Dragana Grubii, Ekonomski fakultet Split, Hrvatska, Matice Hrvatske 31, +385 21 430 655, grubisic@efst.

hr eljko Mateljak, Ekonomski fakultet Split, Hrvatska, Matice Hrvatske 31, +385 21 430 748, zeljko.mateljak@efst.hr

IDENTIFICIRANJE PROBLEMA U PLANIRANJU KAPACITETA I NJIHOVE POSLJEDICE CAPACITY PLANNING: IDENTIFYING PROBLEMS AND THEIR CONSEQUENCES
Kljune rijei: kapacitet, planiranje kapaciteta, modeli i tehnike planiranja kapaciteta, vremenski aspekt
planiranja kapaciteta, problemi u planiranju kapaciteta

Keywords: capacity, capacity planning, capacity planning models and techniques, time aspect of capacity
planning, problems in capacity planning

SAETAK
U ovom radu daje se sistematizirani prikaz problema koji se pojavljuju pri planiranju kapaciteta u proizvodnim poduzeima. Prvi dio rada analizira pojam kapaciteta, nain utvrivanja veliine kapaciteta, postupak mjerenja kapaciteta te modele i tehnike planiranja kapaciteta. U drugom dijelu rada, pregledom dosadanjih istraivanja i teorijskih rasprava o problemima planiranja kapaciteta, identificirani su problemi koji se javljaju pri planiranju kapaciteta, te objanjen njihov utjecaj na poslovanje proizvodnih poduzea. U treem dijelu rada autori su identificirane probleme klasificirali prema dva kriterija: s obzirom na vrstu proizvodnog procesa, tj. tok proizvoda (linijski, prekidani i projektni tok procesa), i s obzirom na obujam proizvodnje (pojedinana, serijska i masovna proizvodnja), kako bi utvrdili povezanost pojedinog problema i vrste procesa, odnosno organizacijskog tipa proizvodnje prema obujmu proizvodnje. etvrti dio rada daje kratak pregled dobivenih rezultata, odnosno zakljuke. Rad je uvod za empirijsko istraivanje problema planiranja kapaciteta u proizvodnim poduzeima u Republici Hrvatskoj.

SUMMARY
This paper provides a systematized review of problems arising in capacity planning in manufacturing companies. In the first section it analyses the concept of capacity, the way of determining its size, the procedure of capacity measuring, and models and techniques of capacity planning. Reviewing the existing studies and theoretical discussions on capacity planning issues in the second section it identifies the problems that occur in capacity planning and explains their impact on company performance. In the third section the identified problems are classified according to two criteria: in terms of the type of manufacturing process, i.e. production flow (line, intermittent, and project flow) and in terms of scale (piece, serial, and mass production) in order to determine the relation of a particular problem to the type and scale of the production process. The fourth section reviews the obtained results and provides conclusions. This study is an introduction to the empirical research into problems of capacity planning in manufacturing companies in Croatia.

dr.sc. Dragana Grubii, dipl.oec., grubisic@efst.hr; eljko Mateljak, mag. oec. Ekonomski fakultet u Splitu, Hrvatska, Matice Hrvatske 31, zeljko.mateljak@efst.hr

UVOD
Kapacitet (engl. capacity, lat. capacitas) se najjednostavnije moe definirati kao maksimalna koliina outputa koju poduzee moe proizvesti. Pored ove definicije, postoje razliiti naini, pristupi i kriteriji prema kojima se definira kapacitet. Ovdje e se dati definicije koje kapacitet promatraj u kao fiziku ili ekonomsku kategoriju [1]. Prema fizikoj definiciji kapaciteta, kapacitet je maksimalna koliina outputa koja moe biti proizvedena u jedinici vremena s postojeom opremom uz uvjet da raspoloivi proizvodni imbenici nisu ogranieni. Prema ekonomskoj definiciji, kapacitet je maksimalna koliina outputa koja se ostvaruje u toci u kojoj krivulja kratkoronog prosjenog troka tangira krivulju dugoronog prosjenog troka. Prema tome, fizika definicija kapaciteta se odreuje na temelju tehnikih karakteristika opreme, dok se ekonomska definicija kapaciteta odreuje na temelju trokovne efikasnosti opreme. Kapacitet se takoer moe definirati kao gornja granica ili maksimalna razina optereenja koju operativna jedinica moe izvriti [2]. Za svako proizvodno poduzee neophodno je utvrditi veliinu kapaciteta. Informacija koja se najee koristi za utvrivanje veliine kapaciteta je potranja za proizvodima gdje je potrebno predvianje potranje za proizvodima prebaciti u koliinu i vrijeme po treba za kapacitetima te tako odluiti o promjenama kapaciteta (rast, pad ili ista razina) [3]. To se najbolje moe opisati pojmom rezervnog kapaciteta koji se definira kao razlika izmeu kapaciteta i prosjene potranje. Budui da je rezervni kapacitet izraen u odnosu na razinu prosjene potranje, moe se pojaviti pozitivna rezerva koja osigurava viak kapaciteta u odnosu na prosjenu potranju, te negativna rezerva koja znai da prosjena potranja nadmauje kapacitet [4]. Nedovoljna razina kapaciteta moe uzrokovati kanjenje u isporukama i visoku razinu zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu, dok viak kapaciteta moe uzrokovati poveanje trokova poslovanja zbog niske razine iskoritenosti kapaciteta [5]. Osim na temelju potranje, veliina kapaciteta se moe utvrditi pomou standardanih veliina rada i strojeva te na temelju optereenja svakog radnog centra u prolom razdoblju [6]. Nadalje, na veliinu kapaciteta mogu utjecati eksterni i interni faktori. U eksterne faktore spadaju regulativa vlade (radni sati, sigurnost, okoli), kolektivni ugovori i sposobnosti dobavljaa, dok u interne faktore spadaju proizvod i oblikovana usluga, osoblje i poslovi (obuavanje radnika, motivacija, uenje, sadraj posla i metode rada), prostorni raspored sredstava za rad i tip procesa, sposobnost opreme i odravanje, upravljanje materijalom, sustav kontrole kvalitete te upravljanje mogunostima kapaciteta [7].

