UVOD

Nekoliko desetine godine, poslije preseljenja Muhammeda, a.s., muslimani su se odvajali u razliiteh politike pravce. iije su Alijine pristalice, njegove porodice i njihovih nasljednika. Proklamuju da je Alija imam poslije Poslanika, a.s., i da je hilafet, njegovo pravo steeno Poslanikovom oporukom. iije, politike pristalice Alije, r.a., nakon njegove smrti, zagovaraju nasljedni hilafet, ali strogo ogranien na najuu porodicu Muhammeda, a.s., od Alije preko njegovih sinova i potomaka. iije u svom mezhebu i uenju nisu jedinstveni ve su se razjedinili i meusobno se na brojne sekte izdijelili. Grupacije na koje su se iscijepale iije bile su mnogobrojne. Neke od njih nisu imale nikakve veze sa Islamom. Ipak, izdvojie se najjaa grupacija koja je dominirala pokretom iija kroz cijelu historiju, pa sve do danas. To su isna aerije (dvanaesto-imamije) u ijem okrilju se, opet, izdvajaju zejdije i ismailije. O ijama se malo zna u muslimanskim masama, osim kod onih koji ive sa njima u susjedstvu, poput muslimana Iraka, Libana, Irana, Pakistana, Afganistana i Kuvajta. U nastavku u govoriti o definiciji, nastanku i razvoju iizma, o detaljima dvanaest imama, podjelu iizma, razlikama meu njima i njihovim izvorima erijatskog prava.

IIZAM
Definicija iizma i'ah u arapskom jeziku znai partija, sekta ili pristalica. Voditi partiju ili sektu podrazumijeva imati svoje sljedbenike i pomonike. Svi ljudi istoznano shvataju rije pristalica. To je svaki onaj koji pomae drugog istomiljenika i ue u njegovu stranku. Terminoloko znaenje ove rijei: i'ah je naziv za svakog onoga koji je uvjeren da je Poslanik, a.s., odredio Aliju, r.a., za svog nasljednika. 1

Nastanak i razovoj iizam je najstariji politiki pravac u islamu i jedan od najstarijih islamskih mezheba. Njegovi poeci seu do pred kraj Osmanova perioda, a narastao i proirio se u Alijinom periodu. To je vrijeme vladanja Emevija, u kojem su se dogodile nepravde i nasilje prema Alijinim pristalicima. Zbog nemogunosti naroda da se suprotstavi Dravi, ira masa poeo se solidarizati sa novim politikim pravcem. Shvatanje iizma se vremenom mijenjalo i proirivalo. Tako je na poetku islama bilo je ashaba koji su smatrali da bi hilafet trebalo predati nekome iz ue porodice Muhammeda, a.s. Kako Poslanik nije imao muke djece, najee se se spominjali njegov amida Abas i Alija. Sam Abas sebe nije isticao kandidatom, smatrao je Aliju pogodnijim. Neki ashabi, poput Selmana Farisije, Dabira ibn Abdullaha i drugi, davali su prednost Aliji ak i nad Ebu Bekrom i Omerom. Sve je to, meutim, ostalo na nivou linih simpatija i razmiljanja, a sam Alija je priznavao vlast svojih legalno izabranih prethodnika i aktivno sudjelovao u vlasti. Nakon smrti Alije, r.a., iije razvijaju tezu o nasljednom hilafetu, odnosno imametu. Imam je besprijekoran i neprikosnoveni vjerski i politiki autoritet, a imamet jedno od osnovnih naela vjere, koje nije moglo biti preputetno samom narodu ve ga je Poslanik, kao i sve druge temeljne postavke vjere, morao rijeiti. Oni smatraju da je Poslanik to uinio putem testamenta, imenujui Aliju prvim halifom poslije njegove smrti i na taj nain imamet uinio nasljednim i ogranienim samo na ehlu-l bejt, (Poslanikovo porodicu) koji ine Alijina i Fatimina djeca Hasan i Husejn i njihovi potomci.
1

http://s1.islamhouse.com/data/bs/ih_books/Siizam.pdf

Dvanaest imama2 Rije imam na arapskom jeziku znai: voa U islamskoj terminologiji se generalno odnosi na svaku osobu koja predvodi druge u namazu. Prema ranim iitskim teolozima, imam je voa islamske zajednice i njegova funkcija je da primjenjuje objavljeni erijatski zakon. Oni diu svoje imame na stepen poslanika, s tom razlikom to im ne dolazi melek Debrail. Razlika izmeu Poslanika i imama u odnosu vjerski dokaz ne postoji. I Poslanik i imam su tumai Allahova Zakona, a nekada su i sami zakonodavci, te, shodno tome, odbaciti milenje imama znai odbaciti Rije Boiju. Isitna, imami se obraaju na Poslanikovu predaju, prihvataju je kao dokaz, ne protivrjee joj i oni samo interveniu ondje gdje Poslanik nije intervinisao.

Redosljed dvanaest imama je slijedei:

1. Ali ibn Ebi Talib Ali je bio sin Poslanikovog strica, Abu Taliba, koji je Poslanika podizao kao svog roenog sina i titio ga nakon objave poslanstva. Prema iitima, Ali, r.a., je bio prvi koji je od Poslanika, a.s., primio novu vjeru kada mu je bilo 10 godina. Bio je najzeci borac ranog islama, i prema njegovim sljedbenicima, postavljen od strane Poslanika za njegovog nasljednika na mjestu nazvanom Gadir Hum. 3 2. Hasan ibn Ali Hasan je bio stariji Alijev sin, od Poslanikove keri Fatime. Postavio je pitanje prava na halifat est mjeseci nakon smrti svoga oca, ali je konano bio prisiljen da ga prepusti Muaviji. iveo je do kraja svoga ivota u osamljenosti u Medini.
2

Zapravo, njih ima jedanest, dvanaesti je nestao, ali je iv i njegov dolazak se oekuje. S obzirom da je dvanaesti iv, nije mogao uvesti trinaestog, jer je imamet nasljedan i postupa se kao i kod svake imovine (nasljeuje se poslije ostavioeve smrti). 3 Gadir Hum je mjesto koji se nalazi izmeu Meke i Medine.

3. Husejn ibn Ali Mladiji Alijev sin od Fatime je, kao i njegov brat, proiveo najvei dio svoga ivota povueno u Medini, pod budnim nadzorom halifnih zvaninika i pijuna. Kada je Muavijen sin, Jezid, postao halifa, zahtjevao je prisegu od Huseina, koji je odbio. On i mala grupa sljedbenika, koja je uglavnom obuhvatala njegove najblie srodnika, bili su okrutno masakrirani kod Kerbela. 4. Ali Zejnul Abidin Sin imama Huseina, zbog bolesti nije bio u stanju da nosi oruje na Kerbeli, i tako je spaen od sudbine trojice svoje brae. Najvei dio svoga ivota proveo je povueno u Medini, odraavajui kontakt samo sa nekoliinom odabranih sljedbenika. 5. Muhamed Bakir Sin etvrtog imama, koji je bio prisutan kod Kerbele u djetinjstvu. Usljed izmijenjenih politikih i religijskih uslova meu njima i opteg preokreta koji je nastao nakon dogaaja kod Kerbele, mnogi ljudi su stigli u Medinu da bi od njega uili religijske i duhovne nauke. 6. Dafer es-Sadik iveo je u izuzetni povoljnoj klimi i bio je u stanju da otvoreno poduava u Medini. Velki broj uenjaka se okupio oko njega radi sticanja saznanja, ukljuujui i poznate sunitske autoritete, kakav je bio Ebu Hanifa, osniva jedne od etiri sunitse kole prava. Zabiljeeno je vie njegovih hadisa nego svih imama zajedno. On je toliko znaajan za iitsko pravo dvanaestorice imama, da je ono, nakon njega, nazvano Daferiska kola. 7. Musa el-Kazim Sin estoga imama, bio je suvremenik abasidskih halifa poput Mensura i Haruna elReida. Najvei dio svoga ivota proveo je u Medini, uz nametnuta teka ogranienja. Umro je u zatvoru u Bagdadu. Nakon njega, imami najee nisu bili u prilici da ive u svom tradicionalnom sjeditu u Medini, ve su bili primorani da budu u blizini halifa u Bagdadu.
4

8. Ali Rida Sin sedmog imama, ivio je u dobu kada su Abasidi suoavali sa rastucim nevoljama usljed iitskih pobuna. Halifa je smatrao da e rijeiti probleme imenujui Ali Rida za svog sopstvenog nasljednika, nadajui se da e ga uplesti u svjetovne stvari i od njega udaljiti nakolnost njegovih pristalica. Kada je uspio ubijedi Ali Rida da prihvati, halifa je shvatio svoju greku, jer je iizam poeo da se iri jo bre. Smatra se da je on, naloio da imam Ali Rida bude otrovan. 9. Muhamed Teki Sin osmoga imama, oenjen keri halife Memuna i izvjesno vrijeme u vlasti halifa u Bagdadu. On nije bio u stanju da se vrati u Medinu do kraja Memunove vladavine. Umro je u Bagdadu. 10. Ali en-Naki ivo je u Medini, poduuvajui u vjerskim naukama do kada ga je halifa Mutevakil pozvao u Samaru. Halifa i njegovi nasljednici se grubo postupali sa njim do njegove smrti. 11. Hasan Askeri Sin desetog imama, ivio je u strogom ogranienju u Samari pod budnim okom halife, pogotovo od kada je postalo poznato da iiti oekuju njegovog sina, dvanaestog imama, koji je trebalo da bude oekivani Mehdi, kome je sueno da otkloni nepravdu u svijetu. 12. Muhamed Mehdi Muhamed Mehdi je iveo pod zatitom i pokroviteljstvom svoga oca do njegove smrti. Nakon toga je otiao u skrovitost. Drugim rijeima, postao je skriven za oima obinih ljudi i pojavljivao se samo pred svojim zamjenicima. Ona e trajati sve dok Bog eli, a kada se ponovo pojavi, unitie zlo i nepravdu u svijetu.

PODJELE U IIZMU
Svaka religija poseduje odreeni broj osnovnih naela koji formiraju njene elementarne osnove. Pored tih osnovnih naela posjeduju jo i neke druge principe koji su do sporedne vanosti. Kad sljedbenici jedne vjere ne slau u vezi sutine njenih osnovnih principa i njenih sekundarnih aspekata, ali sauvaju zajednike osnove, onda nastaje takozvana podjela unutar te religije. iizam nije iskusio nikakve podjele za vrijeme Imamata prve trojice imama: Alija, Hasana i Huseina. Ali, nakon Huseinove smrti, poele su njihove podjele u razliite sekte. Sve sekte koje su se odvojile od iizma nestale se u kratkom periodu, sam Imamija, Zejdija i Ismailije, nastavljaju da postoje sve do danas. Zajednice ovih grana su aktivne u razliitim djelovima svijeta, kao to su Jemen, Indija, Sirija, Azerbejdan, Iran, Irak, Bahrein i dr. Imamije Imamije su najvea grupacija iitske kole miljenja. ine oko 80% svij iija. Najdominantniji su u Azerbejdanu, Iranu, Iraku, Libanonu i Bahreinu. Vjeruju u broj 12 imama, potomaka Poslanika, i vjeruju da e dvanaesti imam biti Mehdi.

Zejdije Zejdije su jedna od velikih ijskih sekti koja svoje ime i porijeklo vee za imama Zejda (poznat kao Zejnul Abidin). On je bio jedan od velikih uenjaka ovog ummeta, bio je poznat po svojoj uenosti, skromnosti, pobonosti i hrabrosti.

Ismailije Ismailije i Imamije inicijalno prihvataju iste principe u ranoj historiji. Meutim, do njihovog odvajanja je dolo prilikom prihvaanja estog imama, sina Dafer es-Sadika po imenu Ismail b. Dafer, i prema kome sekta je dobila ime . Ismail je umro u ranoj
6

mladosti, jo za vrijeme ivota njegovog oca, koji je na njegovu denazu sazvao svjedoke ukljuujui guvernera Medina. Ismailije smatraju da Ismail nije umro, nego da

je ta denaza bila sazvana sa ciljem da se prikrije istina zbog straha od Abasidskog halife.

Razlike izmeu Imamije, Ismailije i Zejdije Veina iita, od kojih su se ranije pomenute grupe razgranale su DvanaestoImamske iie koji se jo zovu i Imamiti. Kao to je ve pomenuto iije su nastale uslijed kritike i protesta u vezi dva osnovna problema islama, nemajui nikakvu primjedbu na vjerski pravac preko kojeg su Poslanikova nareenja postala rasprostranjena meu njihovim savremenicima muslimanima. Ova dva problema se odnose na islamsku vlast i ovlaenje u vjerskim naukama za koje iije smatraju da su iskljuiva prava Poslanikove porodice. iije su tvrdili da islamski hilafet iji su ezoteriko upravljanje i duhovno vostvo neodvojivi elementi, pripada Aliju i njegovim potomcima. Oni su takoer vjerovali da je prema Poslanikovoj uputi broj imama dvanaest. iizam je osim toga smatrao da su spoljanja uenja Kurana, koja su naredbe i propisi erijata vazea i primjenljiva za svakog u svim vremenima i da su kao takva neukidiva do sudnjeg dana. Ove naredbe i propisi se moraju nauiti kroz uputu Poslanikove porodice.

Iz razmatranja ovih taki postaje jasno da razlika izmeu Imamije i Zejdije je ta to Zejdije ne smatraju da imamat pripada iskljuivo Poslanikovoj porodici i broj imama ne ograniavaju na dvanaest. Oni takoer ne slijede pravnu znanost Poslanikove porodice, kao to rade Imamije.

Razlika izmeu Imamije i Ismailije lei u tome to posljednji imamat okreu oko broja sedam i poslanstvo ne zavravaju sa asnim Poslanikom Muhammedom. Osim
7

toga po njima su promjene u erijatskim naredbama dopustive, ka ak i odbacivanje dunosti slijeenja erijata. S druge strane Imamije smatraju da je Poslanik peat poslanstva i vjeruju da ima dvanaest nasljednika i izvrioca njegove volje. Oni smatraju da je spoljani aspekt erijata vazei i da je nemogue da bude ukinut.

IZVORI ERIJATSKOG PRAVA

Kod veine iija ovako su rangirani izvori erijatskog prava: 1. 2. 3. 4. Kur'an Sunnet 'Akl (razum) Idma iijskih imama

Terminoloki, postoji slinost s ehlu-sunnetskim poretkom izvora prava. Meutim, u pogledu koncepta pojedinih izvora postoje znatne razlike. Kur'an je prvi i glavni izvor. Prije nego se potrai rjeenje o nekom drugom izvoru, mora se pomno tragati za rjeenjem u samom Kur`anu. Pod Sunnetom iije podrazumijevaju rijei, djela i preutna odobrenja Boijeg Poslanika, a.s., ali i iijskih imama. Za saznanje sunneta koriste sopstvene zbirke hadisa. Jedan hadis je vjerodostojan ukoliko ga prenosi neki od iijskih imama. 'Akl kao izvor prava dolazi do izraaja tek poslije nestanka dvanestog imama. iije pod aklom podrazumijevaju kategorike sudove izvedene iz istog ili praktinog uma. Idma nije samostalni izvor prava ve slui kao sredstvo za otkrivanje miljenja imama. iije definiu idma kao: postignuto suglasnost zajednice o otkrivenom (utvrenom) miljenju besprijekornog imama.4 Logino, za iije je idma samo saglasnost iijskih uenjaka.

Dananovi, Ibrahim, Idtihad u prva etiri stoljea islama,Fakultet islamskih nauka, Sarejevo, str. 55

Uloga akla i idma'a afirmisana je nakon nestanka imama Mehdija. Racionalni izvori prava dobili su na vanosti tek nakon nestanka imama koji je, po iijskom vjerovanju, posrednik preko koga Bog proglaava pravo.

IDTIHAD KOD IIJA JE OTVOREN

Prvo razdoblje razvoja fikha kod iija zavrava se nestankom dvanaestog imama. Na osnovama usuli-fikha, koji je djelomino razradio Dafer es-Sadik, iijski mudtehidi poslije gajbetu-l-kubraa (velikog nestanka) smatraju da svijet ne moe biti bez imama, i podstaknuti prethodnim izjavama imama, otvaraju vrata idtihadu. Kod sunijskih pravnih kola kraj III i poetak IV stoljea (p. h.) predstavlja razdoblje u kome se postepeno zatvaraju vrata idtihada, dok je kod iija upravo obratno. iije su podjelili ulemu u dvije grupe: Prvu grupu predstavljaju mudtehidi, koji znaju sve izjave imama, razilaenja izmeu nijh i sunnija i koji, kao takvi, mogu samostalno donositi pravna rjeenja. U drugoj grupi su muftije koji nemaju umnih sposobnosti samostalnih mudtehida, ali su ipak dovoljno ueni da znaju milenja imama i da znaju da ih prenose i tumae. Njih ima mnogo vie nego mudtehida iz prve grupe. Oni su neka vrsta `narodnih ljekara`, zaduenih za lijeenje drutvenih problema. ivi muftija nije obavezan da prihvati i slijedi rjeenje umrlog muftije, jer samo ivi muftija zna probleme svoje zajednice. Bolestan ovjek se ne obraa mrtvom, nego ivom ljekaru, pa kako treba uzimati fetve (lijekove) ivih a ne mrtvih muftija. U odsutnosti imama idtihad je kod iija obligativna dunost (vadib).5

Dananovi, Ibrahim, Idtihad u prva etiri stoljea islama,Fakultet islamskih nauka, Sarejevo, str. 55

ZAKLJUAK
U zakljuku mog seminarskog rada bitno je naglasiti da se shvatanje iizma vremenom mijenjalo i proirivalo. iizam je sekta u islamu koja takoe ima svoje grupacije koje se znatno razlikuju jedna od drugih. Nastala je u periodu vladavine Alije, r.a. u vrijeme velikih smutnji i sukoba sa Muavijom, r.a. Nakon smrti Alije, r.a. su razvili tezu o naslijednom hilafetu odnosno imametu, ali hilafet mora biti strogo ogranien na najuu porodicu Muhammeda, a.s., odnosno od Alije, r.a. i njegovih potomaka. Njihovi izvori prava su Kur'an, Sunnet, 'Akl (razum) i Idma iijskih imama. Ova sekta je danas rasprostranjena na podrujima Irana, Iraka, Jemena, Indije, Sirije, Azerbejdana, Bahreina i dr. Molimo Uzvienog Allaha da nas sauva svih stranputica i da ojaa na iman uinivi nas svojim iskrenim vjernicima. Amin

10

LITERATURA
1. Dananovi, Ibrahim, Idtihad u prva etiri stoljea islama , Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1999. 2. Hafizovi, Reid, Znakovi iijske duhovnosti, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997. 3. Kari, Fikret, Historija erijatskog prava, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2005. 4. Lati, Demaludin, Metodologije Tefsira, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2005. 5. Rahman, Fazlur, Islam, preveo sa engleskog Nedad Grabus, Tugra, Sarajevo, 2005. Internet www.islamhouse.com

SADRAJ
UVOD.................................................................................................................................1 IIZAM...............................................................................................................................2
11

Definicija iizma..............................................................................................................2 Nastanak i razvoj iizma.................................................................................................2 Dvanaest imama.............................................................................................................3 PODJELE U IIZMU..........................................................................................................6 Razlike meu iijama..................................................................................................... 7 IZVORI ERIJATSKOG PRAVA.......................................................................................8 IDTIHAD KOD IIJA JE OTVOREN................................................................................9 ZAKLJUAK.................................................................................................................... 10

12