Pontificia Facolt Teologica.

Istituto di Spiritualit Teresianum - Roma SUSTAVNI STUDIJ DUHOVNOSTI

Biljeke s predavanja za predmet

DO11 Razvoj duhovnog ivota

Student: Ante Ronevi

Kod prof.: Dr. Sc. Jakov Mami

Zagreb, 2011.

RAZVOJ DUHOVNOG IVOTA Prof. Jakov Mami

Biljeke, 21. listopada 2011., 16,30 - sati to je duhovni ivot? Kako se duhovni ivot razvija? Koji su mu znakovi, sredstva? to (ni)je vidilac u uvjetima vienjima mukarca ili ene, koji su kriteriji razluivanja autentinih od patvorenih?

to je duhovni ivot? definicija Duhovni ivot je ostvarivanje otajstva Isusa Krista u ivotu kranina ili kranske zajednice. Dogaanje otajstva Isusa Krista, ivljenje otajstva Isusa Krista u ivotu kranina ili kranske zajednice. Stavljen je naglasak na prvo da je rije o ivom odnosu. Dakle, nema duhovnog ivota bez ivog odnosa. To znai da se nalazimo u jednoj prisutnosti koja nas zove, govori, uje i vodi. I tvoj odnos je bitan. Mi ne stojimo pred kriem kao pred drvetom, metalom ili simbolom ve kao pred ivim raspetim Kristom. Duhovni ivot je ozbiljan, inae se moe pretvoriti u lakrdiju. Naglaavam, ivi odnos! Drugo, da se duhovni ivot ne moe svesti na nikakvu koliinu neega. (Obavio sam pet devetnica pa sam duhovan; molio tri krunice svaki dan, idem na misu svaki dan dakle, duhovan sam!) Koliina nije presudna kategorija duhovnog ivota, premda nije zanemariv element. Te dvije stvari treba uoiti kroz definiciju! Duhovni ivot je osuen na rast. Ili, bitno mu je znaenje izrastanje. To je ivot, jer ivot koji se ne razvija nije ivot ve je zakrljalost a ne ivot. Zato u duhovnom ivotu se ne moe stati. Isto tako, nema vrhunca u duhovnom ivotu. On je osuen na rast jer je dat u sjemenu nije gotov. Sjeme e se razvijati ako ima uvjete razvoja. To je razumijevanje dinamike i razvoja duhovnog ivota.

Imamo dva temelja. Ili, jedan temelj s dva aspekta/vida duhovnog ivota: 1- antropoloki, 2- boanski. Antropoloki vid duhovnog ivota je struktura osobe. To je duhovna struktura osobe. To znai da je u nama jedna stvarnost koja se zove duh i ona ima svoj ivot, te se zato zove duhovni ivot. Koja je to stvarnost koja se zove duh? To je nae jastvo, najdublja nutrina svakog od nas. Neponovljiva, jedincata i izrie se kao samosvijest. Ja jesam! Ja sam! Neto to nas najdublje definira. I moe se zvati osobnost, personom to ivi od odnosa. Zato duhovnost u svojoj biti je odnoajnost, tj. ivim jer sam u odnosu. Koja razina tog odnosa to je razina ivota. Slijedimo ovdje naznake biblijske/Pavlovske antropologije; bitne sastavnice ovjeka su duh, dua i tijelo. To troje zajedno je ovjek. Ne postoji ovjek bez due makar se deklarirao kao agnostik. Niti postoji ovjek bez duha, niti bez tijela. Dar duha je dubinska razina bia. Razina due je operativna razina ovjeka; misaona, molitvena, pamenja. Te tri razine: misao, volja i pamenje su operativne sile due povezane Bojim Duhom. Tjelesna razina slui da duh i dua mogu ivjeti. Gruba usporedba: stablo ima formu i ako je oguli osui se. Tako i ovjek ivi kroz tjelesnu dimenziju. (Teologija tijela!) dakle, sve tri razine sudjeluju u duhovnom ivotu ovjeka. One moraju biti sve tri i da djeluju na sebi svojstven nain i da sve tri budu zajedno. Ne lijeniki zdrave ve u smislu da mogu operirati na zdrav nain, da nisu zaraene grijehom i pretjeranom teinom jedne razine ve to mora biti sklad da ovjek integralno izrasta. Duhovna razina (temelj/vid) ili duhovno-boanski temelj duhovnog ivota. Rije je o tome da duhovnog ivota nema ako nije uinak ili djelo Duha Svetoga. Zbog ega? Zbog toga to je cilj duhovnog ivota neto to nas nadilazi. Dogaanje Isusa Krista u ivotu kranina nije na proizvod, antropoloki, jer ga nae antropoloke sastavnice (duh, dua i tijelo) ne mogu proizvesti ve je duhovni ivot milost. Zato je on ili darovan ili ne postoji. Jer otajstvo Isusa Krista u ivotu kranina se ne moe dogaati ako nije zahvat Duha Bojeg u nas. (Jedan je va uitelj, Krist Gospodin.) Jesi li krten? Krtenje je preporod, pretvorba kad voda postaje vino krv kad ovjek ljudskog dometa postaje boanskog dometa. Ja te krstim, tj. ja te utiem u ime Oca i Sina i Duha Svetoga kao peglu u 220 V.

Kad primijeti zov moj to te nadilazi, a pripada te to oganj u tebi zahtijeva da sjeme koje si primio raste i razvija se. (Pitanje spasenja: to je s djecom koja nisu krtena? Mi smo/se spaavamo po Isusu Kristu i po krtenju. To je novost! Ali, nae nije istraivati to je s onima koji nisu krteni. Zato je Crkva u hitnim sluajevima poznatih Bojoj volji rekla: Snagom Boje volje prelazi u vjeni ivot. Kako Bog to rjeava mi to ne znamo. Kako e drugi? To pustimo Bogu. Na kranima je da navjetaju evanelje. Ostaje problem to s drugima, ali mi to ne moemo drugaije rei. Boji govor je raznovrstan, ali on uvijek spaava. Nama je spasenje dano po sakramentima. Tebe sam izabrao da navijeta! Zato je bit kranskog ivota misionarstvo. (Osoba koja ivi autentino kranstvo je izazov. Ili e te ubiti iz mrnje ili prihvatiti kao drugaiju osobu.) Spasenjska volja Boja relativno novo unutar teologije Katolike crkve, premda ima korijene jo od Augustina - nema ivog bia na Zemlji kojem spasenje nije na dohvat/ponueno. Mi ljudi razliito od toga, razmiljamo razliito od Boga: On daje i htjeti i initi. Sveopa je Boja okrenutost da spasi svijet, a na ovjeku je da prihvati ili odbije. Moemo izgubiti tota ali ne i savjest. (to god se istinito/dobro ostvari kod nekrtenika od Boga je!) Dakle, svaki je ovjek slika Boja, tj. nastanak ljudskog bia je ostvaren snagom Duha Svetoga.

Antropoloko pitanje komunikacije.

Cilj odnos

OSOBA

DUH SVETI

KOMUNIJA

Duh Sveti snagom svojeg djelovanja uvodi u Komuniju = Otac, Sin i Duh Sveti.

Svi imamo duhovni ivot samo je pitanje odnoajnosti s Komunijom/Presvetim Trojstvom. I mislima imamo odnoajnost s Bogom. Duhovni ivot tvori osobu takvom da se na njemu oslikava Trojedini Bog. (Proces duhovnog ivota je proces narastanja onog Drugog, koji te obitava, ali nisi ti.)

U konanici duhovni ivot je komunikacija naeg duha s Duhom Svetim. Ovo je jako vano! Zbog toga da ga spustimo na najdublju razinu ljudskog bia iz kojeg zahvaa itavo ljudsko bie. Dakle, duhovni ivot je u temelju ljudskog bia i kad se dogaa zahvaa sve razine ljudske osobe i to preriemo kroz odnos ljudskog duha s Duhom Bojim. U ostalom, Duha Svetoga ne moemo uti niti razumjeti nego na razini naeg duha, a to je razina ovjekove svijesti. Jako je vano u pedagogiji duhovnog ivota, tj. u formiranju duhovnog ivota da medijacija duhovnog ivota uvijek vodi rauna o potrebi ouvanja svijesti ovjekove. To znai da treba kvalitetno sagledavati putove i ponude koje stvaraju putove podsvijesti i ugroavaju ono to ovjeka razlikuje u njegovoj zdravosti od drugoga, a to je svijest. Znati da svi putovi, koji ne uvaju svijest, nisu u funkciji integralnog izrastanja ovjeka. (Tu je velika rasprava u odnosu na putove Istoka i Zapada, putovima intuicije i putovima analize i sl.) Ima situacija kad se favorizira ekstatika dimenzija, bez koje nema duhovnog ivota. Meutim, ne, jer nije svedivo na to. Posebno jer je duhovni ivot i duhovno iskustvo mir, a to je duboka uravnoteenost. Duhovni ivot shvaen kao komunikacija naeg duha s Duhom Bojim je dijalog. Duhovni ivot je stvar otvorenosti, sluanje, prihvaanje i operativnosti. Zato sv. Augustin i sv. Bonaventura nazivaju molitvu razgovor s Bogom, a to nije nikako monolog, ni moj ni Boji. To je uvijek i rei, i uti. Razina susreta koja se dogaa u autentinom duhovnom ivotu izmeu naeg i Bojeg Duha. U tom susretu/dijalogu se dogaa slijedee: (tri vana pokazatelja) 1.

Spoznaju vlastitog identiteta, ali i identiteta Onoga s kim si u susretu. To znai: kad
kaem spoznaja vlastitog identiteta to prvo znai pozvanost. Pozvani smo da budemo, dakle, plod smo Bojeg zahvata koji u nama raa zahvalnost kao loginu posljedicu

duhovnosti. To se moe nazvati duhovnost nastanka. Spoznati vlastiti identitet znai razumjeti sebe kao stvorenu stvarnost, kao pozvanu stvarnost i kao misaonu stvarnost. Pozvan na ivot. Stvoren da ivi i da se ostvari. Sama injenica stvorenosti ukljuuje i svijest o naoj provizornosti. To znai da nam je temeljna crta putnitvo/hod. ( Vaa domovina je na nebesima. Mi smo putnici, prolazni. Isus je proao zemljom inei dobro. ) Provizornost/privremenost ima stjecite u vjenosti. Zato smo sposobni biti u komunikaciji s transcedencijom, onim to nas nadilazi, kao temeljnu potrebu bia. Zato je ovjek bie koje trai. To je spoznaja naeg identiteta u susretu naeg duha s Duhom Bojim. to je s identitetom onog kojeg susreemo? Spoznaja se okree prema Onom pred kim jesi. Ako si pozvan On te zove. Ako si stvoren On te stvorio. Ako si smislen On te ispunja. Dakle, u tom susretu vidi sebe, Njega i svoje mogunosti. Zato autentini duhovni ivot otvara egzistenciju. On otvara da ne postane rtvom provizornosti koja e sebi samoj postati smisao. Odnosno, autentian duhovni ivot je neto velianstveno. Otkrie identiteta Njegova u jednoj fazi duhovnog izrastanja otkriva i druge spoznaje (npr. pitanje (bez)grenosti ili otkupljenja i Otkupitelja, tj. besplatnosti duhovnog ivota). Stvoreni smo da moemo primiti, a od tog primanja ovisi davanje. Pavao to zaotrava: A to ima a da nisi primio? to je ovjek svjesniji kao primatelj on je raskoniji i u davanju. Duhovni ivot nosi temeljne spoznaje koje nas odreuju. A odreuje nas spoznaja tko smo i tko je Onaj pred kim smo. to je identitet. (Sv. Terezija Avilska Put savrenosti u jednom je asu osjetila da je besmisleno biti kakva je bila Il' se mijenjaj ili zaboravi sve!) To je spoznaja istine o sebi i o Onom pred kim je ne moe ostati u kaljui. 2.

Prihvaanje se sastoji u prihvaanju onog to si spoznao, a to je dubinska razliitost: tebe

& Njega. Istovremeno je rije o dubokoj okrenutosti jednog prema drugom, kao da se dogaa da je moja razliitost govor moje duboke potrebe Tebe. I zato prihvaati svoju razliitost znai biti aktivno okrenut prema onome koji je Drugi. (Moji puti nisu vai puti.) Prihvatiti hod Boga kao svoju duboku potrebu bia. Ovaj in raa u nama stav oslukivanja, da ujem to mi to Gospodin govori!? Iz ovog slijedi da je duhovni ivot pitanje dubine najdublje razine ljudskog bia. Rije je o hodu koji te ostvaruje.

3.

Oslanjanje je trea jako vana dimenzija. to je to? To je svijest o otkupljenosti. Ako

hoe, svijest o spaenosti! To vie nije problematino u duhovnom ivotu jer postajete

partneri. On djeluje u tebi i ti djeluje kao medijacija, a ti si Ga naao kao izvor svoje novosti.

