva koji propisuje Direktiva mogue je odrediti uzimajui u obzir dan izbor koji dovodi do najmanjeg iznosa odgovornosti za jamstvenu instituciju. Taj dan je onaj kada nastupa insolventnost poslodavca, budui da su druga dva dana, dan obavijesti o otkazu izdan zaposleniku i dan kada je ugovor o radu ili radni odnos prestao, prema uvjetima koje propisuje l. 3, nuno kasniji dani od dana nastanka

158 insolventnosti, te stoga odreuju due razdoblje u pogledu kojega se mora osigurati plaanje potraivanja. 20. Mogunost ogranienja jamstva temeljem l. 4(2) ne ini odreivanje najnieg jamstva nemoguim. Iz teksta tog lanka slijedi da drave lanice imaju mogunost ograniiti jamstva, koja pripadaju zaposlenicima, na odreeno razdoblje koje prethodi danu koji spominje l. 3. Ta razdoblja su odreena u odnosu na svaki od tri dana koji l. 3 propisuje, tako da je uvijek mogue odrediti u kojoj je mjeri drava lanica mogla umanjiti jamstvo koje propisuje direktiva, ovisno o danu koji bi bila izabrala da je prenijela direktivu u nacionalno zakonodavstvo. 21. to se tie l. 4(3) prema kojemu drave lanice mogu ograniiti odgovornost kako bi izbjegle plaanje iznosa koji izlaze iz okvira socijalnih ciljeva direktive, i l. 10 koji propisuje da direktiva ne utjee na mogunost da drave lanice poduzimaju mjere koje su nune za izbjegavanje zloporaba, treba primijetiti da drava lanica koja nije ispunila svoju obavezu da provede direktivu ne moe osporavati prava koja direktiva stvara u korist pojedinaca, oslanjajui se na izbor mogunosti ograniavanja iznosa jamstva koji je morala izvriti da je poduzela mjere koje su nune za provedbu direktive (u odnosu na analognu mogunost u vezi s prevencijom zloporaba u fiskalnim stvarima, vidi presudu u predmetu 8/81 Becker v Finanzamt Muenster-Innenstadt [1982] ECR 53, paragraf 34). 22. Stoga treba odluiti da su odredbe o kojima je rije bezuvjetne i dovoljno precizne to se tie sadraja jamstva. 23. Konano, to se tie identiteta osoba koje imaju obavezu pruiti jamstvo, l. 5 Direktive propisuje: "Drave lanice e propisati detaljna pravila za ustrojstvo, financiranje i rad jamstvenih institucija, prihvaajui posebice slijedea naela: (a) imovina institucija mora biti nezavisna od operativnog kapitala poslodavca i mora biti nedostupna u postupku insolventnosti; (b) poslodavci moraju pridonositi financiranju, osim u sluaju da je ono u potpunosti osigurano od javne vlasti; (c) obaveze institucija ne smiju ovisiti o injenici jesu li obaveze plaanja doprinosa ispunjene." 24. Istie se da, s obzirom da Direktiva propisuje mogunost da jamstvene institucije mogu biti u potpunosti financirane od strane javne vlasti, nije prihvatljivo da drava lanica moe osujetiti uinke direktive istiui da je mogla zahtijevati od drugih osoba da snose dio financijskog tereta. 25. Taj se argument ne moe prihvatiti. Iz odredaba Direktive slijedi da drava lanica mora organizirati prikladni sustav institucionalnih jamstava. Temeljem l. 5. drave lanice imaju iroku diskreciju u odnosu na ustrojstvo, rad i financiranje jamstvenih institucija. injenica, na koju ukazuje Komisija, da direktiva predvia kao jednu izmeu vie mogunosti, da takav sustav moe biti u potpunosti financiran od strane javnih vlasti ne moe znaiti da se dravu moe identificirati kao osobu koja mora platiti neplaena potraivanja. Obveza plaanja lei na jamstvenim institucijama, te drava ima ovlast jedino osigurati da se jamstvene institucije financiraju potpuno od strane javne vlasti. U takvim okolnostima drava preuzima obvezu koja, u naelu, nije njena vlastita. 26. Sukladno tome, iako su odredbe direktive o kojoj je rije dovoljno precizne i bezuvjetne u pogledu odreenja osoba koje imaju pravo na jamstvo i u pogledu sadraja tih jamstava, ti

159 elementi nisu dovoljni da bi omoguili pojedincima da se oslanjaju na te odredbe pred nacionalnim sudovima. Te odredbe ne identificiraju osobu koja ima obvezu osigurati jamstvo, a drava se ne moe smatrati obveznom samo zbog toga to je propustila prihvatiti provedbene mjere u propisanom roku. 27. Odgovor na prvi dio prvog pitanja stoga mora biti da odredbe Direktive 80/987 koje odreuju prava zaposlenika valja interpretirati da znae da osobe o kojima je rije ne mogu ostvarivati ta prava protiv drave pred nacionalnim sudovima ako u propisanom roku nisu bile prihvaene nikakve provedbene mjere. Odgovornost drave za gubitak i tetu koja proizlazi iz povrede njenih obveza koje se temelje na pravu Zajednice 28. U drugom dijelu prvog pitanja nacionalni sud eli odrediti ima li drava lanica obvezu nadoknaditi gubitak i tetu koju su pretrpjeli pojedinci zbog propusta drave da provede direktivu 80/987. 29. Nacionalni sud stoga postavlja pitanje postojanja i opsega odgovornosti drave za gubitak i tetu koja proizlazi iz povrede njenih obaveza koje se temelje na pravu Zajednice. 30. Taj problem mora se razmotriti u svjetlu opeg sustava Ugovora i njegovih temeljnih naela. (a) Postojanje odgovornosti drave za tetu kao naelno pitanje 31. Na poetku je potrebno imati na umu da je Ugovor o EEZ stvorio svoj vlastiti pravni sustav koji je integriran u pravne sustave drava lanica i koji su njihovi sudovi obvezni primjenjivati. Subjekti tog pravnog sustava nisu samo drave lanice ve i njihovi graani. Isto tako kao to propisuje obveze za pojedince, pravo Zajednice je zamiljeno i da im dodjeljuje prava koja postaju dio njihovog pravnog nasljea. Ta prava nastaju ne samo kada su izriito zajamena Ugovorom, ve takoer i temeljem obveza koje Ugovor propisuje, na jasno odreen nain, kako pojedincima, tako i dravama lanicama i institucijama Zajednice (vidi presudu u predmetu 26/62 Van Gend en Loos [1963] ECR 1 i predmetu 6/64 Costa v ENEL [1964] ECR 585). 32. Nadalje, prema dobro utvrenoj praksi Suda, nacionalni sudovi koji imaju zadau primjenjivati odredbe prava Zajednice u podruju koje je u njihovoj nadlenosti, moraju osigurati da ta pravila imaju puni uinak i moraju tititi prava koja pravo Zajednice dodjeljuje pojedincima (vidi posebice presudu u predmetu 106/77 Amministrazione delle Finanze dello Stato v Simmenthal [1978] ECR 629, paragraf 16, i predmetu C-213/89 Factortame [1990] ECR I-2433, paragraf 19). 33. Puna uinkovitost prava Zajednice bila bi naruena i zatita prava koje ono jami bila bi oslabljena kada pojedinci ne bi mogli dobiti naknadu kada su njihova prava povrijeena povredom prava Zajednice za koju se moe smatrati odgovornom drava lanica. 34. Mogunost naknade od drave lanice je posebno nuna kada, kao to je ovdje sluaj, puna uinkovitost prava Zajednice ovisi o prethodnom djelovanju drave lanice i gdje, sukladno tome, u odsustvu takvog djelovanja pojedinci pred nacionalnim sudovima ne mogu ostvarivati prava koja im je dodijelilo pravo Zajednice. 35. Slijedi, da je naelo prema kojemu drava mora biti odgovorna za gubitak i tetu koju su pojedinci pretrpjeli zbog povrede prava Zajednice za koju se drava lanica moe smatrati odgovornom, inherentno sustavu Ugovora.

160 36. Slijedea osnova na kojoj se temelji obveza drave lanice da nadoknadi takav gubitak i tetu moe se nai u l. 5 Ugovora, temeljem kojega drave lanice moraju poduzimati sve prikladne mjere, ope i posebne, kako bi osigurale ispunjenje svojih obveza koje proizlaze iz prava Zajednice. Meu njima je i obveza da se ponite nezakonite posljedice povrede prava Zajednice (u odnosu na analognu odredbu l. 86 Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i elik, vidi presudu u predmetu 6/60 Humblet v Belgium [1960] ECR 559). 37. Iz svega prethodno reenog slijedi da je naelo prava Zajednice da drave lanice imaju obvezu nadoknaditi gubitak i tetu koju su pojedinci pretrpjeli zbog povrede prava Zajednice za koju se one mogu smatrati odgovornima. (b) Uvjeti odgovornosti drave za tetu 38. Iako odgovornost drave za tetu nastaje temeljem prava Zajednice, uvjeti pod kojima odgovornost za tetu daje pravo na naknadu tete ovise o naravi povrede prava Zajednice koja je dovela do gubitka i tete. 39. Kada, kao u ovom sluaju, drava lanica propusti ispuniti svoju obvezu koja proizlazi iz treeg paragrafa l. 189 Ugovora da poduzme sve mjere nune za ostvarivanje rezultata koji direktiva propisuje, puna uinkovitost tog pravila prava Zajednice zahtijeva da mora postojati pravo na naknadu tete, pod uvjetom da su ispunjena tri uvjeta. 40. Prvi od tih uvjeta je da rezultat koji direktiva propisuje mora sadravati dodjelu subjektivnih prava pojedincima. Drugi uvjet je da temeljem odredaba direktive mora biti mogue odrediti sadraj tih prava. Konano, trei uvjet je da postoji uzrona veza izmeu povrede obveze drave i gubitka i tete koju su pretrpjele oteene strane. 41. Ti su uvjeti dovoljni da stvore subjektivno pravo pojedinaca da ostvari naknadu tete i to se pravo temelji izravno na pravu Zajednice. 42. Uz tu ogradu, drava mora nadoknaditi gubitak i tetu koje je prouzroila na osnovi nacionalnih pravnih pravila primjenjivih na naknadu tete. U odsustvu prava Zajednice, unutranji pravni poredak svake drave lanice mora odrediti nadlene sudove i propisati detaljna procesna pravila za postupke kojima je svrha da potpuno zatite prava koja pojedinci izvode iz prava Zajednice. (vidi presudu u predmetu 60/75 Russo v AIMA [1976] ECR 45, predmet 33/76 Rewe v Landwirstschaftskammer Saarland [1976] ECR 1989 i predmet 158/80 Rewe v Hauptzollamt Kiel [1981] ECR 1805). 43. Nadalje, materijalna i procesna pravila za naknadu gubitka i tete koja propisuje nacionalno pravo drave lanice ne smiju biti manje povoljna od onih koja se primjenjuju na sline nacionalne tube, i ne smiju biti sroena tako da ostvarivanje naknade tete ine gotovo nemoguim ili pretjerano tekim (u vezi s analognim problemom povrata poreza naplaenog suprotno pravu Zajednice vidi presudu u predmetu 199/82 Amministrazione delle Finanze dello Stato v San Giorgio [1983] ECR 3595). 44. U ovom sluaju, povreda prava Zajednice od strane drave lanice zbog njenog propusta da provede Direktivu 80/987 u propisanom roku, potvrena je presudom suda. Rezultat koji Direktiva trai ukljuuje dodjelu prava na jamstvo plaanja zaposlenicima njihovim neplaenih potraivanja plaa. Kao to je jasno iz ocjene prvog dijela prvog pitanja, sadraj tog prava moe se odrediti temeljem odredaba Direktive. 45. Sukladno tome, nacionalni sud mora, u skladu s nacionalnim pravilima o odgovornosti za tetu, priznati pravo zaposlenika na naknadu gubitka i tete koju su pretrpjeli kao rezultat propusta drave da provede direktivu.

161 46. Stoga odgovor na pitanje koje je postavio nacionalni sud mora biti da drava lanica mora nadoknaditi gubitak i tetu koju je propustom da provede Direktivu 80/987 prouzroila pojedincima. Drugo i tree pitanje 47. Imajui u vidu odgovor na prvo pitanje koje je uputio nacionalni sud, nema potrebe odluivati o drugom i treem pitanju. [odluka o trokovima izostavljena] Operativni dio Na toj osnovi, Sud, odgovarajui na pitanja koja su mu uputili Pretura di Vicenza (u predmetu C-6/90) i Pretura di Bassano del Grappa (u predmetuC-9/90), rjeenjima od 9. srpnja 1989. i 30. prosinca 1989., donosi odluku: 1. Odredbe Direktive Vijea 80/987/EEZ od 20. listopada 1980 o prilagodbi prava drava lanica koje se odnosi na zatitu zaposlenika u sluaju insolventnosti poslodavca, koja odreuje prava zaposlenika, mora se interpretirati tako da znai da osobe o kojima je rije ne mogu ostvarivati ta prava protiv drave pred nacionalnim sudovima ako u propisanom razdoblju nisu bile donesene nikakve provedbene mjere. 2. Drava lanica mora nadoknaditi gubitak i tetu koji su nastali zbog propusta drave da provede Direktivu 80/987/EEZ.

162

Spojeni predmeti C-46/93 i C-48/93 Brasserie du Pcheur SA v Bundesrepublik Deutschland and The Queen v Secretary of State for Transport, ex parte: Factortame Ltd and others. [1996] ECR I -1029 U ovom predmetu Europski sud objasnio je da odgovornost drave nastaje i zbog povrede norme europskog prava koja ima izravni uinak. Takoer je utvrdio da mogunost nastanka odgovornosti ovisi o tome ima li drava diskreciju u odluivanju, te je naveo uvjete koji se u takvoj situaciji primjenjuju. Relevantne injenice ovih predmeta su sljedee: U prvom predmetu, Brasserie du Pcheur, francuska pivovara, zahtjeva naknadu tete od Njemake jer je 1981. bila prisiljena prekinuti svoj izvoz piva u Njemaku. Razlog je bio to su nadlene njemake vlasti smatrale da njihovo pivo ne zadovoljava njemake propise o istoi piva. Navedeni su njemaki propisi, meutim, bili suprotni lanku 30 EZ (danas l. 28), to je potvreno u prethodnom postupku pred Europskim sudom. U predmetu Factortame, grupa poduzea trai naknadu tete koju je pretrpjela zbog nemogunosti registracije u britanski registar brodova. Navedeno im je bilo onemogueno britanskim zakonom koji je, meutim, bio suprotan lanku 52 Ugovora o EZ (danas l. 43), to je potvreno u prethodnom postupku pred Europskim sudom. Tekst presude (izabrani dijelovi) () Odgovornost drave za akte i propuste nacionalnog zakonodavca suprotne pravu Zajednice (prvo pitanje u oba predmeta C-46/93 i C-48/93)

16 Prvim pitanjem, oba nacionalna suda u biti pokuava utvrditi je li naelo da su drave dune naknaditi tetu uzrokovanu pojedincima povredom prava Zajednice koja se moe pripisati dravi, primjenjivo kad je za povredu u pitanju odgovoran nacionalni zakonodavac. 17 U spojenim predmetima C-6/90 i 9/90 Francovich i ostali [1991] ECR I-5357, paragraf 37, Sud je smatrao da je naelo prava Zajednice da je drava lanica obvezna naknaditi gubitak i tetu uzrokovanu pojedincima povredama prava zajednice za koje ju se moe drati odgovornom. 18 Njemaka, irska i nizozemska vlada smatraju da su drave lanice dune naknaditi gubitak ili tetu uzrokovanu pojedincu samo u sluajevima u kojima povrijeene odredbe nemaju izravni uinak: u predmetu Francovich i drugi Sud je jednostavno pokuao popuniti prazninu u sustavu zatite prava pojedinaca. Sve dok nacionalno pravo prua pojedincima pravo na tubu koja im omoguava ostvarivanje prava po odredbama prava Zajednice s izravnim uinkom, nepotrebno je u sluajevima u kojima su takve odredbe povrijeene, priznati im takoer pravo na naknadu utemeljeno izravno na pravu Zajednice. 19 Ovo se shvaanje ne moe prihvatiti. 20 Sud je dosljedno smatrao da je pravo pojedinaca da se oslone na odredbe Ugovora s izravnim uinkom pred nacionalnim sudovima samo minimalno jamstvo i nije dovoljno samo po sebi da osigura potpunu i cjelokupnu implementaciju Ugovora (vidi posebice Predmet

163 168/85 Komisija protiv Italije [1986] ECR 2945, paragraf 11, Predmet C-120/88 Komisija protiv Italije [1991] ECR I-621, paragraf 10, i C-119/89 Komisija protiv panjolske [1991] ECR I-641, paragraf 9). Svrha tog prava jest da osigura da odredbe prava Zajednice prevladaju nacionalne odredbe. Ono ne moe u svakom sluaju osigurati pojedincima koristi temeljem prava koja su im dana pravom Zajednice, a posebno ne moe osigurati da se izbjegne teta kao posljedica povrede prava Zajednice koja se moe pripisati dravi lanici. Kao to je vidljivo iz paragrafa 33 odluke u predmetu Francovich i drugi, puna uinkovitost prava Zajednice bila bi naruena ako pojedinci ne bi mogli dobiti naknadu kada su njihova prava povrijeena povredom prava Zajednice. 21 To e se dogoditi u sluajevima u kojima pojedinac koji je rtva neprenoenja direktive i koji se ne moe osloniti na neke njezine odredbe izravno pred nacionalnim sudom jer su one nedovoljno precizne i bezuvjetne, podigne tubu radi naknade tete protiv nesavjesne drave lanice zbog povrede treeg stavka lanka 189 Ugovora. U takvim okolnostima, kakve su bile u predmetu Francovich i drugi, svrha naknade jest, popraviti tetne posljedice proputanja drave lanice da prenese direktivu u odnosu na korisnike te direktive. 22 Tim vie je tako kad se radi o povredi prava koje je izravno dodijeljeno odredbom Zajednice i na koje se pojedinci imaju pravo osloniti pred nacionalnim sudovima. U tom sluaju, pravo na naknadu je nuni pratitelj izravnog uinka odredbe Zajednice ija je povreda uzrokovala pretrpljenu tetu.

23 U ovom predmetu nije sporno da su odredbe Zajednice u pitanju, lanak 30 Ugovora u predmetu C-46/93 i lanak 52 u predmetu C-48/93, imaju izravni uinak u smislu da dodjeljuju pojedincima prava na koja su se oni ovlateni pozivati izravno pred nacionalnim sudovima. Povreda takvih odredbi moe zahtijevati naknadu tete. ()

Uvjeti pod kojima drava postaje odgovorna za akte i propuste nacionalnog zakonodavca koji su suprotni pravu Zajednice (drugo pitanje u predmetu C-46/93 i prvo pitanje u predmetu C48/93) 37 Ovim pitanjima, nacionalni sudovi pitaju Sud da specificira uvjete pod kojima je pravo na naknadu gubitka i tete uzrokovane pojedincima povredama prava zajednice koje se mogu pripisati dravi, u pojedinim okolnostima, zajameno pravom Zajednice. 38 Iako pravo Zajednice namee odgovornost drave, uvjeti pod kojima ta odgovornost rezultira pravom na naknadu tete ovise o prirodi povrede prava Zajednice koja je dovela do gubitka i tete (Francovich i ostali, paragraf 38). 39 Kako bi se utvrdili ti uvjeti, prvenstveno treba voditi rauna o naelima inherentnim pravnom poretku Zajednice koji ine temelj odgovornosti drave, a to su prvo, puna djelotvornost pravila Zajednice i djelotvorna zatita prava koje ta pravila dodjeljuju i, drugo, obveza suradnje nametnuta dravama lanicama lankom 5 Ugovora (Francovich i ostali, paragrafi 31 do 36).

164 40 Uz to, kako naglaava Komisija i nekoliko vlada koje su podnijele primjedbe, potrebno se osvrnuti i na sudsku praksu Suda o izvanugovornoj odgovornosti Zajednice. 41 Kao prvo, drugi stavak lanka 215 Ugovora poziva se, u pogledu izvanugovorne odgovornosti Zajednice, na opa naela zajednika pravima drava lanica, iz kojih se, u nedostatku pisanih pravila, Sud takoer nadahnjuje u drugim podrujima prava Zajednice. 42 Kao drugo, pretpostavke pod kojima drava moe biti odgovorna za naknadu tete uzrokovanu pojedincima povredom prava Zajednice se ne mogu, u nedostatku posebnih opravdanja, razlikovati od onih koje ureuju odgovornost Zajednice u slinim okolnostima. Zatita prava koje pojedinci crpe iz prava Zajednice ne moe varirati ovisno o tome je li nacionalno tijelo ili tijelo Zajednice odgovorno za tetu. 43 Sustav pravila koja je Sud razradio u odnosu na lanak 215 Ugovora, a posebno u vezi s odgovornou za zakonodavne mjere, uzima u obzir, izmeu ostalog, sloenost situacija koje se ureuju, potekoe u primjeni ili tumaenju tekstova te posebice granicu diskrecije na raspolaganju autoru dotinog akta. 44 Stoga, u razvoju sudske prakse o izvanugovornoj odgovornost Zajednice, posebno u odnosu na zakonodavne mjere koje ukljuuju izbore ekonomske politike, Sud je imao u vidu iroku diskreciju koja stoji na raspolaganju institucijama prilikom implementacije politika Zajednice. 45 Strogi pristup zauzet prema odgovornosti Zajednice u ostvarivanju njenih zakonodavnih aktivnosti je posljedica dva shvaanja. Kao prvo, ak i u sluajevima u kojima je zakonitost mjera podvrgnuta sudskoj ocjeni, ostvarivanje zakonodavne funkcije ne smije biti ometeno mogunou tubi za naknadu tete kad god opi interes Zajednice zahtjeva usvajanje zakonodavnih mjera koje mogu tetno djelovati na pojedinane interese. Kao drugo, u zakonodavnom kontekstu obiljeenom ostvarivanjem iroke diskrecije, koji je bitan za implementaciju neke politike Zajednice, Zajednica ne moe snositi odgovornost osim ako dotina institucija nije oito i teko zanemarila granice ostvarivanja svojih ovlasti (Spojeni predmeti 83/76, 94/76, 4/77, 15/77 i 40/77 HNL i drugi protiv Vijea i Komisije [1978] ECR 1209, odlomci 5 i 6). 46 Nacionalni zakonodavac nema, kao institucije Zajednice, sustavno iroku diskreciju kada djeluje u podruju koje ureuje pravo Zajednice. Pravo Zajednice moe mu nametnuti obveze da postigne pojedini rezultat, ili obveze da neto ini ili proputa koje smanjuju njegovu granicu diskrecije, katkad u bitnoj mjeri. Tako je, na primjer, kada, kao u okolnostima predmeta Francovich i drugi, lanak 189 Ugovora stavlja dravu lanicu u obvezu da poduzme u zadanom vremenskom razdoblju sve potrebne mjere potrebne radi postizanja rezultata koji zahtjeva direktiva. U takvom sluaju, injenica da nacionalni zakonodavac treba poduzeti potrebne mjere nema nikakvog utjecaja na odgovornost drave lanice zbog propusta da prenese direktivu. 47 Nasuprot tome, kada drava lanica djeluje u podruju u kojem ima iroku diskreciju, usporedivu s onom institucija Zajednice u provedbi politika Zajednice, uvjeti pod kojima ona moe postati odgovorna moraju naelno biti jednaki onima pod kojima institucije Zajednice postaju odgovornim u usporedivoj situaciji. ()

165 51 U takvim okolnostima, pravo Zajednice daje pravo na naknadu ako su ispunjenje tri pretpostavke: povrijeeno pravno pravilo mora imati za cilj dodjelu prava pojedincima; povreda mora biti dovoljno ozbiljna; i mora postojati izravna uzrona veza izmeu povrede obveze drave i tete koju su pretrpjele oteene strane. 52 Kao prvo, ti uvjeti zadovoljavaju potrebe pune djelotvornosti pravila prava Zajednice i djelotvorne zatite prava koja ta pravila dodjeljuju. 53 Kao drugo, ti uvjeti odgovaraju po sadraju onima koje je Sud odredio u odnosu na lanak 215 u svojoj sudskoj praksi vezanoj uz odgovornost Zajednice za tetu uzrokovanu pojedicima protupravnim zakonodavnim mjerama koje su usvojile njezine institucije. 54 Prvi uvjet je oito zadovoljen u sluaju lanka 30 Ugovora, odredbe relevantne u predmetu C-46/93, i u sluaju lanka 52, odredbe relevantne u predmetu C-48/93. Dok lanak 30 namee zabranu dravi lanici, on ipak uzdie prava pojedinaca koja nacionalni sudovi moraju tititi (Predmet 74/76 Iannelli & Volpi protiv Meroni [1977] ECR 557, paragraf 13). Jednako tako, bit lanka 52 je u dodjeli prava pojedincima (Predmet 2/74 Reyners [1974] ECR 631, paragraf 25). 55 Vezano uz drugi uvjet, u odnosu na odgovornost Zajednice po lanku 215 i u odnosu na odgovornost drave za povrede prava Zajednice, odluni test za utvrivanje da je povreda prava Zajednice dovoljno ozbiljna jest u tome je li drava lanica ili odnosna institucija Zajednice oito i teko zanemarila granice svoje diskrecije. 56 imbenici koje nadleni Sud moe uzeti u obzir ukljuuju jasnou i preciznost povrijeenog pravila, mjeru diskrecije koja je ostavljena tim pravilom nacionalnom tijelu ili tijelu Zajednice, injenicu jesu li povreda i uzrokovana teta namjerni ili nenamjerni, moe li se pogrena primjena prava ispriati ili ne, injenicu da je stajalie institucije Zajednice moglo pridonijeti propustu i usvajanju ili zadravanju nacionalnih mjera ili praksi suprotnih pravu Zajednice. 57 U svakom sluaju, povreda prava Zajednice e zasigurno biti dovoljno ozbiljna ako se nastavila usprkos presudi kojom je dotina povreda utvrena, ili prethodnoj odluci ili sudskoj praksi Suda o tom pitanju iz koje je jasno da je dotino ponaanje predstavljalo povredu. () 79 Obveza naknade gubitka ili tete uzrokovane pojedincima ne moe, meutim, ovisiti o uvjetu koji se temelji na bilo kojem pojmu krivnje koji nadilazi taj pojam u smislu dovoljno ozbiljne povrede prava Zajednice. Nametanje takvog dodatnog uvjeta bilo bi jednako dovoenju u pitanje prava na naknadu utemeljenog na pravnom poretku Zajednice.

166 Predmet 8/74 Procureur du Roi v Benot and Gustave Dassonville [1974] ECR 837 Ovaj je predmet bitan jer je Sud po prvi put definirao pojam mjera s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja iz lanka 30 Ugovora o EEZ (danas 28 UEZ). Definicija koju je dao Sud vrlo je iroka te obuhvaa sve nacionalne mjere koje imaju uinak ili samo mogu imati uinak da ometaju trgovinu izmeu drava lanica. Time je postalo nebitno da li nacionalne mjere u pitanju diskriminiraju uvozne proizvode u odnosu na domae. Test o kojem ovisi je li mjera dozvoljena ili ne jest ima li ona aktualni ili potencijalni uinak ograniavanja uvoza.

Saetak 1. Sva trgovinska pravila to su ih donijele drave lanice, a koja mogu, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu unutar Zajednice trebaju se smatrati mjerama s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja. 2. Sve dok u Zajednici ne postoji sustav koji bi potroaima jamio autentinost oznake porijekla odreenoga proizvoda, drave lanice mogu poduzimati mjere za sprjeavanje nepotene prakse u vezi s time, pod uvjetom da su te mjere razumne i da ne predstavljaju sredstvo arbitrarne diskriminacije ili prikriveno ograniavanje trgovine izmeu drava lanica. Stoga, kad jedna drava lanica zahtijeva potvrdu o porijeklu koju uvoznici odreenog autentinog proizvoda, na zakoniti nain stavljenog u slobodan promet u nekoj drugoj dravi lanici, mogu tee pribaviti od uvoznika tog istog proizvoda koji se nabavlja izravno iz zemlje porijekla, to predstavlja mjeru s uinkom istovrsnim kao koliinsko ogranienje koje je zabranjeno Ugovorom. 3. Ugovor o ekskluzivnom uvozu potpada pod zabranu iz lanka 85 kada pravno ili stvarno sprjeava uvoz dotinih proizvoda iz drugih drava lanica na podruje za koje vrijedi ekskluzivni uvoz od strane osoba koje nisu ekskluzivni uvoznik. 4. Ugovor o ekskluzivnom uvozu moe negativno utjecati na trgovinu izmeu drava lanica i moe imati uinak ometanja trinoga natjecanja ako ekskluzivnome uvozniku omoguuje sprijeiti paralelni uvoz iz drugih drava lanica na podruje za koje vrijedi ekskluzivni uvoz zahvaljujui kombiniranom djelovanju ugovora i nacionalnog propisa koji zahtijeva iskljuivo odreena sredstva dokazivanja porijekla proizvoda. Kako bi se ocijenilo je li o tome rije, potrebno je imati na umu ne samo prava i obveze koji proizlaze iz odredaba Ugovora, ve i pravni i gospodarski kontekst u koji je on smjeten, a osobito mogue postojanje slinih ugovora sklopljenih izmeu istoga proizvoaa i ekskluzivnih uvoznika s poslovnim nastanom u drugim dravama lanicama. Razlike u cijenama za koje se utvrdi da postoje izmeu drava lanica pokazatelji su koje je potrebno uzeti u obzir.

Tekst presude 1. Presudom od 11. sijenja 1974., koja je u Tajnitvu Suda zaprimljena 8. veljae 1974., Prvostupanjski sud u Bruxellesu uputio je Sudu na prethodnu odluku prema lanku 177 Ugovora o EEZ-u dva pitanja o tumaenju lanaka 30, 31, 32, 33, 36 i 85 Ugovora o EEZu koja se odnose na zahtjev izdavanja slubenog dokumenta od strane vlade zemlje izvoznice za proizvode koji nose oznaku porijekla. 2. Prvim se pitanjem pita predstavlja li nacionalna odredba koja zabranjuje uvoz robe koja

167 nosi oznaku porijekla mjeru s istovrsnim uinkom kao koliinsko ogranienje u smislu lanka 30 Ugovora, ako tu robu ne prati slubeni dokument to ga je izdala vlada zemlje izvoznice kojim se potvruje pravo na tu oznaku. 3. To se pitanje postavilo u kontekstu kaznenoga postupka pokrenutog u Belgiji protiv trgovaca koji su u skladu s propisima nabavili poiljku kotskog viskija stavljenog u slobodan promet u Francuskoj i uvezli ga u Belgiju a da pritom nisu imali potvrdu o porijeklu izdanu od britanskih carinskih vlasti, cime su prekrili belgijska pravila. 4. Iz spisa predmeta i usmenog postupka proizlazi da trgovac koji u Belgiju eli uvesti kotski viski koji je ve u slobodnom prometu u Francuskoj takvu potvrdu moe pribaviti samo uz velike potekoe, za razliku od uvoznika koji uvozi izravno iz zemlje proizvoaa. 5. Sva trgovinska pravila to su ih donijele drave lanice, a koja mogu, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu unutar Zajednice trebaju se smatrati mjerama koje su po uinku istovrsne koliinskim ogranienjima. 6. Sve dok u Zajednici ne postoji sustav koji bi potroaima jamio autentinost oznake porijekla odreenoga proizvoda, drava lanica koja namjerava poduzeti mjere za sprjeavanje nepotene prakse u vezi s time, to moe uiniti pod uvjetom da su te mjere razumne i da potrebna sredstva dokazivanja ne predstavljaju smetnju trgovini izmeu drava lanica, te da su dostupna svim dravljanima Zajednice. 7. Bez obzira na to jesu li takve mjere ili nisu obuhvaene lankom 36, one ni u kojem sluaju, u skladu s naelom izreenim u drugoj reenici toga lanka, ne smiju predstavljati sredstvo arbitrarne diskriminacije ili prikriveno ograniavanje trgovine izmeu drava lanica. 8. To moe biti sluaj s formalnostima to ih jedna drava lanica zahtijeva u svrhu dokazivanja porijekla proizvoda koje bez velikih potekoa zapravo mogu ispuniti jedino izravni izvoznici. 9. Stoga kad jedna drava lanica zahtijeva potvrdu o porijeklu koju uvoznici odreenog autentinog proizvoda, na zakoniti nain stavljenog u slobodan promet u nekoj drugoj dravi lanici, mogu tee pribaviti od uvoznika tog istog proizvoda koji se nabavlja izravno iz zemlje porijekla, to predstavlja mjeru s istovrsnim uinkom kao koliinsko ogranienje, to je zabranjeno Ugovorom. 10. Drugim se pitanjem pita je li Ugovor, koji zajedno s nekim nacionalnim pravilom koje se odnosi na potvrde o porijeklu ima takav uinak da ograniava trino natjecanje i negativno utjee na trgovinu izmeu drava lanica, nitav ako se tim ugovorom ekskluzivnome uvozniku samo doputa iskoristiti to pravilo u svrhu sprjeavanja paralelnog uvoza ili mu se ne zabranjuje to uiniti. 11. Ugovor o ekskluzivnom uvozu potpada pod zabranu iz lanka 85 kada pravno ili stvarno sprjeava uvoz doticanih proizvoda iz drugih drava lanica na podruje za koje vrijedi ekskluzivni uvoz od strane osoba koje nisu ekskluzivni uvoznik. 12. Naime, ugovor o ekskluzivnom uvozu moe negativno utjecati na trgovinu izmeu drava lanica i moe imati uinak ometanja trinoga natjecanja ako ekskluzivnome uvozniku omoguuje sprijeiti paralelni uvoz iz drugih drava lanica na podruje za koje vrijedi ekskluzivni uvoz zahvaljujui kombiniranom djelovanju ugovora i nacionalnog propisa koji

168 zahtijeva iskljuivo odreena sredstva dokazivanja porijekla proizvoda. 13. Kako bi se ocijenilo je li o tome rije, potrebno je imati na umu ne samo prava i obveze koji proizlaze iz odredaba Ugovora, ve i pravni i gospodarski kontekst u koji je on smjeten, a osobito mogue postojanje slinih ugovora sklopljenih izmeu istoga proizvoaa i ekskluzivnih uvoznika s poslovnim nastanom u drugim dravama lanicama. 14. U vezi s time, ako se u jednoj dravi lanici cijene dre na znaajno vioj razini u odnosu na cijene koje vrijede u drugoj dravi lanici, to moe opravdati pokretanje istrage o tome koristi li se ekskluzivni ugovor u svrhu da se uvoznicima onemogui pribaviti sredstva dokazivanja porijekla proizvoda o kojemu je rije, to ih zahtijevaju nacionalna pravila onoga tipa o kojemu je rije u dotinome pitanju. 15. Meutim, injenica da ugovor samo ovlauje uvoznika pozvati se na takvo nacionalno pravilo odnosno da ga ne sprjeava to uiniti sama po sebi taj ugovor ne ini nitavim. Odluka o trokovima 16. Trokovi to su ih pretrpjele vlade Belgije i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i Komisija Europskih zajednica, koji su Sudu podnijeli oitovanja, ne nadoknauju se. 17. Budui da, kad je rije o strankama u glavnome postupku, ovaj postupak predstavlja samo jedan od koraka u postupku koji je u tijeku pred Prvostupanjskim sudom u Bruxellesu, odluku o trokovima donosi taj sud. Izreka S te osnove Sud u odgovoru na pitanja to mu ih je uputio Prvostupanjski sud u Bruxellesu svojom presudom od 11. sijenja 1974, presuuje: 1. Kad jedna drava lanica zahtijeva potvrdu o porijeklu koju uvoznici odreenog autentinog proizvoda, na zakoniti nain stavljenog u slobodan promet u nekoj drugoj dravi lanici, mogu tee pribaviti od uvoznika tog istog proizvoda koji se nabavlja izravno iz zemlje porijekla, to predstavlja mjeru s istovrsnim uinkom kao koliinsko ogranienje, to je zabranjeno Ugovorom. 2. injenica da ugovor samo ovlauje uvoznika pozvati se na takvo nacionalno pravilo odnosno da ga ne sprjeava to uiniti sama po sebi taj ugovor ne ini nitavim.

169 Predmet 120/78 Rewe-Zentral AG v Bundesmonopolverwaltung fr Branntwein (Cassis de Dijon) [1979] ECR 649 Ovom odlukom Europski sud nadogradio je praksu iz predmeta Dassonville uspostavom naela uzajamnog priznanja. Temeljem tog naela, proizvodi koji zadovoljavaju standarde za prodaju u jednoj dravi lanici moraju se moi zakonito prodavati u drugim dravama lanicama. Kako je definicija zabranjenih mjera time toliko proirena da obuhvaa velik broj nacionalnih mjera donesenih iz razloga koji se mogu smatrati opravdanima, u ovom je predmetu Europski sud istovremeno otvorio dodatnu mogunost opravdavanja nacionalnih mjera koje predstavljaju prepreku trgovini. Mogua opravdanja koja Sud naziva obvezujuim zahtjevima (engl. mandatory requirements) brojnija su od onih koja su nabrojana u lanku 36 UEEZ (sada 30 UEZ). Tekst presude 1. Rjeenjem od 28. travnja 1978. koje je Sud zaprimio 22. svibnja, Hessisches Finanzgericht (Financijski sud, Hessen) uputio je Sudu dva pitanja temeljem l. 177 Ugovora o EEZ, traei interpretaciju l. 30 i 37 Ugovora o EEZ, u svrhu ocjene sukladnosti odredaba njemakog prava koje se odnose na prodaju alkoholnih pia, a koje odreuju najmanju doputenu jainu alkohola za razliite kategorije alkoholnih proizvoda s pravom Zajednice. 2. Iz rjeenja kojime se odluka trai proizlazi da tuitelj u glavnoj stvari namjerava uvesti odreenu koliinu pia "Cassis de Dijon" koje potjee iz Francuske, u svrhu prodaje u Saveznoj Republici Njemakoj. 3. Stav koji je zauzela Uprava za monopole utemeljen je na l. 100 Zakona o monopolu na destilirana alkoholna pia (Branntweinmonopolgesetz), te na pravilima koja je donijela Uprava za monopole temeljem te odredbe, a iji je uinak da se za odreene kategorije likera i drugih estokih alkoholnih pia utvruje najmanji doputeni sadraj alkohola (Verordnung ber den Mindestweingeistgehalt von Trinkbranntweinen, od 28. veljae 1958., Bundesanzeiger br. 48 od 11. oujka 1958.). Navedene odredbe propisuju da je prodaja vonih likera, poput Cassis de Dijona doputena pod uvjetom da sadre najmanje 25% alkohola, dok postotak sadraja alkohola u proizvodu o kojemu je rije, a koji se slobodno prodaje kao takav u Francuskoj iznosi izmeu 15% i 20%. 4. Tuitelj smatra da odreivanje minimalnog sadraja alkohola njemakim pravom dovodi do rezultata da se dobro poznata alkoholna pia koja se proizvode u drugim dravama lanicama Zajednice ne mogu prodavati u SR Njemakoj, te da navedene odredbe stoga predstavljaju ogranienje slobodnog kretanja roba izmeu drava lanica, koje prelazi okvire trgovinskih pravila koje drave lanice smiju donositi. Tuitelj smatra da je rije o mjeri koja ima istovrsni uinak kao koliinsko ogranienje na uvoz, to je suprotno l. 30 Ugovora o EEZ. Nadalje, budui da je rije o mjeri koja je prihvaena u kontekstu upravljanja monopolom alkoholnih pia, tuitelj smatra da je rije takoer o povredi l. 37, prema kojemu drave lanice moraju postupno prilagoditi sve dravne monopole komercijalne naravi kako bi osigurale da na kraju prijelaznog razdoblja u odnosu na uvjete pod kojima se dobra nabavljaju ili prodaju ne postoji nikakva diskriminacija dravljana drava lanica. 5. Kako bi donio odluku u ovom sporu, Financijski sud iz Hessena uputio je Sudu slijedea dva pitanja:

170 1. Mora li se koncept mjera s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja na uvoz shvatiti na nain da znai da se taj koncept odnosi i na odreenje najmanje koliine sadraja alkohola u alkoholnim piima, to propisuje njemaki Zakon o monopolu na estoka pia, to dovodi do rezultata da tradicionalni proizvodi drugih drava lanica iji je sadraj alkohola nii od propisanoga, ne moe slobodno cirkulirati u SR Njemakoj? 2. Moe li se na odreenje takvog najnieg doputenog sadraja alkohola odnositi koncept "diskriminacije s obzirom na uvjete pod kojima se roba nabavlja i prodaju izmeu dravljana drava lanica", kako je propisano l. 37 Ugovora o EEZ. 6. Nacionalni sud stoga trai pomo u interpretaciji kako bi mogao procijeniti je li uvjet najnieg sadraja alkohola u dosegu, bilo zabrane svih mjera s uinkom istovrsnim koliinskim ogranienjima u trgovini izmeu drava lanica to je propisano l. 30 Ugovora, bilo zabranom svake diskriminacije u pogledu uvjeta pod kojima se dobra nabavljaju i prodaju izmeu dravljana drava lanica u smislu l. 37. 7. S time u vezi valja primijetiti da se l. 37 odnosi specifino na dravne monopole komercijalne naravi. Ta je odredba stoga nebitna za nacionalne odredbe koje se ne odnose na specifinu funkciju javnog monopola tj. njegovo iskljuivo pravo ve se primjenjuju openito na proizvodnju i prodaju alkoholnih pia, bez obzira odnosi li se na njih monopol o kojemu je rije, ili ne. Budui da je to sluaj, uinak mjere koju spominje nacionalni sud mora se ispitati iskljuivo u odnosu na uvjete koje propisuje l. 30, kako to od nas trai prvo pitanje. 8. U odsustvu zajednikih pravila koja se odnose na proizvodnju i prodaju alkohola prijedlog uredbe Komisija je podnijela Vijeu 7. prosinca 1976. (O.J. C 309, str. 2) i Vijee ga jo nije prihvatilo drave lanice ureuju sve to se odnosi na proizvodnju i prodaju alkohola i alkoholnih pia na svom vlastitom podruju. Prepreke kretanju unutar Zajednice koje proizlaze iz razliitosti nacionalnih zakona koji se odnose na prodaju proizvoda o kojima je rije, moraju biti prihvaene u mjeri u kojoj se te mjere mogu priznati kao nune da bi se zadovoljili obavezni uvjeti (mandatory requirements) koji se odnose posebice na uinkovitost fiskalnog nadzora, zatitu javnog zdravlja, potenje trgovinskih transakcija i zatitu potroaa. 9. Vlada SR Njemake, kao umjea u postupku, iznosi razliite argumente koji, prema njenom shvaanju, opravdavaju primjenu odredaba koje se odnose na najnii sadraj alkohola u alkoholnim piima, navodei razloge koji se s jedne strane odnose na zatitu javnog zdravlja, a s druge na zatitu potroaa od nepotene trgovinske prakse. 10. to se tie zatite javnog zdravlja, njemaka vlada istie da je svrha utvrivanja najnieg sadraja alkohola nacionalnim zakonodavstvom izbjegavanje irenja alkoholnih pia na nacionalnom tritu, posebice alkoholnih pia s niskim sadrajem alkohola, budui da, prema njenom shvaanju, takvi proizvodi mogu lake dovesti do tolerancije na alkohol nego pia s visokim postotkom alkohola. 11. Takvi razlozi nisu odluujui budui da potroai na tritu mogu pribaviti izuzetno iroki raspon slabo ili umjereno alkoholiziranih proizvoda, te budui da se veliki udio alkoholnih pia s visokim sadrajem alkohola koja se slobodno prodaju na njemakom tritu openito konzumira u razrijeenom obliku. 12. Njemaka vlada takoer istie da je odreivanje nie granice alkoholnog sadraja za odreene likere zamiljeno za zatitu potroaa od nepotene prakse proizvoaa i distributera alkoholnih pia. Taj se argument temelji na shvaanju da sniavanje sadraja alkohola osigurava kompetitivnu prednost u odnosu na pia s viim sadrajem alkohola, budui da alkohol, zbog visokog poreznog optereenja, predstavlja daleko najskuplji sastojak pia.

171 Nadalje, kako smatra njemaka vlada, kada bi se dopustilo da alkoholni proizvodi slobodno cirkuliraju bez obzira na sadraj alkohola u njima, uvijek kada je to u skladu s propisima koji vrijede u dravi u kojoj su proizvedeni, to bi imalo isti uinak kao da je na razini Zajednice propisan zajedniki standard najnieg doputenog sadraja alkohola koji odgovara standardu u dravi koja propisuje najnii sadraj alkohola. To bi dovelo do situacije u kojoj su svi uvjeti u tom podruju neprimjenjivi, budui da je nia doputena granica takve vrste nepoznata u pravu nekoliko drava lanica. 13. Kako ispravno primjeuje Komisija, odreivanje granica u odnosu na sadraj alkohola u piima moe dovesti do standardizacije proizvoda koji ulaze na trite, kao i njihovog oznaavanja, a u interesu vee transparentnosti trgovinskih transakcija i trine ponude. Ipak, taj argument ne moe se protegnuti tako daleko da znai da je odreivanje najmanje koliine alkohola bitno jamstvo potenja trgovinskih transakcija, budui da se na jednostavan nain moe osigurati da se kupcima prenesu prikladne informacije tako to e se propisati obveza isticanja porijekla i sadraja alkohola na pakiranju proizvoda. 14. Iz reenoga je jasno da zahtjevi koji se odnose na najnii sadraj alkohola u alkoholnim piima ne slue svrsi koja je u opem interesu, i kao takvi nemaju prednost pred zahtjevima slobodnog kretanja roba, to je jedno od temeljnih pravila u Zajednici. U praksi, glavni uinak uvjeta takve naravi je promicanje alkoholnih pia koja imaju visoki sadraj alkohola, iskljuivanjem s nacionalnog trita proizvoda iz drugih drava lanica koji ne odgovaraju tom opisu. Stoga proizlazi da jednostrani uvjet najnie koliine alkohola za potrebe prodaje alkoholnih pia koji je propisan pravilima drave lanice predstavlja prepreku trgovini koja je suprotna odredbama l. 30 Ugovora. Ne postoji valjani razlog zato alkoholna pia, pod uvjetom da su zakonito proizvedena i prodavana u jednoj dravi lanici, ne bi mogla biti uvezena u bilo koju drugu dravu lanicu; prodaja takvih proizvoda ne moe biti podvrgnuta zakonskoj zabrani prodaje pia sa sadrajem alkohola koji je nii od granice koju su postavila nacionalna pravila. 15. Posljedino, na prvo je pitanje potrebno odgovoriti na nain da koncept "mjera s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja na uvoz" sadran u l. 30 Ugovora, valja shvatiti tako da znai da je odreivanje najnieg sadraja alkohola u alkoholnim piima za ljudsku konzumaciju temeljem zakonodavstva drave lanice takoer podvrgnuto zabrani koju propisuje ta odredba, kad se radi o uvozu alkoholnih pia koja se zakonito proizvode i prodaju u drugoj dravi lanici. Odluka o trokovima [izostavljena] Na tim osnovama, Sud, u odgovoru na pitanja koja mu je postavio Financijski sud iz Hessena rjeenjem od 28. travnja 1978., ovime odluuje: Koncept "mjera s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja na uvoz" sadran u l. 30 Ugovora, valja shvatiti tako da znai da je odreivanje najnieg sadraja alkohola u alkoholnim piima za ljudsku konzumaciju temeljem zakonodavstva drave lanice takoer

172 podvrgnuto zabrani koju propisuje ta odredba, kad se radi o uvozu alkoholnih pia koja se zakonito proizvode i prodaju u drugoj dravi lanici.

173 Predmet C-145/88 Torfaen Borough Council v B & Q plc. [1989] ECR 3851 Ovaj predmet dobar je primjer iroke interpretacije pojma mjere s istovrsnim uinkom, kakvu je Europski sud usvojio jo u predmetu Dassonville. Iako je i ovaj predmet presuen u skladu s ranijom praksom o pitanju ogranienja trgovine, u ovom se predmetu ve osjeaju prve naznake budue promjene sudske prakse do koje e doi u predmetu Keck.

Saetak l. 30 Ugovora valja interpretirati na nain da znai da se zabrana koju propisuje ne odnosi na nacionalna pravila koja zabranjuju maloprodajnim trgovinama otvaranje njihovih trgovina nedjeljom, pod uvjetom da restriktivni uinci na trgovinu u Zajednici koji bi mogli iz toga proizai, ne premauju uinke koji su sastavni dio pravila takve vrste. Takva pravila koja ureuju radno vrijeme maloprodajnih trgovina, koja se primjenjuju jednako na domae i uvozne proizvode, ostvaruju cilj koji je opravdan u odnosu na pravo Zajednice, budui da odraavaju odreeni politiki i ekonomski izbor u mjeri u kojoj je njihova svrha osigurati da se radno i neradno vrijeme uredi na takav nain da odgovara nacionalnim ili regionalnim socio-kulturalnim znaajkama, te budui da nisu osmiljena kako bi ureivala obrazac trgovine izmeu drava lanica.

Tekst presude: 1 Rjeenjem od 25. travnja 1988., koje je Sud zaprimio 24. svibnja 1988, Cwmbran Magistrates' Court, United Kingdom, uputio je sudu na prethodnu odluku temeljem l. 177 Ugovora o EEZ, tri pitanja o interpretaciji l. 30 i 36 Ugovora o EEZ, kako bi ocjenio sukladnost nacionalnih pravila koja zabranjuju trgovinu nedjeljom, s tim odredbama. 2 Pitanja su se pojavila u postupku izmeu Torfaen Borough Council (dalje u tekstu TBC) i B & Q plc, ranije B & Q ( Retail ) Limited (dalje u tekstu B & Q), koji upravlja "uradi-sam" trgovinama i vrtnim centrima. 3 TBC istie da B & Q kri l. 47 i 59 Zakona o trgovinama u Ujedinjenom Kraljevstvu iz 1950. godine, time to otvara svoje trgovake prostore u svrhu usluivanja kupaca nedjeljom, u svrhu razliitu od one doputene koju navodi Peti Dodatak Zakona. Stoga istie da je B & Q duan platiti novanu kaznu u iznosu od 1000 Funti. 4 Peti Dodatak Zakona o trgovinama navodi pojedinane artikle koji se, iznimno, smiju prodavati nedjeljom. Ti artikli ukljuuju, alkoholna pia, odreenu hranu, duhan, novine i druge proizvode za svakodnevnu uporabu. 5 Pred nacionalnim sudom B & Q istie da l. 47 Zakona o trgovinama predstavlja mjeru koja ima uinak istovrstan koliinskim ogranienjima uvoza, u smislu l. 30 Ugovora o EEZ, koja se ne moe opravdati temeljem l. 36 Ugovora o EEZ, niti bilo kakvim obvezujuim zahtjevom (engl. mandatory requirement).

