ZANE GREY ZAPADNO OD PECOSA GLAVA 1.

Kada ga je ena obavijestila, da bi u odreeno vrijeme mogli oekivati nasljednika za kojim je strasno udio, Templeton Lambeth se uhvatio te nade s radou ovjeka komu je srea poela okretati lea. Vjerovao je da bi sa sinom mogao ostvariti svoj nekadanji san i stvoriti nov i zanimljiv ivot u divljem teksakom kraju, zapadno od rijeke Pecos. Tog istog uzbudljivog dana odredio je oekivanom djetetu ime: Terill, po imenu voljenog brata. Templeton i Terrill Lambeth naslijedili su od oca po jednu plantau jedna se nalazila u Louisiani, a druga u istonom Teksasu. Terrill je dobro prolazio, dok je Templeton propadao. Dijete se rodilo, no bila je djevojica. To je bilo drugo razoaranje u Lambethovu ivotu, i to najvee. Lambeth se nikada nije pomirio s tim podlim trikom sudbine. Odluio je da smatra dijete djeakom i da ga tako i odgoji. Nije mu ak ni promijenio ime. No, iako je volio Terrill kao kerku, uivao je u njenim djeakim osobinama i sklonostima prema grubljim i mukijim uicima i zabavama. To je iskoritavao u punoj mjeri. Lambeth se pobrinuo za Terrilline uitelje i kolovanje im je ona navrila petu igodinu. No, kada je djevojici bilo deset godina ponosio se najvie njenim, djeakim sposobnostima koje je podsticao, a naroito njenom jahakom vjetinom. Terrill je mogla jahati na bilo kojoj etverononoj ivotinji na plantai. Tada je izbio graanski rat. Templeton, komu je tada bilo oko 35 godina, stupio je u vojsku kao oficir, dok se njegov brat Terrill prijavio kao prost vojnik. Za vrijeme ovog razdoblja polagane propasti prosperiteta Juga, gospoa Lambeth preuzela je odgoj male Terrill. Ona je uvijek bila pod uplivom svog mua i nije mogla da utjee na svoju kerku i da joj usadi ona svojstva koja je eljela. Gospoa Lambeth pripadala je jednoj staroj junjakoj porodici francuskog porijekla, a nakon udaje doznala je, da ona nije Lambethova prva ljubav. Ponos;.i melankolija, spojeni s njenom ljubaznou, branili su joj da se suprotstavlja Lambethu u njegovu nastojanju da bude sretan time, to nastoji da bar u radu i igri stvori od Terrill djeaka. Ali, za vrijeme dugog i iscrpljujueg rata majka je uvelike nadoknadila one osobine za koje se bojala da ih Terrill ne posjeduje. Pred kraj rata, kada je Terrill bilo petnaest godina, mama je umrla, ostavljajui kerki u nasljedstvo neto, to ni djevojina strasna e za pustolovinama, ni utjecaj njezina oca ne bi nikada mogli iskorijeniti. Lambeth se vratio kui kao pukovnik, oaloen vie svijeu da e mu brat uskoro umrijeti, nego time to je kao plantaer potpuno propao. Terrill je podlegao neizljeivoj bolesti za vrijeme rata, i bio je poslat kui daleko prije predaje generala Lee ja.

Smrt ene i osiromaenje nisu mnogo vie pogodili Lambetha, budui da su mu te nesree omoguile da napusti sve i da krene prema zapadnoj granici Texasa, prema prostranim i nepoznatim krajevima koji su mogli obogatiti ovjeka jo dovoljno mladog za borbu i za rad. Texas je bio svijet za sebe. Prije rata Lambeth je odlazio u lov na sjever do Panhandlea, i zapadno u preriju izmeu Arkansasa i Crvene rijeke. On je sagledao budunost zemlje. Bilo mu je dosta uzgajanja pamuka. Namjeravao je otii na Zapad, u kraj iza mutnog i divljeg Pecosa, o kome je bio nauo privlaive glasine. Po dolasku kui pukovnik Lambeth je prije svega oslobodio sve robove koji su se jo nalazili na plan6 tai, iako se protiv istog osloboenja robova borio. Nakdh toga izdvojio je nekoliko omiljenih konja, jedna kola i opremu, te nekoliko stvari s kojima bi se bio teka srca rastao, a potom prodao plantau i sve na njoj. No, nije mnogo dobio od te prodaje. Tada je stigla vijest o bratovoj smrti, i s njom nasljedstvo koje bi mu omoguilo da nastavi s plan-taerskim radom. No, Lambethu je bilo dosta rodnih i nerodnih godina. Zemlja je bila siromana, i nije imao ni elje ni sposobnosti da opet pokua da se posveti plantai. Zapad ga je zvao. Teksaani, osiromaeni ratom, kao i olo otputen iz armije, kretali su na sjever i na zapad, privueni nekom magnetskom silom koja ih je prisiljavala da se sele. Lambeth je otputovao preko Mississippija, i vratio se pun tunih i neizbrisivih sjeanja na brata, i sa sredstvima da ispuni svoju davnu nadu da pronae ran na Zapadu i da se posveti uzgoju stoke. Mnogo je robova htjelo da i dalje ostane sa Lam-bethom. On je obratio panju na dvoje mlaih robova, svjestan to bi mu njihova pomo znaila na riskantnom poduhvatu na koji se spremao. Ali, Sambo, ti si sada slobodan ovjek uvjeravao je Lambeth crnog momka. Da, gospodine, znam da sam slobodan. Ali, pukovnie, ne znam to u sa slobodom. Sambov problem bio je problem i ostalih bivih robova na plantai. Njega su na Lambethovu plantau doveli s teksakih ravnica, bio je snaan i ozbiljan Crnac. Prilikom posljednjih hajki na bizone Lambeth ga je uzeo sobom, i uvidio da je marljiv i sposoban. Osim toga mladi je spadao u rijetko dobre Crnce-kauboje. Sambo je nauio Terrill da se prilijepi na konja kao iak i da baca laso. Bio je uvijek vrlo privren djevojici. Ta je injenica navela Lambetha da ga uzme sa sobom. U redu, Sambo, uzet u te sa sobom. Ali, to emo s Mauree? Lambeth e pokazavi na zgodnu Crnkinju koja je stajala uz Samba. Pa, pukovnie, mi smo se oenili dok vas nije bilo. Mauree me gnjavi da idemo s vama. Nema

bolje kuharice od Mauree, gospodine ree Sambo dodvoravajui se Lambethu. Lambeth odlui da uzme ovo dvoje, ali ostale privrene mu Crnce nije htio ni sluati. Svanuo je dan odlaska. Ujutro se Terrill proetala starom cestom izmeu kanala i umarka dostojanstvenih, mahovinom obraslih hrastova to su okruavali istroenu gospodsku kuu, koja je pokazivala tragove vremena. Bilo je rano proljee. Zrak je bio pun slatke, mirisne tromosti Juga, kosovi su buno i zvuno pjevali, eve i movarni kosovi pjevali su svoju oprotajnu jesensku pjesmu Jugu, nebo je bilo plavo i sunce je toplo sjalo, na travi su poput dijamanata blistale kapi rose. Iza velike livade stajao je red prema cesti okrenutih tronih starih kuica, naputenih i tunih. Samo iz nekih dizali su se tanki stupovi plaviasta dima, oznaavajui da su jo nastanjene. Vie nije bilo robova sa njihovim pjesmama i plesom i njihovi su se vapnom obijeljeni domovi polako ruili. Terrill ih je poznavala cijelog svog ivota. Rastuilo ju je to mora da se oprosti s njima, ali joj je ipak bilo duboko u dui drago to su stvari krenule tim tokom, i to su robovi osloboeni. etiri godine rata bile su joj mutne. eljela je da sve to zaboravi, da zaboravi svu patnju i gorinu. Kada se vratila s te svoje posljednje etnje du starog voljenog kanala, na ijoj su tihoj povrini plivali listovi lopoa, konji su ve stajali u dvoritu, a Sambo je iznosio njezin mali, bakrom okovani francuski koveg. Gospoice Rili, uinio sam kako sam najbolje znao ree Sambo, gurnuvi koveg na natovarena, platnom natkrivena kola. Sambo, s im se ti tu ulja iza mene? upita Lambeth, otro promatrajui scenu. Ovo je koveg gospoice Rili, gospodine. Rili, to je u njemu? upita njen otac. Sve moje blaigo. Toga je malo, tata! Moj nakit ipke, slike, knjige... i moje haljine. 8 -Haljine, kae? Rili, nee ti trebati tamo kamo idemo odvrati on promatrajui je odobravajuim pogledom. Bila je djeaki odjevena: hlae uvuene u izme, a uvojke joj je sakrivao meki eir irokog oboda. Nikada? sjetno upita djevojka. Mislim nikada bio je grubi odgovor. Cim odemo odavde, ti e mi biti pravi sin ... Rili, djevojka bi nam predstavljala teret, a da ne govorim o riziku za nju samu. Dalje od Santone je divlja zemlja! Tata, ja bih svakako radije bila djeak, i bit u poput djeaka. Ali to me uznemirava, kad ve o tome govorimo, jer ja sam... ustvari... djevojka. Moe otii tetki strogo odgovori otac.

 Oh, tata!... Ti zna da volim samo tebe... i upravo sam luda da odem na Zapad... Jahati i jahati! Vidjeti bizone, preriju, i onaj osamljeni kraj oko Pecosa o kome si mi toliko priao. To e biti divno Ali jutros, tata, alosna sam jer naputamo dom. I ja sam, Rili odvrati Lambeth suznih oiju. Keri, da smo ostali ovdje bili bismo uvijek tuni. I siromani takoer! Ali tamo emo pustiti nove korijene u novu zemlju. Zaboravit emo prolost. Radit emo. Sve e biti novo, udno, divno... Zna, Rili, ako je tano ono to ujem, morat emo se boriti protiv meksikih konjokradica i Komana! Oh, to me uzbuuje, tata - usklikne Terrill. I plai me! Trnci mi idu uz lea! Ali ne bih htjela da bude drukije. Iz vida im se polako izgubila siva i nejasna gospodska kua ispod ogromnih hrastova s kojih su se lelujali dugi pramenovi panjolske mahovine. Poli su utom cestom koja se protezala du zelenog kanala. Sambo je potjerao estoro slobodnih konja i pognao svog konja za njima, a Mauree je za njim vozila velika kola s jakom zapregom bijelaca. Na kraju je j anala Terrill na svom rasnom vrancu Dixie. Otac ih dugo nije sustizao. No Terrill se nije okretala. Ipak se okrenula kada su milju niz cestu stigli do zaseoka gdje je bila pokopana njezina majka. Oi su joj bile toliko pune suza, da je bila gotovo slijepa. Dan prije oprostila se s majinim grobom bio je to doivljaj koji ne bi mogla dvaput izdrati. Cijeli je dan polako prolazio, kao da mu nema kraja, i cijelim su putem Terrill muile uspomene na sretnu i tunu prolost. GLAVA 2. Lambeth je polako putovao. Htio je da na tom dugo oekivanom i prieljkivanom putovanju i neto naui. Vei dio ivota proveo je u onom malom dijelu Texasa uz Louisianu i saivio se s njegovim krajem i tradicijama. Sada je elio da pronae pravi Texas, onaj Texas koji je pao kod Alama i koji je na kraju pobijedio Santa Anu, koji se irio na sjever i na zapad carstvo koje se raalo. Zato je putovao polako, zaustavljajui se u zaseo-cima, na putu pravei poznanstva. Katkada bi zalazak sunca zatekao njegovu malu karavanu na putu, i tada bi logorovali gdje bi stali, obino gdje je bilo trave i vode. Terrill se to poelo sviati. Samibo bi joj namjestio leaj pod platnom u kolima, gdje joj je bilo udobno i gdje se osjeala sigurnom od radoznalih oiju. Za Terrill je nekada bilo zabavno nositi djeaku odjeu, sada je meutim bila samo jo vie svjesna da nije ono za to se predstavlja, i da e je prije ili kasnije netko otkriti. No, inae to je vea udaljenost dijelila karavanu od doma, i to je vrijeme bre prolazilo, Terrill se sve vie uivi ja vala u pustolovinu. U Austinu su ostali samo jednu no stigli su iza zalaska sunca a otputovali u zoru. Terrill nije imala prilike da puno vidi, ali grad joj se ni tako nije sviao. New Orleans bio je jedino vee mjesto koje je posjetila, i

veoma joj se dopao, sa svojim udnim ulicama i kuama, sa svojom francuskom atmosferom. Od Austina do San Antonija vodila je glavna staza, put kojim su ile potanske koije i prolazili put11 nici na jug i zapad. To je Terrill izvanredno zanimalo. Bila je sretna na svojoj Dixie, iako njen kontakt s ljudima nije prelazio ulogu obinog promatraa. Pri-injavalo joj je sve veu radost jahati cijeli dan i uvui se nou u svoj udoban leaj u kolima. Ovako bi mogla dovijeka putovati. Meutim, kada su stigli u San Antonio, Terrill je upala u zastraujue uskomeani svijet, buan, sirov, odvratan, a s druge strane uzbuujui i udan. Da je bar stvarno bila djeak! Izgledalo joj je nevjerojatno, da je smatraju djeakom. Muka odjea gotovo je potpuno sakrivala enske oblike njezina tijela, a lice ju je strano obeshrabrivalo. U hotelu gdje su odsjeli, Terrill se pogledala u ogledalo s velikim nezadovoljstvom. Njezini plavi uvojci, ljubiaste oi, i vie od svega njezina glatka djevojaka koa teu osobine prilnjavale radost njenoj majci, a ni samoj Terrill nisu u prolosti bile neukusne a sad su je sve vie zbunjivale, a i plaile. Ipak se razmiljanjem oslobodila straha, shvativi da za vrijeme puta nee biti nikakve naroite smetnje. Nee nikada dvaput sresti iste ljude. Morala je ostati u sobi, odmah do sobe svog oca, ukoliko je nije pratio otac ili Sambo. Lambeth je grozniavo neto traio, i iao je posvuda, no, vodio je Terrill sobom kad god je eljela poi s njim. Ili bi je poslao u trgovinu sa Sambom. U tome je Terrill uivala, jer je imala novaca, a troenje novca joj je prualo veliki uitak. Jedino je Sambo bio nezgodan. Djeake izme i hlae nisu za njega izmijenile njegovu oboavanu gospodaricu. Sambo, prestani me zvati .gospoice Rili protestirala je Terrill. Zovi me gospodin Rili. Svakako hou, gospoice Rili,, kada promislim. Ali vi ste ono to jeste i nikada neete biti ono to niste. Jednog dana praena Sambom otila je niz ulicu dalje no obino. Prizor koji su pruali jahai, kola i potanske koije ispunjavao ju je sve veom radou. Sve ju je to podsjealo na divlju, otvorenu teksaku zemlju o kojoj je toliko bila ula. 12 Privukao ju je jedan mali duan, ali nije ula kada je prvi put prola pored njega, jer se nalazio pokraj bune krme, pred kojom je stajalo nekoliko pranjavih vitkih konja, iji su se vlasnici oito nalazili u krmi. Konano je Terrill popustila napasti i ula u duan, gdje je ubrzo zaboravila na Samba. Kada je nakupovala toliko toga, da je osjetila grinju savjesti, najednom se sjetila Crnca. U duanu ga nije bilo. Tada buni glasovi izvana poveae njezin nemir. Istrala je van. Sambo je nije ekao. Terrill pouri niz ulicu, ugledavi nekolicinu ljudi, koji su se uurbano kretali upravo ispred nje. Kad je stigla do vratiju krme ona se otvorie i

kroz njih natrake izae jedan ovjek, sudari se s njom i obori je na zemlju. Paketi joj izletjee iz ruku. Terrill se Ijutito die i skupi stvari, vie ljutita nego preplaena pogleda. Najednom se sledi. Govjek je u svakoj ruci drao po jedan revolver, uperio ih nisko u irom otvorena vrata. Terrill u krmi ugleda ljude, od kojih se jedan previ jao na podu. Mislim, da je to sve izjavi ovjek s revolverima, hladnim glasom. Kad slijedei put bude varao na kartama, nee to biti u igri s Pecosom Smi-thom. Priao je Terrill. Sine, odvei mi konja ... Onog dorata. I dovedi ga ovamo naredi on. Terrill nespretno poslua. Stavljajui jedan revolver za pojas, ovjek se povue dok ne udari u konja. Bio je mlad, otra i hladna profila, napeta i nemilosrdna izgleda. Jednim korakom pope se na konja s visokog plonika. Smith, znat emo kada se opet pojavi - povie grub glas iz krme. Tada se vrata zatvorie. to se trese, mali? upita Smith hladnim i otegnutim glasom, u kome je bilo i malo poruge. Ja .,. ne z-z-znam, gospodine izmuca Terrill, putajui uzde. To je bio njen najblii kontakt s jednim od tih preplanulih pleatih Teksaana. A oi ovoga bile su previe strane, da bi ona mogla u njih gledati. Smijeak je omekao njegovo napeto, suhonjavo 13 i tvro lice, no, to nije izmijenilo njegove svijetle, prodorne oi. Pa, ja sam mu samo skinuo uho otee Smith. Strilo mu je kao u kunia... Hvala, sinko. Mislim krenuti. Na to kasom od jai. S neodreenim osjeanjima Terrill je pogledom pratila vitki, uspravni lik. Tada se pojavi Sambo. Terrill potri prema njemu. On, Sambo!... Koliko sam se prestraila! usklikne ona olakano. Pourimo... kamo si otiao? I sam sam se prestraio odvrati Crnac. ekao sam kod onih vrata, kada je dojahao jedan od ovih divljih Teksaana. Sjahao je, ugledao me i rekao mi: Crni, gubi se iz moje blizine. Ja sam ga, naravno, posluao. Tu unutra upao je .u nekakav okraj, a kada je izaao s onim velikim revolverima, jo sam se gore prestraio. Santone, kako su njegovi stanovnici zvali San Antonio, bio je prepun Teksaana i gomile drugih ljudi. Terrill je Teksaanima smatrala visoke mrave mladie pranjavih izama, tankih usana, hladna lica, sivih oiju i divovskog rasta, dok su stariji ljudi krupnijeg stasa, bili po njezinu miljenju sigurno oevi onih mladia. Najednom je bila potitena, jer je osjetila, da su ti mladii nekoliko puta privukli njen pogled i pobudili zanimanje kod nje. A i Pecos Smith ju je nekako udno uzbudio. Iako je u njoj izazvao strah i odbojnost, njegovo joj je lice stalno izlazilo pred oi.

Meksikanci, koijai, vojnici, beskrajna i slikovita vreva ljudi sve je to prualo Terrill vrtoglav i divan prizor. To su bili ljudi iz prerije i prema oevim rijeima pristizali su odasvud. Bilo je tu lovaca bizona, koji su polazili u preriju da presretnu krda bizona to se u proljee sele na sjever, trgovaca/konjima i stoara s faneva, slikovitih * Meksikanaca s njihovim serapes, uskim hlaama i visokim som-brerima, tu i tamo primjeivao se poneki paljiv ovjek otra pogleda, koga bi Lambeth nazvao teksa-kim jahaem, bilo je jahaa na vitkim, divljim konjima, visokih ljudi s revolverima za pojasom, koc14 ^ Ne brini, Slime, to on javlja komercijalne obavijesti: Zapranje skalpova upotrebljavajte EL1DA AMPON OD KOPRIVE. _____ I kara, obino zgodnih mukaraca, u crnim odijelima i s crnim eirima, hladna lica, i na kraju itava rijeka otrcanih, slomljenih, premda ne i beznaajnih, esto pijanih ljudi, duge kose, neobrijanih, nesmiljenih i bijednih. Terrill se bojala susresti njihove vuje poglede. To je, prema Lambethovim rijeima, bio olo koji je ostao od vojske rtvovane za izgubljeni cilj. Lambeth je takoer primijetio i naglasio da eli za sobom zauvijek ostaviti takve ljude, kao i sve to ga podsjea na rat. Rili, imam sat vremena ree joj otac treeg dana njihova boravka u San Antoniju. Mislim, da ne bismo smjeli propustiti da vidimo Alamo. Dok Texas postoji, Alamo e biti svetinja. Svaki bi djeak bar jednom morao posjetiti taj oltar junatva i patriotizma. Terrill je znala tu povijest kao i svaki teksaki djeak. Tapkala je uz oca, koji je hodao dugim koracima. Ubrzo su bili na pragu historijske graevine. Lambeth je tu i prije bio. Neki njegov daljnji roak pao je u toj bici. Poveo je Terrill naokolo i pokazao joj gdje i kako su opsjednuti odbijali napade toliko dugo s tolikim gubicima za neprijatelja. Santa Ana je sobom vodio etiri tisue meksi-kanskih vojnika tumaio je Lambeth. Iznenadili su Amerikance juriem pred zoru. No, dvaput su ih odbili uz ogromne gubitke, i izgledalo je kao da e se Meksikanci povui. Ali ih je Santa Ana natjerao na jo jedan napad. Penjali su se uz zidove, i konano se popeli do vrha, s koga su na branioce sasuli ubitanu vatru. Tada su provalili vrata tvrave i probili juni zid. Bio je to pakao... U ovoj je sobi ubijen na svom krevetu Bowie, koji je bio bolestan... Tamo je poginuo Travis za svojim topom... A ovdje je pao Davy Crockett sa gomilom mrtvih oko sebe... Rili, ni svom sinu ne bih elio slavniju smrt... Teksa-ani su svi poginuli. Bilo ih je sto osamdeset i dva. Ubili su tisuu i esto Santa Aninih vojnika. Takvi su bili Teksaani onih dana. 2 Zapadno od Pecosa 17

 Oh, velianstveno! usklikne Terrill. Ali, to me i uasava. Kao da ih gledam kako se bore.., To mora da nam je u krvi, tata. Da... Nemoj nikada zaboraviti Alamo, Rili. Nemoj nikada zaboraviti tu teksaku batinu. Mi smo Junjaci izgubili graanski rat, ali slava oslobaanja Texasa od panjolskog gospodstva pripaat e uvijek nama. Naizmjence zamiljena i uzbuena, Terrill se sa ocem vratila u grad. Kasnije je tog dana doivjela neto, to ju je takoer uzbudilo, ali posve drukije. Lambeth ju je poveo u veliku trgovinu opreme, gdje joj je kupio crno meksikansko sedlo s tapadoresima, srebrom optoenim valama i ostrugama, riatu, jahae rukavice, al i sombrero toliko velik, da se pod njim Terrill osjeala kao pod tekim oblakom. Sada e biti kauiboj ponosno e Lambeth. Terrill spazi da otac kupuje i revolvere i municiju, iako je sobom bio ponio svoje oruje, kupio je i noeve, pojaseve, sjekire, mali pitolj za nju u stvari toliko toga, da je Terrill stala sumnjati da li e kola moi sve to ponijeti. No, ubrzo je doznala da su kupljena druga, i to vea kola, kojima je trebalo da upravlja Sambo, sa dvije zaprege. Rili, mislim da ti to sada mogu rei najavi joj otac. Odustao sam od plana da idem glavnom cestom. Previe je putnika, a mnogo i takvih koje nije poeljno sresti zapadno od Santona! Krenut emo s nekim lovcima bizona s kojima sam se upoznao i putovat emo neko vrijeme s njima. Lovit e sa mnom bizone. Upoznat emo preriju. Dva dana kasnije krenuli su sa oveom karavanom, jer je pored njihovih bilo jo est kola sa osam ljudi, od kojih dodue nijedan nije bio na konju. Bili su to iskusni lovci bizona, poznavali su kraj, i lovili bizone za meso i koe. Na Terrillino veliko olakanje, u grupi nije bilo nijednog mlaeg ovjeka. Krenuli su sjeverozapadno uz rjeicu, du ijih je obala raslo prekrasno drvee. Teksaani su vozili vrlo otrim tempom. Prvog su dana do zalaza sunca preli sigurno tridesetak milja. Sambo je s tekim kolima stigao tek kad je zapao mrak, to je zabrinulo Lambetha. Lovci su se dobroudno ophodili prema Terrill, ali je bila sigurna da nijedan od njih nije naslutio njezinu tajnu. Te se veeri odvaila i sjela blizu logorske vatre, te sluala razgovor ljudi. Bili su to veseli ljudi, veinom stoari i uzgajivai konja. Jedan je od njih bio teksaki jaha, i priao je jezive prie, od kojih se Terrill najeila koa. Neki je stoar s rijeke Brazos mnogo priao o Llanu Estacadu i o Komancima. Za vrijeme jednog lovakog pohoda on je sa svojim prijateljima logorovao Uz Crvenu rijeku i umalo da nisu ostali bez skalpova. Ti Komani postaju opaki zatrese on ku-dravom glavom. I to ih ba ovo ubijanje bizona ljuti. Jednog e dana Texas morati da se rijei ne samo Komana, ve i Arapahosa, Kiova, ajena i moda svih prerijskih Indijanaca.

 Pa, mislim da je prerano i da se nalazimo previe juno, da bi ovdje u ovo doba godine naili na Komane primijeti drugi. Krda bizona koja stiu sa Rio Grande ne doseu do Crvene rijeke. Naii emo na bizone s ove strane Colorada odvrati lovac crvenog lica. A to je vraki dobro, jer rijeku nije ba lako pregaziti. Naem bi prijatelju Lambethu bilo teko. Ne, mogao bih prei Colorado. Samo, ne poznajem kraj zapadno od Colorada. S ,obzirom na osjeaje koje je u Terrill pobudilo to ravnoduno prianje o ratobornim Indijancima, Llanu Estacadu, opasnim rijekama, bizonima u bijegu i slino, ona bi se doista mogla smatrati djeakom. Ali,-dok je leala u krevetu i nije mogla zaspati, nametala joj se injenica da je djevojka i obuzimali su je enski osjeaji koje nije mogla odagnati. S druge strane, cijelo je njeno bie bilo ispunjeno drhtavom i veselom ivotnom radou. Nekoliko dana kasnije Terrill je jahala neto iza drugih kola sa Sambom, kad joj se uinilo da uje neto neobino. 18 19 Posluaj, Sambo proapta, okreui se prema jugu Da li ju je 'ulo sluha varalo? Ne^ujem nita , odvrati Crnac. Moda sam se prevarila... Ne! Evo opet. Nije to nita, gos'n Rili, mislim da ujete neto kao grmljavinu. . 1 Upravo to, Sambo... Poput tutnja grmljavine. Sluai! -I'Jo nita ne ujem. Moda otuda nadolazi 1UJ!l sambo to ne moe biti obina grmljavina -uzbueno povie Terrill. - Ovo ne prestaje. Traje neprekidno... Postaje glasnije. - Do vraga! Sada ujem, gos'n Rili odvrati Crnac. - Znam to je to, To su bizoni! To je glavno krdo sigurno kao to se ja zovem Sambo. L Glavno krdo!... Oh, onaj lovac Hudkins, mora da je pogrijeio. Rekao je, da jo nije vrijeme nadolaska glavnog krda. Nadolaze, i to trkom, gos'n Rili. Tutanj je postajao sve glasniji, stalniji i dublji i bilo je u njemu neeg prijeteeg. Lambeth i tovarni konji nestali su u oblaku praine - Terrill se uini da bizoni ubrzavaju trk, da se sve vie zbijaju, da smanjuju udaljenost do kola. Oh Sambo, da li su to bizoni u bijegu? povie Terrill, najednom preplaena. - ta je s tatom? ta emo uiniti? Ne znam, gospoice. Ja sam uo za bizone u bijegu, ali nikada nisam to vidio. Ovo postaje opasno, Svakako. Treba da pourimo. Sambo potri i okrene Maureejinu zapregu u smjeru kretanja bizona. Tada povie Terrilli da sjai s konja i popne se na Maureejina kola. Sto da uinim sa Dixie? zavrita Terrill

 Vodite ga dok moete, povie Sambo i potri ka svojim kolima. .. Djevojka se pobojala da nee stii do Maureejinih kola ve e morati opet uzjahati. No, ipak je stigla do kola i skoila u njih svejednako vodei konja za 20 uzde koje su na sreu foile duge. Dixie je kasao iza kola, toliko blizu, da ga je na momente mogla dohvatiti. Tada ugleda Sambovu zapregu, koja ih je dostizala u galopu. Kada se naao tik uz Terrillina konja, Crnac uspori da uskladi hod svoje zaprege sa Mau-reejinom. i I^ Terrill se prestraeno ogledala lijevo i desno. Struja bizona zgusnula se oko njih, na jedva sto metara od kola. Crne i smee ivotinje poskakivale su kao jedna. Gusta uta praina pokrivala je sve. Iza kola talasalo se more dlakavih glava i crnih hrptova. Iako joj je srce bilo u grlu, prizor je uzbuivao Terill. Tutanj se pretvori u zaglunu huku. Shvatila je, da je Sambova namjera bila, da svoja velika kola odrava iza Maureejinih, koja su bila manja, te da odri korak zajedno s bizonima u nadi da e se krdo razdvajati iza njih. No, koliko e dugo konji izdrati tempo, ak i ako ne podivljaju i napuste kola koja e onda bizoni sigurno smrviti? Terrill je ula prie o cijelim karavanama koje su bizoni pregazili i utapkali u preriju. Njezin je konj naulio ui, a oima je divlje kolutao. Da nije bilo Terrill uz njega, i da nije drala uzde, bio bi pobjegao. Ubrzo je Terrill primijetila da zaprege vie ne odravaju jednak razmak izmeu kola i bizona. Krdo je od tromog kasa prelo u pravi galop, a prostor izmeu kola i prvih redova bizona smanjio se na polovicu preanjeg. Rairenih oiju Terrill ugleda kako se polako spajaju dva zida dlakavih hrptova. Iza Sambovih kola nije bilo slobodnog prostora samo gusta, nadolazea, dlakava masa. Sambo je iz-buljio oi toliko, da mu se vidjelo samo bijelo. Urlao je na konje, no Terrill nije mogla uti ni rijei. Huka i topot bijahu zagluni i crno more hrptova propinjalo se i gutalo slobodan prostor oko kola. Terrilli se inilo da bi mogla dobaciti sombrero do onih dlakavih hrptova. Noge i kopita bizona vie se nisu vidjeli. Postalo joj je hladno i skoro joj je pozlilo od straha, kada je shvatila da vea brzina, promjena od pitomog kasa na divlji galop, jurnjava slijepog opora, sve to znai da bizoni bjee i da se ona i dvoje 21 Crnaca nalaze usred jureeg krda. Izgubljeni su, bizoni e ih zgaziti. Zatvorila je oi da se pomoli, no nije mogla a da ih ne otvori opet. Spazila je da je Mauree izgubila kontrolu nad konjima, Kola su i dalje jurila ispred (bizona, ljuljala su se i klatila toliko, da je Terrill skoro ispala. Dixie je drao korak s kolima. Sambovi konji su se sjajno drali, jo uvijek pod kontrolom, plamenih oiju i isplaenih jezika. Terrill ugleda Crnca kako se okree i puca u juree bizone. Crveni plamen iz revolvera sukljao je

ravno u pomahnitale ivotinje. Bizoni su i dalje bijesno galopirali uz zaglunu huku, svakog asa prijetei da prevrnu kola. Ukoena od uasa, drei se za kola to su poskakivala, Terrill sad spazi da se bizoni primiu samim kotaima. Oblak praine to se podigao guio ju je i zasljepljivao. Samba je vidjela kao kroz neku izmaglicu, premda je jo posve dobro vidjela plamen to je tu i tamo sukljao iz njegova revolvera. No, nije vie nita ula. Pogled joj se ukoio. U tom vrtlogu osjeala se sitnom. Zadah ivotinja ispunio joj je nosnice. Obuzeo ju je straan osjeaj kao da je noena nekakvom poplavom. Konji i kola drali su korak s jureim bizonima. Dixie je mahnito skakala, na momente gotov udarala u kola. Malo dalje od kotaa komeale su se ogromne, dlakave, rogate ivotinje, koje su pojaavale njen strah. Bilo je nepodnoljivo. Terrill je predosjeala da e uskoro pasti pod kopita u galopu. Nee jo dugo. Konji e pasti ili napraviti pogrean korak, a onda i.. Opet je kroz prainu ugledala crveni bljesak iz Sam-bova revolvera. Meutim zid crnih hrptova se na obje strane stao razmicati, razdvajati. Malo-pomalo, taj se prostor proirio. Terrill se okrene. Krdo se razdvojilo; Nejasno je zapazila da se krdo ispred neke sive kosine razdvaja i iri ustranu u obliku slova Y. Terrillina ula u tom momentu kao da su zatajila, neko je vrijeme bila opsjednuta i uasnim strahom i nadom. No, kola su se polako zaustavila, za-onesla i gotovo prevrnula. Terrill je zaklopila oi na rubu ivanog sloma. 22 No, nije se nita dogodilo. Nije se zauo tresak... njeno tijelo nisu stala gaziti kopita. Opet je ula. Do njezinih je uiju opet dopirala strahovita huka. Osjetila je, da se kola pod njom tresu. Otvorila je oi. Kola su stajala na maloj kosini. Mauree je bila dovela kola na travnatu stranu niske stjenovite glavice. Konji Sambove zaprege, prani i obliveni pjenom, dahtali su pored Terrill, dok je Sambo siao s kola i pridravao njezina konja. Nalijevo je i dalje galo-pirala crna gomila dlakavih bizona. Breuljak je skrivao desnu stranu. Terrill osjeti, da je ta zapreka razdvojila krdo i spasila njih. Od olakanja, gotovo je izgubila svijest. Huka je i dalje trajala, postepeno jenjavajui i pretvarajui se u sve slabiji tutanj. Tlo se prestalo tresti. Za sat vremena bizonima nije bilo ni traga, ula se jedino duboka grmljavina krda u daljini. Nebesa su nam bila naklonjena, gospoice Rili ree Sambo, vodei Dixie. Popeo se na sjedite kola, zazvao Mauree i krenuo natrag na stazu kroz prainu koja se polako slijegala. Prolo je meutim dugo, dok se Terrill popela opet u sedlo. Kada se sva praina izgubila i slegla ugledali su u daljini Ljambetha s konjima. GLAVA 3. S udaljena vrha istonog grebena rijeka Colo-rado liila je na zelenu zmiju sa svijetlom prugom posred lea, to vijuga prostranom utom ravnicom. Na jutarnjem suncu jasno su se raspoznavale crne pruge i take

kao i smei prostori. Sjeverno od rijeke vidjelo se samo nekoliko tamnih mrlja, dok su se juno pruale dokle god je dosezao pogled, u upadljivom kontrastu sa utom i sivom prerijom, te se gubile u purpurnom obzorju. Te su tamne mrlje bili bizoni. U ratrkanom elu krda bilo ih je na tisue, a cijelom prerijom prema jugu bilo ih je na milijune. Godinja proljetna seoba na sjever bila je ve u punom toku. Lovci su oduevljeno dreknuli. Lambeth dojae do Terrill. Crne su mu se oi sjajile. Bio se potpuno izmijenio. Sunce, vjetar i rad ve su pomalo izbrisali tragove tuge s njegova lica, Rili, evo ih likujui joj je dobacio. Sto kae na ovaj prizor? __Velianstveno! odvrati Terrill ispod glasa. Vozila se pored Samba na kolima. Dixie je epala. Nakon to je isprobala dva konja, na iji hod nije bila navikla, bilo joj je drago da se bar za nekoliko dana oslobodi sedla. Gospoice Rili, vi morate danas ubiti svog prvog bizona izjavi Crnac. Sambo, ne elim opet pucati iz one henri-jevke _ nasmije se Terrill. Krivo ste je drali, previe labavo objasni Sambo. Skoro vas je oborila. 24 lako su ili nizbrdo, stigli su do Coloraa tek kasno popodne. Hudkins, voa ekspedicije, izabrao je za logorite jedan poumljeni zaton na rijeci. Ras-kvaen teren i uspravan drveni stup odavali su, da je to mjesto bilo i prije korieno u iste svrhe. Lie na drveu bilo je napola izraslo, trava se zelenila, draesno cvijee dugakih peteljki lelujalo se, a rijeka je tiho uborila uz obalu. Vi momci uredite logor dok se ja vratim s bizonskim hrptom naredi Hudkins, i ode, nosei svoju puku koju je nazivao pukom na iglu. Terrill se udila to bi to moglo da znai, jer je puka po veliini prije liila na top. Sjedila je na kolima i promatrala ljude. Stizanje na novo logorite i smjetavanje sve ju je vie privlailo. No, da joj se taj ivot na otvorenom i nije sviao, bila bi ga ipak rado prihvatila zbog promjene na zdravlju i raspoloenju njezina oca. Kako li je odluno okrenuo lea propasti i tuzi! Nije bio prekaljen, no izvravao je svoj dio posla. Sambo se pak najvie izmijenio. Na plantai nije se razlikovao od drugih Crnaca, osim kada je jahao. Ovdje se on naao u svom elementu, napustila ga je sva lijenost beraa pamuka. Nosio je izme i radno odijelo. Za uskim bedrima visio mu je pripasan revolver. Njegova se snaga najbolje isticala kada je cijepao drva i nosio teke cjepanice. Zvidao je dok je radio, i poput Mauree s uivanjem je prihvatio novi nain ivota. Ubrzo Terrilli prie otac, nosei henrijevku. Rili, od sada nosi ovo sobom dok jae, dok si na kolima, dok spava, uvijek i svugdje.

 Ali, tata, ja se nje bojim branila se Terrill. Pukovnik Lambeth se nasmije, ali je bio nepopustljiv. Rili, dalje na zapad upast emo u opasne predjele. Indijanci, zloinci, razbojnici, Meksikanci! Moda emo morati da se borimo za ivot. Red Turner je ve bio preko Peosa. Priao mi je danas da je to divlji kraj. Stoke ima na tisue grla, njena' vrijednost upravo poinje da se pokazuje... Zato doi i 25 malo vjebaj. Strpaj runik pod koulju na mjestu gdje ti puka udara o rame. Pola je za ocem do obale rijeke, gdje joj je on pokazao kako se ona glomazna puka puni i dri, kako se cilja i puca. Stisla je zube no ipak je osjeala neku slast u navaljivanju -svog oca i nastojala je da mu bar na taj nain bude sin. Ispalila je pet metaka, drei puku svom snagom. Prvi pucanj nije bio tako lo, no zrno je prolo daleko od cilja. Drugi i trei.put bilo je bolje. Sa posljednja dva metka, na oevo zadovoljstvo, pogodila je crnu taku na suprotnoj obali rijeke, koju joj je otac odredio za cilj. Kako je on to sve uzimao k srcu! Za njega to zaizvjesno nije bila igrarija. Sambo e ti oistiti puku ree otac. Ali i to mora nauiti. Dobro je upoznaj. Naui se njome vjeto rukovati. to ee samo ciljaj na predmete, ne mora pucati. I tako se moe nauiti da gaa, a da ne troi metke. Hudkins se vratio s bizonskim hrptom s kojega su se pravili bifteci lovcima veoma slasni i cijenjeni; Lambeth je pokazao da ih i on voli. To su vee proveli u veselom raspoloenju. Netko je izvadio krag rakije i dodao ga uokolo. Terrill je srce na as stalo. Uplaila se, da e je otac ponuditi neka jednom otpije. No, on ipak nije preao granice razuma u svojoj opsesiji da Terrill smatra sinom. Sinko, kako ti se svia biftek s bizonovog hrpta? Hudkins veselo upita Terrill. Ima okus divljai odvrati Terrill ali mi se svakako svia. Rano je otila na spavanje umorna od cijelog dana provedenog u vonji na drmusavim kolima. Tijelo ju je na nekoliko mjesta boljelo pri samom dodiru. San joj je brzo doao. U neko doba noi ona se probudi to je inae u nje bilo rijetko. Neki je um uznemirio njezin poinak. Ali je logor bio umotan u tamu i tih. utanje lia i ubor vode sigurno je nisu uznemirili. Uto joj krv sledi urlik s druge obale rijeke. Sjela je na leaju, tresui se cijelim tijelom prva joj je pomisao bila da su ih napali Komani, od kojih su toliko strahovali. Urlik se opet zauo, taj put neto drukiji. Liio je na psei lave, no bio je daleko dublji, udniji, vatreniji i tuniji. Iznad logora zaue se odgovori, i na to hor otrih i reskih lavea. Terrill se odmah sjeti vukova i kojota, za koje su lovci priali da u oporima slijede bizone. S olakanjem je opet legla i stala sluati. Ali je jo dugo drhtala, dok je konano nije opet obuzeo san. Sambo, a ne njen otac, poveo je Terrill da izbliza pogleda bizone i pokua jednog ubiti. Lambeth je bio otiao s lovcima.

 Gospoice Rili... Reci (gospodine Rili, avole crni prekide ga Terrill, pola u ali, pola u zbilji. . Svakako, opet sam zaboravio skrueno odvrati Sambo. Pa, gos'n Rili, nee vam biti nimalo teko ubiti bizona. A bit e vraki drago pukovniku. Ni djeak ne bi bio nestrpljiviji od Terrill, niti manje uplaen. Kaskala je pored Crnca, nosei teku puku, napetih oiju i uiju. Uz put je gledala ptice i kunie, a ubrzo je prvi put ugledala divlje purane i jelene. Iznenadilo ju je koliko su te ivotinje pitome. Tada zau prasak puaka daleko iza travnatog grebena. Sambo ree da to lovci pucaju i da e uskoro izbliza ugledati bizone. Najednom je Sambo povue u zaklon drvea i du ivice ume do jednog debla. To je bilo na zavoju rijeke, i Terrill je otuda gledala u padinu koja se postepeno dizala od obale. Nailazi grupa bizona, gos'n Rili ree Sambo, pregledavajui svoju puku. ujem gaan je po vodi uzbueno odvrati Terrill. Aha. To je nekoliko bizona. Gaze preko rijeke i ubrzo e izai na onaj sprud. Dlakava, golema ivotinja najedared izae na vidjelo upravo ispred Terrill. Djevojci se jezik zalijepio za nepce. Bio je to ogroman mujak. Jo jedan izae iz plitke vode, a za njim se desetine dlakavih i grbavih bizona popee na suhi sprud. Neki 27 su bili crni, a neki smei. Terrilli se uini da iza ovih vidi manje bizone. ula ih je kako dahu, trljaju se jedan o drugog, osjeala im je miris. Nasloni puku ovdje, gospoice Rili proapta Sambo. Dri je vrsto i ciljaj nisko. Ali... ali, ovo je kao da ubijam kravu prosvjedovala je Terrill. Jasno, ali e tvom tati biti drago. Nee li oni nasrnuti na nas? __ Ni govora, gospoice, nee se ni pomai. Ne boj se. Ovdje se moemo sakriti... Ne zaboravi. Dri je vrsto i ciljaj nisko. Dva su se osjeanja borila u Terillinoj dui. Jae je od njih prevladalo i ona se sae nad puku, stisnu je vrsto, mirne jednim okom, nasumce nan-i-ani na iroku, dlakavu, pokretljivu masu i povue obara. Trzaj je obori na koljena, a dim je zaslijepi. Uto se zau prasak Sambove puke. On, nadam se da sam promaila povie Terrill. A ba nisi gospoice Rili... Pogledaj! Onaj tamo pokuava da se digne. Prostrijelien je skroz... Eto, opet pada, gospoice Rili... ba se koprca ... Gle to se trza! Zar nee pogledati, djevojko?

Terrill je htjela pogledati, no, nije mogla. Spusti puku na deblo i srui se kraj njega, trljajui rame i borei se sa strahom. __ Mrtvi!... Oba su mrtva. Mi smo pravi lovci, gos'n Rili, zbilja jesmo! Ba e tvom tati biti vraki drago! __ Gdje su ... ostali? prestraeno zadrhta Terrill. __ Izgubili su se iza zavoja. Pogledaj, gos'n Rili ... Onaj blie tebi je tvoj. Nije li crn i sjajan? Eto ti bizonske koe, i odmah emo je odrati. Ne., neemo otro e Terrill, jo uvijek drhtei. Ipak je smogla hrabrosti da proviri iza debla. Na niti sto koraka nepomino je na pijesku leao ogroman crn bizon. Iza njega i neto ulijevo leao je jo jedan. Terrill osjeti divlje uzbuenje, no odmah zatim i tjeskobu. 28 Hoe li mi pomoi da oderem tog tvog bizona? upita Crnac. Odrati... jadnu ivotinju uskliknu Terrill. Ne, to nikako neu. Dosta mi je strano ve samo to to smo je... ubili. Kako hoe, gospoice. Ali ti kaem da e se tamo kamo idemo ubrzo osloboditi gaenja od smrti i krvi filozofski odvrati Sambo, pa zamoli Terrill neka ga samo prieka i sam ode prema bizonima. Ona ga je gledala kako izvlai otar no i sputa se na koljena. Svrnula je pogled. umarak je bio miran i tih. Terrill sebi pronae travnato mjesto u sjeni kroz koju su probijale sunane zrake. Zrak je bio pun mirisa cvijea i svuda je virilo svijetloplavo cvijee. Djevojka ubrzo osjeti kako iz nje nestaju strah I gaenje. Onaj je bizon bio prvo ivo bie koje je ona svi jesno ubila. Osjetila je istinu u iSambovim "rijeima proetim praktinim duhom, no jo nije bila kadra da na to misli. Na koncu konca, ona nije mukarac, i nikada nee biti mukarac. Ptice, vjeverice i kunii joj ubrzo prioe. Na njoj nije bilo niega to bi ih prestrailo, pa su oko nje stali grickati travu i javljati se ivahnim krikovima. Promatrala je te lijepe ivotinjice, kadli je prenu utanje u grmu i nekakav udan zvuk, nalik na put-put-put. To su se javljali divlji purani. Bili su blizu. Ubrzo se pojavio ogroman puran, bronzane boje, osut pjegama, s purpurnom kesom na vratu i crvenom krestom. to se dostojanstveno kooperio! Zaustavio se pod drvetom i uzeo eprkati po liu i travi. Za njim dooe i drugi purani, od kojih su neki bili manji ii slabiji, manje upadljivih boja ali i divljeg dranja. To su bile enke. Prile su Terrilli i znatieljno je zagledale i otile daljeg uz ono svoje put-put-put. Osjeajui neko nejasno zadovoljstvo, djevojka je putala pogledu neka luta unaokolo. Bilo joj je krivo kada joj je Sambo naruio ar momenta. Probijao se kroz grmlje, pognut pod tekim teretom. Gos'n Rili, gdje si dozivao je. 29 Terrill ustane i dtgnuvi puku potr a k njemu. Aha, tu si. Ve me bilo strah da su te Ko-mani epali... Evo ti koe, gospoice. Pogledaj!

Na tlu je leala teka, crna bizonska koa. Sambo odloi puku i rairi divnu kou na travi. Terrill nije mogla vjerovati svojim oima. Nisam vidio ljepe izjavi Crnac. Uzmi moju puku, gospoice, da odnesem ovu prokleto teku kou do logora. Poslije u dovui i meso. Ubrzo su stigli u. logor, iz koga su izbivali svega nekoliko sati. Mauree je jo uvijek bila sama. Kada joj je Sambo pokazao kou i pohvalio Terrillinu hrabrost, Crnkinja je zakolutala isvojim lijepim oima. Nebesa! I to je tvoje djelo, Rili? Prosto na vjerujem. Svakako! A i ao mi je to je taj moj bezvrijedni mu uinio ubojicu od tebe. Sredinom popodneva vrati se nekoliko lovaca da zapregnu kola i da u logor dovezu lovinu. Lambeth je u logor dojahao u zalaz sunca, znojan i praan, konj mu je bio potpuno iscrpljen. Viknuo je neka mu donesu vode. Tek Sto se oprao kadli primijeti veliku bizonsku kou, koju je Sambo vjeto rastegao, na mjestu gdje je morala odmah privui panju. Pazi ti njega! uzviknu Lambeth Bio si u lovu. Da, gospodine. Da, pukovnie, bio sam. Nije li lijepa koa? Ljepe nisam vidio izjavi Lambeth, glade: sjajnu dlaku. A ni vee... Sluaj, Sambo, daj mi je. Jako mi je ao, pukovnie odvrati Sambo tresui kudravom glavom. Ali to nikako ne mogu. Zar si je ve dao Rilli? Sambo sveano zanijee. Ne, gospodine, nisam. Gospoica Rili je ubila bizona s kojeg je ta koa. Jednim hicem, pukovnie. Oborila je najveeg mujaka u krdu. Terrill! Da, tata odvrati Terrill, izlazei iz svog skrovita. 30 Da li ovaj Crnac lae? Jesi li ti ustrijelila bizona? Jesam, tatice leerno e ona. Uinilo mi se kao da ubijam kravu. Pa, mislim da lov na bizone nije nita naroito. Otac oduevljeno krikne i snano je zagrli. Kada su se i ostali lovci vratili, on ponosno najavi Rillin podvig, koji je zbilja bio vaniji od mnogih drugih napetih dogaaja dana. Grupa je ubila devetnaest bizona, i to biranih po vrijednosti koe. U stvari vie se tog dana i nije mogla odrati, rasjei i dovesti u logor. Meso nisu mogli ostaviti u preriji, jer bi ga kojoti raznijeli. Lambeth je ubio tri bizona i bio je oduevljen. Volio je lov i nije se njime nikada bavio kao sada. Logor je i prije foio veseo, no te se veeri Terrilli uinilo da se nala u cirkusu. Moda su lovci malo previe popili iz kraga, no bili su vrlo zabavni. Do ponoi su rastezali i na kolce privrivali bizonske koe. Za mene nema boljeg ivota! povie Hudkins. teta to emo za jo jedan ovakav dan biti krcati. Vraki ih je lako umlatiti! Tri dana nakon ovog uspjenog poetka lovci su se ujutro spremili na povratak u San Antonio. Lam-bethov je put iao dalje, zapadno od Colorada. Putevi lovaca i pionira su se razdvajali. Od tog je logora za Lambetha poinjalo pravo putovanje.

 Drite se vaeg pravca i ne 'Skreite s njega. etiri dana ... osamdeset milja do rijeke San Saba savjetovao je Lambetha lovac Red Turner. Tada skrenite na zapad i drite oi dobro otvorene. Lovci su se veselo i ljubazno oprostili od Terrill. Od mnogobrojnih oprotajnih pozdrava djevojka je bila sigurna da nee zaboraviti rijei starog Teksaani-na Hudkinsa. Zbogom, sinko. Dri se puke i pazi na svoju kovravu kosu. 31 GLAVA 4. Iako se Lambeth udaljio od rijeke Colorado, jo je uvijek nailazio na bizone. Tokom prvog dana putovanja karavan su esto zadravali opori velikih dlakavih ivotinja. Bizoni su uz put pasli. Kada bi se kakvom krdu pribliila kola ili konji, ono bi kasom skrenulo u stranu ili pohitalo naprijed i potom bi nastavilo da pase. Ali, kada bi se ljudima isprijeio vei broj bizona, onda je karavan morao stati i ekati da ivotinje prou dalje. Bezbroj su puta bizoni bili na domet puke, no njih prisustvo putnika nita nije brinulo. Nisu bili divlji. Konji su se navikli na blizinu ovih golemih ivotinja, pa se vie nisu bojali, i nisu zastajkivali. Jedino je Dixie ulila ui im bi se pribliila novom oporu bizona. Lambeth je jahao naprijed, uvijek na oprezu, kao pravi izvia. Terrill je po nekoliko sati janala, zatim se vraala na kola pored Samba koji bi gotovo spavao s uzdama u rukama. Terrill je bila na kolima, kada su ugledali do tada najveu skupinu bizona. Stisnut e nas primijeti Sambo. Ako pukovnik ne pripazi, odvojit e ga od nas. Sambo, zar je jo uvijek opasno? uznemireno upita Terrill, promatrajui ratrkane grupice bizona i crnu masu iza njih. Oni sada pitomo izgledaju. Ne, mislim da nema bojazni. Glavno je krdo iza nas i junije. Boe! Ako to nije glavno krdo, onda koliko je tek ono po foroju? xCrni se dokle pogled dosee... Eto! Upravo kako sam rekao. Tata ti je odvojen od nas. Lambeth je s konjima bio daleko naprijed, pa je opor bizona upao izmeu njega i kola. Potom jo jedan opor skrenu iza kola, i Terrill uoi da su opkoljeni. Pojas crnih hrptova izmeu nje i Lambetha proirio se na pola milje. Sambo sie s kola da uvjeri Mauree da nema opasnosti. Terrill, meutim, ispoetka nije mogla tome vjerovati, ali kako se nita nije dogaalo, ve su bizoni mirno i neprekidno prolazili sprijeda i straga, njezin je strah postepeno poputao. Na nekoliko stotina koraka iza kola krdo se razdvajalo, pa su dvije struje tekle pored kola. Pri pomisli na panini bijeg bizona, Terrill zadrhti. No, ujednaeno trupkanje se nije mijenjalo. Zrak se ispunio prainom i otrim vonj em ivotinja. Taj je dio krda prolazio itav sat. Sambo je i dalje vozio. Kada se praina slegla, ugledali su Lambetha K'dje ih eka s konjima. Ispred njih je ravnica

bila ista. Iza njih i prema jugu polagano se kotrljao oblak praine, koji se ubrzo slegao, ponovo otkrivajui dugu hordu to se svojim crnilom isticala na sivilu prerije. Kasnije su sretali samo neznatne, ratrkane grupice bizona. Predvee im je bilo jasno da su glavno krdo proli. Valovita je prerija bila svukuda ista, samo sto se prema zapadu postepeno dizala. Lambeth se najednom izgubio iza jednog grebena. Kada su kola prela greben Terrill ugleda vrbama oivienu udovcu, gdje je Lambeth odluio da te noi logoru je. Na preriju je ve padao mrak kada je Sambo pritegao uzde pored vrba gdje je Lambeth sputavao konje. Terrill je jo malo posjedila na kolima. Opasnosti dana bile su prole. Kojoti su zavijali na drugom kraju uolice. Melankolina amotinja obavijala je mjesto. Tjedni koji su proli izgledali su Terrilli poput godina. Bile su to ve stare uspomene koje su blijedile. Sjetivi ih se uzdahnula je, ali je svejedno udno iekivala budunost. Pred njom je leao rad i ivot! Terrill skoi s kola, osjeajui nekakav suptilan prekid izmeu sebe i starog doma. Bilo je krajnje Zapadno od 33 vrijeme, da svoj um i snagu upotrijebi da pomogne ocu u velikom poduhvatu to ga je poduzeo. . Fijuk i udar Sambo ve sjekire u sivoj zori bio je Terrilli znak da ustane i pone nov, znaajan dan. Sambo na nju izbei svoje volovske oi. to li si tako rano ustala, gospoice Rili? Da radim, Sambo. Da pomognem tati da bude pionir. Da postanem kauboj... Crne, ne zovi me vie gospoicom Rili. Ja sam muko! Muko! No, to je smijeno. Kako si to najednom postala muko? Naiao je otac i Terrill se postidi, jer je on uo njene rijei. Oi mu zaplamtie nekim crnim plamenom u kojem se krila tuga. Bilo je neeg neobinog i konanog u poljupcu to ga dade djevojci. Nikada je vie nije poljubio. Kad se sunce diglo bili su ve na putu prema purpurnom horizontu. Staze nije bilo. Lambeth ih je vodio krivudavim pravcem preko prerije, drei se najravnijeg terena i pres jecajui jaruge i isuena rijena korita. Bilo je ve ljeto. Zelen prostirac trave za pau prekrivao je tlo. Zaklonjena mjesta bila su posuta cvijeem. Oko potoka skupljali su se jeleni, uope svuda oko vode pulsirao je ivot. Tog se dana Terrill zauvijek utisla u duu veliina Texasa i znaenje samoe. Posvuda se talasala prerija, beskrajna i samotna. Divlje ivotinje, sokoli i gavrani, tamna jata divljih golubova, nejasno crne pruge iza karavana, u dolini Colorada sve je to samo naglaavalo amotinju. Sat za satom kotai kola utiskivali su trag u plodnoj zemlji, a purpurno obzorje to ih je dozivalo bilo je uvijek isto. Terrill je as jahala, as vozila Sambova kola, as i hodala, ali nita nije mijenjalo vjenu monotoniju teksake prerije. Zaboravila je na Komane i ostale opasnosti za koje je

ula. Tu i tamo osjetila je gdje joj duh luta, kao u kakvu zanosu, ni sama ne bi znala koliko dugo. U tom je bilo neeg 'udnog i divnog. Ali je najvei dio vremena promatrala, sluala i u se upijala dojmove. Svaki je dan bio u dlaku isti kao prethodni i Terrill je izgubila osjeaj za vrijeme. Mogla se sjetiti samo dogaaja, kao na primjer kie koja ju je moila do koe, i kako je bilo prijatno suiti se na uncu, i jakog vjetra koji im je puhao u lice itav i odan dan i opasnog gaza na rijeci posutoj pjeanim sprudovima, za koju je Lambeth bio siguran da je Mano, po prianju Reda Turnera, pritoka Colorada, na svega nekoliko dana puta od San Sabe koji treba i.i lei na.sjeveru. Sjeverno od Llana preli su stazu koja je ila s toka na zapad. Tu je Lambeth dugo oklijevao. Smeo \ Staza je morala nekamo voditi. Konano je krenuo 'lalje prema San Sabi. , Na nekim logoritima nisu imali vode, a na Irugim su imali i vode i trave. Nou su uz logorsku atru Lambeth i Sambo razgovarali o tome sve gorem problemu. to su vie izlazili iz velike doline, vrela i potoci bili su sve rjei. Ubrzo e morati da se dre i jeka i staza, a to je znailo i vei rizik no do tada. Na Llanu Estacadu ive Komani, vie sjeverno Kiove, a zapadno Jicarillo Apai. Da, gospodine sloi se Sambo prilikom razgovora o neizbjeivoj opasnosti. To je uglavnom tvar sree, pukovnie. No, Texas je velik kao itava <vmlja Jenkija. U julu su naili na San Sabu, lijepu rijeku to navodnjava divan kraj koji Lambeth nije elio napufiti. Drei se lijeve obale, naili su na gaz. Red Turner je obavijestio Lambetha da e tamo naii na tazu. Na njoj su primijetili tragove kotaa. Danima mi ili tom stazom, dok nisu stigli do mjesta gdje se rjeice ulijevaju u San Sabu. Po tome su znali da ;o nalaze u gornjem slivu rijeke. Na tom su dijelu prerije zapazili i stoku. Istog dana uveer ulogorie se pokraj jednog ran-r-.'i. Lambeth se odmah upoznao s ranerom. Zvao se Hotcoff i bio je iz Missourija. Imao je i susjeda, ali lm je bilo malo i bili su meusobno veoma udaljeni. 35 Stoku nije nitko dirao, ali je konje bilo teko uvati ) od pljaki Komana. Raner je Lambetha savjetovao i neka odabere mjesto za svoj ran negdje uz San \ Sabu. Uslovi za uzgoj stoke bili su povoljni. Kod .! Menardsvillea, na dan jahanja u pravcu zapada, bilo je raskre staza, gdje e se jednog dana razviti veliko naselje. Prema sjeveru nalazio se Llano Esta-cado, gola visoravan poznata samo Indijancima, koju bijelci treba u svakom sluaju da izbjegavaju. Staza koju su panjolci oznaili

kroz pjeana bespua Llana Estacada donijela je smrt mnogim naseljenicima. Het-coff je malo znao o kraju uz Pecos, ali je i samo to ime krilo nekakvo zlokobno znaenje. Terrill se uzbudila na pomisao da e opet vidjeti grad. Ali Menardsville ju je razoarao, jer se sastojao od svega nekoliko glinenih kua, koje su se gubile u beskrajnoj preriji. Tamo je Teksaanin po imenu Bartlet vodio trgovaku stanicu, gdje je s vremena na vrijeme dovozio zalihe. Poslovao je i sa stokom, to je u to doba bilo tek u zaetku. Stoke je bilo mnogo i bila je jeftina. Lambeth je u Menardsvilleu logorovao tjedan dana, odmarao se, kupovao zalihe, krpao opremu i skupljao obavjetenja. Na odlasku su mu kola bila dupkom puna po Bartlettovim rijeima divan plijen za Komane. Na malim platnom pokrivenim kolicima Terrill je sada imala manje mjesta i udobnosti. Vie je nisu smetali vjetar i sunce, postala je vrsta i jaka. Nije gubila na teini jer je jo uvijek rasla. Kako je po-, stala via i krupnija, to je lake izigravala mukarca.^ esto bi s uenjem i aljenjem gledala svoje ruke, jo uvijek lijepe, ali otvrdnule od rada, sve tvrih dlanova i zlaano preplanulih nadlanica. Tu i tamo rezala je svoje buntovne kovrave uvojke, ali nikada prekratko. Brinuli su je mravi obrazi i gruba koa,, to je nekada prieljkivala, brinuo ju je i pogled tamnoplavih oiju koje su je ozbiljno promatrale s malog zrcala. Staza koju je Lambeth odabrao zapadno od Menardsvillea vodila je sjeverozapadno vrlo neprohodnim krajem, golim i tek mjestimino plodnim.. U taj su kraj doprli i naseljenici. Nekoliko stoara koji su tu doli prije rata imali su toliko stoke, da im se nije dalo ni igosati je. Lambeth odlui da kupi stoke koliko mu treba da pone s uzgojem. Jedan raner po imenu Wakefield, koji ni sam nije znao koliko grla dugoroge stoke posjeduje, prodao je Lambethu stoku po ponuenoj cijeni, i jo mu posudio par svojih kauboja. Bio je protiv toga da Lambeth ode u kraj oko Pecosa. Krasan kraj za stoarenje rekao je no divalj, surov i samotan, a jednog e dana sigurno biti osin je gnijezdo kradljivaca stoke. Kada je prvi put izbliza ugledala teksako dugo-rogo govedo, Terrill se udno osjeala. Po ogromnim, iroko razmaknutim i krivim rogovima to je meksi-kansko govedo dobilo ime. Sve druge osobine te ivotinje bile su zasjenjene veliinom rogova. Terrilli je bilo sueno da upozna pravu prirodu ovih uvenih teksakih goveda. Za jedan jedini dan ona je postala kauboj. Kod svakog ranca Lambeth je poveavao svoje krdo, a kod svakog logorovanja po nekoliko bi glava izbjeglo strai i vratilo se kui. Ipak je krdo raslo i razmjerno tome oteavao se posao tjeranja sve veeg broja goveda. To je naravno smanjilo brzinu putovanja sad su prelazili svega etvrtinu ranijeg dnevnog puta. Krajem augusta Lamibethov karavan i njegova stoka nali su se na rubu bespua Zapadnog Texasa. Ili su uz rub junog dijela Llana Estacada,

bezvodnog pjeanog podruja bez rastinja, koje je samo nagovjetavalo, nejasno i primamljivo, svoju neprohodnu i smrtonosnu prirodu. Sr etose jednog lutalicu u potrazi za mjestom gdje bi se naselio i spasie mu ivot. Bio je doao iz Panhandlea, preko suhe visoravni, no nije mogao objasniti ni kuda ni gdje. Rado se pridruio Lambethu, da mu pomogne da goni sve vee stado. Sada se iUmbrthovim' goveim, koj u gonili m i za koja su se brinuli to su bolje mogli, putem stala prikljuivati i druga stoka. Lambeth to nije mogao izbjei, jer nije imao svog iga. Nije mogao iz stada izdvajati ona goveda za koja je platio i ona koja su se sama pridruila. Tako je u stvari postao i protiv volje kradljivac stoke, na to ga je i Wakefield ozbiljno upozorio i odmah potom ublaio aoku svojih rijei, izjavivi u smijehu, da su svi stoari, na ovom ili onom stupnju svog poslovanja, prisvajali tuu stoku. Dva posuena kauboja imala su toliko posla, da je Terrill rijetko dolazila s njima u neposredan kontakt. Jedan je bio Meksikanac, tamnoput, kosih oiju, ve u godinama, toliko tih i utljiv, da je i razgovor s njim, a kamoli prijateljstvo bilo neto naizgled nedostino. Drugi je kauboj bio tipian Teksaanm, odrastao u preriji. Bio je grub i neodgojen, ali se Terrilli dopadao i ona mu se divila. Mnogo je nauila promatrajui ta dva ovjeka. Kod posljednjeg ranca kojeg su proli, Lambeth je karavani dodao jednog djeaka, ija je dunost bila da upravlja velikim kolima, a Sambo je pomagao pri gonjenju stoke. Nije bilo dana a da Terrill nije ujutro napola iekivala da stada vie nema, da se razbjeglo. No, i karavan i stoka i dalje su nastavljali svoj put na zapad, i uvijek su nalazili pasita pri kraju dnevnog puta. Imali su i sreu, da gotovo uvijek naiu na vodu. este kie to su zapravo bile ljetne oluje olakavale su im put u kraju koji je bio sve vie suh. Stigao je i septembar. Bar tako je Terrill raunala. Noi su bile svjee, a u zoru je zrak ve pomalo tipao obraze. Terrill je esto provodila none sate s ocem uvajui krdo. Bili su to divni asovi. Kauboj Meksikanac je pjevao pokadkad krdu nekakve udne j panjolske pjesme tog kraja. Dok je stoka spavala i odmarala se, strae su se izmjenjivale svaka etiri sata Sambo i Steve (Teksaanin) izmjenjivali su se s Lambethom i Meksikancem. I Terrill je sluila svoje i ona je uestvovala u straarenju. Na sreu, nita nije uznemirivalo dugoroga goveda. Danima i danima je ^errillin pogled foluio nejasnih plaviastih breuljaka do jo nejasnijih i plaviastijih planina, koje su se poput sablasti uzdizale iznad mutnog horizonta. Steve je smatrao da Pecos prolazi preko tih brda i da to moraju biti planine Guadaloupe. Do onih visova protezala se i uspinjala blijedouta ravan. Golijeti Llana Estacada neprimjetno su odmicale. Lambeth je imao sreu to je pronalazio rijena korita kojima je mogao ii. Tjerao je stoku polako, jedva dvanaestak milja na dan, i postepeno je usporavao to je kraj bivao krevitiji.