SPO
Spoznaja, prihvaanje i oslanjanje su tri bitne okosnice zdravog razvoja duhovnog ivota. Zbog ega? Zbog toga to prva donosi istinu tebe i Njega. Druga donosi mir. Trea donosi mogunost novosti ili budunosti. Ove tri (nisu stepenice jer nije odnos vie-nie ve razine treba uvati kao zjenicu. Ako duhovni ivot postavimo na ovim razinama nema podbaaja, besmisla ili devijacije. DUHOVNI IVOT KAO RAST kad budemo govorili o kriterijima Duhovni ivot razvija cjelovitost osobe i razvija cjelovitost zajednice. Dakle, u pitanju je pojedinac i zajednica. Cjelovitost znai da ovjek itav raste u novosti: duhovna, duevna i emotivna razina. Stoga mu nije nita tue, ni radost, ni tuga, ni uspjeh, ni pad jer je i pad bitna sastavnica duhovnog ivota. (Sv. Augustin Nije problem pasti nego kad padne ustati da ne ostane u svom padu.) to je realizam duhovnog ivota, jer mi nismo aneoska egzistencija. Sv. Pavao govori o boju, o bitci. Bitna sastavnica onog to mi jesmo je grijeh, a to je konica naoj ostvarenju. Koi i daje gas koliko hoe, auto stoji. Tj. grijeh je sastavnica naeg bia zato S-P-O. Odnosno, naa novost nije u nama u smislu kreativne snage ve u smislu otvorenosti bia biti u novi ako se Boja milosti spusti. Pojedinac ostvaruje duhovni ivot kroz (osobno) sazrijevanje, a zajednica kroz sazrijevanje zajednice. Osobno ide nekako, ali je problem u sazrijevanju zajednice. Ona izrasta ako se meusobno ujete, podupirete, sluite, tj. ako su stvoreni uvjeti da drugi s vama moe rasti. Ponaanje pojedinca u zajednici je - pokazatelj ja - pokazatelj njemu- osobnog izrastanja, tj. zrelosti. Zajednica je tijelo Isusovo i ono je sklad udovlja. Svatko prihvaa ulogu koju ima u tijelu. To pokazuje i nae tijelo: to ako oko hoe biti ruka? Kako e dignuti au? uloga udovlja koja ide u skladu. Zajednica mora biti obiljeena zdravou. Tako i u obitelji. ilje li se neke stvari onda to onemoguuje i ugroava pojedinca. Zato je potrebna otvorenost, tj. imati vremena da uje i da on kao razliit ima mjesto kraj tebe i ti kraj njega. U duhovnom ivotu ignoriranje nije rjeenje. Potrebna je askeza.

U emu ovjek izrasta? Integralno! to je to? Mi krani nazivamo to svetost. Duhovni ivot je integralno izrastanje u svetosti. Svetost je obilje komunije (zajednitva) u osobi. Obilje ivota, ljubavi, dobrote, razumijevanja, radosti u osobi, odnosno u zajednici. Jednom rijeju, SVETOST=LJUBAV. Moemo kazati: izrastanje u duhovnom ivotu je izrastanje u ljubavi, ako pojam nije deplasiran, jer je izgubio boansko. (sv. Ivan: Bog je ljubav! Ljubav je Bog!) Dakle, izrastanje u ljubavi. Zato je ljubav mjerilo izrastanja duhovnog ivota. 1Kor 13,4 Ljubav je strpljiva,

Subota, 5. studenog 2011., 10-12h RAST DUHOVNOG IVOTA Kao temeljnom kategorijom duhovnog bia valja razlikovati duhovni ivot od duhovnog procesa. To su dva aspekta. kriteriji, pokazatelji, razluivanje duhovnog ivota

1) Rast duhovnog ivota je bitna sastavnica duhovnog bia. Rije je o nutarnjem procesu, ali su mu plodovi vidljivi. Svako izrastanje je vidljivo. Rast je pokazatelj razvoja (rast i gore i dolje). Duhovni ivot se ne moe svesti na koliinu neega. (Ako imam veliki stomak, ne znai da je unutra dijete.) Nesvodljiv je na mjeru koja se zove koliina. Misli se osobito na pobonost, premda su neophodne za duhovno bie i hrana su duhovnog ivota, ali nisu duhovni ivot. 2) Radi se o integralnom izrastanju osobe. To znai da se ne razvije jedna njegova sastavnica ve osoba cjelovito raste. Rast je neizbjean to nam prije svega pokazuju biblijski likovi na kojima je vidljiva dimenzija izrastanja.

Isus Krist
Evanelist Luka pie da je Isus rastao u duhu, mudrosti (spoznaji) i milosti. Izrastati u milosti za ovjeka je normalno, ali da je i Isus Krist izrastao u milosti to je hrabrost Lukina. Naime,

rije je o izrastanju o svijesti svoga boanskog identiteta. U sve veem otkrivanju boanske dimenzije u sebi. Jo nije doao moj as - da posve otvoreno svijetu posvjedoi da je Bog. Ovo je veliko kristoloko pitanje, a za nas pouno. Ni u emu se nije razlikovao osim u grijehu Ta crta pokazuje da je izrastanje nezaobilaznica duhovne egzistencije. Luka je to spojio u dob, mudrost i milost Isus Krist je integralno izrastao.

Djevica Marija
Kod nje postoji znak njene svijesti o izrastanju. Osobito na razini svog odnosa s Bogom. Ne znamo puno o njenoj antropolokoj crti. Tu se bibliari jako razlikuju, o njoj kao djevojci, o zarukama, dobi, podrijetlu ne znamo puno. Ali znamo da u dobi, kad je Bog procijenio da je Mariji zrela za partnerstvo, objavio kunju. Zrelost dobi trai zrelost mudrosti, a ona ima jaku vezu s vjerom, i zato se dogaa navjetaj Zdravo milosti puna! Pozdrav izrie identitet ene koja je puna Boga. Moemo rei da je ve u poetku susreta s Bogom u punini, i to je osnov na temelju kojeg uitelji zakljuuju da je bez grijeha zaeta milosti puna Kad u ovom duhu razmiljamo o Blaenoj Djevici Mariji onda vidite to Bog misli o toj eni. Stani i pogledaj! U Mariji imamo enu vjere, majku Crkve i majku Spasiteljea svijeta. Vrlo sloena linost teoloki, a do skrajnosti na razini vjere jednostavna i to je pokazatelj. (to je tko vei, dublji to je pristupaniji. Samo umiljeni misle da su tiposi i trae podest na to e stati.) Bog alje kunju, koja se oituje u ponudi Evo zaeti e i roditi sina. On e biti velik i zvat e se Sin Svevinjega - kunja Mariji je sadrana u zaeti e i roditi e. Ovdje progovara njezina zrelost: Kako e to biti kad ja nemam odnos s muom? Odgovor: Sila Svemogueg sii e na te i osjenit te i zato e i edo biti sveto i zvati se Sin Boji. Kunja izaziva pitanje i eka odgovor, a odgovor trai vjeru. Dakle, vjera, duhovnost nije iracionalna stvar ve zahvaa sve razine ovjekove pa i seksualnost. Marijin rast oituje se u odgovoru vjere Evo slubenice Gospodnje i neka mi bude po tvojoj rijei. Odgovorom izrie svoj identitet, slubenica biti u funkciji otajstva. Identitet vjernika, a projekt je Neka mi bude po rijei tvojoj. Aneo otie od nje. Naao ju je zrelu zrelo pitao dobio zreli odgovor stav je krepost. Druga crta kod Marije pokazuje njezino izrastanje ( Redemptoris Mater Majka Otkupiteljeva izriito kae da Marija od munog, tekog odgovora vjere ivi u vjeri koja prolazi tamnu no (sv. Ivan od Kria). Ono to se uobiajeno i teoloki naziva tamna no Marija prolazi tamnu no vjere. To znai da je put izrastanja no vjere. (Ima li zrelosti vjere bez tamne

noi?) Ne moe se pritiskom na dugme rijeiti pitanje vjere. Treba proi kunju. Odnos Isusa i Marije svaki susret je bio proienje vjere u Hramu, u Kani, na Golgoti, Trea crta kod Marije naziva se vrsna pedagoginja vjere. (Vrlo rijetko se izuava.) Naa Marijanska svetita trebaju biti pedagogija vjere. (Karmeliani se nazivaju Marijina braa.)

Apostoli
I kod apostola se zamjeuju razine milost, poziv, nasljedovanje i poslanje. Dakle, gledajte kroz ovu prizmu egzistenciju apostola i vidjet e zrelost, da svi umiru na nain Uitelja. Tipian primjer je apostol Pavao poseban sluaj. On je najbogatiji autor Novog zavjeta koji govori, obrauje razvoj duhovnog ivota. 1. Iskustvo osobnog ivota Pavlova - kakav je? - dvostruko. Proao je iskustvo Zakona, bio je uenik uitelja Gamalijeva najpoznatiji uitelj Zakona u Izraelu, upoznat s kompletnim pologom rijei Boje Starog zavjeta i vjeru sljedbenika. Do te mjere da je smatrao opravdanim unititi krane. Odobravao je Stjepanovu smrt kamenovanjem. U susretu prema Damasku otkriva novoga uitelja, koji se poistovjetio sa Zajednicom. Progoniti Zajednicu znai progoniti Njega. Savle zato me progoni? Naglaava: poistovjetiti se sa Zajednicom. Crkva je prevana za duhovni ivot. Ali kad se kae Crkva volio bih da kaete/mislite na sebe, a ne na afere, biskupe, Kaptol Naalost, otrov je baen pa smo zaboravili tko je Crkva zajednica vjerujuih; gdje su dvojica ili trojica u moje ime Tijelo Kristovo. 2. Duhovna zajednica mora imati odnoajnost prema Crkvi; braa ste. Onog asa kad Pavao susree Isusa, Novost stavlja toku na ono staro i poinje novo. iva atora je tu velianstven. Kadar je uiniti zaokret snagom spoznaje novoga. to je u osobnom iskustvu vano? iskusio je da je voljen, jer mu je rekao da ga treba, a mogao ga je odvratiti, ali nije ve biti e miU tom susretu Pavao doivljava da je voljen i odluuje uzvratiti ljubav istim intenzitetom. I to je sr Pavlova nauka o duhovnom ivotu. Uzvratiti ljubav istim intenzitetom. To je vrlo vrsno mjerilo ljubav uzvratiti ljubavlju. (Zabiljei zahvate Boje prepoznate u svojoj egzistenciji pa e vidjeti sadanje stanje.) Dva iskustva: a) susree novog i poinje od nule; doivljava ljubav i uzvraa ljubav. b) za Pavla je jako vano iskustvo Zajednice. On je unutra i kae Ja vas rodih! Ponovno vas raam! Ima iskustvo trovrsne zajednice: Filipljana, koji su potpuno prihvatili Galaani 10

koji su nezreli u razvoju i razrastanju; Korint sporost i opiranje razvoju. Ta Pavlova nauka, da zajednica izrasta, ostavlja trag na Pavla, trag realizma koji on pretae u dvije stvari: - jo niste iskrvarili, - bolovi ponovnog raanja. To iskustvo zajednice, takoer djeluje na Pavlov nauk o duhovnom ivotu. 3) Krtenje. Za Pavla je krtenje srika (sr) i sinteza duhovnog ivota. To znai neto bez ega ne moe nita, jer nije to. (Olovka ne moe pisati bez srike.) Sinteza znai da se sav duhovni ivot nalazi u krtenju. Zato to je krtenje vazmeno iskustvo Kristovo (otajstvo). Duhovni ivot apostola Pavla poeo je sa susretom Uskrsloga. Nije poznavao tjelesnoga Isusa. Moe se rei da je upravo ta novost Krista obiljeila Pavla. Taj susret s Uskrslim zahtjeva obraenje Pavlovo. Znak e biti povratak vida. Susret s Uskrslim Pavlu daje novi identitet: Apostol pogana. 4) Duhovni rast Pavao povezuje sa spojem/pritjelovljenjem/kranima otajstvu umrlog i uskrslog Krista. Znai, rasti po Pavlu znai pritjeloviti se. Ostvarenje otajstva Isusa Krista u ivotu krana i Crkve je duhovni ivot. Pavao polazi od krtenja kao pritjelovljenja otajstvu muke, smrti i uskrsnua Kristova. Krtenje je pritjelovljenje muci, smrti i uskrsnuu Isusa Krista. Zato se krtenje dogaalo uranjanjem (zdenac krtenja sa sedam stjenki). Pavao polazi od krtenja, a to znai od iste milosti, isti dar. Milost znai draganje, milovanje. Kad te Bog dodirne to je milost, draganje, dodir Boji. Nadalje, Pavao u krtenju vidi projekt i poziv. KRTENJE=milost, projekt, poziv. Milost je stvoriteljski dodir Boga ovjeku, koji je ve jednom u inu stvaranja poljubljen od Boga, a krtenje je novo stvaranje i ono postaje projekt, i u oima Boga i u oima krtenika. Problem je nae svijesti! Pavao je strog (projekt i poziv) i Filipljanima, Korinanima i Galaanima kao da se ponosi to ih je malo krstio zbog zadataka koje krtenje nosi. Zato je redovniki ivot povezan s laikim ivotom, kroz interakciju, tj. kroz sakramente reda i braka. Korijen posveenja je u krtenju, a u sveenitvu je novi sakrament. Redovniki poziv je u vidu znaka a ne sakramenta, tj. sakrament ekonomije spasenja. Zato je sv. Franjo htio ostati kranin bez sveenikog reda. Krtenje nije samo poetak ve dogaaj koji ostvaruje potpuno pritjelovljenje. Danas treba puno vie raditi na ekonomiji spasenja kroz sakrament krtenja. 5) Osobna i postupna provjera. Rije je o primljenoj milosti na krtenju koja je dinamina. To znai da tijekom izrastanja prima razliite oblike i slijedi razliite putove. Zato treba 11

