GLOBALNE KLIMATSKE POJAVE

Klima je prosjeno stanje atmosfere nad nekim mjestom ili podrujem u odreenom vremenskom razdoblju. Najpoznatija globalna klimatska promjena jest ledeno doba. Klima je poput ivog organizma, mjenja se, te su kroz prolost postojale razliite klimatske prilike. Do danas nije otkrivena periodinost tih globalnih klimatskih promjena. Cilj ovog seminara je upoznati se sa glavnim moderatorima klime na Zemlji te vidjeti kakav utjecaj te promjene imaju na ivi svijet.

UVOD Klimatske promjene u atmosferi oituju se kroz promjenu raznih meteorolokih parametara (temperatura, oborina, zraenje) u duem vremenskom razdoblju. Ove promjene klime mogu se dogaati na globalnoj ljestvici, no globalne klimatske promjene razliito se manifestiraju na razliitim podrujima. U prolosti se klima Zemlje esto mijenjala, a uzroci tih promjena nisu jo posve razjanjeni. Najpoznatiji primjer globalnih klimatskih promjena su ledena doba. Posljednje ledeno doba bilo je u razdoblju pleistocena, trajalo je tisuama godina, a zavrilo je prije oko 13.000 godina. Za vrijeme toga ledenog doba, oko 30% zemljine povrine bilo je prekriveno ledom. Poznata su i kraa razdoblja klimatskih promjena, koja su trajala samo nekoliko stoljea ili krae. Iz povijesnih zapisa, na primjer, znamo da je u antiko doba klima u Europi bila hladnija nego danas. Rimske su legije zimi prelazile zaleenu rijeku Rajnu na svojim pohodima protiv Germana, a u suvremeno doba Rajna se ne zaleuje. Poznato je i globalno zahlaenje koje je poelo sredinom 16. stoljea tzv. "Malo ledeno doba". Tako su obale Islanda, izmeu 1650. i 1850. godine, svake godine bile nekoliko mjeseci potpuno okovane ledom, to je oteavalo ribolov tamonjem stanovnitvu. Od kada je "Malo ledeno doba" zavrilo, u 18. stoljeu, temperatura na Zemlji neprestano raste, i upravo taj trend porasta temperature postao je poznat kao "globalno zatopljenje". S obzirom na promjene klime u prolosti, neki znanstvenici smatraju da je globalno zatopljenje samo jo jedan prirodni ciklus klimatskih promjena, kakvih je u prolosti bilo mnogo, a da je utjecaj ljudskog djelovanja na tu promjenu vrlo mali ili uope nikakav. Uzroci globalnih klimatskih promjena mogu biti umjetni (utjecaj ovjekaantropoloki) i prirodni. UMJETNI UZROCI GLOBALNIH KLIMATSKIH PROMJENA Utjecaj ovjeka nije zanemariv, on postoji. Ali znajui kako su se izmjene ledenih doba i globalnih zatopljenja dogaale uvijek kroz prolost (to moemo pouzdano znati iz istraivanja polarnoga leda) , teko je rei kolika je odgovornost ovjeka. Efekt staklenika Vodena para (H2O), ugljini dioksid (CO2), metan (CH4) i diduik oksid (N2O), su stakleniki plinovi nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmijeani u cjelokupnom sloju atmosfere, ine zrani toplinski omota oko Zemlje. Taj omota spreava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za ivot. Bez omotaa od staklenikih plinova, povrina Zemlje bi bila 30C hladnija nego to je danas, nepovoljna za iva bia, hladna i beivotna poput povrine Marsa. Ljudi svojim aktivnostima isputaju i druge staklenike plinove, kao to su metan (CH4) i diduik oksid (N2O). Stakleniki plinovi nastali ljudskim aktivnostima utjeu na cijeli sustav dovodei do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100

godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4 - 0.8 C. Nakon industrijske revolucije, prvenstveno zbog sve vee uporabe fosilnih goriva, koncentracija staklenikih plinova u atmosferi stalno raste.