Oktobar. Lambethov karavan naao se u samotnom i pustom kraju. Nije bilo nikakvih znakova po kojima bi se ravnali, ni pravca nije bilo, osim na zapad. Ali je taj pravac esto bilo nemogue drati zbog krevitog terena. Plaviasti breuljci koje su ugledali iz daljine bili su stjenoviti i grebenasti. Izmeu njih je Pecos sebi probijao put. Lambethu su savjetovali da bilo gdje izbije na rijeku, i da potom poe na zapad prema gazu Horsehead, koga su ve pred stotinu godina upotrebljavali panjolci. Njihov je poloaj ve bivao veoma ozbiljan kadli naioe na vodu kod Fiat tRocka, i tako se opet ispa-sie. Nakon dva dana logorovanja bez vode opet je naoe kod Wild China. Tu se ionako jedva raspozna-jna staza gubila u stijenama. Ali je Meksikanac, na kome je leala odgovornost da ih provede tim krajem, i dalje pouzdano vodio karavan. Izmeu otrog, kriljevitog kamenja bilo je dovoljno trave, ali toliko narijetko, da je stoka morala prilino lutati da bi se na jela. To je jo vie uspo^ ravalo hod karavana. No, Lambethov optimizam nije ni najmanje poputao. Pred njim je bila vizija bu* dunosti koju nita nije moglo zamagliti. Bodrio je ljude obeavajui im nagradu i pri poslu vrio uda za ovjeka, koji je nekada bio vlasnik plantae na Jugu. Taj doivljaj, naravno, nije mu mogao povratiti toladost, koja je bila nepovratno u prollosti, ali mu je ponovo dao snagu i volju. Sto se tie Terrill, sedam mjeseci u preriji fiziki ju je izmijenilo. Kao da je uvijek bila u sedlu i na sjeditu kola. Dugi dani pod suncem koje je prilo, uz otar vjetar to nosi prainu i pijesak, na kii i mrazu, na samotnoj strai nou, dok vukovi zavijaju a kojoti cvile, naporno jahanje kamenitim grebenima da bi se skrenulo i povelo stado to ne zna kamo e sve je to Terrill postalo uobiajeno. Meutim Meksikanac je zalutao. Pjeane jaruge koje je trebalo prei i koje su oteavale put, stoka koja je usporavala hod jer je morala pasti, klanci koji su prelazili u provalije i koje je trebalo zaobilaziti sve je to smelo vodia. Lambeth je volio da sa stokom logoru je u kakvom klancu ili u kakvoj udolini izmeu dva grebena, to je bilo daleko povoljnije od vrhova grebena. Dva su dana bili bez vode, osim one to su uvali za konje. Stoka je trpjela. Bilo ju je sve tee voditi. Kauboji su imali vrlo malo vremena za odmor/gotovo nisu ni spavali. Treeg dana, spustivi se s jednog grebena, naili su na bolje ugaenu stazu, koja je vodila s juga na sjever. Kia je gotovo posve isprala tragove kopita, koji su mogli biti i veoma stari. Lambeth je htio da krene na jug. No Meksikanac je zatresao glavom. To je loe senor. Pustinja. Voda sutra. Rio Pecos rekao je i pokazao na sjever. Slijedee se noi naoe u vrlo tekom poloaju. Imali su samo dvije uturice vode! Konji su jadno izgledali. Stoka je padala du puta. Jo jedan vreo dan bez vode ili kie i sudbina stoke bila bi zapeaena. Za ljude je to znailo uasne patnje, a vjerojatno i smrt.

Te se noi Terrill sjetila svojih molitava, i u snu joj se pojavilo majino lice. Lambetti je krenuo karavan u samu zoru, nadajui se da e naii na vodu prije nego to sunce opet pripri. Staza je vodila sve dublje u divljinu kamena i kaktusa, sparuenog drvea i sive zemlje. Dodue, jo uvijek je bilo trave, no stoka vie nije pasla. Iako je njihov poloaj bio opasan, izgledalo je da Lambethova srea nije sasvim iezla. Prije no to je sunce poelo priti, prekrie ga tamni oblaci. Hvatajui se toga, kao to se utopljenik hvata slamke, ljudi su stali nesmiljeno goniti stoku. Tmurni oblaci koji su prekrili nebo kao da su bili dio divljeg i udnog kraja, koji je svakom daljnjom miljom postajao sve neobini]i. Terrill, koja je upravljala manjim kolima, opazila je da se stoka u dugoj povorci sve vie uznemiruje. Dok se prije lijeno vukla stazom, sputenih glava i isplaenih jezika, gotovo potpuno iscrpljena, sada je najednom cijelo stado ivnulo. Tu i tamo zamukala bi pokoja krava, Krdo je poelo kasati. Daleko naprijed, Meksikanac i drugi kauboj nisu ga mogli zadrati. Nisu to zapravo ni pokuali. Mahnito su mahali Sambu i Lambethu, koji su ise nalazili pozadi. Terrill se pobojala da neto nije u redu. Kako li e svriti taj strani put, pitala se. Uto je krdo poput jednog bia podivljalo i nestalo u oblaku praine. Lambeth je jaio pognute glave. Sambo mu je priao kao da ga utjei za gubitak. Teren se poeo sputati. Terrill je bila -prisiljena da uzdama zadrava zapregu, koju je takoer zahvatio nemir. Iza oblaka praine ocrtavala se prema tmurnom nebu nepravilna crta krevitih stijena i grebena. Terrill nije mogla da ita dalje razabere. Kuda je otila stoka? Sto ju je poplailo? Stado je nestalo, a s njim i nada je iezla. Sve je bilo gotovo, okonano je, napetost beskonanih tjedana gonjenja stada dugoroge stoke. Terrillinog oca je sada oekivao tei zadatak da spasi ljude i konje. Djevojka pade u ponor oaja. Sve se vrijeme drala hrabro, vjerujui da e se njene molitve ispuniti. No, sada je popustila. Njihova e sudbina biti sudbina mnogih koji su otili u tu prokletu divljinu primamijeni pionirskim snovima. Bilo bi bolje da su pegkruli u borbi s Kojoan&ima.' 4% Sustigla je oca i Samba i uto primijeti gdje ge Meksikanac okrenuo u sedlu i primaknuvi ake ustima neto povikao. No, premda nije razumjela niti jedne rijei, shvatila je da se pribliava nekakva nova opasnost. Na to se iz jedne jaruge pojavi nekoliko jahaa. Isprva se Terrill pobojala da su Indijanci toliko su im konji bili crni, vitki i divlji. Tek kada je voa onih jahaa sam priao karavanu, Terrill je razabrala da su to bijelci. No, kako li su opako izgledali! Voa je bio sumnjiav. Na jabuci sedla nije imao puke. Kauboj Meksikanac pored Lambetha zaustavi konja.

 Gazda, ovo je kradljivac stoke, ako sam ikada jednog vidio ree Sambo. Napast e nas, sigurno kao dan. Jaha se pribliio i zastao na nekoliko koraka od kola. Najednom se Terrill estoko trgne, prepo-znavi u njemu Pecosa Smitha, mladog Teksaanina koji je iziao iz krme u San Antoniu s revolverima u rukama! Tko ste vi i to radite ovdje? kratko upita on, otro promotrivi sve putnike, konano zaustavljajui pogled na Lambethu. Ja se zovem Lambeth. Zalutali smo. A moja je stoka pobjegla odvrati Lambeth. Kamo ste poli kada ste zalutali? Na gaz Horsehead na Pecosu. Onda ste skrenuli s pravca. Horsehead je istono odavde. Rekli su nam da idemo na sjever bez obzira da li idemo stazom ili ne. Bilo je oito da jaha sumnja u njihovu druinu. A potom pozove Samba: Crne, sii s konja i doi ovamo. Sambo urno poslua. Gdje li sam te vidio? Ne znam, gospodine, no i ja sam vas vidio prije odvrati Sambo. U Santonu, zar ne? Da, gospodine. Ja sam stajao pred jednom krmom, a vi ste mi rekli neka se gubim. # Mislim da te se sjeam jaha ce, i ponovo pogleda Lambetha. No, to konano nije ni vano. Lambeth, rekao bih da vam mogu vjerovati. Ali ovom vaem Meksikancu ne. Poznajem ga. Kako ste doli do njega? Upitani objasni kako mu je kauboj posuen za putovanje preko Pecosa i kruto dometne: Ja sam pukovnik Templeton Lambeth. Za koga me vi smatrate? Dobar dan, Pecos Smith u tom asu progovori Terrill, osjeajui da bi mogla smanjiti napetost situacije. No!... A tko si ti? zaueno uzviknu jaha, prodorno je motrei. Pukovnik mi je otac! Tako! Otkad me poznaje? Ja sam bio... mene ste oborili onoga dana u Santonu ... kada ste izlazili iz krme ... Naredili ste mi da vam dovedem konja... I rekli ste mi kako ste onom ovjeku samo odstrijelili uho... da mu je strilo kao u kunia. Nek me avo nosi! uzviknu jaha. Sjeam se sada... No, ti si se svakako mnogo promijenio, mali. Obratio se Lambethu: Tragamo za druinom kradljivaca stoke s Rio Granda. Mislili smo moda da su naili na koga s kolima. Zao mi je to smo vas smetali, pukovnie. Okrenite kola i odvest u vas do gaza. Je li daleko? zabrinuto upita Lambeth. Pa, podosta, uzevi u obzir u kakvom su vam stanju konji. Ali, nekako ete ve stii.

Iako put nije dugo trajao, Terrill je bilo jasno, da bi se oni nepovratno izgubili u labirintu vrelih jaruga i grebena, da ih Pecos nije izveo iz njega. Konje su tako rei jedva podstakli da se popnu do usjeka na vrhu sive stijene. Jaha je zastao, ekajui da se karavan popne. Rio Pecos! povikao je i pokazao nadolje. Na njegov poziv jahai dogalopirae. Trgnuvi se i zajecavi od zahvalnosti, Terrill potjera zapregu. Sambo je s jahao, okrenu se i mahnuo joj rukom, jedva je Uspjela zaustaviti zapregu pored jahaa. : Dobri nas je bog spasio ree Sambo i pouri natrag do Mauree. Rili... on nas je doveo... do rijeke! duboko uzbuen usklikne Lambeth. Evo! Ovo je gaz Horse-head... na rijeci Pecos. A pogledaj tamo... Terrill pogleda s uzvisine. Upravo u tom asu kroz sive oblake probilo se blijedo sunano svijetlo i zasjalo na krivudavoj srebrnoj rijeci, koja je na tom mjestu pravila zavoj u obliku konjske glave. Tekla je iz sive i zelene divljine i dalje se probijala kroz usjek u dalekom stijenju. Prednji dio stada stigao je do vode. Stoka je bila osjetila blizinu vode i to ju je natjeralo u bijeg. Na rijeci su se bjelasali pjeani sprudovi. Terrill je opet dola do daha. Radost izbavljenja je na as u njoj zaguila nekakvo osjeanje to ju je bilo pogodilo poput fijuka bia, a koje jo nije shvaala. Buljila je u oca, pa u ostale jahae. Pecos Smith je odlazio. Adios i sretno! povikao je i od-galopirao. Odostrag se zaori Sambov gromki i veseli pozdrav. Posvuda su stazom bile razasute lubanje i kosti ivotinja. To je nekada morala biti prometna staza. Konji, goveda same kosti! Na stijeni se nalazila sablasna volovska lubanja, neobino dugih rogova putokaz koji je pristajao gazu. Mjesto je bilo pusto, sivo i samotno, potpuna samoa, nigdje ni traga nikakvim ivotinjama, ak ni pticama. Protezalo se u beskonanost, Na istoku se dizala siva crta vjerojatno padina Llana Estacada. Djevojin je pogled (bio uperen na zapad. Zapadno od Pecosa! Od tih je rijei dugo ivjela, inilo joj se beskonano dugo, jer su one znaile dom! Ali, da li moe pomiljati, da bi joj ovaj sablasan i neobian kraj mogao ikada biti dom? Nizvodno od gaza Horsehead rijeka je mijenjala tok, ali je ubrzo opet ekretala na svoj glavni pravac pt&mo, jugu. Dominirala je tom divlje monotonom i velianstvenom scenom. U tom beskonanom prostranstvu milje nisu nita znaile. Zelenilo i sivilo du obala rijeke, bili su samo varke, na zapad i na jug dizali su se goli grebeni, ponosni i ozbiljni u svojoj veliini. Izmeu njih zjapili su purpurni klanci, tajnoviti i nedoseni, neprohodni i ivotinjama i ljudima. Nigdje zelenih livada kojima se Terrill nadala u svojim snovima! Svukud sivi kamen, siva zemlja, osim razasutih grupica kaktusa i krljavih drvea, na beskrajnim padinama.

Srce joj se steglo. Ja sam na koncu konca samo ena, pomislila je. Voli otvorenu teksaku preriju, kojom su ili preko tisuu milja ali zar moe voljeti tu varljivu pustinju? Voljela je rijena korita Crvene rijeke, Babine, Brazosa, Colorada i San Sabe. Bili su to otvoreni prostori puni boje, ivota, ljepota. Ali Rio Pecos, usprkos srebrnastom odsjaju, bjelkastim i utkastim obalama izgledao je hladan, varljiv, prava amotinja na svom samotnikom putu proz pusto. Oh, tata! uzvikne Terrill, svi jesna svog prvog razoaranja povedi me natrag!... Ovaj strani Pecos nikada nam nee biti dom! 4 GLAVA 5. Kaubojima na rancu Healdovih predstavio se kao Pecos Smith. Nije im trebalo dugo da ustanove da je on najbolji jaha, najbolji strijelac i najbolji krotitelj u jugozapadnom Texasu. No, to je bilo po prilici sve to su ikada doznali o njegovoj prolosti. Stigao je uz rijeku s goniem stoke McKeeverom, koji je imao ugovor za isporuku stoke u Santa Feu u Novom Meksiku. panjolski gradovi Santa Fe, Taos, Las Vegas i Albuquerque postajali su sve bolja stona trita za goveda. Vojnike tvrave jo su vie ubrzavale taj razvoj. Stoari uzdaj ui se u eventualnu vojnu zatitu protiv pljaki od strane Indijanaca slijedili su odvanije naseljenike u juni dio Novog Meksika i Zapadnog Texasa. U to doba veina je stoke dolazila s Rio Granda. JsTa povratku se McKeever zaustavio na rancu Healdovih. Nedostajao mu je jedan od njegovih krnih kauboja: utvreno je da Smitha nema. Ostavili smo Smitha u Santu Feu objanjavao je goni stoke. Zakaio se s nekim ovjekom, i kao uvijek nakon obrauna, napio se. Nismo ga mogli ekati. No mislim da e nas ubrzo stii. Prgav kauboj, taj Smith? upita Bili Heald, jedan od ranerove brae. Uope nije. Prijaznijeg momka od njega nema odvrati McKeever, samo to se esto zabadaju u njega, izgleda, ili on pak uvijek skae u pomo nekome u nevolji. A prokleto je brz s revolverom. Tako su se braa Heald upoznali sa Smithom. Nekoliko dana iza toga on je navratio na ran stasit, nasmijeen, drzak pravi punokrvni Teksaanin. Billu Healdu bio je simpatian, te mu raner komu su kauboj i trebali, ponudi posao. Pa, prihvatio bih tvoju ponudu otegao je Smith. Macu se to nee sviati. Ali je bio bezobrazan u Santa Feu i ispsovao me na pasja kola. MoKeever mi je priao da si tamo ubio jednog ovjeka polako .doda Heald, promatrajui kauboja. U stvari, rekao je da si ubio jo jednog ovjeka. Dovraga i Mac i njegove prie mrzovoljno e kauboj. On uvijek nae da pria o meni.

Healdu se uini da bi bilo bolje ne ispitivati dalje kauboja, usprkos znatielji koju je u njemu pobudio Smith. No, Healdovo je iskusno oko primijetilo na kauboju netc to je izazvalo jo jedno pitanje. Da li si ikada radio za Meksikanca? Da. Za Don Felipa Gonzalesa spremno odgovori Smith. Otac je poginuo u ratu, a obitelj se raspala. Don Felipe je bio na stari znanac, te sam tako otiao preko Rio Granda i jahao za njega, etiri ili pet godina. Ne sjeam se tano koliko dugo. Bio sam tamo sve dok me nisu potjerali natrag preko rijeke! Ni Healdovim i ostalim kaubojima nije Pecos nikada nita vie priao o sebi. Paljivo promatrajui kauboja, Heald je primijetio da njegov izgled opovrgava ono neto djeako to izbija iz njegove bezbrinosti i leernosti. Mora da mu je bilo oko 20 do 25 godina, to je za kauboja u Texasu predstavljalo zrelost. Bio je neto vii nego srednje visine, a ne toliko mrav i vitak poput veine kauboja, zbog irokih ramena i punih miiavih udova. Impresionirao je Healda kao izvanredan jaha. Svi koni predmeti na njemu i njegovom konju bili su ve otrcani i izglaani od upotrebe, a naroito sedlo i korice revolvera koji mu je visio nisko .na lijevom, bedru. Kundak od bjelokosti njegova revolvera bio je poutio od starosti. Metalni dijelovi opreme, kao i puka, sjajili su se skoro bijelim sjajem. istroenog i izglaanog elika. Sedlo, uzde, ostruge i crni som-brero bili su panjolske izrade, ukraeni srebrom, i da nisu bili toliko stari, bili bi mnoge kauboj e naveli na krau. iSmith, primljen si rekao je najzad Bili Head. Bilo mu je udno to mu je trebalo toliko vremena da se odlui. Ima divnog konja. Grdno se varam ako nije arapske krvi. Pazi na njega. Bilo da se radi o ovoj druini, bilo o Komanima, imat e vrakog posla da ga zadri. Pa, Cinco ima krila, nitko ga ne moe prestii otegne kauboj, tapui izmorenog i pranjavog konja. Heald, zbilja ti hvala na poslu. Nema na emu. Ima premalo ljudi. A ti mi izgleda dobar momak. Nego, Smith, ako te opet onako udnovato zasvrbi desnica i poeli da potegne revolver, ti se bolje prihvati sjekire, ta misli, ha? ' Nikad vie, efe. Ja sam ti bolestan tip. Alkohol i ja smo raskrstili otegne kaubojj, smijekom odgovarajui na leerno dobaen zahtjev. Onda je sve u redu zakljui Bili Heald. Sluajno je Healdova sestra Mary neopaeno s vrata promatrala dvojicu ljudi. Bilo joj je tek esnaest godina, i bila je kao i braa pred nepuno vremena ostala siroe. Braa su se njome veoma ponosila, iako je predstavljala prilinu smetnju u njihovu miru. On, Billy! uskliknula je, crnih oiju punih ne-staluka to je najzgodniji kauboj to sam ga vidjela otkako sam dola na Zapad!

 Prokletstvo! uzvikne Heald. Da sam to znao, ne bih ga nikada primio... Mary, ako ti baci oko na njega gotovo je sa stoarenjem u ovom kraju. Kada je Heald opet vidio Smitha sjetio se Ma-ryjine ocjene i otrije promotrio stranca. Za Teksa-anina Smith nije bio neobian tip, iako su kod njega teksake crte bile pojaane. U mnogih je Teksaana kosa pojaane boje i usko lice, plavo i sivo oko, ali je u Smitha kosa bila boje lana, a toliko dugaka da su mu uvojci virili ispod sombrera. Lice mu je bilo poput bronzane maske, koja bi najednom oivjela 5im bi progovorio ili se nasmijeio. Profil mu je bio otar, hladan poput stijene, i zaudo Smith je iz profila bio jo zgodrrii. Najizraenije pak bile su mu oi, kao pjegave i blijedosive boje, a izvanredno prodorne. Usne mu bijahu otro ocrtane, s nekim izrazom gorine, no to se rijetko primijeivalo jer se ponajvie smjeio uz veselu i bezbrinu priu, i otkrivao bijele zube. Slijedeeg dana Bili Heald upita svog brata to misli o novom kauboju. Izgleda mi dobar. Simpatian momak, kladio bih se u to odvrati John Heald. Pravi Teksa-anin. Mary se ve zaljubila u njega. Boe! to da uinimo, Bili? Da je poaljemo natrag tetki Heald? Do vraga, ne! Ostat e pa makar se svi okrenuli naglavce. Moda e je ovaj momak ukrotiti. Ne znam ozbiljno odvrati John. Mary pokuava da ga zadobije, a to nije ala. elim da se ona ovdje naseli i da se uda za dobrog ovjeka. Ali ovaj Pecos ima reputaciju revolveraa, Bili. Jesi li to znao? McKeever mi je priao da je Pecos ubio jo jednog ovjeka potvrdi stariji brat zamiljeno. Sandy mi je priao jo vie nadometne John. On kae da je malo bolje zagledao revolver tog tipa Pecosa. Ima est zareza na kundaku, a jedan je sasvim svje. est... A ja sam mislio da ih je jo vie. Nema smisla da stvaramo probleme, John. Ovo je na koncu konca takva zemlja, trebalo bi da se radujemo to je takav Teksaanin meu nama. Svakako. Niti mi izgleda vjerojatno da e se Mary zbilja zatreskati u ovjeka koji je prolio ljudsku krv. Iako nam je sestra, prilino je izbirljiva. No, mogla bi flertovati s tipom, a od Mary nema gore kokete na ovom svijetu. I samo flertovanje je dovoljna nesrea odvrati Bili. Mene najvie brine kakav e to dojam stvoriti kod nae druine. Ti zna, John, da se svaki na nada da e on oeniti Mary. 4 Zapadno od Pecosa 49 Mnogi su se razgovori o Pecosu Smithu vodili izmeu brae i njihovih kauboja. Bio je to osamljen kraj i stranaca, osim onih koje je trebalo izbjegavati, bilo je malo i bili su nadaleko ratrkani. No, miljenje tih ljudi

'bilo je daleko od istine, osim to se ticalo Smitha kao kauboja. Konj Cinco opravdao je svoj izgled i ponos svog gospodara. Pecos je sam za sebe bio druina. Nikada nije znao kraja poslu. Jahao j-i krotio konje poput slavnog Rodrigueza. Sambreri svih kauboja u druini bili su puni rupa dokaza Pecosove streljake vjetine. Pecos se nije mogao oduprijeti bilo kakvoj okladi. 'Rijetko bi promaio som-brero baen u zrak, a esto bi ga dva puta pogodio prije no to bi pao na zemlju. Nije nikada nikome davao svoj revolver, kojeg je volio koliko i svog . konja. Pecos je Healdovima doao kao naruen. Kau- j boji su bili rijetki, stoke je bilo mnogo, a isto tako i kradljivaca stoke, kao i konjokradica Komana. Dugo prije no to je McKeever opet doao ha sjever s krdom, Pecos je zadobio potovanje ne samo druine ranca H H, koji je pripadao Healdovima, ve i druine ranca X Bar, koji je pripadao oblinjem raneru. Osobito u vezi s opim potovanjem kojim je bio okruen, udno je bilo kod Pecosa to, to je izbjegavao kontakt s ljudima, osim s kaubojima s kojima je radio ili s onima sa susjednog ranca. Jedne je veeri Mary Heald priredila zabavu na koju su bili pozvani svi obitavaoci tog kraja. Netko je morao te noi straariti kod stoke, i Pecos je zamijenio za to odreenog kauboja. Mary Heald je bila bijesna na njega, i izgrdila ga je sutradan kada je sluajno naiao na nju kod obora. Pa, ja upravo ni pojma nemam kako da ugodim damama Pecos je oteui po teksaki, govorio Sandvju Me Clainu. Ha! Sluaj ti, tajnoviti stvore jele bi ti iz' ruke da im da priliku. i Sandy, ti si ono to u Coloradu zovu loco. Jesam li? A ta je to? To ti je nekakav korov od kojeg konji poaave kad ga pojedu. Pecos, jesi li ti vezan za koju enu? Mislim, jesi li moda oenjen? Ja? ... Santa Maria! Da li onda mrzi ene? Je li ti zbog kakve puklo srce? Sluaj Pecos, mene ne zavarava tvoj smijeh, zvidanje i zafrkavanje. Ti si tuan ovjek. Ne, Sandy, srce mi jo nije puklo, ali, prokletstvo, ne treba mu puno. Bili Heald i njegov brat konano su doli do odreenog zakljuka zato je Pecos onako udnovato povuen. Najprije sam mislio da je Pecos od onih tipova to bjee od teksakih jahaa ree Bili. No, promijenio sam miljenje. Taj ovjek nije nikada uinio nikakvo zlo u svom ivotu. Iz dobre je porodice, to se vidi, i. imao je briga u ivotu. Bili, slaem se s tobom. tavie, kada bi i postojao erif ili teksaki jaha koji ibi gonio Pecosa, taj ih ne bi nikada izbjegavao. Ali ne bih volio da budem erif koji bi ga htio uhapsiti, naravno, kada bi se radilo 0 fer okraju,

 Prevarili smo se u njemu to se tie Mary, zar ne? Prokleto dobra lekcija za tu nau damicu. Nadam se samo, da se nee do uiju zaljubiti u Pecosa. Pa, i da se zaljubi ne bi dugo trajalo ... Ne, Pecos je jedan od onih lutajuih kauboja to svagdje oaraju ene. Nisam ih mnogo sreo u ivotu. Texas je jedina zemlja gdje nalazi takve tipove. Na povratku iz Santa Fea McKeever je proveo no na rancu Healdovih. Raspitao se za svog biveg kauboja i zaelio da ga vidi. Ali Pecosa nisu mogli pronai. ' Mislim da mu se ovdje svia i eli da ostane zavri,goni stoke, vragolasto pogledavi Mary, koja pocrveni kao rak. Sigurna sam, da nitko od nas ne eli da on ostane odvratila je, prkosno diui bradu. 51 50 Moj je gubitak va dobitak, ljudi rezignirano se McKeever. Nema 'boljeg ovjeka od Smitha. Da je na rancu H H postojala bilo kakva sumnja to se tie Smithova ugleda, ta ju je preporuka definitivno rasprila. Nije dugo prolo i Pecos Smith je opravdao svoj nadimak, ukoliko to ve ranije nije uinio. Poput Indijanca, pamtio je svaku stazu, gutik, rijeno korito ili guduru. Njegov je mozak nagonski upijao u se sliku svakog mjesta. Od kanjona Castle Cap do granice Novog Meksika, kraj oko Rio Pecosa postao je njegovo intimno vlasnitvo. Braa Heald nisu znala da li imaju dvadeset ili trideset tisua grla stoke. Pecos Smith imao je bolju predodbu o njihovoj stoci no bilo tko, a po njegovim izvjetajima, broj neigosanih jednogodaca, teladi i bikova to se skrivahu u guticima uz rijena korita ili uz Pecos, penjao se na tisue grla. Dodue, Bili Heald nije potpuno vjerovao tim izvjetajima, ali je njegov brat ozbiljno razmiljao o njima. Poput svih ranera tog doba, bili su veoma nepaljivi kod igosanja stoke. U stvari, nisu imali ni ljudstva ni vremena da proeljaju kraj u potrazi za neigosanim grlima. Cijene stoci su rasle, budunost je mnogo obeavala. Novaca je meutim bilo malo. Texas se tek oporavljao nakon ratnih pustoenja. Braa Heald su se snalazila to su bolje mogla i um jela. U kraju oko Pecosa pojavie se kradljivci stoke. Dugoroga goveda doilasu najprije s Rio Granda, a za njima dooe i kradljivci. Nigdje nije bilo takvih zamanih kraa stoke, kao du meksikanske granice. To je bio jedan od razloga zato su se Teksaani poput Healdovih povukli u zabaeni]e krajeve. No, do tog su vremana ranevi X Bar, H H i drugi ostali poteeni od kradljivaca. Bar ih nisu osjetili. Svaki je raner gubio stoku, kao to je s druge strane prisvajao neto stoke koja mu zapravo nije pripadala. Meutim, nije bilo nikakvih osjetnih pljaki.

Preko gonia stoke McKeevera Healdovi su pronali priliku koju su traili i ekali, to jest ovee trite za svoju stoku. McKeever je od njih kupovao veliki broj grla koje je gonio do panjolskih naselja u Novom Meksiku i do vojnih tabova. Opirne vojne operacije protiv Indijanaca bile su ve u toku. Glasine o gradnji eljeznice kroz Novi Meksiko i Texas sve su se vie irile. Sve u svemu, Healdovi su se nadali sve veem tritu, veim cijenama, i smjerali da jednom sami gone svoja krda na trite. U tu svrhu Pecos Smith je dobio drugi posao postao je njihov ovjek s posebnim dunostima. Primio je zadatak nekajui se, a kada su ga upitali zato mu se ne svia neodreeno je odgovorio da je taj posao previe odgovoran. Dunost mu je bila da obilazi kraj, to dulje mogue, i ne samo da vodi brigu o stoci Healdovih, ve da ispita ope uslove, proui metode drugih ranera, i da promatra kako oni okupljaju stoku. To je jo vie povealo njegovo i onako dobro poznavanje kraja. Po povratku s jednog takvog putovanja, u jesen druge godine slube kod Healdovih, upao je u neizbjene neugodnosti, koje su ga stalno pratile na njegovu ivotnom putu. Stigao je na ran rano ujutro. Najprije se oprao, pa je zapalio cigaretu i uivao u odmoru koji mu je bio preko potreban. Najednom iz ranerske kue izae Sandy McClain i urno poe prema njemu. Pe-cosu je bilo jasno, da neto nije u redu, jo i prije no to mu je Sandy priao toliko da mu je mogao razabrati lice. Spoznao je to po Sandvjevu polu uurbanom polu suzdrljivom koraku. (Kada je Sandy stigao do trijema brvnare stisnutih usana i smeih oiju punih vatre Pecos prokune ispod glasa. Pecos, netko e vraki da plati ree Sandy. A tko e to plaati? mirno i lijeno otegne Pecos. Ne znam jo, ali se tebi zlo pie. I elio bih da ti prije svega neto kaem: doe li do obrauna ja sam uz tebe. Hvala, iSandv, to je lijepo od tebe, ali obino se ja sam brinem za svoje obraune. Kako bi bilo da mi kae o emu se radi? Poznaje li onog Sawtella, nadzornika kod Beckmana? Svakako. Bio sam kod gaza Maber prije nepuna dva mjeseca odvrati Pecos, skidajui noge s klupe. Ba su okupljali stoku. Ne samo to sam bio tamo, ve sam i ostao premda me Sawtell nije ba najljepe gledao. Pecos, stvari loe stoje. Sawtell je ovdje, s trojicom iz svoje druine nakresan je, Pecos. Bijesan je i bezobrazan. O emu se radi? Nisam uo, Ali mogu pretpostaviti. Bili je sav potiten, i ljut kao ris, koliko sam mogao vidjeti. Poslao rne po tebe. Nekoliko asaka je Pecos i dalje sjedio, bez rijei, stisnutih obrva i oborena pogleda, potom^ izvue revolver, otvori ga, izvadi metak iz depa i ubaci ga u praznu komoru. Tada ustane i utakne revolver u korice. utke poe ka ranerskoj kui, a Sandy je poao uz njega, neto nesuvislo priajui.

etiri osedlana konja sa sputenim uzdama stajala su na otvorenom prostoru ispod kue. Pecos krene malo ulijevo da ne bi otro zaokrenuo iza ugla. Ne mijeajte se u ovo, Sandy naredi. Ali, to je etiri na jednoga, Pecos----dobaci mu Sandy. Osim toga Sawtell te izgleda ne pozna, bar toliko sam mogao zakljuiti iz njegova govora. Neto slutim, Pecos. Nee biti od tete ako vide da ima nekoga uza se. Pecos mu odgovori kretnjom koja je bila dovoljno rjeita. Sandy se odmae udesno. Cuo se glasan govor. Cas kasnije Pecos izae na otvoreno, gdje je imao pregled situacije. Prva osoba koju je ugledao bila je Mary Heald. Idi u kuu naredi joj Bili Heald. Idi do vraga! ljutito odvrati Mary. Bila je zajapurena i uzbuena, i estoko se trgnula kada js ugledala Pecosa. 54 Bili!... Ovdje je tiho je viknula. Pecos promotri prizor. Sawtell, visoki stoar s rupcem crvenim poput lica mu, stajao je ispred trojice kauboja iji stav nije bio ba najmiroljubiviji. Okrenuvi se u stranu, Bili Heald pozove brata: Ovo nije za nju. Odvuci je unutra. Neka ostane. Moda e togod uti odvrati John. Ja jesam neto ula, i to je vraka la jarosno prasne Mary. Dranje Billa Healda naglo se promijenilo im je ugledao Pecosa. Sawtell, evo Pecosa, neka sam za sebe govori. Mislimo da nema pravo. Ako eli posluati glas razuma, nee hitati pred rudu. Prokletstvo!... Da li mi to prijeti Bili Heald? grubo odgovori posjetilac. Ni najmanje. Samo te savjetujem. Meni ne treba savjeta. U ovom sam kraju due od tebe. Naravno, ali ne poznaje Pecosa Smitha. Pecos! Gdje li je dobio taj nadimak? Ne znam, imao ga je kada je doao. Pecos se zaustavi na nekoliko koraka od njih. efe, to se ovdje dogaa? Sramota me da ti kaem, Pecos, i kunem ti se da ovo ne bih nikada uinio, da sam mogao nagovoriti Sawtella da ode. Hvala, Heald ... Makni se u stranu i prepusti to meni. Bili urno poslua savjet, ali su se i ona tri kauboja iza Sawtella pomakla dalje od ovoga. Pogledavi stoara, Pecos shvati sve. Nije tu biio nikakvog nesporazuma. Sawtell je odluku donio prije no to je doao na ran Healdovih, a jo ju je pojaao piem. Poznaje li me, Smith? upita Sawtell zapovjednikim i odlunim, ali ne i razmetljivim tonom.

 Nisam imao ast, senor hladno odvrati Pecos. Kada sam vas posjetio kod gaza Marber n'ste mi 55 dali prilike da vas upoznam. A mislim da nisam ni puno izgubio. Moda nisi usput ni uo o igosanju zalutale stoke? To mi je dobro poznato. Bili Heald nije mogao izdrati, a da se ne umijea u razgovor. Pecos me je izvjestio. Ran H H gubi neto neigosane stoke. Ah, tako? podrugljivo e Sawtell. Bio je ljut i nije se dao smiriti. Sluaj, Sawtell prasnu Heald, konano izgubivi strpljenje ti si doao da pravi guvu, a bogami dobit e vie no to si traio. Da li ti opravdava igosanje zalutale stoke9 sarkastino upita Sawtell. efe, molim te prepusti ovu stvar meni upadne Pecos. U redu, Sawtell, sam si sebi prostro postelju. Nemam vie ta da kaem - zakljui Heald i* povue se. Pecos dva puta zakorai i stade na dva-tri jarda od jarosnog stoara. Svi prisutni osim Sawtella morali su osjetiti koliko hladne i zastraujue prijetnje ima u ovom njegovom pokretu. Samo varljiv podsticaj alkohola mogao je zaslijepiti odraslog Teksaanina toliko, da ne osjeti neposrednu opasnost. Kao da je neka odreena misao sprijeila Sawtella, da zrelo razmilja. Sawtell, kod gaza Marber nekako si me krivo gledao. Jasno da jesam. Da nije bilo zbog mog gazde, bio bih te jo tada izazvao u tvojoj vlastitoj kui. To je za mene bila uvreda. No, podnio si je. A da nije Healdovih, bio bih te protjerao s ranca. To su bile odluujue rijei njima je bilo rje-eno sve, osim ishoda obrauna. No, stoar je oito bio ili preglup ili previe tvrdoglav, da to osjeti. Jedan 56 od njegovih ljudi uini pokret kao da e se umijeati, no, odmah se obuzda. Njih trojica se nervozno odmakoe u stranu, kao da ele izbjei domaaju Pecosovih prodornih oiju. Ali ibi im to uspjelo tek ako bi se pretvorili u zrak. Konano, u Sawtellov zamagljeni mozak prodre znaenje Pecosove utnje, njegove napetosti i sabranosti. Meutim ve je bilo prekasno. Pecos Smith zaprijeti Sawtell ti poznaje Curta Williamsa i Wesse Adamsa, kauboje s ranca X Bar? Poznajem ih. Oni su janali za Don Felipa, dolje na Rio Grandu. I ja sam. No, to ba nije preporuka ni za tebe ni za njih. ; i ; j:.! ; .sj

 Sirotinja ne moe birati. Morao sam raditi, da bih ivio... Prei na.stvar. Hajde! Williamsa i Adamsa sam otpustio sa ranca X Bar. To mi nije nita novo. Vieni su gdje igou nezigosanu zalutalu stoku na mom podruju. * Sawtell, mislim da ne pretjerujem ako kaem, da ta zalutala stoka nije tvoja. Ne, ne pretjeruje. Ali se meni svia da je prisvojim, i To je tvoja stvar, samo bih rekao, da je to prilino opasno po zdravlje - na Pecosu! Sawtell je svoju srdbu pojaao uurbanim govorom ali ga to nije oslobodilo gra'to ga je u njemu izazvao Pecos. Doao sam ovamo, da se pobrinem da te otpuste sa ranca H H povie stoar. Ne, moe. Ja sam odlazim. Zar? Otkada? Od prije dvije minute. Lukav si ti tip, Smith odvrati Sawtell, raz-draen do ruganja. Onda u ja tebe protjerati iz ovoga kraja. 57 Neobian I prebrz oku nevidljiv bio je Peco-sov pokret. Kao da je htio skoiti i najednom se zaustavi u pol pokreta. Iz cijelog njegovog bia od je-dared je stala izbijati sva ona strana napetost. Ti... idiote! Da me protjera iz ovoga kraja? O emu li to brblja? Sawtell je opet otiao predaleko. Uzmaka nije bilo. Crveno na njegovu licu poelo se gubiti, ustupajui mjestu olovnom sivilu. Ti si zajedno s njima igosao zalutalu stoku. Tko me optuuje? otro povie Pecos. Sawtell ispusti nerazgovjetan krik, pun srdbe na sebe i na Pecosa srdbe to je shvatio da je krivo prosudio svog protivnika. Ruka mu se grevito tre. aka mu posegne za revolverom. Kao udarcem bia Pecos potegne i u istom trenu opali. Sawtellovo tijelo najednom se opusti. Glava mu padne na prsa. Zaljuljao se. Poput tigra Pecos skoi kraj ovjeka to Je padao i okrene se kaubojima s napere-nim revolverom, spreman da ponovo, okine. Je li itko od vas uz njega? resko povie. Smith, mi tu nismo nita krivi promuklo odgovori onaj koji je htio da prekine Sawteila. Potenja mi... nismo... htjeli da se toliko prenagli. Pokretom ruke Pecos ga prekine, i pogledom pokae svoj trojici neka od jau. Potom se okrenuo, Bili Heald je kleao pored Sawtella. Sandv je trkom prilazio, a John Heald je pokuavao da odatle odvue djevojku koja je bila sva blijeda. .

 Mrtav!... Prostrijeljen kroz srce!... Pecos, ovo je zbilja slabo uzvikne Bili. uo si ga! Pecosu je glas za jeao kao elik po ledu. Svakako. No, do vraga, ovjee, nisam oekivao da e ga ubiti odvrati Heald, naglo se diui. Ti vjeruje... Ne, Pecos ni asa urno je prosvjedovao Heald, diui ruku. Potenja mi. John i ja milimo da si poten i ist. McKeever se kleo tvojim imenom. Ova prokleta budala Sawtell mora da je bio pijan. Rekao sam mu... Pecos, nemoj da tagod nama zamjera. Pecos je pustio revolver, i stao je nemirno hodati amo-tamo. Oima je neprestano strijeljao na sve strane. Hladnokrvnost njegova kao da je posve nestala. Razbaruene kose vrtio se u krug kao divlja /.vijer. Sandv mu se priblii, i oklijevajui zastane. Pecos, morao si ga umlatiti uzvikne on. Morao si. Mi smo svi uz tebe. Sawtell je sam sebe osudio na propast. Ona trojica su ve bili poj anali konje i spremali se da pou. Jedan od njih pozove Healda: Poslat emo kola po njega. U redu, samo to prije odvrati Heald. Pecos utakne revolver u korice, i tim gestom kao da se zgurio. Prestao se vrtiti kao divlja zvijer. Na znojnom licu izbile mu pjege, kojih do toga trena nije nikad bilo. Kosa mu je bila mokra. Sae se da podigne sombrero koji mu je pao kada je skoio da se suoi sa Sawtellovom pratnjom. Bili, nisam li ti rekao da mi ne daje da obilazim raneve? upita. Znam da si mi rekao, Pecos. ao mi je. Ali vjerujem da smo ovo mogli izbjei. I previe sam vidio, Bili. A pokuao sam... nije vano... zahvaljujem tebi i Johnu to ste me toliko dugo drali ovdje i to ste me branili pred on'm kukavikim laovom. Smisao njegovih rijei bio je Healdu jasan. Bar je izgledalo kao da nagaa istinu Pecos je naiao na v one kauboje kavgadije pri nekakvom prljavom poslu. Pokuao im je objasniti, da ne valja to rade i utio je o tome. Sluaj, Pecos. Sawtell je znao neto o Williamsu . i Adamsu. Namjeravao je da te blefira da ti progovori nije te poznavao. Je si li uo neto o Curtu i Wessu? Jesam. Vie nego jednom. Sumnjam na njih, Pecos. Kauboj die ruke. Proklete budale! U to se Mary Heald otre od brata i pritri Pe-cosu. Bila je jo uvijek blijeda i drhtala je, no hrabro se drala. Pecos, znam da nisi lopov izbije iz nje. Smjeak je na as potjerao ozbiljnost s njegova

tmurnog lica. Gospoice Mary, drago mi je da to ujem.,. Nemam, doma, porodice, ni prijatelja, i kada opet ponem lutati bit e mi milo sjetiti se da ste svi vi ovdje vjerovali u mene. Jesmo, Pecos, oh jesmo izmuca ona. Nemoj govoriti da nema prijatelja dom... Ne ostavljaj nas, Pecos. Ne mogu ostati. To bi moglo nakoditi vaoj brai. Ovi e kauboj i priati kako me je Bili podrao. Jo e svata i izmisliti. Da ostanem... Mary, on ima pravo upadne Bili. Koliko god da mi je ao, Pecos mora napustiti ran H H. Svakako. Svaka igra nosi sobom i posljedice gorko, dodade Pecos. Ne govori, tako, mome zamoli ga Heald koji je u tom njegovom mirenju sa sudbinom osjetio prizvuk onog beznaa koje je toliko dobrih teksakih mladia dovelo na krivi put. Surovo je bilo to je u toj velikoj dravi, opustoenoj ratovima i preplavljenoj upropatenim starim i mladim ljudima postojala veoma sitna razlika izmeu dobra i zla. Oh, divlji, kauboj u! strasno uzviknu Mary. To nije pravo ... prema sebi... prema nama ... prema meni!... Pecos, ti si tako... divan mladi. Nemoj da te uas to si ubio jo jednog ovjeka natjera... natjera na... On je to zasluio. Bio je gad. Ja... ja bih ga sama mogla ubiti... Bili... John ... recite neto ... Tu je djevojka izgubila rije. Bilo je shvatljivo njeno uzbuenje, no ni njena mladost niti ok to je pred njom ubijen ovjek nisu bili jedini razlog osjeajima to iz nje izbie. Pecos, mislim da je najbolje da ostane promuklo e Bili. Ja u otii k Merberu i dokazati tvoju nevinost objasniti da je Sawtell bio pijan i da te on prisilo na obraun. Ne, Bili, to ne moe odvrati Pecos. Ja sam i prije bio povod razmiricama i ne elim da to i ovdje budem. Pecos! proapta djevojka. Kauboj se okrete njoj. U njemu je iznenaujue otkrie nadvladalo njegovu zahvalnost. Gospoice Mary, hvala vam ... Obeavam vam... ako me ita odri na ispravnom putu od sada dalje... to ete biti vi... vae povjerenje... vaa dobrota. Adios. Ispruio je ruku kao da eli stisnuti njenu, ali je bre povue i naglo se udalji. Sandy MacClain potri pored njega, Adios, Pecos! usklikne djevojka. Dri se ispravnog puta... i vrati se... jednog dana. GLAVA 6. Ubrzo je, meutim, ispalo da ni slatka uspomena na Mary Heald, ni prezir prema kradljivcima stoke, niti dano obeanje ne mogu Pecosa odrati na ispravnom putu.

U Texasu u onom ranom stadiju uzgoja stoke, igosanje zalutale neigosane stoke nije bio zloin. Svi raneri su to vie-manje radili, jer nisu nikada bili apsolutno sigurni da li telad pripada njima ili ne. Nije bilo nikakvog naina, da se razazna tko je vlasnik teleta, u koliko se ono nije nalo uz ve igo-sanu kravu. A ako tele, ili jednogoe ili dvogoe nisu bili igosani igom jednog ranca, dobivali su vremenom ig nekog drugog ranca. Ali je u svom srcu Pecos Smith znao da je po prvi put u ivotu skrenuo sa staze potenja. S gorinom je razmiljao, da je u to bio vie gurnut nego to je sam poskliznuo. A ta je mogao uiniti? Kod ranca X Bar odbili su ga s isprikom da im ne treba ljudi, isto se dogodilo na jednom rancu preko granice, u Novom- Meksiku. Razum mu je govorio da krene dalje na jug i da opet radi za McKeevera, ili kojeg drugog stoara zapadno od Pecosa, ili iak za Don Felipa. No, njegov ponos i gorko ubjeenje da mora slijediti svoj put, skrenue ga drugim pravcem. Odlui da se pridrui Curtu Williamsu i Wessu Adamsu, koji su doista trgovali neigosanom stokom. Nije bilo zakona koji bi to zabranio. Nije bilo ni zapreke, osim revolvera, a odvani potezi, kao to je to bio Sawtellov, bijahu vie iznimka nego pravilo. Pecos je sebe tjeio da e se ograniiti na igosanje neigosane stoke, i skupiti svoje vlastito krdo, ili sauvati svoj dio zarade, pa 62 se poslije nee morati da bavi njemu omraenim sumnjivim poslovima. Williams i Adams nisu mu htjeli rei gdje im je trite, samo mu dadoe do znanja da je sigurno. Pecosa to nije ni zanimalo. U Novom Meksiku bilo je ranera koji su kupovali stoku bez pitanja. Neki su vladini kupci radili direktno s kradljivcima stoke. Sve je na jugozapadu Texasa bilo spremno za poetak unosnog poslovanja sa stokom. Pecos je to tako dobro osjetio, da je pomiljao kako je zaista teta to ve sam nema ovee stado za poetak. Poao je tragom dvojice bivih kauboja s ranca X Bar u guticima oko Pecosa i pridruio im se. Dva kauboja imala su vie konja i bogatu opremu. Pojaani Pecosom, postali su izvanredna skupina. Pecos je bolje od ikojeg kauboja u Texasu umio pronai neigosanu stoku. Gutici u gudurama bili su prepuni stoke koja na sebi nikada nije osjetila ig. Poduhvati Williamsa i Adamsa bili su Pecosu predr-ski i on ih se acao. Ta su dvojica kauboja bila na putu da ubrzo postanu pravi kradljivci stoke. Pecos je zakljuio da sebi ne moe dozvoliti da se s njima predugo drui. S druge strane, morao je riskirati. Sluajte, vi bagro razularena rekao im je, Ja mogu skupiti na tisue neigosanih grla juno odavde. Teak je to posao i zahtijeva vremena, ali je siguran i ne moe nas dovesti u nezgodan poloaj. Skupljat emo uzput odvrati Wess Adams, mlad kauboj gruba lica, lakomislen i silovit. Pecos ima dobrih ideja, Wess upadne Wil-liams, koji je bio razumniji i oprezniji. Moramo izabrati sredinu.

 Ako morate obraivati ove gutike to ba nije najpametnije bilo bi najbolje skupiti krdo od sto ili manje grla i odagnati ga jednom mjeseno vaim kupcima. Sto grla i jednom mjeseno? Ban! prezrivo e Adams. Ja se slaem s Pecosom zamiljeno e Wil-liams. Osim toga, nije ba mnogo sigurno. 63 Pa, ta, kada nam postane vrue pod tabanima promijenit emo taktiku odvrati Pecos. igosat emo stoku igom koji nitko nikada nije vidio i baciti stoku na panjake. Nijedan raner nee znati da je to na ig. Kasnije, kada stoka odraste, skupit emo krdo i goniti ga bez puno rizika. Wes, to je dobra ideja pokua Williams ubi-jediti Adamsa, koji se na kraju grubo sloio. Trio je prionuo poslu. Sami su hvatali i igosali stoku, Pecos je igosao koliko oba njegova dva druga zajedno. Za nekoliko dana skupili su krdo od preko stotinu grla. Williams i Adams poli su s tim krdom na jug. Oekivali su da e prei oko 25 milja dnevno, koja bi ih brzina za manje od tjedan dana dovela do njihova trita. Pecos je ostao u logoru, odakle je i dalje hvatao i igosao goveda. alio je to sam nije mogao ui u tu igru, to je zahtijevalo konje i opremu, a naroito trite, ukoliko sebi ne bi mogao dozvoliti da prieka dok mu grla odrastu. Dopadao mu se ivot u samoi i zavolio je Rio Pecos. To mu je sada bilo sklonite. Drugovi se vratie za odreeno vrijeme, i Pecos je bio bogatiji za oko dvije stotine dolara, bilo je to vie novaca no to je ikada odjednom posjedovao. Oduevljenje mu je bilo kratka vijeka sjetio se da taj novac nije zaraen potenim radom i znojem. Za daleko krae vrijeme od mjesec dana Wess Adams je nagovorio Williamsa da ponovo gone stoku na sjever, sa svim grlima koja su njih trojica igo-sali. Pecos je bio protiv toga, no uzalud. Razmiljao je koji od dva puta da izabere prvo, da izazove svau s Adamsom i da ga ubije, drugo, da svoje partnere bez daljnjeg otpora pusti na opasni put. Drugi put mu se vie sviao. Morao se odupirati 'udovinoj tenji da se laa revolvera. Bude li budno uvao strau za vrijeme njihova odsustva i bude li spreman na sve ako njegove drugove budu slijedili, to je izgledalo najvjerojatnije moda njega nee uhvatiti. S druge strane, razmiljao je, ako se oni nikada ne vrate, tim ibolje; tada bi uzeo opremu i poao u divljiji kraj junije na Pecosu. 64 Adams i Williams se ipak vratie. Bili su iskusni i izdrljivi jahai, lukavi i snalazijivi, a mora da su imali i jatake du staze. Osim toga, putovali su u-glavnom nou. Tako je za Pecosa situacija ostala ista jedino to je imao veu gomilu novanica. Od kasnog ljeta, pa preko cijele jeseni i zime, ta su dva neumorna jahaa deset puta gonila stoku na trite u Novom Meksiku. U proljee su postali drskiji to se i moglo oekivati od takvih tipova, pogotovo ohrabrenih

uspjehom. Osim toga, Adams se vraao bazdei po alkoholu. Zato se Pecos nije zaudio kada se negdje u aprilu ova dvojica nisu na vrijeme vratila sa gonjenja stoke. Nije bio ni zabrinut ni oaloen. Bio je ionako odluio da bez obzira ma to bilo njemu ta tura ljude posljednja. Toliko je novaca imao, da se nije usuivao da ga broji; sigurno dovoljno da negdje osnuje svoj vlastiti ran. Sviao mu se kraj gdje Pecos utie u Rio Grande samo to je dugo bilo podruje meksikan-skih pljakaa, a njemu je Meksikanaca bilo preko glave. Dugo je razmiljao o.svojim buduim planovima. Bilo je dobro to je dozvolio da Adams i Williams gone stoku na trite to je, na koncu konca, bila njihova elja; predosjeao je da bi i on mogao biti upleten ukoliko bi ova dvojica pretjerala i bila uhvaena. U tom sluaju morao bi samo da se negdje sakrije godinu dana dok se sve ne zaboravi. Texas je bio preogroman, prepust, prebrzo se mijenjao u pravo stoarsko carstvo da bi se itko dugo sjeao nekoliko neigosanih goveda. Bilo je na tisue pravih kradijivaca stoke kojih se trebalo rijeiti. Tu i tamo je Pecos sumnjao u svoje drugove. Nije im mnoge trebalo da od igosanja neigosane stoke preu na preinaavanje igova. A to je bio pravi lopovluk. im neigosane stoke bude manje, to je ve bio sluaj i to je Pecos primijetio jaui niz rijeku, Adams i Williams nee se ba nekati da preu na preigosa-vanje stoke. Kad je proao itav tjedan od vremena predvienog za povratak te dvojice, Pecos je ve bio si5 ZapadriQ od P^cosa 65 guran da im se dogodila neka nesrea. Moda su ih uhvatili; moda su prodali posljednje krdo i odlutali drugamo ne obazirui se na to da Pecosu dadu njegov dio. Adams se ne bi skanjivao, ali Williams nije izgledao kao ovjek koji bi uinio tako neto. Ipak je Pecos preselio svoje logorite. Izabrao je gotovo nepristupano skrovite nekoliko milja nie od ranijeg mjesta. Odvukao je veinu zaliha, koje su se brzo smanjivale i tamo ostavio tovarne konje i Cinca. Gust umar ak zatvarao je ulaz male prostrane gudure prema Pecosu, u kojoj je vode i trave bilo u izobilju. U guduru se nije moglo ui s donje strane gusto isprepletenog iblja, a nije bilo opasnosti da bi kakvi progonitelji tragali na tom mjestu, jer u nju nisu vodili nikakvi tragovi, ni konja, ni stoke. Pecos se takoer nije bojao da bi mu skrovite mogli otkriti s gornje strane. Otuda je izlazio svaki dan, s pukom i punim depom municije, i uljao se polako i oprezno do starog logorita. Kada se njegovi drugovi vrate ve e im objasniti zato je ovako postupio. etvrtog jutra nakon to je napustio stari logor, primijetio je na istonoj obali rijeke grupicu Indijanaca. Jedva je nazreo vitke spodobe i mustange kako prelaze u gutik s visoke obale, no to mu je bilo dovoljno. Bila je to konana nagrada za njegovu stalnu i nepogreivu opreznost. S dolaskom proljea Kiove i Komani silazili su s Llana Estacada na pljakake pohode po Zapadnom Texasu.

Pecos je neko vrijeme razmiljao. Indijanci su moda ili uz rijeku, na povratku s pljakakog pohoda. Na drugoj strani vodila je indijanska staza. Logor to su ga trojica lovaca neigosane stoke bila izabrala bio je u jednoj nedubokoj guduri, dobro zaklonjenoj sa zapadne strane Pecosa, no otkrivenoj s druge strane. Ako su se Williams i Adams vratili u toku noi, Indijanci e ih otkriti po konjima i dimu logorske vatre. Oprezno se skrivajui, Pecos poe prema starom logoru. Preao je vie od dvije milje kada njegovo 66 otro oko razabere nekakvo kretanje pri ulazu u jedan klanac na istonoj obali. Grupa Indijanaca na konju bio je odmah siguran da su Komani izjanali su iz jaruge i uli u rijeku. Niz polugolih divljaka. Nabrojio ih je 18. Rijeka je na tom mjestu bila plitka i mogla se pregaziti pri proljetnom vodostaju. Pecos ih je netremice promatrao. Vie no jednom su mu ti obojeni avoli skoro skinuli skalp. Pregazili su rijeku bez potekoa i nestali. Pola milje uz rijeku otvarala se gudura u kojoj je leao logor kamo je Pecos krenuo. iZnao je da se tamo na konju ne moe doi. Meutim, izmeu neprohodne obale i mjesta gdje su Indijanci pregazili rijeku nalaziio se ipraje. Moda su oni namjeravali da tuda zaobiu. Bilo kako bilo, smjerali su neko zlo. Istim putem Pecos se vrati do jednog umarka odakle se mogao udaljiti od rijenog korita. im je izbio iz uvale krenuo je u stijenje i grmlje, hitajui dok nije stigao do klanca kojim je oekivao da e se popeti Indijanci. Napredovao je vrlo oprezno. No, oni nisu tuda proli. To je znailo da su gotovo sigurno krenuli prema starom logoru. To mjesto nije vie bilo daleko i Pecos bi zaiz-vjesno stigao tamo prije Komana kad bi riskirao i preao neto otvoreniji teren. Prvi mu je impuls bio da riskira sve da upozori drugove, ukoliko su oni stigli. No, razum je prevladavao. On ih je isto tako mogao upozoriti s vrha gudure, odanle bi uz to bio u daleko povoljnijem poloaju da im pomogne da odbiju predstojei napad. Nekoliko je asaka krzmao. Nadao se, da mu se drugovi nisu vratili, ali ga je dralo nekakvo udno predosjeanje i uvjerenje da su oni tamo. Adams se vjerojatno ispavl ju je nakon prijanevanja i duga puta, a Williams nije pak oprezan ovjek, bar ne u tom logoru u guticima oko Pecosa. Neka je slutnja Pecosa ne samo spreavala da neto hitno poduzme, ve ga je prisiljavala na dug zaobilazan put pod okriljem gutare. Trebalo je samo 67 da se prikui junoj stijeni gudure, gdje bi bio na sigurnom, jer je teren na tom mjestu bio veoma krevit. Dok se pribliavao svom cilju uini mu se da uje udaljeno rzanje konja. Stao je napeto iekujui. Bilo je ve kasno jutro, isto i bistro; ni oblaka

na nebu, a suneve zrake su svojom toplinom ve nago-vjetale skoro ljeto. Visoko nad logorom kruili su leinari. Te su sablasne ptice Pecosu oduvijek smetale. Jednom mu je neki protivnik sarkastiki prorekao, da e jednog dana biti ihrana leinarima. To se proroanstvo, dodue, ispunilo na proroku, no Pe~ cos ga nije nikada zaboravio. Ove ptiurine predskazuju smrt i leine koje e se ubrzo nai na nekom odreenom mjestu. Ose su oko njega zujale, dok je uao meu stijenama i sluao. Poao je dalje, napetih uiju i oiju. Ubrzo se njegovo oklijevanje pokazalo opravdanim. iDim. Ovo dim mirie, apnuo je. To je znailo da su se Williams i Adams vratili. Hladan predosjeaj tragedije obuze Pecosa - tragedije koju nije mogao objasniti neposrednom opasnou to je prijetila njegovim drugovima. To uvstvo nije mogao shvatiti, ali ga je tako osjeao. No, zar je mogao objasniti osjeaj koji ga je obuzeo kada je ugledao leinare? Trojica doibro zaklonjenih ljudi mogli ibi se oduprijeti veoj grupi Indijanaca od one koju je Pecos vidio kako prelazi rijeku. Konano je stigao do gudure, no neto dalje od logora koji se nalazio iza zavoja, van njegova pogleda. Bio je primoran da se probija dalje navrh kamenite stijene gudure, preko kra, kroz gusto iblje i poput noa otre bodlje leohuquilla, izmeu stijena ispremetanih kao u kakvom labirintu. Ubrzo mu nesta daha, jer nije bio vian penjanju, a put mu je bio vrlo naporan. Dahtajui, sav obliven znojem, pomislio je da je najbolje malo se odmoriti. Znao je da e mu uibrzo trebati i dah i bistra ula. Kada je nastavio put du stijene gudure, nije bio siguran na kom bi mjestu trebalo da proviri dolje 68 u gudure. Ubrzo je primijetio stup plaviasta dima koji se lijeno dizao iz gudure. Bio se udaljio od logora. Jo bolje jer se tako sada nalazi izmeu svojih drugova i Komana koji se okolo uuljaju. Spustio se na koljena i etvornoke otpuzao do tuba stijene. Nije dugo iao kadli najednom zauje krik koji ga prikuje na mjesto i sledi mu krv u ilama. Iz njega je sad umjesto vrueg izbio hladan znoj. Prokletstvo! Je li to bio konj ili ovjek? tiho je proaptao. Uto je njegov osjetljiv sluh razabrao ljudske glasove. togod se dogaa ispod njega, Koniani se sigurno jo nisu pojavili. Zato je pourio k rubu stijene i izbio kroz jedan prosjek sakriven grm-ljem. Tu bi ga bilo teko primijetiti; mogao je brzo utei, a potjera je bar za neko vrijeme bila terenom oteana. Voen glasovima, Pecos se podigao da poviri dolje. Gotovo inu oi ispadoe kada je ugledao prizor: Na konju, koga dre etiri ovjeka, Adams psuje, urla i preklinje, oko vrata mu je laso, iji je kraj prebaen preko grane jednog drveta. Zaprepateni Pecos skrene pogled na jedan crni lik to se trzao. Objeen ovjek! Williams! Bacakao se jezovito smijeno. Pecos je razabrao njegovo izoblieno lice, izbuljene oi, otvorena usta i isplaeni jezik.

