DRUGI SVJETSKI RAT Drugi svjetski rat poeo je u Evropi napadom nacistike Njemake na Poljsku 1.septembra 1939.

godine, a zavrio je na Dalekom istoku kapitulacijom Japana 2.septembra 1945. godine. Trajao je tano est godina. Zaraena je bila 61 drava, s milijardom i sedam stotina miliona stanovnika i povrinom od 131.5 miliona km2, odnosno 96% Zemljine povrine. Razdoblje izmeu dva svjetska rata U godinama izmeu dva svjetska rata bitno se promijenila politika slika svijeta u odnosu prema predratnoj. Prije Prvog svjetskog rata postojao je samo kapitalistiki reim, a u ratu su se borile kapitalistike zemlje protiv drugih zbog nove podjele svijeta i interesnih sfera. Nakon Prvog svjetskog rata u Rusiji je pobijedila oktobarska revolucija i uveden je socijalistiki sistem. Poslije dugotrajnih pregovora, uvjeravanja i prijetnji, mirovni ugovor s Njemakom potpisan je u Versaillesu 28.juna 1919. Nakon toga uslijedio je niz potpisivanja mirovnih ugovora sa pobijeenim dravama koje su pripadale Centralnim silama. Svi ti mirovni pregovori doveli su do nove borbe za nove interesne sfere, trita, izvore sirovina i strateke vojne baze. Stvoreno je nekoliko novih drava u Evropi, kao to su Kraljevina SHS, ehoslovaka, Poljska, ali je ostalo i niz nerijeenih etikih, ekonomskih i politikih problema. Francuska je izvukla najveu korist. Osim teritorijalnih dobitaka u Evropi, Aziji i Africi, uspjela je osigurati svoj ekonomski i politiki uticaj na novostvorene drave na istoku i jugoistoku Evrope. I Velika Britanija je dobila znatan dio kolonija i posjeda. Ove dvije zemlje nastojale su sauvati steene pozicije. Prihvatile su prijedlog amerikog predsjednika Wilsona da se organizira Liga naroda. Na mirovnoj konferenciji 28.aprila 1919. usvojen je prijedlog statuta Lige naroda. SAD, meutim, nisu postale lanicom Lige naroda, jer je ameriki kongres odbio Wilsonov prijedlog. Tako su Engleska i Francuska dobile glavnu ulogu. Sovjetski Savez i Njemaka nisu u poetku bile lanice Lige naroda , pa nisu ni sudjelovale u rjeavanju svjetskih problema. Zbog takva sastava i uloge, Liga naroda nije mogla rjeavati meunarodne sukobe i uspjeno se boriti za ouvanje mira u svijetu, nego je postala instrument francuske i britanske politike. Naslijeene i novostvorene protivrjenosti kapitalistikog svijeta sve su se vie zaotravale. Britanija, Francuska i SAD nastojale su zadrati i proiriti steena prava. Italija i Japan nisu bili zadovoljni rezultatom mirovnih konferencija i oekivali su povoljnu priliku da napuste Ligu naroda i da poduzmu potrebne ekonomske, politike i vojne mjere kako bi zadovoljili svoje imperijalistike ciljeve. Njemaka, Austrija, Bugarska, Maarska i Turska, kao pobijeene drave takoer nisu bile zadovoljne nametnutim mirovnim ugovorima. Vrlo brzo poele su izigravati njihove odredbe, odlagati reparaciona plaanja i meusobno se povezivati radi organizacije zajednike borbe za reviziju ili izmjenu meunarodnih ugovora. Sovjetski Savez nije ni pozvan na mirovnu konferenciju u Pariz, nije primljen u Ligu naroda, a neka njegova podruja mirovnim ugovorima i nagodbama anglo-francuske buroazije prikljuena su drugim dravama. Zato je opravdano miljenje da versajski i ostali mirovni ugovori nisu uinili kraj ratu, nego su produbili i proirili postojee protivrjenosti u svijetu. Da bi oslabile Sovjetski Savez i uguile antikolonijalni i meunarodni radniki pokret Francuska, Engleska i SAD preutno su prelazile preko agresivnih planova Njemake, Italije i Japana. Ustvari oni su Weimarsku republiku usmjerili kao branu protiv jaanja revolucionarnog pokreta. 1924. godine Velika Britanija se zauzela za obnovu ekonomskog i finansijskog potencijala Njemake i predloila smanjenje njezinih reparacija. Krupnim zajmovima Njemaka je ubrzo izala iz tekoa ratnih posljedica i svrstala se u red drava znaajne ekonomske snage. Ugovorom u Lucernu 1925. zajamen je integritet njemakim granicama, a godinu dana kasnije Njemaka je primljena u Ligu naroda. Italiju je poslije rata zahvatio snani revolucionarni val, koji je doveo do oruanog sukoba izmeu radnika i faista, a njih su podupirali industrijski magnati i poljoprivredni veleposjednici. Faisti su naoruali i opremili 60.000 ljudi i u oktobru 1922. kerenuli na Rim. Talijanski kralj Vittorio Emanuele povjerio je mandat za sastav nove vlade faistikom voi Benitu Mussoliniju. Tako je u Italiji nastupilo razdoblje faistike vladavine. Novi reim je poeo otvoreno zahtijevati reviziju mirovnih ugovora i izraavati pretenzije na formiranje novog velikog rimskog carstva. Neposredni ciljevi faistike Italije bili su premo na Balkanu, Sredozemnom moru i sticanje novih kolonija. Tamo gdje neposredno nisu bile ugroene Britanija i Francuska podravale su Mussolinijeve zahtjeve. Italija je 1924. pripojila Rijeku, a prije toga je otela Albaniji otok Sazan Vlore., naoruavala je i provodila sistematsku vojnu obuku, tako da je ubrzo postala veliki vojni logor i divovski ratni arsenal. 1935.godine Italija je izvrila agresiju na Etiopiju i osvojila je sljedee godine. U poetku je Liga naroda osudila ovu agresiju i odredila ekonomske sankcije, ali je zbog popustljivosti Francuske i Velike Britanije 1938. ipak priznata italijanska aneksija Etiopije.

Sovjetski savez je primljen u Ligu naroda 1934. godine. S jaanjem faizma u Evropi raslo je i antifaistiko raspoloenje. Na VII kongresu Komiterne 1935. svim komunistikim partijama preporueno je da se najenerginije zauzmu za osnivanje narodnih fronta zbog odbrane od sve jae faistike agresije. U paniji je 1936. godine dolo do pobjede Narodne fronte. Ali reakcionarne snage u paniji, u prvom redu u vojnim krugovima, bile su jo jake, a mlada je republika jo nedovoljno konsolidovana. Faistiku pobunu pod rukovodstvom generala Franca poele su jedinice stacionirane u panjolskom Maroku 17.jula 1936. godine. Ve narednog dana pobuna se prenijala u paniju. Francu su odmah u pomo pritekle faistika Italija i nacistika Njemaka. Velika Britanija i Francuska nisu poduzele nikakve korake protiv te faistike intervencije. 1939. Franco je uspostavio faistiki reim u paniji. Sredinom 1937. militaristiki Japan je preao u opu ofanzivu u Kini i za godinu dana osvojio najbogatije oblasti. Liga naroda je ponovo pokuala intervenirati protiv japanske agresije u Kini, ali je sve ostalo na preporuci da Japan potrai mirno rjeenje za sporna pitanja, znai bez rezultata. Ohrabreni militaristiki krugovi pokuali su prodrijeti i dalje na teritoriju Sovjetskog Saveza i u Mongoliju, ali su ih sovjetske trupe sredinom 1938. porazile u rejonu jezera Hasan. Nakon poraza Japan se vie nije ohrabrio da napada sovjetske i mongolske prostore. Njemaka je znala iskoristiti popustljivost zapadnih velikih sila i antisovjetsko raspoloenje njihovih vladajuih krugova pa se uurbano naoruavala i pripremala za oruani sukob. Bila je ve izgradila moderne oruane snage u jaini od 36 divizija i stvarala je snano zrakoplovstvo i najsavremeniju ratnu mornaricu. Liga naroda samo je konstantirala da je Njemaka povrijedila odredbe Versajskog ugovora. Nita se nije poduzelo ni kad je njemaka vojska remilitarizirala Rajnsku oblast u martu 1936. Nijemci su na granici prema Francuskoj gradili utvrenu Siegfriedovu liniju. Jo u oktobru 1936. u njemakom general-tabu izraen je plan za okupaciju Austrije. U februaru 1938. Hitler je u Reichstagu patetino izjavio da ne moe biti ravnoduan prema sudbini deset miliona Nijemaca u Austriji i ehoslovakoj. Iako je prilikom potpisivanja njemako-austrijskog ugovora 1936. Hitler sveano obeao da se nee mijeati u unutranje stvari Austrije, on je u februaru 1938. u Berchtesgadenu primorao austrijskog kancelara Schuschnigga da za ministra unutranjih poslova postavi Seyss-Inquarta, vou austrijskih nacista. Bojei se plebiscita, koji je za 13.mart zakazao Schuschnigg, Hitler je dva dana prije tog datuma ultimativno zahtijevao postavljanje Seyss-Inquarta za austrijskog kancelara. Novi kancelar sastavio je vladu Austrije i pozvao njemake trupe da dou u Austriju. Hitler i Seyss-Inquart su 13.marta 1938. objavili pripojenje (Anschluss) Austrije Treem Reichu. Tzv.Oktobarskim protokolom o vojnoj i politikoj saradnji, u oktobru 1936. godine, Njemaka i Italija su stvorile osovinu Rim-Berlin. Mjesec dana kasnije Njemaka i Italija zakljuile su pakt Antikominterna, kojem je godinu dana kasnije pristupila i Italija, a 1939. godine Maarska i panija. Antikominterna je okupljala faistike drave za borbu protiv meunarodnog radnikog pokreta i svih drugih naprednih snaga. Paktu je prikljuen specijalni tajni protokol, koji je predviao zajednike mjere za borbu protiv Sovjetskog Saveza i obavezivao ugovorne strane da s njim ne potpisuju politike ugovore. Taj je pakt formalno prestao vrijediti zakljuenjem sovjetsko-njemakog ugovora o nenapadanju, 23.augusta 1939. Mjesec dana nakon toga, Njemaka, Italija i Japan zakljuile su Trojni pakt, kojem je osnovni cilj bio ostvarenje svjetske dominacije faistikih sila. Nakon Austrije na redu je bila ehoslovaka. Nahukani iz Berlina, Nijemci u ehoslovakoj, osobito oni u Sudetima, poeli su u proljee 1938. voditi otvorenu propagandu za samoupravu, a zatim i za pripojenje Njemakoj. Odgovarajui na prijetee njemake provokacije, ehoslovaka je u maju 1938. naredila mobilizaciju nekih klasa rezervista. Ali u Berlinu je ve bila razraena direktiva Grun za napad na ehoslovaku najkasnije do 1.oktobra 1938. Na velikom mitingu u Nirnbergu 12.septembra Hitler je grubo napao ehoslovaku. Ostajui i ovaj put dosljedna politici poputanja, britanska vlada premijera Chamberlaina kontaktirala je s nacistikom Njemakom i nudila pomirljive prijedloge za rjeenje sudetske krize. Vidjevi slabost i popustljivost Velike Britanije i Francuske, Hitler je postao jo bezobzirniji, ucjenjivao je i napokon primorao Chamberlaina i francuskog premijera Daladiera da dou u Munchen i prihvate gotovu stvar. 30.septembra 1938. potpisan je Munchenski sporazum, kojim su zapadne sile rtvovale ehoslovaku. Da bi pridobile Horthijevu Maarsku za svoje dalje osvajake planove, Njemaka i Italija su tzv. Prvom bekom arbitraom primorale ehoslovaku da ustipu Maarskoj dio Slovake i Potkarpatske Rusije. U maru 1939. njemake trupe su okupirale eku i Moravsku, a od Slovae stvorile marionetsku tvorevinu faista Tisa. Paralelno s tim Njemaka je poslala ultimatum Litvi i natjerala je da joj 22.marta 1939. ustupi Memelsku oblast. 7.aprila 1939. Italija je iznenada napala Albaniju i pripojila je talijanskoj kruni. Krajem marta 1939. Njemaka je postavila zahtjev Poljskoj da joj vrati Danzig (Gdanjs) i da joj dopusti uspostavljanje slobodnog prolaza preko poljskog koridora s istonom Prusijom. Poljska je energino odbila taj zahtjev. Tek tada su Velika Britanija i Francuska konano uvidjele da ih agresija faistikih

sila neposredno ugroava. Velika Britanija je, da bi pokazala Njemakoj kako vie nije spremna mirno gledati njezina osvajanja, jamila integritet poljskih granica i sklopila s Poljskom sporazum o uzajamnoj pomoi. Francuska je potvrdila otprije potpisani francusko-poljski savez. Na to je Njemaka, 29.aprila 1939., odbacila njemako-poljski ugovor o nenapadanju iz 1934. i njemako-britanski pomorski ugovor iz 1935. Bilo je jasno, Evropa se nalazi na samom rubu velikog ratnog ponora. Britanija i Francuska su sada ponudile Moskvi zakljuenje politikih ugovora i odbrambenih saveza, ali do sporazuma ipak nije dolo. S godinama se nagomilalo previe nepovjerenja izmeu kapitalistikih velesila na jednoj strani i jedne socijalistike zemlje na drugoj strani, a osim toga, Sovjetski Savez jo nije bio spreman za ratovanje. Htio je dobiti na vremenu. To je osigurao sklapanjem ugovora o nenapadanju s Njemakom, koji je potpisan u Moskvi 23.augusta 1939. godine. 1.septembra 1939. nacistika je Njemaka napala Poljsku. Velika Britanija i Francuska su 3.septembra objavile rat Njemakoj, jer se Berlin nije odazvao njihovu ultimatumu da obustavi rat u Poljskoj. Narednih su dana britanski dominioni Australija, Junoafrika Unija i Kanada takoer objavili rat Njemakoj. Poeo je drugi svjetski rat. Rat u Poljskoj Poljaci su prvi narod koji je u noi izmeu etvrtka 31.augusta i petka 1.septembra 1939. iskusio ta znai Blitzkrieg munjeviti rat. Poljaci su ve mjesecima predosjeali rat, ali nisu ekali njemaki napad drui od straha. Visoki vojni krugovi nisu shvaali bit modernog rata i raunali su s klasinim nainom voenja borbe: rat e poeti graninim arkama, da bi nakon tjedana i mjeseci te arke prerasle u operacije i bitke. Zato se vojni krugovi u Poljskoj nisu mnogo uzbuivali to 31.augusta 1939, kad se rat vie nije mogao izbjei mobilizacija nije bila zavrena. Smatrali su da e u prvim tjednima rata jo imati vremena za to. Poljsko vojno rukovodstvo ak je izradilo plan po kojem je namjeravalo iznenaditi Nijemce: kad bi zapoele granine borbe, nekoliko konjanikih brigada s najboljim poljskim konjanicima probilo bi se do Berlina, koji je od poljske zapadne granice bio udaljen samo sto kilometara. Oekujui da e se ostvariti ti veliki planovi, krajem augusta poljske snage zauzele su poloaje, ali ne one koje su im savjetovali britanski i francuski vojni strunjaci, iza prirodne odbrambene linije rijeke Njemen, Narev, Visla i San, nego du granica prema Slovakoj, Njemakoj i Istonoj Pruskoj. Poljaci su se pripremali za borbu artiljerijom, konjicom i pjeadijom. U petak 1.septembra Nijemci su, meutim, doli s tenkovima, oklopnim kolima, avionima i padobrancima. Iznenaenje i brzina bili su bitni elementi njihova napada, koji je bio sve prije nego stari nain ratovanja iz I svjetskog rata to su ga provodili Poljaci. S razliitih strana sa sjevera (Istona Pruska), sa zapada (Pomorje i leska) i s juga (Slovaka) trebalo je da motorirane snage prethodnice koncentrino upadnu u Poljsku. Pet armija, ukupno 56 divizija, trebalo je da na nekoliko mjesta probiju poljsku odbranu i da kroz otvor brzo prodru u unutranjost da bi se ondje, daleko iza poljskih linija, susrele. Tako bi itava poljska vojska bila opkoljena prije nego to bi uope imala priliku da sudjeluje u ozbiljnim borbama, koje bi je angairale u cjelini.

Munjeviti, koncentrini prodori izvedeni su uspjeno zahvaljujui masovnoj upotrebi tenkova i aviona. Formacije tenkova i oklopnih kola koje su operirale samostalno davale su njemakoj vojsci veliku pokretljivost i snanu prodornu mo. Potpuna nadmo u zraku upotpunjavala je uvjete za munjeviti rat, novu vrstu ratovanja kakvu je Hitler 1939. primijenio u agresivnom ratu protiv Poljske. Tod prvog septembra zaprepateni su Poljaci ve poslije nekoliko sati uvidjeli da taj rat ni po emu nee biti nalik na ono to su uili u svojim vojnim kolama. Dok je na nekoliko mjesta masa njemakih tenkova probijala graninu odbranu, te ne nailazei na ozbiljan otpor prodrla u nebranjenu pozadinu, eskadrile njemakog vazduhoplovstva bombardirale su trupe na fronti, linije snadbijevanja i pozadinu. Nisu samo sijale smrt meu civilnim stanovnitvom, nego su unitavale eljeznike mree, aerodrome i prometnice. Poljska mobilizacija, koja je bila u punom toku, bila je potpuno dezorganizirana. Opskrba fronte orujem, municijom i hranom ve je prvog dana potpuno zatajila. Poljska avijacija sa 500 zastarjelih aviona, nije bila dorasla tri puta jaem i modernijem njemakom vazduhoplovsvtu. Neutralizirana je ve na aerodromima. Pojava njemakih padobranaca izazvala je zabunu iza fronte, a dobro pripremljena peta kolona potkopavala je moral Poljaka.

Njemake su prethodnice prvog dana prodrle u poljski teritorij stotinjak kilometara, ali poslije kako su se produavali napadni klinovi, one su postale ranjivije, pa su operacije neto usporile. Iza modernih oklopnih jedinica kretala se pjeadija sa mnotvom konjske zaprege za sve vrste transporta. U oekivanju obeane britanske i francuske pomoi poljske trupe su i dalje pruali estok otpor, uglavnom nesvjesne divovskog obrua kojim su ih Nijemci stezali. Jahai na konjima borili su se protiv elika oklopnih kola i tenkova i ti su bezumni napadi zavravali potpunim pokoljem. Njemaki bojni brod Schleswig-Holstein uplovio je 25.augusta u luku Danziga. Bilo je, dodue, vie posjeta Kriegsmarine (ratne mornarice) Danzigu. Ali nijedan brod nije dobio preciznija nareenja od ovoga. U operativnom nareenju je stajalo da jedan sat poslije poetka napada na Poljsku otvori vatru na poljske poloaje na otoku Westerplatte. I u samom Danzigu su u meuvremenu poduzete potrebne mjere da se grad pri izbijanju neprijateljstva to bre preda u njemake ruke. Voa nacionalsocijalistike sekcije u Danzigu je bio Albert Forster. Od izbora 1938. skoro sva mjesta u senatu Danziga bila su u rukama nacista. Forsterove trupe, SS-Heimwehr, od 18.augusta su naoruane i uniformirane stupale kroz grad pod vlastitom zastavom. Sada se samo jo ekao poetak napada na Poljsku. Bitka za Danzig poela je 1.septembra u 4.45 sati bombardiranjem Westerplatte s broda SchleswigHolstein. U samom gradu su SS-Heimwehr i policija savladali malobrojno poljsko osoblje radiostanice i zauzeli zgradu poljskog predstavnita u gradu. Kada su 4.septembra prve njemake jedinice 207. pjeadijske divizije ule u grad, cijelo podruje Danziga, osim Westerplatte, bilo je u rukama nacista. Sam Westerplatte je zauzet 7.septembra. 1.septembra Forster je ukinuo dravni ustav, a grad je proglaen dijelom njemakog Reicha. 19.septembra Hitler je posjetio Danzig. Ve nakon prvog dana, borba u Koridoru je ve odluena. Iz POmeranije je IV njemaka armija presjekla put poljskoj vezi sa Baltikom. Za nekoliko dana teite se borbi pomaklo u smjeru Varave. S triju strana su nadirale njemake armije da bi opkolile poljski glavni grad. Poslije osam dana prvi su njemaki tenkovi stigli u predgraa. Nareenje da se poljske trupe povuku iza Wisle dolo je tek 5.septembra etiri dana prekasno. U okolici Poznana 9.septembra poljske su konjike brigade prele u protunapad. Na trenutak se inilo da e neustraivost poljskih konjanika pobijediti tehniku prednost Nijemaca i da e se probiti na istok. Meutim, neke motorizovane njemake jedinice izvele su zaobilaenje, pa je na hiljade poljskih konjanika upalo u obru u kojem su izginuli. Njihova akcija bila je dio bitke na Bzuri, jedne od tzv. Bitaka u kotlu, kakve e Nijemci sve ee primjenjivati. Na tom dijelu predalo se 13.septembra 170.000 Poljaka. U meuvremenu je poljska vlada dobila nareenje da napusti ugroeni glavni grad, u nadi da e se moi skloniti iza Wisle, u jugoistonoj Poljskoj. Nijemci su, meutim, ubrzo preli i Wislu, a njemake oklopne jedinice napredovale su prema Lublinu. Poljskim voama ostao je jo samo jedan izlaz: rumunska granica. Nagli nestanak organa vlasti imao je nekoliko traginih posljedica, pogotovo za pripadnike njemake narodnosti. Dogaala su se neodgovorna pogubljenja Nijemaca (tunu slavu stekla je tzv. Bromberka nedjelja od 3.septembra). Takve rtve pruile su Hitleru propagandno opravdanje za njegove ionako nemilosrdne postupke u okupiranoj Poljskoj. U rano nedjeljno jutro 17.septembra 1939. Crvena je armija irokom frontom prela istonu granicu Poljske. Naila je samo na razvuene slabe granine trupe i straarske jedinice, koje su na nekim mjestima pruile otpor, ali nisu mogle sprijeiti da sovjetske jedinice sutradan ne stignu do BrestLitovska i da se ne susretnu sa Nijemcima. 21.septembra sovjetske su jedinice stajale na Narevu, Wisli i Sanu, a njemake trupe povukle su se iza demarkacijske linije. Ribentrop i Molotov su 28.septembra u ime svojih vlada potpisali sporazum o prijateljstvu. Varava je 24.septembra bila opkoljena, ali su poljske oruane snage odbijale da se predaju. Tada su Nijemci primijenili novu metodu borbe: teroristiko bombardovanje. U Varavi je bilo tada oko milion i po Poljaka. Bombardiranje je trajalo puna tri dana. Varava je 27.septembra bila masovna grobnica i zgarite koje se dimilo. 27. i 28. septembra poljski komandanti su ocijenili da je nastavak borbe besmislen i da grad treba predati. Time je rat, koji je trajao etiri tjedna, bio zavren, iako je prolo jo tjedan dana prije nego to su se sve poljske utvrde i ratrkane jedinice predale. Nijemci su imali oko 10.000 poginulih, oko 30.000 ranjenih i gotovo 3.500 nestalih. Na poljskoj strani kada ke zavren rat, oko 700.000 poljskih vojnika dospjelo je u njemako zarobljenitvo, oko 100.000 ih se povuklo preko rumunske granice. Lutajui ponekad mjesecima po Balkanu, hiljade njih je na

kraju stiglo na Zapad. U Parizu je 30.septembra obrazovana poljska vlada u izgnanstvu pod generalom Sikorskim. Ta vlada koju su priznale Britanija, Francuska i SAD, poela je odmah skupljati i organizirati prebjegle poljske vojnike koji su se na strani zapadnih saveznika eljeli boriti protiv Nijemaca. Na svoje razoarenje, Poljaci su primijetili da u Francuskoj gotovo niko nije bio oduevljen njihovim dolaskom. Vladalo je jako prtiratno raspoloenje i Poljaci su nailazili na razliito primanje. Govorilo se ak: Da nije bilo Poljaka, ne bi bilo rata. Cijela zapadna Evropa je u jesen 1939. propustila jedinstvenu priliku da naui neto od poljske drame. Vojni eksperti zapada jo uvijek nisu htjeli povjerovati da Blitzkrieg mogu i na zapadnoj fronti. Uostalom, zato bi Hitler elio zapoeti ofanzivu na zapadu. On je 6.oktobra drao u Reichstagu hvalisav govor u kojem je poslije hvalospjeva njemakim vojnim operacijama u Poljskoj izjavio da se nada skorom miru sa Britanijom i Francuskom. Vojne snage na zapadu Nakon to su Francuska i Engleska 3.septembra 1939. objavile Njemakoj rat, du francuskonjemake granice odmah je dolo do onog udnog stanja koje je nazvano lani rat. Neobian rat u iekivanju, u kojem obje strane mjesecima nisu vodile ni jednu spomena vrijednu borbu. Belgija i Nizozemska jo su bile neutralne. Njemaka je poslije pohoda na Poljsku sav svoj potencijal mogla usmjeriti protiv Zapada. U Francusku su stigle i britanske trupe. Sama Francuska mobilizirala je sve borbene snage, ali su joj nedostajale sve vrste borbenih sredstava. Edouard Daladier, francuski premijer od aprila 1938. do marta 1940, i general Maurice-Gustave Gamelin, francuski vrhovni zapovjednik, bili su odgovorni za francusku politiku, francusku strategiju i taktiku. Poslije marta 1940. vladao je Daladierov nasljednik Paul Reynaud. Jedino je Maginot-linija bila gotovo spremna. Posada joj se sastojala iz brojnih elitnih trupa. Jo ranije, prije nego to je ininjer Andre Maginot, vodnik u Prvom svjetskom ratu, a u godinama 1929/30. i 1931/32. francuski ministar rata, stavio na raspolaganje prvih 2900 miliona franaka za izgradnju utvrenja u jednom dijelu pograninih oblasti, francuska se vojna uprava dogovorila da zemlju osigura izgradnjom jednog neosvojivog zida. Prostirao se od vicarske granice do Ardena, a sastojao se od niza utvrda na podruju francusko-njemake granice, koja su predstavljala kombinaciju utvrda i podzemnih odbrambenih sistema. Francuska je na to utroila oko 100 milijardi franaka, a dio te svote poticao je iz ratne tete koju su Nijemci plaali Francuzima. Izgradnja je ostvarena izmeu 1930. i 1934. godine. Maginot-linija nije bila izgraena do mora. Tadanji vrhovni zapovjednik, maral Henri Philippe Petain, bio je protiv izgradnje sistema utvrda u francusko-belgijskoj industrijskoj oblasti. Po njemu, produenje Maginot-linije prema Belgiji znailo bi predavanje Belgije Njemakoj. Petain i njegovi sljedbenici bili su pristae pokretnog rata na sjeveru; u sluaju njemake prijetnje, francuske bi trupe smjesta marale ui u Belgiju. Petain je ardensku frontu smatrao potpuno bezopasnom. Izmeu 1935. i 1939. izgraeno je nekoliko poljskih utvrda na sjeveru i istoku. Ali jedno je podruje namjerno bilo ostavljeno potpuno nezatieno: predio zapadno od Montmedyja, oko Sedana, do Oise. Maja 1940. ondje su bili generali Huntziger i Corap, prvi sa drugom, a drugi sa devetom francuskom armijom. Pogotovo su Corapa u svakom pogledu loe tretirali, jer se smatralo da je njegova armija uvijek sigurna iza planinskog vijenca Ardena, koji onemoguuje tenkovske upade. Francuska je u rat ula s dobro branjenom Maginot-linijom i ratnim planom za sjever i istok, koji se temeljio na brzom prelaenju belgijske granice. Da je, meutim, za takav brzi mar potrebno raspolagati avionima, oklopnim i motorizovanim jedinicama, to su odgovorni predvidjeli. Od obale La Manchea do vicarske granice bile su raspodijeljene 103 divizije, ukljuujui i 10 britanskih divizija generala Gorta. Od toga su 62 divizije bile osuene na neaktivnost, na poloajima Maginot-linije, dok se upravo na sjevernim podrujima rjeavala sudbina Francuske. Kada je slomljena Poljska, njemako vojno rukovodstvo imalo je slobodne ruke za nastupanje na zapadu. U mjesecima nakon poraza Poljske u njemakom generaltabu kopnene vojske radilo se na dovravanju tzv Zapadnog bedema. Zapadni dio tzv. Hindenburg-linije iz Prvog svjetskog rata sada je pripadao Siegfriedovoj liniji. Ona se prostirala od Rijassela do Chermin-des-Damesa. Ta linija je predstavljala sistem utvrda koje su Nijemci poeli graditi ve 1934., uprkos zabranama Versajskog mira. Taj se bedem prostirao prvobitno od vicarske granice do blizine Aachena. Kasnije e se produiti do Emmericha. Poelo je zatvaranjem prolaza kod Huningena, na sjevernoj strani vicarske. Poslije toga su zatiena podruja gdje se ulijevaju Neckar i Majna u Rajnu, kod Mannheima, odnosno Mainza. Nakon to su i u meuprostorima izgradili niz utvrda, Nijemci su imali itav sistem utvrda du istone obale Rajne, koji se prostirao od vicarskih planina do sjevernog ruba gorja Taunus. Potom su utvrdili i svoje granice prema Francuskoj, Luksemburgu i Belgiji do Aachena. Du nizozemske granice

nikle su utvrde od Aachena do Emmericha. Da bi se sasvim zatvorio lanac utvrda produen je od Mainza do nizozemske granice du istone obale Rajne. O uzrocima zbog kojih se nije prelo u napad se moe nagaati. Jesu li se britanska i francuska vlada bojale da e ako potuku Nijemce, unititi snaan bedem protiv Sovjetskog Saveza. Strah zapada pred boljevizmom bio je svakako vaan faktor koji se ne smije omalovaiti. Ili su francuski i engleski diplomati smatrali da e Hitler biti osjetljiv na obine diplomatske i vojne prijetnje te da nee riskirati svjetski rat kada Pariz i London pokau svoju odlunost. injenica je, meutim, da se saveznici nisu usuivali napasti, jer su pogreno mislili da je njemaka vojska na zapadu prejaka. Mjesecima su Nijemci i Francuzi s Britancima stajali u svojim utvrdama jedni nasuprot drugima. Kao to se bilo i oekivalo, Nijemci su odluili zaobii Maginotovu liniju i Francusku napasti preko teritorija neutralne Belgije. Zbog toga su saveznici odmah poslali svoje najbolje inajbrojnije snage u dubinu belgijskog teritorija da ih tamo, prema prethodnom planu,zaustave.Ono to se nije oekivalo bilo je da e Nijemci zajedno s Belgijom napasti Nizozemsku koja je, za pet dana i nakon teroristikog bombardiranja Rotterdama, odmah kapitulirala, odnosnoda e glavni udar biti kroz umovite Ardene za koje se dralo da su neprohodni za tenkove idruga moderna vozila.Francuske su snage bile potpuno iznenaene, te, kada su njemake snage ve za tri dana izbilena rijeku Meuse kod Sedana, nisu bile u stanju pruiti adekvatan otpor. Nijemci su prelirijeku i tenkovskim kolonama brzo odsjekli glavninu saveznikih snaga u Belgiji odFrancuske. Pokuaji saveznika da se razbije njemaki klin nisu uspjeli, a 28. svibnja Belgija jeslubeno kapitulirala. Saveznike su snage bile svedene na sve manji mostobran kodDunkerquea gdje je do 4. lipnja izvedena jedna od najspektakularnijih i najuspjenijihevakuacija u vojnoj povijesti. Nakon to je 28. svibnja 1940. belgijski kralj Leopold potpisao predaju belgijske armije zbogsnanih njemakih prodora kroz Ardensku umu, saveznike snage, sainjene od Belgijanaca,Francuza i Britanskog Ekspedicijskog Korpusa, ostaju odsjeene na sjeveru i poinju uzmicati prema jedinoj luci koja im je jo preostala.Prema Dunkerqueu. U tom gradu na francuskoj obali skupila se treina milijuna saveznikihvojnika ekajui evakuaciju. Premda je taj dogaaj poslije bio nazvan "udo kodDunkerquea", saveznicima u njihovoj evakuaciji nije pomoglo nikakvo udo, ve dva razlogakoji se mogu savreno dobro razjasniti. Prvi od njih bio je loe vrijeme koje je vezaloLuftwaffe za tlo, dok je drugi bio britanska avijacija koja je krajnjim naporima izvojevala premo na nebu. No, najudnije od svega bio je Hitlerov nalog 24. svibnja koji je tenkovezaustavio tik pred Dunkerqueom i prepustio Luftwaffeu da uniti armiju u stupici. Za tovrijeme 338.226 saveznikih vojnika evakuirano je preko Kanala zahvaljujui najudnijojfloti u povijesti sainjenoj od-ribarica, trajekata, luksuznih jahti, ratnih brodova te svihostalih plovila koja su se mogla nai u britanskim, francuskim, nizozemskim i belgijskinlukama. Kada je Hitler shvatio to se dogaa potjerao je svoje tenkove u napad, no Britanci suve organizirali snanu obrambenu liniju. Tek je 4.lipnja, kada je otiao ve i posljednjiEnglez, otpor popustio te se Njemcima predalo oko 40.000 Francuza i Belgijanaca.Osvajanje Dunkerquea Nijemcima je omoguilo da se okrenu na jug prema uglavnomdemoraliziranim francuskim trupama i 5. lipnja zaponu ofenzivu koja je brzo probila njihove poloaje. Francuska je vojska, bila paralizirana velikim brojem izbjeglica na cestama te sveveim politikim podjelama u vladi, gdje je poelo prevladavati miljenje Philippea Ptainada dalji otpor nema smisla.31Dana 10. lipnja, smatrajui je da su saveznici izgubili rat te da se jeftino moe domoinjihovih kolonija, Italija se i slubeno pridruila Hitleru kao saveznik. Prva vanija talijanskaofenziva bio je napad na francuske poloaje na granici, tokom koga je nekoliko francuskih bataljuna uspjeno zaustavilo cijelu jednu talijansku vojsku.Taj uspjeh nije imao skoro nikakav efekt na ope stanje u Francuskoj, gdje je vlada i slubenootpoela pregovore o kapitulaciji. S time se nije sloio general de Gaulle koji je 18. lipnjaodletio u London i stao na elo tzv. Slobodnih Francuza koji e iz emigracije nastaviti pruatiotpor Nijemcima.32 etiri dana kasnije Ptainova vlada potpisala je primirje temeljem kojeg jeFrancuska podijeljena na sjeverni dio pod njemakom okupacijom, i juni dio kojim jeupravljala Ptainova vlada u Vichyju, tzv. Vichyjevsku Francusku.Poetkom ljeta je, nakon kapitulacije Francuske, Hitlerova Njemaka postala gospodaromeuropskog kontinenta, a Britanija i njeni dominioni ostali bez saveznika. Mnogi u svijetu sudrali da je Njemaka time stekla tako povoljnu poziciju da dalji rat nema smisla, odnosno da je jedina alternativa prihvatiti njemaku "velikodunu" ponudu za mir i tako sauvati onolikoBritanskog Imperija koliko se moe ouvati. Kada je Churchillova vlada sve te ponude odbila,Hitler je zapovjedio da se zapone planiranje invazije koja je dobila kodno ime OperacijaMorski Lav. Nijemci nimalo nisu skrivali pripreme za invaziju, smatrajui kako e time Britanija bitistavljena pod psiholoki pritisak, koje e bombardiranje od strane Luftwaffe uinitineizdrljivim. No, planiranje i pripreme za invaziju su takoer pokazali velike organizacijskei

logistike slabosti njemakih oruanih snaga -nedostatak mornarikih resursa nunih zatako sloenu i ambicioznu operaciju kao to je masovno iskrcavanje na Britansko Otoje.Planeri Operacije Morski Lav (Unternehmen Seelwe) su doli do zakljuka kako anse zauspjeh imaju jedino ako desantnim snagama prije toga nitko ne bude u stanju pruiti otpor. Tose pogotovo odnosilo na britansku Kraljevsku mornaricu ije su snage prijetile masakromnjemake invazijske flotile, odnosno konvoja koje su poslije trebali snabdijevati uspostavljenemostobrane Francuska je na granici sa Nemackom imala tzv. "ma ino liniju" (odbrambena linija) a Ma ino je bio inzinjer koji je projektovao tu liniju. I Franuci su ocekivali da ce upravo tamo doci do direktnog napada iz Nemacke i tu su se pripremali za napad, medjutim, opet slicno kao u I sv. ratu, iako su ove zemlje neutralne, ceo Beneluks je bio neutralan to Hitler nije po tovao. Tako jedan deo armije napada Beneluks dok drugi deo krece prema Francuskoj. Prvo silovit napad Nemaca, pre svegamotorizovanih jedinica pod komandom marsala Romela (kasnije ce se proslaviti nasevernoafrickom frontu). Dakle, on je upravljao tim motorizovanim jedinicama, ina samo cudjenje Nemaca, veoma brzo su se probijali kroz Francusku i brzo stiglido obale Atlantskog okeana. To je bio silovit napad i iako je Francuska bila zvanicno u ratu, ona nije bila toliko vojno jaka da bi mogla taj napad da zaustavi. Onda je njena saveznica Engleska, koja je takodje bila zvanicno u ratu protivNemacke, poslala vojsku. Medjutim od toga nije bilo neke koristi jer je taj napad prakticno presekao Francusku i to severozapadni deo od ostatka Franc. Najveceborbe su se vodile oko luke Denkerk. Tu su bile te Engleske snage zajedno sa Francuzima koje su zajedno pruzale snazan otpor. Velike gubitke su imali i Franc. iEng. Kaze se da je odjednom do lo do zastoja u tim borbama, Nemci su zastali i tosu Engleske jedinice i jedan deo Franc. jedinica iskoristili da se vrate u Europu. Prilicno veliki br. Franc. jedinica je iz Denkerka presao u Engl. i to pod komandom Franc. generala arla de Gola. Te jedinice su od tada pa na dalje, (do zav r etka rata) predstavljale tkz. slobodnu Francusku . Tim jedinicama su se pridruzilei jedinice iz Franc. kolonija i svi zajedno su bili na severnoafrickom frontu gde su se borili pod komandom arla de Gola a zajedno sa Englezima protiv Italijanai Nemaca na severnoafrickom frontu. arl de Gol je inace posle rata bio vise putapredsednik F. republike o covek na koga je organizovano oko 33 atentata a umro je prirodnom smrcu.Posle povlacenja Franckuske vojske, (naravno za to vreme su Nemci osvajali ostale delove Francuske) odluceno je u Francuskoj, da nema drugog izbora i da mora potpisati kapitulaciju mira, da spreci prodiranje Nemaca, da bi ih potisnula sa svoje teritorije, to je i uradjeno u junu mesecu 1940. godine. Inace, u ime Francuske vlade to je uradio general-mar al Peten, koji se u prvom svetskom ratu proslavio (bitka Vedren).Hitler je insistirao na tome, da se ta kapitulacija Francuske potpi e na istom mestu, u istom vagonu, gde je Nemacka potpisala kapitulaciju 11.11.1918. Taj vagonje bio u jednom mestu u Francuskoj, bio je muzej, medjutim posle toga je sve tospaljeno.Francuska je podeljena tako to je srednji i ju

 ni deo, progla en za Republiku Francusku, ciji je predsednik bio mar al Peten i na taj nacin (kapitulacijom) je poceo da saraduje sa Nemcima. Na ovoj teritoriji se ipak lak e ivelo, nego gde je bila ratna teritorija (koja je bila pod Nemackom), znaci svi ostali delovi Francuske, subili pod Nemackom okupacijom. Inace, predstonica te dr ave bila je, bio je grad V

