V,

Ivan Aralica: Pu

Knjievna biblioteka

Ivan Aralica

Urednik Josip

Pavii
Na naslovnici

Stolna svjetiljka, Pariz, oko 1900. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu

Na predlistu i zalistu

PUZ
Roman

Karta puogojilita Blaevo i njegove okolice, autorov rad

Lektura

Zlatko Crnkovi
Oblikovanje naslovnice

Ozana Blaekovi Babi

Kompjutorska priprema

LASERplus d.o.o., Zagreb Mirela Miki Muha

2004. Naklada Pavii, Ivan Aralica

Pretiskivanje ili bilo kakvo umnoavanje ove knjige, kako u cjelini tako i u dijelovima, bez suglasnosti nakladnika nije doputeno.

RI.R
Zagreb 2004

Cinku je lajal v megli, golgotski, Pokapati smo znali furtinavek gospocki.

Miroslav Krlea: Balade Petrice Kerempuha

Vinogradarski pu je oduvijek bio u Srednjoj Europi omiljeno jelo. U vicarskoj i Podunavlju uzgajali su ga i tovili u posebnim vrtovima. Ipak je ve prolo ono lijepo vrijeme kad su samo u kraju oko Ulma seljaki uzgajivai u takvim vrtovima uzgajali preko etiri milijuna pueva i zimi ih otpremali u bavama niz Dunav u Be.
Alfred Edmund Brehm: Kako ive ivotinje

e li tu Gegan? zvao je netko u mrkloj, kiovitoj i burnoj noi, dok su dva brata Gegana, Gegan stariji i Gegan mlai, spavala u svojoj kui na Krulju. Koji? Onaj stariji to ima lijepu enu Nuu, ili onaj mlai to ene nema i to e je teko ikada imati? Obojica su ovdje. Stariji spava s Nuom, a mlai je sam u svom krevetu, odgovori im stariji Gegan. Onaj je mlai blentav, put ne raspoznaje ni po danu, i taj nam trebati nee. On nikomu ne moe posluiti kao putokaz. Nama treba stariji brat, onaj to je pronaao put do Nue. Kao to ga je do nje pronaao, pronai e i svaki drugi put do bilo koga i bilo ega. Njega traimo, milom ili silom! Neka izie iz kreveta, odjene se i pokae nam put preko brda do Boraje. Brzo jer nas zora na tom putu ne smije zatei. Kad sunce grane, mi moramo zaci u gaj oskorua i tamo u kamenom bunkeru pronai leaj. Mi smo terenci, ivimo nou, spavamo danju, rekoe oni to trae put i bez vodia ga ne mogu nai. Put do Boraje? Pa to je bar lako! Odavde krenite preko Jaglea, a onda se spustite... Ne priaj! prekide onaj izvana onoga iznutra. Bude li priao, provalit emo kuna vrata i povesti te za ruice kao to se vodi dijete. Bit e ti tee hodati izmeu nas, nego da sam hoda i ne oslanja se ni na koga. Stariji se Gegan pitao koliko je tih to nou trae put, i jesu li naoruani. Pitao bi se i dalje da Nua nije rekla: Dii se! Pokai im put! To je najmanje to moe uiniti za komunistiki pokret.

IVAN ARALICA

PU

Tek tada se stariji Gegan die iz postelje. Obu se, odjenu se i ode ljudima u kinoj i vjetrovitoj noi pokazati put, ali se s tog puta nikada ne vrati. I Nua obudovje! Crninu je nosila neko vrijeme i jadala se na svoju crnu sreu djeveru i onima koje bi susrela na putu, ali joj suzu u oku i na jagodicama obraza nitko nije vidio. Teka je na suzi, tvrda je srca, mislilo se dok je hodala u crno odjevena. A kad je crninu skinula, razgolitila dojke i razuzdano se hihotala uz glavnog govornika na mitinzima podrke drugu Titu i komunistikom pokretu, rekoe da je nedvojbeno srca tvrda, ali da suze nije trebala susprezati, jer njoj suze nisu ni navirale na oi. Ubrzo, kad su to svi znali, da je govornik uz kojeg se Nua pokazuje jedan od onih kojima je kobne noi trebalo pokazati put, za Nuu rekoe da je srca kamena. Da nema zato tugovati za onim to se izgubi na putu, kad je na kraju toga puta od njega nala boljega! Da je Nua avolu iz torbe ispala kad je ovim krajem prolazio, pa e znati napraviti i avolskije stvari nego to ih je dosad napravila! Nije moja briga to se ti na javnom mjestu umiljava govorniku. Ne prigovaram ja tebi to si svukla crninu i pokazala sise. Ne namjeravam ispitivati zato one mrane noi moj brat, koji je put poznavao, na cilj ne doe, a onaj koji puta nije znao doe do gaja oskorua i nakon nekoliko dana sam se nou vrati na Krulj. Neu ja ni grditi tebe to govornika - onoga to put do gaja oskorua nije znao, a sada zna sve putove koji od mjesta gdje se trenutno nalazi vode k tebi - nou prima u svoju postelju, a u cik zore mu otvara vrata, da se iz kue iskrade i otputuje do sklonita u umarku smreka, pinija, crnike i mirte. Nita od svega toga ne namjeravam ja initi! Ali bih te jedno zamolio! Sitnicu! Da me, dok si u postelji sama, dok onaj to putove ne zna putovati ui tako da svojim uiteljima, uz znanje, oduzima i ivot, primi k sebi u postelju i dopusti,

makar i nerado, ono to njemu rado doputa, rekao je Gegan svojoj obudovjeloj nevjesti. Vrlo rado! Isti as! rekla je Nua djeveru. Sa zadovoljstvom bih ja to tebi dopustila, da se ne bojim onoga to stoji iza stakla, pod kroviem. Onog to se oslonio na glogov pastirski tap i sa Svetog kuka netremice gleda u Krulj, ravno u moju postelju. Ti u moju sobu ne bi mogao doi a da te on ne vidi. Ma, gledao bi te dok bi god u sobi bio, i vidio bi to bi god sa mnom radio. Eto, taj mi ne doputa da ti elji udovoljim. Prije vie od sto godina, u ono vrijeme kad je fra Lujo Marun, utemeljitelj hrvatske arheologije, poeo istrane radove na gradinama obraslim u dra i kupinu, a seljaci, koji su to sa strane gledali, njegov posao shvatili kao potragu za skrivenim blagom, pa poeli sami na slinim zidinama i gomilama prekapati, u to je vrijeme neki od Geganovih predaka, pradjed, ukundjed, to li, udario vrkom krampa u gomilu kamenja na Svetom kuku. Kuku koji se dizao iznad izvora slabana mlaza. Pronaao je plou i na njoj bareljef neega to je nalikovalo na vraga, jer je imalo lice ovjeka, bradu i roie jarca, a noge uspravljena ovna. Ponadao se da je to nadgrobna ploa nekog sotone i da e u grobu nai, ili up s dukatima, ili zlatni trozub kojim vrag probada srca svojih rtava, ili bar zlatne grivne kojima neastivi sputava ruke i noge onima za koje se kae, kao to se za Nuu govori, da su vragu ispali iz torbe. Umjesto grobne rake ispod ploe s likom vraga pronaao je golu liticu. Goli kamen, slian goloj kosti kuka, po kojoj takvi vrhovi dobivaju ime. Budui da se silno namuio dok je plou sam, da ne bi s nekim drugim morao dijeliti zlato, preokrenuo, rugali su mu se kako je s druge strane ploe pronaao natpis: Pue li ti to u repu? Kad su glasovi o pronaenoj ploi doprli do Maruna, on stavi put pod noge, doe, vidje i ree da ploa nije nadgrobna nego votivna. To prevedena naki i kaza da je to zavjetna pio-

10

IVAN ARALICA

PU

11

a koja je stajala uspravljena kao to su stajali miljokazi, svi zavjetni i svi nadgrobni spomenici. I ree da na njoj nije uklesan bareljef avola, ve lik Binda, ilirskog boanstva. Zatitnika voda, izvora, rijeka i potoka! On se danas rijetko nalazi, iako se u doba Ilira njegov lik na kamenu mogao nai posvuda gdje je voda tekla, lokvila se ili izvirala. Dao je plou na rukama prenijeti do puta, utovario je u volovska kola i odvezao u kninsku tvravu, gdje je skupljao sve to je pronalazio. Seljacima koji su pili vodu s izvora preporui neka se ne ale, neka na Svetom kuku podignu zavjetnu kapelu posveenu Ivanu Krstitelju, kranskom zatitniku izvorskih voda. Ne naprave li to, moglo bi im se dogoditi da sada, kad je Bindu preseljen u Knin, izvor nema tko tititi i voda u ljetne dane, kad je najpotrebnija, presahne. S tom preporukom nije se htio aliti ni Geganov predak, koji je, kako se govorilo, prvi vraga potegnuo za rep, ni seljaci koji nisu ni luk jeli ni lukom mirisali, pa slono sagradie kapelu na goloj litici i u nju sveano unesoe alabastreni kip Ivana Krstitelja. A zato on ne bi doputao da ja s tobom vodim ljubav? to bi njemu to smetalo? Njegovo je da uva izvor od zagaivanja i da jami istjecanje vode iz zemljine utrobe i u sune dane. Njegov pogled nije uprt ni u Krulj, ni u tvoj prozor, ni u tvoj krevet, nego u vrutak i korito, rekao je Gegan Nui. Boe, Gegane, koja li se neznalica u tebi krije! Ti stane pred taj kip i vidi u njemu samo ono to vidi i koza kad oko kapelice brsti grmlje. Vidi ovjeka mrava! Zato to se u tom kru, kao i u pustinji gdje je za ivota bio, moe hraniti samo skakavcima i medom divljih pela. Vidi ovjeka odjevena u kozje krzno! Pa, poto je krzno premaleno da bi mu pokrilo itavo tijelo, vidi mu gole ruke od lakata do zapea a noge od koljena do stopala! Opaljene suncem! I ti, kao i koza, misli da je to sve. A jesi li se ikad upitao, gledajui ga takvoga, zato

ga zovu Usika? Ivan Usika! I po tom ga nadimku razlikuju od desetak drugih svetaca koji se zovu Ivani? Jesi li? Nisam! Znala sam! Da si pitao, pretpostavljam da bi ti netko od upitanih znao rei zato ga zovu Usika. Pitaj mene, pa u ti rei! Zato? U ono vrijeme dok je Ivan Usika bio iv i hranio se skakavcima i medom divljih pela, u njegovoj je zemlji bio vladar onaj opaki Herod. Zna, onaj to ga moe psovati koliko eli i nee napraviti grijeh. E, taj ti Herod uzme za enu Herodijadu, koja je, prije nego njegova, bila ena njegova brata i imala mu s bratom ker Salomu, djevojku od, tako, bit e petnaestak godina. Kad je to doprlo do uiju Ivana Krstitelja koji je stalno bio u vodi rijeke Jordana i krstio svakoga tko naie, on porui Herodu vladaru, svom dobrom znancu: 'uj ti, nije ti doputeno imati je. Em ti je bratovljeva ena, em je i tebi i bratu, tebi sada a njemu dok je bio iv, bliska rodica.' Onda se Herod rasrdi i porui Ivanu: 'Kad e ti meni tako, ja u tebi ovako!' I dade Ivana strpati u zatvor! Voda do koljena, a po vodi plivaju guje i korpijel Grizu i bodu! Ali je najgore to Ivan nema kamo lei. E, sad e ti uti to je bilo dalje! Ree, predahnu, pa nastavi Nua: Dok Ivan cvili u vodi podruma, gdje plivaju zmije i korpije, na najviem katu palae Herod slavi svoj roendan. Krka se i loe se! Pred oima sitih i pijanih gostiju plee mlada Saloma, Herodijadina ki i Herodova sinovica. Bacio Herod i na nju oko! Hoe i majku i ker! Neka mu je onaj meu gujama i korpijama rekao da ne smije ni staru, a pogotovo ne mlau. Nije li mu to bratova ki! Ma, isti kurvarluk! Saloma plee i plee, a Herod se raspaljuje. Plee jednom, plee drugi put, plee i plee, ali ne moe dovijeka plesati. Pade s nogu i sjede pored svog strica i ouha. A on joj, kad se malo odmorila, ree: 'Zaplei jo jednom i dat u ti to god od mene poeli.' Herod se raspalio, a kad g e stari panj raspali, pui

IVAN ARALICA

PU

a uze srebrni pladanj i, udarajui u nj dlanom jedne pa ruke, ponovo zaplesa pred raspaljenom starom panjiA noge joj se kreu ilo kao da je ove noi prvi put zapKad zavri, klee pred Heroda, isprui prema njemu ebrni pladanj i ree: 'Obeao si mi ispuniti svaku elju, i i je ispuni! Kao to se odsijeca vrbov prut, sjekirom odlavu svom sunju Ivanu, sinu sveenika Zaharije, i doi je na ovom pladnju jo vruu od njegovih ludosti to uaju u pameti.' Eto, na emu ples zavri! zala je Nua i, ne predahnjujui, nastavila: e sijee se Herodu sveeva glava. Zna on s kim ima posse gnjeva Bojeg i ljage na svom imenu. A s druge stranome to Saloma eli vidi otkud vjetar pue. to e Salonjeva glava ako to nije narudba njene majke, stare dene lije? I nema ni to ni kud, nego ree slugama da Ivanu glavu kao to se sijee vrbov prut za pletenje koda je jo toplu na pladnju urue Salomi. Eto, od tih rijei, odsjei i posjei, narod je Ivanu napravio nadimak Usin Usika! I po tome ga razlikuje od drugih svetih Ivana. o ta pria i taj nadimak imaju s onim to ja od tebe traa me primi u krevet kad si u njemu sama! ree joj Ge-

mirovala i leala nauznak, Nua je ula kako se n lomi crijep i kako se kamenje odlama iz zida i kotrlj Potom je negdje neto pililo ili strugalo. Uspravila dala kroz prozor tek kad je prestalo rasprskavanje, k struganje, ali u mrkloj noi nije mogla vidjeti nita mrak u mraku. to je? upita je onaj to u noi trai putove a putokaze. I jedno i drugo u strahu, oprezno, za svoj
ope dobro.

ma, moj Gegane! Ivan Krstitelj je zatitnik voda. I ovaj o kad ga zove Krstiteljem i kad mu zahvaljuje na bisdi. Ali, kad ga zove Usika, a mi ga tako najee zoveje onaj koji vie u pustinji ono to je i Herodu dovikije ti doputeno imati je!' Koji svima, i onima kojima ne roz prozor u postelju, i nama kojima bi mogao gledati, a ne smiju vriti rodoskvrnue. Pa, Gegane, ja sam ti a ena! Ono to je Herodijada bila Herodu! Dopire li teo mozga? opire! rekao je Gegan i time su taj put razgovor zavr-

eu no nakon toga razgovora, dok je, zavrivi ljubavs onim koji ispituje putove i trai putokaze, uznojena

Nita! Na vrhu Jaglea odronila se stijena, zak niz brdo i pokrenula itavu lavinu kamenja. Smiri s tat e to kotrljanje i osipanje kad kamenje ponovo vrsto leite. Ne sluam to prvi put. Zna se to est nakon kie, kad zemlja ovlai. A kad se razdanilo, pred Nuom se pojavio pranjavoj odjei, podbuhao od neprospavane no ozaren onim to je noas radio i to sada ini. U ruka men, odavno probuen i odavno odbaen, tanjur n se nalazi eljeznom pilom, finim rezom, otpiljena a glava Ivana Usike. Vie nas nee gledati sa Svetog kuka. Uzmi i b e! Ili ga daruj onomu svomu koji u noi trai vodi e to biti drago vidjeti. I on rui sve to je sveto i sve U oba sluaja, Gegane, ima pravo. Zbilja, ods onoga to zabranjuje rodoskvrnue vie nee gledati zor, i ti e, kao i Herod, moi imati enu svoga brat onomu e to e me odslije s tobom dijeliti biti dr Usiki otpilio glavu. Ali taj, Gegane, ne bi volio da se za to sazna, misli da smo te na tu sjeu sveeve glav rili ja i on. A ne bi elio ni da na tebe padne krivnja. lio da to bude shvaeno kao da se samo od sebe Kao, dola su nova vremena, pronaeni su novi pu to je staro samo od sebe propada. Pa ti, a ima vr noi, otii do mjesta gdje je kapela bila i sve naprav _da kao da sg ssmp od,^ebe_i:uijlo Ealo .Usiki na g

14

IVAN ARALICA

PU

15

bastar se sav polomio u komadie i izmrvljen pao u izvorsko korito. Hajde, Gegane, uini to ti se kae! Htio je uiniti sve to mu je zapovjedila, ali je u dobroj volji bio amater, pa od svega to mu je zapovjeeno nije napravio nita. Kad je doao nad kameno korito i namjeravao, za poetak, ekiem zdrobiti sveevu glavu i krhotine po koritu razbacati, naao je korito suho. Pogledao je u procijep stijene, u vrutak, otkuda je voda navirala. Tu je naao crnu i usahlu upljinu. Ni da je sua trajala itavo ljeto izvor ne bi presahnuo, a nekmoli kad su kie lijevale pun mjesec dana, a ni dani prije kinog mjeseca nisu bili sasvim suni. Bez vode iz tog izvora Blaevo ne bi bilo blaeno polje u kojemu raste najbolja smokva, groe i maslina, i u kojemu raa najboljim zrnom ono to iz zasijanog zrna klija. Bez vode iz tog vrela ne bi bilo ni Krulja ni Gegana u kui na toj upljoj stijeni. Odjednom su, nije mogao pogoditi otkuda, po Krulju i okolici poele padati granate razliite razorne moi. Od onih izbaenih iz cijevi bacaa koje fijuu dok lete, a kad dotaknu zemlju, prsnu kao kukuruzno zrno na reetu, do onih koje izlijeu iz cijevi haubica i neujno se obaraju iz visina, a kad dotaknu zemlju, riknu i zabiju se u nju kao krmaino rilo u itko blato. Te su eksplozije po Blaevu upale trsove vinove loze iz korijena, na Konjuki razarale mee i zidove bacajui kamene krilje daleko uvis, na Grbi lomile kronje starih maslina, a na Paljevinama u unju borovih iglica i eera izazvale vatru. Dok je po njemu padala zemlja, usitnjeno kamenje i pepeo za sve vrijeme granatiranja ue i ire okolice, Gegan je ostao pored suha korita i presahla izvora, drei u rukama limeni tanjur s alabastrenom glavom Ivana Usike. Takvog su ga nali njemaki vojnici kad su se, nakon to povske pripreme, u tiini primakli njemu i izvoru iz kojeg vo da vie ne istjee. Nisu znali to bi s njim. Niti je zateen s orujem u rukama, niti je bjeao! Za odstrel, to su inili svi ma koji su se branili i bjeali, nije bio. ___

Jedan mu je od vojnika puanom cijevi, odozdo, udario po tanjuru u rukama. Tanjur je poletio uvis, pao u korito i zveknuo. Sveeva je glava, i ne polijeui gore, pala na dno korita i razbila se u stotinu komadia. Nisu ga ubili, ak ni tukli! Najeli su ga, dobro vezali i poveli sa sobom. Svejedno je, bio od roenja kratke pameti ili ga bez pameti na dulje ili krae vrijeme ostavio strah! Snaan je, suncem opaljen i, sudei po vinogradu u kojemu su ga zatekli, vian tekom radu u polju, pa e tamo, kod njihovih rodnih kua, dok oni osvajaju svijet, nekom zemljoposjedniku dobro doi kao ora, sija i etelac. Nema uda kad se udo dogodi! Jer, posvuda u svijetu izvori iz kojih pijemo i od toga pia ivimo presahnjuju kad oni koji piju ivodajnu vodu odsijecaju glave uvarima izvorskih voda i ine razliite druge nepodoptine. Ali uda ima kad se udo dogodi, a za njega nitko ne zna ili, kad se za njega zna, to udo udom nitko ne dri. Gegan je odveden nekud daleko da sije ito na njivama onih koji ratuju, pa ne mogu obraivati svoja polja. Nua, koja je o udu, da je izvor presahnuo kad je Ivanova glava otpiljena, neto slutila, o toj slutnji nije mogla progovoriti, jer je toga dana presjeena rafalom pukomitraljeza dok je bjeala prema sklonitu onoga koji je prolu no s njom spavao. A taj, to je sklonjen u kamenu rupu preivio i granatiranje i ienje terena, o udu nije mogao nita znati. A da je neto i znao, kao protivnik svetaca, njihove svetosti i njihovih uda, to bi zatajio. I kad bi uo da o tomu netko javno govori, pozvao bi ga na odgovornost i zaepio mu usta. I, ponovo, nema uda kad se udo dogodi, ali uda ima kad se udo dogodi, a oni koji su se u to trebali uvjeriti u njega ne vjeruju ni kad im se udo pred nosom oituje. Kad su im cisterne iscrpljene, kad su oednjeli i kad su se poeli propitivati i zato je kapela razruena, i zato je izvor presahnuo, seljane je lako bilo uvjeriti da je onoga dana kad je , Krulj tuen granata pogodila ured kapele, kapelu razorila, a

16

IVANARALICA

kip od alabastra raznijela u tisue komadia. Iako su sami bili svjedoci da je zemlja podrhtavala kao u vrijeme najveeg potresa, malo ih je tee bilo uvjeriti da je tog istoga dana od silne trenje, to su je izazivale haubike granate zvane krmae, voda prestala izvirati kroz upljinu u stijeni. Ali, uvjeravani iz dana u dan da uda nema i da je trenja zemlje uzrokovala odronjavanje u njenoj utrobi, koje je zaepilo prolaz vodi, ljudi su u selu i u to povjerovali. Umjesto vode popili su la. alo je ljudi dvogodinjim boravkom u ludnici dokazalo da nisu ludi. Gegan je jedan od tih sretnika! I on samo na odreeno vrijeme. Dugi niz godina o Geganu se nije znalo ni gdje ni kako zavri. U zaselcima oko Krulja stariji su se ljudi sjeali njega i njegova brata, Nue, i onoga to je traio i naao put da do Nue doe. Mlai se nisu imali ega sjeati. Pa bi upitali starije zato je plodna dolina Blaevo zaputena, a na upljoj stijeni Krulju stoji ruevina kue koju nitko ne obnavlja? Stariji bi im, oni koji se bremena uspomena nisu mogli osloboditi, rekli da je to bilo imanje nekih Gegana. Ako bi mlai priupitali kad su ti Gegani izumrli i zato netko drugi ne obnavlja njihovu kuu i ne obrauje Blaevo, bilo bi im reeno neka se tomu ne ude. Zar ne vide da i ivi ljudi, zdravi i jaki, naputaju svoja sela, svoje kue i imanja i odlaze tamo gdje su, po svoj prilici, i Gegana mlaeg odveli. Prvi glas da je Gegan iv, i stariji tridesetak godina nego je star bio kad je otpilio glavu Ivana Usike, doao je jugoslavenskom konzulu u Stuttgartu. U pismu to ga je, kao najbliem predstavniku drave iz koje bi Gegan mogao biti, poslala bolnica za duevne bolesnike u gradu Ulmu! Bolnica koju izdrava drava, pa je to neka vrsta, priprosto kazano, i bolnice i ubonice! U pismu koje je pisao psihijatar Ferdinand Persch, doktor nauka u toj tajanstvenoj znanosti i ovjek sklon stilu to ga je u psihijatrijsko pismo uveo Sigmund Freud. Doktor Persch u tom pismu pie:

IVAN ARALICA

PU

blizini brze ceste koja vodi od Stuttgarta prema Ulmu, na obma vapske Jure, na samom izvoru Lone, lijeve pritoke Dunaosamljenoj dolini Obernet, do koje se dolazi muno po makaom putu, nalazi se prastara farma pueva. Posljednjih pedeset a njen je vlasnik bio Martin Gotfried, glasoviti uzgajiva helix ia, velikog pua vinogradnjaka, koji ima slasno bijelo meso, i aspersa, neto manjeg vinogradnjaka, koji bre sazrijeva i ima meso. Slasno kao da je bijelo! Slasni pu s Oberneta zvao izvod te farme i nudio se na tritu pod logotipom stiliziranom a pua u trenutku dok se strastveno pare. Te si pueve s Obermogao blagovati na stolovima svih malo boljih gurmanskih kru Beu

gi ne pristaju o njima skrbiti, pa je o njima primorana sk va, uz pomo medicinske sestre Jakice, rodom iz okolic doznali smo da Gegan potjee iz njena kraja i da je jezik ko hrvatski. Doznali smo i da je nemiran, grub i nasilan odvojen od pueva, pa nema s kim na miru razgovarati. sestre Jakice dopustili smo mu da u jednoj nadstrenici, u ranom terariju prehranjuje nekoliko pueva. Otada je mi i mi moemo sluati njegove razgovore s puevima. Ali iz vora, i kad nam ih sestra Jakica prevede, ne moemo zaklj njegovom pameu sve u redu ili joj to nedostaje.

li, kad je Martin Gotfried prije godinu dana umro, njegovi se nisu htjeli baviti oevim balavim poslom i farmu su prodali , svima nevidljivom, Hojfbaueru, koji je farmom nastavio upti preko svojih strunjaka u puogojstvu

aj je Hoffbauer preko dvojice inenjera helicikulture, to treba inenjera puarstva, odluio farmu osuvremeniti i umnogosproizvodnju pua bijelog i pua tamnog mesa. To nije bilo e postii s radnicima koje je zatekao na farmi, neukim i vrem ljudima, pa ih je zamolio da napuste posao ili odu u prijevu mirovinu. Ostao mu je ovjek kojeg su poznavali pod imeGegan. to uraditi s tim Geganom?

Prijeko je potrebno ustanoviti je li Gegan bolestan il unesreen. Potrebno i sa stanovita medicine i sa stanovi Ako je bolestan, treba ga trajno smjestiti u neku pristojnu naoj ili vaoj zemlji, a trokove njegova zbrinjavanja odtetom to e je plaati sinovi Martina Gotfrida, na i Gegan vie od trideset godina radio bez plae, socijalnog nog osiguranja. Da Martin Gotfried nije umro, on bi, u kao i njegovi sinovi morao plaati Geganovo uzdravanj morao i na sud zato to je Gegana drao u svemu obes ovjekom i kad na to, kao to je bio sluaj u vrijeme rata pravo. Kao vola ili konja!

onog to su sami vidjeli strunjaci za puarstvo koji su farmu menjivali zakljuie da Gegan ne zna ni rijei njemakog jezia na nekom stranom jeziku razgovara s puevima. Kad su im s Geganom ve desetljima rade na farmi kazali da on, uza hova nastojanja, ni jednu rije njemakoga nije nauio i da s ma vodi duge razgovore na svom jeziku otkako je god na farao, strunjaci za puarstvo zakljuie da je on lud i da ga, ego kamo drugdje dospije, treba smjestiti na psihijatrijski odjel olnice. Moe biti smjeten i u nekoj drugoj ustanovi gdje se je je li netko lud ili se lud pravi.

Kad se to s Geganovom boleu i pravima izvede na je svejedno hoemo li ga mi smjestiti u jednu od naih bol ga vi odvesti i smjestiti u neku od bolnica u vaoj zem

Ako je, pak, Gegan zdrav ovjek - bio prije nego to na robovski rad i ostao zdrav do danas - onda bi sudskim nasljednika Martina Gotfrieda trebalo zatraiti da mu is plaene plae, a dravi doprinose za njegovo mirovinsko Tada bi se s naknadom za robovski rad i s mirovinom mo u zemlju svoga porijekla. U mjesto gdje je bio zarobljen

ad je s psihijatrijskog odjela bolnice u Ulmu doao k nama, u cu za smjetaj onih koji sami ne znaju to e sa sobom, a dru-

Dr. Veer, jedan od lijenika u naoj bolnici, koji prom na otkako je k nama doao, misli da je on u vrijeme kad je stva i bio smjeten na farmu pueva Obernet bio zdrav o s vremenom poludio zbog jezine izolacije. Da sasvim ne p

IVAN ARALICA

razgovarati s puevima i toliko se uivio u njihov ivot da sama doivljava kao pua, a pueve kao ljude sline sebi. Veerje miljenja da bi Geganu povratak u zemlju porijekla i ivot meu svojim sunarodnjacima povratio sjeanje na ono stoje bilo prije ropstva i jezine izolacije i ponovo ga od pua uinio normalnim ovjekom. ovjekom koji ivi ljudskim ivotom i uiva u troenju novca to ga je zaradio ropskim radom! Ali, ovu Veerovu tezu trebalo bi i dokazati! Zato vas molimo da iz vae zemlje dovedete psihijatra koji e, o troku nae bolnice, boraviti u Ulmu i promatrati Gegana koliko bude potrebno. On bi trebao posvjedoiti je li Gegan zdrav ovjek koga su jezina izolacija i robovski rad uinili bolesnim, pa se to dade izlijeiti, ih je on poremeen od roenja, pa su mu izolacija i robovski poloaj samo razvili bolest to se nikakvim lijekom ne bi mogla izlijeiti.

PU

21

Kad je stiglo ovo pismo - prvo od nekoliko njemu slinih sto ce ih konzulatu poslati Ferdinand Persch - na mjestu konzula sjedio je Ilija Dudla. Nekadanji nastavnik u dopunskoj skok za djecu radnika iz jugoslavenskih zemalja mjesto je konzula dobio da bi, kao agent jugoslavenske tajne policije, uspjenije nadzirao i prokazivao hrvatske nacionaliste. I mae nasilan, i inae pohlepan, i inae nezajaljiv u uicima, on je tih dana, kad su iz bolnice u Ulmu poela stizati ta Pisma, bio na muci kako svojoj nasilnosti, pohlepi i nezajaljivosh osigurati sretnu budunost. Ne znajui kako, pokuavao je bit! jo nasilniji, jo pohlepniji i jo nezajaljiviji. Rukovodio se naelima: ne smije se pokolebati, ne smije klonuti duhom i ne smije se miriti s porazom. Naelima iz revolucionarnog i dounikog arsenala! Policija kojoj je sluio postala je bezuba i nije, kao do tada, onako hitro grizla nacionaliste koje bi joj prokazao. Da je potakne na ugrizanje, imao je puna usta posla. Drava koju je ta policija titila, drava iji je konzul bio, nezaustavljivo se rasPadala, pa je, da osigura budunost, grabio iz svake blagajne Koliko se dalo ugrabiti. Uz svoju zakonitu enu, imao je i dvi-

je ljubavnice. U nezgodi, jer nije mogao ni udovoljiti njihovim zahtjevima raznih vrsta ni zatajiti jednu pred drugom, on ih je sve tri tukao i zlostavljao na najrafiniranije naine. I sad, da on, Ilija Dudla, pored tolikih dravnih, dounikih i ljubavnih muka, brigu brine o nekom luaku koji je dopustio da ga dre u ropstvu, u jezinoj izolaciji, i koji je utuvio sebi u svoju ludu glavu da su puevi ljudi a ljudi puevi! Neka se taj Ferdinand Persh friga zajedno s tim svojim Geganom! Ali, kad su kola krenula nizbrdo, kad se kao dim rasprila policija iji je dounik bio, a na sastavne se dijelove raspala drava koja ga je imenovala svojim konzulom, Dudla se naao pred nesigurnim brvnom nabujala potoka koji plavi cvjetnu obalu na kojoj se on do sada nalazio, a onu drugu, to je do sada bila movara puna nacionalistikih zmija otrovnica, ostavljao suhu, s pomlaenom travom i tek rascvjetanim cvijeem. Nema tu razloga oklijevanju! Nema se tu to izgubiti! Mutna e ga voda odnijeti kao otpiljenu granu i ako ostane na obali gdje je do sada bio i ako s brvna padne u zapjenjeni i zamuljeni potok. Gegan se u tom svjetlu ukazao kao eljezno ue za koje e se objeruke drati dok po skliskom brvnu bude prelazio s obale koju voda potapa na obalu koju movarska voda ostavlja suhu. Kakvo mu se udo ukazuje! Ni zamisliti ga nije mogao! On e otkriti Hrvata koji je desetljeima robovao u jezinoj izolaciji, poblesavio i pretvorio se u pua! Kakva simbolika! Ne zasluuje li onaj koji je taj simbol otkrio da od jugoslavenskog konzula u Stuttgartu bude preimenovan u hrvatskog konzula u istom gradu? Zasluuje! I Dudla krene u Ulm! Ako ste tako odluili, da, prije nego ete potraiti psihijatra koji e biti voljan ovamo doi i na promatranje Gegana utroiti, za dobru zaradu, svoj godinji odmor, sami izbliza pogledati Gegana, sad ete tu priliku imati. Svoju ste nam e-

22

IVAN ARALICA

PU

23

Iju priopili preko telefona i mi smo za va posjet pripremili naeg izuzetnog pacijenta. On vas s nestrpljenjem eka na treem katu u svojoj sobi. Neu biti u vaoj pratnji, nema potrebe. A vi se u razgovoru s njim zadrite koliko elite. Kad se budete vraali, svratite u moj ured i kaite mi svoje dojmove, rekao je Ferdinand Persch i, na odlasku prema treem katu, zaelio Iliji Dudlau svako dobro. Kasni! rekao je Gegan konzulu Dudlau im ga je ugledao. Dok je jo sjedio na stolici pletenoj od vrbova prua! Na terasi! Pa, zna, poslovi! Mnogo je ovdje naih ljudi. Ovaj trai ovo, onaj ono, a ti nikako da doe na red, govori Dudla i namjerava sjesti na stolicu nasuprot onoj na kojoj Gegan sjedi. Izmeu njih e biti stol i preko njega e domainu pruiti ruku, ako se bude voljan rukovati. Treba drati razmak! Ipak on provjerava je li ovaj u ludnici lud ili su ga amo zdrava strpali. Znam da kasni jer znam da ti odavno piu pisma i zovu te da doe. Ali ne znam zato kasni! nastavlja Gegan svoje kao da i nije uo razloge Dudlaevu kanjenju. Onu guvu, one brojne elje mnogih da im se napravi usluga! Moda bih to doznao kad bih znao zato si se danas odluio doi. Reci, dolazi li za moje ili za svoje dobro? To mi reci, pa e onda sjesti i razgovarati sa mnom, kazao je Gegan, ustao sa stolice i na taj nain, ne pruajui ruku na pozdrav, sprijeio Dudlaa da sjedne. Dolazim za tvoje dobro! Sam od ovog dolaska neu imati nikakve koristi. Osim to za ovaj i ovomu sline poslove dobivam redovnu plau, rekao je Dudla i ostao na nogama naslonjen na eljeznu ogradu balkona. Vjerovat u ti ako mi to i dokae. Sad! Ovdje! rekao mu je Gegan, zaobiao stol i namjestio se izmeu Dudlaa i vrata koja s balkona vode u sobu, iz sobe u hodnik, iz hodnika u dvorite, a iz dvorita kamo god eli, sve do konzulata u Stuttgartu.

Tek tada kad je Gegan pregradio konzulu put do izlaza, Dudla je obratio panju na tjelesnu a ne na duhovnu stranu ovjeka koji se poistovjetio s puem. Pogledaj preko ograde, dolje u vrt! nastavio je Gegan. I Dudla ga poslua! To nije velika visina. Kakva visina moe biti razmak od zemlje do treeg kata! Osim toga, dolje, u vrtu, raste patuljasti zimzelen. On je niskim granjem prekrio zemlju i doeka, kao zrani jastuk, sve to na njega odozgor padne. Ja sam bacio pueve! I nita im! Samo to ih je ispod grana zimzelena malo tee nai. Ali, kad ih naem, vidim da su im kuice neokrznute. Kao nove! Ja sam to skakanje nisam isprobavao. Time bih najbolje potvrdio da mi je mjesto u ludnici. Ali ja znam da bih mogao skoiti i ostati neozlijeen. ovjee, to god pu moe mogu i ja! A to ja mogu, i pu moe! A ti sada, kad sam ti sve lijepo protumaio, skoi odozgor na taj zimzelen i dokai da si u Ulm doao za moje dobro. Onda se vrati na trei kat pa emo mirno, kao ljudi, i polako, kao puevi, razgovarati. Dudlaa je oblio hladan znoj. Ako se tebi teko uspeti na ogradu, ja u ti pomoi, i da se uspne i da skoi. Ako si voljan skoiti ali ti nedostaje hrabrosti, ja u te uzeti u naruje i baciti odozgor. Kad na zimzelen padne, vidjet emo to e ostati od tvoje uvjerljivosti. Ako iz vrta do mene ne bude mogao doi na svojim nogama, ne brini brigu, ja u doi po tebe i donijeti te ovamo kao to donosim pua, rekao je Gegan i rairio ruke da Dudlaa zagrli. Primicao se polagano, jedva neto bre nego bi se pu primicao. Da bih dokazao kako sam ovamo doao za tvoje dobro i da u ubudue za tvoje dobro initi sve to budem mogao, diplomatski je otpoeo Dudla izlagati svoj plan izlaska iz neprilike u kojoj se naao, shvativi vrlo brzo, uz pomo hladnog znoja i trnaca straha u tijelu, da ima posla s rafiniranom ludou, malo je da se popnem na ogradu balkona i skoim s treeg kata na granje patuljastog zimzelena. Malo jer to i pu moe! Time ne elim podcijeniti ni pueve ni ljude koji s pu-

24

IVAN ARALICA

evima dijele duhovne i fizike sposobnosti. Za dokaz svoje dobronamjernosti, ja sam spreman poduzeti mnogo vie. Sii u u vrt i s grana zimzelena skoiti, zapravo poletjeti, do terase na treem katu. Kao leptir! ushitio se Gegan. Kao leptir, strljen, muica ili bilo koji krila ti kukac! Kao mrav kad okrilati! Ma, kao pu, ovjee! Kad bi pu u vrijeme parenja, kao i mrav, okrilatio! I ti to moe? Hajde da vidim! Makni mi se s puta! Miem se, ali u i ja s tobom sii u dvorite da odozdo gledam kako e uzletjeti, rekao je Gegan i krenuo za Dudlaem. A taj je i po dvije stepenice preskakao da to prije svojim leptirovim poletom uvis potvrdi plemenitost svojih nakana. urba u nakani da pokae svoju dobrohotnost i preskakivanje odjednom dviju stepenica ve su na izlaznim vratima Dudlau dali prednost pred Geganom u duini stepenica od prizemlja do drugog kata. Ili je Dudla bio vrlo brz ili je poistovjeivanje s puevima na Geganovo kretanje imalo velik uinak. Kad je Gegan doao do izlaznih vrata zgrade, vidio je konzula Dudlaa kako pjeanom stazom prai u trku iz sve snage prema izlaznim vratima dvorita i vrataru, koji e ga propustiti ne postavljajui pitanje emu tolika urba. Ako bi Gegan za njim potrao a vrataru rekao da konzula mora sustii i upitati zato nije uzletio s grana zimzelena, nego mahnito pobjee, vratar ga ne bi propustio, ve bi pozvao straare da Gegana odvedu tamo gdje mu je mjesto. Zato se Gegan i ne pomae! Lisac! kazao je. Misli da me je nadmudrio. A nije! Samo je pokazao da je, nakon dvije godine ogluivanja na pozive doktora Perscha, sada k meni doao radi sebe, a ne radi mene. Htio je neto uiariti. Ne znam to!

ad je u Stuttgartu utemeljen hrvatski konzulat, a Dudla u jugoslavenskom ostao bez radnog mjesta, na poloaj hrvatskog konzula zasjela je Anka Didulica. Dudla joj se htio dodvoriti, pa joj je uruio sve nerijeene spise koji su se odnosili na hrvatske graane, meu njima i pisma doktora Perscha o njegovu pacijentu Geganu. Didulica je poznavala Antu tevanju, koji je bio zaposlen u jednoj od gradskih bolnica kao psihijatar, i zamolila ga da, prije nego ona to uini, ode u Ulm, porazgovara s Perschom i pogleda Gegana. tevanja se s Perschom dogovorio da e u Ulm dolaziti dva puta tjedno, provoditi uz Gegana etiri sata svaki put, i to initi dok bude potrebno. Dok ne vidi treba li ga u bolnici trajno zadrati ili ga treba pustiti na slobodu i odvesti u mjesto otkuda potjee. tevanja je u Ulm odlazio puna etiri mjeseca a da se za sve to vrijeme konzulici nije javljao i rekao to tamo nalazi, dokle e jo odlaziti, i namjerava li ve jednom prestati s tim promatranjem. Dobro, ne plaa ga konzulat, plaa ga bolnica u Ulmu, i konzulice ne bi trebalo biti briga dokle e tevanja brati taj honorarni prihod. Sve je to tako, pa ipak, prije nego e zaci i u peti mjesec s tim obilaenjem bolesnika, ona ga je nazvala i upitala: Dobro, to je s tim? S tim je sve zavreno i mi bismo se ovih dana mogli nai. S bolnicom u Ulmu sve sam sredio na veliko zadovoljstvo FerdiriaiidaP_ersciia. Jo da.s tobom sredim i ia sam posao zavrio.

26

IVANARALICA

PU

27

Na sastanku u konzulatu, koji je uslijedio odmah sutradan, tevanja je Anki Didulici predao sav pisani materijal to ga je slagao promatrajui Gegana. Znajui da je konzulica do sada radila kao nastavnica, posumnjao je da e ona razumjeti to u tim biljekama pie i koji su zakljuci iz njih izvedeni. Zato joj je na sastanku nastojao pukim jezikom rastumaiti od kakve bolesti Gegan boluje. I, ako je ta bolest ludost, a ba se o tome radi, hoe li Gegan biti prijetnja drugim ljudima puste li ga da slobodno ivi, kao to slobodno ivi na tisue luaka i budala. Nije prijeporno da je jezina izolacija dala zamah Geganovoj bolesti, a bavljenje puogojstvom oblikovalo tu bolest. Dalo joj, da tako kaem, sie, priu! Ali ni jedno ni drugo nije uzrok njegovim neurozama. Uzroci su zapretani u prapovijesti toga ovjeka, u vremenima prije ropstva i jezine izolacije. Za lijenika koji bi ga pokuao lijeiti ta prapovijest ne bi mogla biti nezanimljiva. Ja u nju nisam zalazio jer mi to nije bio zadatak. Njega su jezina izolacija i puogojstvo silili da se poistovjeti s puem, kao to bi ga, da je arhivar, samoa meu knjigama i arhivalijama prisilila da se poistovjeti s Napoleonom, Hitlerom, Lenjinom ili Titom. Pa, ujte, ja imam pacijenticu koja je umislila sebi da je Bog! I to sad? U selima gdje se nekada mnogo itao Kai, bilo bi ljudi koji bi sebi utuvili u glavu da su carevi u Stambolu na Bosporu. I pokuaj im dokazati da nisu, doivjet e isto ono to e doivjeti pokua li Geganu dokazati da je ovjek koji uzgaja pueve, a ne... i tu se tevanja zagrcnu i umuknu. Pu! upade mu u rije Anka Didulica. Zaboga! to je vama? Ni luaci koji se poistovjeuju s puem nisu toliko ludi da bi se poistovjeivali s obinim puem. S neim to je po vrsnoi mnogo nie od onoga to jesu! I luaci se, kao i veina zdravih, poistovjeuju s onim to je od njih vee. Pa, onda, ako ne s puem, s kim se Gegan izmeu pueva usporeuje?*

S neim ega, za zdrav mozak, meu puevima nema, ali za naeti mozak i te kako ima. S neim to bi se moglo nazvati gospodarem ljudskih sudbina, pujim prvakom ili pujim carem u Stambolu na Bosporu. Najprije s pujim boanstvom kojemu je ime Gegan. Puje boanstvo? Kako ti to izgleda? pitala je i udila se konzulica. Na malo jau izofreniju, kazao je lijenik. I to mi predlae? Da ode u Krulj i vidi ima li se Gegan kamo vratiti! Da nae nekoliko novinara u zemlji koji e doi u Ulm, vidjeti ovjeka koji je enuo pameu u jezinoj izolaciji i kao takav dospio u ludnicu! Da to otkrie novinari protalambasaju po novinama i tako Geganu pripreme slavodobitan povratak kui! Da mu se pobrine za naknadu tridesetogodinjeg ropskog rada i za pristojnu mirovinu! Da ga sveano odvede u zemlju i slika se s njim po novinama i na televiziji! I, najzad, da ga ostavi na njegovu Krulju! Uza sve to, ako ti se prati to e s njim dalje biti, da to prati, a ako ti se ne prati, da ga zaboravi zauvijek i prepusti samu sebi. A to ako on tamo, u tom svom selu, nakon izlaska iz bolnice, dobivanja naknade za robovski rad s mirovinom i nakon slave koju e stei talambasanjem novinara da je u ludnici otkriven zdrav ovjek, pone po selu luakati i seljani svu tu slavu postave na zdrave noge: da sam im u selo uvalila luda ovjeka koji je od zdrava sela napravio ludnicu? to tada? Ne boj se, postoje i kod nas sredstva za umirenje! Osim toga, da zanemarim sve ono to sam vidio u svojoj lijenikoj praksi, rei u ti neto o ovjeku iz mog rodnog sela koji je guslao i uz guslanje pjevao o junacima, a kad ne bi ni guslao ni pjevao, tvrdio je da je car u Stambolu. Nije udo to lijenici nisu znali kamo da Gegana smjeste, sve dok ga tevanja nije smjestio. A veliko je pitanje je li ga i on smjestio tamo gdje spada,, t , _,. ....

IVAN ARALICA

PU

ae da si bila na Krulju i da su od moje kue ostali saovi, da se sve ostalo uruilo, a to se uruilo nije, a bilo je o, to je odavno razneseno, rekao je Gegan kad se pred javila Anka Didulica. Kae da u Blaevu nema vinoa da su od maslina i smokava ostali samo panjevi s nea nad kojim su se rairile kronje borova i jasenja. A to elom Ivana Usike na Svetom kuku? Je li obnovljena? a, prije godinu dana! Tako su mi rekli!

ato su s obnovom toliko ekali?

r je voda iz vrela ispod Svetog brda tek odnedavno pooela izvirati. su li obnovili kapelu kad je voda poela izvirati, ili je vrela poela tei kad su kapelu obnovili i u nju smjesna Usiku?

idi, to ne znam, o tome se nisam raspitala. Ali znam, i rekli, da je za onog rata, kad si ti bio zarobljen, voda ra prestala tei nakon tekog granatiranja toga kraja. nje se u zemljinoj utrobi odronila stijena i zatvorila voaz do izvora.

ako su ti rekli! Ali to nije istina. No, to sada nije vano! su ti protumaili da je izvorska voda opet potekla prisu kapelu obnovili ili, ako je ono drugo tono, kad su obnovili?

a opet je bio rat, opet su u tom kraju sijevale i drmale . Opet se zemlja tresla. I to je trenja u prolom ratu a, u ovome je, domovinskom, otepila. e, to nije tono! Ja znam to je tono, ali ti neu rei. je da Ivan Usika ponovo nosi glavu na ramenu, da aevo tee voda i protjee upljinom ispod Krulja, a nije, ako je tono to si mi danas obeala, da se ja sveme uskoro vraam, rekao je Gegan i ustao da svoju sprati do dvorinih vrata, jer se i ona bila digla, rekla e opet doskora vidjeti i spremila se na odlazak.

Dopratio ju je do izlaza iz dvorita i tu, uz port loj lijenikoj kuti zatekao uvijek budnog i svugdje Ferdinanda Perscha. S konzulicom se najprije oprostio lijenik, a ond htio uiniti i dotad govorljivi i pristojni Gegan. A imao konzuliinu njenu ruku u svojoj golemoj a jo uvijek, i to e do kraja njegova vijeka biti, na trag tekih poslova u puogojstvu, i trebao joj rei d Gegan joj se namjestio uz lijevi bok i poboke je, mogao, udario cipelom u stranjicu. Istovremeno jo tio ruku iz svoje ape, ne rekavi nita, pa je konzul ta udarcem, koraknula nekoliko koraka naprijed. okrenula, najprije pogledala lijenika i, kad ga je na na i neuznemirena onim to mu se dogodilo pr njenim glasom i jo njenijim izrazom lica upitala A zato? Zato da ne zaboravi to si mi obeala! I do sad posjeivali i obeavali mi ovo i ono, a do dana dan ko obeanja nije ispunio. Konzulica je, uvi to Gegan govori, potrail na licu pribranog Perscha. On joj se, i dalje nepomi osmjehnuo i mirno na njemakom jeziku rekao: Od luaka je! Pa to to je uinio trebate drati boleu. Ludou luaka! Ali, istovremeno, morate da je to mudro. S Geganom vam je tako! U njegovi ma ima i neto nadnaravno i umno.

PU

rulj, kamo se Gegan vratio godinu dana nakon onog znamenitog udarca nogom u konzuliinu po- *%,; zadinu, kuk je isprijeen izmeu dvije . U **^ donjem dijelu ima oblik stamene brane, ornjem oblik cunja, kojemu je vrh ravan i eliptian. Na ravnom i eliptinom vrhu toliko mjesta da bi se na mogla sagraditi kua s dvoritem. Ili utvrda s benim zidovima.

rulju na sjeveru, na samom podnoju nevisoka brda a, nalazila se vrtaa Blaevo s rahlom crnicom, preko e od Svetog kuka, na kojemu je kapela Ivana Usike, ila erina, od jeseni do proljea s veim ili manjim vodotoa svom dnu, a preko najveeg dijela ljeta suha ili tek ena dna. Ljeti korito nije ostajalo suho zato to bi vrelo Svetog kuka presahnulo, ve stoga to se voda iz korita roila u kuanstvu i upotrebljavala za zalijevanje povrje za protok vododerinom nije dostajalo.

a obroncima Jaglea, na sjeverozapadu Blaeva, nalazila ljevita njiva Paljevina, a na sjeveroistoku Grba i povie njuka. Dalje od tih njiva, na sjeverozapad od Paljevina everoistok od Grbe i Konjuke, prostirao se neobraeni kriven draom, borom, smriom i po kojim jasenovim i m grmom.

aluvijalnom porijeklu rahle crnice, koja u debelom slokriva itavu udolinu, moe se sa sigurnou pretpostaje nekada davno, u vremenima kad je zemlja na kojoj stjecala svoje lice, Blaevo bilo ispunjeno vodom. Kao

lokva, kao jezerce! Vrutak, koji ga je uz kine sljevov nih brda punio vodom, bio je u to vrijeme vrulja na ve. Oku onoga koji promatra vodenu povrinu pot vidljiva! U Blaevu se i kinica i izvorska voda lokvila dok nije, malo-pomalo, iz jednog u drugi milenij, p Krulj, nala prolaz kroz zemlju i stijenje i probila se stranu. Koliko god tekla, koliko se god trudila, ta kroz podnoje Krulja mogla probiti iri prolaz od on koji se ovjek moe etveronoke provui. Kad je probuila podnoje Krulja, voda je nasta strmom vododerinom u duini od dvije stotine meta bi dotekla do Ivanjske lokve i tu se smirila. Nikada dosegnuo dno te lokve, nikad mu nitko nije pokuao dubinu, a ipak su je zvali bezdankom, to je znai nema, i dubancem, to je znailo da dna ima, ali ga ne moe dosegnuti. A to se nitko nije usudio izmjeriti dubinu lokv kada ne presuuje, nije uzrok ni njena irina, za koju rilo da preko nje krilju moe baciti na drugu obalu najnieg vodostaja, ni njena duina dva puta vea nego zagonetka vezana uz dno dubanca i bezdana. M tijekom dana palo kie po okolnim uzvisinama, ma vode slilo kroz rupu ispod Kljua, ma koliko ti sljev jeli mulja i kaljue, sutradan, kad svane dan bez obl se u Ivanjskoj lokvi bistrila kao to se bistri voda ljunanim dnom koja kiu mjesecima nije vidjela. Tko to tako brzo bistri lokvu Ivanjske lokve? K imao tko na to pitanje odgovoriti, ljudi bi poli mjer je dubina tog dubanca i tog bezdana. A dok se odgo pitanje ne bude znao, nije nitko lud da dubinu lokv izmjeriti. Nitko, pa ni Gegan, ija je kua sagraena na K kuku iznad Ivanjske lokve.

