BI]LGAKOV.

MIIIAIL AFANASJEVIC
tIU KOLICKA XN.IIZEVNOST

osobi, izlaganje tede u dugm redenicama koje desto prelaze i u pjesnidke tvorevine, a sl$edi nadelo jedna misa,o, jedan trenutak, je osobito problei eiln a reienica. ZapaLena matika odnosa pjesnika i vlasti, opisana u je ilijalogu Vergilija i Cezara, pri demu whunski izraleno dubinsko neslaganje izje autor i medu umjetnosti i politike. Broch knjiZevnicima pojedinim brojnih rasprava o (Joyce, Hofmannstahl), kao i o kidu i masovnoj psihologiji. Posljednji, nedowieni ro-

tu&, u kojima se istom tehnikom

nalnog realiznia opizuju likovi

zag zalaganjem nagla5enim s badkeiredine, moralne wijednosti i socijalnu pravdu' seban je, tematski i oblikovno' roilian

iz

grt. boukolih6s

0-II), koji dini romansirani biografski zapis o povladenju zarr

no roblje

mi

Zauodnik (Der Versucher) opisuje masovnu histeriju u kojoj autor nastoji nazraditi zadetke nacistidke ideologije' BI.]DAK, MILE
(1889-1945)

Hrvatski romanopisac i novelist' Roden u Svetom Roku, diplomirao je i doktorirao

pravo

austrougarskih dasnika od NiSa do ie. Budakovi su romani, osobito oni iz skoga kruga, dobro prihvaieni od tadt pobik. i-kritike, a zhog njegovih i io5kih i politidkih nazora uglavnom su iuiivani u razdoblju od 1945. do 1990' wemena ga kritika drZi wijednim nt ljadem tradicije hrvatskog realizma i upozorava i na neke modernije postul prihotost ol analizi, u karakterizaciji li i tematskoj obuhvatnosti nalik na onu u manu rijeke.

pastirska pjesma) Nnziv za skupinu kqjiZevnih djela koja pripnrlqju razliditim knjiievnim wstama (idiln, ckloga, pastorala, antidki roman), a zaJerlnidki im je idealizirani opisi Zivota pastire, n odredenim izrazitim sadrZajnim konvcnc(jama, kao Sto su opisi krajolika

pastirskt;

td. boukolihd,

kriminalistidkog romana Szz d. (Putp).Njegov govorni stil prepun humora, zadinjen slengom, psovkama i lascivnim doskodicama, kao i ismijavanje ameridkog nadina Zivota i tradicionalnih wijednosti, udinio ga je kultnim autorom jednog tipa zaka5njele
avangarde.

Zivo-

h u prirodi, ljubavni razgovori pastira i paillrica, ljubavni zapleti te sastanci i rastan-

BT.]LGAKOV, MIIIAIL AFANASJEVIC (1891-1940) Ruski romanopisac, novelist i dramatidar. Roden u Kijevu, zawsio je studij medicine, a nakon prakse u provinciji preselio se u Moskvu i posvetio knjiievnom radu. Kako mu je nakon prvih djela tadaBnjavlast one-

el zlljubljenih. Tradicija je povezuje

pdkim liridarem Teokritom (3. st. pr. Kr.) i trfegrrvim pjesmama, anaziv se ustalio ka;n\Jr', prema glasovitim Verg1lijewm Buho-

u Zagtebtt', a uz opseian knjiZevni rad posvetio se i politici, pristaju6i uz

{Jeku, renesansi i baroku, a pisali su je i i hrvatski knjiZevnici DriiQ Zor ani6, CHARLES HENRY
994) icki pjesnik i prozaist. Kao dijete Njei lmeridkog vojnika do3aoje u ranom jrtvu u LosAngeles, gdje se Skolovao,
r

llhwna.Opisi pastirskog Zivota tumadili su trr{de56e kao alegorija, pa je bukolidka $Jlfi,vnost njegovana osobito u srednjem

moguiila objadivanje, Zelio je emigrirati, no to mu nije dozvoljeno, dobio je mjesto

dramaturga u Moskovskom kazali5tu, ali i dalje nije mogao objavljivati, pa mu je veii na rukopisa objavljena posmrtno, i to najprije na Zapadt. Jedina zaLivotaobjavljena knjiga tako mu je zbirka pripovijedaka

stranku prava. U NDH obavljao je visoke politidke duZnosti, a nakon sw5etka Drugoga svjetskog rata vojni ga j9 su{ o-t}dig i" t*ti. Autor je brojnih pripovijedaka i romana, koje kritika najdeiie tematski di jeli na seoski i gradski krug. U prvom.je

BUGARSTICA (bugariti Zalosno pjevati, naricati) Vrsta najstarije zapisane hrvatske

Dauolijada (D'jauoliad,a), a prvi roman Bijela garda (Belaja guardija) preradio je u dramu Dani Turbinouih (Dni Turbinyh), koja je uz velike te5koie ipak izvedena. Metlu pripovijetkama istidu se Psede srce (Sobai' e serdce) i Kobna jaj a (Rokouyj e jaj co), u kojima vei dolazi doizrai,aja smisao za satiridnu fantastiku. Glavno mu je djelo roman Majstoqi Margarita (Master i Margarita), koji je sloZenom knjiZevnom tehni
kom povezao fantastidno opisane dogatlaje
u Moskvi 20. st., s umetnutom realistidkom pridom o Pilatovu sudu i Isusovoj sudbini. Intzetnavjeltina kojom se prida o sudbini

najpoznatije djelo opseian rcman O gni iite, iioj"* je tradicionalnom naracijom o1isan niz epizoda, povezanih motivima ljubavi, strastl i morala, kao i njihovih sukola' sa simbolom ognji5ta kao sredi5ta obiteljske i etidke utemeljenosti lidkog sela' Tom krugu pripada i ciklus romana Kresojita so7,"zami5-ljen kao niz od Sest romana' od kojih su objavljena samo tri. U dmgom,

uoJe muenJao taznazantmarua, po-

grudtko* krugu, kljudni su romani sa zatre-i3'ia, iednidkim nazivom Rascujetana, -zatim Direktor Kriianii (rodoliub i dobrotuor) i zbirka pripovijedaka Na Veliki pe'

kobe i nesretne ljubavi, s nagla5enim 6ajem za neminormost tragidnog zav ka. Narativnim se dijelovima oblikuje 6a fabula, prepletena ponavl.janjima i skim ugodajima. Karakteristidni su gadki stihovi, najde5ie petnaesterac s g rom iza sedmog sloga i Sesnaesterac i drugih ima ali sloga, osmog rom iza va, u rasponu od trinaesterca do dev sterca. Redovito sejavlja i pripjev od Sest slogova, koji dolazi iza prvoga i daljnja dva stiha, ali izostaje iza 48

nom iivota legendom svojewsne lluno je objavio dvije zbirke pjesaIto liroku ditaladku publiku i slavu prio pijandevanju, kockanju i sekrxlnosima kakvi ne po5tuju nikahrtrvoncije tradicionalnog morala i do, rttrkao je osobito pridama Zabir

rnCi

ililrog pokuo,renjaka(Notes of aDirty illrr), romanom Sunha na rad,encu m llye) te zbirkom pjesama i prida
en h u
r tdesetogodiinj aka (Septuage,\/r,ru), kao i duhovitom parodijom

romanopisca kojemu roman zabranjuju prije objavljivanja isprepleie se s fantastidnim dogattajima posjete Sotone Moskvi, kao i s ljubavnom pridom glavnogjunaka,
49

BUNICWEIC

TVAN

BYRON GEORGE GORDON

te brojim postupcima zadudnosti

i mogu-

6im paralelama izmedu sudbine Isusa

sudbine umjetnika. Taj je roman whunsko ostvarenje kasnog moderni zma, s ve( iztazitim elementima postmoderne proze. Pisao je i drame koje su izvodene za njegova Livota, a najpoznatlje sa Zojkin snn (Zoi-

noj koncepciji stijedi nadela tzv. katolidke obnove. Buniievo pjesni5tvo u hrvatsku knjiZevnost unosi wijedna ostvarenja stila

grimage) u kojem gotovo

i nema tradicio-

smiljeni osvetnik

borac protiv opie ne-

nnlne epske naracije nego se opisuju razmi-

i duha

epohe baroka.

BTJRLESKA

h,ina kuartira), Crueni otok (Bagrouyj ostrou), Gospodin Molidre (Mol'er). Prilike oko izvedbe svoje drame Dani Turbinouih opisao je u romanl Kazaliini roman (Teatral'nyj roman).
Br.JNrc

(tal.burla - Sala, wagolija) Knjiievno-scenska wsta, podwsta kome'

dije s nagla5enom komikom karaktera i situacija, sklona izrugivanju, karikiranju i izravnom osporavanju ustaljenih estetskih i moralnihwijednosti, osobito onihkoje su vezane s izrazom uzvi5enosti. SluZi se postupcima parodije i travestije, s time Sto komidne udinke postiZe i bezobzirno56u, pa i

t[ianja i dojmovi glavnog junaka na proputovanju kroz zemfe i predjele koji ga pod4jtfaju na pro5le povijesne dogadaje, slavu i tekovine pro5lih civilizacija te susrete s rlrukdijim kulturama. Sve je to protkano lirukim zanosima, ali i nagla5enim razodarnnjem, ogordenjem i deZnjom zabijegom od l)rezrene zbilje, pa je shvaieno kao umjetuiCki izraz raspoloZenja karakteristidnog za
opohu romantizma. Takva su raspoloienja r joS naglaHenijom patetikom izraLena i u

pravde. Karakteristike tog lika kritika najde5ie povezuje s idejom svjetske boli u romantizmu, ali i s opiom pobunom protiv svih konvencija, pa dak i satanizmom kao oprekom tradicionalnoj religiji, kao i s aluzijarna o pjesnikovu osobnom Zivotu, punom protuslovlja izmedu borbe za pravdu i

prepultanja osobnim, ne odvei moralnim sklonostima. U kasnijim godinama napisao je i komidniepDonJuan koji legendu o
slavnom zavodniku opisuje s nagla5enom

ironijom.
Byronova su djela imala izuzetan utjecaj u

WdrC,

mlv

(Bona, DZivo) (1592*1658)

Hrvatski pjesnik. Rotlen je u Dubrovniku, gdje se i Skolovao. Obadaoje mnoge visoke duZnosti u Dubrovadkoj republici (bio je pet puta knez), a uspjeSno se bavio i trgovinom. Najvainije mu je djelo kanconijer
Plandouanja, koji nije objavljen za njegova Zivota. U toj zbirci, koja zawiava slavljenjem dubrovadke slobode, nqjviie je ljubav' nih pjesama, nekoliko pastirskih, duhovnih, i nekoliko prepjeva psalama. Ljubavne pjesme slijede tradiciju lirike F. Petrarce, no u stilu i shvaianju ljubavi ogleda se poetika baroka: teZi se virtuoznoj obradi, neobidnim vezarna smisla i izraza, bizarnim metaforama i gomilanju figura, a anakreontski motivi i senzualna ljubav desto dobivaju ironidne prizvuke, pa se povezuju i s motivima prolaznosti. U kasnijim godinama objavio je i religioznu p oemuMandaliena pohornica koja u osmeradkim katrenima opisqje biblijsku pridu o Magdaleninom grjeBnom Zivotu, o pokajanju i o duhovnoj ljubavi prema Kristu. Poema je pisana u tradiciji slidnih talijanskih dijela i Gunduli6evih Suz,a sina razmetnoga, a u temelj-

grubo5iu u postupcima medu likovima. Izravno joj je podrijetlo u pudkoj kulturi

srednjega vijeka, kada se suprotstavljala svim oblicima visoke knjiZevnosti, a njezini se izvori mogu na6i jo5 u antidkoj knjiZev' nosti. Naziv se pro5irio prema djelu Francesca Bernia (1497 - 1535) Opere burlesce, a

pripovijetkama u stihu Kaurin (The Giautr),Neujestaiz Abydosa (The Bride of Abydos),Gusar (The Corsair) ilnra, i osobito u <lr ami M anfred, gdje se javlja lik mradnog oxnmljenika izuzetnih deZnji i sposobnosti, rr,dovito s aluzijom na nejasne tajne iz rfegove proSlosti, dok je on istowemeno ne-

mnogim europskim knjiZevnostima

je stvoren

mnogo veii nego u njegovoj domovini

pojam bajronizam

-pa kojim se

mnogi povjesnidari knjiZevnosti koriste da oznade odredeni tip romantidne knjiZevnosti.

utjecaj se moie razabrati u renesansnom tipu komedije, cornntedia dcll'arte, pa se

posredno moZe pratiti sve do komedija W. Shakespearea i M. Drii6a.

BYRON, GEORGE GORDON

(1788-1824)

Engleski pjesnik i dramatidar. Roden u aristokratskoj porodici naslijedio je titulu lorda, ali se u politici zalagao za potladene, a o5trom satirom i privatnim iivotom ispunjenim skandalima zamjerio se visokom dru5tvu, pa je napustio Englesku. Nakon putovanja po viSe zemalja otiSao je u Grdku pomo6i ustanicima uborbi za slobodu, alij tamo, razodaran neredom i svadama medu pobunjenicima, ubrzo umro od groznice.
Slavu je stekao putopisnim epom Hodoia' i6e Childca Harolda (Childe Harold's Pil' 50
51

C
CAPNX, KAREL
(1890-1938) Ce5ki prozaist i dramatidar. Studirao je

logiju 6ji su dijelovi Hordubal, Meteor (Pouilrort) i Obiian diuot (Obyiejni iiuot),
fiu kojoj nzvija kasnijem postmodernizmu
omiljenu tezu o pluralizmu istine
hvat$ivosti osobnosti.

lozofiju u Pragu, Berlinu i Parizu, a tz knjiZevni rad bavio se novinarstvom. U

i nedo-

knjiZevnosti sejavio kraiim prozama i grotesknim dramama, apopularnost je stekao CNUOV, ANTON PAVLOUC najprije dramom R. U. R. (Rossum's Uni- (1860*1904) uersal Robots), u kojoj uvodi kasnije uni- Ruski novelist i dramatidar. Zaw5io je stuverzalno prihv a(en naziv robot i otv aru da- dij medicine, neko je wijeme radio kao nas Siroko razgranatu knjiZevnost o stroje' jednik, ali se ubrzo posvetio iskljudivo knji yima s ljudskim osobinama. U kasnijim Zevnom radu. Brojnim novelama, od kojih djelima obrattuje osobito tematiku negativse najde5ie spominju Coujek u futroli (CeIone utoplje, kao npr. u drami SluioT Makroueh u futljare), Dama s psetancern (Duma s pulos (Vdc Makropulos), koja se bavi pitasobaihoj), Sluiaj iz prahse (SluEaj iz praknjem besmrtnosti, te u romanima Tuomitiki), Arhijerej i Zaruinica (Neuesta), vit' ca apsolutnoga (Toud,rna rua absolutno) i tuoznom obradom kratke prozne wste te Krakatit. U glasovitom romanu Rat sa sa- novim postupcima u njihovom oblikovanju lamanderima (Vd,lka s mloky) takvaje uto- swstao se u whunske svjetske noveliste. pija povezana s alegorijom nasilnog osvaja' Napustio je model saZetog pripovijedanja nja nadolazedeg fa5izma. Znanstveno-fanod zapleta do raspleta, koncentrirajudi se tastidna osnovica u njegovim romanima pri na poetski zahvaten trenutak Livota te tome se ne oslanja na opise tehnologije bu- izricanje bitnih misli i osjeiaja pojedinaca dudnosti, nego mnogo vi5e na moguie po- u naizgled posve sludajnim iskazima i dosljedice nepredvidivih telkoia u oduvanju gatlajima. Pri tome stada naglasak na poizvorne ljudskosti u svijetu naglog razvoja sebnu atmosferu i unutarnje dileme pojetehnike. Objavio je i zap aLenuNoetiihu tri- dinaca, 5to upuduje na bitne probleme ljud-

li

68

cIr,Aruul
Hkih odnosa, izgubljenost u sludajnostima, osjeiaj beznada i traganja za ljepotom i lju-

bavlju. Osobine takve knjiievne tehnike prisutne su i u njegovim dramama, Ujak Varia (Dja.d.ja Vanja), Tri sestre (Tri se-

analiza kompozicije, osobito zapleta, i,anrovskih konvencija i osobitosti pjesnidkoga jezika.

crmN.rn
Proces razumijevanja napisanoga teksta. Kako se u mnogim suwemenim knjiZevnim teorijama drZi da se tek tim procesom uspostada znadenje knjiZevnog djela, naziv se desto rabi i u smislu obrazloZenja nadina na koji neko djelo, nekog autora, neki

stry),Viinjih (Viinjeuyj

sad)

i Galeb (Caj-

Ao), u kojima sustavno izbjegava teatralnost, patetiku i bilo kakve velike scene, pa
dojam postiie suptilnom analizom promjetra

u osjedajima, dijalozima i dogadajima iz

rvakidair{ega Zivota koji dobivaju sudbinrko znadenje zaLivot aktera. Uz odredeni

lirizam, kao i teZnju da se dramske situacijo prikaZu tek u nagoq'e5tajima i detaljima tu izgovorenim monolozima i dijalozima, te ru drame uvelike utjecale na mnoge smjerove europske dramaturgije 20. stoljeia.