11bio u stanju unititi ni dolazak relativno malobrojnog saveznikog ekspedicionog korpusa. Iako je RN njemakoj mornarici nanijela velike gubitke, Norveka je u lipnju 1940. pala pod potpununemaku kontrolu, ime je stvorena vana baza za budue podmornike operacije naAtlantiku. Pad Francuske 10. majaje, nakon viestrukog odgaanja i promjene planova, otpoela velika njemaka ofenziva nazapadnom frontu.Kao to se bilo i oekivalo, Nijemci su odluili zaobii Maino liniju i Francusku napastipreko teritorija neutralne Belgije. Zbog toga su saveznici odmah poslali svoje najbolje inajbrojnije snage u dubinu belgijskog teritorija da ih tamo, prema prethodnom planu, zaustave.Ono to se nije oekivalo bilo je da e Nijemci zajedno s Belgijom napastiHolandijukoja je, zapet dana i nakon teroristikog bombardovanjaRoterdama, odmah kapitulirala, odnosno da eglavni udar biti kroz umoviteArdeneza koje se dralo da su neprohodni za tenkove i drugamoderna vozila.Francuske snage su bile potpuno izenaene, te kada su njemake snage ve za tri dana izbile na rekuMeuskodSedana, nisu bile u stanju pruiti adekvatni otpor. Nijemci su preli rijeku i tenkovskimkolonama brzo odsjekli glavninu saveznikih snaga u Belgiji od Francuske. Pokuaji saveznika dase razbije njemaki klin nisu uspjeli, a28. majaje Belgija slubeno kapitulirala. Saveznike snagesu bile svedene na sve manji mostobran kodDenkerkagde je do4. junaizvedena odnajspektakularnijih i najuspjenijih evakuacija u vojnoj istoriji.Osvajanje Dunkerquea je Nijemcima omoguilo da se okrenu na jug prema uglavnom demoralizovanimfrancuskim trupama i5. junazaponu ofenzivu koja je brzo probila njihove poloaje. Francuskavojska je, uz sve vei defetizam, bila paraliziran velikim brojem izbjeglica na cestama te sveveim politikim podjelama u vladi, koji je uvaio miljenje maralaPetenada daljnji otpor nemasmisla.10. lipnja, smatrajui je da su saveznici izgubili rat te da se jevtino moe domoi njihovihkolonija, Italija se i slubeno pridruila Hitleru kao saveznik. Prva vanija italijanskaofanziva bio je napad na francuske poloaje na granici, tijekom koga je nekoliko francuskihbataljona uspjeno zaustavilo cijelu jednu talijansku armiju.Taj uspjeh nije imao gotovo nikakav uinak na ope stanje u Francuskoj, gdje je vlada i slubenootpoela pregovore o kapitulaciji. S time se nije sloio general de Gaulle koji je18. junaodleteo uLondoni stao na elo tzv. Slobodnih Francuzakoji e iz emigracije nastaviti pruati otporNemcima. etiri dana kasnije Petena vlada je potpisala primirje temeljem koga je Francuskapodeljena na sjeverni dio pod njemakom okupacijom, i juni dio kojim je upravljala Petena vladalo Viiju, tzv.Viijevsku Francusku.28. junaj SSSR, koristei njemaku zauzetost na Zapadu, ultimatumom natjerao Rumunjsku da predaBesarabiju - teritoriju koja danas predstavlja republikuMoldaviju. Napad na Hitlera u minhenskoj pivnici

skladu s planom "Gelb", njemaka Vrhovna komanda je prebacila na Zapad tri grupe armija saukupno 136 divizija.Od toga su 10 divizije bile tenkovske, a 7 motorizovane.Celokupna ovagrupacija je imala

2580 tenkova 0,3824 aviona i 7378 artiljerijskih orua kalibra 75 i viemilimetra . Njemake snage bile su razvrstane u skupinu armija "A", "B" i "C". Plan "Gelb" je u osnovipredstavljao kopiju njemakog plana o ofanzivi na Zapadu iz prvog svjetskog rata, poznatog podimenom "Schlieffenov plan". On je podazumenao zaobilanjenje sa sjevera "Maino linije" inanoenje glavnog udara preko nizozemske, belgijske i luksemburke teritorije.Grupa armija " A "(45 divizija, od toga 7 tenkovskih), pod komandom tadanjeg generala Gerda Rundtata, trebalo jeda napadne preko Ardena i zaobie" Maino liniju ". nadiruim preko Belgije i Luksemburga, Rundtatove snage su dobile zadatak da forsiraju rijeku Mezu, izmeu Dinana i sedana, da probiju francusku obranu, izbiju na kanal La Manche, pribiju glavninu saveznikih trupa uz obaluu unite je u sadejstvu sa snagama grupe armija "B". Odluujuu ulogu u itavoj operaciji trebalo jeda odigra tenkovska skupina generala Paula Klajsta (1250 tenkova) i tenkovski korpus generalaHermana Hota ( 542 tenka). Iz zraka je grupu armija "A" podravala 3. vazduna flota. Grupom armija "B" zapovijedao je general pukovnik Feodor fon Bok.Ona je u svom sastavu imala 29divizija, ukljuujui tu 3 tenkovske i 2 motorizirane divizije.Pre poetka borbi bila jerazvijena od obale Sjevernog mora do Ahena.Cilj joj je bio zauzeti Nizozemsku, sprijei njene snageda se spoje sa saveznikim, vezati za sebe anglo francuske trupe u Belgiji i postupno ihpotiskuje prema Antwerpenu i Namiru.Predvieno je bilo da fon Bokove jedinice esto koristedesante iz zraka za zauzimanje mostova, prometnih vorova, aerodroma i drugihprotivnikih vitalnih toaka, kao i da dezorganizuju savezniku obranu itavim sistemomveto izvedenih diverzija. Grupu armija "B" podravala je iz zraka 2. vazduna flota. Grupa armija "C" se sastojala od 19 divizija.Bila je razvijena na francusko njemakoj granici inalazila se pod komandom general pukovnika Wilhelma Leba.Njena linija fronta protezala se u duini od 350 km, od francusko luksemburke granice do Bazela.Cilj joj je bio da na "Mainoliniji" prikuje to vee francuske snage. Rezerve Wehrmachtom na Zapadu su iznosile 42 divizije. Glavnina saveznikih snaga bila je razvijena poetkom svibnja 1940. na istonim granicamaFrancuske, od vicarske od Dunkerquea, svrstana u tri grupe armija i ujedinjena u Severoistonifront pod zapovjednitvom francuskog generala ozefa ora.Britanskim ekspedicijske snagamakomandovao je maral John Gort.Na elu prve grupe armija (sastavljene od 32 francuske i 9britanskih divizija) nalazio se francuski general Bijot.Bijotove snage drale su front odLongvija (na kraju "Maino linije") do ive na rijeci Mezi i bile su spremne da ostvare manevarprema Belgiji. Drugom grupom armija (39 francuskih divizija) zapovijedao je general Pretel.Ona je branila "Maino liniju" u duini od 300 km Svake godine 8.novembra Burgerbrautkeller u Munchenu pun je lanova nacistike partije. Oni slave uspomenu na pu 1923. kada je Hitler sa svojim udarnim trupama upao u golemu pivnicu u Rosenheimerstrasse da bi na politikom zasjedanju objavio nacionalnu revoluciju. Vrhunac godinje proslave bio je uvijek dugi govor, najee jednoiposatni Furerov govor, u kojem je imao obiaj spominjati slavnu prolost stranke te predviati blagodati koje e nacionalsocijalizam donijeti Njemakoj i svijetu. Prema uobiajenom obredu trebalo je da pone sa govorom u 20.30 i da govori do 22 sata. Meutim, ovaj put se pojavio tano u 20.00 sati i nije govorio ni puni sat. Brzo je okonao svoj govor i okruen tjelesnom straom napustio dvoranu. Pourio je na kolodvor da stigne na vlak koji je u 21.30 polazio u Berlin. Nakon njegova odlaska u 21.20 minuta eksplodirala je bomba odmah iza podija za govornike gdje je stajao Hitler. Poginulo je sedam nacistikih veterana, a desetine su ranjene. Bilo je vie nego jasno da je Hitler bio meta te eksplozije. U trenutku kad je Hitler uao u minhensku pivnicu, jedan neupadljivo odjeven ovjek stajao je pokraj pogranine strae Kreuzlinger Tor u Konstanzu i promatrao kako se smjenjuje straa. Malo se unjao okolo, pa se pribliio granici. Kad je negdje s radija uo Hitlerov govor, stao je za trenutak i oslunuo.

10

Postajao je sve nervozniji. Carinski slubenici su ga primijetili i pregledali mu isprave. Pred njima je stajao, blijed kao krpa, tridesetogodinji Georg Elser, po zanimanju stolar. Prilikom pretresa nali su razne sumnjive predmete: eksploziv za bombu, znaku komunistike organizacije, papire sa imenima tvrtki za prodaju oruja i municije te razglednicu Burgerbraukellera iz Munchena. U trenutku kad je bomba eksplodirala, graniari su u Konstanzu uhapsili ovjeka koji ju je podmetnuo. Prebacili su ga u Munchen, gdje je Gestapu priznao, ali je ostao pri izjavi da je samo on odgovoran za atentat. Umro je u jkoncentracionom logoru Dachau 9.aprila 1945. Nacisti su namjeravali da odre suenje u kojem bi optuili britansku obavjetajnu slubu za organizovanje atentata ali sve pripreme za suenje bile su uzaludne. Poslije rata s Poljskom, Njemaka je svoj pogled usmjerila ka Zapadu. Njemaki prvi plan je predviao proboj kroz Belgiju i djelomino kroz junu Nizozemsku u mjesecu listopadu. Plan je dobio naziv "Gelb". Polazilo se od toga da e teite borbi biti na belgijskoj teritoriju. Nijemci su oekivali da e francuske i britanske divizije ui u Belgiju sa juga im njemake trupe budu prele granicu. tabovi jo nisu razradili ovu naredbu kada je 29. listopada dola promjena zapovijedi za izvrenje plana "Gelb", u kojoj je i sjeverna Francuska uzeta u razmatranje kao potencijalno bojite. Cilj je bio da se ukljui to vie saveznikih snaga sjeverno od rijeke Some. Hitler je zatim za dan kada e poeti ofanziva na Zapadu odredio 12. novembar, ukoliko vrijeme to dozvoli, jer je avijaciji bilo neophodno vedro nebo a tenkovima suha zemlja. U noi izmeu 5. i 6. studenog su njemake divizije krenule da du nizozemske i belgijske granice da zauzmu svoje polazne poloaje. Vrijeme je, meutim, bilo nepovoljno i datum napada je odgoen za petnesti. Ukupno ova datum do 10. maja pomeran ni manje ni vie nego osamnaest puta. 10. sijenja je javljeno da e vremenske prilike poslije 12. biti povoljne. Hitler je za napad odredio 17. sijeanj. Meutim, tog istog 10. sijenja jedan mali njemaki zrakoplov prinudno je sletio na belgijsku teritoriju. U njemu se nalazio njemaki major koji je krenuo na savjetovanje Generaltaba u Klnu i koji je sa sobom nosio dokumenta plana "Gelb". Pokuao je da spali papire, ali mu je to samo djelomino uspjelo. Iz ostataka je mogao rekonstruirati plan napada. Napad je zato ponovno pomaknut i to za 30. sijeanj. Dolo je ponovno do nekih promjena u planu. Odlueno je da se ipak zauzme cijela Nizozemska, a ne samo jedan njezin dio kako je to prvo bilo planirano. Plan koji je donesen po ovoj odluci izveden je 10. svibnja 1940. Bitka za Antlantik Britanska mornarica je 1939. godine poela borbu na tradicionalan nain. Kad god je bila suoena s nekim protivnikom u Evropi, uvijek se u posljednjim stoljeima sluila monim orujem blokade. To je primijenila i sada. Do mnogo prije izbijanja neprijateljstava sastavljeni su popisi robe koju je u sluaju rata trebalo smatrati zabranjenom i transporti koji se nisu smjeli propustiti na neprijateljsko podruje. Kontrolne stanice su se nalazile u Weymouthu i Ramsgateu na sjevernom izlazu iz La Manchea, a izmeu ostalog i u Gibraltaru i Suezu. Teite blokade je bilo u graninom podruju Sjevernog mora i sjevernog Atlantika. Kao i u prvom svjetskom ratu, Sjeverna patrola izvravala je svoj zadatak pod zatitom ratne flote, baza koja je bila u Scapa Flowu kod Orkneyskih otoka. Njemaka je mornarica jo prije poetka rata odluila da svoje teke brodove upotrijebi u prvom redu u ofanzivi protiv neprijateljske trgovake mornarice. Radijus kretanja bio im je velik: tri bojna broda mogla su bez uzimanja goriva prevaliti udaljenost od najvie 20.000 morskih milja. Tako su mogli operirati u prostranstvima triju oceana, to je vrlo oteavalo traganje za njima. Nijemci su, inae, imali u planu da se to vie orijentiraju na trgovaki rat. Namjeravali su upotrijebiti i to vie podmornica u borbi protiv trgovake flote. Tako je ve nekoliko mjeseci nakon objave rata poeo neogranieni podmorniki rat. Protiv ove ofanzive saveznici su uveli sistem konvoja. Najvei problem je bio nedostatak eskortnih brodova. Prilikom izbijanja rata, britanska kraljevska mornarica raspolagala je s neto manje od 200 brodova, koji su bili opremljeni sistemom ASDIC. Tj. posjedovali su djelotvorna sredstva za pronalaenje poloaja podmornica ispod vode. Zato se ve prije juna poelo graditi dvadeset brodova za blisku pratnju i pedeset brodova tipa kitolovac, kasnije nazvani korvete. Vrlo se brzo odustalo od upotrebe odreenog tipa lovakih grupa i vrlo dragocjenih nosaa aviona kraljevske mornarice. Ve 17.septembra 1939. H.M.S. Courageous je postao rtva dvaju torpeda ispaljenih sa U-29. poslije toga obustavljena je upotreba nosaa za protupodmornike patrole. No intenzivno se nastavilo sa koritenjem aviona stacioniranih na obali za zatitu trgovake mornarice. Time su se sluile i podmornice i Luftwaffe, koja je osobito ometala pomorski promet du britanske obale. I prilikom upotrebe aviona dolazilo je u poetku do ozbiljnih problema. Tako je britanska

11

prtupodmornika bomba bila djelotvorna samo protiv podmornica na maloj dubini. Tek mnogo kasnije ula je upotrebu dubinska bomba, koja je bila pogodna za bacanje iz aviona. Kad je 16.septembra 1939. brod City of Paris bio oteen podvodnom eksplozijom potvreno je da se Nijemci slue magnetskim minama. Time se, meutim, jo nije otkrilo djelovanje tih mina i nije se mogla razviti metoda kojom bi se one uinile bezopasnima. To se moglo tek nakon 22.novembra, kada je kod Shoeburynessa, na uu Temze, primijeen njemaki avion koji je izbacio predmet za koji se odmah pretpostavilo da je magnetska mina, a koji je pao na suho mjesto za oseke, tako da su ga mogli ispitati. Tada se moglo prei na konstrukciju djelotvornog protusredstva i na demagnetizaciju brodova. Oko brodskog trupa stavljao se kabel koji je bio pod stalnim elektrinim naponom. Time, dodue, nije bila potpuno uklonjena opasnost ali je znatno smanjena. O njemakim povrinskim brodovima moe se rei da su izmeu septembra 1939. i juna 1940. vie smetali nego zadavali brige. Bojni brod Admiral Graf Spee potopio je prilikom svog prvog (i posljednjeg) pohoda devet brodova; njegov brat blizanac Deutschland, koji je takoer isplovio prije izbijanja neprijateljstva, unitio je samo dva. Teke bojne krstarice Scharnhorst i Gneisenau probile su se krajem novembra 1939. u sjeverni dio Atlantskog okeana. Scharnhorst se 23.novembra susreo s pomonom krstaricom Rawalpindi iz Sjeverne patrole, koju je potopio. Uskoro je krstarica Newcastle dola u kontakt sa ta dva neprijateljska broda, ali su oni, zahvaljujui slaboj vidljivosti, uspjeli pobjei i stii u Wilhelmshaven. Od njemakih pomonih krstarica prva je grupa, njih pet, uspjela izmeu marta i juna 1940. napustiti Njemaku i izbiti na otvoreni ocean. One su saveznikoj trgovakoj mornarici zadale znatnu tetu. Poslije juna 1940. situacija se mijenja u korist Njemake. Zahvaljujui uspjesima na kopnu, potapanju francuske mornarice, zapadna obala Evrope dola je pod njemaku vlast, sa svim lukama i aerodromima. Sovjetsko-finski rat Aprila 1938. godine u Finskoj je bio na vlasti lijevo-liberalni Sajanderov kabinet. U vanjskoj politici htio je nastaviti finsku tradiciju neutralnosti prema velikim silama. Meutim, Sovjetski Savez se bojao da Njemaka ne povrijedi njegove zapadne granice i htio je nai rjeenje za taj problem. Dva puta u proljee 1938. i 1939. dolazili su ruski diplomati u najveoj tajnosti u Helsinki da bi ondje sklopili sporazum protiv Njemake. Posebno zanimanje pokazivali su za Alandske otoke: bili su vrlo zainteresovani za remilitarizaciju grupe otoka na ulaz u Botniki zaliv, kao i za otok Hogland usred Finskog zaliva, gdje su eljeli smjestiti avionsku i pomorsku bazu. Meutim, odgovor Finske bio je ne, jer finskoj neutralnosti nije odgovarao takav antinjemaki kurs. Kada je nacistika Njemaka okupirala ehoslovaku meunarodna se situacija bitno promijenila. Britanija i Francuska su traile saveznika na istoku zbog svoje sada otre antinjemake politike. Sovjetski Savez, donedavno ignoriran na pregovorima u Munchenu,postao je traen partner za koaliciju. Njegovi su zahtjevi da istona Evropa, od Finske do Crnog mora, bezuvjetno ue u njegovu sferu uticaja. Mjesecima su se odugovlaili sporazumi ali do saglasnoti nije dolo. U meuvremnu, Staljin i Hitler potpisuju njemako-sovjetski sporazum o nenapadanju. U Finskoj su prve reakcije nasporazum bile pozitivne, jer je rije o sporazumu o nenapadanju, a Finska se uvijek bojala rata izmeu tih dviju zemalja koji bi doveo do povrde njezina teritorija i gubitka neutralnosti. Sudbina baltikih zemalja uskoro je postala jasna: septembra-oktobra 1939. sve tri su potpisale sporazume sa Sovjetskim Savezom, koji je time dobio pravo na kopnene, zrane i pomorske vojne baze.5.oktobra, na dan kada je potpisan sporazum s Estonijom, pozvao je Molotov finskog poslanika u Moskvu na razgovor. U povodu pregovora izmeu Estonije i Moskve, ministar vanjskih poslova Erkko, izjavio je da Finska nikad nee prihvatiti baltiko rjeenje, to znai koncesije bez pogovora. Hitler je takoer elio da zadri Sovjetski Savez kao prijatelja dok mu bude odgovaralo, te je zbog toga svjesno rtvovao tradicionalan njemaki uticaj u baltikom podruju. Ujutro 30.novembra 1939. sovjetske trupe su prele karelijski granicu, a sovjetski avioni bacili su prve bombe na Helsinki. Velika sovjetska armija krenula je preko Karelijske prevlake i dugake granice sjeverno od Ladokog jezera pa do Sjevernog ledenog mora. Zimski rat je suoio obje strane sa nezamislivim tekoama, kao: duina fronte od preko hiljadu kilometara, veinom vrlo teko pristupano podruje, niske temperature. Komadant finskih snaga bio je maral Mannerheim, a njegov protivnik bio je maral S.K.Timoenko. devet finskih divizija po 14.200 vojnika moralo se braniti od nadmoi 500.000 ruskih vojnika. etiri sovjetske armije dobile su zadatak da savladaju finske snage. Trebalo je da 7.sovjetska armija prodre do grada Viipurija preko Karelijske prevlake i da produi dalje na zapad. Osma armija je trebala zaobii preko sjevernog dijela Ladokog jezera i napasti zatitnicu finske vojske na Karelijskoj

12

prevlaci. Deveta armija je imala zadatak ii ravno kroz Finsku do Botnikog zaliva da bi rascijepila Finsku popola i oteala komunikaciju sa vedskom. U polarnom podruju trebalo je da sovjetska 14.armija krene preko luke Petsamo na jug i zaposjedne Laponiju. Bio je to ambiciozan plan, ali samo su u polarnom podruju sovjetske snage uspjele ostvariti prodor od neke vanosti, dok su Finci sredinom decembra 1939. uspjeli zaustaviti tu ofanzivu. 13.februara sovjetske snage sjeverno od sela Sume probile su finsku odbranu i njihov se prodor vie nije mogao zaustaviti. Sporo ali nezadrivo sovjetske snage su se pribliavale Viipuriju. Finska vojska jo nije bila totalno unitena, ali joj je prijetio neizbjean slom. 13.marta 1940. zavrio je zimski rat. Finski gubici su 32.839 mrvih i nestalih, 43.557 ranjenih, dok su sovjetski gubici bili 48.744 mrtva i 58.863 ranjena.

Njemaki planovi za zapad Poslije pohoda na Poljsku Hitler je svoj pogled usmjerio prema zapadu. Njegov prvi plan je predviao proboj kroz Belgiju i djelimino kroz junu Nizozemsku u oktobru. Plan napada na Zapad dobio je tajno ime Sluaj Gelb. Nijemci su oekivali da e teite borbe biti na belgijskom teritoriju, tj. da e francuske i britanske snage ui u Belgiju s juga im njemake trupe preu belgijsku granicu. to se tie Nizozemske, taj je plan predviao proboj do linije Grebbe, te zeuzimanje Amsterdama i Groningena. 29.oktobra 1939. dola je nova promjena zapovijedi za izvrenje Sluaja Gelb, u kojoj

13

kao bojite nije bila predviena samo Belgija nego i sjeverna Francuska. Cilj je bio da se iskljui to vie saveznikih snaga sjeverno od rijeke Some, kako bi se stvorili dobri uslovi da se borba protiv Francuske i Britanije nastavi na kopnu i zraku. Zato je trebalo da se grupa armija B zajedno sa 6.armijom probije preko Venloa kroz LImburg i dio sjevernog Brabanta do Antwerpena, a zatim do Bruxellesa. Izostao je napad koji je trebala izvesti armijska grupa Sjever. Hitler se nije bojao nizozemskog napada na sjeverno krilo, jer nije ba cijenio snagu i moral nizozemske vojske. Nou izmeu 5. i 6. novembra 1939. njemake divizije su krenule da du nizozemske i belgijske granice zauzmu polazne poloaje, ali vrijeme je bilo nepovoljno pa je napad odgoen. Taj je napad odgaan osmanaest puta sve do 10.maja 1940. Hitler je odredio bio napad za 10.januar, ali jedan je mali njemaki avion prinudno sletio na belgijski teritorij. U njemu se nalazio jedan njemaki major koji je krenuo na savjetovanje generaltaba u Koelnu; uza se je nosio dokumente Sluaja Gelb. Pokuao je spaliti papire, ali mu je to samo djelimino uspjelo, iz ostataka se mogao rekonstruisati plan napada. Hitler je zato odloio provedbu Sluaja Gelb, htio je planu dati novi oblik. Tako je 30.januara odluio da cijelu Nizozemsku zauzme u jednom dahu. Plan koji je donesen po toj odluci izveden je 10.maja 1940.

Napad na Dansku Tri miliona tona eljezne rude, koliko se godinje prevozilo vlakom od vedske baltike luke Lulee do norvekog Narvika, a odande brodom du norveke obale za Njemaku, bilo je Britancima trn u oku. im je izbio drugi svjetski rat, norveke luke i fjordovi, strateki od izuzetnog znaaja, nisu za Britance bili nimalo neprivlani nego za Njemaku. Napad na Norveku izvrili su ipak Nijemci, a njihov napad na Dansku je bio, zapravo, samo dio napada na Norveku. General von Falkenhorst ve 29.februara 1940. izlae Hitleru definitivan plan osvajanja Danske i Norveke. Plan je odobren.

14

Napad na Norveku nazvan je Weserubung Nord, a na Dansku Wesserubung Sud. Plan operacije Weserubung Sud izgledao je ovako: na prepad zauzeti jitland i Fyn, a zatim Sjaelland. Zbog toga je bilo potrebno da se, dok se osiguravaju najvanije take, to prije probije do Skagena na sjeveru i istone obale Fyna. U Sjaellandu se moraju zauzeti uporita koja e biti polazne take za kasnija osvajanja. Mornarica e osiguravati snage da bi se utvrdila veza Nyborg-Korsor i da bi se brzo zauzeo most preko Malog Belta, a po potrebi i da se iskrcaju na kopno. Mornarica e osim toga pripremati odbranu obale. Avijacija daje avione koji e obavljati demonstrativne letove i bacati letke. Trupe ne smiju znati prave ciljeve prije nego to isplove. Hitler je naredio invaziju za 9.april 1940. godine. Naredio je i Keitelu da obavijesti von Ribbentropa koji jo uvijek nije nita znao, te da mu stavi u zadatak da smisli diplomatske note koje e u trenutku napada oredati svojim danskim i norvekim kolegama. Vrhovna komanda je nekoliko specijalnih zadataka dala i generalu Kaupischu: efu drave (kralju Kristijanu) treba, ako to njegovo dranje prema okupaciji doputa, i dalje iskazivati uobiajene poasti. Poasnu strau treba po mogunosti prepustiti Dancima. Njemaka vojska mora se suzdrati od istupanja protiv poslanstava neprijateljskih drava u Kopenhagenu. Njihove konzulate treba zauzeti, prekinuti telefonske linije, sprijeiti unitavanje ili sakrivanje dokumenata itd., konzula i njegovo osoblje ne treba uhapsiti, zabranjeno je da trgovaki brodovi, osim brodova SAD, isplove u inozemstvo, zabranjeno je polijetanje aviona. Himer je 7.aprila stigao u Kopenhagen u civilu. Sljedeeg dana, Himer, naelnik taba generala Kapuischa, saopio je njemakom poslaniku da e za nekoliko sati zapoeti napad na Dansku. Von Renthe-Fink je bio zapanjen, a iz instrukcija svog ministra von Ribbentropa saznao je da sutradan u 5.20 sati treba da urui memorandum ministru vanjskih poslova.

Napad na Norveku Oslo, 9.aprila 1940. ubrzo nakon ponoi zaurlale su sirene. S mora su se uli prigueni odjeci topovske paljbe. Na 90 km dugakom Oslofjordom leala je gusta magla. Prethodnog dana novine su objavile izjave njemakih vojnika, koje su spasili norveki ribari poto im je brod bio torpediran. Po njihovu tvrenju, bili su na putu za Bergen da bi taj luki grad zatitili od Engleza. U Oslu, meutim, nitko u to nije vjerovao. U jednoj strogo tajnoj zapovijedi Hitler je naredio svim ratnim i transportnim brodovima da se izdaju za britanske brodove. Praeni bojnim brodom Gneisenau, jedanaest brodova

15

je oko ponoi s priguenim svjetlima dolo pred ulaz u fjord. Brodovi su proli kraj otoia Bolaernea i Rauera, ali nisu ostali neprimijeeni. Uprkos slaboj vidljivosti, posada Bolaernea je potopila jednu podmornicu. Borba je alarmirala etiri norveka ratna broda, koja su se nalazila 30 km prema kopnu u luci Hortenu. Neto kasnije straa je javila da njemaki brodovi ulaze u fjord i da plove prema Oslu. To je Hitleru pokvarilo raunicu. Norveki brodovi su potopili jedan razara i nekoliko brodova za opskrbu, natjerali krstaricu Blucher, Emdem i bojni brod Lutzow da se povuku, te sprijeili iskrcavanje njemakih trupa u Oslu. Tano u 5.20 predan je ultimatum norvekom ministru vanjskih poslova Halvdenu Kohtu: Namjera Njemake nije da svojim mjerama povrijedi sada ili u budunosti teritorijalni integritet i politiku nezavisnost Norveke. Hitler je zato izrazio oekivanje da se vlada i narod nee suprostaviti okupaciji. Meutim, vladu i narod nije toliko okirala agresija koliko podlost Njemae. Ispalo je da je ta sila godinama izjavljivala prijateljstvo, smrti neprijatelj. Kralj Haakon VII, armija i narod odluili su da se brane protiv okupacije njemakih snaga. Parlament je na brzu ruku opunomoio kralja i vladu da poduzmu sve to je potrebno da bi se osigurali interesi nacije. Jedan od tih interesa bio je da se spase rezerve zlata i tajni arhiv ministarstva vanjskih poslova. Sa dvadeset kamiona odvezli su 1500 sanduka iz Osla i privremeno ih sakrili na sjeveru zemlje. Dok se aica Norveana borila na aerodromu Fornebo da Luftwaffe nije mogla iskrcati trupe prije osam ujutro, kralj Haakon, kraljevska obitelj, ministri, lanovi parlamenta napustili su Oslo specijalnim vlakom za Hamar, 120km sjeverno od Osla. U meuvremenu, Vidkun Quinsling je sebe 9.aprila proglasio premijerom, a kralj je stavljen izvan zakona. Nijemci su tada drali u svojim rukama norveku obalu u cijeloj njezinoj duini (2400km). Negdje do podne 9.aprila 1940. zauzeli su sve vanije priobalne gradove i najvei aerodrom u zemlji, Solu. Narvik je pao zbog lukavstva i izdaje. Kvinslinki pukovnik Konrad Sundlo ne samo da nije pruio nikakav otpor nego je ak pustio da njemaki vojnici uu u Narvik kao zatitnici. U Trondheimu je nekoliko utvrenja izdralo nekoliko sati, a kod Bergena su Nijemci profitirali od zla koje je karakteristino za sve britanske protuakcije: neodlunost. Kad su etiri britanske krstarice i sedam razaraa i korveta htjeli uploviti u luku, dobili su od admiraliteta nareenje da se vrate. Bojali su se mina i zranih napada. Ispred Kristiansanda norveke su priobalne baterije izdrale do podne. S izuzetkom krajnjeg sjevera, Luftwaffe je neosporno vladala zranim prostorom. Njezin radijus akcije sezao je do britanskih pomorskih baza na sjeveru Velike Britanije. U dolini Gudbrand je pukovnik Otto Ruge, kojeg je kralj imenovao vrhovnim zapovjednikom svih norvekih borbenih snaga, improvizirao je odbrambenu liniju. Htio se tu braniti dok ne dou saveznici. Britanska mornarica je zato ve tjednima drala u pripravnosti malu ekspedicionu vojsku, ali je 8.aprila odustala od te misije. Njezini planovi su propali kada se njemaka flota pojavila pred norvekom obalom. Ujutro, 8.aprila potonuo je Glowworm. Taj britanski brod titio je odstupnicu Operacije Wilfred, poduhvata po kojem su se norveke vode trebale minama zatvoriti za njemaki transport rude iz Narvika. Glowworna je pogodio njemaki torpedni lovac Admiral Hipper. 9.aprila Renown se upustio u borbu s Gneisenauom i Scharnhorstom. Bitka je zavrila nerijeeno. Ovo iskustvo upozorilo je amdiralitet da je potreban oprez, tako da nisu svojim brodovima ispred Bergena dopustili da se dalje probiju do grada iako su to mogli izvesti. I kod Narvika je to natezanje imalo kobne posljedice. Prva bitka za luku bila je smion pokuaj. Kada su Nijemci, ubrzo nakon to su se iskrcali, demoralizirani, pobjegli u brda, viceadmiral W.J.Whiteworth, koji je imao komandu nad pet britanskih razaraa elio je to bre zauzeti grad. Prilikom prvog napada Britanci su potopili jedan razara i zapovjedniki brod, a prilikom drugog napada jo unitena su jo dva broda. Neprijateljska je artiljerija uutkana i poslije sata borbe nijedan njemaki brod iz zaljeva nije krenuo na Britance. Napadai, meutim, nisu raunali na pet njemakih razaraa, koji su se nalazili u fjordovima Ballangena. Kada je porunik Wartbuton-Lee poslije treeg napada napustio luku, Nijemci su iskrsli ravno pred njega. U toj bitci Nijemci su potopili Hunter, a otetili Hotspur i Hostile. Ali pola sata kasnije, nakon to su oba broda zajedno s Havockom isplovila na puinu, ugledali su njemaki transportni brod Rauenfels, koji je nosio rezervnu municiju. Havock ga je pogodio i potopio. Pod vodstvom bojnog broda Warspite Britanci su 13.aprila jo jednom uplovili u Narvik. Viceadmiral Whitworth unitio je posljednje njemake brodove i prokrio put za iskrcavanje britanske pjeadije. Ali sada je komadant jedinica kopnene vojske, koji je doao kasnije sa tri bataljona, odbio da stupi u akciju. Iskrcao je svoje trupe 50 km sjevernije u Harstadu. Poslije Bergena bila je to druga proputena prilika. KIralj Haakon i njegovi ministri ukrcali su se 29.aprila kod Moldea na britansku krstaricu Glasgow. Prvog maja izabrali su Tromso, daleko iznad Narvika, za privremeno sjedite vlade. Otprilike u isto vrijeme evakuirane su britanske trupe iz Andalsnesa i Namsosa, koje su ranije bile iskrcane. Sve saveznike trupe, ukupno 24.000 ljudi ukrcale su se 8.juna 1940. Narvik u etiri konvoja. etiri dana kasnije general Ruge predao je norveke trupe. Posljednji dio norvekog teritorija, uprkos hrabrog otpora pao je u njemake ruke sredinom juna. Od tog trenutka u norvekim su fjordovima, sve do polarnog kruga bili, njemaki vojnici.