32

IVANARALICA

PU

33

Geganu nije nedostajalo novca ni da popravi kuu ni da osnuje puarsku farmu na tehnolokoj razini farme u Obernetu. Je li puarska farma u Krulju, toliko hvaljena, toliko nagraivana i toliko razbubana preko televizije i novina, ikad pokrivala trokove u nju uloene ili donosila zaradu, to se iako bi to mudrije bilo rei na kraju njena rada - nikad nije znalo. Ni doznalo kad je pria o njoj bila zavrena! Kad je, kao mana s neba pala pomrina uma i uinila divljim sve to je u Blaevu raslo i ivjelo, puzlo i hodalo. Na Vrkljai, kuku koji nadvisuje Krulj, a uzdie se iznad Brusiline kroz koju do asfaltirane ceste vodi pjeani put, dao je sagraditi prostran bazen. Od tog bazena do izvora, s jedne strane, i od bazena do Ivanjske lokve, s druge strane, dao je u zemlju ukopati dvosmjerne plastine cijevi. Cijevi za punjenje bazena vodom i cijevi koje razvode vodu do slavina za prskanje! Ako bi vrelo bilo izdano, bazen je punio vodom iz vrela; a ako bi vrelo uskratilo vodu, crpka je bazen punila vodom iz Ivanjske lokve. to je bilo kudikamo tee, jer je lokva bila na peterostruko veoj dubini od izvora! Bilo ljeto ne znam kako suno, u bazenu se na Krulju nalazilo dovoljno vode, i da se njome natapaju usjevi zasijani radi puje ispae, i da se od nje pravi umjetna maglica koja e orositi usjeve i namamiti pueve da iziu na pau. Temeljno uzgajalite pueva napravio je na masnoj, aluvijalnoj crnici Blaea, gdje se bez mnogo truda moglo uzgajati zelenilo za prehranu pueva za sve vrijeme njihove godinje aktivnosti. Od oujka, kad se bude iz hibernacije, do listopada, kad operkuliraju i ponovo tonu u prezimljavanje. Na Paljevinama, Grbi i Konjuki, na padinama Jaglea, gdje je tlo bilo sastavljeno od kaljevite crnice, i ljeti je, kad nebeska zvijezda zapee svom silinom, na njima, i uz polijevanje, bilo nemogue uzgajati blitvu, kupus i mrkvu, napravio je pomona uzgajalita. Na tim su povrinama puevi rasli, mnoili se i pasli dok je na zemlji bilo zelenja, od oujka do lipnja, a potom bi, kad zvijezda nebeska zapee i zelenje usah-

ne, navukli membranu na otvor kuice i tonuli u estivaciju, stanje kad im srce rjee kuca, a krv sporije kola ilama. Iz estivacije bi se budili pod jesen, kad padnu prve kie i kad se tlo zazeleni, da bi pasli, debljali se i mnoili do prvih hladnoa. Tada bi ponovo zatvorili ulaze u svoje kuice! Berba je na pomonim uzgajalitima bila deseterostruko manja nego na pitomom Blaevu. Ogradne zidove oko temeljnog uzgajalita, da puevi ne bjee i da u uzgajalite ne upadaju tetoine koje se hrane puevima, nije sagradio od kolja i pletene ice, kao to su radili uzgajivai pueva u okolici Ulma, nego od kamenja ugraena u beton, pazei da mu zidovi imaju to manje rupa, gdje bi se puevi mogli zavui u vrijeme hibernacije i estivacije. Toliko duboko da ih ne bi mogao ni pronai ni pobrati! U betonsku podlogu po vrhovima zidova posadio je komade razbijenog stakla od sve mogue staklarije. Koliko je to ljuto i otro staklo prijeilo puevima da iziu iz uzgajalita ili u njega uu, nije se znalo, ali, da je obeshrabrivalo ovjeka i da pokua prijei preko te ograde, to sigurno jest. to je bilo s voljom tetoina da tu ogradu prijeu, ni to se nije znalo! Kune zidove, kad je kuu poeo obnavljati, Gegan nije dirao. Graeni od grubo tesana kamena uvaljena u ivi kre, ti su zidovi i bez krovne zatite ostajali vrsti, kakvi su bili i kad je Gegan kuu napustio. I vri! Jer ivi kre svake godine postaje tvri dok ne postane ono to je bio prije nego ga je vatra u klaini uinila kreem - okamenjen vapnenac. Ti su zidovi svjedoili da je kua na Krulju sagraena kao utvrda u vremenima kad si se od neprijatelja mogao skloniti samo u utvrdu graenu na teko pristupanoj uzvisini. to je ta kua bila na poetku, to je ostala i kad ju je Gegan obnovio, opremio suvremenim komforom i neto manje suvremenim namjetajem. Kula s katelanom kao svojim jedinim stanovnikom! Dok se sve to obnavljalo i gradilo, nitko nikakve ludosti u svemu tome nije vidio. Osim ludosti da su se i puevi poeli uzgajati! Jer,

34

IVAN ARALICA

PU

35

u rosna jutra. Ili bi ih jeli ili prodavali nekim udnim kupcima! A da bi ih tko uzgajao, toga nije bilo! Ali, kad se puevi uzgajaju drugdje, i kad se to ne dri ni ludim ni uzaludnim poslom, to ih ne bi uzgajali i kod nas! Zar bi to bila jedina ludost koju smo preuzeli od bijelog svijeta i uvjerili se da je korisna? I pored sve ludosti koja je u njoj bila i u njoj ostala! Moda se i naao ponetko tko je mislio da je puarstvo kod nas neiskuan posao, da je to velik rizik, da je to ludo troenje novca i da je to trud u nita i za nita, ali se to nije usudio rei, jer su i Gegana i njegove helicikulture, rijei i vrste poljodjelstva za koje je do sada malo tko uo, bile pune novine. Gegan je postao primjer ovjeka koji novac zaraen u tuini, doslovno, robovskim radom, troi za dobrobit svoga kraja. ovjek koji znanje steeno na tuoj zemlji primjenjuje na zemlji svojih predaka! A ba se to trai, ba je to u trendu: da novcem zaraenim u tuini postajemo bogatiji, a znanjem steenim u tuini pametniji! Tek u petoj godini, kad su se svi navikli na puju farmu, to god ona bila, ludost ili mudrost, i na Geganovu papirnatu slavu, kakva god ona bila, duga ili kratka vijeka, pojavila se sumnja je li udo puogojstva klijalo u zdravu ili bolesnu umu. Povod toj sumnji dao je sam Gegan kad je u petoj godini utemeljenja puogojske farme s glasovitim unom, glasovitijim i od kue na Krulju, napravio ono to je napravio. Prije nego se pone silaziti s Krulja putom koji udolinom Brusiline vodi izmeu Grbe i Vrkljae prema asfaltiranoj cesti, iza koje se prua divljina Baka i Podbalca, uzdie se neklesan, onakav kakav je od prirode dan, kameni obelisk. Stamen, visok etiri metra, uklijeten izmeu dvije stijene, taj kameni obelisk u lokalnom govoru nazvan un, kod svakoga tko ga gleda budi pitanje je li to tako od prirode, ili je to ovjek uspravio, uklinio meu stijene i time neto obiljeio? Mogao se un danima pretraivati, traiti na njemu tragove dlijeta, krampa ili poluge, tragove ljudskih ruku, i ne bi se moglo nita nai. Mogla se zamiljati dizalica koja je taj go-

lemi kamen podignula i uklinila meu stijenje, ali nai tragove eline uadi, kojom je kamen bio opasan kad ga je dizalica dizala, nije se moglo. A opet, odustane li od pomisli da je to ovjek sagradio, ne moe sasvim mirno prihvatiti ni miljenje da je to priroda sama namjestila. Tu, gdje nema ni valova ni vjetrova koji bi za nju radili! Tu usred draa i kra! U domovini divljih pueva! I kad se nije moglo znati je li un namjestila priroda ili se u to namjetanje uplela ovjekova ruka, proradila je mata. A kako matu mata ovjekova glava, sve su izmatane prie o nastanku una ovjeka uinile tvorcem. Neke od njih, ne odustajui od priprosta govora onih koji su mu ih kazivali, pribiljeio je mjesni upnik i objavio u zborniku ivot i obiaji Junih Slavena.
un je tu gdje jest otkako je harala kuga u Krulju i njegovoj okolici. Iz tog je vremena i pria da bi nas sve bila kuga pomorila da nije bilo rute i pelina i da nije bilo svetog Roka. Na mjestu gdje je sada un, sveti je Roko kugi izvadio jedno oko, a ona je njega ubola iglom u koljeno. A to je sve ovako bilo! Kuga je zatekla neku enu na vrelu Ivana Usike. ena je nosila praznu sprtvu. Kuga ree kako mora otii u Krulj i zaselke oko njega da pomori djecu mladu od deset godina, ali ne moe ii sama, mora je netko u selo unijeti. A ena njoj kae da ona to nee uiniti, da i sama ima troje djece. Kuga njoj kae neka ini to zna, ali, ako je ona u selo ne unese, unijet e je koja druga majka. Jer, da kuga onoj eni koja je unese u selo nee pomoriti djecu! Svu e drugu djecu pomoriti, ali njenu nee! E pa, sad ini to ti drago! ena je pitala hoe li ona njenu djecu prepoznati, a kuga odgovori da hoe, ako im na tjemenu kosu prostrie u znaku kria. Kad je tako, ena ree kugi neka ude u njenu sprtvu pletenu od mladica mirte. ena je sprtvu nosila do predvraa Krulja, kad joj kuga ree da tu stane, da ne moe dalje, da e izii iz sprtve. ena je upita to joj je da je odustala od pomora djece. A kuga joj odgovori da dalje ne . mq^QdsmraMMo,kokziQd palieniamte i pelina. 1daMM

36

IVAN ARALICA

PU

37

koraka dalje, jer joj je sveti Roko ve oslijepio jedno oko, a krene li naprijed, oslijepit e joj i drugo. Ona da je njega bocnula iglom u koljeno, ali da se Roko uboda igle ne boji! Da nije bilo Roka, ude kuga u selo i sve pomori! Da nije bilo rute i pelina, sva bi seoska djeca postala aneli na nebu! I tu, dokle je kuga dola, posadie taj kamen i nazvae ga un!

Druga je matarija vezana uz nastanak una samo prividno sasvim drukija, bez veze s prvom. Jer, njena povezanost s prethodnom ide preko Ivanovih jahaa Apokalipse. Naime, prva je vezana uz kugu, druga uz rat.
Kad su Krulj opsjeli Turci, njegovu malobrojnu posadu morili glau i eu, ali ga zauzeti nisu mogli, zapovjednik opsade po imenu Turko ponudi posadi da e joj dopustiti slobodan izlazak iz utvrde ako mu prepuste Krulj. Katelan prihvati ponudu i s posadom krene putom kroz dolinu zvanu Brusilina. A onaj Turko napravi zasjedu. Iskoi iz busije pred katelana i pokua mu iz korica izvui zlatnu sablju. Htio je katelanu njegovom, a ne svojom sabljom, glavu odsjei i postati vei junak nego da je Krulj na sablji dobio. Ne uspije mu namjera i tu se zametnu boj na ivot i smrt. Katelanu poe za rukom svojom sabljom od zlata odsjei prijetvornu i vjerolomnu glavu Turkovu. Kad Turko pade, njegova se druina raspade i pobjee. A katelan zapovjedi svojoj druini da se na mjestu gdje se to dogodilo uspravi un. I to prije nego se posada vrati u utvrdu na zaslueno jelo i odmor.

koji e se na un uspinjati, razumije se gazei nogama. Na tom je dijelu sagradio gazita, niz od deset stepenica. Lijevu je polovicu namijenio onima koji e se na un penjati puzei kao to puu puevi. Na tom je dijelu u eljezne okvire dao ugraditi mramornu plou po kojoj se lagano plazi, iako je poprilino usponita i, ako je navlaena, skliska. Na samom vrhu una u ivac je kamen dao uklesati neto slino ploi na govornicama. Na prednjem dijelu una, onomu koji je okrenut putu to s asfaltne ceste dolinom Brusiline vodi prema Krulju, dao je uklesati ovo slovo:
Ideali su potrona roba I najpotrebniji su onima koji ih brzo mijenjaju. Opasno ih je derati dulje Nego se deru osrednje cipele. Najmudrije ini onaj koji ih dere krae od espadrila, Laganih, platnenih, s potplatom od povjesma! Ako je suno, svakoga ljeta po jedne; Ako je ljeto kino, svaki put kad ti se ideali Na kii ovlae i raskisele. (Iz biljenice Svena Tupeka)

Kad bi ludost u obliku budalatina koje pravi jedan ovjek ili u obliku mahnitosti to od vremena do vremena zahvaa sve ljude, spadala u jahae Apokalipse, ono to je Gegan sa unom napravio bila bi samo nova pria o istoj stvari koju s prethodnima vee apokaliptinost. Ludost bi se vezala uz smrt, kugu, rat i glad! Uz mrak i zloslutnost! Od podnoja do samog vrha una dao je sagraditi eljezne ljestve od dva dijela. Desnu je polovicunamijenio

I kad je sve to uinio, Gegan se popeo na un, na kamenu plou poloio papir i objavio, itajui ono to na tom papiru pie, da e s toga mjesta, i oni koji se na nj uspnu koraajui, i oni koji tamo dou puzei, objavljivati ljudima i puevima svoja otkrivenja, svoje apokaliptine zamisli. Kad bi se Nua, ena Geganova brata, kojoj je mu otiao u no da onome tko ga je zovnuo pokae put do lonice svoje ene, ustala iz groba i na prilazu Krulju ugledala preraeni i prenamijenjeni un, morala bi se sjetiti odrubljene glave Ivana Usike.

38

IVANARALICA

Kad bi jugoslavenski konzul u Stuttgartu Ilija Dudla naiao u Krulj i ugledao un, on bi se, ako nije zaboravio sve ono ega se nerado sjea, morao sjetiti Geganova zahtjeva da skoi s treeg kata na patuljasti zimzelen i dokae kako u posjet dolazi radi Geganova interesa. Kad bi Anka Didulica, jo i danas hrvatski konzul u Stuttgartu, dola vidjeti kako je Gegan pokrenuo uzgoj pueva, u emu su i njene zasluge, i pri prvom susretu iz Geganovih usta ula emu je namijenio taj uzdignuti kamen, Anka bi se sjetila one noge u stranjicu. I odrubljena alabastrena glava sveeva kipa, i skok s treeg kata, i noga u stranjicu, i prenamjena una od spomenika ruti i pelinu u govornicu onima koji, penjui se prema vrhu, puu ili hodaju, sve je to jedno te isto. Nizac na koji e se nastaviti nizati perle sa udesnim preljevima u svakoj staklastoj nutrini. ovjek ide uspravno i samo ponekad posrne. Misli, to je u redu! Tko hoda, taj i posre! A onda, najednom, vidi da ovjek pade! Ma, propade! Lei u blatu i ne kani se iz njega dii. Kao da mu je taj pad, to propadanje i to blato, cilj prema kojemu se kretao i za kojim je teio!

io savren ili nesavren, bio obian ili vrhunaravan, vie ovjekov um moe zamisliti nego ijedna , "S^H bujica sobom ponijeti. Rei e onaj koji poznaje * W tvorevine ljudskog uma! A Dante e, zadivljen pred udima onoga koji je stvorio i na um i sva ostala uda ovoga svijeta, kazati: Mudrosti Boja, mudro li sve stvori, i pravedni li sudovi su tvoji. Za kraj ove prie ostavimo oitovanja pravednih sudova, a sada stavimo u prvi plan tvorbena uda ugraena u ono to je stvorila Boja mudrost i ovjekov um. Objedinjeni, to su dvoje stvorili sve to e u ovom poglavlju biti reeno. to e se moi proitati ili naslutiti! Sve se te tvorevine Boje mudrosti i u nesavrenstvu savrena ovjekova uma moe pronai u panji, koju su pisani mediji, dnevnici, tjednici, tabloidi, revije i sve ostalo to je izlazilo iz tiskarskih strojeva, poklonili Geganu i njegovu puarstvu od trenutka kad je pronaen u ulmskoj umobolnici do dana kad je postao dobitnik prestine nagrade Zlatni pu Europe. Tu se mogu nai deseci reportaa, vijesti, komentara i na stotine slika kojima su ti uraci popraeni. Ovdje prepisati i preslikati sve ono to su napisali i oslikali brojni reporteri, izvjestioci i komentatori? Boe nas sauvaj od te napasti, jer u tim izvjetajima, opisima i prodikama ima vie ponavljanja nego ga je u poruci koja proima svu tu pisaniju: kako na ovjek moe kad hoe, i kad ga podravaju oni iz Ulma. tovie, jer su objavljivani nekoliko godina, po naelu ponovi ve jednom kazano kad ocijeni da su itaoci zaboravili ono to si vie puta ponovio, napisi objavljeni na kraju

40

IVANARALICA

PU

41

spomenutog razdoblja, u vrijeme kad Gegan prima Zlatnog pua Europe, puki su prijepisi onih napisa to ih je isti ili neki drugi autor napisao u vrijeme kad je puja farma u Blaevu utemeljena. Pa hajde ti sada tom ponavljainom i prepisivainom optereuj ovu priu o uzgoju zlatnog pua. A da iz onoga to su novinari napisali, to je Gegan govorio i to je uslikano, proberemo poneto, ono to je udesno i udnovato iz ivota pua i ovjeka koji je pueve uzgajao i sa svojim se gojencima poistovjetio? E, to moe! To se i mora da bi pria ispunila prazninu koja se prua od dana kad je Gegan, pokupivi ih po okolnim brdima, u Blaevo ubacio prve pueve vinogradnjake namijenjene oplodnji, do dana kad mu je uruen Zlatni pu kontinenta. Kontinenta koji je poznat po vrsnim jestivim puevima iz porodice zavojnjaka (helicidae), iz roda vinogradnjaka (helicinae) i od vrste pua bijelog mesa (helix pomatia) i pua tamnog mesa (helix aspersa). Ima jedna slika, slikana u zvjezdanoj noi bez mjeseca, koja se sama od sebe namee da o njoj na prvom mjestu neto kaemo. U prvom planu - na kuli koja mu slui kao vidikovac, a minijaturna je kopija jedne od kula grada Ulma, koju je Gegan u obnovi pridodao svojoj kui na Krulju - vidi se silueta ovjeka, fotografu okrenuta leima, koji gleda u dubinu slike. Po konturama te siluete, po stasu, irini ramena, po velikoj glavi i razbaruenoj kosi, moe se naslutiti da to Gegan stoji na svom vidikovcu i gleda na svoje puogojilite u Blaevu. Od puogojilita pod zvjezdanim nebom vide se ogradni zidovi, kamen od kojeg su sagraeni i krhotine stakla kojima zidovi zavravaju, zelene lijehe puogojilita i mreaste ograde kojima su lijehe ograene. U pozadini puogojilita, na Svetom kuku bijeli se kapela Ivana Usike, a na obroncima Jaglea svijetle se arulje u dvoritima i one iza prozorskih stakala. Vrelo s koritom ispod Svetog kuka ne vidi se, a ne bi se, i pored zvjezdane svjetlosti, vidjelo nita drugo od onoga to se vidi da fotografija nije snimljena u posebnom trenutku. Snimljena je istovremeno kad je sijevnula munja iz bijeloga oblaka

koji se pomolio iznad vrha Jaglea i, obasjavi mrak ispod te planine, navijestila oluju koja se sputa sa sjevera. Ima li, osim onoga to je ve reeno, smisla opisivati to je taj bljesak munje u mraku otkrio, a fotograf to otkrie ovjekovjeio? Ima li smisla rei da je munja osvijetlila a fotograf ovjekovjeio gospodara pujih sudbina u trenutku kad budan snatri nad onim to mu je dano da njime vlada? Ipak, nikad se nee pouzdano znati koja je munja, ona to sijeva ponad Jaglea na sjeveru, ona to blijeti iznad Drevenika na zapadu, ili ona to nebo para nad Zatoglavom na jugu, osvijetlila temeljnu misao nosioca siluete to s vrha kule u noi promatra uzgajalite pueva. Izvjesno je samo da jedna od njih jest osvijetlila tamu due umnika otkrivena u umobolnici grada Ulma. Tu, svjetlou munje otkrivenu, temeljnu misao umnika umobolnice Batko Dafa ovako opisuje:
Taj jedinstveni, taj, to da ne kaem, tajanstveni ovjek zvan, jednostavno, Gegan, nekad vas svojom milju vodi u ono to zovemo zaumljem. Ovoga me je puta iznenadio svojom interpretacijom i meni poznate narodne rugalice: Bjei puu balavac! Pojest e te Bunjevac! Vidite, rekao mi je Gegan duboko zamiljen. Ta je pjesma dijelila jedan narod od drugoga. Poznato je da jedni narodi jedu pueve, a drugi ih ne jedu, pa se oni koji ih ne jedu rugaju onima koji ih jedu. Tako su se u naim krajevima Rkai rugali Bunjevcima. Na taj je nain pu dijelio Rkaa od Bunjevca! A toga vie ne bi smjelo biti! Uzgojen na farmama, pripremljen na sto dobrih naina - a bit e pripreman i na tisuu nastave li knjievnici recepte pretvarati u knjievnost - i serviran na trpeze za kojima sjede poslovni ljudi svih naroda, pu e objedinjavati narode. Pu e, po onome to odavno vrijedi u kulinarstvu, da jelo odreuje narav onoga koji ga jede, rato-

42

IVAN ARALICA

PU

43

bornu ljudsku narav pretvarati u narav puju, mirnu, puzeu, polaganu i dobrano slinavu. Kad je s tom tiradom zavrio, zautio je i utio dugo. Sve dok se u toj utnji nije zapitao to on to govori, pa opet zautio. Ovako: O emu ja to trabunjam? Kakvo jedinstvo u puu! I kako bi se to puja narav preko prehrane pujim mesom preselila u ovjeka i postala ovjekova narav? Ja mu na to dubinsko pitanje u tom trenutku nisam znao odgovoriti. Ali, kad se ponovo oglasio, kao da se budi od sna, i upitao sebe sama da on u tome to govori ne ita tekst koji su drugi napisali i prisilili ga da tui tekst izgovara kao svoj, ja sam se sjetio zgode koja se tu skoro dogodila premijeru jedne susjedne zemlje. A premijer se nama susjedne zemlje zvao Belko Zver. O njemu je novinar uba azo napisao da mu inteligencija nije manja od nule, ali ni mnogo vea od nje; da je malomianski ridikul koji nosi odijela jarkih boja i zlatni nakit na zapeu, na prstima, oko vrata i na uima; da je zaljubljen u sebe, a sa suradnicima naprasit i neugodan; da mu je za stupanj inteligencije nevjerojatno razvijena vjetina oslukivanja na koju stranu vjetar pue i prilagoavanja tim strujanjima vjetra; da voli nogomet, ali da o njemu ne zna nita i da, suprotno tome, voli viski i o njemu zna sve; da sam nije veoma siromaan, ali da je podanike kojima vlada doveo do takvog siromatva da moraju ekati u redu kako bi neto kupili, za sve - osim za smrt. To dobiju bez reda, pa ak i preko reda! Taj premijer Belko Zver, premijer u susjednoj zemlji, a ne u naoj -jer takva premijera kod nas nema, takvi se kod nas nalaze na viem poloaju od premijerskoga - drao je govor u parlamentu. Neto dugo, neto kao izvjetaj o stanju drave i nacije, gdje se govori o svemu, pa mora biti i onoga ega nigdje nema. I opirno, pa mora ugnjaviti i onoga to ita i onoga to slua. itajui to neto dugo, zamuckivao je i preskakivao po koju rije, pa su mu izgovorene reenice bile kusaste i nejasne. Krivo je izgovarao rijei stranog porijekla. A kad se spotaknuo o normativ i izgovorio ga kao primitiv, skuptinari su prasnuli u smijeh. Belko Zver je popravio kravatu, pa i sam se nasmijao i rekao u mikrofon ne itajui:

Jebi ga! Nisam ovaj izvjetaj ja pisao! Ono to je premijer susjedne zemlje rekao parlamentarcima o tekstu to ga je itao, to je i Gegan meni rekao o jedinstvu po puu i u puu: on samo govori to mu je u mozak utuvljeno! Sam ovako govori: Ma pusti! Jebi ga! Kad ne itam ono to su mi drugi u glavi napisali, kad govorim ono to vidim, onda ti, prijatelju, moram rei da ni medu puevima nema istosti, pa je ne moe biti ni meu onima koji jedu puje meso. Pogledaj samo ove tri vrste vinogradnjaka, ueno kazano, helixa. Ovaj veliki vinogradnjak, u nauci zvan pomatia, ovaj pu bijelog mesa, to ga ja uzgajam, jedini moe, da bi prezimio, stvoriti zaklopnicu, membranu ili operkulat na otvoru kuice i preivjeti sve nae mrakove i sve nae zime. A kad ga transportira operkulirana, ne boj se, prije e mu se kuica razbiti nego zaklopnica. A ve s ovom drugom dvojicom, sa arenim i mrkim helixom, nije takav sluaj Em su manji, em im je zaklopnica tanja, em imaju neukusnije meso! Takvi su ovi iz te vrste helixa! A to tek rei o puevima iz drugih vrsta! O golaima, meu kojima ima i onih koji su otrovni kao otrovi! O prugastom ivinjaku, ije je ueno ime nemoralis, a tako ga i narod zove, pokvarenjak! O plonjacima, kojih tu dolje, oko lokve ispod moje kue, ima na svakoj granici svake biljke! ista kuga! O puu barnjaku koji ivi na dnu lokava i bara i izlazi na povrinu udahnuti zrak svakih petnaest minuta, iako, pokvarenjaina, moe pod vodom bez disanja ivjeti i nekoliko sati! Trai suvie zraka od kojega svi ivimo! Sluam to mi Gegan kazuje, gledam ga na vrhu promatranice s pozadinom u ijem je sreditu puogojilite, nad kojim sipi umjetna maglica to je stvaraju rasprivai vode, i pitam se, ne zaboravljajui njegovo dugogodinje iskustvo u uzgoju pueva, otkuda tolika uenost, makar i bila ograniena na puogojstvo, u ovjeka koji je zbog jezine izolacije dospio u ludnicu?

PU

45

o jedan novinar, imenom uki eljo, koji radi u reviji tiskanoj na finom papiru, pa donosi prejasne slike u boji, svoj je lanak ilustrirao prizorom kad Gegan, rasprskavajui vodu iz desetak slavina razmjetenih na raznim stranama, pravi nad puogojilitem u Blaevu umjetnu maglu. Maglicu! Ve vieni prizor pri svjetlosti munje ovoga se puta moe vidjeti na svjetlosti podnevnog sunca u srpanjskom danu. Zaudo, na suncu ta maglica ne svjetluca kao to je svjetlucala na svjetlosti munje. Na suncu je maglica postala prozirna koprena, koja je onome to se kroz nju vidi - ogradama od plastinih mrea, stupovima koji te mree nose, zelenim lijehama koje slue za puju ispau i puevima ije se kuice blijete - dala onu sivu, mistinu boju koju viamo u filmskim prizorima kad nam se eli predoiti zaaran i nestvaran svijet. Dodavi toj sredinjoj slici, koja se protegnula preko gornjih polovica dviju stranica, jo nekoliko manjih slika - kako stotinjak pueva brsti lie uljene repice, kako se dva pua u strastvenu prepletu tijela pare i kako pu u iskopanu rupicu lee kao biserno zrnje bijela jaja - uki je i svoje pismo ispisano ispod i oko tih slika usmjerio u istom pravcu. Da nam u razgovoru s Geganom otkrije to vie misteroiznih podataka o ivotu iza te vodene koprene, iza te magle i maglice! Jedno od ukijevih pitanja upuenih Geganu bilo je kako stvari stoje s puevim vidom?
Kao i sa ovjekovim, odgovorio je Gegan. U puu su oi na vrhovima para velikih ticala, u ovjeka na prednjem dijelu glave.

Dakle, kod obojice na najisturenijim mjestima. ovjek, kad ne eli gledati svijet oko sebe, boji ga se, prezire ili se od njegova arenila eli odmoriti, oi pokriva kapcima, a pu, iz istih razloga kao i ovjek, uvre velika ticala u sebe sama i ostaje slijep pred onim to ne eli vidjeti. Puevo je vidno polje dugo od dva do pet milimetara. Ni manje ni vie od toga! I sad e pomisliti da je u duini vidnog polja razlika izmeu ovjekova i pujeg vida! Nije, prijatelju! Veina ljudi nema vidno polje due od pet milimetara. A to to ti oni priaju, baci na otpad, to je obino pretjerivanje! Samo su rijetki medu ljudima koji vide due od pet milimetara, ali ni ti ne prelaze duinu od jednog centimetra. A to to meu ljudima ima vidovitih, kakav sam i sam, pa vide i preko toga centimetra, tamo gdje im oni vid ne dosee, tamo gdje se duhom dolazi, toga, prijatelju moj, ima i meu puevima. Ako nitko nee, ja u jednoga dana o tome svjedoiti!

Obilazei u Geganovu drutvu puogojilite, novinar uki eljo, sudei po onom to govori, ovjek odgojen daleko od prirode i sela, ostao je zauen kad je vidio da puevi puu uz stabljiku i po licu i naliju lista. Da vise na hvojama dok te hvoje brste, i da se stabilno kreu u kojem se god poloaju nali! Visili, penjali se ili plazili po ravnu - sve im je isto!
Je li sluz to je puevi izluuju toliko ljepljiva? upitao sam Gegana. Nimalo Ijepljivija od svake druge sluzi, prijatelju, odgovorio mije. Ne radi se tu o ljepljivosti sluzi nego o profinjenom, istananom osjeaju ravnotee, kojemu ovjekov osjeaj ravnotee nije ni do koljena. ovjek, koji se kao dvonoac hvali svojom ravnoteom, svojom vjetinom da samo na dvije noge hoda uspravno, i bez ravnotee, ostaje i bez glave i bez razuma kad mu se nebo nae pod nogama. to mu se esto dogaa i kad mu je stvarno pod nogama zemlja! I kakva ti je to ravnotea? A puu ravnoteu ne moe pomutiti ni nebo ni zemlja. To pu moe zahvaliti postojanju dvaju ganglija, oteklina slinih cisti, koji su nadomjestak preglomaznu ovjekovu moz<zu. Ciste su dviie. <iornia i donia. a voloene su u obliku vrstena

46

IVAN ARALICA

PU

47

kroz koji prolazi jednjak i kroz njega sva trava to je pu pojede. Na donjem gangliju postoje dva mjehuria ispunjena fino destiliranom tekuinom. U toj tekuini plutaju sitni kamenii boje porfira. Ti porfirni kamenii pritiskom na stijene mjehuria, u kojima su ivci, daju puu osjeaj ravnotee. I on je ne gubi ni kad mu je nebo ispod nogu ni kad mu je zemlja iznad glave. Po mom bi sudu takvu savrenstvu u dranju ravnotee i ovjek trebao teiti. A to nee biti mogue dok mu se mozak ne pretvori u ganglije. E, sad, kako to postii?

Cicko Bingula, novinar lista eki i srp - to ga ureuje jedan od bivih komunistikih sekretara, ovjek srednje visine koji je pogrbio lea od gledanja unaprijed i iskrivio usta priajui priu o ponovnom dolasku svojih pet minuta vlasti zatekao je Gegana pri poslu koji ga je silno zaokupio. Trebalo mu je pola sata vremena da primijeti svoga gosta Cicka Bingulu, koji je doao da se lankom solidne duine, on i sekretarov eki i srp odue ovjeku koji steeno znanje i zaraeni novac eli upotrijebiti za gospodarski napredak kra, drae i vrtae.
Ili se zbilja zanio time to radi ili mi mjeri visinu praga tolerancije? Ilije u poslu do vrha tjemena ili me eli povrijediti? Rekao sam samu sebi neka mu bude, neka me iskuava! Gledao sam to radi, ekao kad e s tim zavriti i oekivao da mi odzdravi na pozdrav. Na dva drvena nogara u razini prsta pred Geganom je bila poloena staklena tabla veliine ploe kuhinjskog stola. Prozirna, debljine centimetar i neto, bez eljezne armature u sebi, kao ploa stola nije mogla sluiti. Polomila bi se i pri lakem oslanjanju na njenu povrinu. Zato sam i mislio da ona ne slui niemu drugom nego onome za to je Gegan sada upotrebljava. Drvena kolica, slina volovskim kolima u svakom detalju, izdje-Ijana su od bijelog i mekog jablanova drva. U ta su kolica upregnuta etiri pua kao to bi se u prava konjska kola upregnula etiri konja. Na osobito usponitom dijelu ceste! Puevi su na sebi imali paradne mm vrnjak obavijao je prednju stranu puje kuice kao..

to u konjskoj zaprezi obavija konjska prsa. Do vagira, u ulozi tranjgi, nastavljao se u obliku tankog okruglog remena! Da prnjak ne bi pao po puu, dotaknuo ga i, kako je plaljiv, primorao da se uvue u kuicu, i prnjak i tranjge visili su na sapnom remenu, koji je s jedne na drugu stranu iao preko puje kuice i bio privren za njen vrh proirenjem s rupom kroz koju je taj vrh prolazio. etiri pua upregnuta u ta lagana kolica od jablanovine, pod tim paradnim amovima, izvukla su se iz svojih kuica, neki vie neki manje, ali se ni jedan nije sasvim ispruio i teglio teret kao to konji tegle. Zato bi se kolica samo pokatkad, kad neki od pueva potegne i stane, pomaknula. Gegan je stajao nad njima, drao u rukama neko remenje, pretpostavljam uzde, s kojima nije znao to da radi. A kad je mene ugledao, nije se ponio kao to se domain ponaa prema gostu. Da se s gostom pozdravi, da mu ponudi stolicu, da ga upita po to je doao. Nita o svega toga! Nego je poeo sa mnom govoriti kao da od poetka, zajedno s njim, brinem brigu oko puje zaprege. Nadam se da ste dobro vidjeli kako ova zaprega izgleda gledana odozgor, rekao mi je. A sad vas molim da kleknete i pogledate je odozdo, rekao je i pueve poprskao neim to mi je nalikovalo na kropionicu u crkvi. Kleknuo je on, kleknuo sam ja i obojica smo puju zapregu gledali odozdo. Priekajmo! im im ticala osjete vlagu, a osjete je i kad su ispruena i kad su skrivena u kuici, krv e im potei prema stopalu, nabubrit e ga, stopalo e se ispruiti u svoj duini i poet e puzanje. Vidjet ete kakva je to mainerija, kakva je to snaga! Kakva konjska kopita, kakva stegna i sapi! Sve je to nita prema snazi pujeg stopala! I zbilja, namamljeni vlagom, puevi su se ispruili u svoj duini i poeli se kretati, ne u istom smjeru. Pa ipak, sputani amovima i vezani uz rudo, jablanova su kolica pomicali naprijed. Odozdo, kroz staklo, nas smo dvojica lijepo vidjeli kako se ta zaprega kree. Gledajte bradavice na tim bradaviastim stopalima! Gledajte Mko se jedna bradavica punikrvliu inadimlie, a ona do nje vrazrul

48

IVAN ARALICA

PU

49

Gledajte kako to naizmjenino irenje jedne i stezanje druge bradavice uzrokuje kretanje! Ti valovi stezanja i irenja! Kad bi ih prebrojali, nali bi da se odjednom u duini stopala pokree osam valova. A da bi pu prevalio jedan centimetar puta, potrebna su mu najmanje dvadeset i etiri miina vala! Gledajte tu maineriju, tu pogonsku snagu! Impresivno! Kad smo se nagledali te impresivne snage, i kad su nas zaboljela koljena od kleanja a vratovi od gledanja gore, Gegan ree da ustanemo. On e mi, dok budemo na nogama, rei u emu je problem i to on rjeava, ali do sada nije uspio rijeiti. Dok smo odozdo gledali, rekao je Gegan, niste mogli prostim okom vidjeti da izmeu bradaviastih miia curi sluz iz sluznih lijezda. Za to bi trebalo povealo. I sad, mnogi misle da je problem s koritenjem ljudske snage u toj sluzi. Kao, puu je, da bi puzao, potrebno dobro podmazivati put kojim pue, a te sluzi u njegovim sluznim lijezdama nema dovoljno. Nije u tome problem. Sluzi, dodue, ima u ogranienim koliinama, ali se manjak sluzi moe nadomjestiti polijevanjem vodom povrina po kojima e pu puzati. Tada se sluz troi u malim koliinama, a ponekad nije ni potrebna! Problem je u neem drugom! Znate li vi kojom se brzinom kree pu vinogradnjak? Ne znam, gospodine! Pri redovnom pogonu, vinogradnjak prevaljuje est milimetara i dvadeset i pet stotinki milimetra u minuti, a u pogonu pod punom parom prevaljuje sedam milimetara i osam desetinki milimetra. Kakva respektabilna brzina, i kakva velianstvena snaga! Dakle, ni u podmazivanju ni u brzini nije problem. Problem je kako tu snagu usmjeriti da tegli u istom pravcu! Zato ja, prijatelju, drim ove uzde u rukama. Ne znam kamo ih smjestiti ni kako ih upotrijebiti. Pu nije konj, ne doputa da mu vale stavi u gubicu i da ga uzdama usmjerava kamo eli. Ne moe ga ni za rogove vezati. to god poelio uiniti na njegovoj glavi, pokua li, on e pobjei u kuicu. Da mi je to navoenje na teglenje u istom smjeru rijeiti, ini mi se da bih rijeio dvije najvanije stvari za ovjeanstvo. Obrazac ponaanja i izvor energije! Poniznost bez ikakva samopotovanja! ^^

Jesam li dobro uo? upitao sam. Poniznost bez samopotovanja? uli ste dobro! Istina, moglo bi se to i tonije kazati. Primjerice, ponizno i bez ponosa!

U stranakom glasilu eki i srp nije se pojavio ni nastavak ni komentar ove udne reportae Cicka Bingule, pa se ne moe znati je li sa zakljukom - da se ovjek mora osloniti na puju snagu kao izvor energije, i na puju duhovnost po kojoj e mu poniznost bez ponosa biti temeljni oblik ponaanja - bio zadovoljan urednik i vlasnik tog stranakog biltena onaj komunistiki sekretar komu su se iskrivila usta i ispupila lea od prie kako e ponovo doi njegovih pet minuta. Samo po jednoj injenici, da je ikovu reportau o pujoj zaprezi uvrstio u svoj listi, oskudan prostorom, moglo bi se zakljuiti da su Geganova nastojanja i oekivanja slina njegovima. Iako se Gegan jo nije ni pogrbio niti mu se iskrivila usta!

PU

Majka ih je mogla jesti, ali to zbog mua nije inila nije ni htio jesti ni, jedui ih, dokazivati da jest ono to

pred sam kraj ovoga nisca bisera o mudrosti ovjeka i tvorca ovoga svijeta to su ih novinari mogli uoiti u susretu s novom kulturom, s helicikulturom, navest emo ono to je uoi apoteoze puogojegana zabiljeio Goo Mali u svom listu Glasnik. U noma koje su ozbiljno mislile da njihova veliina lei u njihovelikom formatu, i jo vie u tome to njihov novinar, vo zlatno pero, spomenuti Goo Mali, moe jednako dobsati o literaturi i o pripremanju pueva na dvadeset i dva a. Jer za Gou je vaan tekst, a o emu on govori, nije e vano! Ako je dobro napisan, dobar je i kad govori o m zubima, kao to e govoriti ovaj to emo ga na kraju sku nanizati.

U prvom redu otac, ali i majka, meni su u nasljee pjesmu rugalicu. Priznajem, ona bi me podsjetila na m pripadnitvo. Pjevao samu sebi tu rugalicu i dobro znao d enje na pua ne dolazi ni zbog puje sline ni zbog njegov ne balavosti, nego zbog toga to Bunjevac nisam, a mora izjanjavati se da jesam, kao to je inio i moj otac. Zbog toga ne gadi toliko na pua koliko na one koji pueve u sla

Ali, budui da sam takav kakav sam, i ono to jesam nisam, kad sam se naao u neprilici, da moram otkriti da sam ili, jedui pueve, jo jednom zatajiti to sam, ja sa pueva kuao. Zatekao je pueve na pai u mladoj travi, donio kui, strpao u lonac i servirao svojim veernjim go du kojima sam se i ja naao.

Da se ne bih odao tko sam, ja sam jeo ono to je bilo Neto spuvasto, kvasno, zasoljeno, zapapreno, puno e tike! Puno nekog usitnjenog povra s mirisom smilja i Mislio sam da je sve zelenje u tom jelu zain. Dok jedan domainu ne prigovori!

ripadam onima koji su, susrevi pua, sa zadovoljstvom izriugalicu: Bjei puu balavac! Pojest e te Bunjevac!

ripadam Rkaima, ali se za to moje pripadnitvo ne zna. Da ga nije moj izum! Meni ni jedno pripadnitvo, a ponajmanje Rkaima ili Bunjevcima, ne znai nita. ajenje toga pripadnitva ja sam naslijedio od oca. On je u ibeao iz nekog sela smjetenog u blizini jednog povijesnog grada. aj grad Aserija? Ne znam, da me ubijete! Krsno ime Jovan preivao je u Ivan i oenio se Bunjevkom pred Bunjevkinim oltarom. inoj kui otvorio je trgovinu biljenicama, olovkama, tablicama jkama. Ni svojoj djeci nije govorio otkuda je doao i kojoj strani da, onoj koja pueve jede ili onoj kojoj se na pueve gadi.

Da je pueve prerano skuhao, im ih je donio iz vino rao ih je ostaviti da odlegnu bar tri dana, da probave h iiste, pa tek onda s njima u lonac. Ovako, jedemo i nj neprobavljenu hranu! Jedemo griz iz njihova eluca i g hovih crijeva.

Nisam povratio samo zato to ja i gora govna od pu gutam da bih prikrio ono to sam, i da bih mogao napad jesu ono to ja nisam. I da moje udarce ne doivljavaju onih s prijeka, onih to pueve ne jedu, nego kao udarce i dova, iz redova onih koji pueve jedu! Nema prikladnijeg refrena za ovakvu pjesmu: Bjei puu balavac! Pojest e te Bunjevac!

52

IVAN ARALICA

PUZ

53

S takvim nasljeem, i s takvim iskustvom, posjetio sam Gegana i njegov Krulj u kasnu jesen, kad se puevi zavlae u zemlju, grade zaklopnicu na otvoru kuice, usporavaju rad srca i spremaju se na dugo prezimljavanje. Zatekao sam ga u dvoritu ispod nadstrenice pod kojom je bila velika koliina kartonskih kutija. U njima su bili puevi koji su ekali na transport do Ulma, gdje se nalazilo sjedite distributera pueva koji je unaprijed otkupljivao sve to se u Blaevu proizvede. Gegan je zavrio berbu, kamioni koji e odvesti urod tek imaju krenuti iz Ulma i vlasnik je Blaeva bio bez posla. Sam je sebi spremao ruak, od pueva, dakako, i predloio mi da mu se na objedu pridruim. Sjetivi se onoga to tajim, sjetivi se griza iz pujih eludaca koji je mirisao na rosno smilje i koroma, nisam rekao da mu se neu pridruiti, nego da u na ruku ostati, ali kako sam obilno jeo u jednoj krmi na putu ovamo, sigurno danas neu moi nita vie jesti, pa ni ukusno pripremljene pueve. Puevi iza janjetine! Bojim se da to nee ii! rekao sam. Ne iz kartonskih kutija spremljenih za transport, nego iz drvenog sanduka koji se kao i kutije nalazio pod nadstrenicom, Gegan je u pletenu koaru navadio, po procjeni odoka, stotinjak pueva koji su imali bijelom membranom zatvorene kuice. Odnio ih je u kuu, a mene ostavio u dvoritu. Uskoro se vratio nosei i dalje korpu s puevima, ali je uz nju nosio i sol u solnici i ocat u boci. Na dvorinoj su ga esmi doekale dvije otprije pripremljene kante nalivene vodom. U jednu je kantu usuo aku soli i ulio au octa, a u drugu iskrenuo sve pueve iz korpe. Poto bi mu noiem odstranio zaklopnicu s otvora kuice, Gegan je jednog po jednog pua prao u istoj vodi i, kad bi ga oprao, bacao u kantu sa zasoljenom i zakiseljenom vodom. U soli i kiselini puevi su se poeli izvlaiti iz kuica i poprilino sliniti u predsmrtnom ispruanju. Kad se ponovo prihvatio pranja, ovoga puta u slanoj i kvasnoj vodi, u toj ih je vodi prao a ispirao vodom iz esme dokle god bi iz sebe isputali sluz. Dok, kako se meni inilo, nisu bili umrtvljeni! Tada je s jednom od kanta, u kojoj su se nalazili puevi, krenuo u kuu i pozvao me da ga slijedim.

Prvo kuhanje na plinskom plameniku nije trajalo dulje od petnaest minuta. Sol i kvasina umrtvili su im sluzne lijezde, cerebralne i pedalne ganglije, tumaio mi je Gegan. A vrela je voda skuhala pretkomoru i komoru srca i puevi su sada od umrtvljenih postali mrtvi. Time je svrha prvog kuhanja bila postignuta. Prolio je vodu iz lonca i ostavio pueve da se malo ohlade. Vadio je jednog po jednog i dvorogom im vilicom iz kuica izvlaio meso. Kuice je odlagao u jednu a meso u drugu zdjelu. Kad je odvojio meso od kuica, po dasci stola prosuo je sloj brana. Kukuruznog! A potom, poto bi meso odvojio od crijeva, svakog bi pua zavaljao u tom branu. Dovrivi i to, puje je meso vratio u zdjelu, nalio u nju vodu i nastavio pueve kuhati po drugi put. Dok su se puevi kuhali, a kuhali su se gotovo sat vremena, Gegan je ispirao puje kuice. Pazio je da u njima ne ostane nita ni od zaklopnice ni od puje iznutrice u dubini zavojnice. Sve do apeksa, prvog zavoja, i apikalnog kuta s kojim je pu iz jajaca izleen. Tu, tu! ponavljao je Gegan i savitljivom icom vadio ostatke iznutrice. to je tu? pitao sam. Tu su im testiti! To se mora odstraniti da ne bi zaudaralo! Oiene i isprane kuice poslagao je u tepsiju i stavio ih na par minuta u zagrijanu penicu da se prosue. Spremit emo ih na burgundski nain. Onako kao to su se nekada pripremali za kraljeve i vlastelu, rekao mi je Gegan. Otrijebio je nekoliko komada ljutike i isjeckao je na sitne komadie. Nekoliko strukova perina usitnio je noem. I ljutiku i perin ubacio je u zdjelicu gdje se na laganoj vatri otapala gruda maslaca. Dodao je usitnjen enjak, sol i papar, skinuo zdjelu s vatre i tu smjesu poeo mijeati i mijeati drvenom licom. Kad je s mijeanjem zavrio, u svaku je kuicu malom licom duga drka utiskivao poneto od pripremljene smjese. Svrh te bi smjese ugurao meso jednog pua, a potom tom istom smjesom zatvorio otvor kuice kao to bi ie zatvorila zaklovnica. Tako vrivremliena vua stavliao ie u tevsi-

54

IVAN ARALICA

PU

55

ju od lijevanog eljeza. A samu tepsiju s puevima gurnuo je u zagrijanu penicu i ostavio da se pripremljeno jelo pee desetak minuta. Ponueni su mi puevi pripremljeni na burgundski nain. Mogao sam rei i da sam ruao pa mi se ne jede, i da iza peene janjetine puevi ne idu, makar i na kraljevski nain bili pripremljeni, ali nisam mogao rei da ne mogu kuati i pojesti bar jednoga. Dok sam prvoga stavljao u usta, sjetio sam se i one veere u Goriu i rugalice koja me stavljala na stranu onih. koji pueve ne jedu. Zaboravio sam i na janjetinu, koje, uostalom, nije ni bilo toga dana u mojim ustima. Poistio sam i pojeo vie od tuceta pueva. I jo bih da me Gegan nije pretekao jedui bre od mene i ne marei to njegov gost u jelu zaostaje. to gubi korak! Dok ja jednoga, on smae tri! Jedete kao to ovjek jede i kad ove slasne pueve jedete! rekao je Gegan dok smo se sladili. A kako bih drukije? Jedite kao to pu jede! U svemu se treba izjednaiti s puem, pa i u jelu. Zar pu nije spor i u jelu kao to je spor u svemu drugome? ovjee, o emu vi govorite! Kakvo neznanje za jednog novinara, knjievnog sladokusca i slavom ovjenanog gurmana. Preivaa dobrih bokuna! I tada sam, da bih bio pouen o prodrljivosti pua, morao sluati kako u eljusti balavca postoji vrlo sloena mainerija za pau i za usitnjavanje popaenog. Na samom poetku usnog otvora, rekao je Gegan, umjesto donje vilice koju susreemo kod drugih ivotinja, nalazi se laloka, mesnato zadebljanje neto vre od ostalih dijelova tijela. Odozgor, nasuprot laloci, nalazi se gornja vilica u koju je, kao no otar, usaen sredinji zubi. Njemu se slijeva i zdesna nalaze, jednako otri, boni i rubni sjekutii. Time to je Gegan nabrojio pu samo brsti i trpa u sebe. Lie, klice, gnjile, pupoljke i cvjetove! to je halapljivo popapao, to jo halavlnvije, uz pomo usnih miia, aura vrema jednjaku*,....... ^

Ali, na tom putu od laloka do grla jednjaka nalazi se sloen mehanizam za pretvaranje popaene hrane u istu kau, pria Gegan. Na svinutoj hrskaviastoj podlozi nalaze se redovi zubi i na svakom zubu po nekoliko nazubljenja. Kad se pobroje zubi u redovima i mnoenjem se s brojem nazubljenja na jednom zubu doe od osnovnih brojeva, bit e ti lako izraunati da pu ima nekoliko stotina zubi i, to dobro znam, dvije tisue etiri stotine i osamdeset i pet nazubljenja. Meljui ono to je pu popasao u vreici radule, on sve ono, na brzinu popaeno, pretvara u kau. I pokuaj ti tu mogunost hranjenja usporediti s mogunou koju ima ovjek! Da bismo znali to je uitak u jelu, moramo postati slini puu. Ako to ne moemo, moramo umisliti sebi da smo puevi, kazao je Gegan. Ostatke objeda, a to su, izuzev nekoliko korica kruha, uglavnom bile puje kuice, Gegan je hitnuo kroz prozor. uo sam ih kako su pale i kako se kotrljaju negdje u dubini, pa sam se nagnuo kroz prozor da vidim kamo su te kuice baene. Ugledao sam strminu koja se pruala od kunog temelja na vrhu stijene pa sve do obale neke lokve, nekog jezera, to lije to bilo. U svakom sluaju, do obale neke izuzetno bistre vode! Na toj strmoj kosini, a nije bila kraa od koje stotine metara, nalazila se, slina odronjenom usovu, golema koliina pujih kuica, po kojima su se kotrljale i one koje su tek sad baene kroz prozor. Toliko pujih kuica izbaciti kroz prozor u nekoliko godina je nemogue, pa e biti da u temelju toga usova lee kuice baene pred koje stoljee. Iz vremena kad je na stijeni Krulj sagraena kua! Iz usova od pujih kuica, narijetko, rasle su viegodinje ratike, obrana ili otpala lia od korijena do samog vrha. Bile su vie nalik na trstike koje rastu na Rokom slapu nego na kupus, to bi ratika trebala biti. Nije mogue da ih je netko sadio po tom usovu, ali je mogue da im netko podbire lie. Bit e da su samonikle! to god bilo, strmina, usov od pujih kuica, ratike sline trstikama, modrih vode u jezeru, bio je zanimljiv prizor, i ja sam na njemu zadrao pogled vie nego to sam ga, kako e se pokazati, smio zadrati.

56

IVAN ARALICA

PU

57

Kad te to dolje toliko zanima, da ti nisi jedan od njih? Ako jesi, na kojoj si strani? prijetei me upitao Gegan. Sjetio sam se rugalice! Onih kojima se ruga, i onih koji se rugaju. Samo te dvije strane poznajem. Dok nisam pojeo pueve pripremljene na burgundski nain, bio sam na strani onih koji se rugaju, a sad, kad sam s Geganom ruao, sam ne znam na kojoj sam strani. Mene te strane ne zanimaju, rekao sam. Znam da postoje, ali se ja ne svrstavam! Ne bih rekao! Dok sam pripremao ruak, zanimalo te je gdje se nalaze puji testisi i ja sam ti pokazao kud su se zavukli. A sad, pred odlazak, gleda na usov od pujih kuica i tamo nekoga trai. Koga? Kazuj na ijoj si strani, i tko te je ovamo poslao! Ne znam kako je Gegan, srdei se na mene, doao do alatke koja je nalikovala na dvorogu vilicu kojom je vadio meso iz pujih kuica. Ako taj ovjek u meni vidi pua, a tome je sklon jer i sebe doivljava kao jednoga od njih, na kojoj god ja strani bio, na strani onih koji pueve jedu ili strani onih koji se na pua gade, on e me probosti tim vilama kao to je pueve probadao dvorogom vilicom. Dao sam se u bijeg i bjeao brzinom koju su noge mogle izdrati. Zaustavio sam se na putu u nekoj dolini kad me je Gegan prestao progoniti. Okrenuo sam se i vidio ga izviena nad jednim kamenom, za koji, kad sam dolazio, nisam znao emu slui. Sad sam mogao vidjeti da slui kao nadomjestak govornici. Porui im, govorio je Gegan, da ih nikada nee imati. Da e zauvijek ivjeti ponizno i bez ponosa! Ja sam trebao biti onaj koji e poruku prenijeti, ali ja nisam znao ni komu da je predam, ni to bi ti kojima bi poruka trebala biti prenesena htjeli imati, a imati nee. Jedva da sam togod naelno znao o ponosu i ponienju. U kontekstu Geganove poruke ba nita! Kutije operkuliranih pueva spremljene za transport u Ulm bile su dobra stvar. Da se vide! Priprema pueva na burgundski nain bila je lijepa stvar. Da se jede! Obavijesti o udima prirode iz pujeg svijeta bile su zanimljiva stvar. Da se uju!

Ali o ovome to se na kraju dogodilo, nemam rijei! Je li to dobro ili loe? Je li to mudro ili ludo? ini mi se da sam, bjeei od uiju, pao medvjedu u ape!

Da je ovo to se dogodilo Goi Malom vidio jugoslavenski konzul u Stuttgartu, sjetio bi se Geganove zapovijedi da svoju vjerodostojnost dokae skakanjem s treeg kata na zimzelen u dvoritu. Da je Nua vidjela svog djevera kako s vilama tri za novinarom, Nua bi se sjetila sveeve odrubljene glave. Da su itelji Krulju okolnih mjesta imali priliku vidjeti kako novinar velikih novina prai ispred uzgajivaa pueva, sjetili bi se prenamjene i preinake legendarnog una. Da je hrvatska konzulica u Stuttgartu vidjela Gou kako slua poruku sa una, osjetila bi udarac noge odostraga.

PU

59

8
ije bilo dnevnika ni tjednika, nije bilo radijske ni televizijske postaje koji ne bi prenijeli vijest da je uzgajiva pueva Gegan od Krulja, za godinu Gospodnju koja je u tijeku, od Internacionalnog instituta za puarstvo dobio Zlatnog pua Europe. Malo ih je koji nakon te vijesti nisu donijeli i dodatni prilog, u slici i rijei, o slavodobitniku iz Krulja. U tim prilozima, jer se o Geganu, kako smo vidjeli, i do tada mnogo pisalo, bilo je malo novoga. Ako ne dri da je u novinarstvu najvea novost kad naie na ono to se ve ponavljalo i ima dobre izglede da se ponavljati nastavi. Ipak, i u tim ponavljanjima to ih je potaknula dodjela Zlatnog pua Europe nalo bi se poneto novo. Poneto na drukiji nain kazano, pa se inilo potpuno novim. Meu tim novinama nalazili su se podaci o onome tko tu visoku nagradu dodjeljuje, o onima kojima se dodjeljuje, o sadraju nagrade i uincima to ih nagrada ima na onoga tko je dobije. Internacionalni institut za puarstvo koji nagradu dodjeljuje, ve se trideset i nekoliko godina nalazi u pitomom mjestacu u blizini grada Cunea, pokraj puta to vodi od Torina kroz talijansku pokrajinu Pijemont prema francuskoj granici, a otuda prema Nici i Cannesu. Pijemont, u kojemu je smjeteno pitomo selo s uzornom puogojskom farmom, i gradovi Cuneo i Torino, u svijetu intelektualaca europskih naroda budi asocijaciju na smisao pojma pijemontizam, koji je postao sastavnim dijelom svih europskih jezika, rije u svakom boljem rjeniku. Za nju znaju i ljudi koji su daleko od stalea in-

telektualaca, obian svijet, koji je, ako nigdje, moe uti na raznim kvizovima ili se s njom susresti u krialjkama. Premda rije pijemontizam, a pogotovo njen sofisticirani smisao, s puevima, puogojstvom i puarstvom nema nita, samo tako, da iz ove prie o Geganu, Svenu Tupeku, Prpuu i Osmigai moe netko neto i nauiti, ako ni zbog ega drugog, a ono zbog odgovora na kvizu i radi ispunjavanja krialjki, navest emo ono to o znaenju pijemontizma donosi Vladimir Ani u Dodatku svoga Rjenika stranih rijei, koji rjeniku nije dodao sam Ani nego izdavaev sin u zajednici s jo nekolicinom. Ali, prije nego iz Dodatka bude preuzeto i ovdje dodano, neka se jo jednom naglasi: to o pijemontizmu s uzgojem pueva nema nita zajedniko!
...Pijemontizam - tenja neke drave, drutva, kompanije, stranke da bude vodea u grupi, da dominira drugima, da oko sebe okupi vie manjih saveznika ili pripadnika koji e ovisiti o vodeem.

I zaista, tko god ovo proita, uvjerit e se da to ni s uzgojem pueva ni s Institutom koji dodjeljuje Zlatnog pua Europe ne moe, kad bi se i htjelo, imati nita! Internacionalni institut za puarstvo ne dodjeljuje nagradu samo puarima europskih zemalja, dodjeljuje je i puarima na amerikim kontinentima, pa usporedo sa Zlatnim puem Europe postoji i Zlatni pu Amerike. Protiv te usporednosti nitko nema nita, ali, kako novine javljaju, ima prijedloga da se utemelje i nagrade vezane uz druge kontinente. Obeanje je Instituta koji nagrade dodjeljuje da e to biti uinjeno im se puarstvo ili helicikultura, uzgoj i potranja pujeg mesa, proire na druge kontinente. Nema dvojbe da e to biti uinjeno, jer veliki vinogradnjak ne ivi samo u vinogradima Europe i Amerike, gdje katkad ini mnoeo tete na mladim Dupovima vinove loze. neeo

60

IVAN ARALICA

PU

61

i posvuda na svijetu gdje se prostiru niska brdaca i plitke doline, zatiene od morskih vjetrova, i raste grmlje i trava koju, jer vjetra nema, svake noi orosi rosa. Nagrada Zlatni pu Europe sastoji se od plakete na kojoj zlatotiskom pie tko nagradu dodjeljuje, ime nagraenog i zato mu je nagrada dana. Geganu - za uzgoj helix pomatia, velikog vinogradnjaka, pua bijelog mesa porijeklom s hrvatskih priobalnih podruja.