Povezanost koncentracije ugljik-dioksida u atmosferi i temperature, odavno je poznata te je prikazana na donjoj slici. Pravo pitanje je: dali prvo dolazi do poveanja teperature, a potom i koncentracije ugljikovog-dioksida u zraku ili obratno.

Uz efekt staklenika, ovjek utjee na klimu sve veom izgradnjom cesta (asfalt ima veliku mo upijanja topline), industrije (iji nusprodukti pogoduju poveanju koncentracije staklenikih plinova u atmosferi), sjeom uma, itd. PRIRODNI UZROCI GLOBALNIH KLIMATSKIH PROMJENA VULKANI Velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlaenje, tako to materijal izbaen vulkanskom erupcijom (pepeo, vodena para, praina i sumporni dioksid), sprjeava sunevu svjetlost da dopre do zemljine povrine. Najvea poznata erupcija vulkana na Zemlji, bila je erupcija vulkana Toba, na otoku Sumatri, koja se dogodila prije 70.000 godina. Tom prilikom je u atmosferu izbaeno oko 900 kubinih kilometara materijala, to je izazvalo znaajne promjene globalne klime. Procjenjuje se da je nakon te erupcije uginulo 75% biljaka na sjevernoj zemljinoj hemisferi. Erupcija vulkana Pinatubo na Filipinima 1991.godine je smanjila globalnu prosjenu temperaturu za oko 0.25C u nekoliko godina. Dakle, utjecaj vulkana na klimatske promjene je velika, ali zbog nemogunosti utvrivanja peridinosti erupcija, takve promjene dolaze naglo i bez upozorenja. ZEMLJINO GIBANJE Sunce je najvaniji moderator klime na Zemlji. Prema tome, od iznimne vanosti je razumjevanje gibanja Zemlje oko Sunca, koje nije nimalo jednostavno. Milankovieva teorija, poznatija pod imenom Milankovievi ciklusi, opisuje skupni utjecaj promjena Zemljina gibanja na klimu. Milutin Milankovi (28. svibanj 1879.-12. prosinac 1958.) geofiziar, astronom i fiziar, osniva Katedre za nebesku mehaniku na Sveuilitu u Beogradu. Poznat je po teoriji ledenih doba, koja povezuje Zemljina gibanja i dugorone klimatske promjene. Kada bi na planet imao oblik kugle homogene gustoe (ili gustoe koja bi ovisila samo o udaljenosti od sredita Zemlje), kada bi Zemlja bila jedini Sunev pratilac, kada ne bi imala svoj satelit, njezina vrtnja bila bi jednolika, a gibanje oko Sunca nepromjenjivo i onakovo kakvo opisuju Keplerovi zakoni. Meutim, kao to znamo, dinamika sustava Sunce-Zemlja-Mjesec je veoma sloena jer na taj sustav djeluju i drugi planeti Suneva sustava, te je Zemlja geoidnog oblika, kao to je prikazano na slici. Rezultat takve konfiguracije i prisutstva ostalih nebeskih tijela je injenica da je Zemljino gibanje potpuno analogno precesiji zarotiranog zvrka. Uz to, orbita mjenja svoj ekscentricitet.

 EKSCENTRINOST ZEMLJINE ORBITE Orbita Zemlje je elipsa. Ekscentricitet je veliina koja pokazuje koliko se elipsa razlikuje od krunice. Tako se na donjoj lijevoj slici nalazi krunica ekscentriciteta nula, a desno je eliptina orbita ekscentriciteta e=0.5.

