MALA SOCIJALNA KNJINICA Svezak 16, Zagreb, 1934.

Pustolovi i hohtapleri
Prvu povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj iznio je g. 1917. u njemakoj napisani knjizi: "Die Freimaurerloge Ljubav blinjega in Zagreb" slobodni zidar pok. dr. Ivan pl. Bojnii, direktor Zemaljskog arhiva u Zagrebu. Prikazujui poetak i razvoj slobodnozidarske organizacije u hrvatskim krajevima propustio je taj slubeni masonski historiar spomenuti i istai zasluge dalmatinske porodice Zanovia, ije lanove Stjepana, Primislava, Hanibala i Miroslava treba s pravom uvrstiti meu najranije pionire i pretee slobodnog zidarstva na istonim obalama Jadranskoga mora. Dapae i drugi kasniji i mlai historiar slobodnog zidarstva pok. sveuilini profesor dr. Milan Prelog u svojoj "kritinoj" povijesti slobodnog zidarstva, iziloj g. 1929. nakladom loe "Maksimilijan Vrhovac" mimoiao je mukom masonske velikane Zanovie. Istom u svojoj knjizi "Antun conte Zanovi i njegovi sinovi" (Zagreb, 1928., Izdanje Matice Hrvatske) reparirao je tu nepravdu prema zaslunoj masonskoj porodici conta Zanovia poznati zagrebaki knjiar i historiograf te starjeina zagrebake loe "Ivan grof Drakovi" br.: Mirko Breyer. U toj svojoj toplo i interesantno napisanoj knjizi ugledni masonski bibliograf nedvojbenom je sigurnou za sve vijeke utvrdio da pustolovna patrovsko-budvljanska familija, iji su se lanovi ovjekovjeili u skandaloznoj kronici i kriminalnim analima itavog tada poznatog svijeta, pripada masoneriji, da se masonerija u hrvatskim krajevima moe s punim pravom diiti s njome, i da je moe uvrstiti u popis svojih velikana. Napose danas u eri Staviskoga i njemu slinih, moe se s uitkom itati "roman ivota" mladih budvljanskih masona-pustolova, probisvijeta, okultista i hohtaplera conta Zanovia, dostojnih takmaca svojih suvremenika, drugova i "brae": famoznog osnivaa egipatske masonerije i varalice "grofa Cagliostra", velikog ljubavnog razvratnika br.: Casanove, "grofa Saint-Germainea" i drugih protuha tadanjeg galantno-masonskog stoljea. Mladi Zanovii, sinovi Antuna conta Zanovia, roeni u Budvi sredinom osamnaestog vijeka, zapoee svoju karijeru u kartanicama i mondenim lokalima tadanje dekadentne Venecije. Ve rano mletake vlasti gone ih sa svoga teritorija zbog raskalaenosti, varanja na kartama i - slobodoumlja. Primislav Zanovi bjei u Firencu, gdje opljaka na kartama jednog mladog lakoumnog engleskog lorda. Primislavljev drug Casanova crta svog budvljanskog "brata" ovako: "Smion, lakouman, rjeit, razvratan, rasipan, ulizica, laskavac,

laac, neobina pamenja i imajui konano sva svojstva lupea velikog stila". Putujui Europom i varajui svijet dooe braa Primislav i Stjepan u Amsterdam, gdje krivotvorenim mjenicama izmamie od tamonjih lakovjernih trgovaca dijamanata i dragulja za juno voe i vino, koje je imao dobaviti ad hoc izmiljeni liferant Pejovi. Kada braa Zanovii prevarie Holanane za preko trideset hiljada funti, netragom nestae. Dok je Primislav nastavljao svoj "trgovaki" zanat, Stjepan se posvetio "znanosti i umjetnosti", dok se jednog dana ne pojavi najprije u ulozi lanog epana Malog kasnije kao "jedanaesti praunuk Jurja Kastriote Skenderbega, gospodara Babindola, potomka dinastije Crnojevia, Bega gornjih planina Crne Gore". Na tim zvunim naslovima Stjepan Zanovi zida svoju karijeru putujui od jednog europskog dvora do drugog predstavljajui se kao egzotini albanski princ Kastroti, uenik Rousseaua, prijatelj Voltairea, suradnik enciklopedista, filozof, pisac i pjesnik. On pria da na njegov mig eka stotine hiljada Crnogoraca i Arnauta, da dignu ustanak. Nudi taj svoj imaginarni zor Fridriku velikome, kome je bio Stjepan Zanovi predstavljen, ali ga je ovaj progledao kao pustolova Josipu II., koji ga daje nadgledati po agentima, te Holandiji. Kada je holandijska vlada pala na lijepak ovome sljeparu, te se upustila s njime u neke pismene pregovore, upotrijebi Zanovi ta pisma i kod nekih bankara digne predujam za svoju vojniku proviziju, koju e toboe dobiti od holandske vlade. Svog masonskog brata i prijesnog okultistikog prijatelja litavskog grofa Oginskoga stajao je Zanovi vie od jednog milijuna forinti. Do novaca je dolazio pomou svojih lai o svom tobonjem porijeklu, svom velikom imanju, svojoj dravi, preko svog "slobodoumlja" koje je bilo moderno u tom razvratnom vijeku, svojih masonskih veza (intimni prijatelj neaka Fridrika Velikog, Fridrika Willima II.) Kako je bio pristao mladi, zaljubljivale su se u njega vremene dame, a Zanovi je tim manje bio neosjetljiv prema njihovoj ljubavi, to su bile bogatije. U duhu ondanjega vremena tampao je "turska pisma", u kojima sebi pie imaginarna pisma i pohvale od prvih tadanjih pisaca i velikana. Kad bi mu u jednom gradu ponestalo novaca, a raun vjerovnika narastao je do visoke svote, tada bi "crnogorski princ" jednostavno nestao ostavivi svoju bezvrijednu prtljagu. Neko je vrijeme sanjao i uvjeravao da e postati ak poljski kralj. Dok je Stjepan Zanovi tako "operirao" po europskim prijestolnicama i peruao koga je dohvatio, dotle se Primislav sklonio privremeno u Dubrovnik, dok se njegove prijevare ne zaborave. Posljedica njegova boravka u Dubrovniku, bila je, da je dubrovaki nadbiskup protiv gostoprimaca Primislava poduzeo istragu radi bezvjerstva kao "pristaa 4

enciklopedista, Rousseaua i slobodnih zidara". Zbog prijanjih zanovievskih prijevara u Holandiji umalo da nije dolo do rata izmeu Holandije i Venecije. Vrhunac ali i svretak drskosti Stjepana Zanovia bio je, kad je traio od holandske vlade naknadu "tete", koju je toboe imao uslijed toga, to je Crnogorce odvratio od pristupa u austrijsku vojsku, kad je Austrija dola u sukob sa Holandijom. Taj "trokovnik" Stjepana Zanovia iznosio je jedan milijun forinti, a sastavio ga je na temelju trabina raznih izmiljenih svojih vjerovnika i agenata. Kada je holandijska vlada otklonila njegov zahtjev i zahvalila mu se na tobonjoj pomoi, Stjepan se silno razgnjevi protiv holandeke vlade i izdade g. 1786. manifest na itav svijet, koji potpie: "Stjepan, Hanibal, vladar albanskih (!) crnih brda, vojvoda i generalni kapetan Crne Gore, despot Grude, vojvoda sv. Save, dinasta Visokih gora, pretendent na kraljevsko prijestolje Albanije". U tom proglasu "Stjepan Hanibal" grozi se, da e prinevi Prusije i Albanije prema potrebi nastupiti protiv Holandije uz pomo vojske samog cara Josipa II. Kad je Holandiji dosadilo to groenje nesuenog albansko-crnogorskog princa, dade ga vlada uhapsiti. Sada sa svih strana poee stizati tube i odtetni zahtjevi protiv Stjepana Zanovia. U poetku nastupao je pred sudom arogantno, ali kad mu proitae bezbrojne tube i dokazae protivurjenosti, izgubi svaku nadu. Jednog jutra naoe ga u trideset i petoj godini ivota mrtva, prerezanih ila. Tako svri taj glasoviti masonski pustolov, koji svom poznije biografu br.: Mirku Breyeru usprkos silnih prijevara i lopovtina, ipak izlazi " u simpatinom nekom svijetlu zbog izraenih slobodoumnih i prevratnih ideja" i (str. 113) "zbog toga, to masonski znakovi i natpis "Beaute-SagesseForce" na jednom Stjepanovom portretu kazuju " da je i on bio lanom idealne one zajednice, koja se je pod utjecajem velikih engleskih mislilaca i filantropa u poetku 18. vijeka doskora proirila i po ostalom svijetu" (str. 50) " Druga Stjepanova braa: Primislav i Hanibal izabrali su Rusiju za svoje operaciono podruje, jer se i tamo dalo ivjeti od prijevara lakovjerne aristokracije, koja je snobovski i u zlu imitirala "kulturni" Zapad. Tamo su oni pokuali krivotvoriti ruski novac, ali su uhvaeni i osueni na pet godina robije. Nakon osloboenja iz zatvora Primislavu nestane traga, dok Hanibal postane agilni agitator Napoleonova gospodarstva. I etvrti brat Mislav bio je oduevljeni i ugledni slobodni zidar, primljen u jednoj poljskoj loi. ak je bio zvan u Pore u Istri, da uredi slobodnozidarsku lou. Miroslav je bio najprije francuski agent, kad je Napoloenova vojska okupirala Dalmaciju, a onda austrijski 5

konfident, kad je Dalmacija dola pod vlast Austrije. Sve ga to nije smetalo da pozdravi i crnogorsku vojsku, kad je ona privremeno zaposjela Boku.

Legenda o masonstvu biskupa Vrhovca

Dok su "braa Zanovii tek kao meteori prolazno sijevnuli u svojem masonskom sjaju na nebu dalmatinske Hrvatske, dotle je u sjevernim hrvatskim krajevima masonsko svjetlo bilo trajnije zapaljeno. Hrvatska aristokracija sudjelujui u austrijskim nasljednim ratovima (1740.-1748.) i sedmogodinjem ratu (1756.-1763.), dola je u dodir sa slobodnim zidarstvom, koje je bila u to vrijeme manija i moda dokonog plemstva, razvratnog svijeta te profesija raznih probisvijeta. Glavni osniva masonskih loa, koje su bile iskljuivo aristokratsko-oficirske, bio je grof Ivan Drakovi (1740.-1787.). Po njemu se zove jedna zagrebaka loa osnovana g. 1919. Te loe su bile: "L' Amitie de guerre" u Glini, "L' Union parfaite" (kasnije nazvana "Libertas") te "Zu den drei Drachen" (kasnije nazvana "Zur Freundschaft") u Varadinu, "Vigilantia" u Osijeku, jedna u Krievcima i jedna vjerojatno u Otocu. Grof Ivan Drakovi je od njih osnovao samostalnu veliku lou, ali je ta kratko vrijeme ivotarila. To je t. zv. Drakovieva opservancija. Masonerija je bila biljka nametnica prenesena iz tueg vrta bez ikakve organske veze s narodom, u kojem je kuala rasti. Te loe anacionalnih aristokrata i vojnika, koje su plod germanizatornocentralistikog jozefinizma, kako se to vidi po njihovim imenima i saobraajnome jeziku, nijesu u narodnom ivotu ostavile nikakva pozitivnog traga, a pogotovo nijesu nita doprinijele ideji, da se latinski slubeni jezik kraljevine zamijeni hrvatskim, kako bi to htio pripisati u zaslugu tih loa "majstor Kraljevske Umjetnosti, roeni Hrvat sa srpskim imenom i jugoslavenskom duom" u svojoj "Suvremenoj Hrvatskoj" M. M. (str. 78). Oko godine 1773. osnovana je u Zagrebu loa "Prudentia" . I nju je navodno osnovao grof Ivan Drakovi. Sam masonski historiar dr. Bojnii (str. 18) mora priznati da je o njezinu osnutku i njezinu lanstvu malo poznato.

Masoni bi htjeli, da bar biskupa Vrhovca, koji s pravom vai kao pretea hrvatskog preporoda, rezerviraju za sebe i da svoju vapsko-vojniko-aristokratsku masoneriju okite zaslugama tog velikog katolikog biskupa. U tu svrhu njihovi historici (pok. dr. Bojnii, dr. ii, dr. Prelog) podravaju i podgrijavaju legendu o Vrhovevu masonstvu, iako za to ne mogu iznijeti nikakav ozbiljni historijski dokument, iz kojeg bi zbilja nedvojbeno proizlazilo, da je biskup Vrhovac bio slobodni zidar. Dr. Bojnii uti o izvoru, iz kojeg crpi dokaze o Vrhovevu masonstvu, iako je on kao zemaljski arhivar mogao doi do dokumenata, koji bi govorili za Vrhovca kao masona, te iako kod svake loe kae da li o njoj postoje autentini pismeni dokumenti i lanski popisi. Dr. ii "posuuje" od Bojniia tu tvrdnju, a tek stidljivo primjeuje, da su detalji o Vrhovevu lanstvu "jedva" poznati, kao da u historiji neto moe biti "jedva" poznato. Barem u historijskoj znanosti nema polovine istine, niti to moe "napola" postojati, ve neto jest ili nije. Naprotiv historijski dokumenti, osobito oni iz doba Vrhoveva biskupovanja kazuju, da je bio pravi katoliki biskup i protivnik trajnih drutava. Dok se masonski historiari za profanu javnost ne usuuju kategoriki tvrditi da je Vrhovac bio do smrti mason, dotle svojim adeptima znadu priati o Vrhovevoj pregai i ai, zatim o kui do nadbiskupskog dvora, u koju je Vrhovac iao nekim tajnim hodnikom. U to ime oni su i jednu zagrebaku lou nazvali Vrhovevim imenom i kao tumai Vrhoveve "zavjetne misli" znadu davati lekcije katolikom kleru i svijetu o patriotizmu, nacionalizmu, toleranciji i drugim od masona zakupljenim graanskim vrlinama.

Napoleonovi agenti
Francuska okupacija Dalmacije i hrvatskih i slovenskih krajeva juno od Save donijela je i u nae krajeve "Kraljevsku umjetnost", koja je - kako pie dr. ii - stopu za stopom slijedila francuske carske orlove. Napoleon sam nije bio mason, ali je masoneriju smatrao izvrsnim sredstvom za irenje i uvrenje svoje vlasti, napose u osvojenim krajevima. Zato je Napoleon komandirao u loama kao i u svojim regimentama, te postavljao i svrgavao u njima velike metre. Kao najkvalificiranije ljude za te "velikodostojnike" masonske funkcije smatrao je osim svoje brae i roaka jo i svoje generale i marale. Francuski oficiri, kamo god su doli, osnivali su masonske "radionice", kojima je bila glavna svrha irenje Napoleonovog kulta cezarizma i Napoleonove obitelji meu uroenikim

stanovnitvom. Tako su na pr. okupatorski oficiri osnovali g. 1811. u Ljubljani lou pod upravo bljutavo-servilnim imenom "prijatelja rimskog kralja i Napoleona", a taj rimski kralj, sin Napoleona i austrijske princeze Marije Lujze imao je tada taman etiri mjeseca! Zadarska loa nazvana je imenom talijanskog potkralja Beauharnaisa. Uroeniki lanovi tih okupatorskih loa bili su mahom treberski inovnici, vojni liferanti i ovisni elementi, koji su se htjeli ulaskati novim gospodarima. Zadarski primjer slijedili su i drugi gradovi, meu njima i Dubrovnik, iji su sinovi propali vlastelini i njihovi inovnici, zatvorili bili oi pred vandalizmom surove soldateske, koja je pretvarala crkve u konjunice i kasarne, i odnosila vjekovima nagomilano umjetniko blago i pljakala arhive, i u loi preboljeli pad svoje starodrevne drave, izveden prijevarom i nasiljem "brae" generala Lauristona i Marmonta. Kraljevska je umjetnost u dalmatinskim gradovima nailazila na plodno tlo pripravljeno od brae Zanovia. I u savskoj liniji upalili su Napoleonovi soldati slobodno-zidarsko svijetlo, i u Karlovcu kao i u drugim gradovima osnovali su mjeovitu uroeniko-francusku lou pod imenom "Saint Jean de Croatie", koja je stajala pod zatitom Velikog orijenta u Parizu. Ova je karlovaka loa ostavila u kulturnoj historiji traga i u tome, to su "napredni" francuski okupatori i njihovi uroeniki slobodoumni prijatelji osnovali prvu javnu kuu u savskoj Iliriji, kako je to marljivo zabiljeio s svojim "Mladenakim uspomenama iz Hrvatske" (Leipzig g. 1894., na njemakom jeziku) poznati hrvatski renegat, Kvaternikov protivnik i agent talijanskog iredentizma, Karlovanin, br. dr. Imbro Tkalac. Kad su francuski vojnici uslijed Napoloenova pada napustili nae krajeve Karlovani su dali oduka svojoj "alosti" za okupatorskim reimom time, to su provalili u masonski hram, podignut u topnikoj kasarni i uz karnevalski smjeh bacili kroz prozor masonske ambleme i dekoracije, dok su se francuski "maire" (naelnik) porer i ostala "braa" posakrivali pred gnjevom stanovnitva. (Iza rata nastavljen je slobodno-zidarski rad u Karlovcu, gdje je osnovana loa pod imenom "Ivanjski Krijes"). Austrijske su vlasti nakon odlaska Napoleonove vojske stale ikanirati masone, pa su u svom generaliziranju, svakog pristau francuskog reima smatrali masonom. Tako se na pr. dogodilo, da je notorni sluitelj i glorifikator Napoleonske vlasti Valentin Vodnik dospio u austrijsku konfidentsku crnu knjigu kao mason, iako ga nema u popisu ljubljanske loe "Prijatelj rimskog kralja i Napoleona". Vodnik je zaista za vrijeme francuske okupacije u svojoj servilnosti prema reimu otiao previe daleko prevevi g. 1811. na slovenski jezik 8

bogohulni napoleonski katekizam za puke kole. U tom se katekizmu na pr. za Napoleona tvrdi, da ga je Bog vojska ispunio svakojakim darovima mira i rata, da ga je on postavio za samodrca i sluitelja svoje moi i napokon mu dao svoju spodobu na zemlji. Taj od crkvenih vlasti zabranjeni "katekizam", usprkos otpora biskupa, francuske su vlasti naturile svim kolama kao udbenik. Vodnik je za svoj rad bio tek penzioniran. Vodnikovi izaratni "napredni" uenici oduili su se uspomeni svog "slobodoumnog" uitelja na taj nain, to su svoj g. 1931. u Ljubljani osnovani masonski vjeni nazvali imenom "Valentina Vodnika", iako ga u naenom popisu ljubljanske loe nema. Ali ovakve historijske "sitne" netonosti ne smetaju ak ni masonske sveuiline profesore i oni suvereno prelaze preko njih, kako to dokazuje i sluaj s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem ili ekim uenjakom Dobrovskym, za koga je pozitivno dokazano, da nije slobodni zidar, a ipak se neizostavno nalazi na popisu znamenitih slobodno-zidarskih linost i ak se po njemu nazivaju i loe. (Vidi: LennhoffPossner: Internationales Freimaurer-Lexikon, str. 374.) Nakon odlaska francuske okupatorske vlasti za dugo se vremena ugasilo masonsko svjetlo u hrvatskim krajevima. Masonski historiar dr. Bojnii u svojoj povijesti str. 35 nalazi masonsko svjetlucanje u ilirskom pokretu, jer je navodno potomak masonske porodice, voa ilirskog pokreta, grof Janko Drakovi, bio mason i to lan loe "Philantrophes reunis" u Parizu. Mogue je da je to istina, jer grofovi ivotopisci iznose da je grof Janko u svojoj mladosti u Parizu, gdje je navodno bio mason, prorajtao itav svoj imetak i da se u domovinu vratio kao ostarjeli i osiromajeli ovjek. Pria se da je grof Drakovi u svojoj mladenakoj rasipnosti poploao itavu jednu pariku ulicu. Znaajno je samo to, da slobodno-zidarski beki uenjak Eugen Lennhoff u svom i Possnerovom "Internationales Freimaurer Lexikon" ne spominje da je grof Janko Drakovi bio mason, dok on obino za svaku linost u svom rjeniku izriito kae, da li je bila mason i kojoj je loi pripadala. [2]

Masonerija protiv Kvaternika

Iako masonerija u Hrvatskoj sve do sklapanja ugarsko-hrvatske nagodbe g. 1868. nije imala svojih ekspozitura, ipak je Hrvatska bila objekt masonskih eksperimenata. Iza burne 1848. godine, kada su se Madari pod Kossuthovim vodstvom digli protiv bekog dvora, i kad su podlegli, u prvom redu zbog toga to su prema ugarskim narodima pokazali krajnji nacionalistiki ovinizam i imperijalizam, to Kossuth na pr. na zemljopisnoj karti nije 9

mogao nai Hrvatsku, stvorili su emigranti raznih naroda uz patronat masonskih dravnika lorda Palmerstona, Napoleona III. i Cavoura t. zv. zavjeru naroda, koja je dala sruiti Habsburku monarhiju, kao centar europske reakcije i osloboditi potlaene narode. U toj zavjeri sudjelovali su poljski, madarski, austrijski, njemaki i drugi emigranti, a njihovu akciju povezivala je meusobno i s europskim dvorovima masonerija, kojoj su pripadali voe talijanskog rissorgimenta Mazzini i Garibaldi. Ona je u prvom redu posluila Napoleonu III. i Cavouru, da pomou madarskih i poljskih emigranata g. 1859. potue austrijsku vojsku. I jedini tadanji hrvatski emigrant Eugen Kvaternik uao je u tu "zavjeru naroda" protiv Austrije, te je po naputku Cavoura na hrvatskom jeziku pred sam rat graniarima uputio proglas, u kojem ih poziva neka se ne bore za Austriju, koja tlai i njihov narod. U Turinu i Parizu dolazi Kvaternik u dodir s maarskim emigrantima i talijanskim revolucionarima, koji su svi od reda pripadali masoneriji. U svom dnevniku Kvaternik daje izraaj ogorenju nad infamnim laima, koje su madarski emigranti preko talijanske masonskog tiska irili u svijetu o Hrvatima. Posredovanjem Nikole Tommasea stupa Kvaternik u pregovore s madarskim emigrantima, ali trai najprije da Hrvatskoj priznaju ravnopravni poloaj s Ugarskom u buduoj podunavskoj konfederaciji. Kada Madari nijesu htjeli initi vee odstupe od svog ovinistikog stanovita, Kvaternik s njima prekida pregovore, a masonski dravnici Kvaterniku stanu praviti neprilike tako, da se nakon proglaenja listopadske diplome i amnestije u Austriji odluio vratiti u domovinu. U to je Garibaldi stvorio plan o velikoj kombiniranoj akciji Italije i potlaenih naroda protiv Austrije i Turske. Po toj osnovi imao se Garibaldi iskrcati u Hrvatskom primorju (u Bakru ili Senju), da "revolucionira Hrvatsku" i podupre pobunu u Madarskoj, te da u mletakoj krajini olaka pijemonski napadaj na Austriju. Bitan uvjet za uspjeh te fantastine osnove bio je sporazum s Hrvatima, odnosno s Kvaternikom. Meutim, Kvaternik kao rodoljub nije htio sluiti Garibaldijevim i Kossuthovim aspiracijama kao slijepo orue, ve je traio i od Madara i od Talijana priznanje Hrvatske i hrvatskog naroda kao ravnopravnog faktora. Masonerija je nala jednog izdajicu, koji je Kvaterniku pravio neprilika, masona, otpadnika od katolicizma i renegata dra Imbru Tkalca, koji je Kossuthovim masonskim zagovorom stupio u talijansku slubu i radio protiv vlastitog naroda. On je bio savjetnik Garibaldija, kojeg je uvjeravao da e Zagreb dii ustanak, im se pojavi (Garibaldi) i kojemu je sastavljao i prevodio neozbiljne proglase na "Grke, Slavene (!), Albance, Madare i Rumunje" protiv Austrije i Turske. Dugo su se Garibaldi i Kossuth zanosili tim fantastikim idejama, Kossuth je uviao da za njih mora pridobiti Hrvate i potlaene narode Ugarske, te je 10

bio objelodanio i plan podunavske konfederacije, koji nije zadovoljio Kvaternika, a uzbunio je madarske emigrante i madarsku javnost zbog tobonjih koncesija narodima tako, da su se oni htjeli radije nagoditi s Franjom Josipom, nego li s Hrvatima i ostalima. Kvaternik je traio od Talijana priznanje Dalmacije i Istre hrvatskim zemljama, a od Madara ravnopravnost i nezavisnost. Kvaternik je osjeao. da glavni akteri imaju s spram njega nepovjerenje. Sine mu razlog toj pojavi, jer da e istom onda uivati masonsku pomo. U razgovoru s prvacima masonerije upade mu u oi njihova divlja mrnja na katolicizam i vjeru uope i on odluno odbi ponude rijeima: "Bog oslobodio moju domovinu takvih grozota". Kada je organ talijanskog masonskog velikog metra Adriana Lemmnia "Il Dirritte" donio Kvaternikov lanak o hrvatstvu Istre i Dalmacije, ali s dodatkom, da su ne samo Istra, nego i Dalmacija i sva "Ilirija" toboe talijanske, te da ih treba osloboditi tuinskog upliva, klie Kvaternik u svom Dnevniku: Da ja zajedniki radim s ljudima koji priznaju da idu za unitenjem kranstva? S ljudima koji trajno rade na nau propast? Moje su sveze time prekinute!" Emigranti su nastojali umiriti Kvaternika uvjeravajui ga da Garibaldi toboe ne odobrava to stanovite masonskog "Dirritta", i da e ga on dezavuirati, ali Garibaldijevo pismo ne umiruje Kvaternika, dok neki Madari i Talijani poduprti od masona Tkalca stanu napadati Kvaternika zbog njegova odlunog stava. Kvaterniku postaje jasno da od masona nikada nema pomoi Hrvatskoj. Prekinuvi sa zavjerenicima, koji su i sami morali napustiti svoje planove, jer se tajnim ugovorom Italija Francuskoj obavezala da nee napadati Austriju, Kvaternik preko Rakijaa sam sprema akciju u Hrvatskoj. Ta akcija dovodi do ustanka u Vojnoj Krajini g. 1871., u kojoj tragini junak uzor Hrvat i katolik pada izreetan hicima austrijske soldateske. Mason Imbro Tkalac naprotiv spaava svoj ivot u Rimu i g. 1912. zavrava kao visoki inovnik u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova.

Mason Vakanovi upokorava Hrvate

Poto su se madarski masoni i bivi emigranti (grof Julije Andrassy) nakon austrijskog poraza kod Sadove (1866.) g. 1867. nagodili s Franjom Josipom i meusobno podijelili vlast (Nijemci u "austrijskoj polovini", Madari u Ugarskoj), prisilili su pomou sile i nasilja, a preko madaronske stranke i Hrvatsku, da je g. 1868. sklopila nagodbu s Ugarskom, po kojoj si je "posestrima" Ugarska prisvojila lavlji dio vlasti. Hrvatski se narod kroz Strossmayerovu Narodnu stranku i tada bujni Kvaternik-Stareviev Pravaki pokret svim silama odupirao prihvatu nametnute mu nagodbe. Nagodbom ojaana uslijed povratka 11

emigranata, madarska masonerija, iji su eksponenti doli na vlast, dobije zadau da upokori Hrvate. Tu je ulogu imala ona izvriti preko petanska loe "Szent Istvan". Bivi ilirac, a kasniji unionista, Antun Vakanovi postaje lan te madarske loe i on nakon neuspjeha Levina Raucha i Kolomana Bedekovia, kao namjesnik banske asti, preuze mrski zadatak da nagodbu uini temeljnim zakonom Hrvatske. Najprije je pomou nasilja i korupcije proveo izbore, u kojima ostane u manjini, jer je Strossmayerova Narodna stranka dobila veinu. (Pravaka je stranka nakon Rakovice bila zabranjena). Da onemogui narodnjake, imenuje toliki broj virilista, koliko je bilo narodnih zastupnika, tako da ovi ostadoe u manjini. (Istodobno je mason Vakanovi dao napuhati poznatu poeku aferu protiv Isusovaca, a i inae je dao goniti patriotsko sveenstvo). Vakanoviu nije bilo dosta to je narodnjake brojano skrio, ve ih je htio i moralno utui. Da sprijei reviziju protuhrvatske nagodbe dao je "brat" Vakanovi sastaviti etiri promemorije sa lanim zapisnicima, iz kojih se imalo vidjeti da su najugledniji prvaci Narodne stranke Strossmayer, Maurani, Kukuljevi, Vonina, Mrazovi, Mikatovi, Makanec i drugi, stupili u vezu s ruskom vladom preko ekih i crnogorskih agenata, u svrhu da dignu revoluciju u Hrvatskoj, i da su zato dobili pare od Rusije, Crne Gore i Srbije. Vakanovi je tobonje zapisnike, iji je falsifikat uinio preko idova Higina Reicherzera (kasnijeg Dragoia), a dobivao preko Sinkovia, dostavio ugarskoj vladi ne bi li se protiv Narodne stranke poveo proces protiv izdaje. Meutim, sami falsifikatori odali su okrivljenima falsifikat. Zbog tog drskog falsifikata Vakanovi je postao nemogu u politikom ivotu i meu potenim svijetom. Meutim, u masoneriji je, kako to iznosi masonski historik dr. Ivan Bojnii, na 37 i 38 stranici svoga njemakog djela, ostavio trajnu i zahvalnu uspomenu sve do smrti g. 1894. zato to je omoguio osnutak loe u Hrvatskoj.

Madari osnivaju lou u Sisku

Madarskoj masoneriji nije bilo dovoljno to u Hrvatskoj ima pojedince kao eksponente i provoditelje svojih intencija. Ona je u Hrvatskoj htjela imati i "radionice" svoje ideologije. Kako je u to vrijeme kada u Hrvatskoj pada poetak uvrivanja madarske supremacije (iza 1870. g.) Sisak jo bio vaan trgovaki centar, tri lana madarske loe "Honszeret" (Domovinska ljubav) u Baji, a nastanjeni u Sisku: Feigl, Laxa i Friedrich, dobie mig da u Sisku osnuju lou. Oni ubrzo naoe jo nekoliko stranaca, koji su zaraivali u Sisku, i zamolie svoju mater-lou da im pomogne osnovati lou u Sisku. Sisaki masoni 12

dobie od petanske "Velike loe Ugarske za tri ivanovska stupnja" dozvolu za osnutak loe. G. 1872. obratie se osnivai zemaljskoj vladi s molbom da u Sisku mogu osnovati "gradniku lonicu 'K ljubavi blinjega' " (Zur Nchstenliebe). Zemaljska vlada, kojoj je na elu bio "brat" Vakanovi, dobivi obavijest od upanije da su molitelji s politikog (madaronskog) gledita sasvim pouzdani, povoljno rijei ovu molbu, ali se nekom inovniku inila itava stvar sumnjiva, jer po predloenim pravilima loe vlast po svojem izaslaniku nije imala pravo uvida u njezin rad, ve je neposredan nadzor vlasti bio ogranien na to da se vlasti priopi samo imenik lanova imena asnitva, i jer je loa imala biti filijala jednog madarskog drutva. Zemaljska vlada zapita za miljenje hrvatskog ministra Peti, a ovaj poalje spis ugarskom ministru unutranjih poslova. Ovo pak, jer je bilo u rukama masona, dade upravo hvalospjev o masoneriji kao o drutvu korisnom za javne interese, i istakne da su na elu "Velikih lonicah" ljudi posve pouzdani. Na temelju tog povoljnog miljenja, a po preporuci lokumtenensa Vakanovia, dobije sisaka loa "Zur Nchstenliebe" odobrenje pravila 5. X. 1872. Odobrenje pravila potpisao je otac pok. dra Mihalia. Meutim, Sisaka loa "Zur Nchstenliebe" nije ispunila u nju poloene nade. I to je bila tuinska biljka nametnica, a njezini lanovi bili su redom ljudi stranci, trgovci i privrednici, i to veinom idovi, koji nijesu imali nikakve organske veze s narodom u kojem su zaraivali. Osim toga Sisak je, nakon izgradnje eljeznice na Rijeku, kao trgovaki centar stao propadati. Bilancu rada loe "Zur Nchstenliebe" daju i sami masoni ovako: "Ta loa nije se nikad uzdigla nad lijepe bratske sastanke, duhovite govore i ugodne bijele trpeze. U kulturnom pogledu nije ona znaila nita, a nije ostavila ni jedan literarni spomenik. Njezini arhivi su posve sterilni i suhi, a ni njezini zapisnici ne pokazuju nikakvoga traga rada u tom pravcu. Ona nije uspjela ni u tom da u svoj lanac povue veu skupinu narodnih ljudi". Sisaka loa "Zur Nchstenliebe" imala je svojih lanova i u Zagrebu, tako da su osamdesetih godina prologa vijeka zagrebaki masoni osnovali vjeni "Prudentia" na uspomenu nekadanje Drakovieve loe "Zur Klugheit". (Vjeni je udruenje slobodnih zidara u mjestu gdje nema dovoljan broj lanova za osnutak loe. lanovi rade bez uporabe rituala. Smatra se kao pripremno drutvo za osnutak loe.). Na elu tog vjenia stajao je zidar Anton Schlesinger, urednik tada madaronskog lista na njemakom "Agramer Zeitung".

13

Masoni protiv Strossmayera

Na vladi u Hrvatskoj bio je "ban-puanin" Ivan Maurani. Narodna stranka uspjela je neto retuirati ugarsko-hrvatsku nagodbu, ali je za protuuslugu, to je dobila vlast u svoje ruke, u svoje redove morala primiti madarone ili unioniste. Za Mauranieve ere likvidira se feudalno hrvatsko drutveno i dravno ureenje i stvara se moderna hrvatska uprava. Strossmayer daje poticaja i novaca za osnutak hrvatskog sveuilita, koje je otvoreno g. 1875. Ali istodobno s modernim napretkom uvlai se u hrvatsku inteligenciju i liberalizam, koji je u Europi ve eo svoje uspjehe. Strossmayer je kao zadau sveuilita i Akademije zamiljao njegovanje iste istine i prave znanosti, koje nijesu i ne mogu doi u sukob s Objavljenom istinom. U svojima "Trima rijeima" Sveuilitu Strossmayer gleda u zagrebakom sveuilitu glavnu tvravu katolikom vjerom proete hrvatske znanosti. On smatra svojom zadaom bdjeti nad Sveuilitem, da se ne bi iznevjerilo samom pozivu, da ne bi zaplovilo protukatolikim smjerom. Tragika je Strossmayerova, da nije pretpostavljao, da bi njegove ideje i njegove institucije mogle doi u usta i ruke ljudi koji e ih iskriviti, i dati im sasvim drugi smjer. Strossmayer nije trebao dugo ekati da vidi pokuaje mlae inteligencije da se iznevjeri biskupovoj zavjetnoj misli i da dekristijanizira hrvatski narod. Masonerija je bila glavni podstreka na kulturnu borbu protiv katolicizma, jer joj je bila zadaa da paralelno sa slabljenjem vjersko-moralne snage rui i otpornu obrambenu snagu naroda. Mladi tipendista madarske vlade, koji je u Peti svrio studije, i tamo bio uveden u lou "Korvin Matyas", dr. Ivan pl. Bojnii, pristav arheolokog muzeja i lektor madarskog jezika na sveuilitu, pravi svoj prvi publicistiki debut g. 1880. u boinom prilogu vladinog lista "Agramer Zeitung", ureivanog od masona Schlesingera, i madaronske idovsko-masonske osjeke "Die Drau", s lankom u kojem se reproduciraju StraussRenanove budalatine da Isus nije Bog, da su njegova udesa mitovi i da je Crkva neprijateljica prosvjete i fanatina iriteljica tmine. Taj lanak bio je dokaz kakvim sve idejama masonerija istupa, i izazvao je veliku reakciju itave javnosti na elu sa Strossmayerom. O njemu je bila i interpelacija u Saboru i Strossmayer trai, od zagrebakog nadbiskupa, da svi hrvatski biskupi osude taj pamfletistiko-kompilatorski lanak.

14

G. 1880 odstupila je narodna vlada bana Maurania. jer s jedne strane nije mogla odolijevati madarskom pritisku iz Pete, a s druge strane, jer se dizalo sve vee nezadovoljstvo s koncesijama Madarima. Pravatvo, stavljeno nakon Rakovice 1871. izvan zakona, opet se oporavilo i poelo naglo iriti meu narodom, omladinom i inteligencijom. Nakon kratke prelazne vlade "bana kavalira" Pejaevia, imenovan je g. 1883. za bana Khuen-Hedervary, sluajno roen u Slavoniji, ali po odgoju i osjeaju Madar. On je dobio zadau da pomou sile dravne vlasti, korupcije i masonerije, gui narodno nezadovoljstvo, koje se sve jae dizalo, i da osigura dualistiki poredak u Hrvatskoj. Propagandu protiv kranstva, koju je u smislu Strauss-Renanove kole zapoeo masonski adept Bojnii, nastavio je u svojim predavanjima drugi kandidat "Kraljevske umjetnosti" sveuilini profesor i korifej madaronske ideje dr. Franjo Josip Spevec, iako je on bio profesor pravne povijesti, dakle nestrunjak. Strossmayer, koji je u svom akovu bdio nad javnim ivotom i bio vrlo osjetljiv na protukranske napadaje, vrlo se uzbudio, to Spevec ui "ateizam i razvratnost u pravu" (Strossmayerovo pismo Rakome g. 1886. iz Strossmayer-Rakijeve korespondecije, Sv. III. str. 210). Strossmayer trai od bekog nuncija i zagrebakog nadbiskupa kardinala Mihalovia, neka interveniraju kod vlade, da se Spevec skine sa sveuiline katedre, jer je pogazio prisegu kojom se obavezao da u predavanjima nita nee govoriti protiv vjere i jer je u kranskim dravama pogrda vjere zloin. (S.-R., str. 213). U "Obzoru", listu koji je osnovao i financirao Strossmayer, iziao je iste godine iz pera Rakog napadaj na Speveca pod naslovom "Apostol bezvjerja na sveuilinoj katedri u Hrvatskoj". Na Strossmayerovu inicijativu izala su dva lanka protiv bezbonikih pojava u Hrvatskoj u bekom konzervativnom listu "Vaterland". Strossmayer o tom pie Rakom: "Jako sam znatieljan, to e Spevec odgovoriti. To e ju po svojoj prilici biti nova bogogra, nova bezumlja ili licumjerstvo oito, ili mixtum compositum, ko to se bezbonjakom i slobodnim zidarom i pristoji". Kad je Spevec odgovorio Rakom u Kuhenovim "Narodnim Novinama", Strossmayer nazivlje Spevev odgovor: "udnovata drzovitost, okorelost, i blesavost profesora Spevca" (III. , str. 216). U to doba g. 1884. izdao je Sv. Otac Leon XIII. protiv slobodnih zidara znamenitu encikliku "Humanum genus". Strossmayer, o kojega tobonjoj neposlunosti sv. Stolici ba masonski historiari vole stvarati legende, dao je odmah prevesti tu poslanicu na hrvatski jezik, i objelodaniti je jo iste godine u svom slubenom "Glasniku biskupije bosanske i srijemske". U svojoj korizmenoj poslanici od 4. veljae dotie se akovaki biskup Papine 15

enciklike i veli: "Drago mi je da sad ve i umniji svjetovnjaci priznaju i propovijedaju da je to otrovno drutvo ne samo opasno za svaku dravu, nego da je tako razvratno i po svojim ludim i mahnitim obredima, ter po svojim tajinstvenom i tminastom znaaju tako bezumno i blesavo, da samo duevni slabii i prava nedonoad, koja se je ne samo vjeri nego i umu svome iznevjerila, u njihovu vjeru zaplesti moe." (Dr. Andrija Spiletek: "Strossmayer o slobodnim zidarima"). Povodom Spevevih napadaja Strossmayer upravlja Rakome pismo, u kojem pie; "Ja sve, to u narodu naem biva, iz ljubavi iste prema narodu samom pomnjivim okom pazim, pak slutim, da u nas, aliboe, opstoji sekta bezumnjaka i oholia, koji vele da je kranstvo preivjelo i koji o tome rade, da se lu sveta, koja je u svijetu u Evanelju zasjala, utrne, ne vide jadnici, da se tijem istim hipom utrnula i lu ivota u naem narodu. Toj sekti je kranska kola trn u oku." (II., 79) Strossmayer se borio protiv masonerije ne samo kao katoliki biskup, nego i kao narodni voa. On je vidio, da je masonerija svojim ruenjem kranskih vjerskih istina, svojom akcijom oko dekristijanizacije hrvatske inteligencije, svojim penetriranjem u najvie naune zavode, najbolji saveznik madarizacije i pacifikacije Hrvatske, koju je poduzeo Khuen. On je u jednom pismu Rakome 24. XII. 1886. ovako pogodio i definirao psiholoku vezu izmeu masonskih pokuaja ruenja kranskih temelja narodne kulture i politikog zarobljavanja hrvatskog naroda sa strane Khuena: "Mrnja prema kranstvu i Crkvi raa kod nas i mrnju proti hrvatstvu"(III., str 272). Kako je Strossmayer prema masonima instinktivno unaprijed osjeao averziju, najboljim je dokazom to g. 1886. pie profesoru prirodnih nauka na sveuilitu i akademiku Brusini, kasnijem "metru od stola" (starjeini loe) "Hrvatske vile", kad je osnovao "Glasnik hrvatskog prirodoslovnog drutva": "Na Brusinu valja dobro paziti, jer je tat, pak moe ne samo vjeru, nego i samu znanost osramotiti". (III., str. 231) Jo u ono vrijeme nitko nije mogao ni slutiti, da je Brusina kandidat za masoneriju. Strossmayerova ofenziva protiv masonerije nije dugo morala ekati na odgovor. U prvom poetku Khuen se nije osjeao dovoljno jakim da se uhvati u kotac sa svim protivnicima madarske prevlasti, koji su dosljedno bili i neprijatelji masonerije. Ali oko 1890. Khuenov se reim uvrsti, a istodobno doe mig iz Pete da se ima poeti energinom kontraofenzivom. Tada je ve u Peti masonerija nakon 1886. bila reorganizirana i 16

ujedinjena u jednoj "Simbolinoj velikoj loi Ugarske", koja je irom otvorila vrata idovima, koji tako brojno navrvie u loe, da su sada one postale sredstvo idovske prevlasti nad "liberalnim javnim mnijenjem" ugarske pole. Khuen, da pogodi Strossmayera, bez ikakvog razloga poetkom 1891. penzionira dva sveuilina profesora: profesora na pravnom fakultetu dra Kostu Vojnovia, pored Rakoga najueg pouzdanika i politikog sumiljenika Strossmayerova i profesora na bogoslovskom fakultetu dra Antuna Frankia, takoer Strossmayerova prijatelja. Khuen nije javno naveo razloge svoga ina, pa je neupuena javnost mislila da je penzioniranjima jedini razlog to je dr. Kosta Vojnovi bio opozicionalac. Meutim, sin pok. Koste, dr. Lujo Vojnovi, iznio je u javnosti (jubilarni broj "Narodnog Lista"): "Najzad pade despot, ne kako se moglo militi i kako se mislilo, jer je despot (Khuen) strahovao od one tao lojalne i umjerene opozicije, nego, jer mu je oeva savjest smetala i jer se jednog dana (Khuen) uini izvriocem zakljuaka Velikog Orijenta, koji Kosti Vojnoviu nije mogao oprostiti arku vjeru ni neprekidno straarenje pred mladim duama hrvatske omladine." Strossmayer pie Rakome iz akova 19. III. g. 1891.: "Vrlo bi dobro bilo da uzmognemo dobroga naeg Kostu u Zagrebu uzdrati. Ja sam to glede Frankija, a tako isto glede Koste sve Vatikanu otkrio i javio. Jeli mi neki dan pie da je u Vatikanu Kostino penzioniranje velik, a i izvanredan utisak uinilo. vladaju." (IV., str. 258). [3] Pravo mislite, da s nama framasuni

Osnutak loe u Zagrebu

Istodobno s penzioniranjem sveuilinih profesora tee akcija oko reorganizacije i ojaanja masonerije u Zagrebu, gdje je djelovao tek vjeni "Prudentia". Zemunska madarsko-vapsko-idovska loa "Stella Orientalis" povjerila je svom lanu kapetanu dunavskog parobrodskog drutva Zagrepaninu Kolleru, da ispita teren za osnutak loe u Zagrebu. Koller u Zagrebu naie na plodno tlo. Odmah se javie za masoneriju Simon Frange, umirovljeni profesor i madaronski novinar, sveu. profesor piro Brusina, pravaki narodni zastupnik Fran Folnegovi, umirovljeni ravnatelj petrinjske preparandije Ivan Balako, bankovni direktor Edmund Kolmar i drugi. Majka-loa zemunske "Stelle Orientalis", petanska loa "Democratia", koja je uzela sebi za zadau da iri masoneriju "in 17

paribus infidelium", a to je za Madare bila tada Hrvatska, interesirala se za porast masonerije u Zagrebu. Ba g. 1891. posjetili su petanski madarsko-idovski privredni krugovi gospodarsku izlobu u Zagrebu, a tuma im je bio tadanji inovnik ugarskog ministarstva financija Samuel Kocijan. Najvie ih je bilo ba iz loe "Democratia", a meu njima i tajnik "Velike simbolike loe Ugarske" Moritz Gelleri. Oni su za masoneriju pridobili Samuela Kocijana. Meutim, i protektori masona dra Ivana pl. Bojniia, tadanjeg lektora madarskog jezika, bivi emigrant i direktor Narodnog muzeja Franjo Pulszky, tada Veliki metar Velike loe, i Aigner Abafi, historiar madarske masonerije, naloili su dru Bojniiu da osnuje lou. U svrhu pomoi premjeten je u Zagreb inovnik dravnih eljeznica in. Julijus Stielly, koji je ve prije u Zemunu osnovao tamonju lou, a koji je kumovao i osnutku loe "Pobratim" u Beogradu. Kandidati upravie molbu za prijam u petanskoj loi "Democratia", koja je - kako rekosmo - imala zadau da pomou masonerije kod potlaenih madarskih narodnosti uvruje ideju integriteta krune sv. Stjepana. Svi su kandidati dobili bijelu balotau (t.j., primljeni su) osim Simona Frangea, koji je za ironiju bio najvei agitator za stupanje u masone. Neki Kern, tada financijski inovnik, iz solidarnosti s Frangeom odustane od stupanja u masone. Dne 6. oujka g. 1892. primljeni su za lanove loe "Democratia" ovi kandidati "Kraljevske umjetnosti": Brusina, Balako, umar Robert Fischbach, Fran Folnegovi, raunarski inovnik Antun Dutkovi, dr. Adolf Mihali i Edmund Kolmar. Primanje je bilo obavljeno na vrlo sveani nain u hramu Velike loe, a obavio ga je vrlo sveano sam poasni veliki metar Georg von Joanovicz, na hrvatskome jeziku. Novoj brai, kao pionirima madarske masonerije u Hrvatskoj, kao ljudima koji e u Zagrebu braniti masonski kvasac, podijeljena su iznimno sva tri masonska stupnja (egrt, pomonik i majstor). Jamci kod primanja bili su: dr. Bojnii i urednik "Agramer Zeitunga" Schlesinger. Primanju je bio prisutan starjeina loe "Pobratim" Svetomir Nikolajevi, otac dra Boe i Dule Nikolajevia. Na veer je novoj brai, u masonskom hotelu "Erzherzog Stefan", prireen banket, na kojem je tada jedan od voa Starevieve stranke odrao znaajan govor o ulozi masonerije u Hrvatskoj. Dakako da javnost nije slutila da je Folnegovi primljen u masone. Dru Spevcu bila je molba uvaena, ali nije doao na primanje. Pored novo primljene brae u Zagrebu su osim spomenutih bili i masoni idovski privrednici: andor Weiss de Polna, Julius Hhn, Eugen Bothe, Slavoljub Bulvan te od krana vladin savjetnik Stjepan Kosovac, i apotekar Josip Peicicz, tajnik trgovake komore 18

Milan Krei , te poznati nam Antun Vakanovi, koji je lou financijski podupirao. Prvi rad zagrebake brae odran je 14. rujna 1892. u "Hotelu Royal" (kasnije "Caru Austrijskom". Na tom sastanku stvoren je zakljuak da se u Zagrebu osnuje loa "Hrvatska vila" pod zatitom "Simbolike velike loe Ugarske" i da se od Khuena zatrai potvrda pravila. Kao prvi starjeina izabran je dr. Bojnii, kao tajnik Mihali, a kao besjednik Fran Folnegovi. Bojnii je za lou iznajmio stan u Ilici 49, tik uz svoj stan. Velika loa odmah je podijelila novoj loi provizornu dozvolu rada i naredila sisakoj loi "Zur Nchstenliebe", koja je bila zamrla, neka "Hrvatskoj vili" u Zagreb poalje sve svoje spise i svoje pokustvo. Svi se zagrebaki masoni nijesu htjeli prikljuiti "Hrvatskoj vili". Tako n. pr. Hhn, Weiss i Krei. Krei je bio tajnik trgovako-obrtnike komore i pristaa Strossmayerove politike orijentacije. Opazivi politiku pozadinu nove loe, izjavio je da u nju ne moe pristupiti. Unaprijed je znao da e biti protunarodna. Simon Frange, koji je g. 1892 kod prijama u petansku lou bio odbijen, na svaki se nain htio ugurati u lou, pa je nakon osnutka "Hrvatske vile" opetovao svoju molbu, koja je konano uvaena, te je i on napokon "ugledao svjetlo". Koncem g. 1892. novi je hram bio posveen u prisustvu izaslanika "Velike simbolike loe Ugarske" i starjeine loe "Pobratim" Svetomira Nikolajevia iz Beograda. Uz svaki rad odrana je i "bijela trpeza" (zajednika veera). Prva bijela trpeza odrana je u stanu besjednika loe Frana Folnegovia.

Sluge Khuen Hedervarya

Odmah nakon konstituiranja loe uputila su se "braa" dr. Bojnii i Simon Frange, kao neprijeporni madaroni, k banu Khuenu Hedervaryu i zamolili ga za potvrdu pravila. Khuen je izaslanika loe vrlo srdano primio, pohvalio njihovu inicijativu, i obeao im potvrdu pravila i odobrenje rada. Da se ulaska Khuenu, Frange je otvorio vatru na Strossmayera, kojemu je Khuen bio ve umirovio dva suradnika (dra Vojnovia i dra Frankia), pogazivi sveuilinu autonomiju. Istodobno je jedan mason, neki Peroslav Kovaevi, nii inovnik raunarskog ureda, izdao na talijanskome jeziku brouru protiv isusovaca pod naslovom "Isusovci i odgoj omladine u Dalmaciji". Javnost, napose hrvatska 19

katolika, stala je reagirati na rad loe. Kateheta na preparandiji milosrdnica, Stjepan Hartmann i gimnazijski kateheta dr. Mirko Marchetti, kasniji sveu. profesor crkvene povijesti, na masonsku su navalu odvraali u tampi i crkvi. Na to je loa dala tampati propagandistiku brouru "Slobodni zidari ili framasuni". Jedan od najodlinijih protivnika slobodnog zidarstva bio je tadanji profesor na pravnom fakultetu dr. Aleksandar Bresztyensky. Kao politiar bio je Strossmayerov pristaa i g. 1883. stajao je na elu akcije da se izmire pravai i Strossmayerovci (ili tada obzorai), i da se sva narodna opozicija ujedini protiv Khuena. Njegova je zasluga da je te godine u Krapinskim Toplicama dolo do sastanka Strossmayera i Starevia, obojice tada ve staraca. Da se Strossmayeru osveti, i da parira udarac, Khuen 7. III. 1894. umirovi dra Bresztyenskoga bez ikakva na zakonu osnovana razloga. Zanimljivo je kako je tada "Obzor" komentirao ovaj Khuenov akt. "Jueranje 'Narodne Novine' javljaju na elo lista da je sveuilini profesor dr. A. B. postavljen u trajno stanje mira, a mjesto njega imenovan je dosadanji tajnik zemaljske vlade, i privatni docent, mimo profesorskog zbora, bez prijedloga i natjeaja. Za struku koju e predavati on nije usposobljen i nije ni jednim znanstvenim djelom zasvjedoio u njoj svoje znanje. Zato je dr. B. umirovljen? Uzalud traimo u slubenom listu odgovora na taj upit: nema ga. Tako isto uzalud bismo ga traili u profesorskoj djelatnosti dra B. Gdje su pak razlozi, s kojih je umirovljen? Ako ih u njegovoj profesorskoj djelatnosti nema treba ih traiti van nje. Dr. Bresztyensky je, to no se kae, klerikalac. Pomisli li se da su klerikalci takoer dr. Franki i dr. Vojnovi prije njega umirovljeni, namee nam se od sebe pitanje, nije li moda u oima dananje vlade, u kranskoj Hrvatskoj, grijeh klerikalizam, a zasluga slobodno zidarstvo." ("Obzor", 15. III. 1894., br. 51) Bresztyenskoga ta Khuenova osveta nije omela u njegovoj kampanji protiv madaronskog masonstva. U "Katolikom Listu" poeli su izlaziti njegovi lanci protiv Khuenove masonerije i njezinih eksponenata u vladi i na sveuilitu, kao odgovor na spomenutu masonsku propagandistiku brouru. Ti su lanci skupljeni u jednu knjigu, tampanu potporom Strossmayera, a nakladom njegove Dionike tiskare pod naslovom "Bi li ili u framasune?". U takvoj antimasonskoj atmosferi Khuen se nije usuivao da dade potvrdu pravila loi "Hrvatskoj Vili", koliko god bi to rado bio uinio, ve joj je, iako kao nelegalnom 20

drutvu i bez potvrenih pravila dao potpunu slobodu da moe raditi nesmetano od policije, t.j. trovati narod i slabiti njegov otpor. Na to ga je navela i ta okolnost, to je u loi dolo do ozbiljnog rascjepa. Majstor od stola (starjeina) "Hrvatske Vile" dr. Bojnii, koji je od petanske Velike loe bio dobio misiju za osnivanje loe u Zagrebu, sasvim je ozbiljno shvatio svoju zadau, te je kao starjeina Velikoj loi poslao adresu, u kojoj u ime svoje loe sveano obeaje da e ona doista raditi na sirenju madaronskog duha u Zagrebu. U tom smjeru on je doista i radio kao oduevljen madaron. Meutim, neka "braa" bojala su se takvih formalnih izjava s obzirom na omraenost masonerije meu Hrvatima, i zamjerili su starjeini to ih je dao bez njihova znanja. Osim toga, on je spram "brae" postupao dosta samovoljno i autoritativno, tako da ga ovi g. 1894 nijesu vie izabrali za starjeinu, ve je "majstorom od stola" postao sveu. profesor i kustos prirodoslovnog muzeja piro Brusina. Dr. Bojniia, za kojega vele masonski historici, da je bio vrlo slavian, to je jako zapeklo. U to je izbila jedna neugodna novana afera izmeu dra Bojniia i Kollera. Koller je tvrdio da ga je "brat" Bojnii kod prodaje nekih rariteta materijalno teko otetio. kandal je izbio i na javu. Na to je dr. Bojnii g. 1894. u travnju istupio iz loe, a budui da se loa nalazila odmah do njegova stana, i da ju je on bio opskrbio svim potreptinama, odnio je iz loe tintu, papir, pa ak i lampu, tako da se zadnji loinski rad odrao kod svijee, a zapisnik pisao olovkom. Loa je morala seliti, jer je Bojnii otkazao lokal. Sada je dr. Bojnii u Zagrebu htio osnovati novu lou. U tu svrhu on je okupio desetak "profanih" i zamolio petansku Veliku lou da primi novu brau u svoje krilo. Potrebu osnutka nove loe obrazloio je dr. Bojnii tubom da je "Hrvatska Vila" protiv njega toboe zato to je gorljivi madaron. Velika loa u prvi je mah povjerovala svom eksponentu dru Bojniiu, ali je "Hrvatska Vila" poslala Velikoj loi spis o cijeloj Bojniievoj aferi, i u prah oborila objedu dra Bojniia, da bi ona bila protiv madaronstva i madarskog gospodstva u Hrvatskoj."Hrvatska Vila" navela je da se naprotiv u njoj nalaze i rade gorljivi madaroni i iznijela je to su sve njezini lanovi radili za uvrenje bratskih veza izmeu "posestrima kraljevina" Ugarske i Hrvatske. Velika loa nesumnjivo se osvjedoila u ugarsko-hrvatski patriotizam "Hrvatske Vile" i njezinih lanova, i odvratila dru Bojniiu da ne nalazi uputnim odobriti novu lou dok starija nije dovoljno osigurana.

21

Tada se dr. Bojnii zgrozio da e novu lou, koju kani osnovati, staviti pod zatitu Talijanskog Velikog Orijenta, ali tu su njegovu gronju izrabili njegovi protivnici i dostavili je petanskoj Velikoj loi koja je znala da bratski Veliki Talijanski Orijent ne bi htio za volju disidenata osnovati prkos-lou i povrijediti teritorijalno pravo postojee masonske Velike vlasti. Dr. Bojnii je dobio strogi ukor i prividno se povukao. (U lou se vratio istom g. 1912.). Nakon svae i razlaza s "bratom" Bojniiem loa je ostala bez svog lokala za ritualne radove i konferencije. Neko vrijeme sastajala su se braa u prirodoslovnom muzeju gdje je starjeina Brusina bio kustos. Od vremena do vremena skupljali su se opet u jednoj sobi hotela "K Caru Austrijskom". Najvie se raspravljalo o tome kako da se doe do prikladnog krova. Snovalo se kupiti i jednu kuu. "Braa" su se za glavnicu obratila na Veliku lou i na mater-lou "Democratia" u Peti. I Velika loa Ugarske iskreno je nastojala pomoi svojoj filijali u Zagrebu. Loa "Democratia" bila je skupila neku svotu, a Velika loa za kupnju jedne kue poslala je svog emisara. Zamjenik Velikog metra br. Marcell Neuschloss meu madarskom je braom za kupnju kue poveo sabirnu akciju, a loa "Democratia" bila je spremna dati i beskamatni zajam. Meutim, najvea je potekoa bila u tome to "Hrvatska Vila" nije imala potvrenih pravila. Ona je postojala i radila na temelju statuta petanske Velike loe, potvrenih od ugarskog ministarstva unutranjih poslova, a ne na temelju odobrenja domaih vlasti, u iju je kompetenciju spadalo odobrenje pravila drutvima koja rade na hrvatskom teritoriju. Ban Khuen odobravao je rad masona, jer su mu oni u njegovoj pacifikatorskoj misiji u Hrvatskoj bili najbolji suradnici. On im je u svemu iao na ruku, emu je najbolji dokaz injenica to su smjeli raditi bez potvrde pravila, dok je rodoljubna drutva progonio iako su imala odobrena pravila. Ali, da svojim protivnicima ne bi pruio dokaza da je zatitnik masona, nije se usuivao potvrditi pravila, budui da je Khuen vodio rauna o raspoloenju javnosti. Zato kod Khuena nijesu koristile nikakve intervencije Velikog metra Emericha Ivanke, a ni starjeine Brusine. Meutim, bez potvrenih pravila "Hrvatska Vila" vie se ne bi ni mogla intabulirati na kuu, a uknjiiti je na ime petanske Velike loe nijesu se usuivali ni sami masoni. Zato je "brat" Bulvan za lou iznajmio jedan lokal u Vojnikoj ulici u kui kipara Pierottia. Loa je nastavila svoju borbu sa Strossmayerom i nakon istupa dra Bojniia. Ipak se masoni osobu samog Strossmayera nijesu usuivali otvoreno napadati, jer je to bilo strano odiozno, poto je Strossmayer bez obzira na njegove politike i druge ideje, zbog 22

svojih kulturnih djela bio smatran narodnim velikanom. Meutim, Khuenov novinar Frange htio je frontalno udariti na Strossmayera, jer je znao da e time najbolje ugoditi Khuenu, koji Strossmayera nije mogao vidjeti ivoga. Frange je na "Obzorove" lanke protiv masona spremio brouru protiv "Obzorova" protektora. Poto u loi nije nailazio na odobravanje za takav riskantan in, koji bi masone sasvim mogao diskreditirati, Frange se - vjerojatno po Khuenovoj uputi - obratio na Veliku lou i nju zamolio da ona financira tu brouru. "Braa" su to doznala i tekom mukom odvratila Veliku lou od takva ina. Frange je teka srca pristao na tu "rtvu", - da ne objelodani pamflet protiv Strossmayera.

igosani u javnosti
U to su "Obzorovi" urednici dr. ime Mazzura i Dinko Politeo loi pripremili protuudarac. Oni su "indiskretnim" putem doli do podataka i imenika o "Hrvatskoj vili" i sve to objelodanili u broju od 11. sijenja 1896. Tog dana "Obzor" je donio ovu vijest: "I u Hrvatskoj je ta otrovna biljka (masonska) zasaena. Loe u nas nose znak etverokuta s dvije toke gore i dolje. Godine 1892. osnovae lou u Zagrebu, koja je posve podvrena petanskoj loi, te je njezina filijala. Ime joj je "Hrvatska Vila". Glavni osnivai te loe bili su: Edmund Kolmar (idov), Rosenfeld (idov), Antun Schlesinger (idov), Ing. Granitz (idov), prof. piro Brusina, prof. Frange, raunarski savjetnik Dutkovi, Ivan Balako, Kosovac, Leitgebl (idov), Ferdo Lux (idov), Franjo Folnegovi, dr. Kren, dr. Adolf Mihalich, eljezniki inspektor Stiely (idov), kapetan Koller, Aleksandar Weiss (idov), Slavoljub Bulvan, dr. Ivan Bojnii i jo neki inovnici, koji da se ve ispisali. Za uredbu loe darovao je Edmund Kolmar 300 forinti. Kako se vidi, matadori nae masonske loe rekrutiraju se iz hrvatske komercijalne banke: tu je glavni upravitelj mjenjanice Kolmar, tu je inovnik Rosenfeld, koji obino pie glupe podliske u "Agramerici", gdje esto brani framasone, a ponajvie napada "Obzorae", pak " der dritte im Bunde" privremeni je ravnatelj banke: Antun Schlesinger, urednik "Agramerice". Kako ovi matadori s Ignatzom Granitzom vode glavnu rije, u slubenoj jaslarici "Agramerici", moe se rei da je ova ujedno i vladino i framasonsko glasilo. Podjednako treba znati da je Ignatz Granitz kao framason u neku ruku ovlateni tiskar kolskih knjiga, to mu nemali rebah donosi, a ostati e kao takav i dalje vladin tiskar, makar je ve do krajnjih granica dolo, kako se izvolio eufemistiki izraziti g. Krnjavi u Saboru s obzirom na valjanost tiska i materijala. Nai se framasoni sastaju svakoga 1. i 3. ponedjeljka u mjesecu, i to u geolokom muzeju u Gornjem gradu. Sada je proelnik 23

Meister vom Stuhl - prof. Brusina, a zamjenik Ivan Balako. Prije bijae proelnik dr. Bojnii, koji je, meutim, istupio. Kako ve rekosmo, naa je loa pokrajinska filijala Velike ugarske loe, koja ima zastupati interese Madara i pomadarenih idova. Kako madarski framasoni imaju velik upliv na mjerodavnim mjestima, zauzimlju se za nae framasone u Peti. Odanle im dolazi pomo i razne koristi. Kako to biva, nije teko pogoditi. Osim zagrebake postoji od god. 1871. u Sisku loa "Zur Nchstenliebe" s lanovima: Mallinarich, Rosenberg (idov), Lwy (idov), Jakob Rankel (idov) i C. Bothe (idov). I u Zemunu je 1890. osnovana loa "Stella Orientalis". Proelnik joj je Isidor Neumann (idov) iz Beograda, zamjenik F. Goldstein (idov) u Zemunu, a drugi su lanovi veinom idovi. Kakvim duhom diu nai framasoni vidi se najbolje iz toga to su uz rijetke iznimke pristae sadanjeg nesnosnog sistema, prijatelji Madara i idovskih eksploatatora, a estoki protivnici one oporbene stranke u Hrvatskoj, koja se pod kranskim barjakom bori protiv madarskih nasilja." "Obzorovo" otkrie djelovalo je u javnosti, a i meu samim masonima, poput bombe. "Braa" su bila identificirana i oigosana kao podravatelji omraenog Khuenovog protunarodnog reima. Javnost je stala drutveno bojkotirati masone. Zagrepani se vie nijesu htjeli druiti s masonima. Sami se masoni tue na reakciju koju je izazvalo objelodanjenje masonskih imena. Tako je na Jelaievu trgu trgovinu mjeovite robe imao idov Lux. Njegova glavna klijentela bili su kanonici. Kad su oni doznali da je on mason - svi su ga ostavili. Tako je bilo i s drugim slobodnim zidarima. Ogorenje na masone bilo je dugo godina takvo da su mnogi masoni stali naputati lou poput parobroda koji tone. Sam starjeina loe, sveuilini profesor piro Brusina, bio je u Hrvatskom saboru napadnut od dra Bresztyenskoga kao krivac umirovljenja svojih kolega sveuilinih profesora. Brusina i se onda pod pritiskom osude mnijenja morao zahvaliti ne samo na starjeinstvu loe ("poloio je eki") nego i na sveuilinoj katedri i na ravnateljstvu Prirodoslovnog muzeja. Tako je onda javno miljenje reagiralo protiv Khuenovih saveznika! A kako je u ruke lista "Obzor" dola lista masona? Masonski historik dr. Ivan pl. Bojnii na str. 47 svoga djela vrlo kratko govori o tom za masone tekom udarcu. On veli samo ovo: "Nekom indiskrecijom izdan je i objelodanjen popis lanova loe". Meutim, jedan drugi masonski historik, u jednom spisu tampanom "samo za brau", opisujui podrobno sukob brata Bojniia s ostalom "braom", pripovijeda kako je Bojnii istupivi iz loe pobrao sve to je posudio loi koja je bila tik do njegova stana. Zadnji prijam, nakon to je 24

Bojnii istupio, obavljen je kod svijee, a zapisnik se pisao olovkom, jer je Bojnii odnio lampu i tintu. Primljen je br. Dominkovi. Na to nadovezuje taj drugi ugledni masonski historik "Odmah iza toga osvanula je novinama cijela lista lanova nae loe, a jedini Dominkovi nije bio spomenut i neka rijetka druga braa, koja su trala u redakciju "Obzora" i osujetila publiciranje svoga imena." Iz ove stilizacije jasno izlazi na koga cilja masonski historik i za koga tvrdi da je izdao listu brae. Po ovoj tvrdnji odao je profanima popis nitko drugi nego onaj koji se s "braom" posvadio tako da ih je denuncirao Velikoj loi kao slabe madarone, i koji je htio osnovati prkos - lou ak i pod zatitom Velikog Orijenta Italije. Posljedica te svae bila je i ta da je "odmah iza toga" osvanuo masonski popis u listu Strossmayera, najveeg masonskog neprijatelja. Taj mason, nakon to je odnio iz loe lampu i tintu, nije znao da je novi "brat" Dominkovi primljen u lou i zato njegovo ime na masonskom popisu nije objelodanjeno. Prema svemu tome, masonski historiar i oevidac otkriva da je sam dr. Bojnii, osniva "Hrvatske Vile", prvi njezin starjeina i historiar, i vrlo zasluan majstor "Kraljevske umjetnosti", "profanima" prokazao najveu masonsku tajnu, listu "brae". To vam je taj toliko "uzvieni masonski" moral. Valjda ga je radi te "izdaje" 'Ljubav blinjega' imenovala svojim poasnim lanom.

Masoni cijepaju stranku prava

Tih godina po tampi se povlaila i jedna druga masonska afera. Radi se o Franu Folnegoviu, jednom od prvaka pravakog pokreta. Iako je bio lan, narodni zastupnik i potpredsjednik stranke iji je muenik dr. Eugen Kvaternik bio ne samo radikalni katolik, nego i borac protiv masonerije i to specijalno madarske koju je imao priliku upoznati u emigraciji na radu protiv Hrvata; iako je tada ivio voa dr. Ante Starevi i obzirom na vjeru bio strogo konzervativan; iako je sav mlai kler bio uz pravatvo, ipak je Fran Folnegovi poetkom 1892. stupio u petansku lou "Democratia", kojom je prigodom "pri bijeloj trpezi" u Peti odrao govor o zadai masonerije u Hrvatskoj. Prigodom konstituiranja "Hrvatske Vile" Folnegovi je izabran i besjednikom, t.j. ideologom loe. Da se razumije kako je Fran Folnegovi, sin katolike obitelji, besplatno odgojen u Nadbiskupskom sirotitu i kod strica upnika, postao mason, treba uvaiti da je na 25

sveuilitu u Peti i u Grazu usisao sve tadanje krilatice, kojima je tada povrni i uplji liberalizam u ime "iste" znanosti vojevao protiv Crkve, klera i isusovaca. Bio je lako prijemljiva i povodljiva narav, te mu je imponiralo biti "moderan". Stupio je u slubu kod ravnateljstva financija, kojem je ravnatelj bio poznati mason i madaron Vakanovi. Kako je ujedno bio nametljiv, ve kao mlad ovjek postao je tajnikom kluba stranke prava i ve tada doao u sukob s Kvaternikom, koji se spremao da svoj patriotizam pokae u Rakovici. Ve g. 1875. izabran je za pravakog zastupnika i od onda se sve vie penjao u stranakoj pravakoj hijerarhiji, poto je bio dobar govornik i organizator. S masonerijom se upoznao na sveuilitu, i dr. Bojnii i Koller nijesu dugo trebali obraivati tog masonskog adepta. Iako je znao da je u masoneriji diskrecija uspjeno zajamena, i da e javnost teko doznati da je stupio u slobodne zidare, ipak se prema "Starome" htio osigurati, pa je voi stranke Anti Stareviu govorio o tobonjoj nacionalnoj vanosti masonerije. Masonerija, naime, zadire u sudbinu naroda. Kossuthu je francuska, talijanska i engleska masonerija navodno pomogla u njegovoj akciji. Italija se ujedinila pomou masonerije, pa i Hrvati moraju voditi rauna o njoj. Zato se on ponudio da e za stranku prava prouavati masoneriju. Stareviu je Folnegovi jednom priznao da je u Peti primio sva tri masonske stupnja, da je radi masonerije bio u Beogradu kod starjeine "Pobratimstva" Nikolajevia. Meutim, je Starevi - kako je to pripovijedao pred smrt g. 1895. Eugenu Kumiiu - zapitao Folnegovia, to zapravo masoni hoe. On mu je rekao da su masoni protiv vjere. Na to je Stari odgovorio Folnegoviu da je on za vjeru, da je vjera ovjeanstvu dobro uinila, i da je ovjek bez vjere ivina. Tom prilikom Starevi je priznao da se od onoga asa bojao Folnegovia. Posljedice pristupa Folnegovia u lou nisu izostale. Kod svoga izbora za zastupnika Siska odrao je Folnegovi govor o bratstvu s madarskim narodom, iji je eksponent palio i haraio po Hrvatskoj. Folnegovi je na veliku sablazan naroda u Sarajevu posjetio tadanjeg civilnog adlatusa, poznatog hrvatodera Kallaya, i u bekoj "Neue Freie Presse" pohvalio njegovu upravu. Ipak je vrhunac svog masonskog oportunizma pokazao Folnegovi onda, kad je Khuen g. 1895. u Zagreb, prigodom polaganja temeljnog kamena Narodnog kazalita, doveo Franju Josipa da mu vidljivo dokae kako je pacificirao Hrvatsku. Da utjeraju u la Khuena i da pokau kako nije istina da je hrvatski narod zadovoljan i sretan Khuenovom tiranijom, 26

spalie hrvatski sveuilitarci madarsku zastavu na Jelaievu trgu, na oi Franje Josipa. (Meu njima je bio i pok. Stjepan Radi). Gradsko zastupstvo u Zagrebu osudi taj in, a meu gradskim ocima najotrije protiv te demonstracije hrvatske omladine ustane pravaki voa Fran Folnegovi, koji izjavi svoju alost to hrvatskoj omladini nije, kao i njemu, madarska zastava u Zagrebu simbol bratstva i ljubavi madarskog i hrvatskog naroda. Folnegoviev istup uzruja sav narod. Ante Starevi, koji je ve jednom nogom bio u grobu, i leao bolestan, napisa pismo u kojem javlja zastupnikom domu svoje stranke da ne moe ostati u drutvu Frana Folnegovia, koga ve odavna nije trpio, i da ustrojava posebni klub "iste stranke prava". Zbog Folnegovieva dranja i oportunizma dolo je nakon Starevieve smrti g. 1896. do rascijepa u pravakom pokretu. Protiv Folnegovia u pravakom se pokretu uspjeno agitiralo s njegovim masonstvom. Meutim, Folnegovi je u javnosti tajio da je mason i tvrdio je javno u novinama i u brouri "Otvorite oi" (1896.), da je on po nalogu Starevia i stranke prava, u narodnome interesu, morao prouavati masonstvo, te je svejedno nijekao da je mason. Budui da je u svojoj brouri uvrijedio dra Franka, dra Milu Starevia i Eugena Kumiia, ovi su ga tuili. Na sudu je Kumii g. 1898. dokazao da nije istina to Folnegovi tvrdi, da su mu Starevi i stranka prava dali mandat da proui masoneriju. Naprotiv su mu dokazali da ga je Starevi radi toga osuivao, i da je Folnegovi i druge pravae snubio u lou. Folnegovi je bio osuen radi uvrede na dva mjeseca zatvora. Svi ovi neuspjesi masonske akcije, ovi porazi masonskih prvaka; bojkot rodoljubne javnosti proti masonima, kampanja opozicionalne tampe i td., izazvali su u loi veliku depresiju, kojoj je izraz ostavka starjeine pire Brusine na ast u loi, na katedri i predstojnitvu prirodoslovnog fakulteta. Kako se masoni dobrim dijelom regrutiraju iz redova raznih trebera, naravni kandidati za masoneriju ustruavahu se stupiti u to omraeno drutvo, koje je dodue uivalo svu potporu vlasti, ali ipak nije imalo odobrenih pravila. Neki su masoni istupili iz loe, a neki su prestali pohaati "radove" i plaati lanarinu. Prilike su bile takve da se sam madaronski narodni zastupnik i sveuilini profesor dr. Spevec, kada su ga napali da je slobodni zidar, ogradio od pripadnitva loi, jer da je masonerija zastarjela ustanova, a osim toga, da on kao inovnik koji je poloio prisegu, ne bi mogao stupiti u masone. Ovo miljenje dijelili su inae, kako sa alou istie dr. Bojnii, i drugi liberalni krugovi, a i mnoga "braa" bila su pod uplivom "profanog" miljenja. Ni hrabrenja izaslanika Velike loe iz Pete nijesu mogla dii kurau i samopuzdanje masona. Da se ipak dobije legalno priznanje, doli su masoni na ideju da jednim trikom od zemaljske vlade postignu svoje priznanje. Sisaka loa "Zur Nchstenliebe" 27

bila je ve decenijima "uspavana", ali njezin prestanak nije javljen dravnim vlastima. Time su se posluili masoni; obnovili su njezin rad i zakljuili da "Hrvatsku Vilu" obustave, a da sjedite loe prenesu "Zur Nchstenliebe", koja u Zagrebu ima potvrena pravila. Khuen se sloio s tom transakcijom, ali kako je on u to vrijeme g. 1903. pao kao ban, odobrenje ovom triku dao je njegov nasljednik ban Pejaevi. On je odobrio prijenos sjedita i prijevod loina imena u ime "K ljubavi blinjega". Tako je prestala "Hrvatska Vila", koja se pretvorila u lou "K ljubavi blinjega". Odobrenjem pravila jo nije pomognuto loi. Ona je svoj ivot obnovila kad je posredstvom loe, i fuzijom s madaronskim mumijama, dola na vlast hrvatsko-srpska koalicija, i u svoje krilo primila naprednjaki, vulgo mladomadaronski podmladak. O tim peripetijama, kao i novim cijepanjima i fuzijama, te opet cijepanjima, biti e govora u slijedeoj brouri.

28