Osim utvrivanja veliine, kapacitet je potrebno mjeriti. U izboru naina mjerenja, ako je mogue, kapacitet bi uvijek trebao biti mjeren u jedinicama outputa za neko vremensko razdoblje. Pogreke koje se najee pri tome javljaju su zanemarivanje vremenske dimenzije te mijeanje kapaciteta i stvarnog obujma. Zanemarivanje vremenske dimenzije se odnosi na mjerenje kapaciteta bez definiranja vremenske jedinice (mjesec, kvartalno, polugodinje, godinje). Primjerice, pogreno mjerilo kod mjerenja kapaciteta u bolnicama su bolniki kreveti. To je veliina sredstava za rad, a ne razina outputa. Pravilna mjera kapaciteta bolnice je broj pacijenata (iz)lijeenih mjeseno. Stvarni obujam se definira kao ostvarena veliina outputa u nekom vremenskom razdoblju, dok se kapacitet definira kao maksimalno mogua veliina outputa. Prilikom mjerenja kapaciteta javljaju se i odreeni problemi, meu kojima je najznaajniji problem specificiranja skupne jedinice kapaciteta. U sluajevima gdje postoji samo jedan proizvod ili gdje postoji nekoliko homogenih proizvoda, zajedniku je mjeru lako definirati (komadi, kilogrami, metri, i slino). Meutim, kad se izrauje sloeni asortiman proizvoda na istom postrojenju, kapacitet je mnogo tee definirati. U tim sluajevima, kao mjeru kapaciteta treba koristiti vrijednost prodaje izraenu u novcu [4]. Najei pokazatelj u mjerenju kapaciteta je stupanj iskoritenosti kapaciteta koji se dobije omjerom tekueg i dizajnerskog kapaciteta. Veina poduzea nastoji ostvariti visoki stupanj iskoritenosti kapaciteta. Prema Gaparoviu [8], prilikom planiranja kapaciteta proizvodno poduzee treba voditi rauna o tome da postojei kapaciteti ne budu dugorono podiskoriteni i preiskoriteni. Podiskoritenost kapaciteta je stanje kada se kapacitet postrojenja iskoritava u manjem stupnju od ekonominog. To je neekonomino iskoritenje kapaciteta pa je obujam proizvodnje proizveden u zoni podiskoritenosti kapaciteta neracionalan sa stajalita trokova kapaciteta. Preiskoritenost kapaciteta je stanje kada se kapacitet postrojenja iskoritava u veem stupnju od ekonominog. To je, takoer, neekonomino iskoritenje kapaciteta pa je obujam proizvodnje u zoni preoptereenja kapaciteta neracionalan sa stajalita trokova iskoritenja postrojenja. Primjerice, u serijskoj proizvodnji visoka razina iskoritenosti kapaciteta moe rezultirati pojavom zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu te moe negativno utjecati na ispunjenje zahtjeva potroaa ako uzrokuje smanjenje brzine i fleksibilnosti ukupnog postrojenja. Nasuprot tome, niska razina iskoritenosti kapaciteta moe biti rezultat niske potranje, estih zastoja opreme ili nedostatka materijala u proizvodnom procesu [9]. Optimalni stupanj iskoritenosti kapaciteta (engl. optimal operating level) se postie u toci minimuma prosjenog ukupnog troka. Svaki kapacitet je potrebno planirati jer je planiranje kapaciteta prvi korak kada organizacije odluuju hoe li

proizvoditi ve postojei proizvod ili se pak odluuju za novi proizvod [10]. O planiranju kapaciteta ovisi realizacija cjelokupnog proizvodnog procesa. Ni jedan plan proizvodnje se ne moe realizirati ako nisu slobodni odgovarajui kapaciteti. Ovo dvoje je neophodno uskladiti jer jedno utjee na drugo. Stoga je plan proizvodnje potrebno razraditi na bazi kapaciteta ili posjedovati takve kapacitete koji omoguuju izvrenje proizvodnje prema nekom zahtijevanom planu [11]. Cilj planiranja kapaciteta je odrediti koja e razina kapaciteta zadovoljiti potranju na trokovno efikasan nain [7]. Da bi se postupak planiranja kapaciteta lake proveo, koriste se odreeni modeli i tehnike. Tako postoji deterministiki model planiranja kapaciteta koji koristi model agregatnog planiranja kapaciteta na nain da ukljuuje strategiju proirenja kapaciteta i proizvodnog mixa, dok stohastiki model planiranja kapaciteta koristi dva stohastika faktora, a to su proizvodnja i trite. U stvarnom proizvodnom sustavu koliina proizvodnje iz prolog razdoblja te podaci dobiveni postupkom istraivanja trite su osnova primjene stohastikog modela planiranja kapaciteta [12]. Menaderi u proizvodnji, prilikom planiranja kapaciteta, moraju dati odgovor na pitanje jesu li kapaciteti radionice dovoljni za implementaciju postojeeg plana? U tome im pomae tehnika planiranja potreba za kapacitetom (engl. Capacity Requirements Planning, CRP) koja daje odgovor na prethodno postavljeno pitanje. Ova tehnika je iterativni proces modificiranog MRP sustava ili planiranja resursa s ciljem kvalitetne realizacije proizvodnog procesa. Radi kvalitetnog odgovora na postavljeno pitanje upotrebom tehnike planiranja potreba za kapacitetom poduzee treba imati podatke o postojanosti potranje za proizvodima, o vremenu i koliinama u kojima se pojavljuje potranja te o postojeoj zauzetosti kapaciteta poduzea [13]. S vremenskog aspekta, planiranje kapaciteta se moe odvijati na dugi i kratki rok. Prema Olhageru i ostalima [14], planiranje kapaciteta na dugi rok se smatra agregatnom razinom koja je orijentirana na radne centre, a ne na pojedine resurse te je temeljena na predvianju serije proizvoda, a ne za pojedinane proizvode. Planiranje kapaciteta na dugi rok odnosi se na razdoblje od 1 do 5 godina te obuhvaa planiranje potreba za resursima (engl. Resource Reguirements Planning), grubo planiranje kapaciteta (engl. Rough-cut Capacity Planning) i ukupno planiranje kapaciteta [15]. Planiranje kapaciteta na kratki rok obuhvaa razdoblje do godine dana te ukljuuje protono planiranje kapaciteta, fino planiranje kapaciteta i vrlo fino planiranje kapaciteta. Preduvjet u planiranju kapaciteta na kratki rok je podjela proizvodnih radnih mjesta na tehnoloke grupe [11]. Budui da o postupku planiranja kapaciteta ovisi kontinuitet i efikasnost proizvodnog procesa, temeljni

cilj ovoga rada odnosi se na identificiranje problema u planiranju kapaciteta koji se mogu pojaviti u industriji. Kako je svaka industrija specifina po nainu toka proizvoda, odnosno tipu i organizacijskoj metodi proizvodnje, to se moe oekivati da problemi u planiranju kapaciteta specifini za jednu industriju nee biti isti ili barem nee imati isti znaaj u drugim industrijama. Vanost identificiranja pravih problema u pojedinim industrijama smatra se znaajnim za istraivanje i dobivanje odgovara na pitanje: Na koji nain identificirani problemi u planiranju kapaciteta utjeu na realizaciju proizvodnog procesa? Pored dobivanja odgovora na postavljeno pitanje, radom se ele postii sljedei ciljevi: utvrditi koji su najei problemi u planiranju kapaciteta i u kojem su stupnju prisutni, kako identificirani problemi utjeu na poslovanje proizvodnih poduzea, te utvrditi postoji li zakonitost u pojavljivanju odreenih problema s obzirom na nain odvijanja procesa (tok materijala) ili s obzirom na veliinu serije.