Oblik Zemljine orbite varira od gotovo krune, malog ekscentriciteta e=0.005, do blago eliptine orbite, ekscentriciteta e=0.058. Trenutni ekscentricitet orbite iznosi e=0.017. Osim Sunca na orbitu Zemlje najvie utjeu gravitacijska polja planeta Jupitera i Saturna. Promjena ekscentrinosti Zemljine orbite, od skoro pravilne krunice do blago izduene orbite, dogaa se u razdoblju od oko 100 000 godina. Ekscentrinost je vana jer utjee na razlike izmeu godinjih doba. Kada je Zemlja najblia Suncu prima najvie njegove topline. Hemisfera blia Suncu zimi ima blage zime, a ona blia ljeti, relativno topla ljeta. Kada je ekscentrinost najvea, tada je sezonska razlika promjene topline 20%. Trenutna razlika iznosi oko 7%. PROMJENA NAGIBA ZEMLJINE OSI ROTACIJE Kut nagiba Zemljine osi u odnosu na orbitalnu ravninu oscilira izmeu 22.1 i 24.5 (dakle, amplituda je 2.4). Ta oscilacija je priblino periodina tijekom vremena, s periodom oko 41 000 godina. Ako je kut nagiba vei, ljeti e hemisfera dobivati vei tok zraenja, a zimi e tok zraenja biti manji. Promjena nagiba ima mali utjecaj na ekvatoru, a veliki na polovima. Trenutno nagib Zemljine osi iznosi 23.44, nalazimo se otprilike u sredini ciklusa, i to u opadajuoj fazi. Minimalnu vrijednost Zemlja e dostii za oko 8000 godina.

OSNA PRECESIJA Precesija je promjena smjera Zemljine osi u odnosu na zvijezde stajaice. Period tog gibanja je otprilike 23 000 godina.to gibanje nalik na gibanje zvrka uzrokuju plimne sile Sunca i Mjeseca, iji je utjecaj otprilike jednak. Kroz 11 000 godina Zemljina os produena na sjever nee ii prema zvijezdi Sjevernjai, ve prema zvijezdi Vega. Posljedica ovog sloenog kretanja Zemlje je da se dani ravnodnevnice ne dogaaju uvijek istog datuma, ve se polako pomiu u kalendaru. Trenutno, Zemlja je najblia Suncu 3. sijenja, a najdalja 4. srpnja.

POVEZANOST MILANKOVIEVIH CIKLUSA SA POJAVOM LEDENIH DOBA NA ZEMLJI Na donjoj slici nalaze se periodi ekscentrinosti Zemljine orbite, promjena nagiba Zemljine osi rotacije, osne precesije i ledenih doba kroz povijest.

PROBLEMI S obzirom na to da je opaena periodinost klime toliko dobro usklaena s periodima orbitalnih gibanja, orbitalna teorija klime je uglavnom opeprihvaena. Ipak treba naglasiti da je Milankovi zanemario strujanja izazvana nejednakim zagrijavanjem atmosfere i oceana.

SUNEVE PJEGE I SUNEV VJETAR Znanstveno promatranje Sunca poinje 1611.godine , u vrijeme kad Galileo Galilei prvi put promatrao Sunce. Galileo je otkrio Suneve pjege i ustanovio da se one nalaze na povrini Sunca. SASTAV SUNCA Sunce dijelimo na vei broj slojeva, prema uvijetima koji u njima vladaju. Granice meu njima nisu jasno ocrtane i postoje prijelazna podruja.

Jezgra Do etvrtine polumjera Sunca prostire se jezgra, podruje visoke temperature, oko 15,6 milijuna kelvina i tlaka 10 16 Pa. U takvim uvijetima odvija se fuzija vodika u helij. Fotosfera Prividnu povrinu Sunca nazivamo jo i fotosferom, te se ovdje temperature kreu oko 6000 kelvina. Na povrini fotosfere uoavamo mrlje koje zovemo Suneve pjege. One mogu biti promjera od 300 do 50 000km, a pojedina pjega traje od nekoliko sati do ak 6 mjeseci. Pjege su podruja gdje je temperatura plina oko 3800K, to je za oko 2000K manje od okolnih dijelova. Pjege zbog toga sjaje slabije od okolnih dijelova Sunca, pa nam se zbog toga ine tamnijima. Nastanak Sunevih pjega nije do danas u potpunosti istraen, ali se smatra da su u vezi s magnetskim poljem Sunca Suneva atmosfera Iznad fotosfere nalazi se Suneva atmosfera koja se dijeli na kromosferu i koronu. Ona se moe vidjeti samo u vrijeme potpune pomrine Sunca. U kromosferi opaamo niz pojava kao to su prominencije (lijeva slika) i baklje (desna slika).