provjeru, prije svega koliko je u osobi prisutna dimenzija Svetog Trojstva to je ispovijest vjere. Jer se Trojstvo esto zna svesti na broj, a ne na odnos. Trojstvo u duhovnom ivotu je odnos sa Ocem sa Sinom i sa Duhom Svetim. Sinovstvo, tj. koliko i kako se ivi dimenzija sinovstva/kerstva Bojeg. Odnos sa Ocem je odnos sa izvorom svega. Odnos sa Sinom je odnos sa ovjekom, bratom i otkupiteljem. Odnos sa Duhom Svetim je odnos sa uvoditeljem u razumijevanje otajstva Sina. Dakle, vidjeti koliko je to dimenzija Trojstva prisutna, i svijest o Sinovstvu/kerstvu je vano zbog identiteta. Moete biti tjelesno slomljeni, duhovno umorani, ali niste umrli jer u vama ivi okosnica Sinovstva Bojeg Dii se! To nije tvoje, to je Sinovstvo! Usklaivanje Kristovoj smrti i uskrsnuu je li otilo u devijaciju ili je on hod u kojemu ja postajem slian Kristu Gospodinu, tj. da Njegov ivot proima moj ivot i to je evangelizacija. Evangelizacija je egzistencija. da li osoba/zajednica kaziva taj oblik usliavanja Kristu. Je li ivot proet svijeu crkvenosti tijela? Razvijaju li se kreposti i oituju li se darovi? to je krepost? Trajni pozitivni dobri stavovi. Razvijaju li se kreposti u meni ili sam uvijek gladovao, kao da se guli kora stablu pa se sui. Darovi se oituju kroz zahvalnost i ponudu. to ima a da nisi primio? Stav zahvalnosti sve to imam i jesam je radi drugoga radi drugih i za druge! (kristoloka studija Isus ovjek za druge, Bonhofer ). Postupna provjera, nadanje. Je li duhovni hod zakazao negdje? Pavao kae Ve ste morali postati zreli! Ako niste, znai da je neto u terenu zatvoreno, ne valja. Zato duhovni pratitelj mora biti kompetentan da vidi kakav je teren da bi milost mogla rasti, da raste ono to moe rasti i ima kvalitetu. To je prevano znati. Zrcaliti svoju nutrinu, da bi znao gdje si. To je najgora rana pastorala, jer nema s kim razgovarati. (Tu ima redovnika zajednica budunost da slua druge.) DANAS sekularizacija unutar Crkve (relativizacija svega) i laicizacija unutar drutva (relativizacija, Crkva nositeljica svetog). Kad se ova dva procesa spoje onda je tcunami.

12

Subota, 5. listopada 2011., od 14h Toka na kojoj sveti Pavao jako inzistira: DUHOVNI BOJ - je jedna/stalna etapa ne putu ostvarenja Krista u ivotu kranina ili kranske zajednice konstanta. Za temu duhovnog boja u duhovnosti vlada i vladao je razliit interes s: 1. biblijskog stajalita (u Knjizi postanaka), 2. otakog, 3. monakog (u najranijim spisima 4. st. Evagrije P., Augustin, Ivan Kasijan Elaborat o duhovnom izrastanju i Osam misli I. Kasijana) i 4. povijesnog stajalita. Erazmo Roterdamski 1502. godine pie o potrebi i razlonosti Duhovnog boja, kao i Skupolije u 16. st. Prirunik za duhovni boj. Nae vrijeme zahtijeva tu kategoriju, moda aktualizirati pojmovlje, jer Pavao govori o titu, kacigi, pojasu i obui u smislu vjernike terminologije (on kao atora-pravio je atore), rimski graanin znao je o ratnoj opremi pa je primjenjuje u rastu kranskog ivota. U Rusiji veliku pozornost duhovnom boju kroz Teofanu Rafijevo (pouavanja u istonoj duhovnosti je monakog karaktera, shvaeno kao glavna askeza o starcu poveo Irenej iz Novog Sada episkop. Odgoj mladog monaha na Atosu kroz principe duhovnog boja. U naoj askezi premalo se koristi kao pojam i medijacija duhovnog izrastanja). Duhovni ivot, tj. ivot po duhu, razlikujemo kategorije ljudski duh i Boanski Duh, koje su bitne za razumijevanje ljudskog ivota. Mi bacamo naglasak na milosnost duhovnog ivota to je karakteristino karmelianskoj duhovnosti dok isusovci daju naglasak na psiholoke mehanizme (npr. Marko Rupnik razluivanje duhova psiholoki karakter). Karmelska kola ispravno daje naglasak na milosnost ovjekove novosti. Elementi nisu ponekad adekvatni izrastanju, a osoba izrasta. Ponekad mehanizmi psihe nisu takvi da bi omoguili izrastanje mistine naravi, a osoba mistino izrasta, to znai da postoji neto to nije uvijek tako jako povezano s psihom, a ona je prevana za ljudsko izrastanje (psiha). ivot u/po duhu (Rim 8,5; Gal 5,16.25) - ivot po duhu je stvarnost na koju je pozvan svaki kranin. To nije privilegij ve poziv. Taj ivot po duhu zahtjeva: 1) spoznaju samih sebe, 2) spoznati mehanizme po kojima se raa napast, 3) nosi sa sobom potrebu razluivanja vlastitih slabosti. Spoznaj samog sebe! To je ono o emu je juer bila rije, tj. dubinska nutrina sve sastavnice ljudske osobe kao takve. Naelo spoznaj samog sebe vue se od grke kulture, a sv. Ivan od Kria ga jako podvlai. To je 13

vano da bi upoznao svoje domete, putove i da zna ostati normalan. To znai ne biti ljubomoran na drugoga. To je mjera tvoje mogunosti. Pitanje mehanizama koji prethode ili stvaraju napast. Postoje etiri stupnja, i od sugestije do djela jako je vano spoznati klicu napada i mehanizme psihe kako reagiraju na sugestiju klice. Razluivanje vlastite slabosti je posebna slabost, svako je ima, samo je treba evidentirati koja je i u emu je. To je tanki led na koji stajemo nerijetko u normalnom duhovnom ivotu; samo te povue i ne pazi jer si zahvaen jakim iskustvom i eto ga tanak led. Dakle, zamijetiti i razluiti vlastitu slabost - cilj je da odoli nasrtaju napasti, tj. grijeha. to tvori duhovni boj? To je grijeh, tj. napast. U emu je? to je? Naziva se hamartija. Rije je o personaliziranoj sili zla po imenu avao, Sotona, Dijabolik, Razdvojnik koji rui komuniju/zajednicu. Ta sila zla djeluje u ovjeku, kroz ovjeka i protiv ovjeka (Rim 7,15). Doista ne znam to inim, jer ne inim ono to hou, nego ono to mrzim . Ova sila se objektivizira, tj. dobiva svoja imena kroz pojedine grijehe. A sri grijeha nisu nita drugo nego djelovanje te psihike sile. Ti oblici grijeha su uvijek u sebi bremeniti orujem protiv ovjeka. Imajui u vidu ovu injenicu, grijeh je strano zlo ovjeku. Tu mu je teina, i premalo se pozornosti daje grijehu, antropoloke teine u smislu da je on i uvreda Boga, jer je i uvreda ovjeka. To je teza (pokoncilska) da niti jedan grijeh nije privatnog karaktera. Ta razorna sila u/kroz/protiv rui ono to je za ovjeka da bi ovjek mogao biti ovjek. Mislim da premalo ispovijedamo grijeh kao takav. Grijeh ima svoju antropoloku teini, tj. razara nas i druge. to je grijeh? To je odnoajnica s duhovnim bojem ili nijekanje saveza i komunije. Raskid odnosa.

komunitarnos

Ja

s drugim (Drugim) Trojstvo

Ja protiv drugog (Drugog)

Savez/Komunija Savez protiv je kidanje odnosa, Saveza/Komunije. Analiziraj prvi i sve druge grijehe kroz ovaj model. Grijeh privatne naravi gdje se to oituje? Unutra! Na Komuniji se oituje!

14

Ispovijed je dragocjeno iskustvo pa da nam Isus nije nita drugo ostavio osim sakramenta ispovijedi, to je ogromna milost, tj. povratak u odnos/komuniju. Ispravno naelo duhovnog ivota je biti za drugoga. to je podloga biti za drugoga? -To je biti ne-sebino ili s ljubavlju pa i to za moe biti protiv. Vano je uoiti antropoloku dimenziju zla/grijeha i ona se izrie s ja s drugim u ja protiv drugog/Drugog. Kad gledamo u emu je ja s/ja protiv lako se oituje u prvom grijehu. On nije u tome to je Eva jela jabuku, niti je jabuka grijeh. (jabuka lat. Malus zlo) U emu je srika prvog grijeha? U tome to ovjek nije prihvatio sebe u svojoj stvorenjskoj stvarnosti. Sugerirano mu je (!sugestija) od razbijaa komunije (Sotone) i ti moe biti kao Bog! I Eva i Adam poseu za tom mogunou. I Sotona nije lagao nego je preskoio put nastanka prvog ovjeka i prve ene u boansku dimenziju stvorenja. Ustvari, Adam i Eva ve su bili ivi otisak Boga i to nisu prihvatili biti nego su htjeli biti Bog. Nova ekonomija spasenja i krtenje. Ono ustvari vraa ovjeka u stanje prije grijeha, na stanje silne slinosti ovjeka i Boga. Otvara mogunost da ovjek u svom limitu u Boanskom maksimumu ostvari iskustvo u mistinom iskustvu. U emu je razbijena komunija? Najprije u osobi, jer najvanija je komunikacija u osobi. (Gledati se svaki dan u ogledalo da bi prihvatili sebe i svoje mogunosti, jer nema runog ovjeka ve postoje samo ljudi koji ti se manje sviaju tako e ostvariti komuniju unutar sebe.) Prvo stanje Adama i Eve je sloboda. Rekapitulacija znai povratak u to poetno stanje. Krist kao prvoroenac! On je i u Adamu. Hamartije (grijeh) je smrtonosna stvarnost, gdje god je stvara/sije smrt. Jednostavno zbog toga to ree komuniju. Sveto pismo/rije Boja kad razmiljamo o duhovnom boju ve od prvih stranica Starog zavjeta poznaje jednu zapovijed: Gospodariti nagnuima zlim koja stanuju u naem srcu. Isus e rei: Iz srca sve dolazi, pohlepa, pohote, preljubi, zle misli, Ve u Post 4,6 Bog upravlja poziv Kainu Mora biti gospodar. Pred tvojim vratima je grijeh, on ide tebi, mora biti gospodar. U Post 8,2 govori o tome da je (instinkt, hebr. jezer) ljudsko srce je sklono zlu ve od rane mladosti. Duhovni boj nalazi svoj temelj na samim poetcima ljudskog roda, tj. Biblije. Toliko je nezaobilazan duhovni boj da niti Isusa nije zaobiao. Mk 1,12-13 govori o napasti; Lk 4,1-13 govori o pustinji; Mt 4,1-11, u Isusa se pojavio duhovni boj odmah nakon krtenja, tj. Isusova definitivnog opredjeljenja, definitivne spoznaje i definitivne objave o njegovom Boanskom identitetu, to znai da to je duhovni ivot intenzivniji da je duhovni 15