PROBLEMI U PLANIRANJU KAPACITETA

Planiranje kapaciteta temeljni je zadatak svake pripreme proizvodnje. Specifinost tipa proizvodnje odreuje nain i metode planiranja kapaciteta, pa se stoga i razlikuju stupnjevi sloenosti planiranja kapaciteta. Problemi koji se pri tome javljaju mogu biti razliiti, a ovisno o brzini rjeavanja istih, odvijanje procesa proizvodnje moe biti manje ili vie uspjeno. Stoga e se u ovom radu dati najprije pregled identificiranih problema u planiranju kapaciteta, koji su rezultat pregleda dosadanjih istraivanja, a zatim e se ti problemi klasificirati prema specifinostima pojedine industrije (ovisno o toku procesa i koliini proizvodnje). Prema Slacku [16] postoji problem neusklaenosti kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa. Posljedica ove neusklaenosti je pojava uskih grla u proizvodnji. Usko grlo proizvodnje je ona faza proizvodnje, onaj radni prostor, stroj, postrojenje, ureaj ili sredstvo za rad koje onemoguuje da se u potpunosti i zajedniki iskoriste sva raspoloiva sredstva [17]. Zbog pojave uskih grla u proizvodnji [18] nastaju odreena kanjenja stroja u obradi nad predmetom rada zbog ekanja u redu (engl. queuering delay). Kao to se navodi u istraivanju, razlog nastanka kanjenja stroja na obradu predmeta rada je u situaciji kada jedan stroj u radnom centru istodobno prima vei broj razliitih predmeta koji dolaze na obradu u serijama. To znai da u poduzeu nema dovoljno raspoloivog kapaciteta. Kanjenje stroja na obradu predmeta rada rezultira duim ciklusom proizvodnje to moe uzrokovati gubitak prodaje, a u proizvodnji po narudbi (nalog potroaa) moe uzrokovati nepotivanje roka isporuke

[19]. Prethodno spomenuti problemi u ovom istraivanju rjeavaju se postavljanjem matematikog modela koji pomae menaderima da izvre terminiranje za svaki odabrani nalog s ciljem zavretka proizvodnog procesa prije roka isporuke, upotrebom koncepta grupne tehnologije ili postavljanjem pravila selekcije prema hitnosti, primjenom cjelobrojnog programiranja te koritenjem investicijskog modela koji se temelji na optimalnom modelu proirenja kapaciteta [20]. Prema Barkoviu [21] problem koji se pojavljuje prilikom planiranja kapaciteta je promjenjivost, odnosno nestabilnost potranje za odreenim proizvodima. Budui da se utvrivanje veliine kapaciteta, kao osnovne faze u planiranju kapaciteta, donosi na temelju predviene potranje za proizvodima, veliko odstupanje izmeu stvarne i predviene potranje za proizvodima izaziva negativne posljedice na poslovanje poduzea. Ukoliko je proizvodni kapacitet u odnosu na potranju odreenog proizvoda prevelik, tada e fiksni trokovi biti vei, budui da je angairan preveliki kapacitet. Poveanje fiksnih trokova e voditi smanjenju proizvodnje to moe uzrokovati da potroai vie ne ele kupovati proizvod iz tog programa jer ti proizvodi nisu raspoloivi u svakom trenutku. Ukoliko je veliina kapaciteta manja u odnosu na potranju za proizvodima, tada poduzee nee moi zadovoljiti potrebe svih kupaca te e kupci koristiti proizvode konkurenata. Na taj nain dolazi do smanjenja trinog udjela poduzea, a time i prihoda poslovanja. Osim toga, nedovoljna razina kapaciteta moe uzrokovati i kanjenje u rokovima isporuke zbog zauzetosti svih raspoloivih kapaciteta. U rjeavanju problema nestabilnosti potranje za proizvodima poduzeima pomae primjena Monte Carlo simulacije podrane raunalnim sofwareom. Prilikom primjene raunalnog software -a, potrebno je na raspolaganju imati podatke iz prolosti o veliini prodaje proizvoda, trinom udjelu poduzea, cijeni proizvoda, broju konkurenata, indeksu o snazi konkurencije te veliini trita [22]. U podruju planiranja kapaciteta mogua je pojava problema raznolikosti u nalozima potroaa za koje je karakteristian razliit nain izvrenja, ali i razliita veliina kapaciteta po radnom nalogu. Ovaj problem je karakteristian prilikom planiranja kapaciteta na kratki rok u proizvodnji po narudbi (engl. make-to-order). To uzrokuje nemogunost efikasnog planiranja kapaciteta zbog nestandardiziranosti procesa proizvodnje te moe uzrokovati kanjenje u isporuci proizvoda. Zbog toga poduzee, prije zaprimanja naloga, ne moe utvrditi tonu veliinu kapaciteta za taj posao to zahtijeva postojanje visoke razine fleksibilnosti. U tom sluaju, u trenutku primanja naloga moe se pojaviti problem manjka ili vika kapaciteta to moe uzrokovati negativne posljedice na poslovanje poduzea. U rjeavanju tog problema poduzee moe primijeniti ujedinjeni sustav planiranja kapaciteta (engl. unified capacity planning system) koji postupak planiranja