16

Zapadna fronta Njemaka ofanziva na zapadu poela je 10.maja 1940. godine. 18.armija (Kuhler) imala je zadatak da zauzme Nizozemsku i time tokloni opasnost od bonog napada i eventualne okupacije koji bi provele saveznike snage. Da bi se ta akcija osigurala, sputeni su 10.maja padobranci kod Moerdijka, Rotterdama i Haaga. Oni su imali zadatak da, do dolaska oklopnih jedinica s fronte, zauzmu najvanije mostove preko Massa i Waala i da pokuaju uhvatiti nizozemsku vladu. Ovo posljednje im nije uspjelo ali su padobranci zauzeli mostove. Bez mnogo tekoa 9.oklopna divizija je u podne 12.maja uspostavila kontakt sa padobrancima kod mosta u Moerdijku. Predveer je nizozemska vojska bila opkoljena u rejonu Holland. Koncentrini napadi s juga i istoka na utvrdu Holland poeli su 13.maja. dok su dijelovi njemake armije zauzeli june dijelove Rotterdama, propali su svi pokuaji da se zauzme Grebbel-linija. Tek rano ujutro 14.maja Nizozemci su napustili odbrambeni poloaj. Kasno popodne kapitulirao je grad Utrecht. U meuvremenu je razoren Rotterdam i u beznadnoj situaciji general Winkelman je zatraio prekid vatre. Kapitulacija je potpisana 15.maja 1940. godine. U isto vrijeme uspjeno su protekle i operacije 6.armije u srednjoj Belgiji i grupe armija A juno od fronte Liege-namur. Jedinice 7.zrakoplovne divizije i 151. pjeadijskog puka zauzele su modernu belgijsku utvrdu Eben-Emael u okolici Maastrichta. Ve 11.maja bio je gotov prvi pontonski most kod Maastrichta, tako da je Hoepnerov oklopni korpus kod Gemblouxa mogao napasti neprijatelja s boka tako prije Francuza stii do Dijle-linije, a Belgijancima koji su se povlaili iz Liega presjei odstupnicu. 12.maja dolo je do prvih borbi sa isturenim dijelovima francuskih oklopnih jedinica. Vrhovna komanda njemake armije uoila je 13.maja ovakvu situaciju: iz podruja Lille-Maubeuge i iz rejona sjeveroistono od Pariza nailazio je neprekidan vojni transport prema podruju BruwellesAntwerpen. To je upuivalo na to da su britanske ekspedicione snage i 1.francuska armija kretale prema Belgiji pod zatitom 7.armije. u tom sluaju se moglo oekivati da e se 40 do 45 divizija suprostaviti napredovanju 21 njemake divizije armije B. Saveznici su, meutim, kako su Nijemci i oekivali, upali u klopku; svojim sjeverozapadnim, lijevim krilom napravili su eljeni zaokret udesno i tako ispunili osnovni uslov za ostvarenje plana Sichelschnitt (zamah srpom). Ve prvi dan njemake ofanzive stavili su saveznike pred nekoliko tekih odluka. Veina njihovih prorauna nije se ostvarila: nije vie bilo vremena da se nastavi napredovanje prema liniji Dijle, a njemakim napadima kod Gemblouxa vie se nisu mogli djelotvorno suprostavljati. Belgijanci su morali rtvovati svoje isturene poloaje mnogo ranije nego se to oekivalo; estoki njemaki napadi potisnuli su ih prema liniji Dijle. Saveznika vojska ni sada nije znala gdje je stvarno teite njemake ofanzive. Tek su 15.maja uvidjeli smrtnu opasnost koja im je prijetila zapadno od fronte na rijeci Maas.tada su prve jedinice oklopnog armijskog korpusa, koje su kod Sedana i Dinanta prele Maas, ve poele velikom brzinom prodirati k uu Some. Armija A, ne nailazei na znaajniji otpor, mogla je ve 13.maja uspostaviti mostobrane preko rijeke Maas, kako kod Sedana, tako i kod Houxa. Ti su uspjesi naveli generala von Blocka da kae:Francuzima mora da se pomutio um, inae su ovo mogli i morali sprijeiti: Saveznika zrana flota pretrpjela je teke gubitke jer nije raspolagala s dovoljno lovakih aviona. Iz svega je izlazilo da su ve tada njemaki kombinirani zrani i tenkovski napadi zadali saveznicima snane udarce. Od 16.maja poelo je opkoljavanje francuske 1.armije, britanskih ekspedicionih snaga i belgijske vojske. Francuska komanda vie nije mogla ubaciti strateke rezerve u odluujui protunapad. eril, koji je 10.maja postao britanski premijer, stigao je 16.maja u Pariz, gdje je na svoje zaprepaenje doao do zakljuka da Francuzi poslije proboja Nijemaca preko Maasa gotovo i nisu vie imali rezervi. Kada su operacije 24.maja dostigle vrhunac, Hitler i general von Rundstedt naredili su oklopnim divizijama, koje su jo nadirale du Kanala (od Lensa do Gravelinesa), da se zaustave iza lea protivnika, kako bi ih potedjeli za drugu etapu ofanzive. Likvidaciju opkoljenih trupa trebalo je u prvom redu prepustiti avijaciji. Uzalud su komandanti prosvjedovali protiv toga nareenja. Tek 26.maja dolo je nareenje da se napad obnovi. Nareenje kojim su zaustavljene njemake oklopne trupe uveliko su pomogle saveznicima da prebace 350.000 u Englesku. Uz to se pokazalo da avijacija nije mogla unititi saveznike snage kod Dunkerquea. U drugoj fazi rata od 15-juna do 24.juna njemake trupe jurnut e kroz prorijeene i demoralisane saveznike snage koje su ostale u Francuskoj najprije na jug i jugozapad, pa na istok prema vlastitoj utvrenoj granici, lomei sve pred sobom. Petainova vlada, koja je 17.juna preuzela vlast, nije na kraju vidjela nikakav drugi izlaz osim obustave otpora.

17

Predugo ste sjedili za ono malo to radite. Idite, kaem vam i neka meu nama bude kraj. Zaboga, idite. Jednom je Cromwell izgovorio te rijei, a tano iste ule su se 8.maja u Donjem domu. Na meti je bio Chamberlain, a razlog je sve vee nezadovoljstvo vojnim voom koji to nije bio. Nakon toga Chamberlain je podnio ostavku na poloaj predsjednika vlade. 10.maja Churchill je preuzeo Chamberlainove dunosti. Nasalomljivi borac doao je 13.maja u Donji dom da trai povjerenje u nacionalnu koalicionu vladu. eril je bez mnogo uvijanja rekao:Ne mogu vam nita ponuditi osim krvi, muka, znoja i suza. Prva katastrofa zbila se na belgijsko-francuskom ratitu. Kroz Ardene prolo je 1400 njemakih tenkova. Rano ujutro Reynaud je pozvao Churchilla i javio mu da je fronta probijena, to je bio razlog za njegov odlazak u Pariz. Bio je to proboj u irini 80-100km, a Francuzi nisu imali rezerve vojske da se poalju na ugroena mjesta. U meuvremenu su Nijemci dalje napredovali i odsjekli belgijsko bojite od francuskog: Francuzi, Britanci i Belgijanci su upali i klopku. Gamelin je 19.maja naredio da se armije sa sjevera moraju probiti na jug. To je bilo pravilno, ali je tu naredbu trebao izdati etiri dana ranije. Ali Weygand, koji je 19.maja naslijedio Gamelina, povukao je to nareenje. 10.maja komandant britanskih ekspedicionih snaga lord Gort je ve poeo prouavati mogunost povlaenja prema Dunjerqueu. Britanske ekspedicione snage ule su u Belgiju 10.maja i zauzele poloaj na Dijleu od Louvaina do Warvea. Zbog njemakog oklopnog koridora, vojska je bila odsjeena od svojih baza za opskrbljivanje. Sada su postojale samo dvije mogunosti: probiti se na jug ili povui prema moru. U Doveru su 20.maja poeli prvi dogovori o evakuaciji borbenih snaga. Weygandov zakanjeli i sada nestvarni plan o proboju odsjeenih armija na sjeveru u smjeru juga nije se mogao ostvariti jer su Nijemci neprekidno imali operativnu inicijativu, a meu saveznicima je vladala zbrka u izdavanju nareenja i nije bilo nikakve dobre veze meu visokim komandama. Tek je 12.maja general Billotte imenovan da koordinira njihove zajednike akcije, ali to je ve bilo kasno. Kada je 21.maja Billotte poginuo u automobilu, Weygand je tri dana ekao na imenovanje njegova nasljednika. Nasljednik Blanchard nije imao potrebnog autoriteta da naredbe pretvori u akcije. Postavljen izmeu Belgijanaca i francuza, o kojima ponekad danima nita nije uo, Gort je sve vie shvaao u kakvom se meteu nalazi. Poslije nekoliko neuspjenih pokuaja probijanja na jug, odluio je da se britanske ekspedicione snage povuku prema Dunkerquea i ondje ukrcaju na brodove za Englesku. Od 26.maja, kada je dat znak za poetak akcije Dinamo, prebaeno je u Englesku vie vojnika nego to je to optimist mogao zamisliti. Spaeno je ukupno do 4.juna 1940. godine 338.226 britanskih i francuskih vojnika.

18

Do kapitulacije Belgije dolo je 28.maja 1940. Kralj Leopold se odluio za zarobljenitvo i rijeio je da se ne bavi nikakvim politikim djelatnostima. Nijemci su mu kao boravite odredili dvorac u Laekenu. Francuski vrhovni komandant Weygand odluio je krajem maja da rijeke Somme i Aisne budu linije od koje saveznici ne smiju odstupiti. Francuzi su spremno doekali prvi njemaki napad, gdje je Rommel vodio Nijemce na duini fronte od 125km. Zaustavili su ak i tenkove koji su se probili, ali nakon to su Nijemci dovezli rezerve, Rommel je kod Amiensa probio francusku liniju i udario na nezatienu pozadinu, te za tri dana stigao do Seine kod Elboeufa.. Britanci koji su branili Rouen, uplaili su se poslije pada grada da e njihove trupe u sjeverozapadnoj Francuskoj biti odsjeene, pa su svojim jedinicama naredili da se ukrcaju u La Havreu. Poslije Romelova proboja na zapadu, Guderian je 9.juna poeo nadiranje sa svojim tenkovima istono od Pariza, te se kod Soissonsa i Rethela uspio probiti pa su i njegove trupe stigle do Seine. 11.juna zauzeo je Reims, a dan kasnije Chalons-sur-Marne. Vrhovna komanda i vlada napustile su Pariz 10.juna. Vrhovna komanda se smjestila u Briareu, a vlada u Toursu. ezdesetdevetogodinji predsjednik vlade elio je nastaviti borbu, donekle ga je podravao predsjednik Albert Lebrun. Charlesu de Gaulleu, novoimenovanom zamjeniku dravnog sekretara za rat nikada nije padala na pamet predaja. Meutim, ministar odbrane Petain, elio je okonati borbu, a u tome ga je podravao komandant Weygand, koji se brinuo samo o tome da spasi ast vojske. 14.juna Francuzi su predali bez borbe generalu Kuchleru. Dok su Nijemci ulazili u Pariz, Rommel je zauzeo La Havre, a na istoku su njemake trupe probile liniju Maginot kod Saarbruckena. Francuska se vlada iz Toursa preselila u Bordeauxu. Na svim frontama, kako politikim tako i vojnim, prijetio je neminovni poraz. U Bordou je ministar Chautemps izloio prijedlog da pitaju Nijemce ua uvjete mira. eril je odmah uvidio opasnost ako Nijemci postave imalo prihvatljive uslove, Francuzi e istupiti iz rata. Ni u kom sluaju nije htio da francuska flota, moan adut u pregovorima, padne u ruke Nijemcima. Saopio je da se Britanija slae sa mirovnim pregovorima, ako francuska flota ode u Sjevernu Afriku ili Englesku. Osim toga eril je poslao britanskog ambasadora da francuskoj vladi ponudi brodove za evakuaciju. 16.juna 1940. njemaka ofanziva je nastavljena probojem preko Dijona i Besancona. Zauzet je i Pontarlier na vicarskjoj granici. Nijemci su opkolili 400.000 francuskih vojnika. Na zapadu je Rommel sa svojim trupama kod Orleansa stigao do Loire, a u sredini su Nijemci potisnuli Francuze preko Seine do Alencona. Prije podne je Reynaud, koga je podravao predsjednik senata, traio od vlade da pobjegne u Sjevernu Afriku, na to je Petain zaprijetio da e podnijeti ostavku. U pet sati popodne de Gaulle se telefonom javio iz Engleske: Engleska nudi Francuskoj akt jedinstva; obje zemlje vie nee biti dvije posebne nacije, nego e stvoriti britansko-francusku uniju, postojae zajedniki organi za odbranu, vanjske poslove, finansije i privredu. Za trajanja rata postojae samo jedna ratna vlada. Meutim, francuski ministri sa Petainom smatrali su da je za Francusku bolje da bude nacistika pokrajina nego britanski domion. Nakon toga Reynaud je dao ostavku. Petain je jo iste veeri dobio zadatak da sastavi novu vladu; Weygand je postao ministar odbrane, Chautemps potpredsjednik vlade. Zatim je Petain pozvao panjolskog ambasadora da njegovim posredovanjem pita Njemaku za uvjete mira. Nekoliko sati kasnije de Gaulle, koji se upravo vratio iz Engleske, avionom sa aerodroma Merignac, odletio ponovo u Englesku. 20.juna general Huntzinger je samo s dva aduta i svojim tabom morao otii u Compiegne, u mjesto gdje je prije gotovo prije 22 godine prihvaen njemaki poraz. Huntzinger se mogao braniti samo francuskom flotom i francuskim kolonijama; u samoj Francuskoj Nijemci su tada ve bili gospodari. Po dolasku u London de Gaulle je odmah razvio veliku aktivnost. Iste veeri se obratio Francuzima preko radija i uvjeravao ih da jedna izgubljena bitka ne znai izgubljeni rat, i zamolio sve francuske oficire i vojnike, ininjere i vojne strunjake, koji se nalaze u Britaniji da se poveu s njim. U Francuskoj je Petain proglasio de Gaulla izdajicom i kasnije ga osudio na smrt. Iako ga zbog toga ni jedna zemlja, osim Britanije, nije priznala voom slobodne Francuske, de Gaulle je u Londonu poeo stvarati francusku vojsku. Juna 1940. jo se pokualo sastaviti francusku vladu u inozemstvu. Na poziv admirala Darlana, Georges Mandel je sa dvadeset i tri druga politiara izbjegao brodom u Sjevernu Afriku. U Casablanki je pokuao sastaviti vladu, to je Petainu javio lokalni guverner. Mandela su uhapsili i poslije zapletene pravne procedure prebacili u Francusku kao zarobljenika. etiri godine kasnije Mandela je na zahtjev Njemake ubila Petainova vlada. Njemaka i francuska delegacija krenule su 21.juna 1940. oko 13 sati u mjesto gdje je trebalo zakljuiti primirje izmeu dvije zemlje. U 15.15 stala je dugaka povorka njemakih kola na jednom proplanku u umi kod Compiegnea gdje je 11.novembra 1918. Njemaka prihvatila svoj poraz u eljeznikom vagonu koji je tada sluio kao komandno mjesto vrhovnog saveznikog zapovjednika Focha. Taj je vagon opet stajao ondje. Nijemci su ga prethodne noi izvukli iz muzeja i prebacili na mjesto. Hitlerov auto stao je pred slzako-lorenskim spomenikom pruskim orlom probodenim maem. Spomenik je bio

19

prekriven zastavom s kukastim kriem. U pratnji Goeringa, Hessa, Raedera, keitela i Ribbentropa, Hitler se uputio prema ploi. Drugi spomenik nije bio pokriven. Hitler se popeo na njega i pogledao tekst:Ovdje je 11. novembra posustao zloinaki ponos njemakog Reicha, koji su potuki slobodni narodi koje je on htio porobiti. Goerin je predlagao da se natpis promijeni, ali Hitler nije reagovao. Onda je priao vagonu i sjeo na mjesto gdje je 1918. sjedio Foch. Bilo je 15.30 sati. Francuska delegacija stigla je na proplanak. Na mjestu gdje je Francuska slavila svoju najveu pobjedu sada je trebalo priznati svoj poraz. Prije nego to su ih pustili u vagon, general Huntzinger (voa delegacije), zrakoplovni general Bergeret, admiral Leluc, general Parisot i diplomat Noel morali su obii poasnu strau SS-a. Nakon to su uli u vagon, prvo su sasluali Keitelov govor u kojem je on objanjavao zato je Njemaka bila prinuena na rat. Kada je Keitel zavrio, Hitler je Huntzinger pruio tekst uvjeta za prekid vatre. Zatim je ustao i otiao s veim dijelom pratnje. Ostali su samo Keitel i Jodl. Vani su svirali Deutschland uber alles (Njemaka iznad svega). Kada je muzika prestala Keitel je rekao kako oekuje da Francuzi imaju bjanko-punomo. Mogli su, dakle, samo rei da ili ne, nije se imalo o emu pregovarati. Sutradan su Francuzi u 18.50 po nalogu svoje vlade potpisali sporazum poslije su Francuzi poli preko Pariza u Rim. Nakon toga je slijedilo Hitlerovo nareenje: historijski vagon, spomen-plou i spomenik francuskoj pobjedi treba prenijeti u Berlin, donji dio vagona, tranice i kamenje koje mu uokviruju mjesto treba unititi, ne dirati spomenik maralu Fochu. 25.juna 1940. u 0.35 stupio je na snagu prekid vatre. Francuska je kapitulirala u opoj zbrci i pometnji. Bitka za Britaniju Kako se pokazalo da Engleska nije bila spremna za mir, koji joj je nudio Hitler, Hitleru su ostale samo dvije mogunosti: ekonomska bokada i stvarna invazija. Iako je Luftwaffe ve krajem juna bila vrlo aktivna, veina historiara smatra 10.juli 1940. poetkom bitke za Britaniju. Englezi nisu mogli znati da je 10.juli bio samo skroman uvod u mnogo vee akcije. Za Nijemce je to bio dio priprema za divovski poduhvat koji je Hitler bio smislio: Operaciju Seelowe (morski lav) invaziju na Britaniju. Feldmaral von Brauchitsch rasporedio je du sjevernofrancuske obale trinaest divizija. Trebalo je da te divizije, od kojih je svaka imala 19.000 ljudi, ine prethodnicu od ukupno 39 divizija predvienih za invaziju. Njemaka ratna mornarica nije bila spremna za sukob sa mnogo jaom britanskom mornaricom. Zato je u ovom stadiju priprema za invaziju njemaka vrhovna komanda smatrala da treba onemoguiti britansku avijaciju prije nego to se pokua prelaz preko La Mana, ako se eli postii uspjeh. Zbog toga je u tom trenutku glavnu rije imala avijacija, pa je rajhmaral Hermann Gorering doao na francusku obalu da bi izvrio inspekciju njemakih aerodroma. Goering je svoju avijaciju podijelio na pet tzv.zrakoplovnih armija. Prva i etvrta zrakoplovna armija, koje su raspolagale s malo aviona nalazile su se u Poljskoj i Njemakoj. Peta zrakoplovna armija, koja se sastojala od bombardera imala je svoje baze u Norvekoj i Danskoj. Veliki adut Goeringovih zrakoplovnih snaga bile su 2. i 3. armija koje su rasporeene u Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj. U drugoj polovini jula te jedinice su imale na raspolaganju 750 bombardera, 250 tuka i vie od 800 lovakih aviona spremnih na borbu. Trebalo je da one budu nositelj velike akcije koja bi dostigla vrhunac u onome to je Goering nazvao napad orla, a ime bi zauvijek zbrisao britansku avijaciju. Kada bi osigurala premo u zraku, Luftwaffe bi mogla drati britansku flotu na distanci i tako oslobodila prolaz za sljedeu fazu njemakog plana: okupaciju Britanije. S druge strane Kanala bili su uvjereni da je brz sistem otkrivanja neprijatelja najbitniji u djelotvornoj odbrani britanskih otoka. Ve u ljeto 1940. postavljen je itav niz radarskih stanica i radio-stanica du britanske obale. Za odbranu britanskog zranog prostora bio je maral zrakoplovstva Hugh Dowding. Njegov osnovni cilj u prvoj fazi bitke za Britaniju bio je da dobije na vremenu, kako bi proveo to bolje pripreme za bitku koja se nije mogla izbjei. Time je britanskoj avionskoj industriji pruio priliku da danononim radom nadoknadi zaostatak. U tome su mu Hitler i njegovi najblii saradnici i nehotice pomogli. Da su Nijemci napali Britaniju odmah poslije Dunkerquea, njihove anse bi bile velike, jer britanska odbrana ne bi tada mogla zaustaviti takvu invaziju. Meutim, Hitler nije mogao niti znati da e Britanci poslije pada Francuske nastaviti boriti se sami. Jo uvijek se nadao da e biti spremni na pregovore. Taj dobitak na vremenu, diplomatski dobijen zahvaljujui Hitlerovoj kolebljivosti i nedoumici, pruio je Britaniji kako se kasnije pokazalo est ili sedam najvrijednijih tjedana u njezinoj povijesti. U to vrijeme poduzete su sve mogue vojne mjere. Na poetku augusta Dowding je imao na raspolaganju otprilike 700 aviona. Po naoruanju i njegovoj snazi, nijedan se njemaki lovac nije bio mgao nositi sa Spitfireom, a i sporiji Hurrican zadavao je njemakom zrakoplovstvu teke gubitke. Nijemci su prije svega gubili bombardere, to znai da su upravo gubili onu udarnu mo kojoj su u tim odluujuim tjednima svoje ofanzive pridavali toliku vanost. Uprkos injenici da je Luftwaffe izvela gotovo 1500

20

letova, teta nanesena britanskoj obalnoj zatiti nije bila ba velika, a pogoeno je vrlo malo znaajnih ciljeva. Goeringove nade da britansku zranu odbranu uniti jednim udarcem pale su u vodu. Njemaka vrhovna komanda je 12.oktobra izdala naredbu da su operacija Seelowe odlae na neodreeno vrijeme. Nou izmeu 24. i 25. augusta dogodilo se neto, to je po miljenju historiara, bilo presudno za ishod bitke za Britaniju. Oko stotinjak njemakih bombardera rpibliavalo se Londonu. Sam London nije bio cilj tog napada. Noni lovci britanskog zrakoplovstva poeli su protunapad. U zabuni, koja je tada nastala, nekoliko njemakih aviona skrenulo je sa kursa i zalutalo iznad grada, gdje su ispustili teret. Bio je to prvi prepad koji je London doivio od 1918. teta je bila velika, bilo je mnogo rtava meu civilnim stanovnitvom. Sutradan je eril naredio da se bombardira Berlin. Za takvu akciju, Britanci jedva da su imali avione. Ali u noi 25. i 26. augusta osamdeset i jedan britanski bombarder izvrio je napad na njemaki glavni grad. teta je, kao to se moglo i oekivati bila mala, ali je psiholoki efekat bio velik. Jer Hitler je svojem narodu obeao da se tako neto nee dogoditi. Sada, na vrhuncu svoje moi, njemaki Reich je bio pogoen u srce. Nastalo je novo razdoblje stalnih zranih udara, koji su 15.septembra dostigli vrhunac. Tog dana je Luftwaffe u neprekidnim valovima slala stotine aviona nad Britaniju. Nijemci su taj dan u borbama izgubili pedeset i est aviona. Bitka za Britaniju je bila izgubljena, uprkos oitoj njemakoj premoi u materijalu i ljudstvu. Nijemci su od jula do oktobra 1940. izgubili 1733 aviona, a Britanci 915. imajui u vidu njemaku premo, Britanci su se nalazili u vrlo nepovoljnom poloaju. Ukupno je 451 britanski pilot iz toga razdoblja preivio bitku za Britaniju, a samo 217 cijeli rat. Mussolinijeve aspiracije u Sredozemlju Mussolini je 11.marta 1940 obavijestio njemakog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa prilikom njegova posjeta Rimu o svojoj naelnoj odluci da sudjeluje u ratu. Za Italiju je Sredozemno more znailo doslovno tamnicu ija su vrata bila Suez, Gibraltar i Dardanele. Sredozemnim morem vladale su Britanija i Francuska, a ono je opet trebalo postati mare nostro (nae more), kao to je bilo za vrijeme drevnih Rimljana. Duce je 10.aprila 1940 s balkona Palae Venezia u Rimu objavio da e Italija sutradan biti u ratu sa svoja dva suparnika na Sredozemlju. Poslije kapitulacije Francuske Mussolini je raunao s time da e se s Britancima u Sredozemnom moru moi sam obraunati, pogotovo zato to su oni u svojoj zemlji imali pune ruke posla s Nijemcima. U Aleksandriji je admiral Andrw Cunningham, komadant britanske Sredozemne flote imao i nosa aviona Eagle, na kojem se nalazilo dvadeset, starih ali pouzdanih, torpednih aviona i etiri lovca. Zatim je raspolagao sa tri renovirana bojna broda. Iz Gibraltara je operirala tzv. Force H, pod admiralom Sommervilleom. Kontrola Sredozemnog mora postala je neophodna, a pogotovo prolaenje kroz Sicilski kanal. Izmeu talijanskog otoka Pantellerije i tuniske obale Talijani su postavili hiljade milja u nadi da e tako uspjeti stati na put saveznikim konvojima. 8.jula blizu kalabrijske obale, jaka talijanska flota je priprijeila put britanskim brodovima, ali su obje strane oprezno prihvatile borbu. Otvarana je vatra s velike udaljenosti i im je situacija postala opasnija, brodovi su se okrenuli. Talijani su Britancima mogli zadati dobar udarac, da je njihova avijacija bolje saraivala sa mornaricom. Talijani koji su u to vrijeme raspolagali dvjema krstaricama ugledali su 19.jula tri britanska razaraa sjeveroistono od Krete. Britanci su potopili jednu krstaricu, a i drugu teko otetili. Bijesan zbog ovog poraza, Mussolini je naredio totalnu blokadu svih britanskih uporita na Sredozemnom moru. 28.oktobra Mussolini je napao Grku. U meuvremenu su Britanci namjeravali da napadnu talijanske brodove u Tarantskom zalivu. Akcija je izvedena 11.novembra 1940. Napad je za Talijane bio potpuno iznenaenje i britanski torpedni avioni unitili su talijanske brodove. To je za Talijane bio teak udarac. Sada je Hitler odluio da pomogne Duceu. Luftwaffe je poslala u Italiju gotovo pet stotina aviona. Ovi piloti su bili veoma iskusni, nisko i iznenadno napadali su i bombardirali britanske brodove, luke i odbrambene poloaje. Britanci su preivljavali teke trenutke. Na Malti vie nije bilo dovoljno dokova da bi se mogla popraviti sva vee oteenja na britanskim ratnim brodovima. Kod rta Matapan, kod june obale Grke dolo je do velike btike izmeu talijanske i britanske mornarice. Talijanski brodovi upali su u klopku i pretrpjeli su velike gubitke; potopljeno je pet velikih talijanskih brodova sa oko 2400 mornara. Hitlerov kontinentalni blok Poslije neuspjenog zranog rata protiv Britanije Hitler se poeo zanimati za podruja oko Sredozemnog mora, koje je bio ostavio Mussoliniju. Smatrao je da je naao teren na kojem e

21

pomou skupa politikih kombinacija (politika Kontinentalnog bloka) i dobro proraunatim udarcima ipak natjerati Britaniju na mir. Zbog toga je interes Italije, Francuske i panije morao uskladiti s vlastitim interesom u cilju efikasnog koalicionog rata protiv Britanije. U tu svrhu nije bilo znaajno zauzeti samo Gibraltar i Suez. vrsta pozicija u Egiptu znaila bi jamstvo italijanskih posjeda u istonoj Africi. Time bi talijanska flota dobila vie mogunosti da se suprostavi Britancima, ak i u Perzijsom zalivu i Indijskom okeanu. Najvanija strateka taka Hitlerove vizije bila je, meutim, osvajanje sjeverozapadne Afrike. Predviao je da Britanija, zajedno sa de Gaullom i uz pomo SAD, eli ondje osnovati operativnu bazu da bi istjerala Italiju iz Afrike i istovremeno sprijeila Njemaku da osnuje novo kolonijalno carstvo. Nijemci su zbog takve strategije bili primorani da zauzmu uporita u Atlantskom okeanu, i to Kapverdske otoke, Kanarske i Azorske otoke. To obrazloenje dao je admiral Raeder nekoliko dana nakon akcije generala de Gaulle u Dakaru. Ta je akcija u Francuskoj uveliko pojaala antibritansko raspoloenje. Franco, je kao i Mussolini, sa zadovoljstvom promatrao toliko povoljan tok rata za Hitlera. 19.juna ponudio je Hitleru da objavi rat Francuskoj i Britaniji, ali njegova cijena je bila previsoka tako da Hitler nije mogao pristati na tu ponudu. Franco je, naime, zahtijevao nita manje nego Gibraltar, podruje oko Orana, ujedinjenje Maroka pod panjolskim protektoratom i proirenje saharskog podruja od ua Nigera do Rta Lopes. Zatim je trebalo da Njemaka opskrbi panjolske snage sa svim ratnim materijalom, te benzinom i hranom. Njemaki Abwehr (vojna obavjetajna sluba) ispitivao je da li se Britaniji moe lako oduzeti Gibraltar. Odgovor je bio potvrdan, ali panjolsko sudjelovanje u ratu radi zauzimanja Gibraltara ne bi se Njemakoj isplatilo ni politiki, ni vojno, ni ekonomski. panjolskoj je nedostajalo mnogo toga i ona bi Njemakoj postalo neposredno i veliko optereenje. Franco i Hitler su se susreli 23.oktobra 1940. na pansko-francuskoj granici ali do dogovora nije dolo. Sutradan je Hitler u Montoireu sreo marala Petaina. Maral je bio za aktivno sudjelovanje u ratu protiv Britanije na podruju oko Sredozemnog mora i Atlantika, ali je i teio za odravanje statusa quo u svim francuskim kolonijama. Nakon toga 4.oktobra preko poslanika iznio je Mussoliniju svoju namjeru da stvori antibritansku koaliciju. Mussolini se sloio sa tom namjerom i sa planom da se poalju njemake trupe u Libiju, kako bi se vodile zajednike akcije u Egiptu. Italija, u meuvremenu, jedva da je postigla ondje neke rezultate. Duce je svu svoju panju upravio na predstojei napad na Grku, o emu Hitleru nije nita rekao. To se Hitleru kada je saznao nije svidjelo, jer je zbog opskrbe nafte iz Rumunije elio mir na Balkanu. Njemaka je sada morala pruati pomo Italiji, koja se za tu akciju pripremila podjednako loe kao i za onu u Libiji, a uz to je sada operirala u onom dijelu Sredozemlja u kojem su Britanci zbog talijanskog neuspjeha preuzeli inicijativu Italija napada Grku Odluka o napadu na Grku donesena je 8.oktobra 1940. Talijanski napad poeo je 28.oktobra. U tri sata ujutro grkom diktatoru Metaxasu uruen je talijanski ultimatum za predajom. Zahvaljujui prije svega svojoj avijaciji, koja je u odnosu prema grkoj bila est puta jaa, Talijani su prvih dana postizali uspjehe. S jednom oklopnom divizijom i dvjema ojaanim pjeadijskim divizijama napali su sa jugozapada. Na sjeveroistoku su se nalazile tri ojaane talijanske pjeadijske divizije. Glavni napad u Epiru potpomagao je napad u centru fronte. Tamo se jedna divizija alpinaca pokuavala probiti kroz planine Pinda da bi stigla do mjesta Metosovom. Odatle su vodili prohodni putevi na kojima su mogli upotrijebiti svoje tenkove. Tamo su se talijanski alpinci nali pred pukom euzona, elitnih jedinica grke vojske, koji su ih natjerali na povlaenje. Ostavljajui ranjenike i puno ratnog materijala, ostatak talijanske divizije morao se povui u Albaniju. Talijanski napad na zapadu morao se zaustaviti zbog poraza divizije Julia. 14.novembra Grci su otpoeli protunapad. Zabrinut napredovanjem Grka, Hitler je 18.novembra naredio svom generaltabu da izradi operativni plan za napad na sjevernu Grku i eventualno cijelu zemlju. To je kasnije dopunjeno operacijom Marita planom za osvajanjem Grke. Na albanskoj fronti se u meuvremenu grki napad razvijao sporije. Trupe su se nale predaleko od svojih baza, tako da je opskrbljivanje postajalo sve tee. Grci su bili iscrpljeni, dok su na talijanskoj strani ulazile u borbu stalno nove jedinice. Borbe u Sjevernoj Africi Objavom rata, Mussolini je svojih 220.000 vojnika u Etiopiji i Eritreji doveo do toga da su bile odsjeene od domovine. Zauzeli su, dodue, Britansku Somaliju i u Sudanu Kassalu i Gallabat, ali se nisu usuivali odatle prodrijeti kroz Sudan u Libiju, to bi moglo dovesti Egipat u ozbiljnu situaciju. Poslije pobjede kod Sidi Barranija u Egiptu (od 9-12.decembra 1940), Britanci su vidjeli ansu da preuzmu inicijativu. General Wavell poslao je 4.indijsku diviziju u borbe u Sudan da bi zajedno s