Onakav kakav je - a takav je kakvog su poeljeli imati u Internacionalnom institutu za puogojstvo - s kuicom od pozlaena porculana i s tijelom od ista zlata, on e mu, ne uvlaei velika ticala koje neuki narod zove rogovima, rei: to pita, gazda? Gledaj me i divi mi se! Nagrada nije imala vidljiv novani dio. Njen je novani dio nevidljiv. Kolik e na kraju biti, to e najvie ovisiti o snalaljivosti nagraenog proizvoaa pueva.

Original plakete nagraeni uzgajiva moe uokviriti u pozlaeni okvir i objesiti na vidljivo mjesto u svojoj kui. To je uinio svaki dobitnik, pa e uiniti i Gegan, bez obzira na to to tko mislio o njegovim pogledima na svijet i stanju zdravlja njegova uma. Fotokopiju ili pretisak te plakete sretni dobitnik moe lijepiti na svoje proizvode: na sanduke u kojima se transportiraju operkulirani puevi s njegove farme, na staklenke u kojima su konzervirani puevi s njegova uzgajalita, na jelovnike gurmanskih restorana gdje se, kao kuni specijaliteti, nude njegovi puevi i, u obliku memoranduma, na dopise to ih alje potroaima i u njima nudi prodaju svog pua. Ako to eli, po plaketi moe napraviti i markicu koju e lijepiti na svaku kuicu pua kojeg nudi tritu! Uz plaketu nagraeni dobiva i statuu pua u naravnoj veliini. Pua u trenutku kad mu je itavo tijelo izvueno iz kuice, kad je ispruio velika ticala na kojima se ute oi i mala ticala kojima njuka to mu stoji na putu! Pua kad juri punom brzinom od sedam milimetara i osam desetinki milimetra u minuti, iako mu pogled u smjeru kretanja ne see dalje od dva milimetra. U najboljem sluaju, pet milimetara! Sve preko toga nije pogled! Sve je preko toga vidovitost! Taj prilog plaketi dobitnik je trebao staviti na svoj radni stol, bez ega poduzetnik ne moe biti ni kad uzgaja pueve, i svako jutro, kad za stol sjedne, upitati Zlatnog pua Europe: ._ Junaino, kaJkosi?.^.

PU

63

ao to nitko ne zna kako stoji s Geganovim zdravljem, isto tako nitko nee znati moe li se ovom _ r m poglavlju, u kojemu e biti opisan zavretak slavit X ' ! ljenikove slave, zavretak njegove apoteoze, rei da eer dolazi na kraju. Dogovore s Geganom da dobitnik Zlatnog pua Europe nastupi u emisiji Nedjeljom u dva obavljao je televizijski novinar Rua Sebo. Gegan e od svoje kue u Krulju do Glavnog kolodvora doi sam, kojim sredstvom eli, osobnim kolima, kamionom, vlakom ili autobusom, a tu e ga preuzeti Sebo i odvesti u hotel Central, samo koju minutu hoda od Glavnog kolodvora. Tu e noivati, tu e se hraniti, sve na troak Hrvatske radio-televizije, koja na taj nain asti i koristi u svoje plemenite svrhe dobitnika Zlatnog pua Europe. Osim trokova prehrane i stanovanja, televizija e snositi i trokove putovanja od Krulja do televizijske zgrade i natrag. Uz sve te pogodnosti, iznenadit e Gegana i prigodnim darom, servisom za kavu, ije su alice oblikovane po uzoru na puje kuice i oslikane puevima po vanjskim stijenkama. Gegan je doputovao nonim vlakom, iako ga je Sebo od nonog putovanja odgovarao ali odgovoriti nije mogao. Smjestio se u hotelu, zaelio Sebi laku no i obeao da e sutra u devet sati, kad Sebo po njega doe u slubenim kolima, biti obrijan, umiven, odjeven i spreman odgovoriti na svako pitanje. Ali... rekao je Gegan nakon pozdrava i obeanja da e sutra u devet biti na nogama.

to ali? pitao je iznenaeni Sebo. Iznenaen jer mu se uinilo da Gegan iza toga krije neki teki uvjet! Uvjet koji bi, ne bude li ga mogue ispuniti, mogao poremetiti sve to je planirao. Razgovor i snimanje u trajanju od najmanje dva sata! Da se vidi to dobitnik Zlatnog pua Europe ima rei, pa da se tek onda odlui to s tim materijalom initi - uvaliti ga itava u neku emisiju o poljoprivredi ili ga sjeckati i dijeliti na vie emisija, politikih, kulturnih i gospodarskih. Nedvojbeno, Zlatni pu Europe u sve te programske okvire lijepo nalijee, ali konaan sud treba donijeti tek kad se vidi to se od dobitnika Zlatnog pua Europe moe dobiti, kako se ono to bi moralo biti zlato na televiziji ne bi vidjelo da je hra. To u ti sutra rei! Kad doem pred televizijsku zgradu! Sad idi kui i slatko spavaj! odgovorio je Gegan zauenom Sebi. Ali Rua Sebo, mlad, ambiciozan, ni u emu potvren novinar, ne samo to nije spavao slatko nego nije spavao uope. to li e taj puojed traiti sutra pred televizijskom portom? Koji ga je vrag natentao da on taj predmet uzme u obradu! Da je Sebo znao kako taj uzgajiva pueva umije onako prijetei izgovoriti ono ali, nikada se ne bi prihvatio zadatka da svestrano obradi priu o Zlatnom puu Europe. Ali, rekao je sutradan Gegan kad je iziao iz kola i poao sa Sebom prema ulazu u televizijsku zgradu. Sluaj sad ovo! Bez ovoga nema ni slikanja ni razgovaranja. Daj! to je? uri se Sebo rijeiti ono to mu nije dalo spavati. Hou razgovor s glavnim! Kojim glavnim? Direktorom? S njim! U etiri oka! Sam! Bez svjedoka! Pokuat u! rekao je Sebo, povukao se u kut portirnice i poeo telefonirati preko mobitela. Nakon nekog vremena, av

64

IVAN ARALICA

PU

65

ozaren, okrenuo se Geganu i viknuo iz daljine: Moe! Idemo! Brzo! Nema mnogo vremena! A ravnatelj televizije, prosijed i sredovjean ovjek, ili je doista bio na odlasku pa e se malo zadrati da pozdravi laureata u helicikulturi, ili je taj odlazak glumio da ga Gegan ne bi previe ni predugo gnjavio. Dao se zatei pored vjealice s koje je skidao svoj ogrta. Namjeravao ga je obui, ali, kad mu je doao gost, ogrta e vratiti na vjealicu, a sam e se vratiti do svoje stolice. Preko radnog stola rukovat e se s gostom, ponuditi mu mjesto nasuprot sebi, a potom i sam sjesti. Eto, trebao je izii iz ureda, eka ga neodgodiv posao, ali, kad je dragi gost doao, on e od tog vanog posla otkinuti komadi vremena, a gosta moli da ne odvali komadinu nabrajajui Markove konake. I? Da ujemo to mi imate kazati? ponudio je ravnatelj na potronju ono malo vremena to im stoji na raspolaganju. Ravnatelj potjee iz obitelji seljaka kojega zemlja nije mogla dohranjivati, pa je morao u radnike da bi preivio. Mislio je da zna kako treba postupati s malim ljudima kad pred tebe dou kao pred boanstvo, pa se sav razgalio, omekao, spustio do zemlje i postao ravan uzgajivau pueva. I sam uzgajiva pueva! Na televiziji! Zato i tu kultura ne bi mogla biti dopunjena helicikulturom? Pazi vamo, rekao je Gegan nimalo lepravo da bi podiao ravnateljevoj lepravosti. Nimalo se ne urei da bi potronju vremena prilagodio koliini vremena s kojom njih dvojica, po ravnateljevoj elji, raspolau. Pazi vamo, jo ti jednom kaem! Samo polako, bez hitnje, sve u ja tebi objasniti! Tada je hitro, suprotno onome to je zahtijevao, obje ruke turio u dva depa kaputa i po njima stao prekapati, kao da je ono to ima zgrabiti akom ivo i da ga mora loviti po depu. E, sad ih imam obojicu, rekao je gledajui ravnatelja u oi, a ake je i dalje drao u depovima. Koga? pita ravnatelj, ali se gost ne uri odgovoriti.

Nestalo je ravnateljeve lepravosti. A i ne uri mu se vie. Neka traje koliko bude trajalo! Samo neka jednom zavri! Tek nakon dulje stanke, Gegan je iz depova hitro izvadio stisnute ake, poloio ih na stol i rastvorio. Na desnom mu je dlanu bio dio nagrade za uspjeh u puarstvu, kipi pua s kuicom od pozlaena porculana i stopalom od istog zlata, a na lijevom prazna kuica pua vinogradnjaka bijelog mesa. Neko su vrijeme obojica pozorno gledala ono to je bilo na dlanovima. Ravnatelj kako bi razaznao to mu to gost pokazuje, a gost ne zna se zbog ega, jer je sadraj svoga depa morao poznavati, ako ima istine u drugom dijelu este usporedbe da se neto tako dobro poznaje kao to se poznaje sadraj svoga
depa.

Nakon obostranog promatranja, ono to su promatrali Gegan je poloio na plou stola. I dok je pred njima stajala kuica pua vinogradnjaka i njegov kipi u trenutku dok pue punom brzinom, Gegan je nastavio: Ne ovaj! rekao je i pokazao na kipi od zlata. Nego je ovaj vaan! ree i pokaza puevu kuicu. Bez pua koji je u ovoj kuici ivio, dok ga iz nje nisam izvadio, ovoga od zlata u mom depu ne bi bilo. Razumijem, rekao je ravnatelj, da nisi uzgajao dobre pueve kao to je bio taj u toj praznoj kuici, Zlatnoga pua Europe ne bi dobio. Ne razumije ti nita! I ne tri pred rudu da ti se ruda ne bi u guzicu zabila. Nije ovaj, i pokaza na puevu kuicu, zbog toga vaniji. Ne i ne! Iako takvi kao ti upravo tako mislite. Dobro! Ne znam! Onda mi ti kai! povlai se ravnatelj. Ne u ti kazati. Pogaaj, kao to pogaaju oni na kvizu. Oni, Milijuna! Daj, pogaaj! Zato je prazna kuica Svena Tupeka vanija od zlatnog i porculanskog kipia? A ta ja znam! odrie se ravnatelj nadlenosti, ali za alu, a da bi se pribliio malom ovjeku, nastavlja: Da nije zbog

66

IVANARALICA

PU

67

tih smeih i ukastih pruga na slici? Lijepo ih je vidjeti. Prate zavojnicu i postaju sve ire. Misli na ovih pet smeih i pet utih pruga koje od apeksa, sasvim bijela i tvrda kao granit, prate zavojnicu do njenog irokog ua? Nema zbora, te su pruge, i ute i smee, na Tupekovoj kuici ljepe i od boje porculana i od boje zlata na puevu kipiu to ga gledamo, iako se na Tupekovoj kuici zapaaju tragovi dva pada i oteenja iz vremena dok je izrastao i dok mu je kuica na rubu otvora bila mekana! Ta dva pada otetila su pravilnost i utih i smeih pruga, a ni boja im nije poteena. Na tim je mjestima smee i uto pomijeano i zbrkano. Ali, ta oteenja bitno ne umanjuju ljepotu pruga na Tupekovoj kuici. Samo su trag to ih padovi i lomovi ostavljaju u puevu ivotu! Oiljci na kuici kao kod ljudi oiljci na dui! Pa ipak, boja tih pruga ne ini Tupekovu kuicu vanijom od pueva kipia u zlatu i porculanu. Mislio sam da je boja... arao je direktor uz i niz puju zavojnicu. Znam zato! Nadam se da zna - jer to zna svaka uena budala i svaki neuki mudrac - za morske pueve iz rodova murex, thais i purpuri Oni su postali glasoviti jer lijezde u njihovu plastu izluuju obilje sekreta grimizne, ljubiastocrvene boje, iju svrhu do danas nije otkrio nijedan prirodoslovac. Ali su ljudi vrlo rano otkrili primjenu tih izluevina. Njome su bojili vunene, svilene, pamune i lanene tkanine. A tim su tkaninama zaogrtali ramena oni koji su obnaali vlast. Grimiz, purpur! To ti je isto to i vlast! A i jedno je i drugo samo izluevina lijezde u pujem plastu. S pua je boja prela na vladara. I ti po tome misli: ako je tamo boja nekoga uinila vladarom, ovjekom veim od drugih ljudi, ovdje e smea i ukasta ara praznu puevu kuicu uiniti znaajnijom od porculanskog i zlatnog kipia. Nee! Pogaaj dalje sve dok ne pogodi! ini mi se da je kuica od porculana na kipiu nepravilno izvedena, nesimetrino, karikaturalno. Dok je prava pue-

va kuica savreno pravilna, rekao je ravnatelj prevrui i razgledajui u jednoj ruci puju kuicu, a u drugoj puji kipi. Zar ne vidi nikakvu drugu razliku meu njima? Ne vidim! Onda na elu televizije stoji slijepac, ispoprijeio se i nacerio Gegan, pun pobjednikog nadahnua. Vickastog nadahnua! Zar ne vidi, ovjee, da je kod kipia kuica od porculana zavinuta slijeva nadesno, a da je kuica Svena Tupeka, kuica neko ivog pua, zavinuta zdesna nalijevo? A puje kuice, ije zavojnice, kao vijugave stepenice, idu slijeva nadesno, u nauci se zovu dekstrozne, po naki denjakinje. One druge, to im zavojnica ide obrnuto, zdesna nalijevo, ueni zovu sinistrozne, a neuki Ijevakinje. I da skontamo, po zavojnicama na kuici puevi se dijele na denjake i ljevake. Kao u politici, na ljevicu i desnicu, upade ravnatelj. Na tvojoj televiziji! slae se Gegan. Meu vinogradnjacima najvie je denjaka, ali se nae i pokoji ljevak. Iznimka, kao i svugdje! E, a ima neka vrsta pueva koji su svi Ijevacil To nije za jelo! To nije ni za to! A, sad pripazi malo ako eli shvatiti! Kuica koju pred sobom vidi izuzetno je vrijedna, jer je kuica ljevaka, rijetke zvjerke meu vinogradnjacima. A porculanska je kuica denjakinja, uobiajena kod vinogradnjaka. Zato je ova prava kuica od one napravljene ljudskom rukom bolja koliko je bolja svaka iznimka od pravila. Ali, ovjee, ni u tome nije njena vrijednost, koja nadmauje i kuicu i tijelo pua od porculana i zlata. Pogaaj dalje! A da ja tebe neto priupitam, pa u, bude li trebalo, nastaviti s pogaanjem! Ako je o puevima, pitaj to god eli! Ti tu praznu kuicu naziva kuicom Svena Tupeka. eli li time rei da je to kuica naeg premijera, i da je na premijer pu? Jer, tebi je dobro poznato, valjda gleda televiziju, da se na premijer zove Sven Tupek.<

68

IVAN ARALICA

PU

69

Vidi, to nisam znao! Ako misi da sam ja pua nazvao imenom premijera kako bih premijera ponizio, onda se vara. Prije e biti da ste vi na televiziji premijera prozvali imenom pua, kako bi pua povrijedili. Pa, oprostite, pu kakav je bio Sven Tupek ne da se usporediti s naim premijerom! Ne samo s ovim sadanjim, nego i s onima koji e ga naslijediti. Razumije se, budu li iz dinastije Tupeka, i budu li se zvali Sven Prvi, Sven Drugi i tako redom! No, ako je u tom pitanju bio i odgovor na moje pitanje zato je prava kuica znaajnija od pueva kipia, moram priznati da si odgovorio tono i, izvrui odgovor u pitanje, duhovito. Ova je kuica vanija od kipia, jer je kuica slavnog ljevaka Svena Tupeka... A sad, kad smo izveli naistac to je glavnije, postavljam zahtjev radi kojeg sam, ovjenan krunom Zlatnog pua europe, doao na televiziju i zatraio da me primi njen ef. Ba se veselim to u taj zahtjev prvi uti. Da bi se dala odgovarajua vanost ovoj pujoj kuici, prozborio je Gegan drei u ruci tu kuicu, da bi se obiljeilo vrijeme kad je dominirala misao Svena Tupeka, pua, a ne premijera - misao da je postupanje ponizno i bez ikakva ponosa iznad postupanja ponizno ali s ponosom - traim da, umjesto toke iza broja jedan na pici najave prvog programa, stoji ova puja kuica. Ovako gledana, od apikalnog kuta prema uu! Dakle, umjesto toke puja kuica u kojoj tijela poniznog Svena Tupeka vie nema! Prihvaam! Ako je neto nadahnuto, kao to sa zamjenom toke pujom kuicom, kod mene uvijek nailazi na odobravanje. Likovno gledano, uvijek je ljepe vidjeti ovako lijepu kuicu nego okruglu crnu mrlju. A to ta kuica simbolizira poniznost s ponienjem ili poniznost s ponosom, to treba kazati onaj koji to gleda. On e vrijednost pueve kuice pretvoriti u sadraj simbola u skladu sa svojim doivljajem vremena vlasti Svena Tupeka. Za nekoga e i poniznost s ponosom biti ponienje, a za drugoga e i poniznost s ponienjem biti uspravan hod. Pun pouzdanja! Dakle, likovnost i simbolinost nisu sporni!

Ali, s promjenom toke u sliku pueve kuice ima jedan drugi problem. Televizija ima tri programa. Na pici najave svakog od programa pojavljuje se njegov redni broj i crna toka iza njega. Da se najave stilski ujednae, trebalo bi i dvije preostale toke neim zamijeniti. Imam ideju! Ti e nam pomoi da pronaemo zamjenu i za toke iza broja dva i tri! kazao je ravnatelj. Hou! Pretpostavljam da je ova kuica to je pred nama i to treba zamijeniti toku iza broja jedan, kuica mujaka. tovie, ako se taj pu Sven Tupek enio tri puta kao ovaj na Tupek s televizije, njegova bi kuica morala biti kuica mukarine. Maco kuica! Zato bi iza rednog broja dva trebala biti kuica Tupekove prve ene, a iza broja tri kuica sadanje ene Svena Tupeka. Kakve ene? Kojih ena? ispod glasa je priupita Gegan. Tupekove ene, i Tupekovih ena! Ako njih nema, onda daj kuice od bilo koje puje enke! Koje puje enke? jo niim glasom promrsi Gegan. Toku na Treem programu mogli bismo zamijeniti i kuicom pujeg hermafrodita. Ono, ni muko ni ensko, a opet i muko i ensko! Takvi su danas na javnoj sceni u usponu prema vlasti! Kakvog pujeg hermafrodita, jedva ujno procijedi do plaa rastueni Gegan. Pretpostavljam da i meu puevima postoji dimorfizam. Ono, zna, razlika meu spolovima! Razlika izmeu pua i puie u obliku i boji kuice, razlika kakva postoji izmeu krave i bika, kokoi i pijevca, tuke i tukca, paunice i pauna, koute i jelena! Najzad, izmeu mukarca i ene! Stid te bilo, rekao je Gegan, ni tiho ni previe glasno, ali dovoljno ujno, za razliku od onoga to je prethodno mrmljao i aputao. Ja govorim o znaku vremena, znakovitijem od zvijezde koja je Gaparu, Melkiciru iBaltazaru najavila roenje

70

IVANARALICA

PUZ

71

djeteta u betlehemskoj talici, ja govorim o vremenu u kojemu e sve nas obuzeti osjeaj beskrajne poniznosti s jo beskrajnijim ponienjem, neega bitno drugaijeg od onoga to e zagovarati u tali roeni - a on e zagovarati nadu u poniznost punoj ponosa - dok mi se gospodin ravnatelj ovdje raskokodakao o dimorfizmu meu puevima! Jesam li ja doveden u ludnicu da me ponovo proglase bolesnim, ili sam ja doao na televiziju zemlju i svijet poduiti kako se uzgaja zlatni pu, i kako se postaje nosilac nagrade 'Zlatni pu Europe'? To mi ti reci! Ako to ti ne zna, neka mi to kae onaj Sebo to u svojoj emisiji 'Nedjeljom u dva' promovira ljude u budale. I mene je ovamo doveo da me ismije i uini budalom, rekao je i gnjevno se rasplakao. Lijevom je rukom uzeo puju kuicu, jer je toj ruci bila blia, i svom je snagom bacio ravnatelju u lice. Koliko god bio snaan Geganov zamah, lagana kuica, koja je pogodila ravnatelja u donju usnu, nije tu usnu ni rasjekla ni natukla. Ipak, ravnatelj se uhvatio prstima desne ruke za udareno mjesto i stisnuo oi da iz njih istisne suze to ih je izazvao iznenadni udarac. U trenutku dok je bio iza sputenih vjea, Gegan ga je pogodio u korijen nosa pored lijeve nosnice puevom kuicom od porculana i puevim stopalom od zlata. Tekim predmetom! Istim zamahom! Da li ticala, apeks kuice ili iljati zavretak stopala, neto ga je od toga tvrda i zailjena ogreblo po naunici, rasjeklo mu nosnicu i natuklo obraz. Jako ga je zaboljelo i oblila ga je krv! Ustao je i pohitao prema izlazu iz svoga kabineta. Na hodniku ga je doekao Rua Sebo i, ugledavi glavu televizijske kue krvava lica, onako drsko i cinino kao to je svake nedjelje u dva sata inio pred milijunskim gledalitem kad bi ga sugovornik pogodio u ivac, u njegovu zlobu i nekompetentnost, Sebo je upitao ravnatelja: Zar se neto dogodilo? Nemogue! Zato? Ba zgodno! A!

Sebinu su tatinu pogaale dvije stvari, rana elavost i sjedine u ono malo kose to je na zatiljku ostalo. I jedno i drugo rijeio je jednim potezom. Ne tjednim ianjem, jer bi se i elavost i sjedine raspoznavale, nego svakodnevnim izbrijavanjem i tjemena i lica. Tako izbrijana, Sebina je glava nalikovala na glavu dojeneta kojemu, ne zna se zbog ega, na tjemenu niu samo maljice, pa i one skorene u tjemenjai. Kad iz te glave zasvijetle Sebine uplaene oi pune zlobe i elje da ljude, koje je doveo u svoje Nedjeljom u dva, dovede u protuslovlje, postidi, uvrijedi i raerei ih, ta glava nalikuje na glavu iz bajke koja u izrazu svoga lica sjedinjuje djeje oblije i staraku pakost. Starmalog pakosnika koji svoju veliinu pokuava graditi na poniavanju svojih gostiju! Koji to ponienje zasluuju, im su na njega pristali! Bez brige! Da ga je imao priliku vidjeti u svojoj emisiji, ne bi Sebo ni dobitnika Zlatnog pua Europe potedio ponienja do razine vinogradnjaka iz zaputenog vinograda u tamo nekoj vukojebini. Znajui sve to, ravnatelj mu je srdito rekao: Bolje da si sebe sama upitao gdje naoh ovakvu budalu? Pa, da si ga ti naao i zadrao za sebe! Nego, to ga meni dovede! Zbilja, to se to dogodi? to je s nosom? tos! Nema to! E pa! Zar opet ja kriv? Posao je posao! veze Sebo. Ti ga preuzmi, ja odlazim! Isprazni mi sobu! Zovi policiju, zovi lijenike, zovi koga zna, samo ga izbaci iz kue i poalji... Ne znam kamo! Za ludnicu jest! A je li za Lepoglavu, neka se istrai! Da je Nua, nevjerna ena Geganova brata, bila u prilici vidjeti kako njen djever, zbog spominjanja pujeg dimorfizma, puem od porculana i zlata pogaa na nos ravnatelju televizije i puta mu krv, ona bi se prisjetila trenutka raspaljenog Gegana i odrubljene alabastrene glave Ivana Usike. Da je jugoslavenski konzul u Stuttgartu bio prisutan kad ravnatelju televizije^ ni krivu ni dunu, podmetnue toga lu-

72

IVANARALICA

aka, on bi bio jo uvjereniji da je od svih koji su s Geganom imali posla on najbolje proao. I bez uvreda i bez ogrebotine! Da je hrvatska konzulica u Stuttgartu bila prisutna kad je ravnatelj televizije korio novinara Sebu to mu podmetnu ovog puojeda, zakljuila bi da na dunosti stradavaju svi oni koji svoju dunost savjesno obavljaju, i da je u vritnjaku manja teta nego u raskrvavljenom nosu. Da su susjedi Krulja bili u prigodi vidjeti kako Gegan baca na ravnatelja, najprije puevu kuicu, a potom zlato i porculan, sjetili bi se preinake i prenamjene una, a poneki, koji su ga zatekli da to radi, i njegovih govora kru i drai s te prirodne govornice. Da je ljubitelj tekstualnosti Goo Mali - znao ili ne znao u tom trenutku je li od onih koji jedu ili od onih koji ne jedu pueve - uo razgovor izmeu Gegana i ravnatelja o razlio spolova kod pueva, vidio do kakvog je bijesa to dovelo uzgajivaa najboljeg pujeg mesa, sjetio bi se mjesta gdje su u kuici smjeteni puji testisi, svog pogleda na usov praznih pujih kuica na kojem raste ratika, svog bijesa pred dvorogim vilama i Geganove poruke, upuene ne zna se komu, da taj i taj, ne zna se tko, ono neto, ne zna se to, nikada nee imati. Da novinar Rua Sebo, koji ne doputa dlaci na svojoj bradi i tjemenu da izraste vea nego to uspije izrasti u jednom danu, nije doznao i za skakanje s terase, i za vritnjak, i za odsjeenu sveevu glavu, i za un i za bijeg Goe Malog, svoga prijatelja, i da o svemu tome u svojoj emisiji nije namjeravao pitati dobitnika Zlatnog pua Europe i, obavezno, poniziti ga, nikada Gegan ne bi vidio televiziju ni njena ravnatelja. A da Sebo, prije svoga nastupa, nije odluio iskuati Geganovu izdrljivost pod uvredama, pa ga je podmetnuo ravnatelju da ga on prvi iskua, eksploziju Geganova gnjeva, podjarena pitanjem o pujem dimorfizmu, moglo je vidjeti milijunsko gledateljstvo emisije Nedjeljom u dva, a ne samo ravnatelj. I djelomice Sebo!

10
a se Geganov ispad dogodio na Krulju, gdje je Gegan u neku ruku pripadao drutvu javnih linosti, dugo ne bi taj ispad mogao ostati tajna. Pa, ne moe se lako zabauriti krvarenje nosa ravnatelja televizije! Kako se izgred dogodio na televiziji, u blizini novinara Sebe, koji je svu svoju slavu iza nedjeljnih objeda, pred sitim i napitim gledateljima, stekao izvlaei iz svog pamenja ovakve ispade i podmeui ih pod noge svojim gostima, tajna ravnateljeva krvavog nosa ostala je tajna nekoliko minuta. Onoliko koliko je trebalo osiguranju da iz prizemlja dotri do ravnateljeve sobe, vee ruke Geganu i odvede ga tamo gdje se napasnici smiruju. Tada je Sebo dobio vremena da ide iz jedne u drugu redakciju i pria o krvi iz visoko rangiranog nosa. I da se ali kako mu je propala sjajna emisija: Bern ti! ovjek dobio 'Zlatnog pua Europe', umislio sebi da je i sam pu i trai da svi postanemo puevi! Jebo te, kakva pria! A sve o njemu znam! Ono o sjei sveeve glave, pa ono o vritnjaku i te stvari! Ali, koga briga za Sebinu alopojku! Ovim svijetom hoda mnotvo umiljenih veliina. Umiljenih da su pu kao Ge gan, ili umiljenih da su onaj to je na Sinaju govorio iz plamteeg grma. Svi e se oni odazvati na Sebin poziv i doi u nje govu emisiju, dopustiti da ih Sebo vrijea i za sve vrijeme tra janja emisije, i dugo vremena nakon toga, misliti da su u oblacima, a ne u obinoj pljuvanici. Prema tome, valja otpiliti Sebine alopojke!, _ _ ___,,...... ,....,._ ....... ^*.,.^...^., ,,..,.

74

IVANARALICA

PU

75

Sluaja se dohvatio glasoviti Odbor za ljudska prava koji nosi ime po jednoj od europskih prijestolnica. Njegov predsjednik Kurcup Ledinjak sazvao je konferenciju za tisak i dao izjavu da je u Geganovu postupku prepoznao govor mrnje, a u raskrvavljenu nosu napad na slobodu javne rijei, na medije i na ljudska prava to ih moraju imati novinari. Ledinjak je traio svestranu istragu sluaja i obavijest za javnost o onome do ega ta istraga doe. Na izjavu Kurcupa Ledinjaka, na ije su sumorno lice i glas slian ljepljivoj glini mnogi alergini, bilo je estokih reakcija. Prigovoreno mu je da tako ustro ne brani ljude koje novinari, ni krive ni dune, proglase lopovima, laljivcima i nevaljalcima svake vrste, kao to brani novinare kad dobiju po nosu. Pogotovo one novinare koji su bili gorljivi zagovornici sree u komunizmu, dok je on, Kurcup Ledinjak, bio predsjednik neke od ideolokih komisija komunistikih centralnih i lokalnih komiteta. Opet na jednoj od tiskovnih konferencija, kojih se Kurcup drao kao Gegan svoga una, odgovorio je svojim kritiarima da on jest bio komunist, ali da se toga ne stidi, jer da komunisti nikad nisu izdali hrvatski narod, pa ga ni on, Kurcup Ledinjak, nije izdao. A protivnici su mu, mrak narodnjaki, odgovorili: Moda i nisu! Ali je bilo onih komunista, a ti si jedan od takvih, koji su protiv pojedinaca iz hrvatskog naroda podnosili kaznene prijave da pjevaju nacionalistike pjesme. Podnosili prijave i svjedoili na sudu! Kao u osmanlijska vremena: kadija tui, kadija sudi! Ali, i ti Kurcupovi protivnici! Ne bi trebalo na sitnice svraati panju! Jer, tko na sitno gleda, malo valja! Koliko god bila krupna stvar da je Kurcup Ledinjak od nekadanjeg progonitelja ljudi, za nita, za pjevanje pjesme, postao zatitnik ljudskih prava i branitelj slobode javno izgovorene rijei! Ili da dokae kako je uvijek bio branitelj ljudskih prava i slobode javne rijei, ili da nadoknadi u demokraciji ono to je pod komunizmom propustio, Ledinjak je iz dana u dan, na

sve mogue naine, podgrijavao sluaj razbijenog nosa kipiem pua od zlata i porculana. Istraiti i s rezultatima istrage izii u javnost! To ne smije ostati nekanjeno! A to su imali istraiti oni, uglavnom policajci i psihijatri, koji su drali Gegana u zatvorskoj bolnici na promatranju? Je li on zdrav ili bolestan ovjek! Isto ono to su svojevremeno lijenici bolnice u Ulmu i gosti koje su zvali u pomo trebali ustanoviti i, prema ustanovljenom, postupiti. Trebalo je utvrditi je li dobitnik Zlatnog pua Europe ovjek irokih vidika i vedrih horizonata, ovjek koji je vidio svijeta i od vienoga dosta nauio, inovator u puarstvu, koji je od starinskog naina sakupljanja pueva po vinogradima, sjenokoama i vrletima preao na uzgoj pueva u puogojilitu, ili je to ovjek sa ijom pameu nije sve kako bi trebalo biti, pa mu je nenormalno ono to je svima normalno, dolje ono to je za svakoga gore, prvo ono to je svakomu zadnje, a znaajno ono to je svakom ovjeku bez ikakva znaenja. Koliko god truda uloili, policajci upornim pretraivanjem Geganove prolosti, a psihijatri svestranim analizama svake njegove rijei, odgovor na pitanje je li ovo ili ono nai nisu mogli. udno, svi, koliko ih je u tom traganju sudjelovalo, pri svakom pokuaju stali bi kao ukopani na sredini vododjelnice prema jednoj ili drugoj odluci, lud je ili je normalan, i ne bi se mogli opredijeliti u kom smjeru udariti. Neki su, inilo se, bili pred vratima spoznaje kad su rekli ni ovamo ni onamo, ni bolestan ni zdrav. Nita od gledanja na stvar u vodoravnom poloaju! Na sve to to se sa Geganom zbiva treba gledati vertikalno! Treba se uzdignuti od zemlje i odvojiti od zemaljskog, treba se nai nad oblacima, u prostoru koji se, rjenikom psihijatara i pjesnika, zove zaumlje. A zaumlje je onaj prostor u kojemu se znanje i neznanje, um i ludost, magla i lucidnost, tama i svjetlost sjedinjuju i ine neto tree. ine zaumljel Meutim, pronaavi u zaumlju rjeenje enigme Gegan, oni nisu i

76

IVAN ARALICA

PU

77

trailo da kau je li Gegan neuraunljiv ili je pri zdravoj pameti, to je znailo, treba li ga vratiti kui pa neka uzgaja pueve ili je za Stenjevac i Lepoglavu? I to sad kad odgovor nije pronaen, osim u zaumlju? A zaumlje nije vrijednost koju bi priznavalo sudstvo i medicina. To je vrijednost koju priznaje samo literatura. A tko literaturu ia! Pitanje koje je dobilo svoj odgovor treba pamtiti; pitanje bez odgovora, jao nama, treba ivjeti i preivjeti! A odgovor doekati ili ne doekati! Dugotrajno i muno ispitivanje lijenika i policajaca, istina, nije odgovorilo na pitanje je li Gegan lud ili normalan, ali je zato otkrilo razloge zbog kojih je dobio Zlatnog pua Europe. Nisu to bili razlozi za koje bi svatko pomislio da su posrijedi, jer da jesu, u istrazi ne bi bilo nikakva otkria. Razlozi kao to su taj da je u puarskom institutu prepoznat kao vrstan proizvoa bijelog mesa pua vinogradnjaka, genetski vezana uz podzemlje na kojemu se uzgaja vinova loza babi! Bili su to u njemu, u Geganu i njegovu zaumlju zapretani razlozi koje su lijenici, vie nego policajci, iskopali. Onako, malom lopaticom, kao to to rade arheolozi prekapajui tko zna koji sloj nekog nalazita u potrazi za predmetima od kosti, kamena, terakote ili metala. Gegan se i izrijekom suprotstavio miljenju da mu je vrsnoa pujeg mesa iz Blaeva donijela europsko priznanje. Ma kakvo bijelo puje meso, ovjee! Zato su se lijenici prvi u tom openitom uvjerenju pokolebali. A kad su pustili Gegana da im ispria priu o pravom razlogu zato ga nagradie tako obilno i uzdignue tako visoko, priu zanimljivu i uvjerljivu, lijenici, ispisujui je u svojim dnevnim biljekama, i sami u nju povjerovae. Da, ba povjerovae! Jer nemogue je da bi je tako istanano, upravo filigranski, ispisali da u nju nisu povjerovali. Kad u nju ne bi vjerovali, sami bi sebi rekli: ostavimo njegove ludosti njegovim ludostima i ne bistrimo ih! Ali to niti rekoe

niti uinie, pa su, htjeli-ne htjeli, i sami svoj um iselili nekud izvan sebe. Na ledine zaumljal Neka tamo travu pase! Pria o razlozima zato se dobiva Zlatni pu Europe stavljena je na uvid Kurcupu Ledinjaku, kako je ve reeno, zatitniku ljudskih prava i prava na slobodu izraavanja, predsjedniku nekakvog odbora koji se odupire govoru mrnje energijom potisnute mrnje njegovih lanova, a ugroavanju slobode izraavanja eljom da u svemu imaju zadnju rije i da
svakom loncu bude poklopac.

Njemu je pria stavljena na uvid da bi ga oni koji su Gegana ispitivali skinuli s vrata. Jedan je lijenik kazao da bi ga skinuli i s jedne druge stvari kad bi mogli, jer je svojim mudrovanjem svima dojadio! Slobodno mu je da na Geganov
sluaj ugroavanja ljudskih prava i slobode izraavanja zaboravi

ili, ako ocijeni da i to ide u prilog zatite ljudskih prava i slobode izraavanja, krene u javno osporavanje prie proistekle iz zaumlja, prie koja pria to sam dobitnik misli o razlogu zato ga oni iz Pijemonta nagradie. Budui da se Kurcup Ledinjak, poto mu je pria slubeno uruena, ni jednom rijei u javnosti nije oglasio, moe se kazati da ga je pria razoruala i obeshrabrila. Valja pretpostaviti da je kazao: Pusti luaka da luduje! I to je sastavni dio ljudskih sloboda! Geganovu priu o tome zato dobi nagradu na uvid i ravnanje, dobio je i ravnatelj televizije, koji nije nazvan imenom da se u tom imenu ne bi prepoznao i onaj koji to nije. Kad je priu dobio u ruke, rana mu je na nosu, dijelu obraza i gornjoj usni bila zarasla, ne ostavivi za sobom nikakva traga. Jednako kao i rana na licu, ni ono to mu se s Geganom dogodilo, ono krv i strka, ono javna bruka, na njegovoj dui nisu ostavili nikakva traga. Sve je, i ono to mu se zbilo i ono to Geganova zaumna pria kazuje, prihvatio sa aljive strane. Onako kakvim smo ga imali priliku vidjeti, u razgovorii^Geganorn do.

liJ

78

IVAN ARALICA

trenutka kad je Gegan zloupotrijebio puevu kuicu i puev kipi. Jer, proitavi ono to je Gegan govorio a psihijatri zapisali, ravnatelj je shvatio zato je Gegan pitanje o dimorfizmu, o razlici meu spolovima u pujem svijetu, doivio kao drsku uvredu, na koju se odgovara samo stisnutom akom ili predmetom prikladnim za bacanje. Sad mu je sve to skupa postalo jo smjenije. Da bi se i dalje sam u sebi smijao, direktor je prihvatio zahtjev s kojim je Gegan pred njega doao. Tamo gdje nije bilo Geganova zahtjeva sam je sebi pomogao. Toku iza broja jedan na najavnoj i odjavnoj pici Prvog programa zamijenio je puevom kuicom. Upravo kuicom pua Svena Tupeka koju mu je Gegan bacio u lice i koja mu je, nakon odvoenja Gegana sa Zlatnim puem Europe u ruci, ostala na stolu i postala trajna uspomena na ono to ne bi volio da se jo jednom dogodi. Slijedei Geganovu logiku zamjene toaka iza rednih brojeva i svoje nadahnue u pronalaenju zamjene, toku je iza broja dva na pici Drugog programa zamijenio ljuturom dagnje, a toku iza broja tri na pici Treeg programa morskim konjicom. Promjene su djelovale ljupko! Promjene su djelovale draesno! O nadahnutosti u sva tri sluaja da se i ne govori! Ali, je li pueva kuica iza broja jedan na pici Prvog programa trebala obiljeavati vrijeme poniznosti bez ponosa Geganova pua Svena Tupeka, ili ravnateljeva premijera Svena Tupeka, to se nitko nije pitao. A da se i upitao, dok ne bi sam proitao priu zato je Gegan dobio Zlatnog pua Europe, odgovora ne bi naao. Pita li se i ti to ovo ita, o smislu te puje kuice iza broja jedan na televizijskoj pici Prvog programa, nastavi itanje i odgovor e pronai!

11
poetku je bila pria o ratici i puu. Ta je pria bila u vlasti Pilana Klokoa dok je on nije ispriao, a kad ju je ispriao postala je sastavni dio pamenja svakog pua. Neto slino ovome:
Sve je po njoj postalo, i nita to postoji nije bez nje postalo. U njoj bijae ivot i ivot bijae svjetlo...1

Pria o ratici i puu, kad se iz Klokoevih usta preseli u ljudsko pamenje, postade temelj i putokaz u pujem ivotu. O puu, jednom o dva lica te ivodajne prie, ni puevima ni ljudima nije potrebno rei ni rijei. Svi znaju sve! I to preko mjere potrebne za shvaanje prie u koju su ugraena ishodita, patnje i radosti ovoga ivota. Ali, za razliku od pua, o ratici, drugom licu prie sa dva lica, malo tko malo to zna. Osim da je to neka vrsta kupusa! A to je znanje za razumijevanje prie nedovoljno. Za razumijevanje prie malo je i ono to su jednog hladnog zimskog jutra mogli uti golubovi koji su letjeli iznad Dolake trnice. to vam je ovo? pita prosijed kupac promrzlu prodavaicu okreui u ruci snopi izduena kupusova lia. Takvog, izduenog, ni u jednog kupusa nema!
1

Evanelje po Ivanu, 1/3,4

80

IVANARALICA

PU

81

Ratika, odgovara mu promrzla prodavaica, bez volje da odgovara, je ru onomu to ne prepoznaje ratiku ne vidi kupca nego radoznalog dokonjaka. Pa gdje to udo raste? pita prosijedi kupac koji ne namjerava to udo kupiti. Posvuda! Moe rasti i na tavanu! Na daskama! Na betonu! Bez zemlje i vlage! odgovorila mu je prodavaica i posvetila panju kupcu koji je traio ratiku i, jamano, znao to je to. Pa i ono, da moe i na tavanu rasti! Tako ree prodavaica, ali nije ba tako! Da ratika moe rasti u oskudnoj zemlji i s malo vlage, to je mogue. Ali, da moe rasti i bez zemlje i bez vlage, to nije mogue! Sjeme je ratike crno sitno zrnce koje klija i, dok je u rasadniku, uzraste do pedalj visine i dobije desetak listia. Presad se upa i presauje po njivama, vrtovima i vinogradima, to blie kuama, to dalje jedan od drugoga. Kad ratika poraste i dospije za upotrebu, ne sijee se iz korijena kao to se radi s keljom i glavatim kupusom, nego joj se podbire donje lie. Ono se kuha i jede, baca u jasle ili sjecka, posipa branom i daje ivadi. A vrh se i kita ostavljaju da i dalje rastu u visinu. Ne podbiru se i ne troe samo donji listovi, podbiru se i troe i zaperci koji izrastaju iz stabljike na mjestu gdje je list rastao, kako se ratika ne bi granala! Podbiranje lia i zaperaka i ostavljanje vrhu slobodu da nesmetano raste u visinu, ima za posljedicu da ratikina stabljika sve vie nalikuje na trstiku. Preivi li podbiranje dva ljeta i dvije zime, a moe ih i vie preivjeti, stabljika joj izraste i dva metra uvis, a u donjem dijelu od zeljaste postaje drvenasta. Tada ne samo da nalikuje na trstiku, nego, osim malog zeljastog dijela pri vrhu, postaje trstika. Kad bi je bez uspinjanja na neto mogli i dalje podbirati, kad bi, izduena dva metra, mogla podnositi ljetne sue i zimske vjetrove, dopustili bi joj da i dalje raste u visinu. Neke u prisoju, u zavjetrini i dobroj zemlji, nastave rasti, ali ih se veina na toj visini grana, cvjeta bijelim i ukastim cvjetovima..

sjemeni crnim zrncima i sui u svoj duini. Od ila u zemlji do mahuna sa sjemenim zrncima na vrhu! Ne poupa li je tko ili ne posijee, ostat e nauzgor onako drvenasta jo nekoliko vjetrovitih zima i jo nekoliko sunih ljetnih mjeseci. A kad joj se drvenasto stablo iupa iz zemlje zajedno s korijenom i svim ilama, ne bacaj je ni na vatru da gori ni na meu da tu gnjije, nego dobro pogledaj njeno tijelo od kraja najdue ile do vrha najisturenije hvoje na osjemenjenoj kiti. Tko ovaj savjet poslua i na kori joj ugleda brazgotine od svih onih podbiranja lia i branja zaperaka, a pod korom nae tragove svih onih koji su je grizli i njome se hranili, taj e razumjeti zato je ratika dola u priu po kojoj je sve postalo i
nita to postoji nije bez nje postalo. I u toj temeljnoj prii sa dva

lica postala jedno od njih! Ako joj pod korom i na kori, pisano smrtopisom, proita zapise tko ju je sve nagrizao i koga je ona sve hranila, razumjet e zato se u ovoj prii o uzgoju zlatnog pua ba ona, zeljasta biljka, odrvenjuje u biljku nekog drugog smisla. Kojeg? To sam Bog zna! No, prije prie o puu i ratici po kojoj je sve postalo i koju je Kloko pretvorio u ivodajnu predaju, postojalo je prorotvo. Kakvo? Kao i sva ostala! Tko je u njega vjerovao kao to je vjerovao Morgua drugo lice u prii o puu i ratici, bilo je prorotvo vjerodostojno, a tko u njega nije vjerovao bilo mu je ono to se moe nai u jednoj likoj uzreici: Proricala baba
da sutra nee biti mraza, a sutradan snijeg napadao do guzica.

A Morgu je vjerovao u ono to je stajalo u tom prorotvu:

Tko doplazi do vrha dvometarske ratike, po njenoj odrvenjeloj stabljici punoj otrih kvrga i strmih udubina, i na samom se vrhu zadri pet dana i pet noi hranei se listiima koji, kao voda iz vrutka, izbijaju iz srike, iz vrela ivota, ispunit e se snagom koja e mu, kad se s ratike spusti na zemlju i nastavi puzati tamo gdje svi
..td I

82

IVANARALICA

PU

83

puevi puu, omoguiti da u djelo pretvori sve svoje zamisli i ostvari sve snove o kojima puevi sanjaju.

Jest da je ono to prorotvo obeava - o mogunosti da u

djelo pretvori sve svoje zamisli i ostvari sve snove o kojima puevi

sanjaju - maglovito i uplje! Ali, upravo zato to je uplje i maglovito, ono je zamaman okvir u koji moe smjestiti sve to poeli. to je elio Morgu? Kakve je on snove snivao kad je odluio ii ratici do vrha, i kad je poelio da se na njemu prorotvo obistini? O tome Klokoeva pria o puu i ratici nita ne govori. To do sada ni jedan istraiva puje predaje nije utvrdio. A hoe li? Postoje miljenja da hoe! Ali, dok se to ne dogodi, a dogodit e se na kraju zadnje reenice ispisane u ovoj knjizi, sjedinit emo prorotvo sa spoznajom o ratici i rei to se to dogodilo Morguu u Klokoevoj prii o puu i ratici. Morgu u prisoju s june strane Krulja, na samom rubu usova od pujih kuica to ih kroz prozor izbacuju Gegani koji odvajkada jedu puje meso, pronae ratiku veu od dva metra i, nakon poduih duhovnih priprema i vaganja hou-neu, odlui krenuti prema njenu vrhu. Na dugom se putu hranio ostacima obranih listova i zaperaka, gnjilei to bi je naao u naborima hrapave kore, glodanjem ispupenja kojima je ratika premoivala trulu i oglodanu koru, mrvicama crvotoine to su je iz svojih rupica istiskivale liinke tarca i, samo ponekad, listiima zaperaka koji su izbijali kad bi stabljikom od zemlje prema vrhu strujalo obilje hranjivih sokova. Zahvaljujui uroenom osjeaju za ravnoteu, nije imao nikakvih tekoa, ni kod uspinjanja ni kod savladavanja prepreka, najee batrljaka podbranih listova. Nije imao potekoa ni kad je morao visiti naglavake, samo stopalom i sluzi zalijepljenza neki suhi izboj. Koristio je sve rose i sve kine dane

da plazi, da se primie vrhu. Nevolja je to ni rosnih jutara ni kinih dana nije bilo previe. Ljeti vrele noi i suni dani, u jesen, prije odlaska na zimovanje, i u proljee, nakon buenja iz zimskog mirovanja, hladni vjetrovi zauzimali su najvei dio godine, pa je kretanje Morguevo, ionako puji sporo u sjeni izreke Tko prei vrat lomi, bilo sporo i presporo. U godinu dana, raunajui u tu godinu samo kine dane i rosna jutra, prevalio bi tek pola metra puta u visine. Do srike, do izvora moi, do ivodajnog vrutka! Na poetku studenoga, kad s planinskih vrhova na sjeveru ponu puhati hladni vjetrovi, a none se temperature spuste ispod deset stupnjeva, Morgu bi potraio rupu u ratikinoj stabljici, vanjskom bi membranom i zatvorio ue kuice i zalijepio se za koru, a unutarnjom, poto bi se povukao to dublje prema apeksu, zatitio od studeni. U takvom bi stanju prezimljavao zimu i ekao toplinu i rosna jutra mjeseca travnja. Prezimljavanje bi trajalo gotovo pola godine, prezimljavanje na maloj koliini glikogena, rezervnog ugljikohidrata nakupljena u jetri za ono malo dana pae na kii i rosi! A tek ljeti! U one dane kad nema ni kie ni rose, kad je zrak suh, kad su noi mlake, kad su dani vreli i kad se na kamenoj ploi koju grije podnevno sunce moe jaje ispriti! Zatvarajui otvor kuice dvjema zaklopnicama, kao i kod prezimljavanja, prelazio bi u stanje estivacije, stanje preivljavanja ljetnih sua i vruina. Istina bog, Morgueva estivacija nije trajala pet godina, koliko pu u tom stanju moe preivjeti. Trajala bi s prekidima od dva do pet mjeseci, ali je i to vrijeme bilo teko izdrati. Glikogena koji ga u zimovanju odrava ivim nije u jetri bilo, jer ga nije imao kada nakupiti, pa je preivljavao od hrane i vlage koja se u kuici zatekla prije nego ju je, bjeei od sunca, morao zatvoriti sa dvoja vrata. to, prevedeno na ljudski jezik, znai da je glad utoljivao jedui vlastiti izmet, a e taio pijui vlastitu mokrau.

84

IVAN ARALICA

PU

85

Ako netko ne zna kakva je to muka, neka u srpnju, kad sunce najee pri, stane kraj suhe grane tamarisa, na koju se nakupilo, kao to je to Morgu inio na stabljici ratike, mnotvo puia. Na svojim e leima osjetiti nepodnoljivu vrelinu i morat e, ili pobjei u hlad, ili se zaogrnuti runikom. Neka se zapita: Ako je meni ovako vrue na otvorenu, kako pakleno mora biti puu u kuici na ijoj povrini temperatura iznosi preko pedeset stupnjeva. Pa ipak, usuprot looj prehrani, strmu i neravnu putu, prezimljavanju pod golim nebom i preivljavanju sua i vruina, u etvrtoj godini uspinjanja Morgu se u svibnju naao u liu ratikine kite nadomak vrelu ivota. Jo samo nekoliko jutarnjih rosa, jo samo kia koja bi kropila nekoliko dana, i on e na tom vrelu pasti tek propupane listie i puniti se snagom da u stvarnosti ostvari to je u snovima snivao. Sve do tada imao je neizmjerno strpljenje, ekati i ekati koliko se ekati mora! Sve dotad pod svojim je stopalom imao vrstu ratikinu stabljiku i osjeao se siguran. A u etvrtom ga je svibnju obuzela nervoza da nee uspjeti, da e zakasniti, da e se neto dogoditi i sprijeiti mu pristup ivodajnom vrutku. Uz nestrpljivost, pojavile su se muke i s ravnoteom! Vie ispod njegova stopala nije bila drvenasta nego zeljasta stabljika, vitka i mekana, a oko njega neobrano lie, koje je na putu prema vrhu morao ili zaobii ili preko njega prepuzati. I to se dogodi? Stranja mu je polovica stopala bila na peteljci prilino jakog lista, a prednju je izduio da bi premostio razmak i lalokama dosegnuo listie u vijencu listia koji okruuju vrutak ivota. I to mu je uspjelo! Ali, kad se polakomio za prvim grizom i krenuo naprijed, stranjom je polovicom stopala preplazio peteljku vrstog lista i itavo tijelo ovjesio o listi u vijencu. Htio je prvim dijelom stopala i listi prepuzati, i to mu je uspjelo. Usta su mu bila u grotlu vrutka i on je zagrizao u ivodajni izdanak. Ali listi u

vijencu nije mogao izdrati teinu Morgueva tijela i kuice, svinuo se i polomio, a pu je poletio prema zemlji. Time je visinu, postignutu u etiri godine plaenja uvis, prebrisao za manje od tri sekunde. Pao je na neto tvrdo i otetio kuicu. U osjeanju velikog gubitka, rekao je sam sebi: Vrag odnio i urbu! Da nisam urio, mogao sam uspjeti. Bolje bi bilo da sam se i osam godina uspinjao a uspio, nego etiri i pao! Tako je pria o puu i ratici po kojoj je sve postalo zavrila poukom da na putu prema moi i ostvarenju snova ne treba uriti ni ako se kree brzinom pua.

PU

87

12
akon prie, kojoj prethodi prorotvo a zavrava se poukom, pojavi se Prpu. Za razliku od nekih drugih koji iz temeljnih pria izlaze i pojavljuju se na slian nain, za koje se zna i otkuda dolaze, i tko ih alje, i to namjeravaju uiniti, za Prpua se nije znalo ni otkuda dolazi, ni tko ga alje, ni to namjerava uiniti. Zna se samo da se spustio s Jaglea, proao pored kapele Ivana Usike, niz stijene Svetog kuka siao do izvora i otuda svim puevima u Blaevu rekao: Molit u mone za sve one koje naem dostojnima moga pokroviteljstva. Iz ega e malo tko biti izuzet, jer malo koga ne drim dostojnim svoje pomoi. One koje budem molio za svoje tienike sad odmah, dok smo kod naela, pozivam da mojim molbama udovolje. Za sebe sama neu ni od koga nikada nita moliti. Ali, ako bih kadgod podlegao iskuenju i za sebe neto zamolio, pozivam one koje u moliti da mojoj molbi ne udovolje. Molbe za druge usliite mi, molbe za sebe sama odbijte mi! Blaevo i puevi u njemu i do sada su uli razliita obeanja onih koji dolaze, ali obeanje s toliko nesebinosti do sada uli nisu. Tumaenje uzroka tolike nesebinosti ponudio je pu koga je Gegan pokupio u jednom zagrebakom parku, strpao u lijevi dep i donio u Blaevo na povratku iz Ulma. On je, taj pu iz lijevog depa, dok je brstio peruniku, proitao na zidu Sveuiline biblioteke paroluJ vrjemena mjnistra prosvjete

roena u gradu na obali Crvenog jezera: Hoemo radnike na sveuilite! Moda je Prpu bio sretnik koji je zavrio neki od fakulteta. Jer, ako su priliku zavriti fakultet imali oni to podmazuju osovine zamanjaka, morali su tu priliku imati i oni koji iz svog tijela izaimaju sluz da bi njome podmazivali put kojim plaze od podnoja do vrha. Pu kojeg je Gegan istom prilikom, na putu iz inozemstva kui, pokupio u istom parku i u Krulj donio u desnom depu, usprotivio se takvom tumaenju Prpueve nesebinosti. I taj je iz desnog depa brstio peruniku, i on je vidio natpis na zidu Sveuiline biblioteke koji je pozivao tokare da sjednu u sveuiline klupe, ali je vidio i ono to pu iz lijevog depa, ini se, nije vidio. Da je ispod toga zahtjeva, Hoemo radnike na sveuilite, bilo drugom bojom i drugom rukom dopisano: Kaj god! Prema tome, ako je to ve tada nazivano kojetarijom, znai da ni jedan radnik nije mogao zavriti fakultet i radnik ostati. Kao to ni jedan pu nije mogao stei visoko obrazovanje i dalje ostati pu! Pu Prpu, pa uen! Kojeta! Kad je to s fakultetom za pueve i radnike propalo, i puevi iz lijevog i puevi iz desnog depa poeli su prekapati po porijeklu Prpueva imena. Nadali su se da e u imenu otkriti tajnu, i tko ga alje, i otkuda je, i to namjerava. Ve je na prvi pogled jasno, tvrdili su oni kojima je ishodite bilo u desnom depu, da bi Prpu mogao potjecati od rijei prpa. Od rijei koja znai da se netko neega uplaio kad je zapao u kripac, da se usrao u gae i da mu se od toga straha u glavi prosvijetlilo, a od te se svjetlosti u njemu stvorila pamet, dobrota i hrabrost kojih prije prpe i brabonjanja nije imao. Ako mu ime ne potjee od prpe, i dalje su nagaali oni iz desnog depa, onda mu sigurno potjee od rijei prpoati. U toj se rijei vidi arena ptica usred pijeska i praine kako trbuhom i nalijem krila trlja po zemlji nastojei tijelo osloboditi od nametnika. Od uiju i uinaca! U rijei prponost moe se

IVAN ARALICA

PU

89

proitati draest i vragolanstvo to obuzima one koji se oslobode gamadi u perju i postanu lagani, razigrani i razdragani. Saeto u jedno, to to su tvrdili puevi iz desnog depa, znailo bi da se netko zatekao u prpi, da se stao prpoiti u praini, da se oslobodio onoga to mu je priinjalo prpu i da je, na kraju puta, postao prponi Prpu. Zaputio se u Blaevo i s ruba vrela objavio svoju prvu zapovijed. Puevi porijeklom i duhom vezani uz Geganov lijevi dep tom se jezinom i narodnjakom porijeklu imena onoga koji se iahurio iz prie o puu i ratici estoko usprotivie. Za njih ime Prpu potjee od sloenice para-pu. Ono para to stoji ispred pua kazuje da osoba koja to ime nosi samo vanjtinom nalikuje na pua, ali da nema sutinske veze s puem ije ime nosi. Primjerice, da bi bila spora i plaljiva, da bi uvuena u kuicu preivljavala zime i sue, da pred sobom ne bi vidjela dalje od pet milimetara i da bi zabalila sve kuda proe. Prema tome, vanjtinom pu jest pu, ali po svemu ostalomu, po svojoj osobnosti, on ne samo da pu nije, nego je ba u svemu suprotan onomu to istinski pu jest. Spor su izmeu onih iz lijevog i onih iz desnog depa pokuali izgladiti oni koji ni porijekom ni duhom ne pripadaju Geganovim depovima, oni koji su pokupljeni po kru Jaglea, Zatoglava i Drevenika i u vreama doneseni u Blaevo da tu ive i da se tu mnoe. Oni rekoe da se dvije pretpostavke o porijeklu Prpueva imena, one da to ime potjee od rijei prpa i prpoati i one da je korijen imena Prpu u sloenici para-pu, mogu smatrati jednom. One se susreu i slijevaju jedna u drugu. Prpu je postao para-pu, ono to pu po vanjtini jest ali po sadraju nije, kad mu je dola prpa, on se poeo prpoiti i, prpoei se, oslobodio se gamadi! Moda je tako! Ali gdje je i kojom prilikom do sjedinjenja dolo? To se do sada ni jednom puu, ni na kojem mjestu ni u kakvoj prilici, nije dogodilo! _______ . ._.......... _ ...

