SVEUILITE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI STUDIJ PSIHOLOGIJE KOLEGIJ: Psihologija obrazovanja

Seminarski rad

NASILJE MEU DJECOM: INTERVENCIJE

U Zagrebu, 10. svibnja 2010. 1. UVOD

STUDENTICA: Tea Brezinak

O nasilju meu djecom govorimo kada je uenik opetovano i trajno izloen negativnim postupcima od strane jednoga ili vie uenika (Olweus, 1998, str. 19), a da se zbog nesrazmjera fizike ili psihike snage ne moe obraniti (Olweus, 1998). Viktimizacija uenika moe poprimiti razliite oblike. Olweus (1998) razlikuje izravno i neizravno nasilnitvo. Izravno nasilnitvo ukljuuje razliite oblike otvorenih fizikih i verbalnih napada na rtvu. Moe se raditi o udaranju, naguravanju, ograniavanju kretanja, ismijavanju, prijetnjama, unitavanju stvari itd. Namjerno iskljuivanje djeteta iz drutva, ogovaranje i irenje neugodnih pria su neki od oblika neizravnog nasilja i mnogo ih je tee uoiti. Iako su opisana ponaanja svima poznata i vrlo rairena u kolama, tek su osamdesetih godina prolog stoljea zapoeli sustavniji pokuaji njegovog suzbijanja. 1970. godine Dan Olweus je proveo je niz studija na 1000 djeaka izmeu 12 i 16 godina u kojima je ispitivao prevalenciju bullyinga te karakteristike djeaka i socijalne imbenike kao prediktore statusa nasilnog djeteta i rtve bullyinga (Halpin, 1978). Ova studija smatra se prvom znanstvenom studijom bullyinga (Clemson University, 2003). Iako su javnost i mediji u to vrijeme ve prepoznali bullying kao drutveni problem, kolski sustav na njega je obratio pozornost tek nakon niza suicida djeaka rtava bullyinga osamdesetih godina u Norvekoj (Olweus, 1998). Problemu nasilja meu djecom u Hrvatskoj se vie panje posveuje tek posljednjih desetak godina. Prvo sustavnije istraivanje provela je 2003. godine Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba 2003. u suradnji s MZO. Nasilje meu djecom ispitivano je na uzorku od 25 osnovnih kola u 13 hrvatskih gradova. Rezultati ovog opirnog istraivanja su pokazali da ak 27% uenika od etvrtog do osmog razreda osnovne kole skoro svakodnevno doivljava barem jedan oblik nasilja u koli, a 16% se svakodnevno ponaa nasilno prema drugoj djeci. Godinu dana nakon toga, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti je izradilo Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima (MOBMS, 2004a) te je ostvaren jedan od predloenih dugoronih ciljeva tog programa, izraen je Protokol o postupanju u sluaju nasilja nad djecom i mladima (MOBMS, 2004b). 2003. godine zapoinje provedba UNICEF-ovog projekta Za sigurno i poticajno okruenje u kolama, koji je priveden 2009. godine. Kao rezultat tog projekta, kroz program od
2

sedam koraka ukupno 133 kole su uspjenim usvajanjem preventivnih i intervencijskih mjera stekle priznanje kole bez nasilja (Tomi-Latinac i Nikevi-Milkovi, 2009). kole su imale sljedee zadatke: poveati razinu osvijetenosti, poveati razinu znanja o nainima i mehanizmima djelovanja, potaknuti spremnost na akciju i promjene, stvoriti sustav podrke i zatite djeci koja trpe nasilje i djeci koja su sama nasilna, ukljuiti itavu mreu u
proces promjena ponaanja i stvoriti drugaiju kolsku klimu, osigurati trajnost i odrivost projekta te ga evaluirati. Program je djelovao prvenstveno kroz pedagoke