22

5.indijskom divizijom koja se ondje nalazila, napala Talijane u Etiopiji. Trupama u Keniji dodana je jedna junoafrika divizija. Pukovnik A.G.Cunningham, prodro je 10.februara 1941 iz Kenije u Talijansku Somaliju na njezinoj najjunijoj taki. Sjeverno od grada Kismajua 14.februara potuene su talijanske snage. Talijani su izgubili oko 30.000 ljudi. Deset dana kasnije Britanci su bili u Mogadiu, a 17.marta pala je Jijige, kamo su se Talijani povukli. Poslije Haraa zauzeli su Diredawu, na eljeznikoj pruzi Addis Abeba Djibouti. 1942. godine Francuska Somalija prela je na stranu Slobodne Francuske i napustila Petainov reim. 6.aprila britanske snage ule su u Addis Abebu, glavni grad Etiopije i time su zavrene borbe u Adenskom zalivu i Crvenom moru. 12.februara 1941. Erwin Rommel je na elu njemakih jedinica doao u Tripoli kao pomo Talijanima na sjevernoafrikom bojitu. Rommel je krenuo pustinjskim putem s velikim brojem tenkova, koje je podravala avijacija. Borba kod El Agheile poela je 31.marta. Ni britanska avijacija ni britanski tenkovi nisu se mogli uspjeno suprostaviti. Nakon uspjenog napredovanja Rommel je ugrozio Tobruk, a britanskoj drugoj diviziji koja je drala Benghazi prijetilo je da bude odsjeena. Nijemci su zaobili Tobruk i zauzeli Mechili, i proavi Bardiju, njihovi tenkovi su stigli do Saluma. Na zaprepatenje britanske komande, njemaka patrola iznenadila je i zarobila istaknute engleske generale O Connora i Neamea u njihovim kolima. U Kairu je sada vladala zabrinutost. Admiral flote Cunningham dobio je nareenje da to vie ometa plovidbu izmeu Italije i Afrike, kako bi sprijeio dovod pojaanja. Pet najbrih teretnih brodova natovarenih tenkovima je preko Malte uplovilo u Aleksandriju, ali i na njemakoj strani oprema i ljudstvo 15.divizije avionima je iskrcano. 17.juna 1941. poeo je britanski protunapad kod Saluma. Sudar dviju vojski pruao je stranu sliku, ali Britanci nisu izdrali. Izgubili su gotovo stotinu tenkova i mnogo ljudstva tako da su se morali povui. Britanski tenkovi nisu bili otporni na granate 88 mm. Rat na Balkanu u proljee 1941. U Rumuniji je nakon aneksije Besarabije od strane sovjetskih trupa (28.juna 1940) i nakon odluke Druge beke arbitrae od 30.augusta 1940, kada su Njemaka i Italija prisilile Rumuniju da ustupi Maarskoj vei dio Trancilvanije, vladalo veliko nezadovoljstvo. U zemlji je dolo do velikih demonstracija to su iskoristili rumunski faisti (eljezna garda). 5.septembra doveli su na vlast marala Antonescua. Istog dana rasputen je parlament i ukinut ustav, a sutradan je kralj Karol morao abdicirati u korist svoga sina Mihaila. U Rumuniji je uvedena vojno-faistika diktatura, a zemlja je potpuno potinjena nacistikoj Njemakoj. Ve u oktobru iste godine stigle su u Rumuniju prve nacistike jedinice, te zaposjele vane strateke objekte, prije svega, naftne izvore. Faizacija Bugarske poela je ve u martu 1938. kada je potpisan tajni bugarsko-njemaki protokol o isporuivanju njemakog oruja, a 1.marta 1941. u Bugarsku je ula njemaka vojska. Aprila 1939. talijanske snage su okupirale Albaniju, a albanski kralj Ahmet Zogu, bjei u Tursku. Tako su svi jugoslavenski susjedi bili uvueni u faistiki blok, a njihovi teritoriji posluili su za napad na Jugoslaviju 6.aprila 1941. 5.februara 1941. u Berlinu je njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop postavio zahtjev tajnom izaslaniku vlade Kraljevine Jugoslavije Danilu Gregoriu da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu. Nakon toga knez-namjesnik Pavle Karaorevi, ministar vojske general Petar Pei i ostali lanovi vlade sloili su se da Kraljevina Jugoslavija pristupi Trojnom paktu, na sjednici Krunskog savjeta 20.marta. Pet dana kasnije predsjednik vlade Cvetkovi-Maek, Dragia Cvetkovi, potpisao je u dvorcu Belvedere u Beu pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Koliko je taj in bio u suprotnosti s raspoloenjem naroda, pokazat e protestne demonstracije u mnogim gradovima Jugoslavije. To je iskoristila grupa probritanski orijentiranih oficira na elu sa generalom Duanom Simoviem, koja je 27.marta izvrila pu kojim je oborena vlada. Narod je zahtijevao da se hitno poduzmu mjere za odbranu zemlje. U proglasu od 30.marta CK KPJ je iznio niz prijedloga mjera za odbranu zemlje. Ali vlada generala Simovia je iznevjerila oekivanja i povjerenje naroda. Izjavila je da ostaje obavezna svim meunarodnim ugovorima, pa i Trojnom paktu. Nije naredila ni opu mobilizaciju, nego tajno aktiviranje, koje je trebalo poeti 3.aprila, tako da do poetka rata nije ni zavrila mobilizaciju. Njemaka je napad na Jugoslaviju i Grku izvela napad, u nedjelju 6.aprila, dok je Mussolini naredio da talijanske trupe preu granicu tek 11.aprila. Njemaka avijacija izvela je napad na jugoslovenske vojne aerodrome. Zahvaljujui izdajnicima Nijemci su imali tane podatke o rasporedu jugoslavenske avijacije. Nakon toga izvren je vazduni napad na Beograd, a grad je pretvoren u ruevine. Uspjeno podrane svojom avijacijom i potpomognute petom kolonom, prva i druga grupa njemake 12.armije prela je jugoslovensku i grku granicu i munjevito napredovale prema Skopju i Strumici. One su 7.aprila osvojile Skoplje, a tri dana kasnije i cijelu Makedoniju. Nakon tih uspjeha trea grupa

23

12.divizije 9.aprila zauzela je Ni. U meuvremenu je 2.armija zauzela od 6-10.aprila niz vanih objekata u Hrvatskoj i Sloveniji, a 10.aprila Nijemci ulaze u Zagreb. Istog dana, grupa ustaa, po njemakom odobrenju proglasila je stvaranje Nezavisne drave Hrvatske. Stanje jugoslovenske vojske naveer 10.aprila bilo je kritino. Trupe 3.armijske oblasti u Makedoniji i 4.armije u Hrvatskoj gotovo nisu postojale. Druga armija u Slavoniji i Bakoj, 7.armija u Sloveniji i trupe Primorske armijske oblasti bile su u raspadu. Peta armija u Srbiji bila je dijelom okruena. Jedino je 3.armija jo uvijek uspjeno napadala u Albaniji, ali je postigla malo uspjeha. Dana 11.aprila, kada su u ofanzivu prele talijanske, maarske i njemake jedinice iz rumunjskog Banata, ubrzan je proces raspadanja jugoslovenskih jedinica. Nijemci su 12.aprila bez otpora zauzeli Beograd, ime je prekinuta svaka veza izmeu jugoslovenskih jedinica. Smatrajui da ni na koji nain vie ne moe uticati na promjenu situacije, jugoslovenska vlada i kralj su preko Grke napustili zemlju i pobjegli u Jeruzalem, a zatim se prebacili u London. 17.aprila delegati jugoslavenske vlade i vrhovna komanda u Beogradu potpisali su bezuvjetnu kapitulaciju. Prema Hitlerovom nareenju teritorij Jugoslavije je podijeljen: Nijemci su pripojili sjeverni dio Slovenije, Maarska je pripojila Prekomurje, Baranju i Baku, te okupirala Meimurje; Bugarska je pripojila vei dio Makedonije, dio Kosova, vranjski i pirotski okrug; Talijani su okupirali najvei dio Slovenije, obrazovali Ljubljansku provinciju, pripojili Dalmaciju od Zadra do Splita, Boku Kotorsku i sve dalmatinske otoke. Tzv. Velikoj Albaniji prikljuili su Metohiju i dio Kosova, zapadni dio Makedonije, nekoliko mjesta u Crnoj Gori i dio Sandaka. Od ostataka Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srijema Nijemci su napravili Nezavisnu dravu Hrvatsku. U Crnoj Gori Talijani su uveli svoju vojnu upravu, a na teritoriji Srbije Nijemci su stvorili okupaciono podruje pod svojom vojnom upravom, kojem su neposredno prikljuili novostvoreni kosovski okrug. Poraz grke vojske Istodobno sa napadom na Jugoslaviju, Nijemci su 6.aprila preli bugarsko-grku granicu i napali Metaxasovu utvrenu liniju. Grke posade su dva dana odolijevale njemakim napadima ali su Nijemci obili liniju odbrane kod Dorjanskog jezera. 9.aprila Nijemci su zauzeli Solun. Budui da je time odsjeena istonomakedonska armija, njezin komandant bio je primoran da potpie kapitulaciju svojih snaga istono od Vardara i da naredi obustavu vatre i na utvrenim Metaxasovim linijama. Stoga je vrhovna grka komanda naredila povlaenje preostalih snaga na poloaje junije od albanske granice i Olimpa. Uz snanu podrku avijacije, njemake su snage nastavile brzo nadiranje. 17.aprila slomile su otpor grkih jedinica kod Olimpa, a zatim prele u ravnice Tesalije. Da bi epirskoj i zapadnomakedonskoj armiji presjekli odstupnicu na jug, Nijemci su uputili motorizovane snage u zapadne oblasti Grke, to je 21.aprila izazvalo kapitulaciju epirske armije. Kralj i vlada su 23.aprila pobjegli iz zemlje. 21-23.aprila Nijemci su razbili britanske snage kod Termopila i nastavili napredovanje prema Ateni koju su zauzeli 27.aprila. Na Korintski zaliv 26.aprila Nijemci su izveli padobranski desant. Poslije zauzimanja Korinta, 29.aprila izbili su na junu obalu Peloponeza. Uprkos velikoj protivnikoj nadmoi u zraku, britanski ekspedicioni korpus uspio je da do 1.maja evakuira 53.000 vojnika i da ih prebaci u Egipat i na Kretu. Njemaki desant na Kretu poeo je 20.maja, a otok su uspjeli zauzeti 1.juna i zarobili su oko 5000 britanskih i 10000 grkih vojnika. Tako su grke snage bile primorane da kapituliraju nakon sedam mjeseci (od oktobra 1940. do juna 1941) tekih borbi. Obraun sa francuskom flotom Poslije pada Francuske, Britanija je ostala potpuno sama da se suprostavi mnogo monijem neprijatelju. Samo, britanska flota je bila jaa od kombinirane njemako-talijanske mornarice. Ako je Britanija htjela zadrati tu nadmo, morala je poto-poto sprijeiti da moderna francuska flota ne padne u ruke neprijatelja. Ma koliko se francuski admiralitet i francuska vlada zaklinjali da ratni brodovi nikad nee pasti u ruke neprijatelja, Britanci nisu htjeli riskirati. London je stoga odluio da pripremi operaciju Katapult. Ta je operacija obuhvaala istodobno preuzimanje i stavljanje pod nadzor Britanaca francuske flote. Operacija je poela 3.jula i rano ujutro su razoruane posade francuskih brodova u Plymouthu i Portsmouthu. Ti su brodovi inili otprilike 10% ukupne francuske flote. Ni s francuskom eskadrom, koja je bila usidrena u Aleksandriji, pod komandom admirala Godefroya, Britanci nisu imali tekoa. On se sloio da se odvoje brodovi za prevoz nafte, a da se sa svih ratnih brodova topovi prenesu na kopno. Velika drama odigrala se 3.jula u francuskoj pomorskoj bazi Mers el Kebiru blizu alirskog grada Orana. Ondje je bio usidren najjai dio francuske flote. Sve zahtjeve

24

Britanaca za predajom odbio je francuski admiral Gensoul. Dolo je do borbe u kojoj su neki francuski brodovi potopljeni, a neki teko oteeni. Dogaaji u Iraku i Siriji Nakon zavretka Prvog svjetskog rata francuska pozicija na Bliskom istoku dobiva znaajno mjesto. Liga naroda je osmanska podruja na Bliskom istoku povjerila Francuskoj, tako da je ona upravljala Sirijom i Libanonom. U Prvom razdoblju drugog svjetskog rata na Levantu je komesar bio Gabriel Puaux, profesionalni diplomat. Na De Gaullov zahtjev da zauzme mjesto u izvrnom organu Slobodne Francuske nije pozitivno reagirao. Stoga su se Churchil i De Gaulle sloili da treba poduzeti sve kako bi se Sirija i Libanon prikljuili Slobodnoj Francuskoj. Na Srednji istok je poslan general Catroux, bivi guverner Indokine i De Gaullov pristaa. On je pokuao s britanskog mandatnog podruja Palestine uticati na francusku vrhovnu komandu na Levantu, ali su njegovi pokuaji propali. U isto vrijeme i Nijemci su htjeli da zauzmu podruje Srednjeg istoka, jer bi tada veze Britanije sa Indijom bile dovedene u pitanje, a i Turska bi bila odsjeena od Palestine i Egipta, zrakoplovstvo bi moglo napadati naftna podruja na Srednjem istoku. U martu 1941. u Iraku je Raid Ali al Gailani izvrio dravni udar. On je zajedno sa Emin Huseinom, muftijom jeruzalemskim podravao nacistiku Njemaku. To je dovelo do sukoba sa britanskom vojskom. Nijemci su podravali to antibritansko raspoloenje. Dogovoreno je s Francuzima da se iz Sirije isporuuje municija i oruje Raidu Aliju te da se Luftwaffe smije sluiti aerodromom u Siriji. Meutim, vrlo brzo Britanci su uguili iraki ustanak. Meutim, to je ubrzalo odluku da se pone akcija protiv francuskih mandatnih podruja.8.juna 1941. britanske i francuske snage lojalne de Gaullu napale su francuske snage odane Vichyu. Nakon estokih borbi britanske snage zauzele su Damask. Nalazei se u bezizlaznoj situaciji kapitulirale su 14.jula vichyjevske snage u Siriji. Plan Barbarossa napad na Sovjetski savez U nedjelju 22.juna 1941., na dan kada su Napoleonove trupe u pohodu na Moslvu prele rijeku Njemen, na dan kada je Francuska 1940. potpisala kapitulaciju, Hitlerova armija i avijacija prekinule su mir na zapadnoj granici Sovjetskog saveza i otpoele operaciju Barbarossa. Veina mostova preko graninih rijeka odmah je pala neoteena u njemake ruke, stotine sovjetskih aviona uniteno je na zemlji i na sovjetskoj strani vladala je ope pometnja. Gotovo je potpuno izostala koordinacija odbrane. Sovjeti nisu bili spremni da ratuju na svojoj teritoriji, jer se uvijek polazilo od toga da e Crvena armija djelovati brzo prilikom neprijateljskog napada, da bi rjeenje rata palo na teritorij protivnika. Rat je poeo svom silinom, ali je Moskva jedva u to povjerovala. Tek nakon nekoliko sati sovjetski je generaltab naredio da se neprijateljske jedinice napadnu. Nakon zauzimanja Minska glavnina njemakih trupa je nastavila prema Smolensku. Feldmaral von Leeb je sa svojom grupom armija Sjever uspio da se iz istone Pruske probije u Litvu. Osamnaesta njemaka armija je za deset dana zauzela luke Liepaju, Ventspils i Rigu i time oduzela sovjetskoj baltikoj floti luke na Baltiku, ali se veliki dio te flote ipak uspio povui prema Lenjingradu. Na junom dijelu fronte gdje su bile rumunske i maarske snage napredovanje je usporeno. Uz pomo snanog udara iz zraka, Nijemci su uspjeli odbiti gotovo sve sovjetske protunapade, ali su njihovi gubici bili veliki. Meutim, krajem juna poeo je slabiti sovjetski otpor na jugu. Nijemci su zauzeli Kovel, Rovno i Lavov.

25

Kada su Nijemci napali Sovjetski Savez, Staljin je boravio u Soiju na Crnom moru. Stoga nije udo to su izostale i najosnovnije mjere sigurnosti. Staljin i njegovi saradnici nisu oekivali da ih Hitler eli napasti uprkos raznim upozorenjima. Granine trupe nisu imale dovoljno zaliha, ostale trupe nisu bile prikupljene na pravom mjestu i bile su daleko od granice, nije objavljena opa mobilizacija. Prije njemakog napada, u Crvenoj armiji nije postojao izvrni organ za koordinaciju djelovanja vojnih okruga na koje je zemlja bila podijeljena. Tek 23.juna 1941 uspostavljen je glavni tab vrhovne komande SSSR-a. Od tabova vojnih okruga formirane su grupe armija (frontovi) i 30.juna uspostavljena je neka vrsta ratnog kabineta, tzv. Dravni komitet odbrane. Tu je osam lanova politbiroa zauzelo svoja mjesta: Staljin, Molotov, Voroilov, Kaganovi, Mikojan, Berija, Maljenkov i Voznesenski. Time je omoguena bolja koordinacija operacija. Cijela fronta bila je podijeljena na etiri sektora. Trupe sjeverozapadnog fronta trebale su zaustaviti prodiranje Nijemaca prema Lenjingradu. Trupe zapadnog fronta prodor prema Moskvi. Trupe jugozapadnog fronta prodor u Ukrajinu i trupe junog fronta prodiranje prema Crnom moru. Za komandante tih frontova postavljeni su generali Kuznjecov, Pavlov, Kirponos i Tjulenev. Provedena je reorganizacija vrhovnog ratnog rukovodeeg tijela, koje je dobilo novo ime: vrhovni tab, krae nazvano stavka, u kojem su bili Staljin, Molotov, Voroilov, Timoenko, Budjoni i aponjikov, te naelnik generalnog taba ukov. Nareeno je da se evakuie to vie ljudi i opreme na istok. Milioni ljudi, grla stoke, hiljade tvornica, dececi hiljada radnih timova kolektivnih gazdinstava sa svojom opremom, srednje kole, fakulteti, sve se to kretalo u pravcu istoka. Meutim, kada je pomicanje zavreno, proizvodnja je u novim centrima na istoku vrlo brzo rasla. Ve u martu 1942. ratna proizvodnja je dostigla razinu sovjetske proizvodnje s poetka rata. Drugu mjeru koju je komitet donio kad se pokazalo da se njemaki prodor ne moe zaustaviti na vrijeme objavio je Staljin 3.jula i odnosila se na to da treba odvoziti sav pokretni eljezniki materijal, lokomotive, ito, naftu, stoku, sav vrijedniji imetak ili odnijeti ili unititi. U krajevima koje je neprijatelj zauzeo treba osnovati neprijateljske odrede i vriti diverzije. Te su se mjere provodile sa velikom uzurbanou, to je pridonijello da se uspori tempo njemakog napredovanja. Prvi tjedan rata protiv Sovjetskog Saveza protekao je vrlo uspjeno za Njemaku. Glavni komadant kopnene vojske, von Brauchitsch, podnio je izvjetaj da je, do tada od 164 identificirane sovjetske pjeadijske divizije, 89 uniteno, a samo jo 46 sposobno da se bori. Ipak ni Nijemci nisu proli bez

26

problema. Kod sve tri grupe armija (Sjever u pravcu Illmensko jezero-Lenjingrad, Centar u pravcu Ora-Vitobsk-Smolensk i Jug u pravcu Korostan Vinica) tenkovske jedinice prodrle su tako daleko da pjeadijske vie nisu mogle drati korak s njima, prvenstveno zato to je veina pjeadijskih jedinica imala konjske zaprege (imali su samo 14 motorizovanih jedinica), te zato to je trebalo eliminirati sovjetske trupe koje su opkolile tenkovske jedinice. Sovjetska 5.armija, koja se nalazila u Pripjatskim movarama, vrila je jak pritisak na sjeverno krilo 6.armije grupe armija Jug. Taj je pritisak bio toliko jak da je sve vie njemakih snaga moralo napustiti svoj prvobitni zadatak, proboj prema Kijevu, da bi se borile sa 5.armijom. dalje na jugu maral Budjoni je sa svojim trupama jugozapadne fronte izvodio uspjene akcije odugovlaenja napredovanja 11.armije iz sastava grupe armija Jug feldmarala von Rundstedta. Grupi armije Centar bilo je lake. Sovjetska vrhovna komanda nadala se da e uspjeti odrati Crvenu armiju na liniji Narva-Velikaja-Dnjepar-Herson-Crno more. Ali ona nije predstavljala bitnu prepreku njemakim tenkovskim formacijama. I sovjetski odbrambeni trokut Ora-Smolensk-Vitebsk probijen je sredinom jula. 16 jula Nijemci su zauzeli Smolensk. Maral Jerjomenko je nastojao da sprijei dalje napredovanje 35km juno od Smolenska na liniji Jarcevo-Jelna- Desna. Ovdje su Rusi prvi puta upotrijebili kaue, viecijevne raketne bacae. U bici za Smolensk zarobljeno je 348.000 ljudi, zaplijenjeno 3000 tenkova i 3000 artiljerijskih orua, prema njemakim podacima, a prema sovjetskim nestalo je oko 32.000 nestalih, uz gubitak 685 tenkova i 1176 artiljerijskih orua. 19.jula izdana je Direktiva broj 33, koja je objavila dva glavna zadatka: sprijeiti da se sovjetske trupe povuku, a zatim ih unititi. Ti zadaci vrijedili su prije svega za grupu armija Centar i grupu armija Jug. Grupa Centar je imala zadatak opkoliti 12. i 6. armiju i unititi je, a oklopna grupa je trebala sprijeiti povlaenje sovjetskih snaga preko Dnjepra. Tada bi grpa Centar nakon unitavanja opkoljenih trupa, nastavila iskljuivo pjeadijskim jedinicama napredovati prema Moskvi. Istureni dijelovi tenkovskih jedinica grupe armija Sjever morali bi priekati da ih pjeadijske jedinice stignu, kako bi onda zajedno napale Lenjingrad. Zbog toga bi treu okopnu iz grupe Centar trebalo prebaciti na Sjever. U drugoj polovici jula situacija na fronti je ostala nepromijenjena. Kod Smolenska se nalazila jo uvijek opkoljena, ali ne i unitena, jedna sovjetska grupacija; sjeverozapadno od Kijeva 5.armija je pruala estok otpor; na sjeveru je zabiljeen malen dobitak na terenu, ali je pjeadija uspjela doi do Pervomajska. Da Nijemcima nije ilo lako oito je i iz podataka o gubicima. Prema njemakim podacima od 22.juna do 31.augusta 1941. Nijemci su imali 409.998 mrtvih i ranjenih. Ti gubici su bili popunjeni samo sa 217.000 ljudi; od 24 divizije koje su bile u stratekoj rezervi glavne komande kopnene vojske, ve je 21 divizija bila ubaena u borbu, tako da su u stratekoj rezervi bile samo jo tri divizije. 4.septembra bilo je upotrebljivo samo 47% tenkova, 32% ih je bilo na listi za popravke, a 30% je bilo neupotrebljivo. Grupa armija Centar je morala dio svojih snaga ustupiti armijama Sjever i Jug. Ova druga uspjela je u ovom razdoblju opkoliti istono od Kijeva vie sovjetskih armija, meu kojima i 5.armiju, koja se povukla na istonu obalu Dnjepra. Nijemci su, prema njihovim izvorima, nakon nekoliko tjedana borbi zarobili 665.000 sovjetskih vojnika. Tako je bio otvoren put za Harkov. Sasvim na jugu Nijemci su se pribliavali Krimskoj prevlaci. Na sjeveru je prije polovice septembra zatvoren obru oko Lenjingrada. Hitler je izriito zabranio da se grad zauzme, zato to je htio izbjei neizbjene teke gubitke u ulinim borbama i zato to je odbijao da na sebe preuzme odgovornost da ovaj milionski grad opskrbljuje hranom. Finci, koji sebe nisu smatrali njemakim saveznicima, nisu htjeli prei granicu iz 1939. Ograniili su se na to da zauzmu teritorije koje su morali ustupiti Sovjetskom Savezu nakon zimskog rata. 30.septembra Hitler je svoje snage usmjerio prema Moskvi. Guderian je s juga krenuo prema Moskvi, u pravcu Orel-Mcensk-Tula. Otvarajui drugi dio klijeta. Nijemci su dva dana kasnije krenuli iz Velia i Roslavla prema Vjazmi. Operacija je uspjela i u kotlu Vjazme bile su zatvorene Jerjomenkove armije, prema njemakim podacima 650.000 zarobljenika. U Moskvi je 19.oktobra proglaeno vanredno stanje, oko dva miliona ljudi se povlailo. Vlada i diplomatski zbor preselili su se 20.oktobra u Kujkyev. Na ulicama su postavljene barikade. Meutim, Hitler nije namjeravao zauzeti Moskvu, nego je htio opkoliti kao i Lenjingrad. Sovjeti su ukljuili u borbu sve to su imali pred Moskvom, i krajem oktobra uspjeli su zaustaviti njemaku ofanzivu. Grupa armija Jug nije naila na jak otpor u smjeru Rostova.U isto vrijeme, sasvim na sjeveru, Nijemci su prodrli do Tihvina, 170 km istono od Lenjingrada. Grupe armija Sjever i Centar sastale su se na izvoru Volge kod Ostakova. Nova njemaka ofanziva trebala je poeti 15.novembra. tada se na jugu 1.oklopna poela pribliavati Rostovu na uu rijeke Don, a skoro cijeli Krim bio je oien od sovjetskih trupa; samo je jo Sevastopolj bio u njihovim rukama, do jula 1942.

27

Grupa armija Centar feldmarala von Bocka krenula je u novu ofanzivu 15.novembra. na njezinom junom boku Guderianovi tenkovi nisu nailazili na jak otpor, dok je na sjevernom boku, uprkos jakom otporu Crvene armije, ofanziva tekla povoljno. Nijemci su 22.novembra osvojili Klin i Istra, 22km od Moskve. Meutim, na centralnom sektoru grupe armija Sovjeti su 16 novembra poeli sa protunapadom. Na toj fronti su se odjednom pojavile svjee sovjetske snage. Tek 1.decembra Nijemci su mogli zabiljeiti neki napredak, ali su to tek bili lokalni uspjesi. Upravo u to vrijeme kada je opadala napadna mo njemakih jedinica, mnogo ranije nego to se oekivalo, poela je zima sa vrlo otrim mrazom. Nijemci nisu imali odjeu za jaku zimu, niti su im vozila bila tome prilagoena, a uz to je otpor Sovjeta postao neoekivano jak. Guderian je jo 3.decembra sa svojim tenkoskim trupama sa tri strane opkolio Tulu, ali nisu bile dorasle sovjetskim tenkovima T 34 i morale su se povui. 5.decembra dolo je do preokreta. Toga dana prele su u protuofanzivu snage kalininske fronte, sutradan trupe zapadne i jugozapadne fronte. Moskva je bila spaena, i bitka koju je ovdje izborila Crvena armija bila je dobivena ne samo za Moskvu nego za cijeli rat. I na junoj fronti sovjetska armija je uspjela povratiti izgubljeni Rostov, kojeg su Nijemci zauzeli 20.novembra. Nijemci su se povukli iza rijeke Mius, gdje su se jedva suprostavljali napadima Crvene armije. Usljed hladnoe, loe opskrbe, hrane i odjee, benzina i municije, slabe komunikacije i blata njemaka armija je zaustavila napredovanje. Na fronti grupe armija Centar temperatura se 1.novembra spustila na -25 stepeni. Posljedice su bile hiljade rtava ozeblina. Veina divizija na fronti imala je do 40% ljudi promrzlih nogu. Ukupni gubici u ljudstvu u pohodu na Sovjetski Savez iznosili su u tom trenutku, usred zime, 750.000 vojnika. Umjesto 70 vlakova, koji su trebali svaki dan pristizati sa municijom, hranom i rezervnim trupama i orujem, stizalo je samo 23. Kao dopuna na front je upueno 350.000 vojnika, nedovoljno opremljenih za hladnou. Dnevno je ugibalo 1100 konja. Kod sovjetskih trupa oruje ne samo da je imalo odgovarajui podmaz otporan na hladnou i na smrzavanje nego se rezerva uvala uvala upakirana u vatiranim futrolama. Vojnici su sa automatima satima mogli leati u snijegu a da im mraz ne nakodi. A kada su napadali njemaki je vojnik imao tekoa oko svoje puke koja se zamrzla. Tada su uslijedili i prvi sovjetski proboji. Morale su se hitno prebacivati rezerve ak iz Francuske. Trebalo im je 14 dana da stignu, da bi se tada bez odgovarajue odjee suprostavljali juriima sibirskih bataljona na skijama. Ali ovakva hladnoa nije vladala posvuda na istonoj fronti (ak do -42), niti je trajala itave zime. Njemaka vojska je postepeno opskrbljena zimskom odjeom. Da je bilo drugaije kada je prvih dana decembra 1941. poela sovjetska ofanziva cijela grupa armija Centar bila bi unitena. Zima je bila saveznik ruskih snaga, ali ne i odluujui moment koji je uzrokovao prvi poraz njemake vojske. Zahvaljujui pijunai Staljin je saznao da Japan nee napasti Sovjetski Savez. Znajui to, mogao je dobar dio trupa povui sa dalekog istoka na njemako-sovjetsku frontu. Sjeverozapadno od Moskve poela je prva velika sovjetska ofanziva. Sovjeti su probili linije i odbacili grupu armija Centar stotine kilometara na zapad. Sovjetska protuofanziva postigla je etiri vana rezultata: Nijemci su odustali od daljeg pritiska na Moskvu; moral sovjetskih ljudi znatno je porastao; evakuacija industrije iz oblasti Urala mogla se obustaviti; ratna industrija mogla se vratiti u Moskvu, ime je skraena i dopremna linija za frontu. Hitler je u meuvremenu izgubio povjerenje u neke svoje generale. Von Rundstedta, Leeba, Guderiana, Hoeppnera i neke druge stavio je na crnu listu. Napad na Pearl Harbor est nosaa aviona, dva bojna broda, dvije teke krstarice i jedna laka, devet razaraa i tri podmornice isplovili su izmeu 10. i 18.novembra 1941. godine, jedan po jedan ili dva po dva, jedan za drugim iz japanske baze Koere, smjetene s unutranje strane Japanskog mora. Luku je napustilo i osam tankera za prevoz nafte. Zabranjena je svaka radio-veza, kako bi ameriki prislukivai mogli konstantirati potpuni mir nad japanskom bazom. Trideset i jedan brod i tri podmornice susreli su se u zalivu Tankan na najveem kurilskom otoku Etorofou. Tu je ekalo na hiljade baava benzina i nafte koje su utovarili na nosae aviona; iz njih e uzimati gorivo ako loe vrijeme onemugui uzimanje goriva iz tankera usidrenih na puini. Admiral Nagumo i flota plovili su tano po 43.sjevernoj paraleli, gdje je vrijeme najgore, a anse za otkrivanje najmanje. Na stotine pilota i hiljade njihovih pomonika dobili su naredbu da u more ne bacaju ni najmanje otpatke, jer bi i to neprijatelju moglo posluiti da ih

28

otkrije. Svaki ameriki, britanski ili nizozemski brod koji bi sluajno sreli morali bi potopiti. Na brodove neutralnih zemalja postavila bi se naoruana posada i iskljuila radio-stanica. Jedini brod koji su sreli za tog dvanaestodnevnog putovanja bio je japanski trgovaki brod. Na Havajima niko nije bio svjestan opasnosti koja e ih skoro stii. Drugogo decembra admiral Yamamoto signalizirao je radiografski sa svojeg broda u Japanu:Popni se na brdo Niitaka, to je bio dogovoreni znak za napad. U Tokiju autobusi puni pomorskih oficira i mornara, koji su doli iz logora Yokosoeka, obilaze turistika mjesta. Time je trebalo pokazati i prijatelju i neprijatelju da najvei dio japanske flote lei u domaim lukama. U subotu 6.decembra flota je stigla do 158. meridijana, 490 milja sjeverno od havajskog otoka Oahua, na kojem se nalaze Honolulu i Pearl Harbor. Precizno plovei stigli su do take predviene za uzlijetanje aviona, 275 milja sjeverno od Pearl Harbora. Napad je poeo 7.decembra 1941. godine. 18 amerikih brodova je potopljeno ili teko oteeno. Zauvijek su izgubljeni bojni brod Oklahoma, Arizona i stari bojni brod Utah, kao i brodovi razarai Cassin i Downes. Na aerodromima je uniteno 188 aviona, a 159 je oteeno. Vie od 2000 Amerikanaca je izgubilo ivote, a vie od 1000 se nalazilo u bolnicama. Od onih nestalih mnogi su jo bili ivi, zarobljeni u prostorijama potonulih brodova, kao na West Wirginiji. Sukob izmeu Japana i SAD je poeo iskljuivo zbog toga to su Amerikanci iznijeli svoje stavove Japancima kako ne pomiljaju na to da Kinu ostave na cjedilu, a jo manje da mirno gledaju japanske pohode u Indokinu. Time su oni stajali na putu imperijalistikim ciljevima Japana i rat je bio neizbjean uprkos raznim pokuajima pregovora. Njemake pripreme za veliku ljetnu ofanzivu u Rusiji U rano proljee 1942. zavrena je sovjetska protuofanziva. Snijeg i led i hladne ruske zime ustupile su mjesto blatu, kroz koje su se jedinice jedva kretale. To je dalo priliku trupama da predahnu i da se pojaaju rezervama, to je bilo neophodno i Sovjetima i Nijemcima. U maju 1942. Hitler je raspolagao na istoku s vie od etiri miliona vojnika, 3.000 tenkova i isto toliko aviona. Snage su veim dijelom dopunjena iz saveznikih zemalja. Uprkos velikim gubicima, Staljinu je stajala na raspolaganju vojska koja je imala pet miliona ljudi, 5000 tenkova i 2500 aviona, a sovjetska je ratna industrija radila punom parom. Prema Hitlerovom planu, na sjeveru je trebalo zauzeti Lenjingrad i uspostaviti neposrednu vezu sa Finskom, a na jugu izvriti proboj do Kavkaza, do naftnih polja i ratne industrije Staljingrada. Moskva je privremeno bila izostavljena iz plana napada. 28.maja 1942. godine Nijemci zauzimaju Harkov. Prema njemakim podacima, bilo je zarobljeno oko 200.000 vojnika i uniteno 1200 tenkova, te 500 aviona. Nijemci su postigli takve uspjehe ne toliko zahvaljujui snazi svojih trupa koliko grekama sovjetske komande. Brz sovjetski prodor koji je bio izveden 12.maja, izveden je na vrlo uskom podruju i zato je bio osjetljiv, to vie to su mu bokovi ostali potpuno nezatieni. Na taj nain je Nijemcima bilo olakano da pripreme i izvedu svoju protuofanzivu, jer je samo trebalo presjei klin i opkoliti sovjetske jedinice koje su ga sainjavale. Treeg jula 1942. pao je Sevastopolj. Borba za njega trajala je osam mjeseci.

