IZVORI PORODINOG PRAVA Direktni To su pravna pravila koja ureuju porodicu i porodine odnose.

. U savremenom pravu ova se pravila uglavnom javljaju u pisanom obliku. Pisana pravila su osnovni izvor i naeg porodinog prava..Domai propisi su sadrani u ustavima, zakonima i podzakonskim aktima, a u posljednje vrijeme izvor porodinog prava su i brojni meunarodni ugovori koji su ratifikacijom postali dio naeg prava. Posredni ( supsidijarni) radi se o sudskoj praksi, pravnoj nauci i obiaju, koji u naem pravnom sistemu nisu formalni izvor prava , pa ni porodinog... Sudska praksa - nije i nemoe biti formalni izvor prava, jer sudovi sude na osnovu zakona. Uloga suda je bitna u njihovoj primjeni...Odgovoran zadatak sud ima kada treba primijeniti i protuimaiti pravnu normu koja je formulisana u obliku pravnog standarda.. Uloga sudske prakse je znaajna u popunjavanju pravnih praznina, onda kada se u zakonu ne moe nai adekvatno rjeenje. Tada sud trai odgovarajuu pravnu normu kao rijeenje za konkretnu situaciju.. Pravna nauka - Ostvaruje posredan utjecaj na zakonodavca i sudsku praksu. Ona nije sama izvor prava, ve samo utjee na druge izvore.. rezultati do kojih dolazi pravbna nauka utjeu na zakonodavca pri donoenju novog zakona, odnosno izmjeni i dopuni vaeeg zakona. Prouavanjem pojedinih ustanova pravna nauka ostvaruje pozitivan utjecaj i na sudsku praksu.. meutim sve to nije obavezujue za sudove. Sudije ih mogu, ali ne moraju uvaavati u praksi.. Obiaj - Obiajna pravila nisu u naem pravnom sistemu ni supsidijarni izvor prava. U nekim sistemima jesu, primjena obiaja u jednom sluaju bila je normirana u bivoj SFRJ, pa i u BiH, do Porodinog zakona iz 1979.g. NAELA BRANOG PRAVA 1. Pravo na brak Pravo na brak priznato u savremenom pravu, uglavnom se zasniva na naelu monogamije, heteroseksualnosti i slobodnos stupanja u brak.. U veem broju meunarodnih ugovora jedno od osnovnih ljudskih prava priznato je pravo na brak u korist dvije osobe razliitog spola. Znai dozovoljeno je sklapanje samo monogamnog heteroseksualnog braka, a ne i poligamnog, niti homoseksualnog braka. U uporednom pravu je opeprihvaen monogamni brak, dok je poligamni zadran samo u manjem broju pravnih sistema... U najveem broju nacionalnoh prava prisutan je heteroseksualni brak, dok se u posljednje vrijeme poinje legalizovati homoseksualni brak. Pravo na brak i zasnivanje porodice priznaje se punoljetnim , odnosno brano zrelim enama i mukarcima. U mnogim konvencijama i naravno u Deklaraciji o pravima ovjeka se normira da punoljetni mukarci i ene bez obzira na rasu dravljanstvo, ili vjeru imaju pravo sklopiti brak. Nacionalna prava detaljno reguliu vrenje prava na brak, normirajui normalne i materijalne uslove za njegovo sklapanje. Uslovi su bioloke, socijalne i psiholoke prirode. Spolna razliitost , kao najvaniji biooki uslov za brak , u veini zakona normira se kao uslov za punovanost braka. Osoba homoseksualne orijentacije neka nacionalna prava doputaju zasnivanje zajednice ivota sline dejstvima braka ( dansko, vedsko, holandsko, englesko, kotsko, hrvatsko, maarsko...)

Meutim u vie rezolucija Evropski parlament je pozvao drave lanice na zatitu homoseksualaca od svh oblika diskriminacije... kada su u pitanju osobe koje su promijenile spol ( transseksualci), mali broj savremenih zakona priznaje takvim osobama pravo na sklapanje braka. (vedski, njemaki, italijanski i holandski. Te SAD, Australija i N.Zeland.) potrebno je promijeniti podatke o spolu i imenu.. Kada je u pitanju naelo slobodnog stupanja u brak, zakonodavac treba da osigura da u brak stupaju samo osobe koje to zaista ele. Treba ovo treba da normira kao punovanost i da se u svakom konkretnom sluaju sprijei brak ukoliko se ne radi o slobodnom pristanku .. Slobodno stupanje u brak nije izriito postavljeno kao naelo u Porodinom zakonu. PZ RS normira da se brak zasniva na slobodnoj odluci mukarca i ene...