A gdje bi se to drugdje moglo dogoditi nego na vrhu dvometarske ratike, na koju se Prpu, strpljivo i polako, uspinjao nekoliko godina i u pet dana, kako bi koji izbio iz srike, iz vrutka ivota, grickao mlade izboje, jedva nalik na listie. Grickao onako kao to bi pio vodu iz vrela koje vodu izbacuje uvis! I tako je Prpu, im je siao na vrelo, po nesebinosti koju je objavio, od sve tri grupacije - od onih iz lijevog Geganova depa, od onih iz depa desnog i od onih koji nikada ni u jednom depu nisu bili - prepoznat kao onaj nad kojim se obistinilo prorotvo iz prie o puu i ratici. Stekao je mo da ostvari ono to je naumio, i mo da u zbilju pretvori puje snove. To je taj! I svi se oko njega okupie!

PU

91

13
ok sam k vama dolazio, rekao je Prpu u svom | drugom javljanju s izvorskog korita, uo sam lju^e govorm da i pu ima kuu. Samo e naivni me- u nama misliti kako ovjek izjednauje svoju kuu s kuom to je mi nosimo na sebi i u nju bjeimo svaki put kad nas uhvati strah. Tvrdnjom da i mi kuu imamo oni kau da pueva kuica nije kua, i da ovjek, ako takvu kuu ima pa je na sebi nosi, svoje kue nema. To vam je isto kao i kad ovjek kae da i oso gladi bradu. Da brkove i bradu gladi onaj koji nema ni brade ni brkova! Ili kad za nas i za maku kau
da i pu ima rogove i maka brkove. Molim vas, ovo to mi ima-

To to su vidjeli, to o propinjanju, i to to su uli, to o penjanju, bilo bi dovoljno da ih obeshrabri, da se pokaju za svoje zanose, da uskrate Prpuu podrku i da uvuku rogove. To bi i uinili kad ne bi vjerovali da je Prpu bio na vrhu ratike, da je jeo ivodajne listie s vrela ivota i da je stekao snagu onoga koji moe to god poeli, pa ak i generacijama potiskivane snove pujeg svijeta ostvariti. Vjerovali, iako im iz uiju nije izlazio ni napjev ni rijei pjesmice:
Tko odvie nos svoj die vrelom loncu sve je blie. Tko rogove odve prua sve je blie mrsnog ua.

mo rogovima se ne moe zvati, a i ono to maka ima nisu asne brine. Ni rogove ni kuu mi nemamo! Ni onda kad
ovjek pjeva: Prui puu roge van, da ti kuu ne prodam starom

Dolazei ovamo, rekao je Prpu u svom treem javljanju, ovoga puta sa suncokretova lista usred Blaeva, iz usta upnika u selu s onu stranu Jaglea, uo sam priu koja je upnika zabrinula, a mene, dok ju je priao, nasmijala. Meutim, zakljuak koji je upnik prii dodao, povrijedio me je i rastuio.
upniku su u tjedan dana, od jednog do drugog utorka, tri ene prijavile na krtenje svoju novoroenad. Sve tri su, Amalija, Gabrijela i Filomena, istih godina i sve tri su zaele i rodile izvan braka nosei uza se, kao svjedodbu svoje moralnosti, oevu obvezu da e dijete priznati svojim i da e se s majkom vjenati im se, tri mjeseca nakon djetetova roenja, vrati s odsluenja vojnog roka. Otac Amalijina djeteta na odsluenju vojnog roka zvao se Mile. Otac Gabrijelina djeteta odzivao se na ime Miko. A otac Filomenina djeteta nosio je ime Milan. I Mile, i Miko, i Milan preivali su se Kljuka, a to su prezime nosile i njihove dragane, Amalija, Gabrijela i Filomena. To je bilo stoga to su i momci i djevojke potjecali iz zaselka Kljuka, najeeg prezimena u upi, razmjetena po zaselcima vie upnih sela. Tako rasijane, mnoge se Kljuke meusobno nisu l o z t t l e > Pa S meusobno nisu poznavale ni Amaliia. GahriMa i

djedu za duvan. Imati rogove, bosti i braniti se neto je drugo od ovoga to mi imamo. Ticala na ijim su vrhovima kratkovidne oi! Imati kuu i domaju neto je drugo od ovoga to mi na leima nosimo! I oni iz lijevog i oni iz desnog Geganova depa, pogotovo oni koji ni u kakvim depovima nisu bili, rado su ga sluali, ali su, prihvaajui njegova gledanja, istovremeno u njih sumnjali. I to da im zamjeri! Puevi su puevi, pa i kad ih neto ponese, ostaju plaljivi puevi. Svojim su oima imali priliku gledati: to se magarac vie propinje prednjim nogama, u namjeri da nadvisi konja, to vema stranjim nogama u blato propada, a visina mu svejednako ostaje magarea. A na svoje su ui mogli uti: Ne penji se uz ljestve s kojih e past i vrat slomiti!

92

IVAN ARALICA

PU

93

Filomena. Vjerojatno se meusobno ne poznaju ni Mile, Miko i Milanl lako su se ponekad i ponegdje morali susretati! Sve su tri ene svoju djecu htjele krstiti to prije, pa su brojeve telefona oeva svoje djece dale upniku da oeve nazove i provjeri priznaju li Mile, Miko i Milan oinstvo. One su gotovo svakodnevno u telefonskoj vezi s njima i jame upniku da e sva trojica rado priznati oinstvo svoje djece. Nakon svega toga, odluivi troje djece krstiti isti dan poslije nedjeljne mise, upnik uze brojeve telefona i krenu zvati jednoga po jednoga sretnog oca. I letimian pogled na telefonske brojeve otkri mu da i Mile, i Miko, i Milan vojni rok slue u gospikoj vojarni. Kud sva trojica na istom mjestu! Ne mari! Najprije nazva Milu Kljuku i upita ga je li on otac djeteta Amalije Kljuke? Jest, on je taj! Zatim ga upnik zamoli da mu na telefon dovede i svoje prezimenjake koji vojni rok slue u istoj vojarni, Mika i Milana. Milana bi pitao priznaje li oinstvo Filomenina djeteta, a Mika je li on otac Gabrijelina sina. Mile Kljuka na to odgovori upniku da u gospikoj vojarni od svih Kljuka samo on slui vojni rok. On je i Mile, i Miko, i Milan! Kad si ti kao vojnik i Mile, i Miko, i Milan, jesi li ti sam i otac Amalijina, Gabrijelina i Filomenina djeteta? pita ga upnik. Jesam! Ja sam otac i jednom, i drugom, i treem djetetu. Pobogu, ovjee, to to uini? Zar ti jedna od njih nije bila dovoljna? Ne mislim za itav ivot, nego za tih desetak dana! Nije! Odlazio sam u vojsku i rastajao se od civilnog ivota na godinu dana. Svakoj sam obeavao vjenanje kad se vratim iz vojske, pod uvjetom da mi se poda i time dokae da me voli i da e me ekati, odgovorio je Mile, Miko i Milan. A moda su mu se pridruili i Milun, i Milkan, i Milovan, i Milenko! Sve je tri ene, ako se radi samo o njih tri, smotao na isti nain. A kojom se od njih tri namjerava oeniti? pita upnik. Svim trima! Kako? Nikako!

I tu je upnik spustio slualicu. Odluio je djecu krstiti isti dan, bez oeve prisutnosti. Djeca ne trebaju ivjeti nekrtena, a to e sa enidbom i oinstvom biti, prepustio je vremenu da ono to razmrsi. Zamiljen nad onim to se dogodilo u njegovoj upi, i stoje Prpuu, putniku namjerniku, ispriao, upnik je zakljuio: Sline, bale, mrijeste se, legu i razmnoavaju bez ikakve odgovornosti za ono to ine. Za slinjenje, za baljenje, za mrijetenje i razmnoavanje! Kao da su puevi!

Koliko god me sama pria razveselila, zavrio je Prpu svoj trei nastup, toliko me je rastuio i povrijedio upnikov zakljuak da su Amalija i njen Mile, Gabrijela i njen Miko, Filomena i njen Milan slini nama, puevima. Pitam se dokle e izmeu nas i svake vrste slinjenja stajati znak jednakosti? Desniari, meu koje spadaju i oni iz desnog depa i oni kojima se kuica zavija slijeva nadesno, ljeviari, meu koje se ubrajaju oni iz lijevog depa i oni kojima se kuica zavija zdesna nalijevo, a pogotovo oni izvan depova, na bilo koju stranu im se kuica zavijala - svi oni, slijedei Prpua, osjetie i da su rastueni i da su povrijeeni upnikovom usporedbom pueva i njegovih nevaljalih upljana. Imamo pravo biti rastueni i povrijeeni, rekao je Prpu. Sebe treba voljeti onakvog kakav si. Jer, koliko god elio, ne moe biti nita drugo nego ono to jesti. Pu! U svom etvrtom javljanju Prpu je nastavio tamo gdje je stao zavrivi priu o jednom mladiu, tri djevojke i o njihove troje djece, koja imaju svako svoju majku i jednog, zajednikog oca. Javio se sa srednjeg lista nevelikog kupusa, jer su ga upozorili da bi ga, dok govori s ruba korita ili s vrha suncokreta, mogao zapaziti Gegan, prepoznati u njemu para-pua, isto to i kukolj u itu, pokupiti ga sa tri prsta i njime tresnuti o zid. U prii koju sam vam proli put ispriao mogli ste vidjeti kako meu ljudima vlada ozraje promiskuiteta, ozraje u kojemu svatko moe sa svakim,J)ez obzira na posljedice po po-

94

IVANARALICA

PU

95

tomstvo. Nema u tome niega novoga, sve je to ve vieno! Koliko god napredovao u razvoju, ovjek se nije oslobodio svoje prvobitne naravi, iz vremena kad je bio na razvojnom stupnju pua, iz vremena kad su ljudi, kao i mi danas, bili dvospolci i nisu znali tko je muko a tko ensko. Odnosno, bili su oboje, i muko i ensko, istovremeno. Istinabog, i danas ima meu ljudima onih za koje, oni koji ih s vanjske strane gledaju, dre da su muko ili ensko, dok oni sami, znajui bolje od ikoga to su, kau da su ba suprotno od onoga kakve ih drugi vide. Pa muko kae da je ensko, a ensko da je muko! Iako postoje i oni koji u to samoodreenje sumnjaju i dovode u pitanje razbor onih koji o sebi sude da jesu ono to svaije oi vide da nisu! Mislili o onima koji se preobru to mislili, ipak su prema njima dobrohotni, pa kau: 'Neka ih takvih kakvi su, samo neka nam ne zajau za vrat i ne postanu gospodari svijeta, koji e kao vrhunsku vrijednost propovijedati puju dvospolnost. Pravo da bude muko a igra ulogu ene, i pravo da bude ensko a igra ulogu mukarca! Neka ih, neka u miru uivaju svoju dvospolnost, neka slinave koliko hoe, samo, pobogu, neka nam ne ugroavaju slobodu svijeta podijeljenu na muko i ensko. Neka nam ne diraju ljepotu muevnosti i enstvenosti!' Tako o dvospolcima u svojim redovima govore ljudi koji uivaju u svojoj muevnosti, ako su mukarci, i u svojoj enstvenosti, ako su ene. Prpu se morao premjestiti s jednog na drugo mjesto, s jednog na drugi kupusov list, iz sigurnosnih razloga. Potrajalo je to premjetanje! Ponovo se javio s ovom besjedom: Ljepota enstvenosti i ljepota muevnosti, koliko sam mogao vidjeti, dvije su najljepe ljepote koje ovo sunce obasjava. Zanemarujui ono to se dogaa meu ljudima, zanemarujui onu nametljivost dvospolaca, mi, od svih prezreni puevi, moramo teiti da postanemo ono to ljudi doista jesu. Moramo teiti za podjelom svijeta na muko i ensko i ljepoti ivljenja u muevnosti i enstvenosti, jer se samo u mukom i enskom postie punina ljepote i punina ivljenja. ak i kad

bi ljudi postali to su danas puevi, mi moramo postati ono to su danas ljudi! Svoje je sluatelje, one iz depova i one koji u depovima nikad nisu bili, Prpu ostavio na miru deset dana da polako, kako to samo puevi znaju, proume ono to im je rekao, Onda im je, oekujui da su zapamtili i shvatili ono to im je dosad govorio, poslao svoju petu objavu. Uinio je to s lista jednog drugog kupusa, s lista blieg zemlji nego to je bio onaj s kojeg je prethodni put govorio. Ne treba ni rei zato s drugog kupusa, i zato s lista blieg zemlji! Prijetnje ovjeka koji stanuje u kui na Krulju postajale su sve izvjesnije. Naime, Prpu nije uo da mu se prijeti, ali je pretpostavljao da mu prijetnje, zbog onoga to smjera, moraju biti upuene. Sjetite se to sam vam u prvoj objavi rekao. Ovo to mi zovemo kuom nitko drugi kuom ne dri. Naa bi kua mogla biti Blaevo, da Blaevo nije Geganovo puogojilite. Mi se varamo kad mislimo da je to, iako puogojilite, naa kua. Naa jer samo mi pod suncem u njoj ivimo! Jer je Blaevo ograeno zidom po ijemu je vrhu u beton nasaeno izlomljeno staklo, pa nam ne moe doi neeljeni gost! Sve su to obmane! Dokle god u nau kuu moe ui Gegan s koarom, iskopati nas ispod povrine zemlje, pokupiti nas s lia dok se hranimo, izvui nas iz rupe meu kamenjem i strpati u koaru, a iz koare prepakiran' u kartonske kutije i poslati vlakom u Ulm, dotle mi u Blaevu svoje kue nemamo. Ali, kad bi mi oko Blaeva imali zid preko kojeg Gegan ne bi mogao doi, a pogotovo, ako nekako i ue, ne bi mogao izii s koarom punom pueva, onda bismo mi mogli rei da imamo svoju kuu. Onda nam se nitko ne bi mogao narugati: I pu kuu ima! Tada se, skriven ispod gnjila lia, prvi put oglasio Sven Tupek. Spor u govoru koliko i svaki drugi pu, Tupek je zbog opreza, da neto neeljeno ne bi izlanuo, izmeu rijei i rijei pravio tolike razmake da si, sluajui ga, iza svake izgovorene rijei pomislio da taj misao do kraja nee izgovoriti, da e uvrnuti ticala, lagano i srameljivo zasliniti i pobjei u svoju kui-

96

IVANARALICA

PU

97

cu. Uvijek ispod neega skriven, ispod lia, zemlje, kamena, trijeske ili komada stajskog gnojiva kojim uzgajiva pueva gnoji zemlju na kojoj raste puja hrana! Da je ostvarivo ono to zamislimo i obeamo sebi i drugima, svi bismo mi mogli biti izbavitelji. Svi bismo mogli imati to imati poelimo, i svi bismo se, nadam se, mogli zvati lijepima, bogatima i sretnima, rekao je Sven Tupek. Zato nam kai kako e od Blaeva napraviti nau kuu? Svi oni koji osjete da im se ivot primie kraju, od starosti ili od bolesti, neka ne umiru na njivi! Neka krenu prema najbliem dijelu ograde oko Blaeva, neka tamo ispuste duu i neka tamo ostave svoju kuicu! To neka uine i svi oni koji dozore za berbu pueva prije nego ih Gegan pokupi u koaru. To to e umrijeti bjeei od smrti nije samoubojstvo, to je nov ivot. Ti e svoje kuice ugraditi u zid oko Blaeva, i u tom e zidu, kao fosil u kamenu, ivjeti vjeni ivot. Ako mi tko ne vjeruje da emo, slaui kuicu na kuicu, sagraditi oko Blaeva zid preko kojega Gegan nee moi prijei, nee moi ui s praznom koaricom i izii s punom, neka pogleda svojim oima i neka se raspita kako je nastalo to kamenje po okolnim brdima, po Jagleu, Brusilini, Dreveniku i Zatoglavu. Sve je to nastalo taloenjem pujih kuica i koljaka na morskom dnu. Kad su od pujih kuica nastala tolika brda i toliko kamenje u njima, moi e i oko Blaeva nastati stjenovita ograda, koju nijedan kradljivac s koarom u ruci nee moi prijei. Da, sve to moe biti i tako! oglasio se svojim tihim glasom Sven Tupek. Tihim glasom i sporim izgovorom! Ali, kad bi puevi znali poto e ih zidanje toga zida kotati, nikada ga ne bi poeli zidati. Prpu mu je odgovorio. Uskoro! Ako se vrijeme mjeri pujom brzinom! Preciznije, peti dan! Toga se puta javio s donjeg lista kupusa koji je rastao na sredini Blaeva. Ako se ne smije javljati s vrha suncokreta, neka se javi iz sredita puogojilita, kako bi mu glas bio to blii svim uima koja ga sluaju.

Bio je u pravu onaj to mi je proli put rekao da e nas zidanje zida naim kuicama skupo kotati. Ne samo zidanje zida, skupo e nas stajati sve to poelimo imati izvan onoga to su nam namijenili uzgajivai pueva. A oni su nam namijenili da se tovimo i mnoimo kako bi svake godine u rujnu s naim kuicama i nama u tim kuicama mogli puniti sanduke koje e potom transportirati u Ulm. Nee nas sve pokupiti. Zaboga, pa tko bi se nastavio razmnaati i toviti! Gegan e, pobirui nas svake jeseni, prodavati svoje gospodarsko naelo: Bolje je vie puta postrii nego jednom oderati! A zato? Kad se ee strie, manja se buka die, nego kad odjednom odere.

I Prpu tu stade da bi tek pred veer nastavio tamo gdje je stao: Puevi mudrost o strienju doivljavaju kao blagodat. Zato, umjesto da ive dvadeset godina, ive samo tri godine. Od roenja do zrenja za berbu! Iz te vrtnje u trogodinjem krugu mi moemo izii samo podnosei rtve. Onaj koji nije spreman na podnoenje rtava, onaj koji je ovisnik te trogodinje vrtnje, ne samo da nije para-pu, on nije ni pu. On je osakaeno bie, jad i samo jad! Taj bez volje da se rtvuje nije nikad osjetio ni ljubav ni milosre, jer to mogu osjetiti samo oni koji se za svoje voljene rtvuju. Zautio je i javio se tek nou o ponoi: Ako elimo bilo to od nabrojanoga uiniti - podii oko Blaeva stijenu neprolaznu za one koji dolaze s praznim koarama, ivjeti onoliko koliko nam je tvorac ivota namijenio, ivjeti ljepotu muevnosti i enstvenosti - moramo se rtvovati i odrei tovljenja Geganovom blitvom i mrkvicama. Odrei se ovog i onog, odrei se kojeega, slasnog i masnog, odrei se slinavljenja i balavljenja! Moramo, jednom rijeju, stei ponos i ne dati se poniavati! Negdje sa samog kraja Blaeva, s hrpe suhe i gnjile travurine - koju je Gegan kosio oko Ivanjske lokve i bacao je odozgor, s Krulja, puevima da se njome, zelenom, suhom i gnjilom, tove - ponovo se javio onaj pu spor u govoru. I rekao:

98
IVAN ARALICA

PU

99

Sto ti ima protiv tovljenja i obi]ja hrane i viage u Blaerv ^ IOVOri kak 8VOri da nisi "tovljen, da nisi pun glikogena, koji ti omoguava preivijaVanje hibernacije i esti-yaci]e i po nekoliko godina za reclom. ak dvadeset i tri! Najvie koliko je zapameno da je jedan pu preivio u hladnoi i sunim vrelim danima. Ta ti je sitost tala nadahnue, jer je poznato da g]acjan DU ni o ptv, ^ . , . ! , ' r . giaudii puz m u cem u ne misli nego o ICU i piu, a sit samo o m oi i ponosu. Nije rtva Wo]e nadahnue, nego je to jetra puna glikogena u nabubrenim kesicama. Bez obilja gli kogena ti se ne bi ponaao pOput kokogi koja je snijela jaje { svojim kokodakanjem na noge podignuia itavo selo. Ti si po zivom na zrtvn i Donos svim ni i* J Ai v u i ponus svim puevima dignuo rogove. Ali, sa & mo ti nastavi! SlavainrooastiHi, , j , Didva i piupd&L iau jednae zahdrugom r od .samo metra'Meni i t -ako - tina i razmaku i.-toga u sto *.cirus^ - ~ pola . meTXd - mem ce iti zao zbog neces snosit osobnu ,- zapovjednu odgovornost. Iako u ja uiniti sve da in snOsi. Mene je samo strah bude ]j tvoja pobuna zavrila onako k ako zavri ulazak m ia u konobu. Jedan mi uini tetu, nagri2e domainu prut, a svi mievi late lavom kad ih vlasnik konobe ootruie ili Dnl *. i- T u J J- A " ^oiovi u trapuli. Toea se bojim, a ne in dividuali zaciie krivnie ni ? j j J uzauje Kiivnje m Zapovjedne odgovornosti. A zatim, mir i m i aka no s pasjim laveom u daljini! Gegan je te noi Blaevo pre krio umjetnom maglicom, da pi puevi, ako im se pase, mogU pasti od sutona do jutra Kad je to ucmio, razodjenuo se i l egao u poste l ju . Ostao je dugo budan 1 kroz nctaklipna vrata ^T , , i-v , * ostakljena vrata n a verandi, s koje u puogojin u oko Ivanjske lokve gledao i ^ '
V

Nije bio ni umoran ni neispa san na nj nije od. J jednom pao. San bi ga dotaknuo kriloni i udaljio J. San ga je muio onim gto ZOVemo snohvaticama. Uhvati pa pusti! k d razabirui 2iVa Odmah tom da mu se Odjednom je, ne H kroz ' san m kroz budno Sn hZ, ^ netk netko tihim el om pokornim i ^ --^ da P
as

rom, predstavi

P K rmm J

pokajnikim, sponm izgovora

I? Pa to? upitao ga je Gegan, ili u snu ili stvarno. Javljam ti da je u puogojilite doao Prpu. S vanjske strane gledano, ono, kuica proarana smeim i utim trakama koje od apeksa do ua prate zavojnicu, stopalo i ticala, jest pu. Ali, kad ga uje to govori, pu nije. ini se da u Blaevo nije doao sam. Ali, da i jest sam doao, vie sam nije. Slijedei ga, mnogi su puevi postali ono to i on. Takvih je svaki dan sve vie i strah me je da e se uzgajalite pueva pretvoriti u opasno gnijezdo para-pueva. Dogodi li se to, puje farme nee biti. Posluaj me, gospodaru! Ti su para-puevi, s tim Prpuem na elu, stranka zlih namjera. to oni hoe? ve budan pita Gegan. Dignuo je glavu s jastuka, uspravio lea i gledao u vrata koja vode na verandu. Ovoga puta nije, kao prije sna, gledao u zvijezde, nego u pua koji je plazio s vanjske strane stakla. Po slini koju je ostavljao na svom tragu, vidjelo se da pu plazi odozdo, od zemlje, uz stijenje, i da je progovorio tek kad je dopuzao do sredine stakla. Oni priaju o nekakvoj ogradi oko Blaeva, o ljepoti muevnosti i enstvenosti, o rtvi i ponosu, ali, kad se sve to saslua i pojednostavljeno prevede na puji jezik i prilagodi moi shvaanja pujih ganglija, ja mislim... i tu Sven zastade dulje nego je zastajao iza svake rijei. A, bogme je znao podulje zastajati! Misli, a ne usuuje se kazati to misli! prijetei je rekao Gegan. Pa nisi li i ti onaj sa zlim namjerama? Nisam! Ali me je stid rei pred svojim gospodarom. Pred finim, uglaenim ovjekom! Samo ti reci! Ja mislim da oni ele stei muda i s mudima prestati biti puevi. to!? dreknuo je Gegan, skoio s postelje i stisnutim pestima krenuo prema puu,.s.druge

sam Sven Tupek!

100

IVANARALICA

A pu s vanjske strane stakla od straha se uvue u kuicu, odvoji od stakla i pade dolje. Kotrljao se verandom i skotrljao na hrpu suhe, gnjile i zelen trave. Tamo se izgubio meu puevima na nonoj pai.

14
nakon petog javljanja i pete objave Prpu se nastavio oglaavati, s ovog ili onog kupusa, s nieg ili vieg lista, ali u onomu to je govorio vie nije bilo objava u kojima bi puevima upuivao molbu da mu vjeruju i da ga slijede. Osim rijetkih, porijeklom iz lijevog depa i onih kojima zavojnica na kuici ide zdesna nalijevo, kakav je bio Sven Tupek, svi su mu ostali povjerovali i svi su ga slijedili, pa objave za pridobivanje pristaa vie nisu bile potrebne. U novim javljanjima, koja su bila ea nego ona kad je slao objave, gotovo svakodnevno, i kraa, nalazile su se upute kako stei ponos, puninu ivota i samopouzdanje, kako se odricati i rtvovati, kako voljeti i biti voljen ili, sluei se Tupekovom denuncijacijom na staklu Geganovih vrata, kako stei muda. Nema nikakve potrebe, ni kad bi to mogli, da puevi zamjenjuju svoje spolne organe drugima u elji da od dvospolaca postanu jednospolci. Neka ostane onako kako ih je tvorac stvorio, odjednom i zauvijek, jer se nita ljepe ni svrsishodnije ne moe stvoriti! Neka ostane da pu vinogradnjak ispod samog apeksa, tamo gdje je oklop najtvri, bazaltni, ima ovotestes, dvospolnu lijezdu, muki i enski jajnik, koja istovremeno stvara i jajaca i sjeme koje e jajaca oploditi! Neka ostane tako da iz ovotestesa izlazi dvospolna cijev koja se na izvjesnoj duini rava na sjemenovod, kroz koji prolazi sjemenje sve do penisa i na jajovod kroz koji prolaze jajaca i idu do spremita gdje e priekati sjeme drugoga pua da ih oplodi! Nita u svemu tome ne treba mijenjati! Neka sve ostane kako jest, jer ie sve na najbolii nain stQreno!

102

IVAN ARALICA

PU

103

Svi znanstvenici koji su prouavali ljubavni ivot pueva i o tome napisali stranice i stranice teksta, slau se da udnije ljubavi meu ivim stvorovima nema. udesnije po obilju sadraja i nainu kako se ti sadraji ostvaruju, i udesnije po snazi strasti koju ljubavnici unose u ljubavnu igru. Strasti koja, kao ni jedna druga, govori u prilog tvrdnji da su eros i tanatos, ljubav i smrt, lice i nalije ivota. Dakle, jedno! Svi, pak, umjetnici koji su imali prilike vidjeti puju ljubavnu igru i o tome pisati prie, sonete i sonetne vijence, slau se da joj po ljepoti i estini klina u kojemu se nau ljubavnici, po zvonkosti poljubaca, po dubini boli to je jedan zaljubljenik zadaje drugome, po uitku to ga uivaju i kad rane zadaju i kad su ranjeni, i, najzad, po drhtajima u trenutku orgazma i klonulosti nakon njega, nije ravna ni ljudska ljubav, opisana, opjevana u tolikim priama, pjesmama, slikama i filmovima. Pa ipak! Nasuprot jednoglasnosti i znanstvenika i umjetnika da je ljudska ljubav udesno lijepa, strastvena i obilna sadrajem, postoji runa izreka o toj ljubavi, koju su svi to Prpua sluaju mogli vidjeti u upnikovoj prii o jednom mladiu i njegove tri djevojke. Da, dok vode ljubav, puevi sline,
bale, mrijeste se, legu i kopite bez ikakve odgovornosti za ono to ine, za slinjenje, za buljenje, za mrijeenje i za kopienje.

banalnost i runou kad oni koji tu ljubav promatraju vide da je on istovremeno i on i ona, a ona istovremeno i ona i on. Da on nju istodobno dok i ona njegal I obrnuto! Da se ne zna tko je mujak a tko enka! Da e jednoga dana svako od njih biti i otac i majka, pa nee biti ni jedno ni drugo u punini! Sve je to, po Prpuevu miljenju, uzrok to se lijepa udesnost i udesna ljepota u pujoj ljubavi pretvaraju u ono: Fuj!
Odvratno! Slinave kao puevi!

to je uzrok da u oima ljudi, ako nisu ni znanstvenici ni umjetnici, iz puje ljubavi nestaje i udesnost i ljepota? Ne mislite da je tome uzrok slina i slinavljenje, uitak u boli od zadobivene rane i uivanje u zadavanju rana, ne mislite da je uzrok u glasanju poljubaca koji nalikuju na mljackanje halapljiva praseta, i ne mislite da je uzrok u preestim snoajima! Svega toga ima i kod ljudi, i slinavljenja, i boli, i uboda, a osobito preestih snoaja koji ljubav banaliziraju. Uzrok je u tome to kod pueva, dvospolaca, nema podjele na muko i ensko, jedinog naela da se, idui po dva traga, po muevnosti i enstvenosti, ljubav ostvari u punini udesnosti i punini ljepote. Bez mukog i enskog udo se ljepota pretvara u

I zato, poruuje Prpu javljajui se sad s jednog sad s drugog kupusova lista, da bismo sauvali udesnost i ljepotu puje ljubavi, moramo postati jednospolci. Moramo odabrati elimo li biti mukarci ili ene. Ono to svaki od nas poeli treba i ostvariti. Lako je i takvo to preporuiti i takvu preporuku prihvatiti. Ali, kako je oivotvoriti ako ne misli operacijskim zahvatom mijenjati dvospolnost ovotestesa koji istovremeno stvaraju i jaja i sjeme. I sve ono to iza toga slijedi! Postoje hormoni, rekao je Prpu, koji e preinaku dvospolnosti u jednospolnost bezbolno preinaiti. Otkriem hormona Prpu je svoje pristae jo vre vezao uza se i ostavio ih da sami rjeavaju jedinu munu dvojbu: ele li udesnost i ljepotu ivota ostvarivati u mukosti ili u enskosti? Tko poeli da i puevi spoznaju to je ljepota dimorfizma, koja se nee vidjeti po pujoj vanjtini nego po njihovu duhu, taj e se morati prestati prehranjivati uobiajenom hranom pueva: gnjilei lia koje pada sa stabala, raspadnutim ostacima gljiva, algi i liajeva. Taj e se morati hraniti klicama biljaka i pupovima, a tek u nudi zelenim liem biljaka. Ako ovaj nalog nekoga podsjea na priu o puu i ratici, na njen sredinji dio - da e onaj tko pet dana i noi bude brstio izdanke na vrhu ratike postii snagu da ostvari sve to poeli - onda se taj sjetio prave stvari, onda je taj povezao poetak i kraj. Ove prie i ovog ivota!

104

IVAN ARALICA

PU

105

Tko poeli biti ensko, da bi pospjeio akumulaciju hormona estradiol koji povoljno djeluje na razvoj enskih spolnih stanica, morat e pasti klice i brstiti mlado lie peruna, paprike, vodenog liaja, mrkve, mresnjaka, matinjaka ili pelinje ljubice, miloduha, lubenice, dinje, tikve, krumpira, graha, bukovine, abogriza i barskog aa. Ve nakon kraeg vremena, budu li se strogo pridravali ovog jelovnika, njihov e ovotestes prestati proizvoditi sjeme. Proizvodit e i otpremati jajovodom u spremite samo jajaca. U prvom ljubavnom sjedinjenju, osjeajui da su im muki dijelovi spolnosti usahnuli u korist hiperaktivnosti enske spolnosti, ti e se puevi ponaati kao enke. Pu e se u njima pretvoriti u puiu. Jo tonije, u para-pua\ Tko odlui biti muko, morat e u svoje tijelo pospjeiti dotok velikih koliina hormona zvanog testosteron, hormona koji potie razvoj mukih spolnih stanica. On e u ovotestesu udvostruiti stvaranje sjemena i obustaviti stvaranje jajaaca. On e prouzroiti odumiranje enskih spolnih organa, jajovoda, spremita za jajaca i vaginalnog otvora. Opredijeljeni za mukost moraju svakog dana u svom jelovniku imati obilje klica i mladog lia pasjeg drijena, paprati, ozimice, monjaka, murve, utenice, matovilca, metvice, mlijei, luarke, hmelja, stolisnika, artioka, abnjaka, zejeg trna, vodene lee i zanovijeta Prvo parenje i odmah e se vidjeti da je pu, i inae dran dojmljivim mujakom u ljubavnoj predigri i igri, kao jednospolac postao mukarina. Maco kakvoga nijedno filmsko platno nije vidjelo! Briga o ishrani ne prestaje kad nas testosteron uini mukarcima, a estradiol enama. Ona tu tek poinje, slino kao kod ljudi koji se od pamtivijeka dijele na muko i ensko, rekao je Prpu i preao na izlaganje zavrnih naputaka o prehrani. Kad bi puevi imali priliku itati novine, ma bar jedne od njih, recimo, Veernjak, imali bi priliku vidjeti koliko ljudi, itajui priloge Vrt, Ona i njima sline, poklanjajujpanju

hrani da bi poboljali dojmljivost svoje mukosti i ljepotu svoje enstvenosti. Ne ele li biti muki onje i enske cmizdre, ve mukarine i ljepotice, puevi u svoj organizam moraju nabiti mnogo progesterona, hormona koji potie rast mladih stanica oba spola, i tiroksina, hormona koji djeluje na produkciju ovotestesa, na produkciju sjemena, ako si muko, i na produkciju jajnih stanica, ako si ensko. Zato, treba li ti mladenaka snaga, vitalnost i poletan duh, pasi klice i brsti mlado lie tratorka, medica, mrtve koprive, kunjaka, trpuca, zijevaljke i visibabe. A osjeti li nedostatak sjemena i jajaca, pasi i brsti peruniku, osjak, oputinu, mirtu, mumulu, oskoruu, milogled, movarku, mogranj, krkovinu, blitvu, ednjak, vodoljub i arenjak. O pujem seksu do sada su znanstvenici i umjetnici ovako pisali:
Od bezazlenog i prijaznog razmnoavanja koljkaa sasvim je drukija, prema ljudskom poimanju upravo perverzna, ljubav njihovih srodnika koji ive u jednoj i cjelovitoj ljusci, bolje kazano, u svojoj kuici, ljubav pueva. Uzmimo za primjer najpoznatijeg pua s kuicom, velikog vinogradnjaka, helix pomatia. Kod njega je sve izvrnuto, perverzno, sve odskae od seksanja bilo kojeg drugog ivog stvora.

Tako, spominjui nau perverznost, pie jedan, a drugi, iako se divi pujoj mukosti, ne moe prijei preko toga da se ispod nje kriju nastranosti vezane uz dvospolnost.
Da je veliki vinogradnjak dvospolac to se ne primjeuje pri njihovoj ljubavnoj igri - bar ne onda kad se prilikom promatranja sva panja usredotoi samo na jednog od dva partnera. Pu, naprotiv, djeluje na nas kao super-mujak, kao utjelovljenje mukosti.2
2

(Oba navoda) HERBERT WEN.PT: Ljubavniivot u ivotinjskom svijetu,.

106

IVAN ARALICA

Kad se oslobodimo ljigave, slinave i perverzne dvospolnosti i postanemo ponosni mukarci i ene, puevi e sa svojom uroenom skromnou i poniznou, i netom steenim ponosom, da nisu ni mimo svijeta ni njegovo ruglo, doista postati utjelovljenje mukosti i muevnosti, enstva i enstvenosti. Pred njima e, kao lampa u tami, ii nada! A daleko za njima ostat e ponienja, nikad se ne ponovila, kroz koja su proli!

15
egan se nadao da e Sven Tupek stei smjelost, jo se bar jednom dovui do njegovih vrata i javiti se -- plazei po staklu s vanjske strane. Svake bi noi, Sr y$W bila s mjesecom ili bez njega, bila vedra ili oblana, pogledavao na balkonska vrata. Doista, ili je sanjao da tamo pogledava i iekuje svoga gosta. Toga plaljivog potkazivaa koji govori tiho i usporeno! Ve one prve noi kad mu se predstavio, prokazao to se u puogojilitu dogaa i otkrio ime pokretaa nemira, Gegan je odluio kako e drugi put s njim postupiti. Nee biti nepromiljen, glasan i naprasit kao prvi put, da se Sven ne bi ponovo uplaio, da se ponovo ne bi od straha uvukao u kuicu, sa stakla otkotrljao i pao na naslage gnjilei. Prii e mu polagano, sitno koraajui, i govorit e najumilnijim glasom, da pred tim ni pu mnogo plaljiviji od Svena ne bi uvukao velika ona ticala. ak mu se lijepo sroenom izrekom odluio ispriati za nepromiljenu naglost pri prvom susretu. Neka mu oprosti, jer, osim budale, nikada nitko nije pametan. A Gegan budala nije i time priznaje da proli put nije pametno postupio. Zatim bi Svena pohvalio i ohrabrio. Pohvalio to se osmjelio prokazati Prpua, koji je zbog velike pameti iskazane pred puevima postao najvei glupan, pa ga treba odstraniti iz puogojilita, da se i drugi puevi ne bi zarazili tom glupou. A ohrabriti da nastavi dolaziti na stakla balkonskih vrata sve do trenutka kad e biti u prilici Geganu ticalom poka^a||.tkp je meu tiguama pueva, njemu slinih, taj nevolj-

108

IVANARALICA

PU

109

ni Prpu. Tada e Gegan pred svima sa tri prsta epati Prpuevu kuicu i svom estinom tresnuti njome o zid. Time e pokazati da se bez pameti ne moe preivjeti odve sloeni ivot, ali se dug ivot ne moe uivati ni s odve pameti. Sve je to Gegan proumio i bio spreman kazati pri drugom susretu sa Svenom Tupekom. Ali, vrijeme je prolazilo, a drugog susreta nije bilo, pa Gegan odlui poslati upozorenje svim puevima u puogojilitu. Morao im je skrenuti panju na njihovo nedolino ponaanje i na staru izreku koju je uo odnekud ivei u Ulmu. U jezinoj izolaciji! Preveliko pametovanje
nije pametno, glasi ta izreka, jer teko ili nikako ne stjee prijateljstvo ni kod maloumnih ni kod odve pametnih.

Upozorenje e poslati - i vie njih bude li trebalo, stupnjevanih: strogo, stroe, najstroe - ali e i dalje raunati na Svenovu pomo. Mora jer, ako je taj Prpu toliko pametan da pueve od uzornih straljivaca i stvorova bez ponosa i samopouzdanja pretvara u hrabre i ponosne stvorove, onda e on znati i vrhunsku mudrost svakog mislioca - sebe sama sakriti u masi i sebe sama, kao znak poniznosti i samozataje, odvojiti od nauka to ga stvara i potie. Takvoga Prpua, a takav mora biti, bit e nemogue uhvatiti sa tri prsta i s gaenjem tresnuti o stijenu, ako ga tko iz njegove sredine ne prokae. Ako tko sa pet centimetara udaljenosti, koliko je puje vidno polje, ne upre u njega rogom i ne kae da je to taj to je lijanjem dolijao, to je u mudrijaenju nadmudren i to je od silnog uma siao s uma. Gegan je uziao na un i, obraajui se kru ispred sebe, oblacima u visini i puevima u nizini, rekao ono to se na diplomatskom jeziku zove ozbiljnim upozorenjem, a u posljedinoj je vezi s Tupekovom dojavom da Prpu i njegove pristae predstavljaju stranku opasnih namjera: Savjetovao bih vam da se pouzdate u viestoljetno puje iskustvo i u mudrost koju vam je to iskustvo namrlo, a da tuu pamet, poniklu na iskustvu drukijem nego je vae, pozorno sasluate i jo pozornije neto od nje preuzmete. Onim to vi danas sluate i za im se povodite, da prehranom postanete

jednospolci, da ivite ljepotu muevnosti i enstvenosti, da steknete ponos i pouzdanje, mene nee zavarati. Ja bolje od vas znam to hoete! Vi elite stei muda! A sa mudima vam je, da znate, ivot tei nego bez njih. Vi toga iskustva nemate i lako se povodite za priom da je mudatima u ponosu ivot ljepi nego bezmudima, u ijem je ivotu bahati ponos ustupio mjesto pomirenosti sa svime oko sebe i na sebi. Pada mi na um jedna zgoda iz moje mladosti i rado u vam je ispriati! Tu je Gegan zastao, popio gutljaj vode iz lonia da ovlai usta i grlo, i nastavio govoriti. Njegovi sluaoci, oblak u visini, pu u dolu i kamen u pristranku, u tome ga nisu mogli sprijeiti. A, bogme, ni potaknuti pljeskom odobravanja! Naa je krava Zimka otelila muko tele, komu smo dali ime Zimonja. Odluili smo ga ostaviti neka odraste do jarma i pluga. Kad mu je bilo dvije godine, dok je jo rastao, pa ga kopljenjem u rastu nismo htjeli zaustaviti, jer smo eljeli da bude to jai i to snaniji, da znate koliko je prilika pravio nama, selu i sebi samu! To je mukalo, kopalo, stupilo, rikalo i bedrilo se! To je kidalo uad kojom bi ga vezali za alku na jaslama! To je trgalo sapone kojima smo mu sapinjali prednje noge da ne bi mogao trati. To je, kad bi potrgao ue kojim je bio vezan i sapon kojim su mu prednje noge bile sputane, tralo po selu vitlajui rogovima, bodui sve na koga bi ili na to bi nailo. Na ovjeka i magare, na grm, na crvenu zemlju i kamen! Izgledao je sulud i vilovit sa zakrvavljenim oima i pjenom na ustima. Pa ipak, i takvog bi ga svladali, toljagama, kamenjem, uadima, ime bi ga god bilo mogue mlatnuti, a da mu se ne nanesu smrtne rane. Opet bi mu vezali rogove i opet bi mu sapeli prednje noge. Zimonja jest s ponosom nosio ono meu stranjim nogama, Zimonja se jest time povremeno valjano sluio, ali je Zimonja zbog toga meu stranjim nogama i zbog ono malo rijetke radosti imao kou punu krvavih podljeva od udaraca kamenom i masnica od udaraca kolcem ili dralom koje alatke. Em ti taj ivot mudatog ponosa! ..... Geean ie morao io jednom ovlaiti usne.

110

IVANARALICA

PUZ

111

A onda, kad je Zimonja u treoj godini postigao pun rast i punu snagu, pozvali smo kopca i on ga je oslobodio tereta meu stranjim nogama. Zimonja je preko noi postao krotak, miljenik ukuana i itavog sela. Djeca su mu se vjeala o rogove i on bi ih nosio dio puta, koliki bi oni poeljeli. Po dvojica bismo ga uhvatili za rep i on bi nas vukao za sobom. Smjeliji bi ga djeaci uzjahali i on bi ih nosio kao to bi ih nosio magarac. Pod jarmom ga nije trebalo udarati ostanom ni kad bi trebalo krenuti ni kad bi trebalo jae uprijeti na tvrdu i usponitu putu. Bilo je potrebno samo rei: 'Kreni, Zimonja! Upri, Zimonja! Moe ti, Zimonja!' ivio je ivot ponizan i ponien, ali miran i pretio, ivot koji se ne da usporediti s onim ivotom ludovanja u mudatom ponosu. Tu Gegan iznenada umuknu. Zato? Da bi jo jednom mogao prozboriti! Ni zbog ega drugoga! Gledajui volove kako oru na poljima plodnog Lacija, stari su Rimljani govorili da ono to je doputeno njihovu bogu Jupiteru u munjonosnom oblaku, da sijeva i grmi, nije doputeno njihovu volu u brazdi. Odatle su suvremeni zagovornici te neosporne mudrosti izvukli zakljuak, jer Jupitera vie nema, da bezmudom volu nije doputeno ono to je doputeno mudatom biku. Zbog te prednosti preporuuju da onaj koji muda ima od roenja ne doputa kopcu da mu to blago odstrani. A onaj koji ih od roenja nema, treba ih u ivotu stei! Meutim, nasuprot takvom mudrijaenju, postoji i drukija primjena na suvremene prilike mudrosti starih Latina. Ona glasi: Sto je doputeno ukopljenu volu, nije doputeno mudatu biku! A kad neto, ne znam to, nije doputeno biku - a svima je poznato da su muda element bikova identiteta - kako e onda biti doputeno puu koji toga elementa u svom identitetu nikad nije imao? Ba obrnuto, njegov je identitet bezmuda poniznost, pa makar nju neki meu puevima zvali poniznost bez
ponosa.

Ni nakon ovog ozbiljnog upozorenja s visine una plaljivi se Sven Tupek nije javio, i Gegan se, da azna to se u puogo-

jilitu dogaa, morao osloniti na svoje promatranje. Na svoje oi, na svoj razum, pa makar zbog obilja razuma, nakon promatranja i steenih spoznaja, razum izgubio. to mu se, po miljenju lijenika, i dogodilo! Nije mogao prosuditi koji pu koju travu pase, jer je trava na stotine, a pueva na tisue. Nije mogao pratiti kako jedni hormoni, oni za razvoj sjemena, djeluju na ovotestese da prestanu s proizvodnjom jajaca a udvostrue proizvodnju mukog sjemena. Nije mogao promatrati djelovanje hormona na rad enskih jajaaca i vidjeti kako ovotestes prestaje puniti sjemenovod, a dva puta veom koliinom nego dotad puni jajovod i spremite gdje e jajaca ekati oplodnju. Nita od svega toga nije mogao promatrati i vidjeti da li prehrana djeluje na promjene u funkcioniranju puje spolnosti, jer su svi ti procesi bili zaklonjeni iza brojnih biljnih vrsta kojima se puevi hrane, iza brojnosti pueva, kojih se na nekoliko kvadratnih metara mogla nakupiti puna koaru, i iza zidova puje kuice od njena sedefom obrubljena ua do njena bazaltnog vrka. To promatrati nije mogao, ali je, koliko ga elja nosi i koliko je vremena imao, mogao promatrati parenje i razmnoavanje pueva. Ni na itavom Blaevu ni na svim puevima koliko ih je, nego na uzorku od nekoliko kvadratnih metara puogojilita s nekoliko tisua pueva. Za poetak, da bi lake prepoznao pueve iji je spolni ivot odluio promatrati, vrh im je kuice obiljeio crvenom uljenom bojom. Obratio je panju na udvaranje i prvi dio svadbenog obreda. Dva bi pua, odluujui se na parenje po tajanstvenom nagnuu jednog prema drugomu, za sparivanje odabrali ravan prostor. Komadi zemlje, kamenu plou, nisku travu ili velik list kupusa, suncokreta ili neke druge biljke! Na odabranom bi prostoru otpoeli igru koja je nalikovala na neku vrstu kola. Puzali bi jedan oko drugoga u sve uim i uim krugovima, dok se ne bi pribliili na dva centimetra. Na toj bi udaljenosti oba pua jstoviemenoi tobolca debelih miiavih stiienki, Jkoii

112

IVAN ARALICA

PU

113

su bili smjeteni na desnoj strani stopala, poeli jedan na drugog odapinjati ljubavne strelice, otre, etverokutne kalcitne bodee. Svi bodei nisu pogaali partnerovo tijelo, neki ni do cilja ne bi doprli. Ali oni koji bi pogodili partnera zabivi se duboko u njegovo meso, izazivali su u partnera sladostrasnu bol. Vidljivu prostim okom jer bi se tijelo pogoeno u bolu trzalo! Ali, budui da je uz bol iao i uitak, pogoeni se partner nije uvlaio u kuicu i bjeao,nego se jo vie iz kuice istezao i jo hitrije plesao svoj divlji ples, ne tedei od svojih strijela onoga koji ga je svojim strijelama ranio i pomamio. U svemu tome - u odabiru partnera i mjesta, u svadbenom plesu, u ubodima kalcitnim bodeima dvaju sadomazohista, u divljoj strasti to je izaziva bol - nije bilo nikakve promjene. Ostalo je sve onako kako je bilo i prije Prpueve pojave i njegovih objava. Kad bi se, od uboda strelica omamljeni i ubodima strelica pomamljeni, puevi pribliili, stali bi jedan nasuprot drugome. Zatim bi se naslonili na natrake zavaljenu kuicu i tijela priljubili tako da se stopalo jednoga osloni na stopalo drugoga. Dok im se stopala dodiruju, taban o taban, miii im se, kao kad bi plazili, stiu i ire, pa njihov dodir nije miran, ve pun ara i trke jednoga za drugim. I dok su jedan za drugoga prilijepljeni! Velika ona ticala i mala ticala za njukanje stalno se uvlae, izvlae i dodiruju, a usne ne skidaju jedne s drugih. Osim kad izmjenjuju poljupce koji se u tiini Blaeva mogu uti, ako Gegan ljubavnicima priblii uho. Iza svega toga slijedi ono to moe zavriti ili kao sladostrasno uznesenje ili kao, to se nerijetko dogaa, kao sladostrasno umorstvo. Iz tobolca za strijele oba partnera, istovremeno ili u kratkim razmacima, isputaju kalcitni bode i usmjeravaju ga u partnerov vaginalni otvor ili, kad ne uspiju dobro naciljati, u njegovu blizinu. Ovi bodei, jer ih bacaju izbliza, ne promauju kao to je sluaj s onima koje bacaju sa dvacentimetra.udaljenosti.Ovi^^ izbliza baeni ili pogaaju va-

ginalni otvor ili prodiru kroz kou u ivo meso. Probiju li se do vitalnih organa, primjerice plua, ina oplodnje nee biti, jer e pogoeni u sladostrasnom gru izdahnuti. A pogodi li u vaginalni lijevak ili samo meso rani, akt e se oplodnje nastaviti takvom estinom, i toliko e dugo trajati, da to nee moi vidjeti ni u jednom sadomazohistikom filmu. Dakle, Gegan nije mogao zapaziti ni da se u poloaju i nainu kopulacije kod pueva, nakon Prpueva dolaska, ita promijenilo. Ali je, na svoju veliku alost, uz porast bijesa koji e iz uma voditi u bezumlje, zapazio da nakon razmjene uboda kalcitnim bodeom, u aktu oplodnje i u polaganju jajaaca u zemlju, kod pueva u njegovu puogojilitu vie nita nije kao to je bilo prije nego se Prpu spustio sa Svetog kuka i svoj dolazak obznanio u prvoj objavi. Kad otpone akt oplodnje, samo se kod jednog od dva pua na desnoj strani u blizini glave pojavljuje uvrtljiva, ticalima slina oplodna cijev. Dok taj partner izvlai to golemo muko oruje, za kojim se vue jo dua tanka cjevica slina biu, u kojoj je spremite sjemena, drugi partner iri vaginalni lijevak i namjeta ga to blie ljubavnikovoj oplodnoj cijevi, da to dublje ue u lijevak, kako bi sjeme to lake dolo do spremita u kojemu jajaca odavno ekaju na oplodnju. Kad bi bilo kao to je dosad bilo, oba bi pua, istovremeno, i oploivala svoga partnera i bila od njega oploena. Ali toga vie nema. Uinak hormona doveo je do toga da je jedan pu postao samo mujak, a drugi samo enka. Da su balavi dvospolci postali jednospolci! Da su puevi, dosad stvorenja bez roda, podijeljeni na pueve i puie! Otkrivi da se Prpueve zle namjere oivotvoruju u podjeli pueva na ene i mukarce, Gegana je obuzeo osvetniki gnjev. Cipelom je gnjeio one pueve kojima bi ljubavni bode povrijedio neki od vitalnih organa, pa siromasi mjesto svoga sladostraa ne bi napustili. Da gnjei i one koji su sladostrasno umorstvo izbjegli, zasad je bilo prerano. Nije htio praviti veu tetu nego to mu ju je Prpu napravio. Ali jest kuice onih pu-

114

IVANARALICA

PU

115

eva koji su u aktu oplodnje igrali ulogu mukarca uz crvenu boju obiljeio i zelenom. To mu je omoguavalo da prati kako e se nakon oplodnje ponaati oni koji su oploeni i oni koji su ih oplodili. Oni koji su na kuici imali dvobojni biljeg, znai, mukarci, kad bi se oporavili od ubitano tekog parenja, traili su novu enku, a oni kojima je na vrhu kuice bila samo crvena boja, nakon dva tjedna bi se zaustavili na komadiu rahle zemlje i zapoeli u njoj, polako, bez ikakva pribora osim sluzi, puui gore i dolje, kopati rupicu dubine tri i irine dva centimetra. Kad bi rupicu iskopali, poklopili bi je kuicom. Tijelo bi ispruili prema dnu rupice i poeli nesti jaja. Ostajui u tom poloaju najmanje jedan a najvie dva dana, u rupu bi snijeli sedamdeset do osamdeset jajaaca prekrivenih bijelom vapnenastom ljuskom. Zatim bi rupicu i jaja u njoj zatrpali sipkom zemljom, onom istom koju su iskopali iz nje, i otili na pau. Jajaca, iz kojih e za dvadeset i est dana izii mali puii, preputali bi samima sebi. Razlika izmeu onoga to je bilo i to je sada nije malena. Jaja legu samo oploeni puevi, ali ne i oni koji su ih oplodili. Prirast je pueva prepolovljen, pa e i berba biti upola manja! Neposredno iza te spoznaje, da e prihodi od isporuke pueva poslovnom partneru u Ulmu biti prepolovljeni, kad je zapazio i pojavu dimorfizma, Gegan je iz bijesa zakoraio u ludilo. U bijesno ludilo! Traio je obraun, u prvom redu s nosiocima opakih namjera, a potom sa itavim svijetom. Istina bog, u bijesnom ludilu zbog pojave dimorfizma meu puevima nije niim nikoga pogodio u nos, kao to je zlatnim puem pogodio u nos ravnatelja televizije samo zbog toga to je dimorfizam spominjao, ali to ne znai da je sada, na poetku, njegovo ludo bjesnilo bilo ita manje nego to e biti na kraju, kad doe pred ravnatelja televizije. To znai samo da nije imao onoga na koga e neto baciti! Ali, im se na Krulju, nekoliko dana poslije nego to je dimorfizam zapazio, pojavio novinar koji pueve i jede i ne jede, on ga je pogrdama ispra-

io iz svoje kue kad je spomenuo dimorfizam, a i udarcima dvorogih vila bi da taj vilasti vrtirep nije pobjegao. A razlika se izmeu mukih i enskih pojavila u intenzitetu boje pruga koje, poevi od apeksa, slijede zavojnicu i sve do ua araju puju kuicu. Karoten, naranasti pigment koji boji smekaste pruge, i ksantofil, uti pigment koji boji ukaste pruge, na enskim kuicama imali su mat odraz, onakav kakav ima temeljna boja nanesena na drvo, a na mukim kuicama imali su intenzivan sjaj, onakav kakav temeljna boja nanesena na drvo dobije kad se premaze prozirnim lakom. Gegan bi uzeo u ruke pua ija je kuica imala intenzivan sjaj smeog karotena i utog ksantofila i ljutito rekao: Gledaj ga! Ovaj se s mudima i sam sjaji ko maje mudo! E, nee se ti meni sjajiti! i tresnuo bi o zid pua ija kuica ima poslovian sjaj, sjaj majih muda. Time je Gegan samu sebi pravio tetu, pa se toga luksuza u svom bjesnilu uskoro okanio, iako samo bjesnilo zbog toga odricanja nije bilo smanjeno. A i kako bi? Gegan nije proivljavao bjesnilo u kojemu bi bila zaboravljena korist, jer je bjesnilo u njemu izazivala teta. Bijes, to ga je raunanje sa tetom i korisnou dralo u koritu, prelio se preko obala i pretvorio u ludost i mahnitanje kad je u jesen, prije nego e puevi poi na zimovanje i prije nego e uslijediti berba onih primjeraka koji su postigli krajnju mogunost rasta, Gegan ugledao to dotad ni u tuem ni u svom puogojilitu nije vidio. Moda su bijes i ludilo bili izazvani time to mu one dounike noi Sven Tupek nije najavio da e ba to biti najtea posljedica djelovanja onih koji su doli s opakim namjerama. Da e to biti posljedica stjecanja muda koje puji rod do sada nije imao! Ni svoj ivot ravnao po zakonu ponosnih i mudatih! Svi puevi, i oni ije su kuice imale mat boju i oni s bojom intenzivnog sjaja, koji su postigli maksimalnu veliinu i bili predodreeni da, im operkuliraju i spreme se za zimovanje, budu pokupljeni i poslani u Ulm, izlazili su s polja na gro-

116

IVANARALICA

mae koje su okruivale Blaevo, ispruali se i tako isprueni ugibali. Najee u hrpama, kuica do kuice, ali je bilo i samotnjaka koji su se sa smru susreli na osami. I da nita nije znao o zlim nakanama para-pueva, suoen s tolikom tetom, da mu nepovratno propade jednogodinji urod, Gegan je morao i pobjesnjeti i od bjesnila skrenuti s uma.

