SADRAJ

Pred slikom Gospe od Pelina Boine elje ........................................................... 4 Doi k meni ............................................................. 4 uvaj nau slobodu ................................................. 4 Gospa od Pelina ...................................................... 4 to god ree uinit u ............................................ 5 Uz Godinu vjere Godina vjere ............................................................ 6 Definicija sv. Barnabe ............................................. 6 33 mogua odgovora ............................................... 6 Srcem se vjeruje a ustima priznaje .......................... 7 Razmatranje misnoga Vjerovanja ......................... 12 Iz ivota Katedralne upe O trajnoj Tumanovoj batini ............................... 19 46. polugodinjak dubrovake Prvostolnice ......... 21 Napisali su o broju 46 ........................................... 21 Neizostavno tivo na komoninu .......................... 22 Naa Gospa na televiziji ....................................... 23 Pjevanje i molitva u Perastu .................................. 23 U Blatu i Pupnatu .................................................. 24 Katehetski institut zahvaljuje ................................ 25 Misa ....................................................................... 25 Oblaci .................................................................... 25 Jutarnja straa ........................................................ 25 rtva se isplati ....................................................... 26 upni ljetopis ........................................................ 27 Najava obljetnica i dogaanja u Gradskoj upi .... 29 Blagoslov kua i obitelji u Gradskoj upi 2012. ... 31 Iz upnih matica Krteni, vjenani, pokopani .................................. Nai pokojnici Katedralu je doivljavala kao svoj dom ................ Matko Medo .......................................................... Pristupaan ovjek i gorljiv sveenik ................... Hvala i s Bogom dr. Josipu Lovriu ...................... Ljudi koje pamtimo Vlaho Turinovi (1878.-1952.) ........................... Odgoj u koli Ljubav uvijek zna to joj je initi .......................... Svi sveti ................................................................. Nije dosta djecu rodit, treba hi i odgojit! .............. O svetootajstvu kranske zrelosti Sv. Toma Akvinski o potvrdi ................................. Ekumenski sabor o potvrdi ................................... Sakrament potvrde u uenju Crkve ....................... O krizmi u Dubrovakoj biskupiji 2012. .............. O pomicanju krizme u drugi srednje ..................... Prema resakralizaciji Svetita Katedrale (2) Batina bez funkcije nestaje .................................. Konzervatorske smjernice za rekonstrukciju ........ Uoi desete obljetnice Papina dolaska u Grad Na blaeni Dbrvanin Ivan Pavao Veliki ......... Blaeni Ivan Pavao II. Dubrovanima .................. Po Wojtyi ............................................................. Na svakom se koraku osjeala radost ................... 32 33 33 34 35 36 37 38 38 40 40 41 44 45 46 46 47 49 73 74

AUTORI
Andrija Rubljov ................. 13 Atleti, Zvonimir ... 47, 48, 66, 67, 68, 70, 71, 73, 75, 76 Baa, ana .......................... 44 Barii, Josip ................. 38-39 Benedikt XVI. ................. 7-11 Brautovi, Igor ................... 10 Filipovi, Zoran ...... 65, 72, 74 Gjuki, Boo ...................... 39 Ivan iz Fiesola ............... 14-17 Ivan Pavao II. ................ 49-73 Katii, Miho ..................... 25 Kaznai, Mirjana ... 22, 37-38 Koi, Vlado ................. 12-18 Lasi, Stanko .... 23-29, 33-36, 52, 55 Lice, Stjepan ........................ 5 Lui, Toma ......................... 4 Ljubi, Mare ....................... 25 Mari, Arturo .... 49, 50, 51, 52, 53, 54, 57, Marlais, Ivo .......................... 2 Marti, Vjeran .............. 43, 45 Musta, Ivan .................. 19-20 Paljetak, Luko ............... 73-74 Peri, Ratko ................... 41-44 Pulji, elimir ... 54, 55, 66-67 Radi, Marijeta ................... 74 Re, Giovanni Battista ......... 59 Rembrandt .......................... 12 Salopek, Tomislav ................ 4 Sandri, Leonardo ................ 72 Sodano, Angelo ...... 55-56, 57, 59-60, 62, 66 Spalek, Piotr ....................... 40 Spremi, Nika .............. 34-35 Tadi, Angelina .................. 41 Tauran, Jean-Louis ....... 54, 56 Toma Akvinski ................... 36 Uzini, Mate ....................... 45 Vien, Ivan .................... 36-37 Voki, Denis ................. 21, 46

Naa Gospa, list Katedralne upe Gospe Velike u Dubrovniku, izlazi od travnja 1995. ISSN 1330-7908. Nakladnik: Gradski upni ured, Kneza Damjana Jude 1, 20000 Dubrovnik; nasa.gospa@gmail.com. Glavni i odgovorni urednik: don Stanko Lasi (stanko. lasic@du.t-com.hr). Urednitvo: Ivo Marlais (foto.studio.placa@du.t-com.hr), Ljiljana Stjepanovi, Berta Kopi, Mirjana Kaznai, Viktor Lenert, Erebet ani i Toni Batini. Prijelom: Daniel Bubnjari. Tisak: Tonimir, Varadinske Toplice. Zadnji brojevi Nae Gospe dostupni su na internetu: www.tonimir.hr - asopisi ili: www.tonimir.hr/NasaGospa40.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa41.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa42.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa43.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa44.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa45.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa46.pdf.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Pred slikom Gospe od Pelina

Slikom i tekstovima o Gospi od Pelina i estitkom poasnoga Dubrovanina blaenog Ivana Pavla II.: Sretan Boi i na dobro vam dolo poroenje Isusovo!, svim upljanima i itateljima Nae Gospe nazdravljamo Boji dolazak meu ljude, elimo radost i mir od maloga Isusa te dobro zdravlje, zadovoljstvo, sreu i Boji blagoslov sve dane 2013. godine.

Boine elje

Lice Majke je toplo, nasmijeeno i dostojanstveno. Bez rijei kae sve. Odaje lik Majke i odgojiteljice koja voli, ali o vrjednotama ne doputa dvoumljenje. Dijete se dri za ovratnik Majine haljine, a Majka svojim rukama i majinskim krilom obgrljuje Dijete. Ova je slika tipian prizor iz stvarnoga ivota u kojemu bih i sam ispruio svoje ruke i ljubazno apnuo malenome: doi k meni. Slika je ova Bogom dana da se pred njom moli, a ne da u muzeju ili u spremitu stoji.
U Dubrovniku 19. studenog 2012.

Toma Lui Dubrovnik je poput dvorca iz prie. Lijep, bogat i tajnovit. Ograen sa svih strana, a otvoren prema nebu (Luko Paljetak). Sve vidi, svemu se divi, priu ne zna. Svaki kamen, svaki spomenik i svaka zgrada imaju svoju priu, a pod krovovima su tajne. Tajna je u onoj otvorenosti prema nebu i dareljivosti neba otvorenom Gradu. U njemu su ljepota, bogatstvo, vrjednote i svetinje najveeg grada rasporeene u sklad po mjeri ovjeka. Poljane su mu pozornice ivota i Ljetnih igara. Ulice su putovi, prolazi, etalita i susretita. Zidine, kule i tvrave su skladnost, ponos i zatita. Jo uvijek. U Sponzi, Kneevu dvoru, Biskupskoj palai i samostanima uva se batina neprolazne vrijednosti. Dubrovnik nije Grad satkan samo od kamena i sunca nego i vjere. Toliko je u njemu sakralnih graevina kao da nisu graene, nego posijane i same iznikle. Nezaobilazna je Katedrala, Gospa od Rozarija, crkva Male brae, Sv. Ignacija, Sv. Spasa, Sv. Josipa, Sv. Roka, Domino i u sreditu, srce Grada crkva Sv. Vlaha. One zaklonjenije i manje pronau samo znatieljnici. Smjetene su po rubovima Grada kao Nuncijata, Gospa od Karmena i Sigurata. Tu je Sv. Nikola, Sv. Luka i Sv. Jakov na Pelinama, zvani Pipunar. I jo mnoge koje nisam spomenuo. U velikim crkvama su veliki oltari, velike slike, kipovi, krievi i velike relikvije. U malim crkvama mali i Bog je, kae pjesnik gospar Luko, pa su, naravno, svetinje i umjetnine u njima manje veliinom, ali ne svetou i vrijednou. Michelangelo u malom nije manji nego drukiji Michelangelo. Crkva Sv. Jakova na Pelinama, malo istonije od izlaza na Buu ima sliku Gospe s Djetetom posebna ara. Mala je to slika (niti treinu etvornoga metra) iz male crkve, tempera na drvu iz XV. stoljea. Slika je to koju nije dosta vidjeti. Treba je gledati. Gospa s Malim Isusom smjetena je u svoj prirodni ambijent, u plavo nebo posuto zvijezdama. Preko zlatne podloge na poleini od lika Majke s Djetetom prte iskrice u mlazovima kao s boinog drvca. Tamna podloga Gospina plata, iako bogato izvezena zlatom okvir je istom, prirodnom tonu, ivoga Marijina lica. Djetetu, privijenom uz Majku, po dobi, istoi i nevinosti, pripadala bi bijela haljina. Tako smo navikli. No, ovdje je kura, koja izvrsno pristaje licu Djeteta koje sa svom ljupkou ozbiljno komunicira s Majkom. Dijalog Djeteta s Majkom magino privlai. Najradije bi se i sam promatra ukljuio u njihov razgovor. Dijete s onom aneoski rianom kosom, bistrim pogledom i laganim smijekom osvaja promatraa.
don

Doi k meni

uvaj nau slobodu

(molitva Gospi s Pelina) Tomislav Salopek Kad zadnja sunana zraka zamakne u zatije naijeh otoka, kad nae drevne ulice zaiskre caklinom od ljudskih koraka, a na oi umorna puka navue se koprena sna, znam, Mati, da se nepresuna rijeka tvojih uslianja sveudilj razlijeva zakutcima naih postojanja. Dok sjetna oslukuje drhtaje svoje zdvojne djece, Ti, koja si na svojemu srcu outjela trn patnje i fijuk boli, pogledaj blage dodire dlanova naijeh teaka i ratara u oznojenim podnevima podignutih Tebi na pozdravljenje i uslii zdune vapaje putnika i pomoraca koji zazivaju Tvoju pomo i zagovor u oluji i pogibli. Ti si oduvijek tiho bdjela nad postojanou ovoga Grada i nad svom svojom djecom, rasutom po svim nevoljnim stazama svijeta. Ona eznutljivo upiru poglede ne bi li, dodirujui crtu obzora, ugledala odsjaj svojega davnog djetinjstva. Podaj im spokoj, krotkost i postojanu nadu. I uvaj, molim Te, nau slobodu, najdragocjeniji dragulj to ga Svevinji, kao kiu, spusti meu ove nae mre koji stoljeima grljahu na mir. I ne budi, Majice, tuna ako katkad ostane sama u svojoj izbi; znaj, premda nestalni, vazda smo Ti vjerni smireno niui meu prstima zrnca rozarija ivota.

Gospa od Pelina
Na naslovnici 47. broja Nae Gospe je slika Gospe od Pelina. Naslikao ju je temperom na drvu (62,5 x 42,5 cm) dubrovaki slikar u drugoj polovini XV. stoljea, vjerojatno Stjepan Zorneli 1467 godine.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Zlatnocrvena Gospa, odjevena u bogati cvjetni plat, lagano nagnute glave, dri Sina koji ivo razgovara s Majkom. Isus gleda Marijino lice, drei se lijevom rukom za njezinu odjeu. Iznad Gospine glave rasporeeno je sedam zlatnih zvijezda. Remek-djelo je rad vrsnoga lokalnog umjetnika iz sredine hrvatskoga quattrocenta. Na slici prevladava tamnocrvena i zlatna boja. Po stilskim osobinama pripada dubrovakoj gotikoj koli jo u romanikoj tradiciji, ali kroi u razdoblje rane renesanse. Peline su sjeveroistoni predjel Dubrovnika unutar Zidina, sjeverno od Prijekoga, gdje se nekad tavila koa. Tamo postoji crkvica Sv. Jakova na Pelinama u kojoj je do prije nekoliko desetljea stajala ova slika dok nije premjetena u Riznicu Katedrale pa u Biskupsku pinakoteku pa u Biskupijsku uvaonicu. Vojislav uri (1925.-1996.), oslanjajui se na stilsku ralambu, pripisao je 1963. ovu Gospu Stjepanu Zorneliu, uglednom i plodnom slikaru koji je djelovao u Dubrovniku od 1447. do 1497., oslanjajui se i na arhivske podatke koji govore da je 1470.-1473. suraivao s Lovrom Dobrieviem i jo nekim dubrovakim renesansnim slikarima. Stjepan Zorneli bio je sin slikara Ivana Ugrinovia, a obiteljsku tradiciju slikanja nastavili su njegovi sinovi Nikola i Matko. Na Gospi iz crkve Sv. Jakova na Pelinama doista se opaaju ne samo Ugrinovieve (glava Majke i Djeteta) nego i Dobrievieve stilske oznake (Gospina ruka, otri kontrasti svijetlog i tamnog, kolorit i snano dekorativno sudjelovanje). Grgo Gamulin (1910.-1997.) hipotetiki je 1971. prihvatio uriev prijedlog. Na slici su ouvani elementi slikarstva Ivana Ugrinovia mijeani s nainom rada i s odreenim detaljima koje je rado upotrebljavao Lovro Dobrievi. Kristova glava zadrala je u potpunosti tip djeje fizionomije kakvu je naslikao Divan na sredinjoj slici poliptiha s Koloepa. Odreena razvijenost obrade Kristove glave govori samo za neto kasnije vrijeme od Divanova rada. Gospina lijeva ruka, kojom pridrava Isusa na krilu, naslikana je na nain i ima oblik kakav je stvorio Lovro na Gospinoj slici glavnog oltara crkve na Danama. Slikar Gospe s Pelina koristio je i Lovrove pouke i nain oblikovanja likova. Plastina obrada u kojoj se osobito pazi na raspored oblih i ravnih povrina i na njihovo suprotstavljanje, postupnost u prijelazima iz svjetlosti u sjenu, kao i otro suprotstavljanje odreenih osvijetljenih i nekih osjenjenih povrina, gdje je istaknuta uloga ruba, sve su to elementi koje je upotrebljavao Dobrievi kao i slikar Pelinske Gospe, samo ovaj posljednji jo izrazitije. Upotreba okera u obradi inkarnata, sivila u sjenkama i rumenila na licima jo vie ga pribliava slikarstvu kasnijeg razdoblja Lovra Dobrievia. Finoa kolorita i izvanredni odnosi crvenoga, zlata i crnoga na irokim i dekorativnim povrinama odjee spadaju u najljepe odlike slikara Gospe s Isusom iz crkve na Pelinama. To slikarstvo, u komu ima mnogo geometrijskog i kubiciranja u obradi likova, onoga to mu daje plastinu vrstou i sklad, pripadalo je svakako metru zastupniku prijelaznog umjetnikog shvaanja u komu je bilo jo ponegdje treentskog, ali koje se ve sasvim pribliilo renesansi. Najradije mislimo, s obzirom na podatke iz izvora, da je u pitanju slikarstvo Stjepana Zornelia.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Mogue je da je ova slika bila prenesena iz neke druge crkve u crkvu Sv. Jakova na Pelinama jer je smjetena u sredinu jednoga kasnije napravljena poliptiha. Zorneli je 1467. tkalakom cehu, ije se sredite tada nalazilo u crkvi Sv. Vida na Pelinama (kapelica na Prijekome, na vrhu Zamanjine ulice), napravio oltarni poliptih s deset likova i predelom. Moda je Gospa od Pelina sredinja slika toga poliptiha jer tako treba datirati i sliku Gospe s Isusom iz Sv. Jakova na Pelinama. Stjepan Zorneli obvezao se 4. veljae 1467. Bratstvu tkalaca sv. Vida da e za oltar crkve Sv. Vida unutar zidina, na Pelinama, napraviti sliku na drvu, iroku metar i pol, a visoku dva metra (3x4 lakta) s pet svetakih likova od glave do stopala i s jo pet do pasa u gornjem redu, te predelom u donjem redu, sve do Uskrsa te godine (7. travnja), za 15 zlatnih dukata, od ega je pet odmah primio kao predujam. Pet tjedana kasnije, 10. oujka 1467., Stjepan je primio od Bratstva sv. Vida jo pet zlatnih dukata. Te je godine Hrvatskom, pa i Dubrovnikom, vladao kralj Matija Korvin, dobre uspomene, a Skenderbeg je u Albaniji odolio treoj turskoj opsadi Kruje.

Stjepan Lice Gdje je svetost, ondje je i neizrecivost. Jer kad ivot govori, rijei bile one i najsvjetlije tek su sjene. Jedva i to. I majinstvo i djetinjstvo prebivaju u prostorima neizrecivosti, osobito ako su proeti svetou. Kako je Mariji bilo biti majka? Kako je Isusu bilo biti dijete? Njihova su iskustva krajnje neusporediva. Preuzetno bi bilo kuati to izrei. Zadravam se na tome da s ganuem promatram majinske i djetinje oi zagledane jedno drugome u duu. I s istim ganuem razumijem da me se te oi, ti pogledi ti tako usklaeni pogledi itekako tiu. Dijete u majinu krilu: koliko je u tome spokoja? Koliko enje? Koliko strepnje? Jer i kad dua prebiva u dui, ivot tee, zemaljski dani prolaze i dogodi se da bude nemogue zakriliti. Privinuti se. Marijin i Isusov ivot, njihov meusobni odnos, bitno su odredile rijei: to god ree, uinit u. Najhrabrije rijei koje je mogue komu izrei. I posve jednostavne ako se izriu nekomu koga se do kraja ljubi. Nekomu tko do kraja ljubi. Kad se sve to se zbiva, zbiva u ljubavi, rijei: to god ree, uinit u imaju znaenje blagoga i vedrog osmijeha. Znaenje neupitnoga povjerenja i predanja. Znam da e me poduprijeti u svemu. Znam da me ne e zadravati ni u emu. Znam da me ni moja ni tvoja bol ne e obeshrabriti u ljubavi. Odvratiti od toga da ivim zanosno. Da ivim zanosno i kada sav ivot postaje rana. Sama rana. to god ree, uinit u. U tomu je sva moja radost. U tome je moj dar tebi. I ivotu. I dok e se mnogi moda pitati ima li smisla unaprijed pristati na toliku neizvjesnost, due e poput Marijine, poput Isusove znati da dovijeka ive u zagrljaju. Da ive u zagrljaju i kad svi vjekovi minu. I da e se njihov zagrljaj pridodati batini i nadahnuima ljubavi. Za mnoge.
5

to god ree uinit u

Uz Godinu vjere

33 mogua odgovora
To je vjera? Vjera je: ovjekov osobni odnos, odgovor na Boju objavu, vrsta odluka za Boga nadnaravna (bogoslovna) krjepost kojom se vjeruje da je istina to je Bog objavio zbog ugleda Boga, jer On tako kae, a On ne moe prevariti niti biti prevaren pristanak na ono to drugi predlae, a ja ne vidim slobodan voljni pristanak koji slijedi milost i koji ne proizlazi nuno iz dokaza sposobnost; sklonost; stanje pripravnosti; vrsta pripravnost za podlaganje uma Bogu spoznaja koja vie slii sluanju nego gledanju; znanje koje se svodi na subjektivno intuitivno uvjerenje izruenje sebe Bogu i otvorenost ovjeka prema Bogu koji se objavljuje dar milosti pretpostavka, temelj i korijen opravdanja poslunost Bojoj volji, koja je u skladu s razumom vie nego isto povjerenje, in pristanka uz ono to je Bog objavio i obeao; pouzdanje u Boga ili Isusa Krista kao vjernog i monog da ispunjava sva obeanja neotuivo osnovno ljudsko pravo eshatoloko tumaenje postojanja vizionarski nain ivota, sa ivom svijesti o Bojoj prisutnosti, dobroti, moi i neposrednoj osobnoj brizi ak i za najmanja stvorenja katolicima nuna za spasenje. To nije? Vjera nije: dokazano znanje neutemeljeni paradoks slijepoga povjerenja bespogovorno prihvaanje neega vienje, privienje, vizija, intuicija ni ishod razlonog dokazivanja samo povjerenje i nada, nego i dranje istinitim i ispovijedanje statina, ne moe se za nju opredijeliti pa je zapustiti. To je njezin predmeT? Bog je onaj koji se vjeruje, komu se vjeruje i u koga se vjeruje. Iskonska istina, nevidljiva Boja zbilja. Sadraj koji vjerom prihvaamo. Skladnost i suvislost koje izviru iz vjernikoga ivljenja. kako doLazi? Vjera iz sluanja, a sluanje kroz Kristovu rije (Rimljanima 10, 17). To ini? Vjera: potpuno zahvaa ovjeka i angaira ga u neshvatljivo otajstvo Boga nudi posljednji odgovor svakom ovjeku koji ozbiljno razmilja omoguuje zajednitvo s umrlima ne proturjei razumu, a nadilazi ga upuuje na navijetanje trai razvoj i poveanje umire bez djela (nade i ljubavi).
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

U etvrtak 11. listopada 2012. tono na 50. obljetnicu poetka Drugoga vatikanskog sabora papa Benedikt XVI. otvorio je u Rimu Godinu vjere. U itavome katolikom svijetu, svakoj njezinoj biskupiji i svim njezinim vjernicima, crkvama, upama i svim drugim zajednicama Godina vjere trajat e do 24. studenoga 2013. Svi su vjernici pozvani ukljuiti se u dogaanja i proslavu Godine vjere. To je vrijeme u kojem se esto moli Vjerovanje bilo Apostolsko, bilo Nicejsko-carigradsko da bismo se uvrstili u istini kranske vjere, ali i prouava Katekizam Katolike Crkve ili Saetak (Kompendij) toga Katekizma. I molitva i spoznaja trae od nas ivotno zalaganje, ostvarenje onoga to smo spoznali i to vjerujemo. Zato svaki dan radosno svjedoimo svoju vjeru: ukuanima, kolegama, prijateljima, mladima, potrebnima, bolesnima i umiruima.

Godina vjere

Sveto Pismo u Poslanici Hebrejima 11, 1 donosi definiciju vjere. Smatra se da je Poslanicu Hebrejima napisao Josip, od apostola prozvan Barnaba, to znai Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, apostol. Njegova je sestra Marija bila udana u Jeruzalem i u njezinoj je kui Isus slavio Posljednju veeru s apostolima. Ondje je na Pedesetnicu siao Duh Sveti. Barnabin je neput bio sv. Marko evanelist. Ukratko, sv. Barnaba je ovjek koji je uveo u misionarski posao za Krista sv. Pavla, koji je otvorio kranstvo neidovima i koga su pogani u Listri prozvali Zeusom (Gromovnikom), a za koga Djela apostolska 11, 24 kau da je mu estit, pun Duha Svetoga i vjere. Evo toga biblijskoga odreenja vjere u nizu hrvatskih prijevoda od Bartula Kaia do Tome Verea.

Definicija sv. Barnabe

Apostolsko pismo Porta fidei na vlastitu pobudu kojim se proglaava Godina vjere

Srcem se vjeruje a ustima priznaje

Benedikt XVI. 1. Vrata vjere koja vode u ivot zajednitva s Bogom uvijek su nam otvorena u njegovoj Crkvi. Preko njezina se praga moe prijei kad je Boja rije navijetena, a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobraava. Proi kroz ta vrata znai krenuti na put koji traje cijeli ivot. Taj put zapoinje krtenjem po kojemu Boga moemo zvati Ocem, a zavrava prijelazom iz smrti u vjeni ivot, plodom uskrsnua Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, dionicima svoje slave htio uiniti sve koji vjeruju u Njega. Ispovijedati vjeru u Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga znai vjerovati u jednoga Boga koji je Ljubav: Otac, koji je u punini vremena poslao svoga Sina radi naeg spasenja; Isus Krist, koji je u otajstvu svoje smrti i uskrsnua otkupio svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stolje u iekivanju Gospodinova povratka u slavi.
papa

2. Od samoga poetka slube Petrova nasljednika podsjeao sam na potrebu da se ponovno otkrije put vjere da bi se sve jasnije na vidjelo iznosilo radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom. Crkva u cjelini, i pastiri u njoj, moraju poput Krista krenuti na put, da izvedu ljude iz pustinje i povedu ih prema mjestu ivota, prema prijateljstvu s Bojim Sinom, prema Onomu koji nam daje ivot u punini. Nerijetko se dogaa da se vjernici vie brinu za drutvene, kulturne i politike posljedice svoga zauzimanja, dok na vjeru i dalje gledaju kao na neto to se samo po sebi podrazumijeva u zajednikom ivotu. No zapravo ta pretpostavka ne samo da se vie ne moe uzimati zdravo za gotovo, nego esto vie ne stoji. Dok je u prolosti bilo mogue prepoznati jedinstvenu kulturnu matricu koja je nairoko prihvaana u podsjeanju na sadraje vjere i na vrijednosti koje ona nadahnjuje, danas se ini kako, zbog duboke krize vjere kojom su pogoene mnoge osobe, to nije sluaj. 3. Ne moemo prihvatiti da sol postane bljutava i da svjetlo bude skriveno! I dananji ovjek moe iznova osjetiti potrebu poput Samarijanke poi na zdenac sluati Isusa koji poziva vjerovati u Nj i crpiti s njegova izvora, iz kojega tee voda iva. Moramo s novom radou u srcu uivati Boju rije koju je na vjerni nain prenijela Crkva, i Kruh ivota koji se daju kao potpora onima koji su njegovi uenici. Isusovo se uenje i danas razlijee s jednakom snagom: Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za ivot vjeni (Ivan 6, 27). Pitanje koje su postavili njegovi sluatelji: to nam je initi da bismo radili Boja djela? (Ivan 6, 28), postavljamo i mi danas. Znamo Isusov odgovor: Djelo je Boje da vjerujete u onoga kojega je on poslao (Ivan 6, 29). Vjera u Isusa Krista je, dakle, put kojim se moe pouzdano prispjeti k spasenju.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Vjera u Isusa Krista put je k spasenju

4. U svjetlu svega ovoga odluio sam proglasiti Godinu vjere. Ona e zapoeti 11. listopada 2012., na pedesetu obljetnicu otvaranja Drugog vatikanskog sabora a zavrit e na svetkovinu Gospodina naega Isusa Krista Kralja svega stvorenja 24. studenog 2013. Na dan 11. listopada 2012. obiljeit e se takoer dvadeseta obljetnica objavljivanja Katekizma Katolike Crkve kojeg je proglasio moj prethodnik blaeni papa Ivan Pavao II., s ciljem da svim vjernicima priblii snagu i ljepotu vjere. Tu je knjigu, istinski plod Drugoga vatikanskog sabora, zatraila Izvanredna biskupska sinoda 1985. godine kao sredstvo stavljeno u slubu kateheze, a ostvareno je zahvaljujui suradnji svih biskupa Katolike Crkve. Nadalje, tema Ope skuptine Biskupske sinode koju sam sazvao za mjesec listopad 2012. glasi Nova evangelizacija za prenoenje kranske vjere. Bit e to dobra prilika da se itavu crkvenu zajednicu uvede u vrijeme posebnoga razmiljanja i ponovnog otkrivanja vjere. Nije to prvi put da se Crkvu poziva slaviti Godinu vjere. Moj asni prethodnik sluga Boji Pavao VI. proglasio je jednu 1967., u spomen na muenitvo apostol Petra i Pavla na 1900. obljetnicu njihova najvieg svjedoanstva. Zamislio ju je kao sveani trenutak za itavu Crkvu da istinski i iskreno ispovijedi istu vjeru. On je, osim toga, htio da to bude potvreno na individualan i zajedniki nain, slobodno i svjesno, na izvanjski i duhovan nain, ponizno i iskreno. Smatrao je da e na taj nain itava Crkva moi obnoviti jasnu svijest o svojoj vjeri, da je oivi, proisti, potvrdi, ispovijedi. Veliki nemiri koji su se dogodili u toj godini jo su bjelodanije pokazali koliko je takva proslava bila nuna. Ona je zakljuena Ispovijeu vjere Bojega naroda, kojom se potvrdilo kako bitni sadraji koji ve vjekovima ine batinu svih vjernik trebaju biti potvreni, shvaeni i produbljivani na uvijek nov nain kako bi se prualo svjedoanstvo u skladu s povijesnim prilikama koje su razliite od negdanjih.
7

Zato Godina vjere?

5. Moj asni prethodnik promatrao je tu godinu kao posljedicu i zahtjev poslijesaborskog razdoblja, duboko svjestan ozbiljnih teko vremena, osobito u pogledu ispovijedanja prave vjere i njezina pravilna tumaenja. Smatrao sam da vezati poetak Godine vjere uz pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog sabora moe biti prava prigoda da se shvati da tekstovi koje su nam u naslijee ostavili saborski oci ne gube vrijednost ni sjaj. Potrebno je da ih se ita na primjeren nain, da ih se upozna i usvoji kao strune i mjerodavne tekstove Uiteljstva unutar crkvene zajednice. Osjeam, vie no ikad, dunost ukazati na Sabor kao na veliku milost koja je zadobila Crkva u XX. stoljeu. U njemu nam je bio ponuen siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda u stoljee u koje ulazimo. Sabor doista moe biti i sve vie postajati velika snaga za uvijek potrebnu obnovu Crkve. 6. Obnova Crkve postie se i svjedoanstvom koje vjernici daju ivotom: vjernici su cijelim ivotom pozvani oko sebe iriti svjetlo Rijei istine koju nam je Gospodin Isus ostavio. Upravo je Sabor ustvrdio: dok Krist, svet, nevin, neokaljan, nije poznavao grijeha, nego je doao okajati prijestupe naroda, Crkva koja u vlastitom krilu obuhvaa grjenike te je u isti mah i sveta i potrebna ienja neprestano kroi putem pokore i obnove. Crkva urno ide naprijed hodajui izmeu progon svijeta i utjeh Bojih, navjeujui Gospodinov kri i muku, sve dok on ne doe. Ona je okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivou i ljubavlju svladala unutranje i vanjske alosti i tekoe te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se ono na kraju ne bude oitovalo u punom svjetlu (Lumen gentium, 11). Godina vjere, s toga gledita, poziv je na vjerodostojno i obnovljeno obraenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta. U otajstvu svoje smrti i uskrsnua, Bog je u punini objavio Ljubav koja spaava i poziva ljude na obraenje ivota po oprotenju grijeha. Za apostola Pavla, ta Ljubav uvodi ovjeka u novi ivot: Krtenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao to Krist slavom Oevom bi uskrien od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti ivota (Rimljanima 6, 4). Zahvaljujui vjeri, taj novi ivot oblikuje itav ljudski ivot prema korjenito novoj stvarnosti uskrsnua. U mjeri u kojoj slobodno surauje, ovjekove misli i osjeaji, nain razmiljanja i ponaanje postupno se proiavaju i preobraavaju, u hodu koji nikada nije u potpunosti dovren na ovome svijetu. Vjera ljubavlju djelotvorna (Galaanima 5, 6) postaje novo mjerilo shvaanja i djelovanja koje mijenja itav ovjekov ivot. 7. Kristova nas ljubav obuzima (Druga Korinanima 5, 14): Kristova je ljubav ta koja ispunjava naa srca i potie nas na navijetanje Evanelja. On nas danas kao i neko alje po putovima svijeta da navijetamo njegovo Evanelje svim narodima na zemlji. Svojom ljubavlju, Isus Krist privlai sebi ljude svih narataja: u svakom dobu on sabire svoju Crkvu povjeravajui joj navijetaj evanelja, s nalogom koji ne zastarijeva. Zbog toga i danas postoji potreba za snanijim zauzimanjem Crkve za novu evangelizaciju
8

Na kvadratnom obrubljenom polju brod, simbolika slika Crkve, u plovidbi kroz valove. Jarbol na brodu je kri. S njega se uzdiu jedra koja tvore Kristovo troslovlje (IHS grki Iesous, Isus). Pozadina jedara je sunce koje, povezano s troslovom, upuuje na Euharistiju koja ini prepoznatljivim ivot katolika.

Vjernici se vjerom jaaju

kako bi se ponovno otkrilo radost vjere i iznova pronalo oduevljenje za prenoenje vjere. U svakodnevnom otkrivanju njegove ljubavi misijsko zauzimanje vjernika crpi trajnu ljubav i snagu. Vjera, naime, raste kad se ivi kao iskustvo primljene ljubavi i kad se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Ona daje da na rad urodi plodom jer iri nae srce u nadi i omoguuje nam pruati ivo svjedoanstvo: otvara srce i um onih koji sluaju i prihvaaju Gospodinov poziv da prionu uz njegovu Rije kako bi postali njegovi uenici. Vjernici se, kae sveti Augustin, vjerom jaaju. Sveti hiponski biskup imao je itekako dobre razloge da se izrazi na taj nain. Njegov je ivot bio stalno traenje ljepote vjere sve dok njegovo srce nije nalo spokoja u Bogu. Brojni spisi u kojima objanjava vanost vjerovanja i istinu vjere ostaju sve do naih dana poput neprocjenjive batine i omoguuju mnogim osobama koje trae Boga da pronau pravi put koji ih vodi do vrata vjere. Samo vjerujui, dakle, vjera raste i jaa se; ako eli posjedovati sigurnost u pogledu vlastitog ivota ovjeku nema druge nego se preputati, svakog dana sve vie, u ruke ljubavi koja se doima kao da sve vie raste jer ima svoj izvor u Bogu. 8. U ovoj sretnoj prigodi, elim pozvati subrau biskupe iz itavoga svijeta da se pridrue Petrovu nasljedniku u vrijeme duhovne milosti koje nam Gospodin daje da bismo se spomenuli dragocjenog dara vjere. elimo slaviti ovu Godinu dostojno i plodonosno. U njoj e se morati intenzivnije razmiljati o vjeri kako bi se pomoglo onima koji vjeruju u Krista da svjesnije i snanije prionu Evanelju,
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

napose u asu duboke promjene kao to je ova kroz koju prolazi ovjeanstvo. Imat emo priliku ispovijedati vjeru u Uskrsloga Gospodina u naim katedralama i u crkvama u cijelom svijetu; u naim kuama i u naim obiteljima, tako da svatko uzmogne osjetiti snanu potrebu bolje upoznati i buduim naratajima prenositi neprolaznu vjeru. Redovnike i upne zajednice, kao i sve stare i nove crkvene stvarnosti, zacijelo e, u ovoj Godini, znati iznai nain da javno ispovjede Vjerovanje. 9. elimo da ova Godina pobudi u svim vjernicima nadahnue da ispovijedaju vjeru u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom. Bit e to takoer dobra prigoda za intenzivnije slavljenje vjere u liturgiji i na osobit nain u Euharistiji koja je vrhunac kojemu tei djelovanje Crkve i ujedno vrelo iz kojega struji sva njezina snaga. Istodobno elimo da svjedoanstvo ivota vjernika bude sve vjerodostojnije. Ponovno otkriti sadraje vjere koju se ispovijeda, slavi, ivi i moli te razmiljati o samom inu vjere zadaa je koju svaki vjernik mora osobno ispuniti, osobito u ovoj Godini. Nije sluajno da su u prvim stoljeima krani morali napamet uiti Vjerovanje. To im je sluilo kao svakodnevna molitva da ne zaborave obvezu preuzetu na krtenju. Podsjea to, rijeima bremenitim znaenjem, sveti Augustin kada o predaji Vjerovanja kae: Simbol svetog otajstva kojeg ste svi zajedno primili i danas jedan po jedan izmolili, rijei su na kojima je vjera majke Crkve vrsto sazdana na postojanom temelju Kristu Gospodinu... Vi ste dakle to primili i izmolili, ali u umu i u srcu to morate uvijek imati pred oima, to morate ponavljati na svojim posteljama, o tome razmiljati na javnim mjestima i toga ne zaboraviti dok blagujete: pa ak i kada vae tijelo usne, morate svojim srcem u tome biti budni. 10. elim sada ukratko opisati nain koji pomae dublje shvatiti ne samo sadraje vjere, nego zajedno s tim i in kojim odluujemo potpuno se pouzdati u Boga, u punoj slobodi. Postoji, naime, duboka povezanost izmeu ina kojim se vjeruje i sadraj uz koje dajemo svoj pristanak. Apostol Pavao nam pomae ui u tu zbilju kada pie: srcem se vjeruje, a ustima ispovijeda vjera. To srcem vjerovati upuuje na to da je prvi in kojim se prispijeva k vjeri dar Boji i djelovanje milosti koja djeluje i preobraava osobu do dubine njezina bia.

Usvojiti sadraj i in vjere

Lidijin primjer je u vezi s tim veoma rjeit. Sveti Luka pripovijeda da je Pavao, dok se nalazio u Filipi, poao subotom navijetati evanelje nekim enama; meu njima je bila i Lidija i Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati to je Pavao govorio (Djela apostolska 16, 14). Time sveti Luka ui da poznavanje sadraja u koje treba vjerovati nije dovoljno ako potom srce, to istinsko ovjekovo svetite, ne bude otvoreno milou koja omoguuje oima dublje vidjeti i shvatiti da je ono to je navijeteno Boja Rije. Ispovijedati ustima pak znai da vjera podrazumijeva javno svjedoenje i djelovanje. Kranin nikada ne smije smatrati vjeru privatnim inom. Vjerovati znai odluiti biti s Gospodinom da bi se ivjelo s njim. A to ovjekovo biti s njim uvodi ga u shvaanje razloga zbog kojih se vjeruje. Vjera, upravo zato jer je slobodni in, zahtijeva takoer drutvenu odgovornost za ono to se vjeruje. Crkva na dan Pedesetnice jasno pokazuje tu javnu dimenziju vjerovanja i neustraiva svjedoenja svoje vjere svakom ovjeku. To je dar Duha Svetoga koji nas osposobljava za poslanje i jaa nae svjedoenje, inei ga iskrenim i odvanim. Ispovijedanje vjere je osobni i u isti mah zajedniki in. Crkva je, naime, prvi predmet vjere. U vjeri kranske zajednice svatko prima krtenje, djelotvorni znak ulaska u vjerniki narod poradi postizanja spasenja. Vjerujem je vjera Crkve kako je svaki vjernik, osobito u asu Krtenja, ispovijeda osobno. Vjerujemo je vjera Crkve kako je ispovijedaju biskupi sabrani na Saboru ili openitije vjernici okupljeni na liturgijskom slavlju. Vjerujem govori i Crkva, naa Majka, koja odgovara Bogu svojom vjerom te i nas ui govoriti: Vjerujem, Vjerujemo. Oito je dakle da je poznavanje sadraj vjere neto bitno da bi pojedinac dao vlastiti pristanak, to jest umom i voljom potpuno prionuo uz ono to Crkva predlae vjerovati. Poznavanje vjere uvodi u puninu otajstva spasenja kojeg je Bog objavio. Pristanak koji se daje podrazumijeva zato da, kad vjerujemo, slobodno prihvaamo cjelokupno otajstvo vjere, jer za njegovu istinitost jami sm Bog koji se objavljuje i omoguuje nam upoznati svoje otajstvo ljubavi. S druge strane, ne smijemo zaboraviti da u naem drutvenom ozraju mnoge osobe, premda tvrde da nemaju dar vjere, ipak iskreno trae posljednji smisao i konanu istinu o svom ivotu i o svijetu. To traenje je istinski uvod u vjeru, jer vodi ljude na put koji vodi Bojem otajstvu. Sm ovjekov razum nosi u sebi utisnutu potrebu za onim to vrijedi i ostaje zauvijek. Ta potreba predstavlja stalan poziv, neizbrisivo upisan u ljudsko srce, da se krene na put kako bi se pronalo Onoga koga ne bismo traili da nam ve nije krenuo ususret. Vjera nas poziva upravo na taj susret i potpuno nas otvara za njega. 11. Da bi se sustavno upoznali sa sadrajima vjere, svi mogu u Katekizmu Katolike Crkve pronai dragocjeno i nezaobilazno pomagalo. Katekizam predstavlja jedan od najvanijih plodova Drugoga vatikanskog sabora. U apostolskoj konstituciji Fidei depositum blaeni Ivan Pavao II. pie: Ovaj e Katekizam dati vrlo vaan doprinos onom djelu obnove itavoga crkvenog ivota. Smatram ga vrijed9

Sve je skupljeno u jednoj knjizi

Otvaranje Godine vjere u bazilici Sv. Petra u Vatikanu.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

nim i legitimnim oruem u slubi crkvenog zajednitva i kao sigurnim pravilom za pouavanje ljudi vjeri. Upravo na tome smislu e Godina vjere morati izraziti slonu zauzetost za ponovno otkrivanje i prouavanje temeljnih sadraja vjere koji su temeljito i sveobuhvatno prikazani u Katekizmu Katolike Crkve. Tu, naime, izbija na vidjelo bogatstvo uenja koje je Crkva prihvatila, uvala i pruala u svojoj dvijetisuljetnoj povijesti. Od Svetog Pisma do crkvenih otaca, od uitelj teologije do svetaca koji su ivjeli u raznim razdobljima, Katekizam prua stalni spomen na mnoge naine na koje je Crkva razmiljala o svojoj vjeri i sve vie napredovala u nauci tako da moe pruiti sigurnost vjernicima u njihovu vjernikom ivotu. U svojoj strukturi Katekizam Katolike Crkve prati razvoj vjere sve dotle da se dotie velikih tema iz svakodnevnog ivota. Listajui Katekizam stranicu po stranicu, otkrivamo kako ono to je u njemu predstavljeno nije neka teorija, nego susret sa Osobom koja ivi u Crkvi. Nakon ispovijedanja vjere, naime, slijedi tumaenje sakramentskog ivota u kojem je Krist prisutan, djeluje i nastavlja izgraivati svoju Crkvu. Bez bogosluja i sakramenata, ispovijedanje vjere ne bi bilo djelotvorno jer bi nedostajalo milosti koja podupire svjedoenje kranskih vjernika. Jednako tako, uenje Katekizma o moralnom ivotu zadobiva svoje puno znaenje kada ga se dovede u vezu s vjerom, liturgijom i molitvom. 12. U ovoj e Godini, zato, Katekizam Katolike Crkve posluiti kao sredstvo koje prua stvarnu potporu vjeri, poglavito onih koji rade na formaciji vjernika, tako presudnoj u naem kulturnom ozraju. Vjera je, naime, vie nego u prolosti izloena nizu pitanja koja dolaze iz promijenjenoga mentaliteta a koji, osobito danas, svodi razumu sigurne injenice iskljuivo na sigurnosti koje pruaju znanstvena i tehnoloka otkria. Crkva se ipak nije nikada bojala pokazati kako izmeu vjere i prave znanosti ne moe biti bilo kakvog sukoba jer oboje, premda razliitim putovima, tee istini. 13. Tijekom ove Godine bit e presudno vratiti se povijesnim tragovima nae vjere koja je oznaena nedokuivim otajstvom isprepletenosti svetosti i grijeha. Dok svetost jasno pokazuje veliki doprinos koji su mukarci i ene davali rastu i razvoju zajednice vlastitim ivotnim svjedoenjem, grijeh mora u svakom od nas potaknuti iskreni i trajni rad na obraenju da bismo iskusili milosre Oca koji svima ide ususret. Tijekom toga razdoblja morat emo neprestano svoj pogled upirati u Isusa Krista, Poetnika i Dovritelja vjere: u njemu sve boli i enje ljudskog srca nalaze ispunjenje. Radost ljubavi, odgovor na dramu trpljenja i boli, snaga opratanja za primljene uvrjede i pobjeda ivota nad prazninom smrti sve to pronalazi svoje ispunjenje u otajstvu njegova utjelovljenja, u njegovu ovjetvu, u njegovu dijeljenju nae ljudske slabosti da je preobrazi snagom svoga uskrsnua. U njemu, umrlom i uskrslom za nae spasenje, primjeri vjere koji su oznaili ovih dvije tisue godina nae povijesti spasenja zasjali su u svom punom sjaju. Po vjeri je Marija prihvatila Anelovu rije i povjerovala navijetaju da e postati Majkom Bojom u poslunosti svoga posveenja. Prilikom posjeta Elizabeti uzdigla je
10

Porporela u magli. Snimio Igor Brautovi 17. svibnja 2012. u 10 i po ujutro. Vjerom (koja je krjepost ljudskoga uma, za razliku od nade i ljubavi koje su krpjeposti srca) znamo da postoji ono to ne vidimo. Poevi ovdje od Lokruma, zastrta maglom s Porporele, do toga da je Isus na Spasitelj ili da dobrota i poniznost mogu razoruati i najtvrdokornije.

Ne vrijedi bez ljubavi

svoj hvalospjev Svevinjem za udesa koja izvodi u onima koji se u nj uzdaju. S radou i strepnjom donijela je na svijet jedinoga Sina, ouvavi svoje djevianstvo netaknutim. Povjerovavi zaruniku Josipu, povela je Isusa u Egipat da ga spasi od Herodova progona. Istom je vjerom slijedila Gospodina u njegovu propovijedanju i ostala s njim sve do Golgote. S vjerom je Marija iskusila plodove Isusova uskrsnua i, pohranjujui sva sjeanja u svome srcu, prenijela ih Dvanaestorici okupljenih s njom u dvorani Posljednje veere da bi primili Duha Svetoga. Po vjeri apostoli ostavie sve i pooe za Uiteljem. Povjerovali su rijeima kojima je navijetao Boje kraljevstvo koje je prisutno i ostvareno u njegovoj osobi. ivjeli su s Isusom koji ih je pouavao svome uenju i ostavio im novo pravilo ivota po kojem e ih se prepoznavati kao njegove uenike nakon njegove smrti. Po vjeri su proli itavim svijetom, slijedei zapovijed da donesu Evanelje svakom stvorenju i, bez imalo straha, navijetali su svima radost uskrsnua iji su bili vjerni svjedoci. Po vjeri su uenici oblikovali prvu zajednicu sabranu oko apostolskog nauka, u molitvi, u slavljenju Euharistije, dijelei sve to su posjedovali kako bi sva braa imala to im je potrebno. Po vjeri su muenici dali svoj ivot pruajui svjedoanstvo za istinu Evanelja koja ih je preobrazila i osposobila za najvei dar ljubavi: oprostiti svojim progoniteljima. Vjerom su mukarci i ene posvetili ivot Kristu, ostavivi sve da u evaneoskoj jednostavnosti ive poslunost, siromatvo i istou, konkretne znakove iekivanja Gospodina koji ne e kasniti. Vjerom su mnogi krani inili djela pravde da provedu u djelo Gospodinovu rije, koji je doao navijestiti osloboenje potlaenima i godinu milosti za sve. Vjerom su, tijekom stolje, mukarci i ene svih ivotnih dobi, ija su imena upisana u Knjigu ivota, ispovijedali ljepotu nasljedovanja Isusa Krista gdjegod su bili pozvani dati svjedoanstvo svojeg kranstva: u obitelji, u svom zvanju, u javnom ivotu, u vrenju karizmi i slubi na koje su bili pozvani.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Po vjeri ivimo i mi: svakodnevnim priznavanjem Gospodina Isusa, prisutna u naem ivotu i povijesti. 14. Godina vjere bit e takoer dobra prilika da osnaimo svjedoanstvo ljubavi. Sveti Pavao podsjea: A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav to troje ali najvea je meu njima ljubav (Prva Korinanima 13, 13). Jo snanijim rijeima koje kranima trajno dozivaju u svijest njihove obaveze apostol Jakov kae: to koristi, brao moja, ako tko ree da ima vjeru, a djela nema? Moe li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: Hajdete u miru, grijte se i sitite, a ne date im to je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inae, mogao bi tko rei: Ti ima vjeru, a ja imam djela. Pokai mi svoju vjeru bez djela, a ja u tebi djelima pokazati svoju vjeru (Jakovljeva 2, 14-18). Vjera bez ljubavi ne donosi ploda, a ljubav bez vjere bio bi osjeaj preputen na milost i nemilost sumnji. Vjera i ljubav se uzajamno zahtijevaju, tako da prva omoguuje drugoj da ostvari svoj put. Mnogo je krana koji, naime, posveuju svoj ivot s ljubavlju onima koji su sami, poti-

snuti na rub drutva ili iskljueni kao onima kojima prvima trebamo posvetiti svoju pozornost i kojima najprije trebamo pritei u pomo, jer se upravo u njima odraava lice samog Krista. Zahvaljujui vjeri moemo u onima koji trae nau ljubav prepoznati lice Gospodina uskrsloga: Doista, kaem vam, to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste! (Matej 25, 40). Te su njegove rijei opomena koju ne smijemo zaboraviti i trajni poziv da mu uzvratimo onu ljubav kojom se on brine za nas. Vjera je ta koja omoguuje prepoznati Krista i njegova je ljubav to to nas potie da mu pomognemo svaki put kada ga susretnemo u svojem blinjem na svom ivotnom putu. Potpomognuti vjerom, gledamo s nadom u nae zauzimanje u svijetu, iekujui nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. 15. Pokraj ivota apostol Pavao trai od uenika Timoteja da tei vjeri (Druga Timoteju 2, 22) istom postojanou kojom je to inio dok je bio mlad. Doivimo taj poziv kao da je upuen svakomu do nas, kako se nitko ne bi ulijenio u vjeri. Ona nam je vjerna suputnica na ivotnom putu koja omoguuje, uvijek iznova, primjeivati udesa koja Bog ini za nas. Kao ona koja ima cilj pomoi nam uoavati znakove vremena u dananjoj povijesti, vjera obvezuje svakog od nas da postane ivi znak prisutnosti Uskrsloga u svijetu. Ono to svijet danas osobito treba jest uvjerljivo svjedoenje onih koji su, prosvijetljeni u umu i srcu Gospodinovom Rijeju, kadri otvoriti srce i um mnogih ljudi elji za Bogom i pravim ivotom, ivotom koji nema kraja. Neka Gospodinova rije tri i proslavlja se (Druga Solunjanima 3, 1): neka ova Godina vjere uini sve vrim odnos s Kristom Gospodinom jer je samo u njemu naa budunost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i trajne ljubavi. Rijei apostola Petra bacaju posljednju zraku svjetla na vjeru: Zbog toga se radujte, makar se sada moda trebalo malo i alostiti zbog razliitih kunja: da prokuanost vae vjere dragocjenija od propadljiva zlata, koje se ipak u vatri kua stekne hvalu, slavu i ast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga jo ne gledate, vjerujete te kliete od radosti neizrecive i proslavljene to postigoste svrhu svoje vjere: spasenje dua (Prva Petrova 1, 6-9). Vjernici u ivotu doivljavaju iskustva radosti, ali i trpljenja. Koliki su samo svetci ivjeli u samoi! Koliki su vjernici, i u naim danima, kuani Bojom utnjom, a tako bi htjeli uti njegov utjeni glas! ivotne kunje, dok omoguavaju shvatiti otajstvo Kria i sudjelovati u Kristovim patnjama, uvod su u radost i nadu kojima vodi vjera: Zato uivam u slabostima, uvrjedama, potekoama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak (Druga Korinanima 12, 10). S vrstim pouzdanjem vjerujemo da je Gospodin Isus pobijedio zlo i smrt. Istim se tim pouzdanjem povjeravamo njemu: On, prisutan meu nama, pobjeuje mo zla, a Crkva, vidljiva zajednica njegova milosra, ostaje u njemu kao znak konana pomirenja s Ocem. Povjerimo ovo vrijeme milosti Majci Bojoj, koja je proglaena blaenom zato to povjerova (Luka 1, 45).
U Rimu pri Svetom Petru, 11. listopada 2011., sedme papinstva. 11

Ustrajati!