2. Naelo ravnopravnosti branih partnera. U naem pravu su brani partneri u potpunosti ravnopravni, imaju isti poloaj, ista prava i dunosti, sto je regulisano . Ovo nije normirano ustavima, ve se ovo naelo izvodi iz odredbe o ravopravnosti graana. U dijelu meunarodnih ugovora ovo je naelo izriito proklamovano, odnosno zagarantovano obavezivanjem drave na osiguranje ove ravnopravnosti. Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka propisuje ravnopravnost branih partnera u svim njihovm meusobnim odnosima, prilikom sklapanja braka, za vrijeme braka i prilikom prestanka.. U Porodinom zakonu je izriito meu linim pravima i dunostzima branih partnera normirana njihova ravnopravnost u braku. 3. Naelo potovanja privatnog i porodinog ivota. Ovo naelo proizlazi iz oba naa ustava i iz Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.. Ustav BiH kao posebno pravo svih lica na teritoriji BiH, priznaje pravo na privatni i porodini ivot, a Ustav F BiH samo pravo na privatnost. Ovo naelo obavezuje i nadlene organe da kada postupaju u sporovima koji su u njihovoj nadlenosti izbjegavaju mjere kojima se mijeaju u privatni i porodini ivot. U skladu sa ovim naelom nadleni organi subjektima branog prava mogu zatiti ona prava koja nisu izriito priznata u meunarodnim i domaim propisima, ali su sadrana u pravu na potovanje porodinog ivota.. U evropskoj praksi se zatita prua i poligamnim brakovima , mada oni nisu uobiajeni u evropskoj kulturi. Zatita se moe pruiti i vanbranoj zajednici, ukoliko nije izriito normirana u nacionalnom pravu. PRAVNA PRIRODA BRAKA O pravnoj prirodi braka u pravnoj teoriji postoje uglavnom dva razliita shvatanja. Prema jdnom brak je UGOVOR. Ovo shvatanje je nastalo u francuskoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu. Prema ovom shvatanju brak je UGOVORNI ODNOS GRAANSKOG PRAVA koji nastaje i prestaje kao i svaki ugovor. ( kola prirodnog prava). Drugo shvatanje, takoer iz Francuske kae da je brak ureen kao drutvena ustanova, kao trajna ivotna zajednica koja nastaje na nain predvien zakonom. Ova teorija vodi rauna o sadraju braka, o pravima i dunostima branih partnera koja se mijenjaju i zavise od ivotnih, materijalnih i socijalnih uvjeta.. Odnosi su ureeni zakonom i nisu predmet dogovaranja...

Dakle, kako u starijoj tako i u modernoj teroriji brak je ugovor, koji u pogledu forme moe biti nevaei kao i svaki drugi, ali je i razliit od bilo kojeg ugovora graanskog prava. Naime brak mogu sklopiti samo osobe razliitog spola. Sadrina je ista, predmet su lini odnosi i prava iz braka se ne mogu prenositi.. Dakle, UGOVORNA TEORIJA o braku je neprihvatljiva. INSTITUCIONALNA TEORIJA koja ima imperativni karakter normi ima takodjer nedostatke.. Iako je veliki broj prava i dunosti branih partnera reguliran imperativnim normama, sve je vei broj onih koji se mogu mijenjati meusobnim dogovorom.. Iz svega proizilazi da je brak formalni ugovor sui generis u kojem se prava i obaveze reguliraju zakonom... TEORIJSKE DEFINICIJE BRAKA U pravnoj nauci postoji niz definicija braka. Bitne su dvije i to rimskim pravnika.. Prema JUSTIJIJANU- brak je veza izmeu mukarca i ene koja predstavlja ivotnu zajednicu. To je neformalna zajednica mukarca i ene.. Prema MODESTINU brak je veza mukarca i ene za itav ivot, ustanova boanskog i ljudskog prava. Francuski teoretiari u svim definicijama naglaavaju ugovorni karakter braka gdje se mukarac i ena sjedinjuju da bi zajedno ivjeli uz uzajamnu pomo. U engleskoj pravnoj teoriji definicija Lorda Penzansea kae da je to doivotna dobrovoljna ivotna zajednica mukarca i ene uz isljuenje svih ostalih. U naoj predratnoj literaturi bila je prihvaena definicija V.bakia- Brak je ureena zajednica m. i . Zakljuena u sveanoj formi, po slobodnom pristanku i raskidiv u skladu sa zakonom.. ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA Porodini zakon definira brak kao zakonom reenu zajednicu ivota ene i mukarca. Iz definicije proizilaze osnovna obiljeja braka... 1. Brak je zakonom ureena zajednica 2. Brak zasnivaju dva lica razliita spola 3. Brak je ivotna zajednica ene i mukarca 1.Brak je zakonom ureena zajednica - Brak se zasniva na osnovu zakona i ureuje se zakonom. Brak moe nastati samo uz ispunjenje zakonom predvienih uvjeta i na nain predvien zakonom. Zakon odreuje sadrinu braka, odnosno prava i dunosti koja postoje izmeu branih partnera, kao i nain prestanka braka. 2. Brak zasnivaju dva lica razliita spola ( razliitost spolova je konstitutivna osobina braka koja odraava njegovu bioloku komponentu). 3.Brak je ivotna zajednica ene i mukarca - Brak se sastoji od niza potreba branih partnera, od intimnih, emotivnih, seksualnih, raanje i podizanje djece, etikih, moralnih i ekonomskih. Veliki je broj prava i dunosti koje nastaju u braku i zakonodavac je normirao samo najznaajnije, kako line tako i imovinske prirode. Ostala su ostavljena da se o njima brani partneri dogovaraju. Vei broj branih odnosa su u domenu etikih i moralnih normi i od partnera zavisi kako e ih potovati... SKLAPANJE BRAKA

U vrijeme vaenja iskljuivo vjerskog braka , bili su strogi uvjeti za ulazak u brak. Tu se radilo o vjerskim, klasnim i porodinim ogranienjima... U savremenom zakonodavstvu otpale su vjerske smetnje a i ublaila se sama forma... Sredinom prolog stoljkea prvi put je na meunarodnoj razini priznato pravo na zaklkjuenje braka, na osnivanje porodice... Opa deklaracija o pravima ovjeka iz 1948.godine propisuje da punoljetni ena i mukarac bez ikakvih ogranienja, rasa, vjera itd mogu zakljuiti brak i zasnovati obitelj. Oni su ravnopravni. Brak se moe zakljuiti uz pristanak osoba. Porodica je prirodna i osnovna elija drutva Porodini zakon predvia dvije grupe uvjeta za sklapanje braka. To su: - uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti i - uvjeti za punovanost braka brane smetnje UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA (BITNI UVJETI) Brak zakljuuju dva lica suprotnog spola slobodnim pristankom pred matiarem. To su najosnovnije pretpostavke za nastanak braka kao pravnog odnosa.. bez njihovog ispunjenja brak se ne smatra zakljuenim.. da bi u naem pravu brak postojao moraju biti ispunjeni slijedei uvjeti: - razliitost spolova, pristanak lica koja zakljuuju brak i sklapanje braka pred matiarem.. Razliitost spolova - Izraavaju bioloku komponentu braka i izraz je davno prihvaenog naela monogamije. Sve definicije braka od najstariji do danas definiraju brak kao ivotnu zajednicu mukarca i ene.. Pitanje spolne pripadnosti moe se postaviti samo kod promjene spola. Teko je da moe doi do sklapanja brtaka lica istog spola obzirom na formalnosti pri zakljuenju braka ( matiar, svjedoci, javnost). To bi se moglo desiti u sluaju zakljuenju braka sa hermafroditom, kada se putem medicinskog vjetaenja mora utvrditi da li se radi o pravom hermafroditu tj licu koje je istog spola, onda ne bi bio ispunjen uslov razliitosti spoova. Pristanak branih partnera Slijedei uvjet za postojanje braka, jeste pristanak branih partnera. Svaki partner daje pristanak lino, izuzetno to moze uraditi punomonik. To se radi u opravdanim sluajevima, to nadleni