16
ad se u svom bezumlju pribrao, obrijao, zaeljao kosu, namirisao lice, iziao na un i tamo jedno vrijeme odutio, poeo je govoriti u potpunu uvjerenju da njegov nastup, njegovo lice i govor snimaju televizijske kamere i prenose njegov lik i rijei krem i " ravnicom. Neka me nitko ne ui to je dobar pu i to je veliki vinogradnjak, pu bijelog mesa! Neka me nitko ne poduava za uzgoj kojeg i kakvog pua uzgajiva moe dobiti nagradu 'Zlatni pu Europe', to je dodjeljuje Internacionalni institut za puarstvo u gradu Cuneu i pokrajini Pijemontu! Dobro mi je poznato - a kako i ne bi kad sam godinama uzgajao pueve na izvoru rijeke Lone, lijeve pritoke Dunava - da oni to u Beu jedu pueve vole samo bezmude, pueve bez zadaha previne koju ima meso svake ivotinje s mudima, ako prije klanja nije ukopljena. Lako je njihovu zahtjevu da im se servira meso ukopljenika udovoljiti kad se radi o govedini, srnetini, prasetini i ovnovini. A kako e im udovoljiti ako puevi omudate? Tko e ti dati toliko kopimuda da ujalove na milijune pueva? A da im podvali, da im kae kako su puevi ukopljeni, to ne moe, jer e, im im se puevi serviraju, koliko god mirodija u pripremi jela kuhari upotrijebili, osjetiti zadah previne. Gospoda kojoj iz Ulma u Be otpremamo bave i bave operkuliranih pueva, ni od ega toliko ne zaziru, ni na to se toliko ne gade i ne ljute koliko zaziru, gade se i ljute na previtost pua. I da zakljuim, uzgoj pueva s mudima ne dolazi u obzir, jer takva pua zbog zadaha previnom ne moe nrodati i ier za nroizvodniu takvih rmeva.

118

IVAN ARALICA

PU

119

drutvene opasnosti koju previna oko sebe iri, ne moe dobiti 'Zlatnog pua Europe'. Zato? Jer je previtost nespojiva s europskim puarstvom, s europskom helicikulturom. Toboe da predahne! Da vodom skvasi usne! Ne! Zastao je da bi se samu sebi divio. Kao vrsnom puogojcu i kandidatu za Zlatnog pua Europe! A sad me posluajte svi vi! Posebno me pozorno sluajte vi to radite u Internacionalnom institutu za puarstvo, vi glasoviti puogojci koji duh i slovo Pijemonta irite itavim svijetom. Tonije reeno, dokle ga moete iriti! Dokle se nau puogojci koji vas sluaju kao to vas ja sluam! Posluajte me i ut ete to kanim poduzeti kako bih u svom puogojstvu i zaustavio tetu to mi je prave para-puevi, i stvorio jo bezmudijeg, jo slinavijeg i jo plaljivijeg pua nego to je stari dobri vinogradnjak bijelog ukusnog mesa. U tome to kanim poduzeti uzor e mi biti europski obini barnjak, ije ime na latinskom, na alost, ne znam, i morski pu naki zvan volak, jer mu je kuica pokrivena izraslinama koje nalikuju na rogove, a slue da se za njih hvata morska trava pod kojom se volak skriva. Ime mu je na latinskom acera bullata. E, tu opet Gegan zastade traei pogledom ogledalo u kojemu bi se ogledao. Ogledala nije bilo i on nastavi: Dakle, uzori e mi biti obini europski barnjak, onaj s kuicom vretenastog oblika, kojega u Ivanjskoj lokvi ima kao gamadi, i volak, koji je dvospolac kao i barnjak. Kao i vinogradnjak! Ali, dok veliki vinogradnjak ljubav vodi udvoje, barnjak i volak vode je u nekoj vrsti kolektivnog parenja. Neto kao puji grupnjak! Kad vinogradnjake nauim tom kolektivnom parenju, bit e bezmudiji nego to su bili prije Prpueva dolaska. A vi, dragi sluatelji, sigurno ne znate kakvu to ljubav vode volci i barnjaci, pa ne znate ni u kakvu u kolu poslati vinogradnjake. Ne znate kakve u izmjene unijeti u burni ljubavni ivot vinogradnjaka! Sad ete znati! Barnjaci i volci ne sparuju se dva i dva kao to se sparuju vinogradnjaci. Oni se hvataju u kok>, u koiemu icru iera i DO deset oueva. sve sa-

mih dvospolaca. Hermafrodit do hermafrodita! Svaki od njih onom je sa svoje desne strane mujak koji ga oplouje, a onomu sa svoje lijeve strane enka koja trai da od njega bude oploena. I tako, kolo naokolo, svaki od njih nekoga oplouje i od nekoga biva oploen. Drugim rijeima, tuca on, ali i njega tucaju! A ne kao vinogradnjak! Sretne se par, pa daj, oplodit u ja tebe, a ti oplodi mene! Kod europskog barnjaka i volka radi se o viem stupnju bezmudosti, i ja moram nai naina da tom seksi kolu nauim i vinogradnjake. Svako otkrie zahtijeva vrijeme da bi se shvatilo. Zato je Gegan, vlaei usne, dopustio svojim sluateljima i gledateljima da shvate kakav je epohalni smisao njegovih namjera. Ali, dragi moji, ja na tome, da vinogradnjaka nauim seksi kolu volka i obinog europskog barnjaka neu stati. To nije moj krajnji domet ni meta mom srcu! Ja u pokrenuti puogojstvo i dovesti ga do savrenstva. Do stupnja kad e njegova previtost, a s njom vezan i previt otpor, biti svedeni na najmanju moguu mjeru. Na mjeru koja nee umanjiti ritam razmnoavanja, ali e boju i zadah previne svesti na nulu. Na istu niticu! Uzor e mi biti ameriki papuasti pu, komu je ime na latinskom crepidula fornicata. Taj, po mnogo emu glasoviti ameriki papuasti pu u novije se vrijeme doselio i na europski kontinent, nastanio se uz obale europskih mora i iri se munjevitom brzinom. On je taj lanac partnera, tu redaljku i taj kolektivni seks, gdje tuca svatko svakoga, inovirao i u toj inovaciji dotjerao do savrenstva. Kratki predah s malo vode! U mladosti, dok odrasta, i neko vrijeme u punoj zrelosti, ameriki je papuasti pu vrlo pokretljiva ivotinja. ivi gdje hoe, luta gdje ga je volja i radi to mu padne na pamet. U mladosti su svi puevi mukarci i razlog njihovu lutanju je da pronau lanac za parenje komu e se popeti na lea i zaigrati ulogu mukarca za sve one ispod sebe. Iz muka e se prometnuti u ensko kad mu se neki drugi samac lutalica popne na]ea. Moda nekima od vas ovo nije jasno! Onda <u po-

120

IVAN ARALICA

PU

121

noviti! Ovoga puta ispoetka, kako nastaje taj lanac, taj neboder u kojemu jedan drugome zajahuju na lea i jau, i sami jahani - konj i konjanik u jednom - do kraja ivota! To vam je jako zanimljivo, to je vrhunac savrenstva u uzgoju zlatnog pua. Sam pu u tom neboderskom sistemu ivi bez nostalgije za izgubljenim ponosom i dostojanstvom. Dakle, ponovo! A ponovo se ne moe bez stanke i gutljaja vode. Ukoliko mladi, ve zreli ameriki papuasti pu ne nae one koji su se nazidali jedan na drugoga i ne uspije onomu zadnjem skoiti na lea, on se sam nalijepi na kamen odluan da tu zauvijek ostane i doeka prvog lutajueg mlaca koji e mu zajahati na lea i preko noi ga od mukarca uiniti enskom. Opla! Tako se to radi! Ali uskoro onoga koji je zajahao nalijepljenog na kamen posjeuje novi mladi mudonja. Taj e oploditi onoga to ga je zajahao i istovremeno od mujaka pretvoriti u enku, a sam e postati mujak i za onoga koga je zajahao i za onoga koji je nalijepljen na kamen. Ali ni taj trei nee dugo biti mu dviju ena. Kad se na njega natovari etvrti i oplodi ga, i on e se od mukarca dviju ena pretvoriti u treu enu onoga to mu se popeo na lea. I tako se to zida dok se ne nazida prava kula, ameriki kazano, jer se radi o amerikom papuastom puu, pravi soliter od trideset i vie katova. Za pueve nebeska visina! Rasli bi ti soliteri jo vie kad i ameriki papuasti pu ne bi imao problem mjere kad je rije o uzletu u nebesa. I kad ne bi postojao nepisani zakon da s gradnjom treba prestati kako bi se znalo tko je gazda u dvoritu, tko ima muda i ponos, a tko ih nema, i tko ih nikada nee imati. I tako, na svim su katovima velike kule papuasti puevi enke, a samo je onaj na vrhu kule mujak koji sve one ispod sebe tuca. U znaenju oplouje! Ali i u smislu izreke tuca u mozak!

To je srcu momu meta, to je moj cilj u uzgoju pueva. Samo onaj na vrhu kule svojim dugim oplodnim biem pokazuje da je kurat, a sve je ostalo ispod njega i bezmudo i nekurato. Oni koji takve pueve u bekim gostinjcima budu blagovali, nee se moi tuiti da im njihovo meso zaudara po previni, jer e tek svaki trideseti pu biti pr. Ako za ovo ne dobijem 'Zlatnog pua Europe', ja ga ni za ta drugo vie neu moi dobiti.

Uslijedila je stanka bez gutljaja vode koji e navlaiti usta. Vlana usta nisu bila potrebna, jer je programatski govor bio pri kraju!_________________________ .... ____

PU

123

17
i ptice nebeske - vrane, galebovi, kosovi i golubovi - koji se iz visina sputaju u puogojilite, zgra- be pua kljunom i pandom, dignu uvis, lete s njim neko vrijeme, isputaju ga s velike visine i, kad mu se kuica slupa, hrane se njegovim mesom! Ni glodavci - takori, jeevi, krtice i poljski mievi - koji u zimskim danima, kad im uzmanjka druge hrane, navale na puogojilite, pronalaze u zemlji operkulirane pueve, zubima im drobe kuice, deru im meso i potamane ih i vie nego to im je potrebno za prehranu! Ni puevi golai iz obitelji limax, koji ive u puogojilitu, hrane se biljem a u nudi su i mesoderi, pa u nedostatku bilja nemilice napadaju vinogradnjake, deru njihovo tijelo, a njihovim se ispranjenim kuicama slue kao skrovitem pred ljetnim egama i zimskim hladnoama! Ni insekti - kukcokrilci, strvinari i trci - koji ive u tlu puogojilita i imaju eljusti kornjaa prilagoene za ugriz i sisanje krvi iz ugrizena mesa, a napadaju vinogradnjake na kraju stopala, daleko od glave u ijoj se blizini nalazi lijezda za izluivanje sluzi koja odgoni nametnike! Nitko od grabeljivaca i nametnika, pojedinano i svih zajedno, ak i kad bi im se pribrojala teta nastala zbog velikih vruina, dugotrajne kie i topla vjetra, nikad nitko Geganovu puogojilitu nije nanio toliku tetu koliku je napravilo, neobjanjivo i dosad nepoznato, izlaenje odraslih pueva na zidove koji ograuju Blaevo, gdje na suncu ugibaju bez cilja i _koristi.

Berba, koja je imala poeti u kolovozu i zavriti u rujnu, ve je potkraj srpnja bila unitena. Osim izvjesnog broja dvogodinjaka i trogodinjaka, koji su ostali za razmnoavanje u proljetnom ciklusu, u puogojilitu su se mogli nai samo jednogodinjaci i puii izleeni tek minulog ljeta. Kad bi meu onima koji su ispuzli na okolne zidove i tamo pocrkali bio Prpu i svi njegovi sljedbenici u zlim namjerama, i kad meu nejakim puiima i onima koji ostadoe za rasplod ne bi bilo Prpuevih pristaa, Gegan bi prebolio gubitak jednogodinjeg uroda. U grad Ulm ne bi poslao ni jedan sanduk operkulata s bijelim mesom, a u puogojilitu ne bi poduzimao nita to ne poduzima i kad je s berbom sve u redu. Ali, vjerujui da je Prpu iv, jedan od onih koji su ostali za reprodukciju i vjerujui da je meu reproduktorima cvijet njegovih pristaa, Gegan se zaeljao, namirisao, iziao na un i objavio: Istrijebit u ih! Sve! One za reprodukciju i one od godinu dana starosti strpat u u sanduke i otpremiti u Ulm, a one izleene iz jaja minulog ljeta pognjeit u ili potrovati. U Blaevu u naseliti pueve koji su sretni to su puevi. Tako ree, i tako bijae! Bilo je to lako rei i samo malo lake uiniti! Skupljanja i gnjeenja bilo je sve do kraja rujna! Male bi pueve gnjeio, a srednje i odrasle kupio u koaru dok bi bili na pai ili siti mirovali, parili se ili legli jajaca. Nije ih, kad bi ih donio u kuu, trpao u sanduke i kartonske kutije za otpremu vlakom u Ulm, jer na sebi nisu imali ni unutarnju membranu ni vanjsku zaklopnicu. Nisu bili operkulirani ni iieni od griza u crijevima. Spremao ih je u pet vinskih baava, koje su, s jednim razdjevenim dnom, rasuene, odavno bez vina u sebi, stajale u podrumu i sluile ve dugo u tu svrhu. Da se u njih spremaju na neko vrijeme neoieni i neoperkulirani puevi! Kad bi jednu bavu napunio, ali ne do vrha, nego do dvije treine, da se tmevi mosu kretati i namietati za ienie i zatvaranie

124

IVANARALICA

PU

125

ua kuice, pokrio bi je dnom ne zadnijevajui ga. Samo bi ga poklopio po zavretku duga, po utorima! Puevi su tu trebali ostati dok se ne oiste od griza i ne prijeu na prehranu glikogenom, dok im se otvor kuice ne pokrije zaklopnicom i dok im se tijelo, povueno u dubinu kuice, ne zatvori unutarnjom membranom. Tek tada e ih spremiti u kartonske kutije i drvene sanduke. I otpremiti u Ulm! Poto je pobrao to se pobrati imalo, pognjeio to je trebalo pognjeiti, i poto je svoje puogojilite, sve tamo do travnja naredne godine, kad e u njih naseliti reproduktore donesene iz Ulma i nezaraene ideologijom parapuizma, prepustio insektima, glodavcima i grabljivicama, neka ga do kraja oiste od pasjeg Prpueva nakota, poto je sve to uradio, Gegan je samu sebi dao dvotjedni odmor. Dok se puevi u vinskim bavama iste i zatvaraju, on e se prederavati, opijati, izleavati i nadoknaivati san to ga je izgubio dok se ljutio i obraunavao s balavcima koji su se drznuli balavcima ne biti. Kad se izdovolji jela, pila i ljenarenja, prihvatit e se pakiranja operkulata i otpremanja punih sanduka na eljezniku postaju. A kad se svega izdovoljio, siao je u konobu vidjeti kako su se puevi zatvorili zaklopcima, a ne da li su se zatvorili. to se ne bi zatvorili! Pa bili i zaraeni ideologijom parapuizmal Konoba je imala tri prozora etiri puta dua nego via. S kamenim pragovima, ne ba fino klesanim, i sa eljeznim ipkama koje premreuju itav otvor, oni su nalikovali koliko na prozore u zemlju ukopane konobe toliko i na prozore nekog memljivog kazamata. Kroz okanca, to su ih tvorile ukri poloene eljezne ipke, izvana je u konobu mogao ui isti zrak i svjetlo, ali od ivotinja samo insekti, guteri, zmije i puevi. Protiv ega se nije trebalo posebno braniti, jer te ivotinje nisu pravile tetu i kad se u konobu uetaju. Svjetla je bilo dovoljno i Gegan se nije morao dvoumiti je li ili nije istina ono to mu oi vide. Da pueva nema ni u bavama ni u konobi, da su bave ostale prazne i da tragovi puje sline pcrvanjskoj strani baava, po kamenom podu i DO

zidu na kojemu su prozori, svjedoe kako su puevi bjeali i upuuju kamo su, dok je on pio, derao i spavao, pobjegli! Jedino se mogao pitati i oko toga razbijati sebi glavu kako se puevi izvukoe iz baava kad su na njihovim otvorima stajala razdjevena dna teka po desetak kilograma svako. Ali, ni odgovor na to pitanje nije morao dugo traiti! Izvaena iz utora, osloboena krune udubine koja je sili da bude ravna i uspravna, izloena suenju, daska ugraena u dno polagano se krivi. Na slian nain, osloboeni rubova dna, utori gube ravan raspored i, ovisno o tome da li se duga ispravlja ili savija, neki padaju dolje, drugi se podiu gore. S njima zajedno padaju ili se podiu i vrhovi duga. I sad, kad bavu poklopi njenim dnom, izmeu njega i bave ostaju vee ili manje upljine. Ne ljube se! Istina bog, ne toliko da bi kroz te upljine lako mogli izlaziti svi puevi! I da su to bili stari puevi, oni s mentalitetom to ga je Geganov vinogradnjak imao prije Prpueva dolaska u Blaevo, masovnog pujeg bijega ne bi bilo. Poneki bi se provukao kroz te otvore izmeu dna i ruba bave i to bi bila sva teta. Ali, u bavama su se nalazili puevi poueni da se ivjeti moe samo ako si spreman da podnosi rtve. Na ono to Gegan zove - imati muda. Da se radilo upravo o rtvovanju, Gegan se mogao osvjedoiti na onom istom svjetlu na kojem se osvjedoio i da su puevi pobjegli. Unutarnje strane duga bile su prekrivene debelim slojem srii, kristaliziranom vinskom kiselinom, koja je hrapava. Pu evi koji su sa dna bave plazili po toj kristaliziranoj povrini, imali su snagu na usponu kao da se kreu po ravnu. Kad su doli na otvore izmeu dna i ruba bave, kroz koje se sami ni su mogli provui, oni bi, oslanjajui se jedan na drugoga od dna do vrha, zajednikom snagom na kuici onoga to ih je predvodio podigli dno. Kad bi ga podigli, onaj to ih je pred vodio uglavio bi se izmeu dna i vrha duge. Bio bi rtvovan, ali je otvor za bijeg drugima bio slpbodan! ,_____ ......... ,.,.-,.

126

IVAN ARALICA

PU

127

Takve, krupnih kuica, rtvovane, izmeu dna i duga, ve uginule, i Gegan ih je zatekao. Kad se dosjetio to su te mudonje uinile, bijesno ih je hvatao sa tri prsta. Svakoga bi pojedinano tresnuo o zid i razmrskao mu kuicu s ve mrtvim tijelom. Nadao se da je meu onima to im kuice drobi i kuica s mrtvim tijelom onoga to je u Blaevo donio zlo i naopako. I zato je uginule pueve, to ih je naao zaglavljene izmeu dna i vrhova duga, sa slau smrskao do posljednjega. Obazre se oko sebe traei ima li jo gdje koga i, kad ne nae nita, poe tamo kamo su vodili svi puji tragovi. Na jedan od tri duguljasta, eljeznim ipkama premreenog prozora! Kroz jedno okance na eljeznoj reetki proturio je nos, a kroz druga je dva gledao. Na strmini, koja se prua od temelja kue na Krulju do obale Ivanjske lokve, ne manjoj od stotinjak metara, vidio je usov od pujih kuica. Tu ih odbacuju stoljeima i nitko ne zna koliko ih je! Sloj je usova dubok, nitko ne zna koliki je! I iri se toliko da mu je irina vea od duine! I ne zaustavlja se na obali lokve, nego ulazi u njenu vodu i see do njenog dna, iju dubinu nitko nije mjerio jer se svatko na dnu boji pronai uzrok njene stalne bistrine. Bistrine koju ni kine bujice ni puje kuice ne mogu pomutiti! Bistrine, straha za svakoga onoga koji, kao Gegan, svijet vidi u beskrajnoj mutljei! Puevi koji su pobjegli iz baava skrili su se u tom dugom, irokom i debelom usovu praznih pujih kuica. Neka ih pokua pronai! Mrtvi su puevi skrili svoje ive potomke! A moglo bi se rei i da su se odbjegli puevi skrili na groblju u grobovima predaka! Jedino su ratike, koje su rasle po tom usovu, visoke kao trstike na slapovima Krke, ulijevale nadu Geganu da bi neke od para-pueva, moda i samog Prpua, mogao jednom pronai. Da li ve za koji dan? Da li tek na proljee? To e se vidjeti! I sutra, i na proljee i do koju godinu, moe se rei dovijeka.

ratika e, sa svojom zelenom kitom na vrhu, ostati za pa-rapueve neodoljiv mamac. Gledajui ih onako visoke i na vjetru zanjihane, Gegan je, ne vadei nos iz okanca na reetkama, blaio svoj bijes na odbjegle pueve. Da su vidjeli to uini puevima u svom puogojilitu, u to bulji kroz podrumski prozor i u to polae nadu, Nua, jugoslavenski konzul, hrvatska konzulica, susjedi i novinar Goo Mali sjetili bi se, pojedinano i po redu kako su ovdje spomenuti, odrubljene glave Ivana Usike, skoka s terase u vrt, vritnjaka, gradnje una i bijega pred vilama sa dva roga. Je li lud ili nesretan i nespretan ovjek koji u svom ivotu napravi deset koraka za koje moe dobiti svaku pohvalu i svaku nagradu, ak i Zlatnog pua Europe, a potom, iznebuha, napravi lo korak, koji sve dobre korake izvrne naglavake? Odgovorite! Samo neka vas ne zavede obrazloenje toga ovjeka kojim e pokuati opravdati svoj krivi korak! Meu ostalim, i tako da mu je on bio jedan jedini!

PU

129

18
ven Tupek - pu, a ne premijer iz Sebastijanovih pria - bio je i to hoe i to nee! Kad bi koga zanimale, i kad bi se, kao nekada, o tome pisale prie, o Tupekovoj potrazi, ako je to prava rije za ono to je on inio, za oinstvom, mogla bi se ispriati najzanimljivija pria meu onima koje govore o lutanjima u potrazi za onima koji su te donijeli na ovaj svijet. Za ocem i majkom! Moe se prihvatiti da nema nieg nevienog u onome to se dogodilo njegovoj majci. Da je pokupljena na nekoj livadi pored kabrnje, strpana u torbu ve brea i odnesena u Ulm, u puogojilite na izvoru Lone! I da je tamo u rupicu snijela jajaca, meu kojima je bilo i jajace iz kojeg je, s apeksom i tek jednim zavojem na kuici, isplazio mali Sven Tupek! Nema nita nevieno u tome to sile zla vremena rastave oca od majke dok je dijete u zametku, da se dijete rodi bez oca i postane dijete samohrane majke! Moe se razumjeti i da je majka na izvoru Lone, jer joj se samohranost nije dopadala, pronala novog mukarca, izrodila s njim svoju i njegovu djecu, pa one koje je prije njega s nekim drugim zaela pribrojila onima to ih raa s novim muem i, ako sama skriva od kojeg je mua koje dijete, oni koji je sa strane gledaju mogu povjerovati da su to doista djeca iz jednog braka. To je toliko mudro, i toliko obino, da bi bio i lud i neobian onaj koji bi kazao da se s tim nije susreo. Moe se razumjeti i da utvrivanje oinstva kod hermafrodita nije lagan posao, ako se bilo to, i najmanja sitnica,

zamrsi ili eli zamrsiti, jer je samo po sebi zamreno to tvoja majka tvom ocu bude i mu i ena, a da tvoj otac tvojoj majci istovremeno bude i ena i mu. Ako je taj odnos stalan i vrst, bez bonih spojeva koji brak hermafrodita uslonjavaju, onda je mogue meu majinim mukarcima i enama pronai svog oca. Ali, ako se bonim vezama ta stalnost pomuti, onda tu nitko iv, pa ni majka, ne moe pronai oca svom djetetu. Svom Svenu Tupeku! Ali, ako je to posrijedi i u svijetu se hermafrodita zna kako se to zove! I to e onda traiti ono to je pronaeno i prije nego to si ga poao traiti! Sve se to moe razumjeti, ali se ne moe razumjeti da sin kod ive majke istrauje okolo tko mu je otac. Pa, valjda mu to majka znade bolje od svih! A ako ona ne zna, to je mogue i kod pueva i kod svih ostalih stvorova, onda je potraga za ocem poprilino bespotrebna. On postoji, ali ga majka ili taji ili ni sama ne prepoznaje u mnotvu onih koji bi oevi njenu sinu Svenu mogli biti. ini se, to tvrde svi koji su se bavili tim krupnim problemom, a poglavito jedna od desetak, nazovimo ih tako, Tupekovih ena, da je uzrok njegovoj potrazi za oinstvom u pujem shvaanju rijei epigon, rijei koja potjee iz starogrkog jezika. Stari su Grci tu rije shvaali vrlo obino. Bio je to potomak! Ako se radilo o ovjeku, bio je potomak Grka i sam Grk. A ako se radilo o puu, bili su to puji potomci, oni jadnici to ih u vrijeme najveih ega viamo na granicama tamarisa, kako uz pomo vlage u sebi samima i vlage to im je moe dati tamaris, pokuavaju preivjeti nesnosne vruine, nesnosne i za ljude koji vodu piju iz ae koliko je ele popiti. Grcima je bilo prirodno to njihov epigon naslijedi od roditelja i duhovna i fizika svojstva i to se njima dii, ako mu je do dike, ili da ih, drei ih obinima, nikada u ivotu i ne spomene. A puevi su, ne gledajui u puzanju, baljenju i plaljivosti ono ime bi se bilo iji potomak mogao ponositi, u arobnoj rijei epigonstvo vidjeli samo duhovno.nasljee, JPa .^

130

IVAN ARALICA

PU

131

Nego im je biti epigon znailo biti neiji nasljedovatelj, pripadnik neije sljedbe, duhom nekomu slian, pa bio ti on otac po druenju s tvojom majkom ili ti ne bio nita. Primjerice, Tupeku nije bilo vano to je od oca naslijedio kuicu u koju se uvlai kad mu u ivotu postane gusto, jer je to fiziko nasljee rezervirano za svakog pua. Njemu je, kroz epigonstvo kao duhovno nasljee bilo vano pronai onoga od koga on batini sinistroznu kuicu, kuicu ljevakinju, kuicu ija zavojnica ide zdesna nalijevo i po kojoj se Sven razlikuje od devedeset i pet posto vinogradnjaka, ije su kuice dekstrozne, denjakinje, sa zavojnicom koja se mota slijeva nadesno. Kau i tome bi se moglo vjerovati - da je Tupekova supruga, ona koja je istraivala njegovo porijeklo, otkrila otkuda potjee sinistrozna kuica njena mua. Ali, kad je dola do zaudnog otkria o Tupekovu porijeklu, zautjela je. Zato? Da bi svom muu omoguila neka i dalje trai tko mu je duhovni
otac, i iji je on epigon.

Tupekova je majka u Ulm dola oploena, pa se njegov otac treba traiti tamo gdje je majka ivjela prije nego je stavljena u vreu i ponesena na daleki put, da na kraju toga puta vrsnim sjemenom osjemeni puogojilite na izvoru Lone. Oca mu revna supruga nije zatekla na ivotu, bio je meu mrtvima, ali je na vlanim poljanama izmeu Donjeg i Gornjeg Zemunika nala ivu uspomenu na njega. ivu uspomenu na pua zvanog Prce, koji je imao kuicu ljevakinju i bio toliko opak da su ga puevi koje je povrijedio, kad je naglo uginuo jedui u neogranienim koliinama puomor na jednom nasadu lubenica, izvukli iz zemlje i mrtva objesili o granicu ika. Tu je sa svojom sinistroznom kuicom visio sve dok mu se ta kuica nije odvojila od tijela. Ona pala na zemlju, a suho tijelo na ikovoj grani priekalo prvi vjetar da ga skine s vjeala.

Sve je to svojim oima na pet centimetara udaljenosti vidjela i Tupekova majka i bila sretna to su je odnijeli daleko od vjeala na kojima je visio Prce. Otac njena sina Svena! Ako ni zbog ega drugoga, a ono onda da u tuini, gdje je ne poznaju, moe tajiti porijeklo svoga sina! Da porijeklo! Epigonstvo! Biti sin toga Prce, koga su i mrtva objesili kako bi na njemu iskazali svoj bijes i zloom mu uzvratili na zlou, nekako bi se i moglo, ali biti njegov epigon po nasljeu kuice ljevakinje, nije se moglo. I zato je majka tajila tko je otac njenu sinu. I zato je sin, kad je od desete ene uo tko mu je aa, nastavio tragati za svojim mitskim ocem. I to mislite, na komu se u toj potrazi zaustavio? Na Geganu! Zato je Tupek one noi doplazio na Geganova balkonska vrata; zato mu je kazao ono o para-puevima zlih namjera. A bio bi mu rekao i da je njegov epigon - kako god on to shvatio, da mu je aa po vezi s majkom ili da mu je duhovni otac - da u njemu nije proradio sretni puji strah kojega se ne namjerava odrei, jer ne eli biti para-pu.

PUZ

133

19
prvi se mah ini da je onomu koji moe biti i to hoe i to nee, svejedno je li tuibaba koja je dola na staklo balkonskih vrata i klevee pred gazdom svoga protivnika, ili je, ni kriv ni duan, dospio meu bjegunce. A to god on mislio kako je tamo dospio, Tupek je, kad je napustio bavu i podrum bio bjegunac ispred svoga duhovnog oca Gegana. Kako mu se iz pozicije bjegunca pribliiti? Kako drukije nego, skriven u usovu praznih pujih kuica, ljudskim pojmovima kazano, skriven u masovnom grobu, razmisliti o svim sadrajima svog epigonstva koji ga veu uz Gegana. Zar ta veza epigona sa svojim ocem nije u osnovnom, znai prvom naelu ovoga Vrtnog Patuljka, kako su prijatelji od milja zvali sitnog Svena Tupeka: Puzi, bali i slinavi - ali poteno! Ovaj dodatak uzreici ne odvaja se od prvog dijela niim osim, kako se vidi, crticom. A crtica ga s prvim dijelom vie spaja nego razdvaja. To se ali poteno ne odnosi na druge sadraje, primjerice poteno stajati uspravan, poteno ustrajati na svom interesu i svom miljenju. To se ali poteno odnosi samo na tri prethodne rijei u navedenoj izreci. Ona ih pojaava u smislu poteno puzati, poteno baliti i poteno slinavitil

osim oholosti. Meutim, kako mnogi misle sasvim drukije, da oholost s ponosom nema niega zajednikog, da ponos moe stajati uz bok poniznosti, kao: Ponizno ali ponosno! Tupek je, da ne bi bilo zabune, svoju poniznost oslobodio ponosa i time drugo naelo uskladio s prvim. S puzanjem, baljenjem i slinavljenjem! A kako je drukije i mogao kad se ni puzati ni baliti ni slinaviti ne moe drukije nego ponizno i bez
ponosal

Ne talasaj! Tree je naelo koje je epigon preuzeo od svog oca, da bi ga ono s ocem i po treoj spojnici spajalo. Samo po sebi ono je jasno svakomu onomu tko u talasanju vidi stvaranje valova, uzburkavanje mirne vode i riku valova koje je netko stvorio iz mrtve morske utihe. Tomu treba dodati da je imperativ ne talasaj s vode, na kojoj je nastao, lako prenosiv na mnoge druge pojavnosti. Primjerice: Ne pruaj rogove! Ne dii
nos! Ne pravi se vaan! Ne nalazi se gdje te oekuju! Ne odzivaj se gdje te ne zovu! Ne nii gdje nisi posijan!

Za drugo Tupekovo naelo, za drugu poveznicu izmeu epigona i njegova ae, koja glasi: Ponizno i bez ponosa!, mnogi su takoer zbunjeni dodatkom koji izrijekom iz poniznosti vadi ponos. Dre da sama poniznost iz sebe iskljuuje oholost, a s ohplou i ponos, koji u sebi i ne sadrava nita drugo

Da bi ih odjelotvorio, za tri je naela Sven Tupek pronaao i tri oblika ponaanja. Ta tri temeljna obrasca stalno, od prilike do prilike, obogauje novima i jo novijima. Jedno smo ve vidjeli, nain Tupekova govora, kad smo ga uli govoriti dok je puzao po vanjskoj strani stakla balkonskih vrata. Rijei izgovara meko, umilno, a izmeu rijei pravi tako duge pauze da onaj tko ga slua naas pomisli. S tim je gotovo, taj nee dorei ono to je zaustio i ostat e nekazano ono to je kanio kazati. Ali tko bude imao strpljenja doitati ovu priu, doekat e i promjenu u njegovu govoru i saznati koji su razlozi tu promjenu uvjetovali. Usuglasiti izraz svoga lica sa svojom sutinom, dovesti u sklad dojam to ga tvoje lice ostavlja na one koji te gledaju i sluaju s dojmom koji bi ti sam elio da ga imaju tvoji gledaoci i sluaoci, nije mala muka za sve one koji se ogledaju u ogledalima svijeta ili, kako se to obiava rei, koji sudjeluju u javnom ivotu. To je usuglaavanje Tupeku uspjelo i s gornjim i s cionjim dijelom Jica, A.to, bogme, nrje bilo lako, ier doiam

134

IVANARALICA

PU

135

to ga ostavlja gornji dio njegova lica u suprotnosti je s dojmom to ga ostavlja donji dio lica. S druge strane, samo tako opreni dojmovi mogu ispuniti sadrajem ono to se zove Tupekovom sutinom. Ono to je sukus njegova epigonstva! Za treinu krai nego kod ostalih pueva, njegovi su rogovi, doista, dva vea ticala, kad im se na vrhovima pojave oi, kad te vodnjikave okice od straha trepnu nekoliko puta, zapravo, uvrnu se i izbee, djelovali umiljato, ponizno, skrueno, molbeno i, to ne rei, malkice tupo. Po izrazu toga dijela lica, neto priroenog neto namjetenog, nazvali su ga tupekom i, kad su u toj rijei prvi glas napisali velikim slovom, nastalo je prezime Tupek. Za njega i za sve epigone ovoga epigona! S jakim prednjim zubima, koji su gornju usnu gurnuli naprijed i nadnijeli je nad donju, s mintvom sitnih bradavica koje su prekrile usne, laloke i dobar dio podbratka, a nalikovale su na kratko oianu bradu roava ovjeka, Tupekov je donji dio lica davao dojam sladostrasna hermafrodita koji uiva u dobru zalogaju. I kad se pase, i kad se brsti, i kad se gricka i kad se pijue! Nimalo suzdrana, nimalo umiljata, a najmanje asketski ponizna. I kad sada spoji dojam gornjeg dijela lica s dojmom lica ispod dva para malih ticala, dobit e dojam lica u cjelini. Taj je Sven Tupek u gornjem dijelu lica umiljat samo zato da bi u donjem dijelu mogao biti drzak i bezobziran. Na tome se temelji tvrdnja s poetka ove karakterizacije, da je Sven mogao
biti i to hoe i to nee.

s ocem! Tko to ne moe shvatiti, taj nikad nee shvatiti kako

netko moe biti i to hoe i to nee.

Ipak, ta tvrdnja, da moe biti svata, najpotpunije se ostvaruje u treem obrascu prilagodbe ponaanja svojim naelnim stavovima. I kritiarima i protivnicima bio je spreman dati sve to od njega trae samo da otupi otricu njihova neprijateljstva i primora ih da ga prigrle i s njim se pomire. Da ga prihvate kako god znaju kao podnoljiva, ak i osobito vrijedna! I zato nikoga ne treba uditi to je Gegana, koji jest uzgajiva pueva ali isto tako i njihov tamanitelj, poelio imati za oca. I poelio biti njegov epigon! Potomak u svemu istovjetan

U tim naelima i u prilagodbi svoga ponaanja tim naelima treba potraiti korijene onoga to je kao bjegunac Sven Tupek uinio. Strah to ga je trpio dok se izvlaio iz bave, puzao preko prozorskog praga i bjeao to dalje od Geganova podruma, niz usov od praznih pujih kuica, nije bio nita prema strahu to ga je osjetio kad se zaustavio pored korijena jedne ratike i odluio se tu sakriti. to dublje u usovu, to dublje meu prazne kuice, do same zemlje, gdje su kuice zdrobljene i sa zemljom pomijeane. Jo dok je po njima u bijegu puzao, kuice su se micale i, pomiui se, kuckale jedna o drugu. Glasale su se zvukom mrtvakog zvonca s neke od grobljanskih kapela! Ali, kad se poeo meu njih zavlaiti, gurajui naprijed svoju kuicu, udarci pune kuice o prazne oglasili su se zvukom to ga proizvodi kotrljanje suhih kostiju niz strminu. Tu je odluio tek predaniti, a kad padne no, izvui se i krenuti dalje. to blie Ivanjskoj lokvi i to dalje od Geganova podruma i baava. I to bi uinio da no nije jo vie pojaala strah. Nije bio u stanju ponovo sluati brencanje grobljanskog zvonca ni kuckanje i krckanje suhih kostiju, pa je odluio tu, kraj korijena ratike, zakopan meu prazne puje kuice, ostati i prezimiti, a onda e, kad na proljee otopli, odluiti to e dalje. Isputajui slinu najprije je vapnenastom zaklopnicom zatvorio otvor kuice i osjetio se lagodnije. Potom je, povlaei se u dubinu blie apeksu, napravio jo dvije poprene membrane. Sagradivi tako tri obrambena zida, zatvorio je dine otvore i morao se zadovoljiti s ono malo zraka koji je do plua dolazio kroz porozne stijenke kuice i kroz, takoer porozne, membrane i zaklopnicu. Imao je dovoljne zalihe glikogena. Od njih je mogao ivjeti est mjeseci prezimljavanja. Ne znajui to ga sve eka, samo prezimljavanje ili, nakon njega, jo i sua, ono griza to

136

IVAN ARALICA

PU

137

mu se u elucu nalo nije probavio, nego ga je pretvorio u ukastu kau i ostavio da krui po iznutrici kao nepotroivo jelo u potpunoj oskudici. Kad je i broj otkucaja srca u minuti sa pedeset, koliko ih ima dok pue, smanjio na deset, koliko ih moe imati kad miruje, utonuo je u san i zaboravio na strah. Ni kie koje su padale, ni snjegove koji su leprali, ni mrazove koji su irili studen, ni vjetrove koji su zavijali u dugih est mjeseci, Sven Tupek nije osjetio. Probudio se tek kad je osjetio toplinu travnja. A poelio se pojaviti na povrini usova tek kad je ogladnio i oednio, jer je zaliha glikogena spala na nita, a ona ukasta kaa u elucu izgubila svaku hranjivost. lijezda sluznica potjerala je kroz sluzni otvor mlaz sline. Slina se razlila po prvoj membrani i smekala je. Tako razmekanu, pritiskom stranjeg dijela stopala, Tupek ju je lagano probio. Na isti nain, mekajui ih sluzi, razvalio je i drugu membranu i, od membrane vru, zaklopnicu. Iziao je iz kuice i prvi put nakon est mjeseci udahnuo vlaan, topao i mirisan zrak travanjskog dana. Vlaan od estih kia i rosa, topao od suneve svjetlosti, mirisan od lia i cvijea kojim su listale i cvjetale sve trave, svi grmovi, sva stabla. Kakva prilika za pau i brst! Da si i juer na pai bio, a nekmoli kad si posljednji put jeo prije est mjeseci. Mnoge je bjegunce izazov da se gladni najedu i edni napiju ljuto prevario. Prevario bi i Tupeka da nije bio straljiv kao svaki pu i, svrh toga, plaljiviji od bilo kojeg pua. Mirisi su proljea dolazili do para njegovih malih ticala, ali se Tupek nije dao namamiti u rizian posao. Penjati se uz ratiku do njene lisnate kite ili prijei preko usova od praznih pujih kuica, zaci u brdo i tamo meu mnotvom trava birati koju poeli. Zadovoljio se vlanom gnjilei na ratikinu korijenu i ilicama koje je ratika pruala na sve strane ispod praznih pujih kuica. Kad je doskora po njemu poelo neto sipiti nalik na piljevinu, kad je to okusio i poeo mljeti radulom pretvarajui ga

u kau, spoznao je da je to dobra hrana. Ne ba mana nebeska, ali dobra! I zato to nije znao tko mu je alje, pa nikomu za nju nije bio duan! Jedui tu sonu piljevinu do kraja lipnja, opet je bio pun glikogena. Od nje je ljepi mladi list, jo ljepa klica, a najljepi cvijet! Ali se Sven znao odricati. Zadovoljio se piljevinom i jednoga dana u lipnju dobio priznanje da je mudro postupio kad se othrvao primamljivim darovima proljea. Jadnice, ja te vie neu hraniti, rekao mu je Tarac, veliki dlakavi leptir koji je imao tolik broj zamaha krilima u sekundi da je mogao i brzo letjeti i stajati u zraku ne miui se s mjesta. Najprije sam bio liinka, velik crv pod ratikinom korom, potom sam se zakukuljio, a sada sam iz kukuljice izletio kao odrastao leptir. Dok sam bio liinka, grizao sam ratikinu koru. Ono to bi mi promaklo mimo zubi padalo je na tebe i bilo ti mana nebeska jer te je hranilo. Vie toga meljiva ispod mojih zubi nee biti. Nemoj, zaboga, da se prevari i krene na pau dalje od ratikina korijena! Svi bjegunci i starosjedioci usova, koji su to ovoga proljea uradili, nastradali su. Na ratikama, na ledinama ili na prijelazima staza i putova u namjeri da pobjegnu to dalje od Krulja! Gegan ih je lovio, drobio i potapao u Ivanjsku lokvu. Ne traim da mi se iim oduuje, ali hou da zna kako ti je ivot spasila crvotoina ispod moga zuba. Otkidao sam od svog zalogaja i tebe hranio, zavrio je Tarac i odletio traiti cvijet na kojem e sisati medovinu. Od onoga to je od Tarca uo, da Gegan skuplja bjegunce, drobi ih i baca u lokvu, Sven Tupek se toliko prestraio da su mu se otkucaji srca od pedeset u minuti smanjili na samo deset. S ono malo snage jedva se zakopao meu mrtve kuice i jedva je mogao istisnuti iz sebe toliko sline koliko je te itke tvari potrebno da se sagradi zaklopnica i dvije membrane to dijele izlaz od njegova u kut zbijena tijela. Nije se istio od griza kao to se puevi iste kad se skupljaju za prezimljavanje ili za preivljavanje sua i dugotrajnih vruina. Na hibernaciju i estivaciju! Sve to se hrane od one gnjilei s korijenja i one crvotoine nalo u elucu pretvorio je

138

IVAN ARALICA

u ukastu tekuinu, s kojom e, uz tedljivu potronju glikogena, preivjeti strah dug nekoliko hibernacija i estivacija. Znanost biljei da su neki primjerci pueva tako pripremljeni i tako zatvoreni, hranei se onom kaom u elucu i glikogenom, preivjeli dvadeset i tri godine. Sven Tupek je, hranei se svojim izmetom i napajajui se svojom mokraom, svoj strah proivio u etiri godine. S obzirom na ono to pu i preko toga moe, to i nije bilo tako dugo strahovanje. Ali, gledano ljudskim okom, ravno je udu da netko, hranei se svojim izmetom i pijui svoju mokrau, moe proivjeti etiri godine. Kad je nedavno jedan fakir u Bombaju izjavio da ve pet mjeseci ne jede i ne pije nita a osjea se sit i napit, oko njega se skupila poprilina grupa znanstvenika kako bi odgovorili na pitanje je li mogue da ovjek, poput pua, moe ivjeti jedui svoj izmet i pijui svoju mokrau. Otkako je ta vijest obila kuglu zemaljsku, nije se ulo je li naen odgovor na to pitanje. Iako se o tome ne moe nita pouzdano doznati, mogu se susresti oni koji tvrde da je to mogue. Ali samo ako je strah ovjeka koji tako preivljava mjerljiv sa strahom pua. Sa strahom Svena Tupeka!

20
i nakon etiri godine strah Svena Tupeka nije popustio. Ali se pojaala e i glad. I mirisi su proljetnih trava, rose i cvijea, iako su se s teko probijali kroz porozno tkivo kuice, zaklopnice i dviju membrana, postali toliko izazovni da ga ni strah nije mogao sprijeiti da ne izie. Iz svoje je kuice iziao, ali se nije usudio izii sa dna na povrinu praznih kuica. Grob u kojemu je i groblje na kojemu je, pruali su mu idealno kamuflirano sklonite pred Geganovim progonima pueva zaraenih ideologijom parapuizma. Opet se prederavao piljevinom ratikine stabljike, koju je, negdje gore, u nebeskim visinama iznad njega,toila tareva liinka, prije nego e se zakukuljiti i iz kukuljice izii u tijelu i ruhu masivnog i tustog leptira. Prijala mu je svjea piljevina, ali i ona koja je svrhu njega padala u proteklim proljeima, dok je spavao tvrdim snom straljivca. Prijala, iako je bila sasvim gnjila! Brzo se oporavljao, punio vodom i uveavao zalihe glikogena, pujeg sala. Da se brzo oporavlja, pomogle su mu jutarnje rose, ba obilne na obalama Ivanjske lokve, i este proljetne kie, koje su vlaile hranjivu crvotoinu, i onu svjeu, od ove godine, i onu ve gnjilu, od prolih godina. A onda ga je, ve tusta, i dalje straljiva, spremna da ponovo popusti strahu i potone u nove hibernacije i estivacije, posjetio Tarac, onaj to ga velika frekvencija krila dri u visini. Onaj to levitira!

140

IVANARALICA

PU

141

A, probudio si se! ree i poe se beskrajno dugo smijati tomu to ree. Odmah da ti kaem, nastavio je kad je savladao smijeh, ja nisam onaj Tarac to si ga vidio kad si prije etiri godine bio budan. Ono je bio moj pradjed. Ali to za tebe nema nikakva znaenja. to je o tebi znao moj pradjed, to je znao i moj djed, i moj otac. A znam i ja! Mi nismo puevi! Za pueve se pria da je jedino to sami pamte, i to kao puju tradiciju mogu prenijeti na potomke, rupa u koju se zavuku kad hiberniraju ili estiviraju. A potomci taraca nasljeuju pamenje svojih predaka u cjelini i zato nam ne smeta to ivimo kao leptiri s moi levitiranja samo godinu dana. Prenosei pamenje s koljena na koljeno ivimo vjeno. I zato se mi - moj pradjed, djed, otac i ja - ve etiri godine smijemo tvom silnom strahu! I zato sam te upitao probudi li se ve jednom, i nastavio se smijati! Udebljao sam se i samo to ponovo nisam utonuo u etverogodinji san. Pa, kad je onaj to ga je nauka o puevima proglasila rekorderom, mogao spavati dvadeset i tri godine, moi u i ja osam godina, koliko sam zasada planirao prokunjati. Nitko nita ne moe protiv svoje naravi. Pu protiv straha, tarci protiv toga da im je vijek samo godinu dana! Ako je strah moja prirodna osobina, zar bi ga se kao sredstva obrane morao odrei? Ne bi! Ali ti vie nema razloga za strah! Nemam! Izvoli, priaj mi gdje je taj razlog strahu nestao! Za tvoj ga strah nikad nije ni bilo. Za strah ostalih pueva bjegunaca bilo ga je. Za to je znao i moj pradjed. Ali ti to nije imao priliku kazati. Kad je doznao da se ti nema razloga bojati, ti si ve bio od straha pobjegao u san. Pa, pobogu, Svene, tebe Gegan pamti po onoj pujoj mudrosti koju si sam zabiljeio, o tome da su ideali potrona roba i da su najpotrebniji onima koji ih brzo mijenjaju. Tu je mudrost Gegan uklesao na svoj un a da ti to i ne zna. Drugo, on te pamti iz one noi kad si doao na prozorsko staklo njegovih balkonskih vrata i

kazao mu da parapuevi imaju zle namjere. Zar bi Gegan osobu koju citira i osobu koja mu nudi suradnju mogao smrskati i baciti u lokvu? Kad ste znali to, tvoj pradjed, djed, otac i ti to me niste probudili? Prvo, buditi te, dok to sam ne uini, nije mogue. Drugo, kad bismo te probudili, emu bismo se iz generacije u generaciju smijali? U svijetu je i u naem ivotu tako malo povoda za smijeh, da povod smijehu koji si pronaao - kako je netko toliko straljiv bez valjanog razloga - treba njegovati, a ne ga trijenjenjem pijanog od straha zauvijek upropastiti. A to si onda sada doao da mi to kae? Da uniti razlog svom smijehu! rekao je Sven. Taj se poticaj smijehu istroio i od njega se ne moe oekivati nita vie. To je jedno, a drugo je da e ti, odbaci li dosadanji razlog smijehu, napraviti vie novih povoda za nasmijavanje. Nagovara me, ako sam te dobro razumio, da ne idem u ponovni etverogodinji san? pitao ga je Tupek. Ba tako! Nagovaram te da od straha prestane jesti svoja govna i piti svoju mokrau, jer tvom strahu nema razloga. Gegan je danas drugi ovjek. Nekim je puevima ostao ljuti neprijatelj, ali e tebe lijepo primiti. Zapravo, on te trai! to je uzrok da se Gegan promijenio? pita Tupek. Izvlai rogove to vie moe i poinje puzati uz ratiku, da bude na razini svoga sugovornika. Bio je to dobar znak da iz njega istjee usmreni strah i ulijeva se svjea hrabrost. One godine kad vas je Gegan pohvatao i potrpao u bave, a vi pobjegli dok se on opijao i prederavao, u Ulm iz Krulja nije otpremljen ni jedan sanduk mesa velikog vinogradnjaka. Hoffbauer, nevidljivi vlasnik puogojilita Obernet, zabrinut zbog ega je podbacio Geganov urod, poalje u Krulj oba svoia ineniera,za puoaoistvo da.vide to se doeodilo i. ako

142

IVAN ARALICA

PUZ

143

treba, prue pomo. Inenjeri su, a bilo je to prvo proljee nakon bijega iz baava, nali sluenog Gegana kako lovi odbjegle pueve, drobi ih udarcem kamena i baca ih u lokvu. Kad im je kazao zato prole jeseni nije u Ulm otpremio ni jedan sanduk s operkuliranom robom, zato mu je puogojilite zaputeno i zato lovi odbjegle pueve, veliki su mu strunjaci za helicikulturu odobrili sve to je uradio i to sada radi. Valjalo je istrijebiti ideologiju para-pueva, jer tko je vidio da pu ima muda i ponos koji ide uz muda kao palac uz kaiprst! Ali nije dobro to je, progonei para-pueve, unitio jednogodinju berbu i zapustio uzgajalite. Predloili su mu da pueve oslobodi kolektivne krivnje za pokuaj stjecanja muda i da krivnju individualizira. Na Prpua treba svaliti sve! Neka ga pronae i poalje njima u Ulm. Tamo e ga osuditi, a nevidljivi e se vlasnik farme na izvoru Lone pobrinuti da Prpu postane zastraujui primjer svim puevima u svim puogojilitima, koji poele postati mudati. Primjer od kojeg e atrofirati muda i onima koji su ih u meuvremenu na neki nain stekli! Gegan je znalce helicikulture posluao i otada ne lovi pueve bjegunce, nego meu njima trai Prpua ili onoga koji o Prpuevu mjestu boravka neto znade. Inenjeri su mu nabavili nove reproduktore, Blaevo je modernizirano, berba je udvostruena, ali Gegan ne prestaje traiti Prpua. Zbog rauna to ih osobno ima s njim, ali i zbog toga to ga oni iz Ulma ohrabruju da ga trai, da je krivnju potrebno individualizirati i da Prpua treba egzemplarno kazniti za zloin po zapovjednoj odgovornosti1.

to da radim? to da radim? zabrzao je Sven Tupek kad je uo to je uo. ekaj, ne brzaj, nije to u skladu s puevom naravi. Uinit e to ti kaem, ali se penjati uz ratiku, zbog one prie o ratici i puu, ne smije ni ako ti ja kaem da se penje. Na ratiku se moe penjati samo ako ti dopusti Gegan. I to do one visine koju ti on oznai! Dalje ni milimetar! to da inim? opet e Tupek i poe silaziti s ratike.