174 6 TBC porie da zabrana trgovine nedjeljom predstavlja mjeru s istovrsnim uinkom kao koliinsko ogranienje, budui da se primjenjuje jednako i na domae i na uvezene proizvode, te ne stavlja uvozne proizvode u nepovoljni poloaj. 7 Nacionalni sud utvrdio je da u ovom sluaju, zabrana trgovine nedjeljom ima uinak smanjenja ukupne prodaje B & Q, te da aproksimativno 10% dobara koja B & Q prodaje dolazi iz drugih drava lanica, to podrazumijeva odgovarajue smanjenje uvoza iz drugih drava lanica. 8 Nakon to je to utvrdio, nacionalni sud zauzeo je shvaanje da predmet otvara pitanja interpretacije prava Zajednice. Stoga je zatraio od Suda da odgovori na slijedea prethodna pitanja: "(1) Kada drava lanica zabrani otvaranje maloprodajnih trgovakih prostora za prodaju nedjeljom, osim u odnosu na neke odreene artikle ija je prodaja doputena, te kada je uinak te zabrane apsolutno smanjenje prodaje dobara u tim prostorima, ukljuujui i dobra koja se proizvode u drugim dravama lanicama te kada se odgovarajue smanji koliina uvoza dobara iz drugih drava lanica, je li takva zabrana mjera s istovrsnim uinkom kao koliinsko ogranienje uvoza u smislu l. 30 Ugovora? (2) Ukoliko je odgovor na Pitanje 1 pozitivan, moe li se takva mjera opravdati nekom od iznimaka sadranih u l. 36, ili nekom drugom iznimkom koju priznaje pravo Zajednice? (3) Utjee li na odgovor na pitanja 1 i 2 bilo koji imbenik koji bi mogao mjeru o kojoj je rije okvalificirati kao arbitrarnu diskriminaciju ili prikriveno ogranienje trgovine izmeu drava lanica, odnosno, je li mjera nesrazmjerna, ili na drugi nain neopravdana?" 9 Za potpuniji prikaz pravne pozadine i injenica glavnog postupka, tijek postupka i pisane primjedbe podnesene Sudu upuuje se na Izvjetaj za raspravu . Njih se u nastavku spominje ili se o njima raspravlja samo u mjeri u kojoj je to potrebno za obrazloenje odluke Suda.

Prvo pitanje 10 Prvim pitanjem nacionalni sud eli utvrditi odnosi li se koncept mjera s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja, u smislu l. 30 Ugovora, takoer i na odredbe koje zabranjuju maloprodajnim trgovinama otvaranje svojih poslovnih prostora nedjeljom, ukoliko je uinak zabrane takav da, u apsolutnom smislu, ograniava prodaju dobara u tim prostorima, ukljuujui i dobra uvezena iz drugih drava lanica. 11 Kao prvo, potrebno je istaknuti da se nacionalna pravila koja maloprodajnim trgovinama zabranjuju otvaranje poslovnih prostora nedjeljom primjenjuju jednako na uvozne i domae proizvode. U principu, prodaja proizvoda uvezenih iz drugih drava lanica nije oteana u odnosu na prodaju domaih proizvoda. 12 Nadalje, potrebno je podsjetiti da je u svojoj presudi od 11. srpnja 1985. u spojenim predmetima 60 i 61/84 Cinthque SA and Others v Fdration nationale des cinmas franais [1985] ECR 2618, srpnja 1985., Sud odluio, u odnosu na zabranu najma video kazeta koja se primjenjuje jednako na domae i uvozne proizvode, da takva zabrana nije u skladu s naelom slobode kretanja roba koje je propisano Ugovorom, osim ukoliko prepreke trgovini u

175 Zajednici koje zbog nje nastaju ne prelaze ono to je nuno kako bi se osiguralo postizanje cilja koji takva zabrana eli ostvariti, te samo ukoliko je takav cilj opravdan u odnosu na pravo Zajednice. 13 U tim okolnostima nuno je, u predmetu poput ovoga, najprije razmotriti idu li pravila poput ovih, za ostvarivanjem cilja koji je opravdan u odnosu na pravo Zajednice. U pogledu tog pitanja, Sud je ve bio odluio u svojoj presudi od 14. srpnja 1981., u predmetu 155/80 Oebel [1981] ECR 1993, da nacionalna pravila koja ureuju radno vrijeme, dostavu i prodaju kruha i pekarske industrije, predstavljaju legitimni dio ekonomske i socijalne politike, koji je u skladu s ciljevima javnog interesa za ijim ostvarivanjem ide Ugovor. 14 Isti razlozi moraju se primijeniti u pogledu nacionalnih pravila koja ureuju radno vrijeme maloprodajnih prostora. Takva pravila odraavaju odreeni politiki i ekonomski izbor u mjeri u kojoj je njihova svrha osigurati da radno i neradno vrijeme bude ureeno u skladu s nacionalnim ili regionalnim socio-kulturalnim znaajkama te, kako pravo Zajednice danas stoji, takva odluka stoji na dravama lanicama. Nadalje, takva pravila nisu osmiljena kako bi ureivala obrazac trgovine izmeu drava lanica. 15 Drugo, nuno je utvrditi prelaze li uinci takvih nacionalnih pravila ono to je nuno da bi se ostvario cilj za ijim ostvarivanjem tee. Kako stoji u l. 3 Direktive Komisije br. 70/50/EEC od 22. prosinca 1969. (Official Journal, English Special Edition 1970 ( I ), str. 17), zabrana koju propisuje l. 30, odnosi se na nacionalne mjere koje ureuju prodaju proizvoda ukoliko restriktivni uinak takvih mjera na slobodu kretanja dobara prelazi uinke koji su nerazdvojni dio trgovinskih pravila. 16 Pitanje jesu li uinci specifinih nacionalnih pravila u tim granicama je pitanje o kojem treba odluiti nacionalni sud. 17 Stoga odgovor na prvo pitanje mora biti da se l. 30 Ugovora mora interpretirati na nain da znai da se zabrana koju propisuje ne primjenjuje na nacionalna pravila koja zabranjuju maloprodajnim trgovinama otvaranje prostora nedjeljom, ukoliko restriktivni uinci na trgovinu u Zajednici koji iz toga proizlaze ne prekorauju uinke koji su nerazdvojni dio pravila takve vrste. Drugo i tree pitanje 18 U svjetlu odgovora na prvo pitanje nije nuno odgovarati na drugo i tree. Odluka o trokovima [izostavljena] Operativni dio Na toj osnovi, SUD (esto vijee), odgovarajui na pitanja koja mu je Rjeenjem od 25. travnja 1988. godine uputio Cwmbran Magistrates' Court, Ujedinjeno Kraljevstvo, presudio je: l. 30 Ugovora mora se interpretirati na nain da znai da se zabrana koju propisuje ne odnosi na nacionalna pravila koja zabranjuju maloprodajnim trgovinama otvaranje njihovih

176 prostora nedjeljom, pod uvjetom da restriktivni uinci na trgovinu u Zajednici koji iz te zabrane mogu proistei ne prelaze uinke koji su nerazdvojni dio pravila takve vrste.

177 Spojeni predmeti C-267/91 i C-268/91 Criminal proceedings against Bernard Keck and Daniel Mithouard [1993] ECR I-6097 Ovaj predmet predstavlja preokret u sudskoj praksi vezanoj uz l. 30 UEEZ (danas 28 UEZ). Doseg tog lanka ovom je odlukom suen. Sud je reinterpretirao svoju definiciju mjera s istovrsnim uinkom danu jo u predmetu Dassonville, te jedan dio nacionalnih mjera izvadio izvan dosega te definicije, to do tada nije bio sluaj. Ako mjera nije u dosegu lanka 28 UEZ, ona nije ni zabranjena, pa je nije nuno opravdavati pred Sudom kako bi se dalje mogla primjenjivati na uvezene proizvode. U predmetu Keck, Sud je napravio razlikovanje izmeu mjera koje se odnose na karakteristike proizvoda i potpadaju po doseg lanka 28, i mjere koje se odnose na ureenje naina prodaje koje, uz odreene uvjete, nisu u dosegu zabrane iz lanka 28. Prvi tip nacionalnih mjera namee uvezenim proizvodima dodatni teret u odnosu na domae proizvode, dok drugi tip mjera u pravilu na jednak nain pogaa i domae i uvozne proizvode. Stoga radimo razliku izmeu mjera s dvostrukim i mjera s jednostrukim teretom.

Saetak Svaka mjera koja moe, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu unutar Zajednice predstavlja mjeru koja je po uinku izjednaena s koliinskim ogranienjem, zabranjenim izmeu drava lanica na temelju lanka 30 Ugovora. Ta definicija obuhvaa prepreke slobodnom kretanju robe koje nastaju kad se, u situaciji neusklaenih zakonodavstava, na robu koja dolazi iz drugih drava lanica u kojoj je zakonito proizvedena i stavljena u promet primjenjuju pravila kojima se utvruju zahtjevi to ih takva roba treba ispuniti (poput onih koji se odnose na naziv, oblik, veliinu, teinu, sastav, predstavljanje, oznaavanje, pakiranje). To je tako ak i kad se ta pravila bez razlike primjenjuju na sve proizvode, osim ako se njihova primjena moe opravdati ciljem javnog interesa koji ima prednost nad slobodnim kretanjem robe. S druge strane, primjena nacionalnih odredaba koje ograniavaju ili zabranjuju odreene naine prodaje na proizvode iz drugih drava lanica ne ometa trgovinu izmeu drava lanica u smislu te definicije, sve dok se te odredbe primjenjuju na sve relevantne trgovce koji obavljaju djelatnost na nacionalnome podruju i sve dok na isti nain utjeu, pravno i stvarno, na stavljanje u promet domaih proizvoda i proizvoda iz drugih drava lanica. Ako su ti uvjeti ispunjeni, primjena takvih pravila na prodaju proizvoda iz neke druge drave lanice koji ispunjavaju zahtjeve to ih je utvrdila ta drava nije takve naravi da bi im onemoguila pristup tritu ili da bi taj pristup ometala ita vie nego to ometa pristup domaim proizvodima. Takva pravila stoga ne potpadaju u domaaj lanka 30 Ugovora. Iz toga slijedi da lanak 30 Ugovora treba tumaiti na nain da se ne primjenjuje na zakonodavstvo drave lanice kojim se namee opa zabrana preprodaje uz gubitak.

Tekst presude: 1 Dvjema presudama od 27. lipnja 1991., zaprimljenima na Sudu 16. listopada 1991., Regionalni sud u Strasbourgu uputio je Sudu na prethodnu odluku prema lanku 177 Ugovora o EEZ-u dva pitanja o tumaenju pravila Ugovora koja se odnose na trino natjecanje i slobodu kretanja unutar Zajednice.

178

2 Ta su se pitanja postavila u vezi s kaznenim postupkom pokrenutim protiv g. Kecka i g. Mithouarda, koji se kazneno gone zbog preprodaje proizvoda u neizmijenjenom stanju po cijenama niim od njihove stvarne nabavne cijene ("preprodaja uz gubitak"), to je protivno lanku 1 francuskoga Zakona br. 63-628 od 2. srpnja 1963., izmijenjenog i dopunjenog lankom 32 Naredbe br. 86-1243 od 1. prosinca 1986. 3 U svojoj su obrani g. Keck i g. Mithouard tvrdili kako opa zabrana preprodaje uz gubitak, utvrena tim odredbama, nije u skladu s lankom 30 Ugovora i s naelima slobodnog kretanja osoba, usluga i kapitala, te slobodnog trinog natjecanja na podruju Zajednice. 4 Zauzevi stav da treba zatraiti tumaenje odreenih odredaba prava Zajednice, Regionalni je sud prekinuo oba postupka i Sudu na prethodnu odluku uputio sljedee pitanje: "Je li zabrana preprodaje uz gubitak u Francuskoj prema lanku 32 Naredbe br. 86-1243 od 1. prosinca 1986. u skladu s naelima slobodnog kretanja robe, usluga i kapitala, slobodnog trinog natjecanja na zajednikom tritu i nediskriminacije na temelju dravljanstva, utvrenima Ugovorom o osnivanju EEZ-a od 25. oujka 1957., a osobito njegovim lancima 3 i 7, budui da bi francusko zakonodavstvo moglo naruavati trino natjecanje: (a) prvo, zbog toga to kao kazneno djelo odreuje samo preprodaju uz gubitak te to iz domaaja zabrane iskljuuje proizvoaa koji na tritu moe slobodno prodavati proizvod to ga proizvodi, obrauje ili poboljava, pa makar i neznatno, po cijeni nioj od njegove cijene kotanja; (b) drugo, zbog toga to, osobito u pograninim podrujima, naruava trino natjecanje izmeu razliitih trgovaca na temelju njihovoga dravljanstva i mjesta u kojem imaju poslovni nastan." 5 Za potpuniji prikaz injeninog stanja u glavnome postupku i pisanog oitovanja podnesenog Sudu upuuje se na Izvjetaj za raspravu . Njih se u nastavku spominje ili se o njima raspravlja samo u mjeri u kojoj je to potrebno za obrazloenje odluke Suda. 6 Na poetku je potrebno primijetiti kako odredbe Ugovora koje se odnose na slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala na podruju Zajednice nemaju utjecaja na opu zabranu preprodaje uz gubitak, koja se tie stavljanja robe u promet. Te odredbe stoga nisu relevantne za pitanje o kojemu je rije u glavnome postupku. 7 Zatim, kad je rije o naelu nediskriminacije, utvrenom u lanku 7 Ugovora, iz naloga kojima se trai prethodno miljenje cini se kako nacionalni sud dovodi u pitanje sukladnost zabrane preprodaje uz gubitak s tom odredbom, jer da se poduzea koja su njome obuhvaena mogu dovesti u nepovoljan poloaj u odnosu na konkurente u dravama lanicama gdje je preprodaja uz gubitak doputena. 8 Meutim, injenica da poduzea koja obavljaju djelatnost prodaje u razliitim dravama lanicama podlijeu razliitim zakonodavnim odredbama, od kojih neke zabranjuju, a druge doputaju preprodaju uz gubitak, ne predstavlja diskriminaciju u smislu lanka 7 Ugovora. Nacionalno zakonodavstvo o kojemu je rije u glavnom postupku primjenjuje se na svaku djelatnost prodaje koja se obavlja na nacionalnom podruju, bez obzira na dravljanstvo onih

179 koji su u nju ukljueni (vidi presudu u predmetu 308/86 Ministre Public v Lambert [1988] ECR 4369). 9 I konano, iz pitanja upuenog na prethodnu odluku ini se kako nacionalni sud trai pojanjenje glede moguih negativnih uinaka pravila o kojima je rije na trino natjecanje iskljuivo se pozivajui na temeljna naela Zajednice utvrena u lanku 3 Ugovora, ali ne i na posebna provedbena pravila Ugovora na podruju trinoga natjecanja. 10 U tim okolnostima, s obzirom na pisane i usmene argumente iznesene pred Sudom, a u cilju davanja korisnoga odgovora sudu koji je uputio zahtjev za prethodno miljenje, potrebno je razmotriti zabranu preprodaje uz gubitak iz perspektive slobodnoga kretanja robe. 11 Na temelju lanka 30, zabranjena su koliinska ogranienja uvoza izmeu drava lanica i sve mjere koje su po uinku s njima izjednaene. Sud je bio dosljedan u miljenju da svaka mjera koja moe, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu unutar Zajednice predstavlja mjeru s istovrsnim uinkom kao koliinsko ogranienje. 12 Nacionalno zakonodavstvo koje propisuje opu zabranu preprodaje uz gubitak nije namijenjeno ureivanju trgovine robom izmeu drava lanica. 13 Takvo zakonodavstvo, dodue, moe ograniiti obujam trgovine, a time i obujam prodaje proizvoda iz drugih drava lanica, u onoj mjeri u kojoj trgovcima oduzima mogunost koritenja jedne od metoda unaprjeenja prodaje. Meutim, ostaje otvoreno pitanje je li takva mogunost dovoljna da bi se zakonodavstvo o kojemu je rije moglo okarakterizirati kao mjera koja je po uinku izjednaena s koliinskim ogranienjem uvoza. 14 S obzirom na to da su trgovci sve skloniji pozivati se na lanak 30 Ugovora radi osporavanja svih pravila iji je uinak takav da ograniavaju njihovu trgovaku slobodu ak i kad ta pravila nisu usmjerena na proizvode iz drugih drava lanica, Sud smatra potrebnim preispitati i razjasniti svoju sudsku praksu u vezi s tim pitanjem. 15 Poevi s predmetom "Cassis de Dijon" (predmet 120/78 Rewe-Zentral v Bundesmonopolverwaltung fuer Branntwein [1979] ECR 649), u sudskoj se praksi utvruje da prepreke slobodnom kretanju robe koje nastaju kad se, u situaciji neusklaenih zakonodavstava, na robu koja dolazi iz drugih drava lanica u kojoj je zakonito proizvedena i stavljena u promet primjenjuju pravila kojima se utvruju zahtjevi to ih takva roba treba ispuniti (poput onih koji se odnose na naziv, oblik, veliinu, teinu, sastav, predstavljanje, oznaavanje, pakiranje) predstavljaju mjere s jednakim uinkom, zabranjene lankom 30. To je tako ak i kad se ta pravila bez razlike primjenjuju na sve proizvode, osim ako se njihova primjena moe opravdati ciljem javnoga interesa koji ima prednost nad slobodnim kretanjem robe. 16 Nasuprot tome, suprotno onome to je prethodno odlueno, primjena nacionalnih odredaba koje ograniavaju ili zabranjuju odreene naine prodaje na proizvode iz drugih drava lanica ne ometa trgovinu izmeu drava lanica, u smislu presude Dassonville (predmet 8/74 [1974] ECR 837), sve dok se te odredbe primjenjuju na sve relevantne trgovce koji obavljaju djelatnost na nacionalnom podruju i sve dok na isti nain utjeu, pravno ili stvarno, na stavljanje u promet domaih proizvoda i proizvoda iz drugih drava lanica. 17 Ako su ti uvjeti ispunjeni, primjena takvih pravila na prodaju proizvoda iz neke druge drave lanice koji ispunjavaju zahtjeve to ih je utvrdila ta drava nije takve naravi da bi im

180 onemoguila pristup tritu ili da bi taj pristup ometala ita vie nego to ometa pristup domaim proizvodima. Takva pravila stoga ne potpadaju u domaaj lanka 30 Ugovora. 18 Prema tome, odgovor to ga treba dati nacionalnom sudu jest da lanak 30 Ugovora o EEZ-u treba tumaiti na nain da se ne primjenjuje na zakonodavstvo drave lanice kojim se propisuje opa zabrana preprodaje uz gubitak. Odluka o trokovima Trokovi 19 Trokovi to su ih pretrpjele francuska i grka vlada i Komisija Europskih zajednica, koji su Sudu podnijeli oitovanja, ne nadoknauju se. Budui da, kad je rije o strankama u glavnome postupku, ovaj postupak predstavlja samo jedan od koraka u postupku koji je u tijeku pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donosi taj sud. Izreka S te osnove, Sud u odgovoru na pitanja to mu ih je uputio Regionalni sud u Strasbourgu, dvjema presudama od 27. lipnja 1991., presuuje: lanak 30 Ugovora o EEZ-u treba tumaiti na nain da se ne primjenjuje na zakonodavstvo drave lanice kojim se namee opa zabrana preprodaje uz gubitak.

181

Predmet C-368/95 Vereinigte Familiapress Zeitungsverlags- und vertriebs GmbH v Heinrich Bauer Verlag [1997] ECR I-3689 Ovaj predmet slui kao primjer da formalno razlikovanje (iz predmeta Keck) mjera koje se odnose na karakteristike proizvoda i mjera koje se odnose na nain prodaje nije mogue mehaniki primijeniti kako bi se zakljuilo je li neka nacionalna mjera obuhvaena zabranom iz lanka 28 UEZ. Predmet takoer objanjava na koji se nain mjere koje su obuhvaene zabranom mogu opravdavati. Saetak Primjena nacionalnih propisa koji ograniavaju ili zabranjuju odreene prodajne aranmane na proizvode iz drugih drava lanica nije takva da bi mogla oteati, izravno ili posredno, stvarno ili potencijalno, trgovinu izmeu drava lanica, pod uvjetom da se te odredbe primjenjuju na sve relevantne trgovce koji djeluju na dravnom podruju i pod uvjetom da na isti nain, pravo i stvarno, utjeu na prodaju domaih proizvoda i onih iz drugih drava lanica. To nije sluaj kada zakonodavstvo drave lanice na svom podruju zabranjuje prodaju periodike koja sadri igre ili natjecanja za nagradu. ak i kada je takvo zakonodavstvo usmjereno protiv metode promocije prodaje, ono se odnosi na stvarni sadraj proizvoda, u mjeri u kojoj nagradne igre u pitanju ine sastavni dio magazina u kojem se objavljuju, i ne tiu se naina prodaje. tovie, budui da se od trgovaca koji imaju poslovni nastan u drugim dravama lanicama trai da izmjene sadraj periodike, zabrana o kojoj je rije oteava pristup takvih proizvoda tritu drave lanice uvoznice, te posljedino, oteava slobodu kretanja roba. Takvo zakonodavstvo, stoga, predstavlja, naelno, mjeru s istovrsnim uinkom u smislu l. 30 Ugovora. Ako se drava lanica, temeljem l. 30 Ugovora, poziva na vane razloge javnog interesa, poput odravanja raznolikosti tiska, kako bi opravdala pravila koja bi mogla naruiti slobodu kretanja dobara, takvo opravdanje mora se interpretirati u svjetlu opih naela prava, posebice u svjetlu temeljnih prava. Ta prava ukljuuju slobodu izraavanja, kako je propisana l. 10 Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zabrana prodaje publikacija koje nude ansu sudjelovanja u nagradnim igrama moe, u tom kontekstu, ograniiti slobodu izraavanja. l. 10, meutim, doputa odstupanja od te slobode, u svrhu odravanja raznolikosti tiska, u mjeri u kojoj je to propisano pravom i nuno u demokratskom drutvu. l. 30 Ugovora o EZ valja interpretirati na nain da ne spreava primjenu zakonodavstva drave lanice iji je uinak takav da, na njenom teritoriju, zabranjuje distribuciju periodike proizvedene u drugoj dravi lanici od strane distributera koji ima poslovni nastan u drugoj dravi lanici, kada takva periodika sadri nagradne igre ili natjecanja koji se zakonito organiziraju u toj dravi, pod uvjetom da je takva zabrana razmjerna cilju odravanja raznolikosti tiska i da se taj cilj ne moe ostvariti manje restriktivnim sredstvima. To pretpostavlja, izmeu ostaloga, da su tiskovine koje nude mogunost dobivanja nagrade u igrama, slagalicama ili natjecanjima, u odnosu trine utakmice s malim novinskim izdavaima za koje se smatra da nisu u mogunosti ponuditi usporedive nagrade, te bi mogunost dobivanja nagrade dovela do promjene u potranji.

182 Nadalje, nacionalna zabrana ne smije predstavljati prepreku prodaji tiskovina koje, iako sadre nagradne igre, slagalice ili natjecanja, ne daju itateljima koji borave u dravi lanici o kojoj je rije mogunost dobivanja nagrade. Nacionalni sud odredit e jesu li ti uvjeti ispunjeni temeljem studije nacionalnog trita tiskovina. Tekst presude: 1 Rjeenjem od 15. rujna 1995., koje je Sud zaprimio 29. studenoga 1995., Handelsgericht Wien (Trgovaki sud u Beu), uputio je Sudu prethodno pitanje temeljem l. 177 Ugovora o EZ, o interpretaciji l. 30 tog Ugovora. 2 To pitanje pojavilo se u postupku koji je pokrenulo Vereinigte Familiapress Zeitungsverlags- und vertriebs GmbH (`Familiapress'), austrijski izdava novina, protiv Heinrich Bauer Verlag, izdavaa novina s poslovnim nastanom u Njemakoj, traei presudu kojom bi tuenik morao prestati prodavati, u Austriji, izdanja koja itateljima nude mogunost sudjelovanja u nagradnim igrama, jer da je to suprotno austrijskom zakonu o nelojalnoj trinoj utakmici iz 1992. godine (Gesetz ber unlauteren Wettbewerb 1992., dalje u tekstu UWG). 3 Heinrich Bauer Verlag izdaje tjedni magazin "Laura" u Njemakoj, te ga takoer distribuira u Austriji. Broj od 22. veljae 1995. godine sadravao je krialjku. itatelji koji poalju ispravno rjeenje imaju pravo ui u izvlaenje za dvije nagrade od 500 DM. U istom su broju dvije druge nagradne igre za nagradu od 1000 DM, odnosno, 5000 DM. Te se nagrade takoer dodjeljuju temeljem izvlaenja, izmeu osoba koje su poslale tone odgovre. Naredni brojevi asopisa takoer pozivaju itatelje da igraju sline igre. U svakom je izdanju naznaeno da e slijedei tjedan biti jo vie nagradnih igara. 4 Kako stoji u zahtjevu za prethodno pitanje, takva je praksa suprotna austrijskom pravu. Paragraf 9a(1)(1) UWG sadri opu zabranu nuenja potroaima besplatnih darova koji su povezani s prodajom dobara ili pruanjem usluga. Paragraf 9a(2)(8) UWG doputa nagradne igre i izvlaenja za koje "vrijednost potencijalnih individualnih dobitaka, koja se dobije kada se ukupni broj nagrada podjeli s brojem vauera koji se distribuiraju, ne prelazi 5 ilinga, a ukupna vrijednost nagrada koje se dijele ne prelazi 300.000 ilinga". Ova je odredba, meutim, temeljem amandmana iz 1993. godine, proglaena neprimjenjivom na tiskovine. Sukladno tome, od tada vie ne postoje iznimke u pogledu zabrane za izdavae koji izdaju periodiku i pozivaju potroae da sudjeluju u izvlaenju. 5 Budui da u njemakom Zakonu o nelojalnoj trinoj utakmici (Gesetz gegen den unlauteren Wettbewerb) ne postoje sline odredbe, beki je sud zauzeo gledite da zabrana prodaje periodike temeljem UWG potencijalno utjee na trgovinu unutar Zajednice. Stoga je zastao s postupkom i uputio slijedee pitanja Sudu na prethodnu odluku: "Treba li l. 30 Ugovora o EZ interpretirati na nain da iskljuuje primjenu zakonodavstva drave lanice A koje zabranjuje poduzeu koje ima poslovni nastan u dravi lanici B, da prodaje u dravi lanici A periodiku proizvedenu u dravi lanici B, pod uvjetom da takva periodika sadri nagradne igre, natjecanja, ili igre koje se zakonito organiziraju u dravi lanici B?" 6 Temeljem l. 30 Ugovora, koliinska ogranienja uvoza i sve mjere koje imaju istovrsni uinak zabranjeni su izmeu drava lanica.

183 7 Prema ustaljenoj praksi Suda, svaka mjera koja moe oteati, izravno ili posredno, stvarno ili potencijalno, trgovinu unutar Zajednice, predstavlja mjeru koja ima istovrsni uinak kao koliinska ogranienja (predmet 8/74 Procureur du Roi v Dassonville [1974] ECR 837, paragraf 5). 8 Valja takoer imati na umu da, u skladu s praksom, poevi od odluke u predmetu Cassis de Dijon (Case 120/78 Rewe-Zentral v Bundesmonopolverwaltung fr Branntwein [1979] ECR 649), u odsustvu harmoniziranog zakonodavstva, prepreke slobodi kretanja roba koje proizlaze iz primjene pravila koja propisuju uvjete koje roba mora ispuniti (poput uvjeta koji se odnose na opis, oblik, veliinu, teinu, sastav, prezentaciju, oznaavanje, pakiranje) na proizvode koji dolaze iz drugih drava lanica u kojima se zakonito proizvode i prodaju, predstavljaju mjere s istovrsnim uinkom koje su zabranjene l. 30, ak i kada se takva pravila primjenjuju bez razlike na sve proizvode, osim ako je njihova primjena opravdana ciljevima javnog interesa koji ima prednost pred slobodom kretanja roba (spojeni predmeti C-267/91 and C-268/91 Keck and Mithouard [1993] ECR I-6097, paragraf 15). 9 Suprotno tome, primjena nacionalnih propisa koji ograniavaju ili zabranjuju odreene naine prodaje na proizvode iz drugih drava lanica ne ometa izravno niti neizravno, stvarno niti potencijalno, trgovinu izmeu drava lanica u smislu presude Dassonville, sve dok se te odredbe primjenjuju na sve relevantne trgovce koji obavljaju djelatnost na nacionalnom podruju i sve dok na isti nain utjeu, pravno ili stvarno, na stavljanje u promet domaih proizvoda i proizvoda iz drugih drava lanica (Keck i Mithouard, paragraf 16.). 10 Austrijska Vlada tvrdi da predmetna zabrana ne dolazi u doseg lanka 30 Ugovora. Prema njezinom miljenju, mogunost da se itateljima tiskovine ponudi sudjelovanje u nagradnim igrama je samo metoda promicanja prodaje, stoga se radi o nainu prodaje u smislu presude Keck i Mithouard. 11 Iako je relevantno nacionalno zakonodavstvo usmjereno protiv metode promicanja prodaje, Sud smatra da se u ovom sluaju tie stvarnog sadraja proizvoda, jer su nagradne igre o kojima se radi sastavni dio asopisa u kojemu se pojavljuju. Slijedom toga, nacionalno zakonodavstvo o kojemu se radi, primijenimo li ga na injenice predmeta, ne odnosi se na nain prodaje u smislu presude Keck i Mithouard. 12 tovie, budui da od poduzetnika s poslovnim nastanom u drugim dravama lanicama trai da izmijene sadraj tiskovine, predmetna zabrana oteava pristup tritu drave lanice uvoznice proizvodu o kojem se radi, ime ometa slobodu kretanja roba. Stoga se naelno radi o mjeri s istovrsnim uinkom u smislu lanka 30 Ugovora. 13 Austrijska Vlada i Komisija tvrde, meutim, da je cilj spornog nacionalnog zakonodavstva ouvanje raznolikosti tiska, to moe initi prevladavajui zahtjev (overriding requirement) u primjeni lanka 30. 14 Istiu da je ubrzo nakon to je Gesetz ber die Deregulierung des Wettbewerbs (Zakon o dereguliranju trinog natjecanja) stupio na snagu u Austriji 1992. liberaliziravi meu ostalim prireivanje nagradnih igara, nastala snana konkurencija izmeu izdavaa tiskovina, kao rezultat ponude sve veih darova, a posebno prilike za sudjelovanjem u nagradnim igrama.

184 15 U strahu da mali izdavai dugorono nee moi izdrati tu nemilosrdnu konkurenciju, austrijski je zakonodavac 1993. iskljuio tisak iz primjene Paragrafa 9a(2)(8) UWG-a koji, kako je spomenuto u odlomku 4 ove presude, do odreene mjere ovlauje prireivanje nagradnih igara i izvlaenja vezanih uz prodaju proizvoda ili pruanje usluga. 16 U obrazloenju priloenom spornom zakonu, austrijska Vlada istaknula je da, s obzirom na relativno nisku prodajnu cijenu tiskovina, a pogotovo dnevnih novina, postoji rizik da e kupci pripisati veu vanost mogunosti osvajanja zgoditka nego kvaliteti tiskovine, bez obzira na ogranienja iznosa nagrade koja postavlja lanak 9a(2)(8) UWG-a (obrazloenje Vladinog prijedloga zakona, RV 365 Blg No 18. GP). 17 Austrijska Vlada i Komisija takoer ukazuju na visok stupanj koncentracije tiska u Austriji. Austrijska Vlada istie da je u ranim 1990-ima trini udio najvee tiskovne grupacije u Austriji bio 54.5%, dok je u Ujedinjenom Kraljevstvu bio 34.7% a u Njemakoj 23.9%. 18 Ouvanje raznolikosti tiska moe initi prevladavajui zahtjev koji opravdava ograniavanje slobode kretanja roba. Ta raznolikost pridonosi zatiti slobode izraavanja, koju titi lanak 10 Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i koje je jedno od temeljnih prava koja jami pravni poredak Zajednice (vidi predmet C-353/89 Komisija v. Nizozemska [1991] ECR I-4069, paragraf 30, i predmet C-148/91 Vereiniging Veronica Omroep Organisatie v Commissariaat voor de Media [1993] ECR I-487, paragraf 10). 19 Meutim, Sud je takoer u vie navrata utvrdio (Cassis de Dijon, citirano gore; predmet C238/89 Pall [1990] ECR I-4827, paragraf 12 i predmet C-470/93 Mars [1995] ECR I-1923, paragraf 15) da odredbe nacionalnog prava o kojima se radi moraju biti proporcionalne cilju koji se eli postii i da se taj cilj ne smije moi postii mjerama koje su manje restriktivne za trgovinu unutar Zajednice. 20 Istina je da je, u predmetu C-275/92 Schindler [1994] ECR I-1039, paragraf 61, koji se ticao slobode pruanja usluga, Sud utvrdio da posebne osobine lutrija opravdavaju preputanje dovoljnog stupnja diskrecije nacionalnim vlastima da utvrde to je potrebno u svrhu zatite igraa i, gledano ire u svjetlu drutvenih i kulturnih osobitosti svake drave lanice da osiguraju red u drutvu, s obzirom na nain djelovanja, veliine uloga i raspodjelu dobiti koju lutrije postiu. Sud je stoga smatrao da nacionalna tijela trebaju ocijeniti ne samo je li nuno ograniiti djelovanje lutrija ve i treba li ih zabraniti, pod uvjetom da ta ogranienja nisu diskriminatorna. 21 Nagradne igre poput onih o kojima se radi u glavnom postupku nisu, meutim, usporedive s lutrijama ija su se svojstva razmatrala u Schindleru. 22 injenice na kojima se temeljila ta presuda ticale su se, kako je Sud izriito istaknuo, iskljuivo lutrija velikog opsega, u odnosu na koje je diskrecija nacionalnih tijela opravdana zbog visokog rizika kaznenih djela ili prevare, s obzirom na mogue iznose uloga i dobitnih iznosa koji se mogu ponuditi igraima (paragrafi 50, 51 i 60). 23 Suprotno tome, sline tekoe za ouvanje reda u drutvu nisu prisutne u ovom predmetu. Izvlaenja o kojima se radi malog su opsega i ulozi su manji; ona ne ine samostalnu

185 gospodarsku aktivnost ve su samo jedan aspekt urednikog sadraja asopisa; prema austrijskom zakonodavstvu, nagradne igre su zabranjene samo u tisku. 24 Nadalje, valja primijetiti da kada se drava lanica poziva na vane razloge javnog interesa kako bi opravdala pravila koja bi mogla naruiti uivanje slobode kretanja roba, takva opravdanja valja takoer interpretirati u svjetlu opih naela prava, posebice u svjetlu temeljnih prava. (vidi predmet C-260/89 ERT [1991] ECR I-2925, paragraf 43). 25 Ta temeljna prava ukljuuju slobodu izraavanja kako je propisana l. 10 Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (predmet ERT, paragraf 44). 26 Zabrana prodaje publikacija koje nude mogunost sudjelovanja u nagradnim igrama i natjecanjima moe ograniiti slobodu izraavanja. l. 10 Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, meutim, doputa odstupanja od te slobode, u svrhu odravanja raznolikosti tiska, u mjeri u kojoj su ona propisana pravom i nuna u demokratskom drutvu (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava od 24. studenoga 1993. u predmetu Informationsverein Lentia and Others v Austria Series A No 276). 27 U svjetlu razloga navedenih u paragrafima 19 do 26 ove presude, stoga valja utvrditi je li nacionalna zabrana, poput one o kojoj je rije u glavnom postupku, srazmjerna cilju odravanja raznolikosti tiska i moe li se taj cilj ostvariti mjerama koje su manje restriktivne, kako za trgovinu unutar Zajednice, tako i za slobodu izraavanja. 28 Zbog toga je potrebno najprije odluiti jesu li novine koje nude mogunost da se dobije nagrada u igrama, slagalicama ili natjecanjima u trinoj utakmici s onim malim izdavaima novina za koje se smatra da ne mogu ponuditi usporedive nagrade i u iju je zatitu osmiljeno sporno zakonodavstvo, te drugo, predstavlja li takva mogunost pobjeivanja, poticaj na kupnju koji bi mogao izazvati promjenu u potranji. 29 Na nacionalnom je sudu da temeljem istraivanja austrijskog trita tiskovina odlui jesu li ti uvjeti ispunjeni. 30 Pri provoenju takvog istraivanja [nacionalni sud] morati e odrediti trite proizvoda u pitanju i uzeti u obzir trine udjele pojedinih izdavaa ili skupina izdavaa, te trine trendove. 31 tovie, nacionalni sud e takoer morati procijeniti opseg u kojemu, iz motrita potroaa, odreeni proizvod moe biti zamjenjen novinama koje ne nude nagrade, uzimajui u obzir sve okolnosti koje mogu utjecati na odluku o kupovini, kao to je prisustvo oglasa na naslovnoj stranici kojim se upuuje na mogunost dobitka nagrade, vjerovatnost dobitka, vrijednost nagrade, ili mjera u kojoj dobitak ovisi o testu koji iziskuje odreenu mjeru genijalnosti, vjetine ili znanja. 32 Belgijska i nizozemska vlada smatraju da austrijski zakonodavac nije mogao prihvatiti mjere koje bi bile manje restriktivne za slobodu kretanja roba, osim potpune zabrane distribucije novina koje daju mogunost dobitka nagrade, kao to je zacrnjivanje ili izbacivanje stranica na kojima se nagradne igre objavljuju u primjercima novina koji se stavljaju na austrijsko trite, ili poput izjave da se austrijski itatelji ne kvalificiraju za mogunost dobitka.

186 33 Dokumenti dostupni Sudu sugeriraju da zabrana o kojoj je rije ne bi predstavljala prepreku prodaji novina ukoliko bi bila poduzeta neka od gore navedenih mjera. Ukoliko nacionalni sud utvrdi da je to bilo mogue, zabrana bi bila nesrazmjerna. 34 U svjetlu navedenih razloga, odgovor koji valja dati nacionalnom sudu je da se lanak 30 Ugovora o EZ mora interpretirati na nain da ne spreava primjenu zakonodavstva drave lanice iji je uinak zabrana distribucije, na njenom teritoriju, periodike proizvedene u drugoj dravi lanici koja sadri nagradne slagalice ili nagradne igre koje se zakonito organiziraju u drugoj dravi lanici, od strane poduzea koje ima poslovni nastan u drugoj dravi lanici, pod uvjetom da je zabrana razmjerna cilju odravanja raznolikosti tiska i da taj cilj ne moe biti ostvaren manje restriktivnim sredstvima. To pretpostavlja, izmeu ostaloga, da su novine koje nude mogunost dobitka nagrade u igrama, slagalicama ili natjecanjima u trinom natjecanju s malim izdavaima novina za koje se smatra da nisu u mogunosti ponuditi usporedive nagrade, te da mogunost dobitka moe dovest do promjene u potranji. Nadalje, nacionalna zabrana ne smije predstavljati prepreku prodaji novina koje, iako sadre nagradne igre, slagalice ili natjecanja, ne daju itateljima koji borave u dravi lanici o kojoj je rije, mogunost dobitka. Nacionalni e sud odrediti jesu li ti uvjeti ispunjeni, temeljem istraivanja relevantnog nacionalnog trita tiskovina. Odluka o trokovima [izostavljena] Operativni dio Na toj osnovi, SUD odgovarajui na pitanje koje mu je, rjeenjem od 15. rujna 1995. godine uputio Handelsgericht Wien, presudio je l. 30 Ugovora o EZ mora se interpretirati na nain da ne spreava primjenu zakonodavstva drave lanice iji je uinak zabrana distribucije, na njenom teritoriju, periodike proizvedene u drugoj dravi lanici koja sadri nagradne slagalice ili nagradne igre koje se zakonito organiziraju u drugoj dravi lanici, od strane poduzea koje ima poslovni nastan u drugoj dravi lanici, pod uvjetom da je zabrana razmjerna cilju odravanja raznolikosti tiska i da taj cilj ne moe biti ostvaren manje restriktivnim sredstvima. To pretpostavlja, izmeu ostaloga, da su novine koje nude mogunost dobitka nagrade u igrama, slagalicama ili natjecanjima u trinom natjecanju s malim izdavaima novina za koje se smatra da nisu u mogunosti ponuditi usporedive nagrade, te da mogunost dobitka moe dovest do promjene u potranji. Nadalje, nacionalna zabrana ne smije predstavljati prepreku prodaji novina koje, iako sadre nagradne igre, slagalice ili natjecanja, ne daju itateljima koji borave u dravi lanici o kojoj je rije, mogunost dobitka. Nacionalni e sud odrediti jesu li ti uvjeti ispunjeni, temeljem istraivanja relevantnog nacionalnog trita tiskovina.

187

Predmet 90/86 Criminal proceedings against Zoni [1988] ECR 4285 Ovaj predmet daje se kao primjer to znai i kako se provodi test proporcionalnosti. Naime, nacionalne mjere zabranjene lankom 28 (prije 30) Ugovora o EZ mogu se opravdati pod uvjetom da postoji legitimni cilj koji se njima postie te da mjere taj cilj ostvaruju na proporcionalan nain. Tekst presude: 1. Rjeenjem od 19. oujka 1986. zaprimljenim u sudskom registru 26. oujka 1986., Pretura di Milano obratila se Sudu sa zahtjevom za prethodnu odluku temeljem lanka 177 Ugovora o EEZ o interpretaciji lanaka 30 i 36 Ugovora o EEZ, sa svrhom da ustanovi da li su nacionalne odredbe koje zabranjuju prodaju proizvoda od tijesta napravljenog od obine penice ili mjeavine obine penice i durum penice kompatibilne s pravom Zajednice. 2. Pitanje se postavilo u postupku izmeu talijanskog javnog tuitelja i jednog talijanskog veletrgovca, Giorgia Zonija, koji je iz Njemake uvezao proizvode od tijesta napravljene od mjeavine obine penice i durum penice. Gospodin Zoni optuen je pred Preturom iz Milana zbog povrede lanka 29 Zakona br. 580 od 4. srpnja 1967, (Gazzetta Ufficiale, br. 189 od 29. srpnja 1967.) koji ureuje proizvodnju i prodaju proizvoda od tijesta (dalje: Zakon o proizvodima od tijesta). 3. lanak 29 Zakona o proizvodima od tijesta predvia da se za industrijsku proizvodnju suhog tijesta, koje se moe uvati neko vrijeme prije konzumacije, moe koristiti samo durum penica. S druge strane, lanak 33 i prvi paragraf lanka 50 istog Zakona dozvoljavaju upotrebu obine penice za pripremu svjeeg tijesta u malim koliinama, namijenjenog za trenutanu upotrebu, te za pripremu tijesta namijenjenog izvozu. 4. Prvi paragraf lanka 36 Zakona o proizvodima od tijesta zabranjuje prodaju u Italiji tijesta ije se karakteristike razlikuju od onih propisanih tim Zakonom, posebice, suhog tijesta napravljenog od obine penice ili mjeavine obine i durum penice. Drugi paragraf lanka 50 Zakona predvia da se navedena zabrana prodaje takoer primjenjuje na uvezeno tijesto. 5. Kako je objasnila talijanska vlada, dva su razloga navela zakonodavca da zahtijeva od proizvoaa tijesta da koriste iskljuivo durum penicu. S jedne strane, zakonodavac je nastojao garantirati kvalitetu tijesta, jer se tijesto nainjeno samo od durum penice kuha mnogo bolje. S druge strane, elio je promovirati razvoj uzgoja durum penice, jer proizvoai durum penice mogu prodavati gotovo iskljuivo na tritu proizvodima tijestom u Zajednici i nemaju stvarnu mogunost prebaciti se na proizvodnju drugih itarica u regijama Mezzogiorna u kojima su uspostavljeni. 6. U svoju je obranu gospodin Zoni tvrdio da primjena lanka 29 Zakona o proizvodima od tijesta na uvezenu tjesteninu nije u skladu s lankom 30 Ugovora o EEZ. U tim okolnostima nacionalni je sud, rjeenjem od 19. oujka 1986., uputio sljedee prethodno pitanje Europskom sudu: Treba li lanak 30 i 36 Ugovora o EEZ interpretirati da znai da je obveza propisana zakonom drave lanice o iskljuivoj upotrebi durum penice u proizvodnji suhe tjestenine namijenjene prodaji na teritoriju te drave lanice zakonita ako se utvrdi da ta obveza: (1) jest nametnuta iskljuivo zato da bi se ouvala bolja svojstva tijesta proizvedenog samo od durum penice;

188 (2) ne podrazumijeva nikakvu diskriminaciju na tetu proizvoda s istim karakteristikama koji dolaze iz drugih drava lanica, ili diskriminaciju protiv trgovaca tim proizvodima u Zajednici, utoliko to su i trgovci u navedenoj dravi lanici takoer subjekti istih ogranienja; (3) nije uvedena s protekcionistikim ciljem da pogoduje domaim proizvodima na tetu proizvoda proizvedenih drugdje u Zajednici, a koji imaju iste karakteristike?

189

7. Za potpuniji uvid o injenicama, tijeku postupka i navodima podnesenim Sudu upuuje se na Zapisnik s rasprave. Njih e se ovdje spominjati ili o njima raspravljati samo onoliko koliko je nuno za obrazloenje Suda. 8. Pitanje koje je postavio nacionalni sud odnosi se, u biti, na to je li u skladu s lancima 30 i 36 Ugovora o EEZ proiriti i na uvozne proizvode zabranu, kao to je ona sadrana u Zakonu u proizvodima od tijesta, prodaje tijesta nainjenog od obine penice ili mjeavine obine i durum penice. (a) Postojanje prepreke trgovini 9. Potrebno je prisjetiti se stalne sudske prakse (vidi prvenstveno presudu od 11. srpnja 1974. u predmetu 8/74 Procureur du Roi v Dassonville [1974] ECR 837), prema kojoj se zabrana iz lanka 30 Ugovora o EZZ mjera s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja na uvoz odnosi na sva trgovaka pravila drava lanica koja mogu ometati, izravno ili posredno, aktualno ili potencijalno, trgovinu unutar Zajednice. 10. Sud je takoer konzistentno smatrao (vidi prvenstveno presudu od 20. veljae 1979. u predmetu 120/78 REWE v Bundesmonopolverwaltung fuer Branntwein [1979] ECR 649) da, u nedostatku zajednikih pravila, prepreke trgovini unutar Zajednice koje nastaju zbog razlika u nacionalnim pravima koja se odnose na sastav proizvoda moraju biti prihvaene ukoliko su nacionalni propisi, koji se primjenjuju bez razlike na domae i uvezene proizvode, nuni da se zadovolje obvezujui zahtjevi kao to je zatita potroaa i pravedna trgovina. Meutim, Sud je takoer smatrao da takvi propisi moraju biti proporcionalni ciljevima koji se njima ostvaruju i da, ako drava lanica ima na raspolaganju manje ograniavajue mjere za postizanje istih ciljeva, ona mora upotrijebiti te mjere. 11. Treba primijetiti da zabrana prodaje proizvoda od tijesta napravljenih od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice jest prepreka uvozu proizvoda od tijesta zakonito proizvedenih u drugim dravama lanicama iz obine penice ili mijeavine obine i durum penice. Stoga preostaje utvrditi da li se takva prepreka moe opravdati temeljem zatite ljudskog zdravlja iz lanka 36 Ugovora ili temeljem imperativnih zahtjeva kao to su oni navedeni gore. (b) Mogunost opravdanja prepreke u pitanju temeljem zatite javnog zdravlja 12. Talijanska vlada upozorila je Sud na problem upotrebe kemijskih aditiva i boja koji se, kako tvrdi, esto upotrebljavaju da tijestu napravljenom od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice daju organoleptike karakteristike, posebice jantarnu boju, koja se pojavljuje prirodno u tjestenini napravljenoj iskljuivo od durum penice. Tvrdi da unoenje velikih koliina takvih kemijskih aditiva i boja moe imati tetne posljedice za ljudsko zdravlje. 13. U odgovoru na pitanje koje je postavio Sud, meutim, talijanska je vlada priznala da nema dokaza u prilog tvrdnje da tjestenina nainjena od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice nuno sadri kemijske aditive ili boje.

190 14. Opa zabrana prodaje uvezene tjestenine nainjena od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice stoga je u svakom sluaju suprotna naelu proporcionalnosti i nije opravdana razlogom zatite javnog zdravlja temeljem lanka 36 Ugovora. (c) Mogunost opravdanja prepreke u pitanju temeljem nekih imperativnih zahtjeva 15. Tvrdi se da je zabrana prodaje tjestenine nainjene od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice nuna da se zatite potroai, osigura potena trgovina te, konano, dade puni uinak zajednikoj organizaciji trita u podruju itarica. 16. Argumenti koji se daju na prvom mjestu, naime, da Zakon o proizvodima od tijesta nastoji zatiti potroaa nastojanjem da osigura bolju kvalitetu tjestenine, koja je talijanski proizvod duge tradicije, ne moe se prihvatiti. Legitimno je pokuati omoguiti potroaima koji pridaju specijalna svojstva proizvodima od tijesta napravljenim iskljuivo od durum penice da uine svoj izbor temeljem takvih obzira. Bez obzira na to, kako je Sud ve naglasio (presuda od 9. prosinca 1981. u predmetu 193/80 Komisija protiv Italije [1981] ECR 3019, i od 12. oujka 1987. u predmetu 178/84 Komisija protiv Njemake [1987] ECR 1227), takva se mogunost moe osigurati sredstvima koja ne spreavaju uvoz proizvoda koji se zakonito proizvodi i prodaje u drugim dravama lanicama i, posebice, obveznim stavljanjem odgovarajuih oznaka o prirodi prodavanog proizvoda. 17. Nadalje treba napomenuti da je talijanski zakonodavac ovlaten ne samo zahtijevati popisivanje sastojaka u skladu s odredbama Direktive Vijea o oznaavanju i prezentaciji hrane (Slubeni list 1979, L33, str. 1) ve u potpunosti slobodan ograniiti opis tijesto napravljeno od durum penice na proizvode od tijesta napravljene iskljuivo od durum penice. 18. Kako je tjestenina proizvod koji se slui u restoranima, treba dodati da je mogue uspostaviti sustav informiranja potroaa o prirodi tjestenine koja mu se nudi. 19. Stavljen je prigovor da odgovarajue oznake o prirodi prodavanog proizvoda ne bi dostajale da talijanski potroai postanu odgovarajue svjesni prirode tjestenine koju kupuju, budui da izraz tijesto njima sugerira da je proizvod nainjen iskljuivo od durum penice. 20. Taj prigovor valja odbaciti. S jedne strane, kako je jasno iz lanaka 33 i 50 Zakona o proizvodima od tijesta, sam talijanski zakonodavac koristi izraz tijesto kad govori o proizvodima nainjenim od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice, naime o svjeem tijestu i tjestenini namijenjenoj za izvoz. S druge strane, lanak 29 definira to se podrazumijeva pod izrazom tijesto nainjeno od durum penice. Talijanski zakonodavac dakle sam koristi izraz durum penica da opie jedan tip tijesta, to svjedoi da je izraz tijesto generiki pojam i ni na koji nain ne navodi na to da je u njegovoj proizvodnji koritena samo durum penica.