Uas mu je sve bilo jasno. Adamsa i Williamsa uhvatili su stoari koji su obraunavali s kradljivcima stoke. Vjeali su ih. Pecos je bio nauo za -to brzo krojenje pravde to se poelo primijenjivati u Texasu. Krv mu se naas sledila u ilama, i ponovo uzavrela. On sigurno nikad nee dozvoliti da mu netko nabaci omu oko vrata. Sva su petorica vikala, ali se Adamsov glas uo iznad svih ostalih. Pecos je shvatio da kukavica pokuava da se molbama ili novcem izbavi zle sudbine. Budala! Ne poznaje Teksaane! Najednom je Pecosu brzinom munje sinulo, da je i on upleten u ovu tragediju. Iako nikada nije Aam-su vjerovao niti ga volio, njegov je saveznik. Udruio se s ovom dvojicom, pomagao im da igou neigosanu stoku; dijelio je s njima nepotenu zaradu. Sebe on nije drao za kradljivca stoke, ali je bilo uasno oito, da ovi stoari Adamsa i Williamsa svakako smatraju takvima. To je bilo ono neizbjeno ega se Pecos bojao. Ubio je Sawtella jer je bio nepravedno optuen. Bude li sada ubijao, u obranu svojih drugova koji su stavljeni van zakona, i sam e biti odmetnik. Odmah je donio odluku. Njegov kodeks asti nije mu pruao izbora. Digao je puku, siguran da e Adamsu spasiti ivot. Dii ga! pue glasina voe grupe, koji i sam potegne ue, a dvojica njegovih ljudi priu mu da mu pomognu. Dok je Pecos hvatao vou na nian, Adamsa su ve napola podigli iz sedla. Uto se ispod Pecosa zdesna zau gromki pucanj. Voa grupe koja je vjeala Adamsa promuklo krikne. Ispustivi ue, zatetura se i pade koliko je dug i irok u travu. Jo Adams nije ni pao u sedlo, a ve odjeknu itav plotun, praen stravinim ratnim krikom Ko-mana. Pecos se sav ukoi. Spusti puku promatrajui uasan prizor pred sobom. Jo jedan stoar pade. Adamsov konj poskoi, zbaci jahaa pa se izvrne na lea i najednom se smiri. Adams je bio ranjen. Pokuao je da puzi, jo uvijek s omom oko vrata. Ue, prebaeno preko grane, zakailo se negdje na drvetu. Dok se Adams grevito trzao da se oslobodi bio je opet pogoen i pao je na lice. Trei stoar skoio je iza drveta. etvrti je pao prije nego to se uspio zakloniti iza stijene. No, nije bio mrtav. Iako slomljene noge, spustio se iza ubijenog konja. Iza drveta dizali su se oblaci plaviastog dima. Pecos je promatrao kako ovjek to se zaklonio iza konja vadi iz korica puku, niani i puca. Pecos ispuza iz zaklona i stane na prikladnije mjesto s kojem je imao bolji pregled scene. Srea je bila na njegovoj strani. Pecos je gledao Komane kako sq uljaju i klize izmeu stijena u umarak koji se nalazio uz samu stijenu gudure, koja je odjekivala od njihovih pobjednikih krikova. Ohrabreni uspjehom iznenadnog napada, juriali su. Pucali su to

su vie i bre mogli, i tresak puaka toio je toliki da je Pecos jedva razabirao brzu vatru dvojice stoara. U tom je asu Pecos mrko uao u okraj. Njega nisu mogli primijetiti, a njegova puka manjeg kalibra jedva se ula u onoj tresci teih puaka. Posljednji red Komana pojavio se na jedva pedeset stopa pod njim. Naciljavi u crvena lea, Pecos povue obara, a onda pogledom potrai slijedeeg Indijanca. Opalio je sedam metaka za manje od dvije minute. Opet je napunio puku, i primijetio da se prednji red Indijanaca rairio ulijevo i udesno. Njih estorica krvoedno jurnue iz umarka. Strijele su poput munja parale zrak i zabadale se u leinu konja ili u drvo. Stoar koji je pucao iza drveta najednom zatetura i Pecos spazi gdje ovome strijela stri iz trbuha. Neki ga je lukavi crvenokoac uspio zdesna pogoditi. Jednog za drugim, stoar ubije trojicu prvih Komana koji su juriali. Ostali pobjegoe. Na to Pecos opet stupi u akciju i ubije Indijanca koji mu je bio najblii. To mu je sbio pogrean korak, jer se na taj nain otkrio. Druga dva Indijanca na otvorenom primijetie ga i pobjegoe du ruba gutika, vriteei poput demona. Preostalih etiri-pet Komana uljahu se ovdje-ondje izmeu stijena i preko istina izmeu grmlja. Pecos pogodi jo jednog, ali je bio siguran da ga nije uibio. Najednom, urlanje prestane. Pecos je znao da je napad odfbijen i da se pretvorio u bijeg. Komanfii su bez sumnje pretpostavljali, da su bijelim ljudima stigla pojaanja. Ni znaka, niti glasa! Gudura je postala sablasno tiha. Pecos spazi stoara koji je iziao iza drveta kako pada na koljena. Puka koja se dimila ispade mu iz ruku i on akama uhvati strijelu to mu je visila iz trbuha. Pao je licem naprijed i tako jo dublje zatjerao strijelu. Pecos svrne pogled na onog ranjenog, zaklonjenog iza konja. Nije ga mogao vidjeti, ali je spazio njegovu puku koja je pala ispred leine konja i koban znak. Tog asa posljednji put se trgnuo Williams, koji je visio na konopcu, i taj je trzaj najubjedljivije pokazao koliko je kratka bila strana bitka. GLAVA 7. Nije bilo bojazni da e se ono nekoliko preostalih Komana vratiti. Ipak se Pecos ponovo popeo na rub stijene i potrao do litice koja se strmo sputala na rijeku. Spazio je Indijance gdje uurbano na nekoliko stotina jarda ispod njega nagone konje u vodu. Bilo je pet jahaa, od kojih je jedan pridravao estog, ozbiljno ranjenog, na konju. Udaljenost je bila predaleka da bi mogao tano naciljati, no, da bi bar pospjeio njihovo povlaenje, Pecos opali jo sedam puta iz svog zaklona. Svi su meci podbacili za nekoliko stopa, podiui bijele vodoskoke, ali su imali efekta kao da su pogodili cilj. Komani mahnito pojurie preko rijeke i nestadoe u umarku na suprotnoj obali. Ponovo napunivi puku, Pecos se vrati do mjesta iznad logora s koga se mogao spustiti na stijene u guduru. Najprije je oprezno ustanovio da se u

blizini ne nalazi jo kakav ranjeni Indijanac, i potom pourio do mjesta vjean ja. Uasnije scene Pecos nije vidio, iako su tragini okraji u Texasu bili esta i uobiajena slika. Williams na konopcu, modra lica; mrtvi konj naikan strijelama; stoar to je leao potrbuke, dok mu je iz lea strio krvavi vrh strijele to su bili najsablasniji i najuasniji detalji. Svi mrtvi! promrlja Pecos. Uto ga neije krkljanje upozori da nije tako. To nije bio Adams, niti ubijeni ovjek iza konja bio je to onaj sa strijelom u trbuhu. Priskoivi mu, Pecos ga okrene na bok. Bio je to njemu nepoznat mukarac srednje dobi, i po svoj pri73 lici ne Teksaanin. Premda iv i pri svijesti, bilo je oito da je umirao. Buncao je i traio vode. Pecos pojuri do zaveljaja koje je bio smjestio uz stijenu gudure, zgrabi posudu i pouri da je na izvoru napuni. as kasnije davao je ovjeku da pije, pridravajui mu glavu. Sad mu je bilo posve jasno, da je ovjek smrtno ranjen. Otili su muklo e ranjenik. Da. Gledao sam ih kako prelaze rijeku. Prokleti psi... Koliko smo ih udesili? Mislim jedanaest i jednog ranjenog. Jesi li sam? Da. Bilo mi je lako jer sam bio gore na stijeni. Pa, oni su nama pokvarili ovo vjeanje... a ti se njima pokvario igru... Mislim da je fer... Jesu li ljudi iz moje druine svi mrtvi? Da, a strah me da ni ti nee dugo. U to se moe komotno kladiti... Daj mi jo vode. Hoe li da ti kome ta poruim? upita Pecos. Ne, samo ukoliko sretne Pecosa Smitha ovaj e vrsto pogledavi blijedo-plavim oima Pecosa. To je veoma lako, jer sam ja Smith. Ti si preigosavao stoku s Williamsom i Adam-som? Nisam!... Znai, zato ste ih vjeali... Prevarili su me. Ja sam se s njim nagodio da igoemo samo neigosanu stoku. Onda su te svakako prevarili. Healdovi su te hvalili, Smith. Pazi: Breen Sawtell, brat Beckanovog nadzornika koga si ubio na rancu Healdovih ima te na zubu. Breen Sawtell? ... Uope ga ne poznajem. Kako izgleda? Isti brat, kao da su dvojnici... Sluaj, Pecos. Brzo u umrijeti pa ne smeta da ti neto kaem. Kako sam ja shvatio, Breen Sawtell je krao stoku vlastitom bratu. Zato ga je nahukao na tebe, kao to je to i prije radio ... s drugima ... Daj mi jo ... vode. Tako! A zato je izabrao ba mene? upita Pecos dajui umiruem preostalu vodu.

 Govori se da je Brenn imao izgleda kod Healdovih to jest kod djevojke dok nisi ti. stigao. Bili mi to nikada nije priao zaprepateno uzviknu Pecos. Ali je istina... Smith... Kao da se smrauje ... hladno mi je. Bijedno je... crknuti ovdje... s indijanskom strelicom u trbuhu rastui se Pecos. Takva je sudbina izdahta umirui. Boe ... drago mi je... da me vie ne pee. Daj, kraj ti je blizu. Smith, ini mi se... predobar momak... za kradljivca stoke... kao to su bili ti tipovi s kojima si se udruio. Ako sam kradljivac, oni su me takvim uinili usplamti Pecos. Sad su oni mrtvi... i nitko nee uti jza ovo. Okani se tog posla ... Smith. Bolan je krik Pecosu zamro na usnama. Sto-arev pogled bio je nezaboravan u njemu je ljubaznost prema neznancu koga je progonio ustupila mjesto crnoj spoznaji vlastite samotne smrti. Uto ga svijest napusti i tren kasnije on se strese, zakalje i umre. Prestao je disati. Pecos ustade i obazre se. Misli su mu brzo radile. Te e stoare kad-tad netko slijediti. Najpametnije da sve ostavi tano kako je bilo. Dodue, vjeti tragai mogu posumnjati da je jo netko prisustvovao ovom pokolju, pogotovo ako budu dovoljno lukavi da primijete gdje su Komani ustrijeljeni odozgo, sa sf-jene gudure; ipak, zakljuio je Pecos, najmudrije ji da ostavi sve leine kako lee. Na njima nije bilo niega to bi elio, osim novca za koji je znao da e ga nai na Adamsu i WiUiarasu. Uzeo je novac Williamsa je odvezao i spustio ga na tlo. Ponovo promislivi, uzeo je Adamsovu puku, kutiju municije i vreu ivenih namirnica. Sve to, . zajedno s njegovom vlastitom pukom, predstavljalo je prilino teak teret, koga je trebao prenijeti do svog logora. Uz este zastoje da se odmori, preao je one tri milje za neto manje od dva sata. Bilo je ve podne. Odluio je da se odmah spremi i udari na jug. Stotinu milja niz Pecos i on e biti u drugom svijetu, bar to se tie Breena Sawtella i njegove sorte. Sjetio se Don Felipa i McKeevera. Obojicu je elio izbjei, iz veoma razliitih razloga. Dodue, da sretne gonia stoke ne bi nita mijenjalo na stvari, no volio je da se ne sretne ni s jednim starim poznanikom. Prvo naselj-e na putu bilo mu je Orlovo gnijezdo, koje se nalazilo upravo iznad, mjesta gdje rijeka Pecos utie u Rio Grande. Mjesto se vjerojatno bilo povealo za sve te godine otkako je Pecos poao na sjever. Brzo je oselao Crnca i natovario drugog konja. Nije znao kamo e sa svim novcem '.to ga je imao. Nije ga mogao svega nositi na sebi, jer bi to bio preglomazan teret, vidljiv i opasan ukoliko bi sreo kakve jahae. Najzad je iz dvanaest ismotaka novanica odabrao sve one krupnije i spremio ih u duboke depove na odjei. Ostatak je sakrio u podstavu svog debelog

kaputa, koji je privezao za sedlo. Oznojio se x>d pustog uzbuenja rukujui svim tim novcem. Ali, premda ga svakako nije ukrao, nikako nije mogao sebi sugerirati da je do tog novca doao potenim putem. A u stvari sve se svodilo na to da je nekoliko teksakih raneva zajedno izgubilo izvjestan broj grla, dok je on skupio ono malo bogatstvo. Jo nikada nije poao na dug put uz toliko napeta ula. Znao je da e moi slobodnije 'disati i gledati samo naprijed tek, kada izmeu njega i logora s mrtvacima bude kakvih dvadesetak milja. Te je noi logorovao na jednom mjestu preko puta kojeg je bio Alkali Lake na istonoj obali rijeke, koju je poznavao slabije od zapadne cbcile. Na istoj, suprotnoj, istonoj obali nalazio se i Adoibe Wells, do kojeg je doao nakon jo jednog dana puta. Dalje su leali Frazierov gaz, kraj kojeg je smotreno proao nou, pa Dapperova okuka i Crvene stijene, sve opasna mjesta na istonoj obali rijeke. Joi deset sati jahanja, pa je stigao do kanjona Castle Gap, nadomak najpoznatijem, naopasnijem, a istodobno najosamljenijem mjestu na Rio Pecosu starom gazu panjolaca, Horseheadu. Iako je Pecos volio tamna osamljena mjesta, nije trpio taj sablasni gaz. Nije ak htio ni da logoru je tamo, ve je nastavio put kroz divljinu krivudavih i strmih grebena obraslih grmijem, ispresijecanih ne-dubokim klancima. U ovom sumornom dijelu Pecosa bilo je malo kanjona. Velianstvene stijene bile su u dugim razmacima ispresijecane usjecima. Tu i tamo je sa svoje staze mogao vidjeti suprotnu stranu kanjona, ivicu visoke klisure i dio padine obrasle rijetkim iprajem, te gole stijene to su poput rebara ile do vrha klisure. No, vei dio puta staza se daleko prema zapadu udaljavala od rijeke. Teak kraj za konje i stoku, Cinco glasno e Pecos. Ali trave ima, a i vode. Nita ranera ne moe sprijeiti da se obogati, osim lijenosti, Meksikanaca i crvenih. Dva dana kasnije, Pecos otkrije da ni te zapreke nisu sprijeile ranere da u tom krevitom kraju uzgajaju stoku. Broj krava i bikova, okupljenih na jednom mjestu nije bio velik, ali je nakon dana puta ukupan broj stoke bio iznenaujui. Mnogo ga nije iznenadilo, to je vidio jako malo teladi, premda je ta injenica bila znaajna. Meutim, ranerima nije bilo ni traga ni glasa. Kauboji su vjerojatno morali prelaziti preko pedeset milja, da bi okupili stoku. Pecos im nije zavidio na takvom poslu u takvom kraju. to je vie napredovao "na jug, nailazei sve vie na stoku, shvaao je da se negdje u ovom dijelu Pecosa nalazi idealno mjesto gdje bi mogao ostvariti svoj dugo gajeni plan. No, nije jo bio dovoljno juno, iako je po svom raunanju preao oko sto milja. Dodue, staze su krivudale. Pecos je iao dalje. Ne smije zaboravit: da se mora pritajiti nekoliko mjeseci prije no to 77 pone sa stoarenjem. Slijedeih je dana otkrio da put kojim putuje na jug nije isti onaj kojim je doao na sjever.

Zato se nije iznenadio, niti mu je bilo ao kada se iz velike udoline popeo na vie zemljite, i kada je u daljini razabrao kolibe Orlovskog- gnijezda, graene od ilovae i sivog kamena, poluskrivene meu zelenim drveem. Iza njih je padala gigantska klisura ispod koje je buao Rio Grande. Pecos pomisli da je ovako moda i bolje neto nepredvieno oduvijek ga je vodilo na njegovim samotnikim pute-vima. Na prvi pogled Orlovsko gnijezdo se nije primjetno izmijenilo; meutim, priavi blie naselju, Pecos spazi neke glinene kue, kojih ranije nije bilo i novu sivu drvenu graevinu, uz nisku trgovaku postaju, sagraenu pola od kamena pola od ilovae, koju jo vodio Dale Shevlin. U to doba dana stanovnici naselja, a naroito Meksikanci, malo su se motali unaokolo. Daleko n:z iroku ulicu Pecos spazi jedna kola, a od ugla Shevli-nove postaje do nove kue bilo je privezano pet est pospanih konja. U sjeni grupe drvea Pecos sjaha. Privezujui konje ogleda se ne bi li spazio igdje ikoga kod koga bi ,se mogao raspitati. Dvojio je da bi ga Shevlin prepoznao, a bilo je vrlo malo vjerojatno da e S3 tu sresti s Felipom. Svakako je elio da ga ne poznaju, ali su se elji suprotstavljale neke tekoe. Bio je gotovo bez namirnica i gladan; osim toga nije mogao vjeno izbjegavati naselja i ljude. Ovdje mora iskuati svoje ivce. Sjeo je u hlad. Po svemu sudei Orlovsko gnijezdo se odmaralo. Ubrzo primijeti Meksikanca daleko niz ulicu prema Rio Grandu koji je tekao u klisuri iza naselja. Zauo je glasove koji su dopirali iz Shevlinove postaje. Jedna su vrata vodila u samu postaju, a druga u krmu, no Pecos nije mogao razabrati kroz koja su se uli glasovi. Nekoliko je ljudi razgovaralo, oito svi najednom. Pecosu je biJj smijeno. udni li su ljudi, mislio je, uvijek se svaaju zbog trica, naroito ako neto popiju. as kasnije nekoliko ljudi izae iz postaje. Ispred svih istrao je na ulicu bosonog djeak, okreui se i ogledajui preko ramena. Nije bio uplaen, ali se vidjelo da je uzbuen. Pecos mu prie. Sluaj, sine, ta se ovdje dogaa? Djeak se trgne, jer nije ranije primijetio kau-boja. Upravo, se spremao pobjei, ali ga Pecosov prijateljski osmjeh ohrabri. Uh, ja... nisam vas ni vidio. Nije ni udo, sine. Napeto si gledao tamo unutra. ta li se to dogaa u postaji Dalea Shevlina? Shevlina vie nema. : Ama nemoj? ta mu se. dogodilo? Dobio je no u lea. -< teta. Dale je bio poten ovjek. Jesu li njegovi bili ovdje? Da, ali ih je otjerao Don Felipe. Njegove su sada i trgovina i krma. Ma nemoj! Zar tako? To mi je zbilja novo... Je li Don Felipe ovdje?

 Nije gospodine. On je najvie u Rockfortu; kau da tamo prodaje stoku goniima to idu Chishol -niskom stazom. A tko vodi krmu i postaju? Neki ovjek iz New Orleansa. Zovemo ga Fren-ohy. Zapravo se zove Conrad Brasee. Dva Meks.'kanca i jedan bijelac rade za njega. Ne znam kako se bijelac zove. Tek je stigao u Orlovsko gnijezdo. Hodi ovamo, Johny ubjedljivo ree Pecos. Ja sam.kauboj, Teksaanin, i naravno tvoj prijatelj. Sluaj, u depu imam dolar koji me smeta. Hoe li ga? I te kako odvrati djeak, irom otvorenih oiju, pribliavajui se Pecosu sa sve manjim nepovjerenjem. Evo ti. Sad mi jo neto kai. Odmaram se i strano sam osamljen. Dobro je uti neto novosti 78 79 - nastavi Pecos. Tako, Don Felipe petlja po Orlovskom gnijezdu. Je li to mjeanac, ili Meksikanac? Vie je bijelac nego Meksikanac. Ali je ipak' mjeanac odvrati djeak, znaajno "upirui lukave sive oi u Pecosove. Mali je oito spadao meu one Teksaane, koji su mrzili sve to je meksikansko. Kakav je poloaj Don Felipa u Orlovskom gnijezdu? Gospodine moj, skoro je sve ovo njegovo, ali ga nitko ne voli. Ubio je sedam njih, a trojica su bili bijelci. Ama, nemoj! mora da je gadan tip izjavi Pecos hinei uenje. U stvari, i zaudio se malo, jer je Felipe, kada ga je Pecos napustio, imao na dui samo etiri ubistva, a od ubijenih je samo jedan bio bijelac, i to neki stranac. Kae da Don Felipe prodaje stoku goniima na Chisholmskoj stazi. Jesi H uo. neot o McKeeveru? On je obiavao ovuda goniti stoku. Da li tvoj tata tvrdi da Don Felipovl kauboji igou neigosanu stoku, ili da mijenjaju igove? ravnoduno upita Pecos. Djeak je oklijevao s odgovorom, to je Pecosu bilo potpuno dovoljno i znaajno. Ja... ja... On nije nikada to rekao djeak e najzad mucajui. Zaboga gospodine, neka vam ne padne na pamet... Sine, ja sam samo glasno mislio. Zaboravi da sam te pitao... Da li ovdje uz rijeku radi jo koji stoar? Da, gospodine. Iz Novog Meksika. Kae da se zove Sawtell. udno ime. Pecos se sav sitno strese, kao da je njime munjevito prola struja. Sawtell! Predosjeao je jo ranije da e imati posla s tim imenom. Zna se, djeaka nije ispitivao tek toliko da mu proe vrijeme, ali u tome nije bilo mnogo vie radoznalosti. Vie je volio da izbjegne Don Felipa, nego da se njihovi pute vi opet ukrste. Meutim, njegova su pitanja urodila plodom. Pecos se sad stvarno zainteresirao i misli ga zaoku-pie.

 Tko je ona krupna crnja tamo preko? upita, samo da navede djeaka da i dalje pria. Je li pijan? On, ne gospodine! To je Sambo, dobar Crnac, malo je takvih. Doao je ovamo kao kauboj, s pukovnikom Lambethom, koga su ubili prije, godinu dana. Lambeth. Pazi!... Ta, za njega sam uo... Ako nije pijan, zato je ovako pokunjen? Zbog toga to je Brasee zatvorio Terrilla jer nije imao novaca da plati dug. To je bilo juer. Sambo je ovamo stigao jutros. No, ne moe nita uiniti. Nema oruja. Izbacili su ga to stvara guvu zbog Terrilla. A tko je Terrill? Terrip je najbolji mladi to je ikada stupio nogom u Orlovsko gnijezdo. Ne dolazi ovamo esto. Moda jednom mjeseno. Sin je pukovnika Lambetha, a sada Crnev gospodar. Imaju ran negdje uzvodno uz Pecos. Tata kae da je Lambeth bio bogat stokom prije par godina. Nije htio da prodaje po est dolara po grlu. A sada je vei dio njegove stoke nestao. Toliko su siromani da ne mogu platiti ni za hranu. Stoka nestala? ini mi se da sam i prije uo neto slino. Nestala, kamo sine? Djeak se nasmije. Vi ste zapadno od Peeosa, gospodine. Znam! Zamalo da zaboravim otegne Pecos. Evo ti jo jedan dolar. Oh, hvala, gospodine. Nikada nisam imao toliko novaca. Mora da ste strano bogati... Oh, ako jeste ... platite Terrillov raun i izvucite ga odande! Izvui otkuda? Ovdje nema zatvora. Ima, kako da ne... Brasee se naziva zatvorom. To je kolibica iza postaje. Sanker tamo baca i pijane mjeance. Terrill je sada zatvoren s jednim takvim. Ovo je sve zanimljivije, sine. Da li je taj Brasee i erif? Uf, kakav erif. On se samo igra erifa. Nema zakona zapadno od Peeosa, senor. Ali Brasee zna da nema ale s Teksaanima. 6 Zapadno od Pecos 81 Aha, shvaam. Ba u otii da odande izvuem tvog prijatelja Terrilla otegnuto e Pecos diui se. -Djeak ga zadivljeno i zahvalno pogleda, i otri, dokazujui time da je bez obzira na ishod situacijej najpametnije dati petama vjetra. Pecos polako prie ojaenom Crncu. Razmiljao! je uzput kako na sve mogue naine upada u doivljaje. Lekcije mu ne koriste. Kudgod se okrene nailazi sebinost, pokvarenost, gramzivost; brutalnost, proli-j jevanje krvi i ubistva. Gjegod se neto takvo pojavi,' uvijek netko, dijete, ena ili ovjek trpi zbog smrti voljenih bia, boli ili alosti. Premda je poput svih junjaka prezirao Crnce, Pecos je imao prilike upoznati i takve crne robove koji su bili vrijedni koliko bilo koji bijelac. Ovaj ovjek, Sambo bio je pravi lik kauboja, i Pecos ga se sjeti. Gledajui

Crneve izme i ostruge Pecos se uvjeri da ne grijei. Uostalom, kauboj Crnac je gotovo bio bijela vrana. Prepoznavi Crnca, Pecosovo je veliko srce bilo jo spremi je na suut. Zdravo, Sambo! ta ti je? ljubazno upita Pecos. Naglo se trgnuvi iz svoje sumorne tuge, Crnac zakoluta oima i odmjeri Pecosa od glave do pete, zaustavivi na as pogled na revolveru koji je znaajno nisko visio na Pecosovu lijevom bedru. Jest, gospodine, ja sam Sambo, gospodine. Sto ste rekli? Jedan mi je djeak rekao da si u tekom poloaju. Boe, gospodine, jesmo, jesmo. Strano tekom ... Ali, izvinite, gospodine, tko ste vi? ini mi se da vas poznajem. Sambo, ja sam ti prijatelj u nevolji odvrati Pecos, stavivi ruku na Crnevo rame. Kako je to uinio, Meksikanac i bijelac koje je primijetio kako izlaze iz postaje vratie se urno unutra. ovjee, dajte mi revolver, pa u vam vjerovati da ste mi prijatelj naglo provali iz Crnca. Sta bi uinio, Sambo? S2 Ubio bih tog prokletog Braseeja, budite sigurni. To bi te samo uvalilo u vee neprilike, Sambo. Makni se s tih vrati ju... Ne boj se. Samo mi ispriaj sve, brzo i otvoreno. . Na ove Pecosove rijei Crnac se sabrao. Da, sad znam otkud me se sjeate, gospodine. Ja sam Sambo, kauboj pukovnika Lambetha, na koga ste naili kada je zalutao kod gaza Horsehead. Doli smo ovamo iz Istonog Texasa, ima skoro pet godina. Dotjerali smo krdo stoke, a pred dvije godine imali smo skoro deset tisua grla... Pukovnik Lambeth nije htio prodavati kada je za to bilo vrijeme. Pronali su nas kradljivci stoke, gospodine, i ubili ga oni ili netko drugi. Sada smo siromani... Sin gospodara Lambetha, gos'n Terrill juer je sam dojahao ovamo. Nismo to znali sve do jutros. Onda sam i ja dojurio, skoro sam ubio konja. Brasee me je neim udario po glavi. Zatvorio je gos'n Rilla u onu glinenu kolibu s nekim mjeancem... Dajte mi revolver, ovjee, i pokazat u vam ta u uraditi. Polako, Sambo. Zato je Brasee zatvorio mladog Terrilla? Kae, da mu je pukovnik Lambeth duan. To je samo isprika, iza koje se kriju onaj prokleti Don Felipe i njegov ortak, Breen Sawtell. Oni su bili uzvodno, od nas i htjeli su da istjeraju pukovnika Lambetha. Nisu mogli, i sumnjam da je ta druina udesila pukovnika. Moja ena, Mauree, to zna, gospodine. Vidjela je to u snu... Pokrali su veinu nae stoke, gospodine, a sada su na nian uzeli gos'n Rilla. No, Sambo, poi sa mnom mirno odvrati Pecos, okrenuvi se prema vratima postaje. Nakanio je odmah da izbavi mladog Lambetha, samo je htio da najprije uje Crnevu priu, da bi sve jo jednom provjerio. Sagledao je sav znaaj ovog sluaja i sebi postavio odreeni cilj.

Uao je u trgovinu. Od njegovog posljednjeg posjeta Orlovskom gnijezdu bila se poveala. Duan je bio zakren svakovrsnom robom, tako da je jedva bilo 83 mjesta za prolaz. Neki se Meksikanac gradio kao da radi, ali po pogledu njegovih sjajnih oiju to ga je kradimice bacao Pecos je znao ta ga zapravo zanima. Iza anka stajao je ovjek u koulji, debeo i blijed, crna rijetka kosa padala mu preko ela, gotovo do samih krupnih, satanskih oiju. Imao je dug i uzan nos, mala usta, i iljatu bradu s jamicom u sredini. Godinama je jedna od osnovnih Pecosovih navika bila promatrati ljude i munjevito ih ocijeniti jednim pogledom. Tome je u nekim sluajevima i mogao zahvaliti to je jo iv. Zdravo. Jesi li ti Brasee? otegne Pecos. GLAVA 8. Pecosu je novi poslovoa jedine trgovine u Orlovskom gnijezdu najvie liio na Kreoloa kockara iz New Orleansa. Da, ja sam Brasee. to elite? odvrati on, s nekakvim naglaskom koji, meutim, ipak nije bio crnaki. Ja sam u nekakvom srodstvu s Lambethovima hladno e Pecos. Ne ba krvnom, dodue. Upravo sam stigao iz Istonog Texasa. Zabrinula me vijest, da je pukovnik mrtav i da je mladi Terrill zatvoren u nekoj tvojoj upi. ta kae na ovo drugo, Brasee? To se tebe ne tie. I te kako me se tie, Brasee polako otpo-vrne Pecos. Vidjelo se da Brasee ne poznaje ljude Pecosova kova, niti je sposoban da im se suprotstavi. Varao ga je Pecosov bezbrian i leeran stav. Preao sam dug put da vidim mladog Terrilla. Mora da je ve dobrano uzrastao. elim da ga vidim. Ne moe ga vidjeti. Kojim si ga pravom zatvorio u tu upu s jednim pijanim mjeancem? Brasee otro pogleda Pecosa. Bilo je oito da s Pecosom nije mogao razgovarati na ravnoj nozi. Na Pecosu je bilo neega to je sputavalo njegovu volju, no Brasee to nije znao. Nije dugo ivio zapadno od Pecosa. Sambo kae da se radi o nekom dugu nastavi ,Pecos, pokazujui na Crnca koji je fiksirao Braseeja. Da, Lambeth mi duguje za zimsku zalihu hrane. Koliko? 85 Nije vano, Vano je, i to prokleto mnogo otrije e Pecos. Ako si erif ili teksaki jaha, pokai znaku. To Brasee naravno nije mogao uiniti, to je Pecos vrlo dobro znao. Aha. Igra se zakona, je li? Vidio sam to i prije u Texasu. To nije zdravo, ako eli dugo ivjeti... Koliko ti djeak duguje?

 Dvije stotine... i deset dolara s mukom izusti Brasee. Pecos izbroji novac iz pozamanog snopa novanica i dobaci ga Brasee ju. Nije mu izbjegao gramzivi sjaj u poudnim oima ovjeka; niti su mu izbjegle druge znaajne stvari. Trgovina Dale Shevlina postala je sumnjiva jazbina. Za poluotvorenim vratima, koja su vodila u krmu netko je prislukivao ili moda promatrao. Napii mi potvrdu ree Pecos, posegnuvi iza sebe za prvom stvari koju bi mogao baciti. Napipao je vreu soli, teku najmanje deset funti. Brzinom munje Pecos je baci na vrata. Razgovjetno su se ula tri udara vree u vrata, vrata o neto mekano i konano tup pad neega na pod. Iza vrata, koja su se irom otvorila, leao je ovjek koji je pokuavao ustati, pridravajui nos iz kojeg mu je krv curila. Sluaj ti ree Pecos. Kako u do vraga znati da prislukuje iza tih vratiju? ... Kakvu li to jazbinu vodi Brasee? Ovaj skupi novanice rukama koje nisu ba bile mirne, potom olovkom navrlja neto na komadiu papira. Evo ti potvrda. Samo zadrat u mladog Lam-betha dok ne doe Felipe. Ti to samo misli. Sluaj, otkud zna da ja nisam teksaki haja? Oni ne zalaze zapadno od Pecosa bubne Brasee, koji je oito bio kao na iglama i nije mu bilo najugodnije. Pa, svata se jo moe dogoditi zapadno od Pecosa. Pomisli na to otpovrne kauboj ledenim tonom Sambo, zgrabi tu sjekiru i poi sa mnom. Pecos natrake izae iz duana. Prezir prema ljudima koje je Felipe okupljao oko sebe nije ga uinio neopreznim. Sambo je iao pred njim. Znao sam to, efe, bio sam u to siguran ree Crnac kolutajui oima. ta si to znao, Sambo? Da je Brasee kukavica kakvih nema. Pazio sam ja na njega. Bio bih ga smlavio da je neto pokuao. Pa, i ja sam ga promatrao. To je prljava druina, Sambo. Nee oni dugo ovdje... Pokai mi tu orku gdje su strpali tvog mladog Lambetha. Iza trgovine, neto dalje, stajala je nova, mala glinena kolilba, ija su drvena vrata bila zatvorena lancem i lokotom. Pecos obie kolibu, udei se kuda li ulazi zrak u nju. Sambo zalupa na vrata. Gos'n Rili, jesi li unutra? povie dubokim i mekanim glasom. Oh, Sambo!... Ako me... ne izvue odavde ... ubrzo u umrijeti zauo se alostan odgovor. Reci mu da se makne s vratiju. Moramo ih sruiti naredi Pecos. Makni se s vrata, mili, jer u ih razvaliti. Pecos je oekivao da e se Brasee na neki nain umijeati, ak moda i pripucati iz duana. Meutim odanle nije doao nikakav znak da koga zanima to Sambo lomi vrata. Gdje si gos'n Rili? povie Crnac zadihan kao kovaki mijeh.

Oekujui da prepozna djeaka koga se pokuavao sjetiti, Pecos spazi gdje na sunce teturajui izlazi vitak, lijepo graen, njemu posve neznan mladi. Imao je na sebi otrcan sivi kaput, radno odijelo i visoke izme. Bio je sav pranjav i blatan. Otrcani crni sombrero bio mu je natuen na glavu, upola skrivajui velike oi, iju boju Pecos nije mogao razabrati, i suncem preplanulo lice finih crta. Kroz rupu na sormbreru virio je uperak sjajne kose, a i uz obod izvirivali su prkosni uvojci. Pecos pomisli kako Sambo ima pravo kada se brine za ovako zgodnog mladia. 87 Sambo, gotovo sam se uguio dahne mladi Lambeth. Gdje je onaj mjeanac koga su strpali s tobom? Pustili su ga jutros, jo uvijek pijanog. Uto Lambeth primijeti Pecosa i lagano se trgne." Pecos osjeti na sebi pogled tih udnovatih velikih oiju; mladi ga je asak-dva gledao, potom opet svrnuo pogled na Samba. Rili, ovom se gospodinu mora zahvaliti to si se izvukao toplo ree Crnac. On, hvala gospodine prihvati mladi, udnovato promatrajui Pecosa, Glas mu je odavao duboku zahvalnost, a dranje mu bilo pomalo sra-^ meljivo. Gos'n Rili, ovako se to dogodilo. Tek sam jutros otkrio da si otiao od kue progovori Sambo. Tada sam krenuo. to sam jurio! Brasee me lupio po glavi i izbacio iz duana. Htio sam ga ubiti, kadli naie ovaj na stari prijatelj. Izgleda da mu je tvoj mali prijatelj Bobby priao o nama. Ree mi da e te izvui odavde. Uli smo u duan. Onaj kukavica Brasee podvio je rep. Tvoj je dug u trgovini plaen, a vidio si i sam kako smo razvalili vrata. Dug plaen!... Sambo, je si li ga ti platio? Ja? Nebesa! Ne, gos'n Rili, on je to uinio. Smjekajui se, Pecos je gledao i sluao ovu dvojicu. Kako ponekad malo treba da bi ljudi bili sretni! Lambeth se naglo okrenuo, plamteeg lica i svijetlih oiju, i Pecos uto osjeti da ovaj susret u sebi nosi neto znaajno, to on jo nije mogao dokuiti. Pecos Smith!... Sjeam te se. Kako... to je ovo lijepo od tebe, Pecos! uskliknu mladi Lambeth, pruajui mu ruku. Bila je mala u usporedbi sa Pe-cosovom, no ipak tvrda i jaka. Ja sam Terrill Lambeth. Sjea li me se? Da, mislim da te se sjeam... sada odvrati Pecos. Molim te, reci mi gdje ivi... gdje te mogu nai. Kako da ti inae vratim dug? 83 Za to ne treba uope da se brine. Ali ne, ja hou da ti ga vratim... Zaduio si nas obojicu. Molim te, reci mi gdje ivi.

 Vie-manje uvijek na istom mjestu, Lambeth zapadno od Pecosa razvue Pecos. On, ti se ali nasmije se Lambeth. Gos'n Rili, ba govori kao pravi Texaanin i dranje mu je kao da je s Pecosa umijea se Sambo sa smijekom. Dakako odvrati Terrill. Sambo, ja sam juer ovamo dojahao na svom poni ju. Ostavio sam ga pred trgovinom. Moda je kod Bobbvja. Preli su iroku ulicu, s Pecosom na elu. Zao-bili su postaju i Pecos se uvjeri, da su mu konji na mjestu gdje ih je ostavio. Lambeth, htio bih da neto s tobom raspravim ree Pecos. Kako bi bilo da sjednemo ovdje u hlad. Drage volje odvrati mladi. Sambo, poi k Bobbvju. Vidi kod koga je moj poni... Gladan sam i edan. Jedna se misao ukorijenila u Pecosu i nikako ga nije htjela napustiti, premda ju je pokuao istisnuti. Neto to se razmahalo tokom dogaaja razgovora sa djeakom Boibbvjem, pa s Crncem Sarnbom i susreta s mladim Lambethom. Pecosu se ukazala jedna prilika. Lijepo je ovdje pone Pecos, kada su sjeli u hlad, na travu nedaleko njegovih konja, Djeak to ga zove Bobby neto mi je priao, a i tvoj Crnac. Radoznao sam, Lambeth, i htio bih ti postaviti nekoliko pitanja. Samo pitaj. Izgleda da kod sviju pobuujem radoznalost. Nije ni udo. Inae utim kao zaliven, No, ti si neto drugo i rei u ti sve to... to mogu. Ti si iz Istonog Texasa? Da. ivjeli smo na plantai blizu granice Loui-siane. Rat je mog oca upropastio... Majka je umrla prije nego se on vratio kui. Sve je propalo. Tata je 89 odluio da krenemo na zapad. Kada smo bili spremni da poemo, umro mi je stric i on je bio u ratu i ostavio tati neto novaca. Ipak je tata ostao na tome da krene. Oslobodio je robove. Sambo i njegova ena, Mauree, nisu htjeli da nas ostave... Poli smo kolima i osam konja. Osam mjeseci sam jahao i vozio preko cijelog Texasa. Pri koncu puta tata je skupio neto teksake dugoroge stoke! Ti si na nas naiao kada smo zalutali u Pecosu. Poto si nas poveo na gaz Horsehead preli smo Pecos i poli niz rijeku s ove strane, kroz gutike i gudure, dok tata nije naao mjesto koje mu je odgovaralo... Tada smo poeli stvarati ran. Pred dvije godine imali smo oko deset tisua grla. Bili smo bogati. Ali tata nije htio prodavati. Tada smo primijetili da nam stoka nestaje. Spazili smo u umarcima jahae. Tata se posvadio s nekim mjeancem stoarom, zove se Don Filipe. Dvaput su pucali na Samba... I tada... tada... Oh, to me boli... kad se sjetim toga. Ubili su ti tatu blago ga prekide Pecos, dok je mladi oborio glavu. . Da... muki su ga ubili nastavi Lambeth.

 Pronali su ga sa strelicom u tijelu. Felipe i njegovi kauboji rekoe da je to djelo Komana. Ali ja znam ije je to djelo. Mnogo su se puta Indijanci pojavljivali na stijenama nad rijekom preko puta naeg doma. Promatrali su nas. Ponekad bi pripucali iz puaka i odapinjali strijele. No, ni meci ni strijele nisu dosezali ni do pola rijeke. Indijanci nisu mogli pregaziti rijeku na mnogo milja uzvodno i nizvodno od naeg ranca. Nisu nikada ni pokuavali. Zato znam da Komani nisu ubili mog tatu. Od tog se vremena srea okrenula protiv nas. Felipe je sebi naao partnera grubijana imenom Sawtell koji me gonio. Sambo i ja nismo mogli da pazimo na stoku. Znate, nae je podruje dvadeset milja uzvodno i jo vie nizvodno. A za niskog vodostaja naa je stoka prelazila rijeku. Ima je na stotine, moda i na tisue pod istonom klisurom Pecosa. To je moja stoka. No, kako da doem do nje? Nema sumnje da e ih jednog dana pokupiti Felipe i Sawtell... Oh, Smith, upozo90 rili su me neka to ne kaem, jer u stvari ne mogu nita dokazati... ali sam ja vidio gdje Felipovi kauboji kradu nau stoku. Preigosavaju je!... Odnedavna sve je gore. Ostali smo bez namirnica. Tata se zbog toga zaduio. Zimus sam se i ja morao zaduiti. Brasee nije htio da za uzvrat uzme stoku... Konano, i najgore ... napali su me pokuali da me uhvate... Oh, ne bih ti mogao ispriati ni polovicu... Juer me onaj odurni Brasee zgrabio... silom me odvukao u onu smrdljivu kolibu .. zatvorio me u nju... Eto, Smith, jesam li odgovorio na sva tvoja pitanja koja si mislio postaviti? Zovi me Pecos zamiljeno odvrati kauboj. Muna je to pria, Terrill, gotovo toliko koliko i moja. No, do vraga! Ne mogu da shvatim kako nisi, kao potomak stare teksake obitelji, ubio onog prokletog mjeanca i njegovog partnera. Ima ve punih petnaest godina, zar ne? Da, odvrati Terrill sa smjekom punih petnaest. Znai, dovoljno si star da rukuje revolverom. Ja znam da rukujem vatrenim orujem. Ve sam ubijao bizone, jelene, vukove, pantere, bijesne stare bikove. Ali nikada nisam pucao na... ovjeka. Bio bih dodue i to uinio da nam nisu ukrali oruje. Terrill, sve mi se ini, da u zbog tebe morati da se obraunam s Felipom i Sawtellom tihim e glasom Pecos, pomiljajui kako mu je jako malo trebalo da spozna, da mu je to sueno. Smith!... Pecos, ne misli valjda ozbiljno? povie djeak. Jo nikada nisam bio toliko ozbiljan... 2eli li uti neto o meni? otegne Pecos. Da apne Lambeth, oito nadvladan osjeajima. ; Hoe li se zakleti, da nikome nee priati to u ti rei? Kunem se, Pecos uzbueno e Terrill.

^Sluaj, nisi ti jedino siroe u Texasu... I ja sam iz stare teksake obitelji, Terrill. Nisam imao prilike da se mnogo kolujem, da osjetim ta je to 91 dom. Odrastao sam kao kauboj. Godine koje sam proveo u Meksiku bile su za mene i loe i dobre... Prvi put proao sam ovuda pred nekoliko godina s goniem stoke McKeeverom. Kada sam posljednji put jahao za njega, gore u Santa Feu opet me zasvrbjela aka. Do vraga, ta e, kada se uvijek nae neki tip kome je do pucanja... Posljednji mi je posao bio na rancu H H, uz rijeku. Bio sam gotovo sretan. Bila je tu i djevojka koja mi se vraki sviala, no nikada nisam smogao hrabrosti da joj to kaem. I onog dana kad sam morao otii... Ali, to te nee zanimati, a moda sam zbilja pogrijeio... Bilo kako bilo, neki me Saw-tell, ba brat tog Breena Sawtella koji te proganja, optuio da krademo stoku. Naravno, morao sam ga ubiti. Sve to me toliko razjarilo da sam stao osjeati kako bih zbilja mogao uiniti neto prljavo kao to je krasti stoku, kada sam ve za to optuen. I tako sam se pridruio dvojici kauboj a i poeo s njima krasti stoku. Terrill se na to zaprepasti. U uzbuenju mladi skine s glave stari sombrero i uze ga guvati u rukama. Tada ga Pecos prvi put dobro zagleda. Bio je iznenaujue mlad. Na njegovim istim, suncem opaljenim obrazima nije bilo ni traga bradi niti ikakvim mrljama. Izgledao je zapravo kao kakva zgodna djevojka, iako je imao otro ocrtanu bradu i tune, pomalo stroge crte oko usana. Velike oi bile su mu tamnoplave boje, gotovo ljubiaste. Pa, zapravo mene savjest optuuje da sam kradljivac nadostavi Pecos. Ali, u stvari nisam bio ba pravi kradljivac, Terrill. Bavio sam se igo-sanjem neigosane stoke, a ti zna, da to nije kraa. inio je to svaki stoar u Texasu. U tome je jedino nevaljalo bilo to, to sam znao da nijedno od te teladi ne moe biti moje. U tome je stvar. Kauboj koji ima svoje krdo moe to da ini ak i s nekim zadovoljstvom. Ali ja to svakako nisam mogao... Ipak, time sam se bavio itave prole zime. Moji su partneri gonili stoku na svoje trite u Novom Meksiku, dok sam ja ostajao u logoru. Ali, posljednji put slijedili su ih do naeg logora. Ja nisam bio tamo. Pazio sam 92 na grupicu crvenokoaca koja je prelazila rijeku. Da ne duljim kada sam se douljao natrag do logora, ugledao sam etiri stoara koji su bili veoma zaposleni s mojim partnerima. Jednog su ve bili objesili, a drugome je bila oma oko vrata. Upravo su ga vjeali kada je ispod mene izbio pakao. Komani su se douljali do logora. Nastala je gadna borba. Ja sam uestvovao sa vrha klisure. Kada su preostali Indijanci pobjegli, pronaao sam samo jednog na ivotu, a i taj je umirao. Ispriao mi je da su moji partneri preigo-savali stoku. Shvaa, oni su me varali, jer ja nikada nisam vidio nijedno grlo koje su gonili na trite, osim onih to sam ih sam igosao. To me je uinilo lopovom iako to u stvari nisam. ta ti misli jesam li lopov ili ne?

 Ne, nisi lopov... u dui iz due odvrati Terrill. Tata je takoer igosao neigosanu telad. Nije to smatrao nepotenim, a niti ja ne smatram. Hvala ti, mladiu. Mnogo se bolje osjeam, kad sam to skinuo sa savjesti. Ja bih sada tebe zamolio da me zaposli. Zaposlim! poput jeke odvrati Terrill. Naravno. Ne volim se hvalisati, ali ti mogu rei da nema stvari koju ne znam to se tie stoke. Kladim se da bi u gudurama uz rijeku pronaao tisue goveda o ijem postojanju nisi nikada ni sanjao. Misli .. da jae za mene? Da bude ... moj kauboj? Tako je. Mislim da ti je kauboj potreban otegne Pecos, zadovoljan dojmom to ga u mladia stvorie najprije njegova pria, a potom prijedlog. To bi bilo... divno... Ali, ja nemam novaca. ' Pa, vjerovat u ti. Vjerovat e mi? Svakako, ako i ti bude meni vjerovao. A ta da ti vjerujem? : Da nisam lopov. Da elim nai dom u nekom osamljenom umarku uz rijeku, raditi, i mnogo toga zaboraviti. To ti vjerujem, samo ako si siguran da se nee za tobom pojaviti kakvi stoari s namjerom da te objese. Terrill, u to ba nisam sasvim siguran. Tu je taj Breen Sawtell. Onaj mi je stoar pred smrt ispriao da je Sawteli krao stoku svom- vlastitom bratu. ta na to kae? I da je on nahukao brata neka me otjera s ranca na kojem sam radio, i iz cijelog kraja. ... Taj Breen Sawtell moe se i ovdje pojaviti, kao to se njegov brat pojavio na rancu Healdovih. No, to me nita ne smeta, jer sam siguran da u se ionako obraunati s njim. Taj mladi Teksaanin je nekako zbunjivao i smeo Pecosa, stvarao je u njem nekakvo neobino uzibue-nje, no on se ponadao da e se s vremenom toga otresti. Zakljuio je da se mladi izvjesno jo nije oporavio od oka oeve smrti. U to i bez majke sam, uz dvoje Crnaca; kauboji ga pljakaju, a lopovski stoari progone. Mnogo toga mu se moe oprostiti. Osim toga, mladi Lambeth nije odrastao na divljem jugozapadu Drave Osamljene Zvijezde. Ba se nadam da ubije Sawtella i tog Feli-pea najednom bukne Terrill, nakon duge stanke. Lice mu je posivilo, a iz oiju izbila takva ljuta vatra, da se Pecos iznenadio zbog promjene koju je upravo bio poelio da vidi. Znai, namjeten sam upita Pecos isto toliko vatreno. Dakako! Mislim da nisam naao samo kauboja, ve i prijatelja. Evo ti ruke. Bio je skinuo rukavicu. Na dodir malog tvrdog dlana i snaan stisak vitkih prstiju topla uzbuujua struja proe Pecosovim ilama. to se tie prijateljstva, nadam se da e to biti uzajamno odvrati Pecos. A ako nam dobro poe, ako poveam tvoje krdo i kupim pola tvog ranca hoe li me uzeti za ortaka?

 Pecos, mislim da se samo nebo... No, nije vano to mislim odgovori Lambeth, sav u rjeitom aru, ali najednom zastade. Da, uzet u te. 94 Njihov iv i iskren razgovor prekide Snmbov dolazak. Crnac je vodio ponija na kojem Je Jedio djt-ak Bobby. Eto nas gos'n Rili sretno povie Sambo. Srea nam se okrenula. Primi hranu da mogu sii zapltao J Bobby. Po dolasku ivahnog Bobbvja i oduevljenog Sam-ba, koji su sobom donijeli obilnu hranu i pie, Terrill je uutio, a Pecos je opet osjetio onu udnu povu-enost mladia. Jasno, razmiljao je Pecos, od momka se ne moe oekivati da brblja i skae od veselja, kad je upola mrtav od gladi, ali ima tu jo neega. Uzevi i sam malo hrane, Pecos je razmiljao. Shvaao je da je donio znaajnu i iznenaujuu Odluku. Za njega zapreka nije bilo, njegovo sve vee oduevljenje ih je odstranilo. Njega nisu uhvatili, da preigosava stoku. Williams i Adams su mrtvi, a s njima je izginula i cijela potjera koja ih je slijedila. On je slobodan. ta je za njega hvastav kavgadija poput Breena iSawtella? Unaprijed je upozoren, i to mnogo znai. ta se tie Don Felipa mjeanac je opasan kao zmija u travi. Ali ni prvi, ni drugi ne mogu nimalo zabrinuti Pecosa Smitha. Deset godina je Pecos ivio vie-manje u borbi. To je Texas. Bez zla nema dobroga. Tom kraju zapadno od Pecosa sueno je da doivi mnogo tota uzbudljivog, im krda postanu sve brojnija. Raneri i naseljenici tragat e za travom, kao vukovi za plijenom. Kauboji e pohrliti na Pecos. A isto e uiniti i paraziti Zapada. Pecos je sagledao budunost. Kratko vrijeme to ga je proveo van zakona bilo mu je i vie nego dovoljno da mu se smuii. Nikada vie! Neka ga pokuaju optuiti. Nema erifa koji bi imao pravo da mu na ruke natakne lisice, niti suda u Texasu koji bi podrao takvog erifa. Od te divne spoznaje krv mu je stala bre kolati. Kako mali dogaaj moe ovjeku izmijeniti ivotni put! Mnogo duguje Bobbvju i Sam-bu, a najvie tom neobinom siroetu, kome oito nije 99 mjesto u toj divljini. No, da nije bilo mladieve nesree, on, Pecos, i dalje bi lutao. Terrill mu je nekako drag. Terrillu treba zatitnik, ovjek koji e <ga izvjebati i probuditi one teksake osobine koje mora da su skrivene u njemu. Pecos se osjeao vie no sposoban za tu ulogu. Ba si bio gladan ree Sambo. Gdje li si samo strpao svu tu hranu? I bio sam gladan prizna Terrill. Ali, nisam valjda sam sve pojeo. Tu je Boibbv, a i Pecos. Pecos? Kakav je to nadimak? zaudi se Bobby. Pecos znai puno toga ' i ubijanje, i pakao, i puno grozota. Tako je Bobby otegne Pecos, vadei jedan dolar. Evo ti jo jednog.

 Uh!... Ja sam bogat, Terrill, bogat! A za to je ovaj? razveselio se Bobby. Pa, da neko vrijeme ne pria o meni i mom imenu. Svakako odvrati Bobby, lukave su mu se oi-ce zakrijesile. Silan si ti. Ljudi, hajde da otpraimo iz ovog Orlovskog gnijezda predloi Pecos. Do sada nas je najmanje tuce Meksikanaca podozrivo motrilo, a da ne govorimo o Braseeju i njegovom barmanu. A gledali su nas i neki bijelci. Sambo, gdje ti je konj? upita Terrill. Ne znam, valjda je nekud odlutao. Morao bih se opskrbiti ree Pecos ali mi se ne da kupovati kod Braseeja. Neu da ikada vie imamo s njim posla odluno e Terrill. Na oko dvadeset milja od mog doma, uz rijeku, ima jedna vojna utvrda Lancaster. Rijetko idemo tamo, jer je preko rijeke i jer se okolo uvijek motaju Indijanci. Ali je sada i to poeljnije od Orlovskog gnijezda. A koliko ima do tvog ranca, Terrill? etiri sata ako urimo. Pecos odvee uzde svom konju i uzjai. Adios, Bobfoy. Neu te zaboraviti. Uh, ao mi je to odlazi, ali mi je i drago. Terrill, skoro sam toliko velik, da bih ti mogao biti kauboj. I bit e jednog dana, Bobby. Zdravo. Terrill uzjae na ponija i poe na elu prema izlasku iz grada. Slijedio ga je Crnac, koji je- zvi-dukao, a otraga je iao Pecos. Prije nego to e doi do zavoja, Pecos se naglo osvrne. Ispred trgovine stajala je gomila ljudi, u ijoj se sredini isticao Brasee. 7 Zapadno od Pecqsa GLAVA 9. Nekoliko milja od Orlovskog gnijezda odvajala se s puta prema rijeci jedna rijetko gaena staza. Tu je Sambo pronaao svog konja i preuzeo vodstvo, skrenuvi u ipraje. Otuda dalje, Pecos se osjeao kao izgubljen. Vidjelo se da stazom, to se probijala izmeu kaktusa, nikad nisu kola prola, niti je njezinim kamenjem ikada gazilo krdo stoke. Miljama je nije presijecala nikakva druga staza, osim to su se tu i tamo vidjeli tragovi stoke. Tek nakon duga puta neka se nejasno ocrtana staza ukrtavala s ovom. Terrill objasni Pecosu da druga staza vodi na izvor Mortimer. Vei je dio puta vodio jarugama i klancima i povremeno se dizao na kri,vudave grebene s kojih je nadaleko dosezao pogled. Taj divlji kraj oko Pecosa bio je jednolian. Tu i tamo travnjaci meu stijenj em i kamenjem, ipraje i kaktusi usred sivila stijenja, krivudavi grebeni i gudure, samotni i jednolini sve se to protezalo bez kraja prema zapadu, i prema istoku, ogromna pustopoljina to se naizgled prostire u-beskonanost. Tijek Pecosa

ocrtavao se kao crna vijugava crta, njegove su klisure ponegdje bile skrivene, sama rijeka je tu i tamo tajnovito nestajala. Premda nije iskoristio priliku to ima drutvo za razgovor, Pecosu je bilo drago to opet nije sam. Mladi Lambeth jahao je veoma brzog mustanga, pa je bilo teko drati korak s njim. On i Sambo su esto nestajali Pecosu iz vida iza kakve stijene ili niz kakav klanac. A Pecosov je tovarni konj uz to bio umoran. Sredinom popodneva Pecos spazi prva goveda, jednog starog bika, kravu, dva jednogoca i tele. Koliko je Pecos mogao primijetiti na njoj nije bilo iga. Stoka je bila plahovitija od jelena, a nalazila se u jednom niskom, kamenitom klancu, kojim je tekao bistar potok. Od toga mjesta dalje tragova stoke je bilo sve vie, a sve ee su se na grebenima pojavljivala goveda. Kasnije je Pecos na nekim govedima razabrao ig T L, i zakljuio da moraju pripadati Lambethu. Otvorio je etvore oi kad je opet naiao na stoku, ali je na svoje sve vee iznenaenje naiao na jako mali broj igosanih goveda. Bez sumnje je pukovnik Lambeth bio jako nemaran to se tie igosanja stoke. Ah, pomislio je Pecos, zar bi ma koji stoar, pa ak i stari veteran sa samo jednim kaubojem i jednim djeakom, mogao i-gosati makar i desetinu teladi i jednogodaca koji mu pripadaju? Prilike sli se promijenile onakvo uzgajanje stoke stvar je prolosti. Cijena je stoci porasla, potranja je velika i s vremenom e prostrani kraj zapadno od Pecosa primati milijun grla. Pecos je sagledao budue bogatstvo, za sebe i za mladog Lam-betha. Ima novaca da kupi stoku kojom bi nadopunio onu to je Lambethu preostala; zna uzgajati stoku, ima volje i ima potrebnu hrabrost da prekine krau stoke na veliko. I tako je Pecos jahao dalje, zadovoljan kao rijetko kada. Bio je gotovo suton. Sambo je saekao Pecosa u jednom niskom kamenitom klancu. Lambeth je otiao naprijed, samo Pecos nije mogao vidjeti kuda. Tlo je bilo kamenito, te se na njemu nisu mogli primijetiti tragovi. Ovdje skreemo najavi Crnac. Tu se ovjek lako prevari. Ja bih ovuda proao dalje i ne bih nita primijetio odvrati Pecos. Koliko ima do rijeke? Zranom linijom nije daleko. Ali mi idemo naokolo, sve nie nie, tako da bi ovjek pomislio da miljama ide. Uski klanac s pokojim otrim zavojem, krivudavo .se sputao u blagom padu. Litice su mu bile sve vie. Potom je postao strmiji, tako da su jahai na nekim mjestima morali sjahati i voditi konje. Pecos je oe99 kivao da e se klanac proiriti, jer je poznavao gudure uz rijeku. Sputali su se sve nie, te se nebo iznad njih pretvorilo u krivudavu plavu crtu. Pecos ubrzo primijeti da su konji nanjuili vodu, a malo kasnije i on je na licu osjetio topli, vlani povjetarac, pun miomirisa zelenila i cvijea.