Imat e to initi! A sada posluaj ime je trenutno Gegan zaokupljen. Nas nekolicina taraca posjetimo ga svaku veer dok sjedi na verandi s pogledom na puogojilite i kapelicu Ivana Usike. On zna da tarci u veer posjeuju cvjetne grmove, kako bi iz cvjetnih aki srkali medovinu. Kad mi napravimo krug oko njegove glave, Gegan sebe doivljava cvijetom oko kojeg se kupe leptiri. Najvjerojatnije suncokretovim cvijetom! Znam da mu to godi, razloga za smijeh na svijetu nije mnogo, pa se oko toga svojevrsnog suncokretova cvijeta vrtimo ukrug sve dok cvijet ne sklopi latice i ne ode na poinak. Razgovarate li s njim dok oko njega oblijeete? pita Tupek. I jo koliko! O svaemu! Sino smo ga zatekli zamiljena i ja ga pitam: 'to si se zamislio i zabrinuo, suncokretov cvijete?' A on e meni: 'Pobogu Tare, to me to pita! Kao da se nemam zbog ega brinuti, kao da nemam o emu razmiljati!' A o emu bi ti razmiljao i brinuo se, veliki Gegane? Sve to si poduzeo sretno je zavrilo. ak i teki sukob s para-puevima zavrio je tako da danas u Ulm otprema vee koliine pueva nego si ih ikad otpremao. ega se god tvoja ruka dohvati to doivljava procvat i napredak. Pa, zato se onda brinuti!?' A on e meni, okreui lice sugovorniku koji mu lebdi oko tjemena i zajedno s drugim tarcima oko njegove glave pravi nimbus: A je li svakomu na svijetu dobro kao to je meni dobro?' 'Nije', odgovaram,'ali je svatko tu da brine svoje brige.' Gegan e onda meni: 'E, moj Tare! Mene ne pritiu moje brige. Mene ubijaju brige bijelog svijetal I opet ne znam to u initi? jada se Tupek. Ne mora mi ni rei! Kod tolikog straha i toliko dugog hiberniranja, kako bi i mogao znati? Ti misli da mi oko njegove glave pravimo nimbus samo radi smijeha. Mi mu nimbus pravimo da bi nam dopustio ivot u stabljici ratike dok smo jajaca, dok smo liinke i dok smo kukuljice. Tarci ne brste lie ratike kao puevi, oni se ne vide dok prave tetu, kao to se vide puevi, Ali mi ratici pravimo mnogo veu tetu od pue-.

144

IVAN ARALICA

PU

145

va. Grizemo je iznutra, njenu sriku, njenu koru i potkorje. Gegan, koji uva svaku ratiku, bilo gdje rasla, jer sa svake podbire lie i baca ga puevima u svom puogojilitu, kad bi htio mogao bi nas sve potamaniti kao tetoine. To ne ini jer mu odrasli tarci oblijeu oko glave, razgovaraju s njim, zabavljaju ga i u njegovim oima ine ga suncokretovim cvijetom oko kojeg se svijet vrti. A on tu vrtnju svijeta pokree! Uvjerili smo ga da od naeg griza ni jedna ratika ne ugiba. Ako i grizemo sriku, ne odgriemo je do kraja, jer bi se zbog toga osuila ratikina kita. Uvjerili smo ga da nai hodnici kroz ratiku vode po dijelovima stabljike zbog kojih, i kad ih izgrizemo, ratika nee uvenuti. Htio se sam u to uvjeriti, pa smo ga pozvali u goste neka se proeta naim tunelima. Ali, da bismo mu pokazali koliko drimo do higijene, zamolili smo ga da na ulazu pod ratikinu koru izuje cipele i hoda bos. I posluao vas je? Nego! Pa mi tarci ipak imamo nekakva muda! A to da inim ja koji ih nemam, i koji odbijam da ih ikad steknem? Ti pjevaj! Pjevaj od straha, ali se strah ne smije ni u napjevu uti ni u rijeima pjesme prepoznati. Pjevaj onako kako moe svake noi uti da pjeva jedan pastir napasajui pet ovaca u Jagleu. Na velikim vruinama ovce po danu ne mogu pasti, pa ih napasaju nou. Njemu je siromahu tek dvanaest godina. Sam je, nigdje u okolici kojega pastira! I on pjeva! Ne to bi mu se pjevalo, nego da otjera strah od sebe. Od sumraka do ponoi pastir pjeva! Tako i ti pjevaj, ali da ti se u napjevu ne otkriva strah i ne prepoznaje tuga! Da su ti rijei pune radosti i optimizma. Ruiaste da ruiastije ne mogu biti! A o emu bi imale govoriti te moje pjesme ponikle iz straha, a procvjetale u optimizmu? pita se Tupek. Ako su Geganu upuene, a bit e, morat e govoriti o brigama koje puogojac brine. O brigama koje bijeli svijet brinel A kako je bijeli svijet Geganu puogojilite u Obernetu i njegov nevidljivi vlasnik Hoffbauer, pjesme Svena Tupeka, Prvog i

svih ostalih Tupeka koji e za njim dolaziti na glas, tom bi bijelom svijetu trebale biti upuene. Isto tako - tovie, i jo vie od toga - pjesme bi morale traiti oprost za neuvenu drskost na koju su se drznuli puevi u Blaevu pokuavi stei muda. I u tome da trai oprost ne oklijevaj! Prvo i posljednje, kojim e djelotvornijim nainom pu pokazati da je pu nego da od svih oko sebe i svega oko sebe trai oprost i za ono to je uinio i za ono to uinio nije? Nema boljeg naina dokazivanja puje duhovnosti nego zatraiti oprost za grijeh koji nisi poinio. Efikasan je nain i traenje oprosta za poinjene grijehe, ali traiti oprost za grijeh koji nisi poinio najuinkovitiji je nain dokazivanja da si pu bio i pu ostao. I zato, Svene Tupeku Prvi, pjevaj optimistinu pjesmu poniklu iz straha, pjesmu kojom prosi oprotenje bijelog svijeta, utjelovljena u puogojilitu pokraj Ulma grada. Nisam vjet peru! Bi li mi ti, Tare, tu pjesmu mogao sastaviti. A ja u je, obeavam, pjevati optimistinije od pastira u Jagleu, kae Tupek. Sram te bilo! Hoe da ti ja pjesmu stavljam u usta! Neu, pa makar te vidio uginula od straha. Ta pjesma mora niknuti iz tvog plaljivog srca, ree Tarac i odleti. A Sven Tupek krenu prema korijenu ratike i tu, zavuen u kuicu, gladujui i eajui kao isposnik u pustinji, u deset dana i deset noi ispjeva pjesmu i jednoga jutra puna rosulje, puui uz ratiku, propjeva i ljepim glasom nego to je onaj pastir pjevao:
Oprosti, svijete, silni, oprosti to rogovi mi stre van, Pa neki misle da elim bosti, Mutiti svijetu miran san. Batali, svijete, zdence milosti, to ti nemio donese dani Sad ovo jada pred tebe pada, Proeci, milost Ulma grada.

146
Tar nije ljepe baliti, pusti, Tvom sjaju biti sluga i rob, Postati patnik, a ne bik tusti, Pomamno riui, tonut u grob. Zar nije bolje milotu musti, Nego imati prazan drob?

IVANARAUCA

PU

147

Kad ovo jada pred vas pada, Smilujte mu se, kule Ulma grada! Pokornu glavu sablja ne sijee. Ponosit nema druga svog. Silom se prkosa boljke lijee. Ticalo ne smije postati rog. estoke rijei isprazno zvee I proizvod su duha zlog. Sad ovo jada na zemlju pada I moli milost Ulma grada. Moj ivot nije lagan bio. Sa zemlje na list, a potom pad. Bio sam ono to nisam htio: Osion vie, a manje jad. to bio bio, ne htio, htio, Pred vama niice padam sad. ista je pravda to skrhan strada Tko milost prosi Ulma grada! A kad me u svoje primite krilo, S pokornom duom, ponizan, ist, Bit e mi kao to nikad nije bilo. Pasti u travu, brstiti list, Sluati pomno, aptati milo, Onomu sladak tko e me grist. ivot e biti sjajna parada Od mog Krulja do Ulma grada!

im je uo da njegov sustanar na istoj ratici pjeva, Tarac se pribliio Svenu Tupeku na samo dva centimetra, jer je puev pjev bio tih. Sasluao je pjesmu od poetka do kraja vie puta, jer je Tupek, penjui se uz ratikinu stabljiku, nije prestajao pjevati. Tada je Tarac samu sebi rekao: Mudar je taj Sven Tupek. Shvatio je to znai pitanje oprosta od svih i svakoga u situaciji kad svi od njega trae da pu ostane. A on to prihvaa u nadi da e, u konanici, ipak, biti kao pu vei od svih pueva. Veliina je veliina, pa bila i puja! A ni pjesma mu nije loa. Jest da je ta pjesma imala dobar uzor, ali plagijat nije. Samo otisak, dobar kao i peat koji ga je otisnuo. Kaem, pjesma je na mjestu, ali bi joj se imalo to dodati, kad bi se u njoj elio nai novi predmet smijehu i podsmijehu. Kad bi se bik svijetu ispriavao to ima rogove, muda i ponos, i to se mnogi pribojavaju i njegova roga i njegovih muda, to bi se moglo drati razumnim prilogom miru. Ali da se zbog ponosa koga nema, zbog muda koje nikad nee imati i zbog rogova koji to nisu ispriava jedan pu za sve pueve, to se ne moe drati razumnim prilogom iemu osim kolekciji predmeta za podsmijeh.

PU

149

21
reba obratiti panju na ono to taj Tupek nakon isprike smjera. to god smjerao, treba imati na umu da to, s obzirom na duinu pujeg vidnog polja od pet centimetara, ne moe biti dalekovidno, rekao je Tarac sebi samu ve sutradan nakon objave pjesme o oprostu. Molio bih te za jednu uslugu, kazao je Tupek svom sustanaru na ratici. Ja bih to i sam mogao uiniti, ali sredstvo kojim ja piem i podloga za pisanje kojom se sluim nisu najbolji za ovo to namjeravam. I sam zna da moju slinu rose i kie mogu lagano isprati, a da se o isuivanju sunca i ne govori. A kamene ploe na kojoj bih pisao nema u blizini. Tarac je u to nekoliko reenica osjetio promjenu u ponaanju Svena Tupeka. U onome to je kazao mogla se proitati smjelost na granici drskosti, jer je, iako to izrijekom nije kazao, Tarac pogaao to Sven od njega trai. A smjelost u postupku onoga koji je, ne zavlaio glavu u pijesak nego tonuo u viegodinju hibernaciju od straha, nemogue je ne zapaziti, ako se i u emu oituje. Promjena se zapaala u dranju tijela. Sitni Tupek, prikraen za jednu treinu u duini stopala, ticala i spirala na kuici, sad se odjednom stao pruati u onomu u emu se ispruiti mogao. U duini stopala i oba para ticala! Tim je istezanjem i nadimanjem prikraenost u duini jedne treine od normale smanjio na etvrtinu. To je toliko upadalo u oi da se Tarac jedva suzdravao da mu ne kae neka se toliko ne prua, jer bi se mogao pretrgnuti, i neka se toliko ne napuhuje jer bi mogao pui.

Pa onda promjene u govoru! I dalje je zborio ispod glasa, ali dva puta glasnije nego do sada i bez onih dugih zastoja izmeu rijei, kad bi slualac pomislio da se govornik smeo i izgubio. Sad su se te stanke svele na razumnu mjeru i u sebi nosile neto od promiljene odlunosti. Odgovorno tvrdim da je ovo to od tebe traim dobar korak! rekao je Tupek. A to bih ja to odgovorno morao uiniti? Moju pjesmu ispisati na ratikinim listovima. Pogledaj onih pet najveih listova u kiti ratike! Na svakoga moe stati kitica s refrenom! Pet kitica i pet refrena na pet listova! Kad pjesmu na njima ispiem tvojim rilcem, bit e ljepi od pet latica iz ruina cvijeta. I bilo kojeg drugog cvijeta! Hoe da Gegan sa svog prozora pjesmu i slua iz tvojih usta i ita na razliitim listovima? pita ga Tarac. To bi mi bila elja! Odgovorno tvrdim! A za vez te pjesme na ratikinu listu ne namjerava me platiti? Zar nisi kazao da ti je smijeh plaa? Istina bog, gdje je mnogo smijeha, malo je pameti, ali ti ja nisam kriv to si smijeh odabrao za nagradu. Ni to svoju plau mora platiti! rekao je Tupek uvjeren da nadahnuto govori. Neka bude kako ti odgovorno tvrdi. Nagovorio sam te da izie iz hibernacije i sastavi tu pjesmu, pa je sasvim u redu da ti je pomognem ispisati. Kad bi pismo slinom po kamenu bilo otpornije na sunce, vlagu i kiu, ja bih ti savjetovao da je sam ispisuje, jer je njenu sadraju prikladno pismo slinom. Ali, budui da bi je ponovo morao ispisivati kad je kia, sunce i rosa izbriu, ja u ti u tome pomoi. Dok je na stabljici, ratikin je list postojaniji od pergamenta. A moj vez je postojaniji od smjesa to su ih pripremali kao tintu pisari u samostanskim pisarnicama. Pa, da ponemo! Ti recitiraj, ja u pisati! ..^.Ovrosti. svikle, silni... poeo ie Tupek..._, ........ . . . . ^

150

IVANARALICA

PU

151

Stani! prekinuo ga je Tarac. Pjesma ti nema naslova. A pjesma bez naslova nalik mi je na pero koje se otrgnulo od krila ptice u letu i ostalo samo lebdjeti. Pjesma mora imati naslov, kariku na kojoj visi ispod neba, i autorov potpis odozdo, kao uteg, koji je dri razvijenu do kraja, tako da je sa zemlje moe proitati svatko tko ima oi. Dakle, pjesma mora imati kariku u naslovu i uteg u autoru. Tvoja pjesma ono prvo nema! Daj! Smisli! Sklon sam odgovorno tvrditi da moja pjesma govori o traenju oprosta zbog pretjeranog pruanja rogova i neuspjelog pokuaja stjecanja muda. A svrha joj je da s pueva u Blaevu skine kolektivnu odgovornost i tu odgovornost, koja je neupitna, individualizira, kazao je u govoru sve bri, ali i sve dui, Sven Tupek. I ti bi sve to strpao u naslov? Ne ide! Da mi to skratimo na rogove i muda? Ovako: Ponizna pjesma o bahatosti rogova i besramnosti muda. E ba tako! rekao je Sven Tupek. Reklo bi se u tiskarstvu: dao je imprimatur na objavljivanje svoje umotvorine. Tarac je iz dana u dan, na svakom listu po jednu kiticu i refren, ispisivao Poniznu pjesmu o bahatosti rogova i besramnosti muda, dok je, stojei pri dnu stabljike, tu pjesmu Tupek svom pisaru diktirao u rilce, nalazei vremena da uz diktat i prezalogaji neto od onoga to je pri dnu stabljike izbilo. Prije da nahrani pua i uini mu uspinjanje do kite nepotrebnim, nego da se iz tih izboja razviju grane! A Tarac je pjesmu rilcem ispisivao tako da je u sebe usrkivao, kao to usrkuje medovinu iz cvjetne aske, mekani klorofil lista i ostavljao golima i prozirnima ilice koje finim tkanjem premreuju list i dre klorofilnu masu vezanu na sebe. Takvo je pismo na zelenoj podlozi bilo na nalik vez na zelenom platnu bijelim koncem to ga vezilje izvlae iz lista agave. Jo dok je Tarac pjesmu vezom ispisivao, Gegan se naginjao kroz prozor i itao to taj, koji zajedno .sa slinima sebi

pravi nimbus oko njegove glave u veernjim satima, pie i na taj nain, drugim sredstvom, pravi nimbus oko glave onoga tko je pjesmu napisao. Svidio mu se naslov i sviala mu se svaka nova kitica koja bi u jednom danu bila ispisana, ali pisara nije upitao ije djelo ovjekovjeuje na kupusovu listu. I nee, sve dok pjesma ne bude do kraja ispisana i pod njom ne bude napisano pjesnikovo ime. Iako je on to ime nasluivao! Kao to se moe nasluivati ono to nie u tvojoj glavi! Dao ti Bog da eli i da postie ono to eli! Dao ti Bog da u astima, a ti njih ite, napreduje od dna do vrha ratike, od hiberniranog stanja do stanja kad sva svjetla nebeska, sunce, mjesec i zvijezde, samo na tebe svjetlost bacaju i samo za tebe s neba svijetle, rekao je Tarac, kad je pjesmu napisao i ispod nje izvezao ime Svena Tupeka, onoga Svena koji je potpisan i ispod zapisa s prednje strane una. Tupeka Prvog! Ali ti Bog ne dao da postigne sve to eli, niti ti dopustio da se popne na sam vrh ratike! Zato ono prvo? Zato ovo drugo? pitao je Tupek. Prvo zbog toga to odvie dobra odjednom nije dobro imati, a drugo zbog prie o puu i ratici koja stoji na poetku svih ovih zbivanja. Ne kaem da je pria o puu i ratici u svaijem ivotu izvor svega, ali, nastala u Geganovoj glavi, ona je za tebe i tvoje pueve stvarnija od svega, jer vam od nje dolazi sve to vam se dogaa. Za mene, kako sam ti ve rekao, i pria o ratici i puu i pria o tebi i Geganu samo su povod i predmet smijeha. Predmet smijeha u emu ovaj svijet od Jaglea do Zatoglava, od Brusiline do Cisera, svijet okupljen oko Krulja, Blaeva i Ivanjske lokve, jako oskudijeva. Ako taj predmet ne naemo, mi ga tarci potiemo da nastane! Kao to sada radimo pravei nimbus oko Geganove glave i tebe koji iz te glave izlazi. Dajte nam ono emu emo se smijati i dat emo vam carstvo oko Ivanjske lokve! Znamo rei mi tarci, oponaajui onog gologuzog kralja koji je, ostavi bez konja nas.ie.d bojnog polja, obe.cay.ao, kjaljevs.tYQ ojrwamuJto

152

IVAN ARALICA

PU

153

kljuse da moe spasiti golu guzicu, rekao je Tarac odletjevi i prepustivi Tupeka njegovu duhovnom ocu Geganu. Ne gledaj u meni onoga koga si upoznao kad si me se uplaio one noi puui po staklu s vanjske strane i ne gledaj u meni onoga koji te je ulovio i strpao u bavu! Gledaj me onakvoga kakvog e me odsada upoznati! Lijepo je od tebe, iako se toga sam nisi sjetio, nego te je Tarac na to nagovorio, to si napisao pjesmu o oprostu i to si mi je poslao ispisanu na ratikinu listu. Kad je proitam na unu, za nju e saznati svi puevi i ona e imati velik odjek. Savjetovao bih ti da se i dalje nastavi ispriavati komu god moe i kod koga ti se god za ispriku prui prilika. Ispriavaj se i kad se nema zbog ega ispriavati! Naprosto stoga to je ispriku iz pujih usta lijepo uti, jer je to bitni dio pujeg mentaliteta. A mnogi do toga mentaliteta dre! Pa, kad dri, neka ti bude! Puzi uokolo i stalno ponavljaj - Ispriavam se! Ako ti se dade, sastavljaj i pjesmice o tome! Ovakvu kakva je ova! Pjesmu bezmudog ue! Usput, i to bi bio dobar naslov ovoj tvojoj pjesmi. Bezmud dobro znamo to je, a ua je rogat pu i ovan bez rogova. I bilo tko bez rogova! Tako je govorio Gegan! Uveer, kad su zvijezde izile na nebo, a ovce na nonu pau po okolnim brdima, Gegan je sve zemljite oko Blaeva, Krulja i Ivanjske lokve dao prekriti maglicom iz trcaljki kroz koje je trcala voda s vrela ispod Svetog kuka. Ta je umjetna maglica iza vrela dana itav kraj oko Krulja za pueve uinila blaenim krajem. Da Gegan ovaj suni kraj moe uiniti blaenim krajem puje pae, to puevima u puogojilitu ne treba dokazivati, jer im on to blaenstvo prireuje svaku veer kad preko dana ne padne kia. Ali je tu mo trebalo pokazati i divljacima izvan puogojilita. Starosjediocima, preivjelim bjeguncima i potomcima bjegunaca! Neka i divljaci vide tko svaku divljinu moe uiniti blaenim boravitem. Svaku, i samo dno pakla, gdje u suhom pijesku spava smrt i uspavljuje na vjenost sve ivo to joj se priblii,

Dok su puevi pasli i brstili u blaenoj noi punoj vlage i hladovine, a est taraca pravilo nimbus oko njegove glave, Gegan se popeo na un i rekao: Proitat u vam pjesmu o bezmudoj ui koju je napisala najbezmudija ua meu vama. Potom je proitao pjesmu Svena Tupeka ostavljajui joj naslov nepromijenjen. I da ste pametniji deset puta nego to jeste, elim rei, i da ste neto drugo nego to jeste, puevi kojima je srcu i elucu blia rosna zelen nego pjesma proeta antiparapuevskom ideologijom, od jednog itanja, 'Poniznu pjesmu' kako emo je zbog kratkoe zvati, niste mogli zapamtiti. Iako time pravim ustupak vaem plitkom mozgu od samo dvije ganglije, zapovjedio sam mjesecu, koji je i tako dokon, pa neka neto honorarno zaradi, da pjesmu, ispisanu na donjim listovima ratike na kojoj ive Tarac i Sven Tupek, prekopira u istom slogu na donjim listovima svih ratika koje su nikle i rastu u Blaevu, oko Ivanjske lokve, po Konjuki, Grbi, Paljevinama, Nartama, Podlokvi i Prodolju. Brstite po stabljikama ratike sve to po njima izbije od korijena do donjih listova u kiti na kojima je ispisana 'Ponizna pjesma', ali brstiti ne smijete ni donje listove u kiti ni ono to iznad njih raste. Do srike, do vrela ivota! Zato ne bismo smjeli brstiti dalje? Navie! javi se jedan glas. Neu vam rei! Munite malo svojom glavom! Makar u njoj i bile samo dvije ganglije, moda pogodite. A moda vam do tada, ako sami ne pogodite, i ja kaem zato je opasno gris ti dalje. Navie! Ali vas molim, nemojte brzopleto zakljuiti kako mi je elja da pjesmu, prije nego to ete je pojesti, naui te napamet. Meni je svejedno, strpali vi 'Poniznu pjesmu' u guzicu ili u ono malo uma u ganglijama. Ali, vama nije sve jedno! Tek kad pronaete pravi razlog zato ne smijete brstiti navie od donjih listova, prema sreditu kite, shvatit ete koli ko sam u Dravu kad kaem stanite tamo edie se mora stati. .......

IVAN ARALICA

PU

Reci im, javlja se Sven Tupek. On je negdje po sredini e ratike naao mlad izbojak i odluio ga, koristei blagomjetne maglice, ove blaene noi svega obrstiti. Reci im pod jednim pazuhom ne mogu nositi dvije lubenice. Za malo gluplje, koji znaju to su lubenice, ali nemaju pojma zusima, prevedi to pa kai da ne mogu istovremeno biti i vi i para-puevi. I reci im - molim te, gazda, tebe e sluati, ne nee - da onaj tko ne eli smoiti tura, ne treba ulaziti enu travu. Ili, po naki, da onaj tko ne uiva biti pu i to ijek ostati, ne moe pasti rosnu travu, govorio je Tupek, n to gazda hvali njegovu Poniznu pjesmu, a duboko etan, pa zbog toga i dovikuje to bi s govornice trebalo to sam ne govori sa una.

Gegan je umuknuo i mlaka je no postala i tiha no. Doe daak slian vjetru, ali kao vjetar ne prolazi, nego tu je doao namjerava i ostati. Iz stotine slavina, razmjetea sve strane, kroz uske otvore prskala je sitna rosulja tvonad Blaevom i Ivanjskom lokvom umjetnu maglicu, koja ok nastaje, glasa kao daak vjetra. U tom glasanju, ne janego to je ono kad snijeg pahulja i kad prirodna rosulja ula se, kao maglica i snjeak tiha meljava pujih zubi. na desetke tisua, svaki s neto vie od dvije tisue zubi, vi su s milijunima zubi u toj noi umjetne maglice, daru a gospodara, mljeli u kau sve to je bilo zeleno i od zeleastalo, sve to je nicalo i to je raslo. Zar puu moe biti ita ljepe od ovoga? Kaem vam i jte me! to arko eli, ako to i na ruan nain stekne, dobije za im si teio, postat e ti i lijepo i slatko. OdreciPrpua, izdajte ga i popljujte! To mnogima nee biti lako, e to doivjeti kao izdaju. U prvi mah! Ali, uskoro e sazda nema slae i ee mrnje od one koja nastaje nakon e osobe koju ste voljeli, prema toj nekad voljenoj osobi. ebate doivjeti i imat ete trajno ono to ste, navodno, na n nain stekli. Tu umjetnu maglicu, tu nonu pau i mg-

ljavu zubi na svojim radulama, javio se Gegan sa kon duge stanke. Reci im, javlja se preko zalogaja Sven Tupek, valio jesti kao da eli nadoknaditi sve to je propust liko hibernacija i estivacija, kad je strah strahovao, j met i pio svoju mokrau. Kad olujni vjetar iz zem golem hrast, ljudi na njega navale pilama i sjekirama evi zubima, koji pile bolje od ikakve pile i zasijec od ikakve sjekire. Kad hrast padne, zubi na posao! ujem te, Svene! Dobro je to mi s boka apu njima moram rei i to jo moraju uiniti da bi se mo com hladiti i zubima gristi. Moraju zaboraviti da je dje postojao para-pu, i da je meu njima postojao Prpu! Moraju se stidjeti kad ih neto na njega podsj ga sjeanja obuzme blaenstvo, moraju prezirno onoga tko namjerno ili nenamjerno spomene njeg Moraju zaboraviti njegov nauk o djelovanju hormon tko im spomene dimorfizam meu puevima mor ljutim neprijateljem i na njega juriati svim sredstvi ma, toljagama i kamenjem. Ukratko, iupajte iz svo i izbacite iz svog mozga Prpua i njegov parapuizam te se od svih onih koji e vam pokuavati njega vrat njegov nauk u mozgove od dvije ganglije. Branite izvana, a najvie od sebe samih! Ne posluate li me maglice za one izvan puogojilita nee biti! Jer, kaz u oganj pue, u oi e mu iskre vrcati! Reci im! Reci im! opet se javio Sven Tupek pa je i govorio u ritmu grickanja. Ako mi ne pron pua i ne otpremimo ga u Ulm, onda e ti to, gazda svima nama, im nevidljivi vlasnik uzornog puog izvoru Lone zamijeni Mru Osmigau s nekom dr migaom. Reci im to ti sam! odgovorio mu je Gegan. dosta toga noas kazao. Budu li me samo djelomice bit e u staniu euiti se od smiieha dosietki to su ie I

IVAN ARALICA

godina nakon osamostaljenja od Engleske, smislili na svoj un. Dosjetka jest bila i crna i gorka, ali je pruala mogunoda joj se smije i da se tim smijehom lijei od gorine. Nai, poto su stekli dravnu samostalnost, Irci su se meusobtoliko posvaali optuujui se za ovo i za ono, da su se zaali: 'Kad smo takvi kakvi smo, ovisni o onome to drugi o ma misle, je li mogue da smo ikad htjeli biti samostalni?' I hotom se smijui, odgovarali su da to nije mogue. Na isti se nain, ako mene budu sluali, puevi jednoga dana trei zapitati: 'Je li istina da smo mi pod Prpuevim vodstvom eljeli imati muda i stei ponos?' Na to bi pitanje trebalo govoriti: 'S obzirom na to da smo bili puevi i puevi zauek htjeli ostati, to nije mogue.' I kao Irci svojoj dosjetki, ijati se i pitanju i odgovoru do suza! Reci im! opet je tupio Tupek, da oni koji su u neto arvjerovali, kao Irci u samostalnost a puevi u stjecanje ponojednoga dana prema svojoj vjeri postaju okorjeli nevjernici. Kazao sam ti, Svene, ti im to reci! Imat e priliku! A mee ostalo da u noanjoj propovijedi kaem jo samo neto. o to sam najavio da u rei ako vi sami ne pronaete zato m ne doputam penjanje po ratikama preko donjih listova iti na kojima e noas, ondje gdje ve nije, biti ispisana 'Pona pjesma'. Mjera da ne smijete prijei preko listova na koa je ispisana pjesma koju morate znati naizust samo je vremena. Dok mi ne izruite Prpua! Kad mi ga izruite, e vam odobreno da obrstite i red listova na kojima je izvea pjesma, i jo pet redi iznad toga reda. Ali, zapamtite, nid vam neu dopustiti da se penjete do vrha ratike i da gure rike u vrutak ivota. Nikad! Zato? Zbog one prie o pui ratici koja stoji u temelju grijeha to ste ga poinili. jeha koji se okajavati moe samo tako da okajavanje bude ivot od roenja do transporta u Ulm.

22

ok sa una, ili neeg slina unu, slua uman ovjek ili neki mukaro uvrnu povijesni govor, ini vam se ispravnom nakon toga govora nita vie nee biti kao bilo. Ne trebaju proi ni mjeseci ni godine, potreb e samo koji dan, i vi ete stei dojam da sve tee povijesnog govora na unu teklo, da je sve po star Tek ete iz dalje perspektive, nakon desetak manje, ako se budete imali razloga osvrnuti, mo je li povijesni govor bio povijesni. Je li togod pro bio samo jedan od svakodnevnih govora sa vidovita ovjeka ili ovjeka koji je s dalekovidno otkako nosi politike naoale jakih dioptrija. I zakljuiti? Govori i mogu i ne mogu biti povijes reivati povijesni tijek, ali i ne moraju. Ako povij e zaboravljeni, a ako jesu, bit e svedeni na jednu nu reenicu. Primjerice:

Te je mlake noi, koju je hladila i vlaila umjetna gan raspisao ucjenu na glavu para-pua Prpua.

ini se da govore sa una ne bi trebalo ocjen hovoj povijesnosti, jer su oni samo popratna poja zbivanja, po svoj prilici poprilino nevana pojav govori, vie nego povijesnim dogaanjima, prip ranju izmiljenog - kau, virtualnog - ivota. postajemo opinjeni kao najstvarnijom stvarno se dosada da ne znamo ive li puevi na ivot il

158

IVAN ARALICA

PU

159

ivot pueva. ini se da pojedinci, zahvaeni pretvorbom stvarnog u izmiljeni ivot, prestaju ivjeti svoj ivot i poinju ivjeti ivot izmiljen na unu. Ili neem unu slinom! Nekima se ta pretvorba svidi, mnogo se bolje osjeaju kad sa sebe svuku kou u kojoj ih je majka rodila. Mnogi su oajni u dosuenoj mjeini. U kojoj pleu na javnim mjestima kao ergarski medvjedi! E, ako se radi o takvim promjenama, da se stvarni ivot pretvara u nestvarni, onda govori sa una mogu biti prekretnica. Stvaran se ivot ivi prije njihova izricanja, a nestvaran otkako su izreeni. A koliko u tome ima povijesnog, sam vrag, ije je to djelo, zna. Moe i ovako: sam Gegan, ije je to djelo, to najbolje moe znati! Maglica je pravljena nou, pa je i paa bila nona. Maglicu je bilo mogue praviti i po danu, ali su dnevne vruine bile velike i potronja vode za dnevnu maglicu bila bi nekoliko puta vea od one koja se troi za stvaranje none maglice. I kad bi toliko vode na izvoru bilo, ali nje toliko ne izvire! Pod okriljem noi u vrijeme ispae, prividno, nije se dogaalo nita, osim to se paslo i brstilo. Ono to se u tom nedogaanju ipak dogaalo moglo se doznati tek kad dan svane. itajui tragove od sline koju puevi ostavljaju iza sebe kamo god ili i to god inili! Nemajui drugog naina provjeriti kakav je odjek ostavio njegov povijesni govor, hoe li se javiti potkazivai koji e ga dovesti do Prpua, Gegan je svako jutro po nekoliko sati itao to mu puevi, puui po ravnim kamenim ploama, poruuju u zapisima ispisanim slinom. Ujutro rano jer e zapise do podneva isuiti sunce! Prije svega na jednom je crvenkastom kamenu s uprskanim kristalima zeje soli mogao proitati.
Ako ti, Gegane, eli uloviti Prpua, onda mu mora prvo staviti sol na rep! To e biti njegov kraj! Jer, kako ti je kao uzgajivau

pueva poznato, od te e soli na repu Prpu uginuti kao to bi uginuo i svaki drugi pu. Nema li soli, pii onima u Ulm neka ti je poalju!

Do podneva sunce je isuilo dijelove sline i pismo se nonog pisara vie nije moglo itati. Ali, nikakvo sunce nije moglo posuiti sol koja je iz tog slanog zapisa posolila ivu ranu u Geganovoj dui. Na kamenu prekrivenu sivim liajem, opet pisano pujom slinom, Gegan je drugo jutro mogao proitati:
Kad bi nas Gegan mogao pritisnuti glau i eu dok mu ne izruimo Prpua, on bi to uinio i odavno nas ne bi bilo na ivotu. Niti bismo mi Prpua izdali, niti bi Gegan popustio! Ali, eu se i glau ne moe lako umoriti onoga koji i bez jela i bez pia preivi, ako treba, i dvadeset i dvije godine. Hvala umijeu preivljavanja u hibernaciji i estivaciji i hvala Geganu koji nije toliko uvrnut da to ne bi shvatio, pa, umjesto da nas glau mori, podmiuje nas paom u umjetnoj maglici.

I tako se to dogaalo svako jutro! Danja bi ga svjetlost zatjecala kako ita puje pismo ispisano slinom. Na crvenkastom kamenu uprskanu kristalima zeje soli i na kamenu posivjelu od mahovine, kao to je bilo prvo i drugo jutro, na muljici koja se mrvi i pod sluzavim pujim stopalom, na zrnastu konglomeratu koji tragu sline daje boju zrna preko kojeg je pu puzao, i na obilju drukijih kamenih povrina koje su puevima sluile da Geganu alju uvijek istu poruku - neka ih podmiuje umjetnom maglicom koliko eli, ali mu Prpua nee prokazati. to da radim? pitao je Gegan sebe sama. A kad sebe sama nije znao svjetovati, upitao je Tupeka: Treba li prestati ili nastaviti s proizvodnjom umjetne maglice? Nastavi! Jer, prestane li je proizvoditi, prisilit e ih na estivaciju. A tek onda nita nisi postigao! I u estivaciji i u hibernaciji su nepobjedivi, odgovorio ie Tupek. I tome dodao

160

IVAN ARALICA

PU

161

ono to mu je ve svjetovao da ini: Ako je netko u nekoga i neto jako vjerovao kao to su puevi vjerovali tom mutikai Prpuu, onda je sigurno da e jednom prezirati ono u to su vjerovali i onoga komu su vjerovali. Da e se jednom pitati je li istina da su oni nekad htjeli imati onu stvar? Treba ekati, i doekat e ono to eka! Jesi li ti, Svene, svjestan to mi predlae? Prezimljavanje bez prezimljavanja! Estivaciju u umjetnoj maglici s punim trbuhom zelenjave! Polako, slinavo, po puju! Do vjenosti i natrag! Pa, uj, kad bih ja to i htio, oni mi iz Ulma ne bi dopustili. Hou Prpua ili umjetne maglice nee biti! rekao je Gegan. Rekao i isti se trenutak odrekao onoga to je rekao. Ako je tono da se nekoga pokazivanjem na unu - ili neemu unu slinom - moe izdvojiti iz ivota koji ivi i namijeniti mu umjetno stvoren ivot, zato Gegan ne bi pueve koji piu ove slinave poruke iupao iz tame anonimnosti i, izlaui ih na unu, ivot im pretvorio u prenje na eravici? Zato im maglicu od vode ne bi zamijenio maglicom od varnica? Jer, ve
je reeno: Onaj koji u vatru pue, imat e varnice u oima.

koja se ugrauje u srani mii da bi mu poticala rad i jae kolanje krvi. to ti i oni iz Ulma vie navaljujete na nas da vam ga predamo, to nas vie bockate, nae srce, s ugraenim para-puem u srani mii, jae kuca.

Dva koraka lijevo od kamena slina eli pronaao je pua i optuio ga da je on to napisao. Nije ga ni tresnuo o zid ni bacio u lokvu, oni su iz Ulma protiv toga da se samu sebi pravi teta. Ali jesu za to da se krivnja individualizira, pa je pua vezao koncem i objesio na neto slino ljestvama. To je neto napravio od jasenovine i postavio pored una. Te ljestve u ulozi vjeala, na kojima se ne umire, na kojima se samo visi na javnom mjestu, nadvisile su un i nalikovale na stijeg s tugovima od konjskih repova. Objeeni su se puevi, kao konjski repovi na vjetru imali njihati nad glavama govornika dok sa una budu besjedili. Ve sutradan pronaao je novu poruku ispisanu slinom i novog krivca u njenoj blizini. I njega je vezao koncem i objesio na ljestve u ulozi barjaka. Tako se nastavilo iz jutra u jutro. Ni jedno jutro bez napisa i jo jednog objeenog krivca! Visei i no i dan, izloeni sramu individualizacije grijeha, ni sueni ni osueni, potvoreni i tako potvoreni ostavljeni, iako su se zatvorili zaklopnicom, povukli duboko u kuicu i tijela jo jednom zatitili opnom, iako su ivjeli kao to pu ivi u vrijeme hibernacije i estivacije, da troi ono to je u njemu zateeno, iako su proivljavali nevolje kao to ih pu oduvijek proivljava, objeeni su na ljestvama ivjeli prema Geganu i onima iz Ulma izmiljen, virtualan ivot. Pitam se, a i ti bi se, Gegane, trebao upitati ima li ikakva smisla to to radi tim nesretnim puevima? rekao mu je Tarac dok je s drugim tarcima pravio nimbus oko njegove glave. Pohvatao si ih, potvorio za zloin bez ikakva dokaza, ostavio ih bez suenja i stvarni im ivot pretvorio u nestvarni. Nije li time individualna krivnja na najgori nain postala kolektivna? Pa, svi oni jednoga dana mogu biti izloeni sramu.

Naum je dobar, ali kako pronai pueve koji ispisuju poruku? Kako, govorei jezikom onih iz Ulma, individualizirati krivnju? Budui da oni u Ulmu ne doputaju kanjavanje svih pueva, Gegan e kanjavati samo krivce. Koje? One koje pronae najblie kamenu na kojemu je poruka ispisana. Ve je sutradan otpoeo pretvarati neiji stvarni ivot u umjetni ivot. Umjetan koliko i umjetna maglica! Na kamenu, koji je i oblikom i glatkoom povrine nalikovao na glavu glavatog diva, pujom je slinom bilo ispisano:
Gegane, neka te ne zavarava mo umjetno stvorene maglice! Mnogi puevi znaju gdje se nalazi Prpu, ali ti to nee kazati. Neki od onih koji ne znaju, rekli bi ti. Budui da ne znaju, nemaju ti to rei. Prpu je u pujem srcu. A ono to ti radi po zapovijedima onih ..iz. UitM.docfe..muLkao djelovanje pacemaksm,,.one^sitne naprave.

162

IVAN ARALICA

PU

163

Nije vano da li e okrivljenomu biti sueno, da li e mu se krivnja dokazati ili e krivnje biti osloboen. Vano ga je optuiti, objesiti na ljestve kao koko na svatovski barjak i ostaviti tu da se njie i koprca, dok drugi uivaju u umjetnoj maglici. Nema znaenja kako se on osjea, znaenje ima samo to da drugi strepe doi tamo gdje on visi i ivi ivot koji sam mu ja odredio. Vano je da individualizirani u krivnji vise i da se o tomu pie na ratikinim listovima. Od listova na kojima je ispisana 'Ponizna pjesma' do listia u srcu kite. Oprosti! rekao je Tarac. Nisam znao da je od kazne to je moe dobiti na sudu, od zatvora, robije, giljotine, ueta i tako redom, tea kazna ako ti se stvarni ivot pretvori, uz pomo una, ljestava i konca, u izmiljotinu. Od nekoga ili po neemu izmiljenu! To se znanje moe stei samo u koli zaumlja! A s tom sam se kolom, Gegane, kod tebe prvi put susreo. Toga je puta sukob izmeu Gegana i Tarca, jednog od taraca koji mu prave svetaki nimbus oko glave, bio izbjegnut, ali je drugi sukob, ponovo u vezi stvarnog i izmiljenog ivota, u vezi umjetne maglice i jutarnjih rosa to ih daje nebo, zavrio neto drukije. Da li sukobom, razlazom, prezirom ili na koji drugi nain stvar je, kad se ispria to se dogodilo, slobodne procjene svakog ocjenjivaa. Tarac je meu puevima proveo anketu na temu: Sto bi trebalo uiniti da se prilike u Blaevu smire. Raunao je s time da puevi u glavi ne nose mozak ve nekoliko ganglija, tek zaetak mozga, pa im je uz pitanje to bi bilo najbolje postavio etiri jednostavna potpitanja : da se Prpu sam preda, da ga izdaju puevi koji znaju gdje se krije ili da ga Gegan sam pronae? Postojalo je i etvrto potpitanje kao neto etvrto. Preputeno je anketiranima da na njega odgovore to ele odgovoriti. Rezultate je ankete Tarac ispisao na listovima ratike, na ve opisan nain, to je rilcem usisavao klorofil i ostavljao lisna vlakanca ogoljena. Od trista upitanih nitko nije potvrdno odgovorio ni na potpitanje da li da se Prpu sam preda, ni na pitanje da li da ga izdaju oni koji znaju gdje se nalazi. Neto vie od polovice

odgovorilo je neka Prpua trai Gegan, pa, ako ga nae, neka ga spakira u sanduinu i poalje na dar nevidljivom vlasniku puogojilita u Ulmu. U tom odgovoru neka ga sam trai bilo je neto od onog ispisanog slinom neka mu stavi soli na rep, to je znailo da e ga traiti, ali ga nee nai jer je on skriven u njihovim srcima. A srca tolikih pueva, od kojih ivi, ne moe Gegan rasporiti i priati da kanjava individualnu, a ne kolektivnu krivnju. Na etvrto potpitanje odgovori nisu mogli biti ni da ni ne. Valjalo ih je opisati! A Tarcu je preostalo da te opisne odgovore svrsta po istovjetnosti i izrauna kolik je postotak, najprije onih koji su se opredijelili odgovoriti na neto etvrto, a potom koliko ih je odgovorilo ovako ili onako. Ukupno, na etvrto je potpitanje odgovorilo neto manje od polovice anketiranih. Od njih, zanemarujui postotke, neki su odgovorili da bi rjeenje svih nevolja bilo kad bi netko nou doao na Krulj, zovnuo Gegana, zamolio ga da mu pokae put i odveo ga tamo kamo mu je i brat odveden. Drugi su odgovorili kako bi bilo dobro da je Gegan od gipsa, pa da se netko nade i odrubi mu glavu kao to je on otpilio kipu Ivana Usike. Trei su predlagali da ga vrate u umobolnicu odakle nikada nije smio ni izii. etvrti su predlagali da se Gegana ponovo smjesti u neku daleku zemlju, u jezik koji ne poznaje, da bi nastavio svoj, i samo svoj, unutarnji monolog, u emu je manje tete nego da taj unutarnji monolog, isto ludilo, pretvara u javni govor sa svog una. Peti su rekli - ah, to nabrajati kad je to uvijek isti odgovor izreen na razliite naine - da se Gegan ukloni iz ivota i smjesti tamo gdje ivotu nee biti na smetnju. Rekli su da zasluujem metak u elo, saeo je Tarevu anketu Gegan kad ju je proitao izvezenu na listu. Ali Gegan zbog odgovora koje su puevi dali anketaru nije zatvorio slavine i prestao stvarati umjetnu maglicu. Sav bijes je usmjerio na Tarca, i prvo to je uinio - zabranio je Tarcu da sa ostalim tarcima uveer, dok sjedi na terasi ili dok se pojavljuje na unu, pravi nimbusni vijenac oko njegove glave. Jer, to. da ga, s jedne,sfeajge, gradi svegg^ripblijeui oko nje-

164

IVAN ARALICA

PU

165

gove glave, a s druge, objavljujui anketu pravi luakom koji je vrijedan jedino toga da se nikad ne vrati s puta to ga je nekom pokazao. Najbolje s puta koji vodi u Ulm! Od onih koji su u anketi odgovorili na etvrto pitanje, a odgovorili su da zasluujem metak u elo, mene vie zabrinjavaju oni koji provode takvu anketu, da bi odgovore na nju mogli ispisati na ratikinim listovima. Ne plai me postotak onih koji su za metak u elo, nego me plae oni koji takve besmislice plasiraju u javnost, rekao je Gegan stojei iza una. S nimbusom taraca oko svoje glave bez Tarca u njemu! A jesi li uvaio ispriku koju ti je uputio Tarac, da te on nije htio povrijediti, da te je samo htio upozoriti kako umjesna maglica ne daje rezultate, u kakvoj si opasnosti i kako bi neto drugo trebalo poduzeti? pitao ga je Tupek brstei listi izbojka negdje po sredini ratikine stabljike. Serem ja na njegovu ispriku! To to je htio - to je i napravio! Pozvao je nezadovoljnike, kad ih je tolik broj, da se jedan istri i ubije me. Napravio je lakrdiju i sad se tome smije. Kad znam to je htio postii, da me makne ili smakne, meni njegova isprika ne treba. Neka tu ispriku smjesti u svoju neistu savjest! Ali, opet se javio Tupek, jer ga je neto svrbjelo, jer je i njega, velikog straljivca i oklijevala, brinuo postotak onih za metak u elo, kako komentira neobino velik broj onih koji u tebi vide glavnog krivca? uj ti, to me pita, i svi ostali to me sluate! Ja ne oekujem da meni sve najbolje ele oni koji su htjeli imati muda. Imali bi ih da ih ja u tome nisam sprijeio! Mene ne iznenauje to oni koriste umjetnu maglicu i ponovo pruaju rogove. Sve ja to znam! Ali ja znam i to da nije ba lako organizirati da mi se zabije metak u elo, ni da me se strpa u ludnicu, ni da me se izolira, ni da me se poalje na put bez povratka. Tko bi to mogao organizirati, taj bi umjesto dvije ganglije morao imati mozak, i pored mozga jaka muda. A buduijdLa nitko od;

onih to su u anketi traili metak u elo nema muda, ja se ne moram niega bojati. Ni Tarca, jer je i taj lakrdija bezmud! Nad Jagleom je sijevnulo i kao da se u mlakoj noi rastvorilo nebo. Pitaj to eli i otvoreno e ti nebo elju ispuniti! Je li tko od pueva, sit Geganova govora sa una, sit prepirke izmeu Tarca i puogojca oko metka u elo, zamolio otvoreno nebo da pusti vjetar koji e pomesti i umjetnu maglicu i maglutinu to je Gegan oko sebe stvara, to se nikada nee znati. Jer, kao i ljudske, i puje elje u srcu niu i u srcu se kriju. Poelio netko, poeljeli svi ili nitko, uz sijevanje, koje se nastavilo i nije bilo onako jako kao na poetku, sa sjevera je zapuhao otar vjetar. Taj malokad donosi kiu, taj donosi prohladnu, burnu i kristalnu vedrinu! Odjednom, kao da se od munja to sijevaju iznad Jaglea otkidaju iskre i, noene vjetrom, prolijeu iznad Blaeva, nad Geganovom su se glavom pojavile balonima sline svijetlee meduze. Pogledaj bolje i zapazit e da u njima svijetli i svijetleima ih ini ime Prpu. Nije mogue! Nije mogue da su bezmudi toliko mudati! Nije mogue da su ubogima sklone munje u oblacima! Nije mogue da su ta svjetla puja srca, koja su se u ognju munje rasklopila kao to se rasklopi biserna koljka i, noena vjetrom od Jaglea do Ivanjske lokve, pokazuju svijetu u noi umjetne maglice svijetlei biser to ga nose u sebi. Ime onoga koji ih je uio da je ivot rtva, da treba ivjeti ponizno, ali s ponosom koji ne smije prijei u oholost! Nije mogue da e sve te iskrice, maslakovi sjemeni klobuci, meduzini balonii i rasklopljene rijene bisernice zavriti na usovu praznih pujih kuica. Da e se pogasiti iznad pujeg groblja! Ako su bisernice, zavriti tamo gdje i prazne puje kuice! A ako su samo svjetlila, tamo gdje zavrava svako ugaeno svjetlo! Nije mogue, iako je Gegan vidio da je samo to mogue, jer su se svjetlila, im bi nadletjela un i Krulj, tonula u dubinu, easila se i u mraku nestaiala.

166

IVAN ARALICA

PU

167

Mogue ili nemogue? Gegan je uspio i da otri do spremnika vode na Vrkljai, i da zatvori ventil na glavnoj cijevi kojom od spremnika tee voda do brojnih slavina za stvaranje umjetne maglice, i da utri u kuu prije nego je poela kia. Premda kia iz oblaka koji dolaze sa sjevera rijetko pada! Ali, kad pada, onda pada! I padala je svu no! I bez umjetne maglice, koju Gegan vie ne namjerava praviti ni nad usovom od praznih kuica ni po njegovu okoliu, ve samo nad puogojilitem, ujutro su svi puevi nakon noanjeg pljuska bili na pai. Gegan je pogledao kroz prozor na junoj strani svoje kue. Vidio je ljestve na kojima su, objeeni o konie ivjeli svoj izmiljeni ivot puevi koji su se s njim dopisivali slinei po kamenu, kako plivaju po vodi Ivanjske lokve, koja se, kao i uvijek, od kinih bujica izbistrila za nepun sat. Vezani uz ljestve, plivali su i konii! Ili je ljestve potrgao vjetar, a voda otplavila do jezera, ili ih je vjetar i istrgnuo iz zemlje i odnio do vode. Ili su puevi objeeni o konie smrskani dok su vjetar i voda upali i nosili ljestve, pa su sada na vjenoj pai, ili su se nekako iskobeljali iz uzlova, ostali ivi i sada pasu travu i ostavljaju sluzav trag za sobom. Poesto na vjetru strada ono to je vjetru izloeno, ali nerijetko vjetar oslobodi ono oko ega je pauk spleo konce i konopce. Od svega to sam poduzeo nee biti nita! Dao im ovo, dao im ono, oni ostaju to su i bili - puevi! Zato im ne daj nita! rekao je Gegan. Ej, ti dolje! Svene Tupeku! to ti o ovomu misli? pitao je Tupeka koji je brstio izbojke, ispevi se pod same listove na kojima je bila napisana njegova Ponizna pjesma. Kad te je ivot, Gegane, vezao uz nas pueve, preporuio bih ti da od nas neto naui. Strpljenje! Polako, i sve e

jednom sjesti na svoje mjesto. Sada ne moe dobiti Prpua, ali e ga jednoga dana imati u aci. Koliko mi je strpljenja potrebno do toga dana? Kad bi se strpljivou mjerilo vrijeme, onda bi mjera mogla biti samo ljudska strpljivost. Kad strpljenje nema vremenskog ogranienja, onda je to puje strpljenje. A ja ti preporuujem puevo strpljenje! Goni se i ti i takvo strpljenje! Nude mi oni iz Ulma neto drugo! A to to, Gegane? Oni u Ulmu trae od mene da proirim puogojilite i s june strane Krulja. Na ozemlje oko Ivanjske lokve! Daju novac, alju strunjake! Oni bi unitili legla europskog pua barnjaka. Onog vretenastog smrada! Oni bi pokupili sve prazne kuice iz usova, oni bi puje groblje odvezli tamo negdje gdje se iz tih kuica vade, ta ti ga ja znam, svakakva uda. Ali korisna! Ima u tim kuicama kalijeva karbonata, fosfata i sulfata, ima i magnezijeva karbonata, onda ima raznih soli, aluminija, eljeza, bakra, stroncija, barija, silicija, mangana, amonijaka, broma, joda i flora. Ma ima u tim vaim kuicama svakojakog graevinskog materijala! Pitam se ega nema? Oni iz Ulma ne pitaju to to kota. Platit e koliko zatraim, samo neka im dam. I ja sam im te kuice odluio prodati. A s praznim kuicama i sve vas ive koji se meu njima skrivate. U toj e se hrpi praznih kuica i ivih para-pueva nai i Prpu, to prokletstvo koje je para-pueve i stvorilo. Neka ga ubace u pe, neka iz njega cijede barij, stroncij i ostala sranja kojih je pun! Ako e proirivati puogojilite i na ozemlje Ivanjske lokve, uzmi ponueni novac i proiruj ga! I nas koji smo ispjevali i nauili napamet kao svoje vjerovanje 'Poniznu pjesmu' u to proirenje naseli. Ali ne prodaj nae kuice dok smo jo ivi, napravit e sam sebi tetu. Prodaj samo prazne kuice. Groblje prodaj, usov od kuica! Pobaaju li nas u vrele kotlove, ispre li nas, stale i iscijede iz naih kuica to im treba, svrha se, da Prpu bude usmren, nee postii. Gegane, Geeanom tedo vijeka

168

IVANARALICA

PU

169

vjekova zvali, ne ini to ime mi prijeti! Jer, istina je, kao biser u rijenoj bisernici, Prpu ivi u srcima mnogih pueva. Istina je i da e Prpua u pujim srcima spaliti ako ta srca spali. Ali Prpu u srcima neto je drugo od Prpua u ivotu. I, palei srca, stvarnoga Prpua nee spaliti. A Prpua meu nama u ovom mrtvom usovu nema. To znam! To dobro znam! I po stoti put, znam i znam! Vidi, vidi! Kakva samouvjerenost od tupavog Tupeka! Nisi li me ti prvi uvjeravao da ga meu vama treba traiti? Nisi li mi ti do juer govorio da je to spodoba zlih namjera, da je meu nama i da e ga ti osobno izruiti. A sada iznenada, da njega meu vama nema, i da u uzalud pei i vaa srca i vae kuice. A kad zna da ga meu vama nema, onda e biti i da zna gdje se sada nalazi, pa mi reci! On je meu nama, neprepoznatljiv, kao jedan od nas, ivio sve dok smo, kao i on, bili progonjeni. Drobljeni i bacani u lokvu! Ali, kad je objavljena 'Ponizna pjesma', kad se poela stvarati umjetna maglica, kad nam je doputeno da se penjemo na ratiku do kite, i kad se mijenjao stvarni u nestvarni ivot onih koji su ga nosili u srcu, on se pobojao da toliki puevi, eljni lagodnog ivota, nee izdrati kunju i da e ga, iako im je u srcu, izdati. Da nikoga na kunju ne bi stavljao, on je odluio otii. Kamo? Tamo otkuda je i doao! Pored spremnika za vodu, putem to ga zovemo Brusilina i onda preko ceste koju puevi zovu cestom smrti, jer veina pueva na toj cesti stradava pod automobilskim gumama. Kad je cestu smrti preao, ujem da ga je s onu stranu doekala putovnica da s njom prijee Balcu i Podbalcu i potom poe u krajeve gdje je bio prije nego je k nama doao. ujem da su to krajevi gdje vjetar nosi uti pijesak, gdje deva brsti glogov grm, gdje samo slon sa slonovskim pamenjem moe pod pijeskom pronai vodu, gdje kie padaju svake pete godine i gdje puevi u stanju estivacije mogu preivjeti i dvadeset tri godine, Odlui.Ji se Prpu najStL-

vaciju, sve e nas nadivjeti. I mene i tebe, Gegane! I pojavit e se u Blaevu kad u njemu ne bude ni Svena Tupeka ni Gegana iz Krulja! Bajke mi pria, Svene! Ipak, jo u biti malo strpljiv. Pisat u onima u Ulmu da ovamo poalju Mru Osmigau, neka ona uje tu tvoju priu o bijegu u zemlju gdje samo slon sa slonovskim pamenjem moe pronai vodu. A kad Mra Osmigaa ovamo doe, eto tebe s tom bajkom, eto nje sa zahtjevom da joj se Prpu izrui, pa se vas dvoje... to da nas dvoje radimo? pitao je Tupek. Ali mu Gegan nije odgovorio to bi imao raditi s Mrom Osmigaom. Jednostavno, napustio je prozor i povukao se u svoju kuu, kao to se i njegovi puevi povlae u svoje kuice kad se neega preplae i svoju sudbinu prepuste u ruke drugih. Gegan u ruke Mre Osmigae!