Papa ne nosi pastirski tap kao drugi biskupi nego ima poseban, papin tap (latinski ferula iba, njemaki Kreuzstab) koji na vrhu nije zakrivljen nego ima kri, povijesno dokumentirano od XII. stoljea.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Razmatranje misnoga Vjerovanja

Profesor dogmatske teologije, sisaki biskup dr. Vlado Koi tumai Nicejsko-carigradsko vjerovanje koje donosimo u dubrovakom govoru prema molitveniku Vrt bogoljubnosti dubrovakih kanonika dum Stijepa Skurle (1832.-1877.) i dum Vice Palunka (1842.-1921.), tiskanom u Dubrovniku 1890. biskup Vlado Koi to to znai vjera, vjerujem, vjerujemo? Rije je o ispovijesti koja nije tek spoznajna, nego je od ivotne vanosti. Nije vano da o neemu samo neto mislim, nego da to ivim, dapae da ivim osobni odnos prema Nekomu. Rije je o odnosu meu osobama: s jedne strane sam ja kao osoba, a s druge je Bog kao troosobni Bog Otac, Sin i Duh Sveti. Kad u Bibliji potraimo smisao rijei vjera, odnosno vjerujem, tada hebrejska rije amen prvotno ne znai, kao u hrvatskom i u drugim indo-europskim jezicima, mislim ili znam, nego najprije oslanjam se. U proroka Izaije to je zorno izraeno u Bojem obraanju Izraelu, kad on veli: ako se na me ne oslonite, opstati ne ete (Izaija 7, 9).

Vjera je u tom smislu oslonac u ivotu, i to nezaobilazan temelj na kojem poiva sav neiji ivot. Je li to vjera i za nas? Odnosno, je li Bog nama na ivotni temelj? Onaj bez kojega ne moemo? Onaj na kojega se oslanjamo? I to u dobru i u zlu? Uvijek? U osobnome odnosu prijateljstva i ljubavi? Isus je govorio o temelju bez kojega se ne moe sagraditi kua, to je samo slika izgradnje ovjeka i njegove osobnosti, koji je nezamisliv bez osnove jer inae bi se, poput kue koja je sazidana bez temelja, pod navalom razliitih ivotnih oluja i nevolja, sruila i bila ruevina velika (Matej 7, 24-27).

Abraham, praotac nae vjere, bio je spreman rtvovati jedinca Izaka, ali Bog ne doputa ljudske rtve. Naslikao Rembrandt 1635. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem mnogih naroda. Nepokolebljivom vjerom promotri svoje ve usahlo tijelo bilo mu je blizu sto godina i obamrlost Sarina krila, posve uvjeren da Bog moe uiniti to je obeao. 12

Kad ispovijedamo prvi lanak Simbola vjere, Boga nazivamo Ocem. To je bitno za kransku vjeru: Bog nije neki bezimenjak, neosobna sila, transcendencija, apsolut, univerzum. Ne! Kranski Bog, Bog koga je objavio Isus Krist, jest Bog Otac. Prema njemu imamo djetinje odani odnos, znamo da o njemu ovisimo kao to djeca ovise o roditeljima koji su im dali ivot u ljubavi, koji ih podiu svojom ljubavlju, koji se za njih brinu i bdiju nad njihovim odrastanjem roditeljskom ljubavlju! Tu odmah treba pridodati da je Bog Otac prema objavi Gospodina Isusa ujedno i majka, odnosno da on gaji prema nama majinske osjeaje ljubavi i njenosti, te ga budui da nije spolno odreen moemo s pravom predoavati kao majinskog Oca. U ispovijesti da je Otac stvoritelj neba i zemlje, i jo s dodatkom da je on stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, priznajemo da je izvor svega to jest odredivo, tj. uvjetno i nestalno, onaj koji jest u punini, tj. koji ima puninu bitka odnosno postojanja. Samo je Bog savren, sve je drugo samo stvorenje, i to nesavreno, ali na njegovu sliku. to je neto ili netko savrenije, to je vie nalik Bogu koji je punina svega to jest, jer je mjera potpune savrenosti. Bog je zapravo poelo i izvor Ljubavi, to nam je lake shvatiti, premda njega ne moemo nikada do kraja razumijeti jer ga kao nesavrena stvorenja ne moemo obuhvatiti svojim nesavrenim razumom. Pa ipak, dovoljno nam je razumjeti da on svojom ljubavlju grli sve to jest i svemu to jest daje da postoji i razvija se, napreduje prema savrenstvu. Zadivljeni gledamo svemir, motrimo prirodu i zahvaljujemo Bogu na svemu to vidimo, to ukraava zemlju i odrava nam ivot. Ujedno smo pred tajnom stvorenoga svijeta pozvani nasljedovati Boga u njegovanju svijeta, u uvanju okolia i stvorenih dobara koja su nam povjerena. Nevidljivi je svijet takoer stvoren, to je duhovni svijet koji je izraz njegove duhovne naravi, a koji je dan i ovjeku. Jer i ovjek je ne samo materijalno nego jo vie duhovno bie. ovjekova euhovnost oituje se ponajprije u posjedovanju razuma i mogunosti da se slui razumom, te je tako ovjek razumna dua. Ispovijedajui prvi lanak Vjerovanja mi se kao vjernici
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Vjerujem u jedinoga Boga, Oca svemoguega, Stvoritelja neba i zemlje, svijeh stvari vidljivijeh i nevidljivijeh.

priznajemo ovisni o Bogu, pouzdajemo se u njega jer on je na dobri Otac koji se za nas brine majinskom ljubavlju, Njega priznajemo izvorom svega to jest, i vidljivoga i nevidljivoga, nastojei ivjeti upravo duhovno, tj. njemu nalik u ljubavi, i to u odnosu i prema ljudima, i prema prirodi, koja je takoer njegovo djelo i njegov dar, dan nama da se njime sluimo.

U drugom lanku Vjerovanja koje izgovaramo na nedjeljnim i blagdanskim misnim slavljima, istiemo da je Isus iz Nazareta Pomazanik (po grkome Krist, po hebrejskome Mesija) i na Gospodin. Prva dva sveopa ili ekumenska crkvena sabora u Niceji 325. i u Carigradu 381. godine raspravljala su upravo o Kristu i o Duhu Svetome, pa se stoga to vjerovanje naziva nicejsko-carigradsko. A kako su krivovjerja prvih stoljea poslije Krista, ponajprije monofizitizam, tj. uenje da je Krist imao samo jednu boansku narav i tzv. nestorijanizam, uenje da su bila dva Krista, Bog i ovjek nijekale jedinstvo Kristova boanstva i ovjetva, to je poetak ove ispovijesti da je on jedan. To je kasnije potvrdio i Kalcedonski sabor iz 451. godine ispovijeu da je Krist: jedan u dvije naravi. Izriaj pak iz 433. godine kae: savreni (potpuni ili pravi) Bog i savreni (potpuni ili pravi) ovjek. Kolikogod su ti izrazi zanimljivi i vano ih je dobro poznavati, ipak naa vjera u Isusa Krista nije prvenstveno teorijska. Ona se temelji na prihvaanju Isusa iz Nazareta, sina Blaene Djevice Marije, kao Bojega Sina koji je postao pravi ovjek, na temelju vlastitoga izbora i opredjeljenja. Vano je pri tome rei kako u sreditu kranstva nije nikakva ideja, pa ni najuzvienija, nego upravo osoba Isusa, kojega od poetka, oni koji ga prihvaaju i vjeruju mu, nazivaju Kristom i Gospodinom. Poetak drugoga lanka Vjerovanja govori o Kristovu predpostojanju, tj. o njegovu postojanju od vijeka u Boga Oca. On je Boji jedinoroeni Sin: Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga. Postojali su naime ljudi koji su tvrdili da je Krista, kao izvanredna ovjeka, Bog samo posinio, posvojio za svoga sina, ali da on nije od vijeka bio u Bogu. Ti tzv. adopcionisti govorili su da je nemogue da bi u Bogu bile kakve nutarnje razlike, jer Bog je jedan i samo jedan. Meutim, ova razlika na Oca i Sina u Bogu ne nijee njegovo jedinstvo: Bog je doista samo jedan i ne mogu biti ni dva ni tri boga, ali Bog nije u sebi samoa, nego zajednitvo. Boji ivot u sebi je bogatstvo triju osoba, jedinstvo u trojstvu. To je problem i danas idovima i muslimanima, koji su takoer kao i mi krani monoteisti, koji naime priznaju samo jednoga Boga, ali ne prihvaaju da je Isus Sin Boji, tj. da Bog ima Sina. Svakako, takvo razumijevanje Boga nije protumaivo samo ljudskom logikom, jer se ona protivi toj matematici da bi dvojstvo odNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

I u jedinoga Gospodina Isuskrsta, Sina Bojega jedinoroenoga. I od Oca roena prije svijeh vjekova. Boga od Boga, svjetlost od svjetlosti, Boga istinitoga od Boga istinitoga. Roena, ne stvorena, jednobitna so Ocem, po komu svaka stvorena jesu.

Abrahamovo gostoprimstvo ili alegorija Presvetoga Trojstva, naslikao Andrija Rubljov 1411. Gdje nesebinost obasjava kao Sunce, i ljubav je mona i plodna da raa osobu iz osobe. Bog je oduvijek drutvo i zauvijek ljubav. Tri jednake osobe gledaju jedna drugu. Tri anela oko stola na kojem je rtvena aa, okupljeni u mirnome razgovoru, u trenutku bez vremena. Kompozicijom tvore krug, jedinstvo i solidarnost. Boje se odjee nadopunjavaju i preklapaju. Lebde iznad zemlje, bose im noge ne poivaju na tlu, podsjeaju da smo samo privremeno na zemlji i nita s nje ne moemo ponijeti osim istine o sebi. U zanosu pod hrastom Mamre Abraham otkriva da je u Trojici koju je ugostio Bog prisno sjeo s ljudima za stol. Kasnije slino i uenici u Emausu shvaaju tko je bio Gost kojega su pozvali. Na euharistijskome stolu Bog se i danas pribliava ljudima da bi Ga upoznali.

nosno trojstvo bilo jedinstvo, ali to je upravo Boja objava, pa moemo rei da je to Boje samorazumijevanje Bog sam sebe tako razumije i kao takav nam se objavio. A mi ne vjerujemo u nekog boga samog u sebi, kao rezultat nekog filozofskog istraivanja ili zakljuivanja, nego u Boga Isusa Krista, odnosno u Boga kakvoga nam je Isus objavio. A Gospodin Isus, koga mi krani zovemo Kristom, objavio nam je Boga koji je Otac, Sin i Duh Sveti (Matej 28,19). Dakle, to je bitno polazite u shvaanju Boga Kristova objava. Mi njemu vjerujemo! I stoga vjerujemo da je Krist roen (od Oca), a ne stvoren, i istobitan s Ocem. Ta ista bit Sina s Ocem jest boanska bit ili narav. Kad tako razmiljamo o Sinu, ispovijedamo njegovu vrhovnu i boansku narav te se time njemu podlaemo u svemu. Stoga je potrebno kad god neto odluujemo, kad god se o neemu pitamo ili oko ega dvojimo, upitati: a to bi u ovom sluaju rekao Isus Krist i kako bi u ovakvim prilikama On postupio? Jer On je za nas vrhovni autoritet, On koji je ho13

dao ovom zemljom, On koji je iskusio nae probleme i u svojem je ljudskom ivotu proivio nae i radosti i boli, razoaranja i patnje, suze i smijeh. Po Njemu je sve stvoreno, on je svemu podario poetak, On je nad svim i sve stoji po Njemu i za Njega. Zato, Ti se klanjamo, Kriste, i blagoslivljamo Te, u Tebi prepoznajemo svoga Uitelja i Gospodina i Tebe jedinoga slijedimo.

U treem lanku Vjerovanja priznajemo Kristovo utjelovljenje: vjeni Boji Sin postao je u vremenu pravim ovjekom. Protiv toga vjerovanja u Kristovo ovjetvo bili su ne samo tzv. monofiziti, koji su ispovijedali samo jednu i to boansku narav u Kristu, nego i tzv. doketi. Oni su mislili da se Krist samo prividno pokazao ovjekom, da kao Bog nije mogao uzeti ljudsko tijelo i biti jednak nama ljudima. Svakako, te zablude koje su naalost i danas prisutne u raznim kvazi-kranskim razmiljanjima, pripovijestima i konstrukcijama nemaju temelja u Evaneljima ni u predaji Crkve. Slino su uili i manihejci, dijelei radikalno duhovno i materijalno pri emu su duhovno pripisivali Bogu, a materijalno avlu. No, Crkva je takvo dualistiko uenje odluno osudila i odbacila. U svakom sluaju, ta su razmiljanja izraz nerazumijevanja Kristove tjelesnosti. Sigurno, teko je nama ljudima odgovoriti na pitanje: zato je Bog to htio, zato je postao ovjek, zato je poao na kri i trpio? Odgovor je otajstvo Boje ljubavi. Samo ljubav tako razmilja, bez ljubavi to ne bi bilo razumljivo. A ljubav nije logina u naem ljudskom smislu te rijei, ljubav uvijek prihvaa rizik i ide u nepoznato, prihvaa trpljenje i preuzima tui teret. Tako je i Krist radi nas i radi naega spasenja. On je dakle postao ovjekom i bio ovjekom radi nas. To je tzv. proegzistenicija, postojanje radi drugoga. Biti ovjek za druge to je odreenje Kristove ljudskosti. To je i poruka za nas, koji smo pozvani nasljedovati Krista kao njegovi uenici. Isus je bio ovjek za druge. A to smo mi? Bio sam u Auschwitzu, u tzv. bunkeru gladi gdje je umro sv. Maksimilijan Marija Kolbe, za vrijeme Drugoga svjetskog rata. On se sam javio poi u taj bunker, svjestan da ide u smrt, no na to ga je nagnala bratska ljubav i suut za jednoga zatoenika koji je u asu kad su ga prozvali, zavapio: eno moja, djeco moja! Na zgradi u kojoj je umro sv. Maksimilijan danas je reljef na kojem je prikazano kako jedan ovjek izvlai drugoga iz neke jame, uhvativi ga ispod ruku svojim rukama. I nad tim je reljefom natpis na latinskom: ovjeku ovjek. Sjetimo se one stare uzreice da je ovjek ovjeku vuk. Meutim, Krist nas je uio da trebamo svojim blinjima biti blinji. To je upravo ostvario i ovaj svetac, dajui ivot za blinjega. Krist je prihvatio ljudsku narav i nae ljudsko tijelo stoga se taj dogaaj naziva Utjelovljenje. Kristovo prihvaanje ljudskoga tijela za nas ima veliko znaenje, budui da je tako ljudsko tijelo uzdignuto i poaeno.
14

Koji radi nas ljudi i radi naega spasenja sie s nebesa. I uputi se po Duhu Svetomu od Djevice Marije: i ovjek se je uinio.

Navjetenje, naslikao bl. Ivan iz Fiesola 1435. Nad prizorom izgona iz rajskoga vrta, Otac stanuje u Suncu i isputa iz ruku goluba, Duha koji leti k Djeviinu srcu, probada nebo ovoga svijeta i prodire pod krov izgraene civilizacije. Marija prihvaa i postaje svjesna udesnosti svojega eda. Cvjetnjak u kojem su nikle brojne biljke upuuje na Marijino djevianstvo. U vrtu se prepoznaju palma, znak muenitva, i crvene rue simbol krvi Kristove muke. Adam i Eva naznauju razdoblje prokletstva ovjeanstva, obnovljena spasenjem u Kristu, koje je postalo mogue po Marijinu pristanku.

Koje je dostojanstvo ljudskog tijela? Mnogi danas obezvrjeuju ljudsko tijelo, izlau ga poput robe na tritu, kupuju i prodaju, postupaju s ovjekom kao da je on samo tjelesnost, a ne osoba. Krist je meutim vratio dostojanstvo ovjekovu tijelu, da ono zadobije svrhu za to je i stvoreno: biti orue due, vanjski izraz nutrine, nositelj dobrote i ljubavi, potovanja i nesebinog sluenja. To nam govori Kristovo utjelovljenje. Otajstvo Kristova utjelovljenja djelo je Duha. Duh je produevio Kristovo tijelo, On ga je nadahnuo, da bude iv. Bez Bojega Duha nema ivota, no u inu Kristova utjelovljenja Duh Sveti je izveo udo djevianskoga zaea Isusa Krista. Krista je zaela Djevica Marija upravo je tako spominje Vjerovanje po Duhu Svetome, te je on postao ovjekom. Djevianski dolazak Sina Bojega u ljudskom tijelu na ovaj svijet nije Boje zanemarivanje niti obezvrjeivanje naravnoga puta zaea djeteta po ljudskom ocu i majci, njihovim ljubavnim sjedinjenjem. Svi smo mi tako doli na ovaj svijet, i to Bog blagoslivlja. Meutim, ni taj najuzvieniji zemaljski put ljudska ljubav nije dovoljan za Sina Bojega. Njegovo djeviansko zaee poruuje nam da je utjelovljenje Bojega Sina potpuni nebeski dar zemlji i zato Marija zainje Krista po Duhu Svetome, a ne u ljubavnom zagrljaju s muem. To je otajstvo poruka za sve nas koliko nas Bog ljubi i koliko nam se elio pribliiti da bi nas spasio i nama pokazao put u ivot, ivot vjeni. Blaena Djevice Marija, zoro naeg spasenja, i nama podari Spasitelja i pomozi nam da i mi svima donosimo Spasitelja Krista!
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Ovaj lanak Vjerovanja govori o Kristovu pashalnom otajstvu, izlae uenje o spasenju, tj. o naem ljudskom izbavljenju koje nam je Gospodin podario svojom mukom, smru i uskrsnuem. Najprije ispovijedamo da je Krist bio propet i to za nas! Isusovo raspee svakako je paradoks vjernicima, osobito starozavjetnim, ali i onima koji danas Boga zamiljaju u njegovoj nedodirljivosti i veliini koja nije kadra uivjeti se u nae ljudske prilike, muke i potekoe. To meutim nije tono, to je Krist Gospodin promijenio upravo svojim preuzimanjem smrti za nas na kriu. Kristova smrt na kriu otvara pitanje kako je mogue da Bog trpi, kako je mogue da On, koji je duhovan, pati

Propet joter radi nas: pod Poncijem Pilatom muen i pokopan. I uskrsnu trei dan, po Pismima. I uzide na nebo: sjedi ob desnu Oca. I opet e doi suditi ive i mrtve koga kraljestvu ne e biti svrhe.

Krist okrunjen draom, naslikao bl. Ivan iz Fiesola oko 1450. U svetokrugu grki pie: Isus Krist, a na ovratniku haljine latinski: Kralj kraljeva, gospodar gospodara. Pobuuje snanu odanost u gledatelju. Pogledom pita: to si mi uinio? Patnja ne oblikuje lice iznutra, nego Muka izvana prodire u idealnu ljepotu Kristova lica. Isusov lik treba utisnuti u pamet i u srce. Kako ovjek prema drugima esto zrcali to nosi u sebi, tako e lake u njima prepoznati Isusa koji trai nae suosjeanje i pomo.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

i umre. Znamo, postoji i itav niz novovjekih rasprava o Bojoj smrti, ali ta su razmiljanja vie odraz stanja ljudskih dua u kojima esto vie nema mjesta za Boga, jer su ga prognali iz svojih savjesti i ne ele Njegovu nazonost jer Ga u biti ne razumiju na pravi nain. Zakljuak, Bog je mrtav, donijeli su mnogi nakon iskustva tekih masovnih ubojstava, kako u Drugome svjetskom ratu, tako i u ratovima naih dana. Holokaust (istrjebljenje, pogrom, genocid ili oa) je doista bio smrt, ali ne Boja, nego ovjeja. Meutim, za na hrvatski narod, holokaust je Bleiburg i Krini put, muenje i ubijanje ne samo zarobljenih vojnika nego i masovna strijeljanja civila i svih protivnika komunistikoga reima koji je na toj strahovladi zavladao u naoj Domovini nakon Drugoga svjetskog rata. Da se o tome jo uvijek uti, da se ti zloini zatakavaju i umanjuju, znak je takoer smrti ljudskosti i mrtvih dua pojedinaca, koji naalost imaju mo, ali koji sramotno ute i nita ne ine da se ve jednom prui dostojna zadovoljtina stradalima i njihovim obiteljima. Ali i u Domovinskom ratu i osobito poslije njega ubijene su mnoge savjesti i lai i dalje caruju, kada se nijee istina o srpsko-crnogorskoj agresiji i nju se izjednaava s hrvatskom obranom i zloinima koji su djelo pojedinaca, dok je napad na Hrvatsku bio dravni zloin, slubena politika drave Srbije. To je vano razlikovati, kao to je vano da se u razmiljanju o Kristovoj smrti ne ulovimo u iste teorijske spekulacije, dok je stvarnost neto drugo: da je Bog tako ljubio svijet, da je dao svoga Sina Jedinoroenca da nitko tko u njega vjeruje ne propadne, nego da ima ivot vjeni (Ivan 3, 16). Kad vidimo da netko pati, ne pitajmo se: Boe, kako si to mogao dopustiti?, nego podignimo oi na Kristov kri i pitajmo se: Boe, zar si imao toliko ljubavi da si i umro za nas? Kad vidim da drugi trpi, znam da u njemu trpi Krist, kad vidim da je netko naputen, bolestan, da umire, znam: to je Krist u njemu koji s njime pati. I On plae, i On poznaje nau bol, i On je prihvaa i upravo tako preobraava. U Vjerovanje je, kau, upao Poncije Pilat. Taj vojnik i vlastodrac stvarno ne pripada vjeri krana, ali je svjedok povijesnosti Kristove patnje i smrti. On je predstavnik politikog reima koji je u to vrijeme bio na vrhuncu moi i nitko nije sumnjao da e to carstvo vladati vjeno. Pa ipak, ono se raspalo, ono je nestalo. A Krist kojega je on, nevina, osudio na smrt i danas vlada. Ovaj lanak naega Vjerovanja iznosi u povijesti nevieno i zapravo, za ljudsko shvaanje, posve nevjerojatno iskustvo: ubijeni Krist uskrsnuo je! Pobijeeni je pobjednik, poraeni je porazio svojega neprijatelja. No, neprijatelj nije ni Poncije Pilat, ni idovski veliki sveenici, nije ni izdajica Juda jer neprijatelj je zlo naprosto, odnosno Zli, ubojica ovjeka od poetka, otac lai. Njega je pobijedio Krist. Kako? Upravo time to nije bjeao od patnje, nego se podloio Ocu i ispunio Njegovu volju, trpi za nas i zasvjedoio nam najveu moguu ljubav, jer vee ljubavi nema od ove: poloiti ivot za svoje prijatelje (Ivan 15, 13). Samo takva, nesebina i bezuvjetna ljubav kakvu Bog ima prema nama kadra je pobijediti zlo i Zloga, jer je spremna poi i u smrt, osvaja ivot i uspostavlja Kraljevstvo koje nikada ne e proi, koje nema kraja!
15

Krist oslobaa oce iz limba, naslikao bl. Ivan iz Fiesola 1441. Pobijeeni demoni skrivaju se u stjenovitim pukotinama istilita dok vjernici bjee iz tame limba urei prema uskrslome Gospodinu.

Koliko smo mi povjerovali Gospodinu upravo to: da se isplati rtvovati, ak i ivot izgubiti, i da se jedino tako ustrajno svjedoei ljubav, koja ne odustaje ni pred mrnjom ovoga svijeta pobjeuje i zadobiva ivot?

Ova vjeroispovijest o Duhu Svetome utvrena je na Carigradskom saboru 381. godine. U Apostolskom vjerovanju ona je kratka i glasi: Vjerujem u Duha Svetoga. Nakon iskazivanja o jednome Bogu Ocu i o jednome Gospodinu Isusu Kristu, ovaj dio Simbola zaokruuje vjeru u Presveto Trojstvo. Bog je jedan u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. To da se trea osoba Trojstva naziva Duh Sveti, sveti Augustin tumai ovako: I Otac je duh, i Sin je duh. I Otac je svet, i Sin je svet. Kada pak treu osobu Trojstva imenujemo Duhom Svetim, izriemo da je on osoba koja povezuje Oca i Sina jer je Ljubav. Hiponski biskup, dakle, voli Duha Svetoga zvati Ljubavlju, kao i verigom odnosno vezom ljubavi. Budui da Otac i Sin diu istim dahom, a to je dah ljubavi, to je njihovo disanje Duh Sveti mogli bismo svojim nesavrenim ljudskim jezikom pokuati izrei ulogu Duha u Trojstvu. Drugi dio ovog lanka kae da je Duh Sveti Gospodin i ivotvorac, ime se ispovijeda njegova boanska bit i njegovo djelovanje grka rije Zoopoios moe se prevesti i kao Oivljavatelj. ivot je dar Duha, Duh je onaj koji oivljuje ovjeka da bude iva dua, ali on oivljuje i sva iva bia. Ujedno smijemo zakljuiti: tko je na strani ivota, noen je Bojim Duhom, Duhom Svetim. Biti za ivot, a protiv smrti, djelovanje je koje nadahnjuje Duh Sveti.
16

I u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvoreega; koji od Oca i Sina ishodi. Komu s Ocem i Sinom skupno se klanjamo i proslavljamo; koji je govorio po prorocima.

Trei dio govori o izlaenju Duha te kae da On izlazi od Oca i Sina. Zapravo prvotni tekst iz Carigrada glasi: koji izlazi od Oca, dok je dodatak i od Sina (latinski Filioque) kasnije, u XI. stoljeu unesen u Simbol vjere na Zapadu. Na Istoku je ostao stari, prvotni tekst, a onda je dolo do podjele Crkve pa je meu ostalim razlozima i ovo postao kamen spoticanja i teoloki razlog za podjele. Meutim, ni u prvotnom se obliku ne iskljuuje Sina, jer i zapadni oci su uvijek uili da je samo jedan izvor i poelo boanstva a to je Bog Otac, te da Sin nije Duhu izvor nego samo posrednik, te je pravo tumaenje toga izriaja dao jo sveti Augustin u V. stoljeu, da je Otac poelo bez poela, a Sin poelo s poelom, te da Otac nadie Duha po Sinu. U XVII. stoljeu Juraj Kriani usporeuje Oca s izvorom, Sina s jezerom koje nastaje iz izvora i Duha s potokom koji se iz jezera izlijeva. Uvijek je Otac izvor, i to jedini izvor, i za Sina i za Duha, no dok Sin izlazi neposredno od Oca, Duh izlazi od Oca, ali po Sinu. Stari istoni patrijarh Focije uveo je izraz monopatrizam, mislei da treba uvijek govoriti kako Duh izlazi samo od Oca (monou tou Patros), a novovjekovni teolog Jrgen Moltmann kae da i u Focijevoj formuli uvijek treba misliti na Sina te zapravo i prihvaajui monopatrizam ispovijedamo: koji izlazi samo od Sinova Oca. Rije je o dvije teologije, ali ne o dvije razliite vjere (monopatrizam i filiokvizam). To je bitno shvatiti da se ne bismo na tom pitanju dijelili, nego vidjeli dva polazita koja se meusobno mogu upotpunjivati. Svakako, znamo da je Duh Sveti svima nama potreban, a objavljen nam je i siao na nas upravo po daru Sina. Gospodin Isus je naime rekao: Bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj ne e doi k vama. Ako pak odem, poslat u ga k vama. (Ivan 16, 7). etvrti dio vjeroispovijesti o Duhu Svetome kae da njemu pripada ista slava i jednako klanjanje kao i Ocu i Sinu. Premda se za Duha ne upotrebljava izraz istobitan (koji inae sveti Atanazije upotrebljava za Nj), ovdje se ta ista boanska bit prepoznaje u istom klanjanju (sad je u hrvatskom prijevodu rije: skupa se asti), a iz kulta se uvijek iitava vjera, prema poznatom pravilu: kako se moli, onako vjeruje. Peti, posljednji dio ovog lanka kae da je Duh govorio po prorocima. Duh i danas govori po prorocima o Isusu, o Bogu, ali i o nama ljudima. Proroki glas Duha pronose Isusovi uenici, Boji miljenici, ali ne prepoznaju svi taj glas. Zato molimo: Doi, Due Sveti, i zapali ognjem ljubavi naa srca! I Crkva je predmet naega vjerovanja. Moda se to nekome ini nevjerojatnim, ali ovo izrie vanu istinu: Crkva nije tek neko zemaljsko drutvo, ljudska organizacija ili zajednica, nego otajstvo! U Crkvu se naime vjeruje. Naravno, ne treba vjerovati u pojedine ljudske zajednice, ali Crkva je puno vie od toga. Crkva je zajednitvo i ljudi meusobno, ali tek unutar zajednitva ljudi s Bogom. I samo tako je shvatljiva kao zajednica. Mnogi ne razabiru tu dimenziju Crkve, pa je mjere svojim mjerilima, ali je
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

I u jednu, svetu, katoliansku i apostolsku Crkvu.

stoga ne mogu niti razumjeti. Poput onih slijepaca koji su dodirivali slona te poslije pripovijedali, jedni da je on nalik na veliku bavu, drugi da je nalik na stupove, trei da je on zapravo dugaka cijev, etvrti da je poput velikog lista. Kako razumjeti Crkvu ako je se ne promatra iz vjere? O Crkvi Nicejsko-carigradsko vjerovanje ispovijeda etiri znaajke, da je jedna, sveta, katolika i apostolska. To da je Crkva jedna, danas stvarno kau neki treba vjerovati, budui da se to na alost vie ne vidi. Meutim, treba imati duhovne oi i oima vjere vidjeti da stvarno ne postoji vie Crkava, nego da je ona u biti samo jedna koja se dodue nalazi prisutna u mnogim svojim izrazima. Ta oznaka Crkve, naime da je jedna, doziva nam u pamet toliko potrebnu molitvu za jedinstvo Crkve. Svi krani, bili oni u ovoj ili onoj Crkvi, sve su vie svjesni toga skandala podjele i kranskog nejedinstva, ali s druge strane i toga da su puno vie jedno negoli moda mnogi misle. Naime, svi imamo istoga i jednog Isusa Krista, naega Gospodina i Spasitelja, svi imamo njegovo jedno Evanelje, imamo njegove sakramente, prvenstveno krtenje (i Euharistiju), te mnoge druge oznake crkvenosti. Za katolike i pravoslavne krane bitne oznake crkvenosti su: biskupstvo i Euharistija. Vano nam je da je niz biskupa neprekinut po polaganju ruku od samih apostola do danas, a onda i da Euharistiju slave valjano zareeni slubenici biskupi i prezbiteri. No, dakako, taj je hod teak jer je puno vremena prolo otkako smo se navikli ivjeti svaki za sebe, te e trebati puno molitava i upornog zalaganja da se ostvari vidljivo jedinstvo Crkve. Crkva je nadalje sveta. Svetost Crkve ne dolazi ponajprije od njezinih lanova, nego od Duha Svetoga koji ju neprestano posveuje. On ini da i lanovi Crkve mogu postati sveti, a to je zapravo Boji atribut jer Ti si jedini svet, govorimo Bogu. No, i nama ljudima dano je da sudjeljujemo u Bojoj svetosti, odnosno da po nama ljudi mogu doi do Boga. To esto nije mogue kad samo gledaju nae slabosti i grijehe, ali ako su zagledani u Boja djela, tada i u nama i po nama mogu vidjeti Boga koji je i danas iv i djelatno prisutan u ovome svijetu. Svetost se pak poglavito oituje u savrenstvu ljubavi. Dakle, nije rije ni o kojoj drugoj savrenosti, jer ovjek nije ni u emu savren to je doista samo Bog, nego rije je o tome da se ovjek moe vinuti do Boje svetosti, ukoliko se da ispuniti i voditi Bojom ljubavlju. Oznaka Crkve da je ona katolika ne oznauje da nije pravoslavna ili evangelika, tj. evaneoska ili baptistika, to znai da su njezini lanovi krteni. Ne! Svi smo mi krani zapravo i katolici i pravoslavni (ortodoksni tonije znai: pravovjerni) i evaneoski i krteni. Samo smo sebi prisvojili pojedine znaajke da bismo se razlikovali. No, i pravoslavci su katolici ako su otvoreni svima! Jer upravo to znai grki pridjev katholike sveopa, posvudanja, univerzalna. To je Crkva, koju je Krist otvorio svim narodima, svim ljudima, svim naratajima, da bude posvuda prisutna pronosei Njegovo ime, navjeujui Njegovu Radosnu vijest, pruajui svima Njegovu ljubav. I na kraju, Crkva je apostolska. To svojstvo Crkve kae da je ona sazidana na temelju apostola, da su je apostoNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Krunidba Blaene Djevice Marije u nebu, naslikao bl. Ivan iz Fiesola 1432.

li kao novih dvanaest Jakovljevih sinova koji su oevi dvanaest izraelovih plemena sagradili i pronijeli svijetom kao novi Izrael. To apostolstvo znai i to da smo svi mi, krteni lanovi Crkve, od Krista poslani. Upravo je misijska svijest, da trebamo ii po svem svijetu i propovijedati Evanelje svemu stvorenju (Marko 16, 15), dio naega identiteta, zadaa koja Crkvu ini Crkvom. Kau da je papa Pio XII. na jednom primanju upitao neke bogoslove o oznakama Crkve i oni su mu, tono, izrecitirali ove etiri. No, on je dodao: i muenika. A Crkva je i zalog ili znak i orue najtjenjega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda, a to znai i sol i kvasac, nadahnue i pomo svekolikom ovjeanstvu da ostvari svoju svrhu.

Posljednji i zakljuni, sedmi lanak Nicejsko- carigradskog simbola izrie nau kransku vjeru u novi ivot, u koji ulazimo krtenjem, koji ako sagrijeimo obnavljamo po Bojem oprotenju, a svoju puninu ima u uskrsnuu i ivotu vjenome. Krtenje je svetootajstvo kojim se ovjeku daje novi ivot. Isus ree jednom Nikodemu: Tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne moe vidjeti Boje kraljevstvo (Ivan 3, 3). Rije je, dakle, o novom roenju, kao da ovjek zapoinje novi ivot. Nikodemu je to toliko neobino da pita Uitelja: Kako se ovjek moe roditi kad je star? Zar moe po drugi put ui u majinu utrobu i roditi se? (Ivan 3, 4). Isus mu odgovara: Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moe ui u Boje kraljevstvo (Ivan 3, 5). Treba, dakle, doivjeti preporoenje koje ini Duh Sveti, a znak je voda. Obred krtenja bio je poznat i u Starom zavjetu, a radilo se o ulasku u vodu i obrednom pranju ili uranjanju da bi se
17

Ispovijedam jedno krtenje na otputenje grijeha. I ekam uskrsnue mrtvijeh. I ivot doastog vijeka. Amen.

tako oznailo odbacivanje grijeha ili ozdravljenje koje se eljelo. Tako se gubavac Naaman na nalog proroka Elizeja sedam puta oprao u Jordanu te se oistio od gube, ozdravio od te opake bolesti. Ivan Krstitelj u pustinji krsti one koji mu dolaze, eljni da se ostave svojih grijeha i zaponu novi ivot. To je krtenje za oprotenje grijeha. Ivan navijeta Mesiju i izriito kae da je njegovo krtenje krst vodom na obraenje (Matej 3, 11), ali da poslije njega dolazi jai od njega: ja vas krstim vodom, a on e vas krstiti Duhom Svetim (Marko 1, 8). No, Isus spaja i vodu i Duh, kako smo uli u pouci Nikodemu. Dakle, voda je vanjski znak, a Duh je onaj koji iznutra ovjeka mijenja, isti, ozdravlja i daje mu novi ivot. Katoliko shvaanje sakramenta krtenja uvijek je u tom povezivanju, vanjskoga znaka i dara nutarnje milosti preporoenja. Neki naime krani, nekatolici, ue kako nije mogue krtenje djeteta jer se ono ne moe preporoditi, poeti novi ivot, te da je to samo krtenje vodom. Ipak, svakome pa i djetetu Bog dariva novi ivot, ivot milosti, no na primatelju je hoe li taj dar i koristiti i njime se sluiti. Dar je meutim nepovratno dan i kadar je ovjeka uiniti Bojim ovjekom. Sam pojam krtenja povezan je, s jedne strane, s nainom kako se vri ovaj obred, a s druge strane, koji uinak on proizvodi. Grka rije za krtenje je baptizma, to zapravo znai uranjanje. Prvi su se krani doista krstili uranjanjem u vodu, i to najprije u vodu tekuicu kao i Isus, u rijeku Jordan. Kasnije su se krstionicu pravili bazen u predvorju crkve te se tu krstili prije ulaska u Crkvu. No, premda se kasnije uveo i obiaj polijevanja, uvijek je shvaanje tog sakramenta da se osobu novokrtenika uranja u ivot Presvetog Trojstva. Naime, Isus je naloio apostolima da se to ini u ime Presvetoga Trojstva: Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. (Matej 28, 29). Drugi naziv, rairen u slavenskim jezicima kao i u engleskom (to crist) jest krtenje, to znai da se tim sakramentom pokristovljuje ovjeka koga se krsti. Taj dakle postaje drugi Krist, prema onoj Pavlovoj: ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist. (Galaanima 2, 20). Krtenje je, prema tome, doista novo roenje, novi poetak, ivot Krista u meni i moj ivot u Kristu. Postao si novo stvorenje, Krista si obukao. govori krstitelj krteniku. To novo stvorenje upravo je kranin tj. pokristovljeni ovjek. Ako kranin ipak sagrijei, tj. odijeli se svojim djelima od Krista, moe se pokajati i ponovno Kristu vratiti po sakramentu pomirenja. Zato se ispovijed ili pomirenje zove i druga daska spasa ili ponovno krtenje. Sakrament pokore ponovno nas vraa u pokristovljeno stanje, u novi ivot. Novi je ivot uskrsnue. O tome govori krtenje: Krtenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt da kao to Krist slavom Oevom bi uskrien od mrtvih i mi tako hodimo u novosti ivota (Rimljanima 6, 4). Kristovo uskrsnue tako je poetak i naega uskrsnua. I mi se nadamo istoj novosti ivota, u kojoj ve sada trebamo hoditi. To je taj ivot buduega vijeka u koji vjerujemo, ivot kraljevstva Bojega koje ne prolazi, u koje se ulazi slijedei Krista u pouzdanju u njega, i nasljedujui ga po ljubavi, ljubavi prema Bogu i prema blinjima.
18

Na kraju rije Amen ista je kao i na poetku Vjerujem, to znai da vjera treba biti i poetak i kraj svega kranskoga ivota i djelovanja. Ispunimo Godinu vjere svjedoanstvom i ponosom da pripadamo Kristu, da smo lanovi njegove Crkve, nositelji njegova poslanja! Razmatrajui Vjerovanje zastanimo i pomolimo se, razmatrajmo pred Gospodinom veliinu dara vjere i molimo ga da nam podari snagu da vjera bude sav na ivot, da prome sve nae postojanje i zalaganje i u naim obiteljima i na radnom mjestu, u mjestima uenja, igre i zabave, ali i u zalaganju za zajedniko dobro, za drutvenu pravednost i u naoj nazonosti u politici, kulturi, znanosti i umjetnosti jednom rijeju: u svim podrujima ivota i rada. Vjera jest na osobni izbor i hod za Kristom, ali ona i obvezuje na takvo djelovanje da se ovaj svijet njime mijenja na bolje, da se u svemu to inimo i gdje ivimo vidi da smo krani, da proimamo svijet Kristom i njegovim shvaanjima vjernosti dobru, potenju, ljubavi. Vrijeme u kojem proivljavamo Godinu vjere u naoj je Domovini obiljeeno velikom i tekom prije svega moralnom krizom povjerenja u ustanove, u blinje, u itav sustav, ali i sve veom i teom nezaposlenou i siromatvom koje budi u mnogim duama malodunost i zamagljuje pogled u budunost. Posebno se mladima, koji su eljni i imaju pravo na perspektivu i budunost, ele u duu uvui pesimizam i nesigurnost. Mi krani, ljudi koji vjerujemo u Boga i zbog Njega u ljude i u budunost, ne smijemo dopustiti da se ta besperspektivnost iri i da u nama i u naim blinjima prouzroi tamu i beznae. S Kristom znamo uvijek smo pobjednici i nema toga stanja ni u pojedincu ni u drutvu koje On ne moe ispuniti svojim svjetlom i otvoriti nam nadu. Kad kaemo vjerujemo, tada to znai: Vjerujemo u Tebe, Gospodine, da nas nisi napustio i nikada nas ne e ostaviti jer Ti si dobri Otac, poput majke, Ti si Gospodin na Isus Krist, na prijatelj i Spasitelj, Ti si Duh Sveti, na Posvetitelj i ljubav. Vjerujemo u Crkvu kao zajednicu spaenih, u Tijelo Kristovo na zemlji, na ijem je elu Tvoj vidljivi namjesnik Sveti Otac, u zajednitvu s biskupima i sveenicima, s osobama posveenog ivota i s mnogom braom i sestrama koji tiho provode svoj ivot s Tobom u svojim obiteljima, na svojim radnim mjestima i u njima vlastitoj duhovnosti u svijetu. Vjerujemo u sebe, jer znamo da s Tobom i jedino s Tobom mi moemo ostvariti ivotni cilj, i to u radosti i s uspjehom koji nam samo Ti moe dati. Vjerujemo u nae blinje, naime da je mogua zajednica koja ima budunost, u kojoj je ugodno ivjeti i raditi, u kojoj svatko ima svoje mjesto i u kojoj se dogaa uvijek neto lijepo i plemenito, to ispunja i nadahnjuje. Vjerujemo u nau Domovinu, tj. spremni smo se rtvovati za dobro nae zajednice, naega hrvatskog drutva, za njegov boljitak i napredak jer vjerujemo da je to na dom i da ga trebamo uvati i unaprjeivati da bi bio ugodan i dananjim naratajima i onima koji dolaze.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Zakljuak

Iz ivota Katedralne upe

Ivan Musta Ponosan sam to veeras mogu sudjelovati u predstavljanju knjige Tumanova batina prijatelja i svjetonazorskog istomiljenika dr. Nedjeljka Mihanovia, s kojim sam bio u prvome sazivu Hrvatskoga dravnoga sabora u tadanjem Vijeu opina. Bilo je to vrijeme slave i ponosa, jer je Hrvatski dravni sabor kroz cjelokupnu pisanu hrvatsku povijest bio neprekinuti lanac jamei i svjedoei, da po prirodnom i pozitivnom pravu, hrvatski narod ivi svijest o samobitnosti i pravednom nastojanju da stekne samostalnu dravu. Hrvatski je narod, pod vodstvom dr. Tumana, oitovao tu volju na Referendumu 19. svibnja 1991. s 94,17% glasova za suverenu i samostalnu svoju Hrvatsku. To je bila volja hrvatskoga naroda na kojem meunarodno javno pravo zasniva ureenje samostalne drave svakoga naroda, jer je pravo univerzalna i etika norma, prema kojoj, i mali narodi imaju ista prava kao i veliki, kad je u pitanju narodna volja. Autor se, kao neposredni svjedok zbivanja, upustio u opis i analizu Tumanova djela, stvaranja hrvatske drave kojoj je posvetio svoja umna djela, dravniku mudrost, procjenu politikih zbivanja u svijetu i okruenju, vojnu izobrazbu i strategiju uspjeha, izabravi jedini cilj dravu! I uspio je. I to, unato svjetskim monicima koji su ga odgovarali od toga puta i nagovjetavali neuspjeh. Morao je svladati politiko mnijenje svjetskih dravnika, ali i domaih ljudi koji su zagovarali obnovu i demokratizaciju Jugoslavije pod dominacijom tadanjega dravnog i partijskog vrha. Mihanovi knjigu posveuje svima koji su dali ivot za hrvatsku domovinu. Kao vrstan poznavatelj hrvatske knjievne batine (doktorirao radom Lirika Vladimira Nazora), erudit enciklopedijskih razmjera i klasiar, utkao je u svoj intelektualni habitus grku filozofiju i rimsko pravo povezavi ih s judeo-kranskom batinom pa tako istaknuo europske korijene i europsku fizionomiju. Iz te potke, europske batine i europskog kontinuiteta, Mihanovi je

O trajnoj Tumanovoj batini

Dr. Franjo Tuman 18. travnja 1990. na najveem dubrovakom skupu uoi prvih viestranakih izbora.

Ve godinama daleko najvie svijea za Duni dan u zemlji se pali na grobu prvoga hrvatskog Predsjednika. Teko bismo imali Hrvatsku da nije bilo toga hrabroga vizionara kojeg je zanimala samo Hrvatska. Snimila Kristina Bubnjevi 1. studenoga 2012. na Mirogoju.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

napisao knjigu o Tumanu na 655 stranica. Njegovo djelo, stvaranje Hrvatske, nazva spomenikom trajnijim od mjedi, navodei rimskog klasika Horacija. Prema ovoj je knjizi Franjo Tuman za hrvatski narod ono to su svojim narodima bili Cromwell, Bismarck, Cavour, De Gaulle i Adenaur. Zaslugom Tumanova dravotvornog plana, Hrvatska je konano nakon Pactae conventae iz 1102., Sabora na Cetingradu 1527., Pragmatike sankcije 1712., Hrvatskougarske nagodbe 1868., Proglaenja Kraljevine SHS 1918., Sporazuma o osnivanju Banovine Hrvatske 1939., Uspostave N.D.H. 1941., Avnojevskog ustrojstva nove komunistike Jugoslavije 1943. i drugih sukcesivnih borba za neovisnost, godine 1992. napokon postala dravni i politiki subjekt. Za takvu Hrvatsku rei e na Markovom trgu 5. travnja 2008. George Bush, predsjednik najvee svjetske sile SAD-a: Danas je Hrvatska djelotvorni imbenik suvremenoga svijeta i meunarodnoga poretka. Pod Tumanovim vodstvom Hrvatska je postala meunarodno priznata, lanica UN-a i Vijea Europe. On je zacrtao smjer ulaska u NATO savez i Europsku uniju. Usprkos lijevoj medijskoj hajci, u kojoj jo uvijek vlada nostalgija za Jugoslavijom i velianje njezina tvorca Josipa Broza, koji se svim snagama borio da Hrvatska nikada ne bude samostalna drava, Tumanov povijesni lik sve se jae ocrtava na obzoru nacionalne povijesti. to vrijeme odmie, sve vie spoznajemo da se takve goleme, politike, organizatorske, strateke i dravotvorne pojave rijetko javljaju. U priznanju Tumana kao velikana hrvatske povijesti i imbenika europskih promjena na zemljovidu suvremenih drava pridruio se i poznati ameriki diplomat i politiar Henry Kissinger ovim rijeima: Gospodine Predsjednie, kao svi velikani za ivota ne ete doekati pravilno tumaenje svojih zasluga za narod. To e uiniti tek budui narataji, ali vjerujte, uinit e. Vi ete biti veliki ovjek hrvatske povijesti, ali ne za ivota, nego kad ocjene budu donesene hladnom glavom. Ovo nije tek kurtoazna izjava, nego promiljena potvrda Franji Tumanu od najdugovjenijeg lana Bildenberga, tzv. Svjetske vlade koja okuplja istaknute svjetske gospodarstvenike, financijske monike i medijske monike bez ije se odluke ne moe izabrati ameriki predsjednik, napasti Iran ili spasiti Grku i panjolsku
19

od steaja. U poetku stvaranja neovisne Hrvatske, teko da je Tuman raunao na takvu potporu, ali je instinktom dravnika shvatio sretni trenutak i iskoristio svoj Kairos. Mogao je to uiniti jedino s jedinstvenim i pomirenim svojim narodom i u blistavim vojnoredarstvenim akcijama Bljeska i Oluje osloboditi zemlju i uspostaviti granice zacrtane meunarodnim autoritetom Badinterove komisije. Zato je Franjo Tuman karizmatini hrvatski dravnik i povijesna linost makar se njegovi oponenti na glavu postavili. Od njegove smrti prolo je 12 godina, a o njemu, njegovu dobu, mandatu, ivotu i politici jo se uvijek ne sudi hladnom glavom. U hrvatskome javnom ivotu, u okruenju i svijetu, o Tumanu se, a onda i o Hrvatima i Hrvatskoj, sudovi preesto donose na temelju razliitih predrasuda, neprovjerenih informacija, podvala, propagandnog politikanstva, mrnje i osvete. Tuman je jo predmet ideolokih obrauna, koji svoje kampanje vuku iz komunistike Jugoslavije, proglaavajui ga ak faistom i zadrtim nacionalistom, a on to nije bio. Ve 1941. pristupio je antifaistikom pokretu otpora, u kojem sudjeluje kao aktivni borac i organizator i to svoje opredjeljenje nikada nije prestao ivjeti. Bio je partizanski general, napustio JNA i odluio baviti se povijeu. Kao direktor Povijesnog instituta drznuo se suprotstaviti partijskom pogledu na jugoslavensku povijest, esto pisanu na tetu Hrvata i zbog toga dvaput robijao. U ivotu je imao mnoge mijene, ali i svijet oko njega takoer se mijenjao. Zato se na Tumana nikako ne moe gledati crno-bijelo, ba kao to ni sama povijest nikada nije jednoznana, ako elimo biti objektivni. U Tumana treba vrednovati njegove pozitivne strane, a jedna od najvanijih je njegova vizionarska elja za samostalnom Hrvatskom. Kritici pak treba izvrgnuti negativnosti i promaaje kojih je bilo kao i kod svakog lidera, ali jedno i drugo treba staviti u kontekst vremena i prostora. ini mi se prikladnim, ovdje, citirati velikog francuskog klasika Andra Gidea: Vjeruj onima koji trae istinu, sumnjaj u one koji su je nali. A Tuman je traio istinu. Roen u HSS-ovoj sredini, prihvaa marksizam, postaje lan KP, partizan, ali i najpoznatiji hrvatski disident, osniva pobjednike stranke HDZ-a. Za suradnike bira one koji su bili kadri u pojedinim segmentima provesti njegovu zamisao. Ujedinio je hrvatsko narodno bie u sveopem pokretu, pomirio sinove ustaa i partizana i ostvario tisuljetni hrvatski san uspostave slobodne i neovisne Hrvatske. Njegovi bliski suradnici znaju da nije zaboravio na lustraciju, ali samo u okviru svehrvatske pomirbe. S njim je zapoelo novo poglavlje u odnosima domovinske i iseljene Hrvatske. Nacionalna pomirba premostila je sve one ponore izmeu Domovine i hrvatske emigracije, koje je partijsko-policijski komunistiki reim proizveo i osvetoljubivo iskonstruirao. Protiv ideje pomirbe, ali i neovisne hrvatske drave, istine radi, treba rei, bio je i ostao hrvatski antifaizam koji je usko povezan s jugoslavenstvom. I premda je donio antifaistiko osloboenje, hrvatski antifaizam nije donio nacionalnu emancipaciju i to je istoni grijeh hrvatske ljevice. Francuski, talijanski, engleski i drugi europski antifaisti nisu samo pobijedili faizam, nego su potom afirmirali nacionalne relacije i zbog te punine obavljenoga posla ondje nema jalovih rasprava izmeu faista i antifaista.
20

Ivan Musta govori pred crkvom Sv. Vlaha i Franjom Tumanom 18. travnja 1990.