Prominencije i baklje su povezane uz proboj ioniziranog plina koji moe na taj nain pobjei sa Sunca. SUNEV VJETAR Iako se nama Sunce ini kao otro obrubljena kugla, ne postoji otra granica gdje Sunce zavrava. Suneva se atmosfera iza korone nastavlja u obliku sunevog vjetra, struje naelektriziranih estica, uglavnom protona i elektrona, kojim Sunce u svemir izbacuje mali dio svoje mase (2.510 -14) godinje. Ta plazma uspjeva pobjei od Sunca u podrujima gdje se Suneve silnice magnetskog polja ire u svemir, a ne na podruijima gdje se poput luka vraaju na povrinu. Sunev vjetar dostie brzinu od 750km/s. Veina Sunevih vjetrova zaobilazi Zemlju jer ih skree magnetsko polje. One estice koje udare u nau atmosferu uzrokuju polarnu svijetlost i geomagnetne oluje ija je jaina povezana sa gustoom Sunevih pjega. Zemljino magnetsko polje kanalizira estice Sunevog vjetra prema Zemljinim magnetskim polovima, gdje se te estice sudaraju sa esticama Zemljine atmosfere pri velikim brzinama; prevladavaju emisije atoma kisika (zelena i crvena svijetlost), te molekularnog duika. Oluje su najee u vrijeme vrhunca 11godinjeg ciklusa Sunevih pjega ili tijekom tri godine nakon tog vrhunca.

POVEZANOST GUSTOE SUNEVIH PJEGA I TEMPERATURE NA ZEMLJI

O povezanosti pojave Sunevih pjega i temperature na Zemlji najslikovitije govori podatak da su u 17.stoljeu pjege nestale izmeu 1645. i 1715. bile su rijetke, uoeno ih je tek 50, a trebalo ih je bit 50 000. u to doba sjeverna se Zemljina polutka toliko ohladila da se to razdoblje naziva Malo ledeno doba. Tijekom 20.stoljea solarni ciklusi su se pojaali. Studije pokazuju da je krajem 20.stoljea Suneva aktivnost bila meu viima u zadnjih 8000 godina, te se magnetsko polje Sunca udvostruilo. Tijekom zadnjih 10-12 godina Suneva aktivnost je poela opadati. Zadnje je desetljee bilo toplije od prethodnih, to je rezultat dizanja globalne temperature izmeu 1978. i 1988. godine. Od tada je prosjena temperatura visoka, ali stabilna. Trenutno smo na poetku perioda slabe suneve aktivnosti. Posebno je zanimljiv graf koji prikazuje cikluse pjega i hod temperature na Zemlji:

evo jo par povijesnih dogaaja: 1890.-2000.: svijet postaje sve topliji. Koncentracije staklenikih plinova rastu. Solarna aktivnost raste 1790.-1820.: Daltonov solarni minimum. Globalne temperature su nie od prosjeka. 1280.-1340.: ivot na Grendlandu postaje tei 1075.-1240.: srednjovjekovno Solarni maksimum. Vikinzi iz Norveke i Islanda stvaraju naseobine na Grendlandu i u sjevernoj Americi.