PU

171

23
uli smo da je Gegan, razoaran nikakvim uinkom umjetne maglice, kazao Tupeku da ga preputa ^BH Mri Osmigai, pa neka se on s njom... I tu je samo Uf Mff prividno ostao nedoreen. Ali je u tu nedoreenost bilo lako proniknuti. Ona je mogla znaiti samo dvoje. Ili neka se Tupek s Osmigaom objanjava oko Prpueva boravka i bijega, kao to se s Geganom objanjavao uvjeravajui ga da je Prpu dobio putovnicu i otiao, ili neka se Tupek s Osmigaom natee kako umije i kako njoj i njemu bude po volji. On, Gegan, povlai se u svoju utvrdu na Krulju. Moglo je znaiti jedno ili drugo, baki se ili tucaj se s njom, ali se moglo drati i da je to dvoje, baktati se i tucati, ista stvar. Pogotovo ako se zna da u ovoj prii ivot od kojeg je graena pripada puevima, a rijei, kojima se puji ivot kazuje, ljudima. Pa bi se moglo rei da je u ivotu pueva baktanje i tucanje jedno, a u ivotu ovjeka krevet je jedno, a politika drugo. E, kad bi to tako bilo, ali to tako nije! I u ljudi se to dvoje znade spojiti u jedno. Rjee praktino, ee simbolino! Teko da je zamisao mogla potei iz Geganove glave, iako ju je on prvi obznanio. Bit e da su u raanju te zamisli sudjelovala i dva strunjaka za helicikulturu u Ulmu i nikom vidljivi vlasnik puogojiline farme na kojoj ti strunjaci rade. Bit e da su oni doli na zamisao koju e zajedno s Geganom ostvariti. Ako sam na svojoj farmi u Blaevu ne zna i ne moe individualizirati krivnju i u svijesti pueva izvriti promjenu, da se

ponu stidjeti onoga ime su se dotad ponosili, a da se ponose svojom sramotom i beznaajnou, ako to sam uz pomo umjetne maglice ne moe postii, poslat e mu Mru Osmigau, neka ona pred puevima demonstrira ljepotu ivota u bezmudoj dvospolnosti. Kad ti radi drugome isto ono to tebi drugi radi, kad tuca i biva tucan, kad je uzajamnost obezvreivanja svega osim uitka tolika da se ne moe promaiti cilj: obezvrijediti sve do daske, osim slasti, ekstaze, orgazma i svih uitaka njemu slinih. Da bi se svi vrijedni i ponosni osjetili bezvrijedn i u toj bezvrijednosti kao pravi puevi, pravi slinavci, uivali. Samo su vrhunski znalci u helicikulturi mogli znati da se vie od polovice ljudske povijesti odigrava u krevetima. Kad je tako s ljudima, nema razloga da tako ne bude i kod pueva kad ponu ispisivati povijest ili pripovijest. Kod balavaca koji su poznati po nezajaljivu seksu! Samo su ti helicikulturalni znalci mogli rei Osmigai: Mra, otii dolje i sve to sredi s tim Geganovim glavnim igraem Svenom Tupekom Prvim. im je Gegan rekao da e se odsada gombati s Osmigaom a ne s njim, Tupek se dvojako izmijenio. Ubrzao je govor i smanjio stanke izmeu izgovora jedne i druge rijei na normalu. Govorio je i dalje tiho, ali pet puta jaim glasom nego to je govorio kad se na staklu balkonskih vrata prvi put pojavio u javnosti. Tijelo nije mogao produiti a ni velika ticala. Zato se pruao do krajnje granice, a ticala prestao uvlaiti oekujui da e s vremenom isturenost rogova nadomjestiti manjak u njihovoj duini. I po tom izmijenjenom govoru i po tom izmijenjenom dranju, s mnogo istezanja i ispruanja, odavao je krajnje samouvjerenu osobu. Osobu za koju se nije moglo zamisliti da je ikad bila u hibernaciji i estivaciji, a nekmoli da je u tim stanjima zbog straha i neznanja mogla provesti i po vie ljeta i zima uzastopce. Od vremena bijega iz baava Tupek nije vodio ljubav. DvosDolaca meu bieeuncima niie bilo, svi su.bili pod utiecaiern

172

IVANARALICA

PU

173

ideologije parapuizma. Oni koji su se osjeali mujaci s hermafroditima nisu htjeli imati posla, kao ni hermfroditi s njima. Oni koji su se osjeali enama, traili su mukarce i prezirno su gledali na netransferiranog pua. Na koga je god Tupek izbacio ljubavnu strelicu, taj mu nije uzvratio ljubavnom strelicom. Ve bi, ne osvrui se na Tupekovu ponudu, otpuzao dalje. Sven je bio gladan ljubavi kao to je gladan mrsna zalogaja onaj koji mjesecima posti na posnom ratikinu listu. Nije najvanije hoe li se u krevetu s Osmigaom dogoditi povijest. Mnogo je vanije to e u krevetu biti onoga za to je, osim za miran san, krevet graen. Bit e tu obilje onoga to se zove tucanje u mozak. Tucanja dolje i tucanja gore! Tucanja ovako i tucanja onako! Tucanja ovamo i tucanja onamo! Sven e prvi put biti obasjan svjetlou reflektora. On e, najvjerojatnije na unu, sa svojom goom demonstrirati sretan ivot sastavljen od boli i uitka. Boli da ti kljucaju mozak, i uitak u onome u emu svako stvorenje uiva. Puevi, prema tvrdnjama biologa i psihologa, najvie! Gegan se kao domain pobrinuo da tucodrom, na kojemu e Sven Tupek i Mra Osmigaa izmjenjivati njenosti, bude na istaknutu i svima vidljivu mjestu. To bi se mjesto moglo zvati dalekovidnica kad se dalekovidnicom ne bi zvalo neto drugo. Televizija, primjerice! Boljega mjesta za mrijetenje dvaju hermafrodita, dvaju pueva kojima je razlika u spolu sadrana samo u imenu, nije se mogla nai od onoga na vrhu una. Kako je vrh una nedovoljno ravan, dug i irok, jer je to samo kosina na vrhu stupa slina kamena, Gegan se sjetio dna s jedne od velikih baava u kojima su bili zatoeni para-puevi. Ne samo to je bavino dno, onako okruglo, idealan tucodrom za dva slinavca, nego se u tom dnu nalazi i prikladna poruka gledaocima. Gledajte to ste u ivotu mogli imati da dno bave niste gledali samo odozdo, iz bave! Tuite se da vam dno nije bilo dano odozgor gledati, e, sad imate priliku da ga i odozgor pogledate i vidite to ste izgubili priklanjajui se pogubnom

Dobro doli u Blaevo, gospoo Mra! Budite pozdravljeni od mene i svih onih koji e me danas u susretu s vama podravati! Rekao je to Tupek kad ga je, ve izvuena iz kuice, Gegan izvadio iz lijevog depa i poloio na bavino dno. Da siromah Tupek ne bi morao prevaljivati tolik put od svoje ratike do una, preko tisua mrtvih pujih kuica, da ga te prazne kuice ne bi obeshrabrile i obeshrabrena prisilile na hibernaciju, i da ne bi morao otvarati slavine za umjetnu maglicu prije vremena, Gegan je siao do ratike, strpao Tupeka u lijevi dep i donio junaka do bavina dna, gdje e se, io, ogledati na megdanu s nabreklom Mrom Osmigaom. Kad je bio najavljen va dolazak i reeno da u se ja s vam ogledati, prilazili su mi uplaeni intelektualci i govorili da s vama nitko nije dobro proao, pa da neu ni ja. A ja sam im odgovorio neka priekaju i vidjet e kako ete vi, nakon ovoga posjeta, koji e vam se svidjeti, ovamo dolaziti svakog ljeta kao to dolaze i tisue drugih turista iz Ulma i njegove okolice, rekao je Tupek i poeo puzati samim rubom bavina dna. Pruao je tijelo koliko ga je vie ispruiti mogao, pruao je velika ticala koliko su se due mogla ispruiti! A kuica mu se ljevakinja gegala lijevo-desno kao to se gega mladoenji glava kad ulazi u svadbeno kolo i hvata se do djevojke. Ve u puzanju, takoer rubom dna, ali Tupeku na suprotnoj strani, Osmigaa je zahvalila na dobrodolici, obeala provoditi ljeta na obalama ovdanjeg mora i podsjetila Tupeka da je ona ovdje u prvom redu radi Prpua i parapuizma, a tek potom radi mrijetenja, tonije kazano, radi demonstracije lagodna ivota, ako ga ine bol koji pospjeuje uitak i uitak koji nie i raste u boli. Nas emo dvoje, nastavila je Mra Osmigaa svoj nas tupni govor, na ovom zgodnom tucodromu danas demonstri rati novi proizvod, njegovu kakvou i cijenu koju za nj trai mo. A traimo da se svaki pu odrekne dimorfizma, elje da . se odvojeno ivi ljepotamukostilenskosti, jer iejto najbolji

174

IVAN ARALICA

PU

175

nain da pu stekne muda i uz muda ponos. Traimo da se svaki pu odrekne hrabrosti i rtvovanja, oznaka pueva koji ele ivjeti s ponosnom mudatou. Takve pueve na europskom tritu, gdje je helicikultura stara kultura, nitko ne trai. Jer nitko ne voli zalogaj koji zaudara previtou! Traimo isto tako da, usporedo s izruenjem Prpua, one dvije ganglije to vam nadomjetaju mozak ispraznite od parapuizma. U taj isprani mozak usut ete ono to emo vam u ovoj demonstraciji na bavinu dnu ponuditi. Gledajte nas i vae e ganglije ponovo biti pune! Va e mozak ponovo imati sadraj, kad osjetite da je prava sitnica odrei se Prpua i svega njegova. Vae e ganglije ponovo biti pune, kad se uvjerite da je sitnica ono to dajete prema onome to primate. Bol pun uitka, i uitak pun boli! Jo od ranog jutra, mnogo prije nego e luksuzna limuzina sa zrakoplovnog uzletita na Krulj dovesti Mru Osmigau, Gegan je pustio umjetnu maglicu i na Blaevo, to je inio svakodnevno, i na ozemlje oko Ivanjske lokve, to je prestao initi onoga dana kad se razljutio na Tupeka i zaprijetio mu ba ovim to se danas dogaa. Da e se baktati, gombati, naganjati, mrijestiti i tome slino s Mrom Osmigaom. Topao dan, viednevno gladovanje i umjetna maglica izmamili su na pau sve pueve. Ne gledati ono to se zbiva na dnu od bave i ne sluati ono to se tamo govori, mogao je samo onaj koji na pau nije iziao. Ne i onaj koji je pasao, a htio je i ne vidjeti i ne uti! Maglicu nije mudro praviti po vruem ljetnom danu. Sunce, arko kakvo je u srpnju, vie od polovice kapljica isui na njihovu padu s visina na zemlju. Da bi danju postigao vlanost u zraku i na zemlji kakvu postie nou, potrebno je poprskati dva puta vie vode. Tu rastronost Gegan je sebi dopustio samo zato da scenu na bavinu dnu ne obasjavaju ni reflektori ni zvijezde s mjesecom, nego sunce, svjetlost nad svjetlou. Pri tome je znao da se rasko nee rasipati samo u obilju svjetlosti, nego i u svjetlosnim igrama to e ih izazivati prelamanje sunevih zraka u kapljicama vode. Suneva e

svjetlost kapljice pretvoriti u raznobojne iskrice, iskrice koje se kreu, koje sipe, koje se pale i gase, koje nastaju u svjetlosti i nestaju u svjetlosti. Pa, ako bude sree i kapljice se postroje po boji kojom odsijevaju, nastat e i duga! Kruna arolije vode i suneve svjetlosti! I sree je bilo! im su Tupek i Osmigaa izmijenili pozdrave i, s obzirom na ono to namjeravaju initi, programatske govore, u umjetnoj se maglici pojavila duga! Kako je poznato, kod svake druge duge mjesto gdje se oslanja jedan krak dugina luka, sam luk, i mjesto gdje se oslanja drugi krak ovise od onoga tko dugu promatra. Utvrdi li on i mjesto gdje se krajevi luka oslanjaju i prostor nad kojim se luk napinje, im se premjesti s prvotnog na neko drugo mjesto, slika e mu se promijeniti. Stoga su pokuaji da se proe ispod dugina luka, kao to je pokazala imunovieva junakinja Srna, neostvarivi. Dakako, u stvarnom ivotu! Ali u ivotu to ga je stvorio napukli um jednog djelatnika u helicikulturi, duga ima fiksno mjesto. Mjesto od kojega se luk poinje uspinjati, vrelo Ivana Usike, prostor preko kojeg se napinje, un na Krulju, i mjesto gdje se ponovo sputa na ozemlje, Ivanjska lokva. A kad su stalni oslonci dugina luka, mogu je i prolazak ispod duge. Je li mogua i pretvorba enska u muko, za im je teila nesretna Srna, to je neto drugo. Makar i ne bilo nevano! Dugin luk je prolazio iznad sredine dna od bave i dijelio dno na dva dijela. Na dio gdje se, kad ispod duge proe, ensko pretvara u muko i na dio gdje se, kad ispod duge proe, muko pretvara u ensko. U prvoj fazi puje ljubavi, u svadbenom kolu, kruei po rubu bavina dna, i Tupek i Osmigaa prelazili su s jedne na drugu polovicu dna i mijenjali spol iz mukog u ensko i iz enskog u muko. Na taj su nain, osim po svom mukog i enskom imenu, po jo jednoj osnovi uplovljavali u dimorfizam. Ali i jedna i druga osnova, i imena i poloaja na jednoj ili drugoj polovici dna imale su trenutno znaenje. Sr je hermafrodita u tim asovitim mijenama ostajala netaknuta. Zato Gegan, toliko osjetljiv na sam spomen di-

176

IVANARALICA

PU

177

morfizma, nije imao nita protiv pojava to ih je prouzroila duga. Pa, zato bi imao? Duga je njegova uma djelo! Svadbeno kolo poelo je kruenjem po samom rubu bavina dna, tako da se Tupek kretao u smjeru kazaljke na satu, a Osmigaa suprotno i kazaljki i Tupeku. Dok bi napravili jedan krug, dva bi se puta mimoili, uvijek na mjestu gdje duga premosti dno od bave i dijeli ga na muki i enski dominij. Prvi krug, onaj po rubu dna, bio je najdui. Drugi je bio od njega krai, pa su i svi ostali bili za koji centimetar krai od onoga koji im je prethodio. U prvom krugu dva su se puta mimoili na udaljenosti od dva centimetra i dobro pogledali jedno drugoga. to je vidjela Osmigaa u svom partneru, ne treba kazivati, ve je kazano! A to je mogao vidjeti Tupek u svojoj partnerici? Zaudo, ono to i ona u njemu! Da je i ona bila prikraena i u duini stopala i u veliini rogova! Lice joj je bilo, kako se to kae, tubasto ili zatubasto,lice na kojemu je sve bilo zaobljeno, bez iljatih i otrih bridova. A iznad svega - iznad usana, nosa i obraza - dojam su zatubatosti pojaavale ute, crnim kolutom obrubljene oi, koje su na vrhu ticala bubrile dva puta vie nego to bubre kod ostalih pueva. Te su oi govorile da tubast oblik lica prati i njegova tubasta sutina, a uz nju, to je stalna pratnja i tubastosti i tuposti upornost psa iz porodice buldoga. Drugim rijeima, ta je Osmigaa po svojoj naravi traga, ona uvijek slijedi neije tragove. Svaki novi krug puzanja okolo naokolo bio je krai, a razmaci u mimoilaenju manji. Bilo je predvidljivo, nastave li taj svadbeni ples na nepromijenjen nain, da e se jedno s drugim susresti na sredini dna. Tamo gdje je vidljiva rupica od uboda estara kojim je bavar, kad je daske sljubio, obiljeio crtu po kojoj e pilom dno zaokruiti. Kad su bili u treem kruenju i jo su im do sredita i susreta na rupici, procjenjujui odoka, preostala tri sve manja i manja kruga, otpoeo je, usporedan sa svadbenim kolom, i puji ljubavni govor tijela.

I prije toga govora, odmah na poetku puzanja u svadbenom kolu, moglo se primijetiti da oba pua na desnom boku imaju ispupenje, duguljasto i slino tobolcu za spremite strijela. Kad su poeli slinom obiljeavati i etvrti krug, ti su tobolci, kao da ih je iznutra neto napuhnulo, nabrekli, onako kao to nabreknu obrazi onomu koji s usana, uz pomo zranog pritiska, eli daleko od sebe vrcnuti koticu iz trenje koju je netom stavio u usta. U mimohodu je Sven Tupek iz svog nadutog tobolca prema Osmigai, svega dva centimetra udaljenoj od sebe, izbacio iljastu tvorevinu od vapnenca. Imala je rt kao strijela, etverobridno tijelo kao jedna vrsta bodea, a zavravala je perolikim zatkom koji je usmjeravao pravac njena udara. Iako izbaena svom snagom napuhanog tobolca, strelica jest bocnula Osmigau, ali joj se nije u tijelo zabila ni u tijelu ostala. Time je Tupek dao jasan znak da eli ljubav, a Osmigaa je, uginjui pogoeno mjesto, podiui glavu, uvrui i izvrui okice na ticalima, dala znati da joj ubod strijele, iako bolan, godi. Ako svojoj strasti eli udovoljiti, to neim mora platiti! Ako u jednoj strasti uiva, druge se mora odrei! To je, da na jednoj strani gubi ako na drugoj dobiva, mnogo intenzivnije od Osmigae u narednom mimoilaenju osjetio Tupek. Strijela izbaena iz Osmigaina naduvenog tobolca pogodila ga je u meso ispod kojeg se nalazi slinska lijezda. Do lijezde nije doprla, ali je ostala ubodena u mesu. Tupek je nastavio svadbeno kruenje previjajui se od boli, koja uitak nije prestajala biti, sve dok bode iz njegova mesa nije ispao i ostao u slini, to obiljeava put kojim Tupek ide u zagrljaj svojoj srei. Tek to se malo pribrao od ludila u kojemu bol potie uitak a uitak bol, dolo je do novog mimoilaenja s Osmigaom. Tupeku se pruila prilika da jo jednom uiva u zadavanju boli, koju e Osmigaa pretvoriti u zadovoljstvo. Ispustio je dug hitinast bode i zabio ga u Osmigaino tijelo malo dalje od vaginalnog otvora.

178

IVAN ARALICA

PU

179

Kakvo je zadovoljstvo osjetila! Kako je ugnula tijelo tamo gdje je bodeom pogoena! Kako je izvinula glavu! Kako su joj utim sjajem bljesnule oi na vrhu velikih ticala! Plesni krugovi bivali su sve krai i sve blii rupici od igle estara, pa su i mimohodi postajali sve uestaliji. S mimoilaenjem uestale su i prilike za isputanje strijela, pa je omamljenost i strastveno ludilo iz kruga u krug, iz susreta u susret postajalo vee. Kad su se nali pored rupice, na sreditu dna, oboje su bili pomamljeni bolom i uitkom. Jedno su se na drugog ustremili kao da ne ele jedno s drugim razmijeniti njenosti nego jedno na drugo nasrnuti i preostalim bodeima jedno drugoga dokrajiti. Prva se, zabacivi kuicu unatrag, na stranji dio stopala, uspravila Osmigaa. Potom je, slijedei je s malim zakanjenjem, to isto uinio Tupek. S uzdignutim glavama i prednjim dijelom stopala, puui samo na repovima, primakli su se jedno drugomu i sljubili stopalo o stopalo. Na gornjem dijelu plata to im je pokrivao stopalo, svaka je ljuska treperila svojom bojom, a bilo ih je mnogo vie nego u dugi. A stopala, iako priljubljena, nisu mirovala, nego su se u valovima, kao kad puu, stezala i irila, to je kod oboje izazivalo ugodu slinu onoj to je osjeaju ljudi kad ih tko eka slamicom ili percem. I ba u tom trenutku kad se ljuske na plastu ljeskaju, a kontrakcija stopalnih miia priinja ugodu drakanja i jedno i drugo iz tobolca za strijele izbacuju posljednji bode i ubadaju ga u tijelo svoga partnera. Ubadajui ciljaju vaginalni otvor, ali ne mare ako ga nisu dobro naciljali, ako su partnerovo tijelo proboli na bilo kojem drugom mjestu. Ne mare ni za dubinu rane, pa im je svejedno hoe li partner ubod preivjeti ili e, pogoen u vitalni organ, iskrvariti u sladostrau i usnuti vjeni san. Kakvo je zadovoljstvo osjetila Osmigaa kad je osjetila da je probodena, ali da usmrena nije! A kakvo tek, kod istovjetna stanja stvari, njen ljubavnik Sven Tupek!

Dodirujui se ticalima, ljubei se usnama, izvijajui tijelo gore-dolje, lijevo-desno, oboje su poeli iriti dotad uzak spolni otvor i isputati iz tijela golemu uvrtljivu oplodnu cijev, kojoj, inilo se, nema kraja, a iz tijela se pojavila tik do spolnog otvora na desnom boku. Ta oplodna cijev svakoga od njih dvoje, slina biu i kraku hobotnice, i ponaala se kao bi i hobotniin krak. Kao bi je vitlala po zraku iznad partnerove glave, a kao hobotniin krak je pipkala naokolo traei partnerov spolni otvor i, kad bi ga nala, hitro bi se u njega uvukla. Kao to se glista uvlai u upljinu rahle zemlje, sve dublje, sve tamo do mijehu sline spremnice u kojoj ekaju jajaca da budu oploena! Tek kad su se oba spolna bia nala duboko u spolnim otvorima i kad je poelo dugotrajno sjedinjenje, oba su se pua umirila. O pujem uitku u inu oplodnje biolozi, koji su taj in promatrali i pisali o njemu, nemaju jedinstveno miljenje. Jedni nijeu da je taj uitak ravan orgazmu kod viih ivotinjskih vrsta, a drugi ovako tvrde: Nama se ini da je puevima poznat onaj veliki fenomen koji u ljubavnom ivotu viih ivotinja i ljudi igra centralnu ulogu - orgazam: eksplozivno ispranjavanje muskularnih i nervnih napetosti na visini seksualne razdraenosti.

Poto objasne na kakve tekoe nailaze kao znanstveni istraivai, jer ivotinje ne umiju govoriti, pa zato nisu u stanju da radoznalim istraivaima seksuanosti daju potrebne obavijesti, ti e

tragai za seksualitetom kod niih ivotinjskih vrsta donijeti

ovakav zakljuak: Ali ona silno visoka nadraenost pueva sjedinjenih u ljubavi zapravo se jedva moe protumaiti nekako drukije.3

Hoe da kae, nikako drukije nego orgazmom! Ova pria ne poznaje prepreku da spozna radi li se o orgazmu i, ako se radi, o kakvom je orgazmu rije s kojim su se susreli radoznali istraivai seksualiteta. Lica u ovoj prii, i
' (Svi navodi) Hsskgtf.j&endt: LjubMnJ..,*iy.ptJ^ v iyatinjskom svijetu
vii,..^,

180

IVAN ARALICA

PU

181

kad su puevi ili leptiri, u oba sluaja, pripadnici niih ivotinja, znaju govoriti. I to globalistikim jezikom, onim jezikom koji se izdignuo iznad nacionalnih jezika. Jezikom koji je nadiao i puki govor unutar nekog nacionalnog jezika i postao jezikom globalistike kreme, koji puni prostor dobrog dijela tiskovina na svijetu. U tom jeziku o seksualnosti ima vie govora nego to ga je u suvremenoj znanosti o seksu i tim stvarima. Moglo bi se rei i da je u tom jeziku vie seksa nego to ga je u samom ivotu. Nego to ga je ispod svih sukanja i hlaa na svijetu! Zato je Mra Osmigaa, pu iz tog jezinog uzgajalita i leptir iz te jezine kukuljice, i mogla dati komentar o pujem orgazmu kojim e ovo poglavlje o uzornom ljubavnom inu, demonstriranu na dnu vinske bave, privesti njegovu veselu kraju. Jednospolci kod kojih je organski i vizualni dimorfizam jako naglaen, rekla je Osmigaa, ila, pribrana kao da i nije proivjela ono to je proivjela, nasmrt umornom Tupeku, kad je in oplodnje zavren, kad su se oplodni bievi uvrnuli kao to se uvru ticala, i kad su se vaginalni otvori zatvorili i postali neprimjetni, jednospolci dozive samo jedan orgazam, muki ili enski. On moe biti ne znam kako jak, on moe biti ne znam kakva eksplozija ispranjavanja muskulaturnih i nervnih napetosti, ali ne moe biti nikada toliko snaan koliko je snaan na orgazam. Jer, dok jednospolci doivljavaju samo muki ili samo enski, mi odjednom doivljavamo oba orgazma, muki i enski. Tu blagodat, da uivamo dva uitka, hoe da nam oduzmu Prpu i njegovi para-puevi. A radi ega? Da bi imali muda! I s mudima spojen ponos! Pravo mi reci, Svene, vrijedi li mudo u ponosu i ponos u mudu dvaju orgazama, koje mi, ako ima umjetne maglice, moemo doivljavati vrlo esto? Ne vrijedi! jedva je procijedio Tupek, smeuran i napola uvuen u svoju kuicu. Da nije straha p4Geganaf i pored Qb-

ira prema goi, u kuicu bi se uvukao isti trenutak kad se uvrnula u se i u tijelo povukla njegova duga oplodna cijev. Kad ne vrijedi, kai gdje je Prpu! Kai, pronai ga i dovedi! Ja sam radi njega dola, radi njega pokazala to sam pokazala i radi njega rekla to sam rekla. Moram ga u Ulm sa sobom povesti! Nije on meu nama! Otiao je! Dali mu putovnicu. Sad je u pustinji! Hibernira i estivira! Godinu, deset godina! Tko zna koliko! kazao je umorni, namrekani, orgazmom izmodeni Tupek. I gle uda, strah od Gegana i Osmigae koji ga je drao kako-tako ispruena dok je Osmigaa govorila o razlogu svoga dolaska u Krulj, odjednom se pretvorio u nesavladivu silu uvranja u se. I Tupek je, na uenje raspaljene Osmigae, za nekoliko trenutaka uvranja bio sav u svojoj kuici. Na sredini dna, kod one rupice od estara, na pupku svijeta kojim suvereno vladaju Gegan i Osmigaa! Koliko e tek on, tako uplaen, hibernirati i estivira ti! Brusila ga je i brusila Osmigaa! I sad nita! Najbolji dokaz izreci da jedno namjerava brusa koji otri no, a drugo e uiniti i drugoj e svrsi posluiti otrica noa kad je izbruena. Jedno je skidati glave, a drugo je sjeckati glavicu luka na uske krike! Osmigaa se bijesno osvrnula na tu tjelesnu jadu i tog duhovnog kukavca. Kao da maloas s njim nije doivjela dva uzastopna orgazma! Hitno je krenula preko bavina dna prema njegovu rubu, tamo gdje je bio jedan dio ploe na vrhu una. Meni, rekla je kad je stala za govornicu i osjetila da joj na kuicu pada Geganova sjena, nakon svega to sam vidjela i uinila nije jasno kakav je taj Prpu i kakvi su svi ti to ga tite ili nose u srcima. Pa zar Prpu i svi njegovi ne vide kakvu su tetu nanijeli ovom puogojilitu, sebi i helicikulturi kao globalnom projektu? Na stranu to to on ne vidi prednost duplog orgazma nad jednostrukim, na stranu.to to on pono-r.

182

IVANARALICA

su daje vrijednost koju ponos nema, na stranu to to je njegov ponos puka oholost! Sve to i jo mnogo toga stavimo na stranu, a osvrnimo se samo na njegovo domoljublje, na njegovu ljubav prema puevima Blaeva. Zagovarao je nunost rtvovanja, navodno je i sam bio spreman, kad dozori za branje, izii na zidove Blaeva, tamo umrijeti i tamo u zid do neba ugraditi svoju praznu kuicu. Kad je iz rodoljubnih razloga bio spreman na takvu rtvu, zato to isto, iz istih razloga, ne uini danas? Zato danas ne ustane u obranu Blaeva i pueva i pojavi se u Ulmu? A ne da bjei i da se skriva kao kriminalac i kukavica! Zato se ne javi i ne sprijei katastrofu? Da Gegan zainteresiranim kupcima proda pravo na eksploataciju usova pujih kuica! Da svi vi, i ivi i mrtvi, ne zavrite u peima gdje u ognju iz pujih kuica cijede dragocjene sastojke! Ako vi u Prpuu vidite heroja i domoljuba, onda vi doista ne znate ni to je junak ni to je domoljub. I ja u rei, gdje rei imam priliku, da vas se pee, tali i cijedi. Gdje nema svijesti o krivnji, a kod vas je nema, ne moe biti ni individualizacije krivnje. Rekla je i ostavila bez odgovora pitanje zato se svaka strastvena ljubav mora preokrenuti u mrnju. Rekla je, stala u Geganovu aku, bila odnesena u zranu luku, smjetena u zrakoplov i odletjela u Ulm. Izluivi preostalu sluz i stvorivi od nje zaklopnicu na otvoru kuice, s tom je zaklopnicom Sven Tupek ostao nalijepljen na dno i kad ga je Gegan skinuo sa una i prislonio uz jedan drugi kamen. Ostao je tu izloen suncu dane i dane koji su slijedili. Jedan vreliji od drugoga! Nije se mogao pokrenuti jer na te dijelove ozemlja Gegan, nakon Osmigaine ljutnje i odlaska, nije putao umjetnu maglicu.

24
stavljen, namjerno izloen suncu ili naprosto zaboravljen, Tupek se nije mogao osmjeliti i otpuzati %*. -i^^M do svoje ratike, ali, istini za volju, on to neko vri-mr WKW jeme, dok se dobro ne odmori od velikih uzbuenja, najprije ljubavi a onda straha da e ga rasrena partnerica rastrgati, nije ni namjeravao. Ako ga se Gegan sjeti i odnese do njegove ratike, dobro, jo ima dovoljno snage da se zavue pod prazne puje kuice. Ako se ne sjeti, opet dobro, odmarat e se, ekati kiu i umjetnu maglicu. Pa e onda krenuti tamo otkuda je doao! Dva je tjedna izdrao. Iako su bili suni dani, preko neba su u svim smjerovima prolazili oblaci, pravili hlad i donosili vjetar, pa nije bilo pretjerano vrue. Ali u treem tjednu oblaci se razioe, nebo se izvedri, vjetrovi prestadoe, a sunce poe grijati tako da je temperatura na povrini kuice dosezala etrdeset i etiri stupnja. Granicu iza koje se prua dolina smrti, u kojoj moe, ali i ne mora preivjeti. I inae teak ivot, a nakon onolike slasti s Osmigaom, jer ga ima s ime usporediti, jo tei i jo posraniji. ega je toga dana jo u jutarnjim satima, i pored junog vjetra, bila nesnoljiva, ali se u zraku to ga je udisao kroz pore na kuici osjeala vlaga. U prvoj uri nakon podneva prolomila se grmljavina i Tupek je odluio bjeati iz ove doline smrti. Udari pljusak i Tupek se isprui. Puzao je to je bre mogao. Sedam centimetara u minuti, ako je puzao po ravnu. Grmljavina je otutnjala na sjever, pljusak se pretvorio u j;qminjanje, a Tupek se punio vlagom kroz pore na kuici,

184

IVANARALICA

PU

185

kroz nabore plata, kroz ovojnicu stopala i, najvie, kroz otvorena usta. Slinske su lijezde davale dovoljno sluzi i sve je govorilo u prilog njegovoj nadi da bi jutro mogao doekati pored korijena svoje ratike. Meutim, iznenada, neto je grunulo! Kao da je grom udario u Geganovu kuu. Kao da je vrui purak spojio krijestu glinenog pijevca na Geganovu krovu s krijestom olujnog oblaka. Kad je prvi put grunulo, Tupek je uvukao rogove i prestao bezglavo juriti, ali kad je pucnjava nastavljena, sastavio je kraj s krajem i zakljuio da ta pucnjava ne dolazi iz oblaka. To Gegan neto slavi! To Gegan enlui! Tko je u stanju pogoditi to bi taj ovjek mogao slaviti, i koga pozivlje da mu se u slavlju pridrui! to se zbivalo sa Svenom Tupekom na putu od una i dna od vinske bave do te pucnjave, do tog enluka, svima je sve jasno. Nakon toga nikomu nita jasno nije. Kao da je sve to se nakon te pucnjave zbilo obavio dim baruta i izbuila olovna sama. Nije jasno tko je Tupeku uputio poziv da enluku prisustvuje, nije jasno tko ga je uveo u Geganovu kuu i smjestio za velik stol, za kojim se gostio Gegan i svi oni koje je na gozbu pozvao, ne zna se to su jeli, ne zna se kako se drutvo nakon gozbe rastalo ni kako je Tupek doao do ratike. Je li izbaen kroz prozor, je su li ga donijeli u aci ili je do svoje ratike sam dopuzao? Zna se samo da je Tupek, kad se naao kod kue, svojom sluzi, kao svojom krvlju, opisao to mu se zbilo. I zna se za ono to mu je na to pisanje, piui na ratikinu listu, odgovorio Tarac, koji gozbi nije prisustvovao, jer ga je Gegan izopio iz kola taraca koji prave nimbus oko njegove glave, ali su mu priali njegovi prijatelji tarci koji u tom nimbusu jo igraju i koji su vijenac oko Geganove glave pravili od poetka do kraja enluka. E, tko ima pravo, Tupek ili Tarac, teko je rei. Najbolje je ovdje prenijeti ono to je Tupek napisao slinom po kameru} i

ono to je Tarac napisao na listu siui klorofil, pa neka svatko prosudi tko od njih dvojice grize istinu, a tko slini la.
Ovo je bio moj etvrti, peti ili ne znam koji susret s Geganom. Svakoga se sjeam, ali ih nisam u stanju nabrojiti, jer su se nai susreti pretvorili u kontinuiranu suradnju osoba koje se poznaju, a, usuujem se rei, i vrlo dobro surauju i razumijevaju. im sam se susreo s Geganom u njegovoj blagovaonici za velikim stolom, dok je sjedio na elu stola na stolici od sivog mramora, ja sam mu najprije estitao na slavodobiu zbog kojeg ini enluk. Zbog kojeg svi prisutni enlue, iako, izuzev njega samog, nitko ne zna zbog ega toliko slavlje i pucnjava. Potom sam biranim rijeima govorio o njegovoj pueljubivosti i mudrosti, koja je puna ohrabrenja, oprosta i plemenitih namjera. U svemu to sam rekao htio sam na prvo mjesto istaknuti ljubav nas izvan puogojilita, nas oko Ivanjske lokve, Narta, Prodolja i Podlokava, prema njegovoj osobi. I prema onima koji su mu dali povod da slavi. Pretpostavljamo znaajan povod, iako zasad ne znamo narav njegove veliine i znaajnosti! Kad sam zavrio svoj nastupni govor, Gegan me je jagodicom kaiprsta podragao po vrhu kuice, po apeksu s kojim sam se iz jajeta izlegao. A onda mi je govorom svog rjeitog tijela zahvalio na odranoj besjedi. Kojim je, kako uz draganje apeksa ree gegajui se, vrlo zadovoljan. Poto svi gosti izrekoe svoje pozdravne govore, sline mojemu kao jaje jajetu, jer su mene oponaali i od mene uili, Gegan skoi na noge lagane, pope se na mramorno sjedite, da nas na stolu nadvisi onoliko koliko mu dolii nadvisiti nas, i odra jo jedan povijesni govor. Ne samo zato povijesni to sam mu ja bio nazoan, ali, razumije se, i zato! U svom je govoru pohvalio moju spremnost da se uhvati u klin s Mrom Osimigaom, jednom od najveih alapaa u Ulmu i okolici Ulma. Posebno moju izdrljivost u ispunjavanju svih njenih zahtjeva! Osim jednoga, nisam joj predao Prpua! E, tu me Gegan ne pod..L&v&LNe p

186

IVANARALICA

PU

187

vlasniku farme u Ulmu mig da nam dodijeli kredit kojim e se farma proiriti i na ozemlje oko Ivanjske lokve. 'Predati ga Osmigai i zauvijek zaboraviti da ste ikada poeljeli imati muda i ponos. Ponos to uz mudo spada kao palac uz kaiprst!' poruio je meni i svima kojih se to tie. Bio sam ushien radou zbog potpune podudarnosti naih razmiljanja i naih stavova. U prilino dugom razgovoru u etiri oka zamolio sam ga da jo jednom razmisli o pravljenju umjetne maglice, ne svaki dan kad nema kie, kao to radi nad puogojilitem, nego jednom u tjednu ili jednom u deset dana. Kao istomiljenik istomiljeniku obeao mi je da e, s obzirom na ugodnu vijest koju je danas primio i povodom koje enlui, o putanju umjetne maglice i na ozemlje oko Ivanjske lokve poeti ozbiljno razmiljati. Ali, kako to razmiljanje zahtijeva vrijeme i odreenu proceduru, do odluke emo morati priekati. Razumije se, prije te odluke mi moramo Osmigai izruiti Prpua i zaboraviti sve ono to smo vezali za njega, za ponos i muda. Ispriat u ovdje jednu pojedinost koja karakterizira prisnost naeg susreta u etiri oka i stupanj naeg meusobnog razumijevanja. Odnekud se kod mene nala fotografija koju na najskrovitijem mjestu jo od djetinjstva imam objeenu s unutranje strane svoje kuice Ijevakinje. Neki je sluajni posjetilac Blaeva, strunjak u helicikulturi, napravio moju i majinu fotografiju. Majka pue punom brzinom u svoj duini ispruena, a ja, sitan pui, tek izleen iz jajeta, popeo se navrh njene kuice, izvio glavu i ispruio rogove, i jezdim li jezdim! Kao majin sirotan, dijete koje ne poznaje oca! Kao budui voa pueva! Kao Tupek Prvi! Uslikani smo na kamenu blizu izvora, pa nam je u pozadini Sveti kuk i na njemu kao galeb bijela kapelica Ivana Usike. I sad, koje li simbolike u toj slici! Ja sam i Ivan Usika jahai koji jezde! Ravni u svemu! On na kuku iznad vrela, a ja na vrhu majine kuice! Ponavljam, koje li simbolike! A tek koje li simbolike u onomu to sam Geganu kazao: 'Poeci su moga uspona ovdje. Na majinoj kuici s pogledom na Sveti kuk, kapelu i sveca u njoj! Koliko sam mogao uti, Geganet

i ti si poeo uspon u povijesti i pripovijesti na brdacu Ivana Usike. Zato ti darujem ovu sliku, najdragocjeniji predmet moje kuice i mojih uspomena. Neka te pogled na nju podsjea na mene! Sa eljom da mi vjeruje koliko ja tebi vjerujem.' Uzeo je sliku, dugo je promatrao i rekao: 'Doista rijetka slika i rijetko slatkast prizor!' jagodicama je kaiprsta prelazio preko svih sadraja na njoj. A oko slike puia na leima puie dugo je kruio i, kruei, rekao: 'E, Usika, Usika! to i meni ne dopusti radost koju si dopustio ovoj puii! Ovaj teret na leima!' Nisam razumio na koju radost i na koji teret misli, pa sam to pribrojio onim Geganovim izjavama koje mi puevi ne razumijemo. A uo sam da ni ljudi ne znaju njihovo znaenje. Rastali smo se. Gegan je bio umoran, mamuran i turoban, ali, to sam osjeao svim svojim biem, zadovoljan i vijeu koja mu je odnekud stigla, i enluenjem i posebice razgovorom sa mnom u etiri oka. A iznad svega slikom koju sam mu darovao.

Kad je Tarac, traei ono emu e se smijati, proitao Tupekov zapis pisan slinom na kamenu, najprije se sam nasmijao i smijao se sve dok mu je bilo do smijeha. Nije bio sebian i razlog za dobar smijeh zadrao za sebe. Bila bi to grehota. Kad se ima emu smijati, neka se i drugi smiju. Zato je u svom pismu, zapravo vezu na ratikinu listu, Tarac odluio odgovoriti na tu silnu Tupekovu elju da kroz susrete s velikima nadima svoju veliinu. ak i kad bi sve ono to je Tupek napisao bila istina, razloga je za smijeh dovoljno. Ali, kad je onom osnovnom, da se Tupek na povratku sa una naao na Geganovu stolu i sasluao njegove govorancije, sve ostalo dodano - to su Tarcu posvjedoili tarci iz nimbusnog vijenca te veeri - onda je razloga za smijeh bilo i previe. ...... Da pukne, jda crkne, da krepa! .^

188

IVAN ARALICA

PU

189

Kad neka osoba gradi svoju veliinu u susretima, slikanjima i razgovorima sa stranim veliinama, kad se, kako se to u ali kae, zie, pijevi i kuri, ona gubi neto od vrijednosti koju doista ima, jer je veliina jedne osobe neprenosiva na drugu i jer veliina velike osobe, da bi sama postala jo vea, umanjuje sve osobnosti koje se oko nje skupljaju.
O kakvim susretima Tupeka i Gegana taj Tupek pria! O kakvom kontinuitetu njihovih razgovora, o kakvoj podudarnosti njihovih stavova i istovjetnosti njihova razmiljanja! Ako je i bilo susreta, ono to se na njima dogodilo razgovorom se ne moe nazvati, jer ulizivanje s Tupekove strane i bahato Geganovo dranje nisu nikakav razgovor. Ponajmanje razmiljanje i iznoenje stavova! Bili su to sluajni susreti, usputni i za Tupeka poniavajui. Kakvi su bili prethodni, takav je bio i ovaj, ni Tupek ne zna koji u nizu! Gegan je jo za dana, im je dobio radosnu vijest, na rosnim lijehama puogojilita, nasumce, pokupio dvadesetak pueva, donio ih u kuu, stavio na stol i onda, uz grmljavinu gromova, a kad su oni prestali, uz pucnjavu iz puke, poeo slaviti neto to je samo on znao. Ne znaju to ni radoznali tarci koji su mu te veeri pravili nimbus oko glave. Ve temeljito podnapit, razgaljen odjela i uznositosti, kad mu je dolo, nije se htio pomokriti u zahod, nego je poelio da se olaka vani, okrenut Ivanjskoj lokvi i puevima koji prebivaju meu praznim kuicama predaka. Da ih se veeras u slavi spomene, da ih popisa! Da im kae kako to ini veeras, dok pada kia, kad im vlaga ne treba, a da im sutra, kad ugrije, nee davati ni onoliko vlage koliko u jednom danu moe ispisati. Da tako nakresan u mraku ne zakorai u provaliju, a ba u nju namjerava mokriti, da stane na njen rub kako bi mu mokraa to dalje padala, sa sobom je ponio elektrinu svjetiljku i njome osvijetlio put. Kad u mlazu svjetlosti, upravo na rubnoj stijeni Krulja, ugleda poznatu kuicu Ijevakinju Svena Tupeka! Sven je, voen pouzdanim pujim pamenjem da se vraa tamo gdje je i prethodnih godina.

uspijevao preivjeti zime i sue, jurio punom brzinom od sedam centimetara u minuti. I kad je postao osvijetljen! 'Kamo uri, bolan ne bio! Svrati malo! Bit e te dosta i ispod te tvoje ratike', rekao je i uzeo ga. Drei mu kuicu sa dva prsta, iz koje je, isprueno u svoj svojoj kratkoj duini, visilo Tupekovo tijelo, rekao je mokrei po usovu od pujih kuica: 'Ni ovoliko vam odsad neu dati! Ni ovoliko vlage vi ne zasluujete. A na umjetnu maglicu zaboravite da postoji!' Donio ga je i onako ispruena stavio na stol. A tamo oko njega dvadesetak je pueva u dvadesetak poza iskazivalo ivu dosadu! Samo je Tupek kiptio od radosti to je poaen tolikom au. 'Gospodo', rekao im je Gegan, 'sjednite svi osim onih koji nemaju stolaca i bez dupeta su. Radi dobrobiti pueva moj e govor biti kratak. Zaboravite na ono to neki stvorovi, sasvim nepotrebno, nose izmeu nogu, ako su dvonoci, ili izmeu zadnjeg para nogu, ako su etveronoci. Bili ste tu, poastio sam vas mladim rosnim liem; vidjeli ste me ovjenana vijencem od ovih slugana taraca i sad moete otii piati kao to sam i ja otiao. Potom u postelju i snivajte blaene snove naeg Blaeva!' Dugo bi trajao put do pianja i lijeganja kad bi puevi sami otili u puarnik. Mnogi bi zalutali, a svi bi zabalili put kojim su otili siti i pijani. Pa da su i gladni i trijezni, zabalili bi ga radou to su bili gdje su bili, to su uli to su uli i to su po tome gdje su bili neto vie nego to su bili kad kod Gegana nikad nisu bili. Zato ih je Gegan pokupio u koaricu sve, osim onoga to ga je posljednjeg poastio au da prisustvuje gozbi, veselju i enluenju. S punom je koaricom iziao na terasu i otuda, jednog po jednog, da se u zraku ne bi sudarali, bacio svoje goste u puarnik. Na onu hrpu pobrene trave to ju je sam kosio po okolnim brdima i ovamo donosio. Na hrpu obrstina na koju je Sven Tupek ve jednom pao! Gegan se stolu vratio s praznom koaricom u ruci i zastao gledajui na plohi stola, kao na pustinjskoj ravnici, Svena Tupeka sama samcata. 1 tu je pao taj razgovor u etiri oka o kojemu Tupek slini i slinei pie po kamenu. .....,.,..._,..._.............,._................ _. .... ...._..,._ ___

190

IVAN ARALICA

PU

191

'to da s tobom radim? Bacim li te s junog prozora prema tvojoj ratici, udarit e svojom kuicom o mrtve kuice i povrijedit e se. Nisi tako mlad da e ti rana na tijelu ili rupica na kuici brzo zarasti. Mogao bi od te rane i rupe umrijeti. Kakav si takav si! I takav kakav si, bolji si od drugih! Jer su svi drugi s te strane nikakvi!' 'ini to zna', oglasio se Tupek. 'to god ti napravio, bolje je od onoga to ja poelim. Ispriavam se za sve to sam dosad uinio i to su drugi u moje ime uinili. A sad ti se ispriavam to u odsad uiniti, a ne bude ti bilo po volji. Ali, da zna, Prpua bih ti izruio kad bih znao gdje je! I zato me zbog njega ne kanjavaj osobno. Kazni sve nas uskraujui nam umjetnu maglicu!' I to je bila ta podudarnost miljenja i stavova izloenih u etiri oka! I kilometri i godine prekratke su mjere da bi se njima izmjerila udaljenost izmeu onoga to se stvarno zbilo u etiri oka i onoga to je Tupek rekao da se u etiri oka dogodilo. Zabrinjava tenja Svena Tupeka da svoj sluajni susret s Geganom predoi javnosti kao vaan politiki dogaaj. Kao dogaaj povijesnog znaenja! Gegan ga nije htio izgubiti! Naao je dasku, pruio je kroz juni prozor i ona je dosegnula nadomak Tupekovoj ratici. Rekao je Tupeku neka se uvue u kuicu i, kad ga taj poslua, zakotrljao je njega i kuicu niz dasku. 'Nikad s puevima ne zna na emu si. Moda od tebe i bude kakve koristi!' rekao je i otiao na spavanje. A ono o slici koju je, navodno, Tupek darovao Geganu! I ona pria o toj slici! Hajte, molim vas! Je li tko vidio da je unutranjost puje kuice, njene stijenke od finog sedefa, pokrivena slikama? Ako je tko vidio, neka mi se javi! Ja vidio nisam. Mogue je da te slike i prie o njihovu nastanku i simbolici ive u one dvije puje modane ganglije! To je mogue, a sasvim je nemogue da vise o sedefastim stijenkama! Ali, ako je to posrijedi, da su slike produkt ganglija punih slika o svojoj mesijanskoj ulozi, onda emo mi vidjeti jo po koju sliku i uti jo po koju priu o sinu ija majka nije znala rei tko mu je otac. Moda i onu u kojoj e biti prorokovano uznesenje u prostor gdje nastaju munje i gromovi.

Majku mu jebem to mi uini! rekao je Sven Tupek kad je proitao to je o njegovu povijesnom susretu u etiri oka rekao Tarac, bezobraznik koji se jo vie obezobrazio otkako je donio odluku da vie ni oko ije glave ne pravi nimbus. Tarac bi rekao, otkako je stekao slobodu kazati da je maka arena, ako je doista arena. Majku mu jebem, od koga je doznao ono to je napisao? Od taraca iz nimbusnog vjenia, od onih istih govana kao to je i sam! Govana, bili u vjeniu oko neije glave ili izili iz toga vjenia! Jer, i dok mu prave nimbus oko glave i kad iziu iz toga nimbusa, oni o pameti u toj glavi i dui u tijelu to tu glavu nosi, misle jedno te isto. Misle da je glava uplja, a dua prazna! Zato jo jednom, neka Tarac grebe svoju majku! No, ono to je o sebi napisao, ono o susretu u etiri oka, ono da su Geganova svjetlost, snaga i ugled preli na njega i uinili ga Geganu ravnim, nije bilo otpuhnuto ni Tarevim iznoenjem istine ni Tupekovom ljutnjom na onoga koji mu je iz due pokuao otpuhnuti osjeaj veliine i globalnog znaenja. Ostalo je to u njemu, tovie, raspirilo se pokuajem otpuhivanja i planulo eljom da taj osjeaj vanosti potvrdi u novim oitovanjima. Gle uda! Kamo se to uputio plaljivi Sven Tupek Prvi? Da ne eli ratiki na vrh? Ako to namjerava, zna li da je to i za smiona pua prevelik iskorak? Nekada davno, kad se vjerovalo da se usporedo s roenjem djeteta raa i njegova zvijezda na nebu, govorilo se da
svatko svoju zvijezdu slijedi od njena nastanka na nebu do njena ga-

enja. Danas, kad malo tko vjeruje da je na nebu zvijezda onoliko koliko je dua na zemlji, valjalo bi rei, drei se i dalje simbola svjetlosti, da svatko slijedi plamen koji u njemu gori. Neovisno o tome je li plamen u njemu samonikao ili je ar iz kojeg e plamen planuti prenesen s tueg na svoje ognjite!

PU

193

25
rvi znakovi da je vatra, prenesena u njega s Geganova ognjita, planula, oitovali su se jedne veeri na poetku kolovoza, u vrijeme mjeseeve mijene, kad u primorskim krajevima redovito ojui, naoblai se, sijevne u oblaku i, ako je sree, padne kia koja nagovjetava kraj nesnosnih vruina. Sree nije bilo i obilna kia nije pala. Rosnulo je neto, nakvasilo raslinje, suho, uvelo i zeleno, i namoilo zemlju tek za dva prsta dubine. Taman da puevi, koji nemaju umjetne maglice nego ive od dara s neba kao biblijske ptice, izmile iz svojih kuica i skrovita. No je bila kad se to dogodilo. No je bila kad se vidjelo da iz ara u njemu lie plamen. No kakvu poznaje samo Ivanjska lokva! No bez mjeseca, jer je mlaak ve u suton zaao; no bez zvijezda, jer su nebo zastrli oblaci! Bila je no Ivanjske lokve i zato se taj plamiak, koliko god bio puji slabaan, svih onih koji ive s june strane Krulja dojmio. Neto se udno dogodilo, pa e se neto udno i ubudue dogaati! Idemo vidjeti i posluati! Dok se Tupek penjao na ratiku, da bi na visoku stajao u vrijeme svoga govora, i drugi su puevi, skriveni u usovu od praznih kuica, naputali svoja sklonita i hitali prema najblioj travci ne bi li togod prigrizli i samljeli u kau sa svojih dvije tisue i neto zubi. Ili se izmeu njih izvlaili na povrinu ili po njima puzali kad se na povrinu izvuku, prazne su se kuice pomicale. Pomiui se, udarale su jedna o drugu i, onako uplje, brecale tupim zagrobnim zvonom.

U tiini mrkle noi, nakon kie, kad se moe uti i kako trava raste, to brecanje na usovu mrtvih kuica, s plamikom koji paluca iz Tupeka, davali su dojam da se radi o nekakvom blagoslovu koji se obavlja na groblju, zbog neeg nepoznatog, ba u noima bez zvijezda i mjeseca. Gospodo, kroz tu je tiinu ozvuenu brecanjem mrtvih kuica, iz kojih su davno nestali oni koji su u njima ivjeli, progovorio Sven Tupek. Nije to vie bio slabani i bojaljivi glas Tupeka Prvog! Kad nastavi, nee to biti ni spor govor sa zastojima meu rijeima od pola minute. Prpu! Kakav Prpu! Njegova rtva, ponos i njegova muda! Hajte, molim vas! Ja vrsto vjerujem da nas kurenje i sukob s Kruljem ne vode nikamo! Pardon, vode, ali u ulicu bez izlaza i u propast. Suradnja i suradnja! I s Ulmom i sa Kruljem! Ja vjerujem nekim vijestima koje do nas dopiru, da Prpu estivira u nekoj pustinji i da je zatien putovnicom te pustinje. Ali, ako je ipak tu meu nama, ako voli Blaevo i Ivanjsku lokvu, neka izlazi na sunce, dat e mu se dovoljno umjetne maglice pa neka pue do Krulja, a odatle e ga Osmigai u Ulm prebaciti zrakoplovom. A da bi se on dovijeka uspijevao skrivati u toj pustinji ili meu nama, to je nemogue. Napravit e on pogrean korak! Nema razloga za zabrinutost! Uutio je, a iz mraka se javio neiji promukao glas: Bio si na Krulju, moe nam rei! Je li istina da tamo kod Gegana, ispod kazana puna zasoljene i kvasne vode, stalno gori vatra? Da voda u kazanu neprestance kljua? Nije istina! Ali jest istina da na Geganovu ognjitu, o verigama, stalno visi lonac pun hladne zasoljene i kvasne vode. Vatru pod njim zapali samo kad u vodu stavi neto kuhati. Hajte, molim vas! Tko je toliko lud da bi, loei vatru dan i no, uzalud troio drva! Ja vrsto vjerujem da nema razloga za zabrinutost! Uutio je! Nitko mu nije odobravao! Nitko mu se nije ni protivio! A ni pitati nitko nije imao to! Vladala je utljiva utnja kakva^mgebitissmo puja utnja! U mrklom mraku, na

194

IVANARALICA

PU

195

groblju u kojemu su zemni ostaci tisua predaka koji su odslinili svoje dane na razliite naine. Ve je jednom reeno da je nekada davno, u poetku svih stvari, izreeno uznemirujue prorotvo, da je u to prorotvo povjerovao pu Morgu i pokuao ga oivotvoriti, ali je postigao samo to da je postao jedan od dva lica u prii o puu i ratici i tvorac glasovite izreke: Vrag odnio urbu, da nisam urio, mogao sam uspjeti, koju je, s obzirom na brzinu sedam centimetara u minuti, udnovato uti i iz usta najbreg pua. Istom je prilikom reeno da to prorotvo i ta pria imaju svoj dodatak u vjerovanju da je Prpu mo, da povede Pueve za sobom i uini ih para-puevima, stekao brstei negdje na vrhu neke ratike netom prolistalo lie. Sve je to Tupek znao kad je osjetio da je ar, prenesen s Geganova ognjita u njegova prsa, planuo plamenom. I nije ga pekla savjest to je ar u njemu prenesen s onoga ognjita nad kojim, kako ree glas odande, stalno visi kazan pun vrele vode. Slane i kvasne! Znao je Tupek sve! Prorotvo naizust, a priu ispriati! Onako kao to se od tamburaa naruuje pjesma, iju glazbu i rijei dobro poznajemo, tako emo naruiti da se i poznato prorotvo jo jednom otpjeva. Ovoga puta samo za lijevo uho Svena Tupeka!
Tko dopue navrh dvometarske ratike po njenoj odrvenjeloj stabljici, punoj otrih kvrga i strmih udubina i na samom se vrhu zadri pet dana i pet noi hranei se listiima koji, kao voda iz vrutka, izbijaju iz srike, iz vrela ivota, ispunit e se snagom koja e mu, kad se s ratike spusti na zemlju i nastavi puzati tamo gdje svi puevi puu, omoguiti da u djelo pretvori sve svoje zamisli i ostvari sve snove o kojima puevi sanjaju.

visine od dva metra, koliko je visoka ratika! Ni trostruko vee mu visine nee izazvati vrtoglavicu! im se nae na ratikinu vrhu, u razini Geganova prozora, nestat e nelagode to ga obuzima pri svakom susretu s gospodarom, jer je gospodar tako visoko a on tako nisko. Ne oekuje on da e ga poloaj na vrhu ratike izjednaiti s vlasnikom puogojilita. To je i s veom moi nemogue! Ali oekuje da e ga poloaj na vrhu ratike izdii iznad drugih pueva i, vie nego je do sada bio, uiniti pujim predstavnikom pred Geganom. A to nije malo! I za takav poloaj stei treba imati snagu koja izvire iz ratikina vrutka. Uz to osjeanje, da je na visoku, nada se da e, kad ga zalogaj s vrutka ivota ispuni snagom, osjetiti i kako je usponom na visinu preao okvire prostora i vremena od usuda dane puu da ih ivi. Znat e se o Svenu Tupeku daleko preko ozemlja oko Blaeva i Ivanjske lokve. Znat e se za njega i kad ga ne bude meu ivima, kad mu kuica u usovu mrtvih pujih kuica bude izdvojena od ostalih. Kao to su na grobljima izdvojeni grobovi velikana i smjeteni u arkade, kao to su u katakombama izdvojeni grobovi svetaca i pretvoreni u oltare! I to blaenstvo po koliini blaenstva to te obuzima ravno je osjeaju da e ti sam, poto si obrstio vrak ratike, postati ratikin klas, da e iz tebe izrasti bijeli cvjetii na rijetkoj metlici, da e iz tih cvjetia izrasti mahune, a u mahunama crna zrnca, koja e se rasuti po usovu i ploditi novim ratikama. Drugim rijeima, da e ti, popevi se na ratiku i obrstivi njenu sriku, postati ratika sama! I dok je o prvom dijelu prorotva, reklo bi se, znao sve to se imalo znati o pohodu na mo, o onom drugom dijelu, o
pretvaranju u djelo svih svojih zamisli i ostvarivanju svih snova o

Kad je odluio krenuti uz ratiku, Tupeku se inilo da zna sve to ima postii u ispunjavanju prvog dijela prorotva, onoga to se oivotvoruje u pet dana boravka na vrhu, onomu to glasi ispunit e se snagom. Vie se nee bojati visina, ni

kojima puevi sanjaju, nije znao mnogo vie od onog to je rekao, da se suradnja s Geganom mora nastaviti, da se s Osmigaom treba mrijestiti i da se Prpu mora izruiti zajedno s onim to je dobiveno ispiranjem pujih ganglija koje je taj mudonja napljuvao i oneistio.