Upravo je to Franjo Tuman elio ostvariti stvaranjem neovisne drave. Hrvatski su antifaisti za razliku od svojih europskih kolega, izdali nacionalne relacije. Mi smo s hrvatskim komunistima izgubili pola stoljea u bespuima povijesnoga lutanja, a oni su za to vrijeme poinili jezive nacionalne izdaje. Zato je Tuman antifaist europskih razmjera i samo njegov antifaizam poprima pozitivne vrijednosti. Da se razumijemo: u sveopoj pomirbi i stvaranju hrvatske drave sudjelovali su brojni bivi komunisti, ali se oni zajedno s Tumanom razlikuju od onih koji su 25. lipnja 1991. izili iz sabornice kad se proglaavala samostalnost. Tumanova radna energija moe se izraziti onom klasinom carpe diem, iskoristi svaki dan do maksimuma. Nikad se nije zadovoljio postignutim. Traio je nove putove do istine. Mijenjao se, ali uvijek prema dosegu svojeg intelektualnog zrenja, svjestan da se spoznajom dobra mora i sam mijenjati. Znao je stare narodne ideje radikalizirati i proeti novom energijom. Njegove misli i vizionarski zanos bile su nepoznate razmiljanju tadanje hrvatske politike i socioloke historiografije. Prema kardinalu Kuhariu gajio je istinsko potovanje. Vjerujem da je Tuman, u drutvu blagopokojnoga zagrebakog nadbiskupa prekoraio i svoj zadnji prag u traenju putova za svoj konani doseg smisla ivota. Priprava za tu zadnju stepenicu u zagrljaju s vjenom Istinom bila je susret sa Svetim Ocem prilikom velebne izlobe hrvatske kulture u Vatikanu (Hrvati kranstvo, kultura, umjetnost, 28. listopada 1999.) i nakon poklona svim hrvatskim rtvama (uoi Dana mrtvih) na Oltaru Domovine na Medvedgradu, otiao je tamo gdje svi smrtnici odlaze. Ja sam se s njim oprostio 10. srpnja 1999. u Palai Sponzi kad sam mu bio domain pri otvaranju Dubrovakih ljetnih igara. Veeras zato odajemo potovanje prvome Predsjedniku samostalne i suverene drave Hrvatske, izabranome narodnom voljom. Zahvalni smo dr. Nedjeljku Mihanoviu, bivem predsjedniku Hrvatskoga dravnoga sabora, na ovom opsenom djelu u kojem e svaki dobronamjerni itatelj otkriti veliinu Predsjednika Tumana. Predsjednik je esto govorio: Imamo Hrvatsku i bit e onakva kakvu je mi izgradimo. Za to je potrebna duhovna katarza, jer se politika ne smije odvojiti od etike, na to je neprestance upozoravao sluga Boji Franjo Kuhari. Vjerujem da hrvatski narod ima snage i volje za takvu duhovnu obnovu.
U samostanu Sv. Klare u Dubrovniku 20. lipnja 2012.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

46. polugodinjak Prvostolnice

Uoi 300. obljetnice otvaranja za bogotovlje dubrovake barokne prvostolne crkve, poetkom kolovoza 2012. objavljen je 46., vrlo bogat broj Nae Gospe. U devet tematskih cjelina sadrava 112 lanaka, jednu pjesmu i 153 ilustracije, od ukupno 65 autora, od toga 55 ivuih. Tematsku cjelinu posveenu Godini Caritasa otvara proglas bl. Alojzija Stepinca o svrsi i potrebi Caritasa, aktualan i 78 godina nakon to je napisan, dok cjelina o uskrsnome otajstvu poinje razmiljanjem sluge Bojega Franje Kuharia o postu jezikom. U rubrici Ususret svetkovini Velike Gospe Ivan Pavao II. objanjava kako je blaena Djevica Marija umrla te je duom i tijelom uznesena u nebo, a emu su posveene dubrovaka kao i mnoge druge katedrale (Split, Pore, Zagreb, Krk, Varadin, Pula, Palermo, Lucera, Napulj, Padova, Sijena, Pariz, Clermont-Ferrand, Chur, Speyer, Freiburg im Breisgau, Cordoba, Burgo de Osma, Evora, San Francisco, Louisville, Ciudad de Mxico, Dakarta...). Stalna kolumnistica pie o odgoju i vjeronauku u dravnoj koli. U bloku o sv. Vlahu donose se predavanja Nevena imca o tomu to je kranstvo dalo Europi te o strahovima hrvatskih katolika pred Europskom unijom, prikazuju nove knjige o dubrovakom zatitniku, izvjeuje o 1041. Festi sv. Vlaha, orguljama, pjevalitu i obnovi njegove crkve. Sredinji dio lista zauzimaju vijesti iz ivota Gradske upe. Meu njima se istie propovijed pravoslavnoga hercegovakog biskupa na ekumenskoj molitvi kojom je zamolio oprotenje Dubrovana za razaranja u ratu. Vie lanaka posveeno je redovnitvu u Dubrovakoj biskupiji, pripremi i slavlju prve ispovijedi, prve priesti i krizme. Obrazlae se zato je potrebno uvesti vie reda i molitve u slavlja vjenanja i u razgledanje Katedrale. Tu su i prilozi o pastoralnom i karitativnom koritenju Gospina doma u Slanome. Zakljuni i najopirniji dio broja bavi se resakralizacijom Svetita dubrovake Katedrale, ogoljena u poslijepotresnoj obnovi 1986. godine. Tomu je bio posveen Okrugli stol 17. veljae ove godine na kojem su raspravljali povjesniari umjetnosti, arhitekti, arheolozi, konzervatori i restauratori, a moderirao ga je Miljenko Domijan. Sada se objavljuje zvuni zapis toga Okrugloga stola i njegovi zakljuci, a osim toga se donosi nekoliko povijesnih, kanonskopravnih, urbanistikih i liturgiarskih priloga o toj temi. To je izvrstan materijal za prouavanje povijesti i etike restauriranja i openito obnove u tkivu Grada od kamena i sunca te dananje situacije u strukama koje se bave crkvama kao graevinom i batinom. asopis je u digitalnom obliku besplatno dostupan na internetu na: www.tonimir.hr/NasaGospa46.pdf.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Napisali su o broju 46
Svaki broj je kvalitetan na svoj nain, ali ovaj je bljesnuo znatno snanije nego to su lokalni okviri.
Denis Voki

Zahvaljujem na prelijepim izdanjima katedralnog lista Naa Gospa.

Rina Nenadi

Podravam u potpunosti digitalno izdanje i hvala Vam to ste mi ga poslali.

Marina Missoni Barii

Dosad sam gledala i itala posebice o prilino izglednom povratku Katedrale kakvu sam pamtila prije i e sam se u neka davna vremena krizmala. Nadam se da e dok sam iva uspjeti vratiti joj dio njezinoga staroga ruha. Ba vam hvala na ovom lijepom gestu. Pogotovo sad kad se Hrvati u Kostarici pokuaju okupiti i hraniti se svojom kulturnom batinom. Lijep pozdrav svima u Domovini.

Mirjana Urban

Darinka Grbi, Kostarika

Malo prelistah polugodinjak Naa Gospa. Mislio sam da je samo za malu djecu. Uvjerih se da je i za odraslu djecu, osobito za roditelje vjerouenika. Lijepo i pouno. estitam i zahvaljujem. Znam da je trebalo truda da se sastavi ovako bogat broj koji e se sasvim sigurno rado i plodonosno itati. Mnogo pozdrava.
fr. Stjepan Krasi

Kao i uvijek, list je bogat dobrim lancima. Uvijek me osobito raduju lanci o Blaenom Alojziju.
Davor Zovko, vedska

ti!

Puno hvala. Ima puno zanimljivih naslova. Komplimeno. Vinko Mami

Zahvaljujem u svoje ime i ostale subrae na novom polugodinjaku dubrovake Katedrale. Neke sam lanke preletio, jedan i drugi proitao, nagovor blaenog Ivana Pavla II. o Usnuu Blaene Djevice Marije fotokopirao i dobro e mi doi za Veliku Gospu, jer u tjednu prije svetkovine dajem duhovne vjebe Milosrdnicama u Lunici, a krajem kolovoza splitskim sveenicima u Vepricu. Vama i svim suradnicima Nae Gospe i dragim Dubrovanima ugodne ljetne dane uz Boji blagoslov. Iskreno Vas pozdravljam!

p. Marko Mati, Zagreb

Hvala na lijepom upnom asopisu Naa Gospa. Pun je izvrsnih tema i sadraja. Ve sam neke od njih proitao a i kolegama poslao. Na biskup Ratko izvrsno pie. Njegovo vrijedi za itanje. Javio sam se proli put i don Stanku Lasiu i estitao sam mu na ovome djelu. Time sam na neki nain samo malice podsjetio sebe na povezanost glasovitog Vinianina glagoljaa don Jakova Perkovia na njegovu vezu s Dubrovnikom gdje je otiskao svoje tri knjige i jednu ponovio. Primite srdane pozdrave od
don Ilije Drmia iz Vinice 21

Zahvaljujem na novom broju Nae Gospe i ujedno estitam. Velik je to posao, ali vrijedi. Pozdrav i svaki uspjeh u daljnjem radu.

fr. Boo Luji

Pregledao sam, tota doznao iz Vaega izvrsnoga polugodinjaka i od srca Vam estitam na uspjehu.
Ivan Botica

Hvala najljepa na dostavljenom 46. broju Nae Gospe. Zapoela sam s itanjem, teme su iznimno aktualne, znaajne i navode na promiljanje svakog tko nastoji biti katolik. Naalost, danas se ovjek lako navikne na neozbiljna i povrna tiva koja ga preplavljuju, pa nerijetko propusti ono to predstavlja pravo bogatstvo za njega. No, ovaj, sadrajem iznimno bogat broj me, hvala Bogu, doista zainteresirao. Lijep Vam pozdrav elim i svako dobro! Kao svaki broj, tako i ova Naa Gospa sadri odabrano bogatstvo koje zasluuje paljivo itanje. Iz povijesti do aktualnosti - to je duga koja privlai i obogauje. Zahvaljujem, pozdravljam,

Marija Vukovi, zamjenica dubrovako-neretvanskoga upana

o. Jurij Devetak, lazarist, slovenski misionar u Beogradu

Hvala Vam puno na slanju poveznica, uivam u itanju, odlini su i jako vrijedni tekstovi, da je barem vie takvih listova u Hrvatskoj!

Mirela Hrovatin, antropologinja i etnologinja, Zagreb

Dragi prijatelji, osjeate li Boju veliinu i ljubav prema naoj Domovini po oslobaanju od krivnje naih generala, ali i nas svih, jer smo bili narod koji je dobio dravu na zloinima. Braniti se znailo je zloin u oima onih koji nas ne vole. Vidite to su uinile molitve, post, zajednitvo, zaboravljanje sebe, jer svi smo bili usmjereni na dobrobit njih i Domovine. Molimo za one koji nas mrze da budemo sinovi Svevinjega. Posveujmo sebe i druge. Budimo Boji.
s. Klaudija Uran

Neizostavno tivo na komoninu

Mirjana Kaznai Grad je iv, jo nas ima i plovimo usidreni u naoj Katedralnoj upi Gospe Velike, zakljuit ete zadovoljno nakon to proitate 46. broj katedralnoga lista Naa Gospa, zbog ega sam osobno sretna. Ve u imenu lista, u rijei Naa, sadrano je znaenje i razlog njegovog postojanja: on je na jer govori o nama i pripada nama, kao to je naa i stolna crkva Gospe Velike. Ovog puta Uredniko vijee poklanja nam najopirnije tivo dosada, a na opseg je bitno utjecao onaj dio u kojem se govori o planovima i eljama Pastoralnoga vijea nae upe na elu s don Stankom, a uz potporu naega biskupa Mate Uzinia da se, kao poklon u prigodi obiljeavanja tristote obljetnice nae Katedrale, njezina duhovna unutranjost uskladi s negdanjom prije trenje 1986., a potivajui i dugogodinje elje, pa ak bismo mogli kazati i zahtjeve, svih itelja Grada Dubrovnika, jer ureenje iz 1986. puk jednostavno nije prihvatio (Miljenko Domjan, Okrugli stol 2012.). Teme su raznolike, oku i srcu ugodne, a mnoge od njih i znanstveno obraene, zbog ega Nau Gospu
22

uvaavaju i mnoga eljad izvan Mira, pa i eljad od pera i znanosti. Ve ranije ja sam list Naa Gospa nazvala Okvirom za sreu i Okvirom za sjeanje. Okvir za sjeanje ispisuju rijei naega upnika koje on, pomno birajui svaku misao, posveuje naim pokojnicima ostavljajui ih kao trajno sjeanje na njihove osobine zbog kojih bi i A. B. imi zadovoljno posvjedoio da nisu hodali maleni pod zvijezdama. Oprotajne rijei zasigurno ublaavaju tugu zbog rastanka njihovim najbliima, a ja sam, kao kap u ivotnom slapu nae upe, sretna jer su u naoj sredini ivjeli i vjeno e ivjeti ljudi koji su na najbolji nain svjedoili ivot kakav bismo svi mi trebali ivjeti. Okvir za sreu ine brojna vjenanja i krtenja u naoj Katedrali, a u ovom broju imamo i osvrt na poveani broj vjenanja i objanjenje otkud toliki broj stranaca. Korisno je proitati i pravila koja su postavljena za dobrobit svima onima koji koriste unutarnji prostor Katedrale. Dobro je da su objavljena i u Naoj Gospi kako bi svi doznali na koji sve nain potujemo i uvamo ono to je nae i to nas opisuje kao Dubrovane, katolike i Hrvate. Brojni izleti i druenja koji su popraeni duhovnim obredima i obnovama takoer spadaju u okvir za sreu potvrujui da naa upa ivi u suglasju ovjekoljublja i bogoljublja, batinei mudrost naih predaka. Rado bih se osvrnula na tekst pod naslovom Vjeronauk u dravnoj koli zbog namjerno i umjetno stvorenih politikih polemika u ime roditelja i uenika o tome treba li u javnoj koli vjeronauk biti zastupljen kao izborni predmet. Budui da smo pred vratima nove kolske godine, molim, naroito, sve roditelje i uenike da proitaju ovaj lanak kako bi bili spremni dati pravi odgovor u svojim kolama kad im se ponudi pitanje: Vjeronauk ili graanski odgoj? Na ovu kolumnu objasnidbeno se navezuje i lanak Katolianstvo u Europi pomaui nam shvatiti da opstanak vjeronauka u dravnoj koli pridonosi opstanku katolikoga nauka u Europskoj uniji, a time i statusu katolike vjere, tim vie kad znamo da je pojam Europe kao zajednice naroda Katolika Crkva i stvorila, a i graansko drutvo stvoreno je na temeljima Crkve i kranskoga uenja. Preporuam vam i lanak Post govorom koji je napisao sluga Boji Franjo Kuhari, a odnosi se na korizmeno vrijeme. Kad ga proitate, shvatit ete da njegove poruke i misli valja ivjeti svaki dan jer izgovorena rije moe biti blaga, mila, humana, majinska, opratajua, poticajna, ali moe i povrijediti, a metaforiki reeno i ubiti. Nau Gospu ne moete proitati na mah, nego tekst po tekst, cjelinu po cjelinu, drei je, rekla bih, do idue Nae Gospe, na komoninu kao neizostavno tivo prije spavanja, ali i uz buenje kao pozdrav novome danu. Ne biste je smjeli proitati i poput dnevnog tiska staviti sa strane jer prepuna je ivota nae upe kojeg valja trajno sauvati i ponuditi na itanje drugim ljudima, a ispisana je i vrijednim znanstvenim sadrajima koji nam uvijek mogu posluiti kao predloak za neki na budui istraivaki rad. itajte Nau Gospu, posudite je drugima, naroito nau mlade uputite na itanje ovih itekako vrijednih sadraja. Zahvalna sam to sam dio ureivakog tima koji se silno trudi trajno zabiljeiti ivot kojeg ivimo u zagrljaju naih Mira i nae Prvostolnice, a ispunjen je: snoljivou, dobrotom, duNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

hovnou, zajednitvom, borbom za sklad i opstanak svega onoga po emu smo to to jesmo graani Grada, vjernici upe Gospe Velike. lanovi Urednitva radosno i s puno entuzijazma sudjeluju u sadrajnom osmiljavanju svakoga broja, a koliko vas potujemo najbolje svjedoi injenica da Vam Nau Gospu dostavljamo na kune adrese elei vas obavijestiti o svemu to se u naoj upi dogodilo od prethodnoga do aktualnog broja. Naa Gospa nas povezuje i potie na zajednitvo. Ona je naa stranica Interneta i Facebooka. Nemojte propustiti 27. stranicu i naslov Oprostite! Ovu monu rije u Dubrovakoj katedrali 18. sijenja 2012. u prigodi molitve za jedinstvo krana uputio nam je zahumsko-hercegovaki i primorski biskup Srpske Pravoslavne Crkve vladika Grigorije Duri. A na poetku 28. stranice pie: Dubrovaki sveenik nagraen za sprjeavanje krenja ljudskih prava u ratu. Moja osobna iskrena estitka don Stanku uz zajedniki pljesak svih nazonih za priznanje koje mu je, na prijedlog dr. Slobodana Langa, udijelila Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj u Zagrebu 28. sijenja 2012. godine.
U Gospi 12. kolovoza 2012.

ji, poevi od nae djece do akademskih graana. Presretna sam kad nekad etam Gradom i kad mi neke nae osobe od pera i od uma kau: Kad e nova Gospa? Pripremate li? Mogu li ja neto napisat? To me ini neobino sretnom, pohvalila se Mirjana Kaznai. Ve nekoliko godina, zahvaljujui internetskom izdanju, list Naa Gospa, moe se itati diljem svijeta. Elektronikom potom aljemo Nau Gospu na oko dvije tisue adresa, tako da dijaspora, Dubrovani po svijetu, Amerikama i drugdje, i prijatelji Dubrovnika, mogu pratiti sve to se ovdje dogaa. Od mnogih imamo povratnu informaciju da to itaju i zahvaljuju, otkrio je don Stanko Lasi. Na svoj nain list Naa Gospa svjedoi da i uz sve manje stanovnika unutar Zidina, ipak postoje ljudi koji tu ive, rade, rastu, raduju se, tuguju i vjeruju, kao ivo tkivo Grada koje Dubrovnik ini Dubrovnikom, zakljuio je Vedran Beni. Katedralna upa pohodila rodni grad biskupa Butorca

Pjevanje i molitva u Perastu

Kao prvi prilog tree emisije Pozitivno na Prvom programu Hrvatske televizije 4. listopada 2012. u 15.30 objavljena je reportaa o listu Naa Gospa. Snimatelj Zvonko Conjar, montaer Dominik Miljak i novinar Vedran Beni u tri su minute zabiljeili sljedee. Kada se u Dubrovniku kae: Idem u Gospu, Misa je u Gospi, onda je svakome jasno da misli na dubrovaku Katedralu. Stoga je razumljivo da se list dubrovake Katedralne upe, pokrenut 1995., jednostavno zove: Naa Gospa. Katedralna upa Gospe Velike djeluje na prostoru unutar gradskih zidina koji svjedoi o stoljetnoj tradiciji dravnoga, javnoga i vjerskog ivota u Dubrovniku. Katedrala je jedan od pet velikih duhovnih punktova u Gradu: tu su jo dominikanci, franjevci, isusovci i Sv. Vlaho. Listom Naa Gospa htjeli smo povezati sva ta liturgijska i kulturna sredita. Drugi razlog za izlaenje lista je injenica da je naa sakralna i duhovna batina toliko bogata da je doista treba stalno promicati i predstavljati, istaknuo je don Stanko Lasi. Od poetaka list je posebnu pozornost posveivao aktivnostima mladih. Najbolje od onoga to su djeca stvarala stavljali smo u taj na list. On se, normalno, u svim obiteljima, i te djece itao. Tako se njegov sadraj irio i izvan zidina, rekla je Erebet ani. Dva puta godinje novi broj Nae Gospe odlazi na 760 adresa unutar Zidina. List ima irok krug itatelja jer se u njemu esto mogu nai tekstovi relevantne znanstvene vrijednosti, poput teme u zadnjem broju, posveene raspravi uglednih strunjaka o vraanju nekadanjeg mramornog oltara u Katedralu koji se, rastavljen, uva u crkvi Sv. Roka. U obnovi nakon potresa 1979. taj je oltar zamijenjen novim svetitem koje nisu prihvatili ni ljudi ni struka. Silno se trudimo napredovati i iriti tematiku zato je i nae itateljstvo sve brojnije, a njegov profil je sve razliitiNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Naa Gospa na televiziji

Stanko Lasi U sklopu priprema za proslavu tristote obljetnice zavretka gradnje barokne Dubrovake katedrale, nakon vrlo uspjenoga pohoda Preku, rodnome mjestu biskupa Josipa Marelia, u nedjelju 14. listopada 2012. organiziran je pohod Perastu, rodnome gradu dubrovakoga biskupa Pavla Butorca. Program je zapoeo zajednikim objedom u nekadanjem Franjevakom samostanu u Perastu koji sada slui za prihvat i smjetaj brojnih hodoasnika otoiu Gospe od krpjela, a kojim sada upravlja upnik don Sreko Maji. Uslijedio je prijevoz brodicom na otoi Gospe od krpjela i razgledanje crkve i muzeja pod strunim vodstvom upnika koji svakodnevno prima brojne hodoasnike i zanosno i struno im govori o svemu to se s pravom naziva biserom Boke. U crkvi punoj umjetnina poznatih slikara i u muzeju s bogatom zbirkom osjeti se dodir izvanzemaljske stvarnosti. U toj crkvi punoj zavjetnih darova ovjek osjeti potrebu molitve za sve one koji su je vjekovima dograivali, darivali i brino uvali. A jedan od najboljih poznavatelja ovog zdanja na umjetnom otoiu i njegove duhovne i sakralne batine bio je Peratanin Pavao Butorac koji je ovdje esto boravio i molio. Roen je 26. oujka 1888. u Perastu, mjestu slavnih bokeljskih kapetana. Otac mu se doselio u Boku iz Krmpota kod Vinodola kao obrtnik. Klasinu gimnaziju zavrio je u Kotoru, a bogosloviju u Zadru. Nakon mlade mise 1910. tri je godine sluio kao upnik u Dobroti kod Kotora. Nakon toga postao je kateheta na gimnaziji u Kotoru. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata vrio je katehetsku slubu na gimnaziji u Splitu, a poslije rata vratio se na istu slubu u Kotor. U kotorskoj je gimnaziji predavao sve predmete prema potrebi i to, po priznanju nekih njegovih kolega, bolje od samih predmetnih profesora. Kada je doao koji ugledni gost, domai ili strani, u posjet gimnaziji, pozdravnu rije pred profesorima i acima odrao bi kateheta Butorac. Peti sijenja 1938. izabran je za kotorskoga biskupa, posveen 6. oujka 1938., a u veljai 1940. imenovan je apostolskim upraviteljem Dubrovake biskupije te 25. rujna
don

23

1950. dubrovakim biskupom (to je bio do smrti) i apostolskim upraviteljem Kotorske biskupije (to je bio do 1960.). U Dubrovnik je doselio 1944. i ostao do smrti 22. studenoga 1966. Pokopan je na Danama. Posljednju je misu odsluio na blagdan Gospe od zdravlja 21. XI., dan prije smrti. Zahvaljujui privatnom intelektualnom radu biskup Butorac bio je svestrano izobraen ovjek i plodan pisac. Godine 1964. dodijeljen mu je poasni doktorat. Njegov znanstveni interes bio je ponajprije upravljen prema Boki i Perastu, a otoi Gospe od krpjela bio mu je trajno nadahnue. Povijest Boke od najstarijih vremena do Nemanjia izdao je u Splitu 1927. Potom je objavio povijest Boke nakon pada Mletake Republike do Bekoga kongresa, u Zagrebu 1938., a iste godine pisao je o Boki u revolucionarnoj godini 1848. Don Sreko Maji izdao je nekoliko njegovih knjiga koje su ostale u rukopisu od kojih treba spomenuti: Boka Kotorska u 17. i 18. stoljeu politiki pregled. U vrijeme svoje biskupske slube u Dubrovniku izdao je vie knjiga od kojih su posebno vrijedne propovijedi u ast Majke Boje U Marijinu perivoju i sv. Vlaha U Vlahovu cvjetnjaku. Biskup Butorac bio je aktivni sudionik Drugoga vatikanskog sabora i saborske ideje unio je u svoje djelo Problem kulture. Bio je jedan od najboljih latinista na tom saboru. Knjigu Problem kulture biskup Butorac smatrao je svojim ivotnim djelom u kojoj je saeo svoje opseno i duboko znanje u snanu i originalnu sintezu napisanu blistavim stilom. Za svoje znanstvene radove i zasluge dobio je poasni doktorat zagrebakoga Bogoslovnog fakulteta. Stariji Dubrovani sjeaju se propovijedi biskupa Butorca koje je drao s propovjedaonice i koje su trajale i po jedan kolski sat, a bile su zanimljive i rado sluane. Propovijedi je redovito zavravao molitvom Majci Bojoj prema kojoj je bio posebno poboan i kojoj je u ast u jeku rata 1944. godine sastavio molitvu koja se i danas moli u procesiji na Veliku Gospu u Gradskoj luci. U upnoj crkvi Sv. Nikole u Perastu Dubrovani su slavili svetu misu za pokojnog biskupa Butorca koju je predvodio katedralni upnik don Stanko Lasi a pjevao katedralni zbor. Meu hodoasnicima su bila i dvojica sveenika: don Mirko Masla i don Ivan Penava. Ovim pohodom Perastu Katedralna upa odala je poast i izrazila zahvalnost zaslunom biskupu Pavlu Butorcu.

U Blatu i Pupnatu
Stanko Lasi Katedralna upa organizirala je u subotu 10. studenoga 2012. hodoae u Blato na Koruli u Svetite blaene Marije Propetog Isusa Petkovi koja se posebno tuje u Dubrovakoj katedrali, gdje se priprema i postavljanje duhovnoga kutka s njezinim likom. Uz ovogodinje hodoae pedesetak osoba, lanova Katedralnog zbora, Bratstva Presvetoga Sakramenta i upnoga pastoralnog vijea, uprilien je i pohod upi Pupnat i grobu zaslunoga sveenika, rektora Dubrovake katedrale msgr. Pava Poe. Program hodoaa obuhvatio je molitveni dio u svetitu blaene Marije u kojem je s. Hijacinta imunovi koju je od najranije dobi odgajala naa Blaenica, govorila o ivotu i djelu blaene Marije Petkovi i svjedokim arom i
don

zahvalnim rijeima nizala nezaboravne i drage uspomene na buduu sveticu. Molitva krunice i pjevanje Katedralnoga zbora namijenjeni su za Drubu Keri Milosra, njezin podmladak i nastavak plodnog apostolata diljem Domovine i svijeta, a posebno u naoj Dubrovakoj biskupiji gdje sestre djeluju u Blatu, Smokvici, Cavtatu, u Dubrovniku u Katedrali, samostanu Sv. Josipa u Lapadu, u Biskupskome dvoru i Sveenikom domu. Program je nastavljen razgledanjem riznice i muzeja te pohodom upnoj crkvi i susretom sa upnikom don Nikolom Beriiem te objedom u hotelu Lipa. Pupnaani su u velikom broju doekali Dubrovane pred upnom crkvom oko dva sata popodne iako je toga sunanog dana veina otoana bila u branju maslina. Hodoasnici su najprije pohodili mjesno groblje i grob don Pava Poe te molitvom i pjesmom zahvalili Bogu za dar zaslunoga i dobrog sveenika. Misa u upnoj crkvi zapoela je pozdravom mjesnoga upnika don Mata Araia, a u koncelebraciji su sudjelovali don Mirko Masla, don Ivan Penava i don Stanko Lasi koji je odrao i prigodnu propovijed. Pjevao je zanosno Katedralni zbor, a crkva je bila dupkom puna. Don Stanko se prisjetio dvaju vanih datuma iz 1975. godine, kad je propovijedao na zlatnoj Misi don Pava Poe i 1990. godine kad je za cijeli otok Korulu bila upriliena sredinja proslava pobjede na prvim demokratskim izborima i njemu pripala ast da odri prigodni govor. Pupnaani su ponosni to u upnoj crkvi poivaju zemni ostatci njihova mjetanina franjevca fra Marka Tvrdeia koji je u Riminiju umro na glasu svetosti te ga u pukom govoru nazivaju blaeni Marko, a 24. kolovoza cijeli otok Korula hodoasti na njegov grob i moli za njegov zagovor. Ispred upne crkve 12. lipnja 2010. podignuta je bista don Pava Poe, rad akademskog kipara Iva Didovia iz Lumbarde, na kojoj pie da je bio hrvatski domoljub i muenik za vjeru. U Bratimskoj kui pokraj crkve Dubrovani su bili poaeni jelom i piem koje su pripremile domaice pod vodstvom upnika i mjesnoga Bratstva. Uz pjesmu druenje je potrajalo due od predvienog, a Dubrovani su pozvali Pupnaane da pohode Dubrovnik. Don Pavo Poa roen je u Pupnatu 14. studenoga 1900. gdje je zavrio osnovnu kolu. Gimnaziju je nastavio u Dubrovniku, a studij teologije u Ljubljani. Sluio je kao sveenik godinu dana na Grudi, osam u Blatu, osam u Lumbardi, a od 1943. do smrti l980. u Dubrovniku. Bio je predzadnji upravitelj Popovskog zbora od 1943., rektor Dubrovake katedrale od 1950. do 1965., nastavnik na Sjemeninoj gimnaziji, dekan Dubrovakog dekanata, kancelar Dubrovake biskupije od 1965. do 1974. Monsinjorom je imenovan 1952., kanonikom 1961. i prepozitom Stolnoga kaptola 1971. i tu je slubu obnaao do smrti. Don Pavo je ivio tako skromno da nikad nije koristio grijanje, ni po najljuoj zimi, i sve to je stekao dijelio je siromasima. Uivao je ugled uenoga i pobonog sveenika, urednog i odgovornog djelatnika, a u Dubrovakoj katedrali za njegova upravljanja sve je bilo tako rasporeeno i obavljano da su brojni suradnici kanonici, sveenici, pjevai, ministranti, lanovi Bratstva Presvetog Sakramenta djelovali kao dobro uvjebana ekipa.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

24

Ono po emu je don Pavo zapamen, a o emu nikada nije govorio jest fiziki napad u reiji Udbe koji je doivio putujui na Mljet koji je tih godina bio bez stalnoga sveenika. Na blagdan Male Gospe 1953. godine unaprijed pripremljeni i nagovoreni pojedinci poslani iz Dubrovnika nisu ga pustili da se iskrca u Sobri pa je brodom produio do Korule gdje je doekan s pogrdnim povicima i prijetnjama linem da bi cijelu no proveo u umi iznad samostana sestara dominikanki i sljedee jutro na povratku prije ulaska u brod napadnut i oblijepljen jajima i gnjilim rajicama. Na mulu u Gruu je doekan jednako okrutno od podivljale rulje, pretuen i baen u more. Zaprijeen mu je povratak doma nego je sav mokar od mora baen na palubu istoga broda gdje su se iivljavali nad njim. U Herceg Novomu su ga iznijeli s broda te su ga dva vojnika na mrtvo pretukla polomivi mu vie rebara. Jedan ga je milicionar preveo u vojniku bolnicu Meljine odakle je poslan brodom u bolnicu u Split da umre, ali je ipak preivio. Njegovo svjedoanstvo, koje je ouvao Tomislav Macan (1905.-1971.), objavljeno je u katedralnom listu Naa Gospa, br. 41/2009., str. 76-86. Dubrovani su pohodom Blatu i Pupnatu simbolino povezali dva velika imena otoka Korule koji su bili vrnjaci, osam godina plodno suraivali i cijeloga ivota ostali duhovno povezani. Jedna od njih blaena Marija Petkovi dobila je naslov prve dubrovake blaenice, a drugi don Pavo Poa zaslueni naslov domoljuba i muenika.

mare LjuBi Kad na Misu poem sama, zamiljam kako smo ti i ja zajedno jedno pored drugoga stali. Sluajui propovijed uvijek smo nakon Mise raspravljali. Kad bi sveenik rekao: Mir s tobom, ruku bi mi vrsto stisnuo i blagim pogledom pogledao. Danas kad sveenik ree: Mir s vama, okrenem se oko sebe i vidim lice drugo. Tad se uvijek sjetim tebe i zamiljam pogled tvoj.

Misa

27. II. 2010.

Katehetski institut zahvaljuje

mare LjuBi Leim u postelji i kroz prozor gledam nebo po kojem oblaci krue. Crni, sivi i bijeli po nebu plavom putuju, a ja se pitam na kojem si ti. Da nebo ima telefon, nazvala bih te i pitala kako si mi? Ponekad bih vie vjere voljela imati. i vjerovati da me s neba gleda ti. Tad bi moja enja za tobom bila ispunjena i nada ostvarena da emo se na nebu sresti mi.

Oblaci

20. V. 2010.

miHo kaTii O, ima li oholosti vee Neg rei da ba tvoj kri najtei je Kad On svoj je na Golgotu iznio Bez rijei I uzdaha Il pomislit da sam si I ostavljen Kad On je i carinike I bludnike I sinove razmetne K sebi zvao I opratao Svima Il klanjati se teletu zlatnom I kumirima lanim S Wall Streeta Kad On je i vragu u pustinji odolio
Ne bojmo se biti Prva straa jutarnja Na zidinama Grada S pogledom k nebu Uprtim
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Jutarnja straa

U Dubrovniku 7. listopada 2012. 25

U stolnoj crkvi Gospe Velike 18. studenoga 2012. u 10 sati don Stanko je sluio Misu zahvalnicu povodom oslobaajue presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markau, a naveer istoga dana, u prepunoj Katedrali, Euharistiju za rtve Vukovara i kabrnje. Uz himan Tebe Boga hvalimo i hrvatsku himnu pod vodstvom Crkvenoga pjevakog zbora sudionici su izrazili zahvalnost Bogu i sa svijeama proli Gradom do spomenika braniteljima na Pilama, a pred crkvom Sv. Vlaha djeca mladi su lampionima ispisali ime grada heroja. Evo misli iz upnikove propovijedi.

Uz oslobaanje generala i rtvu Vukovara

rtva se isplati
Stanko Lasi Slavimo nacionalno trodnevlje od petka (16. XI.) do nedjelje (18. XI.). Ono je, kao i ono sveto, od prije dvije tisue godina, ispunjeno presudom, krinim putem, sjeanjem na rtvu i smrt nedunih, ubijenih u Vukovaru i kabrnji, i uskrsnom pobjedom slobode, pravednosti i istine nad silama zla, nasrtaja, okupacije, muenja i ubijanja. Pohod Vukovaru i kabrnji kao i ostalim mjestima stradanja u Domovinskom ratu nije samo podsjeanje na rtvu nego i vjera u spasonosno trpljenje koje nas jaa u odgovornosti za nau domovinu Hrvatsku. ovjek, naime, ne pati samo zbog kazne, nego i radi sazrijevanja, radi poboljanja stvarnosti ili radi neba. Nauimo iz ovoga iskustva i nastojmo uvijek od nevolje stvoriti krjepost, kroz napor i muku konano stii do spasa. Patnja, premda ostaje sama u sebi zlo i kunja, moe uvijek postati izbor dobra. Ona to postaje ako se ivi zbog ljubavi i s ljubavlju. Uostalom, nema ljubavi bez boli. Povijest nas je nauila da ono to nismo mogli uiniti jednom davno na Krbavskom polju, na kojem je rtvovan cvijet hrvatske mladosti, brojem od deset tisua vojnika, uinimo zadnjih godina izgradnjom crkve Hrvatskih muenika na Udbini. Velikanima, domoljubima i muenicima Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu oduili smo se prijenosom njihovih zemnih ostataka iz Bekoga Novog Mjesta u Zagrebaku katedralu kad je to bilo mogue. Blaenom Alojziju Stepincu, mueniku iz vremena Komunistikog reima, strpljivo smo iskazivali tovanje da bi nakon pada toga bezbonog reima bio pokrenut postupak za njegovo proglaenje blaenim i svetim.
don

rtve Vukovara, kabrnje i svih drugih mjesta stradanja u Domovinskom ratu tujemo, ne vie u porobljenoj i pokorenoj, nego u slobodnoj Hrvatskoj pa se esto okupljamo na njihovim grobovima i tako im trajno nastavljamo zahvaljivati za njihovu rtvu. A rtva svete Mise najbolje ujedinjuje nau zahvalnost, ljubav i potovanje prema onima koji su najvie dali za nau slobodu. Kao to smo svjesni injenice da je svaka dragovoljno prinesena rtva od Boga blagoslovljena, tako smo danas osvjedoeni da je i rtva naih generala Ante Gotovine i Mladena Markaa plodonosna i povijesno gledano neizmjerno korisna. Jer cijeli je svijet pratio njihovo suenje, vidio im ponaanje na sudu i mogao prosuditi i zakljuiti da je rije ne samo o nedunim ljudima nego i osobama jakog karaktera, zrele duhovnosti i visoke kulture. Imao je priliku usporediti njihovo postupanje s vladanjem i rjenikom optuenika iz redova agresorske vojske i ideologa stvaranja Velike Srbije i pomicanja granica na crtu Virovitica Karlovac Karlobag. Oslobaajua presuda nije samo toka na i svretka Domovinskoga rata i oslobodilako-redarstvene akcije Oluja nego i potvrda vjekovne uloge hrvatske drave na ovom prostoru. Kad je veliki Bizant u sedmom stoljeu traio saveznika u obrani ovih prostora od Avara naao ga je u Hrvatima. Od toga vremena, kad smo se ukljuili u oslobodilaku borbu, do dana dananjega, nikada nismo vodili nikakav rat na tuem prostoru nego samo, kad je to trebalo, obrambeni, oslobodilaki i pravedni rat kakav je bio i ovaj Domovinski. Da nas opet krivo ne razumiju: kao ljudi koji se bojimo Boga i znamo da Njegovoj pravdi nitko ne e umai, kao uenici ovjekoljubnoga Uitelja, solidarni smo sa svakom nedunom rtvom, osuujemo svaku pljusku, udarac, premlaivanje; morenje glau i eu; ruenje, pale, otmicu, pljaku, prisilu i silovanje; svako prolijevanje krvi i nadasve svako usmrenje nedunih nastalo u svakome ratnom i poratnom divljanju. Stidimo se za sve to su od toga skrivili pripadnici naega naroda i nae vjere jer to nije dostojno ni pripadnika hrvatskoga naroda ni katolikih vjernika. Prieljkujemo im da te grijehe okaju, bolje na ovome svijetu, dok ima vremena, nego da s takvom krivnjom dou pred Vjenoga Sudca. Pri tome odbacujemo preuveliavanja, lai i podmetanja, da je zbog aice jadnika Kajinov znak na cijelome hrvatskom narodu. Hrvatski je narod izdrao dugotrajnu kunju optube za udrueni zloinaki pothvat kao to je strpljivo morao etrdeset i pet godina nositi teret tzv. genocidnosti zbog rtava Jasenovca. U isto vrijeme dok je sluao brojke od sedamsto tisua stradalih u Jasenovcu nije smio ni progovoriti o rtvama Dakse, Bleiburga i Krinoga puta jer to nije odgovaralo ni poiniteljima tih zloina ni saveznicima koji su ih bezduno predali partizanima. I dogodilo se providonosno, da oslobaajuu presudu naim generalima izree jedan idov, Theodor Meron, roen 1930. u Poljskoj, naoj Pradomovini, koji je preivio koncentracijski logor, a koji hrvatskim generalima na osnovi dobrog poznavanja povijesti i njihove uloge u Domovinskom ratu, nije mogao drugo nego sruiti teku optunicu prvostupanjsku drakonsku kaznu i ponititi prvostupanjsku drakonsku kaznu Hakoga raspravnog vijea. Pravomono ih je naao nedune po svim optubama i oslobodio.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

26

Hrvatski je narod spontano reagirao na oslobaajuu presudu naim generalima i diljem Domovine i svijeta iskazao opravdano oduevljenje, zajednitvo i ponos. To je bila jo jedna velika poruka svijetu kako se pravda i istina dostojanstveno slave i potuju. I u tome je rtva naih generala postigla najveu cijenu. Oduevljenje cijeloga naroda simbolino je oznaio natpis Hvala ti, Boe! na trgu Bana Jelaia 16. studenoga 2012. Jednoduno je uvjerenje naega vjernikog puka da je Bog pomogao i da se udo jo jednom dogodilo Bojom pomou. Na rukama naih branitelja, mladih i starih graana, uz podignute ruke prema nebu, zavijorila je krunica s kriem. Kao to je Konstantinu Velikom kri bio znak u kojem e pobijediti svoga suparnika u ratu, tako je naim braniteljima, a i svima nama kri bio znak velike pobjede kojoj je Oluja bila vrhunac uspjeha. Veliki petak bio je u znaku kria i uskrsne pobjede. Petak 16. studenoga 2012. ostat e nezaboravan i upisan velikim slovima u povijest hrvatskoga puka. On je otvorio nacionalnu proslavu, ali i pravu meditaciju koja se nastavlja u budunosti. Isus nas je svojom smru i svojim patnjama htio uvjeriti da patnja i smrt nisu Boje prokletstvo. Htio nas je ohrabriti da ne klonemo u kunjama boli i stradanja. Htio nas je pozvati da poto-poto ne izbjegavamo svaku patnju, kako ne bismo uvajui zemaljski izgubili vjeni ivot. Potvrdio je kako sve patnje sadanjega vremena nisu nita ako se usporede s buduom slavom koja se ima oitovati u nama (Rimljanima 8, 18). Htio nas je pozvati da ojaamo u vjeri i nadi, kako nas ni smrt ni ivot, ni aneli ni vlasti, ni sadanjost ni budunost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor ne moe rastaviti od Boje ljubavi (Rimljanima 8, 38-39). Isus je iznio veliku vrijednost svih potenih stradalnika kroza svu povijest od prvomuenika Stjepana do posljednjih iz naih dana kao to su veliki ljudi Aldo Moro, Martin Luther King, Indira Gandhi do naih junaka Domovinskoga rata Blage Zadre, Sinie Glavaevia i mnogih drugih. Ako nas Bog i preputa raznolikim kunjama i samom umiranju, on nas po Kristu poziva da nikomu ne nanosimo nikakvo zlo, da sprjeavamo sva mogua drutvena i osobna neprijateljstva i sukobe, da ublaujemo tue patnje i boli, da ljubimo i neprijatelje i da opratamo kao to je uinio i sam Isus na kriu. U ovom povijesnom trenutku, u Godini vjere, prvo i najvanije jest hraniti svoju vjeru u vjeni ivot i u osobno uskrsnue. Naa razmatranja osim na Isusov ivot i uskrsnue trebaju se protegnuti i na velike muenike i junake patnike. U mukama se nije lako snai ako ovjek prije nije zaivio radost i ushit u Bogu. Sam je Isus putujui prema Jeruzalemu doivio proslavu preobraenja. Tek kada se ovjek iznutra oelii, moi e spokojnije i predanije suoiti se s kriem i smru. Ako ovjek izrugan, popljuvan, zgaen, prevaren, zlostavljan, prezren, ismijan, neduan, a osuen na dugotrajan zatvor, uspije uprijeti pogled i domisliti se da pritom nije neduniji od Isusa, te iz takva razmiljanja crpsti snagu, onda Isus za takva ovjeka nije uzalud umro. Budui da ima vrijednosti veih od samoga ivljenja, vjera nas poziva da nae procjenjivanje ljudi i stvari bude vjerniki odmjereno.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Zahvalni smo Bogu to smo ovih dana doivjeli kako patnja i kri nisu bili uzaludni, kako su nai generali svoju patnju ugradili u svoju duhovnu izgradnju i prikazali je za svoje najdrae, obitelj, sudrugove u ratu, domovinu Hrvatsku i sve nas. Pozvali su nas da gledamo naprijed u budunost: strpljivim i potenim radom, nacionalnim zajednitvom, meusobnom ljubavlju, pravom vjerom i trajnom molitvom. Nae nacionalno preobraenje u petak 16. studenoga prilika je za novi poetak uspjenoga hoda svih nas u izgradnji slobodne, suverene, europske i kranske Hrvatske koju s pravom nazivamo Lijepom naom i koja od danas treba biti jo ljepa i svima jo draa.
U Gospi 18. studenoga 2012.

upni ljetopis
Stanko Lasi Klanjanje u crkvi Sv. Josipa Tijekom srpnja i kolovoza 2012. u crkvi Sv. Josipa u ulici Od pua uprilieno je Euharistijsko klanjanje od 10 do 12 sati na kojem je sudjelovalo desetak osoba, a osim sveenika koji su izlagali i odlagali Presveti Sakrament, gospoe Iva Zori i Lucija Kovaevi i gospar Vjekoslav Cetini svakodnevno su predvodili molitve, pjesme i meditacije. Nakane su bile zajednike: za sveenike, bolesnike, obitelji, mlade, djecu, nastradale u prometu ili u nesretnim sluajevima. Ovim klanjanjem eljelo se u crkvi Sv. Josipa, koja je u sreditu Grada, a koja nije kao druge crkve u sezoni puna turista, omoguiti i domaima i turistima da se pomole i poklone i tako duhovno predahnu od posla i razgledanja. Razmilja se da se ne samo ljeti nego i cijelu godinu u ovoj crkvi odravaju Euharistijska klanjanja i zajednike molitve. Blagdan bl. Marije Propetoga Petkovi Uoi blagdana odrano je Trodnevlje u kojem se poslije molitve Krunice i Litanija slavila sveta Misa u 18 sati s prigodnom propovijedi, a na sam blagdan sveana i pjevana sv. Misa bila je u 18 sati. Trodnevlje i blagdansku Misu predvodio je kapucin o. Stanko Dodik. Nakon Mise iskazano je tovanje relikviji Blaenice koja se uva u Moniku. Zasjedanje upnih vijenika 23. srpnja odrana je sjednica upnoga Pastoralnog i Ekonomskog vijea na temu Monografija dubrovake Katedrale sadraj, opseg, financijska konstrukcija i sunakladnitvo s Institutom za povijest umjetnosti iz Zagreba.
don

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza slavljena je Misa za domovinu u 18 sati koju je predvodio biskup Uzini, a pjevao je Mjeoviti katedralni zbor. Pedeset godina skladnoga i plodnog branog ivota skromno su u obiteljskom krugu proslavili Frano ani i Erebet Lenert u nedjelju 12. kolovoza. Uoi Mise u 9 sati upnik don Stanko odrao je prigodni govor i izrekao estitku cijele upe zahvalivi na svemu to su uinili i to
27

Gospa od snijega

Zlatni pir Frana i Erebet ani

ine istaknuvi posebno velike zasluge nae drage i dobre Bebe kako u koli tako i u upi dugogodinjim radom s ministrantima i u upnom pastoralnom vijeu. Na sv. Misi sudjelovali su tri sina, nevjeste, devetero unuadi i najblia rodbina. Slavljenici su obnovili vjernost koju su prvi put izrekli 13. kolovoza 1962. godine u crkvi Sv. Andrije na Pilama kao ih je vjenao dr. don Karlo Lovac. 12. kolovoza 2012. hrvatski vaterpolisti osvojili su zlatnu medalju na Olimpijadi u Londonu. Na pobjednikom prijestolju razvili su hrvatski stijeg i barjak Sv. Vlaha jer je veina lanova reprezentacije iz Grada: Frano Vian, Andro Bulje, Nika Dobud, Sandro Sukno, Maro Jokovi, Miho Bokovi i Paulo Obradovi. Isticanjem Barjaka htjeli su poastiti Svetca koji je bio uz njih i pomogao im kao to ve stoljeima pomae svoj Dubrovnik. Prije njih, olimpijske su medalje u Grad donijeli vaterpolisti: Ivo takula Kolendi (srebra 1952. i 1956.), Vladimir Ivkovi Salko (srebra 1952. i 1956.), Hrvoje Kai (srebro 1956.), Luko Vezili (srebro 1980.), Boko Lozica (srebro 1980.), Milivoj Petkovi (srebro 1980.), Veselin uho (zlato 1984. i 1988.), Boo Vuleti (zlato 1984.), Goran Sukno (zlato 1984.), Maro Bali (srebro 1996.) i Ognjen Kri (srebro 1996.). Od Dubrovana olimpijske medalje jo ima koarka Andro Knego: zlato (1980.), srebro (1976.) i bronca (1984.) te rukometa Boris Jarak (bronca 1998.). Olimpijske igre u novom je vijeku pokrenuo Pierre de Coubertin 1896. godine, a geslo citius, altius, fortius (bre, vie, jae) uzeo je od svoga prijatelja francuskog dominikanca Henria Didona. Didon je kao ravnatelj katolike kole te tri rijei ispisao na zastavice svoga kolskog sportskog drutva.