kapaciteta povezuje s prilikama na tritu s ciljem odreivanja istovjetnih naloga na tritu. Cilj primjene ujedinjenog sustava u planiranju kapaciteta nije samo eliminirati prethodno spomenuti problem koji se pojavljuje prilikom planiranja kapaciteta, nego i unaprijediti organizacijske sposobnosti (smanjiti trokove, poveati fleksibilnost i omoguiti bre usluge) kako bi poduzea to bre odgovorila na trine promjene [23]. U planiranju kapaciteta se takoer moe pojaviti i problem prekomjerne koliine zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu koji rezultira pojavom mree ekanja (engl. network of queues). U tom sluaju dolazi do odreenih ekanja na obradu to moe utjecati na neispunjenje roka isporuke ako se radi o proizvodnji po narudbi. Poduzea ovaj problem rjeavaju nabavkom dodatnog kapaciteta s kojim e se bre proizvesti odreeni proizvod i smanjiti ekanja, ali, s druge strane, to uzrokuje poveanje trokova poslovanja to utjee na rast cijene proizvoda, pad konkurentnosti, smanjenje iskoritenosti kapaciteta te pad prihoda poslovanja [24]. Prema Akkanu [25] u planiranju kapaciteta proizvodna poduzea se mogu susresti s problemom ograniene veliine proizvodnih kapaciteta. To znai da proizvodna poduzea ne mogu prihvatiti sve naloge potroaa te bi trebala biti spremna odbaciti proizvodnju onih naloga potroaa iji rok isporuke ne mogu zadovoljiti pod pretpostavkom da ne narue profitabilnost poduzea. Meutim, ako novi (primljeni) radni nalog ne moe biti dodan u proizvodni proces bez odreenih promjena u terminiranju prethodno zaprimljenih radnih naloga, tada je nuno postaviti sljedea pitanja: Koji bi radni nalog trebao kasniti radi uvrtenja novog radnog naloga u proizvodni proces? Treba li ijedan radni nalog odbaciti? Moe li se procijeniti uspjenost uvrtenja novog radnog naloga na temelju usporedbe postojeeg terminiranja i stanja koje rezultira nakon ponovnog terminiranja? Primjerice, je li dobro veinu operacija, ako je mogue, pomaknuti u ranije vrijeme izvrenja te na taj nain omoguiti ranije izvrenje tih operacija kako bi novi radni nalog to ranije poeo? S obzirom na ograniene kapacitete, moemo li donijeti odluku o koritenju prekovremenog rada da bi bili sposobni zavriti radni nalog na vrijeme? Prethodno navedena pitanja su nevana u situaciji kada radni nalog uope ne moe biti uvrten u proizvodni proces. Prema tome, situacija u kojoj je zadovoljenje potranje potroaa determinirano ogranienom veliinom proizvodnih kapaciteta naziva se kapacitirano planiranje proizvodnje. Suprotno navedenom, u planiranju kapaciteta postoji problem planiranja kapaciteta u situaciji ogranienog zaprimanja zaliha. To se esto dogaa u procesnoj

industriji, kao to su petrokemijska industrija, industrija prerade hrane, industrija stakla, rafinerije i papirna industrija. Naime, u rafinerijama proizvodnja se obino izvrava s dovoljno visokim kapacitetima koji su usklaeni s kapacitetom spremnika odreenog proizvoda. U toj industriji proizvodna poduzea ne mogu imati viak kapaciteta zbog velikih trokova odravanja. Ukoliko su potrebe potroaa vee od kapaciteta zaprimanja zaliha, tada nee doi do potpunog zadovoljenja potreba to uzrokuje gubitak prodaje proizvodnog poduzea. Ako su potrebe potroaa manje od kapaciteta zaprimanja zaliha, tada poduzee moe u potpunosti zadovoljiti potrebe potroaa, ali ima visoke trokove odravanja zaliha koji poveavaju ukupne trokove poslovanja, a time i prodajnu cijenu proizvoda. Poveanje prodajne cijene proizvoda izaziva nezadovoljstvo kod kupaca to takoer uzrokuje gubitak prodaje zbog pada potranj e za tim proizvodom. Kada planiranje proizvodnje uzima kapacitet zaprimanja zaliha kao limitirajui faktor, to se zove planiranje proizvodnje s ogranienim kapacitetom zaprimanja zaliha [26]. U poluvodikoj industriji planiranje kapaciteta je veoma teak zadatak jer proizvodna oprema ima razliite proizvodne karakteristike koje ovise o proizvodima koji se proizvode i procesima koje treba izvriti. Meutim, ne samo u poluvodikoj industriji nego i u svim ostalim industrijama, u planiranju kapaciteta se moe pojaviti problem zastoja proizvodne opreme to ovisi o stupnju njene zastarjelosti. Dok je novija proizvodna oprema sposobna proizvesti napredne proizvode, ali i postojee proizvode, zastarjela proizvodna oprema samo moe proizvesti zastarjele proizvode. Kada poduzee ima zastarjelu proizvodnu opremu, tada je sve ea pojava kvarova iste to uzrokuju zastoje cjelokupnog proizvodnog postrojenja te se na taj nain produuje ciklus proizvodnje. Osim toga, pojava uestalih kvarova odnosno zastoja proizvodne opreme, uzrokuje niu razinu prinosa opreme u proizvodnji i nisku razinu iskoritenosti kapaciteta s obzirom na uestalu potrebu odravanja zastarjele proizvodne opreme [27].

slijedu operacija. Prema Schroederu [4], u tu klasifikaciju spadaju: linijski tip proizvodnog procesa, prekidani (radioniki) tip proizvodnog procesa, te projektni tip proizvodnog procesa. Linijski tip karakterizira linearni slijed operacija koje se koriste za izradu proizvoda. Kod proizvodnje s linijskim tipom proizvod mora biti visoko standardiziran te se mora kretati od jedne operacije ili radne stanice do sljedee, u propisanom slijedu. Pojedini radni zadatci su blisko povezani i trebaju biti (iz)balansirani tako da jedan zadatak ne dovodi u zastoj sljedei. Proizvodnje linijskog tipa su tradicionalno krajnje efikasne, ali su isto tako krajnje nefleksibilne. Ekonomska opravdanost ovog tipa proizvodnje je velika u odnosu na projektni i serijski tip proizvodnog procesa jer se jednom razraena priprema proizvodnje koristi kontinuirano za dui vremenski period. Ovaj tip proizvodnog procesa je znaajno jeftiniji jer se ukupni trokovi proizvodnje rasporeuju na veliku koliinu proizvoda, koja je karakteristina za ovaj tip proizvodnog procesa [28]. Primjer linijskog tipa proizvodnje je montana linija. Prema Collinsu i Devanni [29], kod montane linije zahtjevi za proizvodom prevladavaju i oblikuju strukturu procesa. Montanom linijom dominira konfiguracija kapaciteta koja rezultira redovitim kretanjem predmeta rada kroz zahtjevnu opremu, postavljenu u odgovarajui slijed. Izraz montana linija ima prilino specifino znaenje u proizvodnji. Bitne znaajke montane linije su: (1) neprekinuto jednoznano kretanje rada, (2) fiksni slijed uravnoteenih operacija i (3) istodobni rad. Budui da je montana linija namijenjena proizvodnji velike koliine istog proizvoda, te da je rad u pravilu izlomljen u vrlo male zadatke, moe se koristiti radna snaga relativno malih znanja. S druge strane, stil operacije montane linije ima velika ogranienja, od kojih je najozbiljniji nedostatak fleksibilnosti linije. Jednom kad se linija projektira i osposobi za jedan proizvod, teko je na toj liniji proizvoditi bilo koji drugi proizvod. Promjena proizvoda znai promjenu projekta linije. Pored montane linije, u linijski tip proizvodnog procesa spada i kontinuirana proizvodnja. Prema Majdandiu i ostalima [30] kontinuirana proizvodnja, koja se esto zove i procesna industrija (proizvodi nastaju kao rezultat prerade u nekim proizvodnim linijama odnosno procesima), ima proizvod koji se ponavlja u varijantama izvedbe. Tehnologija je poznata ili unaprijed dobro ispitana i pripremljena. Oprema u proizvodnom procesu je specijalizirana i usklaena prema potrebama kapaciteta linije. Kontinuirani tip proizvodnog procesa proizvodi proizvode u velikim koliinama na specijalizirano tehnolokoj opremi prema strogoj sigurnosti i poslovnom okruenju. Proizvod je proizveden na dui vremenski period te su koliine esto velike. Njihova vrijednost je esto niska te su transportni trokovi visoki. Kvaliteta proizvoda i ciklus proizvodnje su razliiti te ovise o kvaliteti sirovina.