196

IVAN ARALICA

PU

197

To nije malo, ali se nita od svega toga ne moe nazvati njegovim zamislima, jer su to zamisli onih u Ulmu. A jo manje,
jo bolno najmanje, snovima o kojima puevi sanjaju. Jer, ako to

to namjerava initi i doe u puje snove, a doi e, to nee biti blagi snovi koji nas tjee nadom, bit e to grozomorne more od kojih se ne moe ni zaspati ni predahnuti ni zadrati nada. O drugom dijelu prorotva izbio je spor izmeu Tarca i Tupeka. On je toliko znaajan da se, dok Tupek pue prema vrhu i savladava grebene jedan za drugim, ne moe izostaviti radi kraenja ove prie, koja se, i pored namjere da ne bude duga, ipak oduila. Puzi, samo puzi! Zuri, samo uri! rekao je Tarac lebdei iznad njega dok je savladavao peteljku lista na kojoj je bila ispisana jedna kitica Ponizne pjesme o bahatosti rogova i besramnosti muda. Prelazi ti granicu koju si sam sebi odredio i koju ti je Gegan dopustio, samo prelazi! Zanima me to e Gegan rei kad te vidi u kiti ratike! Za Prpuem su svi poli jer su vjerovali da je bio na vrhu ratike. Iako to, zapravo, nitko nije znao! A sad, kad sam ja krenuo, ti me upozorava neka pazim to radim, rekao je Tupek. Koliko se god tebi inilo da isti razlozi prema vrhu ratike pokreu i tebe i Prpua, ti razlozi ne mogu biti isti. Jer ni uinci toga uspona ne mogu biti isti. Njemu je cilj bio ponos, a tebi je cilj oholost, rekao je Tarac. Zar tako? Zar se i ponos i oholost ne veu uz muda? Ni priblino! Ponos izlazi iz muda, a oholost iz guzice! Ili, prevedeno na pristojan jezik, ponos je element zajednike duhovnosti itavog roda, a oholost element neije osobne sebinosti. Pa ako su ishodi penjanja na vrh ratike razliiti, moraju razliiti biti i razlozi koji ih pokreu. A, bogme, razliite moraju biti i sudbine onih koji se na ratikin vrh penju, rekao je Tarac. Vrag me odnio ako ja razumijem ita od toga to mi ti pria, .ree Tupek, ve duboko ivisoko u ratikinoj kitj.

Da pokuamo s priom! Ako tvoje ime Tupek nije izvedeno od tuposti tvoga duha, jo ima vremena izbjei vatru u koju srlja noen arom koji u tebi plamti, ree Tarac i ispria Tupeku priu koja ga je trebala otrijezniti od zanosa i vratiti na polazni poloaj. U korijen ratike, meu mrtve puje kuice!
U nekom samostanu oboli uitelj novaka od bolesti kojoj ni u mladosti nema lijeka. U postelju zalete ovjek koji je preivio osamdesetu godinu sa vrstim uvjerenjem da e ponovo uspravno hodati tek kad s ovoga ode na onaj svijet. Bio je redovnik bez mana, ivio je svet ivot i svakomu je bilo jasno u kojem od tri mjesta, u raju, u paklu ili u istilitu, uitelj novaka nakon smrti moe prohodati. U raju, bez dvoumljenja! Zato mu jedan od novaka, koji ga je posluivao dok je svoje posIjenje dane ivio vezan za postelju, jednoga dana ree: Blago vama, oe! Poteno ste proivjeli prolazni ivot na ovom svijetu i sad ete na onomu dobiti ivot vjeni u blaenstvu raja. Da, jedva izree bolesni uitelj i s jo veom mukom dodade: Ima pravo! Blago meni! Te je veeri uitelj novaka preminuo. Prolaze godine i novak postade uitelj novaka. Prolaze godine i nekadanji novak kao uitelj novaka ostari, oboli od bolesti koja se ni u mladosti ne lijei, umrije i doe na nebo. Idui prema raju, svom vjenom mjestu boravita, proe pored istilita i tamo, o Boe pravedni, ugleda uitelja novaka, svog uitelja, u plamenu koji isti od grijeha. Pa zar on nije u raju? Kakvi su to grijesi koje bi taj bezgreni ovjek trebao vatrom istilita sa sebe skinuti? Nekadanji novak prie svom nekadanjem uitelju i upita ga ono emu se udi i to ga mui. Ne krivim te, ree nekadanji uitelj novaka, iako si ti dobrim dijelom kriv to se ovdje nalazim i to u se jo dugo ovdje nalaziti. Onoga dana kad u umrijeti doe mi mlad ovjek pred kojim je itav ivot -a to si bio ti - i ree mi da bi se zamijenio sa mnom, da MmUojnQiu.$miLiiaikon mi pripada monsm. svijetu negoitap

198

IVAN ARALICA

PU

199

svoj ivot na zemlji. E, kad mi to ree, osjetih tolik ponos samim sobom da sam istog dana u velikom zadovoljstvu preminuo. Kad sam ovamo doao, rekoe mi da to nije bio ponos, da je to bila oholost, jer da sam samo u jednom trenutku sebinosti itav svoj ponosni ivot, kad sam se rtvovao za dobro ljudi, pretvorio u oholost.

Samo ti priaj! Ja nastavljam puzati prema vrhu, ree Tupek Tarcu i na taj se nain oglui na sva njegova upozorenja. A Tarac, koji od ivota ionako nita nije drugo traio nego dobre razloge da se moe smijati i rugati, umjesto za lebdenje na jednom mjestu, svoja krila upotrijebi za let i odleti daleko i od Tupeka i od njegove slinave tuposti. I tako, mic po mic, s peteljke na list, s lista na peteljku, ni od koga ometan, Sven je Tupek dospio kamo pu rijetko dospijeva. Ni od koga ometan! A je li od koga praen, to nije mogao znati. Mogue je da je praen! to ne bi bilo udno u okolnostima kad mu je nad glavom prozor kroz koji Gegan pogledava nekoliko puta na dan i u vrijeme kad je tehnika promatranja toliko uznapredovala da se preko satelita moe nai igla u plastu sijena i izgubljeno puce u praini na umskoj stazi. Ali, gledan a ne ometan, za Tupeka je bilo isto kao da i nije promatran. Kad ga drugi nisu ometali, ni sam sebe nije htio ometati. ime? urbom! Kao onaj pu iz prie koji se godinama penjao na vrh ratike da bi se nadomak cilju polakomio, pourio, poskliznuo, pao, razbio kuicu i morao proliti suze nad
svojim viegodinjim trudom: Vrag odnio i urbu! Bolje bi bilo da sam se i osam godina uspinjao nego samo etiri i pao.

Oprez i samo oprez! Obrstio je listie s jedne strane jo mlijene stabljike, ogolio je, pa na nju nalegao stopalom. Savio ga je da bi stabljika prolazila kroz njegovo ulueno stopalo. Ni smorac, vjetar koji e jako puhati u popodnevnimatirna, nee ga moi otpuhnu-

ti s ratike, baciti na zemlju i vratiti na polazni poloaj. Na nita! Poto se tako temeljito uvrstio stranjim i srednjim dijelom stopala, glavom je nadvisio ratikin vrh, ispruio velika ticala i oima, ije se vidno polje mjeri milimetrima, izbliza pogledao vrutak iz kojeg kljua ivot. Ne ivot samo te ratike, nego ivot u svoj svojoj irini! ivot svih onih koji imaju sreu iz tog vrutka utaiti glad i e! ivot koji nadilazi ono to ivi dok pase travu na zemlji i guta gnjile pod zemljom! Pogled je bio dojmljiv. Nalik na pogled u grotlo vulkana planinaru koji se dugo penjao strminama okamenjene lave i nalik na pogled jahaa na devi koji je, traei danima spasonosnu vodu, u dnu doline spazio bunar okruen palmama. Kao da lie ivodajni plamen iz vulkanskog grotla i kao da hladi plamenom zagrijane usne i jezik vodom iz pustinjskog bunara! Tako je Tupek poeo lickati i odgrizati listie tek propupale iz srike. Kad bi ih izlickao, obrstio i samljeo u kau meu dvije tisue i neto zubi, Tupek bi se primirio i ekao. ekao dan, ekao no, ekao koliko ekati treba! Kako prorotvo kazuje, pet mu dana stoji na raspolaganju. Neka iz vrutka u tih pet dana izrastaju novi listii. Punei se moi kao krpelj krvlju na ovjoj koi, on e svaki novi listi lickati, izgristi, samljeti i progutati. Ah, to nevoljno prorotvo o nainu stjecanja puje moi! Je li mogue da e ono, dvije nepremostive prepreke u sebi, svemu biti krivo? Uspinjanje uz stabljiku ratike, makar trajalo i etiri godine, i jest i nije nepremostiva prepreka. Ono je istovjetno ivotu. ivi i, htio-ne htio, prema neemu se uspinje. Prema nekom novom poetku, pa bio taj poetak i sam kraj svega i svaega. Prava je prepreka ono to dolazi iza penjanja i nakon zauzimanja poloaja koji e ti omoguiti da pet dana sre ono to iz vrutka izbija. Teko premostiva prepreka i ako te ne ometaju, ako te samo prate i provjeravaju. to se u helicikulturi zove monitoring. Hoe li stei istinsku mo, hoe li do kraja tihpet

200

IVAN ARALICA

PU

201

dana neometano brstiti, vie ne ovisi o tebi, ve o volji tih promatraa. Hoe li ti dopustiti da brsti listie iz vrutka dok se ne nadme od moi! I, ako takav bude trend, dok od pua ne postane para-pu! Prpuu slian! Gledam ja tebe, Svene, gledam od prvoga dana! Od trenutka kad si od korijena poeo puzati prema kiti. Gledam ja tebe i otkako si u kitu zaao. A gledao sam te i kad si ogolio meki dio stabljike i ovio stopalo oko njega. Gledam kako te vjetar njie i ne uspijeva otpuhnuti, a gledam i kako brsti zabranjene listie. Zabranjene kao ono voe na jabuci, u onoj drugoj prii od koje sve poinje. Prii za ljude! Gledam ja tebe i mislim, zna li ovaj tupavi Tupek za tu ljudsku priu s poetka svih nevolja, zna li za zmiju u njoj i lakomost jedne ene? Gledam te i kako strpljivo eka da listi izraste, pa da ga obrsti. Gledam prvi, gledam drugi, gledam trei, gledam etvrti, pa, evo, i peti dan i pitam se zna li taj tupavi Tupek to znai monitoring? to znai ne ometati, pustiti da stvari teku kako teku, da stvari sazrijevaju, da zmija na grani jabukova stabla, na oblaku ili u srcu, kao u tvom sluaju, radi svoje, paluca jezikom koji nalikuje na plamiak i kao plamiak pee? E, ako ne zna da je monitoring i promatranje i slanje znakova nekomu viem od promatraa, u mom sluaju, onima iz Ulma, da poduzmu neto ili meni, promatrau, kau da poduzmem, ako Tupek to ne zna, rekoh, onda je on toliko tup da mu treba kazati kolikom je tupou obuzet. I, evo, ja ti doem pokazati koliko si blesav kad ne zna da je neometanje u onomu to ini uz monitoring priprema da te se omete u onomu to kani, ako to ne bude po elji onih koji promatrae plaaju. A da Tupek postane moan, to oni u Ulmu ne ele! eljet e ako im ti kae u to u tu mo upotrijebiti! Dede, da ujem u to? pita Gegan. Da doznam gdje je Prpu, da ga poaljem u Ulm, da se Blaevo oslobodi grijeha to mu ga je nanijela ideologija parapuizma, da umjetna maglica pone natapati i ozemlje oko

Ivanjske lokve, da se isprazne puje ganglije i prazni doekaju ono ime e ih oni iz Ulma ispuniti, da... Zaustavi se i ne tupi svoje otre zube! Mogue je da e ti to sve initi, jer to ini i dok moi nema. Ali, kad mo stekne, ti moe krenuti i drugim smjerom. Onim kojim je krenuo Prpu, kad je siao s vrha ratike i doao k nama. Zato su mi oni u Ulmu rekli da ti ne smije stei veu mo nego to je ima obian pu tvoga usmjerenja. Puja mo koja postoji prije i nakon prie o puu i ratici u helicikulturi sasvim je dovoljna za jednog pua. Njome se moe solidno toviti u umjetnoj maglici. A ti brsti ve peti dan, jo malo i stekao bi mo! E, ne moe! ree Gegan, uze Svena sa dva prsta, kaiprstom i palcem, za kuicu, otre ga od vrha ratike i vrutka ivota i ponese u svoju kuu. A tamo, u Geganovoj kui, gdje se nalazi po trei put, ugleda to do tada nije vidio, i prisjeti se onoga glasa to se oglasio u mrkloj noi kad je nad mrtvim kuicama predaka pozivao pueve na suradnju s Ulmom. Nad ognjitem je plamsala vatra, a nad vatrom je o verigama visio kotao u kojemu je kljuala voda i mirisala na vinsku kvasinu. Vjerojatno je bila i zasoljena, jer kvasina bez soli ne ide ni u salati, ali sol nema mirisa i on je nije mogao nanjuiti. Od onoga to je vidio i nanjuio srce mu zadrhta, a svi miii, kad se od straha pokuao uvui u kuicu, otkazae poslunost, pa on ostade i dalje visiti ispruen koliko je dug i irok. A ostala su mu ispruena i sva etiri ticala! Pogledaj! rekao mu je Gegan pokazujui na ono to se nalazilo na stolu. Pokazujui na otpeaen paketi i na ono to je poiljalac u nj spakirao. Vijest koju smo onomad proslavili - sjea se, i ti si bio na enluku - jutros se obistinila. Tu je, itaj, diploma Internacionalnog instituta za puarstvo u Pijemontu. U njoj pie da sam ja trideset i sedmi nosilac nagrade Zlatni pu Europe! Kakva ast! A tu je i kipi zlatnog pua. Slavio sam vijest, a slavit u i potvrdu vijesti. I ti e na tom

202

IVANARALICA

PU

203

slavlju biti, ali ne za stolom, nego na tanjuru, obloen maslacem. E, a to ti ja mogu! Zar je Sven Tupek na ovu potvrdu vijesti o dobitku nagrade mogao to rei? Zar je itko u Blaevu do sada dobio tako visoko priznanje? Nitko, majin sine! Ako sam ja dobio 'Zlatnog pua Europe', prvi sam koji mora potivati pravila o uzgoju rasnih pueva. Rekao bih, koji mora potivati zakone u helicikulturi! A prvo je od tih pravila: ne dopusti da puu izrastu muda sa dvodijelnim testisom! U jednom dijelu mo, u drugom ponos! Tko ti je kriv, Svene, to si, puui do vrha ratike, sama sebe dovle doveo. Idemo to dovriti! ree Gegan i poe prema kotlu u kojemu je kljuala voda. Usput, Gegan kaza jo i ovo: Kao dobitnika najvee nagrade u helicikulturi pozvali su me da nastupim na televiziji. U emisiji onog elavca to lubanju izbrijava svako jutro da mu se ne bi vidjelo koliko je elav i da se ne bi otkrilo kako se ne bi trebao izbrijavati, jer izbrijati nema to. Idem tamo samo radi jednog zahtjeva. Ti, Svene, mora zamijeniti toku iza rednog broja jedan na pici Prvog programa. Treba obiljeiti vrijeme u kojemu je uguena namjera pueva da imaju ponos i muda. Ja bih najradije tebe itava, s tijelom i rogovima, odnio na televiziju i traio da te postave tamo gdje je sada crna toka. Ali to ne ide! Tamo bi ti balio, slinio i pitao! I to e s tim? Zato e na televiziju ii samo tvoja kuica! Veseli se, Svene! Tvoja kuica postaje peat vremena! to god ona peatila, to god obiljeavala, to je neto drugo nego da je bacim kroz prozor na usov mrtvih pujih kuica. Ponosi se, Svene! Tim bi se dostignuem svaki pu morao ponositi. Bar koliko i ja 'Zlatnim puem Europe'! I Gegan nadnese Tupeka nad vrelu vodu u koju je ubaena sol i nalivena kvasina da puevi ne bi odvie slinili, pjenili i pitali dok budu ugibali. Nadnese ga nad vrelu vodu, ali ga odmah u vodu ne ispusti. I Tupek iskoristi posljednji trenutak

da gane tvrdo srce neumoljivog prevoditelja zakona helicikulture. Pa zapita, pa zapjeva:

Oprosti, svijete silni, oprosti, to rogovi mi stre van, Pa neki misle da elim bosti, Mutiti svijetu miran san. Batali, svijete, zdence milosti, to ti nemio donese dan. Sad ovo jada pred tebe pada, Molei milost Ulma grada.

Ta ti valja! Priao si i priao! I na kraju si se za sve to si priao, za sve to jesi i nisi priao - ispriao! rekao je Gegan i ispustio pua Svena Tupeka Prvog u vrelu vodu. Padajui od Geganove ruke do vode Tupek je uspio rei: Moda od mene i nije traeno nita drugo nego da se klanjam i ispriavam? Kasno si se sjetio! odgovori mu Gegan. Ali, bez brige, Tupek Prvi! Tupek Drugi jedva eka stati na tvoje mjesto! A ni Tupek Trei nije daleko!

PU

205

26
onzilij, sastavljen od socijalnog radnika i dva lijenika umobolnice u koju je Gegan dospio nakon - ^^H krvarenja nosa ravnatelja televizije, iji je zadatak W lMB bio ustanoviti je li Gegan zdrav ili bolestan ovjek, tjedne je i tjedne proveo u vijeanju koje bi se na trenutke pretvaralo u uljivu raspru, jer su miljenja lanova konzilija bila oprena u svakom predmetu o kojemu bi se raspravljalo. I je li zdrav ili je bolestan? I od koje bolesti boluje, ako je bolestan? I to bi mogao biti uzrok toj bolesti? A to je opet uzrok njegovu zdravlju, ako je zdrav i pored toga kako se ponaa? Koliko su god raspravljali i u svoje stavove uvjeravali druge, sve su vie u miljenjima bili udaljeni jedan od drugoga. Ne zna se je li prijedlog konzilija djelo jednog od lanova s kojim su se, napokon, i ostala dva lana sloila, ili je u samom zaetku bila volja sve trojice, jer im je i vijeanja i sporenja bilo preko glave. to god bilo, oni se sloie da je Gegan i u fizikom i u duevnom pogledu zdrav kao drijen, ma zdrav kao ivac kamen, ali da ga i tako zdrava, neka je drijen i neka je kamen ivac, treba do kraja ivota smjestiti u ludnicu. Dati mu poseban tretman i taj tretman naplatiti mirovinom koju redovito prima. ak ni primjedba socijalnog radnika kako bi se moglo shvatiti da ga zdrava dre u ludnici samo zbog njegove mirovine i strane valute, nije dala nikakav uinak. Kad se o odluci glasovalo, za nju je glasovao i socijalni radnik. to znai da svoju verbalnu rezervu prilikom glasovanja nije uinio i stvarnom.

Otkud nakon dugih sporenja ta jednoglasan odluka? Da Gegan, premda zdrav kao suha drenovina, gazdinstvo na Krulju mora zamijeniti sobom u ludnici? Zato, pa makar mu i tu sobu uinili gazdinstvom, a njega gazdom u njoj? Ni zato to je odrubio glavu kipiu Ivana Usike! Ni zato to je jugoslavenskog konzula silio da s treeg kata skae u vrt! Ni stoga to je hrvatskoj konzulici zabio nogu u stranjicu! Ni zato to je un, meu kamenjem nasaeni kamen, prenamijenio u govornicu i ukrasio ga ploom na kojoj je ispisao svoje vjerovanje posueno od Svena Tupeka! Ni zbog trke s vilama u ruci za novinarom Goom Malim! Ni zato to je kipiem pua od zlata razbio nos ravnatelju televizije! Ni zato to je toga ravnatelja privolio da kuicom pua Svena Tupeka zamijeni toku iza rednog broja jedan na pici Prvog televizijskog programa, u elji da pujom kuicom obiljei vrijeme ponizne i bez ponosa vladavine premijera Svena Tupeka! Ni zato to je, gledajui odjednom sve nabrojeno i ono to se nabrojiti nije moglo, svaki posao dobro obavljen, zavravao nesmotrenou kojom bi zasrao sve sto je dotad uinio. I kad ga ni zbog jedne od tih ludosti nisu smjestili u ludnicu, zbog ega ga onda smjestie? Zbog prie koju im je na svakom promatranju priao. Poeo bi s puem i ratikom, s onim to je bilo na poetku, nastavljao o dolasku Prpua i o susretu Svena Tupeka i Mre Osmigae, a zavravao pokuajem Svena Tupeka da se doepa moi i svojim rijeima to ih izrie kad je pua Tupeka ubacio u zasoljenu i kvasnu vrelu vodu: Priao si i priao! I na kraju
se za sve ispriao!

Bio ne znam kako zdrav i pametan, ovjeka koji u svom duhu i umu nosi takvu sliku svijeta, naslikanu uz pomo pueva, ali lako prenosivu i u sliku s ljudima u glavnim ulogama, treba trajno zatvoriti u ludnicu da ne bi, priajui je iz dana u dan na uvjerljiv nain, tom slikom zarazio druge ljude, koji e, kad se nau u veini, sliku iz Geganove glave ostvariti u svom ivotu. Kad bi takvuslikusvijetau glavi nosili samo.

206

IVANARALICA

PU

207

luaci, mogli bi se pustiti da ive na slobodi i priaju to hoe, makar se nikad i ne ispriali za ono to su napriali. Ali, kad takvu sliku u glavi nosi umno zdrav ovjek, koji e se, to je ve vieno, poto napravi tetu, ispriati i dugo ispriavati, njega treba smjestiti u ludnicu, da ne bi imao priliku ni napraviti tetu ni ispriavati se za - nekad njegovu - krivu sliku svijeta i za tetu koju je ta slika - dok je bila njegova - svijetu nanijela. Konzilij se time rukovodio kad je odluku donio. Neka zdrav ovjek obue luaku koulju da ne bi opoganio svijet svojom zdravom ludou! Ili, svojom umnom budalatinom! Meutim, to jest konziliju bio glavni razlog to Gegana strpae u ludnicu, ali nije bio i jedini. Istraujui porijeklo njegove prie, koju ponavlja kao glazbenu dionicu pokvareni gramofon, oni su temeljito razmotrili mogunost da je ona posljedica jezine izolacije, u kojoj se naao kad je kao radna snaga dodijeljen vlasniku puogojilita u okolici Ulma. Ne znajui jezik, on je vodio nijem razgovor s puevima i iz te je komunikacije nikla slika svijeta u kojoj su on i njegovi puevi glavni protagonisti. To je, ustanovili su psihijatri, posve mogue! Ali, ako mu je jezina izolacija nametnula pueve za sugovornike, a onda kao aktante u slici svijeta, otkuda je u njegovu priu prodrlo onoliko sadraja iz erotskog ivota ljudi i pueva? Dimorfizam, dvospolnost, muda i sve ostalo to bi, ako se spomene, u njegovoj prii izazvalo dramatinu napetost, a u razgovoru s njim, neodoljiv bijes? I otkuda, u prii i ivotu, ono povezivanje erotskog i moralnog? Primjerice, imanje muda s ponosom, nemanje s uitkom u samoponienju? Konzilij je s odgovorom na ta kljuna pitanja dugo vremena tapkao na mjestu. Dok jedan od lijenika nije rekao: Mi tu danima s njim razgovaramo i stalno sluamo priu o mudima i ponosu. Mi odgovore traimo u onome to on govori, u izluevinama njegova mozga, a nismo se sjetili da bi odr

govore vezane uz muda i ponos, uz erotiku openito, u svakom sluaju a ne samo u njegovu, trebalo potraiti u gaama. Kad su mu rekli da se svue dogola i isprui nauznak na stolu pokrivenu bijelom plahtom, Gegan im je svoj trojici opsovao majku i sve ene u rodu, zajedno s vjenanim enama, sadanjim i naputenim ljubavnicama. I poto je ispsovao sve po spisku, nasrnuo je na stol na koji je trebao gol lei i gledati u strop. lanovi su se konzilija sklonili u stranu, a posao da Gegana svladaju, svuku, polegnu na stol i remenjem mu veu noge i ruke preuzela su etiri snana momka, koji prate lijenike i pomau im savladati goropadne pacijente. Ni jedan ga lan konzilija nije ni dotaknuo, a dolazili su u njegovu blizinu jedan po jedan, neki i po vie puta. Doticati ga nije bilo potrebno, sve se moglo vidjeti prostim okom. Odgovori na sva pitanja nali su se na jednom mjestu. Gegan je bio ukopljen. I, moglo bi se rei, da ovjek koji je puevima branio imati muda sam muda nije imao. Valjda ni ponosa, ako ga je toliko, stvarno i figurativno, uz muda vezivao! I, moglo bi se rei, da ovjek koji je sliku svijeta gradio slikajui svijet pueva ili, obrnuto, koji je sliku pujeg svijeta stvorio prema slici ivota ljudi, nije imao ni muda ni ponosa, pa je htio da bez to dvoje budu i svi ostali! Ljudi i puevi! Puevi i ljudi! I neka onaj lan konzilija, koji je upozorio kako se odgovori na sva pitanja, pred kojima su se nali, kriju u gaama, za svoj pronalazak, sada, kad su odgovori u gaama i pronaeni, ne trai Nobelovu nagradu! Odavno je poznat taj pronalazak! Da se na pitanja koje postavlja mozak odgovori nalaze meu nogama! Kad je tajna da je ukopljenik otkrivena, premda je otkrie bilo protivno njegovoj volji, nasilno i poniavajue, Gegan je odmahnuo rukom kao da nasilja nije ni bilo i kazao kako su mnogi ukopljenici u Stambolu na Bosporu drmali svijetom. .Udobrovoljen pronalaskom novog statusa, pristao je rei feikp

208

IVAN ARALICA

PU

209

mu se dogodilo da je ostao bez jaja u kesi, pa su lijenici, kad su ga gola pregledali, od toliko problematiziranih muda u njegovu umu, u njegovim gaama nali samo praznu kesu.
Na hrastovim bavama, u kojima su s puogojilita u Obernetu, plovnim putem niz Dunav, otpremani operkulirani puevi za Be, uarenim je eljezom na dugi okolo-naokolo i na gornjem dnu bilo napisano Zlatni pu s Oberneta. Ispod toga natpisa, takoer vrelim eljezom, bila su nacrtana dva pua u strastvenom zagrljaju i, ako se poznaje graa pujih spolnih organa, u trenutku kopulacije, kad se puevi uzajamno i obostrano oplouju. Oplouju i doputaju da ih oplode! Mogli su vlasnici farme u Obernetu za svoj logotip odabrati i neki drugi, manje provokativan poloaj pua, ali, kad nisu, kupci i na-kupci koji su s njima poslovali rekoe da taj logotip, koliko o puevima, jo vie govori o vlasnicima puogojilita. O Gotfriedima! Marti-nu i njegovim precima! Poput pueva, i Gotfriedi su u onim stvarima neumjereni i nezajaljivi! Martin vie od svojih prethodnika! S prvom enom, a vjenali su se kad je mladenki bilo trideset a eniku sedamnaest godina, Martin je imao dva sina. Kad je ona umrla, starijem je sinu bilo sedamnaest a mlaem petnaest godina. Martin se po drugi put oenio, doslovno na dan pogreba prve ene. U noi nakon sahrane njegova je dotadanja ljubavnica svoje stvari preselila iz kue za poslugu u gazdinu kuu i otpoela noivati uz Martina na krevetu gdje je prije dva dana umrla majka njegovih sinova. Ukratko, Martin je na samrtnikom krevetu istovremeno promijenio i posteljinu i suprugu. Njegovi sinovi, neskloni da ivot posvete helicikulturi, zgaeni na ono to im je otac za majina ivota radio i to radi kad je preminula i, najzad, sumnjajui da im je majka umrla prirodnom smru, nisu eljeli prenoiti pod istim krovom pod kojim je i maeha odluila provesti prvu branu no. Odmah s majina pogreba otioe nekamo i na farmu se ne vratie ni onda kad su je prodavali svima nevidljivom Hojfbaueru.

S drugom enom Martin nije imao ni keri ni sinova, ali je imao buran ljubavni ivot. Sve se prailo, dok ona nije oboljela od suice i umrla, doista prirodnom smru. Dok je bolovala od suice, iako je brza smrt bila izvjesna, Martin, ovjek blii sedamdesetoj nego ezdesetoj godini, nije imao strpljenja malo priekati s igrom koju slikom opisuje logotip njegove firme, pa je noi, toboe, da se u blizini tuberkulozne supruge i sam ne bi zarazio opasnom boleu, provodio u sluinskoj kui kod besprijekorno zdrave kuharice Berte, koja je imala tek dvadeset i jednu godinu! Berta je bila poznata po tome to iz svog kreveta, ako se u njega uulja, ne bi otjerala ni slugu na imanju. Pa kako e onda otjerati gazdu, makar od nje i bio stariji neto vie od pola stoljea! Mogla je ta popustljivost prema staru, uglednu i imunu ovjeku biti i puko samaritanstvo - pomozi ovjeku dok mu ena boluje - da se nije vidjelo, kad Martinova ena umrije i Berta se, mlada mladica, udade za stari panj, kako se uz samaritanstvo prikrpila i dugorona proraunatost. Kad su Gegana doveli na farmu da u poslu zamijeni radnika koji je morao otii na istonu bojinicu, njegov je gazda Martin Gotfried ivio u braku sa svojom mladom, od snage i putenosti nabreklom enom Bertom. Gegan nikada nee zaboraviti pogled kojim ga je, kad su ga policajci doveli i pokazali gazdi i gazdarici, Berta odmjerila od glave do pete. Kakva nevjesta Nua! Koja ga je nagovorila da svecu odrubi glavu! Bertin ga je pogled mogao nagovoriti na jo svetogrdnija i opasnija nedjela. Nua je na njega navalila gnjev s neba. Berta na njega moe navaliti gnjev zemlje. Gori od gnjeva neba! Nitko iv ne zna zato Martin Gotfried prihvati ponudu dijela udruenja puara da se u ime udruge kandidira za gradonaelnika Ulma. Da prihvati! On je sam uvjeravao puare da je dobro imati svoga gradonaelnika! A kad ih je uvjerio, kad su preli na izbor, naao se meu trojicom koji su kao i on bili voljni natjecati se za gradonaelnika. Ve prvu stepenicu nije bilo lagano prijei. Takmaci su bili mlai od njega, a na izbore voljni izii i vie nego Martin.

210

IVANARALICA

PU

211

Na konvenciji puara, kad je izmeu trojice nominiranih trebalo od puarskih kandidata izabrati jednoga, u vatrenom govoru Martin kaza i ovo: Drite me za rijei Ako me kandidirate i na izborima ne budem izabran za gradonaelnika Mirna, dat u se kastrirati. Njegovi su takmaci, pretvarajui se u zlobnike kad su bili poraeni, Martinovu volju da vlada Mirnom protumaili posljedicom vika volje i manjka snage. Kako bi volji udovoljio, starac posee za afrodizijakom. A veeg afrodizijaka od vlasti nema. Taj afrodizijak i davno usnule die na noge! Njegovo, pak, predizborno obeanje da e se kastrirati ako na izborima izgubi, protivnici su popratili jo zlobnijom primjedbom. Da mu takvo obeanje nije bilo teko dati! Izgubi li izbore, mnogo je izgubio. Kastrira li se nakon izgubljenih izbora, nee izgubiti nita, jer i prije izbora nije imao nita, kao to ni nakon kastriranja nee imati nita. Htjeli su rei da on, bez vlasti u ulozi afrodizijaka, kao mukarac ne moe postojati kastrirao se ili ne kastrirao. Sa svega jednim postotkom glasova Martin je na izborima doivio poniavajui poraz. Mzeo je britvu i zarezao testise. Prevezen je u bolnicu i hitno operiran. Nesueni se gradonaelnik nakon petnaest dana vratio kui u Obernet kao ukopljenik, ali i kao astan ovjek koji dri do zadane rijei, i to je jo vanije za njegovu politiku budunost, do svog predizbornog obeanja. Jezici zlobnih protivnika ni ovoga puta nisu mirovali. Rekoe da tek sad, kad ga Berta pozove da se okua, moda bude ilo! Postoji valjan razlog da se i ona, kao to je i sam uinio, odrekne niskih pujih prohtjeva i zamijeni ih ljudskim potrebama visokog ranga uivanju u asti odrane rijei iz predizbornih obeanja. Kad su se prvi put Gegan i Berta susreli, njene su ga oi odmjeravale od glave do stopala i prile kroz odjeu. Kad su se njih dvoje tri mjeseca nakon kastriranja njena mua nali sami u sjeniku, Bertine su ga oi fiksiranjem u jednu jedinu toku na njegovu tijelu, dok se sama, polagano, komad po komad odjee, razodijevala, razodjenule dogola.

Ono to mu je Nua obeavala ako odrubi sveevu glavu i time ga nagovorila da izazove gnjev neba, Berta mu je dala u svom obilju, koliko eli i kad god poeli, nastojei izbjei gnjev onoga koji se na njenu dareljivost mogao razgnjeviti. Nua je gnjev izazivala i on se dogodio, Berta ga je izbjegavala i on se opet dogodio. Tako je to s gnjevom to kao sjekira visi nad glavama onih koji se zalijeu u zabranjeno polje. Izazivao ga ili ne izazivao, na tebe e se obruiti! iji? Tko zna iji! To nisu znali ni lijenici bolnice u Mirnu, pa su ga pitali tko ga to tako gadno udesi? Da je njemaki znao govoriti Gegan bi lijenicima kazao kako njegov gazda Martin nije znao ili nije hajao koga njegova supruga Berta u sjeniku i na mnogim drugim prikladnim mjestima, skidajui sama odjeu, oima svlai dogola. Dvije duge godine! Ako je znao, a za to nije mario, znai da mu je to dobro dolazilo. Dokle god Berta utjehu svojoj putenoj mladosti moe nai na farmi pueva, ona e ostati posluna supruga starog eunuha. Kad te utjehe na muevljevu imanju ne bude, Berta e otii u svijet i tamo je nai. Obljubljujui mu Bertu, rekao bi da je rei znao, Gegan je svom gazdi bio dobroinitelj i to e njegov gazda znati cijeniti. Kada? Kad mu se dogodi ono to su lijenici, lanovi konzilija, vidjeli dok je vezan leao na stolu. A kako mu se ta nesrea dogodi? Petorica to mu to napravie nisu ula na vrata sjenika. Vrata su iznutra bila zakraunata dok su se Berta i Gegan svlaili, ona rukama samu sebe, on snagom sjaja njenih oiju i uz malu pomo svojih ruku. Vrata su ostala zatvorena i kad su njih petorica doli. Nemaskirani, njemu nepoznati ljudi, odjeveni u mjeavinu vojnikih i civilnih odjevnih predmeta. Neki su kliznuli odozgor, po sijenu, a neki su se izvukli iz sijena i s kosom punom vlati suhe trave. Svladali su ga bez mnogo muke i obavili ono brzo i nestruno. Sreom, kad su oni obavili posao i, bjeei, sobom odveli Bertu, ubrzo je u sjenik, dozvan Geganovim zapomaganjem, doao gazda

212

IVANARALICA

PU

213

Martin, koji je, sjeajui se svog sluaja, znao da mu treba lijenikova pomo kako bi se ono to je nestruno zapoeto struno zavrilo. Opet sreom -a da im bi drugim kad je Gegan vjerovao da je Martin, glede njega i Berte bio ili slijep ili tolerantan - u blizini se naao lijenik, pruio prvu pomo i odvezao ukopljenika u bolnicu. Vjerovati u jednu sluajnost moe svatko, ali vjerovati u dvije sluajnosti mogu samo Gegan i njemu slini. Bio je to poetak zadnje godine rata. Jo koji mjesec i rat e zavriti. Ulm su iz dana u dan razarale bombe baene iz amerikih i engleskih zrakoplova. Zrakoplovi su dolazili u valovima i nalikovali na rojeve komaraca. Iz razorenog Ulma stanovnitvo se razmiljelo po okolnim mjestima. Tko da u toj pomutnji istrauje tko ukopi zarobljenika koji je radio na nekoj farmi za uzgoj pueva? Gegan je uz svog gazdu kao ukopljenik uz ukopljenika lijepo ivio i nije mario da se vrati u Krulj sve dok Martin u dubokoj starosti nije preminuo i njegovi sinovi prodali farmu, a novi vlasnik, ne znajui da e mu to uskoro postati poslovni partner u helicikulturi, Gegana smjestio u bolnicu i prepustio lijenicima da kau to je s njim.

Umiljaj da jesi to nisi svojevrsna je luaka koulja. U nju odjevene moe se susresti na slobodi, a u ludnici samo kad lijenici utvrde da je taj umiljaj ista ludost i da takve treba udomiti u domu pomraenih umova. Kako bi mogla biti krojena i ivena Geganova luaka koulja, njegova osobna stezulja, lijenici su mogli doznati iz njegove izjave da eli biti, iako ukopljen, potentni vladar u Stambolu na Bosporu, paa ili sultan, ali i iz pjesme koju bi pjevuio u asovima kad ne bi znao da ga oko lijenika promatra kroz pijunku na elijskim vratima:
U Stambolu na Bosporu Bolan paa zbori. Dua mu je na umoru, Sa smru se bori.

Kad su odluivali da ga i duevno zdrava moraju smjestiti u ludnicu, jer je njegovo umno zdravlje na slobodi opasnije od bilo ije duevne bolesti, kad su odluivali da na njega obuku luaku koulju, nisu ga namjeravali obui u stezulju, kakav je luakoj koulji u hrvatskom jeziku struni naziv. Nisu ga namjeravali odjenuti u stezulju od tvrdog platna, dugu do glenjeva i poprilino usku. S rukavima duim od dva metra koji se, kad bolesnik u njih uvue ruke, pretvaraju u pojas. Tim se rukavima bolesnik dva puta opae oko struka a na leima mu se veu u vrst vor. Ne, u tu ga stezulju, u takvu ga luaku koulju nisu namjeravali obui. Ni zato to bi ga eljeli potedjeti ni zato to njegova ludost stezulju ne bi zavreivala, ve zato to su u njegovu umiljaju, da je paa ili sultan, da je car u Stambolu na Bosporu, nali najbolju stezulju. Ona e ga u ludnici uiniti mirnijim od bilo kako krojene i ivene luake koulje.

U nastavku pjesma govori o onome to bolan paa zbori. Neka mu iz harema dovedu sedam ena barem, neka mu te ene zapleu trbuni ples uz svirku frula i sazova, kako bi bolovao i umro gledajui ljepotu koja je s Bertom i onima to ga udesie od njega odbjegla zauvijek. Odbjegla i odnijela mo uitka u toj ljepoti, a ostavila mu, kao bol koja se ne da preboljeti, elju da u toj ljepoti uiva. Gegan je primao visoku mirovinu, na tednoj je knjiici imao dosta novca i nabava odjee kojeg velikog vezira ili samog cara na Bosporu, s neto pravog nakita u zlatu, srmi i draguljima, ne bi ga dovela na prosjaki tap. Ipak se lijenici ne odluie na tako skupu luaku koulju, koliko ju je god Gegan elio. Procijenie da e biti i prikladno i dovoljno da se Gegana uini agom Krulja. Pozvali su kustosa etnografskog muzeja i zamolili ga da im nacrta odjeu nekog age. Kustos im predloi odjeu age barjaktara i Gegan luaku koulju, onu glasovitu stezulju, dobi u odori barjaktara nepoznatog buljuka haramija. to e rei, satnije razbojnika! Dakako, iz nekog Stambola. na nekom Bosporu!

214

IVAN ARALICA

PU

215

akire, hlae duboka tura i uskih nogavica skrojie mu od zelenog sukna, onakvog kakvo se upotrebljava za stolnjake pregovarakih stolova. Prilikom ivanja u avove im uie gajtane ispletene od crvene svile, a rubove im obrubie bogato navezenom vrpcom boje trule vinje. Od tog istog zelenog sukna bila je saivena i dolama koja mu je sezala do koljena i imala raivene rukave koji se nikada nisu sponama zaspanjali ni na ruke navlaili, nego su, onako raiveni, s mnotvom spona uz rub razreza, visili niz plea. Koulju ispod dolame najprije je opasao svilenim pojasom, koji je imao rese s kitama na oba kraja. Svrhu svile je opasao bensilah. On je imao tri pregratka, za duhankesu, za papir i olovku i za metalni i papirni novac. Na plea mu stavie urak, kaputi podstavljen janjeim krznom, izvana izvezen granama, s uskim rukavima koje nije navlaio na ruke, a da je i htio, u tome ne bi uspio. Bili su preuski! Na glavu mu nabie bijelu pletenu kapicu, svrhu nje kapu od valjana sukna, a svrhu obadvije fes s kitom. Oko svega toga ovise crven al iaran crnim utkanim arama ispod kojeg se nisu vidjele kapice, iz kojeg je virio samo fes i njegova kianka od svile. Fesi kita! Tako odjeven u luaku koulju, pa makar to bila i odjea barjaktara buljuka haramija, Gegan sjedi u naslonjau od crvena plia. U rukama mu je ibuk kojemu je dugi, dug od usta do zemlje, kami izraen od jantara, a lula s metalnim poklopcem od jelenskog roga. Malo dalje od nogu nalazi se drvena posuda u koju, kad popui duhan u luli, istresa pepeo. U ispranjenu lulu sam trpa duhan, vadi ga iz duhankese koju dri u bensilahu. Ali sam duhan u luli ne potpaljuje. Nisu mu rekli da mu ne mogu dati ni upalja ni igice kako mu ne bi duhnulo u glavu da neto zapali, nego da potpaljivati samu sebi lulu nije dostojno cara na Bosporu. Caru lulu potpaljuje sluga nosei eravu u maicama. A njemu e bolniarka Janja u nedostatku erave i maica. lulu Dotoaliivati UDaliaem. ._^_

Ponekad, nije to preesto jer ga sedativima ne prestaju hraniti, Gegan se s bolniarkom Janjom uputa u mudre i umobolne razgovore. Kad ne puim, ne vidim ga. A im zapalim i dim zakoluta preda mnom, eto ga, ide, ukazuje se. U kolutima dima! Kad sam ga traio, govorili su mi neka ga traim u njihovim srcima, jer da je on tamo! A gdje ga sada vidim? U sriki ratike! Prema vrhu ratike ne pue s vanjske strane stabljike, po kori, nego se kree kroz ratikinu sredinu, kroz kanale koje su tarci izbuili. Vodi brigu o sebi, a ne o Prpuu! Izbij ga sebi iz glave! Ma njega i nema nigdje drugdje nego u tvojoj glavi. Da ti ga u glavi nije, ne bi ni sjedio ovdje, govori mu bolniarka Janja, ena u tridesetoj godini, koja puca od zdravlja. Govori dok neto posprema po eliji! A ne! Dok sam ja car u Stambolu na Bosporu, ja moram paziti kuda se on kree i to radi. Dok ja ovdje stolujem, nee on vidjeti vrha ratike. Pokua li, ulovit u ga! I to e uiniti s njim kad ga ulovi? Poslati ga Osmigai u Ulm. A Osmigaa e ga osuditi na kotao i vrelu vodu. E tek ste tada i ti i ona uinili sranje. Kad za tu presudu douju puevi, jo e ga vie zavoljeti. Ma, pretvorit e ga u sveca! Iako svetac nije bio! Ti sigurno nisi bio u naoj katedrali! Vidi se na tebi da nisi! Tamo se nalaze i grobovi onih koje su tamo negdje osudili i odsjekli im glave, a mi ih ovdje podigli na oltar ili smjestili kraj oltara. Boe sauvaj! Ne kaem da je to i kod ljudi i kod pueva isto. Ali ima slinosti! Osudi ti nekoga na to eli, na zatvor, na vjeala ili na sjeu glave, ti ga u oima onih koji njegovo djelo dre svetim nee uiniti zloincem nego svecem... Ma, komu ja ovo kazujem? Da si ti to mogao razumjeti, ne bi ovdje ni puio tu lulu! kae mu bolniarka Janja sa sve manje volje za razgovor koji se ponavlja iz dana u dan. Reci mi poteno, pita je Gegan, je li moj ivot bio vrijedaaivlienia? ,.^...

216

IVAN ARALICA

Svaiji je ivot, Gegane, vrijedan ivljenja, jer je to Boji dar. Svaki, svaiji, pa i tvoj! Moe se kazati i drukije. Koliko je vrijedan tvoj, toliko je vrijedan i svaki drugi! Iako te dvije mogunosti ne govore isto. Sitna razlika postoji! Koja? to ini moj ivot razliitim od ostalih? kae bolan car u Stambolu, sre dim iz kamia od ilibara i eka odgovor. Svi koji su mogli tebi su namjenjivali prazan ivot. ivot bez iega u sebi. Nikako ivot s mudima, ispunjen ponosom! Ti si tu prazninu, kau tvoji lijenici, neim morao ispuniti. I ispunio si je! E, sad, je li to ime si ivot ispunio smee, ludost ili to ima nekog vrajeg smisla, ja to ne znam. To znaju lijenici, pa te zato i dre ovdje. A ja te samo dvorim i potpaljujem ti duhan u luli, kae Janja i istresa pepeo iz drvene posude. Ali! to je posrijedi? to se dogaa? Da li to Geganu duhanski dim pecka oi i tjera suze, ili Gegan, na kraju svega, plae? ini se da plae! kae Janja. Neka plae, ima zbog ega i plakati. Uostalom, suze su jedino vrelo na kojemu ovjek istodobno moe oprati i lice i duu. I dok se Gegan umiva na suznom vrelu kao to se nekad umivao na vrelu ispod Svetog kuka, bolniarka Janja pjevui:
Ova naa jadna kaa, to je skuha majka naa! Malo brana, malo soli, sve nas trbuh boli.

Ivan Aralica roenje 10. rujna 1930. u Promini u zaleu Zadra (u znaku djevice). kolovao se u rodnom mjestu, Zagrebu, Kninu i Zadru. Bio je seoski uitelj (Dalmatinska zagora) i profesor

Biljeka o piscu
knjievnosti na zadarskoj gimnaziji. Do 1991. ivio je u Zadru, u obiteljskoj kui s vrtom u kojem je osobito uspjeno uzgajao kivi, s tim to je ljeta provodio na privremenom radu u Zagrebu, dovravajui romane i pripovijesti. Od 1991. ivi u Zagrebu, s tim to ljeta provodi u Zadru, pokuavajui, zajedno sa suprugom, gospoom Ruicom, u vrtu spasiti ono to tijekom godine nije uvenulo. Politika ga ne zaokuplja samo u knjievnosti, nego i u ivotu. Bio je sudionik hrvatskog proljea, a kad je proljee propalo, potisnut je na drutvenu marginu. Svako zlo za neko dobro, pa je tako politika marginalizacija Aralici donijela vie vremena za pisanje. Tih godina nastao je i njegov najbolji roman, Psi u trgovitu (1979), u kojem je stvoren i lik vladara koji se na vlasti odrava tako to skida svaku glavu koja se previe uzdigne. uvari jugoslavenskog poretka bili su dovoljno pametni da u Araliinu sultanu ne prepoznaju jugoslavenskog marala i pisca.su ostavili na miru. ekali su bolju

Zagreb, Zadar, Primoten .od listopada.2003.. do J&otoraza 2004.

218

IVANARALICA

BILJEKA O PISCU

219

priliku i doekali je sredinom osamdesetih kada je Aralica, kao pisac s politike margine, dobio prestinu Vjesnikovu Goranovu nagradu za roman Due robova (1984). Iako je u romanu rije o ljudima razliitih vjera i narodnosti, koji pomau jedni drugima kako bi preivjeli u tekim vremenima, savez boraca nije mogao podnijeti da se nagrauju pisci koji su proglaeni nacionalistima, i to hrvatskima, to je u bivoj dravi bio najtei politiki grijeh. Kada je Aralica javno priznao da jest nacionalist, ali da u tome ne vidi nikakvo zlo, boraki su forumi navalili s jo veom estinom. Piscu nije bilo lako, ali zahvaljujui i svom proljearskom treningu, izdrao je napade, zadrao stvaralaki mir i nastavio pisati i objavljivati romane. Sto ga je politika vie razapinjala, knjievne su ga muze vie mazile, pa su sedamdesete i osamdesete godine Araliino zlatno doba. U tom je razdoblju napisao i objavio svoja najpoznatija i najbolja djela, a do najirih itateljskih krugova dopro je i zahvaljujui sretnom susretu s urednikom Biblioteke Hit, prevoditeljem Zlatkom Crnkoviem. Crnkovi je Aralici pomogao da se probije do itatelja, a Aralica je bitno pridonio ugledu i uspjehu glasovitog Crnkovieva niza knjievnih uspjenica. Aralica je u knjievnost uao na mala vrata, sredinom pedesetih godina, objavljujui kao uitelj u prosvjetnim listovima. Velika su vrata, pod generacijskim geslom Neka bude ivost, zakrili njegovi vrnjaci krugovai: Pavleti, oljan, Mihali, Slaviek, Slamnig i drugi. Aralica je bio daleko od krugovaa, ne samo zemljopisno, nego i u poimanju knjievnosti. Dok su oni uglavnom bili okrenuti zapadnom knjievnom modernitetu, on se, pratei to se zbiva u svijetu, najvie oslanjao na hrvatsku batinu: na usmenu knjievnu rije, stare kronike, Dinka imunovia i Ivu Andria. S krugovaima se Aralica zapravo sreo tek pod krovom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za knjievnost, gdje su i pri i oni, kad u posjedjeli, dobili ravngpjavna mjesta. ,_

Do 2001. Aralica je bio saborski zastupnik i potpredsjednik saborskog upanijskog doma. Prvu knjigu, zbirku pripovijedaka Svemu ima vrijeme, objavio je 1969. a od tada do danas jo dvadesetak knjiga pria i romana. Proslavio se Psima u trgovitu, a status modernog klasika stekao je ponajprije svojom prognanikom tetralogijom o sudbini obitelji Grabovac koja se iz Rame seli u Hrvatsku. ine je povijesni romani Put bez sna (1982), Due robova (1984),
Asmodejev al (1989) i Graditelj svratita (1986). Ciklusu povi-

jesnih romana meu ostalima pripada i Knjiga gorkog prijekora (1994) a na neki nain i politiko-erotski Svetini blud (2000). Aralica je napisao i nekoliko romana radnja kojih se dogaa u suvremenosti, a najvie pozornosti izazvao je romanom Okvir za mrnju (1987), prema kojem je Krsto Papi snimio film ivot sa stricem. Velik odjek izazvala je i pojava romana etverored (1997), prvi hrvatski roman u kojem je rije o Bleiburgu i krinom putu, prema kojem je Jakov Sedlar snimio istoimeni film. Nezapamen uspjeh postigao je njegov satiriki roman s kljuem Ambra (2001), a vrlo su dobro prola i preostala dva romana iz ciklusa Sebastijanovih pria: Fukara (2002) i Svetinka (2003). Poetkom devedesetih, zbirkom politikih ogleda Zadah ocvalog imperija (1991), najavio je niz svojih aktualnih politikih spisa koji e mu u javnom ivotu donijeti mnogo neprilika, a u privatnom izazvati prekide nekih starih prijateljstava. Osim Zadaha tom nizu pripadaju Sokak triju rua (1992), Spletanje i raspletanje vorova (1993), Sto sam rekao o Bosni (1995) i I tu je kraj (1999), kojom je stavio toku na svoju politiku esejistiku. Prokleta politika, rekao je Aralica prilikom predstavljanja knjige Pisac i njegov urednik (1998), koju je napisao zajedno sa Z. Crnkoviem, a iz koje se izvrsno vidi to je Aralici zagoravalo ivot, dakako, to je politika, ali i kako literatura sve obilato nadoknaivala. J. P.

Naklada Pavii d.o.o. Ul. Sv. Mateja 67, 10010 Zagreb

e-pota nakladapavicic@zg.htnet.hr Internet stranica www.naklada-

pavicic.hr
Za nakladnika

Elizabeta Pavii
Tisak

Grafiki zavod Hrvatske d.o.o. Radnika cesta 210, 10000 Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 821.163.42-31 ARALICA, Ivan Pu / Ivan Aralica. - Zagreb : Naklada Pavii, 2004. ISBN 953-6308-57-6

440929168

ISBN. 9^3-6308-57-6

Josip Paviic

ROMAN O ROMANU FUi