191 21. Na drugom mjestu, tvrdi se da navoenje sastojaka tjestenine nainjene od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice ne bi osiguralo potenu trgovinu. Tvrdi se da, kako danas stoje analitike tehnike, nije mogue provjeriti tonost prikazane informacije, to rezultira time da proizvoai tijesta mogu navesti veu proporciju durum penice od one koja je doista prisutna u proizvodu od tijesta. Imajui u vidu razliku u cijeni izmeu durum penice i obine penice, proizvoai stoga mogu naplatiti potroaima viu cijenu nego to je to opravdano proporcijom doista upotrebljene durum penice. S obzirom na to, tvrdi se da jedino zabrana prodaje tjestenine nainjene od obine penice moe sprijeiti ovakvo pogreno predstavljanje. 22. Taj argument takoer treba odbaciti. Dovoljno je primijetiti da talijanska vlada u svakom sluaju ima na raspolaganju manje ograniavajue sredstvo za osiguranja potene trgovine; ograniavanje opisa tijesto nainjeno od durum penice na tjesteninu sainjenu iskljuivo od durum penice, omoguilo bi talijanskim potroaima da izraze svoje preferencije za proizvode na koje su navikli i jamilo bi da je razlika u cijeni doista opravdana razlikom u kvaliteti. 23. Kao tree, tvrdi se da osiguravanjem ulaska na trite uzgajivaima, Zakon o proizvodima od tijesta dopunjava zajedniku poljoprivrednu politiku u sektoru itarica, iji je cilj omoguiti zagarantiranu zaradu uzgajivaima durum penice odreivanjem interventne cijene durum penice na razini bitno vioj od one za obinu penicu, i potaknuti ih, davanjem izravnih poticaja proizvodnji, da uzgajaju durum penicu. Ukidanje Zakona o proizvodima od tijesta navelo bi talijanske proizvoae da koriste obinu penicu za tjesteninu namijenjenu talijanskom tritu. Tako bi durum penica postupno izgubila svoj put na trite, to bi dovelo do vikova koji zahtijevaju daljnju interventnu kupnju financiranu iz prorauna Zajednice. 24. Talijanska vlada nadalje tvrdi da e, bez garantiranog ulaska na trite, uzgoj durum penice nestati iz regije Mezzogoirno gdje se prakticira. Taj nestanak znait e naputanje zemlje, jer su mogunosti prelaska na druge vrste usjeva gotovo nepostojee, te e dovesti do emigracije praene tekim socijalnim i ekolokim posljedicama. 25. Prvo treba naglasiti da je u pitanju protezanje Zakona o proizvodima od tijesta na uvezene proizvode te da pravo Zajednice ne zahtjeva od zakonodavca da ukine Zakon u pogledu proizvoaa tijesta uspostavljenih na talijanskom teritoriju. 26. Nadalje treba istaknuti da, kao to je Sud drao u svojoj presudi od 23. veljae 1988. u predmetu 216/84 (Komisija protiv Francuske) [1988] ECR 793), jednom kad Zajednica uspostavi zajedniku trinu organizaciju u pojedinom sektoru, drave se lanice moraju suzdrati od poduzimanja unilateralnih mjera ak kad je mogue i da te mjere podupiru zajedniku politiku Zajednice. Na Zajednici je, a ne na dravama lanicama, da trai rjeenje opisanog problema u kontekstu zajednike poljoprivredne politike. 27. Konano, treba zamijetiti da trendovi u izvoznim tritima pokazuju da konkurencija utemeljena na kvaliteti radi u korist durum penice. Statistike koje su podnesene Sudu pokazuju stalni porast u trinom udjelu proizvoaa tjestenine nainjene iskljuivo iz durum penice u drugim dravama lanicama u kojoj se ve suoavaju s konkurencijom tjestenine nainjena od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice. U tim okolnostima, jasno je da strahovi koje je izrazila talijanska vlada u pogledu nestanka uzgoja durum penice nisu utemeljeni.

192 28. U skladu s time, odgovor na pitanje nacionalnog suda jest da proirenje zabrane prodaje tjestenine nainjena od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice na uvozne proizvode kao ono sadrano u talijanskom Zakonu o proizvodima od tijesta nije u skladu s lancima 30 i 36 Ugovora. Odluka o trokovima (Isputena) Operativni dio Na temelju toga, SUD, U odgovoru na pitanje podneseno od strane Preture iz Milana rjeenjem od 19. oujka 1986. odluuje kako slijedi: Proirenje zabrane prodaje tjestenine nainjena od obine penice ili od mjeavine obine i durum penice na uvozne proizvode kao ono sadrano u talijanskom Zakonu o proizvodima od tijesta nije u skladu s lancima 30 i 36 Ugovora.

193 Predmet C-470/93 Verein gegen Unwesen in Handel und Gewerbe Kln e.V. v Mars GmbH. [1995] ECR I-1923 I ovaj predmet, uz predmet Zoni, daje se kao primjer to znai i kako se provodi test proporcionalnosti. Naime, nacionalne mjere zabranjene lankom 28 (prije 30) Ugovora o EZ mogu se opravdati pod uvjetom da postoji legitimni cilj koji se njima postie te da mjere taj cilj ostvaruju na proporcionalan nain. Tekst presude 1 Rjeenjem od 11. studenog 1993, koje je Sud zaprimio 17. prosinca 1993, Landgericht Koeln (Regionalni sud, Koeln) uputio je Sudu prethodno pitanje temeljem l. 177 Ugovora o EZ o interpretaciji l. 30 tog Ugovora. 2 To se pitanje pojavilo u postupku izmeu udruge za borbu protiv nelojalne trine utakmice, Verein gegen Unwesen in Handel und Gewerbe Koeln eV i Mars GmbH (dalje u tekstu Mars) vezano uz upotrebu odreene prezentacije za trgovinu sladolednih prutia marke Mars, Snickers, Bounty i Milky Way. 3 Mars uvozi tu robu iz Francuske gdje je zakonito proizvodi i pakira poduzee koji je u vlasnitvu amerike grupacije Mars Inc., Mc Lean, u jedinstvenu prezentaciju za distribuciju po cijeloj Europi. 4 U kljuno vrijeme, sladoledni prutii bili su prezentirani u omotima oznaenim s +10%. Ta prezentacija bila je izabrana kao dio kratke reklamne kampanje koja je pokrivala cijelu Europu tijekom koje je koliina svakog proizvoda poveana za 10%. 5 Prema stavku 1 Zakona o nelojalnoj trinoj utakmici (Gesetz gegen unlauteren Wettbewerb, dalje u tekstu UWG) mogu se pokrenuti postupci kako bi se suzbila praksa nepotene konkurencije, dok se prema stavku 3 tog Zakona mogu pokrenuti postupci kako bi se suzbila upotreba obmanjujuih informacija. Nadalje, prema stavku 15 Zakona o ogranienjima trine utakmice (Gesetz gegen Wettbewerbs-beschraenkungen dalje u tekstu "GWB"), sporazumi izmeu poduzea kojima se ograniava sloboda jedne od stranaka na odreivanje cijena u ugovorima sklopljenim s treim strankama u svrhu opskrbe robom su nitavi. 6 Tuitelj je pokrenuo postupak na temelju tih odredaba pred sudom u Koelnu (Landgericht Koeln) kako bi sprijeio upotrebu oznake +10% u Njemakoj. 7 Tuitelj tvrdi, prije svega, da e potroa sigurno pretpostaviti da je prednost na koju upuuje oznaka +10% data bez poveanja cijene, budui da je proizvod iji je sastav samo malo promijenjen a koji se prodaje po vioj cijeni ne daje nikakvu prednost. Zato, kako ne bi obmanuo potroaa, trgovac na malo mora zadrati cijenu koju je prije naplaivao. Budui da je navedeno oznaavanje bilo obvezujue za trgovinu na malo u pogledu odreivanja cijene za prodaju potroau, ono je predstavljalo povredu stavka 15 GWB-a to je trebalo okonati u skladu sa stavkom 1 UWG-a. 8 Drugo, tuitelj u glavnom postupku tvrdi da je nain na koji je oznaka +10% unesena u prezentaciju dao potroau utisak da je proizvod povean za koliinu koja odgovara obojanom

194 dijelu omota. Obojani dio obuhvaao je znatno vie od 10% ukupne povrine omota i to je, prema miljenju tuitelja obmanjivalo i zato je bilo suprotno stavku 3 UWG-a. 9 Tijekom postupka je Landesgerich Koeln rjeenjem od 10. studenog 1992. donio privremenu mjeru protiv tuenika. Landesgerich je zauzeo stav da su navedene prezentacije, kojima se prenosi ideja da je vea koliina proizvoda, zanemariva u kvantitativnom smislu, bila ponuena bez poveanja cijene, ograniavale slobodu trgovanja na malo u pogledu odreivanja cijena. 10 Kada je trebao presuditi o sadraju predmeta, Landesgerich Koeln je odluio uputiti sljedee pitanje Sudu: Da li je u skladu s naelima slobode kretanja roba zabraniti trgovinu sladolednim prutiima u odreenoj prezentaciji koji su proizvedeni u drugoj dravi lanici i tamo zakonito stavljeni na trite u istoj prezentaciji koja je opisana u zahtjevu, (1) iz razloga to (nova) prezentacija moe potroaima dati utisak da se roba nudi za istu cijenu kao i u staroj prezentaciji, (2) iz razloga to vizualna prezentacija nove karakteristike +10% sladoleda daje potroaima utisak da su se ili volumen ili teina proizvoda znatno poveali? Primjenjivost l. 30 Ugovora 11. Prvo pitanje koje je potrebno ispitati je predstavlja li zabrana trgovanja robom koja na svom omotu ima reklamnu oznaku kao to je ona o kojoj se radi u glavnom postupku mjeru s istovrsnim uinkom koliinskom ogranienju u smislu lanka 30 Ugovora. 12. Prema praksi Suda, lanak 30 je namijenjen zabranjivanju svih trgovinskih pravila drava lanica koja su sposobna ometati, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, trgovinu unutar Zajednice (v. odluku u predmetu 8/74 Procureur du Roi v Dassonville [1974] ECR 837, para. 5). Sud je rekao da su, u odsustvu harmonizacije zakonodavstava, lankom 30 zabranjene prepreke slobodi kretanja roba koje su posljedica primjene, na proizvode iz drugih drava lanica u kojima su zakonito proizvedeni i stavljeni na trite, pravila koja ti proizvodi moraju ispuniti, kao to su ona koja se odnose, na primjer, na njihovu prezentaciju, oznaavanje, ambalau, ak i kada se ta pravila jednako primjenjuju na domae i na uvezene proizvode (odluka u spojenim predmetima C-267/91 and C-268/91 Keck and Mithouard [1993] ECR I-6097, para. 15). 13. Iako se primjenjuje na sve proizvode bez razlike, zabrana kao to je ona o kojoj se radi u glavnom postupku, koja se odnosi na stavljanje na trite u dravi lanici proizvoda s istim reklamnim oznakama kao to se koriste u drugim dravama lanicama, je po prirodi takva da ometa trgovinu unutar Zajednice. Ona moe prisiliti uvoznika na prilagoavanje prezentacije svojih proizvoda s obzirom na mjesto gdje se oni stavljaju na trite i posljedino na snoenje dodatnih trokova ambalae i oglaavanja. 14. Takva zabrana stoga ulazi u doseg lanka 30 Ugovora. Razlozi opravdavanja na koje se poziva 15. Ustaljeno je pravo da prepreke trgovini unutar Zajednice koje proizlaze iz odredaba nacionalnog prava moraju biti prihvaene ukoliko takve odredbe mogu biti opravdane kao nune radi zadovoljavanja prevladavajuih zahtjeva koji se odnose, inter alia, na zatitu

195 potroaa i pravednu trgovinu. Meutim, kako bi bile dopustive, takve odredbe moraju biti proporcionalne cilju kojem tee te mora biti nemogue ostvariti taj cilj mjerama koje bi bile manje restriktivne za trgovinu unutar Zajednice (v. odluke u predmetima 120/78 Rewe Zentral [1979] ECR 649; C-238/89 Pall [1990] ECR I-4827, para. 12; C-126/91 Yves Rocher [1993] ECR I-2361, para. 12). 16. U glavnom postupku se tvrdi da je zabrana opravdana s dva pravna temelja, koji su naznaeni u prvom i drugom dijelu prethodnog pitanja. Oekivanja potroaa da je ranije naplaivana cijena zadrana 17. Tvrdi se da oznaka "+ 10%" moe navesti potroae da misle kako se novi proizvod nudi po istoj cijeni po kojoj je prodavan stari proizvod. 18. Kao to je istaknuo nezavisni odvjetnik u paragrafima 39 do 40 miljenja, o pretpostavci da potroa oekuje da cijena ostane jednaka, sud koji je postavio prethodno pitanje smatra da bi potroa mogao biti rtva prijevare u smislu stavka 3 UWG te da bi ponuda ispunjavala oekivanja potroaa ako se cijena ne bi poveala, ali tada bi se postavilo pitanje o primjeni stavka 15 GWB koji proizvoaima zabranjuje nametanje cijena trgovcima na malo. 19. to se tie prve mogunosti, potrebno je prvo primijetiti da Mars nije profitirao od promocijske kampanje kako bi poveao prodajne cijene i da ne postoje dokazi da su trgovci na malo sami podizali njegove cijene. U svakom sluaju, puka mogunost da bi uvoznici i trgovci na malo mogli poveati cijenu proizvoda i da bi posljedino potroai mogli biti prevareni nije dovoljna za opravdavanje ope zabrane koja moe ometati trgovinu unutar Zajednice. Ta injenica ne sprjeava drave lanice u djelovanju, prikladnim mjerama, protiv dokazanih akcija koje imaju uinak obmanjivanja kupaca. 20. to se tie druge mogunosti, naelo slobode trgovine na malo u pogledu odreivanja cijena, koje je predvieno sustavom nacionalnog prava i koje je namijenjeno osobito osiguravanju potroaima istinske cjenovne utakmice, ne moe opravdati prepreku trgovini unutar Zajednice kakva je u pitanju u glavnom postupku. Ogranienje nametnuto trgovcu na malo da ne poveava svoje cijene je u stvari u pogodno za potroaa. Ono ne proizlazi iz nikakve ugovorne odredbe i ima uinak zatite potroaa od svakog oblika obmane. Ono ne sprjeava trgovce na malo u naplaivanju razliitih cijena i primjenjuje se samo tijekom kratkog trajanja reklamne kampanje o kojoj se radi. Vizualna prezentacija oznake "+ 10%" i njen navodni obmanjujui uinak 21. Sve strane prihvaaju da je oznaka "+ 10%" sama po sebi tona. 22. Meutim, smatra se da je mjera u pitanju opravdana jer e vrpca s oznakom "+ 10%" koja zauzima vie od 10% ukupne povrine omota navesti jedan broj potroaa koji nije neznatan u vjerovanje da je poveanje vee od onog koje se predstavlja. 23. Takvo opravdanje se ne moe prihvatiti. 24. Za razumno opreznog potroaa se moe smatrati da zna da ne postoji nuno veza izmeu veliine reklamne oznake koja se odnosi na poveanje koliine proizvoda i veliine tog poveanja.

196

25. Odgovor na prethodno pitanje stoga mora biti da se lanak 30 Ugovora mora interpretirati tako da sprjeava nacionalnu mjeru da zabrani uvoz i prodaju proizvoda zakonito stavljenog na trite u drugoj dravi lanici, ija se veliina poveala tijekom kratke reklamne kampanje i iji omot ima oznaku "+ 10%", a) iz razloga to ta prezentacija moe navesti potroae da misle da je cijena ponuenih dobara jednaka onoj po kojoj su se proizvodi ranije prodavali u svojoj staroj prezentaciji, b) iz razloga to nova prezentacija daje dojam potroau da su se volumen i teina proizvoda znatno poveali.

Odluka o trokovima [dio isputen kao nepotreban za nastavu] Operativni dio Iz navedenih razloga, SUD (Peto vijee), u odgovoru na pitanje koje mu je postavio Landgericht Koeln, rjeenjem od 11. studenog 1993., ovime odluuje: lanak 30 Ugovora treba interpretirati tako da sprjeava nacionalnu mjeru da zabrani uvoz i prodaju proizvoda zakonito stavljenog na trite u drugoj dravi lanici, ija se veliina poveala tijekom kratke reklamne kampanje i iji omot ima oznaku "+ 10%", c) iz razloga to ta prezentacija moe navesti potroae da misle da je cijena ponuenih dobara jednaka onoj po kojoj su se proizvodi ranije prodavali u svojoj staroj prezentaciji, d) iz razloga to nova prezentacija daje dojam potroau da su se volumen i teina proizvoda znatno poveali.

197

Miljenje nezavisnog odvjetnika Poiares Madura u predmetu C-434/04 Jan-Erik Anders Ahokainen Mati Leppik v Virallinen syyttj Ovo miljenje nezavisnog odvjetnika Madura vrlo pregledno iznosi sudsku praksu i teoriju o provedbi testa proporcionalnosti. Miljenje jasno objanjava da se test proporcionalnosti moe provoditi na tri razliita naina: (i) kao test prikladnosti, koji pita moe li nacionalna mjera uope ostvariti namjeravani legitimni cilj; (ii) kao test nunosti, koji pita postoji li manje restriktivna alternativa koja postie isti legitimni cilj; i (iii) kao test proporcionalnosti stricto sensu, koji balansira izmeu nacionalnog interesa koji se nudi kao opravdanje i interesa ostvarenja slobode kretanja robe (ili druge trine slobode), te ponekad zahtjeva da drave smanje razinu oekivane zatite interesa ponuenog kao opravdanje.

Prijevod miljenja nezavisnog odvjetnika (izabrani dijelovi) [Paragrafi 1-23 izostavljeni] 23. U biti, naelo proporcionalnosti ukljuuje razmatranje trokova i koristi mjere koju donosi drava lanica u svjetlu razliitih interesa koje pravna pravila Zajednice smatraju vrijednima zatite. Jednom kada je nacionalna mjera, u naelu, zabranjena temeljem lanka 28 UEZ, drava lanica mora dokazati da je korist od te mjere za javni interes koji priznaje Zajednica vea od trokova koji proizlaze iz ogranienja koja su tom mjerom nametnuta trinim slobodama. [...] ... Europski sud, kada odluuje o proporcionalnosti mjera koje donose drave lanice, u praksi primjenjuje jedan ili vie od tri pod-testa. 24. Prvi je test prikladnosti: mjera o kojoj je rije mora doista pridonositi postizanju cilja za ijim ostvarivanjem stremi. Primjerice, u predmetu Aragonesa Sud je odluio da su propisi koji ograniavaju oglaavanje alkoholnih pia prikladni za zatitu javnog zdravlja. Za razliku od toga u Commission v United Kingdom (UHT milk), Sud je odluio da propis koji zahtijeva dodatno tretiranje toplinom, u Ujedinjenom Kraljevstvu, uvoznog UHT mlijeka, nije prikladno sredstvo za zatitu javnog zdravlja. Sud je primijetio da je Ujedinjeno Kraljevstvo prihvatilo jedan dio uvoza bez inzistiranja na drugom toplinskom tretmanu, te je uoio da "nije dokazano da je javno zdravlje u Ujedinjenom Kraljevstvu bilo narueno takvim uvozom, ma i u najmanjoj mjeri." Pitanje o kojem treba odluiti kada se primjenjuje test prikladnosti je proizvodi li mjera uope kakvu korist za legitimne interese na koje se drava lanica poziva. Kada to nije sluaj, mjera, po definiciji, kri naelo proporcionalnosti. 25. Drugi test odnosi se na nunost mjere. Preciznije: odnosi se na pitanje postoji li alternativna mjera koja je realno dostupna, a koja bi zatitila legitimne interese drave lanice jednako uinkovito, ali bi bila manje restriktivna za slobodno kretanje roba. Drugim rijeima: moe li drava lanica, usmjeravajui slinu koliinu svojih resursa u neku alternativnu mjeru, postii isti rezultat, uz manju tetu za trgovinu unutar Zajednice? Presuda u predmetu UHT milk, ponovno prua ilustraciju. Ujedinjeno Kraljevstvo nastojalo je opravdati sustav posebnih uvoznih dozvola za UHT mlijeko temeljem interesa zatite zdravlja ivotinja. Meutim, Sud je odluio da je sustav izdavanja uvoznih dozvola "oteao trgovinu unutar Zajednice to ... bi moglo biti iskljueno bez da se utjee na uinkovitost zatite zdravlja ivotinja i bez poveavanja administrativnih ili financijskih tereta koji nastaju pri ostvarivanju tog cilja." Naravno, ukoliko drava lanica moe dokazati da bi prihvaanje alternativne mjere imalo tetni uinak na druge legitimne interese (primjerice na temeljna prava), tada bi

198 se to moralo uzeti u obzir. Tipino, propust da se izabere manje restriktivna alternativa predstavlja povredu naela proporcionalnosti. 26. Akademski tekstovi esto upuuju na trei test kao test "proporcionalnosti stricto sensu". Taj aspekt ocjene proporcionalnosti moe se izraziti slijedeim pravilom: to je vei stupanj tete za naelo slobode kretanja roba, to vea mora biti vanost zatite javnog interesa na koji se drava lanica poziva. Stoga drave lanice moraju pokazati da je razina zatite koju su odluile dati svojim legitimnim interesima razmjerna sa stupnjem uplitanja koje to prouzrokuje trgovini unutar Zajednice. Razlika u odnosu na drugi test je u tome to, kao rezultat treeg testa, drava lanica moe imati obvezu prihvatiti mjeru koja je manje restriktivna za trgovinu unutar Zajednice, ak ako bi to dovelo do nie razine zatite njenih legitimnih interesa. U okviru ovog testa, Sud obino doputa dravama lanicama odreenu koliinu diskrecije pri izboru eljene razine zatite koja se prua javnom interesu o kojemu je rije. Ipak, razliite drave lanice mogu pripisivati razliitu vrijednost legitimnim interesima koje smatraju vrijednima zatite. Sud ovaj test primjenjuje stroe samo kada pravo Zajednice ve jasno odreuje zajedniku razinu zatite legitimnog interesa koji se razmatra. U takvim sluajevima drava lanica mora savladati vei teret kada nastoji opravdati mjere koje ograniavaju slobodu kretanja. Primjerice, u nizu sluajeva koji se odnose na zatitu potroaa, Sud je u stvari utvrdio povredu naela proporcionalnosti stricto sensu. Primjerice u odluci u predmetu Este Lauder, Sud je odluio da drave lanice kada prihvaaju mjere za zatitu potroaa koje utjeu na trgovinu unutar Zajednice, moraju prilagoditi razinu zatite "pretpostavljenim oekivanjima prosjenog potroaa koji je razumno dobro informiran i razumno paljiv i obazriv." Meutim, vei dio odluka Suda o proporcionalnosti koncentrira se na prvi i drugi test. 27. Mjera koja ne prolazi ukupni test proporcionalnosti predstavlja, rijeima lanka 30 "prikriveno ogranienje trgovine izmeu drava lanica." Takva su ogranienja jasno zabranjena. 28. Meutim, sudbeni nadzor temeljem lanka 30 ovdje ne prestaje. Dodatno ocjeni proporcionalnosti kako je gore opisana, mjere koje donose drave lanice koje ulaze u doseg lanka 28 UEZ moraju zadovoljiti dodatni uvjet. Mjera ne smije "predstavljati sredstvo arbitrarne diskriminacije." To, ponovno iziskuje ocjenu proporcionalnosti, ali iz drugaije perspektive. 29. Odluka u predmetu Conegate prua jasan primjer. Miljenje Nezavisnog odvjetnika informira nas o tom sluaju u kojem je bila rije o "Love Love Dolls", "Miss World Specials", "Rubber Ladies" i "Sexy Vacuum Flasks". Netko bi se mogao upitati o emu je tono rije. Ostavljajui neopravdanu znatielju po strani, za svrhu ove analize dovoljno je znati da su vlasti Ujedinjenog Kraljevstva smatrale te proizvode nepristojnima i opscenima, te su stoga zabranile njihov uvoz. Sud je prihvatio da bi razlozi javnog morala mogli opravdati takvu zabranu, ali je odluio da se Ujedinjeno Kraljevstvo ne moe na njih oslanjati "kako bi zabranilo uvoz roba iz drugih drava lanica, kada njegovo vlastito zakonodavstvo ne zabranjuje proizvodnju ili prodaju istih roba na njegovom vlastitom teritoriju." Zabranjujui samo uvoz opscenih proizvoda, zabrana koju je uvelo Ujedinjeno Kraljevstvo predstavlja diskriminaciju. Ta je diskriminacija bila arbitrarna, i stoga nedoputena, stoga to za nju nije postojalo objektivno opravdanje ili ako je postojalo, Ujedinjeno Kraljevstvo nije moglo dokazati da je takvo razliito postupanje prema uvoznoj i domaoj robi bilo proporcionalno.

199 30. Diskriminacija nije "arbitrarna" kada je opravdana i proporcionalna. U predmetu Deutscher Apothekerverband, Sud je odluio da njemako zakonodavstvo koje zabranjuje izravnu prodaju lijekova na internetu od strane ljekarni ima vei utjecaj na ljekarne koje imaju sjedite u drugim dravama lanicama zbog toga to "za ljekarne koje nemaju sjedite u Njemakoj internet prua znaajniji nain da ostvare izravan pristup njemakom tritu." Ipak, Sud je odluio da zabrana, usprkos tome to ima razliiti uinak moe biti opravdana temeljem lanka 30 EZ u mjeri u kojoj se primjenjuje na lijekove koji se izdaju na recept: [...] Drugim rijeima, odreeni stupanj razliitog postupanja, ili tetnog uinka na uvezene proizvode moe se prihvatiti ukoliko je proporcionalan objektivnim razlikama izmeu domaih i uvoznih proizvoda. Ovdje test proporcionalnosti slui svrsi razlikovanja izmeu prihvatljive diskriminacije i arbitrarne diskriminacije. 31. Sukladno tome, sudbeni nadzor mjera koje donose drave lanice, koji se provodi temeljem lanka 30 UEZ, iziskuje primjenu jedne ili kombinaciju slijedeih metoda ocjene: testa prikladnosti, testa nunosti, kontrole proporcionalnosti stricto sensu, te ocjene predstavlja li mjera sredstvo arbitrarne diskriminacije, to ponovno, ukljuuje ocjenu proporcionalnosti diskriminatornog uinka koji mjera proizvodi. 32. U okviru prethodnog postupka, konana ocjena proporcionalnosti esto se ostavlja sudu koji upuuje pitanje. Zadaa je Suda da sudu koji upuuje pitanja prui normativne kriterije koje treba koristiti. [...]

200 C-55/94 Reinhard Gebhard v Consiglio dell'Ordine degli Avvocati e Procuratori di Milano [1995] ECR I-4165 Predmet Gebhard objanjava razliku izmeu slobode pruanja usluga i prava poslovnog nastana. Vaan je zbog toga to je Sud u njemu uspostavio pravilo, koje je kasnije ponovio u brojnim presudama, kojim je utvrdio uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi nacionalne mjere koje bi mogle oteati ili uiniti manje atraktivnom koritenje navedenih temeljnih trinih sloboda bile doputene.

Saetak 1. Dravljanin drave lanice koji vodi strukovnu djelatnost na stabilnoj i trajnoj osnovi u drugoj dravi lanici gdje iz stalnog poslovnog nastana prua usluge djelatne profesije, izmeu ostalih, i dravljanima te drave, dolazi u doseg poglavlja koje se odnosi na pravo poslovnog nastana, a ne u doseg poglavlja koje se odnosi na usluge. 2. Kako proizlazi iz treeg paragrafa l. 60 Ugovora, pravila o slobodi pruanja usluga odnose se, u najmanju ruku kada se pruatelj usluga preseli kako bi mogao pruati usluge, na situaciju u kojoj se osoba preseli iz jedne drave lanice u drugu, ne u svrhu poslovnog nastana, ve kako bi se tamo bavila svojim djelatnostima na privremenoj osnovi. Privremena narav djelatnosti o kojima je rije mora biti odreena u svjetlu njenog trajanja, redovnosti obavljanja, periodinoj naravi i kontinuitetu. To ne znai da se pruatelj usluga u smislu Ugovora u dravi primateljici ne moe opremiti nekom vrstom infrastrukture (ukljuujui ured, poslovni prostor ili prostor za konzultaciju), u mjeri u kojoj je takva infrastruktura nuna u svrhu obavljanja usluga o kojima je rije. 3. Mogunost da dravljanin drave lanice koristi svoje pravo poslovnog nastana i uvjeti za koritenje tim pravom, moraju biti odreeni u svjetlu djelatnosti koje namjerava obavljati na teritoriju drave lanice primateljice. Kada pokretanje specifine djelatnosti nije podvrgnuto nikakvim pravilima u dravi primateljici, dravljanin bilo koje drave lanice ima pravo osnovati poslovni nastan i obavljati tu djelatnost ondje. S druge strane, kada je pokretanje ili obavljanje odreene djelatnosti podvrgnuto odreenim uvjetima u dravi lanici primateljici, dravljanin druge drave lanice koji namjerava obavljati tu djelatnost, mora, u naelu, ispuniti te uvjete. Ti uvjeti, koji se mogu sastojati, posebice, od obveze posjedovanja odreenih diploma, pripadnosti odreenom profesionalnom tijelu, ili ispunjavanja odreenih pravila profesionalnog ponaanja, ili ispunjavanja uvjeta koji se odnose na koritenje profesionalnih titula, moraju ispuniti odreene zahtjeve ako bi mogli oteati ili uiniti manje atraktivnom koritenje temeljne slobode zajamene Ugovorom, kao to je sloboda poslovnog nastana. Postoje etiri takva zahtjeva: moraju se primjenjivati na nediskriminatoran nain; moraju biti opravdani imperativnim razlozima koji su u opem interesu; moraju biti prikladni za ostvarivanje cilja za ijim ostvarivanjem tee; te ne smiju ii preko onoga to je nuno kako bi taj cilj ostvarili. to se tie uvjeta koji se odnose na posjedovanje kvalifikacija, drava lanica mora uzeti u obzir istovrijednost diploma te, ako je nuno, pristupiti usporedbi znanja i kvalifikacija koje trae njena vlastita pravila sa znanjima i kvalifikacijama osobe o kojoj je rije.

201 Tekst presude: 1. Rjeenjem od 16. prosinca 1993. koje je sud zaprimio 8. veljae 1994. Consiglio Nazionale Forense (Dravno vijee Odvjetnike komore) uputilo je Sudu kao prethodno pitanje temeljem l. 177 Ugovora o EZ dva pitanja interpretacije Direktive Vijea 77/249/EEZ od 22. oujka 1977. o olakavanju uinkovitog koritenja slobode pruanja usluga pravnicima (OJ 1977 L 78, p. 17). 2. Pitanja su se postavila tijekom disciplinskog postupka kojega je protiv g. Reinharda Gebharda pokrenulo Vijee stalea odvjetnika i pravnih savjetnika Milana (talijanski.: Consiglio dell' Ordine degli Avvocati e Procuratori di Milano, dalje u tekstu "milanska odvjetnika komora") optuujui ga za krenje njegove obaveze propisane Zakonom br. 31 od 9. veljae 1982. o slobodi pruanja usluga za pravnike koji su dravljani drava lanica Europske zajednice (GURI Br. 42 od 12. veljae1982.), to se temelji na tvrdnji da je na trajnoj osnovi obavljao profesionalnu djelatnost u Italiji, u odvjetnikom uredu koji je sam osnovao, te da je koristio titulu "avvocato" (odvjetnik). 3. Prema sudskom spisu i informacijama koje je Sud dobio u odgovorima na pisana pitanja, g. Gebhard, njemaki dravljanin, ovlaten je obavljati praksu kao Rechtsanwalt (odvjetnik) u Njemakoj od 3. kolovoza 1977. lan je odvjetnike komore Stuttgarta gdje je "nezavisni suradnik" u sklopu odvjetnikog ureda (Brogemeinschaft)., iako nema svoj vlastiti odvjetniki ured u Njemakoj. 4. G. Gebhard od oujka 1978. boravi u Italiji gdje ivi sa svojom suprugom koja je dravljanka Italije i njihovo troje djece. Njegov dohodak se oporezuje u potpunosti u Italiji, njegovoj dravi prebivalita. 5. G. Gebhard obavljao je profesionalnu djelatnost u Italiji od 1. oujka 1978., ispoetka kao suradnik (con un rapporto di libera collaborazione) u okviru odvjetnikog ureda pravnika koji obavljaju zajedniku praksu u Milanu, a kasnije, od 1. sijenja 1980. do 1989. kao pridrueni lan (associato) istog ureda. U tom uredu protiv njegovih djelatnostiinije bilo nikakve kritike. 6. Na dan 30. srpnja 1989. g. Gebhard otvorio je vlastiti odvjetniki ured u Milanu u kojemu talijanski odvjetnici i pravni savjetnici rade u suradnji s njime. U odgovoru na pisano pitanje koje mu je uputio ovaj Sud, g. Gebhard je izjavio da im je dao naputak da s vremena na vrijeme zastupaju talijanske stranke u sudskim postupcima u Italiji. 7. G. Gebhard priznaje da je njegova djelatnost u Italiji u biti nesporna: pomaganje i zastupanje njemakih govornika (65% prihoda), te zastupanje talijanskih govornika u Njemakoj i Austriji (30% prihoda). Preostalih 5% pripisuje se pomaganju talijanskim odvjetnicima ije stranke imaju probleme vezane uz njemako pravo. 8. Odreeni broj talijanskih odvjetnika, ukljuujui i talijanske odvjetnike s kojima je g. Gebhard udruen od 1989., podnijeli su pritubu Odvjetnikoj komori Milana. ale se da koristi titulu avvocato na zaglavlju papira koji se koriste u profesionalne svrhe, da titulu avvocato koristi izravno pred Tuiteljstvom i Sudom u Milanu, te da obavlja profesionalnu praksu u "Odvjetnikom uredu Gebhard". 9. Odvjetnika komora Milana zabranila je g. Gebhardu da koristi titulu avvocato. Nakon toga, 19. rujna 1991., odluila je pokrenuti disciplinski postupak protiv njega, temeljem osnove da je prekrio obaveze propisane Zakonom br. 31/82, na nain da je obavljao profesionalnu djelatnost u Italiji na trajnoj osnovi u uredu koji je sam osnovao koristei se titulom avvocato. 10. Na dan 14. listopada 1991. g. Gebhard zatraio je od Odvjetnike komore Milana da ga se upie na popis lanova Komore. Njegov zahtjev temeljio se na Direktivi Vijea 89/48/EEC

202 od 21. prosinca 1988. o opem sustavu priznanja visokokolskih diploma koje se stjeu nakon zavretka profesionalnog obrazovanja i treninga u trajanju od najmanje tri godine (OJ 1989 L 19, str. 16) i na injenici da je zavrio razdoblje desetgodinjeg treninga u Italiji. Ne ini se da je Vijee Komore donijelo ikakvu formalnu odluku o tom zahtjevu. 11. Disciplinski postupak pokrenut 19. rujna 1991. zavren je odlukom od 30. prosinca 1992. kojom je Vijee odvjetnike komore Milana odredilo g. Gebhardu kaznu suspenzije od obavljanja profesionalne djelatnosti u trajanju od est mjeseci. 12. G. Gebhard se alio protiv te odluke Dravnom odvjetnikom vijeu (Consiglio Nazionale Forense) i pri tome pojasnio da se ali i protiv implicitnog odbacivanja njegovog zahtjeva za upis na popis odvjetnika. Posebice, u albi je isticao da mu Direktiva 77/249 daje pravo obavljati profesionalne djelatnosti iz vlastitog odvjetnikog ureda u Milanu. 13. Direktiva 77/249 primjenjuje se na djelatnosti pravnika koje se obavljaju kao pruanje usluga. Ona propisuje da pravnik koji prua usluge mora prihvatiti profesionalnu titulu koja se koristi u dravi lanici iz koje dolazi, izraenu na jeziku ili na jednom od jezika te drave, s naznakom profesionalne organizacije koja ga je ovlastila da obavlja praksu, ili s naznakom suda pred kojim ima pravo obavljati praksu temeljem prava te drave (l. 3). 14. Direktiva ini razliku izmeu (a) djelatnosti koje se odnose na zastupanje stranaka u pravnim postupcima ili pred javnim vlastima i (b) svih drugih djelatnosti. 15. Obavljajui djelatnosti koje se odnose na zastupanje, pravnik mora potivati pravila profesionalnog ponaanja u zemlji primateljici, bez obzira na njegove obaveze u dravi lanici iz koje dolazi (l. 4(2)). to se tie obavljanja svih ostalih djelatnosti, pravnik je i dalje podvrgnut uvjtima i pravilima profesionalnog ponaanja drave lanice iz koje dolazi, osim u odnosu na pravila, koji god im je izvor, koja se odnose na profesiju u dravi lanici primateljici, posebice na pravila koja se odnose na inkomptibilnost obavljanja pravnike djelatnosti s obavljanjem drugih djelatnosti u toj dravi, na profesionalnu tajnu, odnose s drugim pravnicima, zabranu da isti pravnik zastupa stranke koje imaju meusobno suprotne interese i tajnost (l. 4(4)). 16. l. 4(1) Direktive 77/249 propisuje da se "Djelatnosti koje se odnose na zastupanje stranaka u sudskim postupcima ili pred tijelima javne vlasti, moraju obavljati u svakoj dravi lanici primateljici pod uvjetima koji su propisani za pravnike koji imaju poslovni nastan u toj dravi, uz iznimku uvjeta koji trae prebivalite ili registraciju pri profesionalnoj organizaciji u toj dravi." 17. Direktiva 77/249 je provedena u Italiji temeljem Zakona br. 31/82, kojega l. 2 propisuje: "[Dravljanima drava lanica koji su ovlateni obavljati odvjetniku praksu kao pravnici u dravi lanici iz koje dolaze] doputeno je obavljati profesionalne djelatnosti pravnika na privremenoj osnovi, u parninim i izvanparninim stvarima, u skladu s detaljnim pravilima koje propisuje ova Glava. U svrhu obavljanja profesionalnih djelatnosti o kojima govori prethodni paragraf, zasnivanje poslovnog nastana u vidu odvjetnikog ureda, glavnog ureda ili podrunice, nije doputeno na teritoriju Republike." 18. U tim okolnostima Dravno odvjetniko vijee zastalo je s postupkom i uputilo prethodna pitanja Sudu: "(a) je li l. 2 Zakona br. 31 od 9. veljae 1982 o slobodi pruanja usluga za pravnike koji su dravljani drava lanica Europske zajednice (prihvaenog u svrhu provedbe Direktive Vijea 77/249/EEZ od 22. oujka 1977), koji zabranjuje "osnivanje poslovnog nastana na teritoriju

203 Republike, bilo kao odvjetniki ured, ili kao glavni ured ili podrunicu", u skladu s pravilima koja propisuje ta direktiva, s obzirom na injenicu da se u direktivi ne spominje mogunost da bi se otvaranje ureda mogla interpretirati kao odraz namjere pravnika da svoje djelatnosti ne obavlja na privremenoj ili povremenoj osnovi, ve na trajnoj osnovi; (b) koji su kriteriji koje valja primjeniti u procjeni jesu li djelatnosti privremene naravi, s obzirom na trajnu i opetovnu narav usluga koje pruaju pravnici koji se praksom bave u okviru sustava koji spominje gore spomenuta direktiva od 22. oujka 1977." 19. U svjetlu teksta prethodnih pitanja, valja zapamtiti da je Sud konzistentno smatrao da nije nadlean odluivati o sukladnosti nacionalnih mjera s pravom Zajednice. Ipak, Sud je nadlean pruiti nacionalnom sudu sve kriterije za interpretaciju prava Zajednice koji bi mu mogli omoguiti da odlui o pitanju sukladnosti u svrhu donoenja odluke u predmetu koji rjeava (vidi posebice predmet C-63/94 Groupement National des Ngociants en Pommes de Terre de Belgique (Belgapom) [1995] ECR I-0000, paragraf 7). 20. Situaciju u kojoj dravljanin Zajednice koji se preseli u drugu dravu lanicu Zajednice kako bi tamo obavljao ekonomsku djelatnost ureuje poglavlje Ugovora o slobodi kretanja radnika, ili poglavlje o pravu poslovnog nastana, ili poglavlje o uslugama, a primjena jedne od te tri glave iskljuuje primjenu ostalih. 21. Budui da se upuena prethodna pitanja odnose u biti na koncepte "poslovnog nastana" i "pruanja usluga", poglavlje o radnicima moe se zanemariti, budui da nije bitno za ta pitanja. 22. Odredbe glave o uslugama su podredne onima iz glave o pravu poslovnog nastana zbog toga to, prvo, prvi paragraf l. 59 pretpostavlja da i pruatelj i primatelj usluge o kojoj je rije "imaju poslovni nastan" u dvije razliite drave lanice i, drugo, zbog toga to prvi paragraf l. 60 odreuje da se odredbe koje se odnose na usluge primjenjuju samo ako se ne primjenjuju odredbe koje se odnose na pravo poslovnog nastana. Stoga je potrebno razmotriti doseg koncepta "poslovnog nastana". 23. Pravo poslovnog nastana propisano l. 52 do 58 Ugovora zajameno je i pravnim osobama u smislu l. 58 i fizikim osobama koje su dravljani drava lanica Zajednice. U skladu s propisanim iznimkama i uvjetima, on doputa pokretanje i obavljanje svih vrsta djelatnosti samozaposlenih osoba na teritoriju bilo koje druge drave lanice, osnivanje i poslovanje poduzea i agencija, podrunica ili ovisnih drutava. 24. Slijedi da osoba moe osnovati poslovni nastan, u smislu Ugovora, u vie od jedne drave lanice posebice, kada je rije o poduzeima, tako da osnuje zastupstva, podrunice ili ovisna poduzea (l. 52) i, kako je Sud odluio ranije, u sluaju pripadnika profesija, osnivanjem drugog profesionalnog sjedita (vidi predmet 107/83 Ordre des Avocats au Barreau de Paris v Klopp [1984] ECR 2971, paragraf 19). 25. Koncept poslovnog nastana u smislu Ugovora je stoga veoma irok, te doputa dravljanu Zajednice da sudjeluje na stabilnoj i trajnoj osnovi u gospodarskom ivotu drave lanice razliite od njegove drave porijekla, te da pri tome zarauje, pridonosei na taj nain gospodarskoj i drutvenoj meuovisnosti unutar Zajednice, u podruju djelatnosti samozaposlenih osoba (o tome vidi predmet 2/74 Reyners v Belgium [1974] ECR 631, paragraf 21). 26. Za razliku od toga, kada se pruatelj usluga preseli u drugu dravu lanicu, odredbe poglavlja o uslugama, posebice trei paragraf l. 60, predviaju da e svoje djelatnosti ondje obavljati na privremenoj osnovi.

204 27. Kao to je pokazao Nezavisni odvjetnik, privremena narav djelatnosti o kojima je rije mora se odrediti u svjetlu, ne samo trajanja pruanja usluga, ve takoer i u svjetlu njihove redovitosti, periodinosti i kontinuiteta. injenica da je pruanje usluga privremeno, ne znai da se pruatelj usluga u smislu Ugovora ne moe opremiti s nekim oblikom infrastrukture u dravi lanici primateljici (ukljuujui ured, slubeni prostor ili prostor za konzultacije), u mjeri u kojoj je takva infrastruktura nuna za svrhu pruanja usluga o kojima je rije. 28. Ipak, tu situaciju valja razlikovati od one u kojoj se nalazi g. Gebhard koji, kao dravljanin drave lanice, obavlja profesionalnu djelatnost na stabilnoj i trajnoj osnovi u drugoj dravi lanici gdje prua usluge iz stalnog profesionalnog sjedita, izmeu ostalih, i dravljanima te drave. Takav dravljanin potpada u doseg odredaba poglavlja koje se odnosi na pravo poslovnog nastana, a ne poglavlja koje se odnosi na usluge. 29. Odvjetnika komora Milana istie da se za osobu poput g. Gebharda ne moe smatrati da, za potrebe Ugovora, ima poslovni nastan u dravi lanici, u njegovom sluaju u Italiji, ako nije lan profesionalnog tijela te drave (odvjetnike komore op. prev.), ili u najmanju ruku ako ne obavlja svoje djelatnosti u suradnji ili zajedno s osobama koje su pripadnici tog tijela. 30. Taj se argument ne moe prihvatiti. 31. Odredbe koje se odnose na pravo poslovnog nastana ureuju pokretanje i obavljanje djelatnosti (vidi posebice presudu u predmetu Reyners, paragrafe 46 i 47). lanstvo u profesionalnom tijelu moe biti uvjet za pokretanje i obavljanje odreenih djelatnosti. Ono, samo po sebi, ne moe biti konstitutivni uvjet poslovnog nastana. 32. Proizlazi da pitanje je li dravljanu drave lanice mogue koristiti njegovo pravo poslovnog nastana, kao i pitanje uvjeta za koritenje tim pravom mora biti odlueno u svjetlu djelatnosti koje osoba namjerava obavljati na teritoriju drave lanice primateljice. 33. Temeljem drugog paragrafa l. 52, sloboda poslovnog nastana mora se ostvarivati temeljem uvjeta koje pravo drave gdje se poslovni nastan ostvaruje propisuje za svoje vlastite dravljane. 34. U sluaju da specifine djelatnosti o kojima je rije nisu ureene nikakvim pravilima u dravi primateljici, tako da dravljani te drave lanice ne moraju imati nikakve posebne kvalifikacije za njihovo obavljanje, dravljanin druge drave lanice ima pravo poslovnog nastana na teritoriju prve drave, te pravo obavljanja tih djelatnosti ondje. 35. Meutim, pokretanje i obavljanje odreenih djelatnosti samozaposlenih osoba moe biti uvjetovano potivanjem odreenih odredaba koje propisuju zakoni i drugi propisi, a koji su opravdani opim dobrom, poput pravila koja se odnose na organizaciju, kvalifikacije, profesionalnu etiku, nadzor i odgovornost (vidi predmet C-71/76 Thieffry v Conseil de l' Ordre des Avocats la Cour de Paris [1977] ECR 765, paragraf 12). Takve odredbe mogu zahtijevati, posebice, da je obavljanje odreene djelatnosti ogranieno na imaoce diplome, potvrde ili drugog dokaza formalnih kvalifikacija, na osobe koje su lanovi nekog profesionalnog tijela, ili na osobe koje su podvrgnute posebnim pravilima nadzora, kakav je ve sluaj. One mogu takoer propisivati uvjete za uporabu profesionalnih titula, kao to je avvocato. 36. Kada je pokretanje ili obavljanje neke odreene djelatnosti podvrgnuto takvim uvjetima u dravi lanici primateljici, dravljani drugih drava lanica koji namjeravaju obavljati tu djelatnost moraju ih, u pravilu, ispuniti. Zbog toga l. 57 propisuje da Vijee donosi direktive, poput direktive 89/48, za uzajamno priznanje diploma, potvrda i drugih dokaza formalnih kvalifikacija ili, ako je to sluaj, za usklaivanje nacionalnog prava koje se odnosi na pokretanje i obavljanje djelatnosti samozaposlenih osoba.