No, i pored toga se iznenadio kada je iza jednog zavoja odjedared pred sobom ugledao zlaanim sunanim svjetlom obasjan iroki kanjon. Evo nas, efe ponosno najavi Sambo. Ovo je ran gos'n Rilla. Jedino lijepo mjesto na cijelom tom Pecosu. Nebesa! klikne Pecos i zaustavi konja da uiva u prizoru. Iza njega, daleko gore za prostranim grebenima sunce je bilo na smiraju i dugim, zlatnim zracima obasjavalo kanjon, mirni tok rijeke i ponad njim ogromnu, stepenastu klisuru, najvii stjenoviti zid na ovoj strani rijeke, to se mrko i nepristupano ustoboio usprkos svojim bljetavim bojama to su se caklile na suncu. Tamo gore Komani jau, deru se i pucaju na nas rege Sambo, pokazujui na nisko sredite velike klisure preko puta. Ali nam nita ne mogu, niti mogu sii. Nebesa! ponovi Pecos, briui znoj s lica. Od mjesta gdje je Pecos stajao, na obje strane se u polukrug dizala klisura, gorda, okomita, nazub-ljena, neprohodna pri vrhu, a pri podnoju s mnotvom raspucanih stijena i gusto obraslim iprajem. Na najirem dijelu suprotne su joj stijene bile udaljene oko pola milje, a zatim su se ponovo primicale i stvarale gotovo kotlinu s grliem na onom kraju, koji je ipak bio dovoljno irok da bi se onkraj njega vidio dio rijeke Pecos i njezina suprotna obala koja se okomito dizala jednim zidom stijene. Kotlina je bila ovalna, dvaput dua nego iroka, u mnogoemu napadna, naroito po izvanrednom obilju zelenila. Upravo je ovo privuklo i na sebi prikovalo pogled Pecosa koji nikada jo nije vidio neto slino na ovoj samotnoj rijeci oivienoj sivim klisurama. 100 Usred kotline prualo se takoer ovalno pasite oivieno drveem i stijenj em. Zelenilo mu je bilo iarano konjima i stokom. Suton je od zlaane boje preao na crvenu, te se klisura na istoku zarumenjela, dok se purpur na klisuri blioj Pecosu jo jae isticao. Sunevi zraci to su se okosili preko kotline davali su joj nekakvu eterinu ljepotu, bio je to prekrasan, plodan vrt u divljini onog sumornog krevitog kraja. Ima jedan veliki potok, koji nikada ne presu-uje zakljui Sambo vanim tonom. Toliki je, da je skoro kao mala rijeka. Kada je Pecos nizak i toliko mutan da stoka iz njega ne moe piti, voda na ovom potoku ostaje bistra kao kristal. Sambo opet uzjaha i stane silaziti ka kotlini izmeu raspucanih stijena. Pecos ga je slijedio. Izali ju iz umarka vrba, rnesquite i cvatueg ipraja na stazu koja je vodila kroz travu. Zujanje pela, cvrkut i pjev ptica u kronjama mijeali su se sa tihim mrmorom nevidljivog potoia. Prolazili su kraj bikova koji ovdje nisu bili divlji. Pri donjem dijelu kotline bilo je vie stotina goveda. Samo kotlina, ne uzimajui u obzir beskrajne prostore oko nje, mogla je uzdravati stoara kome nije bilo stalo do bogatstva.

U meuvremenu je sunce zalo, plamene boje gasnule su u sivilo koje je sve vie tamnilo i koje je tom monotonom skrovitu opet dalo njegovo pravo obiljeje dijela sumornog kraja oko Pecosa. Ve se sumrak poeo hvatati kotline, i rijeci davati hladan elini odsjaj, kad su Sambo 1 Pecos ugledali kolibu na obali. Bila je na prilino visokom mjestu i s nje se pruao lijep vidik, na drugu obalu i niz rijeku. Neto otraga i po strani kolibe nalazila se jo jedna manja koliba. Evo nas, i ba mi je drago povie Sambo, Mauree, eno nevaljala, gdje si? Ne zna ljude doekati kako treba? Na vratima kolibe pojavi se krupna Crnkinja prijazna lica, s crvenim rupcem na glavi. Tako, vratio si se, lijeni stvore uzviknu ona, toliko kolutajui oima, da su joj se bjeloonici* 101 bjelasale u polumraku. Spasio si sebi ivot to si doveo naeg Terrilla kui. Da, vratio sam se, srce, i to zahvaljujui ovom gospodinu zadovoljno joj odvrati Sambo. Mauree, upoznaj se s pravim Teksaaninom, gospodinom Peco-som Smithom. Gospodine Smith, drago mi je to vam mogu zaeliti dobrodolicu prihvati Crnkinja. Sjaite i uite. Ima unke, jaja i mlijeka za gladne ljude. Hvala, gospoo Sambo odgovori Pecos sil zei sa sedla. Brzim i sigurnim rukama odvee sv< pozamani kaput s unkaa i izvue puku, te ih poloi na kamene stepenice trijema, pa rasedla Cinca, Sambo to isto uini s tovarnim konjem. Koliba je bila duga, sazdana od grubih ali vrstih brvana i kolaca; pukotine izmeu brvana bile su ispunjene ilovaom koju je sunce isuilo. Koliba je imala troja vrata, kroz koja se izlazilo na trijem, i nekoliko prozora koji su mogli sluiti i kao pukarnice. Krov je bio nizak i malo kos, te je pokrivao i trijem, ali ipak nije doticao zidove, tako da je bilo dovoljno mjesta za potkrovlje. Pecos je poloio sedlo i zaveljaj na trijem, gdje je primijetio klupu na kojoj su stajali drveno vjedro, eljezni palj, lavor i sapun, a na zidu su o klinove bili okaeni isti, bijeli runici. Kada je posljednji put vidio tako neto? Vjedro je bilo puno kristalno bistre ledene vode, bez ikakvog okusa. Pecos se napi je i uvjeri se u tanost Sambove tvrdnje u pogledu vode. Potom je oprao lice i ruke, te je svom oduevljenju pridodao i tjelesno osvje-enje. Okrenuo se i spazio gdje na vratima stoji gologlav Terrill. Pecos Smith srameljivo ree, dobrodoao na Lambethov ran. Terrill... sjekira nam je pala u med! uz-viknu Pecos, da bi pokazao koliko cijeni dobrodolicu, kao i priliku koju mu je pruio ovaj sluajni susret. Misli? Svia li ti se moja osamljena kotlina? To je raj! Ne bih nikad vjerovao, da se tako neto moe nai uz Pecos.

102 Ui. Veera je gotova. Moda nisi oekivao da u biti gladan poslije onog ruka to nam ga je dao Bobby, ali ipak jesam. Ja nisam bio naroito gladan sve dok gospoa Sambo nije spomenula unku s jajima. Gotovo sam zaboravio da takve stvari postoje. Unutranjost kolibe je kao u svim takvim nastambama bila mrana, osim pokraj otvorenog ognjita. Velika je prostorija bila istovremeno i kuihdnja i dnevna soba. Na kraju prostorije bila su jedna vrata to su vodila u drugu sobu. Pecos je sjeo za stol prekriven snijeno bijelim stolnjakom, i postavljen srebrnim priborom za jelo. Na stolu je" bila veera iji je miomiris svjedoio da bi bila i kralja dostojna. Na Terrillu se opaalo da je dobro odgojen, premda nenaviknut na drutvo. Ako je situacija predstavljala novost Pecosu, kako li se tek djeak morao osjeati? Ovdje je Pecos primijetio, vie no ikada prije otkako je oslobodio Terrilla, njegovu udnu smetenost i povuenost, ukoliko to nije bila i prava stidi ji-vost. Pecos bi najradije htio prasnuti u srdaan smijeh, pljesnuti djeaka po ramenu i narugati mu se na takvom dranju i to gdje? zapadno od Pecosa, najdivnije rijeke na Texasu. No, neto ga je spreavalo da to uini. Mladi Lambeth sigurno je proveo samotno djetinjstvo, tuno djeatvo, a sada je jo i siroe. Trebat e vremena da se s njim upozna, i Pecos zakljui da je najbolje drati se po strani i saekati neka se intimnost sama od sebe razvije. Kauboji njegovog tipa redovito nisu bili grubi momci, a Pecos je tako i tako bio miran ovjek. Za vrijeme jela jedva su izmijenili pokoju rijeS. Pecos je tamanio veeru na najvee zadovoljstvo kuharice. Jo koja ovakva veera i ja u se razmaziti pohvalio ju je Pecos. Hrane imamo, iako smo siromani odvrati Terrill. Uzgajamo gotovo sve... Imali smo uzbudljiv dan, i ja sam pospan. Ako nema nita protiv, smjestio bih ise u potkrovlju. Zrano j@j a i mjesto idealno za osmatrattisu, 109 U redu brzo se sloi djeak. Sambo ja tamo spavao otkako su ubili tatu, da me nou nije strah. Sad se on moe vratiti u svoju kolibu. Da. Nadam se da e mojim dolaskom ovamo sve ii na bolje. On, znam da hoe, Pecos odvrati Terrili. Ako nikada, danas sam imao sreu. Da, sjetio sam se neega. Vama ovdje oito ne prijeti glad, a ti si ipak riskirao i odjahao u Or-lovsko gnijezdo po namirnice. Objasni mi zato? Pecos, nisam iao po namirnice, jer bih inae uzeo tovarnog konja. Da, tako je. Idem da legnem. Laku no. Saekaj! Rekao si da nam je sjekira pala u med... Neu moi da zaspem ako mi ne objasni ta si time mislio.

Pecos se nasmija. Ti si udan mladi. No, da ti objasnim... Ovaj je kraj najbolji za stoarenje na itavom Pecosu. Ti i tvoj tata trebali ste ovjeka koji bi znao voditi ran. Sambo je dobar Crnac. Ali tebi treba ovjek vjet ,s revolverom. I taj je stigao. Iako je to smijena procjena, da bubnem pa da kaem kako ima jo oko tisuu grla. Kad bude ove godine igosao neigossnu telad, taj e broj porasti za vie nego dvostruko. Znaci, imat e recimo, dvije i po tisue grla. Dogodine pet tisua, a za dvije godine deset tisua. Pazi, uzimamo u obzir igosanje neigo-sane stoke uzvodno i nizvodno dokle moemo stii. Za tri godine bez po muke dvadeset tisua grla. I tako dalje. Dvogoci se sada prodaju po est dolara. Svaki e Teksaanin lako uoiti da e uzgajanje stoke spasiti Texas. Cijene stoci e sve vie rasti. Ali, budimo rezervirani, i recimo da se cijene nee dizati. Za etiri godine ipak emo imati vrijednost od preko sto tisua dolara. A kladio bih se u ta bilo, da e ta svota zapravo biti dvostruko vea. Pecos! zvonkim glasom krikne Terrill. Nema tu Pecosa!* Ve zna da Pecos moe - Aluzija na izmiljenu linost Pecos Bili" na amerikom Zapadu, pandan barunu Minhauzenu, koji je tobo sam prokopao fdo Grande, Svata znaiti. Ali sam ti ja rekao istinu, Terrill. Deset godina ekam- ovakvu priliku. Oh, hvala nebesima da si... doao na vrijeme! uzvikne uzbueni djeak. Sluaj, mladiu, ti si jo uvijek smeten. Za veeras dosta je razgovora odvrati Pecos, najednom iznenaen svojom brigom. Terrill je stajao uz kameni dimnjak van kruga svjetla s razgorjelih klada koje je Sambo neto ranije stavio na vatru. U tami su Ter-rillove iroke, tamne oi bile jo izraziti je. Nisam smeten ... Ve ... ve ... ne mogu ti objasniti, ali ti mogu rei da.... bih se objesio ako bih jo dugo ostao u onom Braseejevom zatvoru. Uh, sine, pretjerava zapanji se_ Pecos. Ne, on se ne bi usudio da te dugo dri. Htio te samo poplaiti.... da ode posuditi novac. To ti misli usplamti djeak. Brasee je samo plaenik Don Felipa. On radi strane stvari. Nema dugo, u onoj kolibi drao je zatoenu djevojku, Djevojku!... Pa kakvi su, do vraga, bijelci u Orlovskom gnijezdu da tako neto dozvole? Ona je bila... Meksikanka odgovori Terrill krzmajui i zavri kao da se ugrizao za jezik. Svejedno zaguna Pecos. Ja u se malo zainteresirati s tim.-. Pecos izae i dozove: Hej, Sambo, hodi ovamo, pomozi mi. Toliko se brzo Sambo pojavio, da se lako mogla posumnjati da je u blizini prislukivao. Vi se popnite uz ljestve, a ja u vam dodati ebad predloi Crnac.

 Dodaj ml najprije "kaput i puku odvrati u potkrovlje i klekao na neravni pod brvana. Gore je se nita nije -razabiralo. Bacite mi moju ebad, Pecos. Poto je neko vrijeme pipao u tami, Pecos nae samo od nekoliko tekih e-bsta. On ih zgrabi i priguen uzvik Crnca koji- je oito pao. Pecos izviri mlatara sa sve etiri da se oslobodi e-

Pecos, poto se popeo bilo toliko mrano da leaj koji se sastojao baci dolje. Zauo se i ug'eda Sarnba, gdje

105 badi. Ono tumbanje i Crnevo kukanje dovedoe i Mauree na scenu. Zaboga! Ludi Crne, ta to radi? Gubi se, eno! Izvini, Sambo dovikne mu Pecos. Mislio sad da gleda. Ta, gledao sam, ali mi svejedno nije pomoglo. Vi ste pravi kauboj, gos'n Pecois, ba pravi kauboj. as kasnije Pecos je ve prostro sebi leaj u mranom potkrovlju, a svoj dragocjeni kaput sloio kao jastuk. Nije odmah legao, ve je najprije dugo gledao prema rijeci. Nije ju mogao dobro vidjeti, ali mu se inilo da rijeka mora biti ona blijeda, krivu-dava, iroka crta to se protee ispod crne klisure. Ponad grebena, bijele zvijezde su mu mirkanjem slale svoju hladnu i strogu poruku. Napevi ui zauo je tihi ubor vode uz trskama obraslu obalu. Na ovoj strani rijeke kriknula je sova, a iz daljine joj se oglasio odgovor. Stoka i konji bili su mirni. Pecos napipa svenjeve novca u kaputu. U njegovoj se savjesti javi sitan glas. Da li je bio potpuno iskren u prii koju je ispriao mladom Lambethu? Ljutito je odbacio to pitanje. S tim je na-iistu. Moe svakome pogledati u oi, s rukom na revolveru, i zakleti se da nije lopov. Dodue, ako je toliko dugo vremena ivio slobodnim, divljim ivotom kauboj a koji se malo obazire na zakon, i ako je zbog toga otupio njegov smisao za pravo i krivo, sada je dolo vrijeme da to ispravi. Na to je legao i odmah zaspao, to je znailo da mu savjest nije previe optereena. Probudio se neuobiajeno kasno, moda zbog osjeaja sigurnosti to ga je imao. Sunce se dizalo nad usjek daleko niz rijeku, koja je bila nalik kakvoj srebrnastoj stazi. Dolje se pojavio Sambo s naramkom granja za potpalu. . Lijepo jutro povie Pecos, navlaei izme. Ba jeste. Jo jednom se veselim to sam iv* I ja,.. Gdje nam je gazda, Sambo? , trn Sigurno jo spava. Mauree ga je dvaput zvnlu Inae se gotovo uvijek rano die. Pecos legne potrbuke i opruzi glavu preko rul:i poda. Otvorena vrata kolibe bila isu mu neto ulijevo. Hej, Terrill on drekne. Da da uo se brz, uplaen povik iz druge sobe.

 Ispadaj iz kreveta. Jutro je. Danas i sve dane koji slijede imamo posla preko glave... Ima da se najaemo, mome. Zar moe biti togod ljepe? Iznenaen nekim uvstvom to ga tjerae da zapjeva, Pecos sie niz ljestve. Umio se, ietkao ku-dravu kosu, i opipao svoju otru bradu. Jednog e se dama obrijati, ako nita drugo, a ono radi ugodnog osjeaja to ga ovjek ima kad mu je lice isto i glatko. Lagan povjetarac tjerao je po rijeci zlaane i crvenkaste talasie. Jato divljih gusaka letjelo je uzvodno. Na zelenim obalama gomilala se stoka. Ter-rillov se mustang primakao gotovo do samog trijema. Na sve strane je bilo peradi. Sambo, ima li jo kakav izlaz iz ove kotline? upita Pecos. Jasno da ima.. Moe se kolima doi do vrha klisure. Nije ba nekakav naroiti put, no mi smo esto proli njime. Znai, imamo i kola? Naravno tamo gore, na vrhu. I opremu, sve je lijepo sakriveno u grmlju. Pukovnik Lambeth je ta kola kupio pred tri godine. Jesi li ih ikada vozio do Orlovskog .gnijezda? Jesam, gospodine, ali je to dug put naokolo. Do vojne utvrde moemo stii za dva dana. U redu, kreemo odmah. Zauvi iza sebe zvonki korak Pecos se okrene. Bio je to Terrill, u gadno pohabanom odijelu. Brojutro, Pecos. Uh, to si ine uplaio! Digao si se, mladiu? Pa, zabrinuo sam se. Zna kako je, ako e raditi sa mnom, bit e tekog posla... Terrill Lamibeth, spava li ti u tom starom SGHibreru? sa smijehom odvrati Terrill. Svi na doruak pozove ih Mauree. Dnevna soba bila je obasjana suncem. Pecos je sjeo za stol. Pogled mu je klizio od rumenog Terrilla do zidova, a prelazio preko grubog kuhinjskog ormara, na lonce i tave na vatri, domae pokustvo, koe i . rogove iznad primitivnog ognjita, i stare puke lienrijevke. Zakljuio je da su Lambethovi u sebi imali pionirskog duha, no ne i pionirske snalaljivosti. Pecos, uo sam kako Sambu govori da emo odmah nekamo krenuti upita Terrill, kratko ga pogledavi svojim dubokim oima. ta ti kae? Jahat emo. I Sambo i njegova ena neka pode s nama ... Mauree ima dijete. Zar? Pa, neka ga uzme sobom, ako eli. Odvest erno se do utvrde kako se ve zove polako, logorujui uz put, i tako emo napuniti kola da e pucati pod teretom. Pecos, ti si... najsilniji kauboj to sam ga ikada sreo. Juer si mi snovima napunio glavu. No, jutros sam posve budan. Do vraga, mladiu, zbilja izgleda bolje. Nisi toliko blijed... Reci, da li togod ne valja u mom planu?

 Sve je u redu. Plan ti daje ovjeku poleta. Samo, nemam kredita u Camp Lancasteru, ak i kada bih se usudio da se opet zaduim. uj, mali, tvoj partner ima neto para otegne Pecos. Hoe da mi posudi novac? Ne. Ja ga investiram u tvoj ran. Kupit u namirnice, orue, puke, municiju, stoku, konje, sve to nam treba i to. se moe kupiti u ovom bogom prokletom kraju. Terrill obori glavu, ali je Pecos ipak uspio spaziti kako su mu se obrazi zaarili. Terrill, nemoj se vrijeati i ne budi ohol promijenjenim tonom nadostavi Pecos. elim ti pomoi i znam da ne mogu nita izgubiti. Rekao si da mi vjeruje, iako ne vidim razloga zato bi mi vjerovao za tako kratko vrijeme. Ne zapadno od Pecosa! 108 Zbilja ti... vjerujem. Ali ja... nadvladali su me osjeaji. Sve mi izgleda prelijepo da bi bilo istinito. Nemoj misliti da sam ohol... ili nezahvalan ... Ja ... mogao bih vritati. Mogao bih psovati! No, to je dobro. Samo ti onako, dobro, po teksaki opsuj. Nek... ...! hrabro opisuje Terrill, ali nije prirodno zvuila iz njegovih usta; i vidjelo se da tome nije vian. Sambo se gromko nasmije. Ha-ha-ha! Boe - eno, jesi li ovo ula? Naravno, i stid me je uvrijeeno e Mauree. Terrill nikada nije psovao, a nit e sada poeti da psuje. ao mi je gospoo Sambo ree Pecos. Ali, vjerujte mi, sada kad sam ga uo ibolje se osjeam. Sluaj sinko, uzmi olovku i papir. Je li ti zna pisati? Nisam tolika neznalica koliko ti misli i koliko izgledam prosvjedovao je Terrill. Mladiu, posluaj me. Treba da zna kada se alim, to je vie-manje redovito, a kada sam ljut, to se ne dogaa esto. Juer uope nisam bio ljut... Nego, ako si ti ovdje ivio pet godina i ako ti je sada petnaest, kako si do vraga mogao da se koluje? Tko ti je rekao da mi je petnaest godina? Mislio sam. Nisi valjda stariji? ini mi se da jesam, neto malo suho odvrati Terrill. Neka, moje godine nisu vane. ..Samo to, senor Pecos Smith, ja nisam dijete koga se moe vui za nos... Idem po papir i olovku. Ako ti je krivo to se s tobom alim, raspustit emo sada na licu mjesta na ortakluk. ta kae? Uope mi nije krivo. Do vraga, siguran sam da jeste. Stali su nabrajati koje su im zalihe i kakva oprema potrebni za ran i pri tom je Terrill pokazao razvijen osjeaj za tednju. Meutim, poto je spisak sastavljen Pecos e: A sad metni x i etiri iza toga. X i etiri?

109 Da, to znai puta etiri... Sluaj, Sambo ti mora znati ta ima i ta nema. Odgovori mi na pitanja, a ti Terrill, pii ta ja kaem. Poto je preinaeni spisak najzad sastavljen, Sambo je bio oduevljen, a Terrill zaprepaten. Sambo se okrene eni: Mauree, od toga (ovjeka mi se muti u glavi. Ako nije lud, onda sada gledamo u pravog sveca. Mauree je odluila da ostane kod kue s djetetom. Ali, uje, propalice, da si mi donio arape, haljinu i cipele a ako zaboravi na moj duhan ne pojavljuj mi se vie na oi. Penjanje uskim klancem uz stazu, preko dom-bastog kra, s konjima i zapregom, podmazivanje kola i popravljanje opreme, oduzeli su Pecosu i Sambu toliko vremena da su poli tek u podne, Sambo je krenuo -neravnim terenom, na kojem nije bilo nikakvih tragova kotaa. Terrill nije poznavao taj put, tako da su on i Pecos ili za kolima. Mladiu, trebalo ibi da nosi revolver i naui njime baratati savjetovao je Pecos djeaka. Rekao sam ti da znam pucati. No, evo ti ovaj, pa mi pokai odvrati Pecos dodajui mu svoj revolver, to nikada nije napravio otkako je revolver postao dijelom njega. Pazi, mora palcem napeti kokot. Da pucam s konja? Naravno! Ako naie na kakvu lopuu hoe li uljudno sii s konja i ucmekati ga sa zemlje? Sreo sam jednom dva bandita i pobjegao to sam bre mogao i znao. Tvoj odgoj upravo poinje. Digni cijev revolvera u vis i dri palac na kokotu. Tada naglo spusti cijev naglim trzajem. Od toga e kokot sam odapeti i revolver e opaliti, budi siguran. Mora nekako nagaati gdje ti je meta, a ne u nju ciljati. To kada ti je ovjek blizu, ali kad je podalje onda mora nianiti. Dobro. Ako me Spon odbaci na drvo bit e to na tvoju duu odvrati Terrill i podie revolver kako 110 mu je Pecos rekao. Bang! Mustang poskoi i golOVO zbaci jahaa. Trebalo je par asaka dok se smirio. Evo ti tvoj revolver ree Terrill vraajui ga Pecosu. Zamalo da mi odbije ruku s ramena. No, bilo kako bilo, pogodio si stijenu, i to je dobro. Dosta za sada, dok ne stignemo kui. Pecos je uoio kako se Samibo dri vrhova grebena i rijetko prelazi klance. Cim su stigli na vrh, konji su bre ili. Ulogorili su se uz klisuru gdje je bilo vode. Po Sambovim rijeima preli su vie od petnaest milja. Odmah poslije veere Terrill prostre sebi leaj u kolima i uvue se u njega. Pecos je jo itav sat razgovarao sa Crncem, da bi od Samba doznao sve to je ovaj znao o stoci, kradljivcima stoke i sve to se tie tog kraja.

Slijedeeg su dana naili na dobro ugaenu stazu koja je nedavno bila upotrebljena. Krivudala je grebenima, uglavnom nanie. Kasno naveer ulogorili su se na zapadnoj obali rijeke. Pecosu je bilo lake kad je zauo ubor vode na pliaku, to je njemu znailo da prijelaz na gazu sutradan nee biti teak. Slijedeeg jutra, jo prije no to se nebo zarumenilo, bili su preko rijeke i tjerali dobrom stazom prema vojnom logoru. GLAVA 10. <> Od jednog starog pjeadijskog narednika Pecos je doznao da u utvrdi Lancaster logoruje etvrti konjiki puk koji je operirao protiv neprijateljski raspoloenih Indijanaca; u to vrijeme nalazi se negdje na Llanu Estacadu. Jo 1849 bila je to stara utvrda. Tu je logorovao porunik N. F. Smith, a 1863 je porunik Michler jfcra-sirao stazu na koju je Pecos naiao zapadno od rijeke. Unutar starih kamenih zidova pored vojnog magazina bila je i trgovaka postaja. Visoki dimnjaci predstavljali su na milje daleko uoljive putokaze. Sve je Pecos zapaao i upijao u sebe dok je pomagao Terrillu i Sambu da kupe stvari po dugom spisku. Na kamenim stepenicama i u trgovinama bespo-sliarili su Indijanci, mrki, i bojama namazani. Nisu bili Komani, smatralo ih se miroljubivima, ali im Pecos ne bi nikako vjerovao u susretu na osamljenom mjestu. Po narednikovim rijeima rijetko su Komani na svojim pljakakim pohodima dopirali nie od gaza Horseheada. Taj je gaz, zbog isve eeg prolaza karavana stoke, postao Indijancima omiljelo mjesto da u zasjedi doekuju i napadaju stoare koji su iz junog Texasa gonili stoku uz rijeku. Prolog su mjeseca Komani kod Horseheada poklali nekoliko kauboja, ree stari narednik. Rastjerali su poveliko krdo stoke. Pecos je varljiva rijeka, mnogo goveda zaglibi u ivom pijesku ili se utopi za vrijeme poplava. A u gudurama ima na hiljade grla koja nitko nee nikada svojatati. 112 Pecos se nije zadravao u tvravi im tu na ko\ natovarili kupovinu. Nije traio pratnju do Untn, 1\ narednik mu je ipak dao tri vojnika, tri vesela momk. koji su Pecosu dali mnotvo obavjetenja. Ispratili mi Pecosa preko rijeke upravo pred suton. Do prve vodr bilo je jako daleko, te su tek kasno u no udarili logor. U blizini logora su sputali konje, pa su Pecos i Sambo naizmjence uvali strau itavu no. Slijedei im je logor bio negdje na stjenovitim obroncima. Treeg dana popodne stigli su nesmetano na rub klisure iznad ranca Lambeth. Sutradan se Pecos dosjetio da zalihe spusti niz klisuru uzetom, to im je utedilo dosta vremena i posla. Juno od Lambethova ranca nalazilo se podruje kojeg je prije stupanja u ortakluk sa Sawtellom svojatao Don Felipe. Kada su se njih dvojica udruili, otvoreno su se suprotstavili bilo ijem pokuaju da se naseli u tom kraju sve skroz do avolje rijeke. Po Sambovu je prianju jo nekoliko stoara uzgajalo stoku na obje strane rijeke. Budui da je stoka lutala uz

Pecos, nadaleko uzvodno i nizvodno, dolazilo je do mijeanja stada. Uz to su istrajni stoari na ovom podruju nalazili i prilino mnogo neigosane teladi. Stoga Pecos veselo dobaci Terrillu i Sambu: Onog asa kada na neigosano govedo utisnemo na ig, bogatiji smo za est dolara. U gudure sjeverno od ranca nisu ni zalazili, jer tu nisu doprli ni kauboji Don Felipa, ve su sve svoje napore usredsredili na rijeni kanjon i na gudure to su ga presjecale. Uz te su gudure ili do samog kraja, te.su u gustiu nalazili na pretek teladi i jednogodaca koji nisu znali ta je to ig. Na poslu se nisu odvajali, odnosno Pecos nije doputao da mu se Terrill izgubi iz vida, tako da su prosjeno dnevno igosali svega est grla. No, taj je broj uvelike zadovoljavao Pecosa, i veselio Terrilla koji je postajao sve otvoreniji i manje povuen. Mislei o tome, Pecos zakljui da se Terrill oslobodio neke 8 Zapadno od Pecosa 113 vrste straha od njega. No, Pecois se nije mnogo brinuo za drugo osim za prikupljanje stoke. Znao je gdje e pronai zalutala neigosana goveda, koja su mogli pronai i kauboji Don Felipa samo da su se trudili koliko treba. Stiglo je ljeto, vrue i sparno, a s njim i ljetne oluje. Posao je postajao sve tei. Dambeth je imao svega nekoliko konja, to znai da ak ni uz pomo j^ecosova dva nije ih bilo dovoljno za teak posao. Zato su se tu i tamo konji po cio dan odmarali, a za to su vrijeme Pecos i njegova dva druga radili na rancu. Svuda je bilo poneto da se popravi, a kada se s tim svrilo, dolo je na red dotjerivanje. Pecos je bio neumoran, te je Sambo esto izplaena jezika dahtao kao pas od umora. Ispalo je da je Terrill bio manje prekaljen i izdrljiv no to je izgledalo. No, s obzirom da je bio jo nedorastao i jo nije osjetio teak posao kome su kauboji bili vini, zasluio je Pecosovu pohvalu. Obrazi su mu neto upali, poneto mu splasnue i obline na tijelu koje je njegova nepodobna i preiroka odjea i inae slabo skrivala. Oko podne jednog mirnog sparnog augustovskog dana, nakon napornog jutarnjeg rada provedenog u potjeri za nekim divljim govedima odmarali su se u hladu na obali rijeke. Pecosu je bilo vrue; Sambo se znojio i dahtao poput parnog stroja; no, Terrill je najvie trpio od posla i vruine. Zahvaljujui Pecosu izvjetio se baratanju lasom i strano se time ponosio. Mogao je za kratko vrijeme dostii, lasom uhvatiti, oboriti i vezati tele. Ali je igosanje uvijek bila stvar Pecosa ili Samba. Pecos je djeaka esto zbog toga grdio, dok mu Terrill, koga nije bilo teko raz-draiti, nije odvratio odgovorom koji je Pecosa iznenadio i na koga nije znao kako da odgovori: Uf, sprena dlaka i meso smrde! Peoos je samo zaprepateno pogledao mladia. Toga dana Terrillu je lice bilo crveno poput vatre i mokro kao da ga je netko gurnuo u vodu. 114

 Budalo mala! uzvikne Pecos. Za*to n* tklne kaput? Nemam koulja kao ti. Moje su od tu n kog materijala. Mauree mi ih je saila. Kad bih proAuo kroz grmlje bez kaputa rasparale bi se u krpice. Kaput o kojem je Terrill govorio i protiv kojeg se Pecos bunio bio je kratak Terrillu i veoma irok. Uz obalu nalazila se plosnata stijena, o koju se odbijala svjea i zelena rijena voda. Terrill legne na stijenu da se napi je. Za alu raspoloeni Pecos odjedared beumno priskoi i Terrillu gurne glavu pod vodu. Djeak je gotovo pao u rijeku; kada se uspravio, jarosno se obrecnuo na Pecosa: Budalo! ... Gura me u vodu, a ja ne znam plivati! Boe! to si mi dao ideju! Plivati! Idemo se kupati povie Pecos. Bio sam prokleto prelijen da se toga sjetim. Ne, neemo se kupati izjavi Terrill. Zar se nikada ne kupa, prljavko? Da, ali ne danas uvrijeeno odvrati Terrill. Hajde, Terrill, objeajem ti da te neu gurati pod vodu Pecos e i poine se skidati. Kada je sa sebe skinuo koulju primijetio je da se Terrill ve izgubio u umarku. Pecos se nasmije, mislei da je uvrijedio osjetljivog djeaka. Skinuo je sa sebe ostatak odjee i bacio se u vodu. Sambo, zato se ti ne okupa? Ba je fino i svjee dozove ga Pecos. Previe posla. A ovog sam se ljeta ve okupao. Pao sam u neku rupu. Kada je Pecos izaao iz vode i poeo se oblaiti Terrilla jo uvijek nije bilo u blizini. Pojavio se nakon dobrih pola sata. Terrill, stari drue, ao mi je to sam te gurnuo pod vodu. Zar ne shvaa alu? Do vraga, to si ti udan! Nee da se kupa pored ovakve vruine! Kupao bih se ja... samo me stid da se skidam pred tobom i Sarnbom. Aha, u tom je dakle stvar... Terrill, nisam 115 fc, znao da si toliko srameljiv. Odsad emo se Sambo i ja udaljiti tako da se i ti moe okupati. Taj je dogaaj sjetio Pecosa na neke momente koji su ga zaudili kod Terrilla. No u posljednje vri- ] jeme djeak je postao manje povuen, a toliko marljiv, i tako mu je oito bilo drago to je s Pecosom, te je k tome toliko obeavao, da ga je Pecos jako zavolio. inilo mu se kao da odgaja tog djeaka koji i dalje ostaje djetinjast. Meutim, bilo je granica koje Pecos nije mogao prei; njemu se inilo beznadenim da od Terrilla stvara prekaljenog kauboja. Usprkos tom uvjerenju Pecos je jo vie zavolio Terrilla, zbog osjeaja zatite i gotovo roditeljske brige koje je ovaj u njemu pobuivao. Djeaka je

pomalo naputao strah od samoe i katkada je izgledao posve sretan. Naravno to je Pecosa jo vie privuklo. Dani su prolazili, ispunjeni radom na otvorenom a Terrill i Pecos postajali su sve prisniji. U izvjesnoj mjeri Terrill je podnosio Pecosove ale. Desilo se meutim jednog dana da je Pecos naiao na Terrilla gdje potrbuke lei na travi, toliko zaokupljen promatranjem cvijea to mu je bila navika da nije uo korak svog starijeg druga. Iznebuha je Pecos,skoio na njega, sjeo mu na lea i elinim prstima zagolicao ga po rebrima. Isprva je Pecos pomislio da se Terrill onoliko koprca i dahe zato to ne podnosi ono golicanje, ali je ubrzo shvatio da se djeak ne smije, niti se bori zbog toga to mu je Pecos zabio prste u rebra. Pustio je djeaka, a Terrill se jarasno uspravi. Ako to ikad ponovo uini... otpustit u te! drekne Terrill. Otpustit e me? zaprepateno ponovi Pecos. Da, otpustit u te! Zar ba nimalo ne potuje ovjeka? Ve sam ti rekao da izludim ako me netko golica. Da, da, sad se sjeam. Do vraga, Terrill, zar ne mogu s tobom onako kako bih s bilo kojim djeakom? Zna se da ne moe. I ti bi me otpustio bi li, potenja ti? Morao bih ... neto uiniti.... da ... da sebe zatitim guei se odvrati Terrill. Ali meni je ovo postao dom... ovaj rane Lambeth, i ti si mi veoma drag! Oh, slagao sam. Ne bih... nita mogao bez tebe bubne Terrill, sad u jednom drugom raspoloenju i otra prema kui. Pecosu je laknulo. Bilo mu je drago, a na neki nerazjanjivi nain bio je i tronut. Ali, istog mu je asa sinulo da e izmeu njega i Terrilla prije ili kasnije doi do sukoba. Pitanje je samo vremena, mjesta i povoda; nije bilo nikakvog smisla da se to pokua izbjei. Djeak je bio vrlo promjenljive udi. To je Pecosa najvie udilo. Meutim, to uglavnom nije utjecalo niti smetalo radu, to je na koncu konca bio Pecosov osnovni cilj. Katkad je Terrill, mislei da je sam na obali rijeke ili klisure, pjevao iz sveg glasa. Pri tom, Pecos mu nikada nije priao toliko blizu da bi jasno razabrao pjesmu, ali je uoio da je Terrillov glas visok i ugodan. Katkada bi Terrill opet bio raspusno veseo iako mu se pruala prilika da Pecosa pecka bez bojazni od odmazde, onda bi to nesmiljeno inio. Deavalo se pak ponekad da bude veoma melankolian i tada mu se nije moglo prii; u tim je asovima iz njegovih oiju i na njegovim stisnutim usnama izbijala tolika tuga i sjeta da ga je Pecos drage volje putao na miru. A katkada, dodue veoma rijetko, ali obino u sumrak ili kada bi sjedili u sjeni, te mu lice nije bilo vidljivo, Terrill je radoznalo ispitivao Pecosa da li je imao ljubavnih doivljaja. Mali, avo da te nosi, ve sam ti rekao da nisam imao ljubavi dobroudno nestrpljivo bi btpo-vrnuo Pecos.

 Hajde, ne lai. Lijep, naoit kauboj kao ti, pa da nije imao ljubavi! Pecos Smith, nee me uvjeriti da nisi imao... .' Nu, reci de, ta? Paklenski si znatieljan. Reci de, ta? enu, moda. Dragane, tko zna koliko njih, a sigurno kao sunce puno onih crnookih, zavodljivih meksikatnskih namigua. , 117 I Gle, ti njega! I ti si mi toboe neki fini djeak koji se stidi da se pred drugima skida i kupa!... Ima krivo miljenje o meni, Terrill Lambeth. Nisam imao nikakvu meksikansku aiamiguu. Niti sam imao enu. Da, smijeno, ali je tako. U tome sam najdalje dopro na rancu H H... s onom Mary Heald. Bio sam se malo zacopao u nju, ali joj to nisam rekao. Vjerojatno me voljela, momci su govorili da je tako. No, ja sam znao da u prije ili kasnije ve nekoga ucmekati, pa u opet morati da uzmem put pod noge. I upravo se tako desilo. Oprosti mi, Pecos. Samo sam... samo sam bio radoznao... Ali, kako ti kae, treba onda samo oekivati da ubije Breena Sawtella ili Don Felipa, pa e opet uzeti put pod noge? Pecos pak nije bio glup, a da ne uoi izvjesnu, veoma skrivenu notu gorine u djeakovu glasu. Dirnula ga. Nalazili su se ispod stabala, na putu kui, dok se u kotlini ve sumrak hvatao. Pecos segne rukom i stisne Terrillu rame. Zar ti nisam ve rekao da te neu ostaviti? Zar bi bilo poteno od mene da se uortaim s tobom, ako bih raunao na odlazak jednog dana? Ne, to se nee desiti. Ukoliko doe do pucnjave sa Sawtel-lom i Don Felipom, to je neminovno budu li dolazili da njukaju ovdje, to e biti radi tvog dobra. Djeak nita ne odgovori, ve u muku produie jahati. S vremena na vrijeme Terrill je bio tmuran i to je bilo jedino njegovo raspoloenje koje je Pecos nekako teko podnosio. Bez ikakviih bar Pecosu shvatljivih razloga, Terrill bi se stao duriti i natmurio bi se kao malo razmaeno dijete. Desilo se tako jednog dana da je Terrill bio takva raspoloenja upravo kad je Pecos bio oajan koliko ovjek samo moe biti. Naime, cio dan sve mu je ilo naopako, pa je ak i usijanim igom opekao prst. Ni po jada, da to nije bio kaiprst desne ruke! Ozbiljna stvar! Dodue, mogao je i lijevom rukom prilino dobro pucati, ali bi se ipak naao u krasnom sosu ako bi naletio na kakve kauboje gdje mijenjaju ig na TerriUovoj stoci. Njih se dvojica sporjekae oko odlaska u Camp Lancaster. Pecos je elio odloiti put, i to je mirno opravdavao, premda nije spominjao i opeklinu na prstu najvaniji argument. Terrill zabaci glavu koja mu taj put bijae nepokrivena inae vjeno prisutnim, otrcanim sombrerom i ree neka ga avo nosi ako on nee poi sam sa Sambom. E, nee! kratko odbije Pecos. Hou!

 Pazi, molim te! Tko e me sprijeiti? Pa, ako si ve takva blesava tikva, znaj da e to uraditi tvoj stari Pecos Smith. Blesava tikva!?.., Idem! Bilo bi dobro znati tko je gazda na rancu Lambeth. Ti si gospodar ranca, Terrill, jer ja imam samo pola udjela u stoci. Ali nada mnom ne moe gazdovati. Ja ti i jesam gazda. uj mali, bje tamo i pusti me na miru. Dosadan si. Zar ne vidi da imam posla? Terrill iupa Pecosu iz ruku iroki koni pojas to ga je on prepravljao da bi u njemu nosio novac i baci ga daleko na obalu. avole mali! naljuti se Pecos. Ne vrijeaj me, to ti je prvo, a drugo, kad govorim o poslu onda me sluaj! uspali se Terrill. Da te ne vrijeam? Ba hou! I evo ti jo: kad se ovako ponaa kao sada, onda si nalik tvrdoglavom i podmuklom magaretu to se rita, razumije li me? Osim toga si strano uobraen i aknut, udarilo ti u glavu da bude gazda. uj, pa ti ne bi mogao biti gazda ni telcu, i to neigosanom. Doao si mi navrh glave. Sve mi se ini da u te izlupati. - Izlupati me? vrisne Terrill. Kako se usuuje I uz to opali Pecosu vru amar. To je bila kap zbog koje se aa izlila. Pecosove duge ruke samo sunue. vrsto nakaii da provede u djelo svoju prijetnju, on zgrabi Terrilla za ramena. Ali ga nagla bol u prstu natjera da promijeni odluku. Jednim trzajem, okrene Terrilla kao igru, a zatim 118 119 ga lupi nogom u stranjicu. Takav udarac nije kod kauboja predstavljao nita neuobiajeno ni grubo. Ter-rilla je udarac malko odigao s tla, potom se on opruzi koliko je dug i irok. Zapanjujui hitro Terrill skoi opet na noge. Oi su mu toliko sijevale, da je Pecosu stao dah. Mnogo mu se puta desilo da su ga u bijesu gledale kakve lijepe oi ove ili one boje, ali jo nikada nije vidio takve arobne oi kao Terrillove tog asa. Ubit u te! Bje s mirom, tele malo otegne Pecos. Nesnosno vritei, Terrill doista pobjee, te ga Pecos vie ne vidje sve do sutona. Bio je na rijeci, promatrao je posljednji rumeni odsjev sunca, kadli izbije Terrill i prie mu blizu. Pecos. Glas mu je bio moleiv. Jest. Ovaj... izvini... Imao si pravo... to sam i zasluio. Planuo sam. Nekad sam i s tatom bio takav. Zao mi je.

Uz pomo svoja dva pratioca, Pecos je proao cio kraj uz rijeku dvadeset milja juno od ranca, a preao je i padine na zapadu u gotovo istoj irini. Nade su mu se vie nego ispunile. Utisnuli su ig ranca TL na vie od sedam stotina neigosanih grla. to e to biti gadan udarac Don Felipu i njegovom novom ortaku, a da ne govorimo o onim ranerima to ive u Orlovom gnijezdu i ija je stoka ratrkana uz rijeku! Ubrzo e kauboji svih tih stoara na sve strane okupljati stoku. Tada e doi do mijenjanja iga, ako ne bude i togod gore pomiljao je Pecos. Za ta tri vrua ljetna mjeseca Pecos nije nigdje vidio ni sjene Indijancu, niti je naiao na kakve tragove oko rijeke ili na padinama. Ali je znao da e dobri poznavaoci ovih terena odabrati proljee i jesen za svoje operacije. Nee proi dugo, pa se moe svata oekivati. Pri kraju augusta povremene oluje razblaie e-gu. Rancu su dobro dole. Cak i dobro navodnjena kotlina bila je posivjela od praine i ege. No, kie su stvorile udo. Kad se vraao s pustih padina, ili s jahanja uz neizmjenljivo monotonu, samotnu, tihu rijeku sivih obala, Pecosu se inilo da je ulaskom u zelenu kotlinu zakoraio u sasvim drugi svijet. Mjeseci jahanja obalama rijeke Pecos morali su negativno uticati na svakog ovjeka tu nije bilo spasa. Meutim, Lam-bethov ran predstavljao je protuteu takvom pogubnom uticaju. Ljepota noi u takvu kraju nadoknaivala je kauboju dnevni psihiki umor. Sambo nije osjeao nita ni vrijeme, ni egu, ni hladnou, ni samou. Dokle god imam duhana za vakanje, meni je lijepo, govorio je Crnac. Terrillove je osjeaje pak bilo teko pogoditi, pa se Pecos okanio toga. No, mladi se nikad nije poalio na teak rad, amotinju i pusto rijenih obala. Kako se spremao na dugo i daleko jahanje uz rijeku, od kojeg je mnogo oekivao, Pecos je savjetovao da se konjima da tjedan dana odmora. Za to su vrijeme Pecos i njegovi drugovi podigli branu na potoku, blizu ua kotline, i tako stvorili lijepo jezerce od kojeg prokopae kanal s rukavcima to su se granali gotovo irom cijelog ranca. Terrill je govorio kako mu je otac oduvijek namjeravao tako neto uiniti. . .-...- Ta promjena umjesto beskonanog sjedenja u sedlu i jahanja po kamenitim, dombastim, mrtvo^ sivim obalama, rad na vlastitim nogama, uz bistru, tekuu vodu, gdje se oi odmaraju na svilenastom zelenilu, cvijeu i jesenjim rumenilom ogrnutim puza-vicama i vrbama toliko je blagotvorno djelovala na ljude, da je Pecos zakljuio to ee joj pribjei. S ruba klisure plutali su bijeli oblaci preko plavog nebeskog svoda nad kotlinom, potom se zgunjavali, mijenjali, tamnjeli, dok bi najzad iz kakvog tekog i crnog oblaka provalila kia kao iz kabla i osula po rancu. U isto vrijeme sunce bi kroz kakvu pukotinu meu oblacima sijalo, nebo se plavilo tu i tamo, a s 120 121

visokih litica luno se izvijala i preko rijeke padala ili se u kanjonu gubila velianstvena duga. Vidi se da dolazi krasno vrijeme ree Ter-rill. Naplatit emo se za sve zlo. teta je da ne uivamo u njemu doeka Pe-cos. Ali, smislio sam neto, samo ako bude izve-divo. Najbolje da uzmemo hranu i ebad, pa da najednom proemo po nekoliko cestara uz rijeku, potom se vratimo na mali odmor. Terrill se s tim sloi. Gadno e se provesti na tom jahanju uz rijeku Sambo dobaci Terrillu. Bilo je Pecosu sueno da jo to-ta dozna o rijeci po kojoj je dobio ime. U kraju to ga je bio upoznao gonei stoku s Me Keeverom, nije bilo cestara, ve samo blagih breuljaka to su vodili do prostrane visoravni. Od kraja oko Healdova ranca rijeka je i u gornjem i u donjem toku duboko izrovala sebi korito u tamnocrvenoj zemlji i tu nije bilo mnogo prilaza kojima bi stoka mogla sii na pojilo. Dio rijeke koji je Pecos sad ispitivao bio je najgori i najopasniji. Ni po emu se nije znalo da je rijeka u blizini. Rijetki cedrovi bili su zabijeni duboko u dnu uska i strma kanjona visokih zidina. Tragovi stoke vodili su na svega nekoliko prilaza kojima se moglo sii na vodu. Tu i tamo Sambo je prenio Pecosu sve to je znao o rijeci i to je od drugih uo. U Pecosu je zaglavilo mnogo itavih krda stoke, a da se udavi po koje govedo, ili ak vie grla zajedno to je bila uobiajena pojava. Gazova je bilo tako malo i toliko udaljenih, da su ljudi esto pokuali na krivom mjestu i u zlo vrijeme prei rijeku, pa bi ih brza struja odvukla pod kakvu stijenu gdje bi nali smrt. Postavljajui zasjede kod gaza Horsehead, koji je bio najopasniji i najvaniji prelaz preko rijeke, Indijanci su pobili mnoge druine gonia stoke i njihova stada rastjerali u cestare. ak i u sluaju da napad Indijanaca bude odbijen, stoka bi nagnala u panian bijeg i tako se poveavao broj odlutalih grla. 122 Pecos je smatrao da se veina te izgubljene stoke a to se toga tie u tom je kraju sva stoka bila izgubljena, i morala se ne samo pronai, ve i hvatati polako, pasui udaljava prema jugu. Za tri tjedna jahanja po onim gadnim terenima, odmarajui se samo nedjeljom kod kue, Pecos je ne samo naao i igosao mnoga neigosana grla, ve je uz teak rad uspio procijeniti broj zalutale stoke, koji ga je iznenadio, i spoznao to moe i ta ne moe uiniti. Samo uz rjeicu Indipendence, koja je leala izmeu ranca Lambeth i Camp Lancastera, bilo je stoke dovoljno da se Pecos i Terrill obogate. Pokazalo se da se Pecosova predvianja budueg bogatstva zaista podudaraju sa stvarnou. Nou,

pokraj logorske vatre, on bi se raspriao o tom aspektu posla i u Terrillu je nalazio zahvalnog i oaranog sluaa. Pazi, drugaru govorio je Pecos jednom takvom prilikom budi siguran da ti ne bih elio na-duvati nade u budunost u prazno, pa da se poslije razoara, ali neka ga avo nosi, kad sve sraunam uvijek ispada da emo grdne pare namlatiti. Pecos, ti si me ve dosad ispunio takvim nadama, da mi se ini kao da jaem na oblacima, a ne na konju odvratio je Terrill. Pa, ja stojim na onom to sam rekao Pecos e uvjereno. Na proljee imat emo dvadeset pet tisua grla sa igom TL. Imamo rane, vodu i panjake. Ovaj e kraj vjeito hraniti stoku, i to sto puta vie stoke nego to je sada ima. Vraki je golem i divlji. Zna li ti da u Texasu nema kraja koji bi se u tome mogao mjeriti s ovim naim krajem zapadno od Peco-sa. Ovdje trave ne manjka. Ta vraja sivo-zeleno-uta rijeka jo se nikad nije presuila. Mome, na konju smo! Ali, Pecos, ti zaboravlja Don Felipa i Sawtella. Ovdje ti je lako zaboraviti sve. Ja ak ne uspijevam da vodim rauna o danima. No ti, Pecos, s tvojim priama o bogatstvu, podsjea me na jadnog tatu i njegove nade. A onda se sjetim onih podmuklih avola koji su mi oteli stoku, pa su htjeli i mene 123 oteti... Ovako nee dugo, Pecos. Prije nego oktobar proe mi emo platiti za sve ove bezbrine dane. Dugo je Pecos utio. Mladi je pametno govorio, ali nije imao ni pojma, koga ima za ortaka. Prirodno, Pecos je znao da e se suoiti ,s tekim opasnostima. Razmiljao je o njima poreom, i k tom dodao jo neke teko mogue, ali koje su mu pale na pamet. No, nijedna opasnost nije za njega predstavljala neku veliku prepreku! Jedno mu se moglo desiti da dobije metak u lea. Samo kad bi mogao opet biti onako mrko i trijezno oprezan kao to je ranije bio! Ali ne moe biti takav i sretan uz to! Ovom siroetu, ovom finom i simpatinom mladiu, koji toliko obeava, duguje toliko da od njegove glave otkloni svaku nesreu. uj Terrill, fino mome moje ree on odmjereno ti ne zna to ja znam. Da bih te ubijedio, moram malo biti neskroman... Ja sam jednom jahao za Don Felipa. i , ^: Zar je to mogue!? usklikne Terrill zapanjeno, trgnuvi glavom tako da mu crvenkasti odsjev plamena zaigra na preplanulom licu. I te kako! I kad me taj prljavko vidi i prepozna, crno e mu lice pozelenjeti, one male svinjske oi iskoit e mu, a pletenice vidio si kako plete kosu? je 1' de? one e mu se nakostrijeiti. Zna, sinko? Da, znam odvrati Terrill ozbiljno. No, idemo dalje. Don Felipe ima iste kauboje koje je prije imao, samo to mu ih nedostaje nekoliko, njih va-tri koji zaizvjesno ne jau vie ni za koga na ovom svijetu. He-he! ... Da zna kako me oni dobro znaju! Dobro, to e jednog dana svojim oima vidjeti, pa se vie nee sekirati... Sad

dolazimo na Breena Sawtella. Terrill, to se njega tie, ne gubim ni sekunde sna. Je li i to shvaa? Ne, ne shvaam... Tko si ti, Pecos? ' Tvoj ortak, i to je dovoljno. A sad uj i ovo: dogodine, na proljee ili najkasnije na jesen, ukoliko ne budemo imali briga zbog druine FelipeSawtell, ii emo na jug, do Rio Grande. Nai emo kakve 124 potene kauboje, ja znam gdje ih treba potraiti, kupit emo nekoliko dobrih konja, a prvenstveno neto bikova, pa emo ih dotjerati ovamo. Oh, Pecos, opet poinje oajno e Terrill. Da li bismo otjerali i prodali stoku koju imamo? Niti jedno grlo. Ali to to ti kae stajalo (bi nas puno novaca. Svakako, prema onom to ti shvaa da je puno. Ali ja iga imam, Terrill. - Gdje ti je? dahne mladi u nevjerici. Pa, to ti moram rei; za sluaj da se meni to desi, hou da uzme taj novac. Male novanice drim u jednoj limenki u oku potkrovlja gdje spavam; a krupne novanice, sav ostatak, drim uza se. Evo ih. Rastvorio je koulju, otkopao koni pojas to Xa je bio prepravio, i pruio ga Terrillu. Mislim da zna ovaj pojas. Zbog njega te umalo ne izlupah onaj dan. To ba neu lako zaboraviti, Pecos tihim glasom odvrati mladi. Zato si mi ovo dao? Malo pogledaj unutra. Nestrpljivim, drhtavim prstima Terrill otvori pojas; a potom, do kraja zaprepaen, razrogaenih mrkih oiju zabulji se u Pecosa. Od pedeset dolara!... od stotinu dolara... ne smijem vie gledati!... cijelo bogatstvo! Nije ba loe, za dva mlada teksaka kauboja .t- zadovoljno odvrati Pecos stavljajui na se pojas i zakopavajui koulju. ini mi se vie zapre-'paen nego radostan. Pecos, ako ispadne da si... lopov... to e me ubiti! Zaboga! Nisam ni stokokradica, ni pljaka banaka, rekao sam ti! otro odvrati Pecos, previe uvrijeen a da bi uoio poseban znaaj Terrillovih . rijei. Oktobar se primicao kraju. Za sunanih je dana jo bilo toplo, ali daleko od one ljetne ege. Usred 125 suha i kamenita kraja, ran Lamibeth je predstavljao prekrasnu sliku. Sive su klisure uvijek bile iste. Njihova se samo-tniki sumorna boja nije nikad mijenjala, premda su sunevi zraci, pri izlazu i zalazu, izvodili kratke ivobojme igre po njima. U njihovu podnoju, meutim, sa zelenilom su se smjenjivale uta i zlatna boja,| uzdu cijelog ruba ovalne klisure, tvorei

oku prijatan nepravilan porub. Na uu kotline, u tjesnacu izmeu klisura, bilo je puzavica s liem smee, bronane i trenjeve boje. Preko travnatog tla kotline arenilo se cvijee. Bilo je to vrijeme kad patke i druge ptice zastaju u tom kraju na svom putu na jug; na plavom jezer-cetu i na srebrnoj rijeci ptice su se bukale, na sve strane uo se lepet bezbrojnih krila i poj mnogih ptica pjevaica. Pecos je radio u rjenom kanjonu s takvim rezultatima da se Terrill oduevio, a Sambo je prevrtao svojim krupnim volovskim oima. ta sam ja rekao ponavljao je Crnac. Vidite li vi koliko ima stoke u cestarima pored rijeke? I ona ti zae tamo gdje ni mi ne moemo proi. Meutim, koliko god je pametni Samibo znao svega i svata, nije imao pravo u ovom sluaju, jer je Pecos umio protjerati konja kuda god je makar jedno govedo prolo. I tako, koristei nizak vodostaj pri kojem su im konji ipak na nekim mjestima morali plivati da bi zaobili kakvu ispupenu okomitu stijenu, njih trojica proli su mjestima gdje noga bijelog ovjeka jo nije bila stupila, nali su na tuceta stoke i mnogo starih goveda koje je trebalo dugo loviti. Pecos je stoku tjerao u rijeku, pa ako se ona ne bi usudila da prepliva, a to je najee bivalo, hvatao ju je lasom, dovlaio na obalu, i uz Sambovu pomo na mokrim slabinama ivotinja utiskivao TL usijanim igom. Terill je loio vatru i ario ig. Gotovo svu tu stoku tjerali su potom niz rijeku, prema rancu. Pecos je imao dalekosene planove. Ispod ranca Lambeth bilo je oko dvadeset milja cestara, a zapadno od rijeke leao je jo iri pojas podoban 126 za pau. Na tom prostoru jednog e dana biti na tisue grla sa igom TL. Svaki put kad bi on bacio laso, i svaki put kad bi Sambo i Terrill uspjeli da ga nabace na ivotinju, znailo je novih est dolara u kasu ortaka Smith i Lambeth. Divota kako je stvar hodala. I u skladu s uspjehom rasla je njihova elja za radom. Ujutro emo ja i Samfoo preko, a ti e ostati ovdje ree Pecos jedne veeri, dok su jeli. Hou avola ostati zabrumda Terrill. Pecos je tren razmiljao. esto mu je bilo teko da Terrilla ouva od teih opasnosti. Ako bi mu rekao da se radi o opasnosti koja nadmauje njegovu snagu ili vjetinu jahanja tek onda bi naiao na Terrillov otpor. Istovremeno se Pecos sam sebi udio kako sada eli mladia osloboditi tegoba u koje ga je prolih mjeseci naprotiv prosto gurao. Nekoliko se puta desilo da je Terrill za dlaku ostao iv. Kako bi bilo da proelja onaj mali cestar upravo ispod mjesta gdje emo mi prei preko? ree on Terrillu. Onuda jo nismo proli a nai e se sigurno koje grlo. Vidi ta moe sam uiniti. Hm! izguna Terrill oponaajui svog drugara kauboja. __Nebesa mu, bilo bi dobro da me slua nestrpljivo e Pecos.

 Da te ja sluam? Gospodine Smith, ti trai nemogue. Ti bi mene zapravo morao sluati, ali to nikad ne ini. Do avola, Terrill, ti si jo dijete, a ja sam iskusan ovjek. Premda priznajem da si svakim danom sve bolji. Tko ti je dijete? Ti si. Ja sam... ti se ne sekiraj koliko sam star. Ionako mi ne bi vjerovao, kad bih ti rekao. Ali u ja poi kamo god ti poei. Jasno? Uoivi da mu argument nije upalio, Pecos pribjegne triku. U redu, slaem se, ti si mi gazda on e a-lobno. Odustajem od igosanja stoke na obali. Prei 127 7 vie si mi drag, Terrill, da bih te pustio da radi neto to ak i meni i Sambu predstavlja opasnost. Ovo je silno djelovalo. Terrill ga udnovato pogleda i svrne oi ustranu, to je inae inio kad bi se smeo. Pecos spazi gdje se mladiu stee grlo. Prema tome... tebi je stalo do mene, Pecos ree Terrill. r te kako mi je stalo, kad si dobar. Molim te, nemoj to pokvariti s nekakvim kad i ako... Uinit u onako kako ti kae. Ustali su jo mnogo prije nego je izlazee sunce crvenilom obojilo klisuru. Kad ih je Mauree pozvala da dorukuju. Sambo je ve bio pripremio konje. Ubrzo su se, u samo praskozorje, nali na putu k rijeci. Poli su uz obalu ranije ugaenom stazom. Jata pataka naglo se vinue i hitro poletjee uz kanjon; drvee je bilo krcato pticama pjevaicama; leinari su visoko na nebu lebdjeli; stoka je s velikom bukom grabila u cestar, bjeei pred jahaima. Stigoe do mjesta to ga je Pecos odabrao kao najpogodnije za prelaz preko rijeke. Mali, tu se rastajemo najavi Pecos veselo. Ti e imati posla cio dan. U suton emo se opet ovdje nai. Mali! prezrivo istisne Terrill. Kako? Ah, da... oprosti Terrill, zaboravio sam. Da, svakako, zaboravio si pakosno e Terrill. Zaboravio si, ha primjer, i to da Don Felipe i Saw-tell sad mogu svakog asa banuti. A recimo da me ovdje nau i uhvate, dok ti tamo hvata junaci? Ne, to nisam zaboravio usrdno otpovrne Pecos. Ne mogu doi uz rijeku, a da ih ja ne opazim. Zato ne bi mogli? A ako bi doli i uhvatili me, onda me ni ti niti ma tko drugi ne bi vie vidio. Cuj, mladiu, ta sad lupa? Pecosa je uzbudio osobiti izgled i ton mladia. Terrill zna neto to on, Pecos, ne zna.

 Jesi li mi rekao istinu, to se tie tih lopova? nadostavi Terrill. Svakako. Je li ti to hoe da me uplati* da bih te poveo s nama? Ne, ve sam ja sam uplaen. Nauio sam se da budem s tobom, Pecos. Onda se osjeam... sigurnim. U redu. Poi sa mnom i budi siguran mrko prihvati Pecos. Dignite puke ako naiete na duboku vodu. Ne govorei vie nita Pecos natjera Cinca u vodu. Poao je dijagonalno, niz rijeku, prema suprotnoj obali. Cinco je bio krupan i snaan konj, k tome se nekoliko dana odmarao, a vodu je volio. Preao je bez plivanja, samo je Pecos smoio noge. Sambo je na pola puta sjahao i poao dalje gaa j ui, da olaka svom konju. Uz to je vodio Terrillova konja, malog poni ja. U jednom asu mu se poni otre i okrene se da se vrati. Dobro ga zgrabi dreknuo je Pecos. Otiao si prenisko!... Tamo je duboko!... Potegni ga, hajde! Sambo je morao u vodu do grla da bi u tome uspio, a Terrillov je konj morao plivati, u emu se nije pokazao vjetim. U jednom je trenu Pecos ve pomiljao da podbode Cinca i poe Terrillu u pomo. Meutim, poni se doepao pliaka i ubrzo se naao na obali, na Terrillovo neizmjerno veselje. Prilikom prelaza Pecos je uoio da je voda poneto mutna. Pomislio je da ju je uzmutio konj. Meutim, mutna mu je i ispred konja bila, pa se uvjerio da je promijenila boju dokle god mu pogled see. To mu se nije dopalo, premda je predpostavio da je stoka negdje uzvodno prelazila rijeku. Ona strana rijeke, bar po onome to je Pecoa mogao vidjeti, bila je po mnogo emu drugaija od zapadne strane. Klisura, premda deset puta nia od stijene na zapadnoj strani, bila je neprelazna. Od obale do nje penjali su se platoi s neto drvea. Jahali su uz samu vodu sve dok nisu stali pred uobiajenom barijerom. Mjesto je bilo na par milja iznad njihova gaza. Pecosu nije bilo potrebno da se probija kroz cestar da bi naao stoku, kao to je morao initi u gustiu nizvodno. Tu su mu pred oima bili: telad, jednogoci, dvogoci, stari bikovi. 128 9 Zapadno qd Pecoga, Zapali vatru, mome, i ugrij ig dreknuo je gotovo uzbuen slikom. Ovuda ima na milijune grla. Teko je hvatati ih lasom, ali ih je lako pritijesniti tako da nemaju kud. Stali su brzo i ludo raditi. Terrill je jurcao sad amo sad tamo, .s usijanim igom. Ubrzo je zrak vonj ao po spaljenoj koi i dlakama. Jednu grupu goveda Pecos je natjerao na jedan kameni plato s kojeg ivotinje nisu imale kud bjeati. Dodue, nisu se ni mnogo trudile vidjelo se da ih jo nitko nije gonio. Samo su se odupirali bikovi irokih rogova. Meutim, ak i za sebe u rekordnom vremenu, Pecos je uspio sva grla iz te grupe dohvatiti i igosati. Sedamdeset i osam pesosa za manje od sedamdeset i osam minuta dreknuo. Jesam li ili nisam... Ji-piii!... Slaba ti je vatra, Terrill. Da nisi toliko spor, mi bi se bre obogatili.