radionice i predavanja za nastavnike od strane educiranih mentora s ciljem osposobljavanje nastavnog kadra za prevenciju i intervenciju. UNICEF-ov projekt Za sigurno i poticajno okruenje u kolama ostaje jedini sustavni program prevencije i intervencije proveden u Hrvatskoj. Njegovo djelovanje je dugorono jer osposobljava kole za samostalno i odgovorno postupanje s nasiljem meu djecom, a program je smanjio prevalenciju nasilja meu djecom, poveao osjeaj kompetentnosti uitelja, poveao prepoznavanje razliitih oblika diskriminacije i nasilja te ustanovio neke elemente zatitne mree (Tomi-Latinac i Nikevi-Milkovi, 2009). Unato tome, treba uzeti u obzir i injenicu da je njime obuhvaen tek dio hrvatskih kola, a u kolama u kojima je proveden nije postignuto planirano ukljuivanje roditelja. Nadalje, u evaluaciji kole u kojima je proveden program nisu usporeivane s kontrolnim uzorkom te je mogue da je do promjena djelomino dolo zbog promjene u irem drutvenom shvaanju nasilja meu djecom. U ovom radu usmjeriti emo se na najprihvaeniji preventivni i intervencijski program, temeljen na radu najistaknutijeg istraivaa nasilja meu djecom i mladima, Dana Olweusa, te na mogunost njegove implementacije u hrvatski osnovnokolski sustav. 2. OLWEUSOV INTERVENCIJSKI PROGRAM Dan Olweus proveo je niz istraivanja nasilja meu djecom te je na temelju njihovih rezultata oblikovao intervencijski program, iji je cilj smanjiti u najveoj moguoj mjeri postojei problem bullyinga u kolskom okruenju i izvan njega (Olweus, 1998). Program ukljuuje i pozitivne ciljeve, a to su postizanje boljih odnosa meu uenicima i ostvarivanje uvjeta koji e olakati prilagodbu djeci u koli i van nje.

Poetni korak je utvrditi rairenost bullyinga meu djecom u odreenoj koli u kojoj se eli provesti program, to se moe postii primjenom anonimnih upitnika. Olweus je za te potrebe razvio upitnik nazvan Olweusov nasilnik/rtva upitnika (Olweus, 1996, prema Kyriakides, Kaloyirou i Lindsay, 2006), a koji je u svom izmjenjenom i nadopunjenom izdanju koriten i u Hrvatskoj te se zove Upitnik o kolskom nasilju (Buljan Flander, Karlovi, timac, 2003, prema Buljan Flander, Durman Marijanovi, ori poljar, 2005). Program obuhvaa itav sustav te djeluje na razini kole, na razini razreda i na individualnoj razini (Olweus, 1998). Mjere na razini kole usmjerene su na sve uenike, a ukljuuju niz postupaka. Kada kola doe do zakljuka da je potrebno posvetiti se problematici nasilja meu djecom, organizira se roditeljski sastanak na kojem su prisutna djeca, roditelji, nastavnici i ostali djelatnici kole (ravnatelj, struni suradnik). Na sastanku se mogu prikazati rezultati provedenog ispitivanja s ciljem osvjetavanja prisutnih o vanosti interveniranja, struni suradnik moe odrati predavanje o bullyingu i sl. Osnovni cilj sastanka je dogovoriti koje e se od ponuenih mjera provesti s obzirom na specifine prilike koje vladaju u koli. Komunikacija izmeu roditelja i kole mora se nastaviti i kasnije. Olweus (1998) predvia i roditeljske kruoke na kojima se roditelji educiraju i raspravljaju o nasilju meu djecom. Ostale mjere na razini kole ukljuuju bolji nadzor na kolskim hodnicima, vie privlanijih djejih igralita, skupinu nastavnika ija je dunost razvijanje drutvenog okruenja u koli te dostupnost sos-linije kojoj se djeca mogu obratiti za pomo kada se iz nekog razloga ne mogu ili ne ele obratiti odraslim osobama u svojoj okolini. Svrha mjera na razini razreda je uspostavljanje pravila i stvaranje bolje drutvene klime (Olweus, 1998). U razredu moraju biti postavljena jasna i jednostavna pravila kojima se zabranjuju svi oblici nasilnog ponaanja. Osim toga, pravila mogu osnaivati uenike da se zauzmu za svoje vrnjake ili potrae pomo u situaciji kada doe do nasilja. Vano je da uenici raspravljaju o pravilima i svi ih prihvate. Uenici moraju znati da e biti kanjeni ako se ne pridravaju pravila, ali ih se jednako tako mora nagraivati kada postupaju u skladu s njima, npr. ako uenik koji vidi da se dogaa nasilje ode po pomo. Vrnjaci imaju vanu ulogu zaustavljanju nasilja. Nakon to doive tjelesno nasilje, vei dio djece e rei prijatelju ili nee rei nikome, a u sluaju verbalnog nasilja djeca e se najee obratiti prijatelju ili roditelju (Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba, 2003). Osim toga, u 85% sluajeva u epizodu nasilja nisu ukljueni samo nasilnik i rtva, nego i promatra (Craig i Pepler, 1997, prema O'Connell,
4