boj jai, u smislu da su/e biti nasrtaji jai. Nemojte misliti da postoji stanje duhovnog ivota u kojem ste slobodni od toga. (Pitalo redovnika Kada odreene napasti uminu? Tri dana poslije smrti!) Proporcionalan je intenzitet boja i ivota po duhu, to ne znai da e avao jednako uspjeti kao u vremenu kad niste bili duhovno potkovani. Zato nema u duhovnom ivotu prekida rasta. Vae opredjeljenje za Isusa Krista izaziva odlunost avla da vas uniti. U najsvetijim inima ti dou takve misli da se pita gdje si? to si? -Terezija Avilska kae da postoji kuna luda (mata) i nemojte se s njome boriti ignorirajte je da je pobijedite. Postoji neprekidni rat avla da u najsretnijim trenutcima pomuti profit vjere. To ide jedno s drugim. Dakle, ako Isus nije bio poteen kako bi mi bili? Za kranina duhovni boj je sastavnica krtenja, jer se tad opredjeljuje da stane u vojnoj opremi, obui. Rim 6,13-14 oruje pravde, svjetla Krtenje je svijest krtenika, sinovstva, pritjelovljenja, crkvenosti potrebna je ta svijest! Zato treba propovijed na misi razvijati tu svijest. To je naboj krtenika, to je novost, to je i deklarirani rat! Opis duhovnog boja u Novom zavjetu Ef 6,10-17 ne borimo se protiv drugih ljudi nego protiv gospodara zla i grijeha. To je boj vjere. On se raa iz vjere i k njoj tei. Gospodar zla je Pavlova koncepcija: zlo koje vas napada, neprijatelj je jai od vas i zato ne moete svojim orujem ui protiv njega. Nae ljudsko oruje ne moe unititi sile zla. On se smjestio u zraku/duhovi su i nadilaze nas, ali postaju vidljivi ovdje. Baen je zmaj na zemlju! U emu je ta borba? Pavao govori da je ovdje rije o ratu strastima koje borave u naim udovima. Jk 4; 1Pt 2,12 - rat pouda tijela koje ratuju protiv cijelog ovjeka. Pouda tijela nije doslovno i ne treba je prebacivati na seksualnu razinu jer je tijelo simbol provizornosti ono nosi sve te sastavnice. Ne samo seksualnu dimenziju (neuredne ine i sl.), jer to je sve to ne moe izdrati jainu ivota vjenoga. O tome govori Petar, jer je imao iskustvo, i uitka i smetnje tijela (i u braku). Dakle u Novom zavjetu rat/boj je usmjeren na faktor strasti i fizike poude. Zato strasti? (u Bogoslovskoj smotri, lanak J. Mami o strastima pedagoka vrijednost kao pozitivni imbenik izrastanja. No kao to ovjek neto ne moe ostvariti bez strogosti, tako e biti pobijeen ako svu energiju posveti strastima. Strasti su mehanizmi koje treba iskoristiti, ako su druge, postanu okosnica ili princip ivota. Kad nee postii mir, a bez toga nema

16

zahvalnosti, neutaivo je ljudsko srce tada. to je mir? To je zajednitvo sa sobom, s drugim i s Bogom. Nae oruje nije naa mogunost boja, nego boj se odvija snagom Duha Svetoga u nama, tj. naom provizornou s Drugim. (Ne ja nego Boja milost!) Istjerivati avla je dar Gospodnji. Ne ivim ja nego Krist u meni. To je kristolikost egzistencije, kao najvee oruje u meni. Objava izriito govori o biima koja su otpala, i stavila su se u slubu razaranja stvorova i djela Bojih. Posljedice mogu biti i strahovi. -Jesi li krten? -Ima li iskustvo Boje ljubavi? -Ide li na ispovijed? -stoji li pred Bogom? -vjeruje li? - U mojoj najdubljoj dubini Bog obitava. Kad me ta svijest obuzme imati u mir. Jer Bog je sam u tvojoj nemoi. Nitko mi nita ne moe. Ako osoba ne pristane biti u Bojim rukama ve ide u dijalog s avlom, razbija komuniju, i ostaje bez osnovice. Biti ator Boji! Tko e me sruiti ako sam Boji!? avao postoji, djeluje protiv ovjeka! Itinerarij kako napasti ostvaruju svoj plan: sugestija dijalog pristanak strast.

17

Biljeke od 18. studenog 2011., 16,30 sati NAELA DUHOVNOG IVOTA Rije je o postavkama o kojim Pavao kao mistagog dri jako i preporua ih. On je vrlo kvalificiran odgojitelj i iz njegova nauka moemo nai odgovore i za nas: to je duhovni ivot, kako se razvija i sl. uvaavajui antropoloke znanosti koje pomau u vrednovanju fenomena koji prate duhovni ivot. Potreba suradnje u duhovnom ivotu . Na njoj Pavao inzistira to je slobodna odluka subjekta duhovnog ivota da zamijeti ponudu, da je prihvati i da odgovori na nju. Jer, u konanici, duhovni ivot je poziv, jedan zov na posvemanje izrastanje kojeg ti upuuje Tvorac ivota. Zato je duhovni ivot mogu u svim staleima i situacijama i nema povlatenog duhovnog ivota jedno u odnosu na drugo da se duhovni ivot ne privatizira, znai, sebe uiniti iskljuivim izvorom, posjednikom i subjektom duhovnog ivota. Duhovni ivot je dar koji je udijeljen u sakramentu krtenja. To je Pavlova velika konstrukcija duhovnog ivota. Zato se naglaava suradnja slobode? Suradnja jer je potreban odgovor na poziv. To se nee ostvariti mimo mene. Bez tebe sam te stvorio ali bez tebe te neu spasiti. kae sv. Augustin. To je egzistencijalna svetost. Ontoloka svetost je darivanje Boga u njegovom sakramentu, a egzistencija je ostvarivanje toga dara. Govori se o slobodi jer je mogue Boga uvjetovati. To moemo svojom mjerom. Mi dajemo mjeru Bogu: Ti e dotle! Ja u korak dalje. Ti budi strpljiv, a ja u i sl. To znai davati mjeru Bogu. Oblik suradnje drugi uvjet. Mogu suraivati sraunato i/ili predano. Sraunata suradnja uvijek ima moje ciljeve. Ti mi treba da ja postignem to . (Tipino ljudima crkvenim karijeristima. Ako kroz svoj vanjski izgled zamagli i pridobije ljude da ga izaberu on nema rijei da zahvali Bogu i ljudima, a to nema veze s Bogom.) U sraunatom suraivanju su uvijek moji ciljevi motivacija izlazak u susret Bogu i tu nema pomaka, niti izrastanja. Predana suradnja. To znai staviti se u ruke Boje, a to znai biti svjestan da Bog ima u rukama i tvoju egzistenciju i njezin razvoj i njezino ostvarenje. Mnogostruki su elementi ove suradnje: -element razuma razum razmilja snagom vjere. (Pogledajte malovjerni ljiljane i ptice)

18

-razina srca koje je simbol osobe, a osoba znai odnoajnost a ne individualnost, tj. imati svjetlo hoda prema komuniji. To znai, u konanici, graditi tijelo Kristovo. 3)Ritam razvoja duhovnog ivota. Boga neemo uriti! - kad vidi da od tebe neto trai danas, a ti odgaa za sutra. Bog je ljubav pa te nee opatrnuti, ali ako ti izolira, tako neka bude. Ovo nije postupnost izrastanja. Jer, Bog ima mjeru, dozu. Milost pretpostavlja narav. Communio (komunija) je zajednitvo, ne izrie dvostranost jer je to odnos kad dvoje ili vie postaje jedno a ostaje svaki svoj. Dragi Bog nee traiti nikad vie nego to ti moe dati. (Kad god sam uskratio neto Bogu, to je bio pokazatelj nevjere. Ja sam se oslonio na svoje snage, a nisam se oslonio na Boga.) KOJI SU STUPNJEVI RAZVOJA DUHOVNOG IVOTA? POKAZATELJI 1. Teologalna zrelost: moemo pretoiti u jednu jednostavniju sastavnicu a to je teologalna vjernost. to je teologalna vjernost? To znai ostati dosljedan govoru vjere, govoru nade i govoru ljubavi. To troje ini teologalnost. Teologalna zrelost kao jedna faza razvoja u duhovnom ivotu. Kasnije, 2. Moralna vjernost. Dananja situacija nai su zastupnici uglavnom krani. to to znai? Priznaje se upisan je u maticu krtenih, osjea svoj identitet kranski, ali se ne ponaa kranski. Znai da postoji raskorak izmeu onoga to osjea da je, i onoga to je. Ovdje moralna vjernost znai da sam u osobnom i javnom ivotu znak novosti koja je teologalna. Ako uzmemo svoje podruje privatno i profesionalno te uspijemo biti jedno, onda to postaje evanelje, tj. klica promjena. Naime, broj krana ne mijenja svijet ve kranin mijenja svijet, a bit kranstva je jasna iz etimologije tko to nosi? 3. Osobna zrelost ukljuuje odgovoran odnos prema slobodi, svijetu, vrijednostima, prema drugima i prema Onom u kojeg vjerujem da je osnova svega. Mogua je osobna zrelost ovjeka koji nema vjere - moe imati osobnu zrelost, ali ne mora imati osobnu vjeru u Boga u kojeg mi vjerujemo. Tu treba Bogu dozvoliti da manevrira premda mi ne vidimo.

19

to se tie suradnje i nesuradnje sam Pavao govori o djeci i kategoriji odraslih. 1Kor 3,1-3; 1Kor 14,20. Pavlova briga je u tome da krani ne postanu okamenine, smrznuti, koji govore da je nekad neto bilo. Fosili! On dri da tu postoji jedan rast od mlijeka do tvrde hrane. Simptomi djeteta su nesposobnost razluivanja. I stoga, neminovan povratak na mlijeko, tj. ostati dijete kroz cijeli ivot. Naalost, danas imamo dosta pokazatelja da mnogi ljudi u sustavu duhovnog ivota postaju ovisnici. Ne razvijaju se u njima sposobnosti razluivanja. Ta sposobnost ima vie elemenata. Pavao kae: Izrastite ve jednom! Ovo je posljedica nesuradnje, a posljedice suradnje su odrasli i oni slijede odgoj vjere. Taj hod u odgoju vjere je neto velianstveno u ljudskoj egzistenciji jer krije puno novosti, spoznaje da pet ivota ne bi bilo dovoljno da spozna jedno; jer si uvuen u ko-egzistenciju s Bogom. Ti si unutra i nema tajne, jer gleda Njega oima, snagom. Odgoj vjere trai predanje. Zato je u tom koraku vana sloboda. Potreban je pedagog vjere/uitelj. Uitelj na razini vjere je osoba koja oslukuje mogunosti subjekta. Njegovu spremnost, otvorenost, sposobnost i nain suradnje za razvitak dara poziva. A to znai baviti se ovjekom. Jedan od velikih problema danas je to se ne moe nai uitelja. U toj oskudici dobro je sebi naznaiti toke/lomove da sami za sebe, ali i za druge postanemo autoritet, jer vi se pripremate za to! da vam bude jasno to se u vama dogaa i na temelju tog iskustva/znanja pomognete i drugima. To e u budunosti sve vie biti potrebno. Moe se rei da su sveenici sve manje spremni za to. Oni se bave administracijom a ne duhom. Mi trebamo sijati, a onaj u koga je posijano treba stvarati uvjete da izraste pa e biti svjetlo u Crkvi i u svijetu. Uvijek postoje dobri i loi, jedni drugima smo poslani da se pomaemo u izrastanju. (to se vie pali svjetlo manje je mraka.) Uitelj mora biti empatian. Ne trai uitelja koji jednako razmilja kao ti, jer e malo nauiti. Nikad iskustvo uitelja ne smije biti mjera tvog iskustva. Ne treba svoj duhovni okvir projicirati na razvoj duhovnog ivota zajednice. Ivan od Kria kae da niste vi voditelji osoba ve Duh Sveti i oslukujete njegov govor i pomozite osobi da zamijeti taj govor. Razliite su potrebe i razliit je odnos svake osobe s Bogom. Biti duhovni uitelj je jako odgovorno: -nuditi vam svoj model ili vidjeti e to ti i je super, jer niti jedan od ova dva nije dobar, jer smo originali. Predavaa ima dosta, ali uitelja nema! Saetak Pavlova hoda: (moe biti jedna paradigma, valjan uzorak duhovnog ivota) 1. Pavao vrednuje poetak. Taj poetak je krtenje obraenje. Obraenje je dogaaj personaliziranja vjere. Krtenje je preporodna stvarnost. Sve je dano u sjemenu. To se