Trodnevlje Velikoj Gospi i blagdansku dnevnu Misu predvodio je dr. Juraj Batelja, zagrebaki kanonik i postulator kauza blaenog Alojzija Stepinca i sluge Bojega Franje Kuharia. Propovjednik je zanosnim govorom i osebujnim stilom oduevio Dubrovane pa je Katedrala bila puna vjernika. U sklopu trodnevlja prireeno je predstavljanje novog broja lista Naa Gospa kojom prigodom su bili ispred oltara izloeni svi brojevi od 1 do46, a uz don Stanka su govorili: Denis Voki, Ivan Vien i Mirjana Kaznai. Tradicionalni orguljaki koncert priredio je dr. Darko Kristovi, a mezzosopranistica Dijana Hilje pjevala je u ast Mariji. Katedralni madrigalisti pjevali su Mariji nakon dnevne Mise u10.45 aMjeoviti pjevaki zbor pjevao je na veernjoj Mise ispred Katedrale i u procesiji kroz Grad. I dnevne Mise kao i ona glavna veernja, kojom je predsjedao biskup Uzini, bile su dobro posjeene kao i procesija kroz Grad i Gradsku luku. Foto zapis je na str. 2. Katedralna upa u znak zahvalnosti Katedralnom zboru, Bratstvu Presvetoga sakramenta i drugim suradnicima upriliila je pohod Gospinu domu u Grguriima na blagdan blaene Djevice Marije Kraljice 22. kolovoza. Tamo se molilo i pjevalo pred novim Gospinim kipom, a nakon toga prireena je zajednika veera u Katedralnoj kui na kojoj je nastupila klapa Ragusa i pjevanjem oduevila sudionike. Zahvalnost je iskazana i gosparu Bou upiu koji vie puta na godinu stavlja svoj autobus Katedralnoj upi na raspolaganje bez ikakve naknade. Dubrovaki simfonijski orkestar, Katedralni oratorijski zbor iz Mostara i Akademski pjevaki zbor Sveuilita u Mostaru, izveli su 23. kolovoza u Dubrovakoj katedrali Requiem G. Verdija pod ravnanjem indonezijskog dirigenta Noormana Widjaje. Solisti su bili Katharina Elisabeth Leitiger, Judita Nagyova, StefanoLa Collai Vladimir Sazdovski, a zborovoe: Katja Krolo arac, don Dragan Filipovi i korepetitor Marijana Pavlovi. Glazbeni ugoaj bio je velianstven, a Gospa dupkom puna. Msgr. dr. Juraj Batelja odrao je 30. kolovoza u dvorani Ivana Pavla II. predavanje Blaeni Alojzije Stepinac i Dubrovnik u kojem je nairoko govorio o viednevnom pohodu blaenika Dubrovniku prigodom blagdana Sv. Vlaha 1941. godine i o njegovu svetakom liku. U upnom uredu odrana je 26. rujna sjednica upnoga Pastoralnog i Ekonomskog vijea. Raspravljalo se o programu i pripremi tristote obljetnice sadanje Katedrale. 29. rujna izveden je u Dubrovakoj katedrali Requiem W. A. Mozarta: zbor iz Velike Britanije Sing for Pleasure John Lewis Partnership Choirs The Cavendich Ensamble Manvinder Rattan. U prvom dijelu izvedena su djela R. Wagnera, Anona, W. Byrda i Pitonija.

Zatitnica Gradske upe

Pohod Gospinu domu u Grguriima

Sv. Vlaho na pobjednikom tronu

Verdijev rekvijem

Predavanje Bl. Alojzije Stepinac i Dubrovnik

Sjednica upnih vijea

Mozartov rekvijem

28

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Misu uonicu sluio je don Marin Lui, a sveanu blagdansku Misu i prigodnu propovijed imao je don Ivan Penava. upnik don Stanko na koncu Mise blagoslovio je djecu i potom blagoslovljene rue podijelio enama i majkama. Uz poetak kolske godine biskup msgr. Mate Uzini predvodio je 20. rujna u Gospi sv. Misu za srednjokolce, njihove profesore, vjerouitelje i ravnatelje, a 21. listopada, takoer u Katedrali, euharistijsko slavlje na poetku nove akademske godine triju dubrovakih sveuilita. Katedrala je bila dupkom puna studenata i profesora, ukljuujui Vesnu Vrtiprah, novu rektoricu Sveuilita u Dubrovniku. Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske i blagdan suzatitnika Dubrovake biskupije sv. Sra i Baha 8. listopada biskup Uzini predvodio je euharistijsko slavlje u Gospi i spomenuo kako su tijekom agresije na na Grad i Biskupiju poginula 92 civila, 417 branitelja, 11 pripadnika Narodne zatite i tri vatrogasca. U suslavlju tridesetak sveenika biskup Uzini u Gospi je 13. listopada otvorio Godinu vjere za Dubrovaku biskupiju. U crkvi Male brae u Dubrovniku 17. listopada odran je razgovor s fr. Ilijom Bariiem (70), hrvatskim misionarom koji od 1972. djeluje u Kongu. Priprema za krtenje odraslih tamo traje etiri godine. Svake se godine po nekoliko tisua u Uskrsnoj noi krsti i priesti, a za Duhove krizma. Mladi afriki franjevci ve preuzimaju upe u Europi. Don Marin Lui, pastoralni suradnik u Gradskoj upi, zapoeo je 18. listopada u dvorani Ivana Pavla II. u samostanu Sv. Klare voditi mjesene tribine Otvoreno o vjeri. Na prvom susretu okupilo se oko 250 mladih. Nastupili su biskup Mate Uzini i paraolimpijac Mihovil panja. Takvi e se susreti odravati svakoga treeg etvrtka u mjesecu. Od 22. do 24. listopada proslavljeni su Dani pobjede i 20. obljetnica osloboenja hrvatskog juga. U dvorani Ivana Pavla II. odran je 22. X. prvi dio a 23. X. drugi dio strunoga skupa Dani pobjede osloboenje hrvatskog Juga. U dubrovakoj Katedrali 23. X. u 18 sati biskup Uzini predvodio je koncelebriranu sv. Misu za poginule hrvatske branitelje. 24. listopada nastupio je u Katedrali na veernjoj Misi Zbor orkestra sv. Jurja iz Engleske, a 25. listopada odrao je samostalni koncert koji je privukao veliku panju i u punoj katedrali svojim pjevanjem oduevio sve nazone. Zbor ini dvadesetak djeaka pod ravnanjem glazbenoga direktora Andrewa Snowdoma.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Proslava sv. Terezije od Maloga Isusa

Poetak nastavne godine

Misa na Duni dan Dubrovaki biskup Mate Uzini predvodio je 2. studenoga veernju Misu i namijenio je za pokojne nadbiskupe, biskupe, kanonike, sveenike, klerike, redovnike, redovnice i druge koji su svojim ivotom i radom zaduili na Grad, Biskupiju i Domovinu, a posebnu zahvalnost zasluuju poginuli branitelji i rtve Domovinskog rata. U hotelu Neptun odrana je od 16. do 18. studenoga Peta obiteljska kola na temu Zagovaranje obiteljskih vrijednosti u drutvu. Predavai su bili Kreimir Mileti i Ladislav Ili. Uz predavanja odrane su i radionice na kojima se raspravljalo o uvoenju zdravstvenog odgoja u hrvatske kole. Na koli je aktivno sudjelovao i biskup Uzini. Sveana sv. Misa uz pjevanje naeg Pjevakog zbora koju je predvodio biskup Uzini slavljena je 21. XI. u 18 sati, a na Misi je uprilien blagoslov obnovljene slike Gospe od Porata koja je nakon strune obnove u Hrvatskom restauratorskom zavodu 19. XI. vraena u njezin oltar. Obnovljen je i njezin srebreni okvir u muzejskoj radionici. upnik don Stanko Lasi zahvalio je na koncu Mise Hrvatskom restauratorskom zavodu na dugogodinjem strunom radu kojim je slici vraen originalni sjaj, a srebreni okvir slike popravljen od oteenja nastalih tijekom noenja u procesiji kroz grad na svetkovinu Velike Gospe. Posebnu zahvalnost zasluuju djelatnici Odjela HRZ-a u Batahovini i Renata Andjus kao i koordinatorica cjelokupne obnove mr. Boena Popi Kurtela. Na svetkovinu Krista Kralja 25. studenoga biskup Mate Uzini predvodio je sveanu sv. Misu. Uz blagdan sv. Cecilije zatitnice crkvene glazbe i Pjevakih zborova zahvalio je naem Pjevakom zboru na trudu i rtvi koje ulau u pripremu i vrlo uspjeno izvoenje liturgijskih napjeva ne samo u Gospi, nego i ire u Gradu i Biskupiji. Don Stanko je u zahvalnom obraanju istaknuo kako na Pjevaki zbor stalno proiruje svoj repertoar, uspjeno se popunjava novim lanovima i pomlauje novim snagama. Nakon Mise prireen je zajedniki objed u restoranu Domino na kojem je uz vrlo dobro pripravljeno jelo i pie i odlinu uslugu, napravljen godinji program duhovnih obnova, hodoaa i nastupa izvan Dubrovnika.

Jesenska obiteljska kola

Dan neovisnosti

Blagdan Gospe od zdravlja

Otvorena Godina vjere

Susret s misionarom

Crkveni pjevai proslavili sv. Ceciliju

Mjeseni susreti za mlade

20. obljetnica osloboenja hrvatskoga Juga

Najava obljetnica i dogaanja u Gradskoj upi

Ponedjeljak 10. prosinca u 18 sati u Katedrali: Misa o 120. obljetnici roenja dubrovake blaenice Marije Propetoga Petkovi Subota 15. prosinca 2012. u 10 ura u Gospi: zavretak Godine Caritasa i akonsko reenje Nedjelja 16. prosinca: U 10 sati Misa za osobe s posebnim potrebama i djelatnike u Centru socijalne skrbi, humanitarnim i karitativnim udrugama
29

Prosinac 2012.

Koncert zbora iz Engleske

Od ponedjeljka 17. prosinca subote 22. prosinca Mise zornice u Katedrali u 6 sati, a u 18 sati Misa i Klanjanje etvrtak 20. prosinca u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II. (samostan Sv. Klare): tribina Otvoreno o vjeri Subota 22. prosinca ispred crkve Sv. Vlaha: ive jaslice Ponedjeljak 24. prosinca (Badnjak): po obiaju post i nemrs, kienje borova, slaganje betlema, u 20 sati djeja ponoka u Sv. Vlaha, u 24 sata ponoka u Gospi Utorak 25. prosinca (Boi) u 10 sati u katedrali: Pontifikalna Misa etvrtak 27. prosinca (Sv. Ivan): blagoslov kua Petar 28. prosinca (Mladenci): blagoslov kua Subota 29. prosinca: blagoslov kua Ponedjeljak 31. prosinca (Stara Godina) blagoslov kua, u 18 sati u katedrali: Misa Zahvalnica Utorak 1. sijenja (Nova Godina) u 18 sati: Zaziv Duha Svetoga etvrtak 3. sijenja: 17. obljetnica smrti don Marka Herendije, upravitelja crkve Sv. Vlaha 1968.-1988. Subota 5. sijenja u 18 sati u Gospi: Na Misi uonici Vodokrta (Tri kralja) blagoslov vode; u 19 sati u Maloj brai molitva za duhovna zvanja etvrtak 17. sijenja u Dvorani Ivana Pavla II. obiljeavanje 17 stoljea Milanskoga edikta (slobode kranske vjeroispovijesti) etvrtak 24. sijenja u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri Utorak 29. sijenja: Tristota obljetnica poetka bogotovlja u baroknoj prvostolnici Gospe Velike (1713. 29. I. 2013.) Subota 26. sijenja: Dan osoba posveenoga ivota Srijeda 30. sijenja u 18 sati u Sv. Vlaha: Prvi dan Trodnevlja Parcu etvrtak 31. sijenja u 18 sati u Sv. Vlaha: Drugi dan Trodnevlja Parcu Petak 1. veljae u 18 sati u Sv. Vlaha: Trei dan Trodnevlja Parcu Subota 2. veljae u 15.30 ispred Sv. Vlaha: Otvaranje 1042. Feste; grlianje Nedjelja 3. veljae (Sveti Vlaho) u 10 ura ispred Katedrale: 1042. Festa Parca od Grada s procesijom Petak 8. veljae: 25. obljetnica smrti dum Nika Kusalia, upravitelja crkve Sv. Vlaha 1943.-1968. Subota 9. veljae: proslava Dana ivota, Sveana sv. Misa u 18 sati u katedrali Nedjelja 10. veljae: ujutro Gorica sv. Vlaha, u 18.00 u Katedrali Stepinevo ista srijeda 13. veljae (Pepelnica): post i nemrs; pepeljanje etvrtak 28. veljae u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri Srijeda 6. oujka: etirostoti roendan dum Stijepa Gradia, graditelja dananje Katedrale
30

Sijeanj 2013.

etvrtak 14. oujka: 38. obljetnica smrti don Karla Lovca, upravitelja Katedrale 1921.-1924. i 1936.1950. Nedjelja 17. oujka Peta korizmena nedjelja, Krini put na Sru u 14 sati Od 17. do 23. oujka Korizmena duhovna obnova, predvode: biskup dr. Ratko Peri i mr. don Ivan Peri Od 18. do 23. oujka: Dani kranske kulture Utorak 19. oujka (Sv. Josip): naslovnik crkvice u ulici Od Pua; druga obljetnica biskupskoga reenja Mata Uzinia, sveana sv. Misa u 18 sati Srijeda 20. oujka u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri. Nedjelja 24. oujka Cvjetnica: Blagoslov maslina i palama pred crkvom Sv. Vlaha, procesija i Misa u katedrali u 10 sati. etrdesetsatno klanjanje pred Presvetim Sakramentom Ponedjeljak 25. oujka od 8 do 18 sati: Klanjanje pred Presvetim Sakramentom Utorak 26. oujka od 8 do 18 sati: Klanjanje pred Presvetim Sakramentom Srijeda 27. oujka: Misa posvete ulja u 18 sati Veliki etvrtak 28. oujka: Misa veere Gospodnje s pranjem nogu uenicima u 18 sati Veliki petak 29. oujka: post i nemrs; obredi poinju u 18 sati, procesija kroz Grad Velika subota 30. oujka: Vazmeno bdijenje poinje u 21 sat Nedjelja 31. oujka (Uskrs): blagoslovi hrane na jutarnjim misama, pontifikalna Misa u 10 sati etvrtak 4. travnja: 25. obljetnica smrti msgr. Bogomira Babia, posljednjega metra obreda stolne crkve Gospe Velike Subota 6. travnja u crkvi Sv. Spasa u 10 ura zavjetna misa o 346. godinjici velike trenje Srijeda 13. travnja u Katedralnoj kui u Grguriima: Duhovna obnova za vjerouitelje u 10 sati etvrtak 14. travnja: Dvanaesta obljetnica smrti dum Iva Bjelokosia, upravitelja crkve Sv. Vlaha 1990.2001. etvrtak 25. travnja u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri etvrtak 2. svibnja u 18 sati u Gospi: Zadunica o 16. obljetnici smrti dubrovakoga biskupa Severina Perneka Subota 4. svibnja u Gospi: Susret mladih Dubrovake biskupije Nedjelja 5. svibnja: Godinja skuptina Bratstva Presvetog Sakramenta u 11 sati Utorak 7. svibnja u katedrali: Spomen 330. obljetnice smrti opata Stijepa Gradia, graditelja dananje Katedrale Srijeda 8. svibnja u 19.30 u Gospi: Euharistija za maturante etvrtak 9. svibnja (Spasovo): u 10 ura misa u crkvi Sv. Spasa
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Oujak 2013.

Travanj 2013.

Veljaa 2013.

Svibanj 2013.

Petak 10. svibnja: 68. obljetnica muenike smrti dubrovakoga biskupa Josipa Marije Carevia Subota 11. svibnja: Hodoae obitelji iz svih upa Biskupije u Katedrali Nedjelja 12. svibnja: Majin dan etvrtak 16. svibnja: Dan Biskupijske klasine gimnazije, 302. roendan opata Ruera Bokovia Subota 18. svibnja u 20 sati u Gospi: Duhovsko bdjenje Nedjelja 19. svibnja (Rusalje ili Duhovi) u 10 sati u Katedrali: Pontifikalna Misa etvrtak 23. svibnja u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri Nedjelja 26. svibnja (Presveto Trojstvo): Prva sv. Priest u 10 sati etvrtak 30. svibnja (Korosante ili Tijelovo) u 19 sati u katedrali: Pontifikalna Misa pa procesija kroz Grad s Presvetim Sakramentom Subota 1. lipnja u 18 sati u katedrali Molitva za duhovna zvanja, klanjanje u 18.30 sati Ponedjeljak 3. lipnja u 18 sati u Gospi: Prvi dan Trodnjevlja Utorak 4. lipnja u 18 sati u Gospi: Drugi dan Trodnjevlja Srijeda 5. lipnja u 18 sati u Gospi: Trei dan Trodnjevlja etvrtak 6. lipnja u 18 sati: Pontifikalna Misa o desetoj obljetnici Papina dolaska u Grad i proglaenja blaenom Marije Propetoga Petkovi etvrtak 20. lipnja: 33. obljetnica smrti don Pava Poe, upravitelja Katedrale 1950.-1965. Petak 21. lipnja: Dan molitve i posta za duhovna zvanja i posveenje sveenika Subota 22. lipnja u 10 ura u Gospi: Sveeniko reenje etvrtak 27. lipnja u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri Petak 5. srpnja: Ruka sv. Vlaha Srijeda 6. srpnja: Prvi dan Trodnevlja u ast bl. Marije Petkovi etvrtak 7. srpnja, Drugi dan Trodnevlja, Misa u ast bokokotorskih muenika Petra, Lovra i Andrije Petak 8. srpnja, Trei dan Trodnevlja Utorak 9. srpnja, blagdan bl. Marije Petkovi u katedrali: Sveana Misa u 18 sati. etvrtak 25. srpnja u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri Ponedjeljak 12. kolovoza u 19 sati u Gospi: Prvi dan Trodnevlja zatitnici Gradske upe Utorak 13. kolovoza u 19 sati u Gospi: Drugi dan Trodnevlja zatitnici Gradske upe Srijeda 14. kolovoza u 19 sati u Gospi: Trei dan Trodnevlja zatitnici Gradske upe etvrtak 15. kolovoza: Velika Gospa, naslovnica stolne crkve; Pontifikalna Misa pred Katedralom u 19 sati, procesija sa slikom Gospe od Porata kroz Grad, blagoslov Gradske luke etvrtak 29. kolovoza u 19.30 u Dvorani Ivana Pavla II.: tribina Otvoreno o vjeri Subota 31. kolovoza: 85. obljetnica smrti dubrovakoga biskupa Josipa Marelia
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Blagoslov kua i obitelji u Gradskoj upi 2012.

obavljat e dva sveenika etvrtak 27. XII. 2012. Od 9 do 13 sati: I. Kneza Damjana Jude, Brae Andrijia, Bandureva, Stajeva, Za Karmenom, Od Pustijerne, Stulina, Gradieva, Kneza Hrvaa II. Zlatarska, Kovaka, udioska, Bokovieva Od 15 do 19 sati: I. ura Baljivi, Restieva, Pobijana, Ispod Mira, Ilije Sarake, Poljana Ruera Bokovia II. Dropeva, Zamanjina, Vetranieva, Petilovrijenci Od 9 do 13 sati: I. Zvijezdieva, Svete Marije, Od Katela II. Kunieva, Naljekovieva, Antuninska Od 15 do 19 sati: I. Uz Jezuite, Strossmayerova, Crijevieva, Poljana Mrtvo zvono, Ivana Rabljanina, Svetoga imuna, Grbava, Hranjca II. Palmotieva, Od Sigurate, Celestina Medovia, Ispod Minete, Plovani skalini, Mala, Hanibala Lucia Subota 29. XII. 2012. Od 9 do 13 sati: I. Od Rupa, Za Rupama, Od orte, Na Andriji, Od Domina, Puzljiva, Tmuasta II. Peline, Prijeko, Garite, Zlatarieva, Getaldieva Od 15 do 19 sati: I. Bunieva Poljana, Gundulieva Poljana, Dinka Ranjine, Marojice Kaboge II. Pearica, Nikole Guetia, ubranovieva, orieva, iroka, Vara, Izmeu polaa Ponedjeljak 31. XII. 2012. Od 9 do 13 sati: I. Od pua, Uska, Miha Pracata, Nikole Boidarevia II. Svetoga Josipa, Hliina, Za Rokom, Ferieva Od 15 do 19 sati: I. Placa, Luarica, Zeljarica, Cvijete Zuzori, Ribarnica II. Uredi i poslovni prostori Prvi dani nove godine Obitelji koje su budu opravdano odsutne molimo da se prethodno prijave na telefon 323 459.
31

Lipanj 2013.

Petak 28. XII. 2012.

Srpanj 2013.

Kolovoz 2013.

Iz upnih matica
KRTENI Boe, ti zalutalima pokazuje svjetlo istine da se vrate na pravi put. Daj svim kranima da odbace to je Evanelja nedostojno, a trae to ono to je u skladu s njime. Onima koji su ostali vjerni svome svetom krtenju daj da se opiru mlakosti i ravnodunosti, a prihvate revan i svet ivot. Krtenik ... je primio prvi i osnovni sakrament dana...; roditelji mu se zovu... Karlo Herceg 14. VII. 2012. Hrvoje i Ivana r. Kraljevi Nina Rai 29. VII. 2012. Vlaho i Janja r. Limov Mia Napica 5. VIII. 2012. Darijo i Nikica r. Vlai Tonka Gudi 18. VIII. 2012. Darko i Mirta r. ebulc Ela Rabui 20. VIII. 2012. Boris i Andrijana r. Jukas Lovro Pupi 16. IX. 2012. Darko i Marijana r. Fruti Patrik Jerkovi 23. IX. 2012. Kristijan i Sonja r. Laba Lucija Leto 29. IX. 2012. Ivica i Valentina r. Kovaevi Iva Divi 30. IX. 2012. Dalibor i Ivana r. imunovi Nika Ragu 6. X. 2012. eljko i Ina r. Koroec Hrvoje Tolja 7. X. 2012. Ivica i Maja r. Stipkovi Maro Gregu 7. X. 2012. Mario i Marijana r. Juki Orsat Antun Karui 14. X. 2012. Vlaho i Aldijana r. Ramovi Nero Guwer Rozi 18. X. 2012. Denis Guwer i Dubravka r. Rozi Leona Neveanin 21. X. 2012. Zoran i Mercedes r. Brato Tea Ivi 4. XI. 2012. Nevenko i Zorica r. Tuni Rafael Garbin 18. XI. 2012. Zoran i Maja r. Maltari Leona Kali 23. XI. 2012. Robert i Dijana r. Grizelj Luka Kali 23. XI. 2012. Robert i Dijana r. Grizelj Andro oleti 2. XII. 2012. Antonio i Tatjana r. Bai VJENANI Oe nebeski, pomozi nam da moemo jedno drugom opratati. Daj da upoznamo to smo krivo uinili. Ne daj da naa ljubav nestane, nego nam pomozi da nakon svakog nesporazuma naemo put i nain da ona postane sve zrelija. 12. VII. 2012. Nicholas Synnott i Fiona Ann Greany 12. VII. 2012. Fergus Patrick Burke i Elena Tsymbal 14. VII. 2012. Zvonimir Prkain i Fabricia Maria Hanna Josten 17. VII. 2012. Jerry Michael Kaloper i Ashley Victoria Ursini 2. VIII. 2012. Andrew Patrick Thomas McGuinness i Fiona Sheila Kelly 4. VIII. 2012. Vedran Mami i Helena Petrovi 4. VIII. 2012. Francis Carlin i Louise Low 8. VIII. 2012. Manfred Liebmann i Franeska Vidi 8. VIII. 2012. James Crotty i Claire Margaret Walsh 8. VIII. 2012. Duane Quinn-Callan i Orla Clare Conlon 9. VIII. 2012. Mark Montgomery i Lisa Diamond 11. VIII. 2012. Stanko Zovko i Luticia Katherine Kristovich 11. VIII. 2012. ivo Krile i Maja Dadi 17. VIII. 2012. Hugh William Phillips i Marie Margaret OCallaghan 18. VIII. 2012. Branko Pintar i Marijana Butorac 18. VIII. 2012. Matej Gongola i Viktorija uteri 21. VIII. 2012. Michael Buckley i Breeda McGinn 21. VIII. 2012. Graham Ziggy Morrisey i Clare Magee 25. VIII. 2012. Slaven Anii i Anita Soe
32

6. VIII. 2012. Arno Cardini i Karmen Pasqualicchio 2 27. VIII. 2012. Paul Thomas Martin i Claire Maria Grehan 1. IX. 2012. Ivan Mati i Iva Pavlievi 1. IX. 2012. Marko Mikuli i Maja Pavlovi 1. IX. 2012. Pavia Pavao Vukadin i Stanka Bajo 1. IX. 2012. Josip Kosovi i Nives Matei 5. IX. 2012. Dalibor Matijevi i Mirela Majdandi 6. IX. 2012. Brendan Thomas Clarke i Noirin Brigid Wiseman 7. IX. 2012. Darryl Peter Mason i Caragh Maria Kenny 8. IX. 2012. Hrvoje Novak i Renata Krpan 8. IX. 2012. Danko Artem i Maja upan 8. IX. 2012. Andro Bulje i Marina Gnje 10. IX. 2012. Charles Frederick Cranston i Vivienne Elizabeth Carolan 11. IX. 2012. Derek Murphy i Yulia Kharachenko 12. IX. 2012. Victor John Eggenberger i Irina Rachkovskaya 13. IX. 2012. Jonathan Charles Hourican i Sarah Anne Walsh 15. IX. 2012. Marko Ani i Antonia Batini 15. IX. 2012. David Colin Ryan i Kershni C. D. Moodley 15. IX. 2012. Tomislav Kravarovi i Lana egoti 15. IX. 2012. Mario Obad i Ivana Radovi 22. IX. 2012. Marko Kozina i Marija Jaku 25. IX. 2012. Grant Michael Niblett i Michelle Anne Birch 29. IX. 2012. Marko Kortizija i Zrinka Matkovi 29. IX. 2012. Miho Brailo i Marija Vukovi 30. IX. 2012. Mateo Semiz i Darija Sui 30. IX. 2012. Ivan Janovi i Paula Miljani 6. X. 2012. Marko Buljan i Ana okljat 6. X. 2012. Danijel rnec i Ana Tomi 6. X. 2012. Josip Mili i eljka Borovi 7. X. 2012. Ivica Mari i Jelena Vlai 19. X. 2012. Ivan Primorac i Ana Krii 20. X. 2012. Leo Michael Hogan i Breda Teresa Hayes 20. X. 2012. Romano Vukas i Roberta Rai 20. X. 2012. Marko Zvono i ejla Muhovi 20. X. 2012. Zoran Neveanin i Mercedes Brato 20. X. 2012. Maro Rimac i Matea Ivanovi 27. X. 2012. Ante Katavi i Mila Koludrovi 27. X. 2012. Ante Manjaka i Aurelia Nadilo 27. X. 2012. Mirko Violi i Marija Prlenda 10. XI. 2012. Maro Slade i Nevena Gali 17. XI. 2012. Vlaho Kljunak i Marija Korda POKOPANI Boe, ti nas zove na istu nadu. Smjerno te molimo za nae pokojne. U ovom si ih ivotu ljubio neizrecivom ljubavlju, dobrostivo ih primi k sebi u miru i radosti. Mara Pae (27. VII. 1921. 11. VII. 2012.) Nedjeljka Vujadinovi (6. XII. 1939. 18. VII. 2012.) Nike Devi (26. II. 1933. 21. VIII. 2012.) Rajka Jeli (18. VIII. 1922. 2. IX. 2012.) eljko Gangai (1. V. 1960. 3. IX. 2012.) Mato Matko Medo (7. VII. 1941. 5. IX. 2012.) Natalija Rezinovi (8. IX. 1931. 21. IX. 2012.) Paula Kisi (29. VI. 1923. 9. XI. 2012.) Ivo mok (10. XII. 1919. 13. XI. 2012.) Antun Domain (23. IX. 1924. 29. XI. 2012.)
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Nai pokojnici

Katedralu je doivljavala kao svoj dom

Stanko Lasi Oaloena rodbino, potovane sestre Keri Milosra! Ovu kratku zahvalnicu elim izrei pokojnoj sestri Slavici u ime Dubrovake katedrale u kojoj je ona deset godina predano djelovala. Te su godine za nju i njezinu Drubu bile vrijeme provjere, izazova i iskuenja. Druba je u nju polagala velike nade i to povjerenje koje je uivala dolo je na provjeru upravo u Dubrovniku u kojem je, u srcu turistikoga grada punog izazova, odgajala budue redovnice. Mlada, puna ivotne energije, s tek zavrenim studijem teologije, zrele osobnosti i duhovnosti tijekom redovnike formacije, u Dubrovnik je dola na slubu odgojiteljice kandidatica i animatorice duhovnih zvanja. K tome preuzela je i slubu katehistice i brigu za Katedralu. Bilo je potrebno sve te odgovorne slube tako posloiti da se stigne sve obaviti odgovorno, savjesno, uspjeno. Sestra Slavica u tome je bila jako uspjena. Mlade djevojke koje su zavravale razne kole tako je odgajala da budu u svijetu prihvaene i potovane ali i svjesne zvanja koje su izabrale. U zajednici u kojoj je poglavarica bila puno starija i iskusnija sestra, s nekoliko djevojaka koje su dole iz razliitih strana i bile jako mlade, uspjela je uspostaviti uzorno zajednitvo potovanja, poslunosti i ljubavi. Mogu posvjedoiti s puno zahvalnosti ono to sam vidio i doivio u Katedrali kako je nova zajednica koja je ivjela u sjeni Katedrale Katedralu doivljavala kao svoj dom. istoa prostora, liturgijskog odijela i posua, predmeta i namjetaja upadala je svima u oi pa su Dubrovani s pravom govorili da je u Katedrali kao u ljekarni. Sestra Slavica uila je mlade djevojke da zavole sve poslove u crkvi od itanja, pripreme liturgijskih ina, pjevanja do svakodnevnih poslova oko ienja i uvanja pokustva. Imali smo dojam da sestra Slavica to sve ini i u tome uiva, da joj to slui za oputanje i odmor od drugih napornih i odgovornih intelektualnih poslova i priprema. A to je mogla jer je ispravno prouila i prihvatila pravila i duh Majke utemeljiteljice koja je uspjela ucijepiti u odgoj sestara ljubav prema svakome poslu, a fiziki poslovi potiu kreativnost, jaaju tjelesne snage i zdravlje, pridonose krjepostima skromnosti i poslunosti. Bile su to godine u kojima je Katedrala disala punim pluima jer su sestre sa svojim kandidaticama stvarale obiteljsko ozraje u kojem su se sestra Nazarena, don Slavko i don Stanko osjeali pomlaeno. Brojni suradnici cijenili su doprinos sestara i ostali trajno zahvalni. Ovo je trenutak kada ovdje u njezinu rodnom mjestu na koje je bila opravdano ponosna i u koje nas je stalno pozivala da ga posjetimo, pred njezinom rodbinom i susestrama treba javno posvjedoiti da je sestra Slavica Vici za vrijeme svoga boravka u Dubrovniku zasluila najviu ocjenu zbog mirne naravi, snane osobnosti, goleme radne energije, redovnike zauzetosti i tople ljudskosti. U kranskim i
don

asna sestra Slavica Vici (24. V. 1971. 3. VIII. 2012.)

franjevakim naelima bila je zahtjevna i nepopustljiva, u nastupu i rijeima odmjerena, u radu odgovorna i temeljita, u poslovnim obvezama tona i ustrajna, izvan radnoga ritma oputena, a uvijek vedra i nasmijana. Sestro, smijem biti i malo osoban pa kazati da sam Ti jedino pomogao kad si se pripremala za vozaki ispit, a ja sam od Tebe imao priliku, iako puno stariji, puno toga lijepoga i za ivot korisnoga nauiti. Hvala Ti na svemu to si velikoduno i s puno duha i srca uinila za nau Katedralu i Gradsku upu. Ostavila si vidljiv duhovni trag i pamtit emo Te kao osobu dostojnu potovanja i trajne zahvalnosti. Poivaj u slavonskoj hrvatskoj grudi koja ti je darovala irinu pogleda na ivot, kranske temelje i snane i marljive ruke kojima si neumorno radila i sve nas u duhu grlila. Uz trajnu zahvalnost obeavamo molitve za Tvoju plemenitu duu.
Na sprovodu u Valpovu 7. kolovoza 2012.

Matko Medo
Stanko Lasi Okupljeni oko mrtvoga tijela naeg pokojnika: supruga Jadranka, braa Frano i Dubravko, rodbina, susjedi i prijatelji vjerujemo i osjeamo da ovo nije svretak. Na Bog je Bog ivih. Mrtvo tijelo odlazi a ostaje nam ime ovog ovjeka i to ime izgovaramo: Matko. Na aramejskom jeziku to ime znai Boidar, Boji dar. Ime je dobio po svome djedu Matu, a u obitelji oca Antuna i majke Rue kao prvo dijete primljen je i prihvaen kao veliki Boji dar. Matko Medo potekao je iz estite i ugledne dubrovake obitelji koja se odlikovala kranskim pogledom na svijet i ivot, njegovala i promicala tradicionalne vrijednosti, uvala i ouvala zdrav nacionalni duh i hrvatski domoljubni osjeaj, kulturu duha i srca. Sa svoja dva brata pripadao je narataju Dubrovana koji su odrastali uz Crkvu i samostane, postigli visoko obrazovanje i ostali u svome gradu pruajui radne sposobnosti za dobro svoga Grada i njegovih ljudi. Taj je narataj zavravao fakultete u Zagrebu i upoznao vrijednosti nae metropole, proirio nacionalni i kulturni pogled da bi cijeli radni vijek posvetili ovome Gradu.
don

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

33

Matko je u nadaleko poznatoj tadanjoj dubrovakoj agenciji Atlas proivio najvei dio staa, proputovao svijetom i bio jedan od uspjenijih menadera. Govorio je nekoliko stranih jezika, stekao zavidnu opu kulturu, razvio sposobnost komunikacije s malim obinim ljudima i s onima na visokim poloajima i odgovornim poslovima. Dolazak demokratskih promjena zatekao ga je u naponu ivotne snage i radnoga iskustva i budui da je otprije bio poznat po domoljubnim stavovima brzo je pozvan u visoku politiku najprije kao saborski zastupnik a potom kao vrstan diplomat. U tim odgovornim i osjetljivim poslovima drao se naela koje je Dubrovnik uinilo uspjenom dravom zaboravite privatne stvari i poslove, brinite se za zajedniko dobro. Ostao je u skromnom stanu i nije poalio to nije pribavio veu korist od one koja je bila u okviru zakona, a to je zasluena mirovina. ivot ga od poetka do kraja nije tedio iskuenja, zdravstvenih potekoa od djeje paralize do karcinoma prostate, nekoliko tekih kirurkih zahvata, bolnikih lijeenja. Nije tajna da je od gotovo svih organa koje nam je Bog dao u paru, njemu funkcionirao samo po jedan: jedna noga, jedna ruka, jedan bubreg. Na se Matko nije dao ni predavao. Ostao je na nogama, a samo kratko sa takama koje je brzo odbacio. Kad smo ga nekoliko puta ispraali u Zagreb na novi teki kirurki zahvat mislili smo da se iv ne e vratiti, ali on se vraao oporavljen i ivotno vedar. A koliko je ta vedrina bila stvarna vidjelo se nedavno kad je u Kneevu dvoru bio na koncertu u sklopu Ljetnih igara. Ovo je trenutak u kojem treba istaknuti veliku ulogu i neizmjernu pomo, velikodunu kransku ljubav njegove supruge Jadranke. Da je Matko poivio 71 godinu unato teke bolesti treba zahvaliti upravo eni Jadranki. S koliko je snage, volje, briljivosti, strpljenja, ljubavi, prilazila svim njegovim potrebama zna samo dragi Bog koji joj je davao snagu i ne e joj uskratiti milost i pomo u njezinu buduem udovikom ivotu. Matko, tu smo, uz ostale, i mi sveenici Tvoji prijatelji s kojima si se druio i prijateljski odnosio. Pamtimo brojne nezaboravne trenutke u Tvome domu u Karmenu i na Ratcu, a osobito u vrijeme rata kad je na Grad i mi u njemu bili opkoljeni, ustraeni, granatirani. U sklonitima smo molitvom i razgovorom hranili vjeru u pobjedu. Poivaj u miru u ovoj hrvatskoj dubrovakoj grudi koju si volio, koju si zaduio predanim radom i estitim ivotom. Blago ovjeku koji pretrpi kunju, jer e prokuan primiti vijenac ivota, zapisao je sv. Jakov. Zasluio si vijenac vjenoga ivota jer si puno radio, puno pretrpio i puno volio ljude. Hvala za sve. Obeajemo Ti trajnu molitvu i pomo Tvojoj dobroj Jadranki.
Na sprovodu u Dubrovniku 7. rujna 2012. 34

Nika Spremi Dok stojimo pred odrom uzornoga kranskoga i sveenikoga ivota, elim Vama, dragi don Miho, u ime svih mjetana Vitaljine s poniznou, privrenou i kranskom ljubavlju rei hvala za sve to ste za nas uinili u gotovo etiri desetljea svoga boravka u naoj upi. Hvala Vam za to to ste se tako briljivo skrbili za nau materijalnu kransku batinu: za nau Maticu, za nae crkvice, za novi upni dvor, za crkveno posue, barjake i svaki pojedini predmet sakralnoga znaaja u naoj upi. Hvala Vam to ste bili arhivar nae upne povijesti i skrbi kroniar naih srdaca. Hvala Vam osobito to ste se, uz skrb za fiziku arhitekturu nae upe, osobito brinuli za arhitekturu i ljepotu naih dua, uvijek sa suosjeanjem i odmjerenou pravoga duhovnoga oca. Hvala Vam to ste bili duhovni otac i sveenik koji je itav svoj ivot suobliio sa ivotom Isusa Krista, ijim ste Tijelom i Krvlju harno raspolagali na oltaru. Hvala Vam to ste svoju vjeru nenametljivo, a tako svjedoki ivjeli. Hvala Vam to ste bili ovjek ive i nepokolebljive vjere, vrsta ufanja i predane ljubavi. Don Miho je, dragi prijatelji, bio jedan od nas, bio je na, neodvojiv od Vitaljine. Dovoljno je rei da su djeca roena u Vitaljini 70-ih, 80-ih i 90-ih godina, sva mislila da je don Miho zapravo roeni Vitaljanin, da se tu rodio, da tu ivi i da e tu s nama umrijeti. On je postao na dragi suputnik: simpatini osmijeh na njegovu licu, njegova iskonska dobrota i njegova nutarnja toplina bile su nam smion poticaj i gorljivo svjedoanstvo. To koliko je don Miho bio na, koliko je bio neodvojivo vitajski i koliko nas je dobro poznavao svjedoi i injenica da je mnoge od naih upljana pratio od kolijevke do groba. Mnoge je od nas krstio, prvi put ispovjedio, priestio i u krizmu uveo. Mnoge je i vjenao, a jo vie njih posljedU subotu 27. listopada 2012. u Sveenikom domu u Dubrovniku u 94. godini ivota i 59. sveenitva preminuo je najstariji sveenik Dubrovake biskupije don Miho Dender. Roen je 5. sijenja 1919. od oca Miha i majke Ane roene Katii u Visoanima, upa Smokovljani, u Stonskom Primorju. Nakon Drugoga svjetskog rata tajno je stupio u Sjemenite, istodobno je radio kao straar na izgradnji Hidroelektrane i studirao teologiju. Za sveenika je zareen 1954. upnikovao je u Oljem do 1970. (skrbei i za upe Topolo i Smokovljani), a onda u Vitaljini do 2007., kad je umirovljen. U puku je bio obljubljen i cijenjen jer je bio vedar duh i milosrdni Samaritanac prema svim potrebnima.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Pristupaan ovjek i gorljiv sveenik

nji put ispovjedio i u sakramentu izlazeih im pruio Poputninu koju su s utjehom nosili milosrdnom Ocu ususret. S takvom je brinom panjom don Miho nakon Mise za pokojne obavljao officium defunctorum, ono to se u puku zove ofiature, i tono je znao tko sve poiva u svakome grobu na naem mjesnom groblju. Iz svake je nae kue barem jednoga sprovodio i u vjenu radost ispratio. On se s nama potpuno saivio. Danas, u vremenu koje nudi kojekakve obrasce ivota, nove idole i kojekakve ivotne putove, a sve pod znakom modernosti i napretka, don Miho Dender ostaje uzorom nasljedovanja Uskrsloga Krista. Ostaje uzorom skromnosti, potpune istoe, neupitne poslunosti i vedrine vjere. On ostaje uzorom kojega opisuje prorok Mihej, on je onaj koji je ponizno hodio s Gospodinom. Don Miho osobito ostaje uzorom sveenikoga ivota, primjer po kojemu se postaje drugi Krist. Na Bojoj je njivi bio gorljiv apostol, a u kui ponizan kartuzijanac. Koliko li smo ga puta znali zatei u molitvi i radosnom razgovoru s Bogom, kada bi, ba onako na svoj nain, rukom dao znak da samo na trenutak priekamo da zavri. Na svakom krinom putu pobonosti koju je rado obavljao i sam i s Bojim pukom nikada nije zaboravljao izmoliti 5 Oenaa, Zdravomarija i 5 Slavaocu na ast 5 Isusovih rana i 1 Oena, Zdravomariju i 1 Slavaocu na nakanu Svetoga Oca. Osobito je rado molio pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i poticao i nas upljane da skrbimo za nae mjesene procesije s Presvetim oko Crkve, kao i za nau zavjetnu procesiju oko itave Vitaljine. Bogosluje je pripremao briljivo, satima. Tri je puta dnevno, bez iznimke, runo zvonio na pozdrav Gospi: u 6.30, u podne i u sedam naveer. Nedjeljom se redovito i po najveoj zimi briljivo pripremao za Misu u 10.30. Tom je svojom brigom oko svete liturgije pokazao da mu je Bog, kao jednome od svojih malenih, a ne mudrih i umnih, pokazao svu bit vjere: Svetu Euharistiju, ivi Kruh, Krista Spasitelja. Don Miho je doista slavio svaki Kristov dolazak, za njega se pripremao, s radou mu u slavu pjevao i tako svaki put spremno iekivao svoga Otkupitelja. Hvala Vam, dragi na don Miho, to ste svojim ivotom posvjedoili ivoga Isusa. Jer kako ree sv. Ivan: Djeice, ne ljubimo rijeju i jezikom, nego djelom i istinom!
U Visoanima 30. listopada 2012.

Prof. dr. Josip Lovri (Dubrovnik, 3. VIII. 1928. Dubrovnik, 26. XI. 2012.), brodograditeljski vjetak, tehniki direktor Atlantske plovidbe, dekan Pomorskoga fakulteta, rektor Splitskoga sveuilita i Dubrovakoga veleuilita, treinu stoljea je ureivao asopis Nae more.

Hvala i s Bogom dr. Josipu Lovriu

don

Stanko Lasi

Vie je razloga zbog kojih je potrebno u ime mjesne Crkve izrei nekoliko oprotajnih i zahvalnih rijei naem Pokojniku. Ponajprije zato to je roen i odgojen u obitelji koja je bila rodbinski usko povezana s dubrovakim biskupom dr. Josipom Mareliem, a on je u 34 godine upravljanja Biskupijom ostavio i danas vidljive tragove na duhovnom, moralnom, kulturnom i graditeljskom polju. Na
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

je Pokojnik s ponosom isticao tu povezanost s jednim od najpoznatijih i najzaslunijih dubrovakih biskupa od kojega je naslijedio ne samo ime nego i nadahnua i poticaje za svoj ivot i rad, a koji bi se mogli saeti u: nadarenost, strunost, radnu energiju, opu kulturu, profesorsku i rektorsku slubu, znanstvenu i spisateljsku djelatnost, i nadasve u kransku vjeru. U Matici krtenih Gradske upe zabiljeeno je da je Josip roen 3. kolovoza 1928. od roditelja Antuna i Nike r. Vukovi, da je krten u Katedrali 18. VIII. i da je na krtenju dobio tri imena: Josip Mato Stjepan. Njegovu ulasku u kransku zajednicu i nadijevanju imena kumovali su Lovro Povia i Petar Sukno dok je primalja kod roenja bila Paula Barbaros. Zanimljivo je i znakovito da je biskup Mareli doivio roenje Josipa Lovria, ali zbog bolesti ga on nije krstio. Teko bolestan umro je 30. kolovoza, kad je Josip imao samo 27 dana. Sada s ove vremenske udaljenosti smijemo rei da je stariji Josip, dubrovaki biskup, u Gradu obiljeio zadnje prijelomno desetljee devetnaestog stoljea i prva tri desetljea dvadesetog, dok je njegov neput to isto uinio u zadnja tri desetljea dvadesetoga i u prvom desetljeu dvadeset prvoga stoljea u svome djelokrugu. U obitelji je na Pokojnik upoznao i zavolio svoju vjeru, u klasinoj gimnaziji i na fakultetu stekao opu kulturu koja je ukljuivala poznavanje Biblije i ulogu Crkve u povijesti naega naroda i duhovnoj i kulturnoj batini voljenoga mu Grada. Nije mu bio nepoznat ulomak iz Evanelja koji govori o talentima koje Bog svakomu daje koliko je potrebno i koje treba razvijati. a ne zakopavati u zemlju i tako uvati. Vrli je Pokojnik primio deset talenata, najvie koliko Boga daje, ustrajno ih razvijao i doveo gotovo do savrenosti, pa se oni mogu imenovati ovim redom: inenjer, pomorski strunjak, izumitelj, sveuilini nastavnik, rektor, znanstvenik, publicist, pisac, savjetnik i suradnik. Nadasve ovjek. To je talent koji svi najvie trebamo razvijati, jer po njemu emo biti sueni. Koliko je cijenio ulogu Crkve i bio svjestan kranin najbolje se vidi po tome to je u najtee vrijeme napada na Crkvu, kad je zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac, zatoenik u Kraiu, od komunistike strahovlade osuen kao ratni zloinac, imenovan kardinalom Josip Lovri na
35

Rijeci javno sklopio crkvenu enidbu sa Solangom Orekovi 6. lipnja 1953. Neumornim radom i vrijednim djelima zaduio je svoju Grad, domovinu Hrvatsku, nae Sveuilite, brodarsku i pomorsku industriju i sve nas i pozvao nas, a osobito mlade narataje da sposobnosti i talente uloe u zajedniko dobro i bolju budunost. Pokojnika poznajemo i pamtimo po imenu Jozo. Njegovo drugo krsno ime Mato, to znai Boidar, sada razumijemo kao veliki Boji dar njegovoj obitelji, rodbini, naem Gradu i Domovini. Tree pak ime Stjepan, to znai Krunoslav, danas pretvaramo u molitvu dobrome Bogu da mu oprosti sve ljudske slabosti i da ga okruni vijencem slave; da mu Pravedni Sudac izree dobrodolicu u nebo evaneoskim rijeima: Doi slugo dobri i vjerni jer si u malome bio vjeran, ui u veselje gospodara svoga.
Na sprovodu u Dubrovniku 1. prosinca 2012.

Ljudi koje pamtimo

Vlaho Turinovi (1878.-1952.)