Zanr ili razdoblje, zapravo razumijevamo (npr. Citanj e Rata i mira, iitanj e l{rlet e, iitanje avangarde), Sto otprilike odgovara interpretaciji. Proudavanje knjiievnosti posveduje veliku painju ditanju otkako se u

drxaSxr KRrrriARr
lurgl. The Chicago Critics) llkupina knjiZevnih kritidara i teoretidara, ttrtzvanih prema sveudili5tu u Chicagu, gdle su uglavnom djelovali od kasnih 30-ih
50-ih godina 20. st., pa i kasnije, u odredlnoj opreci prema tada dominirajuioj novoj kritici. Kao najuglednlji predstavnici ubidno se navode Ronald Salmond Crane (l1186-1967), Elder Olson (1909-1992), ll,rnard Weinberg (1909-19?3) i Wayne ( ilnyson Booth (1921-2005). Za razliku od nove kritike kojaje nagla5avala eksplikaciJu pojedinih, osobito poetskih tekstova, i
do

komunikacijskoj shemi autor-djelo-ditatelj posveiuje sve veia palnja ditatelju, pa

ditanja podwgava posebnoj analizi dabi se utwdilo kako i za5to moZe do6i do
se proces

razumijevanja ili pogre5nog razumijevanja teksta, te kako i za5to se ditatelj moZe osla-

njati na znadenja koja moZda i nisu bilapoznata autoru. S istim se problemom susre6e i hermeneutika, koja nastoji objasniti nadin na koji se unutar postojeie tradicije moZe razumjeti i neito Sto pripada originalnoj inovaciji. Osobitu, pak, pozornost ditanju posveiuje teorija recepcije koja radikalizira stajali5te prema kojem se znadenje djela ostvaruje tek u ditanju, pa analiza ditanja i ditatelja mora biti u srediStu cjelokupnog zanimanja znanosti o knjiZevnosti.

hiln sklona osporavanju tradicije, kako po-

tll,ivizma tako i stare retorike, nastojali su ul,r'meljiti znanstvenu teoriju knjiZevnosti, orlnnjajuii se uvelike na interpretaciju Arittotelove poetike i filozofije, zbog dega su nnzivani iiikaiki aristotelouci. U sredi5tu qiilurva zanimanjabili su problemi reinterptrrtncije temeljnih poetidkih kategorija,
69

drrarnu
Onaj tko s razumijevanjem dita napisani tekst. Pojam dolazi u sredi5te pozornosti novijih knjiZevnih teorija, osobito teorije recepcije i ameridke Skole nazvane Reader-response uiticism (Kritika iitatelj eue

DRAGUTIN

DOSTOJEVSKI

FJODORMIHA.TLOUC

vim analizama tih dogatlaja, desto poetskim opisima i raspravama osobito o poeziji. SadrZi tako i elemente svojewsne duhovne autobiografije. Neka wsta intimne osobne perspektive proZima pri tome opise kako traumatidnih ratnih dogatlaja tako i obiteljskog Zivota te kratkotrajne strastvene ljubavne idile, a potreba temeljnog humanizma i suiuti povezuje lijednika i pjesnika kao lik suprotstavljen nemilosrdnom

nim ostvarenjem pjesniStva hrvatske

derne.

modernizam nakon njegovog prvog razdoblja, esteticizma. DOS PASSOS, JOHN RODERIGO
(

apsurda, a otpodeo ju je naturalizam, nastavila avangarda, paje prisutna i u razdoblju tzv. kasnog modernizma. DOSTOJEVSKT, FJODOR

DON QUIJOTE v.

BISTRMTEZ

1896-1970)

QUIJOTEODMANCHE
DONADINI, I.]LDERIKO
(1894-1923)

Ameridki romanopisac

dramatidar. Nakon zaw5enog studija bio je dobrovoljac u

Prvome svjetskom ratu, kasnije je mnogo putovao, osobito kao ratni dopisnik, a nakon toga

MIHAJLOVIC
(1821-1881)

Ruski romanopisac, novelist

ratniku

bezosjeiajnom dog'eku svag-

Hrvatski prozaist i dramatidar. na Prirodoslovnom fakultetu u

Zivioje kao profesionalni knjiZev-

dainjice. Upravo za taj rcman Pasternaku je 1958. dodijeljena Nobelova nagrada, no on ju je zbog politidkog pritiska morao od-

biti.
DOMJANIE, DRAGUTIN
(1875-1933)

raditi u gimnazijama kao no ubrzo je shrvan alkoholom i bole5iu podinio samoubojstvo. Za Zivota objavio je zapaZene novele Dauo
podeo

nik i publicist .Zapai,enisumu prvi romani r ratnom tem atikom,Inicijacija jednog iorleha (One Man's Initiation) i Tri uojnika

Polazio je vojno-inZenjersko udili3te u Sankt Peterburgu, zbog sudjelovanja u radu utopijsko-socijalistidkog kruga osuden je na smrt, pomilovan na samom stra-

publicist.

tiitu

podina Andrije Petroui1a, Doktor

Dunja, drame Bezdan,Igroika oluje

Hrvatski pjesnik. Zawiio je pravni fakultet u Zagrebu, gdjeje i radio kao sudac. Na
knjiZevnom jeziku objavio je zbftka Pjesme, no u povijest hrvatske knjiZevnosti uiao je kao wsni pjesnik kajkavskog dija-

golj eu a smrt, te romane Sablasti, Vij Kroz iibeiBaufr. U cjelokupnom sklon je opisima ludila, demonske nutosti i groznidavog traganja za smi

lekta. Za Zivota su mu objavfene zbirke Kipci i popeuke iV suncu i seruci, a posmrtno Po dragome kraju. U najboljim pjesmama, osobito u prvoj kajkavskoj zbirci, os-

tvario

je sklad nostalgidnih

ugotlaja i

zvudnih i melodioznih stihova s osjeiajima zamorenosti svagda5njim Zivotom i deinje za nedostiZnom ljepotom, Bto odgovara kako romantidn oj teinji zapowatkom prirodi tako i idealima europskog esteticizma. Kri

u prepletanju zbilje i fikcije, aizrazom stoji slijediti ekspresionizam u izljevima obuzetosti problematikom ljavanja bitnih pitanja ljudskog Nadahnut je najdeSie Dostojevskim, sklon i odredenom patosu koji se ironiju i autoironiju. Omiljeli mu se kreiu na nekoj razmedi izmedu Sene osjeiajnosti i ludila, desto se

ffhree Soldiers), a u svjetsku knjiZevnost, kao jedan od najvaZnijih predstavnika nove modernistidke knjiZevne tehnike, u5ao je romanomMaruhattan Transfer iftilogijom U.S.A. koja se sastoji od romana 42. paralela (The 42nd Parallel), 1919. i Vcliki nouac (The Big Money).Ta se tehni ha sastoji u paralelnim opisima mnogih likova u razliditim mjestima, izravnom uvodenju novinskih napisa, razliditih dokumenata i Zivotopisa slavnih osoba, kao i dijelova pisanih unutarnjim monolozima, te onih u kojima su izravno zabiljeZeni ulidni rlijalozi. Time se nastoji postidi neka wsta
mcioloBke objektivnosti,

i poslan na robiju u Sibir, gdjeje boravio deset godina. Nakon powatka u Sankt Peterburg 1854. iivioje kao profesionalni knjiZevnik. Zapalen mu je prvi roman Bi-

jedni ljudi

(Bednye

ljudi), pisan u stilu

sentimentalnog realizma, a slavu whunskog romanopisca wjetske knjiZevnosti

stekao je rom anima

Zloiin i hazna (Prestu-

plenie i nakazanie), Idiot, Bjesoui (Besy)

Brada Karamazou

(Brat'j a Karamazouy).

Svi su

ti

romani uokvireni razgranatom,

najde5de paralelnom fabulom, s brojnim zapletima i obratima koji podsjeiaju na romantizam, pa i na kriminalistidke romane, no u sredi5tu zanimanja sudbine su nekoli-

jer

se izborom

rlijedom raznorodnih priloga iz svakirlnSnjeg Livota, ali i razmi5ljanjima nekih

pojedinaca i njihovih osjeiaja, ostvaruje dojnm odredenog doba i prostora u kojem se jlvni i privatni Zivot preplidu u svojewrurom besmislu gub$enja svake individualtursti i svih osobnih Zelja i nada. Takva je tohnika, (u kojoj se tekst montira na filmrki nadin) desto nazivan a tehnikom montalc, l izrazitojopreci prema strukturi romatrn realizma, dovedena prema nekim teoretii:arima do krajnjih konzekvencija, pa i do 89

vlastitim dvojnikom

raspravljaju o

ko suprotstavljenih likova koji zastupaju i obrazlala odredene ideje i svjetonazore do te mjere da ih, bez obzira na posljedice, nastoje provesti i ostvariti u osobnu Zivotu. Izuzetna se unutarnja napetost pri tome

mom sebi jezikom i nadinom preuzeti krfiZevnosti i tada popularne psi

Razrje5enje napetosti pri tome se maniri groteske. Iftitika ustaljenih nih, ali i knjiZevnih konvencija, kao i da se ostvari novi knjiZevni izraz avangardi, dini ga pretedom razvoja ske knjiZevnosti u smjeru kakav

postiZe kako suprotstavljanjem njihovih ideja, tako i njihovim iskustvima u sukobu sa zbiljom i time uzrokovanim promjenama u shvaianju vlastite osobnosti. Naraci-

tika posebno cijeni uvjerljivost i prisnost

nj egova

kajkav skog izr aza te uspjelo ocrta-

kao "du5evnog stanjao, ali vanje kao svojewsnog jedinstva ljudskog subjekta i prirode, $to njegovu liriku dini wtjed-

pejzain

ja je protkana d[jalozima, u kojima se rasprave o teme$nim svjetonazorskim pitanjima desto vode na visokoj filozofskoj razipremda ni, a primijedeno je da autor

DMGOJEVIC, DANIJEL
DRAMATIKA

stupa odredenu o5tru kritiku socijalno_

utopijskog nihilizma

okvirno, i u publicistidkim napisima

za_

sporedni likovi doprinose usloinjavanju suprotstavljenih likova i stajali5ta, pred_ stadajuii ditavu skalu moguiih Zivotnih opredjeljenja i shvaianja kakva su uvjeto_ vana socijalnim poloZajem, karakterom te posebnim idejama i moralnim dilemama. Intzetan dojam ostada pri tome nagla5ena atmosfera napetog odekivaqja raspleta niza suprotnosti, koje likovi strastveno proZivljavaju, poku5avajuii rijedima i djeli_ ma dokazati ono Eto se zapravo dokazati ne moZe. Prije svega zbog vaZnosti naznate_ nih i obrazlaganih iivotnih pitanja, knjiievne tehnike kojom se izlaZe Zivot ideja, ie z_bog izuzetne vje5tine u oblikovanju odre_ denih tipova karaktera, ti su romani osigu_ rali izuzetnu recepciju: publika ih i danas dita, a teoretidari i filozofi bave se njihovim tumadenjima u Sirokom rasponu najrazli_ ditijih ideja i stajali5ta.

romanima opisuje i analizira iivot ideja u pojedinim liko11m1,1a nadin koji odgovora svojewsnoj polifoniji: svi su glasovi u stalnom dijalogu i samo otvaraju mogude rasprave, n, nu_ peguii konadne zakljudke. Dijalozi, pone_ kad i neizravni unutarnji monolozi, najde5ia su sredstva karaktlrizacij", u'frojrri

tu

zalai,e se za varijan-

od kojih se najde5ie spominju I drugi predjeli, II tuom stuarnom

mistidnog pravoslavlja.

turta iiuotinja, Prirodopis, Rasuti

Hodanj e uz prugu, te likovne studije i prikaze. Kritika drZi da je sniBtvu izgradio osobit i samosvojan izrai,avanja, u okvirima knjiZevnih
paka karakteristidnih za avangardu modernizam, kao Sto su prepletanje stihova, posebni oblici pjesama u etski eseji i svojewstan nadelni zarrt, tJz izrazito nagla5avanje moguinosti je zidnog izraza. piesni
se

njezini romani Hologrami straMramorna koia, Boianska gtad i Frida o boli, u kojima su sugestivno opisana iskustva s tedkom bole56u, ali i bizarne teme spolnosti koja prelazi u ivne oblike univerzalne iudnje.
iavljuje

eseje

i dlanke osobito u stra-

tisku, izbor kojihje preveden na hri s naslovom Kako smo prediujeli. r$ezinim je romanima prepoznat i cijetn osjedaj za pridu, sugestivno izlaganje

odlikuje i raznowsno5iu u stilu i u

se

tici: ne ponavljaju

tipidni motivi

rnih iskustava, kao i vje5tina knjiZevoblikovanja sloiene problematike intiZivota i meduljudskih odnosa.

oblikova4ja, nego se vidualnog izraza moie nzabrati i stalnom naporu da se igrom jezika
posebni spletovi moguiih primisli, neobidnog u svakida5njem i neka

rasplet, uz moguii uvodni prolog. Nadelno se.pretpostavljaju gledatelji a ne ditatelji, a njih privladi napetost i relativno brz razitak radnje uz mogu6e obrate, koji se sastoje u suprotstadenim stajaliStima osoba, ili u njihovim unutarnjim dilemama. Napetost teii razrjeBenju, a ono se najdeFie postiZe bilo konadnom nesreiom u tragediji, bilo sretnim zawsetkom u komediji. Velikemoguinosti kazali5ne umjetnosti pri tome ostvaruju osobit nadin komunikacije, jer se drame gledaju i sluSaju istowemeno, pa se dramski tekstovi mogu oslanjati i nJwlo iirok raspon moguieg izra za, od, igre, glazbe. i glesa, do suptilnih, samo u giumipri-

stvaranja zbilje u imaginativnim

nama dokraja nedokudivoga smisla. tako redovito polaze od konkretnih

Zanja, pjesnidki

ih izraz tada

spletove dojmova, da bi se na kraju 1 lo samo osobito raspoloZenje i nesh

moijezika koji i u protuslovljima, sima i odsutnosti referencije uspijevo ziti i ono Sto se na druge nadine ne bi

izraziti.

drdma - radnja, dogattaj) iv se zamjenjuje terminom drarnatika, rlrukdijeg sustava klasifikacije, kao i terdramskaknjiieunost. Drama se raie od drugih velikih skupina knjiievr vrsta time Sto su tekstovi nadelno na_ jenjeni izvedbi napozornici, pa do punog varenja dolaze tek kada ih glumci izgo_ ju u kazali5tu. Struktura svih tekstova je podredena, pa oni u osnovi sadrZe ra osoba, navode Bto one izgovaraju i u rjeno oznadenim didaskalijama uiuiuglumce i redatelja na scenu, na ponaBar glumaca, i na ostale elemente nuZne u
.

mjetljivih osjedaja, te izravnih r"ligi3.kih, filozofskih ili politidkih poruka. Ziog takvih se moguinosti drama razvija u nizovima prepoznatljivih Lanrova, odredenih bilo tradicijom kao tragedije, komedije i drame, bilo posebnim osobinama kao npr. farse, prikazanja, melodrame, pastoraie,
opere i sl. Naziv se rabi i u podjeli dramske

knjiievnosti na tragediju, komediju i dramu, kada oznaduje wste koje u nadelu obracuju ozbiljnu radnju, ali nemaju konadan nesretni zawietak.