205 37. Meutim, iz prakse Suda proizlazi, da nacionalne mjere koje bi mogle oteati ili uiniti manje atraktivnim, koritenje temeljnim slobodama koje jami Ugovor, moraju ispuniti etiri uvjeta: moraju se primjenjivati na nediskriminatoran nain; moraju biti opravdane imperativnim razlozima koji su u opem interesu; moraju biti prikladne za ostvarivanje cilja za ijim ostvarivanjem tee; te ne smiju ii preko onoga to je nuno kako bi taj cilj ostvarile. (vidi predmet C-19/92 Kraus v Land Baden-Wrttemberg [1993] ECR I-1663, paragraph 32). 38. Slino tome, kada primjenjuju svoje nacionalno pravo, drave lanice ne smiju ignorirati znanje i kvalifikacije koje je osoba o kojoj je rije prethodno stekla u drugoj dravi lanici (vidi predmet C-340/89 Vlassopoulou v Ministerium fr Justiz, Bundes- und Europaangelegenheiten Baden-Wrttemberg [1991] ECR I-2357, paragraf 15). Posljedino, one moraju uzeti u obzir istovrijednost diploma (vidi odluku u predmetu Thieffry, paragrafe 19 i 27), te, ako je to nuno, pristupiti usporedbi znanja i kvalifikacija koje trae njena vlastita pravila sa znanjem i kvalifikacijama osobe o kojoj je rije (vidi odluku u predmetu Vlassopoulou, paragraf 16). 39. Sukladno tome, odgovor na pitanja koja je uputilo Dravno odvjetniko vijee treba biti: - privremenu narav pruanja usluga, to propisuje trei paragraf l. 60 Ugovora o EZ, treba odreivati u svjetlu njenog trajanja, redovitosti, periodinosti i kontinuiteta; - davatelj usluga, u smislu Ugovora, moe se opremiti u dravi lanici primateljici infrastrukturom koja mu je nuna u svrhu obavljanja usluga o kojima je rije; - dravljanin drave lanice koji obavlja profesionalnu djelatnost na stabilnoj i trajnoj osnovi u drugoj dravi lanici gdje prua usluge iz stalnog poslovnog sjedita, izmeu ostalih, dravljanima te drave, potpada u doseg odredaba glave koja se odnosi na pravo poslovnog nastana, a ne odredaba glave koja se odnosi na usluge; - mogunost da dravljanin drave lanice koristi svoje pravo poslovnog nastana i uvjeti za obavljanje istog prava moraju se odreivati u svjetlu djelatnosti koje namjerava obavljati na teritoriju drave lanice primateljice; - kada pokretanje neke specifine djelatnosti nije ureeno nikakvim pravilima u dravi lanici primateljici, dravljanin druge drave lanice ima pravo poslovnog nastana na teritoriju prve drave i pravo obavljanja te djelatnosti ondje. S druge strane, ako je pokretanje ili obavljanje neke specifine djelatnosti podvrgnuto odreenim uvjetima u dravi lanici, dravljanin druge drave lanice koji namjerava obavljati tu djelatnost mora, u naelu ispuniti te uvjete; - meutim, nacionalne mjere koje bi mogle oteati ili uiniti manje atraktivnim koritenje temeljnim slobodama koje jami Ugovor moraju ispuniti etiri uvjeta: moraju se primjenjivati na nediskriminatoran nain; moraju biti opravdane imperativnim razlozima koji su u opem interesu; moraju biti prikladne za ostvarivanje cilja za ijim ostvarivanjem tee; te ne smiju ii preko onoga to je nuno kako bi taj cilj ostvarile. - slino tome, drave lanice moraju uzeti u obzir istovrijednost diploma te, ako je nuno, pristupiti usporedbi znanja i kvalifikacija koje trae njena vlastita pravila sa znanjima i kvalifikacijama osobe o kojoj je rije. [Odluka o trokovima izostavljena] [Operativni dio jednak je t. 39 odluke]

206 Predmet C-292/89 The Queen v Immigration Appeal Tribunal, ex parte Gustaff Desiderius Antonissen [1991] ECR I-745 Ovaj predmet primjer je kako Europski sud analiza slobodu kretanja radnika, kako gleda na ogranienja te slobode, odnosno, to smatra doputenim. injenice predmeta su slijedee: g. Antonissen, belgijski dravljanin, je nakon dolaska u Ujedinjeno Kraljevstvo, 1984. godine, bezuspjeno pokuavao pronai posao. Poto je osuen na zatvorsku kaznu zbog zloporabe droga, nacionalne vlasti odluile su ga deportirati. Pred Europskim sudom se postavilo pitanje imaju li samo zakonito zaposleni dravljani drava lanica pravo na boravak u drugoj dravi lanici, ili i oni koji tek trae zaposlenje. Takoer se postavilo pitanje utvrivanja prihvatljivog vremenskog razdoblja u kojemu pojedinac ima pravo boraviti na podruju druge drave lanice kao traitelj zaposlenja. Tekst presude (Paragrafi 1-9 isputeni) 9. S tim u vezi, tvrdilo se da je, prema strogom izriaju lanka 48 Ugovora, dravljanima Zajednice dano pravo slobode kretanja unutar drava lanica samo sa svrhom prihvaanja stvarno danih ponuda za zaposlenje (lanci 48(3)(a) i (b)) dok se za pravo boravka na teritoriju drave lanice navodi da je u svrhu zaposlenja (lanak 48(3)(c)). 10. Takva interpretacija bi iskljuivala pravo dravljana drave lanice da se slobodno kree i boravi na teritoriju druge drave lanice kako bi tamo traio zaposlenje, te se ne moe podrati. 11. Doista, kao to je Sud dosljedno drao, sloboda kretanja radnika predstavlja jedan od temelja Zajednice i, posljedino se odredbe koje predviaju tu slobodu moraju iroko interpretirati (v. osobito odluku od 3. lipnja 1986. u predmetu Case 139/85 Kempf v Staatssecretaris van Justitie [1986] ECR 1741, para. 13). 12. Nadalje, stroga interpretacija lanka 48(3) bi ugrozila stvarne anse da e dravljanin drave lanice koji trai zaposlenje pronai zaposlenje u drugoj dravi lanici, te bi, posljedino, uinila tu odredbu neuinkovitom. 13. Slijedi da se lanak 48(3) mora interpretirati da nabraja, na nain koji nije taksativan, odreena prava koja koriste dravljanima drava lanica u kontekstu slobode kretanja radnika te da ta sloboda takoer sadri pravo dravljana drava lanica na slobodno kretanje na teritoriju drugih drava lanica te na boravak tamo u svrhu traenja zaposlenja. 14. Nadalje, takva interpretacija Ugovora odgovara onoj od strane zakonodavca Zajednice, kao to se ini iz odredaba usvojenih radi implementacije naela slobode kretanja, osobito l. 1 i 5 Uredbe (EEZ) br. 1612/68 Vijea od 15. listopada 1968 o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice (Official Journal, English Special Edition 1968 (II), p. 475) koje pretpostavljaju da su dravljani Zajednice ovlateni kretati se kako bi traili zaposlenje, te stoga boraviti u drugoj dravi lanici. 15. Stoga se mora utvrditi moe li pravo, temeljem l. 48 i odredaba Uredbe br. 1612/68 (gore citirane), na boravak u drugoj dravi lanici u svrhu traenja zaposlenja biti podvrgnuto vremenskom ogranienju.

207

16. U tom pogledu, mora se na prvom mjestu istaknuti da se uinkovitost l. 48 osigurava u mjeri u kojoj zakonodavstvo Zajednice ili, u njegovom odsustvu, zakonodavstvo drava lanica daje osobama o kojima se radi razumno vrijeme u kojem se mogu obavijestiti, na teritoriju drave lanice o kojoj se radi, o ponudama zaposlenja koje odgovaraju njihovim profesionalnim kvalifikacijama te poduzeti, ako je to primjereno, potrebne korake kako bi se zaposlili. 17. Nacionalni sud se pozvao na deklaraciju zabiljeenu u biljekama Vijea u vrijeme usvajanja ranije spomenute Uredbe br. 1612/68 i Direktive Vijea 68/360/EEZ (od istog datuma) o uklanjanju prepreka boravku unutar Zajednice za radnike iz drava lanica te njihove obitelji (Official Journal, English Special Edition 1968 (II), p. 485). Ta deklaracija glasi kako slijedi: Dravljanima drava lanica u smislu lanaka 1 [direktive] koji se sele u drugu dravu lanicu kako bi tamo traili posao dozvolit e se minimalni period od tri mjeseca u tu svrhu; u sluaju da nisu pronali zaposlenje do kraja tog razdoblja, njihov boravak na teritoriju te druge drave moe se privesti kraju. Meutim, ako bi o gore spomenutim osobama trebala biti preuzeta briga od strane nacionalne pomoi (socijalnih davanja) u toj drugoj dravi tijekom spomenutog perioda, moe ih se pozvati da napuste teritorij te druge drave. 18. Meutim, ovakva deklaracija se ne moe koristiti u svrhu interpretacije odredbe sekundarnog zakonodavstva kada se, kao u ovom sluaju, izriaj odredbe u pitanju ne poziva na sadraj deklaracije. Deklaracija stoga nema pravni znaaj. 19. Sa svoje strane, Ujedinjeno kraljevstvo i Komisija tvrde da, po lanku 69(1) Uredbe Vijea (EEZ) br. 1408/71 o primjeni modela socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, na samozaposlene osobe i na lanove njihovih obitelji koji se sele unutar Zajednice (verzija konsolidirana Uredbom Vijea (EEZ) br. 2001/83 od 2. lipnja 1983., Official Journal 1983 No L 230, p. 6), drave lanice mogu ograniiti na tri mjeseca razdoblje tijekom kojeg dravljani drugih drava lanica mogu boraviti na njihovom teritoriju radi traenja zaposlenja. Prema odredbi u pitanju, nezaposlena osoba koja je stekla pravo na naknadu u dravi lanici pa ode u drugu dravu lanicu traiti zaposlenje tamo zadrava pravo na tu naknadu tijekom maksimalnog razdoblja od tri mjeseca. 20. Taj argument se ne moe prihvatiti. Kao to je nezavisni odvjetnik ispravno primijetio, ne postoji nuna veza izmeu prava na naknadu za zapoljavanje u dravi lanici porijekla i prava boravka u dravi primateljici 21. U odsustvu odredaba Zajednice koje bi propisivale period tijekom kojeg dravljani Zajednice koji trae zaposlenje u dravi lanici mogu tamo ostati, period od est mjeseci, kao to je propisan nacionalnim zakonodavstvom o kojem se radi u glavnom postupku, ne djeluje u naelu nedovoljnim da bi omoguio osobama o kojima se radi da se obavijeste, u dravi lanici primateljici, o ponudama zaposlenja koje bi odgovarale njihovim profesionalnim kvalifikacijama te da poduzmu, kada je to prikladno, potrebne korake kako bi se zaposlili te, stoga, ne ugroava uinkovitost naela slobodnog kretanja. 22. Stoga se, u odgovoru na pitanje koje je podnio nacionalni sud, mora navesti da nije protivno odredbama prava Zajednice o slobodi kretanja radnika da zakonodavstvo drave

208 lanice predvia da se dravljanina druge drave lanice koji je uao u prvu dravu kako bi traio zaposlenje moe traiti da napusti teritorij te drave (uz mogunost albe) ako on nije pronaao zaposlenje nakon est mjeseci, osim ako osoba o kojoj se radi ne prui dokaze da nastavlja traiti zaposlenje i da ima istinske anse zaposliti se. Odluka o trokovima (dio isputen kao nepotreban za nastavu) Operativni dio Iz tih razloga, SUD, u odgovoru na pitanje podneseno od strane High Court of Justice, Queen' s Bench Division, naredbom od 14. lipnja 1989, ovime odluuje: Nije protivno odredbama prava Zajednice o slobodi kretanja radnika da zakonodavstvo drave lanice predvia da se dravljanina druge drave lanice koji je uao u prvu dravu kako bi traio zaposlenje moe traiti da napusti teritorij te drave (uz mogunost albe) ako on nije pronaao zaposlenje nakon est mjeseci, osim ako osoba o kojoj se radi ne prui dokaze da nastavlja traiti zaposlenje i da ima istinske anse zaposliti se.

209 Predmet C-405/01 Colegio de Oficiales de la Marina Mercante Espaola v Administracin del Estado 2003 [ECR] I-10391 U ovom predmetu rije je o tome da je panjolska zakonom rezervirala dunosti kapetana i prvog asnika brodova panjolske trgovake mornarice samo za panjolske dravljane. Takva zabrana ograniava slobodu kretanja radnika budui da diskriminira s obzirom na dravljanstvo. panjolska se, kako bi opravdala tu diskriminatornu mjeru pozvala na iznimku javne slube iz l. 39(4) Ugovora o EZ. Kako tvrdi panjolska Vlada, kapetani i prvi asnici imaju javne ovlasti (ovlasti biljenika, matiara i javne vlasti) to opravdava spomenutu zabranu zapoljavanja dravljana drugih drava lanica na te poloaje. Ovaj predmet ukljuen je u zbirku iz dva razloga. Prvo, jer govori o izuzetku od trinih sloboda, te drugo, kako bi se pokazalo da Europski sud u razliitim pravnim kontekstima razliito definira pravne pojmove, konkretno, pojam drave. Prisjetimo se predmeta Marshall i Foster gdje je Europski sud proirio pojam tijela dravne vlasti kako bi proirio doseg primjene direktiva ratione personae. U ovom predmetu, Europski sud je usko interpretirao koncept drave i javne vlasti kako bi proirio, to je mogue vie, slobodu kretanja radnika. Izvadak iz teksta presude 40. S druge strane, iznimka propisana l. 39(4) EC ne odnosi se na radna mjesta koja, iako ulaze u doseg koncepta drave ili drugih tijela javnog prava, ipak ne ukljuuje pravne osobe koje imaju zadae koje pripadaju javnoj slubi u u uem smislu (Commission v Belgium , paragraf 11, i Commission v Greece, paragraf 2), niti, a fortiori, ne ukljuuje zaposlenje kod privatne fizike ili pravne osobe, bez obzira na to kakve su dunosti zaposlenika (Commission v Spain, paragraf 33, i Commission v Italy, paragraf 25). 41. Iz prakse Suda je takoer jasno da l. 39(4), kao iznimka od temeljnog naela da radnici u Zajednici moraju uivati slobodu kretanja i da ne smiju trpjeti diskriminaciju, taj lanak treba interpretirati na nain da se njegov doseg ogranii na ono to je strogo nuno za zatitu interesa koje ta odredba preputa na zatitu dravama lanicama (vidi posebice predmet 225/85 Commission v Italy [1987] ECR 2625, paragraf 7). 42. U ovom sluaju, panjolsko pravo dodjeljuje kapetanima i prvim asnicima trgovakih brodova pod panjolskom zastavom, prvo, prava koja su u vezi s odravanjem sigurnosti i obnaanjem policijskih ovlasti, posebice u sluaju opasnosti na brodu, zajedno s, u prikladnim sluajevima, ovlasti provoenja istrage, prisile i kanjavanja, koje su ire od zahtjeva da se pridonosi odravanju javne sigurnosti na ije su potivanje pojedinci obavezani, te drugo, ovlasti javnog biljenika te ovlasti registracije roenja, sklapanja braka i evidencije smrti, koje se ne mogu objasniti iskljuivo obavezama zapovijedanja brodom. Takve dunosti predstavljaju sudjelovanje u obnaanju prava temeljem ovlasti koje dodjeljuje javno pravo u svrhu zatite opeg interesa drave pod ijom je zastavom brod. 43. injenica da su kapetani zaposlenici privatne fizike ili pravne osobe, sama po sebi nije dovoljna da se iskljui primjena l. 39(4) EZ, budui da je utvreno da, kako bi obnaali javne dunosti koje su im dodjeljene, kapetani djeluju kao predstavnici javne vlasti, obavljajui slubu od opeg interesa za dravu pod ijom je zastavom brod. 44. Ipak, pozivanje na iznimku od slobode kretanja radnika koju propisuje l. 39(4) EZ ne moe se opravdati samo na osnovi da su prava, koja se obnaaju temeljem ovlasti koje dodjeljuje javno pravo, nositeljima spomenitih dunosti dodjeljena nacionalnim pravom. Pored toga potrebno je da se takva prava zbiljski koriste na redovnoj osnovi od strane onih kojima su dodijeljena, te da ne predstavljaju tek mali dio njihovih aktivnosti. Doista, kako je istaknuto u paragrafu 41 ove presude, doseg te iznimke mora se ograniiti na ono to je strogo

210 nuno za zatitu opeg interesa drave lanice o kojoj je rije, a taj interes ne moe biti ugroen ukoliko ovlasti koje su dodijeljene temeljem javnog prava, a koje se koriste tek sporadino, ak i iznimno, imaju dravljani drugih drava lanica. 45. Iz izjave suda koji je uputio prethodno pitanje i izjave panjolske Vlade jasno je da su poloaj kapetana i prvog asnika u panjolskoj trgovakoj mornarici poloaji u kojima je obnaanje dunosti zastupanja drave pod ijom zastavom brod plovi, u praksi tek povremeno.

211

Predmet 4/73 J. old, Kohlen- und Baustoffgrohandlung v Commission of the European Communities [1974] ECR 491 Ovaj je predmet vaan zbog toga to je u njemu Europski sud identificirao podlogu za zatitu temeljnih prava u pravnom poretku Zajednice. Sud naglaava da inspiraciju za zatitu temeljnih prava crpi iz ustavnih tradicija zajednikih svim dravama lanicama i meunarodnih sporazuma za zatitu ljudskih prava na kojima su suraivale ili ije su potpisnice drave lanice. Zanimljivost je i da se ovaj predmet bavi odlukom Komisije temeljem nekadanjeg Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i elik. Saetak 1. Komisija ima pravo odobriti trgovinske propise koji ograniavaju pravo na izravnu opskrbu gorivom zbog potrebe racionaliziranja distribucije, pod uvjetom da se ti propisi primjenjuju na slian nain na sva predmetna poduzea. 2. Temeljna prava sastavni su dio opih naela prava ije potivanje osigurava Sud. U zatiti tih prava Sud je obvezan crpiti inspiraciju iz ustavnih tradicija zajednikih svim dravama lanicama i ne moe poduprijeti mjere koje nisu u skladu s temeljnim pravima utvrenim i osiguranim Ustavima drava lanica. Slino, meunarodni sporazumi za zatitu ljudskih prava, na kojima su suraivale ili ije su potpisnice drave lanice, mogu pruiti smjernice koje treba slijediti u okviru prava Zajednice. 3. Ako su prava vlasnitva zatiena ustavnim pravima svih drava lanica i ako su sline garancije date u pogledu njihovog prava da slobodno biraju i bave se trgovinom ili profesijom, prava koja su time dodijeljena, daleko od toga da predstavljaju neogranieno pravo, moraju se promatrati u svjetlu socijalne funkcije vlasnitva i aktivnosti koje su time zatiene. Iz tog razloga, prava ove prirode zatiena su pravom, uvijek podlono ogranienjima propisanim u skladu s javnim interesom. U pravnom poretku Zajednice takoer se ini legitimnim da ova prava budu, ako je potrebno, podlona odreenim ogranienjima opravdanim opim ciljevima Zajednice, pod uvjetom da je sadraj tih prava ostavljen netaknut. Gore navedene garancije ne mogu se ni u kojem pogledu proiriti na zatitu pukih trgovinskih interesa ili mogunosti, ija je nesigurnost dio same biti ekonomske aktivnosti. Tekst presude: 1. Tubom podnesenom 31. sijenja 1973. poduzee J. Nold, komanditno drutvo koje obavlja poslove trgovine na veliko ugljenom i graevinskim materijalom u Darmstadtu, zatrailo je u konanoj verziji svojih zakljuaka da Sud poniti odluku Komisije od 21. prosinca 1972. koja dozvoljava nove uvjete poslovanja Ruhrkohle AG. (OJ 1973, L 120, str. 14 ), i kao

212 podredno, da proglasi odluku nitavom i neprimjenjivom u mjeri u kojoj se odnosi na tuitelja. Tuitelj se u biti protivi injenici da je odluka ovlastila agenciju za prodaju ugljena iz Ruhra da prua izravnu opskrbu ugljenom uz zakljuenje fiksnih dvogodinjih ugovora koji stipuliraju kupnju barem 6000 merikih tona godinje za domai sektor i sektor malih potroaa, koliine koja uvelike prelazi njenu godinju prodaju u tom sektoru, i da je odluka time oduzela njegov status izravnog trgovca na veliko. Dopustivost tube 2. Komisija nije osporavala dopustivost tube. S druge strane, Ruhrkohle AG i Ruhrkohle-Verhauf GmbH, umjeai, su tvrdili da je tuba nedopustiva jer tuitelj nema pravni interes. Zapravo smatraju da bi u sluaju da tuitelj pobijedi u sporu i dobije ponitenje odluke od 21. prosinca 1972., odluka Suda imala uinak oivljavanja trgovinskih pravila koja su bila na snazi prije onih koja predstavljaju sadraj predmetne odluke. Tuitelj ne udovoljava zahtjevima prethodnih pravila pa bi, neovisno o ishodu tube, izgubio status izravnog trgovca na veliko. 3. Ova tvrdnja se ne moe prihvatiti U stvari, ako se osporavana odluka ukine na temelju navedenih prigovora, Komisija bi, najvjerojatnije, morala zamijeniti odobrena trgovinska pravila novim odredbama koje bi bile usklaenije s tuiteljevim poloajem. Prema tome, ne moe se porei da tuitelj ima interes u traenju ponitaja predmetne odluke. O meritumu 4. Tuitelj nije specificirao, u vezi temelja za ponitenje predvienih lankom 33 Ugovora o EZU, one temelje na kojima zasniva svoju tubu protiv osporavane odluke. 5. U svakom sluaju, znatan dio njegovih tvrdnji se mora izravno odbiti, u mjeri u kojoj se navedeni prigovori ne odnose na odredbe osporavane odluke Komisije, ve na tuiteljevu vezu s umjeaima. 6. U mjeri u kojoj se prigovori odnose na Komisijinu odluku, tuiteljeve pisane i usmene tvrdnje se sadrajno pozivaju na temelj povrede osnovnog postupovnog zahtjeva i na temelj povrede Ugovora ili bilo kojeg pravila povezanog s njegovom primjenom. Ti temelji se izvode, posebice, glede novih uvjeta propisanih za pravo izravne nabave iz ugljenokopa, iz nedostatnog obrazloenja osporavane odluke, iz diskriminacije protiv tuitelja, i iz navedenih krenja njegovih temeljnih prava.

213 U vezi prigovora nedostatnog obrazloenja i diskriminacije 7. Odlukom od 27. studenog 1969. Komisija je odobrila, na temelju lanka 66(1) i (2) Ugovora o EZU, spajanje veine rudarskih trgovakih drutava Ruhra u jedno trgovako drutvo, Ruhrkohle AG. Po lanku 2(1) ove odluke novo drutvo je bilo duno podnijeti Komisiji na odobrenje svaku promjenu u svojim uvjetima poslovanja. Takav zahtjev je Ruhrkohle AG podnio Komisiji 30. lipnja 1972. Komisijino odobrenje je dodijeljeno odlukom od 21. prosinca 1972, koja je predmet ovog spora. Propisi koje je Odluka potvrdila postavljaju nove uvjete prema kojima se ugovara minimalna koliina koju prodavatelji moraju prodati kako bi stekli pravo na izravnu isporuku od proizvoaa. Posebice, izravna isporuka je predmet uvjeta prema kojem e prodavatelj zakljuiti dvogodinji ugovor koji ne preuzima manje od 6000 metarskih tona godinje za domae i manje potroake sektore. 8) Prigovoreno je da je Komisija dopustila da Ruhrkohl AG arbitrarno ispravi ovaj zahtjev, tako da je uzimajui u obzir koliinu i prirodu godinje prodaje, podnositelj zahtijeva izgubio pravo na izravnu isporuku i stavljen je u poloaj na kojem se mora suoiti putem posrednika sa svim poslovnim potekoama koje to ukljuuje. Prvo, podnositelj zahtijeva smatra diskriminatornim da, to nije sluaj sa ostalim poduzeima, treba izgubiti pravo na izravnu isporuku od proizvoaa i treba stoga biti u loijem pooaju u odnosu na ostale prodavatelje koji nastavljaju koristiti ovu prednost. Drugo, poziva se na lanak 65 stavak 2 koji u slinom sluaju koji je razmotren prema lanku 66 potvruje sporazume o zajednikoj prodaji samo ako e takvi sporazumi dovesti do substancijalnih poboljanja u proizvodnji i distribuciji navedenih proizvoda. 9) U zakljuku koji se nalazi u Odluci Komisija je naglasila da je svjesna da uvoenje novih opih uvjeta poslovanja moe znaiti da veliki broj prodavatelja moe izgubiti pravo na izravnu kupovinu od proizvoaa, zbog njihove nesposobnosti da preuzmu obveze koje su prethodno navedene. Time se ova mjera smatra opravdanom u pogledu potrebe Ruhrkohle AG, uzimajui u obzir znaajan pad u prodaji ugljena, da racionalizira vlastiti marketinki sustav na nain da ogranii izravna poslovna udruivanja prodavateljima koji djeluju na dostatnoj razini. Uvjet da prodavatelji ugovoraju minimalnu godinju koliinu ustvari ima namjeru osigurati da rudnici ugljena mogu redovito prodavati vlastite proizvode i u koliinama koje su prilagone njihovoj sposobnosti proizvodnje. 10) Iz objanjenja koje su dali Komisija i umjeai proizlazi da se nametanje prethodno navedenih kriterija moe opravdati na temelju, ne samo tehnikih uvjeta koji se odnose na rudnike ugljena, ve i na temelju posebnih ekonomskih potekoa koje su nastale uslijed recesije u proizvodnji ugljena. Stoga proizlazi da se ti kriteriji, utemeljeni Upravnim aktom ope primjene, ne mogu smatrati diskriminatornim a, za potrebe zakona, razmotreni su u Odluci od 21. prosinca 1972.

214 U svezi provedbe navedenih kriterija, ne navodi se da se prema podnostelju zahtjeva postupa drukije nego prema ostalim poduzeima koja nisu ispunila zahtjeve koji su postavljeni novim propisima, gubei pri tome prednost za izravnu kupovinu od proizvoaa. 11) Ovi podnesci se stoga moraju odbaciti. O prigovoru utemeljenom na navodnom krenju temeljnih prava 12) Podnositelj zahtjeva konano tvrdi da je prekrena veina njegovih temeljnih prava, koja ukljuuju ogranienja uvedena novim trgovinskim propisima koje je odobrila Komisija imaju uinak uskraivanja izravne isporuke, ugroavajui ujedno profitabilnost poduzea i slobodan razvoj poslovne aktivnosti, do toke ugroavanja samog postojanja. Na taj nain, Odlukom se kri, u odnosu na podnositelja zahtijeva, njegovo pravo srodno vlasnikom pravu, kao i pravo na slobodno provoenje poslovne aktivnosti, koje je zatieno Ustavom Republike Njemake i ustavima ostalih drava lanica te razliitim meunarodnim ugovorima, ukljuujui posebno Konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenog 1950. i Protokol uz Konvenciju od 20. oujka 1952. 13. Kako je Sud ve ustanovio, temeljna prava ine sastavni dio opih naela prava ije potovanje Sud osigurava. U zatiti tih prava Sud je obvezan crpiti inspiraciju iz ustavnih tradicija zajednikih svim dravama lanicama i ne moe poduprijeti mjere koje nisu u skladu s temeljnim pravima utvrenim i osiguranim Ustavima drava lanica. Slino, meunarodni sporazumi za zatitu ljudskih prava, na kojima su suraivale ili ije su potpisnice drave lanice, mogu pruiti smjernice koje treba slijediti u okviru prava Zajednice. Tvrdnje tuitelja moraju biti ispitane u svjetlu ovih naela. 14. Ako su prava vlasnitva zatiena ustavnim pravom svih drava lanica i ako su slina jamstva dana s obzirom na njihovo pravo slobodnog izbora i obavljanja trine aktivnosti ili profesije, tako zajamena prava, koja se ne mogu shvatiti kao neograniena, moraju biti razmotrena u svjetlu drutvene svrhe vlasnitva i aktivnosti koje su njime zatiene. Zbog tog razloga, prava ovakve prirode su zatiena pravnim propisima koji su uvijek podvrgnuti ogranienjima propisanima u skladu s javnim interesom. Slino, unutar pravnog poretka Zajednice ini se legitimnim da bi takva prava bila podvrgnuta, ako je to nuno, odreenim ogranienjima koja su opravdana sveukupnim ciljevima koje Zajednica eli postii pod uvjetom da sadraj tih prava ostaje neokrnjen. to se tie jamstva danih konkretnom trgovakom drutvu, ona ni u kojem sluaju ne mogu biti shvaena tako iroko da osiguravaju puki poslovni interes ili prilike drutva ija neizvjesnost ini samu biti ekonomske aktivnosti. 15. Potekoe navedene od strane tuitelja su u stvarnosti rezultat ekonomske promjene, a ne osporavane odluke. Na tuitelju je bilo da suoen s ekonomskim promjenama koje su izazvane recesijom u proizvodnji ugljena prihvati situaciju i sam poduzme nune prilagodbe. 16. Zbog svih gore navedenih razloga tvrdnje moraju biti odbaene. 17. Sukladno zahtjev mora biti odbijen.

215

C-159/90 Drutvo za zatitu neroene djece (SPUC) v. Stephen Grogan i ostali [1991] ECR I-4685 Predmet Grogan ukazuje na problem koji nastaje kada u sukob dou temeljna ljudska prava zajamena ustavom jedne drave lanice i temeljne trine slobode zajamene Ugovorom o EZ. U ovom je predmetu Europski sud izbjegao je rijeiti taj sukob.

Saetak

1.Nacionalni sud ili tribunal nije ovlaten iznijeti predmet pred Sud putem zahtjeva za donoenjem odluke o prethodnom pitanju na temelju lanka 177 Ugovora ukoliko se spor pred tim sudom ne vodi u pogledu onoga za to je ovlaten donijeti odluku koja bi mogla uzeti u obzir prethodno pitanje. Isto tako, Europski sud nije nadlean odluivati o zahtjevu za prethodno pitanje ukoliko je, u vrijeme kada je upuen, postupak pred sudom koji ga upuuje ve zavrio. 2. Medicinski prekid trudnoe, koji se obavlja u skladu s pravom drave u kojoj se obavlja, predstavlja uslugu u smislu l. 60 Ugovora. 3. Pruanje informacija o odreenoj gospodarskoj djelatnosti ne podrazumijeva pruanje usluga u smislu l. 60 Ugovora ako se informacije ne pruaju u ime odreenog gospodarskog subjekta ve iskazuju tek slobodu izraavanja. Kao posljedica toga, nije suprotno pravu Zajednice da drava lanica u kojoj je medicinski prekid trudnoe zabranjen, zabrani studentskim udrugama pruanje informacija o nazivu i mjestu klinika u nekoj drugoj dravi lanici gdje se dobrovoljni prekid trudnoe zakonito obavlja, kao i naine kontaktiranja tih klinika, gdje spomenute klinike nemaju nikakvog udjela u pruanju spomenutih informacija.

Tekst presude 1 Nalogom od 5. oujka 1990., koji je Sud zaprimio 23. svibnja 1990., Visoki sud Irske uputio je Sudu kao prethodno pitanje na temelju l. 177 UEZ-a tri pitanja o interpretaciji prava Zajednice, posebice l. 60 Ugovora. 2 Pitanja su proizala iz postupka koji je pokrenulo Drutvo za zatitu neroene djece u Irskoj protiv Stephena Grogana i etrnaest drugih djelatnika studenskih udruga u svezi objavljivanja posebnih informacija u Irskoj koje se odnose na naziv i mjesto klinika u drugim dravama lanicama gdje se medicinski prekid trudnoe obavlja. 3 Pobaaj je oduvijek zabranjen u Irskoj, isprva temeljem common law, a kasnije i zakonski. Relevantne odredbe koje su trenutno na snazi su stavci 58 i 59 Zakona o kaznenim djelima protiv osoba, iz 1861., to je ponovno potvreno u Zakonu o zdravstvu (i planiranju obitelji) iz 1979.

216 4 Ustavni amandman iz 1983. godine koji je odobren referendumom i ukljuen u l. 40, stavak 3, trei podstavak irskog Ustava, propisao je sljedee: "Drava priznaje pravo na ivot neroenog djeteta i, s dunim obzirom na jednako pravo majke na ivot, jami da e zakonima potovati i, koliko je to izvedivo, braniti i podravati to pravo." 5 Prema irskim sudovima, (Visoki sud, presuda iz 19. prosinca 1986., i Vrhovni sud, presuda iz 16. oujka 1988., dravni odvjetnik (na strani Drutva za zatitu neroene djece u Irskoj) protiv Open Door savjetovalita i Dublin Wellwoman centra [1988] Irska izvjea 593), zabranjeno je na temelju l. 40.3.3 irskog Ustava pomagati trudnicama da putuju u inozemstvo kako bi obavile pobaaj, izmeu ostalog informirajui ih o nazivu i mjestu posebne klinike ili klinika gdje se pobaaji obavljaju ili navodei ih kako stupiti u kontakt s tim klinikama. 6 Drutvo za zatitu neroene djece u Irskoj, podnositelj tube u glavnom postupku, udruga je osnovana po irskom pravu, ija je svrha sprijeiti legalizaciju pobaaja, te podravanje, obrana i promicanje ljudskog ivota od trenutka zaea. 1989/90. Stephen Grogan i ostali branjenici u glavnom postupku bili su djelatnici studentskih udruga koje su objavljivale odreena studentska izdanja. Ta su izdanja sadravala informacije o dostupnosti zakonitog pobaaja u Ujedinjenom Kraljevstvu, naziv i mjesto niza klinika za pobaaje u zemlji i kako stupiti u kontakt s njima. Nesporno je da studentske udruge nisu bile povezane s klinikama u drugim dravama lanicama. 7 U rujnu 1989. Drutvo za zatitu neroene djece u Irskoj zatrailo je od branjenika, u svojstvu djelatnika svojih udruga, da ne objave spomenute informacije tijekom nastavne godine 1989./90.. Branjenici nisu odgovorili, te je stoga Drutvo za zatitu neroene djece u Irskoj pokrenulo postupak pred Visokim sudom zbog donoenja odluke da je objavljivanje takvih podataka nezakonito i zbog donoenja sudske zabrane koja bi sprijeila to objavljivanje. 8 Prema presudi od 11. listopada 1989., prije nego to odlui o zabrani koju je zatraio podnositelj zahtjeva, Visoki sud je odluio uputiti odreena pitanja Europskom sudu za donoenje odluke o prethodnom pitanju na temelju l. 177 UEZ-a. Protiv te presude uloena je alba, te je 19. prosinca 1989., Vrhovni sud odobrio traenu zabranu, ali nije odbio odluku Visokog suda da pitanja uputi Europskom Sudu na donoenje odluke o prethodnom pitanju. tovie, svakoj od stranaka je doputeno da se obrati Visokom sudu kako bi promijenili odluku Vrhovnog suda s obzirom na odluku o prethodnom pitanju koju bi trebao donijeti Europski sud. 9 Kako je ve naznaio u presudi od 11. listopada 1989., Visoki sud smatrao je da je sluaj stvorio potekoe u interpretaciji prava Zajednice; stoga je obustavio postupak i uputio sljedea pitanja Europskom sudu za donoenje odluke o prethodnom pitanju: "1. Je li organizirana djelatnost ili postupak obavljanja pobaaja ili medicinskog prekida trudnoe obuhvaana definicijom "usluga" iz l. 60 Ugovora? 2. U odsustvu mjera koje idu za usklaivanjem prava drava lanica, a koje se tiu organizirane djelatnosti ili postupka obavljanja pobaaja, moe li drava lanica zabraniti objavljivanje odreenih informacija o nazivu, mjestu i nainima kontaktiranja odreene klinike ili klinika u drugim dravama lanicama gdje se pobaaji obavljaju?

217 3. Ima li osoba u dravi lanici A, subjektivno pravo temeljem prava Zajednice, objaviti odreene informacije o nazivu, mjestu i nainu kontaktiranja odreene klinike ili klinika u dravi lanici B gdje se pobaaji obavljaju, kad je obavljanje pobaaja zabranjeno Ustavom i Kaznenim zakonom drave lanice A, ali je zakonito pod odreenim uvjetima u dravi lanici B?" 10 Upuuje se na Izvjee o sasluanju zbog podrobnijeg opisa injenica sluaja i tijeka postupka, te su pisane zabiljeke predane Sudu, koje se spominju ili o kojima se raspravlja od sada nadalje samo u mjeri potrebnoj za prosudbu Suda. adlenost Suda 11 U svom pisanom podnesku, Komisija navodi kako nije jasno je li nalog kojim su upuena pitanja za prethodno pitanje donesen u kontekstu postupka koji se vodi povodom glavne tube ili u kontekstu postupka za odobrenje privremene mjere. 12 Kako je Sud odluio u presudi u predmetu Pardini (Predmet 338/85 Pardini v Ministero del commercio con l' estero [1988] ECR 2041, paragraf 11), nacionalni sud ili tribunal nije ovlaten iznijeti sluaj pred Sudom putem zahtjeva za donoenjem odluke o prethodnom pitanju na temelju lanka 177 Ugovora ukoliko se spor ne vodi pred istim, u kontekstu spora u kojemu je nadlean donijeti odluku koja bi mogla uzeti u obzir prethodno pitanje. Suprotno tome, Europski Sud nije nadlean odluivati o zahtjevu za prethodno pitanje ukoliko je u vrijeme kada je upuen, postupak pred sudom koji ga upuuje ve zavrio. 13 to se tie ovih postupaka, ako je Visoki sud uputio zahtjev ovom Sudu u pogledu postupaka u tijeku, treba se napomenuti da ga je Vrhovni sud izriito ovlastio da prilagodi odobrenu zabranu s obzirom na odluku o prethodnom pitanju koju bi trebao donijeti Europski Sud. Ukoliko je, s druge strane, zahtjev za prethodnim pitanjem podnesen u kontekstu glavnog postupka, Visoki sud e morati donijeti odluku o meritumu spora. To znai da e u oba sluaja sud koji podnosi zahtjev biti pozvan donijeti presudu koja bi mogla uzeti u obzir odluku o prethodnom pitanju. Sukladno tome, ovlaten je uputiti pitanja Sudu na temelju l. 177 Ugovora i Sud ih je nadlean razmotriti. 14 Drutvo za zatitu neroene djece u Irskoj smatra da se u ovim postupcima ne postavlja pitanje prava Zajednice i da Sud ne bi trebao donijeti odluku vezanu za upuena pitanja. Prvo, branjenici u glavnom postupku nisu objavili informacije u pogledu odreene gospodarske djelatnosti, to prijei primjenu pravila Ugovora o slobodnom pruanju usluga ije se tumaenje zahtijeva. Drugo, budui da su informacije objavljene samo u Irskoj, i u nijednoj drugoj dravi lanici, te se odredbe Ugovora ne mogu primijeniti. 15 U ovom pogledu, dovoljno je primijetiti kako okolnosti koje navodi Drutvo za zatitu neroene djece u Irskoj predstavljaju samu bit pitanja koja postavlja nacionalni sud. Sukladno tome, iako mogu biti uzete u obzir pri odgovaranju na ta pitanja, one nisu bitne za odreivanje je li Sud nadlean odluiti o zahtjevu za donoenje odluke o prethodnom pitanju (vidi presudu u predmetu 180/83 Moser v Land Baden-Wuerttemberg [1984] ECR 2539). Sukladno tome, potrebno je nastaviti razmatrati pitanja nacionalnog suda. Prvo pitanje

218 16 U prvom pitanju nacionalni sud, u biti, pokuava utvrditi predstavlja li medicinski prekid trudnoe koji je obavljen u skladu s pravom drave u kojoj se obavlja, uslugu u smislu l. 60 Ugovora o EEZ. 17 Prema prvom paragrafu te odredbe, uslugama se smatraju one usluge obuhvaene Ugovorom, a koje se pruaju uz naplatu, ukoliko na njih ne utjeu odredbe koje se odnose na slobodu kretanja dobara, kapitala ili osoba. Odlomak (d) drugog paragrafa l. 60 izriito propisuje da su profesionalne djelatnosti obuhvaene definicijom usluga. 18 Potrebno je odluiti da je prekid trudnoe, koji se zakonito obavlja u nekoliko drava lanica, medicinska djelatnost koja se prua uz naplatu i moe se obavljati kao dio profesionalne djelatnosti. U svakom sluaju, Sud je ve odredio u presudi u sluaju Luisi and Carbone (spojeni predmeti 286/82 i 26/83 Luisi and Carbone v Ministero del Tesoro [1984] ECR 377, paragraf 16) da medicinske djelatnosti spadaju pod l. 60 Ugovora. 19 Drutvo za zatitu neroene djece u Irskoj, meutim, tvrdi da se obavljanje pobaaja ne moe smatrati uslugom, po osnovi da je iznimno nemoralan i da podrazumijeva unitavanje ivota ljudskog bia, tonije neroenog djeteta. 20 Koliko god bio velik znaaj tog argumenta s moralne strane, on ne mogu utjecati na odgovor na prvo pitanje nacionalnog suda. Nije na Sudu da svojom prosudbom zamjeni prosudbu zakonodavca u onim dravama lanicama gdje se aktivnosti o kojima je rije zakonito obavljaju. 21 Sukladno tome, odgovor na prvo pitanje nacionalnog suda mora biti da se medicinski prekid trudnoe koji se obavlja u skladu s pravom drave u kojoj se obavlja, smatra uslugom, temeljem l. 60 Ugovora. Drugo i tree pitanje 22 Uzimajui u obzir injenice sluaja, Sud smatra da, u drugom i treem pitanju, nacionalni sud u biti nastoji utvrditi protivi li se pravu Zajednice da drava lanica u kojoj je medicinski prekid trudnoe zabranjen, zabrani studentskim udrugama objavljivanje informacija o imenu i mjestu klinika u nekoj drugoj dravi lanici gdje se dobrovoljni prekid trudnoe zakonito obavlja, kao i naine kontaktiranja tih klinika, ako spomenute klinike nemaju nikakvog udjela u objavljivanju spomenutih informacija. 23 Iako se pitanja nacionalnog suda openito odnose na pravo Zajednice, Sud smatra da se naglasak treba staviti na odredbe l. 59 i dalje Ugovora o EEZ-a, koje se bave slobodom pruanja usluga i argumentom koji se poziva na ljudska prava, koji su opirno obraeni u zabiljekama koje su predane Sudu. 24 Prvo, to se tie odredbi l. 59 Ugovora, koje zabranjuju ogranienje slobode pruanja usluga, oito je iz injenica sluaja da je veza izmeu djelatnosti studentskih udruga iji su djelatnici gosp. Grogan i ostali branjenici i medicinskih prekida trudnoe koji se obavljaju u klinikama u drugim dravama lanicama, preslaba da bi se zabrana objavljivanja informacija mogla smatrati ogranienjem po l. 59 Ugovora. 25 Okolnosti u pitanju u glavnom postupku u kojima studentske udruge koje su objavljivale informacije nisu povezane s klinikama ije su adrese objavili, razlikuju se od okolnosti iz

219 presude u GB-INNO-BM (sluaj C-362/88 GB-INNO-BM v Confdration du Commerce Luxembourgeois [1990] I-667), u kojem je Sud smatrao da se zabrana distribucije reklama mogla smatrati preprekom slobodnom kretanju dobara i stoga se morala preispitati u vidu l. 30, 31 i 36 UEZ-a. 26 Informacije na koje se odnose pitanja nacionalnog suda nisu objavljivane u ime odreenog gospodarskog subjekta u drugoj dravi lanici. Naprotiv, informacija se smatra iskazivanjem slobode izraavanja i slobode pruanja i primanja informacija, neovisno o gospodarskoj djelatnosti koju obavljaju klinike osnovane u drugoj dravi lanici. 27 Slijedi da se, u svakom sluaju, zabrana objavljivanja informacija u okolnostima slinim onima iz glavnog postupka ne moe smatrati ogranienjem temeljem l. 59 Ugovora. 28 Kao drugo, potrebno je razmotriti argument branjenika u glavnom postupku da je navedena zabrana, budui da se temelji na ustavnom amandmanu koji je odobren 1983., suprotna l. 62 UEZ-a, koji propisuje da drave lanice ne smiju uvoditi nova ogranienja na slobodu pruanja usluga nakon to je Ugovor stupio na snagu. 29 Dovoljno je primijetiti , to se tie tog argumenta, da l. 62, koji je nadopuna l. 59, ne moe zabraniti ogranienja koji ne spadaju u doseg l. 59. 30 Kao tree i posljednje, branjenici u glavnom postupku smatraju da zabrana poput one u pitanju kri temeljna prava, posebice prava slobode izraavanja i slobode pruanja i primanja informacija, zatienih l. 10(1) Europske konvencije o ljudskim pravima. 31 Prema, izmeu ostalog, presudi iz 18. lipnja 1991. u Elliniki Radiophonia Tileorasi (sluaj C-260/89 Elliniki Radiophonia Tileorasi v Dimotiki Etairia Pliroforissis [1991] ECR I-2951, paragraf 42), gdje nacionalno zakonodavstvo spada u polje primjene prava Zajednice, Sud, kada je od njega zatraeno da donese odluku o prethodnom pitanju, mora pruiti nacionalnom sudu sve potrebne elemente tumaenja kako bi mu omoguio da procijeni usklaenost tih propisa s temeljnim pravima - kako je posebno navedeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima - ije potivanje Sud osigurava. Meutim, Sud nema takve nadlenosti u pogledu nacionalnog zakonodavstva koje je izvan okvira prava Zajednice. S obzirom na injenice sluaja i na zakljuke koje je Sud prihvatio u okvirima l. 59 i 62 Ugovora, to se ini tonim u pogledu navedene zabrane pred nacionalnim sudom. 32 Odgovor na drugo i tree pitanje nacionalnog suda mora biti da nije suprotno pravu Zajednice da drava lanica u kojoj je medicinski prekid trudnoe zabranjen, zabrani studentskim udrugama odavanje informacija o imenu i mjestu klinika u nekoj drugoj dravi lanici gdje se dobrovoljni prekid trudnoe zakonito obavlja, kao i naine kontaktiranja tih klinika, gdje spomenute klinike nemaju nikakvog udjela u odavanju spomenutih informacija. Odluka o trokovima Trokovi Trokovi koje su pretrpjele Republika Irska i Komisija EEZ-a, koje su Sudu podnijele oitovanja, ne nadoknauju se. Budui da, kad je rije o strankama u glavnom postupku, ovaj postupak predstavlja samo jedan od koraka u postupku koji se vodi pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima donosi taj sud

220 Operativni dio Po ovoj osnovi, SUD, u odgovoru na pitanja to mu ih je uputio Visoki sud u Irskoj nalogom 5. oujka 1990., ovako je odluio: 1. Medicinski prekid trudnoe, obavljen u skladu sa zakonom drave u kojoj se obavlja, podrazumijeva uslugu po l. 60 Ugovora; 2. Nije suprotno pravu Zajednice da drava lanica u kojoj je medicinski prekid trudnoe zabranjen, zabrani studentskim udrugama objavljivanje informacija o imenu i mjestu klinika u nekoj drugoj dravi lanici gdje se dobrovoljni prekid trudnoe zakonito obavlja, kao i naine kontaktiranja tih klinika, gdje spomenute klinike nemaju nikakvog udjela u objavi spomenutih informacija.