I Sambo je tog dana radom nadmaio sama sebe. Terrille je, pored grijanja i noenja iga, imao zadatak da broji igosanu stoku. Meutim, veoma brzo je zaboravio do kojeg je broja doiao. A ionako je Terrill imao do tada najtei posao nije mu bilo lako da cijelo vrijeme ima jedan ig na vatri, a s drugim juri tamo-amo. I na kraju, ne samo to nisu znali broj iigosane stoke, ve su izgubili i svaku ori-, jentaciju o vremenu. Cijeli boji dan pjevao je Sambo. Cijeli boji dan. - Pecos, ja sam gotov vapio je Terrill, i to se na njemu vidjelo. Daj da se odmorimo i togod pojedemo. Ni govora. Danas se moramo strpiti. Vie se ovdje neemo vraati do idueg ljeta otpovrne Pecos. Terrill, drugaru stari, ne izdaj nas! Tako ohrabren, Terrill stisnu zube i prevazie sama sebe. Micali su se nizvodno. Pecosu, uzbuenom i skroz zauzetom radom, sati su prolazili kao minuti. Bio je ponajvie iza drvea i bunja, daleko od pogleda na rijeku. Da je vrijeme let jelo uoili su tek kad se poeo hvatati sumrak. Sunce je upravo zamicalo za klisu130 om na zapadu. Pecos je brisao oznojeno i isprljano ice, da bi mogao bolje vidjeti. Terrill se sputao sa latoa, nosei ig koji se dimio. Tog je dana naloio ezbroj vatara. Rijeka nije bila zelena ve nekako tamnouta. 'ocos uoi da ta promjena boje ne ovisi od zraka alazeeg sunca. Najedared mu srce poskoi. Nje-ovo je otro oko zapazilo nijansu boje mulja na odi, a uho mu je uhvatilo nekakav dubok, prijetei, ajevan mrmor. Nadolazio je povodanj. Zbog toga je rano ujutro voda bila neto mutna! Opsovavi, Pecos podbode Cinca i potjera ga preko /.bunovitih platoa. iSkai na konja i tjeraj prodorno je vrisnuo Terrillu. Mladi baci sve i odjuri k svom mustangu. Skoivi na nj, on trkom prie Pecosu koji se sputao. ta se desilo? Pobogu, rijeka! Pogledaj je!... Tjeraj i pazi da konju ne polomi noge! Odozgo je Sambo sve vidio i uo. Lasom je vukao jedno tele, ali ga sad pusti. Pouri Sambo! Ako voda naraste samo za stopu, mi smo peeni! Koliko je voda narasla, to Pecos nije znao. Ali se bio uplaio. K tome, morao je tjerati Cinca po najgorem terenu. Pola milje morali su proi da bi se vratili na mjesto gdje su preli rijeku. Cinco je osjetio opasnost i sav se razigrao. Bilo je teko vladati njime. Zadio je kroz gusti, kamenje se pod njim kotrljalo. Nakon nekoliko minuta vratolomna jahanja Pecos se s najnieg kamena platoa spustio na samu pjeanu obalu koja je ve bila upola pod vodom. Osvrnuo se i spazio Terilla gdje ga slijedi, a za ovim jo dalje Samba. Ostali dio puta do gaza Pecos je prevalio galopom.

Zastao je, pogledao u rijeku, a uzbuenje mu poraste. Rijeni se tok posve izmijenio. I kod niskog vodostaja rijeka je bila prilino brza, ali je sada narasla, hitro tekla, po njoj su se stvarali virovi i pjenuavi talasii. Njome su plutala debla i grane. Onaj pri131 jetei, mukli mrmor je izbliza imao zlokoban zvuk. U rijeci se ogledalo nekakvo udnovato nebo, crno-zlatasto, na kojem su rastrgani oblaci zaustavljali olujne boje sutona. itav prizor nabujala rijeka, nebo, klisure ^ inio se neobino nestvarnim i punim prijetnje. Prokleta ti prljava dua! dreknuo je Pe-cos, poprijetivi rijeci stisnutom pesnicom. Tren je razmiljao, dok je Terrill tjerao k njemu konja koji je pljuskao po vodi. Biti odsjeen od ranca predstavljalo je ozbiljnu opasnost. Gladi se ne bi trebalo bojati, poto bi imali mesa i vode, ali svejedno Pecos nije mogao ni zamisliti da mjesecima bude zatoen s one strane rijeke. U to doba godine, visok vodostaj znaio je da e voda na takvoj visini dugo vrijeme ostati. Razmiljajui o tome, Pecos je pomislio kakva bi to prilika bila kradljivcima stoke i kako bi njegove nade poslije propale ukoliko ne bi uspjeli prei rijeku. U galopu je Terrill dojurio i zaustavio mustanga kraj Pecosa. Pecos, ta eka! izustio je sav blijed od uzbuenja. Mome, hoe li to tebi uspjeti? Svakako da hoe, ukoliko odmah krenemo ... Voda se brzo die. Prokleta nam srea bila! Da se digla samo jednu stopu, ne bi bilo toliko opasno. Dr' se mene. Ponovo pogledavi rijeku, da bi ocijenio na kojemu mjestu zaci u vodu, Pecos natjera Cinca na ( obalu. Terrill podbode mustanga do mjesta na nekoliko jarda iznad Pecosa. Ubrzo su zagazili u prvi pliak. Terrillov je konj ve morao plivati dok je Pecosov jo uvijek gazio. Bili su u dubokom rukavcu, ali se Terrill dobro drao. Pecosu je bilo teko vladati svojim udljivim Cincom, no, konj ubrzo opet naleti] na pliinu. Naavi se u pliaku, Pecos zaustavi Cinca, Spazivi da Terrill teko prelazi, Pecos htjedej poi u- pomo, ali je u meuvremenu mustang ve] isplivao iz duboke vode. No, kako je struja bila snana,; mustangu je svejedno prijetila opasnost da bude gur-l nut s pliaka, pa Pecos podbode Ginca i zgrabi mustangove uzde upravo na vrijeme da ga izvue iz opasnosti. Uspjelo bi mi, Pecos vikne Terrill. Moda bi ti uspjelo, ali je to mjesto vrlo gadno,, ukoliko se ova avolja rijeka nije promijenila. Sada prelazi dalje neto iznad mene, tako da ako ti konj sustane ja mogu da ga dohvatim. Pecos se okrene i spazi Samiba gdje je upravo poao da zagazi u vodu. Poi uz struju, Sambo! viknu mu.

Na svoje veliko razoaranje ustanovio je da je voda pune dvije stope via nego obino, a toliko mutna i brza da je konja bilo teko tjerati u pravoj crti naprijed. Na pol puta preko rijeke mustang pokliznu i pade ruei Terrilla iz sedla. Nakon uasnog batrganja i bukanja djeak se ponovo pojavio na povrini. Nepomino je zaplutao nauznak. U onom komeanju, mustang ga je morao udariti, a moda i -povrijediti. Bio je potreban ogroman napor da se na onakvoj struji Cinco okrene, ali je to Pecosu ipak uspjelo i on posegnu dugom rukom i zgrabi Terrilla na vrijeme prije nego ga je struja mogla odnijeti. Od silnog trzaja, Pecos zamalo ne ispade iz sedla. Cihco, do bokova u brzoj struji, uspio se odrati. inilo se da je konj vie bijesan nego uplaen, a kad ga je Pecos ponovo okrenuo on se sjajno borio da se dri puta kojim ga je jaha tjerao. Ali je u tome uspijevao samo tamo gdje je doticao dno. Strahujui da na Cinca ne navali prevelik teret, Pecos nije htio da prebaci Terrilla preko sedla, ve ga je snanim zahvatom drao za kaput ispod same brade tako da mu glava bude van vode. Utonuvi naglo u dublju vodu, Cinco gotovo potone i bi ponesen nizvodu. Sad je voda bila Pecosu do pasa. Meutim, silovito plivajui, Cinco opet izroni. Samo se dri, stari moj! promuklo je viknuo Pecos, pomalo tjerajui konja u desno. Samo tjeraj! Za tebe to nije nita, Cinco! 132 133 Ali je bilo sve jasnije da je to bio veliki napor, gotovo prevelik divnom konju. Svejednako su se nalazili u dubokoj vodi, borili se i okretali. Ukoliko b; Cinco uspio da se odri i ne bude odvuen prije nego to stigne do jedne pliine prema kojoj ga je Pecos tjerao, bili bi spaeni. Konja tui nije uope trebalo. Uvidjevi da e konj najzad morati da poklekne, Pecos sklizne sa sedla i drei desnicom Terrill prebaci se iza konja uhvativi se ljevicom konju za rep. S tim je Crnca oslobodio tereta pod kojim mu je prijetilo da potone. Nije mu bilo teko proslijediti i za sobom tegliti Pe-| cosa. Meutim, Pecos nije s lakoom drao Terrill iznad vode. Djeakova glava preestome i predugo nala pod vodom. Najedared Cinco na neto naleti, frknuvi i srljajui naprijed. uti je vir oko njega fouao i pjenu-ao se. Cinco je osjetio kamen pod nogama. Ponovo je srnuo naprijed, razbijajui valove. Crna lea njegova izronie. U to Pecos ispusti konju rep i sam stane na noge. Voda mu je bila do pojasa. Privukao je sebi Terrill i uze ga na ruke. Osvrnuvi se spazi da je Sambo bolje proao. On je bio uao u vodu vie uzvodno i uspio se odrati plieg dijela rijeke. Iznijevi Terrill, Pecos ga poloi na travu. Onako gologlav, blijed, nepomian, zatvorenih oiju, djeak se inio mrtvim. Pecos zgrabi djeaka za kaput koji mu je (bio do vrata zakopan,

 Proklet ti bio ovaj tvoj blesavi kaput! razjari se Pecos. Nije ni udo da ne moe plivati . .. Terrill! Kao pomaman Pecos rastrga mokru koulju i segnu rukom da opipa da li djeaku srce kuca. Kucalo je. Terrill je jo iv. Jezovit, hladan i muan uas napusti Pecosa. Ali ta je to? Drhuim rukama potpuno je rastvorio djea-kovu koulju i zapanjeno stao. Njegov je zaprepaen pogled pao na okrugle, kao mramor bijele, lijepo razvijene grudi. %U Nebesa! Pa ovo je ena! U tom asu Terrill uzdahne, a krasne joj se grudi digoe. Vraala se k svijesti. I Pecos se tre iz za-prepaenja. Njime proe uvstvo kako jo nikad nije osjetio. Divlje hitrim rukama zatvorio je i zakopao koulju, potom i kaput, tako ponovo krijui one izdajnike grudi. Kleei, stao je oekivati, razmiljajui kako da Terrill ne oda da je otkrio njezinu tajnu. To mu nee biti teko, njemu kao ovjeku koji se naao u svakojakim situacijama, ali ta e sam sa sobom sa tim svojim udnovatim i uzavrelim uvstvom. Terrill se pomae. Iznad blijedih mokrih obraza duge trepavice zatreptae. Pecos se pripremi da sad pogleda u oi koje njemu moraju biti drugaije nego prije. Te se oi otvorie. Ali on nije bio pripremljen na pogled taman i tajnovit, pogled kad oivljava i duh i tijelo, to je izbijao iz onih ljubiastih dubina ljepote i osjeanja. Pecos, nemono apnu Terrill. Tu sam zabrundao je kauboj. Rijeka ... potonuo sam... sve se oko mene smrailo... gdje smo sada? Sad lei na travi i dolazi k sebi. Bio si u nesvijesti. Ali ni ja sam ne znam da li sam pri svijesti ili nisam. Sambo! Pecos je bio zaboravio na Crnca. Ali se je Sambo ve pojavljivao, konj mu je na izvjesnoj udaljenosti gacao i izlazio na obalu. Dobro je! Sambo je sjajno preao, Terrill. A eno vidim i tvog mustanga gdje malo nie izlazi iz vode. Kao oamuena, Terrill sjedne i nagonski segnu rukom prema grudima gdje joj se prsti zadrae na reveru kaputa. Pecos, tebi zbilja mnogo dugujem apne Terrill. Najprije ono u Orlovskom gnijezdu, gdje si me spasio od ni sam ne znam ega... Potom ono 135 kod kue, gdje si mi unio promjenu nakon uasne ame za crnih noi, a sada iz ove strane rijeke... Ja, ni sam ne znam kako... Pa, zbog ega smo ortaci? upade Pecos, ponovo miran i hladnokrvan. Idem po tvog, konj a, pa emo polako kui. Ne udi se, mali, svata se ovjeku dogaa.

GLAVA 11. Bila je sredina novembra. Rani su mrazevi ubili uto lie s vrba, cvijee i rumenilo na puzavicama po stijenama. Poeli su melankolini jesenji dani. Ptice i divlje patke su se ve odavno oprostile sa kotlinom Lambethova ranca, a kojoti su se poeli uljati s visina golijeti, ali su se nauili da se dre gustia i stijena uvajui se oprezno Samba, a nou su probijali tiinu svojim divljim zavijanjem. Duvao je sjevernjak, prvi vjetar u tom -dobu to je jecao na vrhovima klisura. Prema jugu skupljali su se tmurni, niski oblaci, a tu i tamo je kia zaplju-taia po krovu brvnare. Po ve steenom obiaju kad je bila sama, Terrill je stajala u dovratku, oekujui Pecosa. Nalazio sa negdje u kotlini. Sambo je esto izjahivao u lov daleko, ali se Pecos, otkako je rijeni povodanj prekinuo rad na igosanju stoke, uglavnom drao ranca. Bilo je vrijeme kada bi kauboji mogli do jahati iz Orlovskog gnijezda ili iz raneva nie Terrillina. Prema Terrillinu pamenju, kauboji su koristili stazu to je vodila usjekom. Njen se otac drao gostoljubivosti Jugozapada, ak i u sluaju kad bi naili kauboji u koje je sumnjao da ga potkradaju. Bilo je sigurnije ne pokazati se sumnjiavim. Ali Pecos Smith nije ni najmanje elio da bude gostoljubiv prema druini Don Felipa, niti prema ma kakvom sumnjivcu. Takvog se susreta Terrill ve o-davno bojala. Negdje u to vrijeme padao je njezin roendan. Znala je da treba da bude srijeda i da e imati devetnaest godina, kolikogod to izgledalo nevjerojatno. 137 1 Samo to nije znala koja je to srijeda. Razmiljala je da li bi to mogao biti njezin dvadeseti roendan? S tekoom je sebe ubijeivala da ima samo devetnaest godina, te je u sebi iznovice premetala dogaaje to munjevito minuse u prolosti. to su brzo protekle godine ! Pa ipak koliko je ona toga proivjela od dana kad je odjanala iz starog junjakog doma. Neto, bi je slatko steglo kad god bi spazila novu mahovinu na drvetu. Mauree, koliko sam star? upitala je Crnkinju koja je bila izala iz svoje brvnare. Duo, ima osamnaest godina. Ne, moram imati vie. Najmanje devetnaest. Kako to da si se sad sjetila toga, nakon tolikih godina? Ni sama ne znam, samo znam da se osjeam strano starom. Gluposti, Rili, nisi ti stara odvrati Mauree, te se oprezno ogleda unaokolo, da vidi je li zrak ist, te apne: Duo, hoe li zauvijek ostati djeak, kad si djevojka? Terrill je znala da je izazvala razmiljanje o jednom ve davno zaboravljenom pitanju. Predbaciti Crnkinji zbog toga, i pri tom biti iskrena, to nije mogla, premda ju je i samo spominjanje njezine tajne ispunjavalo strahom. Uviala je da je sama sebe prevarila. Poto joj je otac nestao ona

je prihvatila njegovu prevaru kao jedinu moguu linu odbranu. Nekako je podnosila da vjeito ivi u stalnom strahu da bude otkrivena sve do onog sudbinom odreenog dana kada je izletjela kroz razbijena vrata Brasseova improvizirana zatvora i nala se pred Pecosom Smit-hom. ta je sve proivjela od onog dana! Oh, Mauree! Ne govori! Vie bih voljela da me zemlja proguta nego da on iznae moju prevaru. Ali, dijete moje drago, to nije prirodno. Nije pravo! Zato si onda ena! Kako misli da dalje skriva te svoje grudi? Pa evo, ovog ti trena podrhtavaju kao da je kakva elatina na pladnju. Terrill pritisne ruke na uzburkane grudi. I u njo'j i na njoj njezin je spol izvikivao svoj zahtjev. i* nilo se da u tom poviku bijae ne samo revolta zbog tajne nametnute tijelu, ne samo zbog lai u kojoj je ona ivjela, ve je u njem bila sadrana dublja emocija, to je neprimjetno u djevojci rasla, dok nije silovito prevladala i njoj u lice dobacila zaprepau-juu istinu ljubavi. Mauree, ja to moram kriti, moram jekne Terrill, mislei na onu ubitanu muku, to ju je naizmjence egla i ledeno smrzavala, to se poigravala njezinim mirom, to je vrebala iza svakog njenog raspoloenja, to je u njoj probudila enje o kojima nikad ni sanjala nije. Ludo dijete, to ti ne moe kriti uzvikne Mauree. Moda duhom nisi odrasla ena, ali tijelom to jesi. Gotovo sam oslijepila ijui ti takvu odjeu koja bi te mogla kriti. Ali sad to vie ne mogu. ta ti misli, da Pecos sam nije slijepac, naivan djeak koji nikad nije vidio kako ena izgleda, on bi to ve davno otkrio. Oh, ta misli, hoe li me on otkriti? oajniki izmuca Terrill. Otkrit e te sigurno, prije ili kasnije. Pa ta onda da radim? To ja ne znam. A zato se toliko boji da te ne otkrije? Bilo bi mi... uasno... Dijete, ti voli Pecosa. To tebe .boli. Zatekla te sudbina ene. uti! apne Terrill i pobjee. U tami svoje sobe, Terrill je izmuila spoznaja koja se nikako ne bi mogla nazvati snom. Mauree ju je nazvala djetetom. Ukoliko je to bilo tano, ona je u tom asu spoznaje izala iz onog djetinjstva. I kada su je lud}, stid i bezimena bol napustili, Terrill je pokuala da se suoi s tom ivotnom krizom. Bu-2 li Pecosu priznala da je njena muka odjea bila varka, da ju je godinama nosila isprva zato da bi udovoljila ocu, a kasnije da sebe zatiti u toj divljoj zemlji bude li ga suoila s istinom, nee li je om zbog toga razbijenjen i povrijeena ponosa napustiti. inilo joj se da bi on tako postupio. A ona bi sve 139 drugo prihvatila, samo ne da bude ponovo preputena negdanjem strahu, samotnim noima, zastraujuim danima, da izgubi ovu sadanju neshvatljivu enju da vidi Pecosa, da ga uje, da zna da je pokraj nje, da

zadrhti pri najmanjem sluajnom dodiru i da izgara za neim viim. 'Ne ona ne moe podnijeti ni samu pomisao da ga izgubi. Svoju bijednu tajnu morat e uvati dokle god bude mogla, a u koliko ju neznana kob izda i Pecos je prezre zbog nimalo enstvenog odnosa i napusti je tada nee imati niega zbog ega bi bilo vrijedno ivjeti. U mislima se vratila na vrijeme za posljednjih ratnih godina kada ju je majka naprosto uvjebavala da odigra ulogu na koju ju je otac jednostavno prisiljavao. Njezina je majka pogodila ta e se desiti u budunosti. Otuda su i proistekle molitve, razgovori i lekcije prema kojima se oblikovao Terrillin duevni ivot i zbog kojih je ona ostala dijete. Meutim, njezina joj je izotrena intuicija govorila da je upravo zahvaljujui tome to je krila svoj seks pod mukom odjeom uspjela da doe do takvih vanrednih i plemenitih pouka. Izigravajui djeaka ona je zapravo zavoljela osamljenost koju je inae u svojim mislima smatrala omraenom. Njezina je majka mudro i trezveno oekivala smrt, a zahvaljujui onome to je nauila u ivotu Terrill je znala da e i ona biti nalik majci. No, ona je sada ena i nala se pred problemom ljubavi. ta bi trebala uiniti da bi izbjegla nesreu? Zbog ljubavi prema majci, ljubavi prema ocu, patila je i jo uvijek pati. Ovo je meutim neto posve drukije. Sad, kada joj je koprena smaknuta s oiju, i ona je to shvatila, u jednom asu nai e se na nebu, a u slijedeem e se ve strmoglaviti u samo dno pakla. Ipak, u koliko bude prava ena nai e snagu i umijee da to prikrije. U koliko bude dovoljno mudra, Pecos to nee nikada iznai i nee je nikada napustiti. Potom, nalik na bljesak munje u noi, nadola joj je druga zaprepascujua pomisao da bi ona zapravo htjela da on u njoj otkrije enu. Da ona za tim ezne gotovo isto toliko uasno koliko se plai da se to ne desi! Izmeu tih dviju muka ona mora ivjeti i boriti se premda ne znajui za to. Uporedo s ovim osjeanjem traginog rastrzanja izmeu dvaju duevnih stanja, njezina joj je enska intuicija doap-nula da postoje nepredviene mogunosti, neznane suptilne sile. Na trijemu je odjeknuo korak korak od koje se uvijek uzbudila ili stresla, a od kojeg se sada ukoila u krevetu, dok joj se inilo da joj i samo srce stalo da oslukuje. Mauree, gdje je taj vraji Terrill? odjeknuo je Pecosov otegnuti govor kraj vrata. Ne znam olako je slagala Crnkinja. Neka ga avo nosi! U ovoj straari nitko nita ne zna r poali se Pecos Tu ja rintam kao rob, malo mi treba da crknem, dok iSambo seta i pukara naokolo, a onaj momak ili spava ili zabuava. Dat u ja otkaz ovakvom poslu. U posljednje je vrijeme Pecos obiavao da na takav nain govori, premda do tada se nije alio. Jasno, njegova paljivost, nepopustljiva opreznost, i

neto neodreeno to je Terrill bilo toliko slatko opovrgavali su njegove rijei. U tami, na svom malom krevetu, Terril je zadrhtala. Jesi li to ti? Jeste, ja sam rokne Pecos. Pecos, tebi je posve lijepo ovdje, pokraj nas. Ti bi bio ba blesavi idiot da nas sada kao krpe odbaci. uj, tko je to tebi rekao? Gospodar Rili ne. Sigurno ne. Ve onaj moj nevaljali kukavni Crnac. On je to rekao. Tako! Mauree, istina je. Ja laem. Mogao bih napustiti Terrill taman toliko koliko bih se mogao vratiti svom starom ivotu opijanja, pucanja i lutanja. Gospodar Pecos, meni je to zbilja drago. Ali, recite mi, zbog ega vi to kaete? 141 Zato to bih pukao ako ne bih nekome rekao. Sambo jurca naokolo u lov, kao da je poenuo. A Terrill cio dan lei i samo me izbjegava. Nitko vas ne voli, je li? Gospodar Pecos, vama je potrebna ena. Ha-ha! Ova ti je dobra... Gospode! pa, tko bi mene uzeo, Mauree? Ti si vraki zgodan kauboj, Pecos. U koliko i jesam, to mi nikad nije koristilo. Mauree, ja zapravo nikad nisam niti imao enu. Koliki si ti laov! Na asnu rije, Mauree. Niti jednom mukarcu ne vjerujem, Pecos, bio to bijelac ili Crnac. Onda mi nee ni ovo vjerovati: dao bih polovinu nae stoke da imam ljubav takve fine, zgodne djevojke. Takve, zna, na koju jo nitko nije stavio apu. Mislim da bih je mogao grliti i ljubiti do smrti. Pecos, bude li skromniji, kaem ti da moe dobiti ma koju crnooku Meksikanku. Pazi, evo ga Sambo ree Pecos na zvuk tekih koraka na trijemu. Gdje si bio, Crne? Bio sam u lovu, eno. Zbog ega ide u lov kad misi u stanju nita da pogodi? Pecos, ulovio sam finog, debelog jelena. Vrlo dobro. Ionako mi je dosadila govedina. Kad e veera? Jo malo pa je gotovo. Moe pozvati Rili. Sambo, naloi malo, da vidimo da jedemo... Hej Terrill! ... Jeste li sigurni da je on tu? Jesmo, gospodar Pecos. Pecos opet dozove, ovaj put glasnije. Ali je Terrill, sigurna u nekom svom zakanjelom ali sve jaem osjeanju moi, leala savreno mirno i nije se odazivala. Terrill! Redovitto bi takav vrisak Pecosov smrtno prepla-

142 io Terrill. -Sada joj je samo naglo potjerao krv u ilama. , Da odgovorila je Terrill pospano. Ajde, doi. Ustavi, i poto je stavila na sebe novu bluzu koju joj je Miauree tog dana dala, izila je iz svoje zamraene sobice u vatrom osvjetljenu dnevnu sobu. Zbog ega ovolika buka, Pecos? Posve dostojanstveno upita Terrill, pa zijevne i visoko istegnu ruke, te pogleda Pecosa pravo u oi pogledom svoje novootkrivene dvostruke uloge. Ali on ju podari samo jednim kratkim pogledom. Zabrinuo sam se za tebe. Veera je gotova. Jo ni jedan objed nije Terrilli bio toliko prijatan, toliko ispunjen uitkom pri pomisli na opasnost njene situacije i toliko jezivo ispunjen spoznajom njene lai. Mladiu, ti mnogo ne jede. Da li te neto boli? upita Pecos prije no to zavrie s jelom. - Zar ne mogu i malo manje apetita da imam a da se ti odmah ne zabrine? ratoborno otpovrne Terrill. Sve to uradi, a ne valja, mora me zabrinuti. Ustali su. Terrill dovue jednu grubu naslonjau k vatri, dok je Pecos punio svoju lulu. Sambo i Mauree sjedoe da pojedu svoj obrok. Pecos se najprije dugo zagleda u mrklu no, potoni zaklopi vrata. uje vjetar, mome? upita dovlaeci sebi drugu naslonjau. Noas pue pravi svjevernjak. Eno kie! Do vraga, ba je fino i ugodno ovdje. Divota je kraj vatre... Terrill, da nije onih prokletih stokokradica na koje ekam, ja bih bio gotovo potpuno sretan s tobom. I ja isto apne Terrill, gledajui u plamen. Ali sam gotovo zaboravio Don Felipovu druinu. Pecos, hoe li se oni njegovi kauboj i i sada usuditi da kradu nau stoku? Svakako. ak i kad bi znali da je ovdje Pecos Smith, oni bi traili priliku. Vidi, na dvadeset i vie milja niz rijeku imamo lijep broj stoke i novoigosa-nih jednogodaca. Na smo ig stavili na gotovo svako 143 neigosano grlo na obalama rijeke. To e razljutiti Don Felipovu druinu. Stat e da preigosavaju stoku. Ali, mi moemo raspoznati svaki na ig koji je preigosan ree Terrill. Znam i ja da moemo, u koliko takvo grlo ikad vie vidimo. U tom grmu lei zec. Ta -druina nee na nau stoku staviti drugi ig, pa je potom pustiti, prema obiaju. Ona e skupiti stado i odmah ga otjerati. Ne bi li trebalo da odjaemo niz rijeku i pogledamo? Jer, napokon oni ne moraju proi ovuda a da bi doli do obala.

 Dakako da emo otii, im se ovaj sjevernjak izduva... Vidi, sad si me neto podjestio da pregledam i popravim tvoju puku. Sauvao sam je od re, ali je teko iz nje istjerati prokleti pijesak. Zna li ti da sam ja onog dana i sam sebe nabio puna pijeska i vode. Sinko, onda si za dlaku izbjegao smrt strese Pecos glavom. Sambo donese Pecosu puku, i ovaj je stade istiti. ulo se kako u njoj kripi pijesak. Mislim da bi tu pomogla vrela voda. : Pecos, zar mi ne moe nabaviti neku manju puku? Ova me gotovo izubije. Gadna je kao ona stara tatina puetina. Uzet u ti na proljee kada se uputimo sa stadom. Oh, uasno je dugo do tada. Zato ne bismo sada? I da prepustimo da nam oni razbojnici poiste stoku? To nikako. Otii emo na proljee, poto mi sami svrimo ienje. Kad je Pecos donosio ovakve mirne zakljuke poput ovoga onda mu Terrill nije imala ime odgovoriti. Uz to, djevojka se nije mogla 'suzdrati da ne uzdrhti. Taj je kauboj govorio o okraju i borbi isto. onako bezbrino kao da se radi o obinom jahanju. Zbog toga se Terrillino raspoloenje promijenilo, te je, ne htijui da Pecos primijeti njenu klonulost otila u krevet. Ali.san nije nikako htio doi. Nita nije uinila 144 da bi se fiziki umorila, a 'uvstva njena kao da su je pretopila u nekakvo drugo bie. Udobno je leala ispod tople ebadi, iroko rastvorenih oiju zurila u tamu, te je namatala misli o budunosti i Pecosu. Sad joj je on ispunjavao itav ivot. Za nju vie nije bilo nikoga niti iega. U meuvremenu je svojim utilima osjeala sjevernjak. Taj joj je vjetar bio veoma dobro poznat, i ona ga je mrzila, naroito nou, kada je na svom vrhuncu zvidao oko brvnare i u kotlini. Zapravo, naizmjenino je jeao, vriskao i grmio. U pauzama.se ulo gdje Pecos pria sa Sambom. Nakon nekog vremena, svi su zvui utihnuli, i brvnara zapade u muk. Nato stravina amotinja kotline Lambeth okomi se na Terrill kao jo nikada dotad, ak ni u dalekoj prolosti, kad je ponajprije dola ovdje, nije takvu amotinju osjetila. Oajanje to govorilo joj je kako ona nije mukarac. U duboko mrkloj noi, punoj ave-tinjskih zvukova olujnog vjetra, nabijenoj gronjom kojom prijeti divljina, osjeala je kako je gnana da bude ena, sa enskom ljubavlju i udnjom, to mora okrutno kriti, ispunjavajui satove bdjenja neumitnim i nedokuivim zahtjevima koje joj postavlja ivot. Sutradan se sjevernjak izduvao i ostavio isto nebo. Sad je bilo prijatno potraiti zaklonjena i sunana mjesta u kotlini. Terrill je opet stala raditi s Pecosom i nije se plaila nikakvog posla. Nije bilo koristi biti raspoloena ovako ili onako. Da nutri, da bude turobna, ili sanjari nije joj koristilo, ve jedino da potrai Pecosovo drutvo koje joj je bilo istovremeno i tortura i uitak. Kad joj je on, strpljiv, ljubazan, nekako drugaiji, prilazio osjeala je ludu elju da mu se baci u naruaj. To e jednog dana i uiniti; znala je da hoe. A potom neka bude potop!

Bila je u stanju da obavi dnevne poslove nita slabije od mukarca njezinih godina. A obzirom da je otkrila da smirenje duha nalazi jedino u momentima kada radi sa Pecosom, ona je takav posao rado prigrlila. Inae nije nikada nita polovino radila. Kada 10 Zapadno od Pecos a 145 se taj dan ve primicao kraju, bila je izgrena zfoog pretjeranog rada. Pa ja mogu da nosim kladu kao ma koji mladi odvratila je u sebi se radujui njegovoj brizi a ipak svjesna neke suptilne promjene na njemu. Moda je ona to zamiljala. Na to se ponovo prihvatila svojih hirova, tek toliko da vidi moe li ga naljutiti kao to ga je prije ljutila. Ali Pecos se ovaj put nije zaboravio: nije ju tjerao miti ju je nalupao,] niti je napravio ikakvu primjedbu. Sjevernjak je prestao uvati i topli se dani p< novo vratie. Vrijeme je bilo prekrasno. Raditi n rancu predstavljalo je veliko zadovoljstvo. Terrill s< divila napretku postignutom na farmi i eljela da bi| njezin otac to mogao vidjeti. Pecosova je zlatna ruk bila sposobna za svaki posao. Kad emo odjahati do rijeke? pitala je Terrill tko zna po koji put. Ali je Pecos izbjegavao direktan odgovor. Ona je zapazila da je on, premd? uvijek oprezan, sada, u tom poznom novembru, bio sve smotreniji. Vrijeme je neprimjetno prolazilo. Svake je noi Terrill molila, plakala i razmiljala o svojoj tajni, a potom sanjala lude i vrtoglave snove. A svakog jutra, poto bi se probudila, nanovo je odluivala da tog dana ne bude takva luda i da prekine s nerazumnom i besmislenom igrarijom iz prolosti. Ali bi nakon toga samo bila gora! Nije se nikako mogla odvojiti od Pecosa. Bila jej nesretna kad njega nije bilo u blizini. A bila je jo, nesretni ja kad je bila pored njega jer su joj milje1 to ju je proimalo, i uas onoga to je prijetilo bili daleko nepodnoljiviji od same osamljenosti. U po-; sljednje je vrijeme otkrila u Pecosu nekakvo nov( raspoloenje, koje ranije nikad nije zapazila. Ili bio zabrinut, ili je bio malenkolian, ili i jedno drugo, ali to u TerriHiinom prisustvu nije pokazivao) Jedino kad je mislio da je sam, onda se preputac takvom raspoloenju. Terrill je uzela da kad gc moe viri kroz pukotinu izmeu brvana na stijenj njene sobice, onda kada je navodno bila u kreveti 146 a Pecos je sjedio ispred vatre. Neto s njim nije bilo u redu. Da li mu je ve dosadio ovaj miran ivot na rancu Lambeth? Na tu pomisao Terrill bi se cijela smrzla i stala eznuti da se neto dogodi, da razbojnici odnesu njihovu stoku, da netko doe, bio to taj uasni Breen Sawtell, ili glavom Don Felipe. Meutim, sve je sluilo samo da jo jae rasplamsa vatru njene ljubavi, sve dok nije osjetila kako ju ta vatra prodire. Dugo je Terrill njegovala vjeru da je dovoljno naprosto imati Pecosa pored sebe. Ali se s vremenom pokazalo koliko je to bilo pogreno. Ovo joj je pokazalo jedno od njenih posebno udljivih raspoloenja. Naime, Pecos

uope nije podnosio da u njega netko dira, a kamo li da ga golica. Terrill je to sluajno zapazila i u nekoliko se prilika koristila toboe djeakom navikom da se iznenadno prikrade Pecosu iza lea i svoje snane prstie mu zabode u rebra. Efekat je uvijek bio vanredan, i nju je toliko zabavljalo, da joj je ta igra postala neodoljiva. I tako je Pecos jednom komiao kukuruz, a Terrill mu se neopazice, majim korakom privukla iza lea. Bio je iza obora, sjedio je na jednoj vrei. Sambo je donosio kukuruz s njive i svoje tovare sputao pred Pecosa. Obojica su bili neizmjerno ponosni svojom njivicom i kukuruzom koji im je lijepo uspio. Bio je lijep, topao dan, Pecos je sjedio u koulji, komiao i kukuruz bacao na gomilu koja se ut jela. Terrill se privukla tia od mia. Nala se tik iza Pecosa, a da on nita nije osjetio. Potom je opru-ila svoje male, preplanule ruke, s prstima nalik na orlove kande, i u divljoj radosti zabola mu ih meu rebra. Pecos dreknu, pade s vree i stane se mahnito batrgati, a Terrill se nae povrh njega. avole mali! zahripao je i zgrabio Terrill. Da nije bila u vlasti drugih uvstava, morala bi se uplaiti. Premda se od njega otrgla, njezina uobiajena okretnost ju je ovaj put izdala. Kako bilo da bilo, nije pretrala ni dvadeset koraka i ve je potrbuke ;>ala. Pecos se srui na nju, sjedne joj opkorake na 147 lea i zarije joj meu rebra svoje duge, elinotvrde prste. Iz jednog tparoksizma, Terrill pree u drugi. I da nije bila kakljiva do krajnjih (granica, takav dodir Pecosovih prstiju morao bi je dovesti gotovo do ludila. Cijelo se vrijeme neto derao na nju, ali oni nije razumjela ni rijei. Najzad, pljusnuo ju je po uima i ustao. , Ostala je leati potrbuke sve dok nije dola k sebi. U svemu tome najljepe je udo bilo, to nije. bila bijesna, niti uvrijeena, niti prestraena, ve jedino beskrajno srena. Kad je ustala da otri u brvnaru, dobro se uvala da joj on ne vidi lice. U brvnari se sakrila i stala razmiljati. Jedno je doznala samo Pecosovo prisustvo vie joj nije dovoljno. Ovaj trik sa kakljanjem bio joj je samo bestidan izgovor da stavi ruke na njega. Meutim, u dubini due je znala da nije predvidjela ovakve razorne posljedice i najedared je stala grevito plakati.. Prenue je neiji glasovi. Podigla je glavu s jastuka namoenog suzama. Zar je mogue da se Pecos tako rano vratio sa toliko vanog posla komianja? ula je Samba, potom neiji tui joj glas, i najzad Pecosov. Odmah se pourila u sobu. Sambo je pomogao nekom jahau da sie s konja. Shvatila je da je neznanac ili ranjen, ili tko zna kako ozlijeen jer je spazila krv. Tog je ovjeka ve negdje vidjela, po svoj prilici u Orlovom gnijezdu. Mora da je jedan od stoara koji se nalaze u ovom kraju. Pogled na Pecosa zaprepasti Terrill jo vie nego pojava onog neznanca. Znai, tu smo nastupila je borba oko stoke, ono to je Pecos oekivao.

 Jeste li teko ranjeni? upitao je Pecos. Ne bih rekao pomalo slabaki odvrati onaj jaha.' Ali sam cijelo vrijeme krvario kao zaklano prase... Mislim da sam dosta krvi izgubio. Pomozi mu do klupe, Sambo naloi Pecos. Terrill, donesi nekoliko runika i kovei tvog tate... Mauree, spremi nam vode i iste krpe. Poto je urno izvrila Pecosov nalog, Terrill ne ostade na trijemu da gleda ta e biti, ve se povue u brvnaru i uzme oslukivati. Drui, naslanjala se 148 na vrata. Ovo isto moe se kad bilo je ona velika kukavica 1 Dobro je r zauo se Pecoaov "*U" nekoliko trenutaka kasnije prum i *l# okrvavljeni, rana nije teka. Jeste li hIkuhiI da jo negdje ranjeni? Siguran sam. Mnogo vam je krvi isteklo i zato ste tako ilu-bi. Mogu vam sa zadovoljstvom rei da ete M za nekoliko dana oporaviti. Mi emo vas ovdje njegovati. Imao sam sree. Znao sam tano gdje je Lam-bethov ran, ali mi se inilo kao da nikad neu do njega doi. Mogu li da vas neto upitam? , Svakako. Samo, dajte mi da jo malo popijem. : . T- Vode iliviskija? otegne Pecos. '] Ovaj put neka bude viski... hvala. Ja sam Watson. Hal Watson. Iz Rockporta. Nekoliko godina gajim stoku. Zato sam i zaradio ovu rupu. Hal Watson? Ve sam uo to ime odvrati Pecos. Jeste li vi onaj to je proljetos izvukao mladog ?&ambetha iz Braseejeva zatvora? Da, ja sam taj. Zovem se Smith. Od onda vie niste navraali u Orlovo gnijezdo? Ne ja. Ali, pustimo to nego recite vi meni: da li vi drite stoku ovdje, na rijeci. ' Drim. Poeo sam sa tisuu grla. Koji vam je ig? Karo. Odnosno, bio je, ali sad lii na zvijezdu dvosmisleno odvrati Watson. Karo, a? Da, proljetos sam vidio mnogo vae stoke. Na nekih pet milja odavde, niz rijeku. Po svoj prilici smo igosali i neto vaih junadi. He-he! Ali nisam vidio zvijezdu utisnutu preko kara. Sve je to nedavno poelo, Smith. Mislim da ta bagra ne radi dugo. Koji su to? 149 I Ne znam. Ima bijelaca i Meksikanaca. Doli su na Pecos s istoka. No... Jeste li vidjeli ljude Don Felipa?

 Oni rade uz rijeku. Bar su mi tako rekli u Orlovom gnijezdu. Staffordu su zadali mnogo briga. Prodao je svu stoku igosanu sa Yi sad gaji samo onu sa dva X. r Ta se stoka mijea s naom. Smith, ima nekoliko novih igova nad kojim* se treba zamisliti. Ali, da vam najprije kaem kake sam se zadesio tamo... Prije nekih tjedan dana, poa< sam od kue sa svoja dva kauboja, jednim Meksikancem i jednim bijelcem to sam ga onomad unajmio. Rekao je da ze zove Stine. Sad mi nije ao to je bio u dosluhu s onom bagrom. Imali smo dva tovarna konja. Doli smo do obala iznad Staffordova ranca. Dugo nisam prolazio onuda, pa sam bio veoma-iznenaen. Stoke na sve strane, da ti pamet stane, ali mojih grla kao u abe dlake. U jednom smo drijelu nali oko pedeset grla, tamo zatvorenih, i na to mi se oi otvorie. Moj je sitan znak u obliku kara bio preigosan nekakvom grubo napravljenom zvijezdom! Moete zamisliti koliko sam se raspalio. Stine posa-' vjetova da se vratimo i na to posumnjah u njega. Znate li onu veliku guduru na nekih deset milja odavde? Nalik je ipsilonu, ima dva kraka. No, tamo vam mi naletimo na onu druinu. Imali smo ta vidjeti! Na sve strane konji jure, lasa fijuu, telad mue, vonja sprena dlaka. A to se iznenadie kad sam iskoio iz gutare i dreknuo! Zbilja nas je svakakvih na ovom svijetu! ovjee boji, morali ste se kriti i pustiti revolveru neka drei! ozbiljno e Pecos. Revolver ne nosim, iz straha da ne ubijem nekoga. A to bih tad i uinio, da sam ga imao pri sebi. Dobro. Oni ne saekae da vide jesam li naoruan ili nisam, ve odmah stadoe pucati. Stine uas nestade, a Meksikanac pade pogoen. Ja podbodem, konja. Oni mi presijeku put, pa sam .morao okrenuti uz rijeku. Njih dvojica, obojica bijelci, gonie me vie od milje, pucajui za mnom da je milina. Zaista mi je bilo jasno da mi ele doi glave. Ama nemojte! suhom ironijom doeka Pecos. Ima vas jo takvih kojima treba dosta da bi shvatili izvjesne stvari. Suvino je da vas pitam da li ste Teksaanin. Da, to nije teko pogoditi. Svega sam pet godina u Teksasu... Pobjegao sam tim ljudima i na jedvite jade spasio glavu. Osjetio sam da sam pogoen tek kad sam spazio da sam sav mokar od krvi i kad sam se stao povoditi u sedlu... To je sve. Dajte mi jo jedan gutljaj. Smrknuta ela, ruku prekrtenih na leima, Pecos se ushodao po trijemu. Takva izgleda, Terrilli je bio gotovo odbojan. To vie nije bio onaj njezin, mirni, nasmijeeni i ljubazni Pecos. Zurila je u njega kao omaijana. Sad se neodreeno sjeala nekih momenata to joj je on ispriao iz svog ivota. Ili nije u njih povjerovala, ili ih je zaboravila te krvave momente. Potom joj padne na pamet on u Orlovu gnijezdu; ta je slika nekako bila nalik ovom natmurenom Pecosu.

 Zlato, nemoj se toliko bojati ree Mauree odvlaei je od vrata. Posluaj ti svoju Mauree. Nikakvo zlo nee se desiti. Ja sam ti vidovita, dijete moje, ne sekiraj se. Uto doe Sambo, po obiaju naizgled posve indi-diferentan. Lijena vjetice! Gdje nam je veera? Mi smo gladni! Samfoo, bila je skoro gotova kad je taj Watson doao. Mrak je ubrzo pao. Sambo potaie vatru to je jenjavala, a potom pomoe Mauree da to prije zgotovi veeru. Terrill se drala podalje od vrata, ali je vidjela Pecosa gdje amo-tamo prolazi. Neto kasnije mu Sambo doviknu: Gazda, moe li taj ovjek jesti? Mislim da moe, Samfoo odvratio je Pecos, uavi u sobu, te sjede. Terrill, ao mi je, ali ti moram rei istinu. 150 151 tlvijek mi govori istinu, Pecos ona e moleivo. Dobro: znaj da emo izgubiti neto stoke. uo sam sve to ti je rekao urno doeka] Terrill. Pecos, ukoliko budemo gubili samo stoku, onda me nije briga. Stojimo bolje od drugih ranera. Eh, moj Terrill, vidi se da jo nisi odrastao! Bez ijedne rijei vie, Pecos na brzinu neto maloj pojede i pohita opet van. Kako se osjeate, Watson? Nije loe kad mirno leim. Ujutro e vam biti jo bolje. Htio bih rano| sutradan odjahati, pa bih vas sad jo neto upitao. Kamo ete, Smith? Idem zaobilaznom stazom ne bih li pri izlazu I sunca preko puke pozdravio one prikane u guduri s| ruba litice. S ruba litice? Nego! Za manje od dva sata jahanja sam| tamo. Pobogu! to bih volio poi s vama! Iskljueno. Vama treba odmora. Ja u se vra-| ti ti prije podneva. Recite mi tano gdje se ta dru-| ina ulogorila. Usred gudure, odmah ispod raskra. Dobro. Daleko je od ruba sjeverne litice, ali I se ipak nadam da u nekoga oprljiti. Uzet u dvije puke, pa u onu fukaru poplaiti i natjerati je da pobjegne u rijeku, ako ne budem postigao i neto vie. Jeste li primijetili da li imaju puke? Kad promislim... ne, nisu pucali iz puaka, inae sad ne bih sjedio ovdje. Tako! A ta mi znate rei za Braseeja? Nema ga vie. Ubio ga je gostioniar Jade. Znao sam ja da taj nee dugo. A koji je to gostioniar?

 Neki novi. Mnogo je toga novog u Orlovom gnijezdu. Ne biste ga prepoznali. Sta kaete? Sta je novo? Je li tkogod naao zlato? 152 Stafford kae da je to posljedica opeg na-predka u Teksasu. Stoci je cijena skoila na deset dolara po grlu. Moda takvo stanje nee dugo trajati, ali Stafford smatra da ipak hoe. On tvrdi da je to poetak novog doba. Vi ve znate kako nije bilo jako ivo, niti je bilo djelovanja pljakaa u doba kad je stoka bila rijetka i jeftina. Ali su se ljetos i jesenas stvari iz osnova izmijenile. Sad se krda kreu prema sjeveru, preko gaza Horsehead u zapadni Texas. Danas je na Stazi Ghisholm prava procesija. Komanei su u ratnom pohodu. Texas jo nikad nije kupovao toliko stoke od Meksika koliko sada, a paklenski mnogo te iste stoke biva ukradeno ili oteto i pognato natrag. Kradljivci, kockari, konjokra-dice, revolverai, odmetnici, rasputene ene, sve se to stie i mijea s naseljenicima, stoarima i vojnicima. To vam je prava seoba naroda, Smith. Hm. Zaista me iznenauje. Ali, mislite li vi da e se sve to osjetiti i ovdje, zapadno od Pecosa? Pa, zna se da hoe! Dodue, Pecos je na zlu glasu i zabaen je kraj. Ali, ako e Texas postati stoarsko carstvo, a Stafford glavu daje da je to kao sunce sigurno, onda e u zapadnom Texasu ubrzo biti stotinu tisua grla gdje god ih je sada tisuu. Deset dolara po grlu! Pecos e, pa dugo i tiho zviznu. To je vraki dobar razlog da ovjek uva stoku kao oi u glavi. A ja sam gotovo to isto rekao svom mladom ortaku, Lambethu. Smith, ako uspijete sauvati polovinu, pa ak i samo treinu svoje stoke, moete se smatrati bogataem. Ja ne dospij em izbrojati svu telad koju igo-em, ali bi po ovakvim vijestima trebalo... A, ujte, ne rekoste mi kako je ova situacija djelovala na Orlovo gnijezdo? Naselje se naprosto probudilo, Smith. Sad u njemu ima vie od dvadeset porodica, ne raunajui Meksikance. Otvorio se jo jedan duan. Prevoznici dolaze svakog tjedna. I najzad, ali ne i posljednje, zakon je uspostavljen. 153 Zakon? Sta time hoete rei? nekostrijei se Pecos. To to sam rekao. Zakon! Teksaki jahai? Ne. erif? Ni to. Doao je nekakav mali, debeli iica. Kae da se zove sudac Roy Bean. Podigao je sebi kuu na blok dalje od lokala to ga je Brasee drao, sjeate se gdje? I taj sudac postavio je na kui natpis, i to ovoliki, da ga svak dobro vidi: Sudac Roy Bean zakon zapadno od Pecosa.

 Zakon zapadno od Pecosa glasom nevjerice, poput jeke ponovi Pecos. Za ime boje! Je li taj Bean udaren mokrom arapom po glavi? Pa, tako se ini. On je sebe proglasio za erifa, suca, sud i zakon. Nitko ne zna ima li kakva pismena ovlatenja od vlade. Jedan ga upitao neka pokae svoje dokumente, a sudac mu umjesto odgovora tutnuo pod nos revolverinu kao top golemu. Ali to jo nije sve. Uza to dri gostionu, i on je lino za ankom. Prekida suenje da bi toio pie, i prekida toenje da bi odrao suenje. Kod njega je i kockarnica, ali on upada u igru da bi uhapsio onoga koji vara. Sto mu gromova, gotovo sam bio zaboravio! Da, pored svega toga vri vjenanja. ta, zar je i sveenik? dreknu Pecos. Ne, on to ne tvrdi. Samo kae da je to njegovo pravo pravnika i moralna je obaveza prema zajednici. Sudac Roy Bean!... Eh, morat u posjetiti tog ovjeka... I on vri vjenanja? Neka me avo nosi! Mislim da se sada mogu oeniti... ukoliko me Mary Heald bude htjela! GLAVA 12. Umalo nije vrisnula. Morala je rukom sebi zapuiti usta. Mogao je to biti i histerian smijeh, no Terrill je vrlo dobro znala da u njem ne bi bilo nieg smijenog. Odletjela je u svoju sobu, spotakla se i gotovo pala u mraku, zakraunala je vrata i prepustila se. enstvenom bijesu od kojeg se zapanjila. Da se oeni! planula je divlje, u mraku upajui ebad s kreveta i mlatei u prazno. Onu Healdovu!? A ja sam mislila da ju je zaboravio! Kuka jedna nevjerna, bez srca! Da, dobro mi je mama govorila, od takvih se treba uvati!... Neka, ja sam mu gazda. On za mene radi! Ortakluk ipak! Moja zemlja, moja stoka! Nijednu drugu ne smije eniti, osim... Oh! Oh! Spustila se na koljena i glavu zagnjurila u jastuke. Ta, Pecos ni pojma nema da je ona ensko stvorenje, da mu ona moe biti ena. A gdje je taj koji e njemu rei koliko ga Terrill Lambeth voli i oboava, vie, daleko vie no to bi to ijedna druga ena mogla? Ponovo ju ve znana muka spopade, ovaj put tisuu puta jaa, pojaana novootkrivenim sastavnim dijelom te uasne spoznaje to je ljubav zove ljubomorom. Bijahu to njoj najtei asovi ivota. Najedared se zau kucanje na vrata. Ona sva zadrhti, pa se ukoi. Terrill, da li si ve legao? zauo se Pecosov nekako zabrinut glas. Ja ... je-jesam... izmuca Terrill. ta je tebi, dijete? Kao da si promukao. 155 Uloila je svu snagu u velianstvenom naporu. Zato to mi je glava ispod ebadi uspjela je jasnim glasom odgovoriti. ta hoe, Pecos? Nita naroito. Samo sam htio malo porazgovarati s tobom. Onaj me Watson zabrinuo.

 Sad u ustati i obui se bezbojno e Terrill, u sebi proklinjui svoju glupavu obmanu. Ne, nemoj, doi u ja unutra on prihvati. Na Terrillin uas to je izazvao stranu navalu krvi, zasun pade u asu kad je Pecos gurnuo vrata, vjerojatno nije bio dobro nabaen. Pecos ue. U ovoj tvojoj rupici mrano je kao u rogu -on otegne. Pazi, sad mi pade na pamet da jo nikad nisam uao u ovu tvoju sobicu. udan si i smijean mladi. Kako, je u tome uspjela nije znala, samo je bila svjesna da se nala na drugom kraju postelje, dobro pokrivena ebetom, u asu kad je Peco, spotiui se, sjeo na njen krevet. Sinko, samo sam ti htio rei da u jo prije zore odjahati, pa u se neto due zadrati. Ali Pecos... ne... ovaj, ne bi trebalo da ide uzvikne Terrill. Pazi, drugaru: nama se sad neto loe pie. Raunao sam na to. Druge ni mema, nego da se s tim suoim. Kakva nam je korist da uzgajamo stoku ako nismo u stanju da je sauvamo? Da si mi potreban ili da je opasno da te ostavim ovdje, ja bih te sigurno poveo. Ali ja u poi po mraku, a jahat u vraki brzo. A zna i koliko Cinco moe potegnuti. Devedeset i devet posto je sigurno da u se ipak brzo vratiti, ali, uj Rili, mrsko mi je da ti kaem, no ukoliko se meni ta desi te se, ne vratim, ti me samo neko vrijeme priekaj, pa onda pokupi Watsona i Crnce i poi u Orlovo gnijezdo. Razumije? Bila je zanijemila. Morala se oduprijeti impulsu koji joj je ludo tjerao ruke da se obavi ju njemu oko vrata. Da ga zadri kod kue! Pitala se bi li to njenim rukama uspjelo. Znao sam da e se prestraiti on nastavi. Evo ti moj pojas s novcem. Sakrij ga ispod kreveta. U sluaju da se ja vie ne pojavim, tvoj je. I savjetujem ti da ode iz ovog kraja. Da ostavim svoj dom! dahne Terrill. Nego ta! Ali, ne budi takav, Terrill, i ja ti to kaem da uini samo u sluaju da se neto desi. I... ovaj... znaj da sam te mnogo volio, mome ... To je-sve, drugo ti nemam rei. A sad zdravo i laku no. Ruka mu segnu k njenoj glavi, prsti mu se uhvatie njenih kosa i on ih malo cimnu, kao to mu bijae navika initi. Odmah potom ode. Terrill se nae ponesena takvom burom osjeanja da je mislila da e ju zaguiti. No, uvstva ju ne ubie, i ona zakljui da je, mora biti, ogrubjela. Teak pojas s novcem leao je preko nje nalik kakvoj ruci koja ju miluje. Terrill ga opipa. Debeo je i mekan pun samih banknota. Gdje je doao do tolikog novca? Sjetila se Pecosove prie o dvojici kauboja s kojima je igosao neigosanu stoku, a koji su ga varali time to su u stvari preigosavali blago. Bila je to, ogromna razlika. Neigosano grlo je pripadalo

svakome, odnosno u najmanju ruku svakom posjedniku stoke. No, preigosavati stoku svak je znao da je to kraa. Skinula se i legla, prethodno se opasavi tekim pojasom. Njegova teina, ili pak njezina spoznaja da ima na sebi neto to pripada Pecosu, uznemira-vae je, te ga konano strpa pod jastuk. Na to je zaspala i stadoe je proganjati strani snovi kako Pecosa hoe da objese kao stokokradicu, a ona je iz-janala na Cincu, jae da se sve rui i stie na vrijeme da ga spasi ispod same ome. Na veoma romantian nain i na svoje zadovoljstvo uspjeli su pobjei, ali je san produio muiti Terrill i na javi poto se probudila. Upravo je ponovo tonula u san, kadli zauje um neijeg tihog pada na trijemu. To je Pecos skoio sa svoje potkrovnice. Terrillin prozori nalikovao je maloj sivoj mrlji na crnilu stijene. Podigla se na koljena da izviri van. Zvijezde su blijedile. Za dva sata svanut e. Pecosovi su se koraci jedva uli, a nakon 157 odueg vremena Terrill u gdje se stazom hitro udaljava topot kopita. Od jahao je na svoj smrtonosni zadatak. Prestravila se, ali usprkos tome slutila je da e se na one lopovske pljakae s rjenih obala obruiti teka nesrea. Ni otac njen, ni Sambo, niti ma koji stoar izmeu gaza Horsehead i Rio Granda nisu ni-<kad predstavljali neku prepreku kradljivcima stoke. Ali je Pecos bio ovjek drugog kova. Uuljala se natrag u krevet i budna je leala do zore, kad je zapala u nekakav polusan. Probudila ju je Mauree. Rili, je si li iva? Ili si se pak ugledala na one gradske lenj ivice? Na ovaj poziv se Terrill htjela odmah pojaviti, ali je trebalo najprije sakriti Pecosov pojas. Ba je teak. Pogleda ga na svjetlu dobrano je zadebljao. Oh, kad bi Pecos htio da je oeni i da je odvede u Rockport na brano putovanje! U tom asu ju nije bilo briga otkud Pecosu toliki novac. Poslije doruka je izala na trijem da vidi kako je gost ranjenik proveo no. Sjedio je i ispijao solju kave. 'Brojutro, gospodine Watson. Kako ste? Zdravo, mome! doeka je stoar. Sve u svemu, nije loe. Malo sam slab, ali e to proi Drago mi je da se brzo oporavljate. Zna kako je, imao sam sree. Imao sam zaista brzog konja. Mislim da je u stanju svemu i svaemu utei. Hm! Vidio sam vaeg konja. Fina je to ivotinja. Ali Cincu ne bi nikad utekao. Cinco? Je li to tvoj konj? Oh, ne. Kamo sree da jeste. To- je Pecosov konj. - Tko je to Pecos? zainteresira se Watso<n. Pecos Smith, moj ortak. Smith! Ah, tako! Nikad nije pomenuo svoje ime. Gle, gle! Da li ste uli za Peoosa?

 Jesam. Samo se pokuavam sjetiti gdje. Ali mi je jutros magla u glavi, vrti mi se... Tako, ti si 156 mladi Lambeth, je li tako? Znao Mm U <**# wv# ** posla s njim. Bio je to krasan ov)#k, no ten za ovakav kraj. Je li tano da *u i ubili? Nije, gospodine Watson tuno otiviati i rili. Strijelom Komana je ubijen, ali KA nttu mani ubili. Tako kae! Prvo to ujem. Da, svakakvu r.ln na ovom Pecosu. Mnogo emo toga jo pretrpjeti prije nego ponemo na miru raditi. Prije nego krene kako treba, btf e jo gore no to je sada. Trebalo bi da se udruimo. Lambeth, ideja nije slaba. Ali, na to jo nismo spremni. Kraj je prerijetko naseljen. Svega je nekoliko stoara i jahaa. Kraj je prostran. Predaleko smo. Svi smo i presiromaini da bismo mogli unajmiti ljude. Sve mi se ini da se moramo ograniiti na to da ne dobijemo metak, bar za jo neko vrijeme moramo tako. Terrill uzdahnu. Moda je raner u pravu. Dok niste vi juer doli, mi mjesecima nismo vidjeli niti jednog jahaa, a Indijanci se cijelog ljeta nisu pojavljivali. Gotovo sam zaboravio da ivimo na divljem Pecosu. Eh, mome, ne raduj se, ve e se sve najednom svaliti nasmije se Watson. Ne elim biti zloguka ptica, ali me strah da... Hej, ta je onoj tvojoj crnji? Trkom iz pravca obora jurio je Sambo. im ga je spazila, Terrill je znala da neto ne valja. Prva joj je pomisao bila Pecos. Ne, on bi se vraao oko podneva, ili jo kasnije. Sambo dotra do trijema. Gos'n Rili... nekakvi jahai... idu Crnac e zadihano, pokazujui uz kotlinu, prema stazi to je vodila k rijeci. Terrill prie rubu trijema. Spazila je konje i jahae. Nabrojala je petoricu jahaa i nekoliko tovar-nih konja. Nadolazili su stazom bili su oko pola milje daleko. Bila je to slika koje se njen otac uvijek plaio, i taj je strah preao na Terrill. Ovaj put, meutim, nakon prvog, neugodnog dojma, Terrill se 159 drugaije ponese. Da ju panika uhvati, nee Pecosu koristiti. A uostalom i ona je iz Texasa, uz to Peco-sov ortak. Promatrajui jahae to su nehajno prilazili, razmiljala je kakvi li su i ta hoe i odluila da nee lako izai na kraj s njom. Za cio svijet ona je svejednako mladi Terrill Lambeth, sin pukovnika Lambetha, pa e takvu ulogu i odigrati. To nisu kauboji Sairibo e sigurnim tonom. Druge nema, no da ih primite dometne Watson. ta ja znam odvrati Sambo. Zato da naiu ba kad nema Pecosa Smitha?