20

naziva ontoloka svetost, odnosno posinovljenje ili pokerenje. Krtenje je sakrament koji se samo jednom daje, jer je preporodni sakrament u smislu da ovjeka ini sinom Bojim. Krtenje moe biti neaktivno kao to je u ogromnom broju sluajeva. Osoba ga je primila, ali spava a sjeme je posijano. Ako se dogodi obraenje onda ontoloka svetost postaje egzistencijalna, a svi ovi procesi postaju ivi. Moe se rei da s obraenjem postaje personalna vjera. Kad e se to dogoditi? U redovitom kranskom ivotu kad krtenje ima svoj hod pa zaokret obraenja nije potreban. Ve se razvija kroz djetinjstvo, mladenaku i lijepo izgleda dob. To obraenje sv. Terezija Avilska je doivjela u desetoj godini, nakon toliko godina redovnikog staa. Vidjela je da to nema smisla i odluila je zaokrenuti. Tu se dogaa personalizacija vjere. To je kljuna rije kvalitete ivljenja vjere. Pavao inzistira: ne znate li da ste Hod je odnoajna toka, a to je spoznaja Isusa Krista. Ovdje spoznaja nije samo racionalni uinak. U naem sustavu imate odgoj, kao formaciju osobe plus obrazovanje kao stjecanje odreenih elemenata znanja. Biblijski pojam spoznaja oznaava susret, dubinu iskustva. (Kako e to biti kad ja ne poznajem mua. To ne znai da Marija nije nikad vidjela Josipave nije imala susret da zane. Anel joj kae da je to neto drugo.) Spoznaja znai odnoajnica s Isusom Kristom, tj. usklaivati se s Kristom otajstvom. 2. Otajstvo Isusa Krista Krist evanelja, Rijei, Zajednice, sakramenata koji jesu otajstvo, tj. to je tajna koja je postala javna i postala dio nae egzistencije. Gdje je otajstvo i kako se uskladiti-ivati s Njim? To je definicija duhovnog ivota. 3. Osobni rast intenzivno sudionitvo u zajednici i sudionitvo zajednice u osobi - > komunija. U duhovnom izrastanju ne ponaati se ba me briga nego pristupa drugoj osobi da je ne povrijedi i bude koristan. Stvarati prijateljstvo i s onim koji razliito/drugaije misli i ivi od tebe. Plus, molitvena dimenzija pomoi. 4. Stupnjevi procesa. Najvii stupanj je onaj u kojem se ostvaruje proetost spoznaje i ljubavi, tj. kad susret raa predanje. (Dokument o posveenom ivotu LG gdje je naglasak da redovnik po svojim zavjetima prima Boga koji ga voli i predaje se Bogu, iznad svega ljubljenom. Kriterij nije ceremonija ve kvaliteta predanja koga iznad svega ljubim.)

21

5. Podjela glede duhovnog izrastanja djeca-odrasli. Duhovni ivot je proces duhovnog izrastanja. Dvije su temeljne opcije: to on nije? i to tvori duhovni ivot, ali nije iskljuivo, i to on jest? A) Duhovno izrastanje nije gomilanje duhovnih spoznaja, tj. to vie znati, iako je vano, osobito iz dva razloga. Vanost znanja: zbog toga to je znanje dar Duha Svetoga i zbog toga to znanje pomae objektivno oblikovati prosudbu. (Stav sv. Terezije Avilske: Hoe li radije za ispovjednika uenu osobu ili svetca? -Uenu, koja poznaje strukturu, proces, interakciju duhovnog ivota.) Znati je uvijek u funkciji drugog i to je svojstvo karizme, i zato je potrebno, ali duhovni rast se ne iscrpljuje s koliinom znanja. B) Duhovno izrastanje nije gomilanje pobonosti. Etimoloki pobonost kao poboni in, ini po Bogu, uinjeni snagom vjere. Ti ini po Bogu preobraavaju ali oni zahtijevaju stati. NE! prekriiti se 150 puta dnevno, izmoliti 300 Zdravo Marijo, i sl.- po tom se ne razvija duhovni ivot. Jer postoje mjesta susreta. Zato nije mogue koliinom rijeiti probleme, ali moe stvarati iluziju (umiriti savjest), a ne dovesti do promjene. Potrebno je oslobaati ljude za kvalitetu ina. 6. Duhovno izrastanje nije zbroj zasluga a istovremeno odgoj za to je neophodan. Odgoj DA, ali duhovni ivot je milost a ne zasluga. Dakle, potreban je odgoj za solidarnost i tako se moe shvatiti dimenzija zasluge, ali nikako duhovni rast kao vlastita zasluga. Tu je potreban filter! 7. Duhovno izrastanje nije promjena ponaanja iako ono moe biti pokazatelj duhovnog procesa. To je potrebno povezati sa znakom moralne vjernosti/zrelosti. (Osoba u redovnikoj zajednici oduevljena karizmatskim pokretima a ne sudjeluje u ivotu zajednice ve ide na karizmatske susrete. Poglavarica je upozori i ona ne ide tamo, ali nije jasno kako to nakon toga proivljava, kakve su promjene? U ovom sluaju treba jako obazrivo postupati u smislu da se osobi otvore oi na karizmu koju je primila ulazei u redovnitvo.) 8. Duhovno izrastanje nije zamjena sredstava, tj. od jednog oblika prijei na drugi (krunica >adoracija>hodoae i sl.) Ovo jesu sastavnice duhovnog ivota, ali je opasnost da se duhovni ivot stavi u jedan od njih.

22

Biljeke, 19. studenog 2011., 16-18 sati Nastavljamo temu DUHOVNI PROCES govor je o procesu kroz kojeg se dogaa otajstvo Isusa Krista u ivotu osobe ili kranske zajednice. Juer: to duhovni proces nije, odnosno to nije zdrav duhovni rast. Danas: Oni elementi koji su nezaobilazni u verifikaciji zdravog duhovnog rasta Imamo dvije vane napomene: 1. Duhovni razvoj je proces posveenja, proces izrastanja u svetosti 2. Proces izrastanja u svetosti je mogu ako osoba ili zajednica ima, odnosno ako osoba ili zajednica postane svjesna svoje pozvanosti. Ta pozvanost je bitna zbog toga to zahtjeva jedan cjeloviti projekt kojim e se pozvanost ostvariti. Te dvije napomene uokviruju ono to se naziva sastavnicama procesa izrastanja i bez toga je teko razumjeti to je duhovni rast. Mislim na specifinost kranskog poziva u osobi. Ne samo na ivotno opredjeljenje laika ili redovnika nego i u smislu registracije darova kojima ste od Boga obdareni za ostvarenje osobe. Tu je potreban pristup naoj duevno-duhovnoj strukturi. Jedna odvaga nutrine, nutarnje sklonosti osobe odnosno kranske zajednice, njezine mogunosti sve su to simptomi zova. Bog se redovito dri principa Milost pretpostavlja narav. Rijetko e te nai da je milost nakalamljena na narav koja ne (reagira) odgovara milosti. Ako je duhovni rast/proces rast u svetosti (1), u posveivanju, onda iz toga slijedi: 1. Duhovni proces je cjelovito izrastanje ovjeka. Duhovni proces trai, uvlai itavog ovjeka u jedan rvanj novog nastajanja. Stoga, nema nita to je ovjek a da ne bi bilo zahvaeno tim procesom. Dakle, nije to samo religiozna dimenzija, ve duhovno, profesionalno, afektivno, drutveno, znanstveno, sve je unutra. Svetac ne moe biti jako savren pa je na nekoj razini otrov, ve ete nai jednu proienu linost koja je u jednom otila daleko iz ega sve drugo obasjava. Ali svetac ima intelektualno potenje premda ne mora biti genijalac. (Sv. Filip Neri (1515.-1595.) je ovjek zlatnih izreka: a) htjeli su ga proglasiti svetim a papa Ivan XXIII. (1881,-1963.), kojem su rekli da Filip Neri ima nekoliko tekih izreka, a Papa pita to? U jednom pismu pie prijatelju o dvojici sveenika da se odnose kao tur i gae. A Papa veli da to nije neto za ljude koji dolaze iz Bergama. Specijalni karakter ostaje izvoran, a ovjek je svet.

23

Papa je prihvatio antropoloku sastavnicu koja je ostala i u procesu posveenja. b) Koliko ljudi radi u Vatikanu? Malo ih radi! Kae Papa.) Prva napomena: cjelovito izrastanje ovjeka! I to kad vrednujete sebe i druge, znajte da kako osoba izrasta je cjelina. Putovi su specifini, ovisno o razliitosti naravi. Ali, ne moe se kazati ako je u religioznoj dimenziji fanatik a u profesionalnom idiot ili, ne pomae u odgoju i krizi za djecu a stalno moli. Rije je, dakle, o integralnom izrastanju. 2. Duhovno izrastanje je stvaranje ivotnog tkiva u biu osobe i u biu zajednice . ivotno tkivo je ono koje ima svoju poveznicu sa stvarnou, koju posreduje i daje ivot. Nije sve ivotno tkivo to itamo, jedemo, radimo, uvijek treba gledati ima li ivotna poveznica sa izvorom ivota, tj. poveznicu sa mojom krovnom stvarnou, a to je transcendencija s onim to me nadilazi, ali je duboki zahtjev moj. Ovo je vano da se ne bi vrtili oko sebe. Nije trik ve vapaj bia. NADILAZI ME

DUHOVNI ZOV MOJ

Odvagnuti te ponude. Pitanje ima li poveznicu s tkivom ili je puko prkanje, zabava, a ja ostajem koko. Ne se zadovoljiti da eprka a zrna nema. Kakav sadraj nudi? Trai i nai poveznicu jer u nama nema nita to ne vapi za tkivom. Sve nae devijacije su vapaj za tkivom. Ima tu labirinata, ali, pitanje ovisnosti nije pitanje novca ve razumijevanje vlastite stvarnosti koja vapi za tkivom. (Duhovna se obnova moe napraviti na razini profesije; Od posla do poslanja) Suradnja slobode s Duhom Svetim, knjiga-preporua se 3. Sloboda je uvijek pitanje volje. Nije problem da netko ne razumije nego da nee! Pitanje slobode, pitanje hou ili neu a to je pitanje motivacije; pitanje motiva je pitanje naboja,

24

sadraja. I tu sad dolazi Duh Sveti, tj. hou li uti!? 1) govor odozgo za mene!? 2) hou li ga prihvatiti? 3) hou li suraivati? Zato ova sloboda i suradnja s Duhom Svetim. Sloboda od je ienje, a sloboda za je odluka. Za obje je potrebna volja, motivacija, sadraj. To su dvije transverzale bez kojega od-trai-ienje, za-trai-odluku nema slobode. Ali uvijek je sredinja energija volja, za oba. Problem suradnje je problem odgoja volje. Duh Sveti nudi sadraj, oblikuje u nama novog ovjeka. Oblikovanje kristolikosti je oblikovanje novog identiteta, i to je potpuna novost i Crkve i svijeta. I za redovnice i za laike po darovima koje imamo i slobodi koju u sebi nosimo. LG (PC; VC) Nema nita u govoru Duha Svetoga to bi mene ugrozilo. Zato je prevaan stav povjerenja. -Toliko o integralnom razvoju za sada. U duhovnom ivotu koji je zdrav, ispravan nita u nama nije prestalo biti ono to je: razne potrebe, prirodne, naravne radost, ala, odgovornost, seksualnost i td. Da se ne bi reklo kako je duhovni odgoj protiv seksa, jer to nije u skladu s duhovnim ivotom. To znai, nita ne prestaje biti, samo dobiva novu svjetlost svrhovitosti.

CRKVA / SVIJET

UENIK ISUSA KRISTA

Koga kri nije oblikovao nije uenik

Proienje i razvoj milosti poziva (potrebno je dvije stvari osvijestiti) 4. Proiavanje je nezaobilazna dimenzija zbog toga to je sveti Onaj koji se u tebi eli reflektirati, tj. po tvom licu eli biti u svijetu spoznat. Stoga, sveukupno nae lice treba biti u skladu sa svetim. Otvorenije jednoj novoj stvarnosti koja se eli utjeloviti u tebi i postati prisutnost.