221 Predmet C-112/00 Eugen Schmidberger, Internationale Transporte und Planzge v. Republik sterreich [2003] ECR I-5659 Predmet Schmidberger, predstavlja primjer sudske prakse Europskog suda vezane uz sukob temeljnih trinih sloboda i temeljnih prava. Predmet je vaan jer se iz njega vide kriteriji temeljem kojih drave lanice mogu opravdati ogranienja trinih sloboda pozivajui se na zatitu temeljnih prava. Tekst presude: 1. Nalogom od 1. veljae 2000, koji je Sud zaprimio 24. oujka 2000, Oberlandesgericht Innsbruck (Vii pokrajinski sud u Innsbrucku) predao je zahtjev za donoenje odluke o est prethodnih pitanja prema lanku 234 EZ radi tumaenja lanka 30, 34 i 36 Ugovora EZ (sada, poslije amandmana, lanci 28 EZ, 29 EZ i 30 EZ) zajedno s lankom 5 Ugovora EZ (sada lanak 10 EZ) te radi utvrivanja uvjeta odgovornosti drave lanice za tetu nanesenu pojedincima krenjem prava Zajednice. 2. Ta su pitanja postavljena u sudskom postupku izmeu Eugena Schmidbergera, Internationale Transporte und Planzge ('Schmidberger') i Republike Austrije u svezi s doputenjem koje su nadlene vlasti te drave lanice implicitno dale skupini za zatitu okolia da organizira demonstracije na autocesti Brenner, uslijed ega je ta autocesta bila potpuno zatvorena za promet gotovo 30 sati. acionalno pravo 3 Paragraf 2 Versammlungsgesetz-a (Zakona o javnom okupljanju) iz 1953 s kasnijim amandmanima (VslgG') navodi: '(1) Osoba koja eli organizirati javni sastanak ili bilo kakav sastanak otvoren javnosti koji nije ogranien na pozvane goste mora o tome pismeno obavijestiti nadlene vlasti (Paragraf 16) barem 24 sata prije predloenog dogaaja, navodei svrhu, mjesto i vrijeme sastanka. Obavijest mora stii do nadlenih vlasti barem 24 sata prije vremena predloenog sastanka. 2) Na zahtjev e vlasti izdati potvrdu koja se odnosi na obavijest...' 4 Paragraf 6 VslgG navodi: 'Sastanci ija je svrha u suprotnosti s kaznenim pravom ili ije bi odravanje moglo dovesti u opasnost javni red ili zajedniko dobro biti e zabranjeni. 5 Paragraf 16 VslgG navodi: 'U smislu sadanjega zakona, uobiajeno znaenje vlasti je: a) na podrujima na kojemu ima takve ovlasti, Federalna policija b) na podruju gdje Landeshauptmann (pokrajinski predsjednik vlade) ima svoje sjedite u vladi, gdje nema federalne policije, Sicherheitsdirektion (sluba sigurnosti);... c) na svim drugim podrujima, the Bezirksverwaltungsbehrde (okruna upravna vlast)'. 6 Paragraf 42 (1) Strassenverkehrsordnung (Zakon o cestama) iz 1960, s kasnijim izmjenama ('StVO') zabranjuje prijevoz teke robe teretnim vozilima s prikolicom

222 subotom od 15.00h do ponoi i nedjeljom i bankovnim praznicima od ponoi do 22.00h ukoliko najvea doputena teina vozila za prijevoz teke robe ili teretnog vozila s prikolicom prelazi 3,5 tone. Nadalje, prema Paragrafu 42(2) tijekom razdoblja navedenih u Paragrafu 42(1), kretanje vozila za prijevoz teke robe, povezanih kamiona i kamiona s vrstom asijom ija najvea doputena teina prelazi 7,5 tona je zabranjeno. Doputene su neke iznimke, osobito za prijevoz mlijeka, pokvarljive hrane ili ivotinja za klanje (s izuzetkom prijevoza stoke na autocestama). 7 Prema Paragrafu 42 (6) StVO, kretanje vozila za prijevoz tekih tereta ija najvea doputena teina prelazi 7,5 tona zabranjeno je izmeu 22.00h i 05.00 h. Ta se zabrana ne odnosi na kretanje vozila koja proizvode buku ispod odreene granice. 8 U skladu s Paragrafom 45 (2) et seq. StVO, odstupanja od pravila o koritenju prometnica mogu se dopustiti na temelju pojedinanih molbi i pod odreenim uvjetima. 9 Paragraf 86 StVO navodi: 'Protestne povorke. Ukoliko nije drugaije odreeno, kada se cesta koristi za sastanke na otvorenom, javne ili tradicionalne povorke, mjesne blagdane, parade ili slina okupljanja, organizatori to moraju unaprijed najaviti vlastima...' Glavni sudski postupak i prethodna pitanja podnesena za donoenje odluke 10 Prema dokumentaciji glavnog postupka, 15. svibnja 1998, Transitforum Austria Tirol, udruga za zatitu biosfere u alpskim predjelima obavijestila je Bezirkshauptmannschaft Innsbruck (pokrajinsku vladu u Innsbrucku) prema Paragrafu 2VslgG i Paragrafu 86 StVO o demonstracijama koje e se odrati od 11.00h u petak 12. lipnja 1998 do 15.00 h u subotu 13. lipnja 1998. na autocesti Brenner (A13) zbog ega e ta autocesta biti zatvorena za sav promet na dijelu od Europabrcke servisne postaje do carinarnice Schnberg (Austrija). 11. Istoga dana, predsjednik udruge odrao je konferenciju za tisak poslije koje su austrijski i njemaki mediji proirili informacije o zatvaranju autoceste Brenner. Njemake i austrijske vozake udruge takoer su obavijetene te su i one pruale praktine informacije vozaima, savjetujui ih da osobito izbjegavaju tu autocestu tijekom navedenog razdoblja. 12. 21. svibnja 1998. Bezirkshauptmannschaft trai da Sicherheitsdirektion fr Tirol (Uprava za sigurnost u Tirolu) dade upute vezane uz predloene demonstracije. 3. lipnja 1998. Sicherheitsdirektor je izdao naredbu da demonstracije ne treba zabraniti. 10. lipnja 1998. sazvan je sastanak lanova razliitih mjesnih vlasti kako bi se osiguralo da demonstracije prou mirno. 13 S obzirom na injenicu da su demonstracije bile zakonite prema austrijskom pravu, Bezirkshauptmannschaft donosi odluku da se ne zabrane, ne uzimajui pri tome u obzir mogunost da se tom odlukom prekri pravo Zajednice. 14 Demonstracije su organizirane na dogovorenom mjestu i u dogovoreno vrijeme. Uslijed toga se vozila za prijevoz tekih tereta koja su trebala koristiti autocestu Brenner nisu mogla kretati od 09.00 h u petak 12. lipnja 1998. Autocesta je ponovo otvorena za promet u subotu 13. lipnja 1998. oko 15.30 h, uz zabranu kretanja kamiona teih od 7,5 tona tijekom odreenih sati u subotu i nedjelju prema austrijskim zakonima. 15 Schmidberger je meunarodno transportno poduzee sa sjeditem u Rot an der Rot-u (Njemaka) koje posjeduje est spojenih vozila za prijevoz tekih tereta sa 'smanjenom

223 emisijom buke i ai'. Glavna djelatnost je prijevoz drveta iz Njemake u Italiju i olova iz Italije u Njemaku. Vozila uglavnom koriste autocestu Brenner za tu svrhu. 16. Schmidberger je podnio tubu Landesgericht-u u Innsbrucku (Pokrajinskom sudu u Innsbrucku) (Austrija) i traio odtetu u iznosu od ATS 140 000 protiv Republike Austrije jer njegovih pet kamiona nije moglo koristiti autocestu Brenner tijekom etiri uzastopna dana budui da je, prvo, etvrtak 11. lipnja 1998 bio bankovni praznik u Austriji, dok su 13. i 14. lipnja 1998. bili subota i nedjelja te, drugo, austrijsko zakonodavstvo zabranjuje kretanje kamiona ija teina prelazi 7,5 tona vikendom i tijekom bankovnih praznika. Ta autocesta je jedina tranzitna prometnica za njihova vozila izmeu Njemake i Italije. injenica da austrijske vlasti nisu zabranile demonstracije i i intervenirale kako bi sprijeile zatvaranje te dionice prometnice znai ograniavanje slobodnog kretanja robe. Budui da se ne moe opravdati pravom na slobodu izraavanja i slobodu okupljanja demonstranata, ogranienje je krenje prava Zajednice za koje drave lanice snose odgovornost. U sadanjem sluaju, teta koju je Schmidberger pretrpio sastojala se od nemogunosti kretanja tekih vozila za prijevoz robe (ATS 50 000), fiksnih trokova za vozae (ATS 5 000) i gubitka dobiti iz koncesija na plaanje doputeno klijentima zbog znaajnog kanjenja u prijevozu robe i nemogunosti da se realizira est putovanja izmeu Njemake i Italije (ATS 85 000). 17 Republika Austrija smatra da zahtjev treba odbaciti jer je odluka da se demonstracije ne zabrane donesena poslije detaljnog ispitivanja injenica, da su informacije o datumu zatvaranja autoceste Brenner oglaene unaprijed u Austriji, Njemakoj i Italiji, i da demonstracije nisu dovele do veih zastoja u prometu ili drugih incidenata. Ogranienje slobodnog kretanja zbog demonstracija doputeno je ukoliko zapreka koja se time stvara nije stalna niti ozbiljna. Procjena ukljuenih interesa trebala bi biti u korist slobode izraavanja i okupljanja, budui da se temeljna prava ne smiju kriti u demokratskom drutvu. 18 Nakon to je utvreno da Schmidberger nije dokazao niti da su njegovi kamioni morali koristiti autocestu Brenner 12. i 13. lipnja 1998 niti da nije bilo mogue, nakon to je doznao da e doi do demonstracija, promijeniti put kako bi se izbjegao gubitak, Landesgericht Innsbruck je odbacio optubu presudom od 23 rujna 1999 budui da transportno trgovako drutvo nije podnijelo teret dokazivanja (prema austrijskom stvarnom pravu) zahtjeva zbog novanog gubitka niti je ispunilo svoju obvezu (prema austrijskom procesnom pravu) da predoi sve injenice na kojima se zahtjev zasniva i koje su potrebne za rjeavanje spora. 19 Schmidberger je podnio albu protiv presude Oberlandesgericht Innsbruck, te smatra da je potrebno uzeti u obzir zahtjeve prava Zajednice, ukoliko se potraivanja temelje barem djelomino na pravu Zajednice. 20 Smatra se potrebnim u tom smislu utvrditi ponajprije: zahtijeva li naelo slobodnog kretanja roba, po mogunosti zajedno s lankom 5 Ugovora, od drave lanice da osigura otvorenost vanijih tranzitnih prometnica i ima li ta obveza prednost pred temeljnim pravima kao to je sloboda izraavanja i sloboda okupljanja koje jame lanci 10 i 11 Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ('ECHR'). 21 Ako je tako, nacionalni sud postavlja drugo pitanje: je li krenje prava Zajednice tako utvreno dovoljno ozbiljno da se postavi pitanje dravne odgovornosti. Postavljaju se pitanja tumaenja osobito pri utvrivanju stupnja preciznosti i jasnoe lanka 5 kao i lanaka 30, 34 i 36 Ugovora.

224 22 U ovom sluaju moglo je doi do poptrebe utvrivanja dravne odgovornosti bilo uslijed nedostatka u zakonodavstvu ukoliko austrijsko zakonodavstvo nije uskladilo zakone o slobodi okupljanja s obvezama koje nastaju prema pravu Zajednice, osobito prema naelu slobodnog kretanja robe ili zbog administrativne pogreke budui da su nadlene nacionalne vlasti dune zbog obveze suradnje i odanosti utvrenih lankom 5 Ugovora tumaiti nacionalni zakon tako da bude u skladu sa zahtjevima Ugovora s obzirom na slobodno kretanje roba, u mjeri u kojoj su obveze koje proizlaze iz prava Zajednice izravno primjenjive. 23 Tree, sud trai upute u pogledu prirode i raspona prava na odtetu utemeljenog na odgovornosti drava lanica. Postavlja pitanje koliko su zahtjevi strogi u pogledu dokaza uzroka i koliine tete do koje je dolo krenjem prava Zajednice uslijed zakonodavstva ili administrativnog djelovanja i eli znati, osobito, postoji li pravo na odtetu takoer tamo gdje se iznos odtete moe odrediti samo openitom procjenom. 24 Na kraju, sud ima sumnje u pogledu nacionalnih zahtjeva za utvrivanjem prava na kompenzaciju na temelju odgovornosti drave lanice. Postavlja pitanje jesu li austrijska pravila o teretu i standardu dokaza i obvezi podnoenja svih injenica potrebnih za razrjeenje spora u skladu s naelom zakonske uinkovitosti, budui da se prava utemeljena na pravu Zajednice ne mogu uvijek definirati ab initio u potpunosti i traitelj ima istinskih tekoa u tonom iznoenju svih injenica koje zahtijeva austrijski zakon. Tako, u ovom sluaju, sadraj prava na kompenzaciju utemeljenog na odgovornosti drave lanice je toliko nejasan, s obzirom na prirodu i opseg, da je potrebno podnijeti zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju. Razlozi presude prvostepenog suda e vjerojatno ograniiti potraivanja utemeljena na pravu Zajednice odbacivanjem traenja na temelju naela nacionalnog prava zaobilazei time iz formalnih razloga relevantna pitanja prava Zajednice. 25 Uzimajui u obzir da je razrjeenje spora zahtijevalo tumaenje prava Zajednice, Oberlandesgericht Innsbruck je odluio suspendirati sudski postupak i uputiti zahtjev Sudu za donoenjem odluke o sljedeim prethodnim pitanjima: '1. Treba li naela slobodnog kretanja robe prema lanku 30 et seq Ugovora EZ (sada lanak 28 et seq EZ), ili druge odredbe prava Zajednice tumaiti u smislu toga da je drava lanica obvezna, bilo apsolutno ili barem koliko je to razumno mogue, drati vee tranzitne prometnice slobodnima od svih ogranienja i zapreka, inter alia, zahtijevajui da se odravanje politikih demonstracija na tranzitnoj prometnici, o emu je javnost obavijetena, ne odobri ili se mora kasnije razii ukoliko ili im se moe odrati na mjestu izvan tranzitne prometnice sa slinim uinkom na svijest javnosti? 2. S obzirom na injenicu da drava lanica u svojim nacionalnim uredbama o slobodi i pravu okupljanja nije ukazala da se u procjenjivanju vanosti slobode okupljanja u odnosu prema javnom interesu moraju potivati naela prava Zajednice, prvenstveno temeljne slobode, i u ovom sluaju, odredbe o slobodnom kretanju robe, predstavljaju li odobrene i odrane politike demonstracije u trajanju od 28 sati to je zajedno s prethodnom nacionalnom opom zabranom vonje tijekom praznika dovelo do zatvaranja vane tranzitne prometnice za prijevoz robe unutar Zajednice, inter alia, veini vozila za teki teret tijekom 4 dana s kratkim prekidom od nekoliko sati, dovoljno ozbiljno krenje prava Zajednice da se pokrene pitanje odgovornosti drave lanice prema naelima prava Zajednice, ukoliko su ostali zatjevi za takvom odgovornou zadovoljeni? 3 Ukoliko nacionalne vlasti odlue da nema niega u odredbama prava Zajednice, osobito onima koje se odnose na slobodno kretanje robe i opu dunost suradnje i solidarnosti prema lanku 5 Ugovora EZ (sada lanak 10 EZ) i prema tome nema razloga zbog

225 kojega bi se sprijeile i zabranile politike demonstracije u trajanju od 28 sati koje zajedno s ve postojeom nacionalnom opeprimjenjivom zabranom vonje tijekom praznika dovedu do zatvaranja izuzetno vane tranzitne prometnice za prijevoz roba unutar Zajednice inter alia za veinu prometa tekim teretima tijekom etiri dana, uz kratak prekid od nekoliko sati, predstavlja li ta odluka dovoljno ozbiljno krenje prava Zajednice da se pokrene pitanje odgovornosti drave lanice prema naelima prava EU, uz uvjet da su ostali uvjeti za takvu odgovornost zadovoljeni? 4. Moe li se smatrati da cilj slubeno odobrene politike demonstracije, naime zalaganje za zdrav okoli i privlaenje pozornosti na opasnost za javno zdravlje koje predstavlja stalno poveavanje tranzitnog prometa vozila za prijevoz tekih tereta, pripada viem redu nego odredbe prava Zajednice o slobodnom kretanju roba prema lanku 28 EZ? 5. Postoji li gubitak koji je doveo do potraivanja utemeljenog na dravnoj odgovornosti ukoliko osoba koja je pretrpjela tetu moe dokazati da je mogla stei dobit, u ovom sluaju od meunarodnog transporta roba putem vozila za prijevoz tekih tereta kojima raspolae, koja nisu mogla prometovati zbog demonstracija u trajanju od 28 sati, ali ne moe dokazati gubitak specifinog transportnog putovanja? 6. Ako je odgovor na 4. Pitanje negativan: Kako bi se udovoljilo obvezi suradnje i solidarnosti prema lanku 5 Ugovora EZ (sada lanak 10 EZ) o nacionalnim vlastima, osobito sudovima, kao i naelu uinkovitosti, mora li se primjena nacionalnih pravila materijalnog ili procesnog prava koja ograniavaju mogunost potraivanja koja su dobro utemeljena prema pravu Zajednice, kao to je u ovom sluaju potraivanje utemeljeno na odgovornosti drave, biti odgoeno dok se ne postigne puno objanjenje sadraja potraivanja na temelju prava Zajednice, ako je to potrebno poslije upuivanja zahtjeva za donoenje odluke o prethodnom pitanju Europskom sudu? Doputenost 26 Republika Austrija ima odreene sumnje u vezi s doputenosti ovog zahtjeva i u osnovi prihvaa da su pitanja koja je Oberlandesgericht Innsbruck uputio samo hipotetika i nevana za rjeavanje spora u glavnom postupku. 27 Tuba koju je pokrenuo Schmidberger traei utvrivanje odgovornosti drave lanice za krenje prava Zajednice zahtijeva da trgovako drutvo priloi dokaze o istinskoj teti koja je nanesena zbog navodnog krenja. 28 Na dva nacionalna suda koji su se bavili ovim sporom, Schmidberger nije dokazao postojanje specifinog pojedinanog gubitka i nije specifinim dokazima potkrijepio tvrdnju da su vozila za prijevoz tekih tereta morala koristiti autocestu Brenner za transport izmeu Njemake i Italije na dane kada su se tamo odvijale demonstracije; takoer, nije dokazao da se potivala obveza ublaavanja tete za koju se tvrdi da je nanesena, davanjem objanjenja zato nije mogao koristiti niti jednu drugu prometnicu osim one koja je bila zatvorena. 29 Pod tim okolnostima, odgovori na upuena pitanja nisu potrebni da bi sud kojemu je sluaj upuen mogao donijeti odluku, a zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju je preuranjen dok god se nisu utvrdila injenice i dok relevantni dokazi nisu podneseni sudu.

226 30 Prema utvrenoj sudskoj praksi, postupak predvien lankom 234 EZ je instrument suradnje izmeu Europskog suda i nacionalnih sudova kojim Europski sud daje nacionalnim sudovima svoje tumaenje prava Zajedniced koje je potrebno za donoenje presude u sluajevima o kojima moraju odluiti (vidi npr. inter alia, Joined Cases C297/88 i C-197/89 i Dzodzi (1990) ECR I-3763, paragraf 33; Casse C-231/89 Gmurzynska-Bscher (1990) ECR I-4003, paragraf 18; Case 83/91 Meilicke (1992) ECR I4871, paragraf 22, i Case C-413/99 Baumbast i R (2002) ECR I-7091, paragraf 31). 31 U kontekstu te suradnje, nacionalni sud zaduen za spor jedini ima izravna saznanja o injenicama koje su dovele do spora i mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku, te odrediti u svjetlu specifinih okolnosti sluaja kako potrebu za podnoenjem zahtjeva za donoenje odluke o prethodnom pitanju, tako i relevantnost pitanja koja upuuje Sudu. U skladu s tim, tamo gdje se pitanja odnose na tumaenje prava Zajednice, Europski sud, u naelu, mora donijeti odluku (vidi, inter alia, Sluaj C-415/93 Bosman (1995), ECR I4921, paragraf 59; Case C-379/98 PreussenElektra (2001) ECR I-2099, paragraf 38; Case C-153/00 Der Weduwe (2002) ECR I-00000, paragraf 31 i Sluaj C-318/00 BacardiMartini i Cellier des Dauphins (2003) ECR I-00000, paragraf 41). 32 No, Sud takoer smatra da u posebnim okolnostima moe razmotriti uvjete pod kojima mu je nacionalni sud uputio zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju (vidi u tom smislu gore navedeni PreussenElektra, paragraf 39). Duh suradnje koji mora prevladati u postupku zahtjeva za donoenjem odluke o prethodnom pitanju zahtijeva da nacionalni sud ima u vidu funkciju povjerenu Europskom sudu, a to je da pridonese vrenju pravde u dravama lanicama a ne da daje miljenja o opim ili hipotetikim pitanjima (Bosman, paragraf 60; Der Weduwe, paragraf 32, i Bacardi-Martini i Cellier des Dauphins, paragraf 42). 33 Tako, Sud smatra da nema pravo donijeti odluku o prethodnom pitanju postavljenom od strane nacionalnog suda ukoliko je oito da tumaenje ili procjena vrijednosti uredbe prava Zajednice koju taj sud trai nije u vezi s injenicama glavne tube ili njezinom svrhom, ili ukoliko je problem hipotetiki ili ukoliko Sud ne raspolae potrebnim injeninim ili pravnim materijalima da bi mogao pruiti koristan odgovor na postavljena pitanja (vidi Bosman, paragraf 61, i Bacardi-Martini i Cellier des Dauphins, paragraf 43). 34. U ovom sluaju, pitanja upuena od strane nacionalnog suda ne pripadaju niti jednoj niti drugoj situaciji navedenoj u sudskoj praksi prema prethodnom paragrafu. 35. Tubom koju je podnio, Schmidberger trai odtetu od Republike Austrije za tetu koju je nanijelo navodno krenje prava Zajednice, a sastoji se od injenice da austrijske vlasti nisu zabranile demonstracije zbog kojih je autocesta Brenner zatvorena za sav promet u trajanju od gotovo 30 sati. 36. Iz toga slijedi da je zahtjev za tumaenjem prava Zajednice podnesen od strane nacionalnog suda neprijeporno nastao u kontekstu istinskog spora izmeu stranaka u glavnom postupku te se prema tome ne moe smatrati hipotetikim. 37. Nadalje, oito je iz naloga za upuivanjem zahtjeva da je nacionalni sud naveo precizno i iscrpno razloge zato smatra potrebnim za rjeenje spora uputiti Sudu razliita pitanja o tumaenju prava Zajednice ukljuujui osobito ona koja se odnose na faktore koje treba uzeti u obzir kada se prikupljaju dokazi o teti koju je navodno pretrpio Schmidberger. 38. Nadalje, slijedi iz primjedbi koje su drave lanice podnijele kao odgovor na zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju, kao i Komisija u skladu s lankom 23 Statuta

227 Europskog suda da su im informacije tog reda omoguile da utvrde svoj stav o svim pitanjima koja su postavljena Sudu. 39 Jasno je iz drugog paragrafa lanka 234 EZ da nacionalni sud treba odluiti u kojoj fazi postupka treba uputiti zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju Europskom sudu (vidi Joined Cases 36/80 i 71/80 Irish Creamery Milk Suppliers Association and Others (1981) ECR 735, paragraf 5, i Case C-236/98 JmO (2000) ECR I-2189, paragraf 30). 40 Jednako se tako ne moe porei da je sud koji je podnio zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju definirao prema svim pravnim standardima injenini i pravni kontekst zahtjeva za tumaenjem prava EZ i da je pruio Sudu sve potrebne informacije koje mu omoguavaju da korisno odgovori na taj zahtjev. 41 Nadalje, logino je da sud koji je uputio zahtjev trai od Suda, ponajprije, da utvrdi koji se tipovi odtete mogu uzeti u obzir u svrhu utvrivanja odgovornosti drava lanica za krenje prava Zajednice te da trai objanjenje pitanja ukljuuje li kompenzacija odtetu samo za tetu koja je faktiki pretrpljena ili takoer i za gubitak dobiti utemeljen na openitim procjenama, te treba li i u kojoj mjeri rtva nastojati izbjei ili ublaiti gubitak, - prije nego to nacionalni sud presudi na temelju specifinih dokaza koje Europski sud smatra relevantnima za procjenu tete koju je Schmidberger faktiki pretrpio. 42 Na kraju, u kontekstu tube za utvrivanje odgovornosti drave lanice, sud koji upuuje zahtjev postavlja pitanje Europskom sudu ne samo o zahtjevu da postoji teta i oblicima koje moe imati te detaljnim pravilima o dokazivanju u tom pogledu, nego smatra potrebnim postaviti nekoliko pitanja o drugim zahtjevima koje treba zadovoljiti kada se postavlja traenje utemeljeno na takvoj odgovornosti, te osobito trai odgovor na pitanje znai li dranje relevantnih nacionalnih vlasti u glavnom sluaju krenje prava Zajednice i je li to krenje takvo da navodnoj rtvi daje pravo na odtetu. 43 U svjetlu ranije reenoga, ne moe se tvrditi da u pogledu glavnog postupka Sud mora donijeti odluku o pitanju koje je hipotetiko ili irelevantno za presudu koju nacionalni sud mora donijeti. 44 Naprotiv, iz ovih razmatranja slijedi da pitanja koja je uputio taj sud odgovaraju objektivnoj potrebi u svrhu rjeavanja spora koji je u tijeku, na kraju kojega mora donijeti presudu uzimajui u obzir odluku Europskog suda i informacije iznesene u toj odluci, osobito u nalogu za upuivanjem zahtjeva, te moe korisno odgovoriti na ta pitanja. 45 Slijedom navedenog, zahtjev za donoenjem odluke o prethodnom pitanju koji je uputio Oberlandesgericht Innsbruck se prihvaa. Pitanja upuena za prethodnu odluku. 46 Treba primijetiti na poetku da pitanja koja postavlja nacionalni sud iznose dva razliita, ali povezana problema. 47 Prvo, Sud treba odluiti je li injenica da je autocesta Brenner bila zatvorena za sav promet gotovo 30 sati bez prekida u okolnostima poput onih u glavnom postupku, dovoljna da se smatra ograniavanjem slobodnog kretanja robe te se time treba smatrati krenjem prava Zajednice. Drugo, pitanja se specifino odnose na okolnosti u kojima se moe utvrditi odgovornost zemlje lanice s obzirom na tetu poinjenu pojedincima uslijed krenja prava Zajednice.

228 48 to se tie drugog pitanja, nacionalni sud trai posebno objanjenje je li, i ako jest, u kojoj mjeri, pod okolnostma poput onih u navedenom sluaju, krenje prava Zajednice ukoliko se utvrdi dovoljno oigledno i ozbiljno da se drava lanica pozove na odgovornost. Takoer postavlja pitanje Sudu o prirodi i dokazima za tetu koju treba nadoknaditi. 49 Budui da, logino, drugi niz pitanja treba prouiti samo ako je odgovor na prvo pitanje, kako je definirano u prvoj reenici paragrafa 47 sadanje presude, pozitivan, Sud najprije mora donijeti odluku o razliitim tokama vezanim uz taj problem, to je u biti predmet prvog i etvrtog pitanja. 50 U svjetlu dokaza prema dokumentaciji glavnog sluaja koji je poslao sud, te pisanih i usmenih primjedbi predoenih Europskom sudu, ta se pitanja moraju razumjeti kao nastojanje da se odredi moe li se injenica da vlasti u dravi lanici nisu zabranile demonstracije iji je prvenstveni cilj zatita okolia to je dovelo do potpunog zatvaranja vane tranzitne prometnice, kao to je to autocesta Brenner, u trajanju od gotovo 30 sati bez prekida, kvalificirati kao neopravdano ogranienje slobodnog kretanja robe, to je temeljno naelo izneseno u lancima 30 i 34 Ugovora zajedno s lankom 5 istoga, ukoliko je potrebno. Postoji li ogranienje slobodnog kretanja robe. 51 Treba rei na poetku da je slobodno kretanje robe jedno od temeljnih naela Zajednice. 52. Tako, lanak 3 Ugovora EZ (sada, poslije amandmana, lanak 3 EZ), ukljuen u prvi dio pod naslovom Naela navodi u pod-paragrafu (c) da u svrhu utvrenu lankom 2 Ugovora aktivnosti Zajednice moraju ukljuivati unutarnje trite, to znai ukidanje prepreka inter alia slobodnom kretanju roba izmeu drava lanica. 53 Drugi paragraf lanka 7a Ugovora EZ (sada, poslije amandmana, lanak 14 EZ) navodi da unutarnje trite treba ukljuivati podruje bez unutarnjih granica gdje je slobodno kretanje roba osigurano u skladu s odredbama Ugovora. 54 To je temeljno naelo provedeno prvenstveno prema lancima 30 i 34 Ugovora. 55 Posebno, lanak 30 navodi da se koliinska ogranienja na uvoz i sve mjere koje imaju istovrstan uinak meu dravama lanicama zabranjuju. Jednako, lanak 34 zabranjuje koliinska ogranienja izvoza i sve mjere koje imaju istovrsni uinak meu dravama lanicama. 56. Poevi od presude u Sluaju 8/74 Dassonville (1974) ECR 837, paragraf 5), dobro je utvrena sudska praksa da se te odredbe, smjetene u kontekst, moraju razumjeti sa svrhom uklanjanja svih prepreka, izravnih ili neizravnih, stvarnih ili potencijalnih, protoku trgovine unutar Zajednice (vidi, u tom pogledu, Case C-265/95 Komisija protiv Francuske (1997) ECR I-6959, paragraf 29). 57 Na taj nain Sud je smatrao da, kao neophodni instrument za realizaciju trita bez unutranjih granica, lanak 30 ne zabranjuje samo dravne mjere koje same po sebi stvaraju ogranienja trgovine izmeu drava lanica, nego takoer i na situaciju kada drava lanica ne prihvati mjere potrebne da bi se uklonile prepreke slobodnom kretanju robe koje nije uzrokovala sama drava (gore navedeno: Komisija protiv Francuske, paragraf 30).

229 58 injenica da drava lanica nije poduzela nita, ili nije poduzela odgovarajue mjere da sprijei postavljanje prepreka slobodnom kretanju robe koje su nastrale osobito djelovanjem privatnih osoba na njezinu teritoriju usmjerenih protiv proizvoda iz drugih drava lanica smatra se jednakom preprekom trgovini unutar Zajednice kao i pozitivno djelovanje (gore navedeno: Komisije protiv Francuske, paragraf 31). 59 U skladu s time, lanci 30 i 34 Ugovora zahtijevaju ne samo da se drave lanice suzdre donoenja mjera ili ponaanja koje bi moglo biti prepreka trgovini, nego takoer zajedno s lankom 5 Ugovora, da poduzmu sve potrebne i odgovarajue mjere da osiguraju da se temeljna sloboda potuje na njihovu teritoriju (gore navedeno: Komisija protiv Francuske, paragraf 32). lanak 5 Ugovora zahtijeva da drave lanice poduzmu sve odgovarajue mjere, bilo ope ili posebne, da osiguraju izvrenje obveza koje proizlaze iz Ugovora i suzdre se od bilo kakvih mjera koje mogu ugroziti postizanje ciljeva tog Ugovora. 60 Imajui u vidu temeljnu ulogu dodijeljenu slobodnom kretanju robe u sustavu Zajednice, osobito za dobro funkcioniranje unutranjeg trita, obveza svake drave lanice da osigura slobodno kretanje proizvoda na svom teritoriju poduzimanjem potrebnih i odgovarajuih mjera kako bi se sprijeilo bilo kakvo ogranienje uslijed djelovanja pojedinaca primjenjuje se bez potrebe razlikovanja meu sluajevima gdje takvo djelovanje utjee na protok uvoza ili izvoza i onih koje se odnose samo na tranzitni prijevoz robe. 61 Paragraf 53 presude u gore navedenom sluaju Komisija protiv Francuske pokazuje da je sluaj koji je doveo do presude bio povezan ne samo s uvozom nego i tranzitom kroz Francusku proizvoda iz drugih drava lanica. 62 Slijedi da u situaciji kao to je ona u glavnom postupku, gdje su nadlene nacionalne vlasti suoene s ogranienjem djelotvornog provoenja temeljne slobode Ugovora, kao to je slobodno kretanje robe, do kojega moe doi djelovanjem pojedinaca, moraju poduzeti odgovarajue korake kako bi osigurale tu slobodu u odreenoj dravi lanici ak i, kao to je sluaj u glavnoj raspravi, ta roba samo prolazi kroz Austriju na putu u Italiju ili Njemaku. 63 Treba dodati da je obveza drava lanica tim vanija kada se odnosi na veliku tranzitnu prometnicu kao to je autocesta Brenner, koja je jedna od glavnih kopnenih poveznica za trgovinu izmeu sjeverne Europe i sjeverne Italije. 64 U svjetlu onoga to je reeno, injenica da nadlene vlasti drave lanice nisu zabranile demonstracije koje su dovele do potpunog zatvaranja vane tranzitne prometnice kao to je autocesta Brenner gotovo na 30 sati moe ograniiti trgovinu robom unutar Zajednice i mora se stoga smatrati mjerom s uinkom jednakim kvantitativnom ogranienju koje je, u naelu, inkompatibilno s obvezama prema pravu Zajednice koje proizlaze iz lanaka 30 i 34 Ugovora, zajedno s lankom 5 istoga, osim ako se nedonoenje zabrane moe objektivno opravdati. Moe li se ogranienje opravdati 65 U kontekstu etvrtog pitanja, sud koji ga je uputio zahtjev eli znati je li svrha demonstracija od 12. i 13. lipnja 1998 tijekom kojih su demonstranti nastojali privui pozornost na prijetnju okoliu i javnom zdravlju uslijed stalnog poveanja kretanja vozila s tekim teretom na autocesti Brenner i nagovoriti nadlene vlasti da pojaaju mjere da se taj promet smanji kao i zagaivanje do kojega uslijed toga dolazi na vrlo osjetljivom

230 podruju Alpa takva da onemoguava izvrenje obveza prema pravu Zajednice koje se odnosi na slobodno kretanje robe. 66. No, ak i ako zatita okolia i javnog zdravlja, osobito na tom podruju, moe pod odreenim uvjetima biti opravdani cilj u javnom interesu koji moe opravdati ogranienje temeljnih sloboda zajamenih Ugovorom, ukljuujui slobodno kretanje roba, treba primijetiti, kao to je Nezavisni odvjetnik naglasio u paragrafu 54 svog Miljenja, da specifini ciljevi demonstracija nisu bitni u sudskom postupku poput onoga koji je pokrenuo Schmidberger, u kojemu se nastoji utvrditi odgovornost drave lanice u pogledu navodnog krenjaprava Zajednice, budui da se ta odgovornost izvodi iz injenice da nacionalne vlasti nisu sprijeile postavljanje prepreke prometu na autocesti Brenner. 67 Doista, u svrhu utvrivanja uvjeta pod kojima drava lanica moe biti odgovorna i osobito s obzirom na pitanje je li prekrila pravo Zajednice, mora se uzeti u obzir samo djelovanje ili nedjelovanje koje se toj dravi lanici moe pripisati. 68 U sadanjem sluaju, treba uzeti u obzir samo cilj koji su imale nacionalne vlasti pri donoenju implicitne odluke da odobre ili da ne zabrane demonstracije o kojima se radi. 69 Oito je iz spisa u glavnom sluaju da su austrijske vlasti djelovale u skladu s potivanjem temeljnih prava demonstranata na slobodu izraavanja i slobodu okupljanja koje jami Europska konvencija o ljudskim pravima i austrijski ustav. 70 U nalogu za upuivanje zahtjeva za donoenjem odluke o prethodnom pitanju, nacionalni sud takoer postavlja pitanje ima li naelo slobodnog kretanja robe koje jami Ugovor veu vanost od tih temeljnih prava. 71. Prema utvrenoj sudskoj praksi, temeljna prava ine sastavni dio opih naela prava ije potivanje osigurava Sud. U tu svrhu Sud se inspirira ustavnim tradicijama zajednikim dravama lanicama i uputama koje daju meunarodni ugovori za zatitu ljudskih prava u kojima su drave lanice suraivale i ije su potpisnice. Europski sud za ljudska prava ima u tom pogledu posebnu vanost (vidi, inter alia, Case C-260/89 ERT (1991) ECR I-2925, paragraf 41; Case C-274/99 P Connolly protiv Komisije (2001) ECR I-1611, paragraf 37, i Case C-94/00 Roquette Freres (2002) ECR I-9011, paragraf 25). 72 Naela uspostavljena tom sudskom praksom ponovo su afirmirana u preambuli Jedinstvenog europskog akta i kasnije u lanku F.2 Ugovora o Europskoj Uniji (Bosman, gore navedeno, paragraf 79). Prema toj odredbi, 'Unija mora potovati temeljna prava, koja su zajamena Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisanom u Rimu 4. studenog 1950. i kako ona proizlaze iz ustavnih tradicija zajednikih dravama lanicama, kao opa naela prava EZ.' 73 Slijedi da su mjere koje su inkompatibilne s potivanjem ljudskih prava neprihvatljive u Zajednici (vidi, inter alia, ERT, gore citirano, paragraf 41, i Case C-299/95 Kremzow (1997) ECR I-2629, paragraf 14). 74 Tako, budui da Zajednica i drave lanice moraju potivati temeljna prava, zatita tih prava je opravdani interes koji, u naelu, opravdava ogranienje obveza koje propisuje pravo Zajednice, ak i u sluaju temeljne slobode koju jami Ugovor kao to je slobodno kretanje robe. 75 Ustaljena je sudska praksa da u sluajevima gdje, kao u glavnom postupku, nacionalna situacija ulazi u podruje prava Zajednice i Sudu se upuuje zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju, Sud mora pruiti nacionalnim sudovima sve kriterije tumaenja potrebne za utvrivanje je li ta situacija kompatibilna s temeljnim pravima ije potivanje

231 Sud osigurava i koje proizlaze osobito iz Europske konvencije o ljudskim pravima (vidi u tom smislu inter alia Sluaj 12/86 Demirel (1987) ECR 3719, paragraf 28). 76 U sadanjem sluaju, nacionalne su se vlasti rukovodile potrebom potivanja temeljnih prava koja jame kako Europski sud za ljudska prava tako i Ustav drave lanice u odluci da se dopusti ograniavanje jedne od temeljnih sloboda utvrenih Ugovorom. 77 Sluaj tako postavlja pitanje potrebe pomirivanja zahtjeva za zatitom temeljnih prava Zajednice s onima za zatitom temeljne slobode utemeljene u Ugovoru, i pitanje opsega slobode izraavanja i slobode okupljanja koje jame lanci 10 i 11 Europske konvencije o ljudskim pravima, te slobodnog kretanja robe, gdje je ova prva posluila kao opravdanje za ograniavanje druge. 78 Prvo, dok je slobodno kretanje robe jedno od temeljnih naela Ugovora, ono se pod odreenim okolnostima moe ograniiti zbog razloga navedenih u lanku 36 Ugovora, ili zbog zahtjeva vezanih uz javni interes, u skladu s dosljednom sudskom praksom Europskog suda poevi od presude u Case 120/78 Rewe-Zentral ('Cassis de Dijon') (1979) ECR 649. 79 Drugo, dok su temeljna prava o kojima je rije u glavnom postupku jasno priznata u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i ine temeljne stupove demokratskog drutva, ipak slijedi iz teksta paragrafa 2 lanaka 10 i 11 Konvencije da su i sloboda izraavanja i sloboda okupljanja takoer podlone nekim ogranienjima koja se mogu opravdati ciljevima u javnom interesu, ukoliko su odstupanja u skladu sa zakonom, ukoliko su motivirana jednim ili vie opravdanih ciljeva prema tim odredbama i kao takva potrebna u demokratskom drutvu, tako da su opravdana velikom drutvenom potrebom i u skladu su s opravdanim ciljem koji se eli postii (vidi u tom smislu CaseC-368/95 Familiapress (1997) ECR I-3689, paragraf 26, Case C-60/00 Carpenter (2002) ECR I-6279, paragraf 42 i Europski sud za ljudska prava, Steel i Drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23 rujna 1998, Izvijea o presudama i odlukama 1998-VII, &101). 80 Tako, za razliku od drugih temeljnih prava utvrenih u Konvenciji, kao to su pravo na ivot ili zabrana muenja i neljudskog i poniavajueg postupanja ili kazne, za koje ne postoje ogranienja, niti sloboda izraavanja niti sloboda okupljanja koju jami Europska konvencija o ljudskim pravima nisu apsolutne nego se trebaju promatrati u odnosu prema drutvenoj namjeni. Slijedom toga, provoenje tih prava moe se ograniiti, pod uvjetom da ogranienja odgovaraju ciljevima od opeg interesa i ne znae, uzimajui u obzir cilj ogranienja, nesrazmjerno i neprihvatljivo naruavanje koje bi dovelo u pitanje samu bit zajamenih prava (vidi u tom smislu Case C-62/90 Komisija protiv Njemake (1992) ECR I-2575, paragraf 23, i Case C-404/92 PX protiv Komisije (1994) ECR I-4737, paragraf 18). 81 Pod tim okolnostima, treba odmjeriti interese uzimajui u obzir sve okolnosti sluaja kako bi se odredila pravina ravnotea izmeu tih interesa. 82. Nadlene vlasti imaju u tom pogledu iroku marginu prosudbe. Ipak, treba utvrditi jesu li ogranienja postavljena na trgovinu unutar Zajednice proporcionalna u svjetlu opravdanog cilja, naime, u ovom sluaju, zatite temeljnih prava. 83 to se tie glavnog sluaja, treba naglasiti na poetku da se okolnosti koje ga karakteriziraju jasno razlikuju od onih koje su dovele do presude u gore navedenom sluaju Komisija protiv Francuske, kojega Schmidberger navodi kao presedan u tubi protiv Austrije.

232 84 Usporedbom s injenicama na koje upuuje Sud u paragrafima 38 do 53 u presudi u gore navedenom sluaju Komisija protiv Francuske, treba primijetiti, prvo: da su se demonstracije u pitanju u glavnom postupku odrale poslije zahtjeva za autorizacijom koji je podnesen na temelju nacionalnog prava i nakon to su nadlene vlasti odluile da ih ne zabrane. 85 Drugo, zbog prisutnosti demonstranata na autocesti Brenner, cestovni je promet bio zaprijeen na jednoj prometnici, jednom prilikom i u trajanju od gotovo 30 sati. Nadalje, zapreka slobodnom kretanju robe do koje je dolo zbog demonstracija bila je ograniena u usporedbi s zemljopsinim opsegom i teinom prekida u sluaju koji je doveo do presude u navedenom sluaju Komisija protiv Francuske. 86 Tree, nije sporno da su tim demonstracijama graani iskazivali svoja temeljna prava iskazujui javno miljenje koje smatraju vanim za drutvo; nije sporno niti da svrha tih javnih demonstracija nije bila ograniiti trgovinu robom odreenog tipa niti iz odreenog izvora. Za razliku od toga, u sluaju Komisija protiv Francuske, cilj demonstranata bio je spreavanje kretanja odreenih proizvoda podrijetlom iz drava lanica izvan Francuske Republike, ne samo spreavanjem transporta robe u pitanju, nego takoer i unitavanjem te robe u tranzitu u ili kroz Francusku, ak i kad je ve bila izloena u duanima drava lanica. 87 etvrto, u ovom sluaju nadlene su vlasti poduzele razliite administrativne mjere kako bi se koliko god je to mogue ograniio prekid cestovnog prometa. Te su vlasti, ukljuujui policiju, kao i organizatori demonstracija i razliite vozake organizacije suraivali kako bi se osiguralo da demonstracije mirno prou. Dosta prije datuma kada su najavljene demonstracije, pokrenuta je kampanja obavjetavanja u medijima i vozakim organizacijama u Austriji i susjednim zemljama, i odreene su razliite alternativne prometnice, tako da su ekonomski operateri na vrijeme obavijeteni o ogranienjima prometa na datum i na mjestu predloenih demonstracija te su mogli na vrijeme poduzeti korake da zaobiu ta ogranienja. Nadalje, sigurnosne mjere su poduzete na mjestu demonstracija. 88 Nadalje, nije sporno da izolirani incident u pitanju nije doveo do ope klime nesigurnosti koja bi nepovoljno djelovala na trgovinu unutar Zajednice u cjelini, za razliku od ozbiljnih i ponavljanih naruavanja javnog reda u sluaju navedene presude Komisije protiv Francuske. 89 Na kraju, s obzirom na druge mogunosti koje je Schmidberger predvidio s obzirom na demonstracije, uzimajui iroku marginu diskrecije drava lanica pod okolnostima poput onih u ovom sluaju, nadlene nacionalne vlasti imale su pravo smatrati da bi zabrana demonstracija mogla biti neprihvatljivo naruavanje temeljnih prava demonstranata na okupljanje i mirno izraavanje miljenja u javnosti. 90 Propisivanje stroih uvjeta u pogledu mjesta na primjer, pokraj autoceste Brenner i trajanja ogranieno na samo nekoliko sati za demonstracije o kojima je rije moglo se shvatiti kao pretjerano ogranienje kojim bi se akcija liila bitnog dijela svog opsega. Dok nadlene nacionalne vlasti moraju nastojati ograniiti u to veoj mjeri neizbjene uinke demonstracija na javnoj autocesti na slobodno kretanje, moraju taj interes takoer uskladiti s interesom demonstranata koji ele privui pozornost javnosti za svoje ciljeve. 91 Akcije tog tipa obino donose smetnje ne-sudionicima, osobito u pogledu slobode kretanja, no smetnje se u naelu mogu tolerirati ako je cilj u osnovi javno i zakonito izraavanje miljenja.

233 92 U tom pogledu, Republika Austrija smatra, bez kontradikcija u tom pogledu, da su sva druga rjeenja mogla izazvati reakcije koje bi bilo teko kontrolirati i koje bi mogle uzrokovati mnogo tee naruavanje trgovine unutar Zajednice kao i javnog mira, kao to su nezakonite demonstracije, sukobi izmeu simpatizera i protivnika skupine koja je organizirala demonstracije ili nasilja od strane demonstranata koji bi smatrali da se kre njihova temeljna prava. Prema tome, nacionalne su vlasti imale pravo, uzimajui u obzir iroka diskreciona prava koja imaju, smatrati da se zakonski cilj ne bi mogao postii u ovom sluaju mjerama koje bi manje ograniavale trgovinu unutar Zajednice. 94 U svjetlu ovih razmatranja, odgovor na prvo i etvrto pitanje mora biti da je injenica da vlasti drave lanice nisu zabranile demonstracije pod okolnostima kao to su u glavnom sluaju nije u suprotnosti s lancima 30 i 34 Ugovora, te lanka 5 istoga. Uvjeti za odgovornost drave lanice. 95 Iz odgovora na prvo i etvrto pitanje slijedi da, s obzirom na sve okolnosti sluaja kao to je ovaj, nadlene nacionalne vlasti nisu prekrile pravo Zajednice za to bi trebale odgovarati. 96 Pod tim okolnostima, nema potrebe za donoenjem odluke o drugim upuenim pitanjima koja se odnose na uvjete potrebne da se drava lanica smatra odgovornom za tetu nanesenu pojedincima krenjem prava EZ. Odluka o trokovima Trokovi 97 Trokovi kojima su se izloile vlade Austrije, Grke, Italije, Nizozemske i Finske, te Komisije, su nepovratni. Budui da je ovaj sudski postupak za stranke u glavnom sudskom postupku jedna faza u postupku pred nacionalnim sudom, odluka o trokovima preputa se tom sudu. Operativni dio NA TEMELJU TOGA, Sud KAO ODGOVOR NA PITANJA koja je uputio Oberlandesgericht Innsbruck nalogom od 1 veljae 2000, donosi odluku da: injenica da vlasti drave lanice nisu zabranile demonstracije u okolnostima kao to su u navedenom sluaju nije u suprotnosti sa lancima 30 i 34 Ugovora EZ (sada, poslije amandmana, lanaka 28 i 29 Ugovora ) zajedno s lankom 5 Ugovora EZ (sada lanak 10 EZ).

234

Predmet C-36/02 Omega [2004] ECR I-9609 Predmet Omega, kao i Schmidberger, predstavlja primjer sudske prakse Europskog suda vezane uz sukob temeljnih trinih sloboda i temeljnih prava. Iz predmeta se vidi da standardi zatite temeljnih prava koje e Europski sud uzimati u obzir ne moraju biti jednaki u svim dravama lanicama, pod uvjetom da nacionalna mjera koja ide za zatitom takvog temeljnog prava prolazi na testu proporcionalnosti. Tekst presude: 1. Ovaj zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju odnosi se na interpretaciju l. 49 do 55 Ugovora o EZ o slobodi pruanja usluga, te lanaka 28 do 30 o slobodi kretanja roba. 2. Pitanje koje je Europskom sudu uputio Savezni upravni sud Njemake postavljeno je u albenom postupku pokrenutom zbog pogrene primjene prava pred tim sudom. albu je uputilo poduzee Omega Spielhallen- und Automatenaufstellungs-GmbH (Omega) osporavajui sukladnost zabrane koju je 14. rujna 1994. prihvatila policijska uprava Bonn, s pravom Zajednice. injenice, glavni postupak i upueno pitanje 3. Omega, njemako poduzee, od 1. kolovoza 1994. vodi poslovanje instalacije poznate pod imenom "laserdrome", koja se redovito koristi za vjebanje laserskog sporta u Bonnu (Njemaka). Instalacija se koristi i nakon 14. rujna 1994., nakon to je 18. studenoga 1994. Omega, od Upravnog suda u Klnu, pribavila dozvolu za nastavak rada na privremenoj osnovi. Oprema koju Omega koristi u svom prostoru, a koja ukljuuje lasersko automatsko oruje s ciljnikom i senzore koji se privruju u hodnicima gdje se vjeba pucanja izvodi, ili na jakne koje nose igrai, izvorno je nastala kao djeja igraka koju je bilo mogue kupiti na slobodnom tritu. Ta se oprema pokazala tehniki neprikladnom te se Omega, neodreenog dana nakon 2. prosinca 1994., obratila britanskom poduzeu Pulsar International Ltd. (koji je naknadno postao Pulsar Advanced Games Systems Ltd., dalje u tekstu Pulsar). Ugovor o franizi s pulsarom zakljuen je tek 29. svibnja 1997. 4. ak i prije javnog otvaranja Laserdromea, dio graanstva izraavao je svoje protivljenje projektu. Poetkom 1994., bonska policija naredila je Omegi da pribavi precizni opis naina kako se igra koja bi se prireivala u Laserdromeu izvodila, te je pismom od 22. veljae 1994. upozorila o svojoj namjeri da igru zabrani u sluaju da bi igrom bilo mogue simulirati ubijanje ljudi. Omega je odgovorila 18. oujka 1994. godine da igra ukljuuje tek gaanje senzora koji su instalirani u hodnicima poligona. 5. Primjetivi da je cilj igre koja se igra u Laserdromeu takoer i pogaanje senzora smjetenih na jaknama igraa, bonska policija prihvatila je 14. rujna 1994. naredbu protiv Omege, zabranjujui joj organizirati ili doputati, u svom poslovnom prostoru, izvoenje igara iji je cilj pucanje na ljudske mete koritenjem laserske zrake ili drugih tehnikih sredstava (npr. infracirvenih), pri emu bi se pucnjevi koji pogaaju metu registrirali, simulirajui ubijanje ljudi. Za krenje zabrane zaprijeena je kazna od DEM 10.000, za svaku odigranu igru suprotnu naredbi.