 Pa, nekako slobodno idu, ne skanjuju se zamiljeno ree Terrill. Moda su to oni novi stoari o kojima je Pecos govorio. Ili su poteni ljudi, ili zaista hladnokrvne lo-pue. Kad su se jahai nali iza drvea i staje, Terrill otra u svoju sobu. Skinula je laganu bluzu, brzo navukla irok kaput i zakopala ga do grla. Potom je utakla revolver u dep na boku. Duga je cijev virila iz jedne rupe i bila je dua od ruba kaputa. Ali, moda je ba tako dobro, pomislila je. Potom zastane, da malo promisli. I Sambo i Pecos, a i ona, oduvijek su iekivali nezvane goste. U redu, neka sada dou. ta god oni htjeli, njoj je prvo da krije svoj spol, a drugo da se suoi s dogaajima kako dolikuje Pecosovu ortaku. Izala je na trijem. Gdje su? > upita. Ili se neto dogovaraju, ili e tamo pustiti konje ree Watson. Eno ih gdje idu pjeke. A na sebi imaju arsenal oruja ree Sambo koji je stajao ispred trijema. Potom se vrati i sjede na stepenicu. Gos'n Rili, ovo nije prijateljska posjeta. Uto i Terrill spazi pridolice. Jednoga dobro znam ona e brzo. Breen Sawtell. I ja ga znam prihvati Watson, ne ba ravnoduno. Ljetos sam ga upoznao, u Orlovom gni100 jezdu. Priao je o krupnim poslovima m% Ne bih rekao da mi se dopao, Lambeth, Terrill se sitno nasmije, ime se o*lo1> ;\k I najmanje napetosti. Ni ja ne bih it u ml je mio. Je li ve bio ovdje? Dvaput. Posljednji put sam se krio ive dok nije otiao. On je novi ortak Don Felipa. Znaajno zviznuvi, Watson uuti. Terrill je promatrala posjetioce gdje se pribliavaju. Dobro se sjeala visokog Sawtella, njegove koulje, zasukanih rukava, crne odjee i sombrera, dugih brkova i duboko usaenih crnih oiju. Njemu zdesna gazio je nekakav malean debeljko, rumenih obraza i sveana dranja. Ostala su trojica bili kauboji, mladi, zaraslih brada, tvrdih lica, niim drugaiji od prosjenih kauboja iz Zapadnog Texasa. Svi su bili naoruani do zuba, osim Sawtella koji je samo imao revolver na boku. On stade na desetak koraka od trijema i svojim oima kao u gutera pree po onoj trojici pred kuom. Zdravo, ljudi. Na pozdrav je samo Watson odgovorio. Tren kasnije, Sawtellova se panja usmjeri na ranjenog stoara. Onaj zdepasti neodluno zakroi naprijed kad se Sawtell primakao trijemu jo za nekoliko koraka. Terrill je otvorila etvore oi i sve je zapaala. Uoila je da se samo Sawtell ne dri nevoljko.

 Da li se mi znamo? upita Sawtell, zurei u Watsona svojim pohlepnim oima. Upoznali smo se ljetos, u Orlovom gnijezdu. Ja sam Watson kratko odgovori stoar. Da, svakako, sjeam se. Htio sam s tobom sklopiti posao, ali si ti htio samo gotov novac... Neto si blijed; jesi bolestan, ta li? Nije ni udo. Jue me ranie. Iao sam da prigledam stoku, i naletio na nekakve proklete bandite. Za dlaku sam ostao iv. Sawtellov se izraz lica nije mnogo promijenio, ali ni ono malo ne izbjee Terrillinu oku. : Ranjen! Razbojnici!... A gdje, Watson? U Zapadno od Pecosa 161 Na nekih deset milja niz rijeku. Pobjegao sam im i stigao ovdje, gotovo mrtav. Ta-a-ako. Sam, e? Ne, nisam bio sam. Imao sam dva kauboja, jednog Meksikanca i nekog Stinea. Nestali su im je prva opalila. inilo se da Sawtell neto pretura u mislima. Ter-rill pogodi ta e sad upitati. Je li to druina iz kraja niz rijeku? Ne bih rekao. Bilo je nekoliko bijelaca i nekoliko Meksikanaca. To je neka nova druina s one strane rijeke. Bit e tako. Pojavljuju se svukuda. Sawtell se potom naglo okrene k Terrill. uj, Lambeth, rekoe mi da si se uortaio s nekakvim Hodom Smit-hom. Ne Hod, ve Pecos, tako se zove otpovrne Terrill. Gdje je sada? Vani kratko odvrati Terrill. Kad e se vratiti? Tko e ga znati. Za tjedan dana, moda. Bili obrati se Sawtell onom zdepastom mislim da je .Smith taj tip koga traimo. Kauboji kod Healdovih zvali su ga Pecos, Meni se ini da ima jedan Hod Smith i jedan Pecos Smith doeka zdepasti zamiljeno. Nema smisla da ih pobrkamo. Smith koga mi traimo je onaj to ti je brata ubio i to je s Williamsom i Adam-som preigosavao stoku. Dakako. I upravo smo tome na tragu pouzdano e Sawtell. Izvinite me, ali ako mene pitate ja u vam rei da ste sigurno na krivom tragu umijea se Watson. Po emu to? skoi Sawtell. Dovoljno je da vam toliko kaem. Nama zaista jeste dovoljno. Jeste li vi prijatelj Hodu Smithu? Ja tog Hoda Smitha ne poznajem. 162

 Ljudi, mogli smo pretpostaviti dn mm n tako to naii obrati se Sawtell svojim I) m, irei ruke. Vi se samo smjestite, rnskomn? *. Dii se, crnjo on e Sambu, darnuvfil y,n m ju, Daj nam togod da pojedemo. Ako kae gos'n Lambeth tmurno odvruti Sambo. Mome, naredi tvom kuharu da nam da jesti. Hajde do avola polako e Terrill, sa svog mjesta u dovratku. Ha, zar nema junjakog gostoprimstva ovdje? Za tebe, ne! Dobro, onda emo se sami posluiti. Sawtell se okrene onom zdepastom. Bili, ovo je mladi Terrill Lambeth. Mome, Bili Haines je erif iz Novog Meksika. Terrill odmjeri Billa Hainesa. Ne bi bio nemio, kad ine bi bilo drutva s kojim je doao. Premda izigravajui djeaka, Terrill je sve gledala enski intuitivnim pogledom, pronicljivou koju daje ljubav. Haines je imao glatko, ponosno elo; smijeh mu je prostoduan; ali su se njegove sive oi samo na puki tren ukrstile s Terrillinim prodornim pogledom. Drago mi je, mladiu ree Haines dobroudnim glasom. Jeste li vi raner? upita Terrill. Bio sam ranije, sinko. Sad sam u slubi graana. Da li ste doli da uhapsite Pecosa Smitha? Jesam, ukoliko je to taj Hod Smith. Onda bolje idite i izbjegnite neugodnosti, jer je Pecos Smith samo Pecos Smith. Breen, ovaj junai zaizv jesno ima petlje za-brunda Haines. Dobro, onda uhapsi i njega buno se nasmije Sawtell. Ionako je u dosluhu sa Smithom. Da uhapsi mene! Samo neka pokua! plane Terrill. Pazi malog! Oprostite, gospodo na to e Watson, oito potaknut Terrillinom odvanou. Da li je ovo 163 zvamian nastup? Nikad nisam uo da postoji erij zapadno od Pecosa. To, dodue, nisu moja posla; naj-zaci, Lrambetha i Smitha poznajem taman toliko koli-* ko i vas. Ali slutim da ste se nali na krivom tragu. Gospodine Watson naceri se Sawtell obzirom da ste stoar sa Pecosa, ja u vam rei kako stoji stvar. Dakle, taj je kauboj Smith jahao za Healdove. Bio je umijean u sumnjiva posla kojima, su se bavila dva jahaa, Williams i Adams. Moj brat, je od jahao do ranca Healdovih i od njih zatraio di otpuste Smitha. I za svoj je trud dobio metak. Mui je ubijen. Zatim je taj Smith zdimio u gusti. Njegom su kompanjoni tjerali mala stada na jedno trite Novom Meksiku. Gonili su po stotinjak grla, dijelom'] upravo igosanih, a dijelom preigosanih. Najvie oteen bio je Beckman. Ja sam kod njega bio nadzor-: nik. Kad je to

potkradanje ve trajalo otprilike pola godine, Beckman uze tri dobra jahaa i poe tragom Williamsa i Adamsa u gutare oko Pecosa. Bilo: je to u kraju oko jezera Alkali, s one strane rjeice] Tavan. No, nisu se vratili, niti smo ta uli o njima;! Na to smo Haines i ja, s naim ljudima, krenuli tra-j gom. Naosmo est leeva u raspadanju. Na jednom] je bila oma oko vrata. To je bio Williams. Po pred-.j njim zubima prepoznasmo Adamsa, a po odjei Beck-mana. Adams je bio ubijen metkom, a Beckman jej imao strijelu zabodenu meu rebra... Ali, vraga!; Nisu ga Komani ubili! Na jednoj konjskoj strvini bilo-je pobodeno nekoliko strijela. Prema onom to" smo nali, evo ta smo zakljuili: Taj Smith je logoro-vao sam. Nikamo nije iao sa svojim drugarima. Oekujui ih da se vrate nakon gonjenja stoke, naiao je na momenat kad je Williams ve visio, a Adamsu su upravo pripremali istu sudbinu. Nastala je pucnjava i Smith je jedini ostao iv. Postarao se da posvuda pobode strijele, me bi li izgledalo kao djelo Komana. Zatim je s mrtvaca uzeo novac i otiao. Mi smo ili stazom uz rijeku do Orlova gnijezda. Tamo smo doznali da je nekakav jaha, koji je odgovarao Smithovu opisu, naiao u proljee, razvalio Braseejev zatvor, u kojem je ovaj mladi Lambeth 164 zbog neega sjedio, pa su njih dvojica i ovaj Crnac doli ovdje, na ovaj ran. I tako, vidite, lako je izraunati koliko je dva i dva. Sawtell, posluajte to u vam ja rei temperamentno doeka Watson. Ovaj Pecos Smith nije onaj koga traite. A zato ne bi bio? Tu mora da je neto pogreno. Vraga pogreno! Zar nije platio krupan raun za mladog Lambetha? Dvije stotine dolara. Lambeth je zbog duga bio u zatvoru. Meksikanac ree da je Smith imao vreu novanica. I to moe biti. Ali to nije bio ovaj Pecos Smith. To je Teksaanin koji se nee uputati u preigosavanje stoke i umorstvo radi para. Po emu vi, kog pakla, tvrdite da to nije Hod Smith? naljuti se Sawtell. Pa, dokazati ne mogu. Ali bih se na to kladio. tavie, ne bih volio biti u koi onome koji e ga za sve to optuiti, ne bih ni za milijun. Ne biste, je li? Watson, niste mnogo uvjerljiv. Otkuda mi znamo da niste i vi u dogovoru sa Smithom? Sawtell, pored ostalog ste i prokleta luda raspali se zaprepaeni Watson. Ja sam poten raner, i to zna svak na ovoj rijeci. Tako vi kaete! Ali mi ne znamo... Breen, previe uri prekide ga Haines mrzovoljno. Ve sam ti rekao da emo moda hvatati zrak. Ukoliko je ipak tako, bolje da promislimo prije nego to neto dalje poduzmemo. Na to se Sawtell toliko razbjesni da stade gaziti gore-dolje, sipajui kletvu za kletvom. Bio je tvrdoglav i temperamentan ovjek, oito odluan da neto uini, i htio se drati svoje odluke.

Terrill je bila uasnuta da je Pecos upravo taj koga ovi ljudi trae. Bio je zaista stokokradica. Sve one pare bile su zajednika zarada trojice kradljivaca koji su tuoj stoci mijenjali igove. U Pecosovoj prii isputeno je nekoliko detalja koji su sada bili jasni iz onoga to je Sawtell kazao. Terrilli nije bilo teko 105 to uiniti. U srcu ju je neto muno, gadno zaboljele Da li je mogue da je ovjek koga ona voli lopov^ Neto ju gonilo da se trkom izgubi, da se sakrije gdj< nitko nee gledati njen bol, ali se to nije usudili uiniti, znajui da bi se Pecos mogao pojaviti, a oni mora prisustvovati njegovom susretu s ovim ljudinu Na pomisao na taj susret sva se stresla i morala s< prisiliti da se ne mie s mjesta gdje se nalazila. Haines, je li tebe strah da izvede ovaj po-' sao do kraja? - upita Sawtell, poto je zavrio tiradu bijesa. Nije me strah, ali neu da hapsim ljude za koje ne znam ni tko su, ni ta su. S tim moe biti nacistu otpovrne Haines odluno. Vidjelo se" da Sawtellu smeta prisustvo ostalih. Bjesnio je, grickao dugi brk i mrko gledao svog saveznika kao da sluti jo kakve nepredviene obrate na njemu. Najzad, novac je glavno to traimo napokon iz njega provali, kao da se rijeio skinuti masku. -j Da li se s ovim slae? Da, slaem se. U tome ima smisla, da d< emo do novca. Zato se toga nisi odmah sjetio? Nije vano... Meni se sve ini da je taj novat tu, pred nama, u toj brvnari uspaljeno e Sawtell.| A naemo li ga, imat u dokaz da je ono H< Smith. Je li? Siguran si, Sawtell, ali to meni nije dovoljno. Kako e ti novac biti dokaz? Ja sam kupovao od Adamsa i Williamsa. Pla*'] tio sam im za svu onu stoku. A poznajem svaku svoju] novanicu. He-he! ta sad kae? Haines je bio ne samo kao gromom zigoen, ve jdl u njemu postupno rastao bijes. Ako je to tano, onda imam paklenski mnog toga da kaem! Pa, tano je, a tebi kako ti drago. Jeftino sam kupio onu ukradenu stoku, znajui da u na njoj zaraditi. Naravno, nakanio sam poi za Adamsom i. ^Villiamsom, da im oduzmem pare natrag. Savjetovao] sam im da se uvaju gradova, da diu koliko god vis mogu stoke, da tede sve pare, i oni su se pridrali toga. Svoj bih plan glatko i izveo. Ali, dok mene nije bilo, jedan je Beckmanov kauboj naletio pravo na Adamsa i Williamsa kad su opet gonili jedno stado stoke. Oni ga ubie. Zato je Beckman poao u potjeru za njima. ta je dalje bilo, to zna. Sawtell, sve to smrdi prosvjedovao je Haines, sav crven u licu. Zato? Zar nisam imao posla s obinim lopovima?

 Jesi. I bilo bi opravdano da si kradenu stoku kupovao da bi se njom posluio kao dokazom. Ali zato da njom trguje! ta bi ma to rekli stoari iju si stoku kupovao? Ba mi se fuka ta bi rekli! Neka ih avo nosi! Da se neto doznalo, pustio bih neka uzmu svoju stoku natrag... Ima li jo togod da pita? Mnogo mi ne koristi da ita vie pitam. Ovamo smo doli da naemo novac i objesimo tog Hoda Smitha, pa emo to pobogu i uiniti! tresne Sawtell, mrka lica. Sawtell, strah me da nam nee poi za rukom ni jedno, ni drugo, dok ti dri uzde u rukama otpovrne Haines ironino, tonom neopozive sigurnosti. Odjedared Sawtell trgne revolver i turi ga Sambu pod nos. Crnja, hoe li da te ubijem? Ne, gospodaru. To svakako ne traim Odvrati Sambo kolutajui oima. Onda se okreni i zabij tu crnu njuku u onu gredu naloi mu Sawtell. Hej, Sam, donesi konopac. Brzo ... Evo ti ga tamo na sedlu ... Vas dvojica sveite ovog Crnca za gredu. Dobro ga stegnite. Za tili as je Sambo bio svezan, pa se Sawtell okrene Watsonu, koji je, blijed i miran, sjedio na krevetu na trijemu. Watson malo trepnu kad se Saw* tellov revolver nehajno okrenuo prema njemu. Ovome sveite ruke i noge. ' Cuj, Sawtell, ovo je ve previe. Ja sam ranjen, a osim toga sam po strani od svega ovoga. Po strani, vraga!.. Sveite ga! 167 Ranerovo dalje prosvjedovanje bilo je uzaludno. Tri kauboja ga u tren oka svezae za krevet na kojem je sjedio. A sad nastavi voa ti Sam, i ti Jack, poite do rijeke. Ispod one stijene je staza. Sakrijte se u grmlju i zaustavite svakoga koji naie. Ackeru, uzmi konja, pa skoi do onog gustia tamo gdje staza izbija iz ulaza u kotlinu. Sakrij i konja i sebe, i zaustavi svakog jahaa koji naie. Jeste li razumjeli? Jesmo. Ali mislim da bi bilo bolje da svi pove-demo konje odvrati Sam. U redu, ako vam je tako lake. Samo pourite zakljui Sawtell i vrati revolver u korice. Bili, sad emo ti i ja dobro proeljati ovu brvnaru. i GLAVA 13. Sva klonula, rastrzana bolom i upola oamuena patnjom zbog nove sumnje u Pecosa, Terrill je zamagljenih oiju gledala ta se zbiva i sluala razgovor izmeu Sawtella i Hainesa. Ali, u asu kad je Sawtell rekao da e pretraiti brvnaru, djevojka savlada svoju zasljepljujuu slabost. Nije vano

ta je Pe-cos nekad bio- vano je da je sada poten i zlatan; on je nju spasio i njezin je ortak i drugar; pa ak i da su neke stvari, koje su za njega reene, istinite, ona ga toliko voli, takvom divnom ljubavlju, da e se boriti za njega i s njim dijeliti udes, Hajdemo, Bili odjeknuo je Sawtellov glas, a pod njegovim tekim izmama zakripae podnice na trijemu. Ne idem ja. Pretrai sam zlovoljno odvrati Hairies. Njemu se situacija nije dopadala. Gledajui neslaganje meu ovom dvojicom, u Terrill vrcnu nada. Sto mu gromova! ti si najedared enuo, mozak ti vrane ispie s gaenjem frknu SawtelL Ja sam se dao unajmiti da uhapsim jednog zlikovca, a ne da stavljam glavu u torbu time to u njukati po brvnari. Kaem ti, ako ovdje netko dobro ne otvori oi i ne pripazi, moe ti se desiti da ti se najednom nae revolver uperen u trbuh. Oh, kretenino jedna! Momci uvaju jedine dvije staze koje vode u kotlinu. Nitko nas ne moe iznenaditi. To ti misli! Ali ja se vie tne uzdajem u tvoj sud. ile, ne uzdaje se ti vie u sebe, u tome je stvar! Samo to ti je taj pjegavi stoar rekao dvijetri rijei, i ti se odmah skukaviio. 169 I Sanvtell, takvim primjedbama nee pripomoi da dovrimo posao otpovrne Haines. t-To i ja vidim. U redu, ja u sam obaviti po-| sao, dok dlanom o dlan. Ho-ho! Ironian smijeh Hainesa jo vie produbi nastali I jaz. Terrill je sada bila sasvim sigurna da e se izme-| u ove dvojice izroditi sukob. Haines, ovaj vas je ovjek cijelo vrijeme vukao I za nos, a sad, na kraju, misli da vas prevari ubaci | Terrill. erif se sav strese, kao da je tijelom njegovim prola silna struja. Dijete, mnogo ne pria, ali kad gukne onda je to neto o emu valja razmiljati dobaci Haines uz tvrd smijeh. Lambeth, zaepi gubicu ili e dobiti takve batine da e ti se usiriti majino mlijeko zareza Sawtell. Haines, dat u ti jo jednu priliku. Hoe li pomoi da se nae taj novac? Bah! ti si enuo, iSawtell. Da je taj Hod Smith ikad imao kakve pare one bi ve davno nestale. Pa ima gotovo est mjeseci od prodaje posljednjeg krda! Priznajem da nade nisu najvee, ali ti kaem da ako naem pare ti sigurno nee dobiti ni prebijene krajcare od njih. Vraga paklenog neu dobiti! Samo ga ti nai, pa u ti ja pokazati hou li dobiti ili neu! Sawtell ga je dugo gledao. Mogao bi se ti iznenaditi, i to smjesta odvratio je, izmijenjenim tonom, potom se okrene i zakroi prema vratima.

 Mii mi se s puta, Lambeth on naloi. Umjesto odgovora Terrill isprui ruku s revolverom koji je izvukla iz depa i napne kokot. Sawtell ustukne. Zaboga!... Gle, Bili!___Ovaj mali je potegao revolver na mene. erif se pouri da se udalji od Sawtella. U kuu vam ne dam! zazvonio je Terrillin glas. Snazi njene odlune volje dadoe podstreka blizina onog ovjeka, njegov surov izgled, zakrvavljene in oi i ljuto zaprepaenje na njegovu licu. Bila Jt nakana da ga ubije ukoliko pokua ui. Istog je tren spopade strah da e kokot pasti na praznu komo-ricu. Tako! Lambeth, sad pokazuje tko si i kakav si. Balavi suradnik razbojnika i ubice, je li tako? Breen Sawtell, ne sumnjaj da jesam Pecosov suradnik plane Terrill i povue obara. Kokot pade uz otar, metalan zvuk. Sawtell trepne. Terrill ponovo nategne kokot. Pazi sad! Ubit u te... Ne moe__ Munjevito Sawtellova ruka sunu uvis, da revolveru skrene pravac. Terrill vrisne i povue obarau. Revolver opali u. zrak, no zamalo da tane pogodi Sawtella. Ovaj je bio zgrabio djevojinu ruku, pa joj je iz nje istrgao oruje, bacio ga za sobom i Terrill silovito gurnuo u brvnaru. Terrill pade i glavom teko tresne o pod. Kad je dola k sebi nae se svezana za jednu stolicu. SawteU je bio uzeo krag to je godinama stajao na polici, pa poto jo pomirisao pie otpio je dug gutljaj. Aaah! Bili Haines ni pojma nema to je propustio. Potom je zapoeo pretragu prostorije, to nije dugo trajalo, jer je u njoj bilo veoma malo mjesta gdje bi se moglo neto sakriti. U meuvremenu je Terrill potpuno dola k sebi. Ustanovila je da je ovla svezana nekakvim slabim uzetom to je visio na vratima s unutranje strane. Svoju je malu i vjetu ruku mogla iskrenuti i dohvatiti uzao, te pokuati da ga odrijei. U sobi su bile dvije puke, jedna njena i ta je bila nabijena. Samo da je dohvati! Na to osjeti da su joj i noge svezane, za nogare stolice. ak da i osl:-bodi ruke, ne moe ustati. Tren kasnije "spazi gdje na stolu, nedaleko nje, lei Sambov lovaki no. Stala je promatrati onog zlikovca, dok se jednako napinjala da oslobodi ruke. Pitala se to je bilo sa Mauree? Crnkinja je najvjerojatnije u strahu otrala k svojoj kolibi i djetetu, 171 Sawtell je zavrio s premetainom dnevne sobe. Potom je estokom rukom stresao pregradu Terrilline sobice, irom otvorio vrata i uao u nju. Nitko nikada nije ulazio u njezinu sobicu. Temeljitom pretragom njena sklonita moralo bi se otkriti da neto nije posve u redu kod Terrill Lambeth. No, tog trena, Terrill nije uope mislila na to. Njoj je bio na pameti samo novac to joj ga je Pecos povjerio. alila je to pojas nije

sakrila u staji ili u kakvoj napuklini u stijeni litice. Sawtell e ga sigurno nai. Ho-ho-ho! zaulo se muklo roptanje iz Terrilline sobe, i odmah zatim se Sawtell pojavi stiui pojas s novcem u rukama. Sav je blistao, ali je taj sjaj bio daleko od lijepog. Na njegovim je oima bilo nekakve vuje gladi. Pobogu! Doepao sam ga se! zagraktao je polaui pojas na stol. Golema mu, drhtava aka, s mrljama nikotina na prstima, iz pojasa iupa svenjeve zelenih novanica to su bile uredno nabijene. O-ho! Zinao fsam ja to radim. Sve same pedesetice i stotice!... Gospodine Hod Smith, ba si mi velika tedia. Dovratak se zamrai poto ga je ispunila iroka Hainesova spodoba. IzbuTjenih oiju, erif je bio naglo zastao, gledajui u ono to Sawtell radi. Tren kasnije, kao da je po nekoj aroliji nestalo onog prvotnog zaprepaenja. Ako me oi ne varaju, Breen, naao si ga! uskliknuo je. Zna se da sam ga naao otpbvrne Sawtell, mrko oduevljen. Dvadeset tisua ima ovdje. Isplatilo se doi. Prebacio je pojas i gomile novanica sebi slijeva na stolu, udaljujui ih tako od Hainesa, potom naspe punu solju pia iz vra. U zdravlje tvoje zle sree i loe pameti, Hai-nes! Istrusio je pie ceremonioznorn gestom. Ah! Ovo je neto za tebe. Popij jednu, Bili. Staro je koliko i ova brda. 172 inilo se kao da su potpuno zaboravili na Terrill. Premda je popio punu alicu pia, Haines nije smakao svoje sive oi, to su se sada caklile, s pojasa i novca na stolu. Dobra je rakija, to se vidi istisnuo je poto se iskaljao, pa prie blie novcu. Breen, pogrijeio sam. Dobro si ti slutio. Samo to sam ja bio ljut i zabrinut da taj Hod Smith ne ispadne moda; Pecos Smith... Je li to taj novac? ; Jeste, ali ne vidim ta ti moe koristiti da to zna suho odvrati Sawtell i stane utiskivati svenjeve novanica u pojas. Koristi mi, i te koliko. Strano sam zainteresiran, jer, ukoliko ti prepoznaje svoj novac imamo, potpuno pravo da ga uzmemo. Ja bih rekao da je najbolje da kidnemo odavde prije nego to se taj tip Pecos vrati. A zato, Bili? Mogao bi to biti Pecos Smith! Pakla mu, pa neka bude! to nas briga? Zar ne bi lijepo izgledao da visi s konopca? ini mi se da ti neto ne shvaa odvrati Haines. Ukoliko on jeste Pecos Smith, onda nee ba ale visiti. Ho-ho! ovjee, tebi su vrane posve ispile mozak.

 Ma hajde! To bi se prije moglo za tebe rei, Bili. Ja i te kako dobro mislim. Postoje samo dva ulaza u ovaj kanjon, a ja imam dvojicu to paze na ulaz s rijeke, a jednoga na stazi niz klanac. Ma otkuda doao, Smith mora naletjeti na zasjedu. Svejedno moramo dobro da se uvamo. Mora znati, da se jo svata moe dogoditi... Mani se te svoje luake zamisli da objesi Smitha i krenimo odavde. On mi je ubio brata. Pa ta, do avola, ako je to i uinio? kri-pavo drekne Haines. Neki kau da to nije bilo ba nekorisno djelo. Smui mi se sluajui te koliko se hvali svojom bratskom ljubavlju, kad si i ti sam varao vlastitog brata. 173 Lae! zagrmi Sawtell. Hajde, Breen, okani se glume i nemoj opovrgavati ono to i sam zna. to ja znam to je moja stvar mrko odbije Sawtell. Nego, ne dopada mi se to pred stranim osobama laje o onome to toboe ti zna o meni. Zaboravio si na ovog Crnca to. je svezan tamo, a i na onog stoara to kae da se zove Watson. Previe pria. Uostalom nema niti jednog dokaza da sam ja podvalio svom bratu. Tano je, nemam, to samo slutim. Ali se ti ttioe na sav taj novac okladiti da to onaj kauboj Smith vrlo dobro zna. A zato si ti toliko i zapeo da ga objesi. Hoe li ve jedanput umuknuti? prijetei e Sawtell. U redu, nema smisla da se dalje svaamo, kad smo ve doli do novca. Smo? podrugljivo ponovi Sawtell. Dobro si me uo, Breen. Pristao sam da ponovo preuzmem svoju staru dunost erifa iz Kamsasa samo zato da posluim tvojim ciljevima. Dojahao sam u ovaj kraj oko Pecosa, bogu za leima, zajedno s tobom. Evo, ovog asa, glava mi je u torbi, i zna da sam uvuen u sve to radi. Haines, ni u ta nisi uvuen. Ve sam ti to rekao, i to nedavno. I opet previe laje. Hoe rei da nee sa mnom podijeliti taj novac zahripa Haines, a rumeno mu lice poblijedi. Gubi se! Ta tvoja debela i masna njuka vrijea moje osjeaje odvrati iSawtell i gurne Hainesa iz brvnare. Njegova visoka spodoba na as zamrai svjetlo u brvnari. Terrill spazi gdje se Sawtellova ruka potajice primie k revolveru. Djevojci se inilo da e joj srce pui. Obraun je tu. Ove e aveti unititi jedna drugu. Terrill oslobodi desnu ruku. Samo da moe ustati! upala je vorove na konopcu. Oni su ljudi zaboravili na nju. Njena je puka bila naslonjena na zid, a Sawtell je ostavio pojas s novcem na stolu.

 Breen, pokvareniji si nego ma kakav muak ree Haines. Ali bio ti pokvaren ili ne, ) hou svoj dio tih para. Ti si se sloio da ih podijelim Sad je Sawtell ve bio na trijemu, tnko <t ) Terrill mogla da vidi samo njegovu lijevu ttrunu Lijeva mu je aka bila ukoVna, na njoj u dugi prtll podrhtavali. Svakako. Ali si se ti uplaio i nisi ml htio pomoi. Prema tomo, opravdano je da ne dijelim, Grom i pakao! Prokazat u te po cijelom Novom Meksiku zaita Haines. Ne, nee, Bili. Jo nisam vidio veeg idiota od tebe! Zar misli da me moe tek tako namagariti i uskratiti mi dio koji mi pripada u ovom poslu! Sad mislim samo jedno, Bili, a to je da nee nikome nita priati. __ Pakla!... Pucanj presijee Hainesov krik bijesa. Grmljavina jeke zagluila je Terrill. Potom joj do uiju dopre novi prasak revolvera. Ona dvojica pucala su jedan u drugog. Kad je Terrill otvorila oi, zaula je' roptaj koji je dolazio s lijeve strane od vrata. Sjetila se da su, mora biti, Sambo ili Watson pogoeni. Potom zakripae podnice na trijemu pod tekom izmom, a zatim se zau jo jedan prasak. Napeta Terrill sva klone spazivi Sawtella gdje stupa na vrata. Upravo je u korice uvlaio revolver koji se dimio. Toliko se uspjela dosjetiti da Sawtell sigurno nije stigao da ponovo napuni revolver. U licu je bio crn i straan. Pipao je lijevu miicu blizu ramena gdje je bila izbila mrlja krvi. Pogodio me, a? on e kao za sebe, te izvue rubac iz depa. Stupivi u dovratak spazi Terrill. Eh, umalo te ne zaboravih, Lambeth. Je li... mrtav? izusti Terrill. Tko? Bili? Ja tako mislim, i to za vjeita vremena ... Daj, previj mi ruku. Dohvatio je lovaki no sa stola i rasjekao spone kojima su Terrill bile svezane ruke, ne primjeujui da joj je jedna ruka vec slobodna. U 174 175 Sto se toliko trese, mali? Maloprije bio si potpuno miran. Uh, ve sam mislio da mi je kucnuo posljednji as. S mukom je Terrill uspjela da svee rubac Saw-tellu. Ovaj zabije no u stol i niti ne pokua da ponovo svee Terrill. A ta sad? A-ha! Jo jedan gutljaj, da doem k sebi. U asu kad je zabacio glavu i nagnuo iz vra, Terrill zgrabi no i brzinom munje odsijee spone na nogama. Iz ugla oka spazio je ta ona radi. Vr tres-kom pade na stol. Terrillova ruka sune i dohvati pojas s novcem, te ona skoi da pobjegne. Ali, u asu kad je jurnula na vrata, Sawtell je zgrabi za pe kaputa. Toliko je estoko trgnuo, da je ne samo vratio Terrill natrag, ve je gotovo strgao kaput i koulju s nje.

 avole mali! Zar moram i tebe ubiti? Slobodnom rukom istrgne pojas iz njezinih sad onemoalih aka i 'baci ga ponovo na stol. Terrill pade na koljena, gotovo u nesvijesti. Prestravilo ju da bude maltene razgoliena. Sawtell jo jae trgne iscijepanu odjeu, na to se ukazae Ter~ rilima bijela ramena. Za ime Boga! izustio je zaprepaeno i t?ez daha Sawtell, drskim oima zurei u oblu bjelinu grudi koje Terrill nije mogla sakriti. Pa ti si ena! Ispustio je Terrillinu odjeu, skljokao se na stolicu i tekim rukama uhvatio djevojku za ramena. Stao ju drmusati tako, da joj se glava uasno tresla i njoj je sve zaigralo pred oima. Hajde, doi k sebi! Nita ti nije... Daj da te pogledam... Terrill Lambeth, je li?... Nek me...! Mislio sam ja da si ti i prelijep djeak. Pusti me! zavapi Terrill. Doao je kraj. Drae bi joj bilo da je umrla. to su mu ruke kao od eljeza! Oi upaljene! Slabost iezne. U nje je bilo vie uasa nego stida. Pokuala je ustati, ali je njegove ake olovno pritisnue i zadrae. I ti si ena? upita Sawtell. A ja dolazio ovamo, dvaput,, i nisam znao da si ena? Da... jeste. ena sam... To mi je tata skrivio. Njemu je bilo mrsko imati ensko dijete. Oblaio me u muku odjeu, jo dok sam bila mala... I tako, ovdje, zadrala sam to... Smiluj mi se... pusti me da se pokrijem. Onaj polutan, Felipe... on zna da si ti ensko ree Sawtell. Sad to shvaam. Zato je htio da se primiem ovdje... Eh, danas mi je zaista sretan dan! Prikupljenom snagom je Terrill cimala svoju rastrganu odjeu, pritom toliko ojaena svojom golotinjom da ju Sawtell pusti i baci joj krpe u lice. Prokleta droljica malal zahripao je u iznenadnoj provali bijesa. Strano te stid to si polugola pred nepoznatim ovjekom, je 1' de? Kome ti to svira, a? ... Mako podmukla, laljiva! ivi <s onim oloem, Pecosom. Krije se pod mukom odjeom! Trebalo bi da te do koe skinem i da te potjeram ovako naokolo po kotlini! U ovom otkriu, i nedvojbeno u slici djevojinih nagih grudi, probudila se Sawtellova pomama. Istrgne djevojci iscijepani kaput iz ruku, pa dohvati koulju ali se Terrill grevito uhvati za nju. - Ubij me, pa nek se svri ona apne. Nema ubijanja. Prelijepa si da bi te ovjek ubio. Ali u izbiti ivog boga u tebi ako samo mrne jo jedanput. Da ju Sawtell nije koljenima stiskao, Terrill bi s@ ruila na pod. Ti ovdje ivi s onim Smithom? Pomislila je kako joj je jasno ta Sawtell misli. Odgovori nadostavi on i bubne je grubo po glavi. ivi s onim Smithom? Da... jeste... ivim ovdje.

 Nisi udata za njega? ... I voli ga? Ho-fao! Zna se da ga voli!... A poznato ti je da je razbojnik, kradljivac stoke? Rekao ti je otkud mu onoliki novac? Jeste. Ali on nije krao igosanu stoku. On je samo uzimao neigosanu. 176 12 Zapadno od Pecosa 177 avola! Nisi idiot. Nisi valjda progutala takvu| otrcanu la? Je... jesam... ja mu vjerujem. Onda znaj da sam ja dao taj novac njemu i nje-| govim drugarima. Na ruke sam mu ga dao. Ali ti si rekao... da Pecos nije bio s tim| ljudima? Slagao sam, da prevarim Hainesa. Tako mi jel konveniralo... Da, ivjela si sa gadom kradljivim. S tim se sigurno ne moe podiiti. Prije ili kasnije, gledala bi ga gdje visi. Upravo sam se naao ovdje u pravo vrijeme. Jo si mlada. Ti e to preboljeti... Kad se taj tip Smith vrati, lijepo emo mu natai omu oko vrata. A ja u ostati cijelu no ovdje, s to-j bom. Sutra te vodim sa sobom. Terrill je bila zanijemila, a oi su joj se zamaglile. No, ba si zgodna... Odjedared je uutio. Oslukivao je. Njegove rado-| znale ruke padoe s djevojina tijela. ta je sad? izgunao je. Terrilline ui, za to dugo, beskrajno dugo vrijeme! stalno napete, uhvatie odjek dalekog, brzog, ujedna-| enog topota kopita. Netko dolazi... mora da je Sam. Ustao je, a Terrill klizne na pod, s glavom premaj vratima. Sawtell prekorai njeno tijelo. Sam je dobrano zadio... Zato li toliko goni konja? Djevojka pokua ustati, nasloni se na jedan lakat, pa opet pade. Prepoznala je topot kopita. Cinco! inilo joj se kao da oivjeli duh njen tjera jezivu smrt iz njezina tijela. Sawtell se u dva skoka nae pred kuom i pogleda u daljinu. Krive je noge rairio i ustoboio se. Reklo bi se kao da mu se i sama kosa naroguila. Terrill apne: To je Pecos! i podigne se na jednu ruku. Obamrla utila njena najedared stadoe oivljavati. Ali, svejedno je bila toliko slaba da je na jed-vite jade podigla krajeve iscijepane koulje i pritisla njen prednji dio na grudi. 178 Brz topot prerastao je u tutanj. Zaboga, pa to nije Sam! drekne Suwtell Terrill spazi vranca Cinca ozarena zluunim /n

cima sunca na smiraju. U asu kad se zauKtttvh.n., ispod njegovih kopita frknu zemlja i kamenje to odleti ak do stijene brvnare. inilo se kao da Je IV cos iskoio iz zraka, izme njegove lupic o tlo, mn-muze zazveketae i on stade pred preneraenou Sawtella. Nije imao eira. Oko glave mu je bila omotana bijela krpa izmrljana krvlju. Nije imao ni kaputa, ni prsluka, na njemu je bilo jo krvavih mrlja. Lice mu bijae kamenosivo, samo su mu oi sjale jezivim ognjem. Tko si ti, kog avola? prodorno e Pecos. Sawtell. Breen Sawtell muklo odvrati upitani. Oblizao je usne. ta radi ovdje? Doli smo da uhapsimo nekog Hoda Smitha. Tako! A tko je to doao, osim tebe? Onaj tamo, Haimes, i moji ljudi. Moda si sreo Sama, na stazi to vodi iz kotline. Moda jesam. Tko je pobio ove ljude? Bila je gadna pucnjava. I Lambeth se tu nala. Terrill! Oh, Pecos iva sam odvrati Terrill na onaj prestravljeni povik. Sambo, jesi li ti iv? Jesam, gazda, ali za dlaku. Malo mi je falilo. . Watson!... Tko je njega ubio? Pecos e. Mora biti da ga je pogodio zalutali metak ree Sawtell, a glas mu posta jo hrapaviji. Rekao si da se onaj zvao Haines ... Sav je izreetan. Tko je to uinio? Pa, ja i Bili smo se malo posvaali. Ako ste doli da uhapsite mene, zbog ega ste se posvaali? Mi smo doli da uhapsimo Hoda Smitha. Ovdje nema nikakvog Hoda. Ja sam Pecos Smith. Pecos ... Smith? 179 I uo si me. Ili si moda nagluh? Jesi li mi ti ubio brata, na rancu Healdovih? - Trgnuo sam bre od njega, a na to me on prisilio. Jesi li ti bio u kompaniji s Williamsom i Adam-som? Jesam, ja sam taj! Onda, Pecos Smith, ja tebe traim. I ja bih rekao. I ta misli da uini? Pecos, on se kleo da e te objesiti kao van sebe odvali Sambo. Eh, Sambo, znam da sam se zabrbljao, ali sam strano radoznao ta e ovaj ovjek sada. Gazda, ovo je bijelo ubre uasno i ogavno postupilo prema Rillu. Terrill! Je li s tobom zaista sve u redu?

 Jeste, Pecos... samo se bojim i snaga me izdala ... Strgao je sve s mene.... i otkrio da sam ... oh, Pecos, ne znam kako da ti kaem. Sawtell se trgne. On i Pecos gledali su se netremice oi u oi. Konano je Sawtell osjetio na to ga je Haines upozoravao i to mu je Watson nabacio. A ta mi to ne zna rei? vikne Pecos djevojci. Ali je djevojka mukom utjela. Naslonjena na jednu ruku, sva se ukoila, opruena na podu. No Pecos nije gledao u nju. Njegove su oi, to su utim plamenom sjale, bile uperene u Sawtella i s ovog se nisu ni za djeli sekunde skidale. Smith, sve sam ti karte proitao progovori Savvtell, tvrdim glasom krajnjeg oajnika. Terrill Lambeth je ena. Ti si s njom ivio, a izdavao si je za mukarca. Don Felipe je dobro slutio ... Trebao si djevojku oeniti. Mora da je nekad bila fina i pristojna cura. Ima li jo ta? upita Pecos udnim, gotovo neujnim glasom. Moda je upravo ova prividna slabost osmjelila Sawtella. Moda je ovaj naao slamku za koju e se uhvatiti. Ukoliko natjera Pecosa na bijes toliki, da mu oprez popusti, moda e na tren imati prednost. No, bez obzira ta i kakva je bila, gad je obina drolja zastrugao je Sawtell, a tijelo mu ie naptlo. Kae! , Ona zna da si lopov, da m ohifrin knufillvur stoke. I to je priznala. I Terrill u to vjeruje? Svakako. Prozrela te. Ima dokaze, nov i Tako! Napetom pogledu ovjeka pom-aenog ludilom moglo se initi da je u Pecosu neto neodred-ljivo puklo. Novac! Umri! I uz taj krik Sawtell skoi. Crven je plamen sunuo prsnulo je i odjeknulo. Digao se oblai dima. Sawtellu revolver poleti u zrak. On se zanese, povede, i pade na trijem, a iz srca mu ikne gust mlaz krvi. 180 GLAVA 14. Trgnuvi se, Pecos se ogleda unaokolo, obraajui posebnu panju na usjek to je vodio u kotlinu. Spazio je gdje dvojica ljudi tre uzdu gustia to se pri-bio ispod zapadne stijene. Nespretni im koraci oda-doe da se radi o kaubojima nenaviklim takvom kretanju. Tako. Znai, i s te strane je u redu zagu^Ja Pecos, polako utakne revolver u korice i okrene se Sambu. Gazda, ako nema nita vanije da uradi, molim te oslobodi me ree dobri Crnac, iskreui glavu prema Pecosu koliko mu god bilo mogue. Pecos izvue no, presijee tvrd vor na lasu i razni ota ue kojim je Sambova dugaka prilika bila sapeta. Na Sambovu se ramenu zgruala krv od rane. Metak ga pogodio. Jesi li jo negdje pogoen? otro upita Pecos. Ova ti je rana samo na povrini.

 Gazda, da se nisam umrtvio, dobio bih ja vie od onoga odvrati Crnac, poto se oslobodio konopca. Jer je taj gospodin s crnim brkovima imao vrstu namjeru da sve ivo pobije. Koliko ih je bilo, Sambo? Ja sam ih vidio pet. Preostala su dvojica tamo, ispod litice ree Pecos upirui prstom sve dok i Sambo nije otkrio ona dva kauboja. Neemo ih pustiti da nam se ovuda motaju. Uzmi moju puku, Sambo. Poi tamo i potje-raj one konje uza stazu. Neka oni ljudi vide ta radi. Zatim opali na njih par puta iz puke, tek tako. Hajde, pouri i brzo se vrati. 182 Cinco je bio uzmaknuo od brvnare I <1 ) visoko podignutu glavu, dok je nervor.no grri v pitom tlo. Hajde, Cinco, hajde, stari moj d*, Sambo, prilazei mu. Konj je mirno stujno, Sambo izvadio puku iz korica na sedlu. Zi " ^ Sambo uputi i ubrzo nestane iz vida. Pecos baci jo jedan pogled na jezivu sliku oko sebe, potom prekorai Sawtellovo tijelo i ue u brvnaru. Drei se za jednu stolicu, Terrill je sjedila na podu. Slobodnom je rukom drala iscijepanu koulju, da pokrije grudi. Pecos! apnula je. Je li ti dobro? otro je upitao, kleknuvi i hvatajui je za ramena da joj glavu pridigne k svijetlu. Na njezinu licu nije bilo ni traka neke boje. Prodorno joj se zagledao u oi. Iz njih je gola strava iezavala. Na Pecosu zasja nekakvo olakanje. Nakon kratkog, ispitivakog pogleda, grudi mu se raire kao da mu je mora skinuta sa srca. Ali se nije usudio da i dalje zuri u one vanredno divotne dubine njezinih oiju u kojima nije bilo tajne za njega. Terrill pusti stolicu i divlje se pribije uz Pecosa. Glavu je spustila na njegove grudi. Peeos! Pecos!aptala je. .Da, Pecos je, nego tko? Vidim, nisam se vratio na vrijeme ... Ima modricu ina sljepooici. Udario me. Da li te jo gdje udario? Ruku mi je iskrenuo. Tukla si se s njim? Trgla sam revolver... na njega odvrati Terrill, sve ivlje. Htjela sam ga ubiti. Ali me on zgrabio za ruku... uhvatio me... Nisam pala u nesvijest. Osjetila sam kako me vee za stolicu... Kasnije sam oslobodila ruke, a kad je on stao piti oslobodila sam i noge, pa sam dohvatila pojas i poletjela ... Ali me on uhvatio... Onda mi je iscijepao kaput i koulju... i otkrio__oh, Pecos! 183 U tom asu upade Mauree. Oima je izbezumljeno kolutala.

 Gos'n Pecos, oni su nam avli preokrenuli kuu naopako... Rili, zlato moje, reci je li ti dobro? > Dobro mi je, Mauree. Bazi mi na Terrill ree Pecos Crnkinji i ustade. Oh, Pecos... ne idi! zavapi Terrill, gladei mu koljena. Stisnuta srca i s tekom je mukom gledao u ono slatko, pustim strahom zasjenjeno lice. Dijete moje, neu daleko on e urno. Moram poistiti tu guvu vani....a Samfoo je poao da potjera ostatke one zgadi je. Oslobodio je koljena od onih ruku to su ga vrsto stiskale, i izae, sav potresen i oamuen. Trebalo mu je mnogo snage volje da savlada trenutak slabosti, da mirno prie opakom poslu to ga oekuje, da skupi snagu kojom e se-boriti protiv munine to e sigurno uslijediti. Pecos je pogledom pretraio suprotnu stranu kotline. Tamo je stoka, zajedno s konjima, u panici bjeala. Potom se zaulo gdje Sarribo puca. Dobro bi bilo, pomislio je Pecos, da malo pogleda ta se tamo dogaa. Cinco mu prie, na to se Pecos sjeti da pogleda ima li kakve rane. Konj je na boku imao masnicu koja gaje na dodir boljela. No, stari moj, sva srea da si ovako brz. Poto je preao drvee to je skrivalo pogled u kotlinu, Pecos spazi Samba gdje se vraa stazom. Crnac je, vidjelo se, otjerao konje daleko, van vidokruga. Pecos ga saeka, napreui oi ne bi li gdje spazio posljednje tragove ostataka Sawtellove bande. Teko diui, Crnac stie. Gazda ... jednoga sam ... sigurno zakaio. Tim bolje, Sambo. U svakom sluaju se ta fukara nee vie motati ovuda. Ja sam udesio onoga to me ekao u zasjedi na stazi. : To je bio Sam, uo sam onu mrcinu od Sawtella kako ga tako zove. On me najvie zabrinjavao. Kako si ga opazio? 184 Jo sam bio daleko od i kotlinu, kad sam primijetio svjr/.isu prikani bili u Orlovom gnijezdu i. su skrenuli naom stazom, postao .uu sam uao u guduru, Cinco je ili vidio ili mutj kog konja. Stoga sam kod onog bodljikavo skrenuo sa staze. Pametno sam napravio, jer mu u i vo tamo ekala zasjeda. Onaj je pucao na mene. /. se, ja sam mu vratio milo za drago, i jo s dodatkom. Potom sam potjerao Cinca stazom kao da nas svi avoli gone, i stigao ovdje. Boga sam cijelo vrijeme molio da to prije stigne. Kad sam ve izgubio svaku nadu, onda si se pojavio, Pecos. Htio bih da mi kasnije ispria sve kako je bilo zamiljeno e Pecos. Morat emo najprije podii groblje na rancu Lambeth. Grobove s nadgrobnim kamenom. Da, dobra ideja... Tamo, na onoj ravni. Neemo duboko kopati, tek toliko da ih pokrijemo. Tako su u razgovoru ponovo prili brvnari.

 Pretrai ih Sambo. Uzmi sva dokumenta, revolvere, satove, novac, sve to je vrijedno da se uva i sve to spremi u jednu vreicu. Moe se desiti da jednom naie kakav njihov roak, ili prijatelj, pa ukoliko ne bude bezobrazan i ne bude traio guvu, dat emo mu te stvari... Zao mi je onog stoara Wat-sona. Gazda, meni se ini da to nije bilo sluajno ree Sambo. ta to? To to je Watson ubijen. Jer u onoj opoj pucnjavi, kad je i meni rame okrznuto, vidio sam da je iv. Nakon toga je odjeknuo jo jedan pucanj i on se opustio, onako vezan. Gle, gle!... Sawtell je zakljuio da je Watson previe vidio i uo. Ubio ga, pa neka izgleda kao sluajno. Tano tako. Taj je Sawtell bio zaista crni avo. Da, prednjaio je i meu najgorom sortom ... Ali, neka, pustimo priu za kasnije, kad zavrimo posao, Sambo. 185 Jesi li ranjen, gazda? upita Crnac. Kad sam virio iznad ruba litice, jedan od onih kauboja me okaio po glavi. Ova posjekotina ovdje je od jahanja kroz gusti. Ne boj se, nee mi se apetit pokvariti... Sambo, treba ti tovarni konj i komad starog platna. Ja u uzeti lopatu i otii da kopam grobove. - Da, odmah. Evo ti puka, gazda. Nemoj ii bez nje... nikad se ne zna. Quien safoe, kao^to Meksikanci kau. Tako je. Sambo, poto odnese ove leeve, neka Mauree ispere krv. Premda je znao da mu puka nee biti potrebna, Pecos je ipak ponese, te natovaren njom i tekim alatom priao je zaravni koju je izabrao za groblje. Sluajno se nalazila na mjestu gdje nije mogla prijetiti nikakva opasnost od zasjede s ruba litice. Zapeo je raditi iz petnih ila i za neto vie od sata iskopao je tri plitke jame. Teko je dahtao, bio je okupan u znoju. Ne samo to, ve je teak rad djelovao i na njegov mrkotmurni duh i donijelo mu je ono osjeanje ledene munine u dnu eluca to je uvijek prethodilo mrtvakom raspoloenju. Zapravo, volio bi da ima to vie tekog posla. Pomislio je da se mora jo svim i svaim pomuiti prije no to ga to raspoloenje mine. U mislima- ga prekide Sambo koji stie vodei konja preko ijih je lea visjela leina vezana i umotana u platno. Koji je ovaj? upita Pecos. ,Sawtell odvrati Sambo, bez ikakvih ceremonija bacajui leinu s konja. Pecos, pogodio si ga u samo srce... i jo neto da ti kaem: na sebi je imao pojas pun nabijen parama. Zar? Sad si me podsjetio na moj novac. Gdje je, Sambo? Kod Terrill... Gazda, trebao si da vidi ... Hajde, trk natrag po drugog prekide ga Pecos. Jo se uvijek nije osjeao u takvom raspoloenju da bi mogao sluati SamJbovu priu. 186

 No, Sawtell, rctt I1- ,,i poAlo ) jahao, sad e ovdje trunu i tr niti v niti si imao soli u glavi. Onako brzo i temeljito kako J ubio Pecos ga je i pokopao. Potom stade ui sve dok nae odui kamen koji jednini m bode elo groba. Ime na kamenu e kasniju i Jo dva puta se Sambo pojavio sa svojim y.-.\.;%* teretom, potom ostade da pomogne Pecosu sve dok niu zavrili posao. Ve je bila polovica popodneva kad je Peo umornim korakom poao natrag k brvnari. ok Je minuo, onako kako je i za ranijih prilika dolazio i nestajao; no, munina je tek veoma sporo odlazila. Pecos se prekalio na jo jednoj tvrdoj kunji divljeg graninog pojasa Texasa. Ovakve se stvari moraju dogaati. On sebe smatra pionirom. Zna emu ovjek mora gledati u oi i ta sve mora initi da bi mogao stei mir u ovoj pustoi oko rijeke Pecos. Razmiljao je kako mora pogledati u oi jo jednom tekom poslu, za njega jo gorem, kojeg je izbjegavao. Nije znao kako da se pripremi za predstojei razgovor sa Terrill. Mogao je samo prepustiti asu' neka mu donese rjeenje. U njegovu uznemirenu duhu samo se jedno uvstvo isto i jasno odvajalo, i odravalo ga poput jedine luke spasa. Njegova velika simpatija za Terrill Lambet'h kao djeaka pretvorila se u stranu ljubav prema Terrill Lambeth djevojci. Najlake bi mu bilo da otvoreno priznanje toga odgodi u nedogled. Uz svoju tajnu bio je sretan. Nije znao kakva e se promjena desiti sada, kada je Terrillina tajna otkrivena. Znao je samo to da ga je ona, dok je izigravala djeaka, traila, imala povjerenja u njega, u njemu traila oslonac, na izvjestan nain on joj je bio drag, ali sad, kao djevojka... Prvi ovjek koji je Terrilli iupao tajnu isto je tako u njoj usadio nekakvo uvjerenje o Pecosovoj krivici. To je bio udarac. Bolio je Pecosa. Ogoravao ga je. Kao da je kakav no vrtao po staroj rani. Moda je on u svojim zakljucima bio naivan, nelogian, nepotpun moda je on doista obian lopov. 187 Rjeenju tog pitanja ne moe izbjei, mora mu prii i u sebi i pred Terrill; a najbolje da to uini i s jednim i s drugim smjesta. Primai se sada brvnari bilo mu je tee nego da je u njoj bilo deset onakvih kakav je bio Sawtell. Strahovit mu je napor bio potreban, premda ni sam nije znao kakve vrste. Znao je samo jedno, da ii mora; da se u tu brvnaru vratiti mora, da tamo mora raditi, jesti i spavati, da Terrill mora sto puta dnevno pogledati u oi. I takva predodba je u njemu izazivala buru to mu je dath oduzimala. Sve tragove boja Samtoo i Mauree su ve poistili i istrli. Stara brvnara inila se samotnom i dremljivom kao uvijek. Sambo je bio odnio grubi krevet koji se nalazio na trijemu.

Dok se Pecos krzmajui, zadravao pred brvnarom, Sambo ga dozove s vrata: Gazda, ta u da radim sa svim ovim stvarima? Na to se Pecos prisili da ue. Jedan je kraj stola bio pretrpan revolverima, opasaima nabijenim mecima, satovima, noevima, lisnicama i jednim irokim, crnim pojasom za novac. Izgleda da su Sawtell i ta bitanga od erifa bili posve dobro opremljeni ree Sambo. No, Watson nije imao pri sebi nita. Sambo, zar misli da je onaj tip bio zaista erif? upita Pecos, rukom vaui pojas s novcem. Pa, po mom miljenju moda jeste jednom bio. uo sam ih da neto spominju Kansas. Ali je sada sigurno bio erif taman toliko koliko sam i ja. Najzad, gazda, sami su se izdali da im je to bio potreban trik. Tano. No, spremi sve te stvari nekamo, tako da zaboravimo na sve ovo. Gazda, ne bih elio da na sebe preuzmem odgovornost za ovaj novac. U redu. Onda u ga ja spremiti. ekaj da vidimo gdje. Pecos se ogleda po prostoriji. 188 i Pri dnu kamina im )*ltn tiamtfi li izvaditi ree Sambo, te se prtgn* I p< kamen. Pravo mjesto. Samo malo ruskoj Sambo Pecos e. Uas posla sakrie pojas s novcem, a ( > m,. Pecos spremi u jednom kutu na polici, i < Jt to uinio, Pecosu je malo odlanulo. Maurc< polet spremati veeru: na vatri su bili lonci i en Mauree, je li ti voda vrua? zauo se jedan glas, Terrillin glas, ali nekako drugaiji. Jeste, duo, vrua je. Na stolu ti je runik. Pouri dijete, to prije previj Pecosa, jer je veera ubrzo gotova. Na svu sreu, Pecosu je u blizini bila jedna stolica na koju se nemono skljokao. Zauo je korake. Pecos, dozvoli da ti previj em rane upitao je onaj mekani, izmijenjeni glas. Rane?! Ah, da, zato ne, ukoliko je to vrijedno truda. Zar ne vidi koliko strano izgleda u toj krvavoj koulji i s tim rupcem? ree Terrill. Bit e da je tako. Zaboravio sam. Terrill se pojavi, obie stol i na njem poloi neke stvari. Pecos ne podie pogleda, premda ju je dobro vidio. Bila je to Terrill, a ipak nije bila Terrill. Iste izmice s izlizanim hlaama nemarno uvuenim u sare! Ali, umjesto vjenog irokog kaputa ili koulje, nosila je neto bijelo na sebi. I ne gledajui, spazio je to.