Pepler i Craig, 1999). U takvim situacijama vrnjaci provode tek etvrtinu vremena intervenirajui dok ostatak vremena ili pasivno promatraju nasilje ili aktivno modeliraju nasilnike (O'Connell i sur., 1999). Stoga je potrebno stvoriti okruenje u kojem se potie reagiranje na nasilje te u kojem je nastavnik spreman zatititi uenike od osvete nasilnika. Da bi se nadogradio Olweusov prijedlog, sat razredne zajednice moe se iskoristiti za grupne rasprave o bulllyingu te razliite radionice. Radionice mogu ukljuivati poveanje empatije, osnaivanje promatraa nasilja za interveniranje, uenje kako pravilno reagirati na nasilje i uenje vjetina rjeavanja problema, za koje se pokazalo da je slabije kod djece rtava bullyinga (Cassidy, 2009). Ostale aktivnosti koje Olweus (1998) predlae su suradniko uenje, zajednike pozitivne aktivnosti i razredni sastanci s roditeljima, nastavnicima i uiteljima. Posljednji niz mjera su mjere na individualnoj razini. Olweus (1998) naglaava da je nakon to doe do nasilja potrebno razgovarati s nasilnikom, rtvom i njihovim roditeljima. Nasilnik mora biti suoen s injenicom da njegovo ponaanje nije prihvatljivo te da e uslijediti kazna, a rtvi je najvanije osigurati sigurnost od osvete poinitelja. Cilj sastanaka s roditeljima nije nalaenje krivca za djetetovo ponaanje ve uspostavljanje plana rjeavanja problema. Da bi se prekinulo nasilje dijete mora dobivati dosljedne poruke u koli i u roditeljskom domu. Stoga se ovi sastanci mogu iskoristiti za dogovaranje mjera koje e roditelji poduzeti kod kue. Roditelji nasilnika mogu uspostaviti pravila, dosljedno kanjavati nepoeljna, a pohvaljivati pozitivna ponaanja. Roditelji rtve pak mogu poticati dijete na sudjelovanje u razliitim aktivnostima u kojima dijete moe upoznati nove prijatelje ili poveati samopotovanje kroz uspjeno izvravanje zadataka. Roditelji ija djeca imaju sline probleme mogu se povezati u razgovorne grupe. Krajnje rjeenje, ukoliko nasilje nije mogue zaustaviti, je premjetaj nasilnika ili rtve u drugi razred ili kolu. 3. EVALUACIJA I IMPLEMENTACIJA U HRVATSKO KOLSTVO Brojna istraivanja su potvrdila uinkovitost Olweusovog programa. Nakon njegove provedbe smanjuje se udio nasilnika i rtava (Olweus, 2005) te nasilnih incidenata u kolama (Black i Jackson, 2007). Unato njegovoj uspjenosti, ne treba oklijevati u njegovoj nadogradnji i usavravanju. Primjerice, u program je mogue ukljuiti i iru zajednicu. Osim podrke nastavnika i roditelja
5