235 6. Ta je naredba donesena temeljem ovlasti koju policiji daje l. 14(1) Zakona Sjevernog Porajnja-Zapadne Falake o policiji (njem. Ordnungsbehrdengesetz Nordrhein Westfalen, op. prev.), koji propisuje: Policijske vlasti mogu u pojedinanim sluajevima poduzmati mjere nune za otklanjanje rizika javnom redu ili sigurnosti. 7. Temeljem zabrane od 14. rujna 1994., igre koje su se izvodile u poslovnom prostoru Omege predstavljale su prijetnju javnom redu, budui da su akti simuliranog homicida i trivijalizacija nasilja koja iz toga proizlazi suprotni temeljnim vrijednostima koje prevladavaju u javnom mnijenju. 8. Regionalna uprava Kln odbacila je prigovor Omege protiv navedene zabrane 6. studenoga 1995. Presudom od 3. rujna 1998., Upravni sud Kln odbacio je tubu koja je uslijedila. albu Omege odbacio je i Vii upravni sud Sjevernog Porajnja Zapadne Falake 27. rujna 2000. 9. Omega je podnijela albu zbog pogrene primjene prava Saveznom upravnom sudu. U prilog albi istie, izmeu brojnih drugih navoda, da osporavana zabrana kri pravo Zajednice, posebice, slobodu pruanja usluga zajamenu lankom 49 UEZ, budui da se u Laserdromeu morala koristiti oprema i tehnologija koju pribavlja britansko poduzee Pulsar. 10. Savezni upravni sud zauzima shvaanje da temeljem nacionalnog prava alba Omege mora biti odbijena. Meutim, sud nije siguran je li taj rezultat sukladan s pravom Zajednice, posebice s lancima 49 do 55 UEZ o slobodi pruanja usluga i s lancima 28 do 30 Ugovora o EZ o slobodi kretanja roba. 11. Kako navodi Savezni upravni sud, Vii upravni sud ispravno je zakljuio da komercijalna eksploatacija igre ubijanja u Omeginom Laserdromeu predstavlja povredu ljudskog dostojanstva, koncepta koji jami prva reenica Paragrafa 1(1) Njemakog Ustava. 12. Savezni upravni sud istie da je ljudsko dostojanstvo ustavno naelo koje se moe povrijediti bilo poniavajuim postupanjem prema protivniku, o emu se ovdje ne radi, bilo poticanjem ili ohrabrvanjem igraa na stav koji odrie svakoj osobi temeljno pravo koje treba priznati i potivati, u konkretnom sluaju, simulacijom fiktivnih akata nasilja u svrhu igre. Sud istie da takvo kardinalno ustavno naelo poput ljudskog dostojanstva ne smije ustuknuti u kontekstu zabave, te da, prema nacionalnom pravu, temeljna prava na koja se poziva Omega, ne mogu promijeniti takvu ocjenu. 13. to se tie primjene prava Zajednice, Savezni upravni sud smatra da sporna zabrana kri slobodu pruanja usluga zajamenu l. 49. UEZ. Omega je sklopila ugovor o franizi s britanskim poduzeem koje je sprijeeno pruati usluge njemakim strankama, dok istovremeno prua sline usluge u dravi lanici u kojoj je osnovano. Moglo bi se takoer raditi i o povredi slobode kretanja roba zajamene lancima 28 do 30 UEZ, u mjeri u kojoj Omega namjerava stei robu u Ujedinjenom Kraljevstvu, te ih kasnije koristiti za opremanje Laserdromea, posebice, naprave za lasersko ciljanje. 14. Nacionalni sud smatra da postupak u glavnoj stvari daje mogunost da se detaljnije odrede uvjeti koje pravo Zajednice propisuje za ograniavanje odreene kategorije usluga, ili na uvoz odreenih roba. Istie da, temeljem prakse Europskog suda, prepreke slobodi pruanja usluga koje proizlaze iz nacionalnih mjera koje se primjenjuju bez diskriminacije, mogu biti

236 doputene samo ako su te mjere opravdane vanim razlozima javnog interesa, te takve da jame postizanje namjeravane svrhe, te ne idu izvan onoga to je nuno da tu svrhu ostvare. Za procjenjivanje potrebe za takvim mjerama kao i za procjenu njihove proporcionalnosti nije bitno je li neka druga drava lanica poduzela drugaije zatitne mjere (predmet C-124/97 Lr and Others [1999] ECR I-6067, paragrafi 31, 35 i 36; predmet C-67/98 Zenatti [1999] ECR I-7289, paragrafi 29, 33 i 34). 15. Nacionalni sud pita, je li, u svjetlu odluke u predmetu C-275/92 Schindler [1994] ECR I1039, postojanje zajednikog pravnog koncepta u svim dravama lanicama preduvjet da bi jedna od drava lanica mogla ograniiti po vlastitoj diskrecionoj ocjeni, odreenu kategoriju roba ili usluga koji su zatieni Ugovorom o EZ. Ako odluku u predmetu Schindler treba interpretirati na taj nain, moglo bi se pokazati tekim potvrditi osporavanu zabranu, ako se ne bi mogao dokazati zajedniki pravni koncept drava lanica u pogledu procjene igara za zabavu koje simuliraju ubijanje. 16. Sud navodi da odluke Lr i Zenatti , donesene nakon odluke u predmetu Schindler, mogu stvoriti dojam da Europski sud vie ne stoji vrsto na stajalitu da je uvjet za ogranienje slobode pruanja usluga postojanje zajednikog pravnog koncepta u dravama lanicama. Ako je to sluaj, istie, pravo Zajednice vie ne bi spreavalo potvrdu zabrane. Zbog fundamentalne vanosti naela ljudskog dostojanstva, u pravu Zajednice i njemakom pravu, nema potrebe ocjenjivati proporcionalnost nacionalne mjere koja ograniava slobodu pruanja usluga. 17. U tim okolnostima Savezni upravni sud odluio je zastati s postupkom i uputiti Europskom sudu slijedee prethodno pitanje: Je li sukladno odredbama Ugovora o EZ o slobodi pruanja usluga i odredbama o slobodi kretanja roba, nacionalnim pravom zabraniti odreenu komercijalnu djelatnost u ovom sluaju voenje tzv. Laserdromea, to ukljuuje simuliranje ubojstva stoga to kri vrijednosti zajamene ustavom? Doputenost upuenog pitanja 18. Policijske vlasti Bonna sumnjaju u doputenost upuenog pitanja, preciznije, u primjenjivost prava Zajednice na temeljne slobode u ovom sporu. Prema njihovom gleditu, zabrana od 14. rujna 1994. nije utjecala ni na kakve operacije prekogranine naravi i stoga nije mogla ograniiti temeljne slobode koje jami Ugovor. Prigovaraju da, na dan kada je naredba prihvaena, instalacija koju je Pulsar ponudio Omegi nije jo bila isporuena, a nikakav ugovor o franizi nije nalagao Omegi da prihvati varijantu igre na koju se naredba odnosi. 19. Treba, ipak, podsjetiti, da prema dobro utvrenoj sudskoj praksi, jedino nacionalni sudovi koji rjeavaju spor, koji moraju snositi odgovornost za sudske odluke koje donose, mogu odrediti, u svjetlu posebnosti svakog pojedinog sluaja, kako potrebu da se prethodno pitanje uputi kako bi mogli donijeti presudu, tako i bitnost pitanja koja upuuju sudu. Slijedom toga, kada pitanje koje se upuuje ukljuuje interpretaciju prava Zajednice, Sud, u naelu, mora donijeti odluku (vidi, inter alia, predmet C-379/98 PreussenElektra [2001] ECR I-2099, paragraf 38; predmet C-390/99 Canal Satlite Digital [2002] ECR I-607, paragraf 18; predmet C-373/00 Adolf Truley [2003] ECR I-1931, paragraf 21; predmet C-18/01 Korhonen and

237 Others [2003] ECR I-5321, paragraf 19; predmet C-476/01 Kapper [2004] ECR I-0000, paragraf 24). 20. tovie, iz navedene sudske prakse takoer slijedi da Sud moe odbiti donoenje odluke o prethodnom pitanju koje mu je uputio nacionalni sud samo kada je potpuno razvidno da interpretacija prava Zajednice koja se trai nema nikakve veze sa stvarnim injenicama u glavnom sporu, ili njegovom svrhom, kada je problem hipotetski, ili kada Sud pred sobom nema injenino i pravno gradivo koje je nuno da bi mogao dati koristan odgovor na pitanja koja su mu upuena (vidi PreussenElektra, paragraf 39; Canal Satlite Digital , paragraf 19; Adolf Truley, paragraf 22; Kapper, paragraf 25). 21. To ovdje nije sluaj. ak kada bi dokumenti dostavljeni Sudu dokazivali da, u vrijeme kada je naredba donesena, 14. rujna 1994. godine, Omega nije formalno zakljuila ugovor o nabavi ili ugovor o franizi s poduzeem osnovanim u Ujedinjenom Kraljevstvu, dovoljno je primijetiti da, imajui u vidu narav i sadraj naredbe koji su okrenuti budunosti, naredba moe ograniiti budui razvoj ugovornih odnosa izmeu stranaka. Stoga, pitanje koje postavlja sud koji upuuje pitanje, koje se tie interpretacije odredaba Ugovora koje jame slobodu pruanja usluga i slobodu kretanja roba, nije razvidno nepovezano sa stvarnim injenicama u glavnoj stvari ili s njenom svrhom. 22. Stoga je pitanje koje je uputio Savezni upravni sud doputeno. Upueno pitanje 23. Svojim pitanjem sud koji ga upuuje pita, prvo, je li zabrana neke ekonomske aktivnosti zbog razloga zatite temeljnih vrijednosti koje propisuje nacionalni ustav, kao to je u ovom sluaju, ljudsko dostojanstvo, sukladna s pravom Zajednice, i drugo, je li mogunost koju imaju drave lanice, da iz takvih razloga ogranie temeljne slobode koje jami Ugovor, posebice, slobodu pruanja usluga i slobodu kretanja roba, uvjetovana time da se ogranienje temelji na pravnom konceptu koji je zajedniki svim dravama lanicama, kao to bi se to moglo naslutiti iz odluke u predmetu Schindler. 24. Kao prethodni problem, potrebno je odrediti u kojoj mjeri ogranienje za koje sud koji upuuje pitanje smatra da postoji, moe utjecati na slobodu pruanja usluga i slobodu kretanja roba koje su ureene razliitim odredbama Ugovora. 25. S time u vezi, ovaj Sud nalazi da osporavana naredba, kada zabranjuje Omegi da vodi poslovanje svog laserdroma, u obliku igre koju je razvio Pulsar, a koja se zakonito prodaje u Ujedinjenom Kraljevstvu, posebice, temeljem sustava franize, utjee na slobodu pruanja usluga koje l. 49 UEZ jami pruateljima usluga i osobama koje primaju te usluge, a koji imaju mjesto poslovanja u drugim dravama lanicama. tovie, u mjeri u kojoj primjena oblika igre koju je razvio Pulsar ukljuuje uporabu posebne opreme, koja se takoer zakonito prodaje u Ujedinjenom Kraljevstvu, zabrana koja je propisana Omegi vjerovatno e je odvratiti od kupovine opreme o kojoj je rije, te stoga naruiti slobodu kretanja roba koju titi l. 28 UEZ. 26. Ipak, kada nacionalna mjera utjee i na slobodu pruanja usluga i na slobodu kretanja roba, Sud e je, u naelu, ocijeniti u odnosu na samo jednu od tih dviju temeljnih sloboda, ukoliko je jasno da je, u okolnostima sluaja, jedna od tih sloboda potpuno sekundarna u

238 odnosu na drugu, te joj se moe prikljuiti (o tome vidi Schindler, paragraf 22; Canal Satlite Digital, paragraf 31; predmet C-71/02 Karner [2004] ECR I-0000, paragraf 46). 27. U okolnostima ovog sluaja, aspekt slobode pruanja usluga nadjaava slobodu kretanja roba. Policijske vlasti Bonna i Komisija Europske zajednice su ispravno ukazale da osporavana naredba ograniava uvoz roba samo u mjeri u kojoj se to odnosi na opremu koja je specifino izraena za zabranjenu varijantu laserske igre, ta da je to neizbjena posljedica zabrane koja je propisana u vezi s pruanjem usluga koje prua Pulsar. Stoga, kako je zakljuila Nezavisna odvjetnica u paragrafu 32 njenog Miljenja, nije potrebno poduzimati nezavisno ocjenjivanje sukladnosti naredbe s odredbama Ugovora koje ureuju slobodu kretanja roba. 28. U pogledu opravdanja ogranienja slobode pruanja usluga koje propisuje naredba od 14. rujna 1994., l. 46 UEZ, koji se ovdje primjenjuje temeljem l. 55 UEZ, doputa ogranienja koja su doputena zbog razloga javnog interesa, javne sigurnosti ili javnog zdravlja. U ovom sluaju, dokumenti pred sudom ukazuju da osnova na koju su se oslanjale policijske vlasti Bonna kada su donijele naredbu o zabrani, izriito spominje injenicu da aktivnost o kojoj je rije predstavlja opasnost za javni interes. tovie, pozivanje na opasnost po javni interes spominje se i u paragrafu 14(1) OBG NW (njem. Ordnungsbehrdengesetz Nordrhein Westfalen, op. prev.), koji policijskim vlastima daje ovlast da poduzimaju nune mjere kako bi odvratile takvu opasnost. 29. U ovom postupku nije sporno da je osporavana naredba bila prihvaena nezavisno o bilo kakvim razlozima koji bi bili vezani uz dravljanstvo pruatelja ili primatelja usluga koje su zabranjene. U svakom sluaju, s obzirom da mjere za osiguranje javnog interesa spadaju u razloge iskljuenja protupravnosti ogranienja slobode pruanja usluga koje propisuje l. 46 UEZ, nije nuno provjeravati primjenjuju li se te mjere bez razlike na domae pruatelje usluga i one iz drugih drava lanica. 30. Ipak, mogunost da se drava lanica osloni na razlog iskljuenja protupravnosti koji propisuje Ugovor ne iskljuuje sudbeni nadzor mjera koje taj razlog primjenjuju (predmet 41/74 Van Duyn [1974] ECR 1337, paragraf 7). Dodatno, koncept javnog interesa u kontekstu Zajednice, pogotovo kao razlog iskljuenja protupravnosti odstupanja od temeljnog naela slobode pruanja usluga mora se interpretirati usko, tako da doseg tih mera ne mogu jednostrano odreivati drave lanice, bez ikakve kontrole institucija Zajednice (vidi analogno za slobodu kretanja radnika, Van Duyn, paragraf 18; predmet 30/77 Bouchereau [1977] ECR 1999, paragraf 33). Stoga se na javni interes moe pozivati samo ukoliko postoji dovoljno ozbiljna prijetnja temeljnom interesu drutva (predmet C-54/99 glise de Scientologie [2000] ECR I-1335, paragraf 17). 31. Meutim, ostaje injenica da posebne okolnosti koje mogu opravdati pozivanje na koncept javnog interesa mogu biti razliite od jedne drave do druge i od jednog vremena do drugog. Nadlene nacionalne vlasti stoga moraju imati marginu prosudbe u granicama koje propisuje Ugovor (Van Duyn , paragraf 18, i Bouchereau, paragraf 34). 32. U ovom su sluaju nadlene vlasti zauzele stav da su aktivnosti na koje se odnosi naredba o zabrani predstavljale prijetnju javnom interesu zbog injenice da, u skladu s konceptom koji preladava u javnom mnijenju, komercijalna eksploatacija igara koje ukljuuju simulirano ubijanje ljudskih bia, kri temeljnu vrijednost koja je zatiena nacionalnim ustavom, posebice ljudsko dostojanstvo. Kako smatra Savezni ustavni sud, nacionalni sudovi koji su

239 odluivali u tom predmetu dijele i potvrdili su koncept zahtjeva za zatitu ljudskog dostojanstva na emu se osporavana naredba temelji, a taj koncept stoga treba smatrati usklaenim sa zahtjevima njemakog Temeljnog zakona (Ustava op. prev.) 33. U tom kontekstu valja podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, temeljna prava ine sastavni dio opih naela prava, potivanje kojih osigurava (Europski) Sud, te u tu svrhu, Sud se inspirira ustavnim tradicijama zajednikim dravama lanicama i smjernicama koje daju meunarodni ugovori za zatitu ljudskih prava na kojima su drave lanice suraivale ili kojih su potpisnice. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u tom smislu ima posebno znaenje (vidi, inter alia, predmet C-260/89 ERT [1991] ECR I-2925, paragraf 41; predmet C-274/99 P Connolly v Commission [2001] ECR I-1611, paragraf 37; predmet C-94/00 Roquette Frres [2002] ECR I-9011, paragraf 25; predmet C112/00 Schmidberger [2003] ECR I-5659, paragraf 71). 34. Kao to istie Nezavisna odvjetnica u paragrafima 82 do 91 svojeg Miljenja, pravni poredak Zajednice neporecivo stremi osigurati potivanje ljudskih prava, kao opem naelu prava. Stoga ne moe biti dvojbe da je cilj zatite ljudskog dostojanstva sukladan s pravom Zajednice, te je u tom smislu nebitno da naelo potivanja ljudskog dostojanstva u Njemakoj ima poseban status kao samostalno temeljno pravo. 35. Budui da i Zajednica i drave lanice moraju tititi temeljna prava, zatita tih prava je legitimni interes koji, u naelu, opravdava ogranienja obaveza koje propisuje pravo Zajednice, ak i temeljnih sloboda koje jami Ugovor, poput slobode pruanja usluga (u vezi sa slobodom kretanja roba vidi Schmidberger, paragraf 74). 36. Ipak, mjere koje ograniavaju slobodu pruanja usluga mogu biti opravdane razlozima javnog interesa samo ukoliko su one nune za zatitu interesa za iju zatitu su namjenjene, te samo u mjeri u kojoj se ti ciljevi ne mogu ostvariti manje restriktivnim mjerama (u vezi sa slobodom kretanja kapitala vidi glise de Scientologie, paragraf 18). 37. U tom smislu nije nuno da restriktivna mjera koju su prihvatile vlasti drave lanice odgovara konceptu koji je zajedniki svim dravama lanicama u pogledu tonog naina na koji se temeljno pravo ili legitimni interes o kojemu je rije valja zatititi. Iako se u paragrafu 60 odluke u predmetu Schindler Sud pozvao na moralne, vjerske ili kulturne razloge koji su naveli sve drave lanice da ogranie organiziranje lutrija i drugih novanih igara , nije bila namjera Suda da, spominjui taj zajedniki koncept, formulira opi kriterij za procjenu proporcionalnosti bilo koje nacionalne mjere koja ograniava obavljanje neke ekonomske aktivnosti. 38. Upravo suprotno, iz dobro utvrene sudske prakse nakon odluke u predmetu Schindler proizlazi da potrebu za donoenjem i ocjenu proporcionalnosti prihvaenih mjera ne treba iskljuiti samo zbog toga to je jedna drava lanica izabrala sustav zatite koji je razliit od onoga koji je prihvatila druga drava lanica (s time u vezi vidi, Lr , paragraf 36; Zenatti, paragraf 34; predmet C-6/01 Anomar and Others [2003] ECR I-0000, paragraf 80). 39. U ovom sluaju potrebno je primjetiti, prvo, da, prema navodima suda koji je uputio pitanje o komercijalnoj eksploataciji igara koje ukljuuju simulaciju akata nasilja prema ljudskim biima, posebice na nain da predstavljaju akte ubojstva, odgovara razini zatite ljudskog dostojanstva koje nacionalni ustav nastoji zajamiti na teritoriju Savezne Republike Njemake. Takoer valja primjetiti da, zabranjujui samo varijantu laserske igre iji je cilj

240 pucanje na ljudske mete, koji stoga oponaa ubijanje ljudi, osporavana naredba nije prekoraila ono to je nuno za zatitu cilja koji ele ostvariti nadlene nacionalne vlasti. 40. U tim okolnostima, naredba od 14. rujna 1994. ne moe se smatrati mjerom koja neopravdano potkopava slobodu pruanja usluga. 41. U svjetlu gornjih razmatranja, odgovor na pitanje mora biti da pravo Zajednice ne zabranjuje da neka ekonomska aktivnost koja se sastoji od komercijalne eksploatacije igara koje simuliraju akte ubojstva, bude podvrgnuta nacionalnoj zabrani koja je prihvaena zbog razloga javnog interesa, stoga to ta aktivnost vrijea ljudsko dostojanstvo. [odluka o trokovima izostavljena] Operativni dio Na toj osnovi Europski sud (Prvo vijee) odluio je: Pravo zajednice ne zabranjuje da neka ekonomska aktivnost koja se sastoji od komercijalne eksploatacije igara koje simuliraju akte ubojstva bude podvrgnuta nacionalnoj zabrani koja je prihvaena zbog razloga zatite javnog interesa, stoga to takva aktivnost vrijea ljudsko dostojanstvo.

241 Predmet 22/70 Commission of the European Communities v Council of the European Communities - European Agreement on Road Transport (ERTA) [1971] ECR 263 Ovaj predmet vaan je jer je Europski sud razvio doktrinu implicitnih ovlasti Zajednice, temeljem koje Zajednica ima one ovlasti u meunarodnim odnosima, koje temeljem Osnivakih ugovora ima na unutarnjem planu. To znai da ovlast za zakljuivanje meunarodnih ugovora postoji ne samo kada je izriito propisana Ugovorom, ve uvijek onda kada Zajednica ima ovlast ureivati neko pitanje u okvirima Zajednice. Sud je takoer pojasnio da kada Zajednica iskoristi ovlast da neko pitanje uredi na unutarnjem planu, njena implicitna ovlast da to pitanje uredi na meunarodnom planu postaje iskljuiva. Dodatno, predmet je vaan jer je Europski sud rekao da je nadlean odluivati o zakonitosti svih akata Zajednice, bez obzira kako se zvali, ukoliko proizvode pravne uinke.

Saetak 1. Zajednica uiva sposobnost uspostave ugovornih veza s treim dravama, vezanih uz cijelo podruje ciljeva definiranih Ugovorom. Ta ovlast ne proizlazi samo iz izriite dodjele temeljem Ugovora, ve moe jednako tako proisticati iz drugih odredaba Ugovora i mjera koje su, u okviru tih odredaba, usvojile institucije Zajednice. Konkretno govorei, kad god Zajednica u cilju provedbe zajednike politike predviene Ugovorom usvoji odredbe kojima propisuje zajednika pravila, u kojem god obliku ona bila, drave lanice vie nemaju pravo prema treim zemljama preuzimati obveze koje utjeu na ta pravila ili mijenjaju njihov doseg, djelujui same ili ak zajedniki. Imajui u vidu provedbu odredaba Ugovora, sustav unutarnjih mjera Zajednice stoga se ne moe odvojiti od sustava vanjskih odnosa. 2. Ovlasti Zajednice u podruju prijevoza proteu se na odnose koji proizlaze iz meunarodnog prava, ime ukljuuju potrebu za sporazumima s treim zainteresiranim dravama. Ova je ovlast prenesena na zajednicu Uredbom Vijea br. 543/69 o harmonizaciji odreenog socijalnog zakonodavstva vezanog uz cestovni prijevoz. 3. U skladu s ciljem kojeg propisuje lanak 164, tuba za ponitenje mora stoga biti dostupna u odnosu na sve mjere donesene od strane institucija za koje je zamiljeno da imaju pravne uinke, bez obzira na njihovu narav ili oblik. 4. U sluaju ponitenja, Zapisnik Vijea morao bi se smatrati nepostojeim, a sporna bi se pitanja morala ponovno razmotriti kako bi se dolo do rjeenja u skladu s pravom Zajednice. Stoga je neosporivo da Komisija ima interes za podizanje tube protiv Zapisnika Vijea vezanog uz koordinaciju izmeu drava lanica. 5 to se tie sporazuma u podruju prijevozne politike, Komisija je ovlatena davati prijedloge i voditi pregovore, a na Vijeu je da sklopi sporazum. 6 S obzirom na pregovore koji su zapoeli prije nego je za to Zajednica postala ovlatena, dvije institucije o ijim se ovlastima neposredno radi, naime Vijee i Komisija, dune su se sloiti o primjerenim metodama suradnje kako bi se obranili interesi Zajednice; u

242 pregovorima izmeu vlada, drave lanice su u svako doba obvezne djelovati zajedniki u interesu i u ime Zajednice, u skladu sa svojim obvezama iz lanka 5 Ugovora. 7. Iako lanak 235 ovlauje Komisiju da poduzme sve prikladne mjere takoer i u podruju vanjskih odnosa, on ne stvara obvezu ve Vijeu daje mogunost, a propust da se ta mogunost iskoristi ne moe utjecati na valjanost Zapisnika. 8. Zahtjev za navoenje razloga u sluaju uredbi, direktiva i odluka, kojeg propisuje lanak 190, ne moe biti postavljen od strane Komisije protiv Zapisnika Vijea u kojem je sama Komisija sudjelovala.

Tekst presude 1 Prema tubi podnesenoj 19. svibnja 1970., Komisija Europskih zajednica zatraila je ponitenje zapisnika sastanka (u daljnjem tekstu: Zapisnik, op.prev.) Vijea od 20. oujka 1970., povodom pregovaranja i sklapanja od strane drava lanica Zajednice, pod okriljem Ekonomske komisije za Europu Ujedinjenih nacija, Europskog sporazuma o radu posada vozila ukljuenih u meunarodni cestovni prijevoz (engl. ERTA European Road Transport Agreement). 2 Kao prethodni prigovor, Vijee je ustvrdilo da je tuba nedoputena budui da sporni Zapisnik nije akt ija je zakonitost otvorena ispitivanju prema prvom odlomku lanka 173 Ugovora o EZ-u. 3 Da bi se rijeilo po ovom pitanju, prije svega je nuno utvrditi koja je ustanova, na relevantan datum, bila ovlatena pregovarati i sklopiti ERTA. 4 Pravni uinak Zapisnika razliit je ovisno o tome uzme li se da se u njemu radi o koritenju ovlasti prenesenih na Zajednicu, ili priznanju koordinacije drava lanica u obavljanju ovlasti koje su ostale povjerene njima samima. 5 Stoga, da bi se odluilo o prigovoru nedoputenosti, nuno je prije svega utvrditi je li u vrijeme donoenja spornog Zapisnika nadlenost za pregovaranje i sklapanje ERTA-e bila povjerena Zajednici ili dravama lanicama. 1 Poetno pitanje 6 Komisija zauzima stav da lanak 75 Ugovora, koji je na Zajednicu prenio iroko definirane ovlasti s ciljem provedbe zajednike prijevozne politike, mora biti primijenjen i na vanjske odnose, u jednakoj mjeri kao i na domae mjere u predvienom podruju primjene. 7 Komisija smatra da bi puni uinak te odredbe bio ugroen kad se ovlasti koje ona prenosi, naroito ovlast donoenja svih prikladnih odredaba, u smislu pododlomka (1)(c) citiranog lanka, ne bi protezale na sklapanje sporazuma s treim dravama. 8 ak i da ta ovlast prvotno nije obuhvaala itavo podruje prijevoza, tvrdi se da bi teila tome da postane opa i iskljuiva gdje i koliko god bi se implementirala zajednika politika u tom podruju.

243 9 Vijee, s druge strane, tvrdi da se, budui da Zajednica ima samo one ovlasti koje su na nju prenesene, ovlast preuzimanja ugovornih obveza s treim dravama ne moe podrazumijevati ako Ugovor to izriito ne predvia. 10 Konkretno govorei, lanak 75 odnosi se samo na interne mjere Zajednice i ne moe se tumaiti tako da doputa sklapanje meunarodnih ugovora. 11 ak i kad to ne bi bilo tako, takva ovlast ne bi mogla biti opa i iskljuiva, ve u najboljem sluaju konkurentna ovlastima drava lanica. 12 U odsustvu izriitih odredaba Ugovora o pregovaranju i sklapanju meunarodnih ugovora u podruju prijevozne politike kojoj kategoriji ERTA u bitnome pripada nuno je okrenuti se opem sustavu prava Zajednice u podruju odnosa s treim dravama. 13 lanak 210 propisuje: Zajednica ima pravnu osobnost. 14 Ova odredba, smjetena na poetku estog dijela Ugovora posveenog opim i zakljunim odredbama, znai da u svojim vanjskim odnosima Zajednica uiva sposobnost uspostave ugovornih veza s treim dravama, vezanih uz cijelo podruje ciljeva definiranih u prvom dijelu Ugovora kojemu je esti dio dopuna. 15 Da bi se u pojedinom predmetu utvrdila ovlast Zajednice da sklapa meunarodne ugovore, potrebno je obratiti panju na cijelu shemu Ugovora, a ne samo na njegove materijalne odredbe. 16 Takva ovlast ne proizlazi samo iz izriite dodjele temeljem Ugovora kao to je to sluaj s lancima 113 i 114 u pogledu sporazuma o tarifama i trgovini, te s lankom 238 u pogledu sporazuma o pridruivanju ve moe jednako tako proisticati iz drugih odredaba Ugovora i mjera koje su, u okviru tih odredaba, usvojile institucije Zajednice. 18 Konkretno govorei, kad god Zajednica u cilju provedbe zajednike politike predviene Ugovorom usvoji odredbe kojima propisuje zajednika pravila, u kojem god obliku ona bila, drave lanice vie nemaju pravo prema treim zemljama preuzimati obveze koje utjeu na ta pravila, djelujui same ili ak zajedniki. 18 Kad i ukoliko takva zajednika pravila nastanu, jedino je Zajednica u poloaju da preuzme i izvri ugovorne obveze prema treim zemljama, koje utjeu na cijelo podruje primjene pravnog sustava Zajednice. 19 Imajui u vidu provedbu odredaba Ugovora, sustav unutarnjih mjera Zajednice stoga se ne moe odvojiti od sustava vanjskih odnosa. 20 Prema lanku 3(e), usvajanje zajednike politike u podruju prijevoza izriito je spomenuto meu ciljevima Zajednice. 21 Prema lanku 5, drave lanice dune su s jedne strane poduzeti sve prikladne mjere da bi osigurale ispunjenje obveza koje proizlaze iz Ugovora ili su rezultat djelovanja institucija, a s druge strane suzdrati se od bilo kakve mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Ugovora.

244 22 itaju li se ove dvije odredbe zajedno, iz njih slijedi da, u onoj mjeri u kojoj se pravila Zajednice donose u svrhu postizanja ciljeva Ugovora, drave lanice ne mogu izvan okvira institucija Zajednice preuzimati obveze koje bi mogle utjecati na ta pravila ili izmijeniti njihov doseg. 23 Prema lanku 74, ciljevi Zajednice u podruju prijevoza trebaju se ostvarivati u okviru zajednike politike. 24 Imajui to u vidu, lanak 75 (1) upuuje Vijee da donese zajednika pravila , a takoer i sve druge prikladne odredbe. 25 Prema pododlomku (a) iste odredbe, ta su zajednika pravila primjenjiva na meunarodni prijevoz u ili iz teritorija drave lanice ili preko teritorija jedne ili vie drava lanica. 26 Ova odredba se jednako tako bavi prijevozom iz ili u tree zemlje, u pogledu onog dijela putovanja koji se odvija na teritoriju Zajednice. 27 Time ta odredba pretpostavlja da se ovlasti Zajednice proteu na odnose koji proizlaze iz meunarodnog prava, ime ukljuuju potrebu za sporazumima s treim zainteresiranim dravama u podruju o kojem se radi. 28 Premda je istina da lanci 74 i 75 izriito ne prenose na Zajednicu ovlast sklapanja meunarodnih ugovora, stupanje na snagu Uredbe Vijea br. 543/69 o harmonizaciji odreenog socijalnog zakonodavstva vezanog uz cestovni prijevoz (OJ L 77, str. 49), 25. oujka 1969., nuno je prenijelo na Zajednicu ovlast sklapanja svih ugovora s treim dravama koji se odnose na materiju ureenu tom uredbom. 29 Ova dodjela ovlasti je, tovie, izriito priznata lankom 3 navedene uredbe koji propisuje: Zajednica e stupiti u sve pregovore s treim dravama koji se mogu pokazati nunim u svrhu provedbe ove uredbe. 30 Budui da materija ERTA-a dolazi u doseg Uredbe 543/69, Zajednica je dobila ovlast voenja pregovora i sklapanja spornog ugovora od dana stupanja na snagu navedene uredbe. 31 Ove ovlasti Zajednice iskljuuju mogunost konkurirajuih ovlasti drava lanica, budui da bi bilo kakvi koraci poduzeti izvan okvira institucija Zajednice bili u neskladu s jedinstvom zajednikog trita i jedinstvenom primjenom prava Zajednice. . 32 Ovo je pravno shvaanje u svjetlu kojega se mora razrijeiti pitanje dopustivosti tube. 2 Doputenost tube 33 Vijee je osporilo doputenost tube po razliitim osnovama, na temelju prirode spornog Zapisnika, a u manjoj mjeri na temelju navodnog nedostatka interesa Komisije za predmet, njezinog ranijeg stava, te injenice da tuba nije pravovremena. (A) Tvrdnje o naravi Zapisnika od 20. oujka 1970. 34 Vijee smatra da Zapisnik od 20. oujka 1970. nije akt ija je zakonitost podlona ispitivanju, u smislu prve reenice prvog odlomka lanka 173.

245

35 Taj Zapisnik, kako se tvrdi, po svojoj formi, predmetu i sadraju nije ni uredba, ni odluka niti direktiva u smislu lanka 189. 36 On zaista nije bio nita vie od koordinacije politika meu dravama lanicama pod okriljem Vijea. Kao takav nije stvarao nikakva prava, nametao nikakve obveze niti mijenjao ijedan pravni odnos. 37 Ta tvrdnja, kae se, ima osobitu teinu jer u sluaju spora meu institucijama doputenost tube treba ocijeniti osobito strogo. 38 Prema lanku 173, Sud je duan ocijeniti zakonitost akata Vijea... osim preporuka i miljenja. 39 Budui da su jedino preporuke i miljenja koji prema posljednjem odlomku lanka 189 nisu pravno obvezujue naravi - iskljueni iz dosega tube za ponitenje dostupne dravama lanicama i institucijama, lanak 173 uzima sve mjere usvojene od strane institucija za koje je zamiljeno da imaju pravnu snagu kao akte podlone ispitivanju Suda. 40 Cilj ovog ispitivanja je osigurati, kao to to trai lanak 164, potivanje prava u tumaenju i primjeni Ugovora. 41 Bilo bi nedosljedno ovom cilju tumaiti uvjete doputenosti tube toliko restriktivno da se dostupnost tog postupka ogranii samo na vrste mjera spomenute u lanku 189. 42 Tuba za ponitenje mora stoga biti dostupna u odnosu na sve mjere donesene od strane institucija za koje je zamiljeno da imaju pravne uinke, bez obzira na njihovu narav ili oblik. 43 Narav spornog Zapisnika mora se utrditi u svjetlu svega spomenutog. 44 U toku sastanka od 20. oujka 1970., nakon razmjene stavova izmeu lanova Vijea i predstavnika Komisije, Vijee je donijelo niz zakljuaka o stajalitu koje vlade drava lanica trebaju zauzeti u odluujuim pregovorima oko ERTA-e. 45 Ovi su se zakljuci dijelom ticali cilja, a dijelom postupka voenja pregovora. 46 U pogledu cilja kojeg treba postii, Vijee je prihvatilo pregovaraki stav usmjeren ka prilagodbi ERTA-e odredbama sustava Zajednice, uz pristajanje na odreena odstupanja od tog sustava koja bi Zajednica morala prihvatiti. 47 Imajui u vidu tako uspostavljen cilj, Vijee je pozvalo Komisiju da u prikladnom roku i u skladu s odredbama lanka 75 Ugovora podnese nune prijedloge s ciljem izmjena uredbe 543/69. 48 U pogledu postupka voenja pregovora, Vijee je u skladu s planom akcije o kojem je odluilo na prethodnim sastancima donijelo odluku da pregovore treba provesti i zakljuiti est drava lanica, koje bi postale ugovorne strane ERTA-e. 49 Kroz cijele pregovore i pri sklapanju sporazuma, drave bi djelovale zajedniki, uz stalno usklaivanje shvaanja prema uobiajenom postupku, u bliskoj suradnji s institucijama

246 Zajednice, pri emu bi delegacija drave lanice koja trenutno predsijeda Vijeem djelovala kao glasnogovornitvo. 50 Iz zapisnika s rasprave Vijea9 nije vidljivo da je Komisija podnijela bilo kakav prigovor odreenju cilja pregovora od strane Vijea. 51 S druge strane, Komisija je podnijela izriitu rezervaciju u vezi s postupkom pregovaranja, ustvrdivi da shvaanje koje je Vijee usvojilo nije u skladu s Ugovorom, konkretno s lankom 228. 52 Iz gore spomenutog slijedi da se Zapisnik Vijea ticao pitanja koje potpada pod ovlast Zajednice, i da drave lanice stoga nisu mogle djelovati izvan okvira zajednikih institucija. 53 Stoga se ini da, u onoj mjeri u kojoj su se ticali cilja pregovora kako ga je odredilo Vijee, Zapisnik od 20. oujka 1970. nije mogao biti puki izraz ili priznanje dobrovoljne koordinacije, ve je bio osmiljen da bi propisao plan akcije obvezuju kako za institucije tako i za drave lanice, koji bi se u konanici trebao odraziti u bitnom sadraju uredbe. 54 U dijelu zakljuaka koji su se ticali postupka pregovaranja, Vijee je usvojilo odredbe prema kojima se u odreenim okolnostima moglo odstupiti od postupka propisanog Ugovorom za pregovore s treim dravama i sklapanje sporazuma. 55 Slijedom toga, Zapisnik od 20. oujka 1970. imao je nedvosmislene pravne uinke kako na odnose izmeu Zajednice i drava lanica, tako i na odnose izmeu institucija. (B) Alternativne tvrdnje o doputenosti 56 Vijee tvrdi da analiza posljedica koje bi ponitenje Zapisnika od 20. oujka 1970. moglo imati potvruje da je taj Zapisnik lien svakog pravnog uinka. 57 Takvo bi ponitenje otkazalo priznanje koordinacije izmeu drava lanica, ali ne bi utjecalo ni na stvarno postojanje te koordinacije niti na kasnije postupke tih drava u pregovorima oko ERTA-e. 58 Vijee tvrdi da tuba Komisije stoga ne moe postii svoj cilj, ime je liena svakog smisla. 59 Prema lanku 174, ako je tuba osnovana, Europski sud e dotini akt proglasiti nitavim. 60 Kad bi se tako postupilo, Zapisnik Vijea morao bi se smatrati nepostojeim u onoj mjeri u kojoj bi ga Sud ponitio; stranke u postupku tada bi se vratile na svoje prvotne poloaje, nakon ega bi morale ponovno razmotriti sporna pitanja kako bi ih razrijeile u skladu s pravom Zajednice.

61 Stoga je neosporivo da Komisija ima interes za podizanje ove tube.

9

Ovdje se doslovno radi o zapisniku (eng. minutes), a ne o aktu koji se presudom osporava (Zapisnik s velikim Z u engleskom izvorniku proceedings).

247 62 Nadalje, Vijee smatra da Komisija treba biti iskljuena od pokretanja takve tube budui da je sama odgovorna za nastanak sporne situacije, time to je propustila pravodobno poduzeti korake nune za provedbu ovlasti Zajednice podnoenjem prikladnih prijedloga Vijeu. 63 Meutim, budui da se pitanja koja je Komisija postavila Sudu tiu institucionalne strukture Zajednice, doputenost tube ne moe ovisiti o prethodnim propustima ili grekama tuitelja. 64 Nadalje, ocjena prigovora koje je podnijelo Vijee moe se provesti samo kao dio razmatranja merituma spora. 65 Na koncu, Vijee tvrdi da je tuba nepravovremena, budui da se u Zapisniku of 20. oujka 1970. radi samo o ponavljanju naela izloenih na ranijim sastancima Vijea, zadnji od kojih se odrao 17. i 18. oujka 1969. 66 Zapisnik od 20. oujka 1970. ne moe se meutim promatrati samo kao potvrda prethodnih rasprava, budui da je Uredba 543/69 od 25. oujka 1969. uvela odluujuu promjenu u raspodjeli ovlasti izmeu Zajednice i drava lanica u podruju koje je predmet pregovora. 67 Zbog svih navedenih razloga, tuba je doputena.

3 Meritum 68 Sutinski, Komisija osporava valjanost Zapisnika od 20. oujka 1970. na temelju toga to je doveo do krenja odredaba Ugovora, konkretno lanaka 75, 228 i 235 u pogledu raspodjele ovlasti izmeu Vijea i Komisije, a time i do krenja prava koja je Komisija bila duna ostvariti u toku pregovora oko ERTA-e. (A) Tvrdnje o krenju lanaka 75 i 228 69 Komisija tvrdi da, s obzirom na ovlasti povjerene Zajednici prema lanku 75, Zajednica je trebala voditi pregovore i sklopiti ERTA-u u skladu s postupkom koji joj je propisan lankom 228(1). 70 Iako Vijee prema tim odredbama moe u svakom pojedinanom predmetu odluiti je li korisno sklopiti ugovor s treom dravom, ono ne moe diskrecijski odluiti treba li to uiniti kroz meuvladine ili kanale Zajednice. 71 Odluivi da e postupiti kroz meuvladine kanale, onemoguilo je Komisiji izvrenje zadatka koji joj je povjeren u podruju pregovora s treim dravama. 72 U odsustvu konkretnih odredaba Ugovora primjenjivih na pregovaranje i sklapanje sporazuma o kojem se radi, primjerena se pravila moraju izvesti iz opeg i bitnog sadraja lanaka Ugovora koji se primjenjuju na pregovore poduzete oko ERTA-e. 73 Raspodjela ovlasti za pregovaranje i provedbu ERTA-e meu institucijama Zajednice mora se utvrditi s punim obzirom kako prema odredbama o zajednikoj prijevoznoj politici, tako prema onima koje ureuju sklapanje sporazuma od strane Zajednice.

248 74 Prema lanku 75 (1), na Vijeu je da donese odgovarajue mjere u svrhu provedbe zajednike prijevozne politike, u obliku uredbe ili na drugi nain, djelujui po prijedlogu Komisije i nakon konzultacija s Gospodarskim i socijalnim vijeem i Skuptinom. 75 Prema lanku 228 (1), ako je potrebno sklopiti ugovor s jednom ili vie treih drava ili meunarodom organizacijom, o takvim ugovorima treba pregovarati Komisija, a sklopiti ih treba Vijee, pri emu Komisiji mogu biti povjerene ire ovlasti. 76 Podredno, budui da su se pregovori odvijali pod okriljem Ekonomske komisije za Europu Ujedinjenih nacija, prvi odlomak lanka 116 takoer se mora uzeti u obzir. Prema tom odlomku, poevi od kraja prijelaznog razdoblja, drave lanice e postupati u okviru meunarodnih organizacija gospodarske naravi samo zajednikom akcijom, a provedba takve zajednike akcije je u ovlasti Vijea, koje temelji svoje odluke na prijedlozima podnesenim od strane Komisije. 77 itaju li se ove odredbe povezano, jasno je da su drave lanice, kad god je neko pitanje predmetom zajednike politike, obvezne postupati zajedniki u svakom pojedinanom sluaju kako bi obranile interese Zajednice. 78 Taj je zahtjev za zajednikim postupanjem zapravo ispunjen u Zapisniku od 20. oujka 1970., koji u tom smislu ne daje povoda kritici. 79 Nadalje, uzevi navedene odredbe kao cjelinu, iz njih a posebno iz lanka 228 (1) slijedi da je pravo sklapanja navedenog sporazuma pripadalo Vijeu. 80 Komisija je sa svoje strane bila duna postupiti na dva naina: kao prvo, ostvarivanjem svog prava da podnese prijedloge, to proizlazi iz lanka 75 (1) i prvog odlomka lanka 116; kao drugo, u svom svojstvu pregovaraa sukladno prvom pododlomku lanka 228 (1). 81 Meutim, ovakva bi se raspodjela ovlasti meu institucijama traila samo u sluaju da su pregovori bili poduzeti u trenutku kad je dodjela ovlasti Zajednici ve nastupila, bilo samim Ugovorom ili mjerama koje su poduzele institucije. 82 U vezi s tim, nuno je imati na umu da je raniji nacrt ERTA-e bio donesen 1962., u vrijeme kad je ovlast za sklapanje tog ugovora bila povjerena dravama lanicama budui da zajednika prijevozna politika nije bila dovoljno razvijena. 83 Faza pregovora iji je dio bio sporni Zapisnik nije bila usmjerena ka izradi novog sporazuma, ve jednostavno k tome da se u nacrt iz 1962. uvedu izmjene nune da se omogui svim ugovornim strankama da ratificiraju sporazum. 84 Pregovori oko ERTA-e stoga su karakterizirani injenicom da se njihov poetak i znatan dio rada obavljenog pod okriljem Ekonomske komisije za Europu dogodio prije nego to su ovlasti prenesene na Zajednicu Uredbom 543/69. 85 Stoga se ini da je 20. oujka 1970. Vijee djelovalo u situaciji kad vie nije uivalo potpunu slobodu postupanja u odnosima s treim dravama, sudionicima istih pregovora.

249 86 U toj fazi pregovora, dati treim dravama do znanja da postoji nova raspodjela ovlasti unutar Zajednice moglo je ugroziti uspjean ishod pregovora, kao to je uostalom priznao predstavnik Komisije u toku rasprave Vijea. 87 U takvoj situaciji, dvije institucije o ijim se ovlastima neposredno radilo, naime Vijee i Komisija, bile su dune sporazumjeti se o primjerenim metodama suradnje u skladu s lankom 15 Ugovora o uspostavi jedinstvenog Vijea i jedinstvene Komisije Europskih zajednica, kako bi se na najuinkovitiji nain obranili interesi Zajednice. 88 Iz zapisnika sastanka od 20. oujka 1970. je jasno da Komisija nije na formalan nain iskoristila svoje pravo na podnoenje prijedloga koje joj je dostupno prema lancima 75 i 116. 89 Komisija nije zahtijevala niti puku primjenu lanka 228 (1) u smislu svojeg prava na voenje pregovora. 90 Moe se stoga prihvatiti da su drave lanice, provevi pregovore i sklopivi sporazum u isto vrijeme i na nain kako je odluilo Vijee, postupile i postupaju u interesu i u ime Zajednice, u skladu sa svojim obvezama iz lanka 5 Ugovora. 91 Stoga, odluivi u tim okolnostima o zajednikom postupanju drava lanica, Vijee nije iznevjerilo svoje obveze koje proizlaze iz lanaka 75 i 228. 92 Zbog navedenih razloga, tubu treba odbiti.

(B) Druge tvrdnje koje je izloila Komisija (lanak 235; proputanje navoenja razloga) 93 Podredno, Komisija tvrdi da je Vijee, s obzirom na zahtjeve vezane uz provedbu zajednike prijevozne politike, ako je ve propustilo utemeljiti svoju mjeru na lanku 75, trebalo barem iskoristiti ovlasti koje je na njega prenio lanak 235. 94 Sa svoje strane, Vijee zauzima stav da je bilo nepotrebno pribjei toj odredbi budui da su postojala sredstva zajednikog postupanja drava lanica; tovie, Komisija nikad nije pokazala inicijativu i podnijela takav prijedlog, kao to se zahtijeva u navedenoj odredbi. 95 Iako lanak 235 ovlauje Vijee da poduzme sve prikladne mjere takoer i u podruju vanjskih odnosa, on ne stvara obvezu ve Vijeu daje mogunost, a propust da se ta mogunost iskoristi ne moe utjecati na valjanost Zapisnika. 96 Ova se tvrdnja stoga mora odbiti. 97 Komisija takoer tvrdi da u spornom Zapisniku nije naznaena pravna osnova na kojoj se temelje, niti su u njima navedeni razlozi. 98 Ove zahtjeve namee lanak 190 u odnosu na uredbe, direktive i odluke. Oni se ne mogu protezati na mjere posebne naravi kao to je Zapisnik od 20. oujka 1970. 99 Sudjelovanje Komisije u stvarnom radu Vijea pruilo joj je sve pravne mehanizme koje lanak 190 osigurava treim strankama koje pogaaju mjere spomenute u tom lanku.

250

100 Tubu stoga treba odbiti. 101 Prema lanku 69 (2) Pravila postupka, neuspjena stranka duna je platiti trokove ako je to zatraeno u podnesku uspjene stranke. 102 U ovom sluaju nijedna stranka nije zatraila trokove. 103 Stranke stoga trebaju snositi vlastite trokove.

Sud ovime: 1. Odbija tubu. 2. Nalae strankama da snose vlastite trokove.