 Pecos, ima li drugu koulju? upitala je, stojei kraj njega i drei mu jednu ruku na ramenu, tako da se sav uzbudio. Da, imam drugu, u potkrovlju. Kasnije u je obui. Ova je gotova. Danas ti je bio zlosretan dan za koulju. Nasmijala se arobnim, sitnim smijehom, dubokim, grlenim, od kojeg su Pecosa srsi proli do samih peta. Od ega je takva promjena na ovom biu to ga toliko dugo poznaje? I 189 Isjekla mu je izderani i krvavi rukav upravo ispod samog ramena. Ovo nee biti rana od metka ree ona. To sam se ja posjekao na kamenu. Hitrim, vjetim rukama Terrill ispere ranu, premaza je nekim melemom, pa je vrsto previ je. A ovo na glavi? Strah me i gledati u to! Dobro, pusti to Terrill, ukoliko ti je muka da gleda. Sambo e to meni urediti. Ja, u ti je previti. Namoila je runik u toplu vodu, skinula je krvlju skraenu krpu i isprala ranu za koju je Pecos bio siguran da se sastojala od obine voruge. Oh, Gospode! apnula je djevojka posve tiho, kao da joj to dopire iz dubine due samo in nie i za mene vie ne bi bilo ivota! Ali, Terrill, o mojoj je glavi rije ree Pecos poneto tupo. Ove su njene rijei izazvale novu buru u njemu. Sad se Terrill dugo zadrala s previjanjem rane. Njen dodir nije bio toliko siguran kao ranije, nije bio toliko miran. Pecos osjeti gdje njezini prsti drhte na njegovom elu. Naginjala se nad njim, as na jednu, as na drugu stranu. Bilo je tu nekog lakog, mekanog dodira od kojeg su njegovi preuzbueni ivci jezivo treperili. Nije se usudio da podigne polusklop-Ijene oi. Kao u kakvoj magli gledao je bijelu odjeu, to mu je bila preblizu da bi je jasno raspoznao. No, djevojine su lijepo uobliene miice bile do ramena gole, na zglavku zlaane boje, a iznad njega mlijeno bijele. Kad se jednom nagla nad njim, da se pomui omatanjem zavoja oko potiljka, trebalo je samo malko da spusti ruke pa da se nau oko njegova vrata. Toliko je bolno, toliko enjivo Pecos to zaelio, da kad je doao k sebi pomislio je da je poludio. Taaako! Nee ti se smai, ukoliko bude mirne spavao ree ona. Spavao! Ovdje ja vie neu spavati... Hvala ti, Terrill, zaista si dobar lijenik. Bez ikakvog odreenog cilja, izaao je van. Da je produio koraati, bio bi u stanju i nesvijesno produ190 iti pravo na obalu i uri u r!J#H "' anstvenim je bojama sunco Kin jeka je zapadala u polumrak, n.

stoj vrpci sa srebrnkastim porm dizala i u se upijala zlatni bijes suma n.i . lina je leala okupana irokim zraclmu I rr* koprenama. Kamo su otili prijetnja, opasnost, sin ivot to su se krili iza ljepote i amotinjo kn,, Pecosa? Pecosu se priinila vizija ve poznatu j> rima jer im je snove ispunjavala vizija o jinlnum vremenu kada e i teak ivot kauboja i stoara, i surovost divljine, i prolivanje krvi pljakaa i osvetnika, i napadi Komana, sve nestati i nastupiti period sigurnosti i povjerenja prema susjedima s jedne i druge strane, period, mirnog domaeg ognjita i bogatstva to ga pruaju bezbrojna stada stoke. To je bilo obeanje to ga je pruao divotno lijepi suton. Da nije toga, sve bi nade i sva stremljenja prema takvom cilju bili uzaludni. No, prostrani kraj oko Pecosa morat e uvijek ostati samotan, siv, u muk zavijen, vreo poput pei ljeti, leden zimi, kad ujeda ljuti sjevernjak, mora ostati pusta zemlja to se miljama prua od breuljka do breuljka, sa svojim divljim pasitima za bezbrojnu stoku, s kojih leinari i kojoti nee nikad nestati. Upravo takva kakva je bila, ta je zemlja vezivala Pecosa za sebe. Da nije bilo ljudi kao Watson, i ena kao Terrill, Pecos bi izdao san pionira da krvlju upie svoje ime na toj granici. Tako su neto ve uinili ljudi bolji od njega. Texas je bio bojite, bojite natopljeno krvlju od rijeke do rijeke. Nije bilo Teksaanina koji ne bi bio roeni borac, i nije bilo Teksaanina koji bi naivio bez borbe! Snivajui o domu, samo su bolji pobijeivali smrt. Jednog e dana proi ovo vrijeme revolvera i omi, preigosa-nog iga i odmetnika krvava pogleda. U tom asu oduevljenja, Pecos je spoznao da je oduvijek bio na pravoj stazi. Ukoliko je tu i tamo zagubio trag, u duhu ga je zadrao, i uvijek se ponovo vraao da nogom stupi tamo gdje treba. S gor191 inom mora spoznati svoj put iz prolosti; a prije nego te njegove korake praina prekrije, moda e ih biti jo vie i gorih, ali ni^ad vie nee uiniti niti jedan[ jedini pogrean korak. Jedan ga je glas dozvao na veeru bio je to I onaj isti, izmijenjeni glas. Okrenuvi se da se vrati u brvnaru, spazio je gdje se neto bijelo pomaklo s vra-j ta. Terrill ga je motrila. Rijeen da bude sasvim prirodan, Pecos ue u I brvnaru. Da je bio dovoljno pametan i "hrabar da preduhitri dogaaje, ne bi nikad bilo nikakvog razloga j da se stidi ovog traginog dana. Sambo je bio naloio vatru vornatim cjepanicama mesquitea, o emu su svjedoili miomiris i crvenkasto svjetlo. Terrill je sjedila na drugom kraju stola, kao uvijek. Ali je inae sve bilo drugaije. Njezina je kosa sad bila po sredini razdijeljena, valovita, i po bpji je podsjeala na rjene valove kad zraci sunca na smiraju padnu na njih. Lice joj je bilo blijedo kao da nikad sunca nije vidjelo. Oi su joj bile iroke, tamne, iskrile su se, kao dva prozora iza kojih vrca tisuu emocija. A ispod

njih leale su sjene, duboke i tajnovite, to im pojaava ar. Ali onu uznemirujuu promjenu od djeaka u djevojku hi je donosio samo izgled lica. Bijela haljina! Bila je starinska u poreenju s onima to ih je Mary Heald nosila i nije dobro pristajala djevojci. Bila je to haljina za djevojicu, a sad ju je nosila zrela djevojka. Malo je bila otvorena na vrhu, bez sumnje zato to ju Terrill nije mogla zakopati, i pomalo je otkrivala lijepu liniju njezina vrata. Oblina grudi je uzibudila Pecosa, istovremeno ga neto acnulo kad se sjetio svog nenamjernog oskvrnua. Dugo je ukoeno zurio. Moda njegov pogled, ili neto u tom pogledu, izazva navalu krvi u Terrilline obraze. Ona je bila nervozna, stidljiva, ali su joj oi udno poivale na njemu. ega ima da se boji na njemu? Sad on zna, a ona ne smije nikad doznati da je njemu ve odavno poznata njezina tajna. Na to se sjetio onoga to je Sawtell njoj rekao, i njegova osjeanja pretrpjee promjenu. 192 Ne mogu jesti onu t, i I... i, neprijatno mi je... P ljut moda? Nemoj nita da misli otpovu.-grubo. I sam je bio zaokupljen svakak , Sta da radi, kad ga ona onako gleda, onakvim furttio vato udnim pogledom? Ali, Pecos, ako... ovaj... ne budemo govorili bit e jo tee ona e na to, svojstvenim patosom U pomo im doe Sambo, koji je sjedio ispred vatre. Gazda, mene mnogo interesira kako si zaradio tu ranu na glavi. Rei u ti spremno doeka Pecos, kao nikad eljan da neto pria. Hajde, Pecos, ispriaj nam eljno dometne Terrill. Saekajte, da najprije popijem kavu on odvrati, pa ustane da zapali meksikansku cigaru, jednu od nekoliko to ih je ispuio od posljednjeg puta u Camp Lancaster. Otprilike je sunce izlazilo kad sam se naao u kanjonu. Naao sam onu druinu na mjestu koje mi je Watson opisao. Pomislio sam da ih poplaim, ukoliko ne budem mogao uiniti vie. Smislio sam i kako da to izvedem. Ona je gamad taman dorukovala, kad sam u njih opalio sedam hitaca. Izdaleka je to bilo, ali sam opet jednog skinuo. Vrisnuo je da je bila milina uti ga. Trebalo je da ih vidite, kako su stali skakati jedan preko drugog! Potom otrim natrag do konja, skoim na nj, pa zadijem to sam bre mogao rubom litice. Tu udarim u kamen. Dobro. Skoio sam s drugom pukom i poao dalje rubom litice. Sad sam im bio jo blie nego prvi put. Stao sam opet pucati, koliko god sam bre mogao puniti puku. Moj je plan odlino upalio. Banda je pomislila da je opkoljena u kanjonu. Kako su im konji bili spremni, oni ih pojahae i kroz gusti potje-rae prema rijeci. Dok sam se prevrtao rubom litice, jedan me od njih pogodi. No, otperjali su svom brzinom k rijeci, i mislim da se ne^t uskoro vraati. 13 Zapadno od Pecosa 193

 Sambo, zar je i tebi apetit nestao kao to je Pecosu i Rili? upita Mauree. Jer onda je veera zaista propala. Ne sekiraj se, eno, ne sekiraj se otpovrne Crnac. Nee ti hrana ostati. Gladan sam toliko da bih i cijelog konja pojeo. inilo se kao da nekakva srea as obuzima, a as naputa Terrill. U jednom je trenu iz nje zraila mladalaka udnja, a u slijedeem je tupo gledala pred sobom, kao da visi izmeu nade i zelbnje. Pecos je bio svjestan njezinog i nehotinog poziva upuenog njemu. Od toga se osjeao krivim. Dok je on priao ta se s njim dogodilo, Terrill ga je sluala iroko otvorenih oiju, upijala je svaku njegovu rije, pokazivala sav svoj strah i uzbuenje. Pognat neizvjesnou i okrutno silnom enjom, Pecos poe na trijem, gdje sjede u mraku. Kakve li tiine u kotlini! Iz tame se ulo duboko mrmorenje rijeke. S visina je jedan kojot zavijao. Ukoliko su tog dana ovim krajem prole pohlepa, strast i smrt, sada im nije bilo nikakvog traga. Pitao se hoe li Terrill doi za njim. ta su pokazivale njene geste, njeni hrabri i eznutljivi pogledi? Shvaala je da je pogrijeila to u njega nije imala povjerenja. Savjest ju je pekla. Ili je to bilo neto drugo? Mogao se praviti tvrda srca, mogao se drati na odstojanju, ali bi to bila podvala. Koliki su beskrajni -asovi proli od tog jutra! Glava ga je boljela od rane. Tu i tamo bi mu se .s usana oteo uzdah, gotovo jecaj nesvjestan odraz onog podmuklog stiska to ga je oko srca osjeao. Ima li on pravo da oslukuje onaj mir, ima li pravo da razmilja o tihom mraku to se sputa, i da misli posveuje divnoj djevojci to mu je povjerena na uvanje kad je tog dana na sve strane dijelio smrt? Ali ne, to su bili samo asovi, beskrajni dodue, no ipak asovi koji sada pripadaju prolosti. ivot ponovo cvate, raste buja i svega ga obuhvaa. Podnice na trijemu zakripae pod neijim laganim korakom. Terrill je izala, prila mu i sjela kraj njega, blizu onog mjesta gdje je Sawtell pao. Glas joj je bio tih: Pecos. 194 ^h Nervozna sam... opet me spopada onaj stari strah od mraka... Hoe li mi dopustiti da sjedim kraj tebe? Da. Rastegao je taj da, ali je i u tome bila jedna la. Sjela mu je posve blizu i stala zuriti u mrak to se Sputao. Ukoliko se uasavala mjesta, i onoga to je tog dana izbjegla, to nije pokazivala. Njen profil, iza kojeg je pozadinu inila crna stijena, kao da je bio isklesan iz mramora bio je ist, jasan, nadasve plemenit, i tuan koliko je i ivot njezin bio. Pecos nije mogao vjerovati stvarnosti nije mogao vjerovati da su ga njegova lutanja, njegova surova ruka, njegova vjerna sluba slab-m i unesreenim, na kraju doveli ovdje, u ovu osamljenu kotlinu, kraj ove djevojke lijepe i dobre kao aneo. Terrill, hajde na spavanje on najedarod bubne. Zapanjila se.

 Zar moram? upitala je. inilo se kao da je ovim pitanjem zauvijek nestalo tvrdoglavog djeaka Terrilla. U njem je bilo nekog nagovjetaja da je . Pecosova rije postala zakon koji se ne smije kriti. Kako ti raigo. Ali si toliko blijeda i slaba. Tretalo bi da odspava... Pecos, noas ne mogu zaspati ako ti... ako isam kraj tebe. Nije mogao odgovoriti. Teko mu bilo ne samo jasno govoriti, ve i jasno misliti. Bio je na kraju snaga. Srce kao da mu se irilo od ogromne ljubavi koja se oslobaala i koja ga je dok joj se on predavao naprosto razarala, u neposrednoj blizini ove toliko ive djevojke to je u njega napeto gledala. Mogu li ostati? upitala je. Moe. Rub suprotne litice bio je ocrtan jednom svijetlom prugom. Iza njih se mjesec dizao. Terrill se primae jo blie Pecosu. Na tren se njezina bojaljiva ruk'a zavukla pod njegovu miku, ali ju je hitro povukla. 195 Uhvatio je njezin pogled kojim mu je motrila lice to ga je drao kruto okrenutog litici. Pecos, sva sam napeta... gorim. A vidi to su mi ruke ledene. Poloila ih je u njegovu aku. Bile su poput leda. Jedna se njezina aka malo zadra u njegovoj, ali odmah potom pade, kad ne osjeti odgovora na njegovu dlanu. Ima vruicu ree on. ta e, Terrill, nije tebi mladoj bilo lako ono to se danas desilo. Uasno! Samo kad se sjetim! Da sam imala metak vie, ubila bih ga! Voljela bih da jesam. udno, Terrill. Zato bi voljela? Onda ne bi mogao priati... Ah, tako! Pecos je pomislio da je ona htjela rei kako Saw-tell ne bi mogao odati njezinu tajnu. To se inilo prirodnim. Zbog dvostrukog ivota kojim je ivjela, Terrill je osjeala nekakav pretjerani stid. Neko je vrijeme utjela, a toplina koja je izmeu njih strujila inila se udnom u poreenju s njenim hladnim rukama. Na litici-se svijetla pruga pretvorila u iroku bijelu vrpcu mjeseine to se sputala i neprimjetno smanjivala tamu u kotlini. U mrklini se sova oglasila, a kukci su neprestano alobno zujali. Poto su zavrili svoj posao, i Sarnbo i Mauree izaoe na trijem. Mauree je poeljela Terrilli laku no, ali se Sambo malo zadrao. Ljudi, neto vam moram rei ree on. Vi znate da mi je ena vidovita. Ona kae da e se iz ovog stranog dana izroditi dobro. Iz njenih usta u boje ui, Sambo uzvikne Terrill. Pa to se zna, Sambo otegne Pecos. Jer je mnogo zla pokopano pod zemljom.

 Tako je, Pecos, tako je... A sad, laku no, gazda Pecos. I neka te Bog blagoslovi, gospoice Rili. Sambo poe prema svojoj kolibi i mjeseina mu osvijetli crnu glavu. 196 On, bila sam jo dijete kad mi je posljednji put rekao gospoice Rili apne Terrill i bolno i radosno. Moda je upravo taj tren iz prolosti udario u strune injenih zanemoalih i zamrznutih emocija, jer ona odjedared zgrabi njegovu ruku, pade na koljena, prie blie i podie lice. Pecosu srce poskoi u grlo. Pecos, jedini prijatelju moj ... ljut si... hladan... odbija me, kad ja elim... kad je meni toliko potrebno... Da, bit e da je tako bubne Pecos. Koliko e dugo izdrati ovaj njen stisak? ta e ona uiniti? Zar nije slijep, lud, glup kauboj koji nikad nije nauio da poznaje ene? Ali ja to ne mogu podnijeti za jecala je na stiui se uz njega. Je li to zato to mi ona zvijer iscijepala odjeu i vidjela da nisam mukarac? Bit e odvrati Pecos, mehaniki. Ali ja tu nisam kriva, Pecos, kao to nisam kriva to sam ensko. Za tebe sam se borila, da tvoj novac spasim. I zgrabila sam ga, i pokuala pobjei. ... Ali me uhvatio za kaput i koulju... i iscijepao mi iih. Moda ti nisi kriva. Ali si bila tu i on te vidio polugolu. Nee porei da je od tebe htio napraviti drolju Pecos e, posve svjestan koliko su mu rijei lude i nerazumne. Ne, dragi Pecos. Samo, prekasno sam uvidjela da je bolje pustiti ga neka nosi novac. Ali nisam... ti si doao na vrijeme da me spasi. U cijelom ivotu Pecos nije imao nieg to bi bilo vrijedno koliko tisui dio ovog momenta. Zbog ega ona sve ovo govori. Doi e i na to. Moe li on izbjegavanjem odgovara produljiti ovaj as kad pretpostavlja da e mu o ljubavi govoriti? Da ga produlji moda samo zbog toga da jo ne uje neizbjenu istinu: koliko ona njega voli ali kao brata, ili zatitnika. Nakon vrtoglavih visina nadanja, moe li podnijeti takav pad? No, mora je podbadati da govori. ta foi bilo da nisam doao na vrijeme? ' Onda bi m naao mrtvu. lit i Dobro, sva ova naa pria nema svrhe. Ja sam doao na vrijeme, a ti nisi mrtva. Ali bih vie volio da si mrtva, nego da me smatra za podlog lopova i kradljivca stoke. Oh, Pecos! ona za vapi. Tu je bila bolna taka. Pogodio je. Ono to je njega muilo, titilo je i nju. Odgurnuo ju je, gotovo surovo. Ali nije pomoglo. Ona se povede i uhvati se za njegove ruke. - Terrill Lambeth, i ti si povjerovala da sam ja lopov? mrko je upitao, hvatajui je tvrdim akama.'

 Jesam, jesam... Strano je, ali ti ne mogu lagati. Povjerovala sam... On je bio siguran. inilo se da sve zna. Prepoznao je novac... novanice koje ima. Kleo se kako ti ih je on lino dao. Neka mi bude oproteno, ali sam povjerovala da je tako. Uh! hrapavo istisne Pecos. __ Ali sad je to gotovo! Bol me ubijala... Ali, Pecos, dragi, dragi Pecos, nemoj me gledati tako mrko i strano. Sluaj me. Onog asa kad sam te opet ugledala ...... onog istog trena... znala sam da je S.awtell zlikovac, da to nisi ti. Osjetila sam. Vidjela sam ti to u oima... Zbog ovoga mi oprosti. Ali si povjerovala on tvrdo plane. -r- Jesam, ali sad vie ne vjerujem. Zar me ne moe razumjeti? Razumijem te toliko, da sam silno povrijeen, Ali, zar je jedna povreda vana? ti si me iznevjerila. Pecos! Izdala si svog ortaka. Nije ba tako. Dvolina si. Ne, ne! To ne priznajem. I da je, i da jeste bilo tako, ja bih se opet drala tebe. Kao oaran Pecos je gledao u nju. Mjesec je ve odavno skoio iznad ruba litice i upravo se pojavljivao iza brvnare. Njegov je srebrnasti sjaj poivao na Terrillinu licu. Usprkos ovoj golemoj prepreci to ju je Pecos podigao izmeu sebe i Terrill, inilo se da djevojci ipak neto daje snage. Neizmjernoj tuzi u ili njenim oima nijr bih. krt) !) Mio Imunoj vjernosti. Pripadala )t lista na olujnom vjetru. Al u grani s koje se nije hljol* Iznevjerila .ri me, T' l produi i njegov se ncpulv < I* s tim optubama. U au iumije, III" U srcu, nikad! Ja sam TekKuAunln. Kradljivcu n>> * koji krade kravu, ili crnog koji kradu K< I < i drugog bih vjeao. A ti si povjerovala tlu i ja j.p.uUm meu takve, Ali sam ti to priznala. Mogla sam slagati ona uzviknu, gnana do oajanja. Nikad ti nije bilo stalo do mene. Oh, kako to moe rei! Pecos Smith, ja te volim od asa kad sam te prvi put vidjela! Moda kao starijeg brata. __Ne, ve sam te voljela kao to moe voljeti

djevojka koja jo ne zna ta je ljubav. Kao djevojka koja mora kriti svoj spol i svoju udnju. Kao djevojka koja se pretvara u enu. Oh, da nije bilo moje tajne, moda te nikad ne bih toliko voljela. Terrill, bila si lani djeak. Toliko si se ui-vjela u lai, da sad ne moe ivjeti bez njih! Pecos, ja te ljubim! slomljeno je kriknula. Duh joj je posustao, kao i snaga to je nestala. Lijepa varalice! Jo jednom je pokuala da ga slabim rukama uhvati. Ako me ti ne voli... ne preostaje mi drugo nego... u rijeku ... Ne lai! Pecos, zar si takav, kao od kamena? Moj Pecos ... Varala si me ... : Ne, nisam. \ , > " izdala si me, potom! Smiluj mi se! : Povjerovala si da sam tai Oprosti mi. Srce mi se para. Imam samo tebe ... na cijelom ovom svijetu. Vie nije mogao izdrati. Privukao ju je na grudi i njene je klonule ruke podigao sebi oko vrata. Dobro, nema smisla da se dalje nateemo ree glasom toliko izmijenjenim, da se inilo kao da je netko drugi progovorio. Mirno mu je leala na rukama, ali je on znao da je pri svijesti. Gledao je u njene iroke, tamne oi. Osjeao je kako se polako, iz njenih grudi toplina prikrada u njegove, i kako njoj ubrzano tue srce. Pecos apnula je. ~ Tu sam. Oprata mi? Samo sam te htio kazniti zbog pomanjkanja vjere u mene. Jadna moja mala! On, stani! Pecos. To e me zaista ubiti. Nemoj mi rei... da si sve ovo samo onako rekao ... Pa, u jednom asu tako sam i mislio. Bio sam ljut. Ali ti nisam sVe rekao, imam jo neto. A ta to? Da si moja draga. Onda, znai da me voli? Odgovorio joj je cjelovom kojim je poljubio njene slatke, svjee usne. Na to je dobio nagradu ne-traenu, neoekivanu, kao to je bilo neoekivano i ono blago ljubavi. Jer je sve to je u Terrill Lambeth bilo uroeno, sva njena stlaena enstvenost, svi osjeaji toliko dugo nijekani, patnje samotnih godina u tom divljem kraju, u kojem se ona nala zatvorena kao meu tvrdim zidinama kakva manastira, i sva enja koju je takav ivot

mogao samo do vrhunca dovesti sve je to sad u njoj prekinulo sve spone, sruilo sve brane, da bi provalilo u jednom preputanju istom kao to joj je misao bila, u preputanju u kojem je slijepo traila usne njegove da ih ljubi i ruke njegove da je grle, uvijek iznova i sve silni je. Najzad je njeno ljupko lice klonulo meu njegove ruke ali vie nije bilo blijedo, niti oajem zgreno. Pecos, otkud me moei toliko... voljeti, I ima svega nekoliko sati to znai du som Itnn? Pa, sigurno se to ini pretjeranom ljubavi; . za ovoliko kratko vrijeme on otegnu. Ali )\ dudo moja, istina u tome da te ja sve vie volim od onog asa kad sam otkrio da si ena. Osupnula se i od zaprepaenja poskoila. Pecos Smith!... Huljo jedna! Nebesa!... A kad si to otkrio? Draga Rili onog dana kad sam te spazio iz rijeke. Onog dana... onog dana! Crvenilom razbuktalo lice sakrila je na njegove grudi i 'vrsto se stisla uz njih. Svejedno, glavno da me voli. I GLAVA 15. Pecosu je bilo svejedno da li posjetio Rockport ili ma koji drugi grad, ali je uvidio da je taj stoarski grad, u to doba na vrhuncu svog uspona, skroznaskroz nepodoban za Terrill. Slian grad Pecos jo nije vidio. inilo se kao da su ga sa tri strane opkolila stada, a s etvrte buni zaliv. Glavnom ulicom moglo se jahati, voziti ili etati u ma koje doba dana i do duboko u no, ali je to zaizv jesno predstavljalo prilino naporan poduhvat. Hotel Gulf, gdje je Pecos unajmio sobe po strahovito visokoj cijeni, liio je na konicu. U njemu su se vrtjela ista lica koja su sainjavala gomilu na ulici naseljenici, stoari, kauboj i, lovci na bizone, vojnici, raznorazni putnici, desperadosi i raznobojna gomila parazita to na tuoj grbai ive. Premda je bio decembar, grad je bio nabijen egom i prainom. Kako li tek izgleda u augustu? pomiljao je Pecos. Pecosa zarazie duh gomile, guva i gungula. On, obian kauboj, pustolov-revolvera, postao je dijelom te gomile. Meu svjetinom spazio je ene i keri na-seljenika to su se tek zaputili u veliku avanturu koju je Terrill ve doivjela. avo da ga nosi, Terrill rekao je djevojci ovako neto nisam oekivao. Zna, kad gledam te mlade ljude i ene razmiljam o onom ta ih oekuje, jer je nama to ve dobro poznato. No, osjeam da u njima ^vi neto veliko i divno. Oni e svoj zadatak izvriti. U tome se ne varam, dovoljno mi je tim ljudima pogledati u oi. Zna, zato i jesam iv, jer sam u stanju da vidim ta ljudi misle, r

 I ja se uzbuujem na onu sliku, Pecon / li da bih voljela ii s njima. Sigurna sam da mladi ljudi umiju boriti. Vidio sam meu njima mnotvo Teki< A tko su oni mukarci blijeda lica ucr jelima i one ene onako nakinurene u ar liinama? Mnogo me pita, draga moja odvi .'ti i '>> neodreeno. U svakom sluaju, siguran ..m (Ju ]< to gadan soj. No, Terrill, ti mene ne napu taj niti n;\ minut. A budem li ja ma kuda poao sam, zakljuat u te ovdje vl sobi. Nee ti mene ostaviti ovdje samu niti na tren, to ti ja kaem. ta misli, da u pustiti takvog zgodnog kauboj a, jo nakrcanog parama, da se po onoj gomili seta sam? Nisam luda! Ti mi ba mnogo ne laska. Izgleda. kao dijete, ali ipak razmilja kao zrela ena. Pecos, ja zavisim od tebe ona e mu slatko, A zar ti ne zavisi od mene? Zaboga, zavisim! Da nemam tebe, sad bih negdje pio, kartao se, moda ispucao koji metak i ta ti ja znam ta bih sve radio. Nasreu, sve je to sad prolost i toliko sam sretan, da mi se ini da sam pijan. Ja sam toliko sretna, da me je strah. Volio bih, da je sudac Roy Bean bio kod kue. Onda mene ne bi bilo strah. ta hoe rei, Pecos? ona e, zacrvenivi se. ini mi se da smo doli ovdje da kupujemo stoku. Neka, nita posebno nisam htio rei... dobro, poimo. Ovdje ima dosta duana i moda naemo kakve haljine za kojima toliko udi. Meutim, nakon napornog guranja kroz gomilu od jednog duana do drugog, nisu uspjeli nai nikakvu gotovu ensku odjeu kakvu je Terrill eljela, Robe je bilo na pretek, i dobrih stvari, ali gotovih haljina nije bilo. I tako su se ponovo morali zadovoljiti mukom odjeom. Sa svog veselog pohoda vratie se u hotel s jednim parom izrojtaniih meksikanskiih izama, srebrnim mamu&ma, somforerom od mekane koe, koji je na Terrill arobno stajao te je Pecos zbog to*a vritao od veselja, raznim vrpcama, kouljama u raznim bojama, jednim kaputom i drugim stvarima. Dok se Terrill ushiivala nad ovim kupovinama poput kakva djeteta, Pecos joj kratko ree neka se obue dok on na as poe u ured prizemno. Pecos se bio uznemirio jer je opazio da su ga u gradu slijedila dva mukarca. Dodue, to nije bilo nita neuobiajeno u ma kojem gusto naseljenom mjestu na granici. Ali, Pecosu se uinilo, da su ona dvojica teksaki jahai. A s takvim ljudima ne moe tek tako da se igra. Zato su ga slijedili? Odluio je da mu to bude prvi korak - da dobije odgovor na to pitanje.

Primakao se slubeniku na recepciji i upitao ga ima li u gradu teksakih jahaa. .Ovdje se nalazi kapetan MoKmney sa nekoliko svojih jahaa glasio je odgovor. Rade na v sluaju krae stoke onog Big Brewstera. Gdje bih ga mogao nai? Malo prije je doao ovdje. Vidio sam ga priie nekoliko minuta. Foaje je bio pun svijeta. Neto kasnije Pecosu su pokazali kapetana McKinneyja. Bio je to ovjek srednjeg rasta, izgleda poput veine Teksaana, tvrda lica plemenitih crta i prodornih oiju. Pecos prie i s potovanj'em zastane neko vrijeme ekajui da kapetan zavri razgovor sa dvojicom ljudi koji su oito bili stoari. Izvor te, gospodine? upita MeKinney. Jeste li vi kapetan McKinney? Za Teksaanina, a naroito za jahaa rangera bilo je posve logino, da na takvo pitanje ne dobije odgovor istog trena. Kapetan McKinney je asak razmiljao. Jesam najzad odvrati. Kapetane, mislim da su me dvojica vaih rangera slijedili po cijelom gradu. A tko ste vi? Baca Smith, Po kapetanovu dranju, Pecos je odmah uvidio da je mudro postupio to je priao rangeru. Uz to je dobio jo jednu potvrdu znaaja svog imena. Doite k meni naglo je odvratio McKinney. Pecos je umio smjesta uoiti vanost susreta s ovjekom. I tako je u ovom sluaju zakljuio da je ovaj susret, bez obzira na konaan ishod, za njega povoljan, inae ne bi jedan kapetan teksakih jahaa hodnikom iao ispred osumnjiena ovjeka. Uli su u jednu dobro osvjetljenu sobu u uglu zgrade. Drago mi je to ste me potraili ree Me Kinney, nudei Pecosa da sjedne. Dvojica Teksaana pogledae se pravo u oi. Pecosu se onaj ovjek dopao, u njemu je vidio potena i borbena rangera. Uoio je takoer da je kao rijetko kada izloen otrom ispitivakom pogledu. Hoete li mi dozvoliti da pogledam va revolver? Kapetane, nisam navikao na takve stvari. Ali, u ovom sluaju ... Pecos prui revolver s drkom naprijed. McKinney ga prihvati s izrazom ovjeka koji vrlo dobro zna ta revolver predstavlja jednom Teksaaninu. Paljivo je pogledao drak. Sedam zareza... sve stari primijetio je. Kapetane, mogao sam onomad dodati jo tri zareza, ali sam imao razloga da se toga okanim. Kapetan vrati revolver, takoer pruajui drak naprijed. Smith, o vama sam uo i dobrog i loeg.

 Dakako. ta ete, ivio sam pravim ivotom jednog rasputenog kauboja. Da li vi sluajno imate kakve veze sa Brading-tonom Smithom? On je bio ranger prije rata. Imam. Brad mi je bio ujak. Veoma zanimljivo. Znai, vi ste iz vrlo stare teksake^ porodice ... Smith, ovdje imam jedno pismo koje se odnosi na vas ree McKinney, traei meu hrpom papira. Evo ga. Pie mi ga neki stoar koji f posluje s one strane nove granice Novog Meksika.| Sawtell... Breen Sawtell. Poznajete li ga? Pa, mislim da sam ga poznavao mirnoj odvrati Pecos. Usprkos uspomenama to mu ih je doaralo Sawtellovo ime, Pecos je ostao posve staloen [ i hladan. Biste li htjeli proitati to pismo? Ne. Mogu vam gotovo od rijei do rijei rei ta| je u njemu, kapetane. Dobro, uinite to. Dajte mi vau verziju. Si moje strane mogu vam rei, da su vas moji ljudi pratili upravo zbog onoga to sadri ovo pismo. Sad shvaam. A otkud su me poznali? Slinger vas poznaje. Jeff Slinger. Mogu vam sa zadovoljstvom dodati da se on zaklinje, da ne vjeruje niti jedne rijei iz ovog pisma. Jeff Slinger! Je li on ranger? Nego ta je. Deset godina je u slubi. Neka ga vrag nosi, nikada mi to nije rekao. Prije nekoliko godina bio sam mu pri ruci u jednoj guvi to ju je imao s nekim konjokradicama Meksikancima. Sluajno sam naletio. Nekoliko dana smo logorovali na Rio Grande. Prema tome, on moe rei koju dobru rije za Vas. No, koja je vaa verzija ovoga to Sawtell pie? Pokuao je da zametne svoj trag, kapetane odgovori Pecos i ukratko opisa Sawtellovu vezu sa Williamsom i Adamsom i njegove poduhvate. Savreno se poklapa s nekim informacijama koje sam nedavno dobio od jednog gonia stoke. Najbolje da tog Sawtella potraimo. Kapetane, ako ga potraite, morat ete ga iskopati odvrati Pecos s mrkim osmijehom. ~ Kako to? upita ranger premda je savreno dobro shvatio. Sawtella vie nema. Vi ste ga ubili! Kapetane, volio bih porei takvu sumnjivu ast, ali ne mogu. Najbolje da mi ispriate kako je do toga dolo . .. ako hoete. Sada je Pecos, naravno, mini> u <! ) ati taj dogaaj i nije nlAtu i>i;.iio. | * zadrao na opisu samog rwnn i umb' Hl roito trudio da kapetanu prui t inu *

se svotama novca radilo. Ima li svjedoka o toj Sav !'llo\ Ima. Prije i poslije moj-. <..lwki. Crnici i mladi Lambeth" ;. Da, gospodine. j __ Dobro za vas, za sluaj tla se budi ma lutdn ; ponovo prekapalo po ovom predmetu. Ali, do toga e i teko doi... Smith, da li je mladi Lambeth onaj I djeak to su ga moji rangeri vidjeli s vama? Da, to je. Volio bih da ga dovedem do vas, kapetane. To svakako uinite. U svom olakanju i oduevljenju Pecos pojuri k Terrillovoj sobi takvom silinom da udari u vrata. Tko je? Pecos. Pouri! Uavi, Pecos uoi da je Terrill as prije sjedila na podu. Otvorila mu je vrata drei jednu izmu u ruci. Na sebi je imala sve novokupljene stvari. Zbilja je izgledala arobno, toliko arobno da je Pecos pomislio da e ga oi zaboljeti. __ Kako ti izgledam? ona ivo upita. Djevojko, nije mi ba drago da ti kaem, moglo ^ bi ti udariti u glavu... Daj da ti navuem tu. izmu." Nove su, uz to malo tijesne... uh!... Pecos, da li si siguran da sam... Sve je dobro. Nemoj me sruiti. Zguvat e se. Skini kaput. Tako. Sad si djevojka, usprkos hlaama Premda tko god nije slijep moe vidjeti... Neu da ih nosim plane Terrill. __ Draga moja, mora ih nositi, inae ne moemo maknuti iz ove sobe. Onda nemoj zbijati ale na moj raun na-duri se ona. Kamo me vodi? Opet sam imao sreu. Ovdje je jedan kapetan rangera. Otiao sam k njemu. Smatrao sam, da e mi koristiti da mu kaem za Sawtella. Mogu ti rei da je 206 207 bio veoma fin. Zatraio je da se upozna s mladim Lam-bethom. S mladim Lambethom! 'Neki njegovi rangeri vidjeli su te sa mnom. Drali su te za djeaka. A ja sam i kapetana pustio neka tako misli. Bit e smijeno. A sad, budi slatka i prijazna kao to umije biti. Umiljata. Razumije? Ja se neu ljutiti. Terrill je odmah shvatila da e doivjeti neto novo i na to se pripremila. Poto je pokucao, Pecos ue. Ranger je sjedio za svojim stolom. Kapetane MeKinnev, ovo je moj drugar, mladi Lambeth najavi Pecos s uitkom gledajui u kapetanove izbuljene oi.

 Kako ste, kapetane MeKinnev? ree Terrill s pravim tonom potovanja. Ranger urno ustane i zagleda se kao da nije bio siguran u ono to je vidio sjedei. Mladi Lambeth! Ah, takor Kako ste vi? ... Eh, Sniith, pa ovo nije djeak! Kapetane, pa ja vam nisam rekao da je mladi Lambeth djeak sporo e Pecos. To je djevojka kao to vidite. Terrill Lambeth. , Da, vidim. Pa, drago mi je to sam se s vama upoznao, gospoice Lambeth galantno se nakloni kapetan. U njegovim oima umjesto zaprepaenja za-svijetli zadovoljstvo. Da li to idete na rodeo danas? I meni je drago to sam se upoznala s vama, kapetane McKinney srameljivo odvrati Terrill. Znate, ja sam dugo vremena izigravala djeaka, a ni sada nismo mogli nai podobnu ensku odjeu, pa sam nastavila sa starom igrom. Terrill Lambeth? Tog se prezimena sjeam. Da li ste u rodu pukovniku Templetonu Lambethu? Njegova ki. Tko bi rekao! usklikne kapetan, duboko uzbuen. Njegova ki! Templeton i ja smo bili prijatelji. Bili smo zajedno u ratu. Poslije rata vie nisam nikada o njemu uo. Gdje je sada? Mrtav je, kapetane odgovori Terrill gledajui neodreeno kroz prozor. Bio je ubijen. Moja je majka jo ranije umrla, a otac, upropaten poslije rata, krenuo je sa mnom u zapadni Texas. Naselili f smo se na rijeci Pecos, ispod gaza Horsehead. U to vrijeme imala sam nepunih petnaest godina... NaS je ran u samotnom kraju. Ali krasan za uzgoj stoke. Meutim, dooe kradljivci stoke. Pred nepune dvije godine ubie tatu. Izveli su to tako da izgleda kao djelo Komana. Naravno, nemam nikakvih dokaza, _ ali mislim da su u to bili umijeani prsti Breena Saw-tella i njegova ortaka Don Felipa. Pokuali su i mene ukrasti, kao to su uinili s mojom stokom, da nije bilo Pecosa. ao mi je, vjerujte mi, ree MeKinnev. Toliko sam se radovao da doznam neto o Templetonu ... Da, tuna je vaa pria, ta ete, takav je Texas u ova gadna vremena... I vi ste ivjeli sami u tom divljem kraju oko Pecosa? Gotovo je nevjerojatno za djevojku vaeg odgoja. > Da, sama sa svojim Crncima, Sambom i Maureex sve do proljetos, kad je Pecos doao. No, imajte na umu, da me svak smatrao mukarcem. Uto Pecos upadne: Kapetane, mladi Lambeth postat e gospoa Smith. To sam i mislio. Vrlo romantino! Terrill, estitam vam. elim vam svaku sreu. Ali... ali ovaj Pecos... Prilino zbunjen, kapetan zastade.

 Kapetane MeKinnev, da Pecos nije kakav jeste, ne bi me nikad spasio otpovrne Terrill, ponosno diui glavu. Nisu bile potrebne rijei da izraze svu ljubav i povjerenje to izbijahu iz nje. Terrill, konano i meni je drago da je Pecos takav uzbueno pritvrdi MeKinnev. Mislim da bi i moj stari prijatelj bio takoer zadovoljan. Okrene se Pecosu i prui mu ruku. Upamtite, da je djevojka koju enite iz jedne od- najboljih teksakih loza. Uz to, rijetko sam kada vidio tako krasnu djevojku. Oito je da je dobra i fina toliko koliko je lijepa. Da li shvaate koliko mo208 14 Zapadno od Pecosa 200 rate biti sretni? Dodue, premda ste kauboj i revol-vera, i vi potjeete iz stare teksake porodice. Pecos, nadam se da ete se pokazati dostojnim ove veze. Kapetane, i ja se sam ufam da e tako biti polako i uzbueno odgovori Pecos. Kasnije je Pecos otiao da kupi revolvere, puke, municiju, noeve, sve same najnovije modele, i preko potrebnu odjeu za sebe, uz to nova sedla i razne druge potreptine. Sreo je naseljenike, gonie stoke, stoare i ran-ere od kojih je kojeta doznao. Naseljenicima je isto tako koristilo da porazgovaraju s Pecosom. Naao se i sa Jeffom Slingerom i s njim se prijateljski izrazgo-varao. Kapetan McKinney bio je spreman da mu ini usluge, a bio je naroito ljubazan prema Terrill. I tako, kad je zavrio zadatak zbog kojeg se zadravao u Rockportu, kapetan je Pecosu ostavio Slingera i jo jednog rangera, iskusnog borca imenom Johnson. Ova dvojica dobie zadatak da Pecosa prate na dugom putu sa stokom. Slinger je poznavao jednog stoara, nekog Hud-sona, koji je drao stoku na rijeci Frio i koji je elio prodati sve do posljednjeg grla. Bio je neenja, ve u zamaklim godinama, eljan malo mira i bezbrinosti. Slinger je tog stoara sluajno upoznao u Rockportu za vrijeme Pecosova boravka. Uglavili su sastanak. Po izgledu je Hudson bio pravi tip ovjeka s visoravni oko Brazosa, ivih sokolovih oiju, i na prvi je pogled ulijevao povjerenje. No, jo mi je ostalo oko dvije tisue grla, sve sami plemeniti dugorogi ree Hudson. Hoete li ih prodati? upita Pecos. Ve bih to odavno uinio, kad bih znao ta u sa svojim djeacima. Naime, imam dva neaka koji su se odgojili na konjima, a naroito uivaju u tjeranju stoke. A koliko imate kauboj a osim tih djeaka? Dvojicu. Ve su odavno sa mnom i bilo bi mi mrsko da ih gledam kako odlaze sa goniima stoke. I Dodge i AblU'u-die.

 Da li bi ta kakvu ja elim? Prema ton Druinu ml nih strijelaca, y.n Pecosa. Zapadno od i '. u cijelom Texasu mo/.H.r nai rlvm.tu iml, od njih. Ako njih uzmem., hoete li prodati stoku? U takvom sluaju hou. U Dodgeu mogu dobili deset dolara po grlu, Vjerujem, ali to je u Dodgeu. Dobro, da doemo do najnie cijene... po osam dolara. Posao je sklopljen, Slinger obea Pecosu da e mu nai jo dvojicu kauboj a za koje on lino moe svakako jamiti. Ta su dvojica trebala da pou k Hud-sonu, gdje e se stoka okupiti i pripremiti do dolaska Pecosa, koji e platiti to duguje i otjerati stado. To znai, da emo preko gaza Horsehead zamislio se Pecos. iSmitih, to vam je najbolji put. Zapadna staza vam je gora. Mjestimino nema pae. Vode je malo i na veoma udaljenim mjestima. Moj se ran nalazi daleko na gornjem toku Frija. Od njega vam vodi u ovo vrijeme dobra staza sve do starog panjolskog puta koji skree na zapad za" Pecos. Uz osmoricu dobrih ljudi, i dobro naoruanih, ne berite brigu zbog Indijanaca. I neete niti jedno tele izgubiti. Neka tako bude. Hudson, hvala vam lijepo. Dugo je vremena trebalo Pecosu da porazmisli ta jo treba kupiti i ponijeti na ran Lambeth. elio je Terrill i stvoriti dom sa svim udobnostima moguim u onoj divljini. Od tih je kupovina Terrill dva dana ivjela kao u snu. Usprkos tome to se za sve oduevljavala i svemu se radovala, ipak je bila od pomoi i veoma razumna kod izbora stvari. 210 211 Kupie troja kola, jedna nova a ostala stara, i dvanaest konja sve po vrlo niskoj cijeni. Ali kad su kola, inae prilino velika, do sjedala nakrcana stvarima, predstavljala su zajedno s teretom vrijednost od nekoliko tisua dolara, iskljuujui Terrillino skupocjeno .blago. Uz to treba dodati Pecosovu opremu i hranu za godinu dana. Kola su bila teko nakrcana namjetajem, oruem, posteljinom, daskama, izmama, odjeom, posuem, svjetiljkama, uljem i tolikim potrebnim stvarima, da ih Pecos nije pamtio. Nebesa mu! koa mi se jei kad pomislim da s takvim teretom moram pregaziti rijeku govorio je Pecos neto zaprepaen, a neto i radostan/ Pa, moe vam se desiti da vam se koa najei jo prije nego doete do rijeke kratko dobac| Johnson. Jednog ranog jutra napustie Rockport. Slingei Johnson i Pecos vodili su svaki po jedna kola. Cincc je bio vezan iza Pecosovih kola. Opet u svojim rim plavim hlaama i u kaputu, sa starim pohabanimj sombrerom

kojeg je tko zna gdje nala, na svom mu-' stangu, Terrill je j anala pored Pecos a u ijim je radosnim oima opet bila djeak. i GLAVA 16. Hudsonovi panjaci obuhvatali su gornji sliv rijeke Frio. Bio je to krevit, ali lijep kraj i Pecos mu se divio. Istog dana kad je Pecos stigao sa svojim kolima, u krasno zaklonjenoj dolini primijeeni su bizoni. U dolini je inae paslo dvije tisue grla dugoroge stoke koje je Pecos kupio. Bizoni su rijetko ili na zapad do kraja oko rijeke Pecos ali su neka izolirana stada, kako je Hudson objasnio, po svoj prilici odvojena od glavnog krda zbog hajke na njih, ponekad dolutala i do rijeke Frio. Zbog toga, jo prije Pecosova dolaska, Hudson je ve bio smislio da ga povede u lov na bizone. Po Hudsonovoj kui vidjelo se da tu ivi neenja i ovjek navikao na ivljenje u prirodi. Bila je smjetena u jednoj udolici izmeu dviju okruglih glavica, i oko nje je vjetar stalno duvao. Terrill ree kako bi od toga izludjela. Zar zbog vjetra! zaprepastio se stari Tek-saanin. Pa meni bi bilo neobino kad ne bi bilo vjetra. Zaboga, otkud ovdje sjevernjak? .ubaci Pecos. Hudson, mi ivimo u kotlini gdje rijetko kada duva. Praine nema. Nikad nije jako hladno, pa ak kada i sjevernjak naleti. Da, u naem Texasu toliko je raznolikosti, da se nikad ne moe dovoljno nauiti odvrati raner. Ve na prvi pogled Pecos je bio veoma zadovoljan izgledom druine koju je najmio uz pomo Jeffa Slin-gera i Hudsona. Dva Hudsonova neaka, braa John i Abe Slaughter bili su tipini Teksaani, roeni i 213 odgojeni u prirodi, krupne ljudine od est stopa, jedan drugom nalik kao da su blizanci. Texas Jack imao je malu okruglu glavu, dobroudno lice i kaubojski krive noge, davao je dojam ovjeka kojeg je vrijedno imati za prijatelja a izbjegavati ga kao neprijatelja. Love-lace Hali, takoer Teksaanin, crvenokosi dugajlija, crnih oiju, bio je Pecosu dosad neznan tip ovjeka; rekao je da je pravi vrag s konjima, govedima i na drugim gadnim poslovima. Ova su dvojica bila gonii stoke i njih je doveo Slinger. Hudsonova ostala dva kauboja bila su posve drugog tipa: jedan je bio Meksikanac, a drugi Crnac. Prvi, Lano, bio je vitak jaha, mrke koe, tamniji od Indijanca, i na sebi je nosio veoma vidljiv peat iskusnog jahaa. Crnac se zvao Louisiana. Zapravo, tako ga Hudson zvao, jer mu drugog imena nije znao. Bio je srednjeg rasta, ali divno razvijen i imao je prijatno lijepo lice. To je bio sekstet kojim je Pecos, koji se rijetko varao kod ocjene ljudi, bio veoma zadovoljan. Prijatelji rekao im je Pecos prisno prije nego se nagodimo, da vam samo ovo kaem: kako mi je Hudson rekao, nijedan ne poznaje kraj

zapadno od Pecosa. Ne bih bio poten prema vama ako vam ne bih rekao da je to neto tvre od najtvreg oraha. Gadan je to kraj cijelo vrijeme, a najgadniji zimi, ljeti pak uasan. Zabaen je vie no i jedan drugi kraj Texasa. ak ni Llano Estacado nije toliko pust i zabaen, S jedne i druge strane rijeke Pecos sama siva, krevita brda i klisure. Tu i tamo zaluta leinar, ili kojot, a i jelen, ali rijetko. U niim dijelovima njegovim ima divljih konja, ali na onih pedeset milja moga kraja nema ih mnogo. Komana ima uvijek, a zalutaju i Kijove i Apai. Vojnici rijetko kad dou, takorei ijednom u sto godina. Kradljivci opasni, ima ih sve vie. Morat emo da se borimo. Zakona nema, osim jednog ie u Orlovom gnijezdu, zove se sudac Bean, a pravi je drumski razbojnik. Zastane na as da se odmori i da ljudi malo promisle o onome to im je rekao. Ali, s druge strane, kraj zapadno od Pecosa je za uzgoj stoke najsilniji kraj na ovoj kugli zema'jI skoj. Ja imam velike planove. <Sve sam sraunao. Imam dovoljno trave, vode i stoke za poetak. Prema tome, ta mi treba? Treba mi tvrda, odvana, na sve spremna druina koja e se i s avlom uhvatiti u kotac. Bit u vam zahvalan ukoliko mi ovo stado otjerate do tamo. Ali bih elio i da ostanete. Za prave ljude tamo ima budunosti. Ukoliko uspijem, a sigurno bih uspio sa vama spremnim na sve i na svaki okraj, ja eu vam dati izvjestan procenat, ili u vam pomoi da i vi sami podignete svoj ran. To je sve. Porazmislite malo o tome, dok se ne upoznamo malo bolje. Kasnije je Hudson rekao Pecosu kako je uo Lovelace Halla gdje govori svojim drugarima: Prijatelji, nemamo ta da izgubimo, a moemo sve dobiti. Dopale su mi se Pecosove rijei, vidi se da je takav ovjek kakav je i strijelac. 'Sutradan su poli u lov na bizone. Ubili su est bizona. Dva je ubio ranger Johnson, koji je imao iskustva u takvoj vrsti lova, tri su ubili kauboji, a preostali, esti, bizon, pao je zaslugom Pecosa i Ter-rill. Njih dvoje galantno su jedan drugome ustupali zaslugu za to djelo. Spor je rijeio Hudson koji je dobacio: Ja sam vidio gdje je bizon poklekao na Terrillin metak. Budite uvjereni, imam dobre oi. . Terrill, ponesi tu kou ree Pecos. ta emo s ostalim koama i mesom? Ja ne znam kamo emo s tim. Do avola, nije mi ni na pamet palo da u sobom vui nekakve koe i meso odvrati Pecos. Naprosto nemamo mjesta. Hudson, hoete li mi prodati jedna kola i zapregu? Neu, ali u vam ih pokloniti. Polovica slijedeeg dana prola je u deranju bizona i sjeenju mesa. A preksutradan, u zoru, Pecosov kara van kola, jahaa i stoke poao je na svoj dug, spor put.

Kola su polako napredovala. Pecos je vozio jedna kola, a Terrill mu je sjedila uz bok. Razgovarali su i gradili planove", sanjali o budunosti i divili se ogromnom stadu koje je ispred njih paslo polako 214 215 se kreui i koje nije bilo nimalo divlje obzirom na svoju pasminu. Zbog sporog tempa putovanja Ter-rill je zadrijemala, a najzad je i zaspala kada je Pecos zaustavio kola da bi u podnoju jednog breuljka odmorio konje. im se probudila prvo joj je bilo da pogleda da li je ,na svom mjestu njen dragocjen sanduk, inae brino sakriven i zatien u kolima. Pecos, ako naletimo na Komande i oni otmu onaj sanduk, onda e i bez mene ostati upozori ga ona. Doe li do toga, budi sigurna da nee ni jednom ..od nas ostati glava na ramenu. Napast e nas, to nekako u sebi osjeam. Draga Terrill, Komani obino jau u grupama od trideset do etrdeset ljudi. Pa zar takva grupa moe iim nakoditi ovakvoj uspaljenoj druini kao to je naa? Ulogorili su se mnogo prije sutona. Izabrae idealno mjesto za logorite. S tog mjesta pruao se pogled daleko na zapad, na nejasne obrise planina to se protezahu negdje iza nepreglednih gustina oko rijeke. Kauboji, koji su veerali po trojica najednom, bili su zadovoljni to je znailo da je i stado posve u redu. Razmiljajui o tome i kako ima na tom mjestu dovoljno trave i vode za stoku, i drva za vatru, i sluajui Terrill kako pjeva, Pecos je promatrao gdje se pale veernje zvijezde i pomiljao da njemu sjaje. Idui dan ponovilo se isto put i zadovoljno logorovanje. I tako su se dani sporo otezali, ali ipak jedan za drugima prolazili, uz nekakve posve sitne nezgode koje nisu mogle prouzrokovati nikakvo zakanjenje. Vrijeme je bilo lijepo, nou hladno, u zoru je zrak tipao, a u podne bilo je jako toplo. Pecos, da li si ikad pomiljao kako je ovakva duga vonja udnovato lijepa i privlana? pitala je Terrill uz sanjarski pogled. I te kako sam razmiljao, Terrill. Ovo je pravi ivot i to rajski s tobom. Pecos, ta god ja radila i govorila ti odmah p<| stane sentimentalan. i Pa, ako je tako onda radi i govori ta god hoe. Zaista je bilo neeg divnog u takvom dugom putovanju po pustu i divljem kraju. Uzbuenje i teak rad kod priprema, beskrajna naklapanja o mogunostima nezgoda na putu, loeg vremena, pomanjkanja trave i vode, napadima Indijanaca, brige o onome to bi se moglo dogoditi, sjeanja na grad i svjetinu u njemu sve je to kao pod dejstvom nekakve arobne palice postepeno iezavalo i na kraju leglo u zaborav. Naravno, poplave i nevrijeme, bijeg stoke i napadi Indijanaca mogli su razbiti blaenstvo tih dana putovanja. Ali je Terrill prestala do pominje te mogunosti, ak je

zaboravila i na svoj sanduk divota koji je inae u njoj oivljavao sjeanja na negdanji dom. A Pecos je budnim okom motrio nefoosklon i sanjario. Dakako, vie bi volio sanjariti u sedlu, jer mu je sjedalo na kolima bilo tvrdo i neudobno, a on je bio slab voza. No, svejedno, nikakvo njegovo putovanje kroz divljinu nije po ljepoti bilo nalik ovome. Sunce je pri izlazu bilo crveno, u podne mu sjaj bio blijed, a naveer se utio i tako je jo jedan dan prolazio. Stoka je jako malo posla zadavala. inilo se Pecosu kao da je stado bilo posebno izvjebano za ovo putovanje s njim. Malo je grla odlutalo. Za to je morao zahvaliti u prvom redu svojim vrsnim jahaima. Iz dana u dan krajolik se postepeno mijenjao. Milja je bila nalik atomu u tom beskrajnom zapadnom gorovitom predjelu Texasa, ali je ipak otrom oku promatraa svaka milja govorila kako se sve vie blii krevitiji kraj to skree k sjeveru do Staked Plainsa a k zapadu do klisura oko Pecosa. No, sveudilj je bilo dovoljno vode i prilino trave. Pecosova stoka nije gubila na teini, nasuprot, debljala je. Tu i tamo pod blijedim suncem sjajio se skelet kakvog teleta koji je svojom jezivom slikom podsjeao putnika na ranije manje sretne prethodnike. Meutim, doao je jedan dan koji se po svemu razlikovao od ranijih. Od stare utvrde McKavett ka216 217 ravan je skrenuo prema vojnom putu to se pruao na zapad ka gazu Horsehead na Pecosu. Ovo skretanje je samo po sebi predstavljalo izvjesnu promjenu. Terrill je blistavih oiju kriknula: Oh, Pecos, poznajem taj put! Sjeam se breuljaka. Ovuda sam prolazila ...< Pokazat u ti nae nekadanje logorite... ini mi se kao da je to bilo davno, davno... Cio dan vozili su nizbrdo, stoka se bre kretala zbog toga to je trava bila rjea. Te su noi prvi put imali suhi logor, prvi takav logor na dugom putovanju. Sutradan su pregazili jednu rjeicu, a dan kasnije stigli su do rjeice Dove. Stoka se zadrala pored bistre vode oko koje je lealo gusto raslinje. Terrill je pokazala Pecosu mjesto gdje su nekada stajala njezina kola i gdje je ona prespavala. Sjeala se drveta pod kojim je, melankolina i tuna, u sumrak sjedila i eznula za domom, ali ipak 'bez odreene elje da se njemu vrati, i sa zebnjom razmiljala o budunosti, strahujui od sve vee divljine ove sivo-crne krevite zemlje. Oh, to sam plakala ree Terrill, a u oima joj se itao oaj tih prolih dana. Bio je to dan kada je sve ilo naopako. Sjeam se dragog tate koji je inae rijetko oajavao! Ali je tog dana bio posve demoralisan, a ni meni nije bilo bolje. Nisam imala nikakve nade u budunost, preda mnom nije bilo niega osim amotinje i jezivih muka... Ni sanjala nisam koliko sam grdno grijeila! ta e, bila sam d -jete! Da sam znala da u tebe sresti i voljeti te, i da e ti mene voljeti, ne bih se onoliko isplakala onog dana.

 A ta misli, Terrill, ta bih ja u prolosti radio da sam ikad pomislio da u tebe sresti i da u te zavoljeti? Na tako neto, draga, nikad nisam pomiljao, ali me ipak neto dralo da ba ne zabraz-dim u potpuno zlo. Jo jedan dan je Pecosov karavan iao starim vojnim putem. Sunce je prilo, ali se u zraku ipak osjeala nekakva studen, a vjetar je umio kroz cestar. Nigdje nije bilo vidjeti niti jednog ivog stvora divljine. Ko218 joti su prestali da prate stado. Nekakav nemir uvukao u bezbrinost putovanja, nt'kn ulutnjtt Un-zvana istim instinktom. Pecos Je o*JW'ito taj Jedva spozajni nemir. Usprkos tjednimn t miljumu Mo oila-doe za njima, jo su uvijek imali du put pred o bom. Konji su manje usporavali hod; loku *p kretala naprijed pokatkad -ne obazirui tto nn pn*u. T noi kod rjeice Kinway, nakon najdueg dnevnog putovanja, jahai nisu zapjevali na strai niti au ae meusobno alili kraj logorske vatre. Johnson je otkrio tragove indijanskih mustanga stare svega nekoliko dana. Stoga Pecos odlui da sutradan postavi Louisianu u kola a on sam ponovo pojase konja. Porazgovarao je - sa Jeffom i Johnsonom. Pa, naii na znakove Indijanaca to jo uvijek nita ne predstavlja ree Slinger. Bar ne u ovom kraju. Johnson nije bio jako raspoloen niti se pokazao razgovorljivim. Pecos je zakljuio da im, po svemu sudei predstoji okraj sa Indijancima. Slaughterovi i Lovelace Hali bili su na nonoj strai. Texas Jack je spavao na svom ebetu s glavom na sedlu. Lano i Louisiana stajali su pored vatre i grijali se naizmjenino, najprije s jedne, pa s druge strane. Pecos poe prema stadu. Stoka je.uglavnom bila mirna, odmarala se i spavala. Mlada telad su prestravljeno mukala. Njima je put bio teak. Straari su bili na konjima i obilazili stado da vrate po koje grlo eljno lutanja. Sve se inilo u redu. Samo je tiha no, sa hladnim vjetrom, nosila u sebi predskazanje neega to bi moglo razbiti monotoniju dugog puta. Terrill je jo bila budna. Spazivi Pecosa gdje prolazi, ona ga dozove. Njezin mali ator bio je taman toliko irok koliko je trebalo da 'bi pod njim ona mogla leati na svojoj ebadi. Madam, s vama samo jedno ne valja, a to je to ne moete spavati s izmama na nogama zamiljeno e Pecos, sjedajui pored nje. Terrill isprui ruku, traei njegovu koju stisne svojom malom .akom. 219 - Pecos, ti si neto zabrinut apnula je. Ni govora, draga. Samo sam zamiljen. Dobro, ako nisi ti, onda su ljudi zabrinuti. ula sam razgovor izmeu Johnsona i Slingera. No, nama je daleko lake nego to je bilo tati i njegovoj druini kad su se ulogorili ovdje u svoje vrijeme. Mislim da okolina djeluje na tebe, Pecos.

 Moda je tako, u svakom sluaju vie bih volio da moemo odmah proslijediti bez ekanja da stoka odmori. - Valjda zna da ne moemo. Sve se nae nade sastoje u tom stadu. Pecos, osjeam se kao Mauree kada postaje vidovita, kako to Sambo kae. Mi emo se ve probiti. Draga, to je sigurno. Do avola, ba si ti dobro dijete. Moram ti priznati da se najvie zbog tebe brinem. Da nije tebe, ovaj put ne bi predstavljao ni po muke. Ali si ti ba na svom mjestu, Terrill. No, ti si ena, a mukarac te ne smije izloiti pogibelji na ovom prokletom putu za Horsehead. Tata me ve ranije izloio. Svi naseljenici izlau pogibelji svoje ene i keri. Mi ne moemo initi izuzetak. Osim toga, Pecos dragi, da ti malo ne pretjeruje s tim ti si ena.? Ja mogu jahati i mogu pucati. Straha nimalo ne osjeam. Prema tome ne predstavljam smetnju, a kladim se da glavu mogu uvati bolje nego ti. Na to e Pecos gorljivo: Upravo se u tome i sastoji stvar, Terrill. U tvojoj vjeri, u tvom duhu i tvojoj hrabrosti. Ali nije samo to, u tebi je mnogo drugih jo ljepih osobina. To mene podrava... Bit u presrean da te provedem ivu i zdravu kroz ivot. Laku no. Slijedei im je logor bio Mrtvaev izvor. Do njega su stigli kasno naveer, nakon turobnog i napornog dana. Te je noi Pecos satima straario kraj logora, smjenivi Slingera poslije ponoi. Sa breuljka iznad uznemirena stada vukovi su zavijali. Na dunosti su bila etvorica kauboja. Kad je Pecos beumno skliznuo kraj malog atora, Terrill je jo bila buda. 320 Zaeljela mu je laku no. On sam smjestio se pod Jednim drvetom. Uslijedio je dan puta do Kineskog izvora, potom duga etapa do gaza Horsehead. Taj je dan trebalo da bude odluan. Ponovo su Pecosa uznemirili tragovi indijanskih mustanga. Ujutro ga je Johnson obavijestio da su na tom mjestu, upravo prije dva, najvie tri dana, logorovali Kijove ili Komandi, bit e oko dvadesetak njih. Preuzmi dunost, Johnson kratko mu je odvratio Pecos. Ostali su ljudi vrili svoje uobiajene poslove. Lano je dovodio u logor jahae konje; Texas Jack bio je zaposlen s kuhinjom; Slinger je podmazivao tokove kola; Johnson je s dalekozorom otiao na jednu uzviicu; stoka je pasla oko staze. Dan je bio vjetrovit, s crnim oblacima kroz koje je sjalo mravo sunce i osvjetljavalo vijugavu stazu to je vodila nizbrdicom prema rijeci Pecos. Iz sivila krajolika iskakali su crnilom istakani breuljci, go-lijeti i kameni platoi sve sami znakovi prijetnje Pecosa. Za dorukom je Jolmsom pruio ljudima prvo iznenaenje: Ljudi, danas ostajemo ovdje, odmaramo se i putamo stoku neka pase. Svi malko odspavajte. Ujutro emo prei Horsehead. Bez sumnje bio je to pametan potez, ali je napetost njime pojaana. Pecos je traio naina da nekim radom sebi olaka nemir. On nije bio vian

gonjenju stoke te se divio onim tvrdim Teksaarfma koji su podnosili i savlaivali tekoe napetih iekivanja, bjegova stoke, muka, nedaa i 'borbi na Stazi Chis-hoim. Meutim, Terrill je odspavala barem polovicu dana. Za ono vrijeme dok je bila na nogama i hodila logorom inila se mirnom, neto malo umornom, ali uvijek sa spremnim lijepim osmijehom upuenim Pecosu. U suton karavan je krenuo. Stoka je ila daleko naprijed na elu. Na svom mustangu, Terrill se dr221 ala posve blizu Pecosa. Lano je bio u izvianju, daleko naprijed na stazi, te se vratio. Prije samog zapada sunce je zadobilo tmurnocrvenu boju i sav onaj krevit, planinski kraj obojilo rumenilom. Potom i-eznu u elinosivom sumraku kojem je uslijedila mrtva no. Zvijezda nije bilo. Prema tamnom nebu izvijali su se crni breuljci. Kola su se valjala nizbrdo,, tu i tamo uz jezivu kripu konica. Stoka je hodala i kaskala otprilike tri milje na sat; nisu joj dozvoljavali a se zadri da pase. Bezosjeajno mrk krajolik bi-iae zavijen u muk, kao da zna i pamti uase i pokolje to su se desili na tom samotnom putu. Deset je nonih sati, bez ijedne rijei albe, Terrill sjedila na svom mustangu, a kad je sivilo zore odagnalo mrak ona je zabrinutom Pecosu uspjela uputiti osmijeh ohrabren ja. Karavanom se pronio nalog da kola stanu. 4 Tu smo, na gazu Horsehead, Terrill muklo i je uzviknuo Pecos. Sad, samo jo da preemo i .3 nita vie ne traim. Ve je gotovo bio dan kada se Johnson vratio. I pored nedovoljnog svjetla Pecosu je bio dovoljan samo jedan pogled na rangera da vidi kakva je situacija. Ne moemo zadrati stado rekao je ranger. Nanjuilo je vodu. Spustit e se da se napi je, na obali e se rasprtiti, a moda i razbjeati. ta da radimo? upita Pecos. Potjerat emo kola sa staze, dolje iza onoga cestara. Povedi Terrill, Louisianu, Jacka i Lovelacea, pa se >s njima popni na onu stijenu. Uzmi vode, hrane, mnogo municije, i dobro se sakrij meu kamenjem dok se mi ne vratimo. Nekoliko minuta kasnije, kad se na sivom svjetlu poee nejasno ukazivati predmeti u daljini, Pecos se sa svojih nekoliko ljudi naao na stijeni na koju mu je Johnson ukazao. Bila je to kamena jutnivtin, i rulmm stijena i bunja, taman tolik dtt # estorica ljudi. Pecos je odmth ocljn ao ga pogodnim za obranu. Nekolu laa sa dovoljno municije mogli bi * roite opasnosti dugo zadrali I n neprijatelju. Zaravan je bila -na nklh jarda od staze i dizala se visoko nad n, > bila je duboka provalija. Prema znjuidu *e tlo talo do jedne sive, gustlima osuto dolino ur. l'< S lijeve strane sputala se u

gustim raslinjem obraslu uvalu u kojoj su kola bila prilino dobro skrivena. U najmanju ruku trebalo to! ih dugo traiti, a obzirom da su bila ispod same stijene bio bi to neprijatelju teak posao. Terrill, ti se prigni i sakrij to bolje moe iza ovog kamena naloi Pecos djevojci. I nemoj biti nemarna, jer u te inae lupiti. Ne brini Pecos ona odvrati. __ No, ja sam ve zabrinut. Zar ne vidi da sve ovo znai borbu? Jack, ti pazi na stranu prema rijeci. __ Si, senor odgovori Texas Jack i stade puzati prema svom osmatrakom mjestu. __ Lovelace, ti i Louisiana pazite na stazu. I sad se svi spremimo na ono to nam je Johnson pred- skazao. U meuvremenu je dan osvanuo. Okolina je postala vidljiva, jedino je manjkalo sunce. Jo je uvijek bilo prerano, premda je u to doba sunce ve moralo najavljivati svoj izlazak crvenim odsjajem na obzorju. Ali je istok svejednako fbio crn. iS odbojnou je Pecos bacao poglede na rijeku. Ukoliko je ikad osjeao ljubav prema ovoj tajnovitoj rijeci zabaenoj tamo gdje je i avo rekao laku no, takvo uvstvo sad sigurno nije osjeao. Malo se podigao da bi virio preko stijene, posve svjestan Terrillina revolta zbog njegovog izlaganja. Ugledao je dobroznanu rijenu okuku u obliku konjske glave. Mrko se sjajila na hladnom jutarnjem svjetlu. Iz sive tame je izbijala i krila sebi put u irinu doline te se daljn gubila negdje u tamnu daljinu. Ta je rijeka imala 222 podmuklu duu. Kao da je sama -'bila svjesna da je ovaj gaz jedini siguran prijelaz na duini od stotina milja, da u sebi i u onim mravim izvorima to vodu crpe iz kamenita tla krije jedini izvor gdje e e '' ugasiti i ovjek i ivotinja to se nau u toj nesa-gledljivoj krajini punoj ame. I ta je dua rijeke, uzvieno surova u svojoj snazi, poput tekog pokrivaa leala na beskrajnim pjeanim sprudovima, sivim obalama i zelenilom obraslim mjestima. Tako je ona dominirala svime. Uz cestu, sve dolje do rijeke, tu i tamo mrlje bjelila. Kosti. Skeleti ivotinja. Tri stotine godina, jo od onog dana kad su panjolci oznaili put kroz smrtonosan i pust Llano Estacado, stoka je tuda ugibala. Stoka je padala i ugibala nadomak rijeke zbog koje se na smrt iscrpljivala. Bilo je to mjesto oznaeno prisustvom smrti. Nikada se na gazu Horsehead nije podigao ator Indijanca ili stoara, niti kamena nastamba kauboja, nikada tu nije ovjek zastao da obitava. Na tom su mjestu ljudi morali prelaziti Pecos, ali su se tog mjesta grozili i bjeali od njega kao od gube. I'kakvo je dosad bilo, takvo e uvijek b*ti, korisno ali omraeno, nuno zlo. I pri najsunanijem danu, to je mjesto djelovalo odbojno. U tom je tmurnom jutru mo pustoi i samotnosti sa svojim ave-tinjskim sivilom pritiskala ovjeju duu i prijetei ga upozoravala da priroda potuje samo zakon jaega, !>ta je mo prestravila ovjeka slikom beznaa pustoi u kojoj se

ogledala njena nevidljiva isjena to se raza-stirala preko cijelog kraja oko Pecosa. efe, pogledaj apatom e Texas Jack. Ton kaubojeva glasa nagnao je Pecosa da se trgne, prigne i skokom proe onih est stopa do osma-tranice. Kijove apatom e Jack. Kroz jednu raspuklinu u stijeni pogled je dosezao do uvale koja se protezala paralelno sa stazom. Na lijevoj strani bila je obrasla gustiem. Zapravo, sa ceste se ta uska uvala nije mogla vidjeti. Jack je prstom upro u ono mjesto koje je bez sumnje bilo Indijancima omiljeno sklonite za zasjedu. Cijela grupa, penje se uz u vol u nMUvIo )t Jack. Konje vode. Sad su iza onih rmov. Pecos mahne Lovelaceu i Louisiani neku dopuJNi k njemu. Morao je jednom estokom kretnjom /u<li *oh Terrill da mu i ona ne prie. Gdje su se, kog pakla, skrili Johnson i njihovu druina? nestrpljivo je upitao Pecos. efe, budi siguran da oni promatraju Indijance odgovori mu Texas Jack. Prije nego je po- stao ranger Johnson je bio lovac na bizone i indi- janski borac. Upravo tu, na ovom mjestu, tukao se s Komanima i sve im trikove poznaje. Dobro smo izveli onaj sinonji put, efe ubaci Lovelace. Sigurno kao grom da nas crveni nisu tekali sve do veeras. Oni su upravo uli i spa- ili nau stoku i stoga se sada uljaju da vide ta se dogaa. . efe, ja*ih opet vidim apne Texas Jack i upre prstom. Hej, ne dii glavu toliko. Pecos je oima pretraivao nii kraj uvale koji im je iS njihova poloaja bio na domet puke. Ali je Texas Jack pokazivao na onaj dalji kraj. Najedared su Pecosove napete 091 uhvatile neki pokret meu bunjem u uvali. Ja ih vidim, efe apnuo je Lovelace posve mirno kao da je tog trena spazio jelena za kojim tra- gaju. ta ti kae, Louisiana? Ja samo ekam nareenja, efe odvrati Crnac. Gledajui gdje su svi njegovi ljudi prije njega otkrili zasjedu Indijanaca, Pecos se jo vie uzbudio i postao nestrpljiviji. Nije skidao pogleda sa bunja iza kojega je nestalo onih pokretljivih likova. Naje- dared, grupa vitkih crvenokoaca toliko se lijepo ukae pogledu, da je Pecos jedva suzdrao uzvik. Kijove, nema ta ispotiha e Texas Jack. Nisam bio siguran, ali sada jesam. Poznajem te ptice. Ba mi je po volji to nisu Komani.