DRAGOJEVIC,
(1934)

NENTfiI

DRAKULIE, SI"A\IENKA
(1e4e)

niki urednik

pjesnik i esejist. Roden u Veloj Luci, studirao je povijest umjetnosti u Za9r9bu, gdje radi kao profesionalni knjiZev-

llrv.atski

Tredeg programa Hrvatskoga radiia. Objavioje desetak pjesnidkih zbirki,

Hrvatska prozaistica. Diplomirav5i parativnu knjiievnost i sociologiju grebu, radila je kraie wljeme kao gi ski profesor, a kasnije se posvetila pi

Snoj izvedbi. Tekstovi mogu biti u u stihovima, uglavnom su odrederndnjom likova te njihovim monolozima ima, a podijeljeni su najde5de na diprizore, odredene ulascima i izlasci 'i

iili

juii i na engleskom

Ziveii nakon 1991. u inozemstvu i

jeziku.

likova. Kompozicija pretpostavlja ne dugo trajanje izvedbe, a u dominiratipu europske drame dijeli se na eksiciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i
91

klasifikacije dramski su tekstovi primjere_. ni scenskom izvodenju, ali se pretpostavlja daje njihova bitna osobinu ru..rouuru nu dramatidnosti, osobini koja moZe biti prisutna i u knjiievnim wstgma koje nisu namijenjene izvodenju u kazali5tu. Karakte-

dramatiku kao idealne tipove moguiega knjiievnog izrai,avanja. U tom sustaiu

razlikuje knjiZevne rodove liriku, epiku

DRAMATIKA (gld drama radnja, dogatlaj) Knjiievni rod u sustam klasifikacije koji

GJALSKI. KSAVER SANDOR dua, divljeg dovjeka izuzetne snage, koji se sukobljuje s Gilgame5om. No, nakon nerije5enog sukoba oni postaju prijatelji. Obavljaju zajedno razliditajunadka djela, a kada Enkidu umre, Gilgame5a gane njegova smrt

GOGOIJ NIKOLA.IVASIIJEVIE

ljajuii i visoke duinosti. Ostvario je

Zan opus, dosta raznolik kako sti matski tako i u smislu razvoja od

uiasne spoznaja o vlastitoj smrtnosti, pa se on upu5ta u traganje za besmrtno5cu. U toj potrazi srede UtnapiBtima, koji mu prida dugu pridu o potopu koja uvelike odgovara pridi u Bibliji i daruje mu travu besmrtnosti, no Gilgame5 zaspi od umora, zmijamu ukrade travu, paljudski rod ostaje osuden na smrtnost. Gilgame5 se vraia u Uruk, smiruje se u izgradnji i upradanju gradom, no u jednoj verziji ep zawsava rezigniranom tuZaljkom nad fiudskom smrtno56u. Taj po svoj prilici najstariji poznati ep svjetske knjiZevnosti oblikovan je tako da stihovima i kompozicijom odaje dugu tradiciju knjiZevnog izralavanja, izvor je
i

prema modernizmu. Kritika smatra mu najboljenovele, odkojih su rane, u karna Pod starimi krououi i Diljern pisane u stilu kratkih opisa dina, s nagladenim ladanjskim nJlma, razgovorrma, sJecanJrma r gidnim meditacijama, dok su

zbirci Tajinstuene priie,

ntski spomenici, kao Bai1anska ploia, Vituxlolski zakon, Miroslauljeuo euandelje, Uisal kneza Nouaha i Misal kneza Hruoj a. lhko mnogi od njih imaju ne samo kulturItu nego i knjiZevnu vainost i znadenje, jer olkrivaju i podetke knjiievnoumjetniikog hraz, rabi se i skupni 1n2iv oglagoljska fqliZevnostn, kao oznaka za spise razlidite inmjene, koji zauzimaju vaZno mjesto u lroudavanju izvora i podetaka cjelokupne
hrvatske knjiZevnosti.

no-istoini diuan (West4stlicher Diuan), autobiografija Iz mojeg iiuota: Poezija i zbilja (Aus meinern kben: Dichtung und
Wahrheit) i aforistidki zapisi Maksirne i re-

flehsije (Maximen und Reflexionen). U

okultnim motivima, spiritizmom i

stikom. U romanima Janho Radmiloui| poku5ao je opisati

JOHANN WOLFGANG VON

svim raznolikim Zanrovima Goethe je uspijevao postidi kako izuzetne lirske ugottaje povezujuii izraLajnu moi jezika s tankoiutnim smislom za suptilne osjeiaje, tako i spoj erudicije sa suverenim smislom za nadine knjiZevnog oblikovanja kakvi odgovaraju odredenim Zanrovskim uzorcima, ali ih u inovacijama, obliku i znadenju i nadilaze. Pri tomeje pokazao intzetno poznavanje bogatstva knjiZevnosti razliiitih jezika i naroda, pa od njega potjede i zamisao o

problematiku traganja za smi daBnje generacije hrvatskih i ca, a u najboljem, U no(i, nastoji kritidku sliku prilika i ponaianja
wemenika,
s

11749*1832)

nagla5enom osudom

poznavanja i proudavanja babilonske i komparativne mitologije, a izuzetno dojmljivim ocrtavanjem karaktera, likovima koji uz univerzalno mitske imaju i vidno

je, servilnosti i karijerizma. Poslj man, Proneujereni ideali, iztaz je

razodaranja politidkim Zivotom i obradun s vlastitim idealima. Svoi no wlo cijenjen pisac, u povijesti knjiievnosti zabiljeZen je kao

Njemadki pjesnik, prozaist i dramatidar. irao je pravo, radio neko wijeme kao ulv.ietnik, a kao vei prosladeni knjiievnik nn dvoru weimarskog vojvode obavljao je i drtavnidke poslove. Izuzetno wijedan, bo3nt i raznolik

svjetskoj knjiZevnosti koja bi se zasnivala najedinstvu u raznolikosti, gdje bi svi na-

rodi saduvali vlastitu samosvojnost, a

za-

ljudske karakteristike, mnogim arhetipskim motivima (kao Gilgame5ovo odb[janje ljubavne ponude boginje I5tar), likom divljeg dovjeka koji Zivi medu Zivotinjama te tragaqjem za besmrtno5iu i sludajnim gubitkom zadobivene besmrtnosti ne samo
da

opus swstava ga u whove pjetske knjiZevnosti, a povjesnidari knjilovnosti drZe neka njegova djela, osobito tune lirske pjesme i romanPotnje mlad.oga Werthera (Die Leiden des jungen Wer-

naglaienim smislom za u tematiku i nadin oblikovanja kakvi ju tipidni u modernizmu.

realizma
s

lftcrs), whunskim dostignudima romantiz-

jedni5tvo bi se uspostavilo uzajamnim prevodenjem, razumijevanjem i spoznajom da svi doprinose istim idealima. Goetheovo stvarala5tvo izuzetnoje utjecalo na razvoj europske knjiZevnosti, osobito podetkom 19. st., ali i do na5ih dana.

ha, druga, npr. ep Hermann i Dorothea lllerrnann und Dorothea), pai Faust,kao

GOGOIJ, NIKOI,A.T VASIIJEVIC

(1809-1852) Ruski prozaist i dramatidar. Podrijetlom iz

je whunsko ostvarenje svjetske knjiiev-

GI,AGOIJICA
(prema staroslav. glagolati Najstarije slavensko pismo, nastalo lovice 9. stoljeia. Najde56e se smatra je sastavio Konstantin - Ciril, brat M jev (umro 867), po uzoru na grdki uporabio gaje za svoj prijevod temelj kvenih knjiga na staroslavenski jezik lja se u dva glarma oblika, obli i uglati, su se, medutim, tako tek kasnije Na tom su pismu saduvani mnogi

{cla koja pripadaju duhu klasicizma i prorvjetiteljstva, atreda,kao npr. roman Nouh n anj e Wilhelma Meistera (Wilhelm Meitk:rs Lehrjahre), po temeljnoj strukturi, voi realizmu. Goetheov opus u cjelini tako

nosti nego i danas moZe izazvati zanimanje ditatelja.

GJALSKI, KSAVER SATqDON

(pravim imenom Ljubomil Tito Josip Franjo Babii)
(1854-1935)

Jl nemoguie karakterizirati, osim Bto se

napomenuti da su uz navedena djela ptrdjednako wijedne i drame, rccimo lfigenroZe

Hrvatski romanopisac i novelist. Studirao je pravo u Bedu i u Zagrebu, radio kao di-

nija na Tauridi (Iphigenie auf Tauris) i l\rquato ?osso, kao i svojewsni psiholoiki roman protkan simbolidkim motivima,
Srodne duie (Die Wuhluer-wandtschlaf-

porodice ukrajinskog plemstva, bio je dinovnik u Sankt Peterburgu, boravio neko wijeme u Rimu, a nakon powatka zapao je u du5evnu krizu,rLbrzo obolio i umro poremeiena uma. KnjiZevni je rad otpodeo romantidarskim pripovijetkama, oslanjaju6i se i na usmenu predaju, te povijesnim romanom Taras Buljba (Taras

Bul'ba),ukos

jem opisuje Zivot i borbe kozaka

poljskom

novnik, azatim

se posvetio

politici, obav-

lnr), kasnije lirske pjesme u zbirci Zapad-

vlastelom, i zaplet oko izdaje Tarasova sina koji se zaljubio u Poljakinju, zbog dega gaje
133

132

GONGORIZAM

vlastiti otac ubio. U kasnijim pripovijetkama, koje se obidno objavljuju s nazivomPetr ogra.d.ske pripou ij esti (P eterbur gskie ras -

(k baruffe chiozzntte), rio je svojewsnu reformu kazaliFta, pno zamijeniv5i, ved dva stoljeca
barske suade

kazy),mijenja tehniku u smjeru realizma, dak s prisutnim elementima modernizma, a s velikim utjecajem na cjelokupnu rusku
knjiZevnost.

U njima

se ironizira vlastiti

romantizam, likovi su obidni, mali ljudi,

gradani, najdeiie dinormici, a obrada je satiridna i komidna, desto s elementima groteske. U tom su stilu napisane i glasovite komedije Reuizor i knid.ba (Zenit'ba), u kojima vje5ta komika situacije prelazi u satiru cjelokupnoga druStvenog ponaSanja dinovnika u provinciji, zaslijepljenih karijerom do te mjere da ne mogu razabrati razliku izmedu fikclje i zbilje. Vrhuncem takva nadina knjiZevnog oblikovanja najdeBde se drZi nedovrSeni roman Mrtue duie (Mirtuye duii), u kojem gotovo legendarni Iik ruske knjiZevnosti, Cidikov, obilazi Rusiju, nagovarajuii plemi6e da mu prodaju zapravo mrtve kmetove. U Hirokom obuhvatu problematike komika se postiZeprije svega uzvi5enim stilom kojim se opisuju banalni motivi i situacije, a ditava galerija izwsno ocrtanih likova i situaeija drZi se svojewsnom paradigmom knjiZevnosti ruskog realizma.

diciju com.medie dell'arte - koja vala na stalnim likovima pod improviziranim dijalozima medijom kakva se u potpunosti na utwdenom tekstu, saduvav5i sti glumadke interpretacije, ali
se

se

na svakida5nji Zivot i uobidajene

lj

tipove s izrailerim karakternim ma. Komika se pri tome postiZe si ma, i, osobito, uspjelim dijalozima karikiranih likova s odredenim ma satire, donekle ublaZenim opiim mom da su svi $udi podloZni da ih zdrav razum moZe prowijetliti. vor i radnja pri tome su oslobodeni ustaljenih konvenclja zadanih ti raktera i ve6 unaprijed poznatih pa je ve6 prowjetiteljski optimizam putove kojima 6e se kretati nova, ska drama. Dvije su Goldonijeve Dalmatinka [-a. Da]matina) i
dam (La calamitd de'cuori),
vatima, u spomen prijateljstva s Dul ninom Stjepom Suljagom (1719-1

jedna komedija, Varalica (L

uprizoruje neugodan autobiografski s nepoznatim Dubrovdaninom. GOMBROWICZ, WITOLD (1904-1969)

GOLDOM, CARLO
(1707-1793)

Talijanski komediograf. Skolouao se u Rimu, Perugi i Riminiju, kazali5tu se posvetio u Veneciji, a kasnije je oti5ao u Francusku, gdje ga je Luj XV. imenovao uditeljem k6eri, pa je stekao kraljevsku mirovinu. U brojnim komedijama, od kojih su najglaso-