251

Predmet 12/86 Meryem Demirel v Stadt Schwbisch Gmnd [1987] ECR 3719 Ovaj je predmet bitan jer je Europski sud potvrdio da meunarodni ugovori mogu u pravnom poretku Zajednice imati izravni uinak. Uvjeti su isti kao i za druge izvore prava Zajednice. Sud je utvrdio da obveza koja proizlazi iz odredbe takvog meunarodnog sporazuma ima izravni uinak ukoliko je jasna, precizna i bezuvjetna te ne ovisi o donoenju naknadnih provedbenih mjera, to je potrebno interpretirati imajui u vidu tekst, svrhu i narav ugovora. Saetak 1. Ugovor kojega je zakljuilo Vijee temeljem l. 228 i 238 Ugovora o EEZ je, u mjeri u kojoj se to odnosi na Zajednicu, akt jedne od institucija Zajednice u smislu l. 177(1)(b) te, od svojeg stupanja na snagu odredbe takvog ugovora tvore sastavni dio pravnog sustava Zajednice. U okviru tog sustava, (Europski) Sud je nadlean davati odluke o prethodnim pitanjima o interpretaciji takvog ugovora. U sluaju odredaba Sporazuma o pridruivanju koje se odnose na slobodu kretanja radnika, ne moe se baciti sumnja na nadlenost Suda argumentom da se, u sluaju "mjeovitih" ugovora, njegova nadlenost ne protee na odredbe u sluajevima kada su drave lanice preuzele obaveze koristei se svojim vlastitim ovlastima. Budui da je sloboda kretanja radnika, temeljem l. 48 et seq. Ugovora o EEZ jedno od podruja koja ureuje taj ugovor, obaveze koje se odnose na slobodu kretanja spadaju u ovlasti koje su na zajednicu prenesene lankom 238 (Ugovora o EEZ). Niti se moe nadlenost (Europskog) Suda dovesti u pitanje temeljem injenice da je, u podruju slobode kretanja radnika, kako pravo Zajednice u ovom asu stoji, na dravama lanicama da propiu pravila koja su nuna da bi se na njihovom teritoriju dao uinak odredbama ugovora, ili odlukama koje donosi Vijee pridruivanja. Osiguravajui potivanje obavezama koje proizlaze iz ugovora kojega zakljuuju institucije Zajednice, drave lanice ispunjavaju, u okviru sustava Zajednice, obavezu u odnosu na Zajednicu koja je preuzela odgovornost za ispravnu primjenu Ugovora. 2. Odredba ugovora kojega je Zajednica zakljuila s dravom koja nije lanica, mora se smatrati izravno primjenjivim kada, uzimajui u obzir njegov tekst i svrhu, te narav samog ugovora, takva odredba sadri jasnu i preciznu obavezu koja u svojoj provedbi i uincima nije potvrgnuta prihvaanju ikakvih naknadnih mjera. To nije sluaj s lankom 12 Sporazuma kojim se uspostavlja pridruivanje izmeu EEZ i Turske, te s l. 36 Dodatnog protokola kada se ita zajedno s l. 7 Ugovora. Spomenuti l. 12 i l. 36 u biti slue kako bi se uspostavio program, dok l. 7, koji ne ini nita vie nego to propisuje ugovornim stranama opu obavezu da surauju kako bi ostvarile ciljeve sporazuma, ne moe izravno dodijeliti pojedincima subjektivna prava koja im ve nisu dodjeljena drugim odredbama Sporazuma. Iako je dunost (Europskog) Suda da osigura potivanje temeljnih prava u podruju prava zajednice, on nema ovlast ispitivati sukladnost nacionalnog prava koje se nalazi izvan dosega prava Zajednice s Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tekst presude:

252

1. Naredbom od 11. prosinca 1985. koju je Tajnitvo Suda zaprimilo 17. sijenja 1986. godine, Verwaltungsgericht Stuttgart (Upravni sud) uputio je Sudu kao prethodno pitanje temeljem l. 177 Ugovora o EEZ dva pitanja o interpretaciji l. 7 i 12 Sporazuma kojim se uspostavlja pridruivanje izmeu Europske ekonomske Zajednice i Turske (dalje u tekstu "Sporazum") potpisanog u Ankari 12. rujna 1963, te zakljuenog u ime Zajednice temeljem Odluke Vijea od 23. prosinca 1963. (O.J. 1973 C 113 str.2), te l. 36 Dodatnog protokola (dalje u tekstu "Protokol") potpisanog u Briselu 23. studenoga 1970. i zakljuenog u ime Zajednice temeljem Uredbe Vijea br. 2760/72 od 19. prosinca 1972. (O.J. 1973 C 113, str. 18). 2. Pitanja su se pojavila temeljem tube za ponitenje Naredbe za izlazak iz drave, popraene prijetnjom izgona, koju je grad Scwaebisch Gmnd, nakon to joj je istekla viza, donio protiv turske dravljanke, gospoe Meryem Demirel. Gospoa Demirel je supruga turskog dravljanina koji je ivio i radio u SR Njemakoj od ulaska u tu zemlju 1979. godine u svrhu prikljuivanja svojoj obitelji. Ona je dola kako bi se pridruila svom suprugu, temeljem vize koja je bila valjana samo u svrhu posjete, a nije bila izdana u svrhu spajanja obitelji. 3. Iz Naredbe Upravnog suda proizlazi da su uvjeti za spajanje obitelji za dravljane drava koje nisu lanice, koji su uli u SR Njemaku u svrhu spajanja obitelji bili postroeni 1982. i 1984. godine temeljem amandmana na Okrunicu koju je izdala Savezna zemlja Baden-Wrttemberg, po Ministru unutranjih poslova te Savezne zemlje, temeljem Zakona o strancima. Ti amandmani su povisili s tri na osam godina razdoblje tokom kojega strani dravljanin mora imati kontinuirano i zakonito boravite na teritoriju Njemake. Suprug gospoe Demirel u vrijeme dogaaja koji su doveli do postupka u glavnoj stvari nije bio ispunio taj uvjet. 4. Upravni sud u Stuttgartu, kojemu je bio upuen zahtjev za ponitenje Naredbe prema kojoj gospoa Demirel mora napustiti dravu, uputio je slijedea pitanja Europskom sudu: (1) Propisuju li l. 12 Sporazuma o pridruivanju izmeu EEZ i Turske, te l. 36 Dodatnog protokola, zajedno s l. 7 Sporazuma o pridruivanju, zabranu koja je temeljem prava Zajednice izravno primjenjiva u dravama lanicama, da se uvode dodatne restrikcije slobodi kretanja koja se primjenjuje na turske radnike koji zakonito borave u dravi lanice, kada se takve restrikcije odnose na promjenu ve postojee administrativne prakse (2) Valja li izraz "sloboda kretanja" u Sporazumu o pridruivanju razumjeti na nain da ona turskim radnicima koji borave u dravi lanici daje pravo da dovedu maloljetnu djecu i supruge kako bi s njima ivjeli? 5. Zahtjev za prethodno pitanje raspraviti e se na glavnoj raspravi kako bi se potpunije razmotrile injenice u glavnom postupku, propisi njemakog zakonodavstva, Sporazum i njegov Protokol, tijek postupka, te primjedbe koje su podnesene temeljem l. 20 Protokola o Statutu Europskog suda, to se na ovom mjestu spominje ili raspravlja samo u onoj mjeri koja je nuna za donoenje odluke pred ovim Sudom. adlenost Suda 6. Budui da u svojim pisanim podnescima Vlada SR Njemake i Ujedinjenog kraljevstva osporavaju nadlenost Suda da interpretira odredbe Sporazuma i Protokola o slobodi

253 kretanja radnika, prikladno je razmotriti pitanje nadlenosti suda prije nego to se donese odluka o pitanjima koja je uputio nacionalni sud. 7. Najprije valja istaknuti da, kao to je sud odluio u svojoj presudi od 30. travnja 1974. u predmetu 181/73 Haegeman v. Belgium (1974 ECR 449), Ugovor koji Vijee zakljui temeljem l. 228 i 238 Ugovora je, u mjeri u kojoj se to odnosi na Zajednicu, akt jedne od institucija Zajednice u smislu l. 177(1)(b), te, od stupanja na snagu, odredbe takvog ugovora ine sastavni dio pravnog sustava Zajednice. U okviru tog sustava Sud je nadlean donositi odluke o prethodnim pitanjima o interpretaciji takvog Ugovora. 8. Ipak, Njemaka vlada i Ujedinjeno kraljevstvo zauzimaju stajalite da se, u sluaju "mjeovitih" ugovora, poput Ugovora i protokola o kojima je ovdje rije, interpretativna jurisdikcija Suda ne protee na odredbe temeljem kojih su drave lanice preuzele obaveze u odnosu na Tursku, koristei se svojim vlastitim ovlastima, to je sluaj u pogledu odredbi o slobodi kretanja radnika. 9. S time u vezi dovoljno je rei da ovdje upravo to nije sluaj. Budui da je Sporazum o kojemu je rije, Sporazum o pridruivanju koji stvara posebne privilegirane veze s dravom koja nije lanica, koja mora, barem u odreenoj mjeri, sudjelovati u sustavu Zajednice, l. 238 mora nuno davati ovlast Zajednici da jami za obaveze prema dravama koje nisu lanice u svim podrujima na koja se odnosi Ugovor. Budui da je sloboda kretanja radnika, temeljem l. 48 et seq. Ugovora o EEZ, jedno od podruja na koje se odnosi taj Ugovor, slijedi da obveze vezane uz slobodu kretanja spadaju u ovlasti koje Zajednici dodjeljuje l. 238. Stoga, se uope ne postavlja pitanje ima li Sud nadlenost odluivati o interpretaciji odredbe mjeovitog sporazuma koje sadre obavezu koju mogu preuzeti samo drave lanice u podruju svojih ovlasti. 10. Nadalje, nadlenost suda ne moe se dovesti u pitanje temeljem injenice da je u podruju slobode kretanja radnika, kako pravo Zajednice u ovom asu stoji, na dravama lanicama da propiu pravila koja su nuna kako bi se na njihovom teritoriju dao uinak odredbama sporazuma ili odlukama koje treba prihvatiti Vijee pridruivanja. 11. Kako je Sud odluio u svojoj presudi od 26. listopada 1982 u predmetu 104/81 Hauptzollamt Mainz v. Kupferberg [1982] ECR 3641, kada osiguravaju potivanje obaveza koje proizlaze iz ugovora kojega su zakljuile institucije zajednice, drave lanice ispunjavaju, u okviru sustava Zajednice, obvezu u odnosu na Zajednicu, koja je preuzela odgovornost za valjanu provedbu ugovora. 12. Sukladno tome, Sud je nadlean interpretirati odredbe o slobodi kretanja radnika koje se nalaze u Sporazumu i Protokolu. Pitanja upuena Sudu 13. Prvim pitanjem Upravni sud nastoji, u biti, utvrditi predstavljaju li l. 12 Sporazuma i l. 36 Protokola, kada se itaju zajedno s l. 7. Sporazuma, pravila prava Zajednice koja su izravno primjenjiva u unutranjim pravnim poretcima drava lanica. 14. Odredbe ugovora koji je Zajednica zakljuila s dravom koja nije lanica moraju se smatrati izravno primjenjivima uvijek kada, s obzirom na njihov tekst i svrhu, te na narav samog ugovora, odredba sadri jasnu i bezuvjetnu obavezu koja u svojoj provedbi ili uincima nije podvrgnuta prihvaanju bilo kakvih naknadnih mjera. 15. Temeljem lanaka 2 do 5, Sporazum predvia pripremnu fazu koja treba omoguiti Turskoj da ojaa svoje gospodarstvo uz pomo Zajednice, prijelaznu fazu koja slui

254 postupnom uspostavljanju carinske unije i pribliavanju ekonomskih politika, te zavrnu fazu koja se temelji na carinskoj uniji i blioj koordinaciji ekonomskih politika. 16. Po svojoj strukturi i sadraju, Sporazum oznaava injenica da, openito, propisuje ciljeve pridruivanja te postavlja smjernice za ostvarivanje tih ciljeva, bez da sam po sebi propisuje detaljna pravila kako e se to ostvariti. Detaljna pravila propisana su protokolima pridodanim Sporazumu tek u pogledu odreenih posebnih stvari, a ti su protokoli kasnije zamjenjeni Dodatnim protokolom. 17. Kako bi se ostvarili ciljevi propisani Sporazumom, njegov l. 22 dodjeljuje ovlasti za donoenje odluka Vijeu pridruivanja koje se sastoji od lanova vlada drava lanica i lanova vijea i komisije, s jedne strane, te lanova turske vlade, s druge strane. 18. Glava II Sporazuma koja ureuje provedbu prijelazne faze, sadri dva poglavlja o carinskoj uniji i poljoprivredi, te tree poglavlje koje sadri ostale ekonomske odredbe. l. 12 o slobodi kretanja radnika dio je tih ostalih odredbi. 19. l. 12 Sporazuma propisuje da e se u svrhu postupnog meusobnog osiguravanja slobode kretanja radnika, ugovorne strane voditi lancima 48, 49 i 50 Ugovora o osnivanju Zajednice. 20. l. 36 Protokola propisuje da e se sloboda kretanja osigurati postupnim fazama u skladu s naelima koja propisuje l. 12 Sporazuma, izmeu kraja 12. i 22. godine nakon stupanja Sporazuma na snagu, te da e Vijee pridruivanja odluiti o pravilima koja su u tu svrhu potrebna. 21. l. 36. Protokola daje Vijeu pridruivanja iskljuivu ovlast propisivanja detaljnih pravila za postupno ostvarivanje slobode kretanja radnika u skladu s politikim i ekonomskim razlozima koji proizlaze, posebice, iz postupnog uspostavljanja carinske unije i pribliavanja ekonomskih politika, u skladu s takvim aranmanima koje bi Vijee pridruivanja moglo smatrati nunima. 22. Jedina odluka koju je u toj stvari Vijee pridruivanja prihvatilo je Odluka br. 1/80 od 19. prosinca 1980., koja, s obzirom na turske radnike koji su ve valjano integrirani u radnu snagu drave lanice, zabranjuje sve dodatne restrikcije uvjeta koji se primjenjuju na pristup zaposlenju. S druge strane, u podruju spajanja obitelji nije prihvaena nikakva slina odluka. 23. Ispitivanje l. 12 Sporazuma i l. 36 Protokola, stoga otkriva da oni, u biti, slue uspostavi programa, te da nisu dovoljno precizni i bezuvjetni kako bi mogli izravno ureivati slobodu kretanja radnika. 24. Sukladno tome, iz l. 7 Sporazuma nije mogue izvesti zabranu uvoenja dodatnih restrikcija za spajanje obitelji. l. 7, koji je smjeten u Poglavlje I Sporazuma koje ureuje naela pridruivanja, propisuje vrlo openito da ugovorne strane moraju poduzeti sve prikladne mjere, ope ili posebne, kako bi osigurale ispunjavanje obaveza koje proizlaze iz Sporazuma, te da se moraju suzdravati od poduzimanja bilo kakvih mjera koje bi mogle ugroziti ostvarivanje ciljeva Sporazuma. Ta odredba ne ini nita drugo nego to propisuje ugovornim stranama opu obvezu suradnje na ostvarivanju ciljeva sporazuma i ne moe izravno dodijeliti prava pojedincima ako im takva prava ve nisu dodjeljena drugim odredbama Sporazuma. 25. Sukladno tome, odgovor koji valja dati na prvo pitanje je da l. 12 i l. 36 Protokola, kada se itaju zajedno s l. 7 Sporazuma, ne predstavljaju takva pravila prava Zajednice koja su izravno primjenjiva u unutranjim pravnim porecima drava lanica.

255 26. Drugim pitanjem nacionalni sud nastoji utvrditi odnosi li se koncept "sloboda kretanja" u smislu Sporazuma na uvjete temeljem kojih se brani drug i maloljetna djeca turskog radnika, koji radi na podruju zajednice, mogu pridruiti istome. 27. U svjetlu odgovora na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti. 28. U odnosu na pitanje ima li l. 8 Europske konvencije o ljudskim pravima ikakve vanosti za odgovor na to pitanje, valja primjetiti da, kako je Sud odluio u svojoj presudi od 11. srpnja 1985. godine u spojenim predmetima 60 i 61/84, Cinetheque v. Federation Nationale des cinemas Francais [1985] ECR 2605, na str. 2618, iako je dunost Suda da osigura potivanje temeljnih prava u podruju prava Zajednice, Sud nema ovlast ispitivati sukladnost nacionalnog zakonodavstva koje je izvan dosega prava Zajednice s Europskom konvencijom o ljudskim pravima. U ovom sluaju je razvidno iz odgovora na prvo pitanje da, u ovom asu, nijedna odredba prava Zajednice ne odreuje uvjete pod kojima drave lanice moraju dopustiti spajanje obitelji turskih radnika koji su zakonito nastanjeni u Zajednici. Slijedi da nacionalna pravila o kojima je rije u glavnom postupku, nisu morala provoditi odredbu prava Zajednice. U takvim okolnostima, Sud nije nadlean odluivati jesu li nacionalna pravila poput onih o kojima je rije sukladna s naelima sadranim u l. 8 Europske konvencije za zatitu ljudskih prava. Odluka o trokovima (izostavljena) Na toj osnovi Sud Odgovarajui na pitanja koja mu je uputio Verwaltungsgericht Stuttgart Naredbom od 11. prosinca 1985. odluio je: l. 12 Sporazuma kojim se uspostavlja pridruivanje izmeu EEZ i Turske, potpisan u Ankari 12. rujna 1963, te koji je u ime Zajednice zakljuen temeljem Odluke Vijea od 23. prosinca 1963, te l. 36 Dodatnog protokola potpisanog u Brisselu 23. studenoga 1970 i zakljuenog u ime zajednice temeljem Uredbe Vijea br. 2760/72 od 19. prosinca 1972, kada se itaju zajedno s l. 7 Sporazuma, ne predstavljaju pravila prava Zajednice koja su izravno primjenjiva u unutranjim pravnim porecima drava lanica.

256 Predmet C192/89 S. Z. Sevince v Staatssecretaris van Justitie [1990] ECR I-3461 Sud je predmetu Sevince odredio status prava koje nastaje temeljem ovlasti predvienih meunarodnim ugovorom koji obvezuje Zajednicu tzv. sekundarno asocijacijsko pravo. Sud je ustvrdio da i odluke Vijea pridruivanja takoer ine sastavni dio pravnog sustava Zajednice i mogu imati izravni uinak temeljem istih kriterija kao i sam ugovor.

Saetak 1. Odredbe Vijea pridruivanja osnovanog sporazumom o pridruivanju, prihvaene za provedbu sporazuma o pridruivanju koji je Vijee zakljuilo s treom dravom, ine sastavni dio pravnog sustava Zajednice, na isti nain kao i sam sporazum, i to od asa njihovog stupanja na snagu, tako da je Sud, koji je temeljem l 177 Ugovora (danas 234 UEZ) nadlean odluivati o sporazumu, koji je prihvaen kao akt institucija [Zajednice], takoer nadlean odluivati o njihovoj interpretaciji, to vodi k jedinstvenoj primjeni prava Zajednice. 2. Poput odredaba ugovora koje Zajednica zakljuuje s treim dravama, odredbe koje donosi Vijee pridruivanja koje je osnovano temeljem sporazuma o pridruivanju kako bi osiguralo provedbu njegovih odredaba, moraju se smatrati izravno primjenjivima kada, s obzirom na njihov izriaj, svrhu i narav, kao i izriaj, svrhu i narav sporazuma o pridruivanju, sadre jasnu i preciznu obvezu koja u svojoj provedbi ili uincima nije podvrgnuta donoenju bilo kakvih dodatnih mjera. Ti su uvjeti ispunjeni temeljem l. 2(1)(b ) i 7 Odluke br. 2/76 i treeg odlomka l. 6(1) i l. 13 Odluke br. 1/80, koje je donijelo Vijee pridruivanja osnovano Sporazumom o pridruivanju izmeu EEZ i Turske, kako bi se osigurala postupna provedba slobode kretanja radnika koje propisuju odredbe koje uspostavljaju program, tako da te odredbe imaju izravan uinak u dravama lanicama Zajednice S time u vezi, malo je vano da je propisana mogunost donoenja nacionalnih provedbenih mjera, budui da takve mjere ne odraavaju nikakvu diskrecijsku ovlast, kao to je malo vano to se takve odluke ne objavljuju, budui da neobjavljivanje moe sprijeiti samo njihovu primjenu u odnosu na pojedince, te kao to je malo vano to se sigurnosne klauzule mogu primjeniti samo odlukom drava lanica, budui da se te sigurnosne klauzule primjenjuju samo u specifinim situacijama. 3 . l. 2(1)(b ) of Odluke br. No 2/76 i trei odlomak l. 6(1 ) i l. 13 Odluke br. 1/80, koje je prihvatilo Vijee pridruivanja osnovano Sporazumom o pridruivanju izmeu EEZ i Turske, jame turskom radniku, nakon odreenog razdoblja zakonitog zaposlenja u dravi lanici, pristup bilo kojem plaenom zaposlenju po njegovom izboru. Zakonitost zaposlenja u smislu tih odredaba, ak i pod pretpostavkom da nije nuno uvjetovano posjedovanjem propisno izdane dozvole boravka, svejedno pretpostavlja stabilnu i sigurnu situaciju u poloaju lana radne snage. Sukladno tome, izraz zakonito zaposlenje u tim odredbama ne obuhvaa situaciju turskog radnika koji ima dozvolu stupiti u zaposlenje u razdoblju u kojemu je suspendiran uinak odluke kojom mu se odbija pravo boravka, protiv koje je podnesena alba koja je odbijena.

Tekst presude

257 1 Odlukom od 1. lipnja 1989., koja je dostavljena Sudu 8. lipnja 1989., Raad van State (nizozemski sud posljednjeg stupnja u upravnim pitanjima) podnio je Sudu zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju prema lanku 177 Ugovora o EEZ, postavivi tri pitanja o interpretaciji pojedinih odredbi Odluka br 2/76 od 20. prosinca 1976. i 1/80 od 19. rujna 1980. Vijea pridruivanja, osnovanog Sporazumom o pridruivanju izmeu Europske ekonomske zajednice i Turske, potpisanim u Ankari 12. rujna 1963., sklopljenim u ime Zajednice Odlukom Vijea 64/732/EEC od 23. prosinca 1963. (objavljeno u Slubenom glasniku 1973 C 113, str. 1, u daljnjem tekstu Sporazum). 2 Pitanja su postavljena u postupku kojeg je pokrenuo g. S.Z. Sevince, dravljanin Turske, protiv Staatssecretaris van Justitie (dravnog tajnika za pravosue) u vezi s njegovim odbijanjem da mu izda dozvolu boravka u Nizozemskoj. 3 Iz dokumenata pred Sudom vidljivo je da je g. Sevinceu 11. rujna 1980. odbijeno produenje dozvole boravka koja mu je izdana 22. veljae 1979., temeljem toga to su obiteljske okolnosti koje su opravdavale izdavanje dozvole prestale postojati. alba podnesena protiv te odluke imala je puni suspenzivni uinak i konano je odbijena od strane Raad van Statea 12. lipnja 1986. U razdoblju u kojem se koristio suspenzivnim uinkom albe, g. Sevince je stekao potvrdu o zaposlenju, koja je bila valjana sve do donoenja gore navedene presude Raad van Statea, donesene 12. lipnja 1986. 4 Tvrdei da je u Nizozemskoj niz godina bio u radnom odnosu s plaom, 13. travnja 1987. g. Sevince je uloio zahtjev za izdavanje dozvole boravka. U svrhu potpore svojem zahtjevu, oslanjao se na lanak 2(1)(b) Odluke br. 2/76, prema kojemu turski radnik koji je pet godina bio zakonito zaposlen u dravi lanici Zajednice ima u toj dravi lanici slobodan pristup bilo kojem plaenom zaposlenju po svom izboru, kao i na trei odlomak lanka 6(1) Odluke br. 1/80, prema kojemu turski radnik koji je propisno registriran kao pripadnik radne snage u dravi lanici ima u toj dravi lanici slobodan pristup bilo kojem plaenom zaposlenju po svom izboru nakon etiri godine zakonitog zaposlenja. Njegov je zahtjev implicitno odbijen od strane nizozemskih tijela. 5 alba protiv te odluke podnesena je Raad van Stateu, koji je odluio prekinuti postupak dok Sud pravde ne donese odluku o sljedeim pitanjima: (1) Treba li se lanak 177 Ugovora o EEZ-u interpretirati tako da sud drave lanice moe (a u ovom predmetu i mora) postaviti Sudu pravde zahtjev za donoenje odluke o prethodnom pitanju koje se tie interpretacije odluka Vijea pridruivanja o kojima se ovdje radi, konkretno Odluka br. 2/76 i/ili br. 1/80, ako se pred tim sudom postavi takvo pitanje a sud smatra da mu je odluka o njemu nuna kako bi donio presudu? (2) Ako je na prvo pitanje odgovoreno potvrdno: Trebaju li se naredne odredbe smatrati primjenjivima na pravne sporove u zemljama Europske zajednice: lanak 2(1)(b) Odluke br. 2/76 i/ili lanak 6(1) Odluke br. 1/80, te lanak 7 Odluke br. 2/76 i/ili lanak 13 Odluke br. 1/80? (3) Ako je na drugo pitanje odgovoreno potvrdno: to treba razumijevati pod pojmom 'zakonito zaposlenje' u lanku 2(1)(b) Odluke br. 2/76 i/ili lankom 6(1) Odluke br. 1/80 (u svjetlu lanka 7 Odluke br. 2/76 i/ili lanka 13 Odluke br. 1/80)? Treba li uzeti da se taj pojam odnosi na zaposlenje u razdoblju

258 kad osoba o kojoj se radi posjeduje dozvolu boravka u skladu sa zakonima vezanim uz strance uz podredno ire pitanje ukljuuje li se zaposlenje u kojem je ta osoba mogla biti dok je ekala na konanost i pravomonost odluke o dozvoli boravka ili samo na zaposlenje koje se moe smatrati zakonitim prema zakonima o zapoljavanju stranaca?

6 Upuuje se na Izvjee o sasluanju radi podrobnijeg opisa injenica sluaja, tijeka postupka, podnesaka i argumenata stranaka, koji se spominju ili o kojima se raspravlja od sada nadalje samo u mjeri nunoj za prosudbu Suda. Prvo pitanje 7 Prvo pitanje nacionalnog suda u sutini znai moe li se prema lanku 177 Ugovora o EEZu dati interpretacija Odluka br. 2/76 i 1/80. 8 Kao uvodnu primjedbu, treba imati na umu da, kao to je Sud vie puta dosljedno ustvrdio, odredbe sporazuma kojeg je sklopilo Vijee prema lancima 228 i 238 Ugovora o EEZ-u ine sastavni dio pravnog sustava Zajednice od asa stupanja na snagu tog sporazuma (vidi presude u predmetu 12/86 Demirel [1987] ECR 3719, odlomak 7. i u predmetu 30/88 Grka protiv Komisije [1989] ECR 3711, odlomak 12.). 9 Sud je takoer ustvrdio da, budui da su neposredno vezane sa Sporazumom kojem daju pravni uinak, odluke Vijea pridruivanja ine sastavni dio pravnog sustava Zajednice, na isti nain kao i sam Sporazum, i to od asa njihovog stupanja na snagu (vidi presudu u predmetu 30/88 Grka protiv Komisije [1989] ECR 3711, supra, odlomak 13.). 10 Budui da je Sud nadlean donijeti odluku o prethodnom pitanju vezanom uz Sporazum, ukoliko se radi o aktu kojeg je usvojila jedna od institucija Zajednice (vidi presudu u predmetu 181/73 Haegeman [1974] ECR 449), Sud je takoer nadlean donijeti odluku o interpretaciji odluka koje je usvojilo tijelo osnovano Sporazumom i odgovorno za njegovu provedbu. 11 Ta je tvrdnja osnaena injenicom da je cilj lanka 177 Ugovora o EEZ-u osigurati jedinstvenu primjenu, u cijeloj Zajednici, svih odredaba koje ine dio pravnog sustava Zajednice, kao i osigurati da se njihova interpretacija ne mijenja s obzirom na znaenje koje im pridaju razliite drave lanice (vidi presudu u predmetu 104/81 Kupferberg [1982] ECR 3641 i u spojenim predmetima 267 do 269/81 SPI i SAMI [1983] ECR 801). 12 Stoga treba rei, u odgovoru na prvo pitanje koje je postavio Raad van State, da interpretacija Odluka br. 2/76 i 1/80 pada u doseg lanka 177 Ugovora o EEZ-u. Drugo pitanje 13 Drugo pitanje koje je postavio Raad van State je imaju li lanci 2(1)(b) i 7 Odluke br. 2/76 i lanci 6(1) I 13 Odluke br. 1/80 izravan uinak na podruju drava lanica. 14 Da bi se priznao njihov izravni uinak, odredbe odluke Vijea pridruivanja moraju zadovoljiti iste uvjete koji se primjenjuju na odredbe samog Sporazuma.

259 15 U Demirelu, supra, Sud je ustvrdio da odredbu sporazuma kojeg je sklopila Zajednica s dravama koje nisu lanice treba smatrati izravno primjenjivom kad, s obzirom na njezin izriaj i svrhu i narav samog sporazuma, odredba sadri jasnu i preciznu obvezu koja u svojoj provedbi ili uincima ne podlijee donoenju bilo kakvih dodatnih mjera (odlomak 14.). Isti se kriteriji primjenjuju u odluivanju o tome mogu li odredbe odluke Vijea pridruivanja imati izravan uinak. 16 Kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li relevantne odredbe Odluka br. 2/76 i 1/80 te kriterije, prije svega je nuno ispitati njihov izriaj. 17 lanak 2(1)(b) Odluke br. 2/76 i trei odlomak lanka 6(1) Odluke br. 1/80 podravaju na jasan, precizan i bezuvjetan nain pravo turskog radnika da, nakon niza godina u zakonitom zaposlenju u dravi lanici, na slobodan pristup bilo kojem plaenom zaposlenju po njegovom izboru. 18 Slino tome, lanak 7 Odluke br. 2/76 i lanak 13 Odluke br. 1/80 sadre nedvosmislenu standstill klauzulu kojom se zabranjuje uvoenje novih restrikcija pristupu zaposlenju za radnike koji zakonito borave i zaposleni su na podruju drava ugovornica. 19 Stajalite da odredbe odluka Vijea pridruivanja o kojima se radi u glavnom postupku mogu biti izravno primijenjene na situaciju turskih radnika propisno registriranih kao dio radne snage drave lanice, potvreno je svrhom i naravi odluka iji su te odredbe dio, kao i Sporazuma na koji se odnose. 20 Prema lanku 2(1) Sporazuma, njegova svrha je poticati neprekidno i uravnoteeno jaanje trgovinskih i gospodarskih veza izmeu stranaka, a on uspostavlja izmeu Europske ekonomske zajednice i Turske pridruivanje koje predvia pripremno razdoblje kojim se Turskoj omoguava da ojaa svoje gospodarstvo uz pomo Zajednice, prijelazno razdoblje za postepenu uspostavu carinske unije i usklaivanje ekonomskih politika, te zavrno razdoblje temeljeno na carinskoj uniji koje ukljuuje blisku koordinaciju ekonomskih politika (vidi presudu u predmetu 12/86 Demirel, supra, odlomak 15.). to se tie slobode kretanja radnika, lanak 12 Sporazuma, koji je dio Glave II. vezane uz provedbu prijelaznog razdoblja, predvia da se ugovorne strane sporazumno vode lancima 48, 49 i 50 Ugovora o EEZ-u kako bi meu sobom postepeno osigurale slobodu kretanja radnika. lanak 36 Dodatnog protokola potpisanog 23. studenog 1970., pridodanog Sporazumu o pridruivanju izmeu Europske ekonomske zajednice i Turske, sklopljenog Uredbom Vijea ( EEC ) br. 2760/72 od 19. prosinca 1972. ( Official Journal 1973 C 113, str. 17, odsad nadalje "Dodatni protokol") postavlja rokove za postepeno ostvarivanje te slobode kretanja i predvia da e Vijee pridruivanja odluiti o propisima nunim u tu svrhu. 21 Vijee pridruivanja usvojilo je Odluke br. 2/76 i 1/80 s ciljem provedbe lanka 12 Sporazuma i lanka 36 Dodatnog protokola za koji je, u presudi Demirel, supra, Sud ustvrdio da je u sutini namijenjen utvrivanju programa. Stoga se preambula Odluke 2/76 izriito poziva na lanak 12 Sporazuma i lanak 36 Dodatnog protokola, a lanak 1 odluke razrauje detaljne aranmane za prvo razdoblje implementacije lanka 36 Dodatnog protokola. Trei recital preambule u Odluci 1/80 spominje poboljanje, u socijalnoj sferi, uvjeta dostupnih radnicima i lanovima njihovih obitelji u vezi s aranmanima uvedenim Odlukom br. 2/76 injenica da navedene odredbe Sporazuma i Dodatnog protokola u sutini utvruju program ne sprjeava izravni uinak odluka Vijea pridruivanja koje u odreenim podrujima daju uinak programima predvienim Sporazumom.

260

22 Na zakljuak da lanci Odluka br. 2/76 i 1/80 spomenuti u drugom pitanju nacionalnog suda mogu imati izravan uinak ne moe utjecati injenica da lanak 2(2) Odluke br. 2/76 i lanak 6(3) Odluke br. 1/80 predviaju uspostavu postupaka za primjenu prava dodijeljenih turskim radnicima prema nacionalnim propisima. Te odredbe naprosto pojanjavaju obvezu drava lanica da donesu nune upravne mjere za provedbu tih odredbi, ime drave lanice nisu ovlatene uvjetovati ili ograniiti primjenu preciznog i bezuvjetnog prava koje odluke Vijea pridruivanja daju turskim radnicima. 23 Slino tome, lanak 12 Odluke br. 2/76 i lanak 29 Odluke br. 1/80, prema kojima su drave lanice dune svaka sa svoje strane poduzeti sve nune mjere u svrhu provedbe odredaba odluke, naprosto naglaavaju obvezu provedbe meunarodnog ugovora u dobroj vjeri, na koju se obvezu uostalom poziva i lanak 7 samog Sporazuma. 24 Nadalje, izravni uinak odredaba spornih u glavnom postupku ne moe se osporavati samo zbog toga to Odluke br. 2/76 i 1/80 nisu bile objavljene. Iako neobjavljivanje tih odluka moe sprijeiti njihovu primjenu na pojedinca, pojedinac nije time lien prava da se u odnosu na tijelo s javnim ovlastima pozove na prava koja mu te odluke dodjeljuju. 25 to se tie zatitnih klauzula koje omoguavaju ugovornim stranama odstupanje od odredaba kojima se daju odreena prava turskim radnicima propisno registriranim kao dio radne snage drave lanice, treba primijetiti da se one primjenjuju samo na specifine situacije. Izvan specifinih situacija koje mogu potaknuti njihovu primjenu, postojanje takvih klauzula ne moe samo po sebi utjecati na izravnu primjenjivost priroenu odredbama od kojih se doputa odstupanje (vidi presudu u predmetu 104/81 Kupferberg, supra). 26 Iz svega reenog slijedi da u odgovoru na drugo pitanje Raad van Statea treba rei da lanak 2(1)(b) Odluke br. 2/76 i/ili lanak 6(1) Odluke br. 1/80, kao i lanak 7 Odluke br. 2/76 i/ili lanak 13 Odluke br. 1/80 imaju izravan uinak u dravama lanicama Europske zajednice.

Tree pitanje 27 Treim pitanjem nacionalni sud eli utvrditi pokriva li izraz zakonito zaposlenje sadran u lanku 2(1)(b) Odluke br. 2/76 i u treem odlomku lanka 6(1) Odluke br. 1/80 situaciju kad je turski radnik ovlaten raditi u razdoblju u kojem je odgoeno djelovanje odluke kojom mu se odbija pravo boravka, protiv koje je uloio albu. 28 Kako bi se odgovorilo na to pitanje, prvo treba rei da se gore navedene odredbe tiu samo poloaja turskog radnika u smislu zaposlenja, a ne spominju njegov poloaj u vezi s pravom boravka. 29 Unato tome, injenica je da su ta dva aspekta osobne situacije turskog radnika usko povezana i da dodjeljujui takvom radniku, nakon odreenog razdoblja zakonitog zaposlenja u dravi lanici, pristup bilo kojem plaenom zaposlenju po njegovom izboru, te odredbe nuno impliciraju budui da bi inae pravo koje daju turskom radniku bilo lieno svakog uinka postojanje prava boravka za osobu o kojoj se radi, barem u tom trenutku.

261 30 Zakonitost zaposlenja u smislu tih odredaba, ak i pod pretpostavkom da nije nuno uvjetovano posjedovanjem propisno izdane dozvole boravka, svejedno pretpostavlja stabilnu i sigurnu situaciju u poloaju lana radne snage. 31 Konkretno govorei, iako zakonito zaposlenje u odreenom razdoblju dovodi do priznavanja prava boravka po okonanju tog razdoblja, nezamislivo je da turski radnik zamilja da ispunjava taj uvjet, ime bi mu se priznalo da ima to pravo, naprosto zato to se, nakon to su mu nacionalna tijela u tom razdoblju odbila izdati valjanu dozvolu boravka a on je potom iskoristio nacionalnim pravom zajameno pravo na albu protiv tog odbijanja, okoristio suspenzivnim uinkom koji proizlazi iz albe, zbog ega je mogao na privremen nain prije okonanja spora dobiti ovlast boravka i zaposlenja u dravi lanici o kojoj se radi. 32 Sukladno tome, izraz zakonito zaposlenje sadran u lanku 2(1)(b) Odluke br. 2/76 i u treem odlomku lanka 6(1) Odluke br. 1/80 ne obuhvaa situaciju turskog radnika koji je pravno ovlaten stupiti u zaposlenje samo zbog suspenzivnog uinka albe koju je uloio u razdoblju prije donoenja konane odluke nacionalnog suda, ali to u svakom sluaju vrijedi samo pod uvjetom da taj sud odbije njegovu albu. 33 Stoga u odgovoru na tree pitanje nacionalnog suda treba rei da izraz zakonito zaposlenje u lanku 2(1)(b) Odluke br. 2/76 i u treem odlomku lanka 6(1) ne obuhvaa situaciju turskog radnika koji je ovlaten stupiti u zaposlenje u razdoblju u kojemu je suspendiran uinak odluke kojom mu se odbija pravo boravka, protiv koje je podnesena alba koja je odbijena.

Odluka o trokovima Trokovi 34 Trokovi Vlade Savezne Republike Njemake, Vlade Kraljevine Nizozemske i Komisije, koji su podnijeli primjedbe Sudu, nepovratni su. Budui da ovaj postupak, to se tie stranaka u glavnom postupku, ima narav koraka u parnici koja traje pred nacionalnim sudom, odluku o trokovima treba donijeti taj sud.

Operativni dio

Na tim temeljima, SUD, U odgovoru na pitanja podnesena od strane Raad van State Nizozemske, odlukom od 1. lipnja 1989. ovime presuuje: (1) Interpretacija Odluke br. 2/76 od 20. prosinca 1976. i Odluke br. 1/80 od 19. rujna 1980. Vijea pridruivanja osnovanog Sporazumom o pridruivanju izmeu Europske ekonomske zajednice i Turske dolazi u doseg lanka 177 Ugovora o EEZ-u. (2) lanak 2(1)(b) Odluke br. 2/76, citiran gore, i lanak 6(1) Odluke br. 1/80, citiran gore, kao i lanak 7 Odluke br. 2/76 i lanak 13 Odluke br. 1/80 imaju izravan uinak u dravama lanicama Europske zajednice.

262 (3) Izraz zakonito zaposlenje u lanku 2(1)(b) Odluke br. 2/76, citiranom gore, i treem odlomku lanka 6(1) Odluke br. 1/80, citiranom gore, ne obuhvaa situaciju turskog radnika koji je ovlaten stupiti u zaposlenje u razdoblju u kojemu je suspendiran uinak odluke kojom mu se odbija pravo boravka, protiv koje je podnesena alba koja je odbijena.

263 Predmet 270/80 Polydor Limited and RSO Records Inc. v Harlequin Records Shops Limited and Simons Records Limited [1982] ECR 329

Predmet Polydor objanjava kako se interpretiraju meunarodni ugovori koji obvezuju Zajednicu. Sud je objasnio da je pri interpretaciji potrebno uzeti u obzir cilj i svrhu ugovora. Zbog toga, ak ako neki meunarodni ugovor sadri identini tekst kao pravo Zajednice (tzv. zrcalne odredbe), njegova interpretacija moe biti razliita, ukoliko su cilj i svrha Ugovora razliiti od zrcalne odredbe u pravu Zajednice.

Saetak 1. Slinost izraza koji se koriste u l. 30 i 36 Ugovora o EEZ, s jedne strane i u l. 14(2) i 23 Ugovora izmeu EEZ i Portugalske republke, s druge strane, nije dovoljan razlog da bi se na odredbe Ugovora primjenila sudska praksa (Europskog) Suda koja u kontekstu Zajednice odreuje odnos izmeu zatite industrijskog i komercijalnog prava vlasnitva i odredaba o slobodi kretanja roba. Iako propisuje bezuvjetno ukidanje odreenih ogranienja trgovine izmeu Zajednice i Portugala, kao to su koliinska ogranienja i mjere s istovrsnim uinkom, Ugovor nema istu svrhu (engl. purpose) kao Ugovor o EEZ, u mjeri u kojoj Ugovor o EEZ ide za ujedinjavanjem nacionalnih trita u jedinstveno trite koje to je mogue vie nalikuje domaem tritu. Slijedi da se u kontekstu Ugovora (s Portugalom op. prev.) ogranienja trgovine robom mogu smatrati opravdanima temeljem zatite industrijskog i komercijalnog prava vlasnitva u situacijama u kojima to ne bi bilo mogue unutar Zajednice. 2. Pravna zatita autorskih prava od strane vlasnika, ili od strane osoba koje je ovlastio, zatienih pravom drave lanice od uvoza i prodaje gramofonskih ploa koje su zakonito proizvedene i stavljene na trite Portugalske republike temeljem doputenja vlasnika je doputena temeljem zatite industrijskog i komercijalnog vlasnitva u smislu l. 23 Ugovora izmeu EEZ i Portugalske republike, te stoga ne predstavlja ogranienje trgovine koje bi bilo zabranjeno temeljem l. 14(2) Ugovora. Takva pravna zatita ne predstavlja sredstvo arbitrarne diskriminacije ili prikriveno ogranienje trgovine izmeu Zajednice i Portugala u smislu reenog l. 23. Tekst presude: 1. Rjeenjem od 15. svibnja 1980. koje je Sud zaprimio 8. prosinca 1980., The Court of Appean of England and Wales uputio je Sudu temeljem l. 177 Ugovora o EEZ zahtjev za prethodnu odluku o etiri pitanja interpretacije l. 14(2) i 23 Ugovora izmeu Europske ekonomske zajednice i Portugalske republike, potpisan u Briselu 22. srpnja 1972., koji je zakljuen i prihvaen u ime Zajednice temeljem Uredbe Vijea (EEZ) br. 2844/72 od 19. prosinca 1972. (O.J. posebno englesko izdanje (31. prosinca) (L 301) str. 166) 2. Glavni postupak odnosi se na tubu zbog povrede autorskih prava podnesenu protiv dva britanska poduzea Harlequin Record Shops Limited i Simons Records Limited (dalje u tekstu "Harlequin" i "Simons), koja su se specijalizirala za uvoz i prodaju gramofonskih ploa koje uvoze iz Portugala i prodaju u Ujedinjenom Kraljevstvu, a koje nose pop

264 glazbu skupine poznate kao "The Bee Gees", bez prethodno pribavljene suglasnosti vlasnika autorskih prava, ili njegove iskljuive licence u Ujedinjenom Kraljevstvu. Vlasnik autorskih prava nosaa zvuka o kojima je rije, RSO Records Inc. (dalje u tekstu "RSO") dodijelio je povezanom poduzeu Polydor Ltd. (dalje u tekstu "Polydor") iskljuivu licencu za proizvodnju i distribuciju, u Ujedinjenom Kraljevstvu, gramofonskih ploa i kazeta koje reproduciraju te snimke. Ploe i kazete koje reproduciraju istu snimku bile su proizvedene i prodavane u Portugalu od strane dva poduzea inkorporirana prema portugalskom pravu, i ta su poduzea u Portugalu bila ovlatenici licence koju im je dao RSO. Simons je kupovao ploe koje su nosile te snimke u Portugalu kako bi ih uvezao u Ujedinjeno Kraljevstvo u svrhu prodaje. Harlequin je kupovao odreeni broj tih ploa od Simonsa u svrhu maloprodaje. Court of Appeal je utvrdio da su prema engleskom pravu Harlekin i Simons povrijedili l. 16(2) Zakona o autorskim pravima iz 1956. (Copyright Act, 1956, op. prev.). Ta odredba propisuje da autorska prava kri onaj tko bez dozvole vlasnika autorskih prava uveze neki predmet u Ujedinjeno Kraljevstvo, ako je prema njegovom znanju, proizvodnja tog predmeta predstavljala povredu autorskog prava, odnosno, ako bi predstavljala takvu povredu da je takav predmet proizveden na mjestu kamo se uvozi. Harlequin i Simons istiu da se vlasnik autorskih prava ne moe pozivati na to pravo kako bi ograniio uvoz proizvoda u dravu lanicu Zajednice, ukoliko je takav proizvod bio zakonito stavljen na trite u Portugalu, od strane vlasnika autorskih prava ili uz njegovu suglasnost. U prilog toj tvrdnji poduzea se oslanjaju na l. 14(2) i 23 Ugovora izmeu Europske ekonomske zajednice i Portugalske republike iz 1972. (dalje u tekstu "Ugovor"), istiui da se te odredbe temelje na istim naelima kao i lanci 30 i 36 Ugovora o EEZ, te ih sukladno tome valja interpretirati na slian nain. Kako bi mogao procijeniti taj zahtjev obrane, Court of Appeal uputio je Europskom sudu prethodno pitanje o slijedeim pitanjima: 1. Je li tuba podnesena od strane poduzea A koja ide za zatitom njegovih autorskih prava u Ujedinjenom Kraljevstvu, od gramofonskih ploa koje su zakonito proizvedene i prodavane u Portugalu temeljem licence odobrene na osnovi jednakih autorskih prava u Portugalu, mjera s istovrsnim uinkom kao koliinsko ogranienje na uvoz u smislu l. 14(2) spomenutog Ugovora od 22. srpnja 1972. izmeu Europske ekonomske zajednice i Portugala? 2. Ukoliko je odgovor na prvo pitanje pozitivan: (A) je li takva tuba podnesena od strane poduzea opravdana u smislu l. 23 spomenutog Ugovora od 22. srpnja 1980., za zatitu spomenutih autorskih prava u Ujedinjenom kraljevstvu? (B) Pretstavlja li takva tuba podnesena od strane poduzea sredstvo arbitrarne diskriminacije ili prikriveno ogranienje trgovine izmeu Portugala i Europske ekonomske zajednice? 3. Je li l. 14.(2) spomenutog Ugovora od 22. srpnja 1980. izravno primjenjiv na pojedince u Europskoj ekonomskoj zajednici, uzimajui u obzir posebice Uredbu Vijea Europske ekonomske zajednice od 19. prosinca 1972. kojom se daje uinak spomenutom Ugovoru? 4. Moe li se uvoznik gramofonskih ploa koje se spominju u Pitanju 1, kada uvozi u Ujedinjeno Kraljevstvo u svojoj obrani od tube poduzea A za povredu njihovih autorskih prava u Ujedinjenom Kraljevstvu oslanjati na l. 14(2) spomenutog ugovora od 22. srpnja 1972. ?

3.

4.

5.

6.

7. Prema dobro utvrenoj praksi Suda, uivanje prava industrijskog i komercijalnog vlasnitva od strane vlasnika, ukljuujui i komercijalnu eksploataciju autorskih prava,

265 kako bi se sprijeio uvoz u dravu lanicu proizvoda iz druge drave lanice u kojoj je taj proizvod bio zakonito stavljen na trite od strane vlasnika autorskih prava, ili uz njegov pristanak, predstavlja mjeru s uinkom istovrsnim koliinskim ogranienjima, u smislu l. 30 Ugovora o EEZ i ta mjera nije opravdana zbog potrebe zatite industrijskog i komercijalnog vlasnitva u smislu l. 36 Ugovora. 8. Prva dva pitanja, koja se mogu razmotriti zajedno, u biti nastoje odrediti moraju li se l. 14(2) i 23 Ugovora s Portugalom interpretirati na isti nain. Kako bi se moglo odgovoriti na ta pitanja nuno je analizirati odredbe u svjetlu cilja i svrhe (engl. object and purpose, op. prev.) Ugovora, te u svjetlu njegovog teksta. 9. Temeljem l. 228 Ugovora, uinak ugovora je da obvezuje jednako Zajednicu i njene drave lanice. Relevantne odredbe Ugovora glase: l. 14(2) Koliinska ogranienja na uvoz biti e ukinuta 1. sijenja 1973. i sve mjere s istovrsnim uinkom kao koliinska ogranienja na uvoz biti e ukinuta najkasnije do 1. sijenja 1975. l. 23 Ugovor ne iskljuuje zabrane ili ogranienja uvoza koja su opravdana temeljem zatite industrijskog i komercijalnog vlasnitva Takve zabrane ili ogranienja ne smiju predstavljati sredstvo arbitrarne diskriminacije ili prikriveno ogranienje trgovine izmeu stranaka Ugovora. 10. Kako stoji u Preambuli, svrha je Ugovora da se uvrste i proire ekonomski odnosi izmeu Zajednice i Portugala, te da se osigura, imajui u vidu fer uvjete trine utakmice, skladni razvoj trgovine u svrhu doprinosa radu na izgradnji Europe. U tom cilju ugovorne strane odluile su postupno ukinuti gotovo sve prepreke trgovini, u skladu s odredbama GATT-a o osnivanju zona slobodne trgovine. 11. Temeljem l. XXIV (8) GATT-a, zona slobodne trgovine je "skupina dva ili vie carinskih podruja u kojima su pristojbe i drugi restriktivni trgovinski propisi ukinuti u pogledu gotovo itave trgovine izmeu sastavnih podruja, a u pogledu proizvoda koji imaju porijeklo na tim podrujima." 12. U ostvarivanju gore spomenutog cilja Ugovor ide za liberalizacijom trgovine robom izmeu Zajednice i Portugala Prema l. 2 Ugovor primjenjuje, u skladu s posebnim ureenjem predvienim za odreene proizvode, na proizvode s porijeklom iz Zajednice ili iz Portugala, koji su uvrteni u Poglavlja 25 do 99 briselske nomenklature. 13. S time u vezi l. 3 do 7 Ugovora propisuju ukidanje carina i pristojbi s istovrsnim uinkom u trgovini izmeu Zajednice i Portugala. Isto naelo primjenjuje i l. 14 na koliinska ogranienja i mjere s istovrsnim uinkom. Te su odredbe dopunjene l. 21 koji propisuje zabranu fiskalnih mjera ili prakse diskriminatorne naravi, te l. 22 koji ukida sva ogranienja plaanja koja se odnose na trgovinu robom. tovie, l. 26 i 28 Ugovora sadre odreena pravila o trinoj utakmici, dravnim potporama i dumpingu. Temeljem l. 32 osniva se zajedniki odbor koji je odgovoran za administraciju Ugovora i za osiguranje njegove ispravne primjene. 14. Odredbe Ugovora o ukidanju ogranienja trgovine izmeu Zajednice i Portugala izraene su na nain koji je u nekoliko aspekata slian onome koji pozna Ugovor o EEZ kada je rije o ukidanju ogranienja trgovini unutar Zajednice (engl. intra-Community trade, op. prev.). Harlequin i Simons istiu posebice slinost odredaba l. 14(2) i 23 Ugovora s jedne strane, i odredaba l. 30 i 36 Ugovora o EEZ, s druge strane. 15. Meutim, takva slinost odredbi nije dovoljan razlog da bi se na odredbe Ugovora (s Portugalom, op. prev.) mogla primijeniti gore spomenuta sudska praksa, koja u kontekstu

266 Zajednice odreuje odnos izmeu zatite prava industrijskog i komercijalnog vlasnitva i pravila o slobodi kretanja roba. 16. Doseg te sudske prakse mora se, doista, odrediti svjetlu "ciljeva i aktivnosti" Zajednice, kako ih definiraju l. 2 i 3 Ugovora o EEZ. Kako je Sud ve imao priliku naglasiti u razliitim kontekstima, Ugovor o EEZ, osnivanjem zajednikog trita i postupnim ujednaavanjem ekonomskih politika drava lanica, nastoji ujediniti nacionalna trita u jedinstveno trite koje ima znaajke domaeg trita. 17. Uzimajui u obzir te ciljeve, Sud je, inter alia, u svojoj presudi od 22. lipnja 1976. u predmetu 119/75 Terrapin (overseas) Ltd. v. Terranova Industrie C.A. Kapferer & Co. [1976] ECR 1039, interpretirao l. 30 i 36 Ugovora o EEZ na nain da znae da teritorijalna zatita koju pravu industrijskog i komercijalnog vlasnitva prua nacionalno pravo ne smije imati za uinak opravdavanje izolacije nacionalnih trita, niti uinak koji vodi umjetnoj podjeli trita, te da se, posljedino, vlasnik prava industrijskog ili komercijalnog vlasnitva zatienog pravom drave lanice ne moe pozivati na to pravo kako bi sprijeio uvoz proizvoda koji se zakonito prodaje u drugoj dravi lanici od strane samog vlasnika, ili uz njegov pristanak. 18. Razlozi koji su doveli do takve interpretacije l. 30 i 36 Ugovora o EEZ ne primjenjuju se u kontekstu odnosa izmeu Zajednice i Portugala, kako su oni odreeni Ugovorom. Iz Ugovora proizlazi da, iako Ugovor propisuje bezuvjetno ukidanje odreenih ogranienja trgovine izmeu Zajednice i Portugala, poput koliinskih ogranienja i mjera s istovrsnim uinkom, Ugovor nema istu svrhu kao Ugovor o EEZ, u mjeri u kojoj Ugovor o EZ, kako je ve reeno, ide za stvaranjem jedinstvenog trita koje to je vie mogue nalikuje domaem tritu. 19. Slijedi da u kontekstu Ugovora, ogranienja trgovine robom mogu biti opravdana temeljem zatite industrijskog i komercijalnog vlasnitva u situaciji u kojoj njihovo opravdanje ne bi bilo mogue unutar Zajednice. 20. U ovom sluaju, takva je razlika vie nego nuna, u mjeri u kojoj instrumenti koje Zajednica ima na raspolaganju da bi ostvarila jednaku primjenu prava Zajednice i postupno ukidanje razlika u zakonodavstvu unutar zajednikog trita nemaju ekvivalenta u kontekstu odnosa izmeu Zajednice i Portugala. 21. Iz reenoga slijedi da je zabrana uvoza u Zajednicu proizvoda koji imaju porijeklo iz Portugala, koja se temelji na zatiti autorskih prava, opravdana u okviru pravnog ureenja ugovora o slobodnoj trgovini uspostavljenog Ugovorom, temeljem prve reenice l. 23. Nalazi nacionalnog suda ne ukazuju ni na kakav imbenik koji bi dopustio zakljuak da pravna zatita autorskog prava u takvom sluaju predstavlja sredstvo arbitrarne diskriminacije ili prikrivenog ogranienja trgovine u smislu druge reenice tog lanka. 22. Iz svih tih razloga, odgovor koji se mora dati na prva dva pitanja je da pravna zatita autorskih prava temeljem prava drave lanice od strane vlasnika ili osoba koje je ovlastio, od uvoza i prodaje gramofonskih ploa koje su zakonito proizvedene i stavljene na trite u Portugalskoj republici od strane ovlatenika licence koju je dodijelio vlasnik autorskih prava, opravdana razlozima zatite industrijskog i komercijalnog vlasnitva u smislu l. 23 Ugovora, te stoga ne predstavlja sredstvo arbitrarne diskriminacije niti prikriveno ogranienje trgovine izmeu Zajednice i Portugala. 23. U svjetlu odgovora na prva dva pitanja, nije potrebno dati odgovor na tree i etvrto pitanje. [odluka o trokovima i izreka izostavljeni]

267 Predmet C-268/99 Aldona Malgorzata Jany and Others v Staatssecretaris van Justitie [2001] ECR I-8615 Predmet je vaan jer je u njemu Europski sud potvrdio da Europski sporazumi o pridruivanju mogu imati izravni uinak. Iz presude je vidljivo stajalite Europskog suda o cilju i svrsi te kategorije ugovora, to uvjetuje njihovu interpretaciju. Europski sporazumi po cilju i svrsi, te po sadraju, slini su Sporazumima o stabilizaciji i pridruivanju, ukljuujui i onaj izmeu Europske zajednice i njenih drava lanica i Hrvatske.