Ivan Vien Jedan od brojnih vrijednih prenositelja dubrovake tradicije i neizostavni sudionik javnoga ivota Grada u razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova bio je i Vlaho Turinovi ije smo se ezdesete godinjice smrti sjetili 27. kolovoza 2012. Misom u Zbornoj crkvi Sv. Vlaha iji je dugogodinji crkovinar bio. Vlaho Turinovi roen je u Dubrovniku 11. kolovoza 1878. od oca imuna i majke Mare r. Tepi u obitelji koja potjee iz sela Petrae u upi dubrovakoj. Nakon osnovne kole u Dubrovniku, zavrio je nekoliko razreda gimnazije kod franjevaca u Roatu i 1893. godine stupio u dravnu slubu. Nakon to je nekoliko godina bio pisar pri Kotarskome poglavarstvu u Dubrovniku, zaposlio se u tadanjoj dalmatinskoj pokrajinskoj vladi u Zadru (Namjesnitvu) gdje je proveo razdoblje od poetka XX. stoljea do kraja Prvoga svjetskog rata. Bio je upravitelj tzv. pomonih ureda, vodio je administrativne slube dalmatinske vlade. Nakon zavretka rata i talijanske okupacije Zadra preselio se s dalmatinskom Pokrajinskom vladom u Split, odakle je nakon preustroja dravne uprave premjeten takoer kao ef pomonih ureda na rad oblasnoj vlasti u Dubrovniku (od 1923.), a nakon ukidanja oblasti i formiranja banovina radio je u upravi Zetske banovine na Cetinju, kojoj je Dubrovnik tada pripadao. Ostatak ivota proveo je u Dubrovniku u kojemu je umro 27. listopada 1952. i pokopan je na Danama. Od ue obitelji imao je brata Nika koji je bio vlasnik krojanice. Vlaho Turinovi nije imao djece. U duhu svojih kranskih naela udomio je jednu siromanu djevojku koju je odgajao sa enom, a kad je ona umrla ponovno se oenio kako bi dijete imalo pomajku. Njegovo se djelovanje i zalaganje, ponajvie u razdoblju izmeu dva svjetska rata, protee na dva polja: prvo je kazalini ivot, a drugo je crkveno-karitativni rad. Turino36

Flora Jaki, Portret Vlaha Turinovia

uz ezdesetu obljetnicu smrti

vi je, naalost, rijetko spominjan i iroj javnosti sasvim nepoznat, a gotovo iskljuivo se spominje kao poticatelj kazalinog amaterizma u Gradu. Istina, on se kao ljubitelj dramske umjetnosti od rane mladosti bavio razliitim oblicima kazalinog amaterizma, prvo kao lan Dubrovake diletantske kazaline druine koja je djelovala u razdoblju do Prvoga svjetskoga rata, a potom i kao vrlo aktivni predsjednik Dubrovakoga kazalinog drutva u kojemu ga je svojstvu pripala ast da se posmrtnim govorom oprosti od knjievnika Iva Vojnovia. U doba kada dubrovako kazalite nije imalo stalni profesionalni ansambl (stei e ga tek pred kraj Drugoga svjetskoga rata), uloga kazalinih dobrovoljaca u razvoju i odravanju kazaline kulture bila je iznimno vana, a njihove su izvedbe esto bile na tako visokoj razini da je iz njihovih redova kasnije formirano nekoliko poznatih glumakih profesionalaca. Turinovi se okuao i u pisanju, ponajvie prigodiarske poezije i kratkih dramskih tekstova. Njegova se rukopisna ostavtina danas uva u Zavodu za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU u Zagrebu kamo je dospjela poklonom njegovoga pra-neaka, povjesniara Trpimira Macana. Bio je i dugogodinji lan dubrovake podrunice Hrvatskoga kulturnoga drutva Napredak od samog osnivanja podrunice 1928. godine. No, ovdje valja istaknuti njegov vjerniki rad, kao osobe koja je voljela svoju Katoliku Crkvu, imala snaan osjeaj crkvenosti i bila drutveno angairana kroz karitativni rad. Vlaho Turinovi bio je vie od dvadeset godina, sve do smrti, crkovinar (lan uprave) Zborne crkve Svetoga Vlaha. Prema tadanjemu crkvenome ustroju, crkvama kao bogotovnim zgradama upravljalo je crkovinarstvo (vijee, crkveni odbor) koje se najee sastojalo od upnika (ili upravitelja crkve) i trojice svjetovnjaka koji su svoj angaman obavljali dobrovoljno i besplatno, a u ovome su sluaju ostala dvojica crkovinara bili knjievnik dr. Ernest KaNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

ti ml. i trgovac Lujo Kraja. Kao lan crkvinarstva Pareve crkve u suradnji s njezinim rektorima, prvo s dum Matom Vlahuiem, a kasnije s dum Vladimirom Taljeranom i dum Nikom Kusaliem brinuo se oko njegovanja i promicanja kulta svetoga Vlaha, o redovnom obavljanju bogotovnih ina i pukih pobonosti te materijalnom odravanju, ureenju i uresu ove crkve. Kad je nakon Drugoga svjetskoga rata javni okvir Feste na razne naine bio ograniavan (npr. zabranom podizanja Pareva barjaka na Orlandov stup), Turinovi je osobno svake godine do smrti na Kandeloru podizao bijeli barjak na proelje crkve Svetoga Vlaha. Bio je aktivni lan odbora Milosre kojega je za potpomaganje gradskih siromaha utemeljio biskup Josip Marija Carevi, a siromanijim je sugraanima pomo tada bila posebno potrebna u zimskim mjesecima kada im je trebalo osigurati ogrijev u emu se Turinovi redovito angairao. Kao neumorni lan svih pothvata koje su bile povezane s crkvenim ivotom, od samoga je osnutka bio lan Crkvenoga pjevakoga zbora pri Katedrali (pjevao je drugi bariton) i prvih je godina bio njegov potpredsjednik, a dugogodinje ga je prijateljstvo vezivalo s braom dum Nikom i Antunom Gjivanoviem kao i s piscem i slikarom dum Nedjeljkom Subotiem. Slobodno se moe rei kako se nijedna inicijativa u katolikom vjerskom ivotu u Dubrovniku nije mogla ni zamisliti bez gospara Vlaha Turinovia bilo kao autora ili izvoaa, bilo kao publike. Stoga ga se njegova Katedralna upa s pravom spominje i o dijamantnom jubileju njegova prelaska u Vjenost.

Odgoj u koli

Ljubav uvijek zna to joj je initi

Mirjana Kaznai Dan Svih svetih, u Hrvatskoj nam Domovini, dravni je blagdan kojeg tuju svi: vjernici, pa i oni koji sumnjaju, ili ne vjeruju u vjenost ivota. Ovaj dan sjeanja civilizacijsko je postignue koje nam omoguava da svojom ljubavlju sjeanja u nae ivote vratimo drage nam osobe. Sjeajui se, volimo, a na dan Svih svetih potreban nam je mir, spokoj i obiteljsko zajednitvo kako bismo u njemu mogli shvatiti istinitost pobjede ivota nad smru. Sjedinjeni u ljubavi sjeanja kreemo svi prema vjenim prebivalitima naih najmilijih. Mir, molitva, gr tuge, ali i ljubavi ocrtavaju se na naim licima. Srcem palimo svijee to simboliziraju vjenost ivota, a suzama umivamo hladne kamene ploe. Dan je to kada svi imamo prigodu zastati i razmisliti o sebi samima, i kada bismo svi trebali shvatiti da postoje oni Znani Svetci kojima se molimo, pred kojima kleimo, ali i da svatko od nas moe biti Svetac to ovisi o tome kako se za ivota svoga odnosimo prema Bogu i ovjeku. Kako razmiljati o smislu ivota, a ne spomenuti A. B. imia i njegovu svevremensku Opomenu opeljudske poruke da pazimo kako ivimo kako ne bismo hodali maleni pod zvijezdama, ili pjesnika ivota Dobriu Cesaria
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

koji je u svojim lirskim minijaturama ispisao velike istine o ivotu. Njegove pjesme Voka poslije kie i Slap preslik su naih ivota u kojima se izmjenjuju neprestance srea i tuga, uspjeh i razoaranje, ali nema jednoga bez drugog, i ba u tome jest zagonetna bit ivota. Kao to ni slap: onaj stvarni u prirodi ili onaj metaforiki ivotni, ne moe postojati ako se odrekne iti jedne svoje kapi, a opet postaje slap tek onda kad mu se ta mala kap vrati. Blagdan Svih svetih snaan je povod da i s naima najmlaima razgovaramo o smislu i moi ivota u ovom naem bremenitom i dezorijentiranom vremenu, u kojem se vladari novca silno trude ba tu temu staviti po strani bombardirajui nas porukama da je bitno samo ono danas, negirajui da ovjek ivi ba zbog onog juer, a naroito zbog onog sutra, ivei za one koji ga vole i koje voli. Kako s mladim ljudima od deset, trinaest ili petnaest godina razgovarati o ivotnom realizmu, a da ih ne opteretimo tako tekim, i za filozofe, zahtjevnim i uvijek prisutnim pitanjem. Vrlo jednostavno. imi, Cesari i mnogi drugi lirski subjekti poklanjaju nam odgovore. Otkrivajui to nam je pjesnik htio rei otkrit emo, na djeci prihvatljiv i prilagodljiv nain, zato je ivjeti prekrasno i zato je svaki pojedinac na ovom svijetu toliko bitan, jer svatko od nas je dragocjena i nezamjenjiva kap u slapu ivota, a svi moemo biti neija sretna zvijezda ili Cesarieva biserna kap to blijeti poslije kie. ivimo za one koji su nam ivot dali i kojima emo mi ivot dati. To je vjeni ivotni krug nad kojim bdije vjenost ljubavi. Pisanim uradcima Sjeajui se, volimo, uenici e sami doi do zakljuaka da je ivot vjean i da ga ba na blagdan Svih svetih tujemo. Brojni su i drugi oblici rada kojima u koli moemo spontano uvesti djecu u razmiljanje o ivotu. ivot se moe i crtati. kolski hol moje kole ove godine bio je prepun likovnih uradaka s motivima krizantema i svijea. Slikali su ih uenici od prvoga do osmog razreda na svoj nain. Raskono, veselo, oku i srcu ugodno, poruivi nam da je blagdan koji nam slijedi obiljeen ljepotom vjenosti. Neki su svoje crtee odnijeli i na grob nonu ili noni. Lijepo, zar ne? S vjerouiteljicom Veselkom posjetili su groblje Na Mihajlu. Zato ne? Pa tamo poivaju mnogi lapadski uitelji i brojni dubrovaki gospari, a moji estai itali su Vojnovieve stihove

37

ba tu, Na Mihajlu, o Onima koji jedan po jedan polako dohodu. Bilo je to slavlje ivota, a izrazi djejih lica potvrdili su ispravnost nae tenje da razmiljajui o blagdanu Svih svetih slavimo ivot i smisao ivota. Piui ove retke razmiljam s veseljem o Veeri duhovne poezije koja e se dogoditi 14. i 19. studenoga u Saloi od zrcala. Osnovnokolska i srednjokolska mlade recitirat e duhovnu poeziju koju su sami odabrali, a zajedno s njima recitirat e i njihovi profesori. Zadivljuje injenica da se prijavio toliki broj uenika pa smo, umjesto jedne veeri, odluili organizirati dvije. Sretni smo jer su nam se prikljuili i uenici Umjetnike kole Luke Sorkoevia s glazbenim komornim programom. Te veeri s nama e biti i hrvatski pjesnik roen 16. veljae 1909. u Poljikoj Kneiji / Republici u selu Jesenice, Sreko Karaman, koji je pokopan 21. sijenja 1969. godine u Buenos Airesu, umrijevi na rukama svog prijatelja Vinka Nikolia. Svojom pjesmom Svi sveti podsjetio me kao osobu i uiteljicu da na ovaj veliki blagdan u svom srcu zapalim svijeu i za one nae Neznane Svece koji su ivjeli i umrli daleko od majina zagrljaja i voljene im rodne grude. A bili su krivi samo zato to su bili svoji. Sa svojim uenicima obraivala sam ovu njegovu pjesmu te na taj nain na njegovu grobu zapalila svijeu i poloila krizanteme. Ljubav uvijek zna to joj je initi i tome u koli moramo uiti nae uenike. Sjeajui se, volimo.

Nije dosta djecu rodit, treba hi i odgojit!

Josip Barii Farizeji su bili poboni Izraelci, iskreni domoljubi i vjernici. Redovito su postili i svaki se dan molili, vjerovali u uskrsnue mrtvih. inilo se da potuju sve propise, dakle, reklo bi se da su bili uzorni ljudi. Mi bismo ovdje rekli: poteni Konvljani, pravi Hrvati i katolici. A ipak, Isus je farizejima uputio vrlo teke rijei: Licemjeri! Napustili ste Boju zapovijed, a drite se ljudske predaje (Marko 7, 8). Svi su evanelisti zabiljeili Isusove prigovore farizejima jer su ih smatrali vanima, aktualnima i za prve krane, da se njima ne dogodi takvo padanje u zamku, da se sretno ne uljuljaju u bezbrinost kako su jednom zauvijek na pravoj strani i da je sve to ine dobro i pravedno. tovie, Crkva je odredila da se ulomci o Isusovu sukobu s farizejima navijetaju na misama svake godine da se tako sve one koji u crkvu dolaze podsjea kako nije dovoljno biti vjernik ope prakse, nego da treba biti Kristov vjernik. Hoe se rei da nije dosta biti samo krten, izjanjavati se katolikom i primati sakramente, nego djelima potvrivati da si kranin. Kristov vjernik treba svoj ivot, srce i um usmjeravati Isusovu uenju. Dakle, od imena jedne idovske stranke u Isusovo doba, rije farizej postala je istoznanica za dvolinu osobu, licemjera, prijetvornika, onoga koji jedno misli, a drugo govori, koji je flas i ini flso. Dogaa li se to i nama? U naim obiteljima? Bit u vrlo konkretan. U srijedu 29. kolovoza 2012. na groblju Sv. Martina u Drvenku u prdvrskoj upi vodio sam sprovod svoje upljanke, pokojne Ane Katui roene Radelj (87). Na taj je ukop doao jedan moj prijatelj iz Zagreba, a pokojniin roak, Konvljanin po svim predcima, ovjek koji Knvle nosi u srcu. Nakon zadunice odvezao se sa starim ocem do pradjedovskoga vinograda Podrepci u Zakrajnici, ispod skoplja i Gbrjela, i parkirao vozilo uz makadamsku cestu koja niz Vuje drijelo vodi od lp do Zvkovic. Na puteljku izmeu loze i ceste otac mu se ppuz i panuo u jarak, navnuo rame i koljeno, a i on se, nastojei raskriti ikaru (u koji je neiena rjeica zarasla), spotaknuo i slomio stopalo. Pohvalio mi je hitnu pomo iz ilipske Zrane luke i vatrogasce s Grd zbog brzoga dolaska i
dum

Svi sveti
Sreko Karaman (1909.-1964.)
Danas mislim na Vas, to niste u popisu svetih, danas se molim Vama, to niste na oltaru i nemate hodoasnike, zavjetne crkve ni spomenike, zlatne darove, posveene dane, ni mjesto u zlatoreznom misalu. Danas se Vama molim, za ija se imena i ivot ne zna i pred kojima nitko ne sklapa ruke, Neznani Svetci. ute pred Vama predstavnitva i slavljene institucije, kau: krv nije vino ni ulje, pa se nepobitnim brojkama ne iskazuje, tek mitre se broje, grbovi i po koji, to ima pastirski i vodei tap. A muenika krv stoji prolivena na svim raskrima, muenike kosti kriju ume, duplje, vrleti i klanci. Tisue je umrlo uprtim pogledom u nebo previsoko, ne samo u Hrvatskoj, zemlji izabranoj, krvlju natopljenoj. Mnotvo je palo na mei, a nitko nije io, nitko pomoi htio. Mnotvo je umiralo uprtim pogledom u nebo predaleko, krv je kropila zemlju, svetci su postizali nebo. Danas bih upalio sve svijee, svim tamjanima okadio, sve cvijee na grobove poloio, svim zvonima zazvonio. Danas se samo Vama molim, pred kojima nitko ne sklapa ruke, Neznani Sveci.
38

Dum Josip Barii roen je u Zagrebu 31. X. 1943. Gimnaziju je zavrio u Dubrovniku, a teologiju u Zadru i Splitu gdje je 1967. zareen za sveenika. upnik je u Vitaljini (1968.-'70.), ari ('70.-'73 i '74.-'76), Stonu ('76.-'95.), Blatu (1995.2003.) i u ilipima (od 2003). Komunistiki ga je reim 1973. osudio na sedam mjeseci zatvora u Lepoglavi. U Stonu je 8. IV. 1984. bio je domain Biskupijskoga euharistijskog kongresa koji je okupio oko deset tisua vjernika.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Svoj svomu zbog zagrebakih tablica. Snimio Boo Gjuki.

uspjene pomoi. No, s oteknutom nogom nije mogo vozit natrag nego je auto ostavio na mjestu, a hitna ga je pomo te noi odvela u Grad u bolnicu gdje su mu stavili longetu. U etvrtak rano ujutro zamolio je prijateljicu iz Grada i njezinu ker, a svoju vrsnicu, udanu u ilipe, da mu dovede auto. ilipska nevjesta i mlada majka protrnula je kad je 30. kolovoza oko sedam ura ujutro na tromei Moia, Uskoplja i Gabrjela naila na stravian prizor demoliran auto: gromadu stijene nabaenu na krov vozila, smrskani prednji i stranji vjetrobran i far, kamen ubaen na prtljanik, kamenjem gaana vrata, uniteno prozorsko staklo, izgaen poklopac motora i krov vozila, razvaljen retrovizor, otrgnute registarske ploice. Policija je kasnije jednu tablicu pronala u ipraju u rijenom koritu. Kako se i zato takvo barbarstvo moglo dogoditi usred Konavala? Konavljaninu na njegovoj djedovini? Nisu li Konavle listom katoliki i hrvatski kraj? Zato je netko gromadom kamena razbio vjetrobran na kojem je visio samo kri na krunici od maslinova drva iz Jeruzalema? I skakao po krovu vozila? Nije li to iivljavanje nad kranskim svetinjama? Isus nas ui da iz srca ovjejega, izlaze zle namisli... lakomstva, opakosti, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i oneiuju ovjeka (Marko 7, 21-23). Sva ta zla bila su na djelu u tome inu koji zaprepauje. Kakav je to Hrvat koji je s auta odvalio ploice s hrvatskim grbom i bacio ih u korito Kopice da ih crna zemlja proguta? Komu je smetala tablica s hrvatskim grbom da je gazi i obezvrijedi? Na dan ovih nesrea, dvadesetdeveti kolovoza u koledaru je Glavosijek sv. Ivana Krstitelja, proroka koji je platio glavom kad je svoga kralja upozorio na nemoral. Dan Preteina muenitva ui nas kako biti kranin tako da skupa sa svetim Ivanom Krstiteljem za Isusa govorimo: On treba rasti, a ja se umanjivati (Ivan 3, 30). Tomu je posveena crkvica u Ljtj, u pridvorskoj parkiji, taj dan Ljni slave krsno ime pa su priredili i puko veselje. Zato sve ovo govorim u Zvekovici? Zato jer se bojim kako bi taj tuni dogaaj mogao imati veze s ovim pitomim mjestom. Je li na zabavi bilo i mladih sa Zvekovice? Jesu li previe popili? Napuili se trave, progutali koju tabletu ili uzeli drugu drogu? Da se nisu ba mladi sa Zvekovice vraNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

ali doma iz Ljute tim poljskim putom, vidjeli sa strane opel corsu sa zagrebakim tablicama pa u ime tobonje ljubavi prema Hajduku i Torcidi razvalili auto tom Konavljaninu na njegovoj djedovini, samo zato to je imao zagrebake tablice? Ako je tako, da apsurd bude potpun, treba znati i da taj moj prijatelj oduvijek navija ba za Hajduk. Neki e sociolozi rei da su korijeni novog animoziteta DU prema ZG dublji od navijakoga divljatva i pijanstva: cijela zbrka oko Peljekoga mosta, Neumskoga koridora i zagrebakoga darivanja dijelova negdanje Republike drugoj dravi mogu biti izlika za povod. Na alost, ovaj vandalski in usred Konavala odraz je stanja duha u naem kraju. Ne samo onih koji su to poinili nego i onih koji su to dopustili i nisu sprijeili opet ne samo da se dogodi, nego da komu padne na pamet. Najvea i temeljna tragedija naega drutva jest da je Hrvatska zaputena zemlja! U svakom smislu. Utkali smo u to nae pusti me stat! i drugi e... se mislit o temu. A tko to? Moramo se danas upitati nisu li poinitelji toga djela moda nai sinovi? Gdje su bili u srijedu veer, to su inili? Da nije koji ili svi lanovi te none druine moda nedavno za sebe izjavio da je Kristov svjedok i pristupio krizmi? Imao peticu iz vjeronauka? Sprema li se na crkveno vjenanje? Pitanja je previe, moda e policijska istraga dati odgovor na neka od njih, ali na veinu moramo odgovoriti mi koji drimo do Boga, Isukrsta. Odnose li se i na na kraj Izaijine rijei koje je Isus ponovio: Ovaj me narod usnama asti, a srce mu je daleko od mene. (Izaija 29, 13; Marko 7, 6)? Ovaj nas sluaj podsjea da je zakazao kuni odgoj, zakazala je kola, zakazao je vjeronauk, zakazalo je drutvo, zakazalo je redarstvo. Djecu se ne moe samo rodit, treba hi i odgojit! Na to se danas svela naa ovjenost, razvikana dubrovaka skladnost i konavoska krijanost? Krijanost se ne moe nauit u nikakvoj koli. Ni u crkvi. Stara je konavoska rije da se skldns ui samo doma. U 69 godina ivota i 45 godina sveenitva rijetko sam se kad osjeao jadnije kao mjesni upnik jer se taj noni izljev mrnje dogodio na podruju moje upe, jer je njime pogaena pristojnost, gostoljubivost i irokogrudnost konavoskoga kraja, pogaeno je njegovo katolianstvo i hrvatstvo. Ne e li za nama sada govoriti: Da od onk stitijeh rditlj izae onk zgont! Ljudska je narav i predaja da se mladi trebaju zabaviti, ali smiju li ludovati tako da kre redom Boje zapovijedi i nanose u pakosti tetu svome blinjemu i sramotu cijelome kraju? Sveti Jeronim tumai da su farizeji htjeli da se prije svakoga jela peru ruke, tj. djela, a Isus da se vie od tijela pere duu kako bi se u njoj nastanila Boja rije. Isus upozorava da zle misli dolaze iz srca. Tom se tvrdnjom pobijaju oni koji dre da zle nakane dolaze od vraga, a da se ne raaju iz vlastite volje. Zloduh moe biti pomaga i poticatelj na zle misli, ali ne moe biti zaetnik. Vrag je stalno u zasjedi i gleda ovjeka to ini, pa ga mami, ali samo Bog pronie tajne ljudskoga srca. Svatko od nas bira hoe li pristati na zlo ili ga se okaniti. A bez nas i naih zasukanih rukava zlo se ne e ni iskorijeniti. Zato nas Jakovljeva poslanica (1, 22) poziva: Budite vritelji rijei, a ne samo sluatelji, zavaravajui sami sebe.
Na Zvekovici 2. rujna 2012. 39

O svetootajstvu kranske zrelosti

Sv. Toma Akvinski o potvrdi

Kao to je roenom djetetu potrebna snaga da moe raditi, tako je i onomu koji se duhovno preporodio potrebna snaga Duha Svetoga. Radi toga su i apostoli, da budu jaki, poslije Kristova uzaaa primili Duha Svetoga u skladu s Isusovim obeanjem: Ostanite u gradu dok se ne obuete u Silu odozgor (Luka 24, 49). Ta nam se snaga daje u svetootajstvu potvrde. Zato se oni koji imaju na brizi odgoj djece moraju ozbiljno zauzeti da im djeca prime potvrdu jer se po njoj dariva velika snaga. Savrenstvo duhovne snage sastoji se zapravo u tome to ovjek odvano ispovijeda vjeru u Krista pred kojim mu drago ljudima, i ne odstupa od toga zbog kakva stida ili straha; jakost, naime, odgoni strah. Prema tome svetootajstvo koje preporoenomu ovjeku podjeljuje duhovnu snagu, na neki nain ga ini borcem za Kristovu vjeru. A jer oni koji se bore pod vodstvom nekoga prvaka nose njegova obiljeja, oni koji primaju svetootajstvo potvrde postaju obiljeeni Kristovim znakom, tj. znakom kria kojim se Krist borio i pobijedio. Taj pak znak primaju na elo, kao znak da se ne e stidjeti javno ispovijedati vjeru u Krista. To se pak obiljeavanje ini mjeavinom ulja i balzama koje se zove krizma. To je razlono. Jer uljem se oznaava sila Duha Svetoga po kojem se i Krist zove pomazanikom, tako da se i krani (christianoi) zovu po Kristu, kao oni koji vojuju pod njegovim vodstvom.

Balzam pak svojim mirisom pokazuje dobar glas koji moraju imati oni to se kreu meu svjetskim ljudima kako bi javno ispovijedali vjeru u Krista, kao da su na bojno polje izali iz tajnih skrovita Crkve. Dolino je takoer da ovo svetootajstvo podjeljuju samo biskupi koji su na neki nain kao voe kranske vojske: jer i kod svjetovne vojske na vojskovou spada neke izabrati i upisati u vojsku. ini se da su tako oni koji primaju ovo svetootajstvo na neki nain unovaeni u duhovnu vojsku. Stoga se i na njih polau ruke da bi se naznailo kako na njih prelazi sila od Krista.

* Summa contra gentiles IV, 60; autor je crkveni nauitelj, ivio je od 1225. do 1274.

Ekumenski sabor o potvrdi

Firentinski (Sedamnaesti sveopi) sabor 22. studenoga 1439. proglasio je: Drugo svetootajstvo je potvrda; njegova tvar je krizma uinjena iz ulja (koje oznaava sjaj savjesti) i balzama (koji oznaava dobar glas), posveena od biskupa. Oblik [obrazac] pak je: Oznaavam te znakom kria i potvrujem te krizmom spasenja u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Redoviti podjelitelj je biskup. Premda ostala pomazanja moe initi obini sveenik, ovo treba izvesti samo biskup, jer se samo o apostolima, koje zamjenjuju biskupi, ita da su polaganjem ruku podjeljivali Duha Svetoga, kao to nam to daje na znanje itanje Djela Apostolskih koja (8, 14-17) govore: Kad su apostoli u Jeruzalemu uli da je Samarija prigrlila Boju rije, poslae k njima Petra i Ivana. Oni si-

Papina Misa posvete ulje u bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Snimio Piotr Spalek 1. travnja 2010. 40
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

oe i pomolie se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer jo ni na koga od njih ne bijae siao; bijahu samo krteni u ime Gospodina Isusa Krista. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. Umjesto toga polaganja ruku u Crkvi se podjeljuje potvrda. Ipak se ita da je nekada, po odobrenju Apostolske Stolice, zbog razumna i hitnog sluaja, obian sveenik podjeljivao ovaj sakrament potvrde, (pomazujui) krizmom koju je posvetio biskup. Uinak pak toga svetootajstva je, da se u njemu daje Duh Sveti za ojaanje, kao to je dan apostolima na Duhove, kako bi naime kranin odvano ispovijedao Kristovo ime. Zbog toga se krizmanik pomazuje na elu, gdje je sjedite straha, kako se ne bi stidio ispovijedati Kristovo ime, posebno pak njegov kri, koji je prema Apostolu, idovima sablazan a poganima ludost [Prva Korinanima 1, 23]; zbog toga se i oznaava znakom kria.

Sakrament potvrde u uenju Crkve

Ratko Peri Od samih poetaka kranstva sveta potvrda (zove se tako jer potvruje i osnauje krsnu milost) ili krizma zaseban je sakrament, razliit od krtenja koje naznauje Isusovu smrt i uskrsnue. Ali zbog svoga izvora i trajne povezanosti s otajstvom Duha Svetoga, potvrda je tijekom povijesti poprimila razliite teoloke naglaske i znaenja i u tvari i u obliku, i u djelitelju i u primatelju. Kao to je Duh neuhvatljiv, tako ni njegov znak nije jednoznaan. Prvo: poredak dvaju sakramenata. Ve u samome Novom Zavjetu imamo zbunjujuih mjesta. Dok nam je razumljivo da akoni mogu krtavati, a ne mogu krizmavati pa zovu apostole da podijele dar Duha Svetoga, nije nam jasno kako je stotnik Kornelije s ostalim ukuanima primio Duha Svetoga dok im je Petar drao govor, ak i bez polaganja ruku, pa tek nakon toga apostolski prvak odluuje da im se svima podijeli sakrament krtenja. Danas oito ne bi vrijedilo da biskup podijeli potvrdu pa onda kandidata krsti. Koji je sakrament prvi? Drugo: kada je krizma ustanovljena? Sakrament je ponuda ili davanje milosti Boje. U krtenju: ponuda milosti vazmenoga ili pashalnoga otajstva muke, smrti i uskrsnua Gospodinova a u potvrdi davanje sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razbor, znanje, savjet mozak; jakost, pobonost, bogobojaznost srce. U Isusovu krtenju prisutne su sve tri Boanske Osobe: uje se Oev glas, utjelovljeni Sin svima je oit i vidljiv, a Duh Sveti u obliku goluba poinuo na Isusu. Isus, nakon Uskrsnua, apostolima govori da ostanu u Jeruzalemu dok se ne obuu u Silu odozgor (Luka 24, 49), tj. dok ne prime Obeanje Oca, koje alje i Sin. Dok je s jedne strane jasno da je Isus ustanovio krtenje kada je rekao: Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Matej 28, 19), nije jasno kada je Isus ustanovio sakrament potvrde, osim obeanjem da e zajedno s Ocem poslati Duha Svetoga, ne kazujui dana ni asa.
biskup

Prof. Josip uvela dijeli blagoslovljena i posveeno ulje dubrovakim sveenicima. Ulje je znak obilja i radosti, ono isti (mazanje prije i poslije kupanja) i ini gipkim (mazanje atleta i boraca); znak je ozdravljenja jer lijei udarce i rane, i ini da pomazanik zrai ljepotom, zdravljem i snagom. Pomazanje katekumenskim uljem prije krtenja oznaava ienje i jaanje; pomazanje uljem bolesnih ozdravljenje i okrjepu; pomazanje svetom krizmom poslije krsta, u potvrdi i u reenju, znak je posveenja. Snimila Angelina Tadi 4. travnja 2012.

To nije ustanovljenje, nego samo obeanje, naznaka. in slanja Duha Svetoga dogaa se voljom i akcijom Oca i Sina (Ivan 14, 26). Apostoli su razumjeli da taj dar Duha treba prenositi drugima. Tree, koja je tvar? Dar se Duha oituje u pomazanju (chrisma) koje nas ini slinima Pomazaniku, Kristu Gospodinu: Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvruje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zapeati i u srca naa dade zalog Duha (Prva Korinanima 1, 21-22). S druge strane Duh nam se daje u posebnu obredu polaganjem ruku (Djela apostolska 8, 17). to je glavno, koja je materija: pomazanje ili polaganje ruku? Ili oboje? etvrto: koji je oblik? Nerijetko se mijenjala i forma obredne rijei prigodom potvrivanja. Istona je Crkva zadrala rijei: Peat dara Duha Svetoga, a na Zapadu su izmijenjena barem tri obrasca: trinitarni iz Ambrozijeva vremena (Bog te Otac opeatio, Krist te Gospodin potvrdio i stavio ti u srce zalog Duha), s Kristovim kriem od XIII. do XX. stoljea (Znamenujem te znakom kria u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; gdje se uope ne spominje Duh Sveti, osim u zazivu Presvetoga Trojstva) i tree, suvremeni izriaj, po najnovijem obredu koji je u uporabi ve 40 godina, koji smo mi zapadnjaci uskladili s istonjacima govorei: Primi peat dara Duha Svetoga! Razlika izmeu krtenja i potvrde jest kao izmeu roenja na ivot i usavrenja ili zrelosti, kada moemo raati. Biblijski izvori: Na vie mjesta u Novome Zavjetu uoavamo jasnu razliku izmeu sakramenta krtenja i potvrde kao dvaju i vremenski i prostorno i inom odijeljenih i za41

Dva razliita sakramenta

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

sebnih sakramenata, iako se na Istoku oba sakramenta daju u jednom obrednom inu. Prvo Djela apostolska 8, 14-18: Kad su apostoli u Jeruzalemu uli da je Samarija prigrlila rije Boju, poslae k njima Petra i Ivana. Oni sioe i pomolie se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer jo ni na koga od njih ne bijae siao; bijahu samo krteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. Izbjeglice iz Jeruzalema, meu kojima bijae i akon Filip, krtavali su Samarijance i druge, ali nitko nije mogao podijeliti dar Duha Svetoga osim apostola. Zato poziv apostolima. Silaze Petar i Ivan i na ve podijeljeno krtenje zazivaju darove Duha Svetoga polaui ruke na krtenike. Nema nikakva pomazanja. Drugo Djela apostolska 19, 2-6. Pavao je u gornjim maloazijskim krajevima oko Efeza. Susree 12 uenika, ali Krstiteljevih. I pita ih: Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali? Oni e mu: Ta ni uli nismo da ima Duh Sveti. Nato e on: Kako ste onda krteni? Krtenjem Ivanovim, odvrate oni. Nato e Pavao: Ivan je krstio krtenjem obraenja govorei narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa. uvi to, krste se u ime Gospodina Isusa, pa kad Pavao poloi na njih ruke, doe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. U oba navedena sluaja dar se Duha Svetoga daje polaganjem ruku apostola. Tree Djela apostolska 10, 44-48: Dok je Petar jo govorio te rijei, sie Duh Sveti na sve koji su sluali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dooe zajedno s Petrom, zaudie se to se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer uli su ih govoriti drugim jezicima i veliati Boga. Tada Petar ree: Moe li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi? I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. Ovdje je Duh Sveti siao dok je Petar govorio, bez polaganja ruku, i to siao prije nego se krtenje i dogodilo. Oito je kako Duh pue kako i kamo hoe. U sva tri navedena sluaja krtenje je bilo u ime Gospodina Isusa, odnosno u ime Isusa Krista. Iako ovdje ne govorimo o krtenju, ne moemo ne spomenuti zbunjujui izraz. Kada bi netko danas postupio tako: Ime, ja te krstim u ime Gospodina Isusa, bez spomena svih triju Osoba Presvetoga Trojstva, krtenje bi zasigurno bilo nevaljano. Teolozi i bibliari kau da onaj izraz: u ime Gospodina Isusa moe znaiti po nalogu Isusa Krista, kako je on svoj Jedanaestorici rekao na Maslinskoj gori na dan Uzaaa, navodei izriito sve tri trojstvene Osobe, dakle kako je On odluio, zatraio i zapovjedio. Predaja Crkve, i Zapadne i Istone, jednoduna je u tome. Kranski pisac Tertulijan spominje da se osim krtenja daje i posebno sveto mazanje s polaganjem ruku i zazivom Duha Svetoga. Sv. Ambrozije govori o duhovnom znaku koji se daje kao usavrenje krtenja. Sv. iril Jeruzalemski poima myron, ulje pomijeano s mirodijama, kao znak ili antitip Duha Svetoga. Velika teologija srednjega vijeka sa sv. Tomom na elu govori o potvrdi kao pomazanju bez polaganja ruku, ali for42

Spremnica (kustodija) sv. ulja ili krizmatorij je mjesto u kojem se uvaju zalihe triju vrsta svetoga ulja: katekumensko ulje, ulje za bolesniko pomazanje i posveeno ulje sveta krizma. U dubrovakoj katedrali sveta se krizma uva i asti u sjevernome zidu Svetita, na strani od poslanice. Nasuprot nje stoljeima je stajala biskupska katedra.

ma je znamenujem te znakom kria i stavlja se prst na elo, to se smatra polaganjem ruke. Potvrda zajedno s Krtenjem i Euharistijom ini troplet kranske inicijacije. Nema izriita mjesta gdje bi Isus ustanovio sv. potvrdu ili krizmu. Nego je to uinio obeavajui slanje ili silazak Duha. Postoje tri mjesta gdje je obeao slanje Duha Svetoga. Prvo, Ivan 16, 13: No kada doe on Duh Istine upuivat e vas u svu istinu. Drugo, Djela apostolska 2, 2-4. Silazak Duha Svetoga takav je in, novost, zadaa, akcija, misija da su to shvatili, osim kao krtenje vodom, posebno kao dar Duha Svetoga, koji su oni dijelili polaganjem ruku. Tree, Djela apostolska 2, 38. Petar narodu kae: Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ete dar, Duha Svetoga. U Novom Zavjetu i u predaji Crkve spominju se barem etiri vrste tvari: 1. Polaganje ruku ili jo bolje irenje ruku sa zazivom Duha Svetoga. To je u samome poetku obreda potvrde. Preuzima se iz Staroga Zavjeta, na istoku se prakticira od poetka, na zapadu tek od XII. stoljea. Zadrano je i u obnovljenu obredu iz 1971., ali nije naglasak na tome da bi to ispruanje ruku i zaziv Duha Svetoga bila materija.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Ustanovljenje sakramenta

Tvar sakramenta potvrde

2. Mazanje krizmom. Polazei od Prve Ivanove 2, 20: A vi imate Pomazanje (chrisma) od Svetoga, ili od sv. Pavla u Drugoj Korinanima 1, 21: A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvruje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zapeati i u srca naa dade zalog Duha, smatralo se da je tvar sama krizma, mazanje tom pomau, a u ovim se tekstovima uope ne spominje nikakvo polaganje ruku. Na zapadu je papa Inocent I. godine 416. odredio da krizmu treba posvetiti biskup na Veliki etvrtak, a Inocent III. (1198.-1216.) da to mazanje krizmom zamjenjuje ono polaganje ruku, i to mazanje na elu. Prema tomu ono polaganje ne bi bila bitna materija. 3. Krizmeno mazanje na elu u obliku kriia potjee iz III. stoljea. Govori se o peatu Bojem na elu, prema Otkrivenju 9, 4. Odatle e se kasnije razviti teologija biljega, neponovljivost potvrde, od polovine VI. stoljea. 4. amari. Francuski biskup Vilim Durand (1230.1296.) navodi kao svretak krizme udarac, pljusku, amari ili alapa da potvrenik ne zaboravi da je krizman. U praksi je sve od 1296. Neki su ga tumaili kao pljusku iz Muke Isusove (Ivan 19, 3) i da potvrenik bude spreman podnijeti udarce za svoju vjeru. U Novom je obredu iz 1971. isputen, nema ni spomena, a uveden je pozdrav mira izmeu djelitelja potvrde i potvrenika, kao i molitva za krizmanike. Prema Djelima apostolskim 8, 15: Oni sioe i pomolie se za njih da bi primili Duha Svetoga. () Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. Od poetka je dakle bila molitva uz polaganje ruku. Tertulijan govori o zazivu Duha Svetoga. Ambrozije navodi tadanji oblik: Bog te Otac opeatio, Krist te Gospodin potvrdio i stavio ti u srce zalog Duha. Od XII. stoljea pa sve do Novoga obreda, 700 godina, oblik je bio: Znamenujem te znakom kria i potvrujem te krizmom spasa u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Na istoku je obrazac: Peat dara Duha Svetoga, gdje se izriito spominje dar. Zato se u Novom obredu iz 1971.

propisuje: Sakrament potvrde podjeljuje se pomazanjem krizmenim uljem na elu koje se izvodi polaganjem ruke i rijeima: Primi peat dara Duha Svetoga. To gotovo doslovno prepisuje sadanji kanon 880. Drugi vatikanski sabor kae: Sveta i organski izgraena narav sveenike zajednice privodi se u djelo i po sakramentima i po krjepostima. Vjernici, po krtenju ukljueni u Crkvu, odreeni su za bogosluje kranske vjere po neizbrisivom biljegu krtenja, i budui da su preporoeni za Boje sinove, duni su pred ljudima ispovijedati kransku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve. Sakramentom potvrde jo su savrenije vezani uz Crkvu, nadareni su posebnom jakou Duha Svetoga, i tako su vie obvezani da kao pravi Kristovi svjedoci i rijeju i djelom ire i brane vjeru (Lumen gentium, 11). Naglasak je ovdje na apostolskom svjedoanstvu. I uvijek o tome govorimo da se potvrenici najprije pred svijetom ne stide Krista raspetoga, a zatim da svjedoe za Krista umrloga i uskrsloga. Kao to je silazak Duha Svetoga dovrenje ili usavrenje Kristova djela, smrti i uskrsnua, oitovanje pred svijetom, tako je i potvrda usavrenje krtenja. Apostoli su od dana Pedesetnice nastupili kao apostoli sa svojom dunou propovijedanja, irenja vjere u Isusa. Kao to je sv. Augustin rekao: Bog te stvorio bez tebe, ali te ne e spasiti bez tebe, tako i ovdje: Bog te opravdao krtenjem bez tebe, ali te ne e spasiti bez Duha Svetoga. Primi ga, ne samo na tijelo, mazanjem po elu, nego srcem, u um i u duu. Bog je poslao Sina da se utjelovi, Otac i Sin poslali su Duha Svetoga da se oituje. Nije to isti nain oitovanja, ali jest cjelokupan angaman i jednoga i drugoga. Krizmanik je postao punoljetan kada se slui razumom, ovdje je punoljetan kada se d voditi Duhom Svetim: Svi koje vodi Duh Boji sinovi su Boji (Rimljanima 8, 14). Neunitivi znaaj ili biljeg, peat, koji se daje u potvrdi, moe se poblie odrediti kao: raspoznajni znak; do mjere uzrasta punine Kristove (Efeanima 4,13) u odnosu na samo krtene koji su slini kao novoroenad (Prva Petrova 2, 2); raspoloni znak za borbu kao dobar vojnik Krista Isusa (Druga Timoteju 2, 3) sa svom duhovnom bojnom naoruanou o kojoj govori sv. Pavao (Efeanima 6, 1317): sva oprema Boja, opasati bedra istinom, obui oklop pravednosti, potpasati noge spremnou za Evanelje mira, uzeti tit vjere, kacigu spasenja i ma Duha; obvezni znak za svjedoenje u korist Kraljevstva Kristova; suoblini znak ini kranina slinim Kristu, pomazaniku: A mi imamo misao Kristovu (Prva Korinanima 2, 16). Potvrda nije nuna za spasenje. Potreba da je se primi ne proizlazi iz Svetoga Pisma ni nunosti sredstva to je vjera, bez koje je nemogue ugoditi Bogu (Hebrejima 11, 6), ni nunosti zapovijedi to je krtenje, koje je Isus zapovjedio, nego iz ovih Pavlovih poruka: Ne trnite Duha (Prva Solunjanima 5, 19).
43

Uinci

Oblik sakramenta potvrde

Nunost

irenje ruku sa zazivom Duha Svetoga dio je obreda potvrde. Snimio Vjeran Marti 27. svibnja 2012.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

 Ne alostite Duha Svetoga, Bojega, koji vas opeati za Dan otkupljenja (Efeanima 4, 30). Punite se Duhom (Efeanima 5, 18). Na istoku se do dana dananjega potvrda daje zajedno s krtenjem, bilo da to dijeli biskup ili sveenik. Ve od IV. stoljea na zapadu krizma je pridrana za biskupa. I ona se obino podjeljuje prigodom slubenoga pohoda dotinoj zajednici, upi, ustanovi. etvrti lateranski sabor (1215.) odredio je dob za prvopriesnike: uporaba razuma od 7. do 12. godine. Rimski katekizam, koji je naloio Tridentski sabor i objavljen 1566. godine, potvrdio je tu dob, a papa Pio X. poetkom XX. stoljea odredio je da se krizma dijeli nakon Prve priesti, tj. u dobi od 10. do 12. godine. Od primatelja se trai prikladna pouka u katekizmu, da razlikuje krtenje od krizme, priest od jednoga i drugoga sakramenta. Budui da je krizma sakrament ivih, prethodi joj sv. ispovijed i kajanje. Iz Djela apostolskih (8, 14-17) oigledno je da su krizmu, to jest darove Duha Svetoga, dijelili samo apostoli. Crkvena je predaja gotovo jednoduna. Tertulijan kae: Ne osporavam da je crkveni obiaj da biskup poe k onima koje su, daleko od veih gradova, krstili prezbiteri i akoni, da zazovu Duha Svetoga i poloe ruku. Da potvrdu dijeli samo biskup, sv. Jeronim opravdava ovim motivom: Spasenje Crkve povezano je s dostojanstvom vrhovnoga sveenika; ako ovomu nije dodijeljena izvanredna i glavna vlast nad svima u Crkvi, bilo bi toliko raskola koliko je sveenika. Drugi vatikanski sabor 1964. godine utvruje da su biskupi prvotni djelitelji potvrde. Novi obred iz 1971. kae: Izvorni slubenik potvrde je biskup. Neka redovito on sam podjeljuje taj sakrament. Kanon 882. iz 1983. ponavlja: Redoviti je sluitelj potvrde biskup. Izvanredni djelitelji krizme mogu biti i sveenici ovlateni snagom opega prava ili posebnoga doputenja mjerodavne vlasti. Ako bi sveenik dijelio sakrament potvrde bez biskupova ovlatenja, pa i prigodom dijeljenja kranske inicijacije, potvrda je nevaljana (krtenje je valjano). Papinsko povjerenstvo za tumaenje odluka Drugoga vatikanskoga sabora na pitanje: Moe li sveenik odraslomu koji je u Katolikoj Crkvi primio krtenje, a kasnije, bez svoje krivnje, nije nikada prakticirao vjeru, podijeliti sakrament potvrde u trenutku kada se takav priputa punoj praksi?, 21. prosinca 1979. odgovorilo je: Ne. Ne moe! Sveenik ne moe valjano krizmati krtenika koji u odrasloj dobi pristupa sv. ispovijedi i priesti, bez izriita biskupova doputenja. Zakonik kanonskoga prava propisao je i da je potvrda nevaljana ako bi krizmao sveenik koji nije zakonito ovlaten. U svakom sluaju to je za latinskoga sveenika povlastica, a ne redovita sluba.

Primatelj

Iz tradicionalnoga mistagokog poretka sakramenata, doktrinarne i liturgijske perspektive kao i iz nepromijenjene predaje istonih Crkava, potvrda je drugi po redu sakrament, odmah nakon krtenja, a prije Euharistije i pomirenja. Teoloki je potvrdu mogue redoslijedno opravdati jedino u jedinstvu sakramenata inicijacije krtenje, potvrda, Euharistija i samo prije priesti. Zbog definicije da je ona sakrament kranske zrelosti, produenja vjeronaune nastave i zaokruenja institucionalnog odgoja i obrazovanja u vjeri, pa i radi jedinstvena susreta biskupa s vjernicima, tj. iz pastoralnih razloga, elje da ona bude svjesna potvrda potvrenikove osobne, zrele vjere, potvrda je postala sakrament broj etiri: nakon krsta, pomirenja i priesti. U osvrtu na povijest i znaenje potvrde u Katolikoj Crkvi vidjeli smo velike razlike u pojedinim povijesnim razdobljima. Kakve su tek razlike u odnosu na druge Crkve i crkvene zajednice! Stare istone Crkve: nestorijanci i monofiziti smatraju potvrdu sakramentom, katolici im to priznaju. Pravoslavci takoer imaju valjanu potvrdu. Podjeljuje je sveenik zajedno s krtenjem djece. Sveto ulje za tu tajnu vjere nazivaju myron ili pomazanje, a obred miropomazanje, tj. pomazanje svetim mirom. Potvrenika se mae svetim mirom na svim znaajnim dijelovima tijela: na elu, oima, nosu, uima, usnama, prsima, leima, rukama i nogama, a svako mazanje prate rijei: Peat dara Duha Svetoga. Dok u Zapadnoj Crkvi svetu krizmu za svoju biskupiju pripravlja (mijea) i posveuje biskup na Veliki etvrtak u Misi posvete ulja, u istonim Crkvama ta je posveta pridrana patrijarhu ili biskupu koji je na elu pojedine autokefalne Crkve. Od zapadnih krana samo starokatolici imaju valjan sakrament potvrde. Anglikanci imaju dodue obred krizme, ali kako im mi katolici ne priznamo sveti red, a samo biskup dijeli krizmu, tako im ne priznamo ni valjanost krizme. Protestanti raznih vrsta nemaju krizme kao sakrament nego kao blagoslovinu (sakramental), i nazivaju je, na njemakom Konfirmation, za razliku od katolike Firmung.

Redoslijed sakramenata

Ekumenski pregled

Djelitelj potvrde

O krizmi u Dubrovakoj biskupiji 2012.

Izmeu 14. travnja i 14. listopada 2012. u Dubrovakoj biskupiji vie od 800 mladih primilo je sakrament potvrde na ukupno 27 slavlja podjele. To znai prosjeno 30 vjerouenika po slavlju. Broj krizmanika u Dubrovakoj biskupiji 2012. godine osjetno je manji nego primjerice 1997. (1.529), 2001. (898), 2003. (1.084), 2005. (1.027), 2006. (900), 2007. (931) ili 2008. (985). Meu svim potvrenicima godine 2012. bilo je samo 12 odraslih, dok su svi ostali bili adolescenti. Godine 1997. u Dubrovakoj biskupiji bilo je 956 krtenja, pa ako su krizNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

44

manici petnaestogodinjaci, znai da ih je od krtenja 1997. do krizme toga narataja 2012. 15% odselilo ili otpalo od vjere ili barem nisu bili marljivi da se krizmaju u redovitom roku ili njihova upa nije bila na redu. Tijekom 2012. krizma nije slavljena u veini (tri petine) dubrovakih upa. Konkretno, idui od istoka, nije je bilo u est konavoskih upa (Vitaljina, Ploice, Dubravka, Gruda, Pridvorje i Strava), u tri upske (Mandaljena, Brgat i Postranje), u pet otonih (Koloep, Suura, Luka ipanska, Goveari i Maranovii), u etiri primorske (Osojnik, Klievo, Trsteno i Majkovi), u osam stonskih (Slano, Banii, Lisac, Zaton Doli, Smokovljani, Mali Ston, Ponikve i Olje), u devetih peljekih (Donja Vruica, Duba, Janjina, Trstenik, Kuna Peljeka, Brijesta, Viganj, Lovite i uljana) te u tri korulanske (Lumbarda, ara, Raie). To pojednostavljeno znai da se u tim upama raa premalo djece i ima premalo mladih. Dodue, vjerouenici ponekih upa pridruili su se susjednim, ali ako je potvrda po upama uvedena da se biskup susretne s krizmanicima i njihovim roditeljima u njihovu prebivalitu, onda je slavlje krizme u okolnim upama neutralan teren i odlazak u susjedstvo, vrijedi razmisliti o povratku stoljetnoj praksi krizme u Katedrali jer se na taj nain stvara vidljivo zajednitvo svih vjernika sa svojim biskupom, ali i matinom crkvom cijele Biskupije. Od kolske godine 2012./2013. u Dubrovakoj se biskupiji redovita krizma pomie iz prvoga u drugi razred srednje kole. Dubrovaki biskup objanjava tu promjenu.