25

SVETI LG PC VC reflektira 5. Razvoj milosti poziva. Tu je klju odgovora na probleme! Koje? Je li to za mene, jesam li na pravom putu, idem li dobro, to to inim je li to Znati e odgovor kad (sa)zna poziv. Ne moe redovnik rjeavati svoj poziv vjernikom milosti poziva, jer je identian ali specifian uvijek je u skladu s primljenim darom. Zato je dobro prihvatiti pozvanost kao kriterij. Kad odgonetne koji je tvoj specifini poziv vidjeti e i milosti za razvoj tvog poziva. Milost redovnikog poziva je milost znaka novosti svijeta koji e doi. 6. Proces posveenja sastoji se u: a) Kristolikosti, u svojoj konkretnoj egzistenciji, ostvarivati lik Isusa iz Nazareta. Teoloki temelj je dalek. Imate ga u Pavlu, a vee se s poetkom svega; u Njemu, po Njemu i za Njega je sve stvoreno, On je glava svega. Sva naa punina i sva naa svetost je po Njemu u nama i mi u Njemu. b) Isusovom odnosu prema Ocu, prema ovjeku i prema sebi . Bitna crta u gradnji kristolikosti je ljubav a ljubav je biti za druge. To je kranska novost za svijet. To svijet ne poznaje. Samo ljube koji su proeti egzistencijom Isusa iz Nazareta. U toj stvarnosti e te nai sve to je proao Isus iz Nazareta. To su sastavnice! (pokazatelji duhovnog izrastanja kasnije)

to duhovno izrastanje trai? Zahtijeva? To su tri imbenika/zahtijeva:

1. je Duh Sveti. On je tvorac duhovnog ivota i onaj koji nas uvodi u tajnu Isusa Krista. 2. je Crkva. To je mjesto dogaanja duhovnog izrastanja i ona je posrednica, medijacija. Mediji su: rije, karitas, zajednitvo, sakramenti i td. 3. je konkretan ovjek/subjekt. Osoba u kojoj se dogaa duhovni proces, i koja je nositelj duhovnog procesa. Ovdje treba razglabati svaki imbenik, ali kasnije o tome. 26

Kad je rije o subjektu, vrlo je vana samospoznaja, koja se dogaa silaskom u dubinu u kojoj e te otkriti mogunosti, potrebe i putove. Da bi ste sili u dubinu potrebna je meditacija, tj. hod tijekom kojeg ete uti govor bia. I nemojte dati odgovor svojem biu prije nego/dok ga niste uli. Meditacija je odlian put silaska na razinu duha, a on je okosnica bia. Unutra e te uti, zamijetiti, da vae bie tei za viim. U stvari eli se nadii, ali je nemono dokle god mu vi ne omoguite da to uini, tj. dok mu ne ponudite medijacije nadilaenja. Od kud ta potreba bia da se nadie? To je otisak/peat Bojega u nama, besmrtnosti due, jer smo stvoreni po njemu, u njemu i za njega Pavao taj proces naziva poroajnim bolovima. Vano je zamijetiti potrebu svetoga, tj. nadilaznice i da je ono dokuivo u medijacijama, koje Crkva posreduje. Zato je Crkva mjesto naeg ostvarenja. Danas ta crta Crkve, zbog nesposobnosti medija i medijskih tvoraca, apsolutno nije prisutna. To je transcendentalna sadrina Crkve. -I mi smo krivi za to nerazumijevanje.

Duh Sveti Crkva Subjekt

Dati hranu koju bie treba, a ne kad neko kae bilo bi dobro. Znati e kad uje problem bia. Nema izrastanja bez komunije sa sobom, iznutra. Biti na kreativan nain zajednica u sebi. Zato u duhovnom ivotu nema recepata! Postoje nazivnici zajednike bolesti, ali lijekovi nisu isti jer je rije o sloenoj strukturi ljudskog duha i nutrine. Zato su potrebni uitelji da budu pratitelji. Tako i male skupine (10-15) da moe biti od koristi duhovni odgoj. Treba odvagivati jedan drugog da bi se tesali a ne hvalili-sali. To su grupe koje se okupljaju snagom rijei Boje, koja okuplja, osvjetljava i poziva na korekciju. Ova tri imbenika (Duh Sveti Crkva Subjekt) djeluju u procesu duhovnog izrastanja sebi svojstveno i meuovisno. Jasno da ovjek ne moe initi zahvate Duha - Duh ini zahvate Duha - tako ni ovjek ne moe initi zahvate Crkve, jer Crkva ini zahvate Isusa Krista. Istovremeno i meuovisno kohezija koju stvara meuovisnost ova tri imbenika - gdje je ukorijenjeno? U subjektu je ukorijenjeno!

27

KRIST

DUH SVETI poziv

CRKVA

SUBJEKT Subjekt sebe reflektira u pozivu, u Duhu Svetom, i djeluje po specifinim darovima i njegovim mogunostima. Subjekt je u pitanju on izrasta u pozivu koji je kristolikost. Ogromno bogatstvo krije se u Crkvi jer je i ona djelo Duha Svetoga. Bez Duha Svetoga Crkva bi bila ljudska tvorevina zajednica iluzija. Samo Duh uvodi u istinu ovoga otajstva. Treba se uvati petrifikacije Crkve da se ne svede na zakone, ve da je to zajednica koja slua Duha Svetoga. Sv. Terezija Avilska je rekla Umirem kao kerka Crkve. Moda je bila izazvana protestantskim nabojem. Vjerojatnije njena izjava ima znaenje umirem u blagu Crkve, tj. u nadi uskrsnua. Ne dajte da vam se zamagli pojam Crkve, tj. da se svede na drutvenopolitiku organizaciju (antinomija Crkve ne doputaju da sva istoa bude u djelima.) Djelovanje ovih imbenika manifestira osobite tekoe kod poetnika razluiti to je Boansko a to ljudsko; to je za osobu a to za drutvo? O kriterijima 17.12.2011.

ODNOS BOJE-LJUDSKO KRITERIJ RAZLUIVANJA IZRASTANJA Sklad izrastanja s naravi. Kad postoji sklad, postoji temeljni mir pun nade. To nije egzistencija bez kria nego zov, put, nadisaj; (nauim se) ali u mojoj istini je fantastino sklad s mojoj naravi. To je vanost samospoznaje. Za duhovno izrastanje, da bi sva tri imbenika mogla funkcionirati nezaobilazne su dvije stvarnosti/pojma: 1) problem askeze i 2) problem mistike.

28

Askeza (lat. Ascendo znai penjati se) je vjeba duha. Potjee iz grkih vojnikih krugova (vojska vjeba, olimpijada i sl.). Naglasak je na duhu zbog toga to duh usmjerava sve u nama. To je jastvo koje se oituje kroz funkcije due (volja, razum, osjeaji), operativnih moi, zato je potrebno doi do okosnice, duha, kao nosive strukture uspona, a askeza se sastoji u ienju a ne u unitenju. (Vi istite a ne unitavate majicu, da bi je nosili.) Nije dobar termin mrtvljenje osim/jedino ako se (ne)odnosi na neist koju treba umrtviti. Askeza je nezaobilazan element duhovnog izrastanja. Askeza oka, uha, dodira, poude, srca, pameti, memorije itd. Naravno, treba vidjeti koje su razine u nama zahvaene i tu provesti askezu. To ne moe sam. To je snaga milosti. Mistika je uti otajstvo, tj. uti govor misterija. Zato mistiku ne svoditi na fenomene, na ono to se naziva mistini fenomen (kri, ranu, probadanje, ), to su posebni zahvati Boji, ako su Boji, a ako su mistini onda su Boji. Ne pripadaju svima, ali govor nutrine pripada svima. Zato, autentini put izrastanja je oslukivanje mistinog, tj. otajstva. Otud dolazi naziv mistika. Mistik je uvoenik u misterij, a misterij je otajstvo uvijek za nas, ali nas nadilazi. Mistino iskustvo je zahvat misterija u nau egzistenciju. (vidi vie u ivo vrelo, lanak J. Mamia)

29

Biljeke, 25. studenog 2011., 16,30 - sati RAZVOJ STAVOVA UNUTAR DUHOVNOG IZRASTANJA /RAZVOJ KREPOSTI/ Sinteza se svodi na: 1) Ostati dijete zadrati stav djeteta, to god to simboliziralo, u sebi nosilo, da bi sauvali evaneosku viziju duhovnog izrastanja (Ako ne postanete kao dijete) Zato? Zato to je pred djetetom sve! Sav on je pred sobom, u smislu da je temeljni poziv djeteta izrasti. Nikad nije kasno izrastati, to je stav djeteta. Nije u pitanju dobna kvalifikacija ve nutarnji stav: kvaliteta ovisnosti, otvorenosti, autoriteta to su pokazatelji to znai biti dijete. 2) Nasilnost. Znademo da duhovni ivot nije samovolja, plod volje, ali nije ni gotovina. Nasilnost jer samo e silnici ui u Kraljevstvo boje. To ustrajno elim i ne dajte se smesti i ako do kikseva doe u planu osvajanja tvrave. Ta dva stava, dok prvi govori Sve je pred tobom izrasti!, drugi vie Hou! Bez toga nee nita moi ii naprijed. Dapae, elimo naglasiti da je duhovni odgoj milost. Ova dva stava trae troje: 1) To izrastanjem, odnosno stavovi trae suradnju s Duhom Svetim (tko je?, to je? na kvalitetan odnos prema Duhu Svetom.) On je Boja sila, i to stvoriteljska Boja sila. Dakle, sve to je stvoreno njegovom je silom stvoreno. To nas otvara mogunosti da u nama nastane neto novo i u nemoguim situacijama, on se pokazuje kao odluujui imbenik moi. Unutar toga on je pneuma (plua), energe (struja). 2) Boanska interpersonalna dimenzija. Duh Sveti, grubo je rei, povezuje Oca i Sina, ali nutarnja komunija presvete Trojice je On, Duh Sveti, Ljubav, i to je zapisano u Prvoj Petrovoj poslanici, i zato je oganj, vatra, ivi plamen, ljubav (to je teolokoliturgijski aspekt Duha Svetoga). Suradnja s Duhom Svetim to to znai? I gdje se prepoznaje njegov zahvat? A) Preoblikovnost duhovno izrastanje nije nakriviti glavu ve je novost ovjeka. Teimo Isusu Kristu - u svijetu je apsolutna novost. On je novost! Zato Crkva moe i

30

treba biti znak te novosti ako nije, nije dobro! On je apsolutna novost u svijetu. To je teina koja motivira Zato biti kranin? Da svijet moe biti noviji, promijenjen! Onaj tko to shvati i prihvati on je svet ovjek, miran ovjek, sreen ovjek. On vidi smisao i kad ga mi ne vidimo, kad nam nedostaje poveznica sa egzistencijom. Transformacija! Forma je oblik, snaga, kojoj skolastici (sv. Toma Akvinski) daju veliku vanost. Preoblikovnost nam treba otvoriti oi da vidimo to se dogaa s ovjekom koji je razumio novost. B) Na suradnju s Duhom Svetim nas navodi. On ini da ljubimo (biti za drugog), molimo (biti pred Drugim, s Njim), evangeliziramo (prenijeti tu spoznaju koju si uo) . Taj duh, jer je energija, ljubav, u nama izvodi da ljubimo, budemo i inimo. Va odnos s Duhom Svetim moe se svesti na jednu od onih dimenzija ili na onu koju vi vidite da vas najbolje preoblikuje. On dariva karizme. On dariva pozive. On stvara trajnu Pedesetnicu. Karizma je dar Crkvi od Boga za druge. Ima povratnu snagu usavravanja osobe kojoj je dana. Ali nije nikada tebi dana radi tebe ve za druge. Npr. redovnitvo je znak svijetu o posvemanjoj budunosti svijeta. To znai da On vodi Crkvu i svijet. Nije problem to On ne udjeljuje ve u tome to mi ne oslukujemo. Bog i kad uti govori! Bog je uvijek otvoren da daruje, a tko e primiti ne ovisi o Njemu. I kad si primio On ini da ti govori, da te mijenja u vidu dara koji si primio. On dariva karizme/darove za druge. (Dobro je napraviti npr. tjedni ispit savjesti i vidjeti u sebi koji su darovi u tebi poloeni za druge!?) Daruje nove pozive. To znai da On dri u ruci hod povijesti. U odreenom asu povijesti javljaju se ljudi, novi pozivi u svrhu pomoi Crkvi, drutvu u tom asu povijesti! Kroz tu prizmu moete gledati sve profesije unutar svijeta i Crkve. Prijelaz koji se dogodi u svijet iz Crkve je npr. zdravstvo, koje je poelo u redovnitvu. Po ovim darovima drutvo biva osposobljeno da taj dar ostvaruje. Zato redovnici ne moraju danas smatrati posebnim raditi u zdravstvu. Ljudska obitelj je jedna i to Boja! Trajna Pedesetnica. Koje je svojstvo Pedesetnice? Ili, Duhova? To je razliitost u jedinstvu. I to je svojstvo Boga. Trajna Pedesetnica je novo stanje Crkve i svijeta koje je oznaeno s dvije kategorije: jedinstvo i razliitost, tj. komplementarnost jedinstva i razlike. Tko u obitelji ili u zajednici to uspije isplesti on stvara Pedesetnicu. Ona nije samo primanje darova onog dana ve je treba protegnuti na egzistenciju. Da ste vi i karizmatik jedan kraj drugog i da nije narueno jedinstvo.