Tekst presude:

1. Odlukom od 15. srpnja 1999, koju je Sud zaprimio 19. srpnja 1999, Arrondissementsrechtbank te 's-Gravenhage (Podruni sud, Den Hague) uputio je u zahtjevu za donoenje odluke o prethodnom pitanju temeljem l. 234 UEZ pet pitanja o interpretaciji lanaka 44 i 58 Europskog ugovora koji zasniva pridruivanje izmeu Europskih zajednica i njihovih drava lanica, s jedne strane, i Republike Poljske, s druge strane, koji je zakljuen i potvren, u ime Zajednice, Odlukom Vijea i Komisije 93/743/Euratom, ECSC, EC od 13. prosinca 1993 (OJ 1993 L 348, str. 1) (Sporazum o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske), te lanaka 45 i 59 Europskog sporazuma koji zasniva pridruivanje izmeu Europskih zajednica i njihovi drava lanica, s jedne strane, i eke Republike, s druge strane, koji je zakljuen i potvren, u ime Zajednice, Odlukom Vijea i Komisije 94/910/ECSC, EC, Euratom od 19 prosinca 1994 (OJ 1994 L 360, str. 1), (Sporazum o pridruivanju izmeu Zajednice i eke Republike). 2. Pitanja su se pojavila u postupcima koje su ga. Jany i ga. Szepietowska, koje su poljske dravljanke, te ga. Padevetova, ga. Zacalova, ga. Hrubcinova i ga. berlackerova, koje su eke dravljanke, pokrenule protiv Dravnog sekretara Nizozemske za pravosue (Dravni sekretar), osporavajui meritorno odbijanje njihovih prigovora na njegove ranije odluke kojima im se odbija izdati dozvola boravka koja bi im omoguila da rade kao samozaposlene prostitutke. Sporazum o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske 3. Sporazum o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske potpisan je u Brisselu 16. prosinca 1991. i stupio je na snagu 1. veljae 1994., temeljem l. 121, paragraf 2. 4. Kako stoji u l. 1(2), ciljevi Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske su, inter alia, da se stvori prikladni okvir za politiki dijalog izmeu stranaka, koji doputa razvoj bliskih politikih odnosa izmeu njih, da se promie irenje trgovine i skladni gospodarski odnosi kako bi se pospjeio dinamini gospodarski razvoj i napredak u Republici Poljskoj, te kako bi se pruio prikladan okvir za postupnu integraciju te zemlje u Zajednicu. Temeljem 15 odlomka Preambule Sporazuma o pridruivanju, konani cilj Republike Poljske je pristupanje Zajednici. 5. Odredbe Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske koje su relevantne za predmet pred nacionalnim sudom nalaze se u Glavi IV koja nosi naslov "Kretanje radnika, sloboda poslovnog nastana, pruanje usluga". 6. l. 37(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu zajednice i Poljske, koji se nalazi u Glavi IV, Poglavlje I, koje nosi naslov "Kretanje radnika", propisuje:

268 Temeljem uvjeta i naina primjenjivih u svakoj dravi lanici: - postupanje prema radnicima poljskog dravljanstva koji su zakonito zaposleni na podruju drave lanice biti e, u odnosu na vlastite dravljane, bez bilo kakve diskriminacije temeljem dravljanstva, u pogledu uvjeta na radu, naknade za rad ili otputanja, - ... 7. lanak 44(3) i (4) Sporazuma izmeu Zajednice i Poljske koji se nalazi u Glavi IV, Poglavlje II, koje nosi naslov "Sloboda poslovnog nastana" propisuje:

Svaka drava lanica jami, od stupanja na snagu ovog Sporazuma, postupanje koje nije manje povoljno od onoga koje se primjenjuje na svoja vlastita poduzea i dravljane, u odnosu na poslovni nastan poljskih poduzea i dravljana, kako je to propisano l. 48, te u radu poljskih poduzea i dravljana, jami postupanje koje nije manje povoljno od onog koje se primjenjuje prema vlastitim poduzeima i graanima. U svrhu ovog Ugovora: (a) poslovni nastan znai (i) u pogledu dravljana, pravo da se pokrenu i vode gospodarske djelatnosti u svojstvu samozaposlenih osoba, te pravo da se osnuju poduzea i upravlja poduzeima, posebice poslovnim drutvima koja takve osobe stvarno kontroliraju. Samozaposlenje i poslovni poduhvati dravljana ne obuhvaaju traenje zaposlenja ili prihvaanje zaposlenja na tritu rada, niti ne daju pravo pristupa tritu rada druge strane. Odredbe ovog Poglavlja ne primjenjuju se na one koji nisu iskljuivo samozaposleni.

... (c) gospodarske djelatnosti posebice ukljuuju djelatnosti industrijskog znaaja, djelatnosti komercijalnog znaaja, djelatnosti obrtnika i profesionalne djelatnosti. 8. lan 53(2) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske propisuje: Odredbe ove Glave primjenjuju se uz ogranienja koja su opravdana temeljem javnog interesa, javne sigurnosti ili javnog zdravlja. 9. l. 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske, koji se nalazi u Glavi IV, Poglavlje IV, koje nosi naslov "Ope odredbe", propisuje: U svrhu Glave IV ovog Sporazuma, nita u tom Sporazumu ne spreava Stranke da primjenjuju svoje zakone i propise o ulasku, boravku, radu, uvjetima na radu i pravu poslovnog nastana fizikih osoba, te pruanju usluga, pod uvjetom da se, kada se primjenjuju, ne primjenjuju na nain koji bi ponitio ili ugrozio korist koje pripadaju bilo kojoj Stranci temeljem posebnih odredaba ovog Sporazuma. ...

269 Sporazum o pridruivanju izmeu Zajednice i eke Republike 10. Sporazum o pridruivanju izmeu Zajednice i eke Republike potpisan je u Luxembourgu na dan 4. listopada 1993. i u skladu s njegovim l. 123, stupio je na snagu 1. veljae 1995. 11. lanci 1(2), 38(1), 45(3), 45(4)(a)(i) i 45(4)(c), 54(1) i 59(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i eke Republike sadre odredbe koje su sline onima propisanima u lancima 1(2), 37(1), 44(3), 44(4)(a)(i) i44(4)(c), 53(1) 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske, iji je tekst saeto prikazan ili reproduciran u paragrafima 4 i 6 do 9, gore u tekstu. Nacionalno zakonodavstvo 12. Temeljem l. 11(5) nizozemskog Zakona o (a) ulasku i izgonu stranaca (b) nadzoru stranaca koji borave u Nizozemskoj (c) graninoj kontroli) (dalje u tekstu Zakon o strancima) od 13. sijenja 1965. (Staatsblad 1965, str. 40), s izmjenama, dozvole boravka u Nizozemskoj mogu se uskratititi svakom strancu temeljem javnog interesa. 13. Temeljem politike koju u provedbi te odredbe slijedi Dravni sekretar, kako stoji u Glavi B 12 Okrunice o strancima, dravljani drava koje nisu drave lanice imaju pravo na dozvolu boravka samo ukoliko je njihova prisutnost na dravnom teritoriju takva da slui bitnom nacionalnom gospodarskom interesu, ili ako vani humanitarni razlozi ili obaveze koji proizlaze iz meunarodnih ugovora trae izdavanje takve dozvole. 14. Temeljem stavka 4.2.3 Glave B 12 Okrunice o strancima, dravljani drava koje nisu drave lanice, s kojima su Europska zajednica ili njene drave lanice zakljuile Sporazum o pridruivanju, poput onih s Republikom Poljskom ili ekom Republikom, kako bi dobili dopusnicu za poslovni nastan kao samozaposlene osobe u Nizozemskoj, u smislu tih ugovora moraju: (a) ispuniti uvjete koji se openito primjenjuju na pristup djelatnosti kao samozaposlene osobe, te posebne uvjete koji se primjenjuju na obavljanje planirane djelatnosti; (b) imati dostatne financijske resurse; (c) ne smiju predstavljati opasnost za javni mir, javni interes ili nacionalnu sigurnost. 15. Temeljem Okrunice o strancima, zahtjev za poslovni nastan mora se odbiti ukoliko se djelatnost koju osoba o kojoj je rije namjerava obavljati uobiajeno obavlja u svojstvu zaposlene osobe. U svrhu takvog zahtjeva, podnositelj moe podnijeti dokumentaciju koja potjee, ukoliko je mogue, od nezavisnih osoba ili tijela, koja opisuje funkcije koje osoba o kojoj je rije namjerava obavljati, poput dokaza o registraciji pri upisniku gospodarske komore ili pri profesionalnoj udruzi, potvrdu poreznih vlasti koja potvruje da takva osoba plaa porez na dodanu vrijednost, kopiju ugovora o kupoprodaji ili najmu prostora za poslovne svrhe, ili financijsko izvjee koje je pripremio raunovoa ili raunovodstveno poduzee. Ukoliko postoji sumnja da podaci koje je podnio podnositelj zahtjeva predstavljaju izmiljeni aranman, zahtjev za zasnivanje poslovnog nastana mora se takoer podnijeti Ministarstvu gospodarstva koje e provjeriti namjerava li takva osoba stvarno provoditi djelatnost kao samozaposlena osoba .

270

Spor u glavnom postupku 16. Ga. Jany, Ga. Szepietowska, Ga. Padevetova, Ga. Zacalova, Ga. Hrubcinova i Ga. berlackerova istiu da borave u Nizozemskoj na razliite nadnevke izmeu svibnja 1993. i listopada 1996., temeljem Zakona o strancima. Sve rade u Amsterdamu kao prostitutke u izlozima. 17. Temeljem odluke kojom je zahtjev upuen : - Ga. Jany plaa najamninu vlasniku prostora gdje obavlja svoju djelatnost. Njen mjeseni prihod iznosi otprilike izmeu NLG 1 500 i NLG 1 800. Ima raunovou koji joj izrauje obraun poreza; - Ga. Szepietowska obavlja svoju djelatnost tri do etiri puta tjedno u iznajmljenom prostoru. Tvrdi da je njen neto mjeseni prihod otprilike izmeu NLG 1 500 i NLG 1 800. Njen raunovoa je prvi puta obraunao porez 1997. godine; - Ga. Padevetova podnjela je raune koji se odnose na prihode i rashode za 1997. godinu, to je financijska godina koju je obradio njen raunovoa; - Ga. Hrubcinova plaa najamninu vlasnici prostora u kojemu obavlja svoju djelatnost. Njen raunovoa jami da ispunjava porezne obaveze. Ona se vraa u eku Republiku dva do tri puta godinje; - Ga. berlackerova plaa najamninu vlasnici prostora u kojem obavlja svoju djelatnost. Prema procjeni koju je poreznim vlastima podnio njen raunovoa, njen godinji obrt iznosi NLG 35 000. Budui da svakog mjeseca radi 10 dana u Amsterdamu, a ostatak vremena boravi u ekoj Republici, nizozemske vlasti sumnjaju boravi li ona stvarno u Nizozemskoj. 18. est podnositeljica tube u glavnom postupku podnjele su zahtjev povjereniku regionalne policije nadlenom za dozvole boravka za Amsterdam-Amstelland, kako bi mogle raditi kao samozaposlene prostitutke, temeljem uvjerljivih humanitarnih razloga. Njihove zahtjeve je odbio Dravni sekretar. Tuiteljice u glavnom postupku su tada, protiv tih odluka, podnjele albu Dravnom sekretaru. Odlukama od 6. veljae 1997., ti su prigovori proglaeni neosnovanima zbog toga to je prostitucija zabranjena djelatnost, odnosno, zbog toga to, u najmanju ruku nije drutveno prihvatljiv oblik rada, te se ne moe smatrati bilo redovnim zaposlenjem, bilo profesijom. 19. Presudama od 1. srpnja 1997. Arrondissementsrechtbank te 's-Gravenhage odluio je da su albe protiv odluke Dravnog sekretara od 6. veljae osnovane, te je ukinuo osporavane odluke zbog toga to nisu bile obrazloene. Arrondissementsrechtbank je istaknuo da je 1988. godine Dravni sekretar odobrio dozvolu boravka talijanskoj prostitutki kako bi joj omoguio da radi, te je na taj nain priznao da je prostitucija gospodarska djelatnost. Ne moe se prihvatiti shvaanje navedeno u ukinutim odlukama, da izraz "gospodarske djelatnosti samozaposlenih osoba" koji se koristi u Sporazumu o pridruivanju izmeu Zajednice s jedne strane, te Poljske i eke Republike s druge strane, nema isto znaenje kao izraz "djelatnosti samozaposlenih osoba" koji stoji u l. 52 Ugovora o EZ (sada nakon izmjena l. 43 EZ).

271 20. Ipak, sud koji je uputio prethodno pitanje, odluio je u svojim presudama od 1. srpnja 1997. godine da se tuiteljice ne mogu pozivati na izravni uinak l. 44(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske, niti na l. 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i eke Republike. Zauzeo je shvaanje da odgovori na pitanja koja s time u vezi postavljaju tuiteljice, ne daju povoda ikakvoj osnovanoj sumnji, tako da nije nuno uputiti njihove predmete Europskom sudu na prethodno odluivanje. 21.U istim presudama, Arrondissementsrechtbank takoer istie da su neki oblici prostitucije, poput prostitucije u izlogu i uline prostitucije, doputeni u Nizozemskoj, te da su ak pravno ureeni na opinskoj razini, temeljem propisa kojima se utvruju podruja na kojima se mogu nuditi usluge prostitucije. 22. Odlukama od 12. lipnja, 23. lipnja, 3. srpnja i 9. srpnja 1998., Dravni sekretar donio je novu odluku o prigovorima koje su uputile tuiteljice u glavnom postupku, te ih je sve oglasio neosnovanima. 23. Tube koje su tuiteljice podnijele sudu koji je uputio prethodno pitanje idu za ponitenjem tih novih odluka Dravnog sekretara.

Pitanja upuena na donoenje odluke o prethodnom pitanju 24. Budui da je zauzeo shvaanje da, u takvim okolnostima, predmeti iziskuju interpretaciju dva Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske i eke Republike, Arrondissementsrechtbank te 's-Gravenhage odluio je zastati s postupkom i uputiti slijedeih pet pitanja (Europskom) sudu na donoenje odluke o prethodnom pitanju: 1. Mogu li se poljski i eki dravljani izravno oslanjati na Sporazume u smislu da imaju pravo, vis-a-vis drava lanica, isticati da svoje pravo na ulazak i boravak izvode iz prava propisanog lankom 44 Sporazuma s Poljskom i lanka 45 Sporazuma s ekom Republikom, kako bi zapoeli i obavljali gospodarske djelatnosti kao samozaposlene osobe, te kako bi osnovali poduzee i upravljali poduzeem, bez obzira na politiku koju drava lanica o kojoj je rije vodi s time u vezi? 2. Ukoliko je odgovor na to pitanje pozitivan: ima li drava lanica, temeljem l. 58 Sporazuma s Poljskom i l. 59 Sporazuma s ekom republikom, slobodu da podvrgne pravo ulaska i boravka uvjetima poput onih koji su sadrani u politici koju slijedi Nizozemska, koji ukljuuju uvjet da stranac mora, pri obavljanju poslovne djelatnosti, imati prikladna sredstva za uzdravanje (u skladu s Glavom A 4/4.2.1. Okrunice iz 1994. godine, to znai neto dohodak koji je u najmanju ruku jednak razini uzdravanja u smislu Opeg zakona o socijalnoj skrbi)? 3. Doputaju li l. 44 Sporazuma s Poljskom i l. 45 Sporazuma s ekom Republikom, da prostitucija bude iskljuena iz pojma gospodarskih djelatnosti samozaposlenih osoba temeljem toga to prostitucija ne spada u opis poetnih reenica l. 44(4) i (c) Sporazuma s Poljskom, te l. 45(4) poetne reenice i (c) Sporazuma s ekom republikom, iz razloga moralne naravi, temeljem toga to je prostitucija zabranjena u (veini) pridruenih drava lanica, te temeljem injenice da se postavljaju problemi slobode djelovanja prostitutki i njihove nezavisnosti, a koje je teko nadzirati?

272 4. Doputaju li l. 43 (ranije l. 52) Ugovora o EZ il. 44 Sporazuma s Poljskom, kao i l. 45 Sporazuma s ekom Republikom, razlikovanje izemeu pojmova djelatnosti samozaposlenih osoba i gospodarskih djelatnosti samozaposlenih osoba, koji su sadrani u tim odredbama, tako da djelatnosti koje obavljaju prostitutke u svojstvu samozaposlenih osoba spadaju u okvir pojma koji koristi l. 43 (ranije l. 52) Ugovora o EZ, ali ne i u okvir pojma koji se koristi u navedenim lancima Sporazuma o pridruivanju. 5. Ako je odgovor na prethodno pitanje taj da je razlika koja se u njemu navodi dopustiva: (a) Je li u skladu sa lankom 44 Sporazuma s Poljskom i lankom 45 Sporazuma s Republikom ekom i sa slobodom poslovnog nastana ijem ostvarivanju su namijenjene te odredbe postaviti minimalne uvjete samozaposlenim osobama spomenutim u stavku (3) tih lanaka u pogledu raspona njihovih djelatnosti te takoer postaviti ogranianja kakva su sljedea: - poduzetnik mora obavljati rad za koji se zahtijeva vjetina: - mora postojati plan poslovanja; - poduzetnik mora (takoer) brinuti o upravljanju poslovanjem a ne (samo) o izvrnim (proizvodnim) djelatnostima; - poduzetnik mora nastojati osigurati trajnost poduzea, to znai, inter alia, da mora imati prvenstveno mjesto prebivalita (residence) u Nizozemskoj; - moraju postojati investicije, i mora se ui u dugorone obaveze? (b) Pruaju li lanak 44 Sporazuma s Poljskom i lanak 45 Sporazuma s Republikom ekom opravdanje za nesmatranje samozaposlenom svake osobe koje je ovisna o ili duna osobi koja ju je regrutirala i/ili postavila na rad, iako je utvreno da, izmeu osobe o kojoj se radi i te tree strane, nema odnosa zaposlenja, protiv kojeg pojam samozaposlen iz stavka (4) lanaka 44 i 45 Sporazuma nastoji postaviti prepreku? Prvo i drugo pitanje 25. Na poetku treba zabiljeiti da je 27. rujna 2001. Sud donio odluke u predmetima C-63/99 Gloszczuk [2001] ECR I-6369 i C-257/99 Barkoci and Malik [2001] ECR I-6557, koje su se dijelom odnosile na pitanja slina prvom i drugom pitanju postavljenim u ovom predmetu. 26. to se tie prvog pitanja, koje se bavi izravnim uinkom i dosegom lanka 44(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, Sud je odluio, u paragrafu 1 operativnog dijela odluka u Gloszczuk i Barkoci and Malik, da se te odredbe moraju konstruirati tako da uspostavljaju, u odgovarajuim dosezima primjene dvaju Sporazuma, precizno i bezuvjetno naelo koje je dovoljno operativno da bi se moglo primjeniti od strane nacionalnogt suda i koje stoga moe regulirati pravni poloaj pojedinaca. Izravan uinak koji se stoga mora priznati tim odredbama znai da poljski i eki dravljani koji se oslanjaju na te odredbe imaju pravo pozvati se na njih pred sudovima drave lanice primateljice, premda vlasti te drave ostaju ovlatene primijeniti na te dravljane svoje vlastite nacionalne zakone i propise u pogledu ulaska, boravka i poslovnog nastana, u skladu sa lankom 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lankom 59(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke. 27. Sud je takoer odluio, u paragrafu 2 operativnog dijela odluka u Gloszczuk i Barkoci and Malik, da pravo poslovnog nastana, kako je definirano lankom 44(3) Sporazuma o

273 pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lankom 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, znai da su prava ulaska i boravita, kao posljedice prava poslovnog nastana, dodijeljena poljskim odnosno ekim dravljanima koji se ele baviti djelatnostima industrijskog ili trgovinskog karaktera, djelatnostima obrta ili djelatnostima zanimanja u dravi lanici. Meutim iz lanka 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 59(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke slijedi da ta prava ulaska i boravka nisu apsolutne privilegije, utoliko to njihovo vrenje moe, pod odreenim okolnostima, biti ogranieno pravilima drave lanice primateljice koja reguliraju ulazak, boravak i nastan poljskih i ekih dravljana. 28. Slijedi da odgovor na prvo pitanje mora biti: - lanak 44(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke se moraju interpretirati tako da uspostavljaju, unutar odgovarajuih dosega primjene tih dvaju Sporazuma, precizno i bezuvjetno naelo koje je dovoljno operativno da bi ga primijenio nacionalni sud i koje stoga moe regulirati pravni poloaj pojedinaca. Izravan uinak koji se stoga mora priznati tim odredbama znai da poljski i eki dravljani koji se oslanjaju na te odredbe imaju pravo pozvati se na njih pred sudovima drave lanice primateljice, premda vlasti te drave ostaju ovlatene primijeniti na te dravljane svoje vlastite nacionalne zakone i propise u pogledu ulaska, boravka i poslovnog nastana, u skladu sa lankom 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lankom 59(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke. - Pravo poslovnog nastana, kako je definirano lankom 44(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lankom 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, znai da su prava ulaska i boravka, kao posljedice prava poslovnog nastana, dodijeljena poljskim i ekim dravljanima koji se ele baviti djelatnostima industrijskog ili trgovinskog karaktera, djelatnostima obrta ili djelatnostima zanimanja u dravi lanici. Meutim, iz lanka 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 59(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke slijedi da ta prava ulaska i boravka nisu apsolutne privilegije, utoliko to njihovo vrenje moe, pod odreenim okolnostima, biti ogranieno pravilima drave lanice primateljice koja reguliraju ulazak, boravak i nastan poljskih i ekih dravljana. 29. to se tie drugog pitanja, u vezi usklaenosti ogranienja postavljenih na pravo poslovnog nastana imigracijskim zakonima drave lanice primateljice, osobito zahtjeva za primjerenim financijskim sredstvima, s izriitim uvjetom navedenim u lanku 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanku 59(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, treba primijetiti da je u paragrafu 3 oprativnog dijela odluka u Gloszczuk i Barkoci and Malik, Sud utvrdio da lanci 44(3) i 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske, itani zajedno, i lanci 45(3) i 59(1) ) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, itani zajedno, u naelu ne sprjeavaju sistem prethodne kontrole koja ini izdavanje dozvole ulaska i ostanka od strane ovlatenih imigracijskih vlasti podvrgnuto uvjetu da podnositelj zahtjeva mora pokazati da se istinski namjerava primiti djelatnosti kao samozaposlena osoba bez da se istovremeno zaposli ili da ima pristup javnim sredstvima, i da posjeduje, od poetka, dovoljna financijska sredstva i da ima razumne anse za uspjeh.

274 30. Sama svrha materijalnih zahtjeva kao to su oni navedeni u dijelu 4.2.3 Glave B 12 Okrunice o strancima, osobito zahtjeva da poljski i eki dravljani koji se ele nastaniti u dravi lanici primateljici moraju od poetka imati dovoljna financijska sredstva da bi se bavili djelatnou u pitanju kao samozaposlene osobe, te osposobiti ovlatena tijela te drave da obave takve kontrole i oni su prikladni za osiguravanje da se takav cilj ostvari. 31. Odgovor na drugo pitanje zato mora biti da lanci 44(3) i 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske, itani zajedno, i lanci 45(3) i 59(1) ) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, itani zajedno, u naelu ne sprjeavaju sistem prethodne kontrole koja ini izdavanje dozvole ulaska i ostanka od strane ovlatenih imigracijskih vlasti podvrgnuto uvjetu da podnositelj zahtjeva mora pokazati da se istinski namjerava primiti djelatnosti kao samozaposlena osoba bez da se istovremeno zaposli ili da ima pristup javnim sredstvima, i da posjeduje, od poetka, dovoljna financijska sredstva i da ima razumne anse za uspjeh. Materijalni zahtjevi kao to su oni navedeni u dijelu 4.2.3 Glave B 12 Okrunice o strancima, osobito zahtjev da poljski i eki dravljani koji se ele nastaniti u dravi lanici primateljici moraju od poetka imati dovoljna financijska sredstva da bi se bavili djelatnou u pitanju kao samozaposlene osobe su upravo osmiljeni kako bi osposobili ovlatena tijela te drave da obave takve kontrole i oni su prikladni za osiguravanje da se takav cilj ostvari. etvrto pitanje 32. Svojim etvrtim pitanjem, kojeg je najbolje ispitati prije treeg, nacionalni sud u biti pita jesu li po pravilnoj konstrukciji lanka 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, gospodarske djelatnosti samozaposlenih osoba tamo spomenutih razliite po znaenju i dosegu od djelatnosti samozaposlenih osoba spomenutih u lanku 52 Ugovora, tako da djelatnost prostitucije izvravana u samozaposlenom svojstvu potpada pod potonji izraz, ali ne pod prethodni. 33. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, bavljenje djelatnou kao samozaposlena osoba ili pruanje usluga za naknadu se mora smatrati gospodarskom djelatnou u smislu lanka 2 Ugovora o EZ (sada, nakon izmjena lanak 2 UEZ) pod uvjetom da je obavljani posao pravi i uinkovit i da nije takav da bi se smatrao sasvim marginalnim i sporednim (v., inter alia, Joined Cases C-51/96 and C-191/97 Deliege [2000] ECR I-2549, paragrafi 53 i 54). 34. Budui da je osnovna karakteristika odnosa zaposlenosti u smislu lanka 48 Ugovora o EZ (sada, nakon izmjena, lanak 39 UEZ) injenica da odreeno vrijeme osoba prua usluge za i pod rukovodstvom druge osobe za koje dobiva naknadu, bilo koja djelatnost koju osoba obavlja izvan odnosa podreenosti se mora klasificirati kao djelatnost kojom se bavi u samozaposlenom svojstvu za svrhe lanka 52 Ugovora (v. Case C-107/94 Asscher [1996] ECR I-3089, paragrafi 25 i 26). 35. S obzirom na interpretaciju lanka 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, potrebno je istaknuti da se, po vrlo ustaljenoj sudskoj praksi, meunarodni ugovor mora interpretirati ne samo pozivanjem na pojmove s kojima je sroen nego i u svjetlu njegovih ciljeva. lanak 31. Beke konvencije od 23. svibnja 1969. o ugovornom pravu kae u tom pogledu da se ugovor mora interpretirati u dobroj vjeri u skladu s obinim znaenjem

275 koje se pridaje njegovim pojmovima u njihovom kontekstu i u svjetlu njegovog predmeta i svrhe (v., inter alia, u tom pogledu, Opinion 1/91 [1991] ECR I-6079, paragraf 14, Case C312/91 Metalsa [1993] ECR I-3751, paragraf 12, and Case C-416/96 Eddline El-Yassini [1999] ECR I-1209, paragraf 47). 36. to se tie Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske, vano je imati na umu da je, po 15. uvlaci njegove preambule i lanku 1(2), svrha tog Sporazuma uspostavljanje asocijacije osmiljene radi promicanja irenja trgovine i usklaenih gospodarskih odnosa izmeu Ugovornih stranaka kako bi se potaknuo dinamian gospodarski razvoj i blagostanje Republike Poljske, s ciljem podupiranja njenog pridruivanja Zajednicama. Predmet Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke je slian, ako to pokazuje 18. uvlaka njegove prembule i lanak 1(2). 37. Ne postoji nita u kontekstu i svrsi Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica, s jedne strane, i Poljske i Republike eke, s druge, to bi sugeriralo da su namjeravali dati izrazu gospodarske djelatnosti samozaposlene osoba ikakvo znaenje drugaije od njegovog obinog znaenja gospodarske djelatnosti koju obavlja osoba izvan ikakvog odnosa podreenosti s obzirom na rad ili naknadu i uz svoju vlastitu odgovornost. 38. Posljedino, ne moe se razabrati razlika u znaenju izmeu djelatnosti samozaposlne osobe spomenutih u lanku 52 Ugovora i gospodarskih djelatnosti samozaposlne osobe spomenutih u lanku Article 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanku 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Republike eke, 39. Osim toga, ne postoji nita u tim Sporazumima to bi upuivalo na to da su stranke Sporazuma namjeravale ograniiti slobodu poslovnog nastana koju daju poljskim i ekim dravljanima na jednu ili vie kategorija djelatnosti koje se obavljaju u svojstvu samozaposlene osobe: 40. Ova tvrdnja nije u suprotnosti s injenicom da je, u parag. 52 presude u predmetu Gloszczuk i parag. 55 presude u predmetu Barkoci i Malik, Sud presudio da tumaenje lanka 52 Ugovora, kako se vidi iz sudske prakse, ne moe biti proireno na lanak 44(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i Poljske ili na lanak 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednice i eke Republike. 41. U parag. 47-53 presude u predmetu Gloszczuk i parag. 50-56 presude u predmetu Barkoci i Malik, Sud se osvrnuo na pitanje usklaenosti ogranienja koje imigracijsko zakonodavstvo drave lanice domaina namee na pravo poslovnog nastana, a ne na pitanje tumaenja pojma gospodarske djelatnosti kao samozaposlene osobe koji se koristi u Sporazumima o pridruivanju. Tamo je Sud odbacio argument da, budui da je pravo poslovnog nastana propisano ovim Sporazumima jednako pravu poslovnog nastana propisanom lankom 52 Ugovora, primjena od strane nadlenih tijela drave lanice domaina nacionalnih migracijskih pravila koja zahtijevaju da poljski i eki dravljani dobiju dozvolu ulaska i boravka sama po sebi ini neuinkovitim prava dana tim osobama temeljem lanka 44(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske ili lanka 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike: 42. Posljedino, daleko od uspostavljanja razlike izmeu gospodarskih djelatnosti kao samozaposlene osobe temeljem lanka 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske te lanka 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke

276 Republike, s jedne strane, i lanka 52 Ugovora s druge strane, analiza koju je Sud proveo u predmetima Gloszczuk i Barkoci i Malik bila je zasnovana na pretpostavci da ti pojmovi imaju isto znaenje i opseg. 43. Kako bi se dao koristan odgovor na etvrto pitanje takoer je potrebno ispitati da li se prostitucija koja se obavlja u svojstvu samozaposlene osobe moe smatrati gospodarskom djlatnou u okviru znaenja lanka 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike. Vlade Nizozemske i eke Republike tvrde da ne moze. Vlada Velike Britanije, druge strane, zauzima stav da je prostitucija nedvojbeno djelatnosti komercijalnog karaktera. 44. U tom pogledu potrebno je napomenuti da, prema tekstu lanka 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanku 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike, naelo zabrane diskriminacije propisano stavkom 3 obje odredbe obuhvaa i pravo pokretanja i voenja gospodarskih djelatnosti kao samozaposlene osobe te pravo osnivanja i upravljanja poduzeima. 45. lanak 44(4)(c) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 45(4)(c) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike definiraju gospodarske djelatnosti kao djelatnosti industrijskog karaktera, djelatnosti komercijalnog karaktera, djelatnosti obrtnika i profesionalne djelatnosti. 46. Meutim, uz izuzetak panjolske i francuske verzije, verzije ovih odredaba na svim jezicima, ukljuujui poljsku i eku verziju, dodaju definiciji navedenoj u prethodnim paragrafima rijei koje znae posebice, izmeu ostalog ili naroito, to izraava nedvosmislenu namjeru sporazumnih stranaka da ne ograniavaju pojam gospodarskih djelatnosti iskljuivo na navedene djelatnosti. 47. Prema postojeoj sudskoj praksi, jedna jezina verzija viejezinog teksta prava Zajednice ne moe imati prednost pred svim drugim verzijama, budui da jedinstvena primjena pravila Zajednice zahtijeva da ona budu tumaena u skladu sa stvarnom namjerom osobe koja ih je pisala i ciljevima te osobe, posebno u svijetlu verzija sastavljenih na svim jezicima (vidi, izmeu ostalog, predmet 29/69 Stauder [1969] ECR 419, parag. 3 i predmet C-219/95 P Ferriere Nord v. Commission [1997] ECR I-4411. parag. 15). Do istog se zakljuka mora doci kada se, kao u ovom predmetu, dvije jezine verzije razlikuju od svih drugih, tim vie budui da lanak 120 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 122 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike propisuju da su ti Sporazumi takoer valjani na svakom jeziku na kojem su sastavljeni. 48. Budui da je tako, i bez potrebe ulaenja u pitanje da li se, kao sto je navela Vlada Velike Britanije, prostitucija moe smatrati komercijalnom djelatnou, dovoljno je utvrditi da je prostitucija djelatnost kojom pruatelj zadovoljava zahtjev primatelja za naknadu bez proizvodnje ili prijenosa materijalnih dobara. 49. Posljedino, prostitucija je pruanje usluga za naknadu koja, kako je navedeno gore u parag. 33, ulazi u pojam gospodarske djelatnosti. 50. Zbog toga odgovor na etvrto pitanje mora biti da lanak 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike moraju biti protumaeni tako da gospodarske

277 djelatnosti kao samozaposlene osobe koje propisuju te odredbe imaju isto znaenje i opseg kao i djelatnosti u svojstvu samozaposlene osobe iz lanka 52 Ugovora. Djelatnost prostitucije koja se obavlja u svojstvu samozaposlene osobe moe se smatrati uslugom koja se prua za naknadu i zato je obuhvaena tim pojmovima: Tree pitanje 51. Svojim treim pitanjem nacionalni sud u biti pita da li lanak 44 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 45 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike, moraju biti protumaeni tako da znae da prostitucija nije obuhvaena tim odredbama zbog toga to se ne moe smatrati gopodarskom djlatnou koja se obavlja u svojstvu samozaposlene osobe, kako je definirano u odredbama: - s obzirom na svoju ilegalnu prirodu; - iz razloga javnog morala; - zbog toga to bi bilo teko kontrolirati da li osobe koje se bave tom djelatnou mogu slobodno postupati i zbog toga nisu, u stvarnosti, stranke prikrivenih radnih odnosa. 52. Prema Komisiji, tree pitanje djelomino je zasnovano na krivoj pretpostavci. U veini drava lanica prostitucija kao takva nije zabranjena, ve se zabrane vie odnose na odreene ire fenomene kao to je ulino nuenje usluga prostitucije, bijelo roblje, prostitucija maloljetnika, svodnitvo i nezakonit boravak radnika. 53. Vezano uz pitanje prikrivenih radnih odnosa, Komisija primjeuje da lanak 58 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 59 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike ovlauju dravu lanicu domaina da nametne sadrajne zahtjeve kojima se doputaju stroge provjere kako bi se utvrdilo da li su prostitutke koje se ele samozaposliti na njenom teritoriju istinski samozaposlene radnice i da li to ostaju nakon to su primljene tamo. 54. Nasuprot tome, nizozemska i belgijska Vlada tvrde da se prostitucija ne moe tretirati kao djelatnost koja se obavlja u svojstvu samozaposlene osobe u okviru znaenja Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i eke Republike, budui da nije mogue utvrditi da li je prostitutka dobrovoljno dola u dravu lanicu domaina ili obavlja svoje djelatnosti slobodno. Iako prostitucija ostavlja dojam neovisnosti, budui da kaznena zabrana svodnitva znai da bilo koji radni odnos mora biti organiziran ilegalno, prostitutke su obino u podreenom odnosu u odnosu na svodnika. 55. Kao to je ve ustanovljeno u paragrafu 50 ove presude, prostitucija je gospodarska djelatnost u okviru znaenja lanka 44(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 45(4)(a)(i) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike. 56. to se tie pitanja nemoralnosti te djelatnosti, koje je postavio nacionalni sud, mora se imati na umu da, kao to je Sud ve prethodno smatrao, nije na Sudu da zamijeni svojom procjenom zakonodavstvo drave lanice u kojoj se navodna nemoralna djelatnost obavlja legalno (vidi, vezano uz abortus, predmet C-159/90 Society for the Protection of Unborn

278 Children Irelan [1991] ECR I-4685, paragraf 20, i vezano uz lutrije, predmet C-275/92 Schindler [199] ECR I-1039, paragraf 32). 57. Daleko od toga da je zabranjena u svim dravama lanicama, prostitucija se tolerira, ak regulira u veini drava lanica, osobito u dravama lanicama koje su ukljuene u ovaj predmet. 58. Istina je, kao to proizlazi iz lanka 53 iz Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanka 54 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike, koje nacionalni sud nije spominjao u svojim pitanjima, da drava lanica domain moe odstupati od primjene odredaba tih Sporazuma koje propisuju poslovni nastan na temelju, izmeu ostalog, javnog interesa. 59. Ipak, kao to su ispravno navele Vlada Ujedinjenog Kraljevstva i Komisija, prema sudskoj praksi Suda koritenje izuzetka javnog interesa od strane nacionalnih vlasti pretpostavlja da postoji stvarna i dovoljno ozbiljna prijetnja jednom od temeljnih interesa drutva (vidi spojene predmete 115/81 i 116/81 Adoui and Cornuaille [1982] ECR 1665, parag. 8, predmet C348/96 Calfa [1999] ECR I-11, parag. 21, i o tumaenju odredaba usvojenih u kontekstu sporazumnih aranmana izmeu Europske Ekonomske Zajednice i Turske, predmet C-340/97 Nazli [2000] ECR I-857, parag. 56-61). 60. Iako pravo Zajednice ne postavlja dravama lanicama jedinstvenu ljestvicu vrijednosti u pogledu procjene ponaanja koje se moe smatrati suprotno javnom interesu, ponaanje se ne moe smatrati dovoljno ozbiljne prirode da bi se opravdalo ogranienje ulaska u ili boravka na teritoriju drave lanice dravljana druge drave lanice kada prva drava lanica ne usvoji, u pogledu istog ponaanja svojih dravljana, represivne mjere ili druge istinske i uinkovite mjere s namjerom spreavanja takvog ponaanja (Adoui and Cornuaille, citirano gore, parag. 8). 61. Posljedino, ponaanje koje drava lanica prihvati u pogledu vlastitih dravljana ne moe se smatrati da predstavlja istinsku prijetnju javnom interesu u kontekstu Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i onog izmeu Zajednica i eke Republike. Primjenjivost izuzetka javnog interesa navedenog u lancima 53 i 54 tih Sporazuma zato ovisi, u sluaju poljskih i ekih dravljana koji se ele baviti prostitucijom na teritoriju drave lanice domaina, o uvjetu da je ta drava usvojila uinkovite mjere za nadziranje i spreavanje djelatnosti te vrste u sluaju kada se njima bave njeni dravljani. 62. Taj uvjet nije zadovoljen u ovom sluaju. Kao to je istaknuto u parag. 21 ove presude, prostitucija u izlozima i ulina prostitucija dozvoljene su u Nizozemskoj i tamo su regulirane na opinskom nivou. 63. U svom treem pitanju, nacionalni sud takoer aludira na tekoe u nadziranju uvjeta pod kojima se obavlja prostitucija i na posljedini rizik da odredbe o poslovnom nastanu Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske te eke Republike mogu biti zloupotrebljene pri primjeni na poljske i eke dravljane koji bi u stvarnosti mogli eljeti upotrijebiti ih kao nain da dobiju pristup na trite rada drave lanice domaina. 64. U tom pogledu, Sporazumi o pridruivanju izmeu Zajednica, s jedne strane, i Poljske te eke Republike, s druge strane, ne daju dravljanima Sporazumnih Stranaka nikakvo pravo pristupa tritu rada druge stranke. Nadalje, ti Sporazumi izriito propisuju da se

279 samozaposlenim radnicima ne daje nikakvo pravo traenja posla ili zapoljavanja. Kao to Komisija tono istie, Sporazumi o pridruivanju su razliiti od Ugovora, koji daje nekoliko temeljnih sloboda dravljanima drava lanica istovremeno, ukljuujui prava na rad kao zaposlene i samozaposlene osobe, i zato kod Ugovora nije vano detaljno pogledati status radnika. 65. Budui da se lanak 33(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 45(3) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike primijenjuju samo na osobe koje su iskljuivo samozaposlene, u skladu sa zadnjom reenicom lanka 44(4)(a)(i) odnosno lanka 45(4)(a)(i) tih Sporazuma, potrebno je odrediti da li djelatnost planirana u dravi lanici primateljici od strane osoba koji su korisnici tih odredbi jest akstivnost koja se obavlja u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe (vidi Gloszczuk, paragraf 57, and Barkoci and Malik, paragraf 61). 66. U tom pogledu jasno je iz odgovora na drugo pitanje, koji se nalazi u paragrafu 31 ove presude, da lanci 44(3) i 58(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske, itani zajedno, te lanci 45(3) i 59(1) Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike, itani zajedno, ne spreavaju, u naelu, sustav prethodne kontrole koji izdavanje dozvole ulaska i ostanka od strane imigracijskih vlasti ini ovisnim o tome da traitelj pokae da doista (genuinly) namjerava zapoeti neku djelatnost kao samozaposlena osoba bez da se istovremeno zaposli, i da su substantivni zahtjevi kao oni iz sekcije 4.2.3. Poglavlja B 12 Cirkulara o strancima uoblieni upravo zato da omogue nadlenim vlastima drave lanice primateljice da provede takve provjere te da su prikladni za osiguranje postizanja takvog cilja.

67. U tim okolnostima, kako tvrdi nezavisni odvetnik u tokama 137 i 138 svog Miljenja, tekoe s kojima se mogu susresti nadlene vlasti drave lanice primateljice kad provode provjere poljskih i ekih dravljana koji se ele poslovno nastaniti u toj dravi u svrhu obavljanja djelatnosti prostitucije ne mogu dozvoliti tim vlastima da konano pretpostave da svaka djelatnost te vrste znai da je osoba u pitanju u prikrivenom odnosu zaposlenja te da kao posljedicu odbiju zahtjev za poslovni nastan samo temeljem toga to se planirana djelatnost uobiajeno obavlja u odnosu zaposlenja. 68. Nizozemska vlada nije ni na koji drugi nain obrazloila presumpciju da osobu koja se bavi prostitucijom iju osobnu i radnu slobodu ograniava njen svodnik situacija koja je pokrivena, kad je to odgovorajue, kaznenim pravom drave lanice primateljice treba tretirati kao osobu u odnosu zaposlenja. 69. Nadalje, opa presumpcija da je odnos zavisnosti izmeu odreenih osoba koje se bave prostitucijom i njihovih svodnika jednak zaposlenju, ak kad bi i bila valjana temeljem nacionalnog prava, izvadila bi jednu gospodarsku djelatnost izvan aranmana slobode poslovnog nastana uvedene Sporazumima o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i eke Republike a nije osporeno da se prostitucija moe obavljati bez ikakvog elementa svodnitva. Kako slijedi iz paragrafa 39 ove presude, takav rezultat ne bi bio u skladu s namjerom ugovornih strana ovih Sporazuma. 70. Na nacionalnom je sudu da u svakom pojedinom sluaju utvrdi, u svjetlu podnesenih dokaza, jesu li zadovoljeni uvjeti koji bi omoguili da se osoba u pitanju bavi prostitucijom u samozaposlenom statusu, to jest:

280 - izvan bilo kakvog odnosa podreenosti to se tie izbora te djelatnosti, uvjeta rada i uvjeta stjecanja plae; - pod osobnom odgovornou te osobe; i - u zamjenu za nagradu koja se toj osobi plaa izravno i u cijelosti.

71. Slijedi da odgovor na tree pitanje mora biti da se lanak 44 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 45 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike treba protumaiti s uinkom da prostitucija jest gospodarska djelatnost koju obavlja samozaposlena osoba kako navode te odredbe, kada se ustanovi da je obavlja osoba koja prua tu uslugu: - izvan bilo kakvog odnosa podreenosti to se tie izbora te djelatnosti, uvjeta rada i uvjeta stjecanja plae; - pod osobnom odgovornou te osobe; i - u zamjenu za naknadu koja se toj osobi plaa izravno i u cijelosti. Na nacionalnom je sudu da odredi u svakom pojedinom sluaju, u svjetlu podnesenih dokaza, jesu li ti uvjeti ispunjeni. Peto pitanje 72. S obzirom na negativni odgovor na etvrto pitanje, nije potrebno odgovoriti na peto pitanje. Sud koji je postavio pitanja zahtjevao je odgovor na to pitanje samo u sluaju potvrdnog odgovora na etvrto pitanje.

Trokovi

73. Trokovi nizozemske, belgijske, francuske, talijanske i vlade Ujedinjenog Kraljevstva, koje su podnijele primjedbe Sudu, ne mogu se povratiti. Budui da je ovaj postupak, za stranke u glavnom postupku, samo korak u postupku koji se odvija pred nacionalnim sudom, odluka o trokovima jest stvar za taj sud. Na temelju toga, SUD, U odgovoru na pitanja koja mu je postavio Arrondissementsrechtbank te 's-Gravenhage odlukom od 15. srpnja 1999. ovdje odluuje: 1. lanak 44(3) Europskog sporazuma o pridruivanju izmeu Europskoh zajednica i njihovih drava lanica, s jedne strane, i Republike Poljske, s druge strane, koji je u ime Zajednica sklopljen i potvren Odlukom 93/743/Euratom, EZU, EZ Vijea i Komisije od 13. prosinca

281 1993. i lanak 45(3) Europskog sporazuma o pridruivanju izmeu Europskoh zajednica i njihovih drava lanica, s jedne strane, i eke Republike, s druge strane, koji je u ime Zajednica sklopljen i potvren Odlukom 94/910/Euratom, EZU, EZ Vijea i Komisije od 19. prosinca 1994. mora se protumaiti kao da uspostavlja, u okviru podruja primjene svakog od tih dvaju Sporazuma, precizno i bezuvjetno naelo koje je dovoljno operacionalno da bi ga mogli primijeniti nacionalni sudovi i koje je stoga sposobno ureivati pravne pozicije pojedinaca. Izravni uinak koji se stoga mora priznati tim odredbama znai da se poljski i eki dravljani koji se oslanjaju na te odredbe imaju pravo pozvati na njih pred sudovima drave lanice primateljice, bez obzira na injenicu da vlasti te drave ostaju ovlatene primijeniti i na te dravljane svoje vlastite zakone i druge propise u pogledu ulaska, ostanka i poslovnog nastana, u skladu s lankom 58(1) gore navedenog Sporazuma s Republikom Poljskom i lankom 59(1) gore navedenog Sporazuma s ekom Republikom. 2. Pravo poslovnog nastana, kako je definirano lankom 45(3) gore navedenog Sporazuma s Republikom Poljskom i lankom 45(3) gore navedenog Sporazuma s ekom Republikom, znai da su prava ulaska i boravka, kao sastavni dijelovi prava poslovnog nastana, dodijeljena poljskim i ekim dravljanima koji ele obavljati djelatnosti industrijskog ili komercijalnog karaktera, djelatnosti obrta ili slobodnih profesija u dravi lanici. Meutim, iz lanka 58(1) gore navedenog Sporazuma s Republikom Poljskom i lanka 59(1) gore navedenog Sporazuma s ekom Republikom slijedi da prava ulaska i boravka nisu apsolutne privilegije, utoliko to se njihovo izvravanje moe, u odreenim okolnostima, ograniiti pravilima drave lanice primateljice koja ureuju ulazak, ostanak i poslovni nastan poljskih i ekih dravljana.

3. lanci 44(3) i 58(1) gore navedenog Sporazuma s Republikom Poljskom, itani zajedno, i lanci 45(3) i 59(1) gore navedenog Sporazuma s ekom Republikom, itani zajedno ne spreavaju, u naelu, sustav prethodne kontrole koji izdavanje dozvole ulaska i ostanka od strane imigracijskih vlasti ini ovisnim o tome da traitelj pokae da doista (genuinly) namjerava zapoeti neku djelatnost kao samozaposlena osoba bez da se istovremeno zaposli ili zatrai pristup javnim fondovima, i da posjeduje, od poetka, dovoljno financijskih sredstava za obavljanje djelatnosti u pitanju kao samozaposlena osoba te ima razumnih ansi za uspjeh. Substantivni zahtjevi kao oni iz sekcije 4.2.3. Poglavlja B 12 Netherlands Vreemdelingencirculaire (Cirkulara o strancima), posebice zahtjevi da poljski i eki dravljani koji se ele poslovnio nastaniti u dravi lanici primateljici moraju od samog poetka imati dovoljno financijskih resursa da bi obavljali djelatnost u pitanu u samozaposlenom svojstvu, uoblieni su upravo zato da omogue nadlenim vlastima te drave da obave takve provjere i prikladni su za osiguranje postizanja tog cilja. 4. lanak 44(4)(a)(i) gore navedenog Sporazuma s Republikom Poljskom i lanak 45(4)(a)(i) gore navedenog Sporazuma s ekom Republikom moraju se protumaiti tako da izraz gospodarske djelatnosti kao samozaposlene osobe koji spominju te odredbe ima isto znaenje i podruje primjene kao izraz djelatnosti samozaposlenih osoba u lanku 52 Ugovora o EZ (sad, nakon amandmana, lanak 43 EZ).

282 Djelatnost prostitucije koja se obavlja u samozaposlenom svojstvu moe se smatrati uslugom koja se prua za naknadu te je stoga pokrivena obima od tih izraza. 5. lanak 44 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i Poljske i lanak 45 Sporazuma o pridruivanju izmeu Zajednica i eke Republike treba protumaiti s uinkom da prostitucija jest gospodarska djelatnost koju obavlja samozaposlena osoba kako navode te odredbe, kada se ustanovi da je obavlja osoba koja prua tu uslugu: - izvan bilo kakvog odnosa podreenosti to se tie izbora te djelatnosti, uvjeta rada i uvjeta stjecanja plae; - pod osobnom odgovornou te osobe; i - u zamjenu za naknadu koja se toj osobi plaa izravno i u cijelosti. Na nacionalnom je sudu da odredi u svakom pojedinom sluaju, u svjetlu podnesenih dokaza, jesu li ti uvjeti ispunjeni.