KLASIFIKACIJA IDENTIFICIRANIH PROBLEMA U PLANIRANJU KAPACITETA PREMA SLIJEDU OPERACIJA I OBUJMU PROIZVODNJE
Klasifikacija problema u planiranju kapaciteta prema vrsti procesa ili slijedu operacija

2.1

Identificirane probleme u planiranju kapaciteta mogue je klasificirati prema nainu odvijanja procesa, odnosno

Budui da se radi o specijaliziranoj proizvodnoj liniji, ne postoje alternative u primjeni proizvodnih metoda. To znai da se svaki zastoj opreme i gubitak energije odraava na visoke trokove. Primjeri, koje navodi Krajewski [31], za kontinuirani tip proizvodnog procesa su rafinerije nafte, kemijski procesi, procesi izrade elika, bezalkoholnih pia i hrane. Prekidani (radioniki) tip zove se radioniki jer se proizvod izrauje u razliitim radionicama. Svaki proizvod, ili mala serija proizvoda obrauje se na razliiti nain. Tijek rada i obrada proizvoda kree se isprekidano kroz tvornicu. Glavne karakteristike radionikog tipa proizvodnog procesa je da su ljudi i oprema grupirani po slinim operacijama koje moraju obaviti, da je broj ulaznih komponenti velik, te da postoji znaajna koliina transporta materijala i kretanja ljudi. Varijacije u vremenu odreenih poslova u radionikom tipu proizvodnje znaajno osciliraju. U pravilu svaki proizvod slijedit e drugu putanju kroz tvornicu, zahtijevat e druge varijacije, koristiti druge inpute i trait drugu koliinu vremena za izvrenje. Prednost radionikog tipa proizvodnje je u njegovoj fleksibilnosti kako bi se zadovoljili individualni zahtjevi kupaca. U ovom tipu proizvodnje se proizvodi stalno mijenjaju kao i poslovi dodijeljeni zaposlenicima. Nedostatak ovog tipa proizvodnje je upravo u opremi ope namjene. Budui da oprema ovog tip pr oizvodnog procesa, u pravilu, radi sporije od specijalizirane opreme koja je prisutna kod linijskog tipa proizvodnog procesa, to onda znai i vei troak proizvodnje po jedinici zbog proizvodnje manje koliine proizvoda. Radnici u ovom tipu proizvodnje moraju biti kvalificiraniji od radnika u linijskom tipu proizvodnog procesa to poveava cijenu rada, a time i ukupni troak proizvodnje. Zalihe su takoer nedostatak radionikog tipa proizvodnje. Budui da se uglavnom radi po narudbi dre se vee zalihe sirovina i materijala. Znaajne su takoer zalihe u radu izmeu faza proizvodnje. esto je posljedica toga da u ovakvim tipovima procesa proizvodnje zalihe u radu provedu 9095% vremena u ekanju da ih se obradi [32]. Projektni tip podrazumijeva proces koji se koristi za posao koji nije rutinski, s unikatno postavljenim ciljevima koji trebaju biti postignuti u vremenski definiranom okviru. Vrste projekata koje spadaju u ovaj oblik procesa su: izgradnja mostova, autocesta, brana i slino; proizvodnja s fiksiranim poloajima (brod, zrakoplov, lokomotiva), te viestruki projekti izvedeni na istoj lokaciji (reklamne agencije, odjeli za istraivanje, filmski studiji i sl.). Kod ovog procesa je oprema fleksibilna, dok vjetine radnika mogu biti niske i visoke ovisno o dodijeljenom poslu [3]. Znaajno za ovaj tip procesa je da se prilikom izrade unikatnog proizvoda koriste koncentrini krugovi. Koncentrini krugovi se zasnivaju na temelju prioriteta potrebe resursa (materijali i strojevi/oprema) koji su poredani u krugovima. To znai da u prvi krug spadaju oni resursi koji su u tom trenutku neophodno potrebni za izvrenje

odreenih aktivnosti na proizvodu, dok su ostali resursi poredani u koncentrine krugove prema niim prioritetima potrebe. Karakteristino za ovaj tip procesa je da se proizvod nalazi na fiksnoj lokaciji, a svi preostali resursi potrebni za proizvodnju proizvoda dolaze do njega na temelju koncentrinih krugova. Problemi u planiranju kapaciteta, koji su objanjeni u prethodnoj toci, razliito se pojavljuju u linijskom, prekidanom i projektnom tipu proizvodnog procesu. U tablici 1. prikazana je klasifikacija identificiranih problema u planiranju kapaciteta prema navedenim tipovima proizvodnih procesa. Tablica 1. Klasifikacija problema u planiranju kapaciteta prema linijskom, prekidanom i projektnom tipu proizvodnog procesa IDENTIFICIRANI PROBLEMI U PLANIRANJU KAPACITETA 1. Neusklaenost kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa 2. Promjenjivost, odnosno nestabilnost potranje za odreenim proizvodima TIP PROCESA L P PR

3. Raznolikosti u nalozima potroaa 4. Prekomjerna koliina zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu 5. Ograniena veliina proizvodnih kapaciteta 6. Ogranieno zaprimanje zaliha 7. Zastoj proizvodne opreme Izvor:Istraivanje autora Legenda: L-linijski, P-prekidani, PR-projektni