Poljski prozaist i dramatidar. Di

je pravo u Var5avi, a nakon toga

filozoflju i pravo u Parizu. Godine lazi u Argentinu, gdje boravi za rata, a kasnijeje Zivio u Parizu, na Azurnoj obali. Slavu koja je pre5la nice Poljske stekao je osobito

niiarka Mirandolina (In locandiera) i Ri-

itije Kauarua

(La.bottega dzl cafft), Gostio-

(Soledades). Oblikovane su tako da banalna tematika sluZi samo kao okvir unutar kojega se krajnje artificijelnim stilom, nizanjem figura, osobito metafora, antiteza i hiperbola, uvodenjem svojewsnih igara rillva su ta djelaproZeta avangardnom pobu- jedi te brojnim neologizmima, arhaizmima nom protiv dru5tvenih i knjiievnih kon- i latinizmima, ostvaruje radikalni barokni vencija. Oslanjaju se najoi u Rabelaisa prikult stila te ideal apsolutne i samoj sebi dorutan obrat u shvaianju dovjekakoji naglastatne ljepote izraza. Doslovna znadenja lnva "1i5[6n umjesto ovisokogan, pu n*;"- pri tome i$dezavaju u nejasnim aluzijama, rto duhovnoga opisuje tjelesno, umjesto jezik postaje neproziran u odnosu na refeuma pohlepu, umjesto ljubavi glad i seks. rencije, no vjeitina u takvim postupcima 'l'ehnika je pri tome sklona groteskama, moi,e izazvati sasvim posebne dojmove u lronizaciji, iznenadujuiim stilskim obrati- suptilnoj igri lirskog izraza. Manira takvog ma, pa i odredenoj estetici ruZnoie, kojaje stila prema njemu je nazvana gongorizai, u esteticizmu njegovan kult ljepote pokukoji ponekad povjesnidari knjiZevnosti ralavala razotkriti kao trivijalnu iluziju gra- be kao oznaku radikalnog kulta stila natlanske kulture. U gotovo opsesivnoj borbi zvanog h,ulteranizam kao jednu od bitprotiv dru5tvenih konvencija sva njegova nih osobina cjelokupne epohe baroka. Nadela nagla5avaju slobodu vlastitoga ,jao, kon baroka G6ngoru je ponouro otkrio mokoje je donekle shvadeno u smislu egzisiendernizam, u kojem igra jezidnim moguinocijalizma kao bide ,bs6sn6 r svijet" i prepustima nanovo dobiva veliku vainost i znaIteno vlastitim odlukama. Kao majstor pa- denje, Sto osobito potwduje postmodernirodije, groteske, humora i obrtanja ustaljezam, nih kompozicijskih, stilskih i estetidkih nadela, stekaoje naklonost publike i kritike, GONGORIZAM pa se ubraja u red najcjenjenijih i najprevo(Spanj. gongorismo) denijih poljskih pisaca 20. stoljeia. Naziv knjiievnog pokreta u Spanjolskoj knjiZevnosti kasnogabaroka (kraj 16. st.). Utemeljitelj muje i najvaZniji predstavnik, GONGORA Y ARGOTE, LUIS DE prema kojemje i dobio ime, L. de G6ngoray ( 1561-1627) Argote. Karakterizira ga hermetizam u iz$panjgl$i pjesnik. Nakon studija Zivio je u razu, nagla5eno umjetni pjesnidki jezik s rodnoj C6rdobi, mnogo putovao Spanlotmno5tvom neologizama, sloZenom sintakskom, a u kasnijoj se dobi zaredio i poslao tidkom strukturom i bogatom uporabom fikraljev kapelan. Uz brojne krade pjesme gura, kao i virtuozno oblikovanje stiha, s glasovite su mu duZe poeme Bajka o potife- osobitom sklonoBiu prema eufoniji. Gonnu i Galateji (Fcrhula de Polifemo y Gala- gorizam je pjesni5tvo driao sredstvom po_ tea),Hualospjeu uojuodi od krme (panegistizanja posebne umjetnidke stvarnosti u rico aJ duque de Lerma) i, osobito, Samoee kojoj nema razlike izmedu sna ijave, maite

fr\, rdydurke, Opsj ednuti (Opetani), pomotlofUa (Pornografia) i Koznos (Kosmos) , a glasovite su mu i drame luona, kneginjica ul Burgunda (Iryona, ksiqiniczka Burguntld, Vj enianj e 6tuO) i Opereta (Operilkd.

135

GOSPODABOVARY
GORKI, MAKSIM

i zbilje, a koju mogu razumjeti samo obdareni i obrazovani pojedinci. Zbog naglaBavanja sloZenih sredstava stilskog ukra5avanja srodan je precioznosti i manirizmu. Virtuoznim oblikovanjem stihova i shva6anjima knjiievnosti koja se mogu povezati s
esteticizmom utjecao je na mnoge pjesnike epohe modernizma, koji ga, kao F. G. Lorca, ponovno otkrivaju.

GOSPODAGLEMBAJWI Drama hrvatskoga knjiievnika

Krleirc, objavfenaprvi put 1928., 1929. Pripada ciklusu sastoji odjo5 dvije drame (U

ke

knjiZevnosti,

izvodena je i u ino-

objavljeno je u kasnije napisanom Epilogu (1860).

GOSPODABOVARY

TN)IJAIU POSIJEDNJI A UTVI

Tadeusz cz,yli ostatni zajazd na

(Madame Bouary)

te 11 proznih fragmenata. tipsku temu powatka sina bivanja i sukob s ocem koji
smrti i ubojstva njegove supruge. likovi bogati vlasnik tvrtke G gov sin Leone i odeva druga nica Castelli-Glembay. U kriva mradna pro5lost porodice napetost koja se osjeia medu rodice kulminira vei u drugom se Leone prisjeia da mu se majka zbog odeva preljuba, pa priznaje kao student bio madehin
dega ga otac poku5ava udariti, umire. U posljednjem se dinu tl'rtka pred stedajem, barunica

Lit-

knjiZevnika Adama Mickiewrc' iavljen prvi put 1834. U sloZenoj i raz-

Roman francuskog knjiZevnika Gustavea Flauberta, objavlien 1857. Fabula slijedi Zivot seoskog lijednika Charlesa Bovaryja i njegove supruge Emme, koji protide bez
posebne dramatidnosti, kroz njihovo djetinjstvo, brak i Zivot u provinciji, do Emminog samoubojstva nakon razodaranja, kako u braku tako i u ljubavnim vezama. Sredi5nji je kontrast u nerazumljevanju izmedu dobrodu5nog, ali ogranidenog i'besmi slenim Zivotom zadovoljnog muia i njegove osjeiajne i Zivotom nezadovoljne supruge, te izmedu potrebe za osje6ajima, sanjarenjem i puninom Livota, i prihvaianja besmislenog trajanja u iivotnom sivilu u kojem se sve svodi na ponadanje i toboinji

ifabuli dominiraju motivi imovinrukoba dviju vlastelinskih obitelji, Soi Horeszko, te proces emocionalnog i inog sazrijevanja mladog Tadeusza, I pripremanje ustanka, kojeg pokrede veni lik Robak, koji se pretvori najnasrt lokalnog plemstva na SoplicoI zatim i u zajedniiku borbu protiv ruvojnika. Na kraju dolazi do pomirbe ih obitelji, ali i iireg pomirenja pleskupina u odekivanju dolaska poljtrupa, a Tadeusz iz obitelji Soplica ilr Zosiom koja pripada obitelji Hores' Romantidni zapleti ublaieni su humolrmislom za detalje kao i tipidne likove Livota,pa premda se ep desto kaizira kao romantidno i idilidno djelo iku od tradicije klasicizma, u njemu romantizmanazire i tehnika nadorealizma. Simbolika zavade i pomihoje donosi nadu, kao i iznimni opisi sudbina i dogadajau malom prosto' sredine u kojem se ocrtava Pro' obiljeZja i opstanka cjelokupne Cini taj ep poljskim nacionalnim , pri demu se odredeni optimizam najtil,umadi piSdevim uvjerenjem dolazi pisanja kako epa ru vrijeme slobode i bratstva svih europskih Pi5devo, kao i op6e razodaranje
ru

GORKI, MAKSIM

(pravim imenom Aleksej Maksimovid

PeBkov)

(1868-1936) Ruski prozaist i dramatidar. Odrastao u

si

roma5tvu, mijenjao je zanimanja, pridruiio se boljdevicima, emigrirao u Italiju, a nakon powatka u Sovjetski Savez postao je

zagovornikom

predstavnikom socijali

stidkogrealizma. Ostvario je opseZan opus, cijenjen od tada5nje vlasti i kritike vi5e zbog ideolo5kih no zbog knjiZevnih wijednosti. Drama Na dnu (Na dne) i roman Mati (Mat'), medutim, zasluZuju pozor-

pridobiti Leonea prisjedanjem nekada5nju ljubavnu avanturu,

doznaje da je Glembay potro3io

uspjeh

nost kao dojmljivi opisi iivota sirotinje i

borbe obespradenoga radni5tva. No knjiZevno su mu uspjeliji dijelovi iz zamiSljene

vac, razbje5njela optuiuje morala, pa je on u nastupu bijesa

rama. Cjelokupna radnja odvija

jedne no6i, likovi su u tradiciji

autobiografske trilogije Djetinjstuo (Detstuo), Medu lj udima (V lj udj ah) i Moj i uniuerziteti (Moi uniuersitety), kao i romani Djelo Artamonouih (Delo Artamonouyh) i Ziuot Klima Samgina (Zizn' Klima Samgino), u kojima u Sirokom obuhvatu knjiZev-

nom tehnikom realizma, s odredenim elementima modernistidke introspekcije i po-

kuSajem analize idejnih pokretada ljudskog djelovanja, opisuje vlastiti Zivot

po-

rodidne sudbine
stoljeia.

u Rusiji

podetkom 20.

opteredeni vlastitim naslijedem Siu, izloZenaje i dru5tvena za bogatstvom pod svaku cijenu, umjetnidki nadarenog osjetlji s okolinom, dok se u dijalozi osjedaji prepliiu s raspravama o zorskim, druStvenim i umj njima. Uz glavne i sporedni su lo ocrtani, a dramatidnost ie se i aluzijama na pro5lost slijetle koje kao da nuZno vodi u

u karijeri. Pripovjedad namjerno izbjegava pristranost, polTemeno ulazi u svijest likova, no radije dokumentira no Sto komentira, a karakteri se likova ocrtavaju u medusobnim odnosima i u sludajnim dogadajima koje sudbinsko i simbolidno znadenje dobivaju tek u cjelini pride. Tako im tek prida daje smisao tragidne sudbine, proiia5le vi5e iz postupnog rastvaranja ideala i i:elja u sumornom protjecanju jednolidnog wemena i zbilje, nego iz njihovih odluka. Roman je optuien u glasovitom procesu zbog nemorala, no vjeiti gaje odvjetnik obranio, upozoravajudi na opisane patnje i samoubojstvo nevjerne iene' Takav
moralizam, medutim, suwemena kritika ne drZi kljudnim u razumijevanju romana, jer se Emmin romantizam ne moie svesti na zaludenost sentimentalnim romanima

Drama se smatra izuzetnim

136

137

JESENJIN SERGEJ ALEKSANDROVIE

za kolektivnu djelatnost i moc oblikovanja sadrZanu u samom jeziku, moZe se suprot-

Tn xuvo dlelo Arninta i time otvorio nastoir da se stvori hrvatski pandan blank
Jorn'u.

,Iit)NOCINKA lhziv za dramu u jednom dinu koja se zbog

lrntkoie i time uvjetovanih ostalih osobina f$ttra posebnom dramskom vrstom. prlmda, naime, jednodinke u pravilu poju teme$ene zakonitosti dramskog pri|airivanja, kratkoda i odsutnost ra5dlanji'

staviti ,sloienom oblikun, izrazu pojedinca koji uvaZava odredenu poetiku. Jolles je u jednostavne oblike ubrajao legendu, mit, sagun bajku, poslovicu, vic i zagonetku, a pokosao je odrediti jo5 neke nazive koji
nisu Sire prihva6eni. Pretpostavioje da postoje izvorni proizvodijezidne djelatnosti u kojima su prisutni neki temeljni stavovi prema Zivotu i svijetu, gdje se istowemeno oblikuju bitne pretpostavke kako za spoznaju zbilje tako i za svako knjiZevno oblikovanje. Prepoznatljivi su zbog toga Sto su uvijek upravljeni prema nekim swhama (legenda npr. daje uzorak Zivota prema idealu svetosti), Bto rabe karakteristidne jezitneizrazei motive (u legendi npr. mudeniBtvo sveca, dudesa i sl.),
a

JAMES,IIENRY
(1843-1916)

mentaliteta (Amerikanci i
mu5karci

ilda

Skolovan u SAD-u, dugo je wemena proveo u parizu, i osobito Londonu gdje se od 1g66. i stalno nastanio. Objavioje velik prozni opus u ko_ jem se istidu romani portret d,ime (The

Ameridki prozaist. Roden

Zene, tradicionalni

Portrait of a Lady), Golubiiina krilu (The

Wings of the Doue) iArnbasad,ori (The Am_ bassadors), dulje pripovijetke osobito uspjelom smatra se Do isy Miller,novele

,reformatorin), a knjiZevna je lizma sklona detaljima u raz postupcima pojedinaca koji te detalje ni ne zamjecuju, a kamoli da im poiv vainost, iako imaju veliko znadenje hovim iivotima. Povijest knjiZevnor
mesa drZi vaZnim predstavnikom tzV holo5kog realizma, dii svojewsnim dom moderne angloameridke proze.

radnje u etape, a i wemensko odredezahtijevaju uglavnom odust4jaradnje, trlo aft,rd Sire fabule i ogranidavanje na malo-

brojne dramske situacije i manji broj likotn, Kada se likovi svedu na pojedinca, na-

slwremena kritika cijeni fantastidnu pridu Okretaj zaurtnja (The Turn of the Scriw), i zapaiene eseje o teoriji roman a _ (tmjet_ nost proze (The Art of Fiction). Veiina ro_ mana slijedi knjiZevnu tehniku realizma s razgranatom fabulom, brojnim likovima i usporenom radnjom, nerijetko s odredenim moralizmom, ali i suptilnom ironijom nepristranog, objektivnog pripovjedada. Romani kasnije faze, medutim, p"ibliZuuuju se modernizmu nagla5avanjem teze da knjiZevnost ne opisuje postojede ljudske sudbine nego stvara i uzorke moguiih sudbina. Psiholo5ka analiza pri tome uspijeva ocrtati uvjerljive likove i njihove dileme, najde5ie u sloZenim odnosima razliditih

.IEDANAESTERAC
(grd. hendekasfllabos, od hdndeka naest * syllabii-slog)

NajdeEii stih talijanske knjiZevnosti

su pisani gotovo svi oblici lirskih ni ali i epska i dramska djela u sti

hvaljujudi ugledu i utjecaju talijanske Zevnosti proBirio se u cijeloj Europi, a

gova posebna varljanta endecasillabo

ltqje tzv. monodrama. Iako neki teoretidat{ drZe da su vei antidke tragedije zapravo lalnodinke, prevladava mi5ljenje da njihova temeljna struktura ipak viSe odgovara tuvremenim dramskim fi elima u vi3e dinova, pa se nastanak jednodinki povezuje s Umecima u srednjovjekovnim prikazanjinn, Kao posebna dramska wsta ona se ra;v[ja u nekim tipovima komedije, kao u farrl ili burleski. Posebnu pozornostjednodinjer se smalrn je dobila tek u naturalizmu, trrilo da ona odgovara udenju o neposrednrrm prikazu uisjedka Livota", pa tada i naItr{u najglasovitija ostvarenja, kao Strindborgova Gospodica Julija. Nakon natura' lirrna jednodinke postaju uvaZena i desta

odgovaraju i ne-

kim gramatidkim kategorijama (bajka np1. optalivu). Jollesove analize jednostavnih obhka nisu naj3ire prihva6ene, ali su ori-

jentacija za razlikovanje nekih pretknji-

Zevnih oblika, koji su ipak prepoznatljivi i mogtr se opisati kao izvorni uzorci, a znat-

no iu utjecali na proudavanje podrijetla osobito proznoga knjiZevnog izraza, pa se naziv danas desto rabi, osobito u njemadkoj znanosti o knjiievnosti.