Snimio Vjeran Marti 27. svibnja 2012.

O pomicanju krizme u drugi srednje

Mate Uzini Sakrament potvrde pomaknut je u odrasliju dob kako bi bio izriaj osobne vjere i kako bi nakon toga osoba koja je svojevoljno pristupila tom sakramentu mogla pretvoriti krsnu milost u konkretni ivot, kako bi milosno djelovanje moglo postati aktivno djelovanje u ovome svijetu u kojem ivimo. Meu mnogim vjernicima sakrament potvrde dosad se shvaao kao pozdrav s vjerskom poukom, crkvom, vjeronaukom, misama i uinio se neim to ne bi trebao biti. Ne smijemo se praviti kao da to ne primjeujemo, kao da se to ne dogaa. Zbog toga se dogodila ova promjena, malo pomicanje na zreliju dob. Uvoenjem krizme u drugom razredu srednje uvedena je i neposredna dvogodinja priprava koja e se sastojati od dva dijela: uenja o vjeri i uvoenja u iskustvo ivljenja vjere u upnoj zajednici. Prva godina priprave bit e upoznavanje vlastite vjere. Na tom podruju moemo napraviti puno vie nego smo to inili dosad. Vjersko znanje bilo je poprilino loe. Sve se poelo minimalizirati to se tie predaje znanja, a nai krizmanici trebaju usvojiti to vie vjerskoga znanja. No, to nije dovoljno da bi netko zrelo pristupio sakramentu i da nakon toga se mogao vie ukljuiti u ivot kranske zajednice, a svi smo kao krani na to pozvani. Nitko ne mora imati isti model. Netko e se ukljuiti u upni zbor,
biskup

zbor mladih, zajednicu mladih, u itae, biblijsku skupinu, karitativnu skupinu ili se moe osnovati i zajednica krizmanika koja e imati svoj program, a nadamo se da emo ga do slijedee godine uspjeti pripremiti na biskupijskoj razini. Ta e druga godina pomoi mladima koji su stekli znanja, da ta svoja znanja u vjeri pretvore u praksu, da ih ive u upnoj zajednici, primjerice obilazei stare i bolesne u upi i slino. elio bih da se nai krizmanici prije samoga sakramenta vie ukljue u ivot upnih zajednica, da se vrata naih crkava i upnih pastoralnih centara otvore za njih, da taj prostor doive kao svoj, da ive kao vjernici kako bi otkrili ljepotu toga biti vjernik, biti kranin. I onda da nakon krizme, ako je mogue i zbog ovoga, bar jedan vei dio njih ostane povezan sa upnom zajednicom ili s nekom skupinom unutar upne zajednice. Ne bismo htjeli da priprava za sakrament bude, kao dosad samo priprava za spektakl u kojem e krizmanik jedan dan u godini biti u sreditu pozornosti, u kojem e se kuma birati zbog dara, u kojem e se roditelji truditi stilom oblaenja od svoga djeteta napraviti odraslu osobu, a da ih nije briga za vjersku dimenziju nego samo za vanjsku, tj. za festu na kojoj e sudjelovati veliki broj uzvanika, a nakon ega e od svega ostati veliko nita. Onaj tko doista eli svom djetetu da bude zreli vjernik ovu promjenu treba poduprijeti. Uvjeren sam da veina kranskih roditelja koja pravilno razmilja, podupire ovu odluku. Mislim da e dio priprave moi preuzeti i neki od roditelja koje sam pozvao da se sami angairaju i pomognu upnicima. Nadam se da emo od svega toga imati vie vjere u Dubrovakoj biskupiji, da emo biti manje Biskupija velikih tradicija s kojima se s pravom ponosimo, ali koje nisu i ne mogu biti odgovor na pitanje vjere u ovom trenutku i vremenu u kojem mi ivimo, jer e se na taj nain u budunost prenijeti samo predaja, a ne e vjera. Nadam se da e Dubrovaka biskupija biti Biskupija u kojoj e biti vie ivljene vjere koju ivimo kao pojedinci, a na koju odgovara usklik Vjerujem!. Tada e taj na osobni Vjerujem! biti privlaan i za druge i pretoit e se u nae zajedniko Vjerujemo!
U Dubrovniku 11. listopada 2012. 45

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Prema resakralizaciji Svetita Katedrale (2)

Batina bez funkcije nestaje

Denis Voki Okrugli stol o ureenju Katedrale 17. veljae 2012. pretvorio se u jedinstveni dogaaj u povijesti konzervatorskorestauratorske struke u nas. Kljuna rasprava ovakvog tipa vodila se krajem XIX. i poetkom XX. stoljea, a potaknuta je bila restauriranjem Zagrebake katedrale i ruenjem Bakaeve kule. Prijelaz XIX. u XX. st. u naoj literaturi se ui kao trenutak kad je tzv. konzervatorska ideja pobijedila tzv. restauratorsku i ui se da je to kraj doktrine purizma (dakle oslobaanja spomenika od naknadnih dodataka). Koliko su sadrajno i terminoloki neutemeljene te tvrdnje da je poetkom XX. st. nastupilo vrijeme odkad se potuju svi stilski i kronoloki slojevi spomenika dokazuju bezbrojni primjeri ukljuujui i ureenje nae Katedrale osamdesetih godina XX. stoljea. Purizam se i danas dogaa kojekuda kod nas, treba ga prepoznavati i nazivati pravim imenom. Purizmom se, malo po malo, ostaje bez batine, bez povijesti i bez identiteta. Na Okruglom stolu govorili su ili postavljali pitanja razni ljudi koji koriste stolnu crkvu svatko na svoj nain. Najvanije je bilo uti sveenike koji uvaju i koriste Gospu. I turistike vodie, koji na svoj nain koriste Katedralu i moraju odgovoriti na kojekakva pitanja posjetitelja. I vjernike i arhitekte, i konzervatore, i muzeologe, i povjesniare umjetnost, i povjesniare restauriranja. Rasprava je strukovno daleko nadrasla lokalne okvire ili okvire jedne crkve. Ovaj okrugli stol daleko nadilazi okvire jednoga lokalnog periodinog asopisa i zasluuje ukorienje u knjigu, u udbenik koji e savreno reflektirati stanje konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj u drugoj polovici XX. st. Taj skup, pouke i zakljuci trebaju se prouavati na znanstvenim konzervatorskim i restauratorskim studijima kako bi budui narataji konzervatora i restauratora uili na ranijim grjekama i kako ih ne bi u neznanju ponavljali. Ovo je i rasprava o fizikom opstanku vrijednosti koje su uklonjene iz Katedrale. Znamo da batina koja nema funkciju nestaje. Neto to ne treba, svugdje smeta, i premjeta se dok se na kraju nepopravljivo ne uniti ili ne zagubi. Potvren je zakljuak o povratku propovjedaonice iji je autor korulanski kipar Marin Radica koji za hrvatsku povijest umjetnosti treba znaiti vie od ijednog stranca i koji tek treba biti odgovarajue monografski obraen. alosno je kako nai vrsni kipari nisu sustavno obraivani, tovie, kako su njihova vrhunska djela rastavljena i baena negdje gdje e prije ili kasnije potpuno propasti. A, nevjerojatno je da zbog uklonjenih zastora u obnovi osamdesetih godina sunce izravno pada na Ticijanov poliptih, izbljeuje pigmente i razara vezivo boja. Presretan sam zbog objavljivanja cijele rasprave za okruglim stolom u najnovijem broju Nae Gospe i zbog trajne internetske dostupnosti asopisa. estitam svima koji su za to zasluni!
U Gospi 12. kolovoza 2012. 46

Konzervatorske smjernice za rekonstrukciju Svetita dubrovake katedrale Gospe Velike

ana Baa* Katedrala Gospe Velike sredinji je sakralni prostor Dubrovnika, prostor iznimno slojevitoga i sloenog povijesnog slijeda, neraskidivo vezan za sve urbanistike i kulturne mijene Grada. Dananja barokna Katedrala, podignuta na mjestu ranije, u potresu 1667. godine sruene romanike graevine, dovrena je 1713. godine. Tijekom tri stoljea postojanja Katedrala je sustavno opremana i odravana, u skladu s duhovnim potrebama, liturgijskim zahtjevima, te umjetnikim i financijskim mogunostima. Postojee ureenje prezbiterija Katedrale, nastalo nakon obnove od potresa 1979. godine, ne odraava povijesno bogatstvo slojeva koji su se u njemu akumulirali tijekom postojanja, stvarajui jedinstvenu cjelinu, te predstavlja znatno osiromaenje cjelokupnog izgleda dubrovake Prvostolnice. Stoga bi novo rjeenje ureenja Svetita trebalo osigurati povratak baroknog oltara i neorenesansnog retabla na njihovo izvorno mjesto, uz mogunost ukljuenja i ostalih njegovih ouvanih elemenata. Uvaavajui zakljuke donesene na strunom skupu Okruglom stolu o pitanju glavnog oltara dubrovake Stolne crkve Gospe Velike, odranom dana 17. veljae 2012. godine, na kojemu su sudjelovali i predstavnici Ministarstva kulture i ovoga Konzervatorskog odjela, te u skladu s metodologijom konzervatorske struke, rekonstrukciji Svetita Katedrale treba prethoditi izrada sljedeih dokumentacija: Konzervatorski odjel u Dubrovniku upoznat je s pokretanjem postupka izrade arhitektonskog snimka Katedrale, koji e biti podloga za sve budue zahvate na odravanju i ureenju Katedrale. Za rekonstrukciju Svetita potrebno je izraditi detaljnu dokumentaciju postojeeg stanja ouvanih arhitektonskih elemenata opreme Svetita pohranjenih u crkvi Sv. Roka. Predlaemo koritenje suvremenih tehnikih metoda kod izrade arhitektonske dokumentacije (prostorno mikroskeniranje koje osigurava visoku tonost, vjernu reprodukciju i mogunost vizualizacije budueg ureenja Svetita). Izrada elaborata koji e osim kulturnopovijesne obrade, pregleda postojeeg stanja, vrjednovanja svih povijesnih slojeva, obuhvatiti i analizu liturgijskih potreba, te rezultirati konzervatorskim smjernicama za rekonstrukciju i ureenje katedralnoga prostora u cijelosti. Nuno je osigurati izradu navedenih dokumentacija koje e jamiti kvalitetu budueg zahvata rekonstrukcije Svetita. Za svu strunu pomo i pojanjenja Konzervatorski odjel u Dubrovniku stoji Vam na raspolaganju.
U Dubrovniku 29. listopada 2012.
proelnica Konzervatorskoga odjela u Dubrovniku

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Uoi desete obljetnice Papina dolaska u Grad

Na blaeni Dbrvanin Ivan Pavao Veliki

Bio je papa 9.665 dana ili gotovo 26 i pol godina, od 16. listopada 1978. do smrti 2. travnja 2005. Roen kao Karol Jzef Wojtya 18. svibnja 1920. u Wadowicama kraj Krakova u Poljskoj, porta, pjesnik, profesor etike, sveenik od 1946., biskup od 1958., krakovski nadbiskup od 1964., kardinal od 1967., poasni graanin Dubrovnika od 2004., blaenik od 2011. Osvajao je srca diljem svijeta. Starac u bijelom, uvijek u pokretu, pruajui ruku na stisak ili maui njome na pozdrav, uvijek zazivajui blagoslov (kad mu je desna ruka bila slomljena i u gipsu, blagoslivljao je vjernike lijevom). Uronjen u molitvu, ovjek s kriem ne samo na prsima i u srcu nego s Propeem, papinskim tapom, u lijevoj ruci, vrsto oslonjen, gotovo objeen o kri. Premda je papa Siksto V. (1585.-1590.) bio podrijetlom Hrvatom, ovaj je Poljak prvi papa koji se Hrvatima obraao na njihovu materinjem, hrvatskom jeziku. Time je ujedno u svjetskim razmjerima, puno prije priznanja hrvatske drave, jo 1978. priznao i uvrstio samostalnost hrvatskoga jezika.

Ivan Pavao II. pozdravlja vjernike u Gruu. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003.

Kretao se meu ljudima, osjeao njihove probleme kao ovjek, pastir i znanstvenik. On je bio neumoran promicatelj prava na ivot od zaea do prirodne smrti, protivnik smrtne kazne, pobaaja i eutanazije, najprodorniji glas odgovorne prokreacije, donio je novu hrabrost u zatiti ivota, prokazivao je mane komunizma i kapitalizma, kumovao padu eljezne zavjese, uinio papinsku slubu nazonom u cijelome svijetu. Jasnoom i ustrajnou zastupanja katolikih shvaanja zasluio je da ga se naziva glasnogovornikom kranstva i velikih vrijednosti ovjeanstva, savjeu ljudskoga roda, glasnim prorokom dananjice, uiteljem kranskoga ivota, propovjednikom svim narodima svijeta, braniteljem ivota i ovjenosti. Nije sustao ponavljati kako je obrana ivota sastavni dio poslanja Crkve. Na potovanju ovjejega ivota i dostojanstva artikulirao je iroko vienje prava i slobode, podrazumijevajui nunu povezanost slobode i istine.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

On je dravnik koji je prozivao savjest ovjeanstva zbog razaranja Dubrovnika, Vukovara i Sarajeva, meu prvima je priznao neovisnost hrvatske drave. Trojicu Hrvata uvrstio je u Kardinalski zbor, trideset dvojicu imenovao biskupima, a njih osam promaknuo u biskupskoj slubi. Isticao je sveopi poziv na svetost. Blaenim je proglasio 1338 katolika, od toga dva Hrvata (Alojzija Stepinca i Ivana Merza) i jednu Hrvaticu (Mariju Propetoga Petkovi), a svetim 482 blaenika i blaenicu, od toga dva Hrvata (Leopolda Mandia i Marka Krievanina). Na 1164 ope audijencije primio je 17,6 milijuna hodoasnika iz svih dijelova svijeta. Imao je 38 dravnih posjeta, 738 susreta sa efovima drava i 246 s predsjednicima vlada. Kao Papa, krstio je 1501 osobu, zaredio 321 biskupa, odrao 15 biskupskih sinoda, posjetio 129 drava izvan Italije zbog ega je proputovao 1,1 milijun kilometara, a na putovanjima je odrao 3.288 govora. Hrvatsku je pohodio tri, a Bosnu i Hercegovinu dva puta. Probudio je osjetljivost ovjeanstva za udoredne vrjednote. Govorima, osobnou, prisutnou i sposobnou uvjeravanja ostvario je novu osjeajnost za moralne vrijednosti. Zbog toga se stvorila nova otvorenost, novi osjeaj za probleme religije, za potrebu vjerske dimenzije u ovjeku i nadasve je narasla vanost rimskoga biskupa. Svi su krani prepoznali da je on glasnogovornik kranstva. Ali i za nekrane i za druge religije on je bio glasnogovornik velikih vrijednosti ovjeanstva. Brojni dokumenti koje je ostavio ine prebogatu batinu koja jo uvijek nije dovoljno prihvaena u Crkvi. Njegove su misli: Budunost poinje danas, ne sutra. Ne spaava nas formula nego osoba Isusa Krista. Bez Stvoritelja stvorenje nestaje. Sloboda ovisi o istini. Vjera i razum se meusobno podupiru. Ako propadne obitelj, propada i narod i cijeli svijet u kojem ivimo. Osobito se zalagao za mir i jedinstvo krana. Zagovarao je pravo svakoga naroda na samostalnost. Osmislio je sintagmu kultura ivota, pobaaj izjednaio s holokaustom, pokrenuo slavljenje Svjetskoga dana mladih i Svjetskoga dana bolesnika. Isusovac Boidar Nagy priredio je 2011. knjigu Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima u kojoj je prikupljeno Papinih 790 obraanja Hrvatima ili govora odnosno pisama o njima. Najpotresniji su tekstovi, bolje reeno krikovi intelektualca i mirotvorca, proroka Wojtye vezani uz Sarajevo: govor veleposlanicima 16. sijenja 1993., propovijed od 8. rujna 1994. i govor udovicama 10. prosinca 1994. Jo su uvijek aktualni Papini programski govori: hrvatskim bogoslovima 27. travna 1982., sveenicima 10. rujna 1994., franjevcima 12. travnja 1997., biskupima 4. listopada 1998. i vjerouiteljima 4. listopada 1998. Meu propovijedima na hrvatskom povijesne su: 30. travnja 1979. o vjernosti Hrvata Isusu, Rimskoj Crkvi i Majci Bojoj, 11. rujna 1994. pred milijun Hrvata u Zagre47

Neizbrisiv u hrvatskoj povijesti

bu, 4. listopada 1998. pred pola milijuna ljudi u Splitu i 6. lipnja 2003. u Dubrovniku. Meu pismima istiu se etiri upuena Crkvi u Hrvata: 15. svibnja 1979. prigodom 11 stoljea prvoga meunarodnog priznanja Hrvatske, 22. kolovoza 1984. za Nacionalni euharistijski kongres, 10. listopada 1991. u povodu ratnih stradanja i 2. veljae 1993. o skrbi za silovane ene i ratnu siroad. Nasuprot nekima koji danas zaziru od pojma Crkva u Hrvata, kao zajednitvu katolika hrvatskoga jezika, Papa Poljak osobno je upotrijebio taj izraz na hrvatskom jeziku u govorima 28. srpnja 1982., 3. veljae 1983., 15. travnja 1984., 22. oujka 1989., 10. i 14. rujna 1994., 18. listopada 1995. te u pismima od 22. kolovoza 1984. i 29. rujna 1993. Ovako je, ukupno 26 puta, na est razliitih naina, blaeni Ivan Pavao II. s loe bazilike Sv. Petra estitao Boi na hrvatskome jeziku u sveanom obraanju gradu (Rimu) i svijetu svake godine svojega papinstva (od 1978.-2004., s iznimkom 1995. kad zbog bolesti to nije uinio): Sretan Boi i na dobro vam dolo poroenje Isusovo! (25. XII. 1978.) Na dobro Vam doao Boi i sveto poroenje Isusovo! (25. XII. 1979.) Sretan Boi, Isusovo poroenje! (25. XII.: 1980., 1981., 1982., 1983., 1984., 1985., 1989., 1990., 1994., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2003. i 2004.) Sretan i veseo Boi i blagoslovljena nova godina! (25. XII.: 1986., 1987., 1988.) Sretan Boi! Neka Isusovo poroenje donese mir cijeloj Hrvatskoj! (25. XII.: 1991. i 1992.) estit Boi! Na dobro vam dolo poroenje Isusovo! (25. XII. 1993.) O pravu na roenje karizmatini ovjek u bijelom nekoliko je puta govorio Hrvatima i na hrvatskom jeziku (22. kolovoza 1984., 24. lipnja 1988., 28. oujka 1990., 11. rujna 1994., 31. sijenja 1997., 2. listopada 1998. i 4. listopada 1998.). Ovako je, na tri naina, blaeni Ivan Pavao II., ukupno 26 puta, estitao Uskrs na hrvatskome jeziku s loe bazilike Sv. Petra u sveanom obraanju gradu (Rimu) i svijetu od 1979. do 2004.: Sretan i blagoslovljen Uskrs! (15. IV. 1979.) Sretan i radostan Uskrs! (6. IV. 1980.) Sretan Uskrs! (19. IV. 1981., 11. IV. 1982., 3. IV. 1983., 22. IV. 1984., 7. IV. 1985., 30. III. 1986., 22. IV. 1987., 3. IV. 1988., 26. III. 1989., 15. IV. 1990., 31. III. 1991., 19. IV. 1992., 11. IV. 1993., 3. IV. 1994., 19. IV. 1995., 7. IV. 1996., 30. III. 1997., 12. IV. 1998., 4. IV. 1999., 23. IV. 2000., 15. IV. 2001., 31. III. 2002., 20. IV. 2003. i 11. IV. 2004.). Ivan Pavao II. potovao je i isticao dubrovaku batinu, navodio dubrovake pjesnika Ivana Gundulia (14. XI. 1990. i 2. X. 1998.) i Petra Pericu (11. IX. 1994.) i natpise
48

Ivan Pavao II. na poetku Euharistije u Dubrovniku. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003.

Boine estitke na hrvatskom

Uskrsna estitanja na hrvatskom

Od va grad do moj Grad

uklesane u Kneevu dvoru (3. X. 1998. i 6. VI. 2003.) i na Lovrjencu (6. VI. 2003.). Nije tedio pohvale na raun Dubrovnika govorei da je on: - slavni Grad (29. VII. 1987.), - grad stoljetne kranske tradicije (27. VII. 1988.), - svetite hrvatske kulture i oaza slobode (8. II. 1992.), - voljeni grad Dubrovnik (13. V. 1992.), - plemeniti grad (17. I. 1997.), - stari i plemeniti hrvatski grad koji je imao posebno znaajnu ulogu u povijesti kranstva, katolikoga zajednitva i kulture u tamonjim krajevima (2. II. 1999.), - stari i slavni grad Dubrovnik, to stoji ponosan na svoju povijest i na svoju batinu slobode, pravde i promaknua zajednikoga dobra. elja mi je da batina ljudskih i kranskih vrijednosti, to se je nagomilala tijekom minulih stoljea, i dalje, uz Boju pomo i pomo vaega Parca, svetoga Vlaha, bude najdragocjenije blago puka ove zemlje (6. VI. 2003.) - ponosan na svoju povijest i svoje tradicije slobode i pravde (11. VI. 2003.), - predivan grad (6. VII. 2003.), - stari i predivni Dubrovnik (8. XI. 2003.), - ljubljeni grad (29. IV. 2004.), - stari i lijepi Dubrovnik, pravi biser hrvatskoga Jadrana, sredite tisuljetne uljudbe proete katolikom vjerom i obiljeene stalnom vjernou Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo tekim vremenima (29. IV. 2004.), - Dubrovnik je od danas i moj grad (29. IV. 2004.). O Dubrovanima. Za Ivana Pavla II. Dubrovani su ponosni na povijest svoga slavnog Grada (29. VII. 1987.) koji su naslijedili bogatu uljudbenu i vjersku batinu (29. IV. 2004.). Obnovljeni kri na Sru rjeito svjedoi o odlunosti Dubrovana i Dubrovkinja da uvijek, po primjeru svojih oeva i majki, ostanu vjerni Evanelju i zajednitvu s Petrovim nasljednikom (2. II. 1999.). O srpsko-crnogorskom razaranju Dubrovnika. Papa se solidarizira s ratnim stradanjima dubrovakoga puka. Govori: Posebno danas molimo za stanovnike Dubrovnika koji podnose tako teka iskuenja (26. X. 1991.) i pie: stanovnici Dubrovnika su tako teko kuani (28. XI. 1991.) te javno preklinje zavojevae: Molim saveznu jugoslavensku vojsku da potedi ivot golorukih graana i da zaustavi razoriteljski bijes protiv privatnih stanova i javnih zgrada, od kojih su neke od neprocjenjive umjetnike
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

vrijednosti. Valja stati na kraj toj tragediji koja obeauje Europu i svijet! (13. XI. 1991.). Zato ponovno poziva Dubrovane: U ovim, dramatinim trenutcima punima boli i patnje, kako za sam Dubrovnik i njegovu okolicu, tako i za druge krajeve Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, nastavite zajedno sa mnom moliti za pravi mir (13. V. 1992.). O probiru Papinih istupa. Na stranicama koje slijedi prikupljena su 73 kraa ili dulja ulomka i pisma u kojima se blaeni Ivan Pavao II. obraao Dubrovanima ili navodio njegove pjesnike i natpise.

skupa njihovo pastirsko djelovanje postane plodonosnije (Christus Dominus, 28). Dano u Rimu, pri Svetome Petru dana dvadeset i drugi studenoga godine Gospodnje 1983., este Naega papinstva.
Augustin kardinal Casaroli, predstojnik javnih crkvenih poslova, v. r. Marcello Bossetti, apostolski prabiljenik, v. r.

Bl. Ivan Pavao II. Dubrovanima

Na biskupu je da vjernici ive i djeluju u zajednitvu ljubavi
Apostolsko pismo s peatnicom od 22. studenoga 1983. (izvornik na latinskom) kojim Papa imenuje kotorskim biskupom Iva Gugia. Roen u Veloj Luci 1920., s mjesec je dana doselio u Dubrovnik gdje je, zavrivi bogosloviju u bijelih fratara, zareen za sveenika Dubrovake biskupije 1944. i slubovao do 1967. Bl. Ivan XXIII. ga je 12. srpnja 1961. imenovao pomonim dubrovakim biskupom, a Pavao VI. 1967. pomonim splitskim biskupom. Ubijen je u Kotoru 3. lipnja 1996., a pokopan je na Mihajlu. Ivan Pavao, biskup, sluga slugu Bojih. asnome bratu Ivu Gugiu, dosadanjem naslovnom biskupu Bonuste, izabranome biskupu Kotorske Crkve, pozdrav i apostolski blagoslov. Budui da je u biskupijama potrebno da biskupi marljivo pastoralno rade, da kranski vjernici posvuda budu njima podloni i da itavu obitelj svoga stada tako okupljaju i odgajaju da svi svjesni svojih dunosti ive i djeluju u zajednitvu ljubavi (Christus Dominus, 16), odreujemo da se popuni stolica Kotorske biskupije koja je ispranjena smru njezina prethodnog pastira. Nakon to smo tu stvar zrelo odvagnuli i o njoj razmislili, poto se uinilo da si ti za tu pastirsku slubu sasvim prikladan, puninom Nae apostolske vlasti, asni brate, ovim te pismom oslobaamo od veze s Bonustskom Crkvom i imenujemo te, inimo i proglaavamo biskupom gore spomenute Kotorske Crkve, kojoj te ujedno stavljamo na elo sa svim dunostima i pravima. Iako si sada izuzet od ponovnoga polaganja ispovijesti vjere, ipak te pravo obvezuje da pred nekim biskupom, svjedokom prave vjere, poloi prisegu vjernosti Nama i Naim nasljednicima, a tvoja e biti briga da u odreeno vrijeme obrazac prisege, potpisan i opeaen obiajnim nainom, stigne Svetome zboru za biskupe. Napominjemo pak, da poto primi u kanonski posjed svoju Biskupiju toga istoga dana i u istoj prigodi, u stolnoj crkvi svoje Biskupije narod i kler budu obavijeteni o povjerenoj ti slubi, prema odredbi Zakonika kanonskog prava. Svima njima ve sada savjetujemo da te potuju i da te sinovski spremno sluaju. Tebe, pak, asni brate, najusrdnije potiemo da sve svoje sile i sposobnosti posveti duhovnoj brizi za svoje vjernike i da se osim toga sjea ove opomene: Odnos izmeu biskupa i dijecezanskih sveenika moraju se zasnivati u prvome redu na vezama nadnaravne ljubavi, tako da skladnou volje sveenika s voljom biNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Papa mladim Hrvatima u posebnoj audijenciji u Damazovu dvoritu u Vatikanu 15. travnja 1984. Hvaljen Isus i Marija! Dragi moji mladi Hrvati! Isus je umro za nas da mi moemo vjeno ivjeti s njime u nebu. Kad budete razmiljali o Isusovoj muci, mislima budite u Jeruzalemu, gdje je Isus trpio i umro za sve nas, za svakoga pojedinog od nas. Preko Velikog petka, tj. preko trpljenja, dolazi se do vjene sree, do neba, tj. do Uskrsa. Iz nae vjere vi ete crpsti razlog i snagu za ivot, i ona e biti snaga vaeg dinamizma. Krist neka bude uvijek va prijatelj i voa u vaem ivotu. U krievima koji e vas pratiti u ivotu, ne zaboravite na nau nebesku Majku koju Hrvati toliko cijene, Blaenu Djevicu Mariju. Ona je pratila uvijek Isusa, Ona e i vas pratiti i pomagati, ako je budete dostojno zazivali. Vaa snaga stoji u Kristu, Otkupitelju svijeta, zbog kojega ste i doli u vjeni grad Rim. Bitno je vjerovati u Krista ovjeka i Boga, umrlog i uskrslog, u Isusa otkupitelja i obnovitelja ovjeanstva. Otvorite mu irom vrata svoje due i svoga srca i prihvatite ga kao prijatelja i vou na svome ivotnom putu. U njegovo ete ime biti sposobni pripremiti vedriju sutranjicu za vas i vau brau. Stoji napose na vama, na vaem narataju, da njemu posvetite tree tisuljee koje se ve pomalja na ljudskom horizontu. Znam da ove godine Crkva u Hrvata slavi velike jubileje: Nacionalni euharistijski kongres, tristotu obljetnicu Gospina svetita Marije Bistrice i zavretak proslava Trinaest stoljea kranstva u Hrvata. U svojoj dugoj kranskoj povijesti imali ste divna svjedoanstva kranske vjere koja ne smijete zaboraviti, jer su blago bogate vjerske batine vaega naroda.

Madrigalisti, nastavite uljepavati bogosluje

Don Stankov prvi susret s Papom, u Castel Gandolfu 1979. Snimio Arturo Mari. 49

Ivan Pavao II. primio je biskupa Severina Perneka u slubeni pohod ad limina 18. oujka 1983. Lijevo se vidi taka, trajna potreba nakon to je Biskupa na pjeakom prijelazu u Lurdu 6. listopada 1980. zgazio francuski taksist.

Na koncu posebno pozdravljam skupinu katedralnih madrigalista iz Dubrovnika koji svojim trudom uljepavaju slubu Boju. Nastavite i dalje taj plemeniti rad kojemu elim mnogo uspjeha. Vama i svima vaim od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Papa skupini od 260 mladih Hrvata, meu ostalim, iz Dubrovake biskupije, na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 28. kolovoza 1985. Srdano vas pozdravljam, dragi mladi Hrvati iz Splitske nadbiskupije, s Hvara, iz ibenika, Slavonskog Broda i Dubrovnika. U godini mladih i godini svetog Metoda doli ste u vjeni grad Rim uvrstiti svoju vjeru poput svojih prea koje je resila vjernost Petrovoj stolici i odanost Kristovu Namjesniku. Oslanjajui se na Petrovu stijenu na kojoj je Isus sazdao svoju Crkvu i paljivo sluajui sve ono to Papa govori i ui, moi ete hrabro svjedoiti za Krista i izvriti veliku obavezu koja lei na vaem narataju: prenijeti svetu katoliku vjeru u tree tisuljee. Pozdrav svima mladima u vaoj domovini! Hvaljen Isus i Marija. Papino pismo Propinquat Ivu Gugiu o 25. obljetnici biskupstva (izvornik na latinskome). asnome bratu Ivu Gugiu, kotorskome biskupu Pribliava se, asni brate, dvadeset i peti spomen tvoga biskupstva, onoga naime dana kad si, Bojim dobroinstvom, prije dvadeset i pet godina pribrojen meu nasljednike apostol. Budui da na zemlji nema veega dostojanstva nego je apostolsko, zato promisli koliko ti je dostojanstvo dano. S onim ti je danom, 13. kolovoza godine tisuu devetsto ezdeset prve dana i vlast koja nadvisuje sve ljudske moi: i opratanja grijeha kojom smiruje savjest uznemirenu prijestupima, i posveivanja Euharistije kojom sebe i svoje stado obogauje i kao poputninom uvruje na putu k Oevini; i propovijedanja Boje rijei da redovito hrani due; i posveivanja biskupa i sveenika da tako umnaa
50

Na vaem je narataju velika obveza

potomstvo crkvenim predvoditeljima. Uostalom, na tvoja biskupska lea naslagane su i mnoge druge dunosti kojima kao prvak svijetli kranskome puku. Stoga s pravom Sveto Pismo, preblaeni crkveni oci i prvosveenici, Nai prethodnici, slono hvale i kao pjesmom slave sveenitvo i njegovu puninu u biskupstvu. Zato, asni brate, poaen tolikim dobroinstvom nebeskoga Oca, zahvali Bogu za veliku milost kojom te je uinio dionikom ljubavi samoga Krista, Otkupitelja dua. Tako i Mi, asni brate, zahvaljujemo Bogu, djelitelju vinjih darova, a i tebi za tvoj napor i marljivost, jer sve to Crkvi igdje pridonosi, na dobro je itava Tijela Kristova. Uostalom, i to e ti, mislimo, biti na dui tako sveana dana koji se pribliava: da tako, kao sveti Kristovi apostoli, na ijem dostojanstvu sudjeluje, sve vie omili: tvoji e se darovi to vie Bogu svidjeti to bude osobno zahvalniji. Hrabro samo, asni brate, i tei k nebeskim visinama svetosti. Neka ti u tome pomogne Krist i njegova Majka Marija, Kraljica biskupa. S Nae strane, elimo ti sve sveto, lijepo i veselo. S ljubavlju pozdravljamo tebe, tvoje sveenike, redovnike i sav kranski puk udjeljujui apostolski blagoslov koji neka vas jaa za ivotne borbe. Iz Vatikana 15. dana mjeseca srpnja godine 1986., osme Naega papinstva.
Ivan Pavao II., v. r.

Papa skupini od 200 mladih Hrvata Dubrovnika, Zadra, Subotice, Zagreba, Molisa, Meugorja, Trsta i Rima na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 23. srpnja 1986. Pozdravljam mlade hrvatske hodoasnike iz raznih krajeva. itajte i razmatrajte evanelje, u kojem ete nai smisao svoga ivota, a to je Isus Krist, va prijatelj. Tko nae Njega, naao je sve! Hvaljen Isus i Marija! Papa mladim Hrvatima u Castel Gandolfu 25. srpnja 1986. Dragi mladi prijatelji mladi hrvatski hodoasnici! Hvala vam za ovaj lijepi susret i za ove ugodne i radosne trenutke kojima ste eljeli razveseliti Svetoga Oca. Papi je veoma

U evanelju je smisao ivota, prijatelj Isus

Milost je i srea pripadati Katolikoj Crkvi

Tei k uzvienim granicama svetosti

Dubrovaki sveenici slave Euharistiju s Papom u njegovoj privatnoj kapelici 1987. Snimio Arturo Mari.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Papa s dubrovakim sveenicima 3. lipnja 1987. Snimio Arturo Mari.

drago vidjeti vas ovako poletne, vesele i Bogu odane. Hvala vam na vaim izrazima vjernosti i odanosti kojima ste i ovom prilikom eljeli posvjedoiti svoju ljubav prema Crkvi i prema Kristovu Namjesniku. Poznato mi je da je to zahtijevalo i odreene napore i rtve, koje ste rado prihvatili. Neki od vas vraaju se svojim kuama jo veeras. Ostali e uskoro. to ete ponijeti sa sobom iz Vjenoga Grada i s ovoga susreta sa Svetim Ocem? U prvom redu osjeaj iskrene zahvalnosti Bogu to pripadate Katolikoj Crkvi. Velika je to milost i srea. A onda osjeaj ponosa to ste krani, vjernici. Ovih ste dana doivjeli puno lijepih trenutaka. U susretu sa Vjenim Gradom vaa vjera sigurno se uvrstila i ojaala. S novim poletom i arom nastavite po njoj ivjeti i svjedoiti za Isusa Krista za kojega su svjedoili ovdje u Rimu brojni krani, muenici i svetci; ali ne samo u Rimu nego posvuda u svijetu, takoer i u vaem narodu koji obiluje brojnim primjerima krana sveta ivota. U Rimu ste vidjeli kako je vjera veliko blago. Ona nalazi svoj izraz i u kulturi kao to ste to i vi veeras pokazali. Nastavite i dalje njegovati tolike lijepe kulturne tradicije svoga naroda i obogaujte ih novim i religioznim sadrajima. elim vam sretan povratak svojim kuama. Pozdravite sve svoje mile i drage u svojim obiteljima, a napose svoje vrnjake. Papa se uvijek raduje kad se moe susresti s mladim hrvatskim hodoasnicima. Neka vas u svemu prati Boja milost i zatita Blaene Djevice Marije koja neka vam pokazuje pravi put u ivotu. Blagoslovio vas Svemogui Bog Otac i Sin i Duh Sveti. Amen. Hvaljen Isus i Marija!

Papa skupini od 26 sveenika Dubrovake biskupije na Trgu sv. Petra u Vatikanu 3. lipnja 1987. Srdano pozdravljam sveenike Dubrovake biskupije i hrvatske hodoasnike iz Sydneya. Uskoro e poeti Marijanska godina. Proslavite je to bolje sa svim katolicima Hrvatima u domovini i po svijetu. Hvaljen Isus i Marija. Papa skupini od 30 hodoasnika iz Dubrovnika pod vodstvom Josipa deglIvellio na opoj audijenciji u Vatikanu 29. srpnja 1987. Srdano pozdravljam skupinu hodoasnika iz Dubrovnika. Ponosni na povijest svoga slavnog Grada i svoga hrvatskog naroda, ovim pohodom grobovima svetih apostola Petra i Pavla, kao i rimskih muenika i drugih svetaca, uvrstite svoju katoliku vjeru. Podjeljujem svoj blagoslov vama i vaim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija! Papa mladima iz Dubrovnika, Zagreba i Varadina te sjemenitarcima iz Zagreba na posebnoj audijenciji u Vatikanu 26. oujka 1988. Dragi sjemenitarci, dragi mladi iz Zagreba i Dubrovnika! Veoma sam radostan to ste doli da zajedno s Papom i s mladima iz raznih zemalja proslavite u Rimu Trei svjetski dan mladih. Dobro doli u Vjeni Grad, u kuu zajednikog Oca i u domovinu svih krana! Sredite ovogodinjeg Dana mladih u Marijinoj godini jest Blaena Djevica Marija, a misao vodilja jesu Njezine rijei: to god vam rekne, to uinite! U toj kratkoj reenici sadran je cijeli program ivota to su ga ostvarili tijekom povijesti toliki Isusovi sljedbenici, mladi i odrasli. Te Gospine rijei, to jest sluati i slijediti Isusa, vrijede za svakog mladia i djevojku, jer su zalog sretnijeg ivota. A gdje i kako nam Isus danas govori? Njegovu rije nalazimo najprije u svetom Evanelju koje svakomu od vas treba biti najdraa knjiga. Isus nam takoer stalno govori preko crkvenog uiteljstva, a napose preko svoga Namjesnika, rimskog biskupa. Kao to vam je poznato, Papa, meu ostalim, veoma esto govori o nastojanjima za ujedinjenje Europe. Njoj pripada i va hrvatski narod koji je kroz stoljea uz nemale rtve stajao na braniku europskog kontinenta uvajui kransku vjeru i kulturu. Zalagati se za mir, slogu i suradnju meu narodima jest na koncu imperativ Evanelja. Razne
51

Srdano pozdravljam dubrovake sveenike

Pohodom Vjenomu Gradu uvrstite svoju vjeru

Slijedite Isusa inei uvijek ono to On eli

Don Mato Bogii, don Stanko Lasi i Ivan Pavao II. Snimio Arturo Mari.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Papa prilazi Dubrovanima na posebnoj audijenciji za njih 3. svibnja 1991. Snimio Arturo Mari.

inicijative pokreu se u posljednje vrijeme sa eljom da Europa nae svoje jedinstvo. elim vam da s drugim mladima naega kontinenta i vi pridonesete tom velikom gibanju zbliavanja europskih naroda, dajui mu vrijednosti nae kranske vjere. Pozdravljam sve mlade u cijeloj Jugoslaviji, napose one koji e biti s nama duhovno ujedinjeni u proslavi Dana mladih. Neka vas Blaena Djevica Marija prati na putu vaega ivota da biste kao budui Kristovi sveenici, odnosno kao vjernici laici, uvijek inili ono to Isus od vas eli. Vama i svima vaima podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Papa na opoj audijenciji u Vatikanu 27. srpnja 1988. skupini od 35 hodoasnika iz Dubrovnika koje je u Rim doveo Josip degl Ivellio. Pozdravljam hrvatske hodoasnike iz Dubrovnika, iz grada stoljetne kranske tradicije. Ovo hodoae u Marijinoj godini neka u vama obnovi pobonost prema Gospi i uvrsti vjernost katolikoj batini koju ste primili od svojih prea. Hvaljen Isus i Marija! Sveti je Otac prihvatio ostavku dr. Severina Perneka (1924.-1997.) na slubu dubrovakoga biskupa (1967.1989.) zbog naruena zdravlja, i apostolskim pismom Quemadmodum difficulter s peatnicom o provienju Dubrovake Crkve (izvornik na latinskom) od 7. prosinca 1989. novim dubrovakim biskupom imenovao dr. elimira Puljia. Za biskupa ga je, na trgu sjeverno od stolne crkve Gospe Velike u Dubrovniku, zaredio kardinal Franjo Kuhari (1919.-2002.) u nedjelju 14. sijenja 1990. Ivan Pavao, biskup, sluga slugu Bojih, ljubljenome sinu elimiru Puljiu iz klera Mostarsko-duvanjske biskupije, profesoru Velikoga vrhbosanskog sjemenita, izabranome biskupu Crkve dubrovake, pozdrav i apostolski blagoslov. Kao to se teko obitelj moe dobro postaviti ako nema oba ili jednoga roditelja jer tada neto uglavnom nedostaje, tako i biskupije ne mogu ne trpjeti tetu ako nema pastira da ih predvode budui da je njihov posao slian sad oevu, sad majinu, ve prema naravi stvari koje valja obavljati.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Ostanite vjerni katolikoj batini koju primiste od svojih prea

Biskup je otac i majka svojim vjernicima

Peatnica o provienju Dubrovake Crkve od 7. XII. 1989. 52

Imajui to pred oima, s najveom pozornou okreemo se onim Crkvama koje bilo s kojeg razloga ili samo privremeno nemaju upravitelja. Pourili smo se zato pobrinuti i za Dubrovaku biskupiju, koja je iza ostavke biskupa Severina Perneka ostala bez predvodnika. Kako je za pastira nuno da bude ureen svim krjepostima i sposobnostima potrebnim za slubu, i kako smo upravo tebe, ljubljeni sine, takvoga upoznali, procijenili smo da onu Crkvu moemo sa sigurnou povjeriti tebi na upravu. Stoga, sluei se svojom apostolskom vlau i ugledom, ovim te pismom imenujemo biskupom i prema opem pravu stavljamo na elo Dubrovake biskupije kao oca i pastira. to se pak tie tvoga biskupskog reenja, moe ga primiti od bilo kojega katolikog biskupa po bogoslunim propisima, ali nakon poloene ispovijesti vjere i prisege vjernosti Nama i Naim nasljednicima na ovoj Apostolskoj Stolici, pred nekim posveenim poglavarom. Nadalje, isprave o uinjenom, na uobiajen nain potpisane i ovjerene peatom, bez odgode e poslati Zboru za biskupe. K tome e o svome imenovanju izvijestiti sveenstvo i vjernike Dubrovake biskupije. Ta, njihovo je pravo doznati komu duguju posluh, ljubav, odanost, te s kim u slozi moraju izgraivati crkveno zajednitvo. Nastoj, napokon, dragi sine, esto se spominjati pojma i znaenja biskupskoga imena jer to moe prosvjetljavati um, poticati volju, ulijevati snagu i trajnu strpljivost u noenju tereta, o emu ovisi sudbina dua to ti ih povjeravamo. Dano u Rimu, pri Svetome Petru, sedmoga prosinca godine Gospodnje 1989., dvanaeste Naega papinstva. papa Ivan Pavao II., v. r.
Eugenio Seri, apostolski prabiljenik, v. r.
(visei peat)

Papa hodoasnicima na opoj audijenciji u Vatikanu 14. studenoga 1990. Dragi Hrvati, srdano vas pozdravljam! Stvoritelj je ovjeku darovao slobodu, i ona je, kako pjeva va hrvatski pjesnik Ivan Gunduli, dar u kom sva blaga vinji nam Bog d. Sloboda zahvaa sav ljudski ivot i bez nje ovjek ne moe ostvariti svoj uzvieni poziv i dostojanstvo. Svemogui Bog, od kojega nam dolazi svako dobro, udijelio svoj obilan blagoslov vama i vaoj Domovini. Hvaljen Isus i Marija! Papa na opoj audijenciji u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu 1. svibnja 1991. hodoasnicima iz Hrvatske meu kojima su bili Dubrovani s don Stankom Lasiem. Dragi hrvatski hodoasnici, srdano vas pozdravljam! ovjek jedino uz pomo Boju i slijeenjem njegova zakona moe izgraditi drutvo koje e biti uistinu ovjeno. Potrebno je zbog toga da krani svojim ivljenjem pokau nezamjenjivost i blagodat evaneoskih naela za pojedinca, obitelj i cijelo drutvo. Na vas i na vau domovinu Hrvatsku zazivam puninu Bojega blagoslova i mira. U petak 3. svibnja 1991. Papa je u privatnu audijenciju u dvorani Klementina u Vatikanu primio skupinu 70 dubrovakih hodoasnika, Katedralne madrigaliste i enski crkveni pjevaki zbor Marija. Ulazei, hodoasnicima se pridruio u pjevanju pjesme Krist na alu koju je sam napisao, a potom je rekao: Dobro doli! Don Stanko Lasi je Papi predao tolu, runo izvezenu konavoskim vezom, i govor u kojem mu zahvaljuje za svagdanju molitvu i osobno trajno zalaganje za mirno rjeenje krize u naoj zemlji. Dok nam Domovina krvari doli smo na grob apostolskoga prvaka Petra moliti za mir Hrvatske. Prije punih 13 i pol stoljea Hrvati su se, kako prenosi Konstantin Porfirogenet, zakleli sv. Petru da ne e nikada provaljivati u tue zemlje niti ondje ratovati, nego da e ivjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od pape Agatona su za to dobili molitvu da e se za njih boriti i na pomo im biti Bog Hrvata kad god drugi narodi provale

Bez slobode se ovjek ne moe ostvariti

Boji blagoslov i mir Hrvatskoj

Dobro doli

Papa na opoj audijenciji u Vatikanu 27. lipnja 1990. hodoasnicima s Korule koje je doveo smokviki upnik don Stanko Lasi. Dragi hodoasnici iz Smokvice na Koruli, dobro doli! Imajte uvijek pred oima uzvien kraninov poziv te svojim ivotom budite znak spasenjske Boje nazonosti u svijetu. Od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov cijeloj vaoj upnoj zajednici. Hvaljen Isus i Marija!

Budite vidljivi znak Boje nazonosti u svijetu

Papa s Dubrovanima u dvorani Clementina u Papinu domu u Vatikanu 3. svibnja 1991. Snimio Arturo Mari.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

53

Dubrovani s Papom u dvorani Clementina 3. svibnja 1991. Snimio Arturo Mari.

na hrvatsko zemljite. Dubrovnik je bio miljenik papa, a dubrovaki nadbiskup postao je papa Pio IV. Oekujemo, Sveti Oe, da ete prigodom Vaega, nadamo se to skorijega posjeta Hrvatskoj, okruniti tu vezu pohodom naemu gradu Dubrovniku. U pismu Papi od 26. rujna 1991. dubrovaki ratni biskup elimir Pulji istie: Ovaj kraj do sada nije bio napadan. Meutim, zadnjih dana uestale su oruane provokacije s granica Crne Gore i Hercegovine kamo su stigle tisue vojnika i priuvnika iz Srbije i Crne Gore. Suoeni smo sa stranom razornom silom savezne vojske koja rui tolike bolnice, crkve i kole u Hrvatskoj, bojimo se da bi jednoga, ne dalekog dana, i ovaj grad mogao postati predmet ruenja militantnih i teroristikih sila. Zadnjih smo dana odsjeeni na kopnu i na moru. ve tri tjedna ne odrava se nastava u kolama po naim mjestima zbog straha od vojnoga napada. Narod ivi u uasnoj uzrujanosti od straha i nepovjerenja. Vatikanski ministar vanjskih poslova u Papino ime odgovara biskupu Puljiu 11. listopada 1991. Preasna Preuzvienosti! ast mi je potvrditi primitak pisma koje je Vaa preasna Preuzvienost uputila Svetome Ocu telefaksom 26. rujna ove godine. Sveti Otac je s dubokom boli proitao sve to je Vaa Preuzvienost napisala i s Vama dijeli Vae strahove i nade.
54

Sveta Stolica ini sve da se okona rat

Na alost, susljedni dogaaji potvruju kako rat ne tedi ni osobe, ni crkve, ni gradove ni svjedoanstva prolosti. Kao to znate, Sveta Stolica sa ivim zanimanjem prati razvoj stanja i ini sve da se okona rat i da se postigne meunarodno suglasje o priznanju neovisnosti Hrvatske, Slovenije i drugih republika koje to zatrae. Nadamo se da e posljednje inicijative o uinkovitom prekidu vatre konano uspjeti. Budite uvjereni da Vas se sjeam u molitvama za rtve tolikog nasilja i srdano Vas pozdravljam. Jean-Louis Tauran, v. r. Papa je 26. listopada 1991. primio hrvatske majke koje su dole u Rim traiti pomo za svoje sinove i rekao im: Drage sestre u Kristu, dole ste u Rim da bi izrazile svoju bol i svoj prosvjed protiv nepravedna i okrutna rata koji bije vau Domovinu, te da istodobno zahvalite Papi za sve to je do sada uinio za mir. Poznato vam je da svednevice u svoje molitve ukljuujem patnje svih majki koje oplakuju svoju poginulu ili ranjenu djecu, patnje izbjeglica, kao i onih koji, na jedan ili drugi nain, osjeaju posljedice toliko puta sprjeavana i osuivana rata. Znani su vam i svi pothvati koje je ovih mjeseci poduzela Sveta Stolica da bi se ostvarile tenje vaih naroda za pravdom i slobodom. Iako pozivi i dosadanja nastojanja nisu jo uvijek urodili eljenim plodom, ne smijemo gubiti nadu! Molimo jo
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Zajedniki molimo mir za Hrvate

vie da bi milosrdni Gospodin taknuo srca odgovornih za tu veliku katastrofu, uinio ih pozornima na krik boli tolikih nevinih, pomogao im da shvate da je taj rat beskoristan, te ih potakne na potivanje vie puta potpisanih obveza za skonanje oruanoga nasilja. Zajedniki molimo Mariju, Majku alosnu, da isprosi mir za Hrvate i sve narode te ljubljene jugoslavenske zemlje. Posebno danas molimo za stanovnike Dubrovnika koji podnose tako teka iskuenja. S tim osjeajima zazivam na vas, na vau Domovinu i na sve republike Jugoslavije, blagoslov svemoguega Boga. U pismu Papi od 24. listopada 1991. dubrovaki ratni biskup elimir Pulji je istaknuo: Ovo je krik biskupa koji trai pomo u ime tolikih izmuenih pojedinaca ovim beskorisnim ratom. Traim pomo da se zatite ljudi i kulturno blago koje je batina cijeloga svijeta. Ne uspijevam razumjeti zato Zapad doputa ovu vrstu okupacije?! Zato se ne osigura stvarni prekid vatre?! Sve sam uvjereniji da bi vojskovoe savezne vojske potovali sporazume samo pred jaom silom (primjerice estom amerikom flotom). Inae e ostati trajan sukob koji sve vie slii na borbu Davida s Golijatom. Sveti Oe! Stanje u mojoj Biskupiji i u gradu Dubrovniku vie je nego dramatino. Tisue je izbjeglica iz svojih upa s granice s Crnom Gorom i Hercegovinom; odsjeenost od svijeta s kopna i s mora, bez vode, bez struje, bez telefona, bez mogunosti da se pribave ljudima najnunije stvari. Kao da smo taoci vojne sile. Osobno se osjeam
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Solidaran s patnjom itave Dubrovake biskupije

kao u zatvoru, lien slobode kretanja i mogunosti da izgovorim rije prosvjeda ili obrane (novinarima je zabranjen pristup u Dubrovnik). Dravni tajnik Njegove Svetosti u Papino ime odgovara biskupu Puljiu 5. studenoga 1991. (izvornik na talijanskom). Preasna Preuzvienosti! U pismu od 24. listopada ove godine Vaa je preasna Preuzvienost oitovala Svetome Ocu duboku bol i veliku zabrinutost za sudbinu stanovnika Dubrovnika to ga ve mjesec dana opsjeda savezna vojska koja pristup Gradu prijei ak i humanitarnoj pomoi. To sve puku stvara neuvene potekoe. Istodobno ste izrazili prosvjed zbog bombardiranja kojima je Dubrovnik izloen. Ona, osim to uzrokuju mrtve i ranjene, prijete unitenjem umjetnike batine neprocjenjive vrijednosti za itavo ovjeanstvo, stavljene pod zatitu UNESCO-a. elim Vas uvjeriti da je Sveti Otac oinski solidaran s patnjom Vae Preuzvienosti i itave Dubrovake biskupije koja, kao i druge hrvatske biskupije, trpi posljedice ovoga stranog rata. Sveti se Otac osobito pridruuje glasu meunarodne zajednice u osudi opsade Dubrovnika i pozivu saveznoj vojsci da prekine neprijateljstva i dopusti protok pomoi puanstvu. Sveti Otac jo jednom upuuje poziv da se obustavi upotreba sile u Hrvatskoj i u drugim jugoslavenskim republikama, kako bi sve strane uinkovito suraivale s meunarodnim predstavnicima na putu pregovora radi uspostave pravednog mira u regiji.
55

Molim Vau Preuzvienost da prenesete rijei ohrabrenja i nade sveenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima Vae biskupije na koju Njegova Svetost od srca zaziva Boji blagoslov i Gospinu zatitu.

kardinal Angelo Sodano, Dravni tajnik, v. r.