Kao to je prikazano u tablici 1., identificirani problemi u planiranju kapaciteta koji se pojavljuju kod linijskog, prekidanog i projektnog tipa proizvodnog procesa su promjenjivost odnosno nestabilnost potranje za odreenim proizvodima i zastoj proizvodne opreme. Ukoliko je proizvodni kapacitet kod linijskog, prekidanog i projektnog tipa proizvodnog procesa vei od potranje za proizvodima, tada dolazi do vika kapaciteta to uzrokuje poveanje fiksnih trokova, neefikasnost proizvodnog procesa i smanjenje proizvodnje. Zastoj proizvodne opreme, kao drugi zajedniki problem za sva tri tipa proizvodnog procesa, ovisi o zastarjelosti proizvodne opreme. Kod proizvodnog procesa koji ima vei stupanj zastarjelosti opreme mogua je ea pojava odreenih zastoja u proizvodnom procesu. Budui da prekidani i projektni tip proizvodnog procesa rade po nalozima potroaa, problemi raznolikosti u nalozima potroaa i ograniena veliina proizvodnih kapaciteta prisutni su kod ova dva tipa proizvodnog

procesa. Ovo zahtjeva visoku razinu fleksibilnosti koja je vie izraena kod projektnog tipa proizvodnog procesa nego kod prekidanog. Problem raznolikosti u nalozima potroaa se prvenstveno odnosi na zadovoljavanje razliitih zahtjeva od strane naruitelja, dok se problem ograniene veliine proizvodnih kapaciteta dogaa ukoliko je broj naloga potroaa vei od maksimalne razine kapaciteta. U tom sluaju ni prekidani ni projektni tip proizvodnog procesa nee moi primiti naloge potroaa ili e morati doi do promjena u terminiranju zaprimljenih radnih naloga ako se eli ispuniti novi nalog. Problemi neusklaenosti kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa i prekomjerne koliine zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu pojavljuju se kod prekidanog tipa proizvodnog procesa. Problem neusklaenosti kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa dogaa se kada poduzee ne vodi aurnu evidenciju slobodnih i zauzetih kapaciteta koju usporeuje s vremenima izrade pojedinih operacija proizvodnog procesa. U tom sluaju, vrijeme izrade pojedinih operacija moe se podudarati s vremenom zauzetosti kapaciteta to uzrokuje nastanak uskih grla i kanjenje stroja u obradi nad predmetom rada zbog ekanja u redu. to se tie problema prekomjerne koliine zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu, vano je napomenuti da je posljedica toga to poluproizvodi u prekidanom tipu proizvodnog procesa provedu 90-95% vremena u ekanju da ih se obradi. Kod linijskog tipa proizvodnog procesa prisutan je problem ogranienog zaprimanja zaliha koji je odreen veliinom kapaciteta. Ovaj problem se esto pojavljuje u petrokemijskoj industriji, industriji prerade hrane, industriji stakla, rafinerijama i papirnoj industriji za koji je karakteristian kontinuirani tip proizvodnog procesa, a u kojima se nastoji da veliina kapaciteta ne bude prevelika u odnosu na potranju.

proizvodu izvrava posebna priprema radnog mjesta na kojemu se operacija obavlja. Osim toga, za svaki proizvod se izvrava potpuna tehnika priprema proizvodnje te su mogunosti planiranja veoma ograniene jer se u pojedinanoj proizvodnji najee pristupa tek na temelju narudbi, tako da proizvoa unaprijed ne raspolae podatcima o buduem proizvodu. Sve operacije kod ovog tipa proizvodnog procesa se trebaju dovriti unutar definiranog vremena kako bi se proizvod zavrio u obeanom roku jer se kod proizvodnje pojedinanog proizvoda potpisuje ugovor koji sadri klauzulu o ispunjenju obeanog roka isporuke, ali i klauzulu o poveanju trokova proizvodnog procesa [21]. Serijska proizvodnja podrazumijeva proizvodnju veeg broja istovrsnih proizvoda ili vei broj dijelova proizvoda u jednom proizvodnom ciklusu na nain da se najprije obavi jedna operacija na svim proizvodima, odnosno dijelovima u seriji, zatim druga operacija ponovno na svim proizvodima, odnosno dijelovima, itd. U serijskoj proizvodnji se poslije jedne pripreme radnog mjesta obavi ista operacija na svim proizvodima, odnosno dijelovima, koliko ih ima u seriji. Trokovi tehnike pripreme proizvodnje se smanjuju po jedinici proizvoda to je sluaj i s trokovima pripreme radnog mjesta. to se tie strukture trokova, uk upni fiksni trokovi su niski, dok su ukupni varijabilni trokovi visoki jer se radna snaga intenzivnije iskoritava. Skupi strojevi i oprema imaju manju ulogu. Ovaj tip proizvodnog procesa nije osjetljiv na kvarove strojeva jer na raspolaganju postoje mnogi slini strojevi koji ih mogu zamijeniti [21]. Za masovnu proizvodnju karakteristino je da se u jednom proizvodnom ciklusu tehnoloki proces obavlja istovremeno na odreenoj koliini materijala koja se prerauje, pri emu nije tono odreeno koji dio materijala ulazi u koji proizvod. Radna mjesta su grupirana u odjele koji su rasporeeni redom kako tee tehnoloki proces. Ovo omoguuje kontinuitet tehnolokog procesa, maksimalno iskoritenje radnog vremena i kapaciteta postrojenja. U jednom odjelu, odnosno u jednoj grupi radnih mjesta, uglavnom se obavlja samo jedna faza procesa proizvodnje. Priprema radnog mjesta se obavlja u fazi izgradnje postrojenja te se trokovi pripreme ukalkuliraju u vrijednost osnovnih sredstava. To znai da ti trokovi ne predstavljaju trokove izrade, ve trokove amortizacije sredstava za rad. to se tie strukture trokova, ukupni fiksni trokovi su obino visoki, a ukupni varijabilni niski budui da se veinom koriste odabrani strojevi i opre ma [21]. Zbog kretanja velike koliine materijala kroz radionicu i zbog potrebe odravanja ravnomjernog ritma proizvodnje, interni transport te opsluivanje strojeva i ureaja zahtijeva visoki stupanj automatizacije, odnosno relativno veliko angairanje osnovnih sredstava. Planiranje, kontrola proizvodnje, tehnika kontrola kvalitete, obraun proizvodnje itd., uglavnom su