29

Ciljevi i taktika japanske vojske Kada je na poetku 1940. pred japanske stratege stavljen problem izrade plana za iskljuenje zapadnih sila s Pacifika, uticaj Japana u jugoistonoj Aziji se uveliko osjeao. Japan je jo od 1895. u svojim rukama drao Taiwan (Formozu). Bila je to znaajna osnovica za prodor u jugoistonu Aziju i zapadni Pacifik. Okupacija otoka Hainan je izvrena 10.februara 1939. ime su stvoreni uslovi za blokadu cijele kineske obale. Godine 1931. Japan je uvrstio svoju vlast u Manduriji. Tokio je postepeno spoznavao da SAD sve vie ometaju njegove planove. Wachington je svaki put sprijeio da se Japanci dokopaju cijelog plijena prilikom vojnih pobjeda ili povoljnih politikih obrata. Ali od maja 1940. SAD su bile zaokupljene njemakim osvajanjem Evrope, pa nisu posveivale potrebnu panju situaciji na Pacifiku. Spora isporuka vojnog materijala Kini i Britaniji stvarala je dojam da je amerika industrija slaba na tom polju. Osim toga, postojala je realna opasnost da e amerika vojna sila biti uperena protiv japanskih pozicija, ako bi dolo do njezinog napredovanja u jugoistonoj Aziji. SAD su imale svoje baze na Havajima, Filipinima i drugim otocima u Tihom okeanu. injenica da je prevoenje novih trupa i materijala s amerikog kontinenta u te baze zahtijevalo puno vremena zbog velike udaljenosti, znaila je za Japance prednost. Takva razmatranja odluila su da Japan izvri iznenadni napad na bazu Pearl Harbor na Havajima da bi tamo unitio ameriku flotu na Pacifiku; istodobno izvest e zauzimanje Luzona i Malaje. to se tie nizozemske vojne sile u Nizozemskoj Indiji (danas Indonezija), ona je bila toliko minimalna da uope nije bilo govora o mogunosti nekog jaeg otpora koji bi usporio napredovanje Japana. Svoje ratno majstorstvo Japan je pokazao prije svega u kombiniranim zranim, pomorskim i kopnenim operacijama. Ali napredovanje Japanaca bilo je brzo ne samo zbog tih pozitivnih svojstava njihovih oruanih snaga nego i zbog slabosti protivnika i iznenaenja koje su izazvali ulaskom u rat. Ubrzo nakon ulaska u rat protiv SAD i Britanije, japansko se carstvo prostiralo od KUrila i Mandurije, preko Koreje i cijele kineske obale, ukljuujui i otok Hainan, bez portugalskog Makaoa i britanskog Hong Konga, duboko na jug do Nizozemske Indije i britanske Burme. Japan je imao baze i aerodrome u francuskoj Indokini (Vijetnamu) i oko 100.000 domaih vojnika. Umijeavi se u konflikt izmeu francuske Indokine i Tajlanda u martu 1941. Japan je predao Laos i Kambodu Tajlandu. 5.decembra 1941. japanske su se trupe iskrcale u Tajland kod prevlake Kra. Time su stvorili bazu za napad na Burmu i Indiju. Do kraja 1941., u dvadesetak dana, nakon udara na Pearl Harbor, zauzele su sve amerike otone baze na Maralskim i Marijanskim otocima, te su zauzeli otok Marcus, Wake, Luzon i Mindanao. S baze iz francuske Indokine iskrcali su se na zapadni dio Bornea, na Malaju, u Tajland i Hong Kong. Napadom na Pearl Harbor eliminirana je ameika flota, a nakon toga potopljena su dva britanska ratna broda na Pacifiku, te tako ni oni nisu imali flotu. Time su vrata za osvajanje Nizozemske Indije, Singapura i Burme bila otvorena. 6.maja 1942. zavreno je japansko osvajanje Filipina. 15.februara 1942.predao se Singapur, a sa njim i cijela Malaja. Borbe oko Lenjingrada Lenjingrad (Petrograd, Sankt Petersburg) koji su Nijemci poeli opsjedati u jesen 1941. imao je izuzetan poloaj i znaenje za Sovjete. Grad je bio kolijevka nove sovjetske drave, jer je tu izbila 1917. Oktobarska revolucija. Preko Petrograda brodovi su mogli ii na zapad, a i na sjever Rusije, sve do Bijelog mora, tako da je grad bio znaajno trgovako i industrijsko sredite. Hitler je drao to podruje u okruenju ak 872 dana, i za to vrijeme artiljerija je neprestano gaala grad. Jedina linija opskrbe za grad je ila preko Ladokog jezera. Poslije stabilizacije fronte nadomak Lenjingrada, ubrzo je glad poela biti najtei problem grada. Krajem septembra u gradu se nalazilo oko 3 miliona ljudi. Hrana dopremana brodovima i avionima nije bila dovoljna. Procjenjuje se da je zimi 1941/42. vie od pola miliona Lenjingraana umrlo od gladi i nedostatka ogreva. Za vrijeme zime Sovjeti su izveli nekoliko napada na fronti oko Lenjingrada. Oslobaanje Tihvina osujetilo je dalje potpuno opkoljavanje grada. Krajem januara, sovjetske snage su napredovale oko 60km, ali nisu uspjele zauzeti Ljuban, vanu kariku u eljeznikoj mrei izmeu Lenjingrada i Moskve. Sredinom marta Nijemci su ak uspjeli opkoliti 2.armiju generala Andreja Vlasova, koji se predao u julu 1942. U Lenjingradu se vjerovalo da e blokada prestati u ljeto 1942. Ta nada se nije ostvarila, i vlasti su uviale da e zima 1942/43. biti veoma teka. Zbog toga je odlueno da se jo 300.000 ljudi evakuira iz grada, tako da je na Novu godinu 1943. u gradu bilo oko 637.000 ljudi, do prvobitnih tri miliona. 12.januara 1943. poelo je provoenje sovjetske operacije Iskra oslobaanje Lenjingrada. Na fronti od trinaest kilometara trebao je Govorov sa svojom vojskom je prei Nevu izmeu Nevskaje Dubrovke i Schlusselburga. U isto vrijeme trebalo je da Mereckovljeve jedinice napadnu prema Sinjavinu. Polako ali sigurno napredovalo se u oba smjera. 18.januara dolo je do spajanja sovjetskih trupa i probijanja

30

blokade Ljenjingrada. Prolaz je bio uzak samo 15 km i bio je veoma opasan pa je dobio naziv prolaz smrti zbog estog njemakog granatiranja, ali je opskrba grada ipak bila poboljana. Govorov je 9.septembra 1943. izradio plan napada za konano oslobaanje Lenjingrada. Napad je trebalo izvriti iz tri smjera: iz rejona Oranienbauma, s breuljaka Pulkova na lenjingradskoj fronti i s volhovske fronte, odakle su se trupe trebale probiti u Novgorod. 5.novembra 1943. konvoji baltike flote dovezli su u Oranienbaum 52.000 vojnika, 187 tenkova, vie topova, municije i drugog materijala. Sovjeti su na te tri fronte raspolagali sa 1.241.000 vojnika. Nasuprot tome stajala je grupa armija Sjever pod von Kuchlerom, sa 741.000 vojnika, 10.000 topova, 385 tenkova i 370 aviona. Napadi su poeli 14. i 15. januara 1944. Za sat vremena ispaljeno je na njemake snage oko 100.000 granata ne raunajui kaue i to samo iz Oranienbauma, a sljedeeg dana oko 200.000 granata sa drugih frontova. 22.januara 1944. Nijemci su se poeli povlaiti u neredu. A 27.januara bili su definitivno potisnuti. Do kraja februara sovjetske jedinice su odbacile njemake snage 220-280 km od Lenjingrada. Dogaaji u Sjevernoj Africi krajem 1942. godine Na osnovi sporazuma o prekidu vatre, u junu 1940. godine, francuska vlada u Vichyju zadrala je potpuni suverenitet nad francuskim kolonijama, iako je bila pod kontrolom talijanske, a kasnije talijansko-njemake komisije. Strateki poloaj tzv. Francuske sjeverne Afrike bio je vaan za obje zaraene strane. Kada su Amerikanci poeli pripremati operaciju Torch to je bila ifra za iskrcavanje u sjevernoj Africi znali su da, zahvaljujui Vichyju, nee naii na topao doek francuskih trupa. Zato su zaobili vladu u Vichyju i obratili se nekim kolaboracionistima koji su bili na kljunim poloajima. Na temelju izvjetaja svojih konzula, Amerikanci su zakljuili da bi iskrcavanje uspjelo kada bi se Britanci drali u drugom planu i kada bi se De Gaullov pokret Slobodna Francuska drao izvan operacije. Pristaa De Gaulla u Africi je bilo veoma malo, pa su zati Amerikanci uspostavili kontakz s grupom visokih i vojnih linosti, tzv. Grupom Petorice, koja je po dranju bila za Vichy, ali je u SAD vidjela vjerovatnog pobjednika u ratu i glavnu branu od komunizma. Radi pregovora o prelazu francuskih trupa na stranu saveznika, Eisenhowerov izaslanik, general Mark Clark, otputovao je u Cherchell da bi se sastao s francuskim generalom Mastom. General Henri Giraud, koji je u aprilu 1942. pobjegao iz njemakog zarobljenitva priznat je za vou Petorice. Tako je dolo do vrlo sloene desantne operacije, a uz to i do vrlo riskantnog pua u kojem su svi francuski komandanti koji su se neprijateljski drali prema iskrcavanju bili uklonjeni ili smijenjeni. Da su se Amerikanci tog trenutka iskrcali, igra bi bila dobivena. Meutim, zbog kanjenja iskrcavanja dolo je preokreta. Admiral Darlan, koji je bio odan vladi u Vichyu preuzeo je kontrolu, a urotnici su razoruani. Amerikanci su svuda gdje su se iskrcali kod Kasablanke, Orana i Alira naili na estok otpor. Da bi se situacija spasila Amerikanci su sklopili sporazum sa Darlanom o prekidu vatre i politiko-vojni sporazum, po kojem mu je osim titule visokog komesara Francuske sjeverne Afrike pripadala i komanda nad francuskim pomorskim snagama. Giraud je postao komandant kopnenih i zrakoplovnih snaga. Tada je situacija postala tragikomina. Dok je Darlan tvrdio da radi u Petainovo ime, Petain je to slubeno porekao. Kada su njemake trupe nekoliko dana kasnije, 11.novembra 1942., ule u junu neokupiranu zonu Francuske, Darlanova naredba da flota isplovi iz Toulona u sjevernu Afriku nije izvrena. Komandant u Toulonu, admiral De Laborde, povezao je svoju neposlunost s petainovim stavom. On nije predao flotu Nijemcima, nego je potopio vlastite brodove, kada su ih Nijemci pokuali oteti. Tako je u vodu pao veliki ratni materijal. Admiral De Laborde je mrzio Engleze tako da mu nije ni palo na pamet da isplovi iz Toulona. Zbog toga se odluio da izvri naredbe i potopi flotu otvaranjem ventila. U luci se nalazilo 171 brod, to ratni, to trgovaki. Brodovi su potopljeni 27.novembra 1942. Na Petainovu intervenciju oficiri su ipak bili osloboeni iz ruku Nijemaca. Kada su Nijemci zauzeli ostatak Francuske prestajala je postojati vlada u Vichyu, ali umjesto toga Darlan je u Aliru zadrao na snazi sve zakone koje je proglasila ta vlada u Vichyu. Tako su Amerikanci u Aliru pomogli jednom kvislingu, umjesto da se bore protiv Treeg Reicha i njegovih pomagaa. Dovoenje darlana na vlast ogorilo je Francuze u Londonu i u samoj Francuskoj. Istina je da poklonici Slobodne Francuske nisu ba u Sjevernoj Africi bili ba brojni, ali su ipak oni izveli pu . Za Francuze koji su se borili uz saveznike ovakav razvoj dogaaja znaio je kaznu za njihovo rodoljublje i vjernost. 23.decembra 1942. Darlana je ubio mladi degolist Bonnier de la Chapelle. Darlanovim nestankom nestala je velika prepreka na putu k jedinstvu Francuza. Ipak proi e jo mjeseci i doi e do duge borbe za vlast izmeu De Gaulla i Girauda prije nego to zaista doe do jedinstva. Napokon je 3.juna 1943. osnovan Komitet nacionalnog osloboenja s De Gaullom i Giraudom kao ravnopravnim predsjednicima (Giraud se povukao s tog poloaja u proljee 1944. godine).

31

Prepad na Tokio U situaciji kada je japanska flota na Pacifiku bila u punom zamahu, bilo je krajnje vrijeme da se saveznikim trupama podigne moral i da se pokua bar donekle uzvratiti za katastrofu u Pearl Harboru. Tako je u SAD stvoren plan za iznenadno bombardiranje Tokija. U januaru 1942. predsjedniku Ruzveltu je predloen koncept, po kojem bi, prvi puta u historiji zrakoplovstva, avioni kopnene vojske uzletjeli sa nosaa aviona im bi ovaj stigao blizu Japana. Budui da je slijetanje na palubu nosaa bilo neizvedivo, avioni se poslije izbacivanja svojeg tereta bombi iznad Japana, ne bi vratili na brod nego bi odletjeli prema Kini. Tamo bi pod komandom generala Josepha Stilwella, naelnika ang Kaj ekova taba i komandanta svih amerikih snaga u Kini, ti avioni sudjelovali u daljim borbama na Dalekom istoku. Potpukovnik Jimmy Doolittle, kasnije general James H.Doolittle, koji je trebao rukovoditi operacijom, milsio je da se nosai aviona s bombarderima mogu pribliiti na 700km do japanske obale. Avioni bi poslije izbacivanja bombi iznad Tokija i drugih japanskih gradova, morali letjeti jo neto vie od 1900km do svojih odredita u Kini. S donjeg dijla trupa bombardera odstranjene su mitraljeske kupole, a umjesto njih svaki avion je dobio dodatne tankove za gorivo. Tako je rezerva goriva poveana na 5200 litara, a time i domet aviona B-25 na 2800km. Doolittle je odabrao 24 posade od petero ljudi, koji su se obuavali na aerodromu Eglin pokraj Penascole. Nakon obuke 24.marta nareeno im je da lete u mornariku zrakoplovnu bazu Alameda u zalivu San Franciska. Tamo je 16 aviona ukrcano na palubu nosaa aviona Hornet. Sutradan je Doolittle prvi put slubeno saoptio osamdesetorici avijatiara da e bombardirati Tokio, Yokohamu, Osaku, Kobe i Nagoyu. 2.aprila 1942. Hornet je napustio San Francisko i zaplovio prema Japanu. Meutim, Amerikanci nisu uspjeli neprimijeeni prii Japanu, tako da su avioni morali uzletjeti ranije, sa 1300km daljine od cilja, 18 aprila 1942. Uprkos tome to su bili opomenuti, Japanci ipak nisu pretpostavljali da e s tako velike udaljenosti ameriki avioni poletjeti na Japan. To je bila neoekivana i velika prednost za Amerikance, jer kad su, nisko letei iznad mora, stigli do Japana, nisu naili ni na kakav otpor. Bombardiranje gradova je bilo uspjeno. Ameriki bombarderi uspjeli su stii do Istonog kineskog mora, ali kada su stigli do kineske obale vrijeme se jako pogoralo. Po mraku usljed pljuska i magle jedan po jedan avion se morao prisilno spustiti. Kinesko stanovnitvo i parizani smjestili su avijatiare na sigurno. Jedan avion spustio se u SSSR. Sovjeti su internirali cijelu posadu i tek godinu dana kasnije maeriki piloti stigli su u Iran. 71 pilot preivio je ovaj napad. Japanska ofanziva prema Australiji Kada su zauzeli Nizozemsku Istonu Indiju sljedei cilj japanskog napada prema jugoistoku bila je Nova Gvineja. U toj oblasti leao je i Rabaul, sjeveroistona taka Nove Britanije, koju su Japanci zauzeli 23.januara 1942., a nakon toga zauzimaju Leae i Salamaue u zalivu Huon. Time su dobili dvije baze na obali sjeveroistone Nove Gvineje. Nato je uslijedila amerika protuakcija. Avioni sa nosaa aviona Lexsington pokuali su u februaru napasti Rabaul. Meutim, 20.februara, pokuaj se pretvorio u zranu borbu, otprilike 300 milja istono od cilja odreenog za napad. Nakon toga Japanci su napali pomorsku-zranu luku Darwin u Australiji i saveznicima zadali teke gubitke. Sredinom marta 1942. odlueno je da ratite na podruju Tihog okeana bude pod amerikom komandom. Posljedica te odluke bilo je imenovanje generala MacArthura komandantom jugozapadnog pacifikog podruja 17.marta 1942. U Japanu se razmiljalo o osvajanju Australije ali je prevagnulo miljenje da za to osvajanje nema dovoljno jedinica, pa je zato odlueno da ne napadne Australija nego da se odbrambeni obru Japana proiri s otocima Fiji i Samoa te novom Kaledonijom. Bitka u Koraljnom moru prva je pomorska bitka koja se vodila iza horizonta i u kojoj su se sukobili nosai aviona kao glavni brodovi flote, a zrane borbene grupe zamijenile su artiljeriju dalekog dometa. U toku bitke protivniki brodovi nisu uspostavljali ni optiki, ni artiljerijski dodir stajali su iza horizonta. U bici Amerikanci su izgubili flotni nosa Leksington, a Japanci laki nosa aviona Shoho. Osnovni cilj operacije Mo kako su je Japanci nazvali desant kod Port Moresbyja nije izvren, tako da Nova Gvineja nije zauzeta potpuno. Prvi put od poetka rata japanska je ofanziva zaustavljena. Bitka za Midway Japanske operacije za osvajanje Midwaya imale su dvostruki cilj. U prvom redu Japanci su eljeli taj koralni greben upotrijebiti kao isturenu zrakoplovnu bazu s koje bi mogli na vrijeme opaziti neprijateljske operativne grupe nosaa aviona, koje su iz Pearl Harbora operirale prema zapadu. Drugi cilj je bio da se ostaci amerike flote izmame na otvoreno more i tuku u odlunoj bici. Komandant

32

japanske kombinirane flote, general Yamamoto, smatrao je da je unitenje amerikih nosaa aviona osnovni preduslov za sigurnost japanskog podruja na Pacifiku. 4.juni 1942. ostae zabiljeen kao historijski datum, zapravo prekretnica u ratu na Pacifiku. Ameriki radari s Midwaya otkrili su japanske avione i na tu vijest uzletjeli su svi ameriki avioni sa otoka. Na oko 30 milja od Midwaya susreli su se sa neprijateljem, ali je Japancima ipak uspjelo da napadnu otok u vie mahova. Kako se inilo da je potreban i drugi napad na Midway, nagumo je naredio da 93 aviona zamijene torpeda bomboma, to ih je zadralo vie od sata. Inae, ti su avioni sluili kao rezerva za napad na brodove. Ovaj sat, utroen za zamjenu torpeda bombama, skupo e stajati Japance. Petnaest minuta kasnije jedan izviaki avion javio je da 10 neprijateljskih amerikih brodova udaljenih 240 milja plovi prema Midwayu. Nakon zranih borbi, Amerikanci su uspjeli da bombarderima potope nosa aviona Akagi sa 40 aviona na palubi, a zatim im je uspjelo potopiti tri od etiri japanska nosaa aviona. Amerike glavne snage ostale su netaknute, ali su ameriki gubici u ljudstvu i avionima bili teki. Dakle, 4.juna Amerikanci su uspjeli unititi udarnu snagu japanske armije. Borbe za Solomonove otoke Poslije bitke kod Midwaya (3-5.juna 1942) Japancima je bilo jasno da su izgubili sve izglede za daljnja osvajanja i da se moraju pripremiti za konsolidaciju svojeg novoosvojenog carstva na Pacifiku. S druge strane, Amerikanci su ve pravili planove kako e omesti tu konsolidaciju. Savezniki planovi predviali su napad na Solomonove otoke, a zatim prodor prema Novoj Britaniji. 10.jula Ghormley je dobio naredbu da zauzme Tulagi i Guadalcanal, jedan od Solomonovi otoka. 7.augusta poela je invazija na Guadalcanal. Amerikancima je trebalo skoro est mjeseci da zauzmu Solomonove otoke.

U isto vrijeme vodile su se estoke borbe na Novoj Gvineji i u Solomonskom moru, gdje su Amerikanci potopili jedan japanski konvoj.

33

Bitka za Maltu ezdeset dana zaredom, poevi od januara 1942., njemako zrakoplovstvo je sa Sicilije bombardiralo Maltu.Talijanska ratna mornarica blokirala je minskim poljima pomorske puteve do otoka. Rommel je 25.januara zauzeo Benhgazi, i otada su aerodromi Cirenaike, s kojih su Britanci titili svoje konvoje za Maltu, bili u rukama neprijatelja. Na sastanku u Berchtesgadenu 29.aprila Hitler i Mussolini donijeli su odluku o desantu na Maltu (operacija Hercules). Utvreno je da se desant izvri izmeu 15.jula i 15.augusta. U meuvremenu Britanci su pojaavali odbranu otoka dovoenjem aviona. Nijemci su zauzimanjem Tobruka 21.juna dobili istonije pristanite, izvan domaaja britanskih lovaca, tako da je Malta za njih postala manje vana. Kada je 23.oktobra zapoela britanska ofanziva kod El Alameina nastupila je nova ohrabrujua atmosfera za Maltu. Vodit e se jo estoke borbe, ali je Malta prebrodila najtee dane. Operacije u Sjevernoj Africi (juni 1941 august 1942) Nakon borbi u maju 1941., na libijskoj fronti nastupilo je razdoblje relativnog zatija. Nijedna strana nije imala toliko snage da pokrene akciju za novu ofanzivu. Poloaj kod El Agheile bio je polazite Rommelove ofanzive u martu 1941. prostirao se u irinu od 80km do Sredozemnog mora. Britanske jedinice bile su oko Benghazija i Antelata. Rommel je 21.januara 1942 zauzeo Benghazij i Derne. 26.maja 1942. Rommel je poeo svoj napad kod El Gazale. Saveznike snage su se tamo odrale, jer je to bio njemaki manevar zavaravanja. Glavnina osovinskih snaga zaobila je ojaana uporita sjeveroistono od Bir Hakeima i njemake oklopne snage su stigle ak do Sidi Rezegha. 31.juna Nijemci zauzimaju Topruk. Njemaki afriki korpus je bio nadomak egipatske granice. Rommel sa svojim jedinicama izbio je pred britanske poloaje kod El-Alameina i bio je oko stotinjak kilometara udaljen od Kaira. Ali tu je, ini se otrica njemakog napada otpujela. Mnogi tenkovi su bili oteeni, nestalo je municije, pa su Britanci mogli zaustaviti prodor. Polako se vraala vrstina u saveznike redove i u takvoj situaciji za novog komandanta britanske armije u Africi postavljen je 13.augusta 1942. Bernard Law Montgomery. U meuvremenu su Britanci doveli pojaanja u Afriku. Prevlast koju su saveznici izborili u avijaciji imala je vaan uticaj na budue operacije u Sjevernoj Africi. Malta se ponovo mogla upotrebljavati kao pomorska i zrakoplovna baza, to je otealo komunikaciju njemakih snaga u Libiji i njihovu opskrbu. Britanska avijacija iz Egipta unitavala je konvoje, tako da je Rommel uskoro ostao bez zaliha. U noi 23.oktobra 1942., kada je Rommel bio u Njemakoj u bolnici, poeo je iznenadni savezniki napad kod El-Alameina. Dva dana kasnije Rommel se vraa u Afriku. Bitka se vodila na tekom i gotovo neprohodnom terenu, cesta nije bilo, ali je bilo puno pijeska. Svaka strana oekivala je da e posljednjim rezervama zadati odluujui udarac onoj drugoj strani. Osobito iscrpljujua borba vodila se kod grebena Kidney, gdje su 27. i 28.oktobra u borbu bili ukljueni svi njemaki i talijanski tenkovi. Ali napadi nisu urodili plodom, jer je saveznika avijacija napadala estoko tenkovske kolone. Gubici su bili veliki: poslije El-Alameina tenkovi Osovine vie nisu predstavljali ozbiljniju opasnost. Tempo saveznike ofanzive bio je sve jai. Tobruk je pao 12.novembra, Benghazu 20.novembra, a tri dana kasnije saveznici su bili ispred El Agheile. Mar od 1200km za tri tjedna. Kod El Agheile Montgomery je zastao da bolje organizira i pobolja opskrbu. 13.decembra preao je u napad i Rommel je napustio poloaje kod El Agheile i povukao se jo 400km, do Beurata. Bio je udaljen samo 300km od Tripolija. Montgomery se nije zadovoljavao da zauzme samo Tripoli, nego se htio odmah probiti do utvrene linije Mareth, koja se nalazila iza tuniske granice. Zato je trebalo prei 800km. Poloaji kod Beurata napadnuti su 15.januara 1943., a 23.januara Tripoli je pao u ruke Britanaca. 4.februara Britanci su izbili na tunisku granicu, poto su za tri mjeseca prevalile dvije hiljade kilometara.

34

Iskrcavanje saveznika u Sjevernoj Africi Saveznika operacija koja je u historiji II svjetskog rata ula pod nazivom Torch (baklja) dobila je ime 24.jul 1942. Da bi se francuske snage pod Petainom nakon iskrcavanja to prije privoljele da preu na strane saveznika, vrhovnu komandu nad saveznikim snagama dobili su Amerikanci, a ne Britanci. Vrhovni komandant bio je Dwigt Eisenhower, a njegov zamjenik je bio general Mark Clark. Na sve tenkove i oklopna vozila stavljeni su ameriki znakovi. Predsjednici eril i Ruzvelt su se sastali 28.augusta, a oko 5.septembra postignut je sporazum i odlueno da se invazija izvri kod Casablanke, Orana i Alira, dakle tri iskrcavanja. Napad na Tunis bi se izveo poslije iskrcavanja u Aliru. 8.novembra 1942. Amerikanci su se iskrcali na tlo Afrike. 11.novembra Amerikancima je polo za rukom da zauzmu Oran od Francuza. U Aliru, francuski vrhovni komandant je bio na strani saveznika, tako je Alir ubrzo pao u saveznike ruke. 10.novembra francuski general Darlan naredio je svim francuskim jedinicamad da prestanu otvarati vatru na saveznike. Dok su u Maroku i Aliru borbe obustavljene 12.novemnra, u Tunisu se stvari stajale drugaije. 16.novembra saveznici su preli alirsko-tunisku granicu. Na sjeveru Tunisa izvren je prvi savezniki padobranski napad. Njemake trupe su dan poslije iskrcavanja dovedene sa Sicilije u Tunis. panjolski napad na Gibraltar je izostao, jer se diktator Franco nije usudio napasti saveznike. Krajem novembra stabilizirana je fronta u Tunisu, i saveznci dalje nisu mogli. Bitka kod Staljingrada Prvi ozbiljan napad njemakih trupa na Staljingrad poeo je 18.augusta 1942. Njemaka 6.armija krenula je s Dona prema Volgi. Nekoliko dana kasnije, 23.augusta, 14.oklopni korpus 6.armije doao je do Volge i do sjevernih predgraa Staljingrada. S juga su se pribliavali tenkovi uzeti od jedinica sa kavkaza, 4.oklopna armija. Ali prije napada trebala je njemaka avijacija unititi grad. Bombardiranje je trajalo tri dana od 23-25.augusta 1942. U gradu je hiljade graana poginulo ali su Sovjeti izdrali. U elji da dou do naftnih polja Kavkaza, Nijemci su morali zauzeti Staljingrad. Borbe su trajale danonono ali su se Sovjeti hrabro branili. 19.novembra 1942 krenula je sovjetska protuofanziva. Ve 23.novembra zatvorila su se kod Kalaa klijeta oko Paulusove 6.armije, jer su Nijemci i njihovi saveznici imali 100.000 poginulih i ranjenih te izgubili 60.000 zarobljenika. Sedam dana kasnije sovjetske trupe su u juriu probile se do rijeke ira i linije Verh-Kurmojarskaja-Ketenjeri, tako da su opkoljeni Nijemci kod Staljingrada bili udaljeni 60-120km od svojih najbliih jedinica. General Paulus traio je od Hitlera dozvolu za proboj, ali je ovaj odbio uti za povlaenje. Smatrao je da se njegove jedinice moraju nastaviti boriti oko Staljingrada a avioni bi vrili opskrbu, dok druge jedinice ne dou da ih oslobode. Njemake snage na rejonu Kavkaza su trebale dobiti pojaanja od 160 tenkova iz Njemake ali su sovjetski partizani unitavajui komunikacije znatno usporavili napredovanje tih jedinica. U meuvremenu su Sovjeti i dalje neprestano vrili pritisak na frontu grupe armija Don i frontu kod Staljingrada. Desetog januara Sovjeti su poeli veliku ofanzivu protiv 6.armije. meu ruevinama potpuno unitenog grada poela je najkrvavija bitka cijelog drugog svjetskog rata. Sovjetske trupe su 31.januara 1943. definitivno slomile otpor june grupe i zarobile komandanta 6.njemake armije, generala Paulusa. Zarobljeno je oko 90.000 Nijemaca, a sahranjeno oko 150.000.

35

Amerika strategija preskakanje otoka Linija fronte na Pacifiku ila je od Aleuta na dalekom sjeveru do Australije i Novog Zelanda na krajnjem jugu. Bilo je to veliko morsko prostranstvo s razbacanim skupinama otoka, koje su uglavnom kontrolirali Japanci. S obzirom na to da su Amerikanci drali malo kopna i da nisu imali dovoljno zrakoplovnih baza, morali su se najvie sluiti nosaima aviona. To je bila ak vojna prednost, jer su nosai aviona bili pokretne baze koje su se kretale zajedno s pomicanjem linije fronte. Snaan otpor na Solomonovim otocima, gdje su se Japanci ukopali, primorao je komandu amerike mornarice da odustane od strategije kratkih skokova s otoka na otok, odnosno od osvajanja svih otoka koje su drali Japanci. Sredinom 1943. admiral King odluio je ovladati slabim takama japanske odbrane osvajanjem slabije branjenih otoka, a zaobii ona koja se smatraju prejakima. Pri tome bi ta jaka uporita bila izolirana. Ta nova strategija dobila je naziv strategija preskakanja, a vodila je izravno u sredite japanskog carstva. Dok su Amerikanci u jesen 1942. imali na raspolaganju samo tri nosaa aviona, ve krajem 1943. na Pacifiku je plovilo vie od 50 takvih brodova, to jasno govori o tome koliko se poveala vojna industrija u SAD-u. Transportni avioni mogli su letjeti i do 10.000km i mogli su osigurati popunu ljudstvom i materijalom na udaljenim podrujima. Na taj nain su mornarica i zrakoplovstvo sve vie preuzimali vodeu ulogu u ratu Na Pacifiku. Amerike podmornice 1943. su potopile 284 japanska trgovaka broda, tako da je Japan potpuno natjeran na defanzivu. Na ofanzivni elan Japanaca negativno je uticala i smrt admirala Yamamota, 8.aprila 1943. Osim toga, Japanci su do tada ve bili izgubili najbolje pilote i kvalitativno najjai dio flote. Obuka novih pilota traila je mnogo vremena, a takoer su Japanci morali drati veliki broj snaga u rezervi za eventualnu odbranu otoka japanskog glavnog grada. Japanska ratna proizvodnja morala se poveati kako bi se popunili gubici, ali su se industrijski potencijali pokazali premalima da bi se nadoknadilo ono to je izgubljeno. Zato je Japan zapadao u sve teu situaciju. Ni gubici u ivoj sili nisu se mogli popuniti, posebno ne kvalitetnim kadrovima. U takovoj vojnoj situaciji pojavile su se samoubilake brigade i piloti kamikaze. Japan se orijentirao na totalni rat do krajnjih mogunosti. General MacArthur odredio je 30.juni 1943. za poetak druge etape ofanzive protiv Nove Gvineje i Solomonova arhipelaga.

36

20. i 21. novembra saveznici su napali i zauzeli Gilbertove otoke. Time se otvarala mogunost napada na Maralove otoke. U meuvremenu zauzet je sredinji dio Solomonovih otoka i vreni su snani zrani i pomorski napadi na Novu Gvineju. Invazija na Maralove otoke poela je 30.januara. Postepeno osvajajui jedan po jedan otok, Amerikanci su uspjeli da zauzmu Marshallove otoke. Nakon toga saveznika ofanziva bila je usmjerena prema Novoj Gvineji. 1.oktobra 1944. Amerikancima je uspjelo da ovladaju veinom Nove Gvineje i dalje operacije ienja tih otoka od japanskih snaga Amerikanci su prepustili Australcima. Borbe u Burmi Burma je 1937. pod pritiskom burmanskog narodnooslobodilakog pokreta odvojena od britanske amdinistracije u Indiji, ali time nije izgubila svoj kolonijalni status. Traei u inostranstvu podrku u borbi za nezavisnost i slobodu, burmanske voe odlaze u Tokio. Meutim, poslije japanske invazije burmanski borci su uvidjeli da su Japanci izigrali tenje burmanskog naroda, te organizuju pokret otpora i prelaze u ilegalnu borbu protiv Japanaca. Burma je bila vana i saveznicima zbog teritorijalne veze sa Kinom. 7.marta Japanci su uspjeli zauzeti Rangoon, a nakon toga tokom 1941-42. godine napredovali su du rijeke Irrawaddi. Saveznici su poslije pada Toungooa i Promea povukli svoje snage na sjever prema Mandelaya, gdje je poinjoa tzv. Burmanski put, kojim je pritjecala saveznika pomo Kini. U potpuno izgorjeli Mandalay Japanci su uli 29.aprila. time je burmanski put prema Kini bio presjeen. Genral Alexander je smatrao da je njegov najvaniji zadatak da povue trupe u Kinu i Indiju i da odbrani Indiju, to je i uinio. Nakon pet i po mjeseci borbe Japanci su uspjeli prei 1600km i zauzeti cijelu Burmu. Time je ugroena Kina kojoj je ostala samo zrana veza sa Indijom.