JESENJIN, SERGPJ
ALEKSANDROVIC
(1895-1925)

drtmska wsta

ePohe modernizma.

to (razvezan, odrije5en jedanaesterac,

JI)DNOSTAVNI OBLIK
lqiem. Einfache Forme) Nuziv koji je u znanost o knjiZevnosti uveo

nosnojedanaesterac bez rime) bilaje or va za nastanak stiha blank uerse,koji

hrvatskoj knjiievnosti organiziran

dvanesterac bez rime. Takvim je

Dominko Zlatari( (1b58- 1618)

Andr6 Jolles (18?4-1946) za usmenu jeritlnu tvorevinu koju je drZao podetnim oblikom knjiZevnog stvaralaltva. Kao izraz

Ruski pjesnik. Roden u seljadkoj obitelji, zapodeo je studij u Moskvi, prekinuvii ga radioje kao slagar, lektor i korektor, te se nakon prvih pjesnidkih uspjeha posvetio knjiZevnosti. Nakon Sovjetske revolucije, koju je prihvatio i u smislu neke religijske
duhovne obnove, ubrzo se razodarao, odao

170

fi1

JWGENIJ ONJEGIN
se boemskom iivotu i zawsio samoubojstvom. Pjesnidki mu je opus dosta raznow-

stan, nakon prve zbirke .R ad,unicapi5e po_ emu Inonij a, Seoski iasoslou ( Sel'skij iisoslou) i' Jordanska golubica (Iord.anskaja golubica), a u posljednoj je fazi glasovila pjesma, kao i istoimena zbirka, Ispouijed,

na,ngupa (Ispoued' huligana)

na_neke europske, pa i hrvatske pjesnike nakon Drugoga svjetskog rata.

Krimarska Moskua (Moskua kabackaj a) te poema Crni ioujek (Cernyj ielouek).poezija mu je stekla Siroku popularnost sentimentalnim ugodajima, melodioznim stihovima i svojewsnim smislom za uiivljavanje u prirodu, iivotinje, nesretne ljude i nLumitnost tragidne sudbine. JednostavnoSdu dotjeranih stihova i dojmljivom, razumljivom metaforikom, Jesenjin je utjecao i

dinovnika i postaje blistavom terbur5koga visokog druitva. tada u nju strastveno zaljubljuje, ona njega odbija. Tajednostavna pripovijest opisanaje u stalnom nju ironije i lirskog zanosa, whunski ski stihovi izmjenjuju se s ironijskim

pjesnicimau,.a generaciji mlatloj obidno se suprotstavljaju BYron, G. G. predvode koju , Keats. i J. P, B. Shelley

lqju se desto

"jezerskim

jezik shva6a kao poseban znakovni sustav, a knjiZevopoznajemo jezikn' Tako se

nostie opet moie shvatiti kao znakovni sustav,nadogtadenu na prvotni, obidni jezik, pa kad se govori o jeziku knjiievnosti, ne misli se viBe na "knjiievni jezik", odnosno melju svake jezidne komunikacije, u

ciklus

tidnim komentarima, a sloZeni du izwsno ocrtanim likovima zah kljudna Zivotna pitanja odnosa i jefaja, strasti i morala, odgovornosti davanja trenutnom zanosu, mlad sentimentalnosti i duhovnog i sazr[jevanja. Vaina je pri tome i po{edada, kojijejedan od likova, ali djeluje u zbivanjima, pa mu to
izvje5tavanje

U naj5irem smislu ljudska sposobnost ko-

o dogadajima

wijednosnim stajaliBtem, Bto dovodi seZnih razmi5ljanja, sjeianja,

komentara koji se odnose i na iiia na, filozofska, pa i knji tanja. Stihovi su izuzetno dotjerani, raju dojam lako(e a izrazukoji podjer uspjelo oblikuje sentimentalne osjed i gotovo realistidne opise i refleksije. li spoj poezije i odlika romana i ne samo u ruskoj knjiievnosti, u Jeugenij Onjegin drii jednim od teme djela cjelokupne novije epohe, nego s{etskoj knjiZevnosti.

nrunikacije sustavom artikuliranih glasovn. U svagda5njem govoru, medutim, rijed ,jeziko ne rabi se uvijek u posve istom znal.onju, a znanosti koje se bave proudavataj pofiem jezika, prije svega lingvistika, renadine, razlidite dosta na odreiluju lnm dovito u okvirima vlastitih posebnih pojmovnih sustava. Tako se i u znanosti o hnjiievnosti pojam jezika desto rabi u Sirohom i neodredenom smislu' ali u novije wilcme dominira

prirodni jezik koji rabi knjiZevnost, nego na poseban znanstveni sustav koji je u te'

qji'

Zevnost tom sustavu dodaje posebne osobine i jedino se tako moZe razumijevati i ana-

lizirati.
JOYCE, JAMES (1882-1941)

Irski kniiZevnik engleskoga knjiZevnog izraza. Skolovao se u Dublinu, kao nastavnik engleskog jezika Zivio je u Ziirichu' fufi i Trstu, zatim neko wijeme u Svicarskoj, a tlvadeset godina u Parizu. Knjiposljetlnjih -Zevni je iad otpodeo zbirkama pjesama Kornorna glazba (Charnber Music) iPiesme za groit (Poerns Pennyeach) ' Napisao je dramu lzgnanici (Exiles) , a zatim zbirku petnaest nivelaDahlinci (Dubliners), u kojoj se na-

iz strukturalne lingvistike izmedu jezika i govora: jerazlika nreuzeta

JEVGNMJ ONJEGIN
(Eugenij Onegin) Roman u stihovima ruskoga knjiZevnika Aleksandra Sergejevida Pu5kina, pisan od 1823. do 1831. i objavljivan u nasiavcima. DrZi se reprezentativnim ostvarenjem ru-

likje sustav dogovorenih znakova i nadina

qjihova povezivanja, a on omoguduje govor kao pojedinadno ostvarenje (u hrvatskome tu razliku osje6amo, pa govorimo o orjedni-

ku engleskog jezikan
o

ogovoru koji smo

skog i europskog romantizma, a zanimljiv je i zbog knjiZevne tehnike kojom se fabuia,

U tradicionalnim se najde5de knjiievnostijezik rsspravama pa se grada knjiZevnost, za kao rhvaiao

odrZali na sastankun).
pretpostavljalo da

ziru podeci njegove samosvojne knjiievne

tehnike. Novele su posvedene gradanima Dublina, no portreti likova i dogatlaji opisani su razliditim nadinima, od naturalizma do simbolizma, a u srediStu je uvijek
odredena oduhovna paraliza" malogradan-

kompozicija, perspektiva pripovjedaia i karakterizacija likova svojstveni romanu oblikuju u izuzetno uspjelim stihovima. Fabularnaje osnovica pri tome jednostavna, gotovo shematska: mladi plemii Onje_
gin otputuje na selo, gdje upoznaje ronnuntidno zanesenog pjesnika Lenskoga i mla-

JEZERSKA SXOT,E
Naziv za skupinu pjesnika koji obilj prvrr, stariju fazu engleskog romar NajvaZniji su predstavnici Wlliam sworth (1770-1850) i Samuel Taylor
ndge Skoh je raru inu 1 predjelu na sjeverozapadu Engleske Country, Jezerska oblast), gdje su pj stalno ili powemeno Zivjeli i stvarali.
(77 7 2-1834).

se knjiZevnost usluZinje' zikom, otprilike kao 5to se glazba 'sluiio tonovima, a slikarstvo bojama. Prema ta' jekvom shva6anju ne bi se moglo re6i kako

zik uproizvodi< ili ,omosucuje" knjiievnost;-on je samo pretpostavka i uvjet njezi'

na
da

du, osjeiajnu provincijsku plemkinju Tatjgnu, koja se u njega zafubljuje, alije on odbije. Zbog sitnog sukoba Onjegin udvoboju ubije Lenskoga, azatimotputuje. Tatjana seli u Peterburg, udaje
se za

nastanka. Novije teorije zbog toga drZe jezik odgovara kodu u teoriji informacije, pa se jezidna komunikacij amoLe zbivati
ramo zato Sto poznajemo taj kdd, i na temel,iu njega se moZemo sporazumijevati; sve f,tojejezidna tvorevina, pa tako i knjiZevno cljeio, omogudeno je time, i jedino time Sto

zaokupljenosti trivijalnom svagda5njicom. Daljnji je razvoj takve tehnike prisutan u romanu Junak Stephen (Step' hen Hero),kojim pisac nije bio zadovoljan, Stine
pa je

rukopis bacio u vatru,

saduvani dije-

i*i

visokoga

smrti. Prerada je toga romana Portret umjetniha u mlqd,osti (A Portrait of the Artist as a Young Man), kojega kritika drZi jednim od

oljuutj"tti

su nakon njegove

172

r73

LJ
IJEPOTA
brotu jedan od kljudnih tradicionalnih wi_ jednosnih pojmova filozoflje,
Svojstvo onoga Stoje lijepo; uz istinu

do_

uspostada stalna refleksija o jedinstvu do_ brote, istine i ljepote, t o;u," nustauilai" srednjem vijeku, a na svoj nadin obnovila opgbito u romantizmu. povezivana je sa skladom, pa ju je jo5 sv. Toma Akuinski
Q225-727 4) odredio kao jedinstvo,

filoz ofiji predmet izuzetiog z anirnL:-#" se zahvaljujuci platonu elug+z pr:

pripada i tzv. prirodno lijepom. U grdkoj je

osobito esleli ke. U esteticise najde5ie u.riu"o u" nost, premda kao pojam odretlene kvaltlte "-;"t-

nosti.

i opreka tradiciji i danrur primjeiuju u suwemenim razmntr njima o razliditim idealima ljepote kuji prisutni u svagda5njici, u poputa"noli turi, pa i u razliditim struaAanlima t nll
ghvacania kao
desto

fij

LTERMONTOV, MIHAIL JUR.TEVIC

(1814-1841)

slaj

tlujuii

nakon qjega brojni su teoretidari pokuiavali nadi i nove odredbe zbog kojih nam se ne5to dini liiepim. pojam ljepote bio je vaZan i u klasicizmu, kadaje povezan pravi_ s lima dobrog i lijepog pisanja, u u ,oruniirmuJe povezan s ukusom, dok gaje realizam u odredenom smislu relativizirao, poa""_
ga

(intwitas, consonaitio, a"iuii,-

skladi

u Peterburg ponouro je progtran na Klrt

Ruski pjesnik, prozaist i dramatitar dom iz. plemiike porodice bio je dasri zbog pjesme povodom puBkinove Smrt pjesnika (Srnert' podra) uhiien tim prognan na Kavkaz, a nakon

jelil
i,i

istini. ponovnoje

do5ao

u razdoblju *odrrnir*u, .rt"_ i.aia nrv.gm ga je kasniji razvitak potisnuo. I.ilTu, .ali usobtto Je avangarda osporila ljepotu kao kriterij umjetnidke wijednosti." Odtk ;ih

a" ir""_

sku poez[ju naglaBeno romantidna tematl, ka osamljenosti, pobune sveobuhvatns

tJepotom-ona... (Ne gordoj krasotoju onu,..l i.,San (Son), te poemama Demin, Izrr:s'. il&e{ (Izmail4ej) i Mcyri, uvodi se u rri.

I dosadno je i tuino (I skuino i gnin, tno), Zbogom, neurniuena Rusijo...'lpit, i3aj, nemytaja Rossija...), N, -ponorr,,jn
rus),

dvoboju pogrrruo. Njegovirl 5"r3 qdj9.j..,1 brojnim lirskim pjesmama, U^onai

nim stihovima, punim patosa, prkosl

sumnje. Pjesme su mu oblikovane dotjern.

I

278

IJERMONTOV, MIHAIL JI]R"IEVIE

unutarnjeg nezadovo|stva. Nagla5ena osjeiajnost pri tome obidno sadrZi i tragidan rascjep kako unutar osamljenog i neshvaCenog pojedinca i okoline, tako i unutar same osobe, pa kao datazatasvaku swhovitu djelatnost i nuZno vodi do tragidnog zawBetka. Slidno je i u njegovim dramama, od kojih je najpoznatija i jo5 uvijek desto izvodena Masherata (Maskarad.). Najglasovitije mu je prozno djelo Junah naleg doba (Geroj naiego urerneni), u kojem je

sloienom strukturom prepletanja razliditih prida uveo u rusku knjiZevnost lik tzv. predstavlja ti"suvi5nog do{ekao, koji pidnoga romantidnog neshvaienog junaka visokih intelektualnih sposobnosti i jake

koji, medutim, ne uspijeva ostvariti nikakve ciljeve zbog unutarnjih razornih dilema i okolnosti dru3tvenog Zivota. Uz Pu5kina, Ljermontov se smatra
osje6ajnosti,

najvaZnijim predstavnikom ruskog, pa

svjetskog romantizma.

2r9

MAJKA HRABROST I NJEZINA DJECA,

(Oswald's Tale: An American Mystery) o ubojstvu ameridkog predsjednika Johna Fidzgeralda Kennedya (1917-1963). Kao vje3t pisae, kojije poku5ao odgovoriti na tekuie izazove med$a i dnevne politike, povladuju6i donekle i zahtjevimamode, mnogo je prevoden te je utjecao i na europsku knjiievnost, osobito pedesetih godina 20.
stoljeca.

menti avangarde saduvani su i u njegovu kasnijem stvarala5tvu, koje je Zelio uskladiti s idejama ruske revolucije, no kasniji konzervativni ukus socijalistidkog realizma koji je prevladao kao ideolo5ka orijentacija u knjiZevnosti nije prihvaiao njegovu avangardnu umjetnost i po svojje prilici doveo do krize i samoubojstva. Cjelokupni opus kasnije je vi5e prihvaien i cijenjen izvan Rusije, a utjecaj njegove poeziie prisutan je i u hrvatskoj knjiievnosti.