2.2

Klasifikacija problema u planiranju kapaciteta prema obujmu proizvodnje

Osim klasifikacije proizvodnih procesa prema slijedu operacija, procesi se mogu promatrati s obzirom na koliinu proizvoda, odnosno obujam proizvodnje. U tom smislu razlikuju se [33]: pojedinana proizvodnja, serijska proizvodnja, te masovna proizvodnja. Za pojedinanu proizvodnju karakteristino je da se u jednoj tvornici ili proizvodnom pogonu radi samo jedan proizvod u odreenom vremenskom periodu od poetka do zavretka svih operacija potrebnih za proizvodnju dotinog proizvoda. To znai da se izradi drugog proizvoda pristupa tek kada je prvi proizvod u potpunosti zavren. Kod ovog tipa proizvodnog procesa karakteristino je da se za svaku operaciju na svakom

jednostavni i ne zahtijevaju veliki broj kadrova, to takoer doprinosi relativno visokoj ekonominosti. Prethodno identificirane probleme u planiranju kapaciteta takoer je mogue klasificirati prema obujmu proizvodnje, to prikazuje tablica 2. Tablica 2. Klasifikacija problema u planiranju kapaciteta u pojedinanoj, serijskoj i masovnoj proizvodnji
IDENTIFICIRANI PROBLEMI U PLANIRANJU KAPACITETA TIP PROIZVODNJE P S M

Ograniena veliina proizvodnih kapaciteta, kao drugi problem koji se pojavljuje u pojedinanoj i serijskoj proizvodnji, odnosi se na nemogunost primanja onih naloga potroaa koji se ne mogu ispuniti zbog zauzetosti postojeih kapaciteta. Meutim, proizvodno poduzee moe primiti nalog od strane potroaa, ali mora biti svjesno da to uzrokuje odreene promjene u ve terminiranim nalozima ili ak u eliminiranju nekih radnih naloga iz proizvodnje sukladno zadanim prioritetima. Neusklaenost kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa i prekomjerna koliina zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu su problemi u planiranju kapaciteta koji se pojavljuju kod serijske proizvodnje. Problem neusklaenosti kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa pojavljuje se u serijskoj proizvodnji kada se odreeni broj operacija treba obaviti na grupi strojeva koja je u tom trenutku zauzeta. Tada u proizvodnom procesu nastaju uska grla koja uzrokuju kanjenje stroja u obrad i nad predmetom rada zbog ekanja u redu. Problem prekomjerne koliine zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu se pojavljuju kod ovog tipa proizvodnog procesa jer se najprije obavlja prva operacija na svim predmetima rada, pa onda druga itd. Kada zavri prva operacija na predmetima rada, tada nastaju poluproizvodi koji su input za drugu operaciju. Kod prelaska poluproizvoda s jedne operacije na drugu pojavljuju se zalihe poluproizvoda koje ekaju na obrade jer ih operacija istodobno ne moe sve obraditi. Problem ogranienog zaprimanja zaliha je karakteristian za kontinuirani tip proizvodnog procesa jer se kod ovoga tipa proizvodnog procesa veliina kapaciteta usklauje s kapacitetom spremnika odreenog proizvoda zbog toga to viak kapaciteta uzrokuje velike trokove odravanja. Ukoliko postoji potreba za proizvodom koja je vea od kapaciteta spremnika, tada poduzea viak potranje ne moe zadovoljiti i gubi dio prodaje, a ukoliko je potranja manja od kapaciteta spremnika, tada poduzee ima visoke trokove odravanja zaliha, ali i visoke trokove neiskoritenog kapaciteta (visoke ukupne fiksne trokove) to poveava prodajnu cijenu proizvoda te time uzrokuje pad potranje za proizvodom. Budui da kontinuirani tip proizvodnog procesa spada u masovnu proizvodnju, ovaj problem u planiranju kapaciteta se moe klasificirati tipu masovne proizvodnje.

1. Neusklaenost kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa 2. Promjenjivost, odnosno nestabilnost potranje za odreenim proizvodima 3. Raznolikosti u nalozima potroaa 4. Prekomjerna koliina zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu 5. Ograniena veliina proizvodnih kapaciteta

6. Ogranieno zaprimanje zaliha 7. Zastoj proizvodne opreme Izvor: Istraivanje autora Legenda: P-pojedinana, S-serijska, M-masovna

Kao to je prikazano u tablici 2., identificirani problemi u planiranju kapaciteta koji se pojavljuju istodobno kod pojedinane, serijske i masovne proizvodnje su promjenjivost odnosno nestabilnost potranje za odreenim proizvodima i zastoj proizvodne opreme. Promjenjivost odnosno nestabilnost potranje za odreenim proizvodima uzrokuje viak ili manjak kapaciteta kod sva tri tipa proizvodnih procesa to se odraava na trokove poslovanja, dok zastoj proizvodne opreme ovisi o stupnja zastarjelosti iste. To znai da kod one proizvodnje koja ima vei stupanj zastarjelosti proizvodne opreme postoji mogunost ee pojave kvarova iste to uzrokuje zastoje u proizvodnom procesu, nisku stopu prinosa i nizak stupanj iskoritenosti kapaciteta. Problemi raznolikosti u nalozima potroaa i ograniena veliina proizvodnih kapaciteta su prisutni kod pojedinane i serijske proizvodnje. Budui da se pojedinana i serijska proizvodnja izvravaju prema nalozima potroaa, ea pojava razliitih zahtjeva od strane potroaa uzrokuje nestandardiziranost proizvodnje to izaziva nemogunost utvrivanja veliine kapaciteta prije nego to se primi nalog potroaa. To uzrokuje pojavu manjka ili vika kapaciteta to se moe negativno odraziti na poslovanje poduzea te uzrokovati kanjenje u isporuci proizvoda.

ZAKLJUAK

Planiranje kapaciteta je temeljni zadatak pripreme proizvodnje koji poduzeu omoguuje realizaciju proizvodnog procesa. Prije pokretanja novog proizvodnog procesa poduzee najprije utvruje postojeu razinu kapaciteta koju usporeuje s veliinom potranje za odreenim proizvodima. Na temelju toga utvruje se moe li se postojeom razinom kapaciteta zadovoljiti postojea potranja. Ukoliko je potranja za