37

Rat u Kini od decembra 1941. do juna 1943. godine Ulaskom SAD i Velike Britanije u rat protiv Japana, krajem 1941. Kina se nala u koaliciji antifaistikih snaga. Krajem 1941. Kina je imala pod orujem gotovo etiri miliona vojnika. Kuomintanka vojska, kojom je zapovijedao ang Kaj ek (od januara 1942. naelnik taba bio mu je ameriki general Stilwell), vodila je protiv japanskog agresora uglavnom pasivnu borbu. Najznaajnija vojna snaga na kineskom ratitu bila je kineska Crvena armija, kojom je rukovodila Komunistika partija Kine. Treba imati na umu da je ang Kaj ek borbu protiv komunizma smatrao primarnom, tako da su se kineski komunisti morali boriti i protiv japanskog agresora ali i protiv vojske generala ang Kaj eka. U Kini je bilo oko milion japanskih vojnika i oni su drali pod okupacijom oko milon kvadratnih kilometara kinsekog teritorija, na kojem je ivjelo oko 80 miliona stanovnika. Glavni zadatak japanske armije u Kini bio je eksploatacija zauzetih teritorija i borba protiv kineske Crvene armije, dok su operacije protiv ang Kaj eka imale sporedni znaaj i svodile na dranje zauzetih poloaja. Tada se u Kini razbuktao graanski rat, to je ilo na ruku Japancima. Protiv jedinica kineske 8.komunistike armije general ang Kaj ek angairao je 80.000 vojnika, a protiv 4.armije 200.000 vojnika. Primjenjujui odgovarajuu partizansku taktiku, jedinice Crvene armije uspjele su, meutim, izbjei okruenje i unitenje, a nanijele su i Japancima priline gubitke. U maju 1943. Japanci su poduzeli, prvi vei napad dolinom rijeke Jangce. Njihove namjere su bile da vladu ang Kaj eka prinude na separatni mir i zaplijene rezerve rie i vei dio rijenog brodovlja u toj zoni. Pod pritiskom nadmonijeg Japana , kuomintanke jedinice povukle su se u planine na rezervne poloaje. Onda je na japansko-kineskoj fronti nastupilo zatije. Borbu su na kineskom teritoriju nastavile samo kineske oslobodilake snage. Indijska borba za slobodu Britanci su uoi Drugog svjetskog rata bili, bar na papiru, ve poodmakli u prelaenju s imperija na Commnwelth, ime bi kolonije trebale dobiti vie samostalnosti, ali bi s metropolom ipak nastavile odravati prisne veze. Commonwelth se trebao sastojati od nekoliko autonomnih dijelova ili domiona koji bi dobrovoljno bili povezani s britanskom krunom. Da u praksi sve nije ilo tako lako pokazuje primjer Indije, koja jo nije imala status domiona. Britanci su jo uvijek vrsto drali svoju vlast u Indiji, potiui jedna indijska plemena ili narode, politike stranke i grupe protiv drugih sluei se pri tom u punoj mjeri suprotnostima izmeu Hindusa, Sika i muslimana. London je desetljeima namjerno koio ekonomski, kulturni i politiki razvoj Indijem opravdavajui to opasnou od graanskog rata. A kada vie nisu znali ta e, bacili su u zatvor voe Kongresne stranke Gandhija i Nehrua. Nakon I svjetskog rata znaajnu ulogu u politikom ivotu Indije preuzele su dvije politike stranke, Nacionalni kongres Indije, osnovan 1885. i Muslimanska liga, osnovana 1906. Dominantna linost Kongresa i idejni voa nove politike Swaraj ostvarenje samouprave nenasiljem, bojkotiranjem kolonijalnih ustanova i organa vlasti bio je Mahatma Gandhi. Najblii Gandhijev saradnik i suborac bio je Jawaharlal Nehru. Najmonija linost u Indiji bio je potkralj, lord Linlithgow. On je 3.septembra 1939. izjavio da se Indija takoer smatra u ratnom stanju sa Njemakom. Tako je Indija, kao lanica Britanskog imperija, sudjelovala u Drugom svjetskom ratu protiv svoje volje. Kongresna stranka i Muslimanska liga odbile su saradnju s indijskom vladom koju su sastavili Britanci, smatrajui da narod koji se bori za nezavisnost ne moe istodobno braniti interese imperija koji gazi njegovu slobodu. Zbog toga su se tokom cijelog rata vodile ogorene politike borbe, iako je indijska vojska, kao dio britanskih oruanih snaga, djelovala na ratitima Afrike, Azije i Evrope. Razgovori na relaciji Staljin, eril i Ruzvelt U svom govoru 22.juna 1941. eril je izjavio da sebe naziva i dalje protivnikom komunistikog sistema, ali da se Britanija smatra saveznikom napadnutog Sovjetskog Saveza u borbi protiv nacistike Njemake. Poto su SAD jo uvijek bile neutralne, Britaniji je preostalo jedino da prua materijalnu pomo Sovjetima, jer situacija na zapadu nije bila pogodna za izvoenje velikih ratnih akcija. Britanci su znali da bez SSSR-a nee biti lako dobiti rat, ali s obzirom na razliite interese obiju zemalja, nova podjela Evrope nakon rata predstavljala bi prilian problem. S druge strane, sovjetski rukovodioci nisu mogli zamisliti da e Britanija, uza sva lijepa obeanja odoliti da ne igra ulogu treeg koji je u ratu sa strane. Povrh toga, nije se mogla zaboraviti ni antisovjetska i antikomunistika tradicija u britanskoj politici, a Chamberlainova miroljubiva politika u Moskvi bila je shvaena kao pokuaj da se bez SSSR, sa Hitlerom izgradi novi evropski poredak. U Moskvi se smatralo da e Britanija i SAD pustiti da se nacisti i komunisti meusobno unite, da bi se onda pojavili kao veliki pobjednici.

38

Sjedinjene drave bile su formalno neutralne, ali su zbog svog izdanog slanja oruja u Britaniji u okviru Zakona o zajmu i najmu ve stajale na njenoj strani. Iako su miljenja o pomoi SAD-a Sovjetskom Savezu bila podijeljena, ipa k je Ruzvelt u julu 1941. poslao u Moskvu svog povjerenika Harryja Hopkinsa. Rezultat je bio program pomoi SSSR-u u vrijednosti od milijardu dolara od 1.oktobra 1941. do 1.jula 1942. Meutim, koliko god isporuka oruja bila vana za SSSR, ipak je Staljin jasno pokazao da postoji samo jedan uvjerljiv dokaz bezuvjetne i iskrene pomoi, a to je otvaranje drugog ratita. U ostalim meusobnim razgovorima uglavnom se pregovaralo o dominaciji u Evropi, i to sovjetskog u istonoj Evropi, a britanskog u zapadnoj Evropi. Staljin je predlagao da Britanija u zamjenu za sovjetske teritorijalne aspiracije, osvoji u zapadnoj Evropi Rajnsku oblast i Bavarsku. Meutim, takva podjela za britaniju je bila neprihvatljiva, jer bi se time poremetila ravnotea snaga u Evropi. eril je nekoliko puta obeavao pomo, ali je znao da Britanija nije sposobna da u kratkom roku otvori drugu frontu u zapadnoj Evropi. Osim toga, Britanci su i izvan Evrope imali dosta problema kojima su morali posvetiti vie panje i na ta bojita slati trupe. Njemake i italijanske operacije u sjevernoj Africi ugroavale su britanske interese u Sredozemnom moru. Japanski napad na Pearl Harbor 7.decembra 1941. znaio je za erila ne samo da je Amerika ukljuena u rat nego da je pitanje drugog fronta u Evropi dobilo novu dimenziju. eril se slagao sa invazijom samo ako ona prua jamstvo za brz uspjeh. Nije elio nikakav poraz u pravoj invaziji i nikakav dugotrajni iscrpljujui rat na poloajima. Za njega je bilo bitnije da se najprije oslabi njemaka ratna mo. To bi se, izmeu ostalog, postiglo invazijom u Sjevernoj Africi i bombardiranjem Njemake. Njemaku bi, meutim, najvie trebalo oslabiti ratovanje u SSSR-u, borbu koju treba da potpomognu britansko-amerike poljke oruja i drugog ratnog materijala. Britansko-amerika politika odgaanja o otvaranju drugog ratita jako je poljuljala slogu meu saveznicima. 24.januara eril i Ruzvelt sastali su se u Casablanki. Meu oficirima bili su generali Eisenhower i Alexander. Razgovaralo se o problemima opskrbljivanja, a i o saradnji meu najviim rukovodiocima. Nakon osvajanja Sjeverne Afrike odlueno je da se izvri desant na Siciliju. Time je invazija na Francusku odgoena za sljedeu, 1944.godinu. Kraj rata u Sjevernoj Africi Nakon iskrcavanja saveznika u novembru 1942. Hitlerov ambasador u Italiji Kesselring, dobio je od Mussolinija doputenje da s njemakim trupama napadne Francuski Tunis. Francuska vlada u Vichyju takoer se sloila s tim napadom. Tako su Nijemci i Talijani zauzeli Tunis i tako mogli zaustaviti napredovanje saveznika. Rommel je smatrao da treba napasti na zapadu, tako da se saveznici izbace iz Alira i Maroka, ali je Hitler izdao direktivu da zaustavi napredovanje Britanaca u Libiji. Posao u Tunisu preputen je general-pukovniku Jurgenu von Arnimu. Talijanska komanda nije bila zadovoljna Rommelom jer je htio napustiti Libiju, tako da su dogaaji u Africi bili izvor nepovjerenja izmeu njemakih i talijanskih trupa. Krajem februara 1943. osovinske snage u Sjevernoj Africi ujedinjene su u grupu armija Afrika pod Rommelovim zapovjednitvom. Trebalo je da se Rommel u roku od dva mjeseca povue na tzv.Mareth-liniju. U tom razdoblju trebalo je da von Arnim zavri formiranje njemako-talijanskih snaga u Tunisu. Ali Rommel u svom planu nije uspio. On je jedva mjesec dana zadravao Britance, tako da se povukao iza linije Mareth. To nije bilo povoljno za Montgomeryja, jer se u meuvremenu udaljio itave 2000km od svojih baza u Egiptu. Njegovi problemi prevoza rijeeni su tek kada se luka Tripoli ponovo osposobila. Armije Rommela i von Arnima sakupile su se u ravnici izmeu tunike istone obale i istonih grebena Atlasa. Tamo su se bili ugnijezdili Amerikanci, Britanci i Francuzi. Da bi se preao istoni greben i stiglo u ravnicu koja je bila iza njega, moglo se koristiti pet prelaza. Von Arnimova armija krenula je krajem decembra 1942 prema tim prelazima. Otpor Francuza brzo je oslabio, jer je njihovo naoruanje velikim dijelom poticalo iz I svjetskog rata. Brza intervencija amerikih i britanskih tenkovskih jedinica sprijeila je da Francuzi ne ostanu potpuno odsjeeni. Saveznici nisu mogli slomiti nadmo Nijemaca, koji su osim iz prolaza Faid i Maizila napredovali i sasvim na jugu kod Gafse. General Anderson je s Eisenhowerovim doputenjem izdao naredbu za ope povlaenje s istonog grebena na zapadni. Kada je dat znak za njemaki napad, general von Arnim zapovijedao je jedinicama za prolaz kroz klance Faid i Maizila, dok je Rommel vodio proboj kod Gafse. Rommel je poslije pada Sidi Bau Saida trebao preuzeti od von Arnima 21.oklopnu diviziju, da bi je upotrijebio za proboj prema Tebess, a zatim na sredozemnu obalu. Rezultat ovog manevra trebalo je biti potpuno opkoljavanje saveznikih snaga u Tunisu. Von Arnim je smatrao da je taj plan preambiciozan, tako da je odbio dati Rommelu potrebne jedinice. 13.februara Rommel je krenuo sa slabijim jedinicama na Amerikance, ali nije uspio proi klanac Qaserin 20.februara, kod klanca Qaserin poeo je ponovo njemaki napad na saveznike poloaje. Na putu za Thali dolo je do tenkovske bitke koja je zavrila neodlueno. 21.februara

39

saveznici su dobili nova pojaanja koja su stigla iz Maroka i Alira. Sljedei dan saveznici su napali Nijemce. Ameriko zrakoplovstvo se prvi put nakon dugo vremena pojavilo na ratnoj pozornici. Jedna jedinica britanskih tenkova napala je Nijemce i bila potuena. Ali do njemakog napada nije nikako dolazilo. Nijemcima je ostalo samo malo benzina za tenkove, njemako zrakoplovstvo se zbog magle nije pojavljivalo, a borbe na Mareth liniji bile su sve ee. Britanci koji su se iskrcali u Tripoliju, 20.marta bili su pred Mareth linijom. Borba za Mareth liniju trajala je sedam dana. Rezultat je bio proboj njemako-talijanske odbrane. Put prema Tunisu i Bizerti bio je otvoren. Na poetku aprila Amerikanci su se susreli s Montgomeryjevim trupama, koje su nadirale kroz Gafsu i Gabes. Obru oko njemakih i talijanskih jedinica u Tunisu time je bio zatvoren. Njemaki i talijanski vojnici bili su u beznadnoj bici. Rommel se u to ve ranije uvjerio. 10.marta, u najveoj tajnosti napustio je Tunis, i preko Rima odletio u Berlin Hitleru da ga uvjeri kako se tuniska obala mora evakuirati. Umjesto toga poslan je na bolovanje. General von Arnim preuzeo je komandu nad grupom armija Afrika. 7.maja saveznike snage su ule u Tunis, i dalje napredovale prema Bizerti. 13.maja 1943. saveznici su porazili Nijemce, Von Arnim je kapitulirao sa njemakim trupama, a talijanski komandanti su ga slijedili. Zarobljeno je vie od 250.000 njemakih i talijanskih vojnika. Time je zavren rat u sjevernoj Africi.

Kada je 13.maja 1943. ostatak njemako-talijanske vojske kapitulirao u Sjevernoj Africi, dvadeset britanskih istaa mina pretraivalo je etiri dana morske tjesnace izmeu Afrike i Sicilije i istilo ovaj prostor od mina. 15.maja admiral sir Andrew Cunningham javio Londonu, da je prolaz izmeu Sicilije i Tunisa u Sredozemnom moru je slobodan. Dva dana kasnije krenuo je prvi konveoj iz Gibraltara u Aleksandriju. Pomorski put izmeu Londona i Aleksandrije sada je sa 11.500 milja skraen na 3200 milja.

40

Desant na Siciliju Nakon poraza u Africi, Hitler je poslao nekoliko velikih kontigenata trupa iz Francuske i luka na Jadranskom moru u Grku. Oklopna divizija poslana je na Sardiniju, obalne baterije u Grkoj bile su pojaane, a minopolagaima, koji su u to vrijeme postavljali mine pred obalom Sicilije, nareeno je da odu u Grku. Isto takvo nareenje dobila je veina njemakih razaraa koji su se nalazili u vodama oko Sicilije. Nijemci su smatrali da e saveznici napasti Sardiniju i Korziku, a zatim Grku. Hitler je bio potpuno uvjeren u ispravnost dokumenata koji su uz panjolsku obalu naeni kod lea utopljenika majora Williama Martina i na osnovu tih dokumenata smatrao je da e saveznici napasti Sardiniju i Grku. Meutim, obavjetajna sluba talijanske mornarice smatrala je da je napad na Grku iskljuen i izjavila da ej Sicilija jedini cilj saveznika. Ni feldmaral Kesselring nije vjerovao dokumentima famoznog majora Martina (iji su le saveznici podmetnuli radi zavaravanja Nijemaca). 20.juna poslao je oklopnu diviziju na Siciliju. Zadatak osvajanja Sicilije sadravao je sljedee take: cilj osvajanja Mesine jest da bi se Sicilija potpuno izolirala; grad se mora osvojiti s kopna, jer je prilaz Siciliji kroz Meseinski zaliv nemogu a i previe udaljen od saveznikih baza, da bi lovci pruali zatitu; najmanje dvije sicilijanske luke, Catania i Palermo, treba zauzeti ranije, da bi se moglo dopremiti dovoljno materijalnih sredstava za osvajanje otoka. Kao najpogodniji datum za desant odreen je 10.juli. Mjesec dana prije poetka desanta neprekidno su bombardovane luke i aerodromi na Siciliji, Sardiniji, Grkoj i Italiji. Rezultat je bio da je na siciliji na dan iskrcavanja svih dvanaest zrakoplovnih baza, osiguranih protuavionskom odbranom, bilo neupotrebljivo za sile Osovine. 7. i 8.jula saveznika vojska je krenula punom praom iz sjevernoafrikih luka u zone za prikupljanje, juno i zapadno od Malte. Tu je desantna eskadra 9.jula bila na okupu, odakle je krenula prema svom cilju. Ujutro u 4.10 sati, 10.jula, prvi vojnici iskrcali su se na Siciliju. Pruanje otpora nije trajalo dugo. Za 45 minuta veina talijanskih vojnika pobjegla je iz bunkera. Talijani su esto bjeali a da nisu otvorili vatru. No iskrcavanje nije svuda teklo glatko. Kod Gale je polo naopako s pokuajem amerike 82. zranodesantne jedinice da se spusti na sicilijansko tlo. Samo dio jednog bataljona stigao je na odredite; na raskre koje su blokirali i neko vrijeme branili od njemakih tenkova, koji su napredovali prema obali. Na tom su sektoru, tenkovi znaili veliku opasnost, ali mornarica je vrlo precizno tukla neprijateljske tenkove i jedinice i uspjela ih natjerati u bijeg. 19.jula sastali su se Hitler i Mussolini u sjevernotalijanskom gradu Feltreu. Duce je molio za vie oklopnih divizija i 2000 aviona za odbranu Sicilije, to je Hitler odbio, jer je smatrao da pjeadija, a ne tenkovi mogu spasiti Siciliju. Duce se vratio u Rim, gdje je 25.jula izgubio vlast. Zamijenio ga je maral Badoglio i zatvorio ga. U meuvremenu su saveznici krili put prema Mesini. 3.augusta je poela talijanska evakuacija sa Sicilije, a 10.augusta njemaka evakuacija. Saveznici koji nisu na brzinu uspjeli osvojiti Messinu, sada nisu mogli sprijeiti ovu evakuaciju snaga. Za vrijeme evakuacije Sicilije, za est dana i noi, prebaeno je vie od 39.000 Nijemaca i velika koliina oruja. Talijani su uspjeli prebaciti na kopno 6200 vojnika. Prve amerike jedinice ule su 17.augusta u naputenu i razorenu Messinu. Sedam dana kasnije jedinice su se ve mogle prebaciti u Calabriju. Sada je general Eisenhower, vrhovni komandant saveznikih snaga u Sredozemlju, odluio da operacija Baytown otpone napadom na vie mjesta protiv Italije. Odlueno je da se 9.septembra saveznici iskrcaju kod Salerna, 50km juno od Napulja i Taranta na jugu Italije. Mussolini je smijenjen 25.jula, a nova talijanska vlada pregovarala je sa saveznicima o kapitulaciji. 8.septembra 1943. maral Badoglio je objavio kapitulaciju svoje zemlje. Sutradan je kraljevska obitelj pobjegla u Brindisi, zajedno sa dijelom vlade. Ostavila je Rim na milost i nemilost i tako potpuno prokockala i ono malo simpatija to je uivala u narodu. 29.septembra Badoglio je otiao na Maltu da potpie definitivan mir, pri emu je ponovo pokuao mimoii bezuvjetnu kapitulaciju. Talijani su poeli praviti neprilike zbog svoje flote, koja je jo bila upotrebljiva i koja je pobjegla na Maltu. Oni su smatrali da to nije predaja, nego saradnja sa saveznicima. Jo jednom im se moralo objasniti da je bezuvjetna kapitulacija neizbjena, posebno zato to je Staljin zahtijevao dio flote kao ratni plijen. Tek je 17.novembra primirje postalo svren in. Oslobaanje Mussolinija Kada je 25.jula 1943. vlada marala Badoglia uhapsila Mussolinija, poeo je da se rui faistiki reim u Italiji. Mussolini je dva dana ivio u uvjerenju da e biti prebaen u svoju kuu u Rocca delle Caminate. Umjesto toga, prebaen je na kanjeniki otok Ponzu u blizini Napulja. 6.augusta je vlada, uplaena da e Nijemci otkriti njegovo prebivalite, naloila da se Mussolini prebaci na otok La Maddalenu kraj Sardinije.

41

Hitler je dao zadatak oficiru SS jedinica Otto Skorzenyju da oslobodi Mussolinija. Jo isto vee Skorzeny je telegrafirao tridesetorici svojih ljudi. Do sljedeeg jutra moralo je sve biti spremno za putovanje u Italiju. Oslobaanjem Mussolinija rukovodit e general Student, koji je bio komandant njemakih padobranaca u blizini Rima. 27.jula Skorzeny je sletio u Rim. Plan osloboenja Mussolinija nosio je naziv Eiche (hrast). 18.augusta on je saznao gdje se nalazi Mussolini. Na otok La Maddalena poslao je jednog svog oficira preruenog u ribara, koji je potvrdio da se Mussolini nalazi na otoku. Poduzete su opsene mjere za akciju oslobaanja, no tada je stigla poruka da je Mussolini prebaen u nepoznatom smjeru. Njemakom efu policije u Rimu je polo za rukom da doe do obavijesti da se Mussolini nalazi u Gran Sassu, skijakoj oblasti u Apeninima. 12.septembra sa dvanaest jedrilica i jednim izviakim avionom Nijemci su se spustili na to podruje. Bez otpora zauzeli su podruje. Kasnije se ispostavilo da su talijanske vlasti naredile karabinjerima da ne pruaju otpor ako Nijemci pokuaju osloboditi Mussolinija. Odatle je Mussolini prebaen u Rim, a zatim preko Bea otputovao je u Munchen, a odatle u Istonu Prusku u Hitlerov glavni stan. Savezniko napredovanje do decembra 1943. godine Prvog oktobra saveznike snage ule su u razoreni Napulj. Prije toga su saveznici sve ceste, pruge, mostove i tunele bombardirali da bi sprijeili Nijemce da upotrijebe Napulj kao polazite prema Salernu. Poslije toga su Nijemci, prije povlaenja, minirali i unitili luku. U meuvremenu Montgomery je zauzeo aerodrome oko Foggie, jednog od najveih aerodromskih kompleksa u Italiji. Odatle su ubrzo poeli napadi na strateke ciljeve u sjevernoj Italiji, junoj Njemakoj, Austriji i na Balkanu, meu kojima i na rumunska naftonosna polja kod Ploestija. U drugoj polovici decembra saveznici su stajali pred linijom Gustav sa snanim Monte Cassinom, koji je gospodario cijelim masivom. Linija Gustav je bila utvrena linija dugaka 150km, koju su Nijemci izgradili ljeti 1943. Mussolinijevih 600 dana Iz Munchena sedam dana nakon svog osloboenja, Duce se obratio talijanskom narodu i u Veroni je proglasio republiku koja se vraa naelima faizma. Tako je nastala Talijanska Socijalna Republika i neofaizam. U Rimu je u meuvremenu novi sekretar stranke Alessandro Pavolini oformio novu vladu na ijem elu je ponovo bio Mussolini. To je bila marionetska drava, iji je rukovodilac ivio meu SSvojnicima, a ije se tlo sve vie smanjivalo, zato to su saveznici napredovali s juga, dok su Nijemci prisvojili juni Tirol. U Rimu koji je proglaen slobodnim gradom, nije se smjela smjestiti vlada, tako da se rezidencija 10.oktobra smjestila u Gargnano na jezeru Garda. Meu Nijemcima, koji su kontrolirali njegove telefonske razgovore, Mussolini e provesti 600 dana koji ga dijele od njegova pogubljenja. Poslije kapitulacije Italije Nijemci su zarobili oko 70.000 italijanskih vojnika. Sada je general Wolf od ratnih zarobljenika formirao talijanske SS-jedinice, maral Graziani obinu armiju, a Mussolini je dopustio stvaranje milicije od 15-godinjih i 17-godinjih mladia. Sada, kada ga je buroazija izdala, Mussolini je namjeravao stati na stranu radnika. Krenuo je putem socijalizacije, ak je nekoliko radnika u veim gradovima izabrao za gradonaelnike. Meutim, Nijemci su smatrali da je Mussolini sanjar, jer su se radnici vie odazivali ljeviarskim partizanima nego ovom lijevom neofaizmu. Operacije Crvene armije u proljee 1943. godine Zimi 1942/43. sovjetska vrhovna komanda energino je nastavila uspjenu ofanzivu Crvene armije. Krajem januara 1943. general Malinovski, komadant june fronte, bio je 50km udaljen od Rostova. Nijemci su morali evakuirati naftonosna polja prije nego to su uspjeli izvui iz zemlje i jednu tonu nafte. Kod Staljingrada se predala njemaka armija 2.februara 1943. Jedinice Sjeverozapadne fronte, pod maralom Timoenkom napale su kod Demjanska polovinom februara isturene njemake poloaje. Nakon dva tjedna pala je ta isturena linija fronte u ruke Crvenoj armiji, kao i hiljade Nijemaca. Druga isturena linija fronte bila je kod Reva, 200km junije. Ovdje su napad izvodile Kalininska fronta generala Konjeva i Zapadna fronta generala Sokolovskog. Napad je poeo 1.marta, a dva dana kasnije Sovjeti su u Revu unitili stotine tenkova i 1200 eljeznikih vagona.. konjev je 11.marta osvojio Vjazmu i time zavrio likvidaciju te isturene fronte. Za deset dana zaplijenjeno je 500 tenkova i drugog ratnog materijala. Nakon pobjeda nad njemakim, talijanskim i maarskim trupama kod Voronjea, Starog i Novog Oskola put prema Kursku je bio otvoren.

42

Kurska bitka Kurska izboina u obliku luka daleko ispupenog na zapad, duboko se uvlaila u raspored njemakih snaga produujui frontu otprilike za 500km. Na taj nain angairala je znatne njemake snage koje su morale zatvarati izboinu sa sjevera, juga i zapada. Zemljite u kurskoj izboini prualo je dobre mogunosti za upotrebu tenkovskih i motorizovanih snaga. Na ovom dijelu njemaka komanda se odluila za ofanzivu protiv sovjetskih snaga u kurskoj oblasti. U proljetnim mjesecima 1943. na sovjetsko-njemakom ratitu vladao je relativni mir. Oba su protivnika procjenjivala situacije i svestrano se pripremala za ljetnje operacije.Ocjenujui da su sovjetske snage od poetka rata imale velike gubitke i da ih nee moi nadoknaditi, Hitler se nadao da e iznenadnim i munjevitim prodorom poraziti sovjetske armije u kurskoj izboini i itme stvoriti uslove za prodor prema Moskvi. Plan za ovu ofanzivu nazvan je Zitadelle. Iz Zapadne Evrope prebaene su najbolje divizije, ukupno 5 divizija i 5 avionskih grupa. S druge strane, general ukov je savjetovao svoju komandu i Staljina da Crvena armija ne pree odmah u napad, nego da prieka njemaki napad. Kada se protivnik bude iscrpio, Crvena armija e uvesti svjee rezerve i prijei u ofanzivu. Od aprila do juna 1943. na itavoj kurskoj oblasti Sovjeti su izgradili odbranu dubine i do preko 150km. Izgraeno je vie od 10.000 rovova. U svom sastavu jedinice koje su trebale da odbiju njemaki napad imale su oko 1.400.000 ljudi sa 3600 tenkova i preko 20.000 artiljerijskih orua. Osim toga u susjednoj Stepskoj fronti, kojom je zapovijedao Konjev, nalazilo se 580.000 ljudi i 1600 tenkova. 3.jula 1943. otpoeo je njemaki napad. Rusi su preko zarobljenog njemakog vojnika ak znali i tano vrijeme napada, 3 sata ujutro, tako da su 40 minuta ranije artiljerijskom paljbom iznenadili Nijemce na njihovim poloajima. Njemaka ofanziva poela je istovremeno na potezu Orel-Kursk. Uprkos snanom otporu Nijemci pod komandom generala Modela su uspjeli probiti sovjetsku odbranu juno od Orela. Nijemci su se na pojedinim sektorima uspjeli probiti i do 10km, ali to je sve to je Modelova udarna grupa postigla da 11.jula. Na potezu Belgorod-Kursk udarna grupa Hotha je uz teke napore i velike gubitke se probila samo 35km, ali Obojan nisu zauzeli. Nakon toga je general Hoth usmjerio svoje snage u rejon Prohorovke. Tu je dolo do najeeg tenkovskog sudara u drugom svjetskom

43

ratu, u kojem je na obje strane sudjelovalo vie od 1200 tenkova. Tenkovski poreci su se izmijeali i njemaki Tigrovi u bliskoj borbi nisu mogli koristiti svoje prednosti, prije svega sbagu naoruanja, nasuprot sovjetskom T-34, ije su odlike dolazile do izraaja ba u ovakvom nainu borbe u blizini. U toku tekih borbi od 5. do 23. jula Nijemci su pretrpjeli velike ljudske i materijalne gubitke, a nisu postigli planirane ciljeve. Crvena je armija u dbrambenim borbama takoer imala znatnih gubitaka u ljudstvu i materijalu, ali je iznurila protivnike snage i zaustavila njemaki napad. Crvena armija je prikupila za protuofanzivu 2.300.000 vojnika, 34.500 artiljerijskih orua, 5000 tenkova i 3700 aviona, dok su Nijemci imali na raspolaganju oko 900.000 vojnika, 9.500 artiljerijskih orua, te 2100 aviona. 5.augusta sovjetske snage zauzimaju Bolhov, a 18.augusta njemake snage su izgubile orelsku izboinu i bile potisnute do ispred Brjanska. Sovjetski plan Kutuzov bio je ostvaren. U vrijeme borbi na oreolskoj izboini armije u rejonu Harkova i Belgoroda vrile su takoer vojne operacije. 5.augusta osloboeni su i Oreol i Belgorod. Prvi put u toku rata Moskva je artiljerijskim plotunima pozdravila oslobaanje ovih dvaju gradova. Sa zidina Kremlja odjeknulo je 12 plotuna iz 120 orua. 23.augusta zauzet je Harkov i time su otvorena vrata za prodor sovjetskih snaga u istonu Ukrajinu. Bitka za Dnjepar Nakon poraza u kurskoj bici, njemaka komanda morala je pronai nain da zaustavi napredovanje u istonu Ukrajinu i rudama bogati Donbas. Takva nastojanja i elje, meutim, bili su u suprotnosti s realnim mogunostima njemakih oruanih snaga. Nakon tekih gubitaka kod Kurska, Nijemci su u rezervi imali samo 10 divizija. S druge strane, sovjetske borbene mogunosti su dovoenjem brojnih rezervnih divizija stalno su rasle. Bitka za oslobaanje Donbasa poela je 13.augusta 1943. Za to vrijeme, od 25.augusta do 30. septembra tri sovjetske fronte Centralna, Voronjeka i Stepska krenule su od Orela, Kurska i Belgoroda kroz istonu Ukrajinu i pribliavale se Dnjepru. Poslije bitke kod Poltave, put sovjetskim trupama prema Dnjepru je bio otvoren. Crvena armija je izbila na Dnjepar u irini od 700km. Sovjetska komanda nije imala namjeru da se zaustavi na Dnjepru, nego je svojim jedinicama naredila da forsiraju iz pokreta. Svako forsiranje iz pokreta predstavlja najdelikatniju i najteu vojnu operaciju, a ovdje se radilo i o velikoj rijeci i dobro organizovanoj njemakoj odbrani s druge strane. Forsiranje iz pokreta stvara, meutim, iznenaenje za neprijatelja, to je bilo presudno za odluku sovjetske komande. Presudno je bilo to je sovjetska 13.armija, sjeverno od Kijeva, prva prela Dnjepar 22.septembra i poto je odbila njemake napade, prodrla do 30.septembra u dubinu do 40km, potpuno natkrilivi Kijev sa sjevera. Drugi veliki mostobran bio je kod Dnjepropetrovska, a zatim jo na 23 mjesta rasporeena po irini cijele fronte od 700km. 6.novembra sovjetske jedinice ule su u Kijev. Nakon pada Kijeva njemake snage su bile u rasulu na ovom podruju tako da su sovjetske snage zauzelo cijelu Ukrajinu. Na junom ratitu osloboena je Odessa 10.aprila. 12.maja osloboen je Sevastopolj. im je Krim preao u sovjetske ruke. Iskrcavanje saveznika kod Anzija i oslobaanje Rima Ofanziva koju su 12.januara otpoeli saveznici protiv njemakih snaga na liniji Gustav naila je na tekoe. Njemaka odbrambena linija, postavljena tano po sredini talijanske izme, odrala se. Time je operacija desanta kod Anzija zapala u veliku opasnost. Britanci i Amerikanci iskrcali su se nou izmeu 21. i 22. januara na pjeanu obalu Riviera di Levante, izmeu Anzija i Nettuna. Nakon iskrcavanja odluili su saveznici prvo napraviti mostobran a zatim prijei u ofanzivu. To je dalo Nijemcima vremena da pojaaju svoje snage. Stisnuti na malom prostoru saveznici su bili izloeni neprekidno bombardiranju njemakih aviona. Time je brzi proboj prema Rimu bio onemoguen. Njemaki protunapadi poeli su 3.februara i borbe su trajale do 12.februara, ali je bitka jo bila nerijeena. Nakon smjene generala Lucasa, umjesto kojeg je na elo saveznikih trupa doao general Clark, te nakon pobjede nad Nijemcima 29.februara uloge su se promijenile i saveznici su mogli odahnuti, odbijena je njemaka ofanziva. 2.marta vrijeme se poboljalo i savezniki avioni bacili su hiljade bombi na njemake poloaje kod Cisterne, Velletrija i Carroceta. Poslije toga fronta se kod Anzija stiala. Sudbina jedinica kod Anzija ovisila je o tome to e se dogoditi kod Cassina. Nakon estokih borbi saveznici su u noi 17. i 18.maja stupili na ruevine gradia Cassina. Iste noe komadant njemakih snaga povukao je svoje jedinice na tzv.liniju Adolf Hitler, u dolini rijeke Liri . 23.maj je za Nijemce bio katastrofalan. Kanadski tenkovi i trupe probili su se kroz liniju Adolf Hitler, a ameriki armijski korpus krenuo u napad s mostobrana kod Anzija. Nakon probijanja njemake linije odbrane Cezar juno od Rima saveznike snage su oslobodile Rim 4.juna 1944. godine.

44

Nova vlada u Italiji 1943-44. godina Iako je Badoglio 25.jula 1943. ukinuo Faistiku stranku, nije istodobno omoguio slobodan razvoj demokratskih stranaka. Njegova je vlada bila vojna diktatura koja se i dalje pridravala zabrane politikih aktivnosti. Meutim, politiari komunisti, socijalisti, socijaldemokrati osnovali su u tajnosti jo 1942. Partiju akcije. Liberali i demokriani udruili su se 12.septembra 1943. u Komitet za nacionalno osloboenje. Na jugu, kamo je Viktor Emanuel doao nakon bijega iz Rima, najvei je problem bio vladar. Dok se ovaj tvrdoglavo drao funkcije, bez obzira na injenicu da je 20 godina saraivao sa faizmom, politike stranke su bile jo tvrdoglavije u pokuaju da mu oduzmu vlast. Liberali, demokriani i socijaldemokrati htjeli su da vlast preuzme prestolonasljednik Umberto, dok su ostale stranke bile za republiku. Tada su saveznici smatrali da su kralj Viktor Emanuel i maral Badoglio najbolje jamstvo za lojalnost Italije, pogotovo jer je italijanska mornarica koja je prela na drugu stranu, bila monarhistiki nastrojena. Meutim, jedna ekonomska misija pod vostvom amerikanca Adlaia Stevensona u januaru 1944. izvjestila je da Talijani nisu uz Badogliov kabinet i da pitanje kralja predstavlja prepreku za ekonomski uticaj, poela se i saveznika vojna vlast zauzimati za primanje antifaistikih stranaka u kabinet i za rjeavanje kraljevstva. Nezgodnu situaciju prekinuo je Sovjetski Savez u martu 1944. kada je slubeno priznao Badoglievu vladu. Saveznici su Badogliev reim ozakonili time to su ga pustili da objavi rat Nijemcima u oktobru 1944. i tako maralovu dravicu prihvatili kao zemlju koja je ratovala na njihovoj strani. Teheranska konferencija Zbog neslaganja oko otvaranja druge fronte u Zapadnoj Evropi, Sovjetski Savez je postojao sve sumnjiaviji, i to nije krio svojim zapadnim saveznicima. London i dalje nije na to reagirao i vjeto je, diplomatski, izbjegavao zaotravanje odnosa. Vaington je bio osjetljiviji na svojetski pritisak, pa je predsjednik Ruzvelt u maju 1943. poslao u Moskvu biveg ambasadora J.E.Daviesa za koga se smatralo da je naklonjen Sovjetima, da mu ugovori sastanak sa Staljinom. Ruzvelt se nadao da e u neposrednom razgovoru moi otkloniti najtee smetnje za bolju saradnju. Pod uvjetom da se odre u Moskvi, Staljin se sloio s konferencijom ministara vanjskih poslova. Od 15. do 31. oktobra zasjedali su Molotov, Eden i Cordell Hull. Atmosfera je bila povoljna zahvaljujui uspjesima koje su nekako u to vrijeme postizale saveznike vojske. U mnogim pitanjima, kao npr. o poslijeratnoj organizaciji Njemake i o projektu stvaranja Organizacije ujedinjenih naroda, postignut je vidan napredak, a u raznim takama o kojima se postojale razlike u miljenju dolo je do zbliavanja gledita. Pod dojmom tih povoljnih rezultata Staljin se pokazao spremnim za skori sastanak sa zapadnim voama Ruzveltom i erilom. Ruzvelt i eril doletjeli su u Teheran 27.novembra 1943. u pratnji najbliih politikih, diplomataskih i vojnih saradnika. Doputovali su i lanovi obitelji: erilova djeca Sarah i Randolph, Ruzveltov sin Elliot i zet J.Boettinger. U meuvremenu je u Teheran stigao i Staljin sa svojom pratnjom. Kako je tamo bilo stacionirano mnogo sovjetskih vojnika, mogao se osjeati kao u svojoj zemlji. Zbog sigurnosti ameriki gosti su bili smjeteni u sovjetskoj ambasadi, koja je bila nedaleko od britanske u kojoj su odsjeli eril i pratnja. Staljin se zadovoljio manjom zgradom u neposrednoj blizini obje ambasade. Time su njihovi susreti dobijali neformalniji karakter. Prilikom konferencije, koja je trajala od 28.novembra do 1.decembra 1943. odrane su etiri plenarne sjednice. Prve tri plenarne sjednice i pratei radni sastanci odnosili su se na vojnu problematiku. Zapadni saveznici su obavijestili svoje sovjetske partnere o pripremama za operaciju Overlord, tj. desant u Normandiji, kojom bi se u maju, najkasnije u junu naredne godine otvorila dugo obeavana druga fronta u zapadnoj Evropi. erilovi pokuaji da pridobije prisutne za kompliciranu akciju, tj. da se osim iskrcavanja u sjevernoj Francuskoj izvri i neka manja invazija na tirenskoj i jadranskoj obali, uglavnom su propali zbog Staljina. On je podrao veliku invaziju u Francuskoj, koja bi mogla olakati napredovanje Crvene armije. Naglasio je da taj plan mora biti u centru njihovih razgovora. eril je, naravno, bio nezadovoljan takvim tokom razgovora, pa je na konferenciji ostavio neljubazan i prilino iritantan dojam. Tri dravnika sloila su se da se Turska jo prije nove godine mora ukljuiti u borbu protiv Njemake, to bi olakalo pomorske kontakte meu saveznicima. Meutim, Staljina je najvie interesovao datum invazije. Traio je da se odredi komandant za tu operaciju i za tu funkciju predloio amerikog generala Eisenhowera. Staljin je ujedno obeao veliku sovjetsku ofanzivu prije poetka invazije kako bi jae Nijemce vezao na istoku. O politici se u Teheranu govorilo nesistematski i uglavnom na informativnim sastancima. Ruzvelt je pokuao pridobiti Staljina za svoje planove o meunarodnom poretku posije rata. Organizacija ujedinjenih naroda, koja je trebala zamijeniti Ligu naroda i koja bi raspolagala veim ovlastima, inila se Staljinu prihvatljivom. U svakom sluaju Sovjeti su dali na znanje da budui Ujedinjeni narodu ne bi smjeli svjetskoj sili poput Sovjetskog Saveza krojiti zakone. Razgovaralo se i o poljskom pitanju.