(1893-1930)

MAJKA HRABROST I NJEZINA

DJECA
(Mutter Courage und ihre Kinder) Drama njemadkoga knjiZevnika Bertolda Brechta, izvedena 1941. Oblikovana prema Brechtovoj teoriji epskog kazali$ta, sastoji se od 12 dijelova oznadenih samo brojevima, a podnaslov Kro nika iz tridesetogodiinjeg rata upozorava, kako na wijeme
radnje, tako i na povezivaqje epskog nadela pripovijedanja s elementima dramske na-

Ruski pjesnik i dramatidar. Polazio je slikarsku 5kolu, prihvatio nadela futurizma i odu5evio se revolucijom 1917., drieii da su njegova avangardna knjiZevnost, slikar-

kazali5te odgovarajuii umjetnidki izraz njezinih ideolo5kih temelja. Nakon idejne krize i osobnih previranja i razodaranja zawiio je samoubojstvom. KnjiZevno je stvarala5tvo otpodeo futuristidkom poezijom, a whunska su mu ostvarenja u tom razdoblju poeme Oblak u hlaiama (Oblaho

stvo

u itanah), Flauta-kiima (Flejta*pozuonoinik), Rat i mir (Vojna i mir) i Coujek (Celouek). Nakon revolucije pisao je politidki tenedencizonu liriku: glasovitu poemuLijeuirnari (kuyj rnori), sloZeno scensko djelo Misterij Buffo (Misterija Buft),
poemu O tome (Pro dto),te uz brojna druga zapailena djela satiridne komedije Stj enica (Klop) i Hlod,ni tui (Banja) s oitrom kritikom birokracije. PrihvativBi, osobito u prvom razdoblju, tehniku futurizma, Sto ie reii posebno oblikovanje stihova, nagla5en brz ritam, uvodenje neologizama i realiziranih metafora, svagda5nji urbani govor i

petosti i kazaliSne izvedbe. Fabula prati sudbinu Anne Fierling, nazvarre Majka Hrabrost, koja prati vojske sa svojim kolicima, trgujuii s vojnicima i nastojeii da tako izvuileiz rata odredenu dobit za sebe i svoju obitelj. Pri tome mijenja strane prema
okolnostima, no postupno joj bivaju unovadeni i pogibaju u ratu najprije jedan, zatim i drugi sin, a na kraju i kdi, gluhonijema Katarina, koja u izuzetnoj sceni bubnjanjem
spaSava grad po cijenu vlastita iivota. Osobna tragedija glavne junakinje ocrtava

odu5edenje buduino5iu, uveo je u rusku knjiievnost mnoge novine u izrazu. Ele-

pri tome na pozadini ratnih strahota i meteia, no likovi u skladu s Brechtovom teorijom nisu svjesni pravih razloga vlastite situacije: njihovi se motivi svode na preZivfavanje i stjecanje kakve takve koristi
se

223

NA DNINI CWNI;IA

tike i stila, a u njima su prisutni zipisii, povijesnih izvora, pride o razliditim, doimljivo opisanim likovima aogaaaji;, kao i pripo{edadevi koment""i o smislu cjeline i pojedinih detalja. p"il"""r"

p.oredani dijelovi

Podinje kada turske vlasti kao danak u djedaka Radu, :*:.q: postaje _d"*tgodf,njeS trasntle sultanov vezir i podiZe most na Drini kao svoju zaduibinu. Kronoloski

hwatskoga, srpskog i bosanskog knjizevnika Ive Andriia, ot*tni aim"toipru-i"ari upraviterj, tvr "ftu"ri"r oblikovan kao kronika, obuiuaeu a"gr*i ira]Jauairtlrror:"e"lna vodite[], blje od 1516. do podetka r*og" ruj"trkog i op";:.arrdi r.".r.* koji se kartr rata na prostoru Vi5egrada, a svi su zapisT za vlastiti Zliri"t. p"rij,rsna su razdob[l povezani s dogadajima oko mosta na Drini. odredenaturckomi r"iim uustrougarskol

Ion*

uii_
l<r

lb+ll

ffiffi:ffitllfi#,fl;#1lfii

*i*.tu

okupac[iom,

ko;i

ruzliiitesu duiine,

tema-

g"yi3: kao Sto je most na

se_dlzi i cjelokupni opis

stanku i trajanju vaZnih r.rrtli""iil-a"rtli

tivne statike " "aJ p""ru un"""nlu i neito veiinl slobodama pojedinaca, no u rtue"inorii,nl Zivotnih rudbinu n"rir"

,rid;;;ruena

vodi oa

,.G"il;;;';;
Dili

sepreplecu

nagradu. tnrazineizlaganji,adjelopo_
raz^nih

inut",lt;

i:filxt1;l",:"Hii1ffiTl:ln,u*
Zivotagrada u kojem iive pripadnici

naroda, na razini tra.Tkte{z;;ij; Ruski i ameridki prozaist i pjesnik. wumn mentaliteta likova, koji se razlikuju t ao je obitelj napustila Rusilu, sio povi pona.anja, te na razini sl,jcda skolouno Tu povije_ Je u.nngleskoi, a kasnije Zivio u SAD_u. l,l, snih dogadaja. Najuspieriiim r. itze po;"aiJior. nu *skom i ," .rr,Jli""li#,0-1. ili ni prizori, poput okrutnosti vrasti,

vjera

ffiffHaw** (1g9g_lg77)
jjl

taViBegratlanaurtoz.ni-poui.1"rnfurLiJ .2" ovaj roman auior jL igei.;,;l IP{l.." -bio Nobelovu | |

zajednidk;*;;ili

i];r.,d,nl

ii

medu ljudima i opisi atmosfe"" ot"t

;d;";;

iuurr;u, ,ti**, ,ilirrc i

ilrno*

I I I I jeziku objavio je nekoriko nov,,r. I

250

""*;*ilffi:lH:

NADREAIIZAM uas najdeBie spominju Lulinoua obrana lZaiiita Luiina), Pothuat (Poduig), Came-

nt obscura (Camera obskura), Poziu na nmahnuie (Priglaienie na kazn') i Dar, a rd onih napisanih na engleskom jezikuLalilo, koji je postao svjetski bestseler, te I'nin, Blijeda uatra (Pale Fire) i roman Ada (Ada or Ardor: A Family Cronicle), koji se smatra utemeljenjem postmodernizma. Pjesme su mu objavljene u zbirka-

i poetiku zasnovanu znatnim dijelom na psihoanalizi. Naziv je prvi rabio G. Apollinaire, ali je teoriju razvio A. Breton, osobito u manifestimaiz 1924. i 1930. Kljudne ideje odgovaraju avangardi: zahtijeva se ponovna procjena umjetnidke tradicije i obnova umjetnosti, pa i cjelokupne
umjetnosti
smislom onih poticaja koji se drZe temeljnim pokretadima Zivota i svih djelatnosti, a korijene se u podsvijesti. Nastoje se odbaciti sve konvencije koje omet ajuizravniizraz dubokih ljudskih potreba i izravnu ljudsku

kulture, u smislu traganja za izvornim

a Lolita je zapravo konvencionalna prida kojaje iznenadila paje i zabranjivana rhog obrade teme ljubavi zrelog muSkarca prema maloljetnoj ljepotici. U kasnijim ro-

ma Pjesme 1929-1951. (Stihotuorenija 1929-1951) iPoeme iproblemi (Poems and Problerns). Vei u ranijim djelima nazire se lronidna igra s knjiZermim postupcima, kombinacije realistidkih opisa i ma5tovitih uzleta te mogudnost ditanja na vi5erazina,

komunikaciju podvrgavaju razumskim

pravilima koja se drZe posljedicama obidaja i navika nadelno represivne kulture. Zbog toga se u knjiZevnoj tehnici uspostavlja pojam "snl6mstskog pisanja", koje bi poput radikalizirane zamisli o romantidnoj inspiraciji omoguiilo posve slobodno izraLavaqje svega Sto pisac osjeia i dega se prisjeda u stanju kada razum, obidaji i navike nemaju

tnnnima udestali su postmodernistidki

h{iZevni postupci, kao

Sto

je prekidanje

dijeda naracije, prekomjernost u detaljimn, igra s izmjenjivanjem pripo{edada, tutora i likova, parodija, pasti5, te ironidni

I nutoironidni obrati. Njegovi su romani

utlecali na ditave generacije pisaca postmo-

dornizma.

NADREALIZAM ll)anc. sundalisme

mcnziju iznad stvarnosti)

koji upucuje na di-

Kriliievni i umjetnidki pokret i pravac koji

lcli spontanom biljeZenju podsvjesnih potlrr{a i doZivljaja, opire

se

svakoj konvenci-

orrnlnoj uporabi jezika i zahtijeva komuni-

lnciju na razini koja nije racionalno orgahlzirana. Nadrealizam se razvio nazarniditna uvelike prisutnima u dadaizmu, s tltrrc Sto je razradio svojewsnu teoriju

presudnu kontrolu. Takve su zamisli dovele do osporavanja uobidajenih nadela kompozic{je i karakterizacije, do naglaSene neobidne slikovitosti, do opisa nalik snu i snovidenju, do izrazite metaforike i jakih dojmova odudenja, ali desto i do prijelaza u besmislicu toboZnje komunikacije koju vi5e nitko ne rnoZe razumjeti jer nema uporiHta u elementima nuZnim zabilo kakvo sporazumijevanje. Nadrealizam se tridesetih i detrdesetih godina 20. st. proSirio iz Francuske u druge europske knjiZevnosti, a svojim je programom okupio i nekoliko wsnih pjesnika, poput P. Eluarda, Louisa Aragona (1897-1982), Ren6 Chara (1907-1988) i drugih. Uvelike je utjecao i na slikarstvo Salvador Dali (1904-1989) ali i nakaza-

25t

zu{AL,

BLAISE

na, Vidrama ujerna, Ukleti daid, ApokaliptiCne bosne, Sto soneta, Olouni golub

nadilazi polemidke okvire. Posmrtno

objavljene Mi sli (Pens6es), pak, kao zbirka

dr., wlo cijenjenih knjiga za djecu kao Tuga i radost iume, Patka Zlatka, Moiak Diingiskan i Miki Trasi i dr., nekoliko dra-

makao Marija i mornar iMagareii otok te knjiga aforizama, eseja i autobiografrje. Vei pjesme u prvim zbirkama odlikuju se umije6em izraitavanja u bogatoj metafori-

ci, osobito ljubavnih osjeiaja, rasponom raspoloienja od iudnje do patnje te smislom za gotovo himnidne opise prirode.
Zvudni, ponekad i pjevni stihovi oblikovani su uz mno5tvo figura i u razliditim tipovimaponavljanja, au kasnijim zbirkama njeguje i stalne oblike, osobito sonet. Tematika se desto razvija u pravcu neke lirske filozofije ljubavi, no u mnogim drugadije upravljenim tekstovima, osobito u pjesniStvu za djecu, desto su prisutni motivi iz biljnogi iivotinjskog wijeta, a stalna je osobina vedra ironija i smisao zaizvornii neposredni

raznolikih zapisa upudenih ateistima, uz odlike wsne proze povezuje elemente stoidke i skeptidke filozofije, razmiSljanja o moii ljudskog razlma, ali i nemoii da se spozna konadna istina koju donosi jedino Boija objava. SaZetim i jasnim izlaganjem, koje duva odlike nadahnutog patosa kao i uvjerljive logike, nerijetko ipak i u nerje5ivim protuslovljima, ova zbirka stekla je veliki ugled kako u znanosti i filozoflji tako i u knjiZevnosti kao jedan od prvih primjera
knjiZevne wste ogleda i moralistidke proze visoke unf etnidke wijednosti.

PASTERNAK, BORIS LEONIDOVIC

(1890-1960)

doiiv$aj. U kasnijim tekstovima iron[ja dobiva i satiridnu o5tricu, a cjelokupni izraz teii ravnoteZi izmedu tradicije i modernizma,

PASCAL, BLAISE (L623-t662)

Francuski esejist. Kao glasovit fizidar i ma-

tematidar nije se prema vlastitom mi5ljenju bavio umjetnidkom knjiievno5iu, no

obuzet problematikom odnosa {ere i znanosti u3aoje u knjiZevne i teoloBke rasprave, pa se djelo Pisrna prouincijalcu (Les Prouinciales) smatra jednim od prvih uspjelih primjera knjiZevne polemike, kako zbog vrsnoie stila, jasnoie izlaganja, humora i satire te strogo logidnog zakljudivanja, tako i zbog misaonog bogatstva kakvo

rao apolitidnu, artistidku i intelektualnu knjiievnost, Bto mu je donijelo i velike te5koie u odnosima s vlaiiu i vladajudom ideologijom. Objavio je brojne pjesnidke zbirke, od kojih su najglasovitrle Sestra moja i - iiuot (Sestra moja lizn'),Teme uarijorije (Terny i uarjadi) iDrugo rod.enje (Vtoroe roddenie), poeme Visoka bolest (Vysokajabolezn') i Poruinik Snit (kjte-

Ruski pjesnik i prozaist. Studiraoje filozofrju u Moskvi i Marburgu, pridruZio se futuristima, no kasnije ih je napustio i stva-

nant Smidt), vi5e novela i proznu knjigu

Zaititna
pou elj a (Ohrannaj a gramota), posve6enu R. M. Rilkeu, te slavni roman Dofr-

tor Ziuago. Njegovaje lirika sva u naporu traganja za savr'Senstvoi izraza u iskazi vanju naizgled beznadajnih zapaZanja i dojmova, daleko od bilo kakva patosa i naglaSenih osporavanja, a ipak u stalnom sukobu sa zbiljom kao suprotnosti pjesnidkoj ljepoti. Relativnom jednostavnoBiu izraza,

274

PATN J E MI,ADO GA

WNT HE RA

unatod razvijenoj i sloZenoj metaforici, raz-

hijanjem logidkih i semantidkih cjelina te disharmoniji, kao i te5ko dokudivoj igri razliditih tumadenja, osvojila je osobito umjetnidki osjetljivu publiku i kritiku. Roman Doktor Ziuago, opisom sudbine nanlovnog junaka, lijednika i pjesnika, u burnim wemenima rata i revolucije, s nagla3etrim humanizmom osjetljivog i umjetnidki nadarenog pojedinca te dojmljivim ljubavnim zapletima donio mu je 1958. Nobelovu nagadu, koju je zbog pritiska tada5nje vlacti morao odbiti.

elemente komedije i tragedije. Temeljnajoj je odlika projekcija Zivota u idilu, pa su likovi pastiri i pastirice, a glavnaje tematika ljubav, uzdignuta najde5ie do whunskog nadela pokretadke snage ne samo ljudi
nego i prirode. Zahvaljujudi uspjehu i ugle-

&t Aminte T. Tassa iVjernog pastira Giovana Battista Guarinija (1538-1612) postala je intzetno cijenjenom wstom renesanse i baroka. Kasnije se razvijala viSe u pravcu bilo tragikomedije bilo pak scenskog spektakla. Omiljena je wsta i hrvatskih knjiZevnika, a poticaj je bio i prijevod Aminte Dominka Zlatafica (1558-1613),

PASTIRSKA IO.UIZEVNOST V.
I]

I.IKOLICKA KNJIZE\N{OST

koji se pojavio 1592., godinu dana prije

objadjivanja tal[janskog originala. Vrhunske pastorale u hrvatskoj knjiievnosti pisali su M. DrZii, I. Gundulii, J. Palmotii.
PATNJ E MI,AD OGA WERT HERA (Die Leiden des jungenWerther) Roman njemadkoga knjiZevnika Johanna Wolfganga Goethea, objavljen prvi put 1774, dntgaverzija 1787. Sastoji se od pisama naslovnog junaka prijatelu Wilhelmu, a podijefen je na dva dijela. U prvom Werther opizuje kako je poslovno otputovao u mali gradi6, kako je tamo bio odu5evljen prirodom i kakoje sreo djevojku Lottu, u koju se odmah strastveno zaljubio. No,

l'ASTIS
pasticcio mje5avina, zbrka) l)ostupak u knjiievnoj tehnici srodan citatu i parodiji, ali za razliku od prvoga ne prenosi doslovno dijelove nekog drugog djela nego ih manje ili viEe slobodno prepridava, r za razliku od drugoga nadelno nije ironidan ili satiridan. Cest je u postmodernizmu
ftd,.

jcr u nekoj mjeiizralavaodnos prema tradiciji koji nije negativan, kao u avangardi, negoje sklon ponovno rabiti sve Sto u tradici,ii postoji smatrajuii da cjelokupna knji-

levnost stalno obnavlja iste teme, jedino

Ito su varirane i poredane na nove nadine.