proizvodima vea od postojee razine kapaciteta, tada poduzee ima manjak kapaciteta kojeg rjeava podugovaranjem ili nabavljanjem dodatnog kapaciteta, a ukoliko je potranja za proizvodima manja od postojee razine kapaciteta, tada u poduzeu postoji viak kapaciteta koji moe trokovno opteretiti proizvodni proces. Prilikom planiranja kapaciteta mogua je pojava razliitih problema koji naruavaju kontinuitet proizvodnog procesa. U ovom radu je identificirano sedam problema u planiranju kapaciteta koji su klasificirani prema vrsti procesa, tj. slijedu operacija (linijski, prekidani i projektni tok procesa) i organizacijskom tipu proizvodnje, tj. koliini proizvoda (pojedinana, serijska i masovna proizvodnja). Pokazalo se da se, primjerice, problemi promjenjivosti odnosno nestabilnosti potranje za odreenim proizvodima i zastoj proizvodne opreme pojavljuju u sva tri tipa proizvodnih procesa klasificiranih prema slijedu operacija, ali i obujmu proizvodnje. Problemi raznolikosti u nalozima potroaa i ograniene veliine proizvodnih kapaciteta prisutni su kod prekidanog i projektnog tipa proizvodnog procesa te kod serijske i pojedinane proizvodnje, dok se problemi neusklaenosti kapaciteta s vremenima izrade operacija proizvodnog procesa i prekomjerne kolii ne zaliha poluproizvoda u proizvodnom procesu pojavljuju kod prekidanog tipa proizvodnog procesa i u serijskoj proizvodnji. Kod linijskog tipa proizvodnog procesa i u masovnoj proizvodnji prisutan je problem ogranienog zaprimanja zaliha. Svi prethodno navedeni problemi utjeu na niu iskoritenost kapaciteta, poveanje trokova poslovanja, rast prodajne cijene proizvoda, pad potranje za proizvodima te gubitak prodaje. Pojavu identificiranih problema mogue je rijeiti razliitim modelima i tehnikama planiranja kapaciteta. U tome pomae tehnika planiranja potreba za kapacitetom (engl. Capacity Requirements Planning, CRP) koja daje odgovor na pitanje: Moe li se s postojeom razinom kapaciteta realizirati proizvodni plan poduzea? Uz CRP tehniku, postoje stohastiki i deterministiki model, matematiki modeli, Monte Carlo simulacija te ujedinjeni sustav planiranja kapaciteta (engl. unified capacity planning system). Svrha svih prethodno navedenih modela i tehnika je sprijeiti nastanak problema u planiranju kapaciteta te omoguiti zadovoljene trinih potreba na trokovno efikasan nain.

[2] Stevenson, W., J.: Production/Operations management, Fourth edition, Rochester Institute of Technology, Sydney, 1993. [3] Stevenson, W., J.: Production/Operations management, Fourth edition, Rochester Institute of Technology, Sydney, 2009. [4] Schroeder, R.: Upravljanje proizvodnjom, Odluivanje u funkciji proizvodnje, Sveuilite Minnesota, Minnesota, 1993. [5] Bretthauer, K., M., Capacity planning in manufacturing and computer networks, International journal of operational research, 91, br. 2., 1996., 386-394. [6] Sule, D., R.: Production planning and industrial scheduling, Second edition, CRC press, New York, 2008. [7] Davis, M.; et. al.: Fundamentals of management, McGraw Hill, California, 1999. operations

[8] Gaparovi, V.: Ekonomika industrijske proizvodnje, Informator, Zagreb, 1975. [9] Slack, N.; et. al.: Operations and process management, Prentice Hall, London, 2001. [10] Everett, E., A., JR.; Ebert, R.,J.: Production & Operations management, Prentice Hall, New Jersey, 1992. [11] tajdl, B.; et. al.: Modeli planiranja proizvodnje u industriji, Informator, Zagreb, 1982. [12] Zhang, G., Q., Research on capacity planning under stochastic production and uncertain demand, Systems engineering theory and practice, 27, br. 1., 2007., str. 51-59. [13] Adam, E.; et. al.: Production & Operations Management, Fourth edition, Prentice hall, New Jersey, 1992. [14] Olhager, J.; et. al., Long-term capacity management: linking the perspectives from manufacturing strategy and sales and operational planning, International journal of production economics, 69, br. 3., 1999., str. 215-225. [15] Blackstone, J.; H., Jr.: Capacity management, SouthWestern Publishing Co.,Ohio, 1989. [16] Slack, N.; et. al.: Operations and process management, Prentice Hall, London, 2006. [17] ugaj, M.; Horvatec, Z.: Organizacija proizvodnje u samoupravnom socijalizmu, Informator, Zagreb, 1985. [18] Kuik, R.; Tielemans, P., F., J., Setup utilization as a performance indicator in production planning and control, International journal production economics, 49, br. 1., 1997. str. 175-182. [19] Rajagopalan, S.; Yu, H., L., Capacity planning with congestion effects, European Journal of Operational research, 134, br. 2 , 2001., 365-377. [20] Chen, C., S.; et. al.: The capacity planning problem in make-to-order enterprises, Mathematical and computer modelling, 50, br. 9-10, 2009., str. 1461-1473.

LITERATURA

[1] Coelli, T.; et. al., Capacity utilisation and profitability: A decomposition of short-run profit efficiency, International Journal of Production Economics, 79, br. 1., 2002., str. 261278.

[21] Barkovi, D.: Uvod u operacijski management, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek, 1999. [22] Yang, H.; Haddad, K., Capacity planning using Monte Carlo Simulation: An illustrative application of commonly available PC software, Managerial finance, 27, br. 5.,2001. str. 33-53. [23] Ashayeri, J.; Selen, W., An application of a unified capacity planning system, International Journal of Operations & Production Management, 25, br. 9., 2005. str. 917-937. [24] Bretthauer, K., M., Capacity planning in network of queues with manufacturing applications, Mathematical computer modelling, 21, br. 12., 1995., str. 35-46. [25] Akkan, C., Finite-capacity scheduling-based planning for revenue-based capacity management, European Journal of Operational Research, 100, br. 1., 1997., str. 170-179. [26] Liu, X.; Tu, Y., Production planning with limited inventory capacity and allowed stockout, International Journal of Production Economics, 111, br. 1., 2008., 180-191. [27] Catay, B.; et. al., Tool capacity planning in semiconductor manufacturing, Computer & Operations Research, 30, br. 9., 2003., str. 1349-1366. [28] Rua, F.; et. al.: Ekonomika poduzea, Fakultet organizacije i informatike, Varadin, 1996. [29] Collins, E., G., C.; Devanna, M., A.: Izazovi menadmenta u XXI. stoljeu, Mate, Zagreb, 2002. [30] Majdandi, N.; et. al.: Upravljanje proizvodnjom, Strojarski fakultet Slavonski brod, Slavonski brod, 2001. [31] Krajewski, L., J.: Operations management, Process and Value chains, Prentice Hall, New Jersey, 2007. [32] Prester, J.: Operacijski management, Skripta, Zagreb, 2008. [33] Kukolea, S.; Stavri, B.: Organizacija proizvodnje, Informator, Zagreb, 1975.