45

Britanska vlada je imala moralnu i politiku obavezu prema poljskoj vladi u Londonu. Ameriki predsjednik je morao povesti rauna o predstojeim izborima i o glasovima est miliona biraa poljskog porijekla. Oni su zamislili da se poljska drava pomjeri prema zapadu i da tzv. Curzonova linija bude istona grania, ali Sovjeti nisu odstupali od svojih teritorijalnih zahtjeva. I dok su se prepirali o istonoj granici budue poljske drave, zapadne voe propustile su da osiguraju i njeno budue demokratsko ureenje, iako se moglo oekivati da e Staljin, koji nije niti pomiljao na neki kompromis sa poljskom vladom u Londonu, pripremiti poljsku vladu i armiju po svom ukusu im njegove trupe oslobode poljski teritorij. I u drugim pitanjima zemalja istone Evrope morale su se Velika Britanija i SAD pokoriti Staljinovim pretenzijama o dominaciji Sovjetskog Saveza u tim zemljama poslije protjerivanja Nijemaca. Teheranska konferencija zavrena je 1.decembra 1943. Iskrcavanje u Normandiji U ponedjeljak, 5.juna 1944. poeo je zrani desant na Normandiju. Zone desanta nalazile su se na oba kraja dijela normandijske obale na kojem e, nekoliko sati nakon njihovog iskrcavanja, otpoeti masovno prebacivanje ljudstva i borbenih sredstava. Amerika 101. i 82. zrano-desantna divizija spustie se zapadno od amerikog odsjeka desanta Gold i Omaha. Istono od britanskog odsjeka desanta Gold, Juno i Sword spustie se 6.britanska zrano-desantna divizija pojaana Kanaanima. Zrano-desantne jedinice moraju zatiti s obiju strana cijelu obalu pomorskog desanta od njemakih bonih napada i zauzeti poloaje dok ne stignu glavne snage s kopna. Iskrcavanje saveznika poelo je 6.juna 1944. godine.

46

Brodovi koji su krenuli u odsjek Utah nalazili su se u zavjetrini poluotoka Cotentina, dok su floti koja se bliila odsjeku Omaha mnogo vie smetali vjetar i uzburkano more. Obala i zemljite iza nje u unutranjosti na odsjeku Utah sastojala se od prilino niskih dina iza kojih se prostirala ravnica koju su Nijemci potopili. Meutim, na odsjeku Omaha visoke stijene su dominirale obalom. Obala je dosta visoka, a na njoj su se nalazile njemake utvrde. Kratko bombardiranje s mora nije mnogo otetilo te utvrde; bombe saveznikih aviona obino su padale dosta daleko od cilja. Bombardiranje zrakoplovstva i mornarice na njemake poloaje na odsjeku Utah imalo je eljeni uinak. Jedino veliko zlo koje je pogodilo jedinice na odsjeku Utah u prvim trenucima desanta bilo je to je nekoliko brodova naletjelo na minsko polje. Situacija na obalama Omahe bila je sasvim drugaija i saveznici su naili na estok otpor njemakih jedinica. Britanska zona desanta prostirala se od Port-en-Bessina do rijeke Orne, dakle na 30km i bila podijeljena na tri sektora: Sword, Juno i Gold. Kod Le Hamela Britanci su doekani isto kao i Amerikanci na Omahi. Na sreu, Britanci su raspolagali tenkovima. Bez te podrke, na Goldu bi se odigrala ista drama kao na Omahi. Odsjek Juno bio je bojno polje Kanaana i postao najkrvaviji na cijeloj obali britanske fronte. U ovoj se zoni nalaze otre stijene pred obalom, a njemaki poloaji poslije bombardiranja ostali su uglavnom netaknuti.Na odsjeku Sword iskrcali su se kotski komandosi. Ipak, i ovdje, na pojedinim mjestima, otpor je bio jak. Oko devet sati naveer, poslije jakih borbi Arromanches je zauzet od Nijemaca i narednih dana je sluio kao glavna transportna luka za trupe i materijale. Veliki broj jedinica stupio je prvog dana na normandijsko tlo: 75.000 Britanaca, 57.500 Amerikanaca,a osim toga spustilo se 23.000 padobranaca. Tako je vie od 165.000 saveznikih vojnika otpoelo oslobaanje zapadne Evrope. Sedam dana poslije invazije svi odsjeci desanta su spojeni u jedinstven mostobran u duini od 125km. Ofanziva Crvene armije u ljeto 1944. godine Jedinice Crvene armije su 3.jula 1944. stigle do bjeloruskog glavnog grada Minska. Tako je u centralnom dijelu sovjetsko-njemakog fronta nainjen otvor od oko 400km irine i put prema Litvaniji i Poljskoj je bio otvoren. Poraz Nijemaca u Bjelorusiji mogao je dijelom da se pripie aktivnosti sovjetskih partizana kojih je u ovom dijelu Sovjetskog Saveza bilo vie nego igdje drugdje. Na frontu se i dalje napredovalo brzinom od 15 do 20km na dan. 28.jula osloboen je Brest-Litovsk. Poslije toga prvom bjeloruskom frontu je nareeno da osvoji varavsku etvrt Praga na istonoj obali Visle da bi se uspostavio mostobran na zapadnoj obali juno od Varave. To je i uinjeno izmeu 5. i 8.augusta.

47

20.augusta otpoela je sovjetska ofanziva u Rumuniji. Prema sovjetskom planu napada, u operaciji Jai-Kiinjev bila su predviena dva proboja: lijevo od Jaija i desno od Tirastopolja. U bukuretu je vijest o sovjetskoj ofanzivi bila potpuno iznenaenje. Kada je maral Antonesku doao u grad 22.augusta nakon obilaenja fronta, ubijeen da je situacija beznadena i da Rumunija mora da zatrai primirje, zatraio je da ga primi kralj Mihajlo kako bi ga obavestio o svojoj odluci. Za vrijeme audijencije, marala Antoneskua uhapsila je dvorska grada. Vlada koju su osnovali zavjerenici koji su sada nastojali da poboljaju odnose sa saveznicima, preuzela je vlast u gradu. Uvee je poela da se preko radija emituje kraljeva poruka u kojoj poziva rumunske jedinice da prekinu borbu sa Sovjetima. Nova vlada je ponudila njemakom ambasadoru da njemake oruane snage dobrovoljno napuste Rumuniju. 24.augusta njemake jedinice iz Ploetija su krenule ka Bukuretu, a njemaki avioni su poeli da bombarduju vladine zgrade. Za Rumune je to bio dovoljan povod da 25.augusta objave rat Njemakoj. 31.augusta sovjetske trupe su pobjedonosno ule u Bukuret. Ve prije toga delegacija za sklapanje primirja pola u Moskvu gdje je 12.septembra potpisan ugovor. Rumunija se obavezala da e pod saveznikom komandaom da sudjeluje u borbama protiv Maarske i Njemake, da e zemlja da plati odtetu od 300 miliona dolara, Besarabija i Sjeverna Bukovina moraju da se vrate Sovjetskom Savezu, ali je maarska aneksija Sjeverne Transilvanije ponitena. Sovjetsko probijanje kroz Rumuniju dovelo je diplomatskih aktivnosti u susjednoj Bugarskoj. 26.augusta vlada Bagrjanova je dala izjavu da je Bugarska neutralna i zatraila od Nijemaca da svoje trupe povuku iz Bugarske. Meutim, u strahu od oruanog sukoba sa Nijemcima Bugari su odlagali odluku da razoruaju Nijemce u svojoj zemlji. 5.septembra je Sovjetski Savez objavio rat Bugarskoj. Tri dana kasnije sovjetske trupe su prele preko rumunsko-bugarske granice. Bugarska vlada je zatim objavila rat Njemakoj i naredila armiji da ne prua otpor Crvenoj armiji. 9.septembra ustanici su uzeli vlast u Sofiji. Partizani i prebjegle jedinice bugarske armije opkolile su vladine zgrade. Vlada Muravjeva je uhapena, a Georgijev, predsjednik vlade Oteestvenog fronta objavio je preokret. 16.septembra jedinice Crvene armije su trijumfalno ule u Sofiju. 28.oktobra u Moskvi je potpisan ugovor o primirju. Trebalo je da Bugarska stavi na raspolaganje saveznika odreeni broj trupa za borbu sa Nijemcima, a da Jugoslaviji i Grkoj plati ratnu odtetu koja e se naknadno odrediti. U vrijeme kada je Crvena armija nadirala prema Bugarskoj i Rumuniji, a narodnoosobodilaka vojska Jugoslavije pripremala svoje posljednje ofanzivne operacije, i Albanska narodnooslobodilaka vojska krenula je u konani obraun sa okupatorskim i kvinslinkim jedinicama na svojoj teritoriji. 21.novembra Nijemci se povlae iz Tirane, a 29.novembra osloboen je Skadar. Time je cijela Albanija bila osloboena. Varavski ustanak U utorak 1.augusta 1944. u Varavi je otpoeo ustanak. Sa svih strana se pucalo na Nijemce, a tri sata kasnije nad glavnim gradom su se vijorile bijelo-crvene zastave. General Tadeu grof Komorovski komandant ilegalne Armije krajove ili Otadbinske armije je iz svog taba u predgrau Vola tog dana uputio borcima svoje armije proglas i naredbu za otvoreni napad na njemake trupe u Varavi. U Proljee 1944. ova armija je brojala oko 350.000 boraca. Pri izbijanju ustanka u Varavi se nalazilo samo 13.000 njemakih vojnika. 4.augusta Nijemci su u gradu preli u kontraofanzivu. Himlerove tzv.pomone trupe, sakupljene od izdajnika i kriminalaca sa okupiranog podruja ule su u Varavu. Sljedeeg dana napravile su pokolj meu stanovnitvom i ubili 15.000 ljudi, ena i djece. Obavijeten o situaciji u gradu, eril je zatraio od Staljina da hitno pomogne ustanicima. Staljin, meutim, nije imao povjerenja u itavu akciju, tvrdei da su ustanike snage nedovoljne da zauzmu grad. eril i Ruzvelt su u jo nekoliko pokuaja nastojali nagovoriti Staljina da pomogne ustanicima ili da dozvoli saveznikim avionima da koristei aerodrome u Rusiji dostave oruje ustanicima. Staljinov odgovor je glasio:Prije ili poslije svi e da doznaju istinu o grupi zlikovaca koji su poeli varavsku avanturu da bi doli na vlast. Ova lica su iskoristila povjerenje stanovnika Varave time to su mnoge, gotovo nenaoruane ljude upotrijebili protiv njemakih topova, tenkova i aviona. U Varavi su Nijemci nastavili borbu, u stvari, unitavanje etvrti, ulica, kua. Mnoge poljske trupe kojima je poslije borbe preostala samo kapitulacija, pobjegle su kroz kanalizaciju u oblinje blokove kua, da se tamo dalje bore. 2.oktobra Nijemci su zauzeli i posljednji dio grada, centar grada. Poslije 63 dana borbe Bor-Komorovski i ostatak Otadbinske armije su kapitulirali. Oko 150.000 Poljaka je izgubilo ivot u ustanku. Odmah nakon kapitulacije ustanka Himler je naredio da se grad potpuno uniti, a stanovnitvo deportuje u radne i koncentracione logore.

48

Sovjetska ofanziva u baltikim zemljama Poraz njemakih armija u Bjelorusiji u junu i julu 1944. krajnje je uzdrmao i njemake pozicije u baltikim oblastima. U julu su ruske snage prodrle u Litvaniju i junu Letoniju. U drugoj sedmici septembra Sovjeti su zapoeli svoju odluujuu ofanzivu protiv Estonije i Letonije. Sovjetima je trebalo sedam dana da bi stigli do glavnog grada Talina kojeg su i zauzeli 22.septembra. U meuvremenu je poela prva seoba baltikih izbjeglica. Oko 200.000 bjegunaca iz baltikih zemalja je preko vedske pobjeglo u Njemaku. U toku septembra i oktobra 1944. je potpuno slomljen njemaki otpor u Estoniji i Letoniji. Riga je zauzeta 14.oktobra 2.septembra 1944. finska vlada je otkazala Njemakoj saradnju, a parlament je odobrio pregovore s Moskvom. Moskva je zahtijevala poluostrvo Porkalu, nedaleko od Helsinkija i pravo transporta do njega preko finske teritorije. Sovjetski savez je zahtijevao da se zabrane sve antisovjetske i faistike organizacije i da se sudi ratnim zloincima. Ogovor o miru koji je sadravao uglavnom iste uslove kao i ugovor o primirju potpisan je tek 1947. u Parizu. Potpisivanje ugovora o primirju znailo je kraj rata ali ne i kraj oruane borbe. Finska je morala da istjera njemake trupe iz svoje zemlje. Borbe su trajale sve do aprila 1945., dok su i posljednji Nijemci otjerani sa poloaja u Finskoj. Atentat na Hitlera 20.juli 1944. Profesionalni oficir njemake vojske grof Klaus enk fon taufenberg je pripadao vrsti ljudi koje Hitler inae nije podnosio i u koje nije imao povjerenja. udnovato je stoga da ba kod njega nije osjetio opasnost, iako ga je susretao vie puta na sastancima na kojima je bila razmatrana vojna situacija. Bile su to pomalo neformalne sjednice koje je Hitler gotovo svakog dana drao sa svojim generalima u svom dobro uvanom glavnom tabu, tzv. Vukoj jami kod Restenburga u Istonoj Pruskoj. Fon taufenberg je tada ve pripadao grupi koja je planirala atentat na Hitlera. S obzirom da je od itave grupe jedini on imao pristupa Hitleru, odluio je da sam izvri atentat, iako je u Africi izgubio jedno oko, desnu aku i dva prsta lijeve. Zato je on u prvoj polovini jula u svojoj aktovci ponio bombu na konferenciju u Vrhovnoj komandi. Iskrsle su, meutim, neke neoekivane okolnosti pa je u posljednjem trenutku odustao od aktiviranja bombe. Sljedea sjednica trebalo je da se odri 20.jula i tada se atentat morao izvesti, jer bi svako odlaganje bilo neodgovorno smatrali su von taufenberg i njegovi zavjerenici,meu kojima Gerdeler, feldmaral von Vicleben i stari naelnik taba njemake vojske Bek. Ujutro je tog dana von taufenberg odletio u Hitlerov glavni tab. U pola jedan je klijetima, specijalno napravljenim za njegovu osakaenu ruku, aktivirao satni mehanizam bombe na deset minuta i ubrzo zatim uao u baraku gdje su se razgovori odvijali. taufenberg je saekao trenutak, a zatim neprimijeen uspio da izae iz barake. Neto kasnije uo je stranu eksploziju. Proavi pored straara otiao je na aerodrom, odakle je odletio za Berlin. Tamo je saznao da je izvjestan broj oficira poginuo ali da veina, meu kojom i Hitler, nije bila ozlijeena. Zavjereniki oficiri su pohapeni i nad etvoricom njih je izvrena smrtna kazna. Nakon toga je Gestapo izvrio istku u redovima vojske. Savezniko iskrcavanje na jugu Francuske Kada su francuski partizani, 14.augusta dobili ifrovanu vijest, invaziona vojska pod admiralom Hjuitom krenula je prema enovi da bi Nijemce navela na pomisao da je napad usmjeren na neko drugo mjesto. Dok su Nijemci mislili da e saveznici pokuati da sa sjeverozapada Italije osvoje dolinu Poa, partizani u junoj Francuskoj su ve znali da je juna Francuska podruje iskrcavanja. 14.augusta je obala izmeu Kana i Ijera, estokim bombardovanjem oiena od Nijemaca. Poslije saveznikog iskrcavanja se to je bilo mogue vie njemakih divizija povuklo juno od Loare u pravcu njemake granice, tako da su Saveznici veoma brzo napredovali. U meuvremenu su pripadnici francuskog pokreta otpora u Tulonu i Marseju oslobodili put za francuske invazione trupe koje su nadirale. Nijemci su tu izdrali do 28. augusta, a onda je saveznicima uspjelo da se dokopaju luka. 24.augusta saveznici su se probili do Grenobla, a francuska vojska je zapadno od Diona 11.septembra uspostavila kontakt sa prethodnicama amerike 2.armije, pod generalom Patonom, koja se iskrcala u Normandiji. Sljedeih osam mjeseci preko Tulona i Marseja iskrcalo se 14 divizija u Francusku. Saveznike jedinice na sjeveru19.augusta stiu do obala Sene. Veina njemakih jedinica uspjela je da se povue preko Sene, ali su morali da ostave za sobom skoro svu svoju ratnu opremu. Od 2300 tenkova, koliko se nalazilo u Normandiji, preko Sene nije uspjelo da se vrati vie od stotinu. Poetkom augusta 1944. za komandanta Pariza Hitler je imenovao generala Ditriha von Holtica. Fon Holstic je bio jedan od zagrienih nacista i istakao se na sovjetskom frontu, a posebno po tome to je

49

vjerno izvravao Hitlerova nareenja i idui sa zatitnicom njemake vojske unitio veliki broj sela i gradova. Hitler je sada od njega oekivao da isto uradi i sa Parizom, kojeg je elio da potpuno razori. 9.augusta von Holtic je stigao u Pariz. Komunisti su u gradu organizovali trajkove slubenika eljeznice, policije, pote, svuda u gradu dolo je do pukaranja izmeu lanova pokreta otpora i njemake vojske. Javne slube su samo djelimino funkcionisale, prestalo je snadbijevanje plinom i strujom, a u nekim dijelovima grada osjeala se nestaica vode. 16.augusta su Gestapo, SS i SD napustili grad to je doprinijelo da se stvore uslovi za opti ustanak graanstva. U takvoj situaciji i degolisti su nastojali da to prije preuzmu inicijativu od komunista u Parizu. 19.augusta otpoeo je ustanak. Preko vedskog konzula koji je stigao u tab generala Bredlija, saveznici su dobili poruku od von Holtiza. Nijemci nee razoriti Pariz ukoliko saveznike snage dou do grada prije nego to von Holtic dobije pojaanje od dvije oklopne divizije. Ukoliko pojaanje stigne, onda je dunost komandanta da ih upotrijebi, i onda e doi do estokih borbi u gradu. Nakon toga Bredli je odluio da poalje 4.ameriku diviziju na Pariz. U glavnom gradu su skoro zavrene sve pripreme da se u vazduh dignu sve vanije zgrade. ekalo se samo na fon Holticovu naredbu. 25.augusta 1944. saveznike snage ule su u Pariz. Kada su saveznici upali u njemaki tab. Fon Holtic je ispalio svega nekoliko metaka tek da bi se spasila ast. Poruniku Henriju Kareru je pripala ast da zarobi fon Holtica. Nakon toga je odveden u zgradu Prefekture, gdje je pred generalom Leklerkom zvanino potpisao kapitulaciju njemakih jedinica u Parizu. Desant u Holandiji 17.septembra 1944. poeo je desant saveznikih zranih snaga na Holandiju. Preko 2000 transportnih aviona i jedrilica prepunih amerikih i britanskih padobranaca i njihovog materijala tog jutra uputili su se sa 22 razna aerodroma iz Britanije prema Holandiji. Operacija market je najvea vazdunodesantna operacija u toku rata. Amerika 101. vazduno-desantna divizija pod generalom Maksvelom Tejlorom spustila se odmah poslije 13 sati na prostoru terena kod Sona, Sint Udenrodea i Fehela. Gubitaka gotovo nisu imali. Njihov zadatak je bio zauzimanje mostova preko vodenih puteva izmeu Ejndhofena i Udena. Uspjeli su da zauzmu mostove kod Sint Udenrodea i Fehela, ali sjeverno od Ejndhofena Nijemci su digli most u zrak. Kod Najmehena su pripadnici 82. vazduno-desantne divizije generala Gevina takoer uspjeno zauzeli most na Mezi kod Hrafea. U Najmehenu i Hrafeu stanovnici su radosno doekali saveznike. Sljedeeg dana Amerikanci su zauzeli Ejndhofen. Zbog magle saveznici nisu mogli da dobiju predviena pojaanja u ljudstvu i ratnom materijalu, a 20.septembra poelo je njemako artiljerijsko granatiranje osloboenih gradova. Nakon neuspjenog saveznikog zauzimanja Arnhema i usljed njemake protuofanzive poelo je povlaenje saveznikih snaga. Saveznici su zauzimanjem mosta u Arnhemu namjeravali da zaobiu njemaku liniju odbrane Sigfried liniju i time napreduju prema sjeveru Njemake i Berlinu, ali zbog kanjenja kopnenih jedinica Nijemci su uspjeli da zarobe veliki broj padobranaca i odbiju napade saveznika. Njemaka ofanziva u Ardenima Plan za ardensku ofanzivu bio je u cjelini Hitlerova zamisao. Jo od ljetnjih mjeseci 1944 nosio se milju da jo jednom pree u veliku, uspjenu ofanzivu, jer bi jedna ratna pobjeda bila vaan uslov za mogue pregovore oko zavretka rata. Operacija Sihelnit (zamah srpom) obuhvatala je prodor oklopnih armija preko teko prohodnih Ardena prema La Manu i odsijecanje saveznikih snaga u Flandriji. Hitler je smatrao da Saveznici imaju jae ofanzivno krilo na sjeveru nego na jugu, i da je juno krilo na sektoru Ardena bilo samo djelimino zaposjednuto. Unitenjem 20-30 saveznikih divizija (od ukupno 62) cijela situacija na zapadnom frontu bi jednim udarcem mogla da se izmijeni u korist Njemake. Cilj ofanzive je bio da odsijeku saveznike jedinice sjeverno od linije Bastonj Brisel Antverpen i unite ih. Napad je poeo 16.decenbra 1944. Na hiljade njemakih topova otvorilo je vatru na saveznike poloaje izmeu Monaua i Enternaha. Grupa raketa V-1 na putu za Lije i Antverpen ostavljala je uz huku vatrene tragove na nebu, a kroz maglu je krenulo 14 njemakih divizija iz ne Ajfela ka amerikim linijama. Ameriki komandant general Omar Bredli mogao je tog trenutka da raspolae 31. divizijom na zapadnoj granici Njemake. 16 divizija se nalazilo sjeverno od Ardena, a 10 divizija juno od Ardena. Amerikanci su zateeni potpuno nespremni. Zbog magle saveznike zrakoplovne snage su ostale nemone na zemlji. 19.septembra se predalo vie od 7.000 saveznikih vojnika. Pometnja iza fronta bila je velika. Zbog nedostatka tanih informacija, generali su potcjenjivali situaciju. Za nedostatak informacija bili su dijelom krivi Skorcenijevi komandosi koji su se u noi prije napada, u amerikim uniformama i dipovima, infiltrirali iza fronta i pokidali veliki broj telefonskih linija.

50

Primarni cilj njemakih snaga je bio da se dokopaju saveznikih zaliha benzina jer su njihovi tenkovi u tome oskudijevali. 17.decembra su tenkovi 6. SS oklopne armije ve uli 40km duboko u Belgiju. Uvee su amerike 101. i 82. vazduno-desantne jedinice, koje su se kao rezerve nale kod Remsa prebaene na ardenski front u Bastonj da bi se zaustavio njemaki prodor. 20.decembra na sjeveru je njemaka oklopna SS divizija pokuavala da se probije do Meze izmeu Lijea i Oeja, ali jo uvijek nije uspjela da osvoji poloaje kod Elsenborna i Malmedija i dva velika amerika skladita benzina. Na lijevom krilu 6.oklopne SS armije, Mantojfelova 5.armija jo uvijek nije uspjela da osvoji Sen VIt i Bastonj. Od izuzetnog znaaja je bilo da Bastonj, najvanije raskre puteva u tom podruju, ostane u rukama Amerikanaca. 21. decembra Nijemci su jo jednom pokuali da forsiraju proboj u sektoru Monau-Bittenbah-Malmedi. Ne vodei rauna o sopstvenim gubicima, napadali su bez prestanka dva dana, ali nisu osvojili nikakav prostor. Poboljanje vremena donijelo je mnogo promjene na frontu. Na samo to je avijacija mogla da pomae opkoljenim snagama u Bastonju, bombardirajui njemake poloaje, ve su i Mantojfelove jedinice bile stalno bombardovane. Tome je pogodovao i snijeg. Tenkovi i koncentracije pjeadije lako su se razaznavali na bijeloj pozadini. Model i Mantojfel su sada shvatili da je nemogue stii do Antverpena i da postoje slabe anse da preu rijeku Mezu. Osim toga njemako napredovanje je usporavao i ozbiljan nedostatak goriva. Zalihe su se ispraznile, a nisu se vie mogli nadati ni tome da e Amerikancima zaplijeniti velike koliine goriva. Uzalud su Nijemci pokuavali da zauzmu Bastonj, a 26.decembra Amerikanci su uspjeli da probiju opsadu i spoje sa svojim jedinicama u gradu. Ishod njemakih operacija od 16-25.decembra 1944. jasno je pokazao da je njemako vojno rukovodstvo gajilo suvie velike nade. Zbog loeg stanja puteva, nedovoljne uvjebanosti, sve veeg nedostatka goriva i prije svega zbog masovnih napada saveznike avijacije poslije 23.decembra, a uz i to odlunog otpora Amerikanaca u sektoru Bastonja, vidjelo se da je proao vrhunac njemake ofanzive. Krajem januara su njemake jedinice povuene do svoje polazne take na Zapadnom bedemu. SS oklopni korpus je prebaen za Be, a zatim i cijela 6.SS oklopna armija prema Budimpeti gdje su nadirali vojnici Crvene armije. Time je Hitler konano odustao od ofanzivne strategije na zapadu. S obzirom na katastrofalnu situaciju na istoku nikakva drukija odluka nije bila mogua. Maarska u jesen 1944. godine 19.marta 1944. Nijemci su zaposjeli Maarsku. Do tog dana su ljudi u toj zemlji jedva primjeivali da se maarske trupe bore na sovjetsko-njemakom frontu i da je svugdje oko njih rat. Maarska je bila poteena ratnih razaranja. Maarska je pod konzervativno-autoritativnim reimom kraljevskog regenta Hortija ivjela u relativnom miru. Njemaka okupacija je tome odjednom uinila kraj. Hortija su Nijemci natjerali da Kalajevu vladu, koja im zbog svojih tolerantnih stavova prema antinacistikim partijama i izbjeglicama nije odgovarala, zamijeni kabinetom Deme Stojaja, dotadanjeg ambasadora u Berlinu. Ta vlada je bila sastavljena od ljudi koji su uivali povjerenje okupatora. Kada su SS trupe i Gestapo uli u zemlju, poela su hapenja. Uhapene su mnoge linosti meu kojima bivi ministri Kereste-Fier i baron Banfi, grof igraj, mnogi antifaisti, izbjeglice i Jevreji. Nijemci su odmah poeli sa antijevrejskim progonima i deportacijama. Kraljevski regent Horti neprestano je pokuavao da se otrese njemakog tutorstva. Porazi Nijemaca na istoku i zapadu i prije svega predaja Rumunije omoguili su Hortiju da ojaa svoj poloaj. Stojajovu vladu koja je rasputena 29.augusta, zamijenila je vlada generala Lakatoa. Stopirane su aktivnosti Gestapa i proganjanje Jevreja i antifaista. Osim toga uspostavljeni su kontakti sa saveznicima. General Nedej je 22.septembra otputovao u Napulj u Vrhovnu komandu saveznika, ali je na svoje razoarenje saznao da treba prvo da se obrati Sovjetskom Savezu. Krajem septembra je delegacija pod vostvom komandanta andarmerije generala Faraga otila u Moskvu da bi pregovarala o prekidu vatre. Tek 11.oktobra dolo je do privremenog sporazuma. Meutim, i Nijemci su reagovali. Horti jw uhapen i sa svojom porodicom prebaen u Njemaku. Voa Strelastih krstova Salai odreen je za predsjednika vlade. Na osloboenom teritoriju Sovjeti su formirali vladu koja je bila njima naklonjena. 23.decembra 1944. u Debrecinu formirana je nova vlada, a komandant maarske 1.armije, general Dalioki-Milo postao je predsjednik vlade. Samo dvojica komunista su uli u njegov kabinet, Inre Na i Maka Rakoi. 20.januara 1945. nova vlada je potpisala prekid vatre sa pobjednicima. Prema odredbama primirja, Maarska je imala da napusti okupirane teritorije svojih susjeda. Poslije toga je dolo do formiranja Narodne armije Maarske, a 13.februara jedinice Crvene armije su oslobodile Budimpetu. Borbe su, meutim, nastavljene na teritoriji Maarske sve do poetka aprila 1945. za to vrijeme postojale su dvije maarske drave demokratska sa sjeditem, najprije u Debrecinu, a kasnije u Budimpeti, i faistika na elu sa Salaijem. Mirovnim ugovorm iz 1947. iz Pariza Maarska je ostala u granicama iz januara 1938. sa minimalnim korekcijama prema ehoslovakoj.

51

Britanska intervencija u Grkoj 18.oktobra 1944. u Atini je prireen doek skromnom broju britanskih trupa i vladi Nacionalnog jedinstva pod Papandreuom. est nedjelja kasnije, u glavnom gradu Grke, bijesnio je graanski rat. Do prvoh kraha dolo je na polju ekonomije. Trenutna euforija ubrzo se povukla pred saznanjem da se jo dugo zemlja nee otarasiti bijede i inflacije. Paralelno sa takvim razvojem dogaaja, i politika je krenula u pravcu polarizacije i konfrontacije. Ljeviarski pokret otpora EAM kontrolisao je izvan Atine gotovo cijelu zemlju. Britanci su imali svoja uporita u Solunu i Patrasu. Njih su EAM i njegova vojna organizacija ELAS ostavljali da rade ta ele, iako su ih optuivali da pruaju zatitu, pa ak i da daju oruje, lanovima Sigurnosnih bataljona, nekoj vrsti narodne odbrane koju je osnovala posljednja ratna vlada pod Ralisom, a koje je EAM proganjao. Drugi kamen spoticanja postao je povratak 3.grke brigade, nazvane Rimini brigada (nazvane po gradu koji je osvojila kao dio saveznikih snaga na italijanskom frontu). Trijumfalni ulazak ovog odabranog korpusa u Atinu 10.novembra, svi koji su bili antimonarhistiki raspoloeni shvatili su kao provokaciju., jer je ova brigada bila sastavljena od trupa koje su bile vjerne kralju. EAM-ovi ministri, kojih je bilo sedam u vladi, zahtijevali su da se 3.brigada i Sveta legija koja se nalazila na egejskim ostvrima, demobiliu zajedno sa ELAS-m. Papandreu, iako nije bio neki rojalista, elio je da zadri ove jedinice kao poetak nove grke zvanine vojske. Poto je EAM krajem novembra odbio kompromisni prijedlog, Grka je od 1.decembra bila u graanskom ratu. 3.decembra izbile su demonstracije na kojima su policajci pucali na mase naroda. Uvee je ELAS zauzeo veinu policijskih stanica. Do sukoba izmeu ELAS-a i Britanaca koji su podravali monarhistiku vladu dolo je 13.decembra. 5.januara ELAS je odluio da napusti Atinu. Republikanski general Plastiras je 4.januara je pod pritiskom Britanaca naslijedio Papandreua i pozvao na pomirenje. Do prekida vatre dolo je 11.januara. na konferenciji u Varkizi, ljetovalitu izvan Atine je nakon nedjelju dana pregovora, u noi 12. i 13. februara postignuta saglasnost. Trebalo je da ELAS pod britanskom kontrolom preda oruje. Na referendumu koji je trebao da se odri bie odlueno o povratku kralja orija II. Stanovnici su se u mnogim dijelovima zemlje, zastraeni mogunou graanskog rata, ali i antikomunistikom propagandom, u septembru izjasnili za povratak kralja. Pod erilovom sugestijom umjesto kralja je izabran regent, arhiepiskop Atine, Damaskinos. Meutim, razlike su bile ipak prevelike to je dovelo do graanskog rata 1947. Konferencija u Jalti 3.februara 1945. predsjednici Ruzvelt i eril avionom su sletjeli na aerodrom Saki na Krimu. Odatle su se uputili za Jaltu koja je bila udaljena 135km. Sljedeeg dana doao je i Staljin. sa erilom je govorio o vojnoj situaciji, a sa svojim amerikim gostom i o de Golu i njegovim malo pretjeranim zahtjevima o poloaju Francuske. Takoer se govorilo o uasnim razaranjima koja su Nijemci priinili u Ukrajini, te o stranim zloinima koje su poinili. Od 5. do 11.februara radilo se tako da je prijepodne bilo odreeno za meusobna savjetovanja i vojna konsultovanja, a popodne od etiri do osam sati su se odravale plenarne sjednice svih delegacija. Odlueno je da se Njemaka podijeli na vie zona. U principu su se sloili da Francuzima treba da bude dodijeljena jedna okupaciona zona u podruju koje budu dobile Amerika i Britanija. Po pitanju ratne odtete Sovjeti su traili materijale iz njemakih fabriku za svoju sopstvenu razorenu industriju i uz to jo godinje plaanje za period od deset godina. Njemaka je trebala da plati odtetu i da se razorua. Teku industriju je trebalo smanjiti do 20%. Ratna industrija, kao to su fabrike aviona, naftnih derivata, trebala je potpuno da nestane. Sovjetski Savez bi se zadovoljio sa ukupno deset milijardi dolara odtete. Ruzvelt i eril se nisu protivili ovim zahtjevima. 6.februara su na dnevnom redu bila pitanja organizacije svjetske bezbjednosti i problem Poljske. Dogovoreno je da se Konferencija Ujedinjenih naroda odri 25.aprila u SAD. Stalni lanovi Savjeta bezbjednosti u sutini bi imali pravo veta, jer ako izmeu njih ne bi dolo do saglasnosti, onda odluka ne bi smjela da se izvri. Stalni lanovi bi bili osim ove tri zemlje jo Francuska i Kina. Po pitanju Poljske dogovoreno je da se istona granica slae sa Kerzonovom linijom. Staljin je obeao da e odrati slobodne izbore u Poljskoj, te da e u Lublinski komitet ili Varavsku vladu proiriti drugim poljskim politiarima koji su se nalazili u Londonu. Staljin je pristao da stupi u rat protiv Japana nakon kapitulacije Njemake, u zamjenu za neke teritorijalne ustupke u Aziji. Na ovoj konferenciji raspravljalo se i o pitanju Jugoslavije i odlueno je da oni lanovi Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, birani na posljednjim izborima koji nisu saraivali sa faistima budu ukljueniu AVNOJ na elu sa Titom.