(Cassidy, 2009; Harlow i Roberts, 2010), i podrka zajednice je znaajan prediktor hoe li dijete postati rtvom bullyinga (Harlow i Roberts, 2010). Osim toga, je za djecu koja su izloena opasnim dogaajima u susjedstvu vjerojatnije da e biti nasilnici ili rtve nasilja (Bacchini, Esposito i Affuso, 2009). Ukljuivanje zajednice kroz susjedsku strau, otvorene dane kole ili predstava uenika na javnim priredbama na kojima uenici pokazuju to su nauili o bullyingu, ali i napori vlasti da se smanji stopa kriminala i povea sigurnost etvrti, mogli bi dodatno poboljati Olweusov program. Olweusov program takoer relativno povrno gleda na razloge uenika za nasilno ponaanje uz pretpostavku da se radi samo o problemu s disciplinom. Pritom se zanemaruje da su nasilna djeca moda i sama rtve nasilja u roditeljskom domu. U tom sluaju kola ne moe djelovati sama ve je potrebna suradnja s drugim institucijama, prvestveno nadlenim centrima za socijalnu skrb. Takoer, agresivnost moe biti posljedica odreenih poremeaja kod kojih je takoer potrebna pomo strunjaka. Nadalje, postavlja se pitanje u kojoj mjeri se moe implementirati u hrvatski kolski sustav. Moe li se program jednostavno preslikati ili ga treba prilagoditi? Kao temeljni preduvjet za provedbu programa Olweus (1998) navodi osvjetavanje odraslih osoba u djetetovoj okolini. Tek e osvijeteni roditelj, nastavnik ili susjed biti motiviran djelovati u suzbijanju nasilja meu djecom. Moemo rei da je drutvena svijest o nasilju meu djecom u Hrvatskoj postoji. Nakon velikog broja medijski eksponiranih sluajeva u posljednje vrijeme, meu kojima se posebno istie ubojstvo Luke Ritza, dolo je do izraenijih promjena u svijesti graana. Navedeni dogaaji su usporedivi s nizom suicida djeaka rtava bullyinga u Norvekoj koja su pokrenula prve programe suzbijanja bullyinga. Uz to ne treba zanemariti djelovanje Hrabrog telefona, nevladine udruge za pomo zlostavljanoj i zanemarenoj djeci. Ono to jo uvijek nedostaje je znanje kako pomoi djeci koja su rtve nasilja te razumijevanje i pomo nasilnoj djeci. Iako su postupci takve djece svakako pogreni, ne treba ih etiketirati kao zloeste, neodgojene i nepopravljive ve nastojati pronai razloge takvog ponaanja i pomoi im u ispravljanju neprihvatljivih ponaanja. Kako bi se to postiglo, potrebno je educirati roditelje i zaposlenike kola o bullyingu. Takve edukacije mogu biti kratke i zanimljive, npr. u obliku radionica na uobiajenim roditeljskim sastancima provoenih od strane strunih suradnika odreene kole. Struni suradnici kole, meu kojima su i kolski psiholozi ovdje imaju veliku ulogu.
6