31

Dakle, 1) suradnja s Duhom Svetim i 2) Disciplina ivota.

to je disciplina ivota? To je zalaganje kojim doputa da bude promijenjen. Dobro je

ovo shvatiti da je zalaganje u funkciji promjene a ne nadomjestka, ne smirenje savjesti ve u funkciji promjene. To inim jer vjerujem da me to mijenja. Rije je o preoblikovnosti! Nemojte duhovni ivot svoditi ni na to osim na proces izrastanja. Da bi vidjeli kako to puno trai, ali i ostane neto, zalaganje ima ove prostore: a) Razluivanje. Potreban je napor i studij. Tono je da je dar razluivanja dar, ali on uvijek sjedi u strukturi darovanoga/primatelja. Ta struktura darovanoga je problem, nju treba poznavati jer moe zamutiti da ne vidi dar. Zalaganje glede razluivanja vjernost pozivu to znai ne-uvjeti vjeno, htjeti biti netko drugi ne! Da bi se dar mogao ostvariti potrebno je prihvatiti istinu da su svi pozivi od Boga i da su svi jednako vani, tj. puni Boga. Bitno je doi do spoznaje vlastitoga poziva. (vidi knjigu prof. Truhla) Ovo je fantastian put zdravog izrastanja u duhovnom ivotu, jer poziv u sebi nosi stepenice, makar ih ne vidi tako dobro. b) Inicijative. Sitan element, ali vaan. Zalaganje glede inicijative je uvjerenje da i ti moe, a ne da eka da drugi moe a da e se ti prikljuiti. Pravi odgoj je uiniti da subjekt prepozna darove i da oni prorade. U odgoju se ne bavimo disciplinom nego ovjekom. Zalaganje je napor kojim se doputa promjena. To nosi dvoje: potrebu trajnog traenja. Nitko pa niti dragi Bog ne nudi gotova rjeenja ve sve baca u sjemenkama, a plod e biti ako dopusti da sjeme proklija i izraste dar. Mi gledamo velike stvari a Bog govori kroz siu. Trajno traiti! Trajno traenje i lomovi u vidu oitovanja Boje volje. Boja volja idite od poetka i vidjet e te da vas je Bog htio (Boja volja) i vi niste odvratni ljudi ve je potrebno razumjeti se kao osoba prema kojoj Bog ima naboj ljubavi . Volim vas! Sebe prihvatiti u pozitivnoj dimenziji bia, tada e i kri govoriti snagom ljubavi. Eventualna duhovna nemo glede oitovanja Boje volje uglavnom nie tamo gdje mi projiciramo Boju volju i onda kaemo Nema je, nije se ispunila! Tu je potreba vee jasnoe.

32

U duhovnom ivotu nema gotovih odgovora, nema recepata. U duhovnom ivotu jako je vana inicijativa. Poanta je prepoznati i probuditi nutarnje mogunosti koje nosi, ali su zapretene pokrio ih je pepeo. Prolistati vidjeti pokrenuti - u kojem pravcu ii kad neto eli pokrenuti; u pravcu cjelovitog razvoja osobe pokrenuti resurse. Boja volja je svakodnevnica! Nema njegove volje mimo dana i noi, odnosno hoda povijesti. Uoavati nam je njegove tragove kroz dan i no, kroz sitne podraaje (malko te pokaklje ne ekaj jako!). Ovo je vano, kako ne bi izdvojili svoj dan, no, kri, muku iz projekta Bojeg, tj. da ne izoliramo Boga za vrijeme svetoga. Za Boga je to naa-e kvalifikacije, tj. privilegirani trenuci dana: molitvena dimenzija, zajednice i intenzivno iskustvo prisutnosti. To je to! Ne izdvaja ivot iz Boje prisutnosti ve Boju prisutnost prepoznaji u vlastitoj egzistenciji, a to je povijest/ekonomija spasenja. To je bila otaka teologija pa se otilo u razmiljanje, a sad se k tome vraamo. Teko je nanizati kriterije zato ih je bolje traiti u personalnom odnosu, oslukivati ih unutar duhovnog i emotivnog u nama.

LOMOVI Lomovi su obiljeja izrastanja u smislu da duhovni ivot nije homogen niti je redovan, tj. kompaktan. Duhovni ivot je dimenzija Boanskog i ljudskog duha. Nije redovan pa da ide u kontinuitetu u kreendo NE! Ve ga uglavnom tvore usponi i silasci, ALI ima uspon, kreendo koji nije bez uvala.

NE DA

To je realizam i nemoj biti nesretan ako nisi na vrhuncu stalno. Ne misliti ako pokuava pa ne ide da je sve propalo. Pitanje je gdje su rane i krvare li pa stvaraju revolt da si nesposoban, da ovisi o tome i sl. Ne, ve se ispitaj i prihvati se s ranama, jer se moe dogoditi da ih nosi cijeli ivot. Ide s ranama i izraste u visinu ili u dubinu tajni! Ovo je vano za realizam duhovnog ivota kad se govori o vremenu izrastanja ono je veliki faktor izrastanja.

33

Naa je civilizacija digitalna, pritisne prstom i klik-gotovo. Ona ne poznaje proces, zato postoji umjetno cvijee. Stvarnost je liena same sebe. Dok ti zadovoljava oko, drugo nema nita! Pitanje je vrijeme. Vrijeme je zatita procesa, govori imajte strpljivosti. Sv. Jakov o usjevu kae: On ini da raste, al' daj vremena. Tako budi i s djecom. Vanost osobnog vremena dobi u kojoj jesi. Znaj da postoji dob klijanja, vrenja, velikih pitanja, dob smisla, dob vjere koje posljednje sjeda u ovjeku. Ustrajnost. Ne dati se slomiti. Pa i kad si slomljen nisi iupan! I dok god nisi iupan korijen je u Njemu.

to se razvija ako se duhovni ivot razvija?

POKAZATELJI RAZVITKA DUHOVNOG IVOTA 1. POKAZATELJI TEOLOGALNOSTI PREOBRAZBE Teologalni ivot. To je zajednitvo (familijarnost, sudionitvo) s Bogom po vjeri, ljubavi i nadi. Uzeti na sebe odgovornost prema Bogu u onoj mjeri u kojoj si nositelj dara Bojeg za svijet, za Crkvu u kojoj mjeri si nositelj Bojeg zahvata u sebi. Zajednitvo nije samo uivati, i Njegova prisutnost, ve imati odgovornost. Nismo mi presudni, ali Bog do nas dri, do naeg zahvata, angamana. Upriliavati/imitirati/usliavati/uobliavati svoju s Kristovom egzistencijom . Govor te egzistencije polazi zbog drugih, da vri volju Oevu, On je trai nalazi je tako da ne uvjetuje Bogu ve preputa da se dogaa Ako je mogue Oe lii me ovogapa kae ne kako ja hou nego kako ti Oe hoe, tj. prepustiti se onome tko te ljubi. Najvei je problem u duhovnom ivotu prepustiti se, a to je znak vjere. Razvijati mogunosti vjere, ufanja i ljubavi, tj. dopustiti vjeri da kreira. Vjera je novost spoznaje koja dolazi iz dubina koje nemaju limita. Zato vjernik vidi i drukije i dalje i dublje. Vjernik je onaj koji oslukuje govor vjere. (Agnostik kae: Kako vi to to nama govorite uspijevate? Ne znam kako uspijevam, ali znam da moram dopustiti vjeri da se sve novo rodi. To je pristup vjeri-e od zatucanosti prela u prodor, otvaranje svih prozora. I On ih otvara. Omogui vjeri da stvara to je novost spoznaje; ljubav je novost egzistencije, tj. nova kvaliteta egzistencije. Zato svijet ne moe dati novu egzistenciju. Moe je dati samo onaj tko je ljubav, a to je Bog. U pozitivnom smislu, strano je biti kranin! Inae, ne bi ih Isus 34

nazvao solju, svjetlom, kvascem i sl. Posve nova kvaliteta egzistencije znai ljubav koja je usredotoena na dobro drugog. Ta je puna egzistencija ostvarena u osobi Isusa Krista da imaju ivot u izobilju. Onda kae dajte im vi jesti Nije u pitanju samo htjeti nego je u pitanju i hrana od koje ovjek ivi. Muenici i bez ivota ive. To je najvie jer je u njima ljubav. NADA je novost budunosti. To znai snagom nade vi spoznajete vjeni kontinuitet svog bia, povijesti, svijeta i to novo e sutra biti novo. Premalo je svijesti o dvostrukoj stvarnosti: 1) da smo putnici i 2) ono sutra ovisi o ovom sada. To je putnitvo koje je silno vano. To su pokazatelji teologalnosti preobrazbe.

2. POKAZATELJI EKLEZIJALNOST To je svijest o zajednitvu. Tu imate ruku/aku - za usporedbu? Zato bi neki prst bio vaniji? Tek zajednitvo svih prstiju je ruka, tj. dopusti da te drugi gradi i da drugog gradi. Samo sklad razliitosti gradi zajednitvo a ne neutraliziranje. Zrelost osobe je mogunost da s drugim hoda i stvarno novo, zajednitvo, koje je Tijelo Kristovo, tj. Crkva (eklezijalnost). Ogroman dio razdora je u naoj nezrelosti i to na svim razinama. Tri vana elementa slijedei put

35

Biljeke, 17.prosinca 2011., 14,00 sati Nastavak POKAZATELJI RAZVITKA DUHOVNOG IVOTA Razvoj vlastitog duhovnog ivota. Razvoj duhovnog ivota onih koji vam se povjeravaju. Pet elemenata autentinosti razvoja duhovnog ivota, tj. kriteriji koji govore koji je duhovni ivot autentian:

1. Teologalni i 2. Eklezijalni pokazatelji/aspekt/vid razvitka duhovnog ivota prethodno obraeni. 3. MORALNI ASPEKT DUHOVNOG IVOTA proces izrastanja Moralni aspekt duhovnog ivota je odgovor egzistencije na teologalnu stvarnost. To znai da se teologalni vid ivota pokazuje u molitvi. Teologalni znai ivot vjere, ivot ljubavi, ivot ufanja, koji prolazi u nau egzistenciju i stvara milosni/molitveni odnos, tj. osjetljivost na dobro i zlo, a pokazatelj je kreposnost ivota (razvoj kreposti); krepost je trajni dobri stav (habitus sastavnica jedne egzistencije). To je usklaenost naeg ivota s vjerom, ufanjem i ljubavi. 4. DRUTVENI VID DUHOVNOG IVOTA U ranijoj duhovnosti nije se govorilo o drutvenom vidu duhovnog ivota, zato to je duhovni ivot promatran kroz prizmu koja nije ukljuivala drutvenu stvarnost u ovjekov duhovni ivot ve je duhovni ivot imao obiljeje bijega iz svijeta. Zato se ta klasina kategorija, koja je bila dominantna do Drugog vatikanskog koncila (fuga mundi bijeg iz svijeta), do tada bila dimenzija savrenstva. Osobito s Drugim vatikanskim koncilom i razvojem integralnog ovjekova izrastanja drutvena dimenzija dobiva na cijeni, tj. odgovornost, solidarnost s drugim, kako bi se svijet mijenjao. Terezija Avilska usporeuje katolike s borcima Bojim, i onima koji pripremaju municiju (kontemplacija) radi obrane utvrde. Drutveni aspekt duhovnog ivota je bitan, tj. duhovni ivot je ukorijenjen u drutvenu stvarnost i mora biti da se ne bi pretvorio u puko nazivlje kranskog. 5. PSIHOLOKI ASPEKT Psiholoki aspekt je ekvilibrij osobe. To znai da ni duhovni niti drutveni ivot ne smije poremetiti temeljnu strukturu osobe. Ako je osoba u zdravoj koloteini razvija se integralno: voljno, emotivno, duhovno, tjelesno i sl. Negdje u sredini se nalazi krepost. Svojstvo poetka duhovnog ivota je zanesenost, tj. obuzme ih volja predanja. Nije realno da e to stalno trajati pa se mora pretvoriti u realizam. Zato ona mjeri duhovni ivot zanesenou, jer to moe ovjeka izmjestiti iz realnosti. (Nije dobar duhovni ivot koji nije proao suu to je spasonosno.) Ovi aspekti se trebaju razvijati u duhovnom procesu duhovnog ivota.

36

ITINERARIJ/putovi/shematski prikaz duhovnog ivota:

klasini itinerarij duhovnog ivota suvremena pozicija

Klasini putovi/KLASINI ITINERARIJ DUHOVNOG IVOTA je obiljeen s tri faze/etape: 1. poetnici 2. uznapredovani 3. savreni Ekvivalent ovih etapa je: 1. faza via purgativa = put ienja 2. faza via iluminativa = put prosvjetljenja 3. faza via unitiva = put sjedinjenja Kod razliitih autora je razliita terminologija: Principijantes (poetnici), drugi via purgativa = klasini, koje nalazimo u grkim vremenima i u Srednjem vijeku pa tako do 1979.-ih, koji Gonijgula Grange razrauje u svoje etiri knjige (Uvod, Purgativa, Illuminativa, Unitiva). To su velika djela kranske duhovnosti. Obiljeja ovog itinerarija su: 1= pozitivno ako se pod ovim pojmovima (1-4) smatra sastavnice duhovnog hoda on je pozitivan, tj. u duhovnom ivotu postoje poetnici (put ienja) do 4. onda je to, to! Ako se shvati da su to susljedne etape: da nakon via purgative slijedi via iluminativa odnosno via unitiva, to je neprimjenljivo zato to se ovaj aspekt ienja nalazi u svakoj fazi. U duhovnom ivotu se ne moe oistiti jednom za sva vremena, tj. u svakoj fazi otkriva elemente svake faze. To znai da duhovni ivot nije spirala ili samo penjanje ve ima penjanje kroz uspone i padove. (Prava slika duhovnog ivota je uspon na Goru Karmel.)

