Utvrde

UVODNI PRIKAZ RAZVOJA FORTIFIKACIJSKOG GRADITELJSTVA

Od poetaka nastajanja stalnih naselja meusobno se mijeaju i nadopunjavaju njihove stambene i obrambene znaajke. Potrebu za zatitom od svih moguih atmosferskih nepogoda stalno je pratila elja za obranom boravita od neprijateljski raspoloenih susjeda ili stranaca. Ljudi iz prapovijesti svoja su naselja formirali na skrivenim i nepristupanim mjestima, a utvrivali su ih zemljanim jarcima i nasipima, megalitskim kamenim gromadama ili gradinama te drvenim palisadama. Te su prvobitne utvrde okruivale naselja ili su uvale prilaze naseljima na zatienim mjestima. Bile su to privremene ili trajne graevine, a u ravniarskim predjelima obino su bile okruene opkopima s vodom. Gradile su se od mlaega kamenog doba sve do poetka 19. stoljea, a odreene se obrambene graevine od betona i eljeza grade i danas kada su razvitkom najsuvremenijeg naoruanja, posebno avijacije, raketnih sustava i balistikih raketa, zaista izgubile svaku svrhu. Iako se i dalje sve suvremene vojske u obrambenim zadaama koriste zemljanim ili kamenim iskopima i nasipima za zatitu svojih vojnika, radi se samo o privremenim zaklonima. Ujedno se grade i posebINTRODUCTORY PRESENTATION OF THE HISTORY OF FORTIFICATIONS
Fortification building practices have been progressing from the very dawn of history, ever since the formation of first permanent settlements. In these times, such structures were most often shelters made of wood, earth or stone. Later on, the protection of settlements was ensured by stone fortifications, and the defense capability were increased through addition of towers. Romans developed a special system of fortifications for the protection of their borders and, with the development of feudalism, there also emerged a fortified castle or burg which protected feudal lords and their serfs, and was often positioned on an inaccessible hill. As the arms developed, so did the fortifications, which gradually turned into castles specially designed for defense, and the newly emerging independent cities also fortified themselves. The highest achievement in the construction of fortifications are fortresses with bastions. Since the 19th century, all these fortifications have been steadily losing their significance. Due to its specific position, Croatia has had a large number of fortifications and fortified cities which had been built from the ancient times to the end of Turkish threats. Many fortresses are nowadays in a poor state of repair and some are completely demolished.

na podzemna sklonita svrha kojih je iskljuivo sauvati ljudske ivote. To, meutim, s klasinim i pravim utvrdama nema gotovo nikakve veze. Fortifikacijsko se graditeljstvo, naime, razvijalo usporedno s razvitkom naoruanja, a osim to je branilo stanovnitvo od napadaa imalo je i zadau zatite i uvanja odreenoga stratekoga prometnog pravca, granice, ili naselja. S vremenom su mnoge obrambene graevine poprimale zaista impozantne razmjere. Time je fortifikacijsko graenje znaajno utjecalo na razvitak graditeljstva, a dugo vremena i odluujue na planiranje, razvoj te ureenje naselja i gradova. Iako su postojale pojedinane vrsto i dobro branjene i osamljene graevine, utvrivala su se i cijela naselja, predjeli, pokrajine, ak i cijele drave, kao to je to bio sluaj s Kineskim zidom. Najee se susreu ostaci kamenih utvrenja nazvanih gradinama, koje se susreu od prapovijesnih vremena do srednjeg vijeka, a u nas posebno u krakim predjelima. No neki teoretiari sve te improvizirane grae-

vine koje okruuju naselja u jednom ili vie prstena nazivaju gradinama. Oblik im je uvjetovan konfiguracijom zemljita, a obino su krunog ili ovalnog oblika. Najee su zatvorene i branjene sa svih strana, osim u ravnicama kada se naslanjaju na rijeke, jezera ili movare ili na strme klisure u brdovitim i planinskim podrujima. esto pri vrhovima brda slue i kao pribjeita u opasnosti, a ponekad samo kao straarska mjesta. Stambene su graevine bile smjetene u sredini ili uzdu zatitnih zido-

Ilirsko-grka utvrda Tor u blizini Jelse na Hvaru

Primjer zamka na vodi - burg Sulfy na rijeci Loiire

GRAEVINAR 53 (2001) 8

537

Utvrde nim mjestima pojaavali su ih kulama. Inae u skladu sa svojom apeninskom tradicijom znali su gradili i posebne poljske utvrde ojaane anevima i palisadama - nazvane vallum. Posebnu su panju poklanjali utvrivanju graninog pojasa (limesa). Tu su gradili pravilne i istovjetne vojnike logore - castrum Romanum. Postrojba u napredovanju gradila je posebne pokretne logore, a trajni su logori sluili za dopremu pojaanja i prezimljavanje. Garnizoni i utvrde na vanim tokama bili su zatita granica i stratekog sustava cesta. Rimljani su posebno utvrivali gradove, a osobitu su panju poklanjali zatiti i osiguravanju gradskih vrata. Izvan gradova i vojnih logora vana su strateka mjesta i prometnice uvale brojne promatranice, graene u drvu i kamenu. ak su zidinama i kulama titili i branili sigurnost i veih ladanjskih vila, kao to je to Dioklecijanova palaa u Splitu. Kule su inae tipoloki najjednostavnije i najstarije graevine, koje su stajale samostalno ili u sklopu veeg obrambenog kompleksa, a sluile su za obranu, zaklon i stanovanje. Razvojem artiljerije uvelike im se smanjio obrambeni znaaj, iako su ve i

Rekonstrukcija utvrenoga dinastikoga grada iz mikenskog razdoblja

va. Najprije su se utvrivale palisadama ispred kojih je bio iskopan rov. Poslije su se gradili zidovi razliitih visina i irina, najprije od nevezana kamena i zemlje, a zatim su se ojaavali drvom. Na mjestima lakeg pristupa zidovi su obino viestruko ojaani, a ulazi su posebno zatieni grudobranima i bonim zidovima. Takvih i slinih utvrda ima posvuda u Europi, posebno na Pirinejskom poluotoku, gdje su najvie graene od 8. do 3. st. pr. Krista. Ovisno o primijenjenom materijalu imaju i posebna imena. Tako se na Balearima nazivaju talayot, na Sardiniji nuraghi, a kod Kelta oppidum. Sline graevine imaju Volani, Latini i Etrurani. Osobito su este kod Ilira, a najbolje su sauvane one na podruju Liburnije, Kvarnera i Istre gdje se nazivaju kastelijerima. Valja rei da se praktiki s poecima prvih povijesnih civilizacija poinju graditi vrste kamene utvrde. Grade se jo u Staroj dravi u Egiptu, a posebno je bila poznata utvrda Buhen (iz II. tisuljea pr. Krista) koja je 538

izgraena za obranu granice prema Nubiji. Zna se da je sumerski Ur bio vrsto utvren jo u III. tisuljeu prije Krista, a da je Babilon (6. st. pr. Krista) imao trostruke bedeme. Sline su utvrde postojale u Siriji, Palestini, u hetitskoj dravi i u Perziji, gdje je primjerice Suza u Elamu imala trostruke zidine s kulama, krunitima i kazamatima (koji se u europskom graditeljstvu pojavljuju tek s razvitkom bastionskih utvrda u 16. stoljeu). Poznate su i dravidske utvrde u Indiji jo iz III. tisuljea pr. Krista. Naselja u staroj Grkoj poela su se utvrivati jo u bronano doba, posebno za zatitu akropola, a osobito su monumentalne utvrde bile u Troji, Mikeni i Tirentu. Znaajka je grkih zidina postojanje kiklopskih (megalitskih) kamenih blokova nevezanih bukom, koje su grki pomorci rairili po Sredozemlju, posebno meu Ilirima. Rimski su osvajai zadrali veinu prapovijesnih utvrda, esto ih uvrujui kamenim blokovima povezanim bukom, a na posebno izloe-

Ulazna kula u dvorac Trakoan

GRAEVINAR 53 (2001) 8

Utvrde prije esto bile samo simbolom tradicije ili snage u sklopu dvorova i ladanjskih dvoraca. Nalazile su se u sastavu utvrenoga feudalnoga grada (burga, zamka), u sastavu gradova opasanih zidinama, u katelima i u tvravama. Bile su krune, etvrtaste, trokutaste ili mnogokutne. Sluile su i kao sklonita za vrijedne predmete, municiju i namirnice te kao tamnice i promatranice. esto su kao glavni dio neke utvrde bile posljednjim uporitem obrane. Srednji vijek ima svoje karakteristine utvrde. Za Slavene je tipina utvrda posebna gradina nazvana gradite. Feudalci titei sebe i kmetove od trajnih napada grade posebne utvrde koje slue za obranu i za stanovanje. Ta se utvrda naziva zamak ili burg, a u nas se jo naziva i grad (tvrdi, utvreni, stari i plemiki) pa ga treba razlikovati od posebno utvrenih gradova i od naselja koji su se razvijali u njihovoj blizini i s vremenom se utvrdili i postali gradovi. Zamak ili burg se redovito gradi na strateki istaknutom i tee pristupanom poloaju. Na takvim se poloajima tlocrt morao prilagoditi terenu, to nije bio sluaj u ravnici gdje se razvijao mnogo slobodnije. Radi bolje obrane neki su zamkovi na prirodno slabije zatienim mjestima imali iskopane jarke napunjene vodom, preko kojih se sputao most. Najvaniji je dio zamka bio etvrtasta ili kruna obrambena kula (franc. Donjon, njem. Bergfried), koja je bila podignuta na najistaknutijem mjestu, a sluila je za stanovanje ako u zamku nije bilo posebne zgrade za tu namjenu. Burg je bio opasan zidinama, koje su mjestimino bile ojaane kulama, redovito je bio graen od kamena, a mnogo rjee od cigle. Nastanak ovih utvrda podudara se s razdobljem razvijena feudalizma, dakle od 12. do 16. stoljea. Ispod zamkova ili pokraj njih razvila su se posebna podgraa (naselja graana), od kojih su neka takoer bila opasana zidinama. GRAEVINAR 53 (2001) 8

Rekonstrukcija dvorca Krak des Chevaliers u junoj Siriji

Veliki problem svakog zamka bilo je usklaivanje njegove stambene i obrambene funkcije i esto su strateki i vojni razlozi znatno smanjivali njihovu udobnost. To je dijelom uspjeno rijeeno kod nekih utvrda nazvanih krak, po istoimenom dvorcu (Krak des Chevaliers) u blizini Holmsa u junoj Siriji koji su 1142. zauzeli kriari. Oni su po vlastitim i bliskoistonim iskustvima sagradili dvostruku prstenastu utvrdu u kojoj su stambene i gospodarske zgrade bile vrlo prostrane i udobne, a u sustav su obrane bile ukljuene u raznim razinama i u vie odjeljaka.

S vremenom se mnogi zamkovi preureuju i spajaju s naseljima nastalim u svojoj blizini, koji se takoer opasuju zidinama s brojnim kulama pa im zamak slui kao izvjesna predutvrda. Mnogi se postupno preureuju u dvorce, poneki se, osobito nepristupani, naputaju, a feudalci grade raskone dvorce na dostupnijim i ljepim mjestima unutar svojih posjeda. Ulogu burgova esto zamjenjuju kateli, etvrtaste graevine ojaane kulama na pravilnim razmacima i esto s prostranim dvoritem, koji se poinju graditi posebno nakon 16. stoljea. Tih katela s raz-

Ruevine zamka Oki u blizini Samobora

539

Utvrde ske kule (ravelini). Bogati talijanski gradovi, prvo Verona 1527. godine, izgrauju poseban bastionski sustav utvrda koji se vrlo brzo proirio po cijeloj Europi. Bastion (od srednjovjekovnog lat. bastire = graditi, utvrivati) jest inae istaknut dio viestranoga tvravnog bedema kojega dvije stranice poput klina izbijaju van, a druge se dvije veu s glavnim zidom tvrave. To omoguuje dranje pod paljbom ne samo prostora ispred utvrde nego i svaki od njegovih dijelova, dakle vanjskih zidova i susjednih bastiona. Naime sve vei domet i razorna snaga artiljerije uinili su neprikladnim obrambeni sustav visokih tvravnih kula. Prostor se utvrda
Crkva utvrda u Vrboskoj na Hvaru

poeo zatiivati predtvravnim nasipima i zidovima te ojaavati, posebno na uglovima - bastionima. Bastionski se sustav utvrivanja s vremenom sve vie usavravao, a konane su mu oblike dali francuski arhitekti Pagan i Vaubon te Nizozemac S. Coehoorn u 17. stoljeu. Neprestano poboljavanje artiljerije pokazalo je sve nedostatke dotadanjih stalnih utvrda, pa one postupno mijenjaju svoju namjenu. Krajem 19. stoljea poinju se u gradnji utvrda primjenjivati beton i eljezo. Izmeu dva svjetska rata poduzimaju neke drave izgradnju kontinuiranih utvrenih fronta koje su trebale sprijeiti voenje rata na vlastitom

nim inaicama ima u svim dijelovima Europe, a njihova je glavna znaajka da su iskljuivo namijenjeni obrani i da osim vojnikih posada nemaju drugih stanovnika. Stanovnitvo se u njih moe skloniti u sluaju opasnosti. Razvoj vatrenog oruja u 15. stoljeu uvjetovao je promjene u gradnji utvrda. Zamkove sada tite visoke kule s ravnim platformama za smjetaj topova, bedemi se proiruju usporednim zemljanim nasipima, a grade se i posebne okrugle artiljerij-

Tlocrt utvrde iznad Knina

teritoriju i zatititi industrijska postrojenja. Francuzi su izgradili Maginotovu liniju, Finci Mannerheimovu, a Nijemci Siegfriedovu, uglavnom bez vidljivih uinaka. S pojavom atomskog naoruanja fortifikacijsko se graditeljstvo nalo pred novim izazovima. Hrvatska je zbog svoga specifinog poloaja na dodiru istoka i zapada imala izuzetno mnogo izgraenih utvrda u svim razdobljima. Ostaci najstarijih fortifikacija nalaze se na obalama rijeka Dunava i Drave (Gradac u Vuedolu i Gradac u Sarvau) te na breuljcima (Slava brdo). To su zemljani nasipi, esto i s palisadama. U bronano i eljezno doba GRAEVINAR 53 (2001) 8

Ostaci utvrda u Iloku

540

Utvrde takve su obrambene graevine sve brojnije, koji put i s vie obrua. U krakim krajevima to su utvrde od suhozida (kastelijeri), a tu je zatita ulaza glavni dio obrane. Takve su se utvrde uzdizale nad morem (Lubenice), dolinama rijeka (Motovun) ili dublje u zaleu (Otoac). Graene su od velikih tesanih blokova, odnosno od lomljena nevezana kamena. Pod utjecajem grkih pomoraca obogaeno je ilirsko iskustvo suhozida kiklopskim zidinama, koje se susreu pri gradnji gradskih zidina Apsorusa (Osora) i manje utvrde Tora pokraj Jelse. Posebno je iz tog razdoblja impresivna gradina karim-Samograd blizu ibenika, gdje je prirodnim stijenama zatiena manja vrtaa sa piljom. Valja dodati da su gradinske utvrde (gradita) iz ranoga srednjeg vijeka (dakle one koje su gradili hrvatski doseljenici) jo nedovoljno istraene. Najznaajnije su Mrsunjski lug kraj Slavonskog Broda i Sveti Petar kraj Ludbrega. Iz rimskih vremena sauvani su ostaci mnogih utvrda tada utvrenih gradova. To su: Parentium (Pore), Pola (Pula), Nesectium (Vizae u Istri), Curicum (Krk), Apsorus (Osor), Jader (Zadar), Asseria (Podgrae kraj Benkovca), Varvaria (Bribir), Burnum (upljaja kraj Kistanja), Aequam (itluk kraj Sinja), Tilurium (Gardun kraj Trilja), Narona (Vid kraj Metkovia), Mursa (Osijek) i Cibalae (Vinkovci). Spomenuli smo ve i veliku Dioklecijanovu palau koja je, osim to je ladanjska carska rezidencija, ujedno i velika utvrda. Iz bizantskog doba sauvane su dogradnje na gradskim zidinama Salone, vojne utvrde blizu Nesactiuma, kula i zidine zaselka na Brijunima i promatranica Toreta na ribolovnim podrujima Kornata. Inae u vrijeme cara Justinijana (6. st.) bio je razvijen i izgraen poseban sustav utvrda du istonojadranske obale i na otocima (limes maritumus). U razdoblju hrvatskih narodnih vladara fortifikacijske se graevine graGRAEVINAR 53 (2001) 8
Crte ibenika iz 16. stoljea s tvravama iznad grada i tvravom Sv. Nikola na ulazu u morski prolaz

Izgled starog zamka Zrinskih u akovcu (17. stoljee)

de na nain starih slavenskih zemljanih nasipa, dijelom sve do 13. stoljea. Ipak se ve u 9. stoljeu spominju i zidane utvrde, primjerice Sisak. U Dalmaciji se grade utvrde i one postaju stalna sredita plemenskih upa, poput Knina, Klisa i Nina. U razdoblju od 12. do 16. stoljea razvijaju se brojni utvreni gradovi kao neovisne komune. To su gradovi kao Dubrovnik, Varadin i zagrebaki Gradec. Ujedno se utvruju i brojni drugi gradovi na obali koji su bili pod mletakom upravom. Burgovi (zamkovi) povlae se na

nepristupane vrhove i brane klance, planine i prolaze. To su, primjerice, Samobor, Otrc i Kalnik i Oki. U ispravama se mnogi zamkovi spominju i prije provale Mongola 1241. godine, iako je taj napad dao jak poticaj za njihovu gradnju. U ravniarskim se predjelima grade zamkovi kao to su: urevac, Ribnik, Bisag, Cernik, Jastrebarsko, Kaptol, Lovreina i Varadin. Na brdskim strminama i u nepristupanim predjelima: Belec, Grebengrad, Pusta Bela, Voin, Mrsingrad, Starigrad kraj Ruice, Dobra Kua, Barlovi i Novigrad na Dobri. Ravniarske su

541

Utvrde utvrde esto branili jarci ispunjeni vodom, kao to je to bio sluaj u Konjini. Mnogi se grade na klisurama iznad rijeka: Blagaj, Drenik, Ozalj, Slunj i Neven. Neki se grade nad ponorima (Pazin i Ogulin), a neki na starim rimskim utvrdama (Kolovar, Boljun i ukor). Od svih su tih burgova najvei ve spomenuti Samobor te Ruica i Medvedgrad. Utvreni burgovi veinom su bili opasani zidom, a u njih se ulazilo preko jarka pokretnim mostom kroz kulu (Medvedgrad i Krstinja), a ta kula ponekad titi ulaz u grad (Zrin). Rjee su kruna (kao Pakrac i Vikovci) ili nekog drugog presjeka (Bilaj i aklovac), a najee kvadratina (Samobor, Stupanica, Dubovac, O nekim posebnim graditeljskim i stilskim vrijednostima gotovo je nemogue govoriti jer je utilitarnost u cijelosti nadvladala estetiku. No ima mnogo lijepih romanikih i gotikih doprozornika i dovratnika (Stupanica, Susedgrad, Veliki Tabor i Ribnik). Raskoniji su burgovi bili oslikani zidnim slikama (Ozalj, Bronje, Medvedgrad). Inventar nigdje nije sauvan iako ga spominju povijesni izvori (Varadinske Toplice, Lupoglav). Pojedinano su pronaeni keramika i staklo (Medvedgrad, Gari), a likovno su znaajni penjaci s likovima anela i vitezova pranaeni u Susedgradu i Gudovcu te gotiki ornamenti pronaeni u Gariu. Valja rei da su osnovne pojedinosti obrane u utvrenom gradu i burgu vrlo sline, a mijenjaju se s obzirom na razvoj oruja do 15. stoljea. Sve je usmjereno na pojedinanu obranu. Rije je o teko pristupanom poloaju s obrambenom kulom (Dobra Kua), postoje opkopi s pokretnim mostovima (Ozalj, Zadar) i krunita (Ilok). Zajedniki ivot u gradu omoguio je bogatijima vlastitu obranu pa oni unutar gradova podiu kule (Dubrovnik, Trogir). Valja istaknuti da su posebne obrambene jedinice tvorili i samostani sa svojim karakteristinim smjetajem unutar gradova (Dubrovnik) i na osami (Mljet, Lepoglava). Takoer feudalci svoja povremena boravita u gradovima utvruju kulama (Split) ili grade cijele katele (Senj). Posljednje je utoite u obrani zamka obrambena kula, a u obrani grada citadela, kao to je to sluaj u Krku. Ali njezinu ulogu moe preuzeti i crkveni toranj ili cijela crkva (Vrboska) s prsobranima, pukarnicama i zidanim istacima. Razvojem topnitva zamkovi postaju nedostatni za obranu pa se osuvremenjuju i pojaavaju, to je sluaj kod primjerice Samobora, Velikog Kalnika, Vinice, Cetina i Bosiljeva. Za ratovanja s Turcima, osobito poslije 16. stoljea, nastaju kateli koji GRAEVINAR 53 (2001) 8

Kule Mineta (sprijeda) i Lovrijenac u Dubrovniku

Medvedgrad je, to je inae rijedak sluaj, dijelom graen od klesanaca, ba kao i Bedemgrad (Gorjanskih) i Ribnik (Frankopana). Vanjski je plat zamkova od priklesana kamena, ali i od cigle, osobito u Slavoniji i u Srijemu (Kolovar, Erdut i arengrad). Drveni zamkovi (Britvi, Blagua...) nisu naalost sauvani. 542

Brinje i Modru). Kada u burgu nema posebne stambene zgrade, stanuje se u obrambenoj kuli (Kloko, Karlobag, Perui i Gvozdansko). Ima gradova i bez obrambene kule, no tada je za stanovanje ureena palaa (palas, hia).To su: Cesargrad, Kostel, Belec, Milengrad, Zelingrad, Kamengrad, Slunj i Grobnik.

Utvrde uglavnom slue za obranu. Oni se od stijenjenih i nepravilnih burgova razlikuju jedinstvenim pravilnim planom, to je uoljivo kod svih katela pokraj Splita i u Lenkovievu Nehaju kraj Senja iz 1558. godine. Valja rei da je u obrani od Turaka veliku ulogu imao Sisak, burg trokutastog tlocrta s trima jakom cilindrinim kulama, koji je gradio Petar iz Milana uz pomo domaih majstora od 1544. do 1550. godine. Za stoljetnih su turskih ratova mnogi utvreni zamkovi srueni da ne bi pali u ruke neprijatelja. U Hrvatskoj je bilo vie od sedamsto starih utvrenih gradova (burgova), od ega je golema veina odavno u ruevinama. Nekima se ak potpuno zameo i trag, a neki su porueni do temelja. Jo prije Drugoga svjetskog rata bilo ih je etrdesetak pod krovom, a sad ih je, naalost, vrlo lako nabrojiti: Bakar, Bosiljevo, kapela grada Brinja, Crenik, Dubovac, urevac, Jastrebarsko, Klis, Nehaj, Ogulin Ozalj, Pazin, Ribnik, Severin na Kupi, Sisak, Slaveti, Trakoan, Valpovo, Varadin i Veliki Tabor. Njihova je rasprostranjenost inila od Hrvatske veliki obrambeni prostor kao rijetko gdje drugdje, to je posebno karakteristino za unutranji prostor Hrvatske u vrijeme feudalizma. Zemljopisni smjetaj zamkova pokazuje da su planski utvrivane strateki vane planine kao i tokovi pojedinih rijeka. Tako su nizom utvrda bile utvrene rijeke Dunav, Sava, Una, Korana, Lika, Sutla, Raa, Zrmanja i Cetina, a od planina Papuk, Poeka gora, Psunj, Dilj-gora, Moslavaka gora, Kalnik, Ivanica, Medvednica, Zrinska gora i Mala Kapela. Razvoj vatrenog oruja uvjetovalo je gradnju niih obrua zidina i pojavu bastiona, kao to je to sluaj kod Cesargrada. U vrijeme turskih ratova tvrave postaju glavni i najznaajniji tip fortifikacijskih graevina. One su sluile obrani naselja, pokrajine ili cijele zemlje. Za obranu GRAEVINAR 53 (2001) 8

Ulazno proelje u varadinski Stari grad

zagrebake katedrale oko nje je sagraena kasnorenesansna tvrava (1512.-1520.) sa est kula krunoga presjeka i dvije kvadratine. Najvanija je bila utvrda Karlovac, podignuta 1579. godine. Isticala se jedinstvenim poloajem izmeu triju rijeka, estokrakim oblikom s bastionima i opkopima najsuvremenijega francuskog i panjolskog tipa, a s flamanskim sustavom brana bilo je mogue

regulirati razinu vode u svim opkopima. Tom je utvrdom u kontinentalnoj Hrvatskoj zapoelo veliko razdoblje bastionskih fortifikacijskih graevina. One su sa zvjezdastim viestrukim bastionskim obruima postale osnovni tip obrane u nizinskom dijelu Hrvatske tijekom 17. i 18. stoljea. Niz brojnih utvrda hrvatskih kontinentalnih utvrda zakljuuju impozantne tvrave kao to su

Zamak i dvorac Veliki Tabor

543

Utvrde Osijek i Slavonski Brod. Valja istaknuti da su se bastionske utvrde ipak najprije poele graditi na obali. One su djelo vojnog inenjera Gian Girolama Sanmichelija, koji je gradio tvravu Sv. Nikola na otoiu pred ibenikom 1540. i kopnena vrata (Porta terrraferma) u Zadru 1543. godine. Vjeruje se da ih je gradio po Republike. Radio je (1461.-1464.) na obnovi gradskih utvrda (Mineta, Bokar, Puncijela) i na stonskim utvrdama. Najpoznatije su mu djelo zidine kopnene strane Dubrovnika s predziem Minete, gdje je oblik i primjena kazamata (sklonita za vojnike i streljivo) prvi takav pokuaj u vojnom graditeljstvu uope. ljito propadaju, rue se neke kule i bedemi, primjerice u Trogiru, Splitu i drugim gradovima, toboe radi poljepavanja. I mnoge postojee utvrde, iako vrijedni spomenici graditeljske batine, i danas neodravane propadaju. Pokuat emo u jednoj seriji napisa predstaviti nae najpoznatije utvrde. Neemo prikazivati utvrde pojedinih gradova, posebno onih na obali, jer smo veinu utvrda ve opisali u napisima o naim otocima ili drugdje. Neemo govoriti ni o lijepim malim utvrenim gradiima ni istarskog priobalja, ni unutranjosti, koji moda zasluuju posebnu seriju. Neemo dakle uope govoriti o utvrdama gradova, pisat emo iskljuivo o samostojeim utvrdama, dakle zamkovima (burgovima, utvrenim gradovima), posebno o onima koji su branili glavne strateke pravce na uzvisinama ili na prijevojima. Pisat emo i o nekim katelima i o velikim i znaajnim tvravama. U odabiru e biti odluujua njihova graditeljska vrijednost, ali i povijesna uloga i znaaj. Pisat emo i o nekim utvrdama od kojih su ostali samo ostaci i kojih odavno vie nema. Preskoit emo neke zamkove koje smo predstavili u naoj seriji o dvorcima i perivojima Hrvatskog zagorja i Slavonije. Kod njih je oito uz obrambenu bila znaajna i njihova stambena vrijednost, a vjerojatno su nakon prestanka ratnih opasnosti uspjeno preureeni. To su Trakoan, Valpovo, Varadin i Veliki Tabor. Vjerujemo da e upoznavanje s naom bogatom fortifikacijskom batinom biti zanimljivo i dragocjeno graditeljsko i povijesno tivo. Branko Nadilo

Ostaci zidina grada Korule

nacrtima svog strica Michela. Za te je utvrde znaajno da su prvi put u Dalmaciji graene ciglom, to je u unutranjosti Hrvatske, siromane kamenom, bila praksa ve i u 14. stoljeu (Ilok). Vano je istaknuti i utvrde Dubrovnika. Utvrde koje je Dubrovaka Republika izgradila oko Stona i svojih solana, koje su dugake gotovo pet kilometara i opremljene brojnim kulama, svrstavaju se u najdue europske utvrde. Dubrovake su zidine i najbolje ouvane nae utvrde uope. Za njih je dobrim dijelom zasluan ugledni graditelj i kipar Michelozzo di Bartolomeo, koji je planirao obranu cijele Dubrovake

Tijekom 17. stoljea u kontinentalnom podruju Dalmacije nastaju posljednje velike bastionske utvrde. Istodobno se na otocima i uz more grade osobito brojni kateli i kule. U 18. i 19. stoljeu niu na otocima i male tvravice, koje grade Francuzi, Englezi i Rusi. Tunu sudbinu kontinentalnih burgova u unutranjosti Hrvatske prate sline sudbine i utvrda na jadranskoj obali. Prestankom turskih opasnosti i drugih prijetnji s mora krajem 18. stoljea zapoinje vrijeme nebrige za te kamene svjedoke nae burne i nesretne ratne povijesti. Zbog nedostatka novca utvrde polako ali teme

544

GRAEVINAR 53 (2001) 8