PASTORAI"A
lLal. dramma pastorale
ma)

Lotta je zarudena za Alberta, pa premda gaji simpatije za osje6ajnogWethera ne na-

pastirska dra-

KnjiZevna wsta koja se iz dijaloike ekloge

u Italiji razila u dramsku wstu bukolidke knjiZevnosti, s prizorima iz partirskoga Livota, ali i dramskim zapletom, lirbulom sukobima povezuju6i zajedno
rr 16. st.

mjerava raskinuti zaruke. Wether cijeni Alberta, premda se s njim sukobljava u Zivotnim stajali5tima, pa odlazi svjestan da mu se ljubav ne moie ostvariti. U drugom dijelu on prihvaia drZavnu sluZbu, ogorden je druStvenim prilikama, osamljen se prepuBta osjedajima, a neostvarena ljubav pre-

275

r
PUTOPIS uglavnom
danas

trivijalnih Lanrova, od kojih su

najpoznatiji "roman Divljeg zapadan kaestern), Spijunski roman varijante

Belkina) i povijesnim rcmanom Kapetanoua h6i (Kapitanskaja doika), u kojem obraduje temu seljadkog ustanka, s naglaieno

znanstvene fantastike (space opera).

romantidnom karakterizacijom likova.

Izuzetnim dostignuiem smatra se i roman stihovima Jeugenij Onjegin (Eugenij Onegin), koji se u svjetskoj knjiZevnosti

PUSNIN, ALEKSANDR SERGEJEVIC

(1799-1837) Ruski pjesnik, dramatidar

i prozaist. Sko-

lovao se u plemi6kom liceju, zbog slobodar-

skih stihovaprognan u Besarabiju, kasnije

se

waia na svoj posjed na selu, zatim u

drZi reprezentativnim primjerom ianra kakav ujedinjuje izwsne stihove i Siroku epsku fabulu, epizode i digresije, s ljubavnom pridom tipidnom za roman, glavnim likom koji nema herojske osobine nego mu je sudbina ispripovijedana u zapletima s broj-

dvorsku sluZbu, no spletkama izazvanpogiba u dvoboju. Pisatije podeo u duhu klasicizma, no ubrzo, najprije lirikom, a zatim

raznolikim knjiZevnim Zanrovima postaje najglasovitiji predstavnik, prema nekim mi5ljenjima dak i utemeljitelj romantizma u ruskoj knjiievnosti. U izrazu se oslanjao na usmeno pjesni5tvo, ali takoder na tematska i oblikovna dostignuia europskih knjiZevnosti. U brojnim lirskim pjesmama, od kojih se neke uw5tavaju u antologlje svjetske poezije, ostvario je samosvojan iz-

nim lirskim ugotlajima i stalno prisutnom ironijom. Po mnogim osobinama Pu5kinov opus nadilazi okvire ustaljene periodizacije, jer uz elemente romantizma ukljuduje i elemente klasicizma, StoviSe i nadolazeieg realizma. PUTOPIS Knjiievna wsta u kojoj pisac iznosi doZivljqje i dojmove o predjelima kojima je proputovao.

tovnim individualizmom

raz nadahnut slobodarskim zanosom, bunuq'erenjem o

izuzetnom poslanstvu pjesnika glasovita je u tom smislu pjesma Spornenik (Pamjatnik). Cijenjene su mu i mnoge poeme, od kojih se najdeBie spominjuKoukaski za-

robljenih (Kaukazskij plennik), Bahiisa-

lreni konjanik (Mednyj usadnik), kao i

drame od kojih se cijene tzv. male tragedije, kao

rajska iesma (Bahiisarajski fontan) i Ba-

Mozart i Salieri i Kameni gost (Ka-

mennyj gost'), a osobito je glasovita tragedijaBoris Godunou,u kojoj prekida s klasicizmom i uvodi dramsku strukturu tipidnu za europski romantizam. I u prozi jedan je od utemeljitelja ruskog romantizma, osobito novelamaB elhinou e pripouij esti (Pou esti

Kljudnaje tehnika dislokacije, slidno kao u pustolovnom romanu, s time 5to se ne odekuju nuZno uzbudljivi dogatlaji negoje najveia pozornost posveiena bilo opisima proputovanih predjela, bilo autorovim asocijacijama i razmi5ljanjima potaknutim onim Sto je putem vidio i doZivio. Kompozicija je najdeiie odredena odlomcima s naznakom mjesta i wemena, a Sirokje raspon tematskih moguinosti od opisa stvarnih predjela, ljudi i dogatlaja i drugih kultura do fantastidnog zami5ljanja imaginarnih svjetova, kao u tzv. utop{jama. Stil pri tome varira od gotovo znanstvenog izlaganja manje poznatih iinjenica do filozofskih ili poetskih zapisa o osjeiajima, dojmovima i raz-

305

SOLZENJICIN ALEKSANDR ISAJEVIC

loktiitail. Usaw5io je grdku tragediju kako u detaljima obrade tako i u naglaSavanju

ljudskih karaktera i slobodnih odluka u tematici zacrtanoj mitovima. Uveo je tredega glumca, poveiao broj osoba u koru od 12 na 15, ali i umanjio njegovu ulogu, nagla5avajuii dijaloge i dramsku radnju potaknutu voljom aktera. Preglednom i jasnom kompozicijom postigao je izuzetan dojam postupne napetosti koja raste do nerje5iva protuslovlja zawSava neminormim konadnim slomom, a dijalo5kim suprotstavljanjem likova, koji zastupaju protuslovne misaone stavove i koje pokreiu suprotni osjeiaji, dramsku je umjetnost doveo do ostvarenja kakva se do danas za odredeni tip kazali5nih djela drZe u mnogome uzornima. Veliku je pozornost posvedivao karakterizaciji, pa su likovi unatod mitskom predlo5ku dobili izraZene osobne karakteristike, a idealizacija je prisutna jedino u njihovoj odludnosti, dos[ednosti i odgovornosti za vlastite postupke. Radnju uvjerlji vo pokreie izmjena situaclja, a pjesme kora s njom su povezane kao komentari koji redovno iskaz{u vjeru u ljudsko dostojanstvo i po5tovanje prema moralu i religiji. Zbog takvih se osobina Sofoklove tragedije drZe whunskim ostvarenjima svjetske knjiZevnosti, utjecale su na europsku dramu i kazali5te, a i danas se izvode na svim svjetskim pozornicama, uvijek izazivaju(i neprijeporno oduSedenje gledatelja.

knjiievno5iu; nevinje osuden i zatoden u sibirskom logoru. Nakon Sto je osloboden,

kratko je radio kao uditelj, a poslije nekoliko objavljenih romanauhiien je i protjeran iz Rusije. Boravio je u Svicarskoj i SAD-u da bi se watio tek nakon sloma komunistidkog reZima. Od njegovih djela, koja su se ditala tajno u prijepisima i objavljivala samo u inozemstw, najpoznatija su pripoijetkaledan dan luana Denisouiia (Odin den' Iuana Denisouiia) i romani Odjel za rak (Rakouyj korpus), U pruom krugu (V hruge peruom) i Arhipelag Gulag. Sva su proZeta dojmljivom osudom metoda vlasti u Sovjetskom Savezu i svakog totalitarizma. U knjiZevnoj tehnici oslanjaju se na iskustva ruskog realizma, osobito Tolstoja, a o5tro se suprotstavljaju modelu socijalistidkog realizma, kakav je poku5avala nametnuti sovjetska vlast, no vi5e na planu poruka no u samom knjiievnom izrazu, os-

poravaju6i komunistidku ideologiju odredenom varijantom osobnog kriianskog nacionalizma. Uspjelim se drZe dojmljivi opisi iivota u sovjetskim koncentracijskim logorima, utemefieni na osobnom iskustvu, kao
i duboko razumijevanjepatnji obidnih ljudi da preiive u uiasnim Zi-

i njihovih napora

SOLZEN,IICIN, ALEKSANDR ISAJEVIC

(1e18)

Ruski prozaist. Studirao je matematiku fiziku usporedo s povije5iu, filozofijom

i i

votnim okolnostima. Romani pri tome teZe Sirem obuhvatu ditavog niza sudbina, rabe metodu uvodenja dokumenata i detaljnih opisa stvarnih situacija, no nerijetko sadrZe i lirske digresije i publicistidke zapise. U kasnljoj fazi objavio je i brojna knjiZevna i publicistidka djela u kojima obraduje osobni sukob s komunistidkom vla56u i iznosi vlastite poglede na politidku i kulturnu buduinost Rus[je. Godine 1970. dobio je Nobelovu nagradu.

337

Sttut0,

eNttN gRANxo
krajolika i iivota na selu, no u svojim je dasopisima objavljivao eseje (Namjesto suih
progratna., O muzici forme, Jurii)u kojimn brani nadela ekspresionizma, pa se u tom

nje, a i nakon powatka djela su mu zabranjivana. Njegova prva i najglasovitija pjesnidka zbirka Kobzar, naslovfena prema

pjevaiu-recitatoru koji pjeva uz pratnju

"kobze", sadrii pjesnidke meditacije, poslanice, balade i poeme, nadahnute romantidnim zanosom barda koji pjeva o junadkoj pro5losti vlastitoga naroda, o rasko5noj prirodi, o mitovima i nepudkoga glazbala

pravcu poslije
dela se

mzijai njegova lirika. Napri tome oslanjaju na programe i

praksu njemadkog ekspresionizma, kojega je poznavao osobito iz dasopisa D er Sturm,

sretnim ljubavima, sa stalnim motivima samotnosti junaka i tuge za domovinom. I kasnije pjesme, osobito poeme Ukleta (Pryiynna), Kateryna, Hajdamci (Gaj d.amaky), Kaukaz i Hlad,na jaruga (Hotodnyj

a svode se na avangardnu pobunu protiv knjiievne tradicije, kojoj se zamjerarobovanje konvenc{jama i ukraiavanje izraza. Pjesni5tvo se tako nastoji utemeljiti na izvornom jezidnom iskustvu krika i povika,
koji zahtijevaju odziv u du5i osjeiljiva ditatelja. U jedin oj za itivot aobjavljenoj zbirci,

7ar), variraju i nadograttuju takve motive i raspoloZenja, uz sve naglaSenije velidanje Ukrajine i njezine pw[jesti i samowijesti,a

Preobraimjq takva su nadela, medutim,

samo temelj samosvojnoga pjesnidkog izra.

i melodioznoi6u zbog koje su mnoge pjesme uglazbljene i pjevaju se usporedo s narodnima. Kao pjesnik u dijem je
ugodajima

parodiraju ruske drZavne institucije. Izraz se pri tome oslanja na ukrajinsku lirsku i epsku usmenu poeziju, a odlikuje se jednostavno5iu, posebnim

ism[javaju se

djelu doiao do izraitaja umjetnidki usawSen stil i duh ukrajinskog usmenoga pjesni5tva, i kojije uspjelo izrazio nacionalnu
je cijenjen u ukrajinskoj kulturi.
samosvijest, shva6en je kao bard i izuzetno

za,koji uvelike oznaduje prekretnicu u razvoju hrvatske poezije. Stih se oslobada bilo kakvih provodnih nadela organizacije, kakva se zasnivaju na ponavljanju nekih stalnih osobina, odludujuie znadeqje dobiva osobit ritam i kljudne rijedi koje se desto izdvajaju u samostalne retke. Naruiena su pri tome gramatidka pravila i sve je podredeno subjektivnom dojmu koji se postiie sugestivnim motivima, posebnim poretkom stihova i strofa te ugodajima koji se ne moga izr aziti izvan pjesniikog jezika.

Snuc, AIyruN BRANKo

(18e8-1925)

Sot ottov, MIHAIL ALEKSANDROVIi

a poslijei dasopise jesti (Donskie rasskazy),a p"osl"oio s. ,o9tg.p,it "Izrli i Knjiieunik. umro jemladodtuberkuloze. manom Tihi Don tii| borl, kojega je Prvesumupjesmepisanekaoidilidneslike avangarda smatralapo#atkom

Gimna- (190b-1984) vinkovci- Ruski prozaist. Kozadkog podrijetla, samoml iZagrebu, ali je nije zaw5io jer prema uk, pri-vukao;" porotnori publile i't * t-ada5njim propisima kao dak nije smio iz- naiuralistidkirn'opiri*" "itit zbivania u gra_ davati vlastite novine. Pokrenuo je, naime, danskom ratu u novela ma Donsie pripivi
ziiu je polazio u Sirokom Brijeglr, Vi.iau,ica,

Hrvatski pjesni!, kritidar i esejist.

na i,"""uf"-

354

Sop NIKOLA
dani model realizma, nou sukobu avangarde5ie na iskustva angloameridke nove

de s politikom podrZavanoga socijalistidkog realizma postao je izuzetno cijenjen, i smatran dak uzorom knjiZevnosti kakva je odgovarala sluibenoj ideologiji. Ocjene su pri tome bile vi5e politidke no knjiievne naravi,jer se roman doduBe oslanja na model Tolstojeva.Rofo i mira, opisajuii sudbine dviju porodica za wijeme rata i revolucije, i protkan je powemeno revolucionarnom patetikom, no poruke u ideolo5kom smislu nisu jednoznadne. U sredi3tu je zanimanja tragidna sudbina kozaka GrigorijaMelehova, koji se zapravo koleba izmedu kozadke tradicije i revolucionarnih htijenja komunizma. U stilu koji se objekti vistidkim opisima, stra5cu i nagonima mo-

tike * o demu je i pisao kao kritidar - rabeii razgovorni ton, izbjegavajuii patetiku i sentimentalnost, tragajuii u svagdainjim situacijama za estetskim dojmovima, i pribjegavajuii desto eruditskim komentarima. U novelama (Specijalni izaslanici, Obitelj ska ueiera i druge priie) i romanima (Krathi izlet, Luka, Drugi ljudi na Mjesecu) prevladavaju teme egzistencijalne tjeskobe, a uizraza se desto pojavljuje model tzv. proze u trapericama, u kojoj pripovjedad iz neobidne perspektive pojedinca koji ne pripada zajednici jednostavnim jezikom izraLava iskustva koja ironiziraju i opowgavaju sve dru5tvene konvencije. Drame

kri-

tiviranim likovima pribliZava naturalizmu, ljudske su sudbine ocrtane vi3e u smislu Zrtava povijesnih okolnosti no u smislu odludnih likova kakveje zahtijevao socijalistidki realizam. Objavio je joi dva romana, ILzorana ledina (Pod.njataja celina) i Coujehoua sudbina (Sud'ba ieloueka), u koji-

su mu dosta raznolike (Brdo, Galilijeuo uzaiai6e, Kopka, Rornanca o tri ljubaui,

Bard), u rasponu od esteticizma do farse
kazali5ta apsurda, redovno
s

teZnjom da se

raskrinka opresivni mehanizam vlasti i

ideologijom uspostavljena slika zbilje. Kao

kritidar i esejist zalagao se za visoke kriterije estetidkoga prosudivanja, objektivnost

sudova ukusa koji nisu uvjetovani ideologi-

ma dolazi do izrairaja slidna tematika i

obrada, no prema miSljenju
ga

dosi Iu umjetnidku wijednost njegova iivotnone

kritike

jom i wjetonazorom,
ievne kritike. SoP,

Sto je imalo znatan utjecaj na cjelokupni razvoj hrvatske knji-

djela. Dobioje Nobelovu nagradu 1965.

$ot;lN,

ANTLIN

rurole

(1932-1993)

(1904-1982)

Hrvatski pjesnik, prozaist

dramatidar.

ZawSioje studij germanistike i anglistike u

Hrvatski pjesnik i dramatidar. Diplomirao je komparativnu knjiZevnost u Beogradu,

radio kao gimnazijski profesor, a zatim kao suradnik HAZU,prevodedi osobito s latinskoga i objavljujuii vlastita knjiievna djela. U ranirn pjesmama (Pjesme sirorn&nog sina,Zakasnim stolom) autentidno se religijsko iskustvo izralavatt detaljima banal-

Zagrebu, a kao profesionalni knjiZevnik uredivao je dasopise, priredivao antologije, mnogo prevodio i bio cijenjen knjiZevni kritidar i polemidar. U bogatom i raznolikom opusu obuhvatioje mnoge Zanrove. U zbirkama poezije (Na rubu saijeta,Izuan fokuw, Gazela i druge pjesme) oslanjao se naj-

ne svakida5njice

nesretnim sudbinama

355

smatraju se i trilogij, jutro prekida obecav4ju6i na_ Djetinjstuo (nn rioi,-birCodtuo (Otroien_ sfy$ sljedede noii, tako spa5avaju6i vla- stuo) iMtad,ost (Junost),ciklus novela Se_ stiti iivot. Strukturaje djela tako razrade_ uastopoljske pripouijesti (Seuastopol,skit, nadaprideumetnuteuteme[iniokvirdesto
de, koje gye$

medutim, caru pripovijeda zanimljive

pri-

skim ostvarenjima

postaju okvirom novih prida. KompoziciIvana jom je

vladava mitoloska grada, u k"sn',i*" pr.laziubajkovitsvijetdemonaiarhi;atro;i- djela i

dijelovima wlo raznolika: u najstarijima pre-

zato ujedi4iena cjelina koja je u

lljiia (Smert, Iuana ll,iia) i Kreutze. roua sonata (Krejceroua sonata),te drama Vhst trnine (Wast, t,my).Napisao je mnoga
t<ao

rasskazy), neke novele, kao Sto su Srzrl

nlozofsti-i religijski misr'ac,

mu zanimljiuort nuauiua"u" 111L.Jrr"*. otkrivaudjelovanju,sveznajuiimprrpou;",lif:". Zli.f.a ru ai]"] dadem i kritidkim odnosom prema druitvenoi.zlitjl. Odlikuje ih prepoznatljiv osobni " loTpu postala omil.lenim a:efom a:ea:e nadin
pouke i opona5anje

il";iffrXHyi1j'#t'#T#tifl:ffi.I; (ierkou't' go'uiiut o) irr iemu je moja moreplovca, a"f."* mlio', il;". fffiH:,'lt'\ !t"* moja uera),zbog kojih je izopskom ciklusu, r*aifui ur. o"riJ""rJrjr 6en iz Pravoslavne crkve jer izlai:evlastiiu interpretaciiu krsianstva' Zap?ircna_muie 5e*" al Rasid, ;;;l; ;i*ffirffi r rasprava Sto je umjetnost (Cto takoe isljubavne i piia" t.l-"i.lr;i";; ""otrn. kusstuo) u kojoj izlaZe vlastitu teoriju regradskih lupeZa i n",ir.*;," t"- #: cepc{je umjetnidkih djela. Romani mu us. "i*f"". bliku, osobiio u *pohi;;u;r*";ilHlavnom slijede model romana realizma, s vila ma5tovita obrada, t"i""rt".ii-"fj"t razvijenom i slozenom fabulom, detaljnim rasko5i i darolga, prepletani;il opjsima, karakterizacijom "1;i;;il" te naglaseni uiiur. irlp""iiJ"riiil;i;: likova toju r"
nt"ri
izlaganja, naznake autorovih vlasti-

npr. Ispouijed (Ispoued.,), crhua

dri,aua

knjiZevnost, a cjelokupnor olruao11

nje. Metlu velikane svjetske knjizevnosti udenja, k". zlu, iudoredna ubrojio se prije svega romanima.R at i mir obnova dovjedanstva ".pr;li;lj"# Lsawsavanjem poje_ (vojnai mir),Ana Karenjina (Anna Karedinca i powatak iruorno* krsianstvu, nina) i Uskrsnude (Voskresenie), a whun- i-ai ,""i* oa:.f. *A"*"* ,0. st., no nje_

llyenoj ntgmjekoj porodici od djetinjstvaj. zivio na obiteljskom imanju na selu i u skvi, bio dasnik na Kavkazu i u Krimskom ratu, putovao Europom i razodaran njezinom civilizacijom povukaose na svoje ima-

(1828-1910) Ruski prozaist i dramatidar. Roden u

koji se.izvanredno prilagodava situacijama umjetnosti. rolsro.r, r,AvNrKor,a.rEvrc ll5i:il:-3j1flffiffi-,ffllilTffy#1"n

ne postupaka, primjerice Anin unutarn;i mo_

u whunska ostvarenja s{etske

ptipo":"J- tih religijskih i filozofskih nazora, te stil

nologuAniKarinjiniihpostupciodudenja

Mo-

neobidne plrrp"kiiu" p"iporrjea"l" lb9.g koji razotkrivaju neprirodnosti u urta;"nim obidajim" i situ".iiao, au (Jskrsnu6u. TakvisepostupcimogJzapazitiiunovelama. Neki su

efe*.ntitofriojevareligijsk;g

TRAGEDIJA

govoje temefno kulturno znadenje ipak u whunskim knjiZevnim ostvarenjima.

znajom

obrazovanjem pojedinca. Obra-

dom problema sazrijevanja te odgoja

sa-

TOMJONES
(The History of Tom Jones, AFoundling) Punim naslovom Pouijest o Tomu Jonesu, nahoietu je roman engleskoga knjiievnika Henrya Fieldinga, objavljen 1749. Fabula opisuje sudbinu naslovnog lika, sirodeta kojega kao vlastita sina odgaja plemii Allworthy. Tom se zaljubljuje u kder susjednoga plemiia, Sofiju, no nju otac prisiljava da pode za Blifila, Allworthyjeva neiaka, koji spletkama i klevetama postiZe da Toma otjeraju od kude. Nakon brojnih pustolovina razotkrivaju se Blifilove klevete, otkriva se da je Tom zapravo sin Allworthy'eve sestre i zakoniti nasljednik imanja,

moodgoja glavnog lika, kao i smislom za komiku, romanje uvelike utjecao nakasniji razvitak europskog romana. TOPOS
(grd. t6pos

i Sofije. Radnja se razvija najprije u ladanjskoj Engleskoj, zatim se nastavlja u Tomovim lutanjima, i nakrajuu njegovim pustolovinama u Londonu. Tematska okosnica romanaje sukob izmedu prostoduBne spontano-

pa sve zaw5ava vjendanjem Toma

Opie mjesto, u staroj retoriei udestali motiv s tipiziranom obradom. Rabi se i latinsl<tnaziv locus cornrnunis.Kako je stara retorika drZala daje u govoru i u knjiZevnosti izuzetnovalno oslanjati se na op6enito poznata iskustva i nadela, u skladu s uzorima iz umjetnosti i mitologije, odabir opiih mjesta bio je wlo vaian u svakom knjiZevnom oblikovanju. Razradena je zato posebna disciplina, topika, koja se bavila utwdivanjem prikladnih opiih mjesta, njihovom klasifikacijom i nadelima u primjeni njihove uporabe. VaZnost je topike osporena u

mjesto)

romantizmu, ali je udenje o nekim udesta-

sti, dobrote

ugladenosti, licemjera

iskrenosti s jedne, alaine i podlosti s druge

lim motivima, tematskim sklopovima, situacijama i likovima na odreden nadin obnov$eno u tematologiji, a osobito u psihoanalitidkoj i arhetipskoj knjiievnoj kritici, kada topos dobiva svojewsno obja5njenje u razliditim shvaianjima podsvijesti i arhetipova.

strane, 5to dolazi do izraZaja kako u karakterizacijama suprotstavljenih likova tako i u satiridnim opisima dru3tvenih predrasuda, obid4ja, likova i situacija. Veliki dijelovi slijede tradic{ju pikarskog romana, obiluju zapletima, raspletima i zabunama, no odlikuju se i vjeBtim duhovitim dijalozima te ironidnim komentarima sveznajuieg pripovjedada. IGrakterizacije sporednih likova sklone su karikiranju, a satira obuhvaia ditavu galeriju predstavnika raznih staleia. Premda je stajaliSte pripovjedada kritidno, on ipak u duhu prosvjetiteljstva vjeruje u rjeSenje drultvenih problema spo-

TRAGEDIJA
(grt. trayodia, odtrdgos
Pjesma; takav naziv vjerojatno potjede otuda Bto su dlanovi kora bili zaogrnuti jar-

jarac +

ilii -

ffom koiom, predstavljajuii mitske pratitelje boga Dioniza) Dramska wsta u kojoj glavni lik izuzetnih moralnih i karakternih osobina na kraju
strada zbog sudbine ili sukoba
s ustaljenim druBtvenim konvencijama. Tragedija se

367

TROPv. FIGURA

prilagotlenost odredenim ukusima i pridrZavanje Zanrovskih konvencija, moZe pri-

pnom knjiievn om izrazu.Bitnu je pri tome ulogu imao tzv. kult dame koji se oditovao i

mijetiti i u mnogim djeljma opiepriznate

umjetnidke wijednosti. Cini se tako da se trivijalna kqjiievnost moZe odrediti jedino na razini recepcije: ,visokau, odnosno umjetnidki wijedna knjiZevnost, nadelno se razumijeva na temelju $irega ditateljskog iskustva i barem nekog osnovnog poznavarqja knjiievnosti dok trivijalna knjiZermost to ne zahtijeva i oslanja se iskljudivo na odekivanju iluzorne zbilje, suprotstadene dosadi svakidainjice, kao 5to su pustolovine, neobidni zapleti, zlodini, zagonetke, uspje5ni likovi, ostvarene podsvjesne ielje i sl.

u ditavom nizrurazradenih knjiievnih

po-

stupaka kojima se opisivalo kako se pjesnik zaljubljuje, kako mu njegova izabranica u

jenja zbog ljubavi. Osim takve ljubavne, pa desto i erotske tematike, vainu su ulogu igrali i zavjeti vjernosti i odanosti, religijski motivi isprepleteni s uzvi5enosti ljubavi
prema Zeni, kao i slavljeqje vite5tva u svim vidovimai situacijama. Trubadursku su Iiriku njegovali i neki feudalci, medu kojima

pravilu ne uzwada ljubav, kako on doZivfava ljubav i kako se ditav njegov Zivot mi-

je najpoznatiji Guillaume de Poitiers

ke, a osim njeganajpoznatlji su predstavni-

(10XL-1127) kojeg predaja drZi jednim od utemeljitelja cjelokupne trubadurske liri-

I|ROP v. FIGURA TRUBADURSKA

(franc. troubadour

LIRIIG
pjesnik, pjevad; propronalazad rima)

vansal. trobad,or Tip srednjovjekovne lirske poezije, nazvan prema trubadurima, putujuiim pjesnicima i pjevadima koji su se od 11. do 13. st. pro5irili iz Provanse gotovo cijelom Europom. U Sirem smislu tom tipu pripadaipoezijanje-

Marcabrun (prva polovica 12 st.), Jaufr6 Rudel (1100-1150) i Bertrand de Born

(1140-1215). U Sirem smislu ubraja se u tu

ci Bernart de Ventadorn (roden izmedu 1130 i 1140, umro izmedu 1190 i 1200),

liriku i Walther von der Vogelweide (1170oko 1230) koji se smatra najglasovitijim njemaikim srednjovjekovnim lirskim pjesnikom uopie. TI.]RGENJEV, IVAN SERGE.IEVIC
(1818-1883)

madkih Minnesiingera (njem. Minnesang, od,Minne ljubav; Song pjeva-nte5ka nje, pjesma). Trubadurska je lirika izuzetna pojava u srednjovjekovnoj knjiZevnost jer uvodi nove pjesnidke oblike i novi smisao lirske poezije, aznatnoutjede i na cjelokupnu kulturu krajem srednjega vijeka. Pisali su je i uz glazbenu pratnju pjevali uglavnom profesionalni pjesnici na feudalnim dvorovima, koji su uveli ili pro5irili nove lirske wste (alba, kancona, pastorala, balada) i novo shva6anje ljubavi, novi odnos prema Zeni i nove konvencfre u cjeloku-

Ruski prozaist i dramatidar. Kao bogati vlastelin velikje dio iivota proveo u Njemadkoj

i u Francuskoj, druiedi se s ista-

knutim piscima svoga wemena. KnjiZevnu je djelatnost otpodeo novelama, od kojih se zbirka Louieui zapisi (Zapisi ohotnika) u ruskoj knjiZevnosti smatra uzorkom posebnoga ianra, seoske novele, u kojoj lovac
kao pripovjedad opisuje susrete sa seljacima i prida njihove sudbine, idealizirajudi

370

TWAIN

pri tome njihove sposobnosti i nadarenost.

IfujiZevna tehnika nazvana )poetskim realizmomo vei je u njima proieta druBtvenom kritikom, osobito osudom kmetstva, a kasnije se razabire i u brojnim romanima.

TWAIN, MARK (pravim imenom Samuel Langhorne Clemens) (1835-1910)

Najuspjelijima se obidno dri:e Plerni6ko

gnijezdo (Duorjanskoe gnezdo), Oieui i djeca (Otcy i deti), Dim (Dym) iNouina (Nou') . Oblikovani su u stilu realizma, s razgranatom fabulom, opisima plemiikih posjeda i Zivota na njima, te razgovorima koji se vode medu intelektualcima, uz deste poetske opise pejzaZa, i nagla5ene karakteriza-

Ameridki prozaist. Napustiv5i nakon odeve smrti Skolovanje, izudioje tiskarski zanati putovao Amerikom, mijenjajuii zanimanja i bave6i se novinarstvom, dok nije stekao popularnost i postao profesionalni knjiievnik. Objavio je brojna djela, od kojih su slavu stekli osobito romani Pu stolouine Torna
Sawyera (The Aduentures of Tom Sawyer), Pustolouine Huckleberrya Finna (The Adventures of Huckleberry Finn), Kraljeui| i prosjah (The Prince andthe Pauper) iYanhee na duoru kralj a Arthura (A Connecticut Yankee in King Arthur's Court), koji se drZe whunskim ostvarenjima djedje knji-

cije osobito Zenskih likova. U izlaganjuje desto prisutna filozofska i politidka problematika koja je zaokupljala tada5nju rusku inteligenciju, pa su uspjelo suprotstavljeni razliditi karakteri kao tipovi moguiih odgovora na pitanje o bududnosti Rusije. NeSto su manje zapaLene njegove drame, kao ito stt Tudi kruh (Cuinj hleb) iMjesec dana na selu (Mesjac u dereune), no kritika je u njima prepoznala 3ragovje5taje dramske tehnike koju ie tek Cehov dovesti do punog ostvarenja. Mnogoje prevoden na Zapadu, pa i u Hrvatskoj, gdjeje postao uzorom hrvatskim realistima.

ievnosti. Autentidnim humorom, neuobidajenim perspektivama pripovjedada kakve omogucuju satiridnu kritiku obidaja i navika svijeta odraslih, kao i dojm$ivim opisima ljudskoga zla i pohlepe u kontrastima s djedjom ma5tom, naivno5iu i ljepotama prirode, istowemeno nadilaze takvu namjenu.

37t