organ ocijenjuje u svakom konkretnom sluaju (putovanje, bolest, boravak u inozemstvu...). Punomo mora biti ovjerena od suda ili notara.. U njoj moraju biti tani podaci o osobi koja daje punomo, osobe kojom davalac punomoi eli sklopiti brak i podaci o punomoniku. Vanost punomoi je 60 dana od dana ovjeravanja. Izjave moraju izriito dati oba partenera (usmeno). Izuzetak je gluhonijemo lice koje to moze uraditi pismeno ili konkludentnim radnjama.. Izjave se moraju dati istovremeno... Nadlenost za zakljuenje braka - Brak sklapaju mukarac i ena saglasnom izjavom pred matiarem, koji je u svojstvu dravnog slubenika. Izjava mora biti data u skladu sa zakonom. Nije bitna mjesna nadlenost i partneri mogu birati mjesto gdje e zakljuiti brak. Pristanak na brak pred ovlatenim licem ima karakter BITNOG uvjeta. Ukoliko nije, brak je nepoastojei.. U PZ RS za zakljuenje braka nadlean je opinski organ uprave.. nakon zakljuenja braka brani partneri mogu zakljuiti vjerski brak, to nije bio sluaj ranije ( Novo rjeenje u PZ-u.) Novim zakonom je dozvoljeno nakon graanskog zakljuiti vjerski brak... NEPOSTOJEI BRAK

Ukoliko pri zakljuenju braka nije ispunjen neki od uvjeta smatrae se da brak nije nastao.. Nepostojei brak ne proizvodi pravne posljedice.. Djeca roena u takvom braku imaju status vanbrane.. Njihovo oinstvo se utvruje na zakonom predvien nain.. ( priznanjem ili odlukom suda..). UVJETI ZA PUNOVANOST BRAKA BRANE SMETNJE Za ove uvjete u teoriji se koristi i termin BRANE SMETNJE. Ako postoje u momentu zaqkljuenja braka, brak je nitav. Nae zakonodavstvo predvia slijedee uvjete, odnosno brane smetnje: 1. Ve postojei brak 2. Oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuivanje 3. Srodstvo, krvno srodstvo, srodstvo po usvojenju, srodstvo po tabini 4. maloljetstvo, 5. nedostatak volje Brane smetnje mogu biti : a) Otklonjive i neotklonjive - Otklonjive su one za koje sud moe dati odobrenje za zakljuenje bralka,, ali samo u sluajevima predvienim u zakonu. U naem pravu to su maloljetstvo, srodstvo po tabini i nesposobnost za rasuivanje.. ( osloboditi dunostidispenzirati) Za neotklonjive ne moe se dati dispenzacija. b) Trajne i privremene Trajne prestaju smru, npr. krvno srodstvo. Privremene smetnje vremenom mogu prestati.. c) Aprolutne ( branost, nesposobnost rasuivabnja, maloljetstvo) i relativne (srodstvo). BRANOST Brak ne moe sklopiti osoba koja je ve u braku. Ako je brak zakljuen u vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od branih partnera, on se nee ponititi ako je raniji brak u meuvremenu prestao.. ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST ILI NESPOSOBNOST ZA RASUIVANJE Postoji vie razloga za onemoguavanje braka. Osobe bez poslovne sposobnosti i nesposobnosti za rasduivanje ne mogu zakljuiti brak jer ne bi izvravali svoje brane obaveze, prava i dunosti, ne bi bio ispunjen cilj braka.. Npr. Moe se roditi nezdravo dijete.. Poslovna sposobnost se oduzima zbog duevnih bolesti , prekomjerno uivanje alkohola i opojnih droga. Pravomonu odluku o oduzimanju poslovne sposobnosti sud je duan dostaviti organu starateljstva, koje e u roku od 3o dana staviti osobu pod starateljstvo... Nesposobnost za rasuivanje uzrok duevna bolest i duevna nerazvijenost... Duevna bolest - jedan od glavnih uzroka moe biti prolazna , ali i teka, sa teim oboljenjima nervnog sistema, tako da e se u svakom konkretnom sluaju medicinskim vjetaenjem utvrditi nesposobnost kao posljedica duevnog oboljenja. Duevna nerazvijenost - nasztaje oteenjem modanog sistema, tokom trudnoe, poroda ili nakon poroda..

SRODSTVO Porodini zakon predvia krvno srodstvo, srodstvo po osnovu potpunog i nepotpunog usvojenja, te srodstvo po tabini , kao smetnju za sklapanje punovanog braka.. Zbog dunog potovanja prema najbliim srodnicima te bojazni od raanja psihiki i fiziki bolesnog potomstva, razlozi su za zabranu zakljuenja braka izmeu bliskih krvnih srodnika... Krvno sredstvo predstavlja porodinopravni odnos koji nastaje prirodnim putem , raanjem u braku i van braka. Blizina krvnog srodstva mjeri se linijama i stepenima. U PRAVOJ liniji nalaze se srodnici koji potiu raanjem jedan od drugog npr.otac ili majka sa kerkom ili sinom, djed ili nena sa unucima. U poobonoj liniji su lica koja potjeu od zajednikog pretka. Srodnici meu sobom mogu biti u odnosu punorodnog ili polurodnog srodstva, prema tome da li su im zajednika oba roditelja ili smao otac ili majka. Stepen je odreen brojem roenja, koliko roenja toliko stepena. Majka i sin ili kerka su u prvom stepenu srodstva, poto ih dijeli jedno roenje, a djed i unuk su u drugom, jer ih dijeli dva roenja.. Kada je pobona linija u pitanju , kada se odreuje stepen srodstva izmeu srodnika u ovoj liniji broje se roenja po jednoj ili dugoj liniji do zajednikog pretka, ne raunajui roenje pretka. Zbir tih roenja oznaava stepen srodstva. Za odnos sestre i brata potrebna su dva roenja, s toga su oni u dugom stepenu srodstva.. Brak se ne moe sklopiti izmeu krvnih srodnika u pravoj i pobonoj liniji do etvrtog stepena ukljuivo.. Sve to je vai za krvno srodstvo vai i za srodstvo nastalo zasnivanjem potpunog usvojenja... Srodstvo ima znaaja i kod OBAVEZE IZDRAVANJA. Srodnici su duni da se izdravaju u skladu sa zakonom. Zakon predvia obavezu meusobnog izdravanja izmeu roditelja i djece, nene i djeda i njihove unuadi, sestara i brae kao i sestara i brae po majci i ocu.. Srodstvo po nepotpunom usvojenju Brak ne mogu zakljuiti usvojilac i usvojenik u sluaju nepotpunog usvojenja . Srodstvo nastalo nepotpunim usvojenjem nije vie normirano kao brana zabrana kao to je bilo u PZ BiH, ve kao uvjet za punovanost braka.... Taj odnos imitira roditeljski odnos, pa bi bilo neprimjereno dozvoliti zakljuenje braka iz moralnih i etikih razloga. Ukoliko se takav brak zakljui, on e se ponititi.. U PZ RS zadran je institutu branih zabrana, a jedna od njih je i nepotpuno usvojenje, koje samo odlae zakljuenje braka dok postoji.. Srodstvo po tabini Osnov za nastanak srodstva po tabini je brak. Po sklapanju braka odnos koji nastaje izmeu jednog branog partnera i SRODNIKA drugog branog partnera je odnos srodstva po tabini. Blizina srodstva po tabini mjeri se kao i blizina krvnog srodstva... Svekar i snaha su u prvom stepenu srodstva po tabini, jer se snahin mu nalazi sa svojim ocem, tj njenim svekrom u prvom stepenu srodstva po krvi.. Sredstvo po tabini je vrjerna slika krvnog srodstva.. jednom nastalo srodstvo po tabini ne moe prestati, pa ak i kada je prestao brak na osnovu koga je ono nastalo. Zakonodavac je suio krug srodnika po tabini koji koji ne mogu meusobno sklopiti brak. Smetnja se odnosi samo na srodnike prvog stepena prave linije. BRAK NE MOGU ZAKLJUITI SVEKAR I SNAHA, ZET I TATA, OUH I PASTORKA I MAEHA I PASTORAK, bez obzira da li je prestao brak ijim je sklapanjem nastalo srodstvo. Kada je u

pitanju zakonsko izdravanje, zakon je predvidio obavezu izdravanja izmeu maehe i ouha s jedne i pastoradi s druge strane.. MALOLJETSTVO Brak ne moe sklopiti osoba koja nije navrila 18 godina Maloljetne osobe zbog svoje fizike i psihike nezrelosti ne mogu shvatiti znaaj braka , pa stoga ne mogu ispunjavati dunosti i obaveze koje iz braka proizilaze. Medicina istie da djeca roena u takvom braku mogu biti hendikepirana. Sud moe dozvoliti u vanparninom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je navrila 16 godina ivota, ako utvrdi da postoje opravdani razlozi za to. ( tjelesno i duevno sposobna za vrenje prava i obaveza). Zakon je odredio donju granicu. Brak ne mogu sklopiti osobe ispod 16 godina.. Prijedlog za davanje dozvole podnosi zaintresirano maloljetno lice. Sud je duan sasluati lice, roditelje , lice sa kojim se zakljuuje brak, pribavlja miljenje starateljstva i zdravstvenihj ustanova i donosi odluku. Na ovaj nain Sud dolazi do potrebni injenica .. Sklapanjem braka maloljetna osoba stjee poslovnu sposobnost ( emancipacija), koja se ne gubi razvodom braka.. NEDOSTATAK VOLJE Lica koja sklapaju brak treba da izraze volju za zakljuenje braka... Brak nije punovaan ako je na njegovo sklapanje brani partner pristao u strahu, prijetnjom ili u zabludi o linosti drugog branog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini.. Prijetnjon se stavlja u izgled nastupanje nekog zla ukoliko lice kome je upuena ne pristane na brak.. Prijetnja mora biti ozbiljna i izazvati strah.. Moe potjecati od lica koje zakljuuje brak ili od nekog treeg. Moe se prijetiti i nekoj drugoj osobi, srodniku ili prijatelju. Kada osoba pristaje na zakljuenje praka pod prijetnjom postoji svjestan sesklad volje i oitovanja.. Za raliku od prijetnje , zabluda predstavlja nesvjestan nesklad izmeu volje i njenog oitovanja. U trenutku davanja izjave lice se nalazi u zabludi i nezna za injenice, za koje da je znao, ne bi zakljuio brak Zakon govori o ZABLUDI O LINOSTI BRANOH PARTNERA kada brani partner misli da stupa u brak sa jednim licem, a ustvari stupio je u brak s drugim . Ovi sluajevi su rijetki. I zakon govori o ZABLUDI O BITNOJ OSOBINI BRANOG PARTNERA i radi se o osobini branog partnera koja bi drugog branog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao. I to je bit svega... ( opasne bolesti, trajne ili neizlijeive bolesti, trudnoe ene sa drugim muskarcem).. POSTUPAK SKLAPANJA BRAKA Predviena posebna svecana forma, brak postoji ako je zakljuen u formi koju propisuje zakon. Moe se zaklkuiti u graanskoj i vjerskoj formi..prijava matiaru osoba koje sklapaju brak uz Izod iz matine knjige roenih i po potrebi druge dokumente.. Maticar provjerava da li su ispunjeni uvjeti , ako nisu matiar to saopava osobama i sainjava slubenu zabiljeku...

Matiar preporuuje branim parterima da se obavijeste o stanju zdravlja, , da posjete zdravstvene ustanove zbog planiranja porodice, kao i porodino savjetovalite, o izboru prezimena, ureenja imovinskih odnosa, odreuje rok za sklapanje braka, a on je 3o dana od dana prijavljivanja, a ako postoje razlozi matiar moe odobriti sklapanje prije isteka toga roja.. Ako brani partneri zahtjevaju brak mogu zakljuiti i u kuci, zatvoru, bolnici, ali je za to potrebno navesti opravdane razloge... Zakljuenju braka prisustvuju oba partenra , svedoci i matiar. Matiar e pitati partnere pristaju li na brak i on je sklopljen nakon njihovih izjava,. Matiar objavljuje da je brak sklopljen i upisuje ga u matinu knjigu vjenanih.. Nakon graanskog partneri mogu zakljuiti vjerski brak pred vjerskim slubenikom uz predoenje izvoda iz matine knjige vjenanih.. LINA PRAVA I DