Egzistencijalizam

Tehnoloki napredak, napeti meudravni odnosi i konano svijetski rat, u 20. stoljedu utjeu na stvaranje novih filozofskih pitanja. Knjievnici i filozofi bave se temama odnosa pojedinca i drutva, pojedinca u suvremenoj civilizaciji te smisla ovjekova postojanja i njegove povijesti. Taj filozofski pravac i kulturni pokret naziva se egzistencijalizam. Jedan of vanih egzistencijalista bio je Franz Kafka. Djelovao je tijekom knjievne avangarde i napisao djela Proces i Preobrazba u kojima se bavi odnosom pojedinca i svijeta. Doivljaj svijeta prikazuje kao dehumanizirano mjesto tjeskobe i okrutnosti u kojem vladaju ovjeku nevidljivi i neshvatljivi neprijateljski mehanizmi. ovjek je uvuen u taj svijet i bespomodan je, ne moe izadi. Nakon postupnog smirenja avangarde, etrdesetih godina, u knjievnosti zapoinje kasni modernizam i javljaju se egzistencijalistiki roman i antidrama. Glavni predstavnici su Jean-Paul Sartre s romanom Munina, Albert Camus romanom Stranac i Samuel Beckett dramom U oekivanju Godota. to znai da egzistencija prethodi esenciji? To znai da ovjek najprije egzistira, da sebe susrede, iskrsava u svijetu i da zatim sebe definira. (Sartre, Egzistencijalizam je humanizam, 1946.). U eseju Egzistencijalizam je humanizam Sartre naglaava kako se ovjekovo postojanje uvelike razlikuje od svih ostalih. Primjerice, izraenu je predmetu unaprijed dana uloga, njegovoj egzistenciji prethodi esencija, a u ovjekovu sluaju egzistencija prethodi esenciji, to znai da ovjek sam sebe oblikuje i da je odgovoran za sebe i time slobodan. Camus djelima Stranac i Mit o Sizifu prikazuje ivot besmislenim, a ovjeka otuenog, kao stranca u svijetu. Uvodi i filozofiju apsurda, ovjek zbog izvjesnosti smrti shvada besmisao ivota, ali se opire apsurdu jer mora svom ivotu dati smisao (Sama bitka da se dospije do vrhunca dostatna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa treba zamisliti sretnim.). Pojam otuenja ili alijenacije koristio je i Karl Marx prilikom opisivanja djelovanja kapitalizma na ovjeka i drutvo. ovjek se zbog proizvodne tehnologije u kojoj ne moe vidjeti krajnji proizvod otuuje od produkta svog rada, drutva i samog sebe. Kapitalizam moemo smatrati uzrokom traginih dogaaja i opde situacije u 20. st. i time i uzrokom egzistencijalizma. Takvu mranu viziju svijeta, punu pesimizma, prikazuje Samuel Beckett u svojim dramama. Njegove su teme obiljeene atmosferom tragedije, atomskog rata i mogude apokalipse, a likovi beskudnici, starci, invalidi i drutveni otpadnici. Njihova je uloga samo postojanje i nemaju nikakva individualna obiljeja. Uvijek dolaze u meuovisnom paru i pate jer su zarobljeni u zajednikoj tragediji besmislenog postojanja. Suvremeni je svijet odlino opisan u djelima egzistencijalista. Zbog otuenosti od drutva, ovjek je lako podloan raznim utjecajima koji njime mogu upravljati i time oblikovati cijelo drutvo. Film Trumanov show je primjer takvog utjecaja, zbog besmisla vlastitog ivota cijelo je drutvo ovisno o gledanju tueg ivota. Slino egzistencijalistikoj teoriji, Truman je baen u svijet, ali njegova egzistencija ne prethodi esenciji, njegova je uloga odreena i on na svoj ivot ne moe utjecati, barem dok ne shvati kakve sile djeluju na njega. Takvo je i moderno drutvo, mediji djeluju njega i ono je nesvjesno ogranienosti svoje slobode. Zbog prisutnosti medija, sloenosti drutvenog sustava i inertnosti cjelokupnog drutva, zadovoljenje prividnom slobodom se jo dugo, a moda i nikada nede promijeniti. Ivan Siid