NE

DA

37

Svojstvo ovih faza je slijedee: U fazi poetnici glavni posao osobe je istiti duu od grijeha. Dakle, osoba se okree prema stavovima koji razumiju to je grijeh, i naputa ga. Grijeh kao uvreda Boga i grijeh kao zlo koje obuzima ljude. To je svojstvo prve etape, to osobe rade u prvoj fazi. Ne bi bilo mogue da osobe nisu zahvaene oduevljenjem za koje Ivan od Kria kae da ovjek ivi od slatkog, od oblizivanja onog to je doivio. No to ne moe biti duhovni ivot i od toga se treba odcijepiti. U drugoj fazi/putu illuminativa dogaa se razvoj kreposti ili dinamizam vjere. Razvoj kreposti oslikava moralni status osobe, koji se mijenja zahvaljujui dinamici vjere. Druga faza je obiljeena brigom osobe da razvije pozitivne stavove u sebi/kreposti. Zato je za pedagogiju nuno uspostaviti dijagnozu da se da terapija: u kojoj je fazi duhovnog ivota osoba je li se opredijelila za kreposti ili ne, tj. koju vanost daje krepostima. Ako NE, onda to nije kranstvo ve askeza (svojstvo grkih vojnika). Ako Da, to je snaga dinamizma vjere. U treoj fazi via unitiva to je dinamizam teologalne stvarnosti, i to u cjelini. Znai djeluju vjera, ufanje i ljubav u punini. S tim da je pasivnost obiljeje ove faze. (Vidjet emo u karakteristikama tamnu no due.) To je klasina pozicija. Mnogi se slue ovom paradigmom da objasne hod duhovnog ivota. No postoji i drugi, suvremeni itinerarij. SUVREMENI ITINERARIJ Suvremeni itinerarij ulazi u praksu 1974. godine. Federico Ruiz Salvador ga promovira s prirunikom Camilos del Spirito, u kojem je iznio nove postavke. Ima pet faza/stepenica: 1. Kranska inicijacija/osobito krtenje ima nekoliko aspekata: vazmeno otajstvo. Dakle, krtenje je kondenzacija vazmenog otajstva Isusa Krista, njegove muke, smrti i uskrsnua to je aplikacija pravi razvoj duhovnog ivota razvoj sakramenta krtenja koje je vazmeno otajstvo Isusa Krista. Dakle, u nama se sada postavlja pitanje revalorizacije krtenja i odnos krtenja s naim/mojim sadanjim stanjem duhovnog ivota. Neto je dato (impotencija). Sakrament krtenja u nas usauje cjelovito Boje otajstvo sjeme dok ne doe vrijeme da proklija. 2. Personalizacija ili ovrsnue. Rije je o koraku u kojem osoba postaje svjesna svog kranskog identiteta. Moe se dalje razvijati duh kroz obraenje, kao sv. Terezija Avilska ili kroz postupni rast (aktualan je kad cijeli ivot krtenje podrava plamen, osoba se razvija danas je sve manje toga, sve vie se dogaa obraenje kroz odreene okove kao sv. Pavao). Vana je svijest o kranskom identitetu. Ovaj faktor (personalizacija) je nezaobilazan i to nedostaje Crkvi danas biskupima, redovnicima, Svijest o identitetu. Umjesto toga zna se dogaati obiajno/obredno kranstvo. 3. Tamna no due. Ima dva aspekta. Sred mrke noi To je upoznao Ivan od Kria: prvo zbivanje koje proima personalitet i sve druge aspekte. Pozitivan aspekt je izlazak. Negativan aspekt je ienje u smislu velike muke, patnje, rtve. Pozitivan aspekt zavrava u kontemplaciji (motrenju, sveobuhvatnosti pogleda, gledanja, spoznaje, egzistencija), tj. u Bogu si kao ovjek koji vidi, razmilja, osjea Bojom stvarnou i to nije zanesenost nego preobrazba. Ima dvije razine pozitivnog aspekta: aktivna tamna no je laka razina od pasivne. U aktivnoj tamnoj noi ovjek isti ono to moe oistiti, a u pasivnoj isti se ono to ovjek ne moe oistiti, a potrebno je. Te dvije razine su neminovne (i knjiga je tako napisana: aktivno i pasivno ienje).

38

Dimenzije noi: osjetila i duh; ienje osjetila nutrine i vanjtine, i ienje duha. Naziva se i dubinsko egzistencijalno ienje. Stupnjevi: djelomina i potpuna tamna no. Temeljni elementi noi: 1. Tama temeljni je element noi i kljuno obiljeje noi. Razlozi tame su: prije svega to je mjesto iz kojeg dua izlazi (izioh a da ne zamijetie jer spavae mi oni ukuani). Od kud dua izlazi: iz navezanosti, sklonosti, svedivosti osobe na provizornost. Tama se dogaa zato to dua naputa svoj ivotni prostor, to znai otkaiti se, ne poistovjetiti se s tim bilo slano ili neslano od te razine. 2. Razlog tame je cilj, a to je Bog koji je posve drukiji od onog to moemo zamisliti, dokuiti, i to u hrpi pitanja. 3. Sredstvo pomou kojeg dua izlazi, znai vjera, dua se ne slui razumom ve vjerom. PASIVNOST TAME je obiljeje noi, koje nema veze s inercijom, kvijetizmnom (tj. bie to bude), ve to su aspekti. Zahvat milosti, tj. osjea se snaga vrhunaravnog u ovjeku koji trai da moje sposobnosti miruju. Tri su pokazatelja koji su svedivi na: 1. Zahvat milosti vrhunaravno interveniraju u egzistenciju ovjeka. 2. Boja priopenja odreene spoznaje dogaaju se u osobi koja prolazi tamnu no. Spoznaje mogu biti prorokog tipa ili dubinskog ulaska u Boansku stvarnost/misterij, tj. sv. Terezija Avilska govori i o vienju pakla kad bi svijet to vidio vjerojatno bi sve drugaije bilo to su fenomeni koji nastaju u iskustvu osobe. 3. Vrhunaravnost snage aktivnost vrhunaravnog, tj. Bog radi, mijesi (tri razloga tame: intervencija, cilj, sredstvo pasivnost) ZNAKOVI/SIMPTOMI TAMNE NOI: 1. Molitvena kriza znai nemo molitve, nezadovoljstvo, osoba ne zna na emu je, je li kriza zato to ne moe meditirati na nain kako je meditirala ili je neto drugo. To je pokazatelj noi. Ivan od Kria govori o tome u 1U12-14, N1-9. Ovaj znak krize molitve mora biti popraen s dva znaka da bi bio autentian: a) osoba ne uiva u duhovnim stvarima, kao niti u bilo kojim drugim lien uitka i b) briga za Boju stvarnost. Ako ova dva znaka prate molitvu, to je znak da treba promijeniti oblik molitve (veli sv. Ivan od Kria). 2. Kriza identiteta je vrlo jak znak i dogaa se u srednjoj dobi ne ovisno o noi (kriza srednje dobi). Moda je tea kriza nego kriza noi. Dakle, pokazuje se kao nesiguran trenutak, ugroene su vrijednosti koje su te drale, nedostaje jasnoa, odlunost, motivacija za Boju volju. Odakle kriza identiteta? To su simptomi tamne noi, tj. jednog preporoda. Nije vraje ve preporod! Prije svega, to je normalno stanje razvoja ivota vjere. Nije plod nemara, nebrige ovjeka ve zahtjev izrastanja vjere. Zlato se kua u talici. Znak je duhovnog hoda, kao i kriza, sredstvo duhovno, presudna je kriza identiteta; esto zahvaa sve razine. Zapoinje s vjerom u smislu besmisla, ljubavi, bezvoljnosti i nade, ne-interesa. Umor je opi simptom. Stav mogu to mogu. Zato, ne lomiti, ne forsirati, ne preskakati, znati ekati, i initi ono to mora i ne predbacuj si ono to ne moe. Dakle, taj stav uvajte! Rije je o vremenu vlastitog dozrijevanja. Ne nagliti! (Kaktus nalazi vlagu tamo gdje treba! Ne nalijevaj zato!) ekati do iznemoglosti! (J.M. Meni je savjetovao duhovnik bio sam na rubu bio sam bogoslov pred reenje besmisao itao sam Marxova djela i danas ga itam traio sam dijagnozu bio sam pred reenje. Otiao sam kod profesora i pitao me to itam? Pa to onda!? Nije mi dao odgovor. Pa sam otiao do F.R. Salvadora on mi je rekao da su to znaci tamne noi. to sad? Pa, sama ti pamet govori kad je no da ne ini to ovjek danju radi, ne donosi kapitalne odluke. -Bio sam ve upisao medicinu ini to moe initi!? Moe? A, to? Klekni svaku veer i izmoli Vjerovanje. Tad sam poeo i dan danas to inim. Bio sam na misi i molio, sve je bilo bez veze. Nakon 26 mjeseci zato sam odgodio reenje - i onda me obuzelo veselje, radost i odluka da se zaredim. Nikad me nije posve napustilo pitanje, traenje, ali imao sam uporite, znam kome sam povjerovao. Svi smo u hodu i traenju. (Edith Stein) Naalost, prenaglo starimo pa nam vrijeme izmie i imamo jo puno toga

39

spoznati, Postoje dvije vrste umora u krizi: umor Bojih ljudi (Ilija, Mojsije, Abraham, nemo puna bijesa, udnje za boanstvom idite i gledajte) i umor lijenina (Jakov, nemo koja ne raa pitanjima u ljudi opustiti u se, izlasci, kazalite, kartanje pa e valjda proi - ali to nije izlaz!) Za tu krizu nemojte nikog okrivljivati ve prepoznajte znak preobrazbe, novosti bia. 4. Provizorna zrelost. Rije je o smirenosti i svetosti u razvoju, tj. ovjek osjea puninu jer je usmjeren na svetost, na ljubav. Svetost nije apstrakcija. Ljubav je uvijek sastavnica kria. 5. Smrt i uskrsnue. To je odluujui korak u hodu duhovnog ivota. Bolesniko pomazanje nekad, a to je vrijeme kad ovjek dozrijeva, jer osjea da uzmiu vidljiva uporita. Zato ovjek treba okretati prema budunosti koja je puna svjetla. O mistinom itinerariju sad nita!

O kriterijima razluivanja
Djelovanje Duha Svetoga ima tri prepoznatljiva naina: karizme, darovi i nadisaji. 1. Karizme su darovi Boji osobi ili zajednici za druge. Znademo ih iz biblijskih vremena (Joua, Mojsije, ) Smisao karizme je dobro drugih, a ne toliko dobro primatelja, osim retroaktivno. 2. Darovi su sudionitvo osobe ili zajednice u ivotu duha odnosno participacija u Duhu Svetom. Dobro ih je razumjeti kao komunikaciju osobe Duhu nego kao neke komadie/strahove i sl. Energeo postaje tvoja sastavnica i u skladu su sa sposobnostima ovjeka i zajednice. 3. Nadisaji/poticaji. To je najredovitije djelovanje Duha Svetoga. Ono je provizorno i vrlo brzo kao iskra. Zamijetiti ih znai rasti! RAZLUIVANJE je danas potrebno iz vie razloga: - ivimo u pluralnom svijetu ponuda, - ivimo u tehnikom svijetu, gdje nutrina i ne igra toliku ulogu, tako da ovjek slijedei poticaje tog svijeta moe postati otuen. Kako doi do prosudbe ispravnosti u meni i u drugima da je to ili da to nije od Boga? Ovako: 1. Isus Krist jesam li ja, osoba, zajednica, stvarnost za koju je Krist Gospodin svet? On je najbitnije! On je Sin Boji, ovjek, Spasitelj, Nositelj, s nama Isus Krist pitanje usredotoenosti na Njega!? 2. Crkva je li Crkva za mene, zajednicu, otajstveno Tijelo Kristovo, tj. mjesto i medijacija spasenja ili je ljudska tvorevina u kojoj vladaju privilegije ove ili one stvarnosti!? Tu se treba proistiti u odnosu na Crkvu. 3. Iskrenost. Otvorenost ovjeka istini, otvorenost zajednice istini, tj. otvorenost mogunosti vlastite upitnosti djelomino, ukupno postojanje u pitanju. 4. ovjek kao subjekt duhovnog ivota i kao boje medijacije. Subjekt znai da se duhovni ivot odvija u skladu s onim to smo u sebi, to on jest. Medijacija znai nemoj ovjeka zaobii traei spasenje. (Ako napoji jednoga u moje ime) 5. Plodovi kakve plodove osoba ostavlja iza sebe, ili zajednica umiljenost, egoizam, oholost ili darivanje, poniznost, sluenje i istinitost KRAJ

40