Papa hodoasnicima na opoj audijenciji u Vatikanu 13. studenoga 1991. Dragi vjernici iz Hrvatske, srdano vas pozdravljam! alosne vijesti to stiu svednevice iz vae domovine i dalje duboko aloste moje srce. Krik boli i straha to se uzdie iz Hrvatske ne moe i ne smije ostaviti ravnodunim ni jednoga kranina ili ovjeka dobre volje. Posljednjih je dana dolo do neuveno estokih napada u cijeloj Hrvatskoj, a posebice protiv Dubrovnika i Vukovara. U Dubrovniku su, meu ostalim, pogoeni hoteli i bolnice pune prognanih i ranjenih. S tom agresijom treba prestati! Zdruujem svoj glas osude i vapaja s cijelim narodom koji trpi i umire, i s glasom svih onih u svijetu koji s uasom ale zbog ratnih grozota Hrvatskoj. Molim saveznu jugoslavensku vojsku da potedi ivot golorukih graana i da zaustavi razoriteljski bijes protiv privatnih stanova i javnih zgrada, od kojih su neke od neprocjenjive umjetnike vrijednosti. Meunarodna zajednica ne moe prihvatiti da nasilje postane sredstvo za rjeavanje sporova meu narodima, da se trajno gaze najosnovnija pravila ponaanja to su zajamena i meunarodnim ugovorima i sporazumima. Valja stati na kraj toj tragediji koja obeauje Europu i svijet. Neka Svemogui Bog dade svima svoj mir i svoj blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Osmi studenoga 1991. ratni dubrovaki gradski upnik napisao je Papi sljedee pismo: Sveti Oe, Piem Vam iz najveega zatvora na svijetu u kojem stradava 60.000 ljudi. Piem u ime pedeset sveenika koji su ovdje zatoeni sa svojim pukom. Neprijatelj je zauzeo i poruio najvei dio nae Opine i doao pred sama gradska vrata zaprijetivi u vie navrata da e ui u Grad ako mu se ne preda. Nastradali su mnogi kulturni spomenici, a spaljene su i neke crkve. Poginulo je vie od 50 osoba, 260 je zarobljeno, a vie od 20.000 prognano iz svojih domova. Grad je napadnut u vie navrata najteim naoruanjem iz zraka, s mora i kopna. Na irem podruju grada pogoeni su i porueni hoteli puni izbjeglica, razni privredni objekti, kole, djeji vrtii, pote, bolnice i mnoge obiteljske kue izmeu kojih i nova biskupova rezidencija. Napadnuta je i pogoena s vie granata i sama stara gradska jezgra. Grad je ve 38 dana bez vode, struje i komunikacija, a zalihe hrane vrlo su oskudne. Sveti Oe, imao sam sreu desetak puta pruiti Vam ruku i uti Vae tople rijei: dragi moji Hrvati. Zadnji put je to bilo poetkom svibnja kad ste u posebnu audijenciju primili 70 Dubrovana. Molim Vas da uza sve ono to ste do sada uinili za Hrvatsku, danas uloite poseban napor kako bi se zaustavio rat protiv Hrvatske. Va je veliki prethodnik jednom davno zaustavio onoga osvajaa koji je poruio Europu i prozvan biem Bojim. Ako se Europa i svijet i
56

Osuujem i vapim s cijelim narodom koji trpi

danas u Rimu ne uspiju dogovoriti i pronai pravo rjeenje pa tako produe nau agoniju, molim Vas da Vi same stanete ispred ovoga najnovijeg bia Bojeg Europe. Najbolje ete to uiniti ovdje u tisugodinjoj prijestolnici slobodne Europe, Dubrovniku. Znam da Vam ne nedostaje hrabrosti, nas ovdje samo hrabrost moe spasiti. Uz izraze sinovskoga potovanja i zahvalnosti iz Gradazatvora
don Stanko Lasi, katedralni upnik

Stanovnici Dubrovnika su tako teko kuani

Vatikanski ministar vanjskih poslova u Papino mu je ime odgovorio (izvornik na talijanskom): Iz Vatikana 28. studenoga 1991. Veleasni gospodine, urnom porukom od 8. studenoga ove godine Vae je gospodstvo zamolilo Svetoga Oca da se zauzme da se okona okrutni rat koji pogaa Hrvatsku, a posebno Va voljeni grad Dubrovnik. elim Vas uvjeriti da je Va poziv prenesen uzvienome Naslovniku. Zasigurno ete imati saznanja o najnovijim pozivima na mir koje je Njegova Svetost uputila svim stranama u sukobu i odgovornim politiarima, a posebno u korist bespomonoga puanstva. Sveta Stolica ne prestaje promicati, kanalima koji joj prilie, sve to doputa da se pomogne onima koji su tako teko pogoeni sukobom i da se postigne dugotrajno rjeenje za sadanju krizu. Jamei Vam spomen u molitvi, posebice za stanovnike Dubrovnika koji su tako teko kuani, s osjeajima izvrsnoga potovanja ostajem Vaem gospodstvu odani

Jean Louis Tauran, tajnik [za odnose s dravama Dravnoga tajnitva Svete Stolice], v. r.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Sveta Stolica je 13. sijenja 1992. priznala Hrvatsku, a 8. veljae 1992. uspostavila s njome diplomatske odnose te je tom prigodom priopila. Najava uspostave diplomatskih odnosa izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske prua prigodu za podsjeanje na pojedine vanije povijesne trenutke toga ljubljenog naroda i njegovih odnosa s Apostolskom Stolicom. Potrebno je spomenuti i vrlo prisne odnose izmeu Svete Stolice i Dubrovake Republike koja je ouvala neovisnost od 1358. do 1808. kad ju je Napoleon dokinuo. S jedne je strane, naime, Dubrovnik, svetite hrvatske kulture i oaza slobode, imao poslanike kod Petrove Stolice, a s druge se pak strane Sveta Stolica, da bi titila katolike u razliitim krajevima koji su bili pod otomanskom vlau, sluila uslugama Republike iji su graani, iz trgovakih razloga, imali slobodan pristup u one krajeve. Iste je misli ponovio Giulio Einaudi, prvi apostolski nuncij u Hrvatskoj, imenovan 29. veljae 1992., prigodom predaje vjerodajnica predsjedniku Franju Tumanu 11. svibnja 1992.
Koga zanima vie o vezama Dubrovnika i Svete Stolice: Kosto Vojnovi, Crkva i drava u Dubrovakoj Republici, II, Rad JAZU CXXI, Zagreb, 1895., str. 143-147 i 198-205; Anelko Posinkovi, Veze papa i Dubrovnika tijekom vijeka, List Dubrovake biskupije, XXVI (1926.), br. 2; Vicko Lisiar, Program dubrovakog Senata za doek pape Pija II (1464), Croatia sacra, 5, Zagreb, 1933., str. 97-109; Miho Fabris uro Kreak, Papinstvo, kultura, nacionalnost, Dubrovnik, Dubrovnik, 1933.; Jorjo Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik, 1939., str. 171-176; Tomislav Macan, Pape su oinski voljeli Dubrovaku Republiku vjernu Bogu i sv. Petru, Kalendar Gospine krunice 1941., Zagreb, 1940., str. 107-131; Mario Radelj, Program dubrovakog Senata za doek pape Pija II. godine 1464., Zvonimir (Zagreb), I (1990.) 2, str. 14; Josip Lui, Dubrovnik u oekivanu dolaska pape Pija II. (1464), u: Vatikan i Dubrovnik, ur. elimir Pulji, Dubrovnik, 1994., str. 25-46; Ilija Mati, Diplomatski odnosi Dubrovnika sa Svetom Stolicom, u: Vatikan i Dubrovnik, Dubrovnik, 1994., str. 47-60; uro Kreak, Sveta Stolica i Dubrovnik, u: Vatikan i Dubrovnik, Dubrovnik, 1994., str. 185-190; Zoran Perovi, Dubrovaka Republika i Sveta Stolica, Dubrovnik, 2003., 62 str.

Svetite hrvatske kulture i oaza slobode

Papa se rukuje s Dubrovanima u bazilici Sv. Petra 23. VI. 1993. Snimio Arturo Mari.

Papa vjernicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji u Vatikanu 13. svibnja 1992. Srdano pozdravljam sve lanove dubrovakog djejeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik. Predragi, doli ste u Rim iz voljenoga grada Dubrovnika da bi, pjesmom i molitvom, izrazili elju svoga hrvatskog naroda da ivi u slobodi i miru. U ovim, dramatinim trenutcima punima boli i patnje, kako za sam Dubrovnik i njegovu okolicu, tako i za druge krajeve Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, u kojima imate rodbinu i prijatelje, nastavite zajedno sa mnom moliti za pravi mir svim narodima na Balkanu. Poloite svoju nadu u svemogueg i milosrdnog Boga, Oca svih ljudi. On neka vas sve blagoslovi i vodi na kranskom putu izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta. Hvaljen Isus i Marija!

Molimo za pravi mir svim narodima Balkana

Pismo Dravnog tajnika Svete Stolice dubrovakom biskupu elimiru Puljiu od 27. oujka 1992. (izvornik na talijanskom). Preasna Preuzvienosti! Primio sam pismo od 2. ovoga mjeseca kojim Vaa preasna Preuzvienost zahvaljuje na djelovanju Svetoga Oca i Svete Stolice u promicanju traenja rjeenja jugoslavenskoj krizi i izvjeuje o tekim uvjetima u kojima se nalazi Vaa voljena biskupija. Premda dravna neovisnost ne e moi razrijeiti sve politike i drutvene probleme, i premda je jo dug put do bratskoga suivota meu tim narodima, ne dvojim da e Crkva, pod hrabrim poticajima svojih pastira, znati dati hrvatskome narodu onaj osjeaj istinskoga kranskog duha koji jedini moe izlijeiti njezine duboke rane. Izraavam arke elje za duhovni rast i ljudsku dobrobit Dubrovake biskupije, molei Gospodina da podupre sve u obnovi zgrada i, to je najvanije, mjesnoga zajednitva. Koristim prigodu da Vam potvrdim izraze dubokoga potovanja. Vaoj preasnosti Preuzvienosti odani
kardinal Sodano, v. r.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Kranski duh moe izlijeiti duboke rane

Papa hodoasnicima i studentima iz Dubrovnika na opoj audijenciji u Vatikanu 6. travnja 1994. Od srca pozdravljam sve hrvatske hodoasnike. Dobro doli! Posebno se obraam studentima Teoloko-katehetskoga instituta u Splitu i odjela u Dubrovniku. Predragi, sluba na koju se pripravljate vrlo je vana za Crkvu i drutvo i zahtijeva zajednitvo s biskupima i sveenicima. Da bi ta sluba bila djelotvorna, potrebno je vae dosljedno kransko ivljenje i duboka vjera koje valja hraniti sakramentima i molitvom. Neka vas sve blagoslovi Bog. Hvaljen Isus i Marija!

Vjeru i kranski ivot hranite sakramentima i molitvom

Pismo Memores hoc o pedesetoj obljetnici misnitva biskupstva Iva Gugia (izvornik na latinskome). asnome bratu Ivu Gugiu, kotorskome biskupu. U zadnje smo se doba sjetili Tebe, asni brate, pa ponajprije Tebi, a ujedno i svekolikoj Kotorskoj Crkvi ovim pismom ukratko elimo posvjedoiti Nae osjeaje o Tebi u prigodi veseloga dogaaja Tvoga ivota za koji vidimo da se po Bojem dobroinstvu pribliava. Trinaestoga, naime, dana skoroga mjeseca kolovoza navrava se pedeset godina kad Te je iz kranskoga puka
57

Uzdignut iz kranskoga puka Dubrovake biskupije

Tvoje rodne Dubrovake biskupije Bog uzdigao i odredio za sveto sluenje u svome vinogradu za to si jednom zauvijek primio sveeniki red Krista Gospodina, kojeg si meutim napunio biskupskim ugledom i dostojanstvom. Da meu tolikim zbivanjima ta eto Tvoja obljetnica, spominjanja vrijedna, ne bi prola bez znaka Naega posebnog pozdrava i dobrohotnosti, iz sve Ti due danas piemo estitku o tom aenom polazitu Tvoga ivotnoga tijeka, o dugome trajanju Tvoga sluenja, najprije meu tvojim dubrovakim pukom kojem si 17 godina sluio kao sveenik na Lapadu, zatim ondje i u Trogiru 22 godine kao pomoni biskup te konano jedanaest plodnih godina kao kotorski duhovni pastir i ravnatelj katolikoga ivota i djelovanja. Ovim Naim estitarskim rijeima elimo se zdruiti sa svima onima koji su Te upoznali kao pastira kroz ovih dugih pedeset godina i koji e vidjeti Tvoje sadanje pastirske pothvate. Zajedno s estitkama, asni brate, upuujemo molitve boanskome Otkupitelju da ispuni nebeskom svjetlou i razveseli zlatni jubilej Tvoga sveenitva, a Tebe uva u buduim godinama. U zalog toga Tebi i Tvojima obilno podjeljujemo Na apostolski blagoslov. Iz Vatikanskoga grada, dvadeset etvrtoga dana mjeseca lipnja godine 1994., esnaeste Naega papinstva.
Ivan Pavao II., v. r.

Dubrovaki katedralni zbor s Papom 10. I. 1996.

Papa gimnazijalcima i profesorima iz Hrvatske i djeci iz Bosne i Hercegovine na opoj audijenciji u Vatikanu 31. kolovoza 1994. Srdano pozdravljam dubrovake gimnazijalce i skupinu profesora iz Valpova. Na poseban pak nain pozdravljam vas, draga hrvatska djeco, ratna siroadi, koja dolazite iz Bosne i Hercegovine i nevini ste svjedoci ratnih grozota u vaoj domovini. Blagoslivljam sve vas ovdje nazone i vae najmilije. Hvaljen Isus i Marija! Iz Papina govora na sveanosti doeka u meunarodnoj zranoj luci u Zagrebu 10. rujna 1994. u 17.30 5. Gospodine Predsjednie, u svojoj ste dobrodolici spomenuli nedavne dogaaje koji se odnose na Hrvatsku. Dogaaj posebne vanosti zbio se je godine 1992., kada su slom komunistikog reima, proglaenje suverenosti Hrvatske i meunarodno priznanje koje je uslijedilo, prvi put u vie od tisuljetnoj povijesti hrvatskog naroda, omoguili razmjenu diplomatskih predstavnika izmeu Hrvatske i Svete Stolice. Naalost, strane patnje zbog sukoba koji jo uvijek stvara duboke rane u ovoj zemlji, zasjenile su tu radost. Tko se ne sjea Vukovara, Dubrovnika, Zadra i tolikih drugih gradova i sela zahvaenih ratnim vihorom? Stiavi se u Hrvatskoj, rat je zatim, naalost, planuo u susjednoj Bosni i Hercegovini. Toliko je nedune krvi proliveno! Toliko je suza oblilo lica majki i djece, mladia i staraca! Sveta Stolica, sluei se svim raspoloivim sredstvima, nastavlja zalagati se za svladavanje postojeih napetosti i za uspostavu pravde i mira na cijelom Balkanu. Iako teak, trud na uspostavi mira sveta je dunost svakoga vjernika. Mir je uvijek mogu ako ga se iskreno eli.
58

Ratna su siroad neduni svjedoci ratnih grozota

Tko se ne sjea Vukovara i Dubrovnika?

Da bi se mir mogao graditi na temeljima pravde i istine, treba ga, prije svega, isprositi od Gospodina. Zbog toga sam u sijenju 1993. u Asiz pozvao katolike i predstavnike drugih kranskih zajednica i nekranskih religija, a ove sam godine potaknuo da se odri slina sluba Boja u bazilici Sv. Petra na svretku Tjedna molitve za kransko jedinstvo. Molitvu, meutim, mora pratiti velikoduno nastojanje ljudi dobre volje. Treba promicati kulturu mira, koja se nadahnjuje osjeajima snoljivosti i ope solidarnosti. Ta kultura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalistikih pretjerivanja i iskljuivosti. Ona je kadra odgojiti velika i plemenita srca, koja znaju da se rane uzrokovane mrnjom ne lijee zlopamenjem, nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja traiti i dati, poniznom i nesebinom velikodunou. Bez te kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih primirja. S kranskom nadom elim, i u ovom, sveanom trenutku, bolno zavapiti: neka konano prestane govor oruja i neka se srca otvore zanosnoj zadai izgradnje mira! Stoga elim da oni koji su odgovorni za javnu vlast ove plemenite nacije, ohrabreni potporom meunarodne zajednice, uvijek slijede miran put u pronalaenju rjeenja tekih i osjetljivih, a jo uvijek nerijeenih pitanja, kao to su ona koja se odnose na uspostavu suverenosti na cijelom nacionalnom teritoriju, povratak izbjeglica, te na obnovu onoga to je ratom porueno. Na kraju govora 11. rujna 1994. u zagrebakoj zranoj luci prigodom prvoga odlaska iz Hrvatske Papa je naveo stihove isusovca Petra Perice, muenika s Dakse, iz pjesme Zdravo Djevo. 6. I vi, Hrvati, koji danas ivite, moete raunati na snagu koja dolazi od vjere. U ovome trenutku, kad se ponovno vraam u Vatikan, sa sobom, kao uspomenu, nosim vaa lica, vae oi u kojima sam itao arku elju da se sadanjica popravi i da budunost procvjeta. Svima, posebno mladei, jo jednom dovikujem: budite hrabri! Kao to su vai prei imali snage izdrati sve tekoe utjeui se bogatstvu vjere, tako i vi, krani Zagreba
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Znajte u Kristovoj rijei nai svjetlost i snagu

i Hrvatske, znajte uvijek nai u Kristovoj rijei svjetlost i snagu za graenje svoje budunosti. Tu svoju elju povjeravam zagovoru Djevice, koju vi u pjesmi zazivate Naa Majko, naa zoro zlata: neka Ona prati svaku vau tenju, neka vas Ona utjei i neka podri svakog pojedinca na njegovu trnovitom putu. Neka vas prati i moj blagoslov, koji od srca podjeljujem vama, ovdje prisutnima, vaim dragima i svim sinovima dragoga hrvatskog naroda. Bog blagoslovio Hrvatsku! Krani, preuzmite odgovornost za drutvo Papa hodoasnicima na opoj audijenciji u Vatikanu 21. lipnja 1995. Dragi hodoasnici iz Splita, Zagreba, Rijeke, Dubrovnika i drugih mjesta Hrvatske, od srca vas pozdravljam. Dobro doli! Posebno elim spomenuti skupinu profesora iz Orahovice i djelatnike Hrvatskoga Crvenog kria. arko elim da ovo hodoae ojaa vau vjeru i vau savjest odgovornosti koju katolici imaju za razvoj i rast drutva proeta ljudskim i kranskim naelima i vrijednostima. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Rastite u vjeri, zalaite se u drutvenomu ivotu Papa dubrovakome Katedralnom zboru na opoj audijenciji u Vatikanu 10. sijenja 1996. Srdano pozdravljam nastavnike iz Bedekovine i Katedralni zbor iz Dubrovnika. Predragi, uz elju da vam ovo hodoae na grobove svetih apostola Petra i Pavla bude novi poticaj na rast u vjeri i na zalaganje u drutvenom ivotu, vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov svakomu od vas i vaim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija! U pismu don Stanku Lasiu Papa 4. svibnja 1996. zahvaljuje na darovima. Veleasni Gospodine, Svetom Ocu ste prigodom Njegova redovitog tjednog susreta s hodoasnicima dne 10. sijenja ove godine, zajedno s lanovima Katedralnoga zbora, u znak svojega potovanja, darovali primjerak upskoga lista Naa Gospa i kalendar za 1996. ureen slikama dubrovakih oltar.

Sveti Otac od srca zahvaljuje na tome ljubaznom inu i poglavito na osjeajima koji su ga nadahnuli te istodobno za Vas i za lanove Katedralnoga zbora od Boga moli obilje nebeskih darova i milosti i svima vrlo rado udjeljuje apostolski blagoslov koji proiruje i na sve obitelji Vae katedralne upe. Sa svoje strane koristim prigodu da Vas, uz duno potovanje, od srca pozdravim. Uvijek odani u Kristu Isusu

Giovanni Battista Re, zamjenik za ope poslove Dravnoga tajnika

Papa na opoj audijenciji u bazilici Sv. Petra u Vatikanu u srijedu 19. lipnja 1996. skupini od 450 hrvatskih hodoasnika. Srdano pozdravljam sve hrvatske hodoasnike. Navlastito pozdravljam brojne skupine mladih iz Zagreba, Dubrovnika, Samobora, Varadina i Dicma kraj Splita. Predragi, potiem vas da prihvatite bogato iskustvo nedavnoga Skupa hrvatske katolike mladei, odranog u Splitu i Solinu, kako bi se to bolje osobno i u svojim upnim zajednicama pripravili za Veliki jubilej godine 2000., koji na poseban nain pripada upravo mladima. elim takoer oitovati svoju duhovnu blizinu skupini majki i udovica koje su u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ostale bez svojih najmilijih. Vama i svima ovdje nazonima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa uiteljima i nastavnicima dubrovakih kola na opoj audijenciji u Vatikanu 3. srpnja 1996. Od srca pozdravljam skupinu mladih iz Splita, zatim uitelje i uenike Osnovne kole iz Kutine te skupinu uitelja i nastavnika dubrovakih kola. Svima elim ugodan ljetni odmor kako bi potom s novim poletom i u krankom duhu mogli nastaviti svoje kolovanje i nastavu. Neka vas uvijek prati Boji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa uenicima i studentima iz Dubrovnika na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 28. kolovoza 1996. Od srca pozdravljam vjernike upe Bezgrjenoga Zaea Blaene Djevice Marije iz Posuja u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, te skupine uenika i studenata iz Dubrovnika, Zagreba i Metkovia. Dobro doli! Draga mladei, Krist vas poziva da budete svjesni i odgovorni tvorci vae budunosti utemeljene na trajnim evaneoskim vrijednostima. Znajte zbog toga s velikodunim zalaganjem ivjeti sadanji trenutak milosti, pod sigurnim vodstvom svojih biskupa. Vama i svoj mladei vae domovine vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papin brzojav dubrovakom biskupu dr. elimiru Puljiu za Festu svetoga Vlaha. Vatikan, 17. sijenja 1997. Povodom sveane Euharistije i liturgijske procesije kojoj Vi, Preuzvieni, predsjedate za blagdan zatitnika svetoga
59

Pozdravljam i potiem mlade

Nastavite kolovanje u kranskome duhu

Hvala na listu Naa Gospa

Svjesni i odgovorni tvorci budunosti

Duhovno dohodim na Festu svetoga Parca

Papa je 10. I. 1996. primio Nau Gospu.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Vlaha u Dubrovniku u Hrvatskoj, Vrhovni sveenik duhovno prisutan svetom obredu upuuje svoj oinski pozdrav. I dok eli da stoljetna proslava ojaa velikoduno zauzimanje stanovnika toga plemenitog Grada za jo intenzivnije tenje za slobodom i mirom za sve narode itavoga kraja, ovom prigodom zaziva od Gospodina po zagovoru svetoga Parca odabrane nebeske darove, te Vama, preuzvienom gospodinu elimiru Puljiu, sveenicima, redovnicima i vjernicima podjeljuje apostolski blagoslov.

Ueniku, Njegova Svetost od srca podjeljuje Vama i cijeloj biskupijskoj zajednici utjeni apostolski blagoslov.

kardinal Angelo Sodano, Dravni tajnik

kardinal Angelo Sodano, Dravni tajnik

Primjer pastirske revnosti i kranske ljubavi

Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji u Vatikanu 18. lipnja 1997. Uvrenje vjere i svjedoenja krana, to je glavni cilj Jubileja na koji se pripravljamo, tei navlastito za pruanjem razloga vjerovanja i nade svim naim suvremenicima, te za izgradnjom sadanjosti i budunosti ovjeka, u skladu s iskonskim Bojim naumom s ljudima. Upuujui vam ove rijei usredotoene na sadanji trenutak ivota i djelovanja Crkve, srdano pozdravljam sve hrvatske hodoasnike, a navlastito vas, draga mladei iz Dubrovnika i Sesveta. Svima vama ovdje nazonima i vaim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa uenicima i profesorima Medicinske kole iz Dubrovnika na opoj audijenciji u Vatikanu 27. kolovoza 1997. Od srca pozdravljam profesore i uenike Medicinske kole u Dubrovniku i sve ostale hrvatske hodoasnike. Dobro doli! Predragi, potrebno je ne samo dobro upoznati svoju vjeru nego istodobno valja produbiti vlastitu pripadnost Crkvi i neprestano razvijati svijest o odgovornosti koju svaki pojedinac ima za njezin rast i napredak. Tomu svakako valja dodati obvezu djelotvornoga zalaganja za izgradnju drutva u kojemu krtenik ivi i djeluje. Na vas ovdje nazone i na vae obitelji zazivam Boji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji u Vatikanu 10. rujna 1997. Pozdravljam vjernike upe Sv. Ante u Splitu, lanice udruge medicinskih sestara iz Zagreba i skupinu hodoasnika iz Dubrovnika. Dobro doli! Predragi, tijekom dvo-

Pruite suvremenicima razloge vjerovanja i nade

Upoznati vjeru i produbiti pripadnost Crkvi

Dubrovaki biskup Severin I., asne uspomene, i rimski biskup Ivan Pavao II., svete uspomene. Obojica su roena nakon Prvoga svjetskog rata, obojica su bili uvjereni protivnici bezbonoga ateizma, komunistikoga jednoumlja i strahovlade, obojica su rano izgubili voljene, obojica su doktorirala u Rimu, obojica duhoviti i skromni, obojica briljantni pravni umovi i uitelji kranskoga morala; obojica su mladi postali biskupi; obojica su pastiri iz daleka (Severin u Dubrovniku, a iz Travnika, a Ivan Pavao II. u Rimu, a iz Poljske); obojica nisu samo svjedoili rijeima nego i bolovali, vie puta i u bolnicama. Obojica poivaju u crkvama uz koje su vezali svoje djelovanje.

I danas je suvremen poziv krana na svetost

U petak 2. svibnja 1997. u Dubrovniku je umro dr. Severin Pernek, roen u Travniku 9. studenoga 1924., sveenik Banjoluke biskupije od 1945., teolog, crkveni pravnik i politiki zatvorenik, koji je od 10. travnja 1967. do 7. prosinca 1989. bio dubrovaki biskup, a Biskupijom je upravljao od 23. srpnja 1967. do 3. studenoga 1988. Pokopan je Katedrali 5. svibnja 1997. Papa je tom prigodom uputio suut biskupu elimiru Puljiu. uvi vijest o smrti msgr. Severina Perneka, zaslunoga biskupa Dubrovake biskupije, Sveti Otac eli Vama, sveenstvu, obitelji i svim vjernicima izraziti ivo sudjelovanje u alosti i tuzi zbog gubitka dragoga Biskupa koji je, po primjeru Dobroga Pastira, neumorno sluio Dubrovakoj Crkvi vie od dva desetljea, a zatim s kranskim strpljenjem podnosio dugu i teku bolest koja ga je pogodila, ostavljajui primjer pastirske revnosti i kranske ljubavi. Uzdiui molitve da Gospodin d nagradu svome vjernom
60

Ana ijakovi sada udana Kessner, 18. VI. 1997. u ime 65 dubrovakih gimnazijalaca u narodnim nonjama predaje Sv. Ocu dar koji je izradila Lucija Perojevi.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

tisuljetne povijesti Crkve nebrojeno mnotvo mueva i ena spremno je ilo putem svetosti. Meu njima su i brojni sinovi i keri vaega naroda, od kojih ovdje elim spomenuti samo neke: sv. Leopolda Bogdana Mandia, sv. Marka Krievanina, bl. Augustina Kaotia i bl. Ozanu Kotorsku. Njihovi primjeri govore koliko je i danas suvremen poziv krana na svetost. Sve vas od srca blagoslivljam. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz upe Svih Svetih u Blatu na opoj audijenciji u Vatikanu 15. travnja 1998. Srdano pozdravljam sve hrvatske hodoasnike, a osobito vjernike upa Sv. Obitelji i Sv. Mateja u Splitu, Tijela Kristova u Zagrebu, Sv. Antuna Padovanskoga u Koprivnici, Svih svetih u Blatu na Koruli; mlade upe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Katel Lukiu, uenike Nadbiskupske klasine gimnazije te Druge i Desete gimnazije u Zagrebu, skupinu profesora Tehnike kole u Osijeku i skupinu hrvatskih katolikih gospodarstvenika. Na poseban nain pozdravljam poekoga biskupa msgr. Antuna kvorevia s hodoasnicima iz njegove biskupije, koji su doli na grobove svetih apostola Petra i Pavla i na mjesta vezana uz ivot i muenitvo sv. Lovre, zatitnika njihove mlade biskupije. Predragi, ovim ste inom, u kojemu sudjeluju predstavnici svih slojeva poeke Crkve, eljeli potvrditi zajednitvo s Rimskom Crkvom i s Petrovim Nasljednikom. Vratite se svojim domovima vrsti u vjeri te, pripravljajui se prijei preko praga treega kranskog tisuljea, svjedoite za kranske vrijednosti to su tako prijeko potrebne za materijalnu i duhovnu obnovu vae Domovine, koja je najprije prola kroz duga desetljea diktature, a potom doivjela razorni rat. Sve vas pratio moj blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz Dubrovake biskupije na opoj audijenciji u Vatikanu 24. lipnja 1998. Draga brao i sestre, Duh Sveti je sve od dana Pedesetnice neprestano nazoan i djeluje u Crkvi, ini je svetom i preko nje posveuje svijet. Upravo je On, Duh obeanja, ishodite svekolike svetosti Crkve i svakoga pojedinog njezina lana, koji, sluajui Oev glas, u raznolikim nainima ivota i slubama u Crkvi, obitelji i u drutvu vjerno slijedi Kristov primjer. Od srca pozdravljam roditelje poginulih u nedavnome ratu u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini s dubrovakoga podruja i skupinu dubrovakih gimnazijalaca. Na sve zazivam Boji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Pozdravljajui vjernike ispred zagrebake Prvostolnice 2. listopada 1998., Papa je naveo stihove pjesnika Ivana Gundulia: Dragi stanovnici Zagreba i cijele Hrvatske, draga mladei i drage obitelji: mir vama! [...] 4. arko sam elio po drugi put pohoditi Hrvatsku kako bih nastavio hodoae vjere, ufanja i mira to sam ga poNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Svjedoite za kranske vrijednosti

Najmnogoljudnija Misa svih vremena u Dalmaciji, na nanju u Splitu 4. listopada 1998.

Duh Sveti je ishodite svetosti Crkve

eo u rujnu 1994. Sada na sreu vie nema rata. Od srca elim da ga vie nikada i ne bude u ovoj plemenitoj zemlji. Neka ova zemlja i susjedna podruja postanu prebivalite mira: pravoga i trajnoga mira, koji uvijek pretpostavlja pravdu, potovanje drugih i suivot meu razliitim osobama i kulturama. Hrvatska, koja je sastavni dio Europe, zauvijek je okrenula bolnu stranicu svoje povijesti te ostavila iza lea strane tragedije XX. stoljea kako bi na novo tisuljee mogla gledati sa arkom udnjom za mirom, slobodom, solidarnou i suradnjom meu narodima. Ovdje mi je posebno drago navesti rijei mojega prethodnika blaene uspomene Pija XII. to ih je izgovorio 24. prosinca 1939.: Temeljni zahtjev pravednoga i asnoga mira jest osiguranje prava na ivot i neovisnost svih naroda, velikih i malih, jakih i slabih. Te rijei uvaju svu svoju vrijednost gledano i s obzor novoga tisuljea, koje je ve na vratima. Istodobno su to rijei, koje obvezuju svaku pojedinu naciju da svoj pravni sustav usklade sa zahtjevima pravne drave te uvijek sve vie potuju zahtjeve ukorijenjene u priroeno dostojanstvo svih njezinih graana. elja mi je da se u ovoj zemlji u sve savrenijem obliku priznaju i prihvaaju temeljna prava ljudske osobe, poevi od prava na ivot od njegova poetka do njegova naravnoga prestanka. Stupanj se civilizacije jednoga naroda mjeri osjetljivou koju pokazuje prema svojim najslabijim lanovima i onima koji su slabije ivotne sree, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno ukljuenje u drutveni ivot. 5. Crkva se osjea pozvanom da sudjeluje u ovome postupku ljudskoga promaknua. Ona, meutim, dobro zna

elim da hrvatski narod ostane vjeran Kristu

Dubrovaki biskup s Papom 1998. 61

da je njezina prvotna i glavna dunost spomenutome promaknuu pridonositi propovijedanjem Evanelja i odgojem savjesti. U ispunjenju te zadae ona rauna sa svakim pojedinim od vas, dragi vjernici koji me sluate: rauna na vae svjedoenje i, jo vie, na vau molitvu. Upravo se u molitvi otvaraju obzori stalne spasenjske Boje nazonosti u ivotu svake osobe i svakoga naroda. Zajednitvo s Bogom hrani u duama odvanost nade. Neka svatko od vas uzmogne ponovno otkriti neizmjerna bogatstva skrivena u osobnoj i zajednikoj molitvi! arko elim da puanstvo Hrvatske i u budunosti ostane vjerno Kristu. U toj se naime vjernosti nalazi tajna prave slobode: jer za slobodu nas Krist oslobodi (Galaanima 5, 1). A sloboda je, kako pjeva va pjesnik, dar, u kom sva blaga vinji nam Bog je d (Ivan Gunduli, Dubravka).

Papa je o stanju u Dubrovakoj biskupiji razgovarao s biskupom Puljiem 11. oujka 1999.

Iz Papine poruke predstavnicima kulture na susretu u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu 3. listopada 1998. 2. U Hrvatskoj se, jednako kao i u Europi i u ostalim dijelovima svijeta, dogaaju velike promjene, koje otvaraju poticajne obzore, ali koje sa sobom nose takoer nemale tekoe. Potrebno je na te promjene znati prikladno odgovoriti. Sam odgovor mora biti plod promiljanja prave istine o ovjeku i potrebe potovanja moralnih vrijednosti upisanih u njegovu narav. Nema uistinu pravoga napretka bez potovanja etikoga opsega kulture, znanstvenoga istraivanja i cjelokupne ljudske djelatnosti. Dananji etiki relativizam, koji uzrokuje potamnjenje moralnih vrijednosti, pogoduje irenju postupaka koji vrijeaju dostojanstvo ljudske osobe, a to je ozbiljna prepreka humanistikom razvoju na raznim podrujima ivota. Jasno je uostalom da se dobro osobe, to je konana svrha svakoga kulturnog i znanstvenog zalaganja, nikada ne moe rastaviti od skrbi za zajedniko dobro. Drago mi je u vezi s tim spomenuti natpis to je stajao u dvorani dubrovakoga Velikog vijea: Obliti privatorum, publica curate (Zaboravivi na privatne stvari, skrbite se za drutvene). elio bih da se zalaganje mislilaca i znanstvenik, nadahnuto na pravim vrijednostima, shvaa uvijek kao velikoduno i nesebino sluenje ovjeku i drutvu te se nikada ne smije dogoditi da poslui u svrhe suprotne tomu najviem cilju. Papina poruka od 2. veljae 1999. za Festu sv. Vlaha. Sveti Otac u povodu godinjega blagdana svetoga Vla-

Dobro pojedinca neodvojivo je od skrbi za zajedniko dobro

ha, biskupa i muenika, od srca eli da bogosluni spomen svim stanovnicima toga staroga i plemenitoga hrvatskog grada, koji je imao posebno znaajnu ulogu u povijesti kranstva, katolikoga zajednitva i kulture u tamonjim krajevima, bude nov poticaj stalnome rastu u vjeri. Njegova Svetost istodobno eli da slavni znak Krista Spasitelja, koji se sveano uzdie na Sru, tome sve od najstarijih vremena vjernome svjedoku rasta Dubrovnika, ali ujedno i svjedoku nedavne tragedije koja ga je pogodila s cijelom Hrvatskom i susjednom Bosnom i Hercegovinom, nastavi i dalje rjeito svjedoiti o odlunosti Dubrovana i Dubrovkinja da uvijek, po primjeru svojih oeva i majki, ostanu vjerni Evanelju i zajednitvu s Petrovim nasljednikom. Itui stalnu zatitu Presvete Djevice Marije, koju hrvatski narod zaziva kao svoju Majku i Kraljicu, i svetoga Vlaha, zatitnika Dubrovnika, Vrhovni Sveenik vrlo rado udjeljuje zamoljeni apostolski blagoslov Vama, asni i dragi Pastiru Crkve dubrovake, ostaloj brai u biskupstvu i sveenicima te svim redovnicima, redovnicama i vjernicima svjetovnjacima koji e sudjelovati u slavlju to e poeti danas poslije podne i trajati tijekom cijeloga sutranjeg dana.

kardinal Angelo Sodano, Dravni tajnik Njegove Svetosti

Festa je poticaj stalnome rastu u vjeri

Papa hodoasnicima (njih 650) iz Dubrovake biskupije na opoj audijenciji u Vatikanu 20. listopada 1999. Draga brao i sestre, priprava na Veliki jubilej i njegovo slavlje trebaju biti takoer vrijeme razmiljanja o oivotvorenju zapovijedi ljubavi u svakodnevici i o ivljenju u skladu s blaenstvima. Od krtenika se, naime, oekuje da iz dana u dan svojim ivotom i djelima uvijek sve vie oituju da su Kristovi uenici. Od srca pozdravljam dubrovakoga biskupa elimira Puljia i hodoasnike iz njegove Biskupije te skupinu hodoasnika iz Umaga. Na sve zazivam Boji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa uenicima dubrovake gimnazije na opoj audijenciji u Vatikanu 26. travnja 2000. Predragi, uskrsli Gospodin, pobjednik nad grijehom i smru, muevima je i enama svih vremena otvorio put spasenja i povijest preplavio svjetlom, mirom i radou svojega Vazma. To je dar kojim je milosrdna i pobjedonosna Boja ljubav obdarila ljudski rod. Blagoslivljam i od
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

ivite u skladu s blaenstvima

Uskrsli je preplavio povijest mirom i radou

Papa dolazi na opu audijenciju 20. listopada 1999. 62

srca pozdravljam brojne hrvatske hodoasnike skupine meu kojima su sestre Sluavke maloga Isusa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje slave 25. obljetnicu redovnikoga zavjetovanja, Makovo hodoae, mlade iz Metkovia i Valpova, nastavnici iz Varadina i Rijeke, studenti Katehetskoga instituta u Zagrebu te uenici Gimnazije u Dubrovniku. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 30. kolovoza 2000. Draga brao i sestre, na naemu nas zemaljskom putu svojim majinskim zagovorom i svojom ljubavlju prati Blaena Djevica Marija, Majka Isusova i Majka hodoasnikoga Bojeg puka. udesno pridruena djelu spasenja i uznesena na nebo, Ona je znak sigurne nade i utjehe svemu ljudskom rodu. Srdano pozdravljam lanove Narodne glazbe iz ibenika te hodoasnike iz Dubrovnika, Splita, Slavonskoga Broda, Svetoga Ivana Zeline i ostalih mjesta. Na sve zazivam Boji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Isusova je Majka sigurna utjeha

Kumpanija iz Smokvice sa Svetim Ocem 1999.

Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji u Vatikanu 18. travnja 2001. Srdano pozdravljam hodoasnike skupine iz Splita, Zagreba, Rijeke, Dubrovnika, Zadra, Grohota, Gruda, Metkovia i drugih hrvatskih mjesta. Predragi, neka veliki dar, koji je Bog ljudima dao u Kristovu Vazmenom Otajstvu, u vama neprestano budi istinsku radost i nadu koja ne e nikada iznevjeriti. Rado udjeljujem apostolski blagoslov svakomu od vas i vaim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na Trgu sv. Petra u Vatikanu 16. svibnja 2001. Srdano pozdravljam hodoasnike iz Dubrovnika i ostalih hrvatskih mjesta. Dobro doli! Predragi, krani su pozvani uskladiti svoj nain ivota s Vazmenim otajstvom, koje slave, te uvijek i posvuda, evaneoskom hrabrou, biti glasonoe i podupiratelji nade, navlastito u trenutcima kada postoje posebne tekoe. Svima vama i vaim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Uskrsnue je nada koja ne e iznevjeriti

Budite glasonoe i podupiratelji nade

Dubrovaki hodoasnici pozdravljaju Papu 20. X. 1999.

Papa hodoasnicima iz Dubrovake biskupije na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra 22. studenoga 2000. Draga brao i sestre, neka Presveta Bogorodica Marija, koju zazivamo takoer i kao Majku Nade, prati vae korake i usmjeruje ih putem spasenja. Ona neka prua potporu vaemu svakodnevnom ivljenju i svjedoenju kranske nade na koju Veliki jubilej ljeta Gospodnjega 2000. eli posebno svratiti pozornost. Od srca pozdravljam hodoasnike iz Dubrovake biskupije i Osijeka te na sve zazivam Boji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa vjernicima i lanovima ansambla Lino na opoj audijenciji u Vatikanu 29. studenoga 2000. Draga brao i sestre, kranska nada, koju valja oitovati i stvarnim zalaganjem u svakodnevnome ivotu na osobnoj razini, u obitelji i drutvu, jedan je od mnogovrsnih darova Duha Svetoga izlivena u naa srca. Taj nas dar po vjeri i ljubavi vodi k vjenomu ivotu koji nam je pripravio sam Bog. Srdano pozdravljam Folklorni ansambl Lino iz Dubrovnika i ostale ovdje nazone hrvatske hodoasnike. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Neka Gospa prati i usmjerava vae korake

Oitovati nadu svaki dan

Dubrovaka biskupija povodom proslave 1000 godina od uspostave Dubrovake nadbiskupije metropolije 999.-1999. dodjeljuje zahvalnicu Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. za iskazanu ljubav prema hrvatskom narodu i Dubrovniku. Hodoasnici Dubrovake biskupije Dubrovnik Rim 20. X. 1999. biskup elimir Pulji. 63

Srdanim rijeima dobrodolice obraam se nazonima hrvatskim hodoasnikim skupinama iz Zagreba, Splita, Dubrovnika, Metkovia, Svete Nedjelje, Siska, Mostara, Wuppertala i Mnchena. Predragi, pozdravljajui vas, arko elim da svjetlo Krista uskrsloga prosvjetljuje va ivot i vaa srca ispunjava radou i nadom. Vama i vaim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 29. svibnja 2002. Srdano pozdravljam skupinu Hrvata koji su doli iz Australije i ostale ovdje nazone hrvatske hodoasnike, te predstavnike Meunarodne lige humanista sa sjeditem u Dubrovniku, Philadelphiji i Sarajevu. Predragi, neka Boja ljubav prema ovjeku neprestano nadahnjuje va rad i neka ona njime upravlja. Blagoslivljam svakoga pojedinog od vas i vae obitelji. Hvaljen Isus i Marija! Papa je 16. prosinca 2002. u Vatikanu primio hrvatsko dravno izaslanstvo i zahvalio za darovano boino drvo, koje je sutradan sveano osvijetljeno na Trgu sv. Petra. Papa je potvrdio da se sprema za ponovni dolazak u Hrvatsku, i to vjerojatno u proljee, i rekao: Hvala jo jednom za boino drvo koje ste donijeli. Dovienja u Dubrovniku, Rijeci, Zadru, akovu ili Osijeku!

Neka Boja ljubav trajno nadahnjuje va rad

Prigodom priznanja uda po zagovoru asne slubenice Boje Marije Propetoga Petkovi 20. XII. 2002.

Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 29. kolovoza 2001. Draga brao i sestre, hvalom i zahvalom to se uzdiu Bogu sa svih strana svijeta Crkva se pridruuje bogosluju to se slavi na nebesima, posveujui u vremenu svakodnevna zbivanja ljudskoga ivota. arka je elja Crkve da u toj hvali i zahvali sudjeluju svi njezini lanovi, posebno kada se radi o slavljenju sakramenata, u prvome redu Euharistije. Srdano pozdravljam gimnazijalce i ostale srednjokolce iz Zagreba, Sinja, Dubrovnika i Buja te profesore iz Rijeke i ostale hrvatske hodoasnike. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 24. listopada 2001. Draga brao i sestre, sakramenti koje je Krist ustanovio i koje Crkva slavi u bogosluju tiu se glavnih razdoblja i trenutaka ljudskoga ivota te ta razdoblja i trenutke proimlju boanskom milou. Oni oituju stalnu Boju spasenjsku nazonost u ljudskoj stvarnosti i nastavak su djela spasenja koje Krist ostvaruje u Crkvi, s Crkvom i po Crkvi. Srdano pozdravljam djelatnike Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije te hodoasnike skupine iz Splita, Zagreba i Dubrovnika. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 7. studenoga 2001. Draga brao i sestre, po Bogosluju se Crkva pridruuje molitvi kojom Krist, snagom Duha Svetoga, okuplja ljudski rod u pjevanju vjene slave i hvale Ocu. Samo je, naime, bogosluje najizvrsnija molitva koja se iz srdaca ljudi uzdie Ocu u Kristu po Duhu Svetome. Srdano pozdravljam nazone hodoasnike iz Dubrovnika i Prilina, te svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz raznih hrvatskih mjesta na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 3. travnja 2002.
64

Molitvom posveivati zbivanja

Dovienja u Dubrovniku!

Sakramenti proimaju milou

Iz Papina govora na sveanosti doeka u Zranoj luci u Omilju na Krku 5. lipnja 2003. 2. Doao sam k vama ispuniti zadau Petrova nasljednika te svim stanovnicima donijeti svoj pozdrav i zaeljeti mir. Pohod Dubrovakoj biskupiji, akovakoj i Srijemskoj biskupiji, Rijekoj nadbiskupiji metropoliji i Zadarskoj nadbiskupiji omoguit e mi prisjetiti se starih kranskih korijena ove zemlje, natopljene krvlju brojnih muenika. Mislim na muenike iz prvih triju stoljea posebno na Srijemske muenike i one s podruja cijele rimske Dalmacije te na muenike iz kasnijih vremena, sve do onih iz pro-

Ganut se prisjeam Crkve koja je rodila Mariju Petkovi

Bogosluje je najizvrsnija molitva

Neka vas svjetlo Uskrsloga ispunjava

asna majka Berislava mak s Papom 20. XII. 2002.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

loga stoljea s junakim likom blaenoga kardinala Alojzija Stepinca. Osim toga, imat u radost uzdignuti na ast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petkovi, kojoj e se za koji tjedan pridruiti mladi Ivan Merz. Spomen me na ove neustraive svjedoke vjere potie da se sa zahvalnou i ganuem prisjetim Crkve koja ih je rodila, i onih tekih vremena u kojima je ljubomorno uvala svoju vjernost Evanelju.