UTJECAJ GLOBALNIH KLIMATSKIH PROMJENA NA IVI SVIJET Klimatske promjene uzrokuju izumiranje nekih biljnih i ivotinjskih vrsta te pojavu novih. Prisjetimo se samo dinosaura koji su izumrli tijekom posljednjeg ledenog doba. Kako klimatske promjene utjeu na ivi svijet moe se vidjeti na drveu u svakom parku ili u vaem vrtu. Listanje i cvjetanje drvea se javlja u studenom i prosincu to nikako nije prirodno, buenje biljaka je do sada bilo rezervirano za proljee. Proljee dolazi do 2 tjedna ranije nego to je prije 50-ak godina, a jesen stie oko tjedan dana kasnije. Budui da se mijenja struktura hranidbenog lanca u prirodi, s listanjem drvea dolazi do promjene u ivotu insekata, to rezultira smanjenjem ili poveanjem broja ptica koje se njima hrane. Koraljni grebeni kao vrlo osjetljivi ekosustavi e takoer stradati. Ako temperatura poraste za 1-2 stupnja, koraljni greben e izblijedjeti i na kraju i odumrijeti. Promjena meteorolokih uvjeta uvelike e utjecati na promjene u agrokulturi odreenih podruja. Kulture koje su se na nekom podruju uzgajale stoljeima, vie nee uspijevati, no zato e se uspijevati neto drugo. Oekuje se pomicanje agrokultura prema sjeveru. Dakle, za oekivati je da emo u Hrvatskoj uzgajati banane. Poljodjelstvo e se morati restrukturirati prema uvanju zaliha vode, s obzirom da se oekuju suna ljeta i kiovite zime, sustav navodnjavanja e morati uvati vodu i cijelu sezonu. Porast srednje temperature na Zemlji e utjecati na ljudsko zdravlje. Prije svega klimatske promjene e utjecati na kvalitetu hrane koju jedemo te na vodu koju pijemo. Neki znanstvenici najavljuju da e topliji svijet biti i bolesniji svijet. No, ako zime budu toplije, manje e ljudi umirati od hladnoe, ali prirodno odumiranje bakterija na niskim temperaturama e izostati to moe dovesti do irenja razliitih bolesti. Ljudi e ee umirati od toplinskih udara, od posljedica prekomjernog UV zraenja te trovanja hranom. Takoer se oekuje i irenje bolesti na podruja na kojima do tada nisu bile poznate, primjerice malarija i komarac malariar e se proiriti prema sjeveru. Otprije je poznato da vrijeme utjee na nagle pojave upale plua, gripe i bronhitisa. este poplave uzrokovat e bolesti koje se ire vodom. Vrua ljeta i blage zime te ee pojave ekstremnih uvjeta utjecat e na sav ivi svijet, ne samo na ljude. Podizanjem razine mora smanjivat e se svjetsko kopno ime su stanita mnogim biljnih i ivotinjskih vrsta ugroena. Moda najpoznatija ugroena vrsta je polarni medvjed. Topljenjem arktikog leda, polarni medvjed gubi svoje stanite, a budui da e klimatskim promjenama najvie biti pogoena polarna podruja, ukoliko se neto drastino ne promijeni, oekuje se izumiranje polarnog medvjeda.

JELI BA SVE TAKO CRNO? Mnogi znanstvenici skeptino gledaju na prognoze globalnog zatopljenja, prije svega jer se klima i u prolosti mijenjala sama od sebe te smatraju da ljudski utjecaj ne moe biti toliko velik. Klima je kompleksan sustav s mnogo ljudima nepoznatih parametara te je malo vjerojatno da promjena malog skupa podataka kao to su stakleniki plinovi moe bitno utjecati na taj ogroman sustav. Mnogo toga je u klimatskim promjenama nepoznanica. Nevjerojatno, ali klimatske promjene e imati i pozitivan utjecaj na odraena iva bia. Neke biljne i ivotinjske vrste e nestajati, no druge e nastajati. Razlog izumiranja ivotinjskih vrsta je u tome to ivotinje trebaju vie vremena da se prilagode promjeni dok su ljudi fleksibilniji. Klimatske promjene mogu imati i neke pozitivne strane. Nove biljne i ivotinjske vrste e se moi uzgajati u dosad nepogodnim irinama. Ljudi bi vie svojih aktivnosti mogli vriti na otvorenom zbog ugodnih temperatura.