52

Bitka za Filipine Poto je komandant amerikih snaga jugozapadnog Pacifika, general mekartur osvojio Novu Gvineju, sljedei cilj bili su Filipini. Prvo je trebalo osvojiti moluko ostrvo Halmaheru rukovodei se principom Pogodi Japance gdje ih nema, operativci generala Mekartura i admirala Nimica su u julu 1944. Halmaheru zamijenili za sjeverno susjedno ostrvo Morotaj, na kojem je bilo malo Japanaca. 15.septembra Amerikanci su se iskrcali na ostrvo. Ostrvo je pretvoreno u bazu za predstojei napad na Lejte. Otpor Japanaca je trajao skoro dva mjeseca. Drugo bojite je 25.oktobra bilo na sjeveru ostrva Luzon. Nakon zauzimanja Lejte Amerikanci su se 9.januara 1945. iskrcali na najvee ostvro Luzon. 4.marta je cijela Manila bila osloboena. Time su ostvareni preduvjeti za invaziju na Japan. Pri napadu na Filipine Amerikanci su se prvi put susreli sa pilotima kamikazama. To su bili japanski piloti koji su se svojim avionima natovarenim eksplozivom obruavali na amerike brodove. Ovakve samoubilake akcije izazvale su prilinu paniku meu brodskim posadama. Zauzimanje Ivo Dime i Okinave Zauzimanje Marijanskih ostrva u ljeto 1944. za Amerikance je znailo obezbijediti baze za ogromne strategijske bombardere B-29. napadi preduzeti na Japan sa tih baza nisu, meutim, doveli do eljenih rezultata, a prouzrokovali su mnogo gubitaka na amerikoj strani. Zbog toga se javila potreba zauzimanja aerodroma na Ivo Dimi. Ovo ostrvo se nalazi 625 milja sjeverno od Sajpana i 660 milja juno od Tokija. Zbog svog poloaja je najpodesnije za prinudno slijetanje. Invaziie je prethodilo estoko bombardiranje. Deset sedmica od 8.decembra 1944. do 16.februara 1945. gotovo svakodnevno je bombardovano ostrvo. Napad je poeo 19.februara. ostrvo je zauzeto 23.februara 1945.

53

26.marta je poelo bombardovanje Okinave, a 1.aprila je poelo iskrcavanja na Okinavu. 27.maja Amerikanci su zauzeli glavni grad Nahua. Bitka je zavrena osvajanjem kote 89, gdje je bio tab japanske vojske, 20.juna 1945. Amerika flota je izgubila 30 brodova, a 368 ih je oteeno; poginulo je ili nestalo 4900 ljudi. 10.armija je imala oko 7500 mrtvih i 30.000 ranjenih. Japanska strana je izgubila oko 110.000 ljudi. Ukupno u ovoj oblasti izvedeno je 1900 kamikaze-napada. Kada je Okinava postala upotrebljiva za napade na Japan drugi svjetski rat je ve bio zavrio. Borbe u Burmi Na konferenciji u Kvibeku, u septembru 1944, Ruzvelt i eril su odobrili plan za oslobaanje Burme. Prva faza operacije nazvana je Kapital, a druga Drakula. Prva grupacija, zapadno od rijeke indvin, trebala je da napreduje prema Mandeleju u sredinji prostor Burme, druga grupacija du novog ili Stilvelovog puta trebala je sa sjevera da prodre u srce Burme, prema Mandaleju, a trea grupacija sastavljena iskljuivo od kineskih snaga ang Kaj eka dolazila je sa istoka i trebalo je da se kree du starog Burmanskog puta. Zauzimanje sjeverne Burme imalo je za cilj da se obezbijedi uredno snadbijevanje kineske kuomintanke armije i njeno jae angaovanje u ratu protiv Japana. To je do kraja 1944. i uinjeno. Osloboenje preostalog dijela Burme poelo je u januaru 1945. 3.maja saveznike snage ule su u Rangun. Porazom glavne grupacije japanskih snaga u jugoistonoj Aziji stvoreni su povoljni uslovi za ugroavanje Japanaca u Tajlandu, Malaji, Indokini i Holandskoj Istonoj Indiji (Indoneziji). Kapitulacijom posljednjih ostataka japanske vojske u Burmi, 15.augusta 1945, borba burmanskog naroda za slobodu i nezavisnost nije prestala. Britanci su poslije Drugog svjetskog rata u Burmi ponovo uspostavili svoju kolonijalnu vlast. Borbe protiv britanskog kolonijalizma nastavljene su sve do 4.januara 1948. kada je proglaena nezavisnost Burme. Borbe u Kini Japancima je, poslije niza poraza na Pacifiku, bili i te koliko stalo da se to due zadre na azijskom kontinentu. Zato su vlada i Carski generaltab na sve mogue naine raspirivali graanski rat izmeu Kuomintanga i Komunistike partije Kine. Nadali su se, osim toga, slino Nijemcima, da e u meunarodnim odnosima doi do promjena, to bi ih moglo spasiti od konanog poraza. Kuomitang je imao poetkom 1945. ukupno 5.700.000 vojnika, ali slabo naoruanih. ang Kaj ek je odluio da njegove snage treba da budu u defanzivi, dok se bolje ne naoruaju. Stalno je od Vaingtona traio vojnu pomo. Oslobodilake snage KP Kine u pozadini japanskog fronta uspjele su da krajem 1944. i poetkom 1945. proire slobodnu teritoriju i nanesu ozbiljne gubitke Japancima. Glavni centar osloboene teritorije bio je Jenan u sjevernoj Kini. U sastavu oslobodilakih snaga bilo je oko 860.000 vojnika. Pored toga je u partizanima bilo oko 100.000 ljudi, a u narodnoj odbrani preko dva miliona ljudi. Nakon neuspjene japanske ofanzive poetkom 1945. odlueno je da se izvri povlaenje. Povlaenje japanskih snaga poelo je 11.maja. iz primorskih i drugih oblasti Kine, Japanci su se povukli na sjever Kine, u Manduriju. Povlaenje japanskih trupa ubrzao je i napad Crvene armije na japanske jedinice u Manduriji poetkom augusta 1945. Kako je ve 15.augusta dolo do kapitulacije Japana, to je 16.augusta i komanda Ekspedicionih snaga u Kini po carevom nareenju prekinula neprijateljska dejstva. Naknadno je japanskim snagama u Kini nareeno da se predaju samo kuomintankim jedinicama, a nikako narodnooslobodilakim snagama. Borbe u Kini su nastavljene izmeu oslobodilakih snaga i ang Kaj eka, sve do pobjede kineske revolucije 1.augusta 1949. kada je proglaena Narodna republika Kina. Upad u istonu Prusku Velika sovjetska ofanziva na bjeloruskom frontu dovela je u junu 1944. Crvenu armiju pobjedonosno do granice Istone Pruske, to znai i do Njemakog Rajha. 18.oktobra 1944.Hitler je objavio osnivanje Folksturma. Svi mukarci od esnaest do ezdeset godina bili su pozvani u vojsku. Komesar za odbranu Istone Pruske Erih Koh, osvjedoeni nacista, takoer je tu odluku objavio u Istonoj Pruskoj. Koh se takoer protivio do posljednjeg trenutka evakuaciji stanovnitva iz ugroenih podruja. Zato je za vrijeme sovjetske ofanzive u oktobru i novembru 1944. bilo mnogo nepotrebnih rtava meu civilnim stanovnitvom. U januaru 1945. kada je Crvena armija definitivno bacila na koljena njemaku armiju u Istonoj Pruskoj, Kohov otpor prema evakuaciji kotao je jo mnogo vie rtava. Sovjetska ofanziva u Istonoj Pruskoj je zaustavljena 5.novembra usljed loeg vremena i jakog otpora Nijemaca. Sovjeti su uspjeli da zauzmu teritoriju irine 150km a dubine do 40km. Crvena

54

armija, meutim, nije uspjela da probije treu njemaku odbrambenu liniju. Gubici su s obje strane bili veoma veliki. Sovjetska ofanziva 1944/45.godine U septembru 1944. se sovjetsko-njemaki front izmeu Karpata i Baltikog mora manje ili vie stabilizovao. Sovjetske snage su se za vrijeme posljednje ljetnje ofanzive probile duboko u baltike drave, do granica Istone Pruske, a u Poljskoj do Njemena i Visle. U baltikom je podruju Nijemcima bila odsjeena kopnena veza sa Istonom Pruskom. Nova ofanziva sovjetskih snaga poela je 11.januara 1945. Hiler je napustio svoj glavni tab u Rastenburgu u Istonoj Pruskoj i preselio se u Berlin. Zbog jakog prodora Crvene armije prema Danzigu, prijetila je istono od ua Visle opasnost da 4.njemaka armija sa 350.000 vojnika bude odsjeena. Na sopstvenu odgovornost je komandant general Hosbah povukao armiju u pravcu zapada. Posljedica ovog bi bila naputanje Istone Pruske. Zbog toga je Hitler intervenisao i smijenio generala,a 4.armija je morala da ostane tamo gdje je bila. Sa probojem sovjetskih snaga, ova odluka je znaila kraj 4.armije. Nestala je u dugim i tekim borbama, a krajem marta su posljednji preivjeli su prebaeni brodovima. Kenigsberg, uporite Koha, opkoljen je 9.februara. tek negdje polovinom aprila grad se predao. 23.februara opkoljeni Poznanj se takoer predao nakon etiri sedmice borbe. Krajem marta opkoljen je i Danzig, tako da je itavo podruje istono od linije Odra-Nisa bilo u rukama Sovjeta. Operacije Crvene armije u 1944. ubrajaju se meu najvanije u cijelom drugom svjetskom ratu. Nijemci vie nisu bili u stanju da se suprostave sovjetskim snagama na istoku. Od ukupno 4200km u 1943. sovjetsko-njemaki front se suzio na 2200km irine poetkom 1945. Sada su poele obimne pripreme za posljednji juri. Moskva je angaovala 55 pjeadijskih, 6 oklopnih i 13 vaduhoplovnih armija. U sastavu frontova nalazilo se oko 500 divizija sa 6.500.000 vojnika na frontu. Sem toga je u rezervi bilo oko pola miliona ljudi. 4.januara 1945. vlada Sovjetskog Saveza priznala je Privremenu vladu Poljske i s njom uspostavila diplomatske odnose ime je zadan udarac reakcionarnim snagama u Poljskoj i poljskim emigrantima na Zapadu. U januaru 1945. Poljska je imala vojsku od 286.000 ljudi koji su sa Crvenom armijom krenuli na oslobaanje dijela Poljske zapadno od Visle. Ofanziva Crvene armije na Visli nije na svim dijelovima poela u isto vrijeme. Najprije je 12.januara u ofanzivu krenuo ukrajinski front marala Konjeva. Dva dana kasnije. 14.januara u ofanzivu su krenuli jedinice bjeloruskog fronta marala ukova, a 15.januara i jedinice ukrajinskog fronta. 17.januara sovjetske jedinice oslobodile su Varavu. Njemaka odbrana je probijena na frontu irine 500km i u dubinu od oko 150km. Glavne snage njemake grupe armija A bile su razbijene. Sovjetska ofanziva napredovala je danonono, bez zastoja i bez obzira na vremenske prilike i njemaki otpor. Crvena armija kretala se u irini od 500km, a nastupala je ponajvie snanim oklopnim jedinicama, iza kojih su u kolonama nailazile druge jedinice. Nijemci su brzo vidjeli smisao sovjetske taktike gonjenja, pa su cjelokupnu panju usredotoili na odbranu velikih gradova i vorova komunikacija. U tome, meutim, nisu uspjeli, jer su sovjetske tenkovske kolone obilazile gradove i prelazile preko vodenih prepreka koristei zamrznute povrine. Takva taktika je iznenadila Nijemce, jer su oni mislili da e odbranom mostova i gradova u Poljskoj obezbijediti odbranu Berlina. Industrijski grad Lo osloboen je 19.januara, a Poznanj se predao 23.februara. 29.januara jedinice bjeloruskog korpusa su prele njemako-poljsku granicu i stupile na teritoriju Njemake. Uvee 3.februara ukov je izbio na Odru i uspostavio mostobrane kod Kistrina i Frankfurta. Stigao je na 80km do Berlina. Tu je ukov morao da se zaustavi da bi poboljao linije snadbijevanja i odmorio ljudstvo. 29.janura osloboene su Katovice, a deset dana kasnije i Krakov. 3.februara Konjev je izbio na rijeku Nisu, a poslije toga se orijentisao na Donju leziju koju je takoer zauzeo.

55

Borbe u Slovakoj Slom slovakog ustanka u jesen 1944. nije znaio i kraj oruanog antinjemakog otpora u brdima i umama ove zemlje. Poslije poraza operativnih trupa, ustanici su se vratili na partizansko ratovanje od prije augusta 1944. Sovjetski komandant partizana u Slovakoj, pukovnik Asmolov, uspio je da spasi najvei broj svojih jedinica povukavi ih blagovremeno u teko pristupano podruje Niskih Tatri. Zima koja je bila izuzetno otra razbila je partizane u manje grupice, koji su se rasprili po cijelom podruju i ekali bolja vremena. Crvena armija je ve u proljee 1944. stigla do istone granice ehoslovake. Meutim, tek je probijanjem prevoja Dukla u oktobru i drugih karpatskih prevoja omogueno sistematsko protjerivanje Nijemaca sa ehoslovake teritorije. Prvo je 4.ukrajinski front pod generalom Petrovom u oktobrunovembru 1944. oslobodio istoni dio ehoslovake, Supkarpatsku Ruteniju koju se bili anketirali Maari. Izbjeglika vlada u Londonu brzo je poslala socijaldemokratskog ministra F.Nemeca, sa grupom vojnih lica i inovnika u Hust da bi tamo kao opunomoeni predstavnik preuzeo vlast. Uskoro se ispostavilo da Sovjeti, uprkos svim sporazumima, nisu bili spremni da puste Nemeca i njegove saradnike da rade ta hoe. Odmah po svom dolasku oni su internirani u jedan hotel i nisu dobili priliku da stupe u kontakt sa stanovnitvom. U meuvremenu je bivi komunistiki lan prakog parlamenta Turanika, poeo u Ruteniji kampanju pripajanja Ukrajinskoj Sovjetskoj Republici. Na kongresu Nacionalnog komiteta Supkarpatske Rutenije, koji je odran 26.novembra u Mukaevu uesnici su se izjasnili za pripajanje Ukrajini. Za predsjednika Benea i njegovu vladu u izbjeglitvu ovo je bio teak udarac.Kako ehoslovaka vlada u Londonu pod datim okolnostima nije mogla da rizikuje raskid s Moskovom, ona se saglasila. Od 28.novembra su sovjetske i ehoslovake jedinice upale sa sjevera i istoka u istonu Slovaku. Poslije dvije sedmice, podruje istono od Visokih i Niskih Tatri bilo je oieno od Nijemaca. Krajem marta 1945. trupe u srednjoj Slovakoj bile su ponovo u pokretu. 4.aprila 1945., maral Malinovski je oslobodio Bratislavu. Jo prije kraja aprila slovaka teritorija je bila u cijelosti osloboena. Ofanziva od Budimpete do Bea Neuspjeh njemake ofanzive u rejonu Blatnog jezera stvorio je sovjetskim snagama uslove za oslobaanje Maarske i prodiranje u Austriju. 16.marta 1945. poela je sovjetska posljednja ofanziva na junom krilu strategijskog fronta, i to prema Bakonjskim umama i Vespremu. 26.marta sovjetske snage su zauzele Papu i Deever, znaajne vorove komunikacija i jake otporne take njemake odbrane koje su zatvarale puteve ka granici Austrije. Tolbuhin je manevrom s juga obiao Neidersko jezero i preko tzv. opronskih vrata stupio na tlo Austrije. Time je zavarao Nijemce jer su ga oni

56

oekivali uz Dunav. Kada je zauzeta Nakanjia, sovjetske divizije su krenule prema Gracu, a Bugari na akovec, Ptuj i Maribor. akoves su oslobodili bugarski vojnici i tamonji partizani, a Ptuj i Maribor su oslobodile snage NOV Jugoslavije. Nastupajui bez zadravanja na frontu od 300km, jedinice ukrajinskog korpusa marala Malinovskog, iz Slovake su prele na teritoriju Austrije. Tako je pobjedama u Maarskoj i Slovakoj bila rijeena i sudbina Bea. Be, u stvari, nije imao ko da brani. Elitna njemaka 6.SS oklopna armija pretrpjela je tolike gubitke da nije bila sposobna da preduzme nita ozbiljnije. Druge njemake armije bile su u jo teoj situaciji. 13.aprila sovjetske jedinice su oslobodile Be. Nakon zauzimanja Bea sovjetske jedinice su nastavile napredovanje prema zapadnim krajevima Austrije i ehoslovake. Po direktivama iz Moskve ukrajinski front je trebao da stigne do gradova Sankt Pelten i Linc, i da tamo stane da bi saekao zapadne saveznike koji su prodirali kroz Bavarsku.

Oslobaanje ehoslovake Od sredine februara do sredine marta na teritoriji ehoslovake nije bilo veih operacija. To je vrijeme iskoriteno za pripreme i popunu sovjetskih jedinica. Poslije popune , 4.ukrajinski front imao je 31 diviziju sa 260.000 vojnika, a 2.ukrajinski front 42 divizije sa 350.000 vojnika. Pred njima je stajalo 420.000 njemakih vojnika iz grupa armija A i Jug. Operacije su poele 10.marta 1945. 30.aprila osloboena je Moravska Ostrova, i ofanziva je krenula prema Pragu. U meuvremenu je ehoslovaki 1.korpus Ludviga Svobode zauzeo industrijski grad ilinu. Sve dublje prodiranje Crvene armije na ehoslovaku teritoriju uznemirilo je ehoslovaku emigrantsku vladu u Londonu. Ona je prieljkivala da ehoslovaku oslobode britansko-amerike snage, ali to se nije desilo. Ipak je dolo do kompromisa. U Moskvi je 19.marta 1945. izmeu predstavnika emigrantske vlade i Komunistike partije prihvaen prijedlog o obrazovanju Narodnog fronta. Na osnovu tog sporazuma napravljena je prva poslijeratna ehoslovaka vlada, u koju su uli predstavnisi Komunistike, Socijaldemokratske i Narodne partije. Sovjetska vlada je pristala da da opremu za 10 ehoslovakih snaga. 5.aprila je nova vlada u Koicama izloila svoj program. Posebni dio ovog programa govorio je o rjeenju nacionalnog pitanja, s obzirom na izvjesne stare nesporazume izmeu eha i Slovaka. Takoer je upuen poziv na oruanu borbu za oslobaanje ehoslovake.1. i 2. maja dolo je prvih borbi ustanika i Nijemaca u Pragu, a onda i u ostalim gradovima ehoslovake. Dok su se u Pragu ustanici borili Crvena armija se pribliavala gradu. 9.maja 1945. u Prag su uli sovjetski tenkovi. Njemaka grupa armija Centar bila je okruena istono od Praga. Samo neke divizije iz grupe armija Austrija probile su se ka Amerikancima. Izgubivi svaku nadu da e se probiti na zapad, okruene njemake snage poele su da polau oruje. 11.maja 1945. zavrene su borbe u ehoslovakoj.

57

Zavretak rata u Italiji Vrhovni komandant Saveznikih snaga u Sredozemlju, feldmaral Aleksander, je 30.decembra 1944. izdao nareenje da se prestane sa ofanzivnim operacijama u Italiji. Njegov protivnik, feldmaral Keselring, je sa zadovoljstvom mogao da zakljui da Saveznici nisu dostigli svoj cilj napada. Nisu uspjeli da probiju zapadnu frontu u Apeninima; na istonoj strani su uspjeli da dou do doline Poa, ali plavljenja, minska polja i artiljerijska uporita onemoguavala su britanskoj 8.armiji dalje napredovanje. Proljetna ofanziva saveznika poela je 9.aprila 1945. Sedamnaestog aprila je osvojena Arenta i saveznici su stigli do doline Poa. U meuvremenu su u Luganu, u vicarskoj, voeni pregovori oko predaje Nijemaca na ovom podruju, koje je sa saveznicima vodio ef SS jedinica i policije Karl Volf. 29.aprila 1945. Nijemci su u Kazerti potpisali bezuslovnu predaju. Meutim, sa tim se nije slagao Keselring. Volf je naglasio Keselringu da bi kapitulacija eventualno omoguila Amerikancima da zaustave sovjetski proboj. 2.maja 1945. Keselring je zvanino dao svoju saglasnost. Rat u Italiji je bio zavren. Nakon neuspjelog pokuaja bijega Musolini je uhapen u Dongu, na putu prema vicarskoj. Due je prebaen u policijsku kasarnu u Germazinu. Samo je mala grupa partizana znala gdje se sada nalaze zarobljenici. 28.aprila, se neki pukovnik Valerio najavio kod grofa Belinija u vijenici u Dongu. Tvrdio je da je specijalni izaslanik Dobrovoljake oslobodilake vojske i da treba da odvede Musolinija u Milano. On je svoj mandat, meutim, dobio od Palmira Toljatija u ime Komunistike partije i trebalo je da Musolinija preda mrtvog u Milanu. Partizanski je voa predao svoje zarobljenike Valeriju. Musoliniju i Klari Petai je Valerio rekao da je doao da ih oslobodi. Odvezao ih je svojim kolima u seoce ulino di Mecegra, u blizini Boncaniga. Tamo ih je ispred vile Belmonte ubio. Kasnije se Valerio vratio i po ostale zarobljenike. 29.aprila je sedamnaest leeva istovareno iz jednog kamiona u Milanu kod Pjacale Loreta. Posmrtni ostaci stavljeni su pod nadstrenicu jedne garae, na mjesto gdje je devet mjeseci ranije strijeljano petnaest lanova pokreta otpora. Uskoro su Milanezi nagrnuli i izgazili leeve a zatim i objesili sa nogama navie, a glavom nadole. Napredovanje saveznika u proljee 1945.godine Poto su odbili ardensku ofanzivu, saveznici su imali jo dvije prepreke na svom putu prema Njemakoj: Zapadni bedem ili Sigfridovu liniju i Rajnu. Krajem januara 1945. pala je odluka. U prvoj fazi Montgomeri je trebao da se probije do Rajne i da zauzme njenu lijevu obalu od holandske granice do Diseldorfa. U drugoj fazi, dok se Montgomeri bude spremao na skok preko Rajne, trebalo je da se Bredli u centru probije do Rajne, zauzme obalu od Dizeldorfa do Koblenca i oisti podruje sjeverno od rijeke Mozel. Poslije toga, u treoj fazi, trebalo je da se Bredli i Devers postaraju da oiste podruje juno od Mozela i da postave jedan ili vie mostova preko Rajne, kako bi omoguili obuhvatanje Rurske oblasti s juga. Ofanziva je poela 8.februara 1945. Nakon estokog bombardovanja saveznike snage su poele da napreduju. 11.februara zauzet je Klev, a Rajhsvald 13.februara. Prije prelaska preko rijeke Rura trebalo je da se osvoji brana kod jezera Urft kod Hajmbaha kako bi se sprijeilo da Nijemci potope dolinu Rura im prijeu rijeku. Meutim, Nijemci su uspjeli da dignu u zrak branu na Ruru, tako da su na tom dijelu Amerikanci morali da ekaju dvije sedmice da se rijeka Rur ponovo vrati u svoje korito. Prelazak, dakle operacija Grined je bila odloena. 23.februara rijeka Rur se vratila u svoje korito. Dan kasnije devetnaest mostova je povezivalo dvije obale Rura, 25.februara savznici su se probili do Hambahvalda, ume iza koje se prostirala ravnica sa mreom puteva pogodnih za tenkove. 2.marta saveznici su doli do Rajne kod Dizeldorfa. Petnaest njemakih divizija bilo je u kripcu da budu zarobljeni. Meutim, Hitler je naredio da nema povlaenja. Kada su saveznike prethodnice dole do Rajne svi su mostovi bili dignuti u zrak. Jedini most koji je sluajno ostao bio je most kod Remagena. 26.marta 1945. sve etiri amerike armije prele su posljednju prepreku na putu ka srcu Njemake.

58

Krajem marta je Ajzenhauer zavrio svoj plan za posljednju fazu borbe u zapadnoj Evropi: unitenje njemakih oruanih snaga izmeu Rajne i linije susreta sa Sovjetima na rijeci Elbi. Na taj nain bi Njemaka bila podijeljena na dva dijela. Druga polazna taka bila je potreba da se osvoji podruje njemakih i austrijskih Alpa, gdje su se namjeravale povui elitne SS jedinice i Gestapo. Trea polazna taka bila je da se zauzmu sjevernonjemake luke Kil i Libek i na taj nain bi njemaka mornarica izgubila svoje baze. Odlueno je i da Berlin vie nije strateki cilj. Poslije opkoljavanja Rurske oblasti, general Paton je sa jedinicama upuen prema Magdeburgu i Lajpcigu. 18.aprila su se predale njemake jedinice u opkoljenoj rurskoj oblasti, oko 300.000 vojnika. 5.aprila saveznici su se nalazili kod Kasela. 11.aprila saveznici su stigli do Elbe, juno od Magdeburga i tu su se zaustavili. 19.aprila je osvojen Lajpcig. Jo 1.aprila Kanaani su kod Emerika uli u Holandiju. Na sjeveru su Britanci bili oko 100km od Hamburga. 19.aprila i Britanci su izbili na Elbu kod Lauenburga. Na jugu je Devers sa amerikim snagama 20.aprila zauzeo Nirnberg. Ubrzo je dolo do predaje. Hitler vie nije imao uticaja na vojsku uprkos uvoenju otrih mjera, kao to je bilo hapenje porodice komandanta koji bi se predali. Koliko je oslabio Hitlerov uticaj na dogaaje pokazuje i sudbina njegove zapovijesti spaljena zemlja od 19.marta po kojoj je trebalo da se prilikom pribliavanja neprijatelja unite sve saobraajnice, fabrike, mostovi, brane itd. Izvravanje ove zapovijesti koja bi Njemaku pretvorila u pustinju uspio je da sabotira per. 21.aprila Ajzenhauer je obavijestio sovjetsku vrhovnu komandu da e se njegove armije zaustaviti du ope linije Elba-Mulde i zapadne granice ehoslovake. Ajzenhauer je izdao ovo nareenje potujui dogovor u Jalti o liniji susreta. 25.aprila je dolo do prvog susreta izmeu Sovjeta i jedne amerike patrole na Elbi kod Torgaua. Poto je 26.aprila pao Bremen, Montgomeri je izolovao 2.maja njemake snage u Danskoj osvojivi Libek. Dan kasnije su pali Hamburg i Vizmar. Na jugu Patonova armija je prela Dunav i austrijsku granicu i 5.maja zauzela Linc. Njegovo lijevo krilo ulo je u ehoslovaku do linije Buovice-PlzenKarlove Vari i na izriit zahtjev Moskve nisu ili dalje. Berlinska operacija Izbijanjem Crvene armije na Odru i Nisu bili su stvoreni uslovi za poetak berlinske operacije. Zonu odbrane izmeu Odre i Berlina njemaka Vrhovna komanda je organizovala u tri velika odbrambena pojasa. Prvi pojas je bio uz zapadnu obalu Odre, drugi na nekih 20km iza prvog na Zelovskim visovima, a trei odbrambeni pojas je na nekih 40km od Odre. Oko samog Berlina ila su tri nova odbrambena pojasa koja su stvarala berlinski utvreni rejon. Grad Berlin je bio podijeljen na osam odbrambenih sektora, a deveti sektor je bio prostor Rajhskancelarije i dobio je naziv Citadela.

59

Svi berlinski mostovi, njih 229, bili su pripremljeni za ruenje. Za odbranu grada odreena je njemaka grupa armija Visla, pod komandom generala Gotharda Hajnricija. Sa rijeke Odre, direktno na Berlin usmjeren je bjeloruski front marala ukova. Lijevo od ukovljevih snaga, juno od Berlina, nastupao je ukrajinski front marala Konjeva. Ova dva fronta trebalo je da se spoje zapadno od Berlina, blizu Potsdama, a zatim unite branioce Berlina.U ofanzivi na Berlin Sovjeti su imali oko milion i po vojnika, sa dva milona vojnika u rezervi. 16.aprila 1945. otpoeo je prodor prema Berlinu. Na rijeci Odri Nijemci su bili zbunjeni tako da nisu pruili jak otpor. ei otpor pruili su na Zelovskim visovima, gdje se nalazilo oko 200 njemakih topova na jedan kilometar fronta, to je usporavalo sovjetske tenkove. Zelov je zauzet 17.aprila a u zauzimanju je uestvovala i 8.gardijska armija, odnosno 62.armija koja je branila Staljingrad. Od Staljingrada je ona sada stigla do Berlina i njoj e pripasti glavna uloga u samom Berlinu. 21.aprila sovjetske jedinice su ule u grad. Maral Konjev je doao na obalu Telt-kanala i sa krova jedne zgrade gledao je grad. Ne samo u Berlinu, ve i oko njega odvijale su se estoke borbe. 25.aprila jedinice Crvene armije okruile su grad. Zauzet je i Brandenburg zapadno od Potsdama. Istovremeno i u rejonu Frankfurta sovjetske jedinice su nadirale prema Elbii i to se 25.aprila sastale sa saveznicima. U Berlinu su se crvenoarmejci, korak po korak, probijali prema centru grada. Prodrli su i u podzemnu eljeznicu da bi se braniocima pribliili s lea. Hitler je tada naredio da se otvore brane na rijeci pre, kako bi se podzemna eljeznica nala pod vodom. Time je ubio mnogo izbjeglica koje su se tu skrivale. 28.aprila Sovjeti su doli do rijeke pre, odakle se vidio Rajhstag. U zoru, 30.aprila, poela je odluujua borba za Rajhstag. Ujutro, 1.maja 1945. nad Berlinom se zavijorila zastava Pobjede. General Krebs, koji je prije rata bio u Moskvi njemaki vojni atae, traio je primirje sa Sovjetima. Zvanino je saoptio da je Hitler, prethodnog dana, 30.aprila 1945., u 15 sati izvrio samoubistvo. Nakon to su Gebels i Borman odbili bezuslovnu kapitulaciju borbe su oko 18 sati nastavljene. Sovjeti su zauzimali dio po dio grada. Gebels i njegova ena Magda su u bunkeru popili opilule sa otrovom, a general Krebs je donio odluku da kapitulira i poruio generalu Vajdlingu da o tome obavijesti sovjetsku Vrhovnu komandu. Nakon toga se ubio. 2.maja komandant odbrane Berlina general Vajdling se predao. Na sovjetski zahtjev izdao je svojim jedinicama nareenje o kapitulaciji. Istu naredbu je u ime njemake vlade izdao Gebelsov zamjenik Frie. Hitlerov le i le Eve Braun pronaeni su spaljeni 4.maja. Njemaka kapitulacija Poslije ponoi 9.maja u Sali menze Vojnoininjerske akademije nalazili su se maral Sovjetskog Saveza Georgije ukov, feldmaral britanske avijacije Artur Teder, ameriki admiral Harold Baro, francuski general an Latr de Tasinji, lanovi sovjetske, amerike, britanske i francuske delegacije. Predsjedavajui maral ukov obratio se deurnom oficiru i zamolio ga da pozove u salu njemaku delegaciju. U salu su uli feldmaral Kajtel i general-pukovnik tumf, zatim admiral Frideburg. Feldmaral Kajtel je potpisao bezuslovnu kapitulaciju 17 minuta nakon ponoi, a nakon njega potpisali su i admiral Frideburg i general tumf. Nakon toga akt su potpisali i predstavnici sovjetske, amerike, britanske i francuske komande. Rat u Evropi je zavren. 4.juna 1945. prvi puta su se sastali sovjetski maral ukov, ameriki general Ajzenhauer i britanski feldmaral Montgomeri. Oni su u Berlinu potpisali Dekleraciju o porazu Njemake i prenoenju vlasti na predstavnike etiri drave Sovjetski Savez, SAD, Veliku Britaniju i Francusku. Njemaka je podijeljena na etiri okupacione zone. Hiroima i Nagasaki General Lesli R.Grouvs, ef Projekta Henhetn smatrao je u augustu 1944. da je dolo vrijeme da se avijacija priprema za upotrebu atomskih bombi protiv Japana. Tada jo uvijek nije postojala za upotrebu spremna atomska bomba i jo uvijek se raunalo sa invazijom na glavno japansko ostrvo Kjuu, koja je bila odreena za 1.oktobar 1945. Smatralo se da je za to bilo potrebno 36 divizija (milion i po vojnika) i da bi gubici bili veoma teki. Augusta 1944. je Grouvs nekim viim oficirima avijacije mogao da saopti kao strogu tajnu da postoji mogunost da e prije planiranog dana invazije raspolagati dvjema razliitim vrstama atomskih bombi. Oekivalo se da e negdje u januaru 1945. biti gotova plutonijumska bomba, nazvana Debeli ovjek. Pripremni radovi za uranijumsku bombu nazvanu Mravi ovjek bili su gotovo sasvim zavreni, ali je trebalo da se saeka do juna 1945. kako bi se dobilo dovoljno urana za punjenje bombi. Septembra 1944. oformljen je specijalni bombarderski eskadron koji je nazvan 509.mjeovita grupa koji je privremeno bio smjeten u Vendover Fildu, na granici Utaha i Nevade, u prilino nenastanjenom podruju. S obzirom da su oblik i teina bombi bili poznati moglo je da se pone sa balistikim

60

probama pomou bombi za vjebanje. Prepravljen je izvjestan broj bombardera B-29 za transport i bacanje atomskih bombi. Dok je ova obuka bila u punom jeku, drugi su traili pogodnu bazu za 509.grupu. Izbor je pao na Tinijan, ostrvo u grupi Marijanskih ostrva. Polovinom maja su prve jedinice 509.grupe, koja je brojala 1700 ljudi, stigle na Tinijan i poela je posljednja faza obuke. 26.jula je krstarica Indijanapolis dozvezla atomsku bombu do Tinijana. Avion Enola Gej sa atomskom bombom poletio je 6.augusta 1945. Tano u 8.16 minuta eksplodirala je atomska bomba u Hiroimi. Za nekoliko sekundi grad je bio zbrisan. Prema japanskim podacima, bilo je oko 71.000 mrtvih i oko 68.000 ranjenih. Napad na Nagasaki izveden je 9.augusta 1945. Uniteno je 44% grada, a prema amerikim podacima poginulo je oko 35.000 ljudi, a ak 60.000 je ranjeno. 8.augusta Staljin je objavio rat Japanu i sovjetske trupe su ule u Manduriju. Poto je baena atomska bomba na Nagasaki, Japanci su sljedeeg dana izjavili da su spremni da pregovaraju o bezuslovnoj kapitulaciji. Drugog septembra 1945. na brodu Misuri potpisan je sporazum o kapitulaciji. Rat je zavren.

61

DRUGI SVJETSKI RAT

62