 Stanite, momci. Jo su nam daleko od dometa ->- upozori Pecos ljude. A moda Johnsonu pokvarimo plan, premda ne znamo kakav mu je. 224 15 Zapadno od Pecosa 225 Nema ih naroito mnogo apne Lovelace. Dvanaestak, ali ih iza one okuke sigurno ima jo vie prihvati Jack. Sve mi se ini da to crvenima svira budnica. Budnica. ta ti je to, Jack? upita Pecos. To sam pokupio u vojsci.. Tri godine sam bio vojnik. Zar tako? Onda si kao vojnik nauio da se bori s Indijancima. Uglavnom. Ali sam i jahao sa... Hej, efe, pogledaj! Da, vidim. Neto ih uplailo. Ionako su bili zbunjeni. Eno ih jo. Bit e ih dvadesetak... Ako je Johnson rasporedio svoje ljude tamo gdje ja mislim da jeste, onda e tim crvenima brzo zapraiti kako treba. iSav uzbuen i napet Pecos je promatrao tamnu crtu to su je sainjavali Kijove u pokretu. I ja ih vidim, Pecos drhtavo apne Terril^ avole mali, budi oprezan. Pecos e zap( vjedniki. Meutim, Terrill nije mogla biti oprezniji nego to je bila, poto se bila upravo prilijepila za tlj i gvirila posve nisko izmeu kamenja po kojem je izj dikljalo bunje. Trebala bi da bude na smrt prepla< ena, ali uope nije bila. Drala je svoju novu puku i inila se posve voljnom da iskua kako puca. Svrui pogled s djevojke, Pecos stade promatrati Kijove. Na neki nain Indijanci su spoznali da im prijeti neposredna opasnost. Po njihovim se prvim pokretima vidjelo da su se pripremali na zasjedu u kojoj e doekati gonie stada to se sada osulo kraj obale rijeke. No, u meuvremenu je nastala velika promjena. Pecos je najprije spazio gdje grupi Kijova prilazi jedan vitak i visok Indijanac, oigledno njihov voa, jer su se svi okrenuli k njemu im je on izbio iza okuke. Taj je Indijanac neto govorio pratei svoje rijei silovitim, rjeitim i znaajnim gestama. Sudei po pokretima ruku tog poglavice, Indijanci su zakljuili da su opkoljeni. Od lovaca pretvorili su se u lov-ljene. No, bilo je takoer oito da su jo uvijek smatrali da ih nitko ne gleda. Naroitu su panju obraali na zavoj na kraju uvale, a na poloaj gdje so nalazio Pecos nisu se gotovo uope obazirali. Naravno, taj je poloaj u prvom redu bio predaleko da bi predstavljao opasnost, a osim toga oni su osjeali da se moraju uvati one strane na kojoj rijeka tee. Smijeno, zar ne? upita Texas Jack. Sad e oni vragovi sami iskusiti kau koju su zamijesili, a ja bih rekao da je ve bilo vrijeme za to.

r Ako ih Johnson potjera niz ovu dolinu, ili pak na cestu prema nama, onda. .. efe prekide ga Louisiana vidim da se netko penje preko stijena, a sve mi se ini da je to jedan od onih Slaughterovih. , Gdje? upita Pecos udei se i pitajui se ta je ovo s njegovim oima te ne moe nita vidjeti. 'Dosjetio se da mu je panja ponajvie usredsreena na Terrill to je leala kraj njega. Tamo, niz uvalu odvrati Louisiana. Pazi da ne uzme nekoga od naih za Indijanca opomene ga Pecos. Gle! zaboga, pa to je Abe Slaughter. Mae nam sombrerom. Jeste, on je. Hoe da nas upozori na sebe. Ne brini, Abe, znamo gdje si, ali ti to sigurno ne moemo dati na znanje time da ovuda skaemo i dipamo se. Tamo su dvojica, oba Slaugihterova ree Lovelace. Jo da mi je znati gdje su Johnson, Slinger i Lano zamislio se Pecos, potom opet pogleda u Terrill. Ona mu je uzvratila toplim pogledom svojih tamnoljubiastih oiju. Terrill, netko e sigurno sada otvoriti bal, ali emo se mi suzdrati od plesa u poetku. Tako i treba sloi se Texas Jack. Tako e Kijove nagrnuti ovuda ispod nas, pa emo ih tek onda doekati kako pristoji. Niz uvalu nee poi primijeti Lovelace. Brzo e otkriti odakle pucnjava dolazi, pa e strugnuti u suprotnom pravcu. Neka ga vrag nosi, Johnson je ovo ba fino smislio oduevio se Pecos. 226 227 Dakle, gospoda Kijove odustali su od zas.jede Jack e razveseljeno. Ukoliko se pak ne slue nekim novim trikom! Peeos je s veseljem razmiljao kako je Johnson dobro izveo stvar. Sad je pred njima stajala posve ista situacija. Kijove su sigurno doznali za pokret Pecosova ili neijeg drugog karavana, te su krenuli na gaz Hor-sehead gdje je teren naroito pogodan za zasjedu. Sigurno su danju cijelo vrijeme straarili ne bi li pravovremeno spazili dolaenje stoke iz daljine. AliJ Johnsonova ideja da se nou putuje bila je za njil neto novo. Indijanci su logorovali negdje podalje o< rijeke te su u zoru bili iznenaeni kad je iznebuh? naletjela stoka. Na to su se pourili da pripreme zasjedu, ali su u tom pokuaju naletjeli na izvjesne okolnosti koje su ih zbunile i unijele pometnju mei njima, to je bilo pojaano time to su najzad ilij uli ili spazili bijelce koji su se od gonjene divljai| pretvorili u gonia. Oigledno su postojala tri puta za bjegstvo. Dva, uz i niz uvalu, bila su Kij ovima posve nepodobna, vidjelo se da im se. tim putevima ne da poi. Trei put, preko zbunjeni prekrita uspona na stazu, takoer im je bio opasan, jer ih je mogao izloiti pogledima neprijatelja, koji je mogao biti prikriven iza visokih golih stijena nasuprot rijeci.

Pecosovo otro oko zapazilo je oprezno kretanje jednoga Kijove koji se uljao ispod stjenovitog platoa niz uvalu, Bez sumnje, drugi je Indijanac na slianj nain izviao suprotan put. Ah! zau se usklik Texas Jacka. Pecos spazi oblai plaviastobijela dima gdje se die iza stijene na poetku uvale, a tren kasnije ocu se i prasak puke. Poelo je, momci mrko e Pecos. Izaberi rtvu dometne Lovelace. Ne, ne pucaj. Uh! Posluajte ovo! Uzdu stijena planu pet ili est tekih puaka a istog asa u uvali nastade pravi pakao. Odjeknue stravini vrisci i njiska ranjenih i prestravljenih mu228 stanga, uz pucnjavu i jezive ratne krikove Indijanaca. Pecos spazi gdje neki Indijanci posru i padaju u bu-nje, a odmah potom oblak praine sakrije okuku u uvali iza koje su se Kijove koncentrirali. Rasprit e se i pobjei, momci moji nezadovoljno ree Texas Jack a mi emo ostati praznih aka. Ne brini, proi e ovuda ispod nas doeka Louisiana. Kako bi bilo da siemo i da ih doekamo predloi Lovelace. ujte vi, buntovnici, tko je ovdje gazda? javi se Pecos. On nikada nije uestvovao u borbi s Indijancima, pa. je sad razmiljao kakvu je to ratobornu druinu okupio, i ta ga je pomisao jo vie uzbudila. Pecos, doi amo javi se Terrill sitnim glasom, ali posve mirnim kao i u one trojice kauboja. Neki konji izbijaju iz grmlja ispod nas. Odmah je Pecos puzei priao djevojci. Nakon prve salve, pucnjava u uvali postala je sporadina. Dim i praina krili su okuku. U taj oblak gaali su Johnson i njegovi ljudi. Pazi, Abe, stari moj, nastradat e javi se Texas Jack sa svom mjesta. Gle proklete lude! ta mu treba da se toliko izlae? uzvikne Lovelace. Ja ih vie ne vidim dobaci Louisiana. Pecos je bio primijetio gdje strijele lete iz uvale, ali u svom uzbuenju nije zapazio kad je ova odbrana prestala, Sa svog mjesta kraj Terrill nije mogao da vidi cijelu uvalu. Djevojka je savreno mirnim prstom pokazivala prema gustom bunju to je raslo kraj staze. Meutim Pecosovu panju na ono najvanije nije privukao Terrillin prst ve neko micanje u bunju iz kojeg su se pojavile mrave, tamne, divlje konture mustanga. Momci, bre ovamo otro dovikne Pecos. Pokuavaju da kidnu. Trojica njegovih ljudi hitro dopuzae k njemu. Pazite sad. Vidite onu utu stijenu s kravljom lubanjom na vrhu? Sad pogledajte 27.9 onkraj nje na nekih stotinu stopa otprilike, na strani staze gdje...

 Vidim ih! ispotiha klikne Jack. I ja ih vidim! Nebesa, samo da su blie! Za ovog Crnca dovoljno su blizu suho e Louisiana. Meni se ionako ti crveni avoli nimalo ne sviaju. Terrill, ti si poloila ispit osmatraa ree Pecos djevojci s velikim ponosom. Ja cijelo vrijeme razmiljam o tvom plemenitom odgoju i o njenosti koju si naslijedila, dok si ti prava ena Teksaa-nina pionira. Eh, efe, ona je Teksaanka od glave do pete ree Jack. Ja predlaem da je od danas dalje zovemo Texas Terrill otegne Lovelace. Tako je Terrillin novi status potvren od strane tvrdih ljudi na najgorem mjestu uzdu divljeg Pe-cosa i u vrijeme najteeg iskuenja. Pucnjava je prestala. Bez sumnje su Johnsonovi ljudi sad ekali da skupina Kijova izbije odnekle iz oblaka praine. Odjedared, crni, mravi mustanzi iskoie iz grmlja na cestu. Idu kripavo uzvikne Pecos, Stani! Jo su daleko. Priekajte dok nam se primaknu blie! Preko uvale zafijukae meci. Momci, to je jahanje! uzviknu Texas Jack u velikom ushienju. Prebacite se... ulijevo! Nemojte pucati iznad Terrill! naloi Pecos. ... sedam... devet... jedanaest brojala je Terrill. Pecos, pogledaj ih! Kako su jadni, goli i mravi! Kijove potjerae na stazu svoje mustange to su se u trku inisko opruili. Na Indijancima nije bilo boja, nije bilo perja, to nisu bili ivobojni jahai! Onakvi kakvi su bili odgovarali su divljini krajolika. Kao da su i oni na sebi nosili peat tog jezivog mjesta. Tjerali su konje u jednom redu, jedan za drugim, visoko dizali svoje puke i lukove, tamna lica okretali za sobom, vitke im spodobe uspravne u sedlu __ prava slika neuporedivih jahaa kakvi su bili Indijanci iz ravnica. Gospode! to ovi jau! uzvikne Pecos. No, momci, bit e kratko i slatko. .. pripremite se! .. .Pucaj! Kako odjeknu prasak tekih puaka one uspravne prilike na mustanzima iezoe kao po kakvoj aroliji. Na prasak puaka, koji ih doeka sada s jedne tree strane, Kijove kao po komandi skliznue uz bok mustanzima i zadivljujue nastavie jahanje drei se samo jednom rukom i jednom nogom za svoje konje u punom trku. U roku od nekoliko sekundi naoe se van opasne zone. Tanad je pogaala prainu iza njih. Skupina Kijova za tili as zae iza jedne izbo-ine i nestade. Dobro je ef rekao - javi se Lovelace koji je prvi ustao. Bilo je kratko i slatko. Ja nikad nisam bio neki strunjak u gaanju letee mete uze se pravdati Texas Jack. Pecos, koji je kleao, takoer ustade i stade brisati znoj s lica. Nisam niti jednoga ak ni zakaio!

 efe, bio bi sasvim lijep hitac pogoditi u jednoga od njih odavde ak i kad bi stajali. A prooe bre od munje. Mogao sam ovako da ispucam svu municiju, oni ni osjetili ne bi. Pecos pogleda u Terrill koja se nije ni pomakla. Leala je, priteui k ramenu puku koja je bila uperena u stazu. Ustani, Terrill. Sve je gotovo. Nema skalpova za nas. Koliko si puta pucala? Terrill sjedne. Bila je prilino blijeda, ali su joj u oima igrale neke tamne iskre. Pecos, jesi li vidio kako jau? Oh, bila je divna slika! Bila sam previe oarana da bih mogla pucati. uj, djevojko, a pretpostavi da su dojahali pravo ovdje te je netko od njih posegao da mi skine kosu. .. ta bi onda? 23J Pa, svakako ne bih dozvolila da mi izgubi tu svoju lijepu kosu... oh, noge su mi utrnule. Momci, Johnson nas doziva. A eno i Slaughte-rovih gdje idu preko uvale ree Texas Jack. Pecos je stajao i promatrao naokolo. Da, i on nas pouruje. Siimo dolje, po kola. ljudi. Terrill daj mi ruku. -Da. potrimo i pokupimo konje. Ubrzo su se Pecos i Terrill nali u sedlu. Konjima je bilo teko ovladati. Ostali konji ko'je nisu ja-hali, pojurie im si ih razvezali niz stazu k mjestu gdje se ostatak druine pojavljivao. Pecosovi se ljudi opet skupie. Priteui kolan na sedlu, oznojeni i zapraeni Johnson je priao: Ispalo je upravo onako kako sam planirao. Bilo" ih je otprilike dvadesetak. Nema smisla da se zadrimo da to provjerimo. Sad odmah potjerajmo kola. Ona tri jahaa konja treba vezati za kola. im prebacimo kola preko, treba da se vratimo da prebacimo stoku. Sve to treba brzo obaviti, dok nam je srea naklonjena. Ja se nikad ne osjeam ugodno na ovoj strani rijeke. Kola su se brzim tempom valjala -nizbrdicom. Pecos opazi da se stoka rasprila uz obalu rijeke, ali po svemu sudei niti jedno nije odlutale dalje od etvrt milje. Stoka se napila i sada je pasla. Promatrajui kola gdje se bukaju u vodu, Johnson ree da je vodostaj moda neto visok ali im to nee zadati glavobolje jer je ovaj gaz inae plitak, dno mu je od ljunka i tijek miran. I zaista, tokovi su jedva uranjali do iznad glavine. Nedugo zatim kola su prela i ve su se penjala na suprotnoj obali. Hajdemo, Texas Terrill, sad treba jahati veselo uzvikne Pecos premda ga zebnja jo uvijek nije naputala. Pridruili su se jahaima koji su okupljali stado. Pokazalo se da je za to trebalo manje muke nego to je Pecos predviao. Postepeno su potjerali stado do gaza, potom sa deset jahaa u polukrugu stoka je poela prelaziti. Cim su se predvodnici nali u

vodi, najtea je potekoa prevaziena. Voda je bila neto visoka i brza, a pomalo i mutna. 2S2 Pogledaj Terrill, upravo je takve boju bila onog dana kad smo mi zamalo odsjeeni. SJeaft II w" govorio je Pecos djevojci dok su guculi nu xael stada. Imam razloga da se toga sjetim, l'eco* < povrne Terrill, gledajui ga znaajnim pogledom iv jih tamnih oiju. Na svoje veliko zadovoljstvo Pecos Je tflcdiio mu stado prelazi rijeku za manje od pola satu. Cuj, iSmith, zna li ti da smo tamo preko pokupili par stotina grla? upita Johnson uz irok osmijeh. ali se! Nema tu ale. Na onoj strani niz rijeku bilo je cijelo krdo sa igom XS. Bit e da je tamo stradao kakav goni, da mu se stoka razbjeala. Spazio sam i i izgorjela kola, i to izgleda da je nedavno bilo. Ubrzo se dug karavan rastegao ni zapadnoj strani rijeke. S najvie take Pecos se osvrnuo. Scena koju je gledao inila se ista kao ona to ju je promatrao na onoj strani rijeke. Gaz Horsehead je bljetao elinim bijedilom pod suncem tog vjetrovitog dana. Nigdje nikakva znaka ivota. Jasno su se raspoznavale bijele kosti uginulog blaga, to su cijelom kraju davale peat smrti. Mjesto je bilo zavijeno svojom pustom amom. Priroda je bila negostoljubiva. Dozvolila je Peco-sovu karavanu da proe, ali e moda slijedei karavan doivjeti traginu sudbinu prolih. GLAVA 17. Cijelim putem od rjeice Independence do staze koja je vodila k rancu Pecos je rasporeivao stoku. Poto je ostavio posljednje krdo umornih goveda, Pecos i njegovi kauboji vratie se prema rijeci da s< pridrue kolima. Od gaza Horsehead osam dana putovanja! Pecos se morao prisjeati logorita da bi znao koliko je dan< prolo. Dani su prosto proletjeli! Dug je put privedei kraju. Jo prije sutona kola e se nai na rubu zid* to se die iznad ranca Lambeth. Jedno je sigurno, dobra me srea posluila, ozbiljno je sam sebi govorio Pecos. Da, posluila m< jo od onog dana kad sam se upoznao s mladi Terrillom, koji je ispao djevojka. . neka je Bog bla-| goslovi a meni da snagu da joj pruim sreu i bez-bjednost... No, ima stvari koje vie nikad ne elim, a jedna od njih sigurno je prijelaz preko gaza Hor-| sehead! S vrha jednoga breuljka Pecos izbije na mjestoj s kojeg je mogao promatrati rijeku. Pogled ga je i zapanjio i uzbudio. inilo mu se kao da je dugo vremena bio odsutan i kao da se sada najedared obreo usred starog, dobroznanog krajolika rijenog kanjona. Ispod njega raspukao se irok, suh kanjon, usred kojeg je zmijugala zelena rijeka. Sa svog mjesta Pecos je uo kako ona muklo buci. Pokraj rijeke zelene pruge mesquitea, cedrova i

drugog stablja, a potom sivo bunje po padinama to se postepeno uzdiu do raspucanih stijena. Ponad toga miljama se protee zemlja gdje se trava i kamen mijeaju i gube u daljini dokle god oko dosie, Kao i svaki put, Pecos je pokufiao da mun nn<1o put s platoa iznad rijeke prema vrhu kotlino. Htlti mu je to ve postala nagonska navika. Ponovo jr pogledao u bezgranian kraj omotan svojim monotonim *l-vilom to fiziki opipljivo oituje osamljenost puntoAl. Zapadno od Pecosa! Taj je kraj ispunjavao avo *a im je udjela njegova pustolovna dua. A tamo, Ispred kola, jahala je djevojka koja ga je nauila samosa-vlaivanju i samopotovanju. Slika budueg ivotu to mu se ukazala sadravala je u sebi toliko ljepote i veliine da ga je proela uvstvom to se graniilo s poniznou. Kad su kola dostigla rub klisure iznad ranca Lambeth, sunce je jo sjalo nad krajinom, ali je u kotlini ve padao suton. Terrill je sjahala i pomamno pritrala k rubu gdje je najedared stala kao u transu. Pecos je poao za njom, razmiljajui kako e sada ponovo baciti pogled na neizmijenjeno, staro, mirno mjesto. Pogledom je preao preko suprotnog ruba, zlaano obojenih stijena, purpurnih peina i gustia, i najzad se spustio na zelene panjake istakane stokom i konjima i na potoi koji je liio na plamenom obojeni koni u crvenilu sutona, i na staru brvnaru sa zelenim krovom iz koje se pravo uvis odbijao stup plava dima. Izgleda da je sve u redu, Terrill ree Pecos s ganuem. Djevojka je utjela, samo mu je stiskala ruku. Jedan za drugim ostali ljudi iz Pecosova karavana poredae se na rubu klisure. Upravo u tom asu na golom zidu suprotne klisure bijesnu boja zalazeeg sunca i odbije se u udesno toplim zrakama u kotlinu. Nie, pri samom tlu, kao da se stvorie purpurne koprene kroz koje su se arobno nazrijevale peine i pozlaeno lie. Mistino se svjetlo sputalo s raspucana ruba klisure niz njeno izbrazdano lice i zelenilom optoene raspukline do travom i tronim stijenj em pokrivene padine a potom se prenosilo na ozareno lie, uto obojeno kamenje i travu naokolo bljetava potoka. Ovaj je kratkotrajan prizor zadrao promatrae kao prikovane. Potom sva ljepota i bijes poee ne-stajati. I na to praktini Teksaani preoe na posao. Smith, da si mi ne znam koliko priao ne bi me mogao uvjeriti da kraj onog crnog Pecosa postoji tako lijepo mjesto ree Johnson.' Vie nego lijepo. To je zlatan rudnik huk-nuo je Slinger. Ljepe je od najljepih mjesta na Rio Grande dometne Texas Jack. Moe biti siguran da ostajemo ovdje s tobom. Mladii, hvala vam ree Pecos, jedva nalazei rijei. Razreite i smjestite se. Noas emo lo-gorovati ovdje. Kako emo, do avola, spustiti kola dolje? upita Lovelace. Stara emo rastaviti i spustiti emo komad Po komad objasni mu Pecos. Ostala emo ostaviti ovdje. Kasnije emo napraviti

jednu upu za njih. Ne ka netko odsijee poduu granu, veoma jaku, preko koje moemo prebaciti konopac s koloturnikom. Ponio sam ih sobom da lake spustimo stvari u kotlinu. Mauree-ee! Sambo-oo ~ vriskala je Terrill radosno u kotlinu. Pecos potra do ruba. Jeka se vraala, mnogostruko uveana i divlje uljepana, potom jenjavala u daljini, Sambo! iz sve snage viknuo je Pecos. Glas je odjeknuo, silan i velianstven, odbijajui se od surih klisura i valjajui se dalje do rijeke. Eno ih! oduevljeno i zadovoljno usklikne Pecos. Gazda, jesi li se to vratio? odjeknuo je k njima gore Sambov duboki bas. Da, Sambo, vratili smo se. Gospoice Rili, jesi li dobro? dovikne Mauree. Svi ivi i zdravi, Mauree. Jesi li se udala za tog Pecosa? Ne, jo nisam Mauree! Kako ide kod vas, Sambo? radosno je vikao Pecos. i Pa. billo je posla. Ima novih teladi, drebadi... djece... Premda je Pecos na to zagrmio, uo se i Terrillin vrisak iznenaenja i ushienja. Ma'ta kae, Sambo? Poto je jo ranije nestala iza njihove male kolibe, Mauree se sada pojavila sa po jednim malim Crniem na svakoj ruci, na to je Sambo jo jednom probudio jeku koja je jenjavala urlikom: Evo ih, gazda! Moja dva crna kauboja! Grohotnim smijehom radosti Pecos je dao oduka oduevljenju koje ga je upravo guilo. Privueni ovom vikom, radoznali kauboji bili su opet prili rubu klisure. Kada se stiala jeka Peo-sove gromoglasne radosti, Louisiana je doviknuo u kotlinu: Zdravo, crajo! Zdravo i tebi narogueno odvrati Sambo. ini mi se da te poznajem. Je li ti ime Sambo Jackson? Jeste, taj sam. Kad doem dolje pokazat u ti koliko mi je drago to sam te naao. U sumraku su Pecos i Terrill sjedili na rubu klisure iznad kotline. Lano je pjevao nekakvu panjolsku pjesmu, ljudi su se oko logorske varte zabavljali, jedna je krava mukala na tamom obavijenom panjaku. S glavom naslonjenom na Pecosovo rame Terrill je plakala. , Draga, zbog ega sada plae? blago ju je upitao, milujui joj kosu. Kod kue smo. On, Pecos... beskrajno sam sretna... samo jo kad bi to tata znao! Posljednji odsjaj dnevnog svjetla gubio se s rijeke. Uzastopno i postepeno tamne su sjene noi padale na obale Pecosa. Nad divljom pustoi sputala

se tmica. uo se potmuo huj vode. Zrak se hladio. Vjetar je utao u grmlju. Iznad tamne klisure izvirio je mjeseev srp. Sjetan i ponosan, Pecos je tekao dalje, vjeran zadatku to mu ga je priroda dala, ne hajei za sitne ivote i ljubavi ljudskih bia. GLAVA 18. Sutradan Pecos spusti stvari u kotlinu. Bio je to krajnje naporan posao koji mu nije dozvoljavao da se posveti onim uvstvima to ih je osjetio poto se vratio na ran. I zora slijedeeg dana zatekla ga je u sedlu, na elu vesele i smjele druine, gdje se sputa k obali rijeke. Naveer, poto je iznaao da se Terrill odmorila, prepustio se razmiljanju o sebi.i o onome to mu predstoji. No, o ogromnom zadatku to ga je sebi postavio njoj nije nita rekao. Poto je Terrill otila na spavanje, on se uetao amo-tamo, oslukujui divlje zvukove noi, promatrao mjesec gdje po nebeskom svodu klizi k suprotnoj klisuri, mirkao u procjep kroz koji se vidjela rijeka, i polako se preputao uvstvu u njemu sapetom. udio se kako se desilo da toliko dobro doivi. U pamet mu se vratie ve zaboravljene molitve nauene kraj majina krila. Sva je snaga njegova duha bila uveana sreom i osjeajem dunosti, toliko divno shvaenim za vrijeme tih samotnih sati na blijedoj mjeseini. Na njegovim usnama jo uvijek su gorjeli slatki Terrillini poljupci i on je zurio u zvijezde, uzdrana daha u ekstazi, dok mu je cijelo vrijeme i oko i uho bilo kao u progonjena vuka. Bio je izuen na ivot otvorene krajine. Sanjivoj samotnosti nije se preputao, niti je u nju imao povjerenja. Ako ga je nekakav surov, divlji duih podrao da se grozniavo vrsto dri ivota onda kada nije imao nita drugo osim bezobzirnog i smjelog ponosa jednog kauboja, ta ga sada mora uznositi, initi ga neranjivim, da bi zatitio onaj lijepi i nevin stvor koji zavisi od njega? Osjeao je kako ga golemo uvstvo proima poput olujnog vjetra i pred njim rastvara tajnu koprenu ljubavi. inilo mu se kao da je prosvijetljen znaenjem ljubavi, doma, djece, ivota i smrti. On koji je tako bezobzirno udjeljivao smrt! Kad se zora sivilom najavila, Pecos je rijeio svoj problem. On je Teksaanin. On je jedan pokretni atom velikog carstva to ga je spoznao. Shvatio je ta mu predstoji. Zna kojom se cijenom plaa srea na toj granici. Svemu se moe suprotstaviti i nad svim moe izai pobjednikom, ali samo uz vjeitu opreznost, lavlje srce i eline ruke. udna razmiljanja za jednog kauboja, rekao je glasno, ovladan nekakvim osjeanjem snage. Uz poj jednog slavuja u mesquiteu, lijep je dan svanuo. Rijeka je klizila nalik na crvenu i zlaanu vrpcu. Pecos dozva Crnce i kauboje na posao, a on sam poe po konje. Cinco prie na zviduk, ali se mali utosivi mustang pokorio kao i uvijek samo konopcu. Tek kad se Pecos naao na leima te male divlje ivotinje, tek onda mu je ona ukazala duno potovanje. Mustang se nije nikad umarao, njemu je bilo dovoljno posve malo trave i vode, a mogao se penjati ili sputati tamo gdje bi ak i Cinco ustuknuo.

Utjeravi konje u obor, Pecos poe u brvnaru. Osjetio je miris dima i prena mesa. Da li je Terrill zbilja djevojka? Da nije kao kakav duh nestala u toku noi? Da mu nije mata doarala privienja? ustro je uao. Napokon, oi ga jo do sad nisu prevarile. Je li Terrill ustala? upitao je Mauree. Ja sam je pozvala. Doruak je na stolu. Zaula se lupa malih izama sa visokom petom. Pecos se otrgne od vatre. Sve je u redu na ovom svijetu! Evo, prilazi mu arobno utjelovljenje svega to mu je no donijela u snovima, utjelovljenje svih nada, planova i privienja. Dobro jutro, Pecos. Onaj bogati, umilni glas inio mu se magijom. Spavalica! uspio je samo rei. Oh, mislim da sam odspavala tisuu sati. - Dobro je to. Hajde da dorukujemo. Imamo] prilino posla da obavimo, On njoj primakne stolicu. Zar? Ja drugo nita ne mogu raditi, ve juriti za tobom, cijeli bogovetni dan. I to e biti dovoljno. Grd je je patnja to ju je izbrazdalo dugo putovanje? Pecosove su otre oi traile trag bi jedila, ili pak neznatno upale obraze. Ali se sjaj mladosti slavodobitno vratio. U svjetlim oima djevojke i s njena lica zraila je srea. Bila je gladna, vesela i znatieljna. Ali joj Peca nije zadovoljio radoznalost sve dok nisu zavrili doruak, kad ju je ozbiljna dranja poveo iz brvnare i s njom preko travnjaka priao omiljenom sjedalu ispod drveta. Predajui se njenom armu, pri-, vukao ju je k sebi. -Pecos, mogao bi nas netko vidjeti jedva je promrsila s ono malo daha to joj je ostalo. Vidjeti nas? Ovdje? on se nasmije i pusti je. Nemam ja nita protiv ona se nasmije. Ali, zna, pokatkad Komani dolaze na rub one klisure... Ako me hoe grliti, poimo unutra. Terrill, moramo se dohvatiti s naim problemom i rijeiti ga doeka on ivo. Problemom? Zato, mi smo sve to ve rijeili, zar ne? ini mi se ve odavno, i drago mi je sloi sa Pecos. Sluaj, probdio sam cijelu no. I razmiljao sam, Terrill, razmiljao sam kao nikad prije... Hod% prii blie, pa emo o svemu porazgovarati. Dragi Pecos... ti si... vrlo ozbiljan ona ot-povrne gotovo mucajui. Zar ne misli da imam zbog ega da budem ozbiljan? Kad e se udati za mene? Naglo se prenula i crvenilo je zapljusne od vrata do obraza i -ela. Ali je u njoj bilo odlunosti. im odjaemo do Orlovog gnijezda. Ako dobro potjeramo konje, ima tri sata, Pecos Smith ona u hipu odvrati.

 Mila, ovo zvui kao da istom mjerom odgovara na neki moj izazov. Ali ja posve ozbiljno mislim. Hoe li mi biti ena? Si, senor ... oh Pecos ... hou, hou! U redu, neemo potjerati konje da nam crknu, ali emo ipak poi jo danas. Danas! apnula je zapanjeno. Svakako. To je prvi korak u rjeavanju naeg problema. Prema onom to smo uli, sudac Roy i Bean moe da nas vjena... Ah, da, Terrill, reci ni! koliko godina ima? Pogodi. Pa, kad sam te upoznao ocijenio sam da ima petnaest godina i na lome i danas stojim. Grijei, Pecos. Imam devetnaest. * Nemogue! Imam. Upitaj Mauree. Ja sam svoj vlastiti ga-) zda, ukoliko te to zabrinulo. 5 Ja sam ti gazda, dijete moje... Tako, znai da si ti odrasla djevojka. Sad mi je jasno... a i drago. : Dobro, to je bio drugi korak u naem problemu. Sasvim lijepo napredujemo. Samo da se ne spotaknemo , na slijedeem koraku. : Pih! ; Slijedei korak je onaj prokleti novac. Ostalo * nam ga je jo mnogo. Meni je palo na pamet da ga spalim. Ali sam uvidio da je to besmislica. A sad ti, Terrill Lambeth, dobro mozgaj svojom enskom glavom i donesi odluku... I u ono vrijeme i sada nisam smatrao i ne smatram nepotenim da igoem neigosariu stoku. Ono igosanje to sam ga izvodio zajedno s Williamsom i- Adamsom nije bilo nikakav lopovluk. Tek kad je sve bilo gotovo, doznao sam da su oni mijenjali igove. Ve zna kako je sav novac j ostao meni. Zar sam ga mogao bolje iskoristiti nego da podignem ran za nas? Sve je to proisteklo od * Sawtella. Bio je vei lopov od Williamsa i Adamsa. " Od njih je nainio kradljivce. Pustio ih je neka idu takvim putem, s namjerom da jednom poe njihovim tragom, pohvata ih i objesi i novac otme. Pecos, mi emo zadrati ostatak tog novca i <; zaboraviti odakle je doao ozbiljno odvrati Terrill, ; gotovo bez razmiljanja. Znam da bi i tata tako uinio. Zaista si pravo zlato i utjeha odvrati Pecos poneto muklo. S moralne strane moja je savjest ista. Drugo nita nije ni vano... Prema tome, trei korak u naem problemu nije ispao nikakav kamen spoticanja. Sad produi. Izgradit emo itave stube, pravo do neba. Dobro, da produim: Terrill, spiskat emo neto od tog novca. Spiskati ga! zaudi se Terrill.

 Dakako. Malo ga rasipati, ako ti je drago on sporo otegne, gledajui je budnim oima. A gdje? Pa... recimo u San Antoniju. Kliknula je u pomamnom oduevljenju, snanim preplanulim malim akama razbaruila mu je kosu. u zanosu ga poljubila, cijelo vrijeme neto nesuvislo govorei. Pecos nije bio u stanju da upamti sve to je ona' u jednom dahu nabrojala, ta e sve kupiti i uraditi, ali je iz njenih rijei stekao jednu iznenaujuu sliku onoga na to je ona (bila navikla u negdanjem domu na plantai. To mu je pomoglo da jo bolje sagleda iz kakve je sredine ona dola. Shvatio je da je to bila sredina ije su bitne osobine bile tradicija i bogatstvo. uj, draga, ako ti sve to toliko strano mnogo znai, onda bi bilo bolje da utedimo novac i da povremeno odemo u grad im namaknemo veu svotu. On, Pecos, ja sam se samo malo zanijela. Ve bih dola k sebi i ne bih kupila to bilo. Ali, ve jednom moram kupiti haljine. To se zna, shvaam. I dobit e sva vraja platna, svile, vrpce, ipke, sve one fine i prozrane stvari koje eli, konja u ti natovariti etkicama za zube, eljevima, puderima i svim inuvama za kojima udi. A pomisli, Pecos, da u kao djeak, u hlaama, poi na svadbeno putovanje! A to ne. U njima e se i vratiti. U San Antonio! Draga, jo jedno ozbiljno pitanje. Ovdje emo ostati za svagda, zar ne? emu to pita, Pecos! ona usklikne kao napreac vraena na zemlju, k praktinim stvarima. Da li voli ovaj kraj? Volim svoju rijeku Pecos i svog kauboja Pe-cosa. Pazi, i ja sam ozbiljna. Ovdje sam patila, ali sam s vremenom zavoljela pusto i sve ono to obiljeava ovaj kraj. ivjela sam na otvorenom i sad ne bih mogla biti sretna u gradu. Ne elim da ivim meu mnotvom. Ne bih mogla misliti, niti biti prirodna.. . Ako do mene stoji da rijeim, onda neka ovo ovdje zauvijek bude na dom. Terrill, jedino je tvoje da rijei prihvati Pecos u krajnjem uzbuenju. I ti si to ve rijeila onako kako sam se ja nadao... A sad, djevojice, daj da i na to pogledamo mojim oima. Po svojim mogunostima za uzgoj stoke, ovom naem rancu nema premca u cijelom Texasu. Trava je rijetka, ali je prostranstvo ogromno. Ovdje imamo istu vodu i jo uz to fini izvor u kotlini. Nedaleko odavde je Plavo jezero sa hladnom izvorskom vodom gdje moe napojiti na tisue grla. Ako stoka ima istu vodu, onda joj ne treba mnogo trave. Kad je voda u rijeci preslana, te je stoka ne moe piti, imamo drugu vodu, uvijek istu. Sve to znai da ovdje moemo

uzgajati pedeset tisua grla. Sve to znai da je tano ono to sam ti esto govorio u ali kad si bila djeak: da nam je nae bogatstvo nadohvat ruke! Vjerujem ti, Pecos. Vjerujem ti, ali kad pomislim na prepreke! Postoji samo jedna prepreka, mila, a to je kradljivac stoke nadostavio je Pecos zamiljeno. Ovdje je i pojavit e se. I to sve ee. to se vie bude penjao broj stoke, a i cijene budu vee, kraa stoke e biti sve ea. Moda bih ja nekako sam i trpio, ali kako si ti pristala da mi bude ena, i neka ti za to bude blagoslovljeno ihrabro srce! ja ne bih elio preuzeti rizik to sam ga preuzimao u prolosti. Dobro, mi emo se uzeti... Sto mi je drago da te gledam kad se tako crveni! Imat emo svoj medeni mjesec i malo emo se razbacati. Druina koju imamo, pravi je teksaki soj. Ja u ih uvjebati da budu najbolji strijelci i jahai koji.su se ikada nali na konju. Pa emo zajedno projahati ovim obalama Pecosa i pobogu! kradljivcima e doi crni dani. Pecos, to je tati bio san za cijela njegova ivota. Zar nije to udno, da se njegov san preko mene ostvari? A ja u ti biti desna ruka. Terrill, ti e mi u prvom redu biti ena on e ubjedij ivo. . Zna se, ali ja elim i jahati doekala je ona ivo. Ne budem li mogla jahati, neu ti ni ena biti. Tako ti je! Moe jahati koliko god te volja, lijepa mala tvrdoglavko!... Draga Terrill, ba si veliko dijete. Ti uope ne zna ta znai biti u braku. Zna, dogodi se... A ta? ona e znatieljno, malo se odmaknuvi od njega da ga bolje pogleda. Ta, ne moe uvijek biti kauboj prosvjedovao je on. Zar ne moe? Trebalo bi... zna, nikad ne moe biti sigurna... a uostalom ja bih volio... O emu ti to zaboga govori? Najzad je Pecos shvatio da okolianjem nee nita ppstii. Terrill, ta valjda bismo htjeli da imamo jednog malog Pecosa. Prigueno je i sitno kriknula, poskoila i kao srna otrala, ali se na po puta do brvnare sva zajapurena okrenula. Pecos Smith, za pola sata sam spremna za ta god hoe. Oko podneva su Pecos i Terrill ujahali u Orlovo gnijezdo. Ne dospjevi jo ni sjahati, Pecos je uoio koliko se od njegova posljednjeg dolaska to malo naselje promijenilo. Upravo ispred novog duana stajalo je nekoliko ljudi, po izgledu Teksaani, i jednog od njih prepozna u istom asu kad se mirno lice onoga raz-vue u topli osmijeh. ovjek istupi naprijed. Bio je to preplanuli, plavooki, riokosi Teksaanin, otprilike Pecosovih godina, momak fina izgleda, koji viknu: Ili sam poaavio, ili si ti Pecos Smith! Pecos se nasmije na pomisao ta bi druina Healdovih rekla na ovo. f Zdravo, Jerry Brice. Ba mi je drago da ti vidim staru kou.

 Razbojnice, gdje si se do sada skitao? Otpo-vrne Brice, vrsto drei Pecosovu ruku. Neto sam ipak uo o tebi. Kamo si poao? ta radi? Tko je ovaj djeak s tobom s onako velikim oima? Djeak? Eh! Nije to djeak, Jerry. To je moja djevojka, Terrill Lambeth. Idem da se enim; pobogu, mora i ti da bude sa mnom... Terrill, de skoi da te upoznam s jednim pravim teksakim drugom, jednim s kojim te ne bih upoznao kad nam danas ne bi bio svadbeni dan. Terrill prie k Pecosu koji je zagrli i osjeti kako djevojka drhti. Pecos, ba si ti jedno vraki sretno magare! uzvikne Brice. Terrill, ovo je moj stari prijatelj Jerry Brice... Jerry, ovo je moja draga koju sam oduvijek traio, Terrill Lambeth. Gospoice Lambeth, ovo je zbilja veliko zadovoljstvo ree Brice, poto je skinuo eir i dostojanstveno se naklonio. Doista mi je jako drago da se upoznam s vama. Hvala vam, i meni je drago stidljivo odvrati Terrill zacrvenivi se. Njihove je konje Brice povjerio nekom svom poznaniku, pa je njih dvoje odvukao sa sobom u gostionu gdje je neprestano udijeljivao komplimente Terrill i divio se Pecosu. Zajedniki su objedovali i za vrijeme jela Brice ispria Pecosu o poduhvatu s uzgojem stoke to ga je zajedno sa svojim bratom podizao u Novom Meksiku. Posao se odvijao polagano ali sigurno. Nakon ovoga ispriao je gomilu novosti. Pecos se divio malom, pospanom naselju Orlovo gnijezdo to je od-jedared oivjelo, na to se Brice nasmijao i rekao mu neka samo saeka da jo neto vidi. Stada teksake stoke kretala su na sjever. Dodge City i Abilene, dvije krajnje take velike Staze Ohisholm, bili su na vrhuncu razvoja. Rockport, juna saobraajnica, bio je pun gonia stoke, stoara, rangera, putujuih naselje-nika, kockara, desperadosa, to Pecosu nije bilo nita novo. Cijena se stoci neprestano dizala. Pecos je prijatelju uputio bezbroj pitanja, i najzad je doao na najvanijeg, to se odnosilo na Terrilla i njega. ta mi zna rei o ovom sucu Royu Beanu? To ti je smijean svat. Nije samo zakon, ve bog i batina. Sudac, matiar, gostioniar, sve ti on ima u svojim rukama. Moe li nas on vjenati? Zna se da moe. I to u as posla, tako da ti gospoica Terrill ne moe pobjei. Posve lijepo zadovoljno prihvati Pecos. Ali svejedno, Jerry, samo da bih bio siguran, ja u se jo jedanput oeniti kada odemo u San Antonio. Na ovo se veselo nasmijae, dok je Terrill zbunjeno pokuavala da sakrije lice. Diimo se, hajdemo da i s tim svrimo otegne Pecos i tako svi zajedno izaoe. I bez slike koju su pruale nove kue, Pecosu je bilo oito da se Orlovo gnijezdo zbilja razvilo. Cak i za vrijeme toplih podnevnih sati ulice su bile

pune kola, vezanih jahaih konja, jahaa, gonia stoke, stoara i crnookih Meksikanaca. Na svakog bijelca bilo je po deset Meksikanaca, a u cijelom je naselju moralo biti preko dvije stotine dua. Pecos spazi nekoliko poznatih lica, a jedno, posljednje koje je vidio, nekako mu na brzinu izmae s pogleda. Pomislio je da bi za njega bilo posve prirodno kad bi mu svadbem\ dan bio pomuen kakvim incidentom. Ozarena lica i bljetavih oiju, Terrill je uurbano gazila. Inae se, kad nije bila direktno uvuena u razgovor, zabavljala i uveseljavala svojim mislima, premda je drala Pecosa ispod ruke, nije privlaila posebnu panju prolaznika. Jerry, ti se valjda sjea Don Felipa ree Pecos kad mu najednom pade napamet njegov raniji poslodavac. Da li si ta uo o njemu? Jesam. Njega su istjerali iz Rockporta. Srea ga je napustila, Pecos, Mislim da mu je brzo kraj. Tako! No, vijesti ba nisu loe doeka Pecos, zamislivi se. Sreo sam nekog Lindsaya, gonia stoke. On ima kod San Sabe ran. Ree mi kako Felipe ima druinu pola bijelaca i pola Meksikanaca koja mu radi na istonim obalama Pecosa. Takoer mi je priao da je Felipe ljetos u Brasedi doao u sukob s rangerima. Aha! Do vraga, zaista se svata dogaa. No, Pecosa su sve te misli napustile im su stigli do sudske vijenice suca Roya Beana. Spazili su da se tamo neto dogaa, jer je pred kuom stajalo nekoliko Meksikanaca, dok ih je nekoliko bilo na magarcima. Ovo je zalee njegove kue ree Brice: Moramo da zaobiemo naokolo, pretpostavljam da on pred kuom ili sudi ili toi pie. Zgrada to ju je Bean nazivao svojom sudskom vijenicom bila je izgraena od dasaka i postavljena na stupcima visoko od tla. Iz krova je virila cijev od pei. U proelju kue bio je poprilino irok trijem na kojem se u tom trenu oigledno odravalo nekakvo suenje. Ono je sudi ja, to sjedi na kutiji za stolom ree Brice, pokazujui prstom. Ostali su Meksikanci. Zainteresiranim pogledom se Pecos zagledao u suca. Bio je to nizak, zdepast ovjek, ve zamaklih godina, duge prosjede brade, polukruno ostriene. Na glavi je imao ogroman svijetli sombrero, bio je u koulji zavrnutih rukava, a za pojasom mu je visio revolver. Pred njim je stajao jedan peon Meksikanac sa eirom u ruci. Tu su bila jo tri Meksikanca to su sjedila u pozadini. Na stup kraj suca bila je naslonjena puka. Iza njega na stupu na uglu bila je drvena tabla na kojoj je bila bojom ispisana jedna rije Gostiona. Ponad irokog stepenita, o rub krova nad trijemom bila je objeena jo jedna vea tabla na kojoj je krupnim slovima stajalo Zakon Zapad* no od Pecosa. Iznad toga bila je opet trea oznaka sa suevim imenom. Premda su se Pecos i ono dvoje s njim nali u samom dvoritu pred kuom, ni< mogli raspoznati ta jo pie na onoj treoj tabli.

Upravo u trenu kad su oni prilazili dva kauboja ujahae u dvorite i kod stepenica sioe s konja. Gledajui njihova mrava i zacrvenjela lica, opasae s revolverima i njihove otrcane natkoljenice, Pecos otegne: Ljudi, ovo je bolje od ma kakve predstave. Zdravo, suce dovikne prvi jaha skidajui svoj sombrero. Da li ete odgoditi suenje toliko koliko je potrebno da spasite dvije jadne due koje umiru od ei? Samo priite, momci zagrmi sudac, diui se i udarcem noge odbijajui kutiju na kojoj je sjedio. Ovdje nema zakona osim mene, i ja odlaem suenje. Pokretom ruke dozvao je dvojicu visokih kauboja da ga slijede u vijenicu i on sam zatrupka za njima. Peon kojem se sudilo ostade stajati i ekati. Drugi Meksikanci stadoe virkati u kuu kao da bi i oni htjeli biti ponueni jednom aicom. Vrag da me nosi! uzvikne Pecos. De nekom pria, ne bi ti vjerovao! Zar nije smijean starac? apne Terrill.___ smijeno je i to e nas on vjenati. Pecos, sve mi s< ovo ini kao san. Ubrzo se ona edna dvojica opet pojavie, a za njima je iao sudac koji je brisao usta. Kauboji od-gegae do svojih konja, povedoe ih nekoliko koraka dalje, potom stadoe da zapale cigareti. im je sjeo na svoju, kutiju, sudac lupi po. stolu toliko silno i odluno da se moglo pretpostaviti kakpj je najedared doao do odluke jo dok je bio u svojoi gostionici. Cinco pesos!* dreknuo je. Jedan Meksikanac baci srebrni novac na stol, potom svi oni napustie trijem. Sudac zaklopi svoju debelu knjigu. Sad smo mi na redu apne Pecos, stiui * Pet pesosa (panjolski) 248 Terrillinu ruku. Jerry, nemoj da bjei, budi kraj nas. Premda sva uzbuena, Terrill se zahihota. Pecos joj apne: Mala, brzo e sve biti gotovo. Drei Terrill uza se, Pecos se popne na trijem. Posljednjih nekoliko koraka ona ih je jiekako oklijevajui prela. Njima odmah za petama iao je Brice. Sudac Bean uzgleda. Imao je tvrde, pametne plave oi a glatko, dobroudno lice. Pecos je oas zakljuio da ovaj gospodin koji u sebi utjelovljuje sav zakon zapadno od Pecosa moda jeste ekscentrian, ali nikako nije glup. Zdravo, suce polako otegne Pecos. Ziv bio. A tko si ti? odvratio je sudac otro, netremice gledajui u Pecosa. Imena imam koliko hoe, suce, ali pravo mi je James Smrth. U redu, James Smith. ta trai ovdje u sudnici? Moe li me vjenati?

 Da li mogu? uj, mladiu, mogu te vjenati, a i razvesti i objesiti. Pa, meni treba samo ono prvo. A gdje ti je ena? Danas imam prilino posla. to si mi doao s nekakvim priama o enidbi i oduzima mi vrijeme, a nisi doveo enu? Ovdje je ona, suce odvrati Pecos koji je usprkos svom mirnom dranju i ozbiljnosti posla kojim je doao htio prsnuti u grohotan smijeh. Gdje je? Ovdje. Pecos je morao prstom da pokae na klonulu Terrill. Sto mu gromova! Jesi li pijan, ovjee? Pa to je djeak! Vraga pijan! Vara se, suce otpovrne Pecos skidajui s Terrilline glave eir sa irokim obodom. Podigni glavu, Terrill. Borei se s razliitim uvstvima, ona to i uini. Lice joj je bilo poput maka crveno. Sudac Bean se zaibulji. Obje ake silovito spusti na stol. Bio je zaprepaen. Najednom mu se glatko lice ozari. No, sad ja vidim da ste djevojka. Ljepa mi jo nije stupila u sudnicu... Kako se zovete? Terrill Lambeth. Lambeth? Ve sam negdje uo to ime. Moj otac je bio pukovnik Templeton Lambeth. Koliko vam je godina, Terrill? Devetnaest. Sudac se obrati Pecosu: Smith, ja u vas vjenati. ta misli, koliko vrijedi da te veem s ovom lijepom djevojkom. U ovom kraju to nigdje ne moe uiniti, osim kod mene. To je Pecosu bilo dovoljno da progleda starog pljakaa. Vrijedi sigurno milijun dolara meni on polako odvrati. Ali ih ja nemam mnogo, mogu ti dati... recimo, dvadeset. Na sunce s njima hitro prihvati sudac pruajui jednu aku prema Pecosu dok- je drugom rukom traio neto u svom stolu. Pecos se naao u nebranom grou. Nije se sjetio da jednu novanicu od dvadeset dolara izdvoji iz omota to ga je pri sebi imao. Sad mu vie nije bilo spasa. Kad je sudac, pronaavi malu Bibliju, podigao glavu i spazio Pecosa gdje iz onog debelog omota novanica skida jednu dvadeseticu, toliko izbulji oi te se inilo da e mu iskoiti. Hej, jesi li ti kakvu banku opljakao? -r- on hukne grabei novanicu koju je Pecos spustio na stol. Nisam, ve sam dugo vremena tedio za ovu- dananju priliku. Zaboravio sam ti raunati i vjenanicu. Kota deset dolara. U redu, neka bude dvadeset, suce. Tako je, i jeste dvadeset odvrati,Bean i poletno zgrabi drugu novanicu. Potom otvori knjigu i stade itati. Nevane dijelove je preskakao, ali se na bitnim mjestima u tekstu zadrao i sporo ih je itao. Povienim glasom podvlaio je najosnovnije, te jf

Pecos shvatio znaaj onoga to mu se u tom kratkom trenu dogaa. Zagrcnuo se kad je rekao da, i uo je Terrillin tih odgovor. Ja vas proglasujem muem i enom zakljui sudac. One koje je Bog sastavio neka nitko ne rastavi! Potom je sjeo za stol i stao eprkati po ladici iz koje je izvukao vjenanicu koju je ubrzo ispunio. Potpiite se. Pecosova je ruka bila mirna kao stijena, ali je Terrillina drhtala. Brice se nagne nad njima i radosno ree: Pecos, stari moj, mnogo sree i dug ivot!.. Gospoo Smith, elim vam svu sreu i... Zvuan glas, s ovla stranim naglaskom, prekide Bricea. Senor sudac, prekinite vjenanje! Uz estok uzvik Brice se trgne i spazi nametnika, visokog mravog ovjeka u crnom sombreru. Pecos, koji je stajao iza Terrill i svoga prijatelja, donekle skriven, stade kao ukopan. ta je tebi, Felipe? ljutito zagrmi Bean. ta ti bi da mi se ovako dere u vijenici? Hou da zaustavim to vjenanje. Ova senorita Lambeth... ' ipak tebi! Nee nita ovdje zaustaviti, osim ako e koga ubiti! Ja sam ovaj mladi par ve proglasio vjenanim. Oh, Pecos, pa to je Don Felipe apne Terrill. Jerry, makni Terrill u stranu zaita Pecos, uspravljajui se i gurajui ono dvoje prema sucu. Potom se jednim skokom nae pred stepenicama. Njegov neprijatelj je hitrim korakom upravo kroio na posljednji stepenik. Njegova je mala, lijepa, ureena izma zastala na po puta, na tren ukoeno stala, potom se sporo spustila. Moje potovanje, Don. Da ti se predstavim: mladoenja Pecos Smith. Santa Maria! Polutanovo se malo, mravo, gotovo kao njegov sombrero crno lice, najednom stade mijenjati da bi poprimilo nekakvu nakaznu masku obojenu utilom. Iza nategnutih usana ukazae se iskeeni onjaci. Vitka spoboda njegova stresla se ispod tanke, crne odjee. Taj drhtaj dostie kulminaciju u grevitom trzaju kojim je posegao za revolverom. U asu kad je oruje let jelo iz korica Pecos opali gaajui Felipa u ruku, ali je teko tane pogodilo revolver, te mu ga izbilo iz ake i odbacilo daleko pred noge prisutnih kauboja. Na to polutanom proe druga, jo bra i posve drugaija promjena. Kao da se skupio, sav osim oiju nalik glavici iode. Hm, Don. ini mi se da ima slabo pamenje odjeknuo je hladan i ironian Pecosov glas. Vraki si sretan to mi je danas svadbeni dan. Podigavi revolver, Pecos mirno nacilja. Iz oruja liznu crven plamen, i pucanj prasne. Tane skie kruti sombrero Felipu s glave ali mu niti vlas ne do-tae. Potom Pecos nacilja u iskiene izme sa srebrnim mamuzama. Igraj, prokletnie.

Spustio je revolver i ponovo opalio. Ovaj put tane ne pogodi samo sare na izmama. Igraj na moj svadbeni dan, ili u ti izreetati noge! Groteskno je i gotovo alosno Felipe poskoio tu i tamo dok ga nije volja ili moda snaga izdala. No, slab si igra kao to si slab strijelac. Da ti kaem par rijei i dobro me posluaj. Ovo ti govorim pred sucem Beanom i ovim kaubojima, ovdje prisutnim. Ti si najobinija podla i kukavika stokokrn-dica. Iznajmljuje one jadnike, nepismene Meksikance, te ih rtvuje i ubija da bi naplatio ono to na njih troi. Jahao sam za tebe i znam ti sve trikove. Znam i to da si pokrao najvei dio stoke pukovnika Lam-betha, a pokuao si i njegovu ker da ukrade. Onomad sam tvoju druinu potjerao natrag preko rijeke. Ona je mijenjala igove na mojoj stoci. Watson te uhvatio na djelu i pobjegao je, ali ga je likvidirao tvoj drugar Breen Sawtell. No, prije no to sam ubio Sawtella od njega sam doznao za tebe. i Kao da se eli otarasiti gorino ftto i nakupila, Pecos pljune. Pseto jedno uSlJIvo* Krij se gdje god znaS! Jii dam, ubit u te! Usred mukle tiftlno I p<> mjeanac se naglo okrene, slijepljenom biku /.aiui i Ju. cos je na tren bio nepokrolnn, Hitio je u vis revolver koji r> u /uiiui ao mu se na dlanu. PoSlo ga u tata u K okrene k sucu koji je duvao od bijesu. To mam nije bilo na programu vjenanju. ree Pecos, ponovo rasteui svojim teksaftklm i> glaskom. Pakla mu nije! Niti je ukljueno u postupku sudnici. Tko si da si, Pecos, izgleda da si prilino * mouvjeren. Jesam, a nemoj zaboraviti i ovo otpovr Pecos da sam tvojoj maloj zajednici uinio dob djelo. Onaj je ovjek bio kuga za Orlovo gnijezdo. / to ga nisam mogao ubiti, to si uo. Smith, ja se ne ljutim to si otjerao Folipu. Ali bi daleko bolje obavio posao da si ga ubio, umjo sto to si puckarao oko njega. - Dobro, pa onda, to se buni? . Bunim se zato to je ovdje pucanje zakonom zabranjeno. To je nepotovanje suda. Prisiljen sam da te globim. ta?! uzvikne Pecos, u krajnjem zaprepa-enju. urno je Terrill prila s vrata, zgrabila Pecosa za miicu i stisla se uz njega. Oih, Pecos! Nita drugo nije moglo izustiti. Rekao sam nepotovanje suda hladnomir-no ponovi sudac. Prisiljen sam da te globim. Za sve svece!... A koliko iznosi ta globa, suce Roy Bean, zakonu zapadno od Pecosa, ruko pravde, gostioniaru, barmanu i sveeniku, i tko zna ta jo drugo! Koliko? Taman sam htio rei pedeset dolara, ali je zapravo sedamdeset i pet.

 A koliko bi me kotalo da sam ono kopile ue-sio za vrbicu? ironino upita Pecos.. Mijenjam odluku, osuujem te da plati stotinu dolara. Za te pare trebalo bi da najprije oderem Don Felipa! - uzvikne Pecos. Kad dobro promislim, zbog ovakvog vrijeanja suda morat se platiti stotinu dvadeset i pet dolara, ne pesosa. Razbojstvo! Pljaka! Stotinu i pedeset! zagrmi sudac Bean, zajapurena lica. Silovitom gestom Terrill okrene Pecosa tako da joj je gledao u lice, Plati mu prije nego nas upropasti! kriknula je Terrill, a Pecos nije mogao shvatiti da li je u njenom tonu bilo veselja ili straha, ili i jednog i drugog. Eh, duo moja, gotovo sam zaboravio da si tu... Svakako da u platiti on izjavi i uz velianstvenu gestu izvue omot iz kojeg zguli vei broj novanica. Ima pravo, ovjek se eni samo jednom. Evo, suce, kupi sebi kakve pametne knjige i stavi jo jednu veliku oznaku na vratima: Pare van, strance, inae ne moe zapadno od Pecosa!