Slika dovrena 4. lipnja 2003. bila je dobrodolica i poklon Mija ie Konavljanina Papi za dolazak u Konavle i Dubrovnik.

Papin sveani obrazac proglaenja blaenom asne slubenice Boje Marije Propetoga Isusa na poetku Euharistije u Gruu 6. lipnja 2003. Mi, udovoljavajui elji Naega brata dubrovakoga biskupa elimira Puljia te brojne druge brae u biskupstvu i mnogih vjernika, poto smo razmotrili miljenje Zbora za proglaenje svetih, Naom apostolskom vlau doputamo da se slubenica Boja Marija Propetoga Isusa Petkovi od sada naziva blaenom i da se svake godine na dan njezina roenja za nebo, devetoga srpnja, moe slaviti njezin spomen na mjestima i na nain kako je to odreeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Zborna molitva koju je Papa izmolio nakon beatifikacije u Dubrovniku 6. lipnja 2003. Boe, blaena je Marija Propetoga Isusa ustrajno hodila stopama siromanoga i poniznoga Krista. Molimo te da i mi po njezinu zagovoru vjerno izvrujemo svoj ivotni poziv i postignemo savrenstvo koje si pokazao u svome Sinu Isusu Kristu, koji s tobom ivi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen. Apostolsko pismo Vitae sensus kojim se asnoj slubenici Bojoj Mariji Propetog Isusa dodjeljuje nebesko dostojanstvo blaenika. Papa Ivan Pavao II. na trajan spomen. Smisao ivota jest da se shvati Boja ljubav i da se, slavei Boga, odgovori na tu ljubav. Ta misao majke Marije Propetoga Isusa, u svijetu zvane Marija Petkovi, bila je njezin ivotni program. Ona se
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Proglaenje Marije Petkovi blaenom

naime kao mlada ena, proeta ljubavlju prema Kristu, potpuno predala toj ljubavi i posvetila djelima duhovnoga i tjelesnog milosra prema siromanima, tako uvelike pridonosei dobru Crkve i drutva. asna slubenica Boja roena je 10. prosinca 1892. u selu Blato na otoku Koruli u Dubrovakoj biskupiji. U roditeljskom je domu nauila hoditi Gospodinovim putovima i u upi apostolatom svjedoiti vjeru i milosrdnu ljubav. Kad je s etrnaest godina shvatila da eli posve pripadati Kristu, s njim se zaruila privatnim zavjetom trajne istoe [udoredne neporonosti]. Revno je crpila snagu iz euharistije i molitve sluei blinjima u udrugama Ker Marijinih, Dobroga Pastira, Kranskih majki kao i u pukoj kuhinji. Osobitu je brigu posveivala starijim osobama koje je obiavala tjeiti briljivom ljubavlju, kao i siromanima, siroadi i naputenoj djeci. Godine 1919. ivot joj se u cijelosti promijenio. Naime, preuzvieni Josip Mareli, njezin biskup i duhovni voa, zamolio ju je da ne naputa Blato i da slui siromanima. U tom je zahtjevu slubenica Boja prepoznala Gospodinovu volju koju je usrdno i spremno slijedila. Sama je s nekoliko druica poela uzdravati kuu i djelatnosti to su ih do tada obavljale Slubenice milosra koje su kanile napustiti selo. Tako je 25. oujka te godine Marija poela sluiti brinui se za djeji vrti i puku kuhinju. To je bio poetak drube Keri Milosra Treega samostanskog reda svetoga Franje kojoj je svrha bila djelima milosra iriti spoznaju boanske ljubavi. Ustanovu, koja je slubeno osnovana 4. listopada godine 1920., sama je osnivaica vodila etrdeset godina. U svemu je traila slavu Boju i spas dua; na srcu joj je bilo stalno struno osposobljavanje sestara kao i ljudski i kranski napredak mladih, djece, siromanih i bolesnih. Godine 1928. Druba je pridruena Redu manje brae. Godine 1936. poslala je nekoliko sestara u Latinsku Ameriku da vode misije, a

Po zagovoru blaene Marije Propetoga...

Dano u Dubrovniku, pod Ribarovim prstenom

U petak 6. lipnja 2003. Papa je u 8.50 poletio iz rijeke zrane luke na Krku za Konavle i u 10 sati sletio u dubrovaku zranu luku; pozdravio je dubrovakoga biskupa, dubrovako-neretvanskoga upana, naelnika Opine Konavle, dubrovaku gradonaelnicu, direktora Zrane luke i ilipsku djecu te u 10.10 krenuo prema Gradu. Snimio Zoran Filipovi. 65

Bogu i ivotni vijek provela u ljubavi prema Kristu i Crkvi. elimo prema tome da njezini spasonosni primjeri budu na veliku dobit dananjim ljudima kako bi i sami obilnije davali duhovne plodove. Hoemo da ono to smo ovim pismom odredili sada i ubudue bude valjano i stalno, a to god se tomu protivi nema nikakvu snagu. Dano u Dubrovniku, pod Ribarovim prstenom, estoga dana mjeseca lipnja godine 2003., dvadesetpete Naega papinstva.
Papa se od Zrane luke u ilipima vozio Jadranskom magistralom kroz Konavle i upu, a onda po Gradu ulicama Pera Bakia, Vladimira Nazora, Putem od Republike i Obalom Stjepana Radia. U 10.30 doao je u gruku luku i kvarat od ure prolazio kroz oduevljeni puk. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003. Po nalogu Vrhovnoga Sveenika Angelo kardinal Sodano, Dravni tajnik, v. r.
(mjesto Ribarova peata)

tamo je i sama pola 1940. i ondje ostala do 1952. godine. Vrativi se u Europu, u Rimu je uspostavila upravu Drube. Godine 1954. trajno joj je oduzeta lijeva strana. Godine 1956. njezinu je ustanovu, obogaenu lanstvom i zgradama, odobrila Apostolska Stolica. Napustivi zbog bolesti dunost ope predstojnice, posljednje je godine provela u poniznosti i molitvi, ispunjavajui ono to je kao ostavtinu predala duhovnim kerima kojima je obiavala govoriti: Kad ste najneznatnije i najponiznije, tada ste Isusu najdrae. Majinskim je srcem rijeju i primjerom svojih krjeposti i dalje nastavljala podupirati druice o kojima se, pouena od Isusa, nauila revno, ustrajno i radosno skrbiti. Oslanjajui se na vjeru, ufanje i ljubav, s Bogom je hodila, vjerovala njegovoj rijei, pokoravala se njegovoj volji, iz vrel milosti crpila snagu i sluila izgradnji Kristova kraljevstva. Uz veselje privoenja dua Bogu povezivala ju je ljubav prema euharistiji, Djevici Mariji, Crkvi i molitvi. Potekoa nije nedostajalo, ali sve je prikazivala Gospodinu. Govorila je naime: Prava se ljubav pokazuje u rtvi, boli i kriu. U arkoj elji da gleda Isusovo slavno lice, preminula je 9. srpnja 1966. godine. Budui da je bila na glasu svetosti, a takav je ugled uivala jo za ivota, Rimski je vikarijat zapoeo postupak proglaenja blaenom i svetom. U Naoj je nazonosti 5. srpnja 2002. objavljena odluka o junakim krjepostima, a 20. prosinca iste godine razglaena je odluka o udu koje se pripisuje zagovoru iste Slubenice Boje. Stoga smo odluili da se obred proglaenja blaenom obavi u Dubrovniku, u vrijeme naega pastirskog putovanja u Hrvatsku. Danas smo stoga u bogosluju izrekli obrazac: Mi, udovoljavajui elji Naega brata dubrovakoga biskupa elimira Puljia te brojne druge brae u biskupstvu i mnogih vjernika, poto smo razmotrili miljenje Zbora za proglaenje svetih, Naom apostolskom vlau doputamo da se slubenica Boja Marija Propetoga Isusa Petkovi od sada naziva blaenom i da se svake godine na dan njezina roenja za nebo, devetoga srpnja, moe slaviti njezin spomen na mjestima i na nain kako je to odreeno kanonskim propisima. U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Ova je divna ena dala izvrsna svjedoanstva redovnike pobonosti i vjere; sav je svoj ivot u cijelosti posvetila
66

Graditi Grad na sliku onoga nebeskog Na poetku Euharistije u petak 6. lipnja 2003. mjesni je biskup elimir Pulji istaknuo: Radosna je i raspjevana gruka luka to su Vae noge stupile na tlo ove male i povijeu bogate Biskupije. Raduje se okupljeni Boji puk to e Vae ruke blagosloviti ne samo ljude i obitelji ovoga kraja, nego i muenikom krvlju natopljeno tlo ove Biskupije i nae Domovine. Danas e se u nebu radovati i oni brojni svjedoci koji su ostali vjerni Bogu i Crkvi, te u trajnoj borbi za krst asni i slobodu zlatnu, uspjeli prenijeti na svoje potomke vjeru i kulturnu batinu od koje i danas ivimo. Siguran sam kako e nam se posebice pridruiti i dubrovaki muenici s Dakse, sveenici i ugledni vjernici svjetovnjaci. Oni su, naime, upravo iz ove luke 1944. odvedeni i ubijeni na tom oblinjem otoiu. Pridruit e nam se i brojni pali branitelji iz Domovinskog rata, koji se nisu plaili ni sile, a

U 10.45 Papa je uao u sakristiju da se obue i pripremi za Misu, a u 11 sati zapoeo Euharistiju u grukoj luci tijekom koje je proglasio blaenom Mariju Propetoga Petkovi iz Blata na Koruli i propovijedao na hrvatskom jeziku. Snimio Zvonimir Atleti.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Nezaboravan pogled prema Mostu dr. Franja Tumana 6. VI. 2003. Od etiriju moguih mjesta za povijesno slavlje odabran je Gru. Kao mjesto Euharistije s Papom 10. I. 2003. otpali su Zrana luka u ilipima i Konavosko polje, a 23. sijenja 2003. i Gospino polje. Prije polaska na put Papa je 4. VI. 2003. na opoj audijenciji u Vatikanu rekao: Idem u Hrvatsku, zemlju neustraivih svjedoka Evanelja. Oni su u doba vjerskoga progona ostali vjerni Kristu. Neka Gospa izmoli hrvatskome narodu novo proljee vjere i graanskoga napretka!

ni oruja onih koji su bili naumili u ropstvo i okove staviti ne samo ovaj Grad - simbol slobode, nego i cijelu zemlju hrvatsku. Vi se kroz itavo vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini niste umarali pismima, nagovorima i nezaboravnim pastirskim pohodima zalijevati uljem Evanelja rane povrijeenoga puka hrvatskog, na emu smo Vam posebice zahvalni. Hvala Vam, vrhovni pastiru ope Crkve i neumorni promicatelju istinskoga mira! Hvala Vam, iskreni prijatelju svakoga ovjeka, svakoga naroda i itavoga ovjeanstva. Usmjerite danas nae lae neka smjelo izvezu na puinu i potaknite neka zaplove punim jedrima. Odredite pravac krme i brzinu kretanja. Upozorite nas na pogodne i nepogodne vjetrove kao i na opasne morske struje. Povedite nas Isusu Kristu, jedinom otkupitelja ovjeka, koji je put, istina i ivot. I podsjetite nas kako je njegov kri jedina prava busola, koja nas vodi u vjenu luku spasenja. Papina propovijed u Dubrovniku 6. lipnja 2003. 1. Uitelju dobri, to mi je initi da batinim ivot vjeni? (Marko 10, 17), upita onaj mladi, koji jednom zgodom doe pred Isusa te kleknu preda nj. Draga brao i sestre, i mi, koji smo se na ovaj bogosluni skup sabrali kao uenici dobroga Uitelja, postavljamo mu danas isti upit kako bismo doznali koji je to put to vodi u ivot vjeni. Odgovor je jednostavan i izravan: Izvravaj zapovijedi! I doe k Onome koji je pravo vrelo istine i ivota. Sabran na ovo radosno slavlje, puk dubrovaki, zajedno s hodoasnicima pristiglima iz drugih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i drugih zemalja, sa strahopotovanjem prihvaa poziv dobroga Uitelja te smjerno ite njegovu pomo i njegovu milost kako bi na taj poziv mogao odgovoriti velikoduno i sa zalaganjem. 2. Predraga brao i sestre, srdano pozdravljam sve vas zajedno s vaim biskupima, sveenicima, redovnicima i redovnicama, koji vas prate na vaemu putu kranskoga svjedoenja. Srdaan pozdrav biskupu ove biskupije elimiru Puljiu, kojemu zahvaljujem na ljubaznim rijeima koje mi je upravio, te navlastito sestrama kerima MiloNaa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

sra, koje je utemeljila nova blaenica. S potovanjem pozdravljam Predsjednika Republike, graanske i vojne vlasti te zahvaljujem njima i svima koji su radili kako bi se mogao ostvariti ovaj moj pohod. Sjeajui se mojega prethodnika Pija IV., koji je ovdje bio nadbiskup, s radou dooh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, to stoji ponosan na svoju povijest i na svoju batinu slobode, pravde i promaknua zajednikoga dobra, o emu svjedoe u kamen upisane rijei nad vratima tvrave svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas venditur auro (Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta), i one na vratima Vijenice u Kneevu dvoru: Obliti privatorum, publica curate (Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedniko dobro). elja mi je da batina ljudskih i kranskih vrijednosti, to se je nagomilala tijekom minulih stoljea, i dalje, uz Boju pomo i pomo vaega Parca, svetoga Vlaha, bude najdragocjenije blago puka ove zemlje. 3. Uitelju dobri, to mi je initi da batinim ivot vjeni? (Marko 10, 17). To je isto pitanje i sestra Marija Propetoga Isusa postavljala svojemu Gospodinu sve od vremena kada je, kao djevojka u Blatu, na otoku Koruli, zauzeto

U 84. godini ivota, Ivan Pavao II. pruao je ruke prema obrazima, rukama i srcu svakoga vjernika toga dana u Dubrovniku. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003. 67

radila u upi i nastojala sluiti blinjemu u Drutvu Dobroga Pastira, u Udruzi katolikih majki, ili u Pukoj kuhinji. U njezinu je srcu odjeknuo jasan i razgovijetan odgovor: Doi i idi za mnom! Osvojena Bojom ljubavlju, odluila je zauvijek se posvetiti Bogu te ostvariti tenju da se posve preda duhovnome i materijalnome dobru najpotrebnijih. Osnovala je tako Drubu keri Milosra Treega samostanskog reda svetoga Franje, koja ima jasnu zadau iriti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosra, poznavanje Boje ljubavi. Nisu nedostajale tekoe. Meutim, sestra je Marija neslomljivom odlunou ila naprijed, prikazujui svoje patnje kao djela bogotovlja i podupirui svoje sestre rijeju i primjerom. etiri je desetljea majinski mudro upravljala svojom redovnikom zajednicom, otvorivi je misijskome radu u raznim zemljama Latinske Amerike. 4. Lik me blaene Marije Propetoga Isusa vodi k razmiljanju o svim hrvatskim enama; o suprugama i sretnim majkama te o onima, koje su zauvijek obiljeene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji u stranome ratu iz devedesetih godina prologa stoljea, ili pak zbog kakva drugoga gorkog dogaaja, koji ih je pogodio. Mislim na tebe, eno, jer svojom osjetljivou, velikodunou i jakou obogauje poimanje svijeta i pridonosi punini istine o meuljudskim odnosima (Pismo enama, 2). Tebi je Bog povjerio na poseban nain stvorenja, te si pozvana postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji. Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog ivota moe dovesti do zamagljenja i ak do gubitka onoga to je ljudsko. Moda je naemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna ona umnost ene, koja e jamiti osjetljivost za ovjeka u svakoj prigodi (Mulieris dignitatem, 30). Hrvatske ene, svjesne svojega vrlo uzvienoga poziva supruge i majke, nastavite gledati na svaku osobu oima srca te joj ii ususret i biti uza nju osjetljivou, to je

Iz Vatikana, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemake, Perua, Salvadora, Ukrajine, Austrije, eke, Crne Gore, Slovenije i Srbije u grukoj je luci 6. VI. 2003. bilo ukupno 40 biskupa: Papa, etiri kardinala (Angelo Sodano, Joachim Meisner, Vinko Pulji i Josip Bozani), est nadbiskupa (Giulio Einaudi, Leonardo Sandri, Ante Juri, Ivan Prena, Marin Barii i Ivan Devi), 18 biskupa (Slavomir Miklov, Franjo Komarica, Slobodan tambuk, elimir Pulji, Marin Sraki, Ratko Peri, Juraj Jezerinac, Marko Culej, Ante Ivas, Antun kvorevi, Ivan Milovan, Valter upan, Mile Bogovi, Franc Kramberger, Ivan Penze, Ilija Janji, Hector Miguel Cabrejo Vidarte i Salvador Pineiro Garcia-Caldero) i 11 pomonih biskupa (uro Gaparovi, Josip Mrzljak, Vlado Koi, uro Hrani, Pero Sudar, ura Dudar, Franz Lackner, Vojtech Cikrle, Ludwig Schwarz, Piero Marini i Stanislaw Dziwisz). Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003.

Sveti je Otac slavio Euharistiju na obali Grukoga zaljeva, juno od crkve Sv. Kria, na poljani ispred Luke uprave i Carinarnice. Povrina od tri hektara (30.000 m2) za hodoasnike je bila podijeljena na 21 polje, s tri velika video-zida. Za Misu s Papom u Gruu tiskano je 60.000 ulaznica, podijeljeno ih je 58.000, a pristiglo je oko 50.000 hodoasnika. Tiskano je i 4.000 ulaznica za barke, a doplovilo ih je oko 2.500. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003. 68

vlastita majinskome osjeaju. Vaa je nazonost prijeko potrebna u obitelji, u drutvu, u crkvenoj zajednici. 5. Na poseban nain mislim na vas, ene koje ivite posveenim ivotom poput Marije Petkovi i koje ste prihvatile poziv na nasljedovanje Krista nepodijeljena srca, u istoi, siromatvu i poslunosti. Nemojte se umoriti vjerno odgovarajui na jedinu Ljubav vaega ivota. Naime, posveeni ivot nije samo velikoduno zalaganje ljudskoga bia, nego je navlastito odgovor na dar, koji dolazi s Neba i koji trai da ga se prihvati nepodijeljena srca. Neka vas svakodnevno iskustvo nezasluene Boje ljubavi prema vama potie na posvemanje darivanje vlastitoga ivota kroz sluenje Crkvi i brai, predajui Bogu u ruke sav svoj ivot, svoju sadanjost i svoju budunost. 6. Isus ga na to pogleda i zavoli (Marko 10, 21). Oima punim njenosti Bog gleda na onoga tko udi ispuniti njegovu volju i ii njegovim putovima (usp. Psalam 1, 1-3).
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Svatko je, naime, u skladu s vlastitim pozivom, pozvan ostvarivati u sebi i oko sebe Boji naum. U tu svrhu Duh Sveti ovjeka vjerna Bogu zaodijeva posvema u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost (Koloanima 3, 12). Jedino se, naime, na taj nain moe graditi ovozemni grad po uzoru na sliku onoga nebeskog. Vaa kranska zajednica rasla i uvrivala se u uzajamnome oprostu, ljubavi i miru: to je pronja, koju Papa danas upravlja Gospodinu za sve vas. I sve to god rijeju ili djelom inite, sve inite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujui Bogu Ocu po njemu (Koloanima 3, 17). Njemu neka je slava u vijeke vjekova! Papa hodoasnicima na kraju euharistijskoga slavlja u Dubrovniku 6. lipnja 2003. Dugo sam vremena elio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja elja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahvaljujem i vama na ovom izvanrednom doeku, na ovom bogosluju, na ovim predivnim prirodnim ljepotama. Sve vas blagoslivljam. Blagoslivljam vae obitelji. Blagoslivljam mlade kojima velim: Hrabro. Blagoslivljam djecu i bolesnike. Neka Bog blagoslovi rodno mjesto nove blaenice, grad Dubrovnik i cijelu Hrvatsku.

Ispunila mi se davna elja

Vie nije mogao hodati; od drhtavice (Parkinsonove bolesti) su mu se tresli udovi; koili miii ruku, nogu i vrata; pokreti bili usporeni; tee je govorio i gutao. Pa ipak, zraio je srdanost podiui ruku na pozdrav i blagoslov. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003.

Papa je u Gruu priestio tri nasljednice bl. Marije, predstavnike: obitelji, mladih, vjernik iz svih krajeva Dubrovake biskupije, udovic i djece poginulih hrvatskih branitelja. Geslo stotoga putovanja Ivana Pavla II. izvan Italije, a treeg u Hrvatsku, bilo je Obitelj put Crkve i naroda.

Iz Papine zahvale Hrvatskoj na doeku, u Zadru 9. lipnja 2003.: Na povratku u Rim, elim jo jedanput pozdraviti svakoga posebno i svima zahvaliti. [...] Posebna hvala tebi, ljubljeni pue hrvatski, koji si me doekivao rairenih ruku i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije i Kvarnera. Sjeam se vaih patnji uzrokovanih ratom, to su jo uvijek vidljive na tvojemu licu i to se odrazuju na tvojemu ivotu i blizu sam svima, koji podnose tragine posljedice toga rata. Poznata mi je, meutim, tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje, i siguran sam da e ti ustrajno zalaganje omoguiti da jednom i ti ugleda bolje dane. Hvala i tebi, mladei hrvatska! Mladei hrvatska, neka te Bog blagoslovi! Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio.

Bog te blagoslovio, zemljo hrvatska!

Papina elja da doe u Dubrovnik smije se datirati u 1991., kad je 3. svibnja primio Dubrovane u posebnu audijenciju, a 5. listopada dubrovaki mu je biskup pisao kako tadanja opsjeda Grada podsjea na 1464. godinu kad je na Dubrovnik krenula velika okupatorska vojska, a papa Pio II. odluio osobno poi u Dubrovnik da, kad se zapadne kranske zemlje nisu mogle ujediniti i sprijeiti napadaa, onda barem dou braniti goli Papin ivot. Papa prvopriesnicima i festanjulima na skalinima zborne crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku 6. lipnja 2003., iz papamobila, bez unaprijed pripremljenoga teksta, na talijanskom. Pozdravljam Dubrovnik i djecu prvopriesnike. Neka vas sve Gospodin blagoslovi: ovaj lijepi Grad, djecu i mlade. I ove u poodmaklim godinama. Lijepi su i dobri.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Pozdrav Gradu, djeci i festanjulima

aa zajednitva Rimske i Dubrovake Crkve. Kale ili posvetnica obredna je aa u kojoj se u euharistijskom slavlju prinosi rtveni dar vina koji pretvorbom postaje Kristova krv, a potom se vjerni iz nje prieuju. Oznaava Isusov grob u kojem je poivao do uskrsne zore. U prvim stoljeima upotrebljavaju se svi oblici kunih aa, a danas obino ima podnoje, vor i kupu. Od VII. je stoljea od plemenite kovine. 69

Ulica kojom je nakon najveega ikad odranog skupa u Dubrovniku 6. lipnja 2003. proao Sv. Otac, prozvana je u travnju 2004. Obalom pape Ivana Pavla II., a od lipnja 2006. na taj dogaaj sjeaju i kamene ploe 160x106x7 cm od bijeloga brakog vapnenca na Gradskom zvoniku i na onom Sv. Kria u Gruu.

Iz Papina govora na opoj audijenciji u Vatikanu 11. lipnja 2003. (izvornik na talijanskom): 1. Predraga brao i sestre! elio bih danas zajedno s vama u mislima ponovno prijei putovanje po Hrvatskoj, koje sam mogao obaviti prolih dana i koje je imalo za temu Obitelj put Crkve i naroda. Bilo je to moje stoto apostolsko putovanje! Gospodinu, koji mi je po stoti put otvorio putove svijeta i naroda kako bih mogao dati za Njega svjedoanstvo uzdiem iz dubine srca ivu zahvalu. Vratio sam se u plemenitu hrvatsku zemlju da utvrdim brau u vjeri; htio sam svima uputiti poruku mira i pomirenja i bila mi je udijeljena radost uzdii na ast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petkovi. 2. Prva etapa bio je stari i slavni grad Dubrovnik, ponosan na svoju povijest i svoje tradicije slobode i pravde. Ondje sam slavio svetu misu za vrijeme koje je bila proglaena blaenom velika ki Crkve u hrvatskoj zemlji sestra Marija od Propetog Petkovi. Kao ena herojske elje da sluit Bogu u najsiromanijoj brai, utemeljila je sestre Keri milosra treeg reda sv. Franje da bi, djelima duhovnog i tjelesnog milosra, promicala poznavanje Boje ljubavi. U svjetlu toga divnog lika uputio sam posebnu poruku hrvatskim enama, koje sam potaknuo da prue Crkvi i drutvu svoj duhovni i moralni doprinos; zatraio sam, na posebni nain, od zavjetovanih ena da budu rjeiti znak Boje prisutnosti u znaku ljubavi meu ljudima. [...] 5. [...] Draga brao i sestre! I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kranstvo pridonijelo umjetnikom, kulturnom, ali ponajprije duhovnom i moralnom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom e vrstom temelju dragi hrvatski narod moi sada, na poetku treeg tisuljea, nastaviti izgraivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda. Neka Bog nastavi blagoslivljati i tititi Hrvatsku! Ona e uvijek imati povlateno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.
70

Hrvatska je u mojoj ljubavi i molitvi

Papina poruka dubrovakim vjernicima preko biskupa elimira Puljia nakon posjeta Dubrovniku. Vrativi se sa svojega apostolskog putovanja u Hrvatsku, elim Vama, asni brate, i cijeloj Dubrovakoj biskupiji, te vlastima Dubrovnika i Konavala i vlastima Dubrovakoneretvanske upanije, oitovati svoju veliku zahvalnost za posebno srdaan doek koji mi je prireen, i za nezaboravno euharistijsko slavlje s obredom uzdignua na ast oltara Marije Propetoga Isusa Petkovi, plemenite keri hrvatske zemlje, u grukoj luci, uz djelatno, pobono i ivo sudjelovanje svega nazonog Bojega naroda. Istodobno Vam pak elim zahvaliti i za sav trud uloen u pripravu i sam tijek mojega pohoda Dubrovniku, to sam ga dugo vremena elio ostvariti, kako bi on u potpunosti uspio, te za vrlo srdanu gostoljubivost u Vaemu domu. Iz dna srca molim Gospodina da po zagovoru svetoga Vlaha i blaene Marije Propetoga Isusa Petkovi udijeli obilje svoje milosti Vaoj biskupijskoj zajednici i svemu dragom puku Dubrovako-neretvanske upanije i susjednih podruja te tamo ponovno nastupi proljee vjere i svekolikoga duhovnog i materijalnog napretka. Ove svoje elje pratim apostolskim blagoslovom Vama, svim Vaim suradnicima u pripravi mojega pastirskog pohoda Dubrovniku i svima koji su povjereni Vaoj pastirskoj skrbi.
Vatikan, 14. lipnja 2003.

Obilje milosti dragome puku Dubrovako-neretvanske upanije

Papa dubrovakim hodoasnicima uz Gospino pozdravljenje na Trgu sv. Petra u Vatikanu 6. srpnja 2003. Srdano pozdravljam skupinu hodoasnika iz Dubrovnika. Dobro doli! Predragi, zahvalan za uistinu lijepo i nezaboravno gostoprimstvo to mi ga je va predivni grad priredio u prigodi mojega nedavnoga pastirskog pohoda, na sve vas ovdje nazone, na vae obitelji, na sve vae sugraane i na svu hrvatsku zemlju zazivam Boji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Zahvala za lijepo i nezaboravno gostoprimstvo

Papa Ivan Pavao II.

Nakon Mise u luci Papa je u 13.35 grukom obalom i Vukovarskom ulicom poao u Biskupski dvor u Gospinu polju, u 13.50 poeo objed s Biskupom i lanovima svoje pratnje, a onda se malo odmorio. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

takoer iz Evanelja te je zbog toga sastavni dio poslanja Crkve. Nita to je uistinu ljudsko ne moe biti tue Kristovim uenicima. 4. Molim Boga da plemenitom hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za zajedniko dobro. Sav va narod povjeravam zagovoru Blaene Djevice Marije i svetoga Josipa nebeskoga zatitnika vae zemlje. Svima vama ovdje nazonima, vaim biskupijskim i upnim zajednicama i vaim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija! Drutvo hrvatskih katolikih intelektualaca iz Dubrovnika podnijelo je 30. prosinca 2003. Odboru za javna priznanja Gradskoga vijea Grada Dubrovnika prijedlog da se papa Ivan Pavao II. proglasi poasnim graaninom Dubrovnika. Papa Ivan Pavao II. svojim je javnim djelovanjem kao poglavar Katolike Crkve obiljeio svoje doba, i vie od toga, postao je glasnogovornikom i zastupnikom svih onih kojih se glas u svijetu ne moe snano uti: obespravljenih, porobljenih, napadnutih, raseljenih, siromanih, naputenih, slabih. Njegov poziv Ne bojte se! hrvatskom je narodu tijekom Domovinskoga rata bio snana i vana potpora i ohrabrenje na putu prema slobodi i neovisnosti. Stalno i neumorno zalaganje za irenje i razvoj demokracije u svijetu, neprestana molitva i diplomatska aktivnost za uspostavu mira meu narodima i pojedincima, nepokolebljiva ustrajnost na zatiti svakoga ljudskog ivota od zaea do smrti, strpljivi i trajni pozivi na izgradnju civilizacije ljubavi kao i zalaganje za svekoliko zajednitvo europskoga uljudbenog i kulturnog okruja u cjelovitosti i punini, ine papu Ivana Pavla II. jednim od najveih suvremenika dananjice kojega potuje cijeli svijet. U brojni susretima s hrvatskim hodoasnicima pokazao je osobitu privrenost i naklonost hrvatskome narodu. Njegove zasluge u meunarodnom priznanju Hrvatske i zaustavljanju agresije na nau Domovinu kao i na Bosnu i Hercegovinu nadilaze uobiajene politike okvire i ukazuju na irinu i vidovitost dravnika i oinsku brigu duhovnoga voe. Pismom od 7. sijenja 2004. dubrovaka Gradonaelnica zamolila je dubrovakoga Biskupa da pribavi suglasnost Svete Stolice da se Svetoga Oca proglasi poasnim graaninom Dubrovnika, a ulicu ili trg kojim je prolazio nazove njegovim imenom.

Vrlo rado prihvaam poasno graanstvo

Papa je u 17.30 krenuo iz Gospina polja ulicama Liechtensteinov put, Josipa Kosora, Iva Vojnovia, Pera ingrije, dr. Ante Starevia i Iza Grada. Kroz Vrata od Ploa i Vrata Sv. Luke ulicom Sv. Dominika doao je na Placu. Od 17.40 do 17.45 u znak pozdrava Svetome Ocu Gradom su zvonila zvona. Na Placi su ga u nonjama doekali: Lino iz Dubrovnika, Alkari iz Sinja, Kumpanija iz Smokvice, Kumpanija iz Blata, Poloneza s Peljeca. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003.

Iz Papina govora Hrvatskome nacionalnom hodoau, u Vatikanu 8. studenoga 2003. Draga brao i sestre! [...] 2. Sjeam se svojega prvog velikog susreta s Hrvatima, koji je bio upravo ovdje u oblinjoj bazilici, na grobu Apostolskoga Prvaka 30. travnja 1979. Od tada sam imao vie puta mogunost susresti se s vaim sunarodnjacima i ovdje u Rimu i na svojim pastirskim pohodima vaoj Domovini. Providnost je htjela da odredite mojega 100. apostolskog putovanja izvan Italije bude upravo Hrvatska, s postajama u starome i predivnome Dubrovniku, gdje sam proglasio blaenom sestru Mariju Propetoga Isusa Petkovi, zatim u Osijeku i akovu, u Rijeci te u Zadru. To mi je putovanje kao hodoasniku Evanelja putovima svijeta, pozvanu sluiti Crkvi na Petrovoj stolici dalo prigodu da vas uvrstim u vjeri za koju ste dali ono lijepo svjedoanstvo posred brojnih protivtina i patnji. Htio sam tako poduprijeti vau nadu, esto izloenu velikim kunjama, ohrabriti vau ljubav i potaknuti vas na ustrajnost u vaoj privrenosti Crkvi u novome ozraju slobode i demokracije, koje je uspostavljeno prije trinaest godina. 3. Vaa ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti koje su joj potrebne da bi se na prikladan nain suoila s izazovima sadanjega trenutka. elja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgraivala drutvo solidarno i spremno pruati uinkovitu potporu najslabijim slojevima; drutvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljea nadahnjivale ondanje narataje; drutvo koje potuje svetost ivota i veliki Boji naum o obitelji; drutvo koje na okupu dri zdrave snage, promiui duh zajednitva i suodgovornosti. Zalaganje za ovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Izgraivati drutvo na vjerskim i ljudskim vrijednostima

Papa je obiao Veliku Onofrijevu fontanu i pustio golubice ispred Sv. Vlaha. Snimio Zvonimir Atleti 6. lipnja 2003. 71

Sveti se Otac zaustavio ispred zborne crkve Sv. Vlaha. Don Toma Lui u pratnji dvojice festanjula priao mu je i prinio bijele golubice u koari. Za to vrijeme stotinu prvopriesnika pjevalo je Papi. U 18.15 doao je u Zranu luku u ilipima, uao u zrakoplov i u 18.25 poletio iz Konavala prema Krku. Snimio Zoran Filipovi.

Gradsko je vijee 24. sijenja 2004. donijelo zakljuak: Papa Ivan Pavao II. proglaava se poasnim graaninom Grada Dubrovnika, a pismom od istoga dana Gradonaelnica je zamolila Papu da prihvati taj prijedlog. Donjim odgovorom na to Papa izraava radost to e kao poasni dubrovaki graanin biti jo blii tome Gradu. tovana Gospoo, Sveti je Otac primio Vae cijenjeno pismo od 24. sijenja kojim ste ga izvijestili o elji dubrovakih gradskih vlasti da ga proglase poasnim graaninom Grada Dubrovnika. Njegova Svetost je vrlo rado prihvatila spomenutu elju i raduje se to e sada moi biti jo blii tome lijepome i starome gradu, pravome biseru hrvatskoga Jadrana koji je u katolikoj vjeri nalazio snagu i polet za svoju tisuljetnu uljudbu, stalno uvajui odanost Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo tekim vremenima. Sveti Otac najljepe i od srca zahvaljuje za pokrenuti postupak u svezi s njegovim poasnim graanstvom i za vrlo srdano gostoprimstvo koje mu je bilo prireeno u prigodu njegova nedavnog pastirskog pohoda. Njegova Svetost istodobno za dragi Dubrovnik smjerno ite zagovor i zatitu presvete Bogorodice koja se u tamonjim krajevima zaziva kao Gospa velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, i svetoga Vlaha, te mu eli stalni materijalni i duhovni napredak i vrlo rado udjeljuje apostolski blagoslov Vama, ostalim gradskim elnicima i svim Dubrovkinjama i Dubrovanima. Priopujui Vam, srdano Vas i s potovanjem pozdravljam u Kristu Isusu.
U Vatikanu 10. veljae 2004.

U etvrtak 29. travnja 2004. Papa je u svojoj knjinici primio izaslanstvo Grada Dubrovnika: gradonaelnicu Dubravku uica, predsjednika Gradskoga vijea Nikola iu Obuljena i dubrovakoga biskupa elimira Puljia s pratnjom. Oni su mu uruili povelju kojom je dubrovako Gradsko vijee 24. sijenja 2004. Svetoga Oca Ivana Pavla II. proglasilo poasnim graaninom Grada Dubrovnika (Slubeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 1/04) zbog ohrabrenja koje je pruao njegovim stanovnicima i zauzimanja za prestanak agresije na Hrvatsku. Tom je prigodom Papa rekao: asni brate u biskupstvu, gospoo gradonaelnice, draga brao i sestre! 1. Doekujem vas s velikom radou. Dobro doli! Razlog ovoga vaeg pohoda je predaja isprave o poasnome graanstvu to mi ga je Grad Dubrovnik dodijelio kao potvrdu svojih dubokih i viestoljetni veza, koje ga povezuju s papama, i kao uspomenu na moj pastirski pohod, kojega sam imao radost ostvariti estoga lipnja prologa ljeta. Jo se uvijek s posebnim osjeajem prisjeam raznih trenutaka toga mojeg apostolskog hodoaa za vrijeme kojega sam upravo u Dubrovniku proglasio blaenom jednu uglednu ker Hrvatske: Mariju Propetoga Isusa Petkovi, rodom iz Blata na Koruli. 2. Sjeam se da sam na kraju svete Mise, koju sam tada sluio, izrekao posebni Hvala! ljubljenome gradu. Svoju veliku zahvalnost za vrlo srdano gostoprimstvo oitujem i u ovoj prigodi. Zahvaljujem takoer i radujem se to ste me htjeli ubrojiti meu graane staroga i lijepoga Dubrovnika, toga pravog bisera hrvatskoga Jadrana, sredita tisuljetne uljudbe proete katolikom vjerom i obiljeene stalnom vjernou Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo tekim vremenima. Mogla se ta uljudbena i vjerska batina razvijati i rasti i u budunosti, donosei obilan rod na korist samoga Dubrovnika i svega hrvatskog naroda. 3. Nad stanovnicima Dubrovnika i Dubrovako-neretvanske upanije kao i nad svim Hrvatima bdjeli uvijek Presveta Bogorodica, koju se zaziva i kao Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, te sveti Josip i sveti Vlaho. Neka Bog blagoslovi Dubrovnik, koji je od danas i moj grad, i svu hrvatsku zemlju. Hvaljen Isus i Marija! Papa hodoasnicima iz Blata na Koruli na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 13. listopada 2004. Srdano pozdravljam vjernike upe Svih svetih u Blatu na Koruli. Predragi, potiui vas da slijedite primjer nesebinosti svoje sumjetanke blaene Marije Propetoga Isusa Petkovi, preporuujem vas njezinu zagovoru te vam Povelja dubrovakoga udjeljujem apostolski blagopoasnog graanstva slov. Hvaljen Isus i Marija! uruena Ivanu Pavlu II.

Dubrovnik je od danas i moj grad

Slijedite primjer nesebinosti dubrovake blaenice

nadbiskup Leonardo Sandri, zamjenik za ope poslove Dravnoga tajnitva, v. r.

29. IV. 2004. Kao tu na papiru 44x64 cm, uz dotiskanu grafiku, napravio je Ivo Grbi.

72

Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Papa hodoasnicima iz Dubrovnika na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 10. studenoga 2004. Srdano pozdravljam sve nazone hrvatske hodoasnike iz Splita, Dubrovnika, Zagreba, Ciglenice Zagorske i drugih mjesta. Predragi, potiui vas na dosljedno kransko svjedoenje u svakodnevnome ivotu, rado udjeljujem apostolski blagoslov svakomu od vas i vaim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija!

Dosljedno kranski ivjeti

Luko Paljetak Na samom poetku, neposredno nakon izbora za papu, Ivan Pavao II. dobio je naziv Papa stranac, oznaku koja je znaila da je to papa koji u Rim dolazi iz druge, daleke, slavenske zemlje Poljske. Taj ishitreni naziv pokazao se zatim puno bitnijim, otkrivajui u novom papi ne samo onoga koji je doao iz druge/drukije zemlje nego i onoga koji je kao graanin nebeske domovine, u kojoj nije i ne e biti ni gost ni tuinac, odreen da mu ivot bude ivot putnika (Prva Petrova 2, 11). Tako je Karol Wojtya uskoro postao papa putnik, hodoasnik koji zna od kuda dolazi i kamo ide slijedei Onoga koji je usred ovjeka, pa dakle i usred njega, podigao svoj ator (Ivan 1, 14). Zapoevi prethodni svoj hod kao slavenski trubadur, kliui: Oboavaj, duo moja, Toga koji barun skupi i vladarski atlas na moja nabaci ramena, vapei: Budi mi milostiv, otvorio je on slavensku Knjigu enj koja je ubrzo postala knjiga enja ovjeanstva. Mislei Domovina neprestano je mislio kako umnoiti, kako proiriti taj prostor koji ispunjava. Mudrou srca znao je da ga ona kao skrivena granica iz njega vodi i drugima. Kao onaj koji je u dobi od devet godina ostao bez majke, u imenu Ivan pronaao je novu Majku (Ivan 19, 26). Odredivi se geslom Sav Tvoj (Totus Tuus), zapisao se Mariji, pridruivi se tako Onome koji je u njezinu srcu nadolazio i doao kao Novi ovjek, dok je trajalo zaprepatenje misli i svakidanji rad ruku. Izabrao je tako oovjeenoga Krista, onoga koji trpi na svakom mjestu gdje trpi i jedan neduni ovjek. Odredio je time svoj ljudski i pastirski program: ljubav prema Bogu i ovjeku, u istini i pravdi znajui da su pri tome mogui mnogi putovi koji su ipak uvijek i gdje god to bilo samo onaj jedan. Ostalo je (moda) nezamijeeno da je za vrijeme boravka u Dubrovniku na glavi nosio mitru s pet ovalnih kruia koji se postupno smanjuju. Odabrao je, dakle, za prigodu beatifikacije blage slubenice Boje, Marije od Propetog Isusa, roene Petkovi iz Blata na Koruli, najprikladniji simbol: pet Kristovih rana, obuhvativi tim istim brojem i opi pojam ovjeka. Prvo to je u svojoj dubrovakoj homiliji izustio bilo je pitanje koje je zacijelo i sam bezbroj puta u sebi izgovorio: Uitelju dobri, to mi je initi... (Marko 10, 17). Ponovio ga je dvaput. Navodei okupljenima svetopisamski odgovor na to pitanje, ali i na druga, Karol Wojtya se, ne dvojimo, kao i nekada, u vrijeme biskupa koji udjeljuje sakrament krizme u jednom potplaninskom selu, u lukom, pukom i radnikom Gruu zagledao u ono mnotvo lica vjernika prebirui u mislima svoje davne stihove:
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47

Po Wojtyi

Meu crtama lica pronalazi polje bijelo i ravno, lagano uzdignute, lagano nabrane prema sljepoonicama sputaju se obrve. Kada ga dotakne otvorenim dlanom, moda e osjetiti nadu. Iza nje misao, iza nje misao koja ne moe biti objava stoga prelazi u izbor. Taj izbor, voljom Darovatelja slobode izbora, treba biti: sloboda, ali ne kao razuzdanost (Galaanima 4, 15; Prva Korinanima 10, 23), treba biti istina (Ivan 8, 32.36) i ljubav. U svojoj homiliji dubrovakom puku Ivan Pavao II. zato apostrofira dva temeljna gesla drevnoga Dubrovnika: Non bene pro toto libertas venditur auro i Obliti privatorum publica curate, udruujui ih s radou to je doao u stari i slavni grad Dubrovnik, koji stoji ponosan na svoju povijest i na svoju batinu slobode, pravde i promaknua opega dobra. Istaknuo je tako i vlastite postulate vrhovnoga pastira i graditelja mostova preko nemirnih voda suvremenoga ovjeanstva, a Dubrovnik ih ima dva jedan na Zapad i jedan na Istok. I sluajno napravljeni lapsus (noto... auro, poznato blago, umjesto toto... auro, sve blago), pojmu zlato (auro) u navedenom geslu dao je ovovremenu dimenziju, zlatu u svijetu posvemanje gramzljivosti i jagme za materijalnim dobrima. I to ukazuje na pravi smjer mjesta na kojem mora biti srce. Mislei slobodu, Ivan Pavao II. kao da eli izrei misao formuliranu u jednom svom ranom stihu nije li, naime, poezija dar Oca velike Poezije: Slobodu neprestano valja osvajati, nije mogue tek posjedovati je. Dolazi kao dar, odrava se rvanjem... Ocijenilo je zlatnom ropstvo slobodu... I gledajte! mi slobodu, svoju i vau, otkrivamo uvijek iznova, kao dar koji dolazi i kao rvanje kojega nikada dovoljno. I sam radei u kamenolomu, znajui dakle koliko je tvrda stijena na kojoj poiva Crkva izborom njemu povjerena, Ivan Pavao II. zna i da tijelo nije kamen, da je duh uvijek spreman, a da tijelo je slabo, da hrvanje protjee du one podjele koju svaki ovjek u sebi nosi, ako tijelo u njemu

Trubadur Kristove ljubavi, uitelj vjere, udorea i domoljublja u Gradu sv. Vlaha 6. lipnja 2003. Snimio Zvonimir Atleti. 73

stalno ini prolost njegove vlastite budunosti, svaki ako svoju vlastitu budunost ne zna spojiti sa svojim tijelom... Unutar gesla Obitelj put Crkve i naroda, to ga je, dolazei k nama, prihvatio kao vrhovni sluga slugu Njegovih, smjestio je on ovo stoto svoje putovanje u bijelom, voen ekumenskim imperativom: I drugim gradovima moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Bojem, jer sam zato poslan (Luka 4, 43). U duhu tog gesla u sredite svoje rijei stavio je enu: Mislim na tebe, eno, jer svojom osjetljivou, velikodunou i jakou obogauje poimanje svijeta i pridonosi punine istine o meuljudskim odnosima, vidjevi u njoj Evu, onu koja je iva (Postanak 3, 20) i u ivotu naroda i u ivotu Crkve. ena je ona koja, onako kao i Marija, moe ostvariti ideal roditi Kneza ivota, jer svako dijete taj je knez. Vraa se tako Ivan Pavao II. na svoju temeljnu tezu Ljubav, jer ona sama odmjerava sudbinu. Obdaren apostolskim darom jezik (hrvatskom puku obraa se hrvatski) on ipak zna da je ljubav jedini pravi njegov jezik; jer kad bih (sve) ljudske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao... (Prva Korinanima 13, 1). Njega meutim zabrinjava i nerodica, nerodica dua. Iz oba razloga okree se on djeci. Zna da u njihovim srcima kuca blo itavog ovjeanstva, da djeja srca izrastaju nad rijeku i zato se pita hoe li uvijek tako biti kad ustanu odavde i odu? Ivan Pavao II. ne putuje meutim tek zato da bi postavljao pitanja; putuje, ini se, prije zato da uje odgovor(e). Pred sobom pritom neprestano ima Cirenev profil, onaj koji uvijek nastaje uz drugog ovjeka, zato jer mu o takvom profilu i o tom tamo drugom ovjeku neprestano govori ivot. Taj drugi ovjek za njega postaje zato prvi. Zato on govor (sebi): Povei se s bilo kojim ja. Nije li to ono to ga je dovelo i k nama, koji smo takoer zemlja tekog jedinstva, zemlja, kao i njegova Poljska, komadanjem sjedinjena u srcima /naim/ kao ni jedna. Nije li to ono to nam je u njemu reklo: Domovinu zatvori u svoj kvadrat.
Osim naznaenih biblijskih mjesta, u navodnicima su ulomci pjesama Karola Wojtye prema izdanjima Poezija, drame, eseji, Globus, Zagreb, 1984., i Izabrane pjesme, Ceres, Zagreb, 1997.

Oduevljenje pred Gundulievim ljetnikovcem u Gruu. Snimio Zoran Filipovi 6. lipnja 2003. Posjet Dubrovniku bio je sredinja toka treega Papina dolaska u Hrvatsku. I to, stoto Papino putovanje potvrdilo je da je pravi Petrov nasljednik, ribar ljudi, ali i pomorac i apostol mnogih naroda poput sv. Pavla. Njegov je ivot postao veliko hodoae.

Na svakom se koraku osjeala radost

Marijeta Radi Iako je od posjeta Dubrovniku Ivana Pavla II. 6. lipnja 2003. godine, prolo gotovo deset godina spomen na taj velianstveni dogaaj i dalje mi je neobino snaan. Imala sam ast biti sudionica liturgijskoga slavlja na obroncima Nuncijate kao itaica i iz neposredne blizine vidjeti Svetoga Oca, sada naega poasnoga sugraanina i blaenika. Na svakome se koraku tih dana u Gradu osjeala radost zbog dolaska Pape, posebno omiljena meu Hrvatima. Njegov prolazak u papamobilu izmeu vjernika i hodoasnika od ilipa do Grua i kroz do tada nevieno mnotvo u grukoj luci doprinio je jo jaem osjeaju povezanosti, bliskosti i veselju zbog toga vrlo vanoga susreta.
74

Njegov trei posjet Hrvatskoj bio je iznimno vaan, pogotovo za nau Dubrovaku biskupiju jer se oko Rimskoga biskupa u Dubrovniku sabrao najvei ikad odrani skup u naem Gradu, jer je tom prilikom proglasio blaenom Mariju Propetoga Isusa Petkovi, ali isto tako upozorio i na ulogu ene i vanost obitelji kao prenositeljice biolokoga ivota i ivota vjere to, naalost, danas itekako zaboravljamo. Kao osobito emotivan trenutak pamtim prinoenje moi Blaenice koje je u procesiji nosio Roger Cotrina Alvarado, natporunik bojnoga broda peruanske mornarice koji je 26. kolovoza 1988. godine, nakon potapanja podmornice Pacocha, u tekoj ivotnoj opasnosti zazvao pomo asne majke Marije Petkovi te doivio udo spaavanja ivota dvadesetorice mornara. Taj je dogaaj priznat kao ljudski neobjanjiv, udo u postupku njezine beatifikacije. Jedan mi je od najljepih prizora Papina posjeta njegov popodnevni ir po Stradunu gdje su ga opet ekale tisue vjernike, ali i stotinu prvopriesnika obuenih u bijele haljine koji su mu ispred crkve Sv. Vlaha pjevali pjesmu Svetom Ocu koja je bila napisana ba za tu prigodu. Ba kao i za Festu sv. Vlaha i Papa je pustio dvije bijele golubice da pronose poruke mira ljudima diljem svijeta. Dok je odlazio s kultne ulice naega Grada, mahali smo mu i pozdravljali ga zahvaljujui mu na blagoslovu koji nam je udijelio i osjeaju radosti koji nam je podario svojim dolaskom to e zauvijek ostati zabiljeeno ne samo u sjeanjima, nego i u srcu svih onih koji su bili dio toga velianstvenog dogaaja.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.), br. 47