Potrebno je uzeti u obzir da drutvene prilike u Hrvatskoj nisu usporedive sa skandinavskim zemljama u kojima je program oblikovan. Roditelji su suoeni s egzistencijalnim problemima, mnogo vremena provode na poslu te su posljedino manje ukljueni u odgoj nego bi to zahtijevao Olweusov program. Pri samom poetku provedbe programa Olweus navodi kako bi bilo idealno kada bi svi prisutni na roditeljskom sastanku proitali knjigu o nasilju meu djecom te da se roditelji mogu sastajati i kasnije kako bi raspravljali o razliitim knjigama iz tog podruja. Smatram da bi vrlo malo roditelja u Hrvatskoj imalo vremena i motivacije u toj mjeri se ukljuiti u program. To podrazumijeva osvijetenost o problemu, posveenost, savjesnost, motiviranost koju nemaju svi roditelji, kao i dovoljnu koliinu vremena koja je takoer problem. To ne znai da treba odustati od ukljuivanja roditelja ve samo da treba modificirati taj dio programa. Treba uzeti u obzir realne mogunosti roditelja, npr. ukljuiti te aktivnosti u uobiajene roditeljske sastanke, ne zahtijevati pripremu i sl. Takoer, treba nastojati motivirati ih na sudjelovanje to se moe postii kroz naglaavanje vanosti suzbijanja bullyinga i zamjernom klasinih predavanja zanimljivim radionicama. Jedan od Olweusovih (1998) prijedloga je uvoenje nadzora u kole. Hrvatska istraivanja potvruju nalaze da se najvie nasilja meu djecom dogodi u koli ili oko kole, a manji dio na putu do kole ili kue (Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba, 2003). Stoga bi bolji nadzor u koli mogao biti vrlo korisna mjera ukoliko su kole informirane o pravilnom nainu provedbe. Odluka nekih splitskih kola poetkom ove godine da angairaju zatitare u osnovnim kolama i sve ee koritenje videokamera za nadzor (Tanja Zebi Gattin, 2010) primjeri su loe provedbe temeljno dobre ideje. Svrha nadzora je poruivanje djeci da nasilje nije prihvaeno, da e ukoliko do njega doe biti prekinuto i da e uslijediti posljedice, ime bi se trebao poveati osjeaj sigurnosti uenika kole. Prisutnost zatitara u koli djeca moe ak i dodatno smanjiti osjeaj sigurnosti djece. Takoer, instaliranje videokamera za nadzor takoer ne moe zamijeniti prisutnost brinih odraslih, ne moe prekinuti bullying kada do njega doe te je eventualna kazna odgoena. Meu Olweusovim (1998) mjerama na razini kole je i izgradnja veeg broj djejih igralita za koje su potrebna izvjesna financijska sredstva koja trenutano nisu dostupna. To ne znai da dugorono treba odustati od takvih ideja, no kratkorono se moe modificirati taj cilj na nain da se iskoristi kreativnost nastavnika i prostori koji su zasad dostupni. Npr. u prostorima kole mogu se organizirati razliite radionice koje bi bile privlane djeci, mogu se organizirati
7

sportska natjecanja koja ne zahtijevaju igralita (npr. potezanje ueta) ili izleti u prirodu (npr. upoznavanje ivog svijeta lokalnih uma ili jezera). Meu individualnim mjerama Olweus (1998) predlae razgovor nastavnika s rtvom i nasilnikom. Da bi taj razgovor bio uinkovit, nastavnik mora biti educiran o bullyingu. Neki oblici nasilja se ponekad preutno toleriraju zbog pogrenih uvjerenja da je to normalna razvojna faza ili djelovanja spolnih stereotipa. Npr. u sluaju ogovaranja i irenja neistinitih i neugodnih pria o rtvi, koje se smatra neizravnim oblikom nasilja, uitelj moe procjeniti da je najbolje da to djevojke rijee same meu sobom. Isto tako, neki oblici izravnog nasilja meu djeacima se mogu tolerirati, iako bi isti bili sankcionirani da se dogode meu djevojicama jer se smatra da je normalno da su djeaci u toj dobi agresivniji od djevojica. Stoga je prije provedbe programa potreba edukacija nastavnika o uzrocima, oblicima, posljedicama i uinkovitim nainima suzbijanja bullyinga koju mogu provesti kolski psiholozi.

4. ZAKLJUAK Prvi programi suzbijanja nasilju meu djecom pojavili su se osamdesetih godina, a u Hrvatskoj se o njemu intenzivnije raspravlja tek posljednjih desetak godina. Najprihvaeniji intervencijski program je empirijski utemeljeni intervencijski program Dana Olweusa. Njegov cilj je smanjiti problem bullyinga u kolskom okruenju i izvan njega, postii bolje odnose meu uenicima i ostvariti uvjete koji e olakati prilagodbu djeci u koli i van nje. Olweusov program sadri niz mjera na razini kole, razreda i pojedinaca. Istraivanja pokazuju da je program vrlo uinkovit, no njegova uinkovitost bi se mogla dodatno poboljati ukljuivanjem zajednice i pridavanjem vee pozornosti uzrocima nasilnog ponaanja djece. Da bi se ovaj program uspjeno primjenio u Hrvatskoj, potrebno je uzeti u obzir realne mogunosti koje uvelike odreuje financijska situacija i meuosobne razlike te ga u odreenoj mjeri modificirati.

Literatura
1. Bacchini, D., Esposito, G. i Affuso, G. (2009). Social experience and school bullying.

Journal of Community and Applied Social Psychology, 19, 17-32.

2. Buljan Flander, G., Durman Marijanovi, Z. i ori poljar, R. (2005). Pojava nasilja meu

djecom s obzirom na spol, dob i prihvaenost/odbaenost u koli. Drutvena istraivanja, 16 (1-2), 87-88. 3. Black, S. A. i Jackson, E. (2007). Using bullying incident density to evaluate the Olweus Bullying Prevention Programme. School Psychology International, 28, 623-638. 4. Cassidy, T. (2009). Bullying and victimization in school children: the role of social identity, problem-solving style, and family and school context. Social Psychology of Education, 12, 63-76. 5. Clemson University (2003). Brief information about Dan Olweus. Preuzeto 08.05.2010. s adrese http://www.clemson.edu/olweus/history.htm 6. Halpin, G. (1978). Aggression in the schools (Book review). Journal of Educational Research, 71 (6), 359-360.
7. Harlow, K. C. i Roberts, R. (2010) An exploration of the relationship between social and

psychological factors and being bullied. Children and Schools, 32 (1), 15-26.
8. Kyriakides, L., Kaloyirou, C., Lindsay, G. (2006). An analysis of the revised Olweus

bully/victim Questionnaire using the Rasch measurement. British Journal of Educational Psychology, 76 (4), 781-801. 9. Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti (2004). Program aktivnosti za sprjeavanje nasilja meu djecom i mladima. Preuzeto 06.04.2010. s adrese www.mobms.hr 10. Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti (2004). Protokol o postupanju u sluaju nasilja nad djecom i mladima. Preuzeto 06.04.2010. s adrese www.mobms.hr 11. O'Connell, P., Pepler, D. i Craig, W. (1999). Peer involvement in bullying: insights and challenges for intervention. Journal of Adolescence, 22, 437-452.
12. Olweus, D. (1998). Nasilje meu djecom u koli: to znamo i to moemo uiniti . Zagreb:

kolska knjiga.
13. Olweus, D. (2005). A useful evaluation design, and effects of the Olweus bullying prevention

program. Psychology, Crime and Law, 11 (4), 389-402.

9

14. Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba (2003). Nasilje meu djecom. Preuzeto 06.04.2010.

s adrese www.hrabritelefon.hr
15. Tomi-Latinac, M. i Nikevi-Milkovi, A. (2009). Procjena uinkovitosti UNICEF-ovog

programa prevencije vrnjakog nasilja i zlostavljanja. Ljetopis socijalnog rada, 16 (3), 635657.
16. Zebi Gattin, T. (2010). Splitske kole pod paskom zatitara. Preuzeto 08.05.2010. s adrese

www.slobodnadalmacija.hr

10