MATERIJALI ZA GRAENJE PUTEVA

Predavanje 7.1 Prof.Dr Dragan Mihajlovi

Tlo je materijal koji se sastoji od tri komponente (faze): vrstih estica komponente tenosti i gasovite komponente u porama izmedju estica. Ponaanje takvog materijala je vrlo kompleksno, radi ega je neophodno prouiti karakteristike svake faze, a zatim i njihovu interakciju. vrste estice tla Osnovne karakteristike estica tla su: - gustoa estica tla ili masa jedinice zapremine estica tla (nekad se to krivo zvalo specifina teina), - granulometrijski sastav, to je raspodjela estica tla po veliini, izraena u postotku mase i - boja, oblik i mineraloki sastav estica. Tenost u porama Tenost u porama tla je obino voda, ali moe biti i nafta ili sl. Gas u porama O gasnoj komponenti u tlu se vrlo malo zna te se iz tog razloga u inenjerskoj Praksi najee posmatraju ili potpuno suha ili vodom zasiena tla.

Materijali, proizvodi, oprema i radovi moraju biti izraeni u skladu sa tehnikim propisima navedenim u projektnoj dokumentaciji. Ako nije navedena niti jedna norma obavezna je primjena odgovarajuih EN (evropska norma). Osnovno pravilo kod izbora materijala za graenje puteva je da se to vie koriste materijali sa trase (lokalni materijali). Materijali za graenje puteva se dijele u etiri glavne grupe:

PRIRODNO TLO PRIRODNI KAMEN VJETAKI KAMEN VEZNA SREDSTVA

za donji stroj za donji stroj, podlogu, zastor i objekte za podlogu, zastor i objekte za podlogu, zastor, stabilizacije i objekte

Inenjerske osobine koje su od primarnog interesa u graevinarstvu su zbijenost, vrstoa, vodopropusnost i ugradljivost.

PRIRODNI MATERIJALI Prema nainu postanka ili proizvodnje materijali se razvrstavaju na:
Prirodno usitnjeni materijali Dobijaju su iz rijenih korita, sprudita, pozajmita i koriste se nepreraeni u prirodnom stanju ili se prosijavanjem odvajaju frakcije eljene veliine Djelomino drobljeni materijali Proizvode se proputanjem kroz drobilina postrojenja prirodnog materijala iz koga je prethodno izdvojen pijesak Drobljeni materijali Proizvode se drobljenjem krupnih zrna izdvojenih iz ljunkovitih materijala ili kamenog materijala iz kamenoloma. Dijele se na materijale sa kontinualnom ili diskontinualnom granulacijom Mljeveni materijali Dobijaju se sitnjenjem ili mljevenjem drobljenog kamenog agregata u specijalnim mlinovima

Postoji niz razliitih klasifikacija tla. Klasifikacija treba omoguiti da se pomou jednostavnih ispitivanja svrstaju tla u grupe (klase) unutar kojih e ponaanje tla biti slino. Tla se dijele prije svega na: nekoherentna ili krupnozrna tla, za koja vrijedi da je vie od 50% mase ili teine vrstih estica veliine ljunka ili pijeska (tj. veih od 0,06 mm ili 0,074 mm, estica koje se uglavnom vide golim okom); to su rastresita tla, kod kojih je koheziona sila izmeu vrstih estica zanemariva. koherentna ili sitnozrna tla, za koja vrijedi da je vie od 50% mase ili teine vrstih estica veliine praha ili gline (tj. estica koje se ne vide golim okom): to su tla kod kojih je koheziona sila izmeu vrstih estica bitna, i zbog velike specifine povrine vrstih estica i zbog postojanja elektrinih sila koje veu vodu. Organska tla sadre organske materije najvie raspadnuti oblici vegetacije uz humus, amorfni materijal nastao raspadanjem biljnih i ivotinjskih produkata.

Granulometrijski sastav, za neki uzorak tla, je raspodjela svih zrna tla po veliini, izraena u postotku mase. Postupci za odreivanje granulometrijskog sastava su: a) sijanje za estice vee od 0,06 mm; b) areometriranje (sedimentiranje estica u vodi) za estice manje od 0,06 mm; c) kombinovana analiza ako materijal sadri i krupne i sitne frakcije. Areometriranje je metoda odreivanja granulometrijskog sastava tla za materijal koji sadri zrna manja od 0,06 mm (prah, glina). Tako sitne estice nije mogue sijati (nisu vidljive prostim okom), veliina i postotak pojedinih frakcija odreuju se indirektno, mjerenjem gustoe suspenzije u odreenim vremenskim intervalima.

Klasifikacija tla nekoherentnia ili krupnozrna tla Kako su nekoherentna tla uglavnom sastavljena od krupnih zrna izmedju kojih su kohezione sile zanemarive, njihovo ponaanje odreeno je prije svega veliinom njihovih zrna tj. granulometrijskim sastavom. Zato se i klasifikacija nekoherentnog tla zasniva na granulometrijskom sastavu. Prije svega, razlikuju se dvije grupe prema veliini najvie zastupljenih zrna (mjerei postotak mase ili teine): ljunci (gravel, oznaka G) su nekoherentna tla u kojima su preteno zastupljena zrna ljunka, pijesci (sand, oznaka S) su nekoherentna tla u kojima su preteno zastupljena zrna pijeska.

Kod nas je uobiajena tzv. jedinstvena klasifikacija koja materijale dijeli prema veliini zrna, a sitnozrnate jo i prema plastinosti.
Za nju je potrebno provesti relativno jednostavna laboratorijska ispitivanja kao to su sijanje, areometrisanje i Atterbergove granice. Razradio ju je Casagrande (1948), a jo se zove i AC-klasifikacija (Airfield clasification). Kasnije su se pojavile jo neke klasifikacije, koje su bile povezane s poznatim institucijama za standardizaciju kao to su DIN, British standard, AFNOR (Francuska) i ASTM (SAD). Sve su one bazirane na istim principima kao i jedinstvena klasifikacija, ali su nastojale u svoje klasifikacijske sisteme uvrstiti grupe materijala koje su karakteristine za njihova tla. to se tie novih evropskih propisa za graevinarstvo eurokodova (za geotehniku Eurokod 7), ne predvia se vlastiti sistem klasifikacije ve e eurokodovi preuzeti sistem koji predlae Meunaroda organizacija za standardizaciju ISO; norme ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000).

Oznake glavnih grupa materijala tla (klasificiraju se u grupe prema veliini zrna na u zagradama su odgovarajui meunarodno usvojeni simboli): - ljunak (gravel G), - pijesak (sand S), - prah (silt M), - glina (clay C), - organsko tlo (organic soil O), - treset (peat Pt). Za krupnozrnata tla se uvode i dopunske opisi, prema graduiranosti i koliini sitnih estica, : - dobro graduirano (well W), - dobro graduirano s dovoljno sitnih estica da vee krupna zrna (with clay C), - slabo graduirano, nedostaje neka grupa zrna, nema sitnih frakcija (poor P), - slabo graduirano, s mnogo prainastih estica (fines Fs), - slabo graduirano, s mnogo glinovitih estica (fines, clay Fc), - jednolino graduirano, jednozrnasto, malo sitnih estica (uniform U).

Sitnozrnasta tla se svrstavaju u klasifikacijske grupe prema plastinosti i to prema vrijednosti granice teenja, wL: - wL < 35 % , niskoplastino tlo (low L), - 35 < wL < 50 %, srednjeplastino tlo (intermediate I), - 50% < wL , visokoplastino tlo (high H). Materijali iznad A-linije u dijagramu plastinosti su gline, a ispod, prahovi i organske gline. Za sitnozrnata tla se opisi dobiju kombinacijom iz a) i c), pa su tako i simboli ML, MI i MH te CL, CI, CH, a za organsko tlo je OL, OI i OH. Ameriki standard (ASTM, D-2487) i danas uvaava jedinstvenu klasifikaciju, s tim da nema krupnozrnate materijale tipa Fs i Fc, a kod sitnozrnatih, srednje plastinosti (I).

Klasifikacija prema ISO 14688 (1997) i ISO 14688-2 (2000)

STIJENE
STIJENAvrsta prirodna smjesa sastavljena od minerala, stakla, izmjenjene organske tvari i kombinacije tih komponenti petros(gr.) -stijena
PETROLOGIJAnauka o stijenama (sastav, struktura, nain postanka, klasifikacije) Podjela prema na nainu postanka: magmatske metamorfne sedimentne Magmatske stijene nastaju ovravanjem magme (lava) i dijele se na: intruzivne sporo hlaenje duboko ispod povrine Zemlje (granit) Efuzivne brzo hlaenje na povrini ili blizu povrine Zemlje (bazalt).

Sedimentne stijene Nastaju na povrini ili vrlo blizu povrine Zemlje. Dijele se na klastine, organske i hemijske Klastine troenjetransport taloenjelitifikacija primjer: pjear, konglomerat Organske litifikacija ostataka biljaka i ivotinja primjer: ugalj Hemijske precipitacija minerala iz rastvora primjer: gips, halit

KARBONATNE SEDIMENTNE STIJENE

Krenjak se sastoji se od karbonatnih minerala kalcita (CaCO3), Mgkalcita, rjee i od aragonita. To je karbonatna stijena anorganskog i/ili organskog porijekla preteno (>50%) sastavljene od minerala kalcita. Ako sadre vie od 90% kalcita to su isti krenjaci za koje se upotrebljava samo naziv krenjak. Ako sadre manje od 90% kalcita, zavisno o primjesama krenjaci se dijele na dolomitne krenjake glinovite dolomitne krenjake prahoviti (siltini) dolomitni krenjaci pjeskoviti dolomitni krenjaci
Dolomiti su karbonatne stijene preteno sastavljene od minerala dolomita, CaMg(CO3)2.

Metamorfne stijene Nastaju djelovanjem povienog pritiska, temperature i vruih fluida na ve postojee vrste stijene u dubini Zemlje vrste (metamorfoza) promjena u sastavu ( mineralnom i/ili hemijskom) i/ili strukturi ve postojeih stijena Ortometamorfit magmatska stijena metamorfna stijena Gabro Parametamorfit sedimentna metamorfna Mermer

Na povrini zemlje

U zemljinoj kori

STIJENA KAO INENJERSKI MATERIJAL

Stijena se u inenjerstvu koristi kao: materijal od kojeg se gradi (arhitektonski i graevinski kamen), materijal u kojem se gradi (iskopi podzemni i povrinski), materijal na kojem se gradi (temeljenje graevina). Tekstura stijene opisuje se veliinom, oblikom i ureenjem komponenata u mjerilu od nekoliko centimetara. Za razliku od teksture, struktura predstavlja ureenje komponenata stijenske mase u mjerilu od nekoliko metara. Teksturna i strukturna obiljeja kljuni su elemnat za razlikovanje magamtskih, metamorfnih i sedimentnih stijena, poto sve one imaju vrlo slian mineralni sastav. Poroznost, gustoa i vlanost Sa inenjerskog stanovita, pore su najvanija komponenta stijene poto su najslabije. Pore kontroliraju vrstou, deformabilnost i propusnost. vrstoa je maksimalno naprezanje koje materijal moe podnijeti bez loma za bilo koji tip optereenja. Deformabilnost se moe opisati kao lakoa kojom se stijena moe deformisati. Krutost se moe opisati kao otpor deformisanju. Tvrdoa se moe definisati kao otpornost materijala na udubljivanje i grebanje.

Podjela tla i stijena prema nainu iskopa

Sredstva: a- utovariva b- buldozer c- skrejperi, buldozeri d- eksploziv

Rastresitost

BITUMEN Bitumen je mjeavina visoko viskoznih organskih tenosti. Crne je boje i lepljiv je. Potpuno je rastvoran u ugljen-disulfidu i sastoji se od visoko kondenzovanih policikliniharomatinih ugljovodonika. Rafinisani bitumen Dobija se preradom sirove nafte i predstavlja teki ostatak preraen poslije frakcione destilacije sirove nafte. Hemijski se definiu uglavnom tri vrste: - Parafinske - Naftenske - Aromatske nafte Na svijetu se proizvodi oko 1500 razliitih tipova nafte a samo nekoliko je podobno za preradu iz koje se dobija putni bitumen.

Jezerski bitumen na Trinidadu, vadi se iz jezera veliine 35 ha i dubine oko 90 m. Iskopani materijal se rafinie zagrijavanjem na 160 C, pri emu isparava voda. Istopljena masa prelazi preko finih sita da bi se odstranili ostaci biljnog porijekla ili komadi stijena. Dobijeni materijal se naziva Trinidad Epure i uobiajeno je sastavljen od: - veziva 54% - mineralnih materija 36% - organskih materija 10%. Ovaj materijal je isuvie tvrd da bi se primjenjivao u putnom asfaltu. Rijetko se primjenjuje kao dodatak u asfalt betonu gdje mijenja 20 do 30% sadrine bitumena. Uglavnom se upotrebljava za hidroizolacije, ravne krovove i sline radove, gdje mijenja i do 70% veziva. Stijenski asfalt To je obino zrnasti materijal ili kriljac od krenjaka ili pjeara sa sadrajem bitumena od 4 do 18%. U Evropi je u upotrebi od sredine 17.vijeka. Koristio se za hidroizolacije, zatitu drveta od truljenja i insekata. Od 19.vijeka se koristio za prve radove na putevima. Danas nema veu primjenu a u Evropi se jamska eksploatacija vri jo samo u Francuskoj (St Jean de Maruejols).

28

Nafte koje u sebi predominantno sadre parafinske ugljikovodike nisu podobne za proizvodnju bitumena. Pri frakcionoj destilaciji sirove nafte na niim temperaturama se izdvajaju laki destilati a na viim srednji i na kraju teki destilati. Bitumen se dobija u rafineriji preradom tekog ostatka (mazuta) postupkom ili samo vakuum destilacije ili kombinovanim postupkom vakuum destilacije i oksidacije uz pomo vazduha na povienoj temperaturi (duvanje). U procesu dobijanja bitumena posebnim postupkom se izdvajaju razrijeeni bitumen i bitumenska emulzija. Postupkom oksidacije uz pomo vazduha na povienoj temperaturi dobijaju se industrijski (duvani) bitumeni eljenih osobina koji se koriste za izolacije krovova, antikorozivnu zatitu, izolacije bazena, kanala i sl.

BITUMEN ZA KOLOVOZE
Ostaci frakcione destilacije sirove nafte Bitumen Teni bitumen Razrijeeni bitumen Bitumenska emulzija
29

Prirodni bitumen

Jezerski asfalt

Stijenski asfalt

Sastav sirove nafte

Benzin Kerozin Laka nafta Teka nafta Bitumen

Nigerij a Sa aspekta proizvodnje putnih bitumena najbolje su tzv.teke nafte (aromatske) iz Venecuele i Meksika.
30

Venecuela

Arapske nafte

Prerada nafte deli se na primarnu i sekundarnu. Primarna prerada nafte obuhvata razdvajanje sirove nafte atmosferskom i vakuum destilacijom na vie frakcija, tj.primarnih proizvoda razliitog intervala kljuanja. Primarni proizvodi su gas,benzinska i kerozinska frakcija, vakuum-uljne frakcije i ostatak vakuum destilacije. Sekundarna prerada nafte obuhvata procese i operacije kojima se podvrgavaju frakcije ugljovodonika dobijene primarnom preradom. Hemijski sastav i relativni udeo dobijenih primarnih destilata uslovljeni su hemijskim sastavom polazne nafte. Hemijske karakteristike bitumena Spada u grupu ugljikovodonika jedinjenja ugljenika (C) i vodonika (H) Bitumen je mrko-crn, na sobnoj temperaturi u vrstom stanju, potpuno rastvorljiv u ugljensulfidu (CS2). Hemijski sastav bitumena je: - Ugljenik, 80 do 88% - Vodonik, 8 11% - Sumpor, 0 6% - Kiseonik, 0 1,5% - Azot, 0 1% - Metali (vanadijum, nikl, eljezo)

Atmosferska destilacija Destilacija je operacija kojom se vri razdvajanje komponenata tene smjee, na osnovu razlike u temperaturama kljuanja. Ova operacija zasnovana je na razliItim isparljivostima, odnosno naponima pare komponenata smjee, tako da se u toku kljuanja kao proizvod dobija para, obogaena lake isparljivom komponentom. Postrojenje za atmosfersku destilaciju nafte je primarno i najvanije postrojenje u svakoj rafineriji . U njega je ukljueno vie operacija povezanih meusobno u kontinualan sistem.
Proces atmosferske destilacije obuhvata sledee stupnjeve: Zagrijavanje nafte na 360 C; Razdvajanje na frakcije u destilacionoj koloni Stripovanje (ispiranje lakih komponenti).

Frakcije atmosferske destilacije su: laki benzin (<150 C), teki benzin (150-200 C), petrolej (200-260 C), lako gasno ulje (260-300 C), teko gasno ulje (300-360 C) I ostatak (>360 C). Ostatak atmosferske destilacije je sirovina za vakuumsku destilaciju Vakuum destilacija Najvia temperatura atmosferske destilacije ne smije da pree 350 C jer na vioj temperaturi dolazi do razlaganja ugljovodonika i obrazovanja koksa. Zato se atmosferskom destilacijom ne mogu dobiti destilati take kljuanja preko 360C. Tee frakcije mogu se dobiti iz atmosferskog ostatka samo destilacijom pod smanjenim pritiskom, odnosno vakuum destilacijom. Proizvodi vakuum destilacije su : Vakuum lako gasno ulje; Vakuum teko gasno ulje; Nekondiciona frakcija I Vakuum ostatak. Destilacija atmosferskog ostatka u vakuumu primjenjuje se u cilju pripreme napojne sirovine za katalitiko krekovanje i koja slue kao komponente za proizvodnju mazivih ulja. Ostatak vakuum destilacije je najtea frakcija, ija je taka kljuanja oko 450 C.

Proizvodnja bitumena Kao sirovina za proizvodnju bitumena koristi se vakuum ostatak iz procesa vakuumdestilacije. Vakuum ostatak mora da bude odgovarajueg kvaliteta i ogranienog sadraja parafina. Tehnoloki proces dobijanja bitumena sastoji se u kontinuiranoj oksidaciji vakuum ostatka u reaktoru pri temperaturi od 250 do 270 C

Bitumeni se koriste u putnoj privredi za izradu kolovoza, kao bazni bitumen za industrijsku proizvodnju polimer modifikovanog bitumena i kao sirovine u industriji za proizvodnju izolacionih materijala i slino. Rafinerija nafte Brod u svom proizvodnom programu ima: - Bitumen 50/70 - Bitumen 70/100 - Bitumen 160/220 Rafinerija NIS Panevo, osim navedenih proizvodi i polimer modifikovane bitumene. Polimer modifikovani bitumen za puteve PMB 50/90 koristi se kao vezivo u gradnji auto puteva, izuzetno vanih i optereenih deonica puteva, aerodromskih pisti, gde je potrebna poveana povratna elastinost. Klasini postupci proizvodnje bitumena ne mogu da daju proizvod zadovoljavajueg kvaliteta, pa se zbog toga vri njegova modifikacija. Time se poboljavaju njegove reoloke i eksploatacione karakteristike. Danas se najee koriste sintetiki polimeri i to dva tipa: elastomeri stiren/butadien/stiren, stiren/butadien kauuk i plastomeri etilen/vinil-acetat, ataktiki polipropilen i polietilen. Polimer se nameava u odnosu koji se kree 2-10% m/m. Bitumenske emulzije su proizvodi koji se sastoje od vode i bitumena (50% - 60%), sa odgovarajuim emulgatorom. Svrstava se meu tene bitumene jer je za razliku od bitumena, pri okolnoj temperturi u tenom stanju. Koristi se da bi se smanjila viskoznost bitumena.

Deformabilnost bitumena znaajno utie na karakteristike asfaltnih mjeavina mek bitumen lako se deformie i tee, utie na stvaranje kolotraga i isplivavanje bitumena na povrini kolovoza Suvie krut bitumen utie na stvaranje pukotina uslijed zamora i termikih pukotina na povrini kolovoza

36

MODIFIKOVANI BITUMENI
Ciljevi modifikacije bitumena: Poboljavanje reolokih karakteristika bitumena i asfaltnih mjeavina Poveanje otpornosti na kolotrage Poveanje otpornosti na pucanje na niskim temperaturama Poveanje otpornosti na pucanje uslijed zamora Poveanje otpornosti oteenja uslijed dejstva vode Smanjenje uticaja starenja Poboljanje ugradljivosti na niskim temperaturama MODIFIKATORI Ne mijenjaju hemijsku strukturu bitumena (osim hemijskih modifikatora) Utiu na fizike karakteristike bitumena (taka razmekavanja i krtost) Otporni na visoke temperature Kompatibilni sa bitumenom Poveavaju otpornost na deformaciju bitumena na visokim temperaturama

Modifikator
Elastomeri Plastomeri Hemijski modifikatori Guma Antioksidans i DOP

Trajna deformacija
DA DA DA

Termike pukotine
DA DA

Pukotine od zamora
DA DA

Dejtvo vlage

Starenje
DA

DA

DA DA DA DA

Filer

DA

DA

BITUMENSKE EMULZIJE

Emulzija je disperzivni sistem, a sastoji se od dvije faze koje se inae meusobno ne mijeaju. Siune kapljice bitumena (disperzne faze) rasprene su u vodi (kontinuiranoj fazi), a stabilnost takvom sastavu daje trea komponenta emulgator, koji ima ulogu spreavanja, odnosno odgaanja separacije faza. Vrui bitumen (oko 140 C) i voda sa emulgirajuim sredstvom pod pritiskom prolaze kroz koloidni mlin (rotor velike brzine sa 1000 do 6000 obrtaja u minuti) gdje se dobijaju vrlo sitne kapljice bitumena (manje od 5 do 10 mm) koje lebde u vodi. Emulgirajue sredstvo daje elektrini naboj povrini kapljica pa se one meusobno odbijaju, tj.spreava se njihovo povezivanje. Bitumenske emulzije dijele se na etiri vrste: 1. Anionske bitumenske kapljice sa negativnim elektrinim nabojem, 2. Kationske bitumenske kapljice sa pozitvnim elektrinim nabojem, 3. Non-jonske emulzije neutralne, rijetko se upotrebljavaju u putnom inenjerstvu, 4. Emulzije stabilizovane glinom upotreba uglavnom u industrijske svrhe. Emulgator ima nekoliko uloga u bitumenskoj emulziji: - Smanjuje povrinske napone izmeu bitumena i vode - Odreuje da li je emulzija formirana na bazi ulja/voda ili voda/ulje - Stabilizuje emulziju spreavajui meusobno vezanje bitumenskih kapljica - Odreuje karakteristike emulzije kao to su adhezija ili brzina vezanja

Veina kamenih agregata poput pjeara, kvarca, granita, dacita, diorita, diabaza, itd. Imana povrini negativni elektrini naboj pa su ti agregati uglavnom kompatibilni sa katjonskim emulzijama koje imaju pozitivan naboj. Kameni agregati proizvedeni od krenjaka, dolomita ili drugih bazinih stijena imaju pozitivan povrinski naboj pa su stoga komaptibilni sa negativno nabijenim anionskim emulzijama. Kada se bitumenska emulzija pomijea sa agregatom, ona se razbija (na bitumen i vodu) zato to kapljice bitumena reaguju sa povrinom agregata i s njom uspostavljaju vezu, pri emu istiskuju vodu koja se nalazi izmeu bitumena i agregata. Isparavanje vode je prvi korak koji dovodi do razbijanja anionskog emulgiranog bitumena ime se dobija kontinuirani film bitumena na agregatu ili kolovozu. Kationska bitumenska emulzija uglavnom se razbija pomou elektrohemijskih procesa. Bitumenske emulzije mogu se ocijenjivati tako da im se odredi brzina razbijanja ili stabilnost. Dijele se na: 1. Nestabilne emulzije razbijaju se vrlo brzo u kontaktu sa agregatom i slue kod povrinskih obrada i penetrisanih makadama, 2. Polustabilne emulzije razbijaju se dovoljno dugo da se moe izvriti mijeanje sa agregatom, slue za hladne mjeavine bitumena i agregata diskontinualnog sastava, 3. Stabilne emulzije razbijaju se vrlo sporo i slue za prskanje u svrhu poboljanja prionljivosti, emulzijske obrade, hladne mjeavine bitumena i agregata kontinuiranog sastava.

Sadraj vode u anionskim emulzijama iznosi od 34 do 46% a u katjonskim od 29 do 46%. Kao emulgator u anionskim emulzijama upotrebljavaju se anion-aktivne materije kao to su sapuni ili alkalne soli viih masnih kiselina a kao emulgator u katjonskim emulzijama upotrebljavaju se mineralna ulja razliitog porijekla. Kao posljedica brige o zatiti okoline i smanjenja potronje fosilnih goriva u poslednjih dvadeset godina porasla je primjena tzv. hladnih asfaltnih mjeavina. U SAD su od 1986.do 1991.godine publikovana razliita uputstva za primjenu hladnih mjeavina, a oko 10% ukupne godinje potronje asfalta se odnosi na hladne mjeavine. Prvi standardi pojavili su se u Francuskoj 1993.godine (hladna mjeavina maksimalnog zrna od 14 mm i dodatak bitumena od 4 do 4,5%). Bitumenske emulzije (sa dodatkom gume ili materijala slinih karakteristika) se primjenjuju kod zalivanja pukotina na putevima. Bitumenske emulzije se mogu primjeniti i kod graenja ili stabilizacije pjeakih staza ili konstrukcija slinih karakteristika. Na uvaljanu podlogu od kamene sitnei prska se bitumenska emulzija koja se penetrira u mjeavinu i nakon razbijanja bitumen se vee za kameni agregat. Prilikom graenja slojeva za stabilizaciju sa cementnim mjeavinama, odnosno prilikom izgradnje betonskih konstrukcija puteva bitumenske emulzije se upotrebljavaju kao zatitni sloj za prevenciju gubljenja vode.

Hemijski sastav i karakteristike kamenog agregata takoe imaju svoju vanost u procesu primjene bitumenskih emulzija. Naime, krenjaki kameni agregat, sastava veinom od kalcijeva karbonata, alkalnog (baznog) je karaktera te sa hemijskog stajalita vrlo dobro reagira s anionskim emulzijama. S druge strane, silikatni kameni agregat (eruptivac) sastava veinom od silikata, kiselog je karaktera te sa hemijskog stajalita vrlo dobro reagira s kationskim emulzijama.

Prednost kationskih emulzija pred anionskim jest u tome to se mogu upotrebljavati i s krenjakim kamenim agregatom.
Primjenom polimerom modifikovane bitumenske emulzije u kombinaciji s asfaltnom mjeavinom na bazi polimer modifikovanog bitumena postie se poboljanje otpornosti kolovoza na trajne deformacije pri viim temperaturama, odnosno na pucanje uslijed zamora materijala pri niskim temperaturama, poboljava se otpornost na habanje i na starenje.

RAZRIJEENI BITUMEN Razrijeeni bitumeni su tekui bitumeni koji se dobijaju tako to se bitumenima dodaju naftni razreivai. Bitumenima je tako smanjena viskoznost pa se mogu upotrebljavati na nioj temperaturi ugradnje. Nanoenjem razrjeenog bitumena na agregat ili kolovoz dolazi do isparavanja razreivaa pa na povrini ostaje bitumenski film. Zavisno od brzine isparavanja, rezrjeeni bitumeni se dijele na tri vrste: - Brzo isparljivi, proizvodi se tako da se bitumenu doda razreiva visoke isparljivosti (obino benzin ili nafta) i uglavnom se upotrebljavaju za poboljanje prionljivosti i povrinske obrade, - srednje brzo isparljivi, dobija se tako da se bitumenu doda razreiva srednje isparljivosti (obino kerozin) i najee se upotrebljavaju za prskanja, uskladitenje asfaltne mjeavine za popravke te mijeanja na putu, - sporo isparljivi, proizvodi se tako da se bitumenu dodaju ulja niske isparljivosti (dizelsko ili neko drugo plinsko ulje) i upotrebljavaju se za prskanja, uskladitenje asfaltne mjeavine i sredstvo protiv praenja. Komercijalno su dostupne razne vrste razrijeenog bitumena (RB 0/1, 10/15, 50/100, 150/250, 400/600 i 800/1400) gdje brojevi oznaavaju minimalnu kinematiku viskoznost.

Bitumenske emulzije se sve vie upotrebljavaju umjesto razrijeenih bitumena i to iz sljedeih razloga: 1. Propisi o zatiti okoline. Emulzije praktino ne uzrokuju zagaenje jer sadre malu koliinu isparljivih materija (osim vode) koje se isparavanjem unose u atmosferu 2. Gubitak visoko energetskih proizvoda. Tokom isparavanja razrjeenog bitumena, razreivai (dosta skupi visokoenergetski proizvodi) gube se isputanjem u atmosferu. 3. Sigurnost. Upotreba emulzija je sigurna. Opasnost od poara je mala u poreenju sa razreenim bitumenom koji u nekim sluajevima ima izrazito nisku taku paljenja. 4. Nia temperatura prilikom ugradnje. U poreenju sa razreenim bitumenom temperature pri kojim se primjenjuje emulzija relativno su niske pa se tako tedi na trokovima goriva. Osim toga, emulzija se moe uspjeno primjeniti ako je kolovoz vlaan, dok je preduslov za upotrebu razrjeenog bitumena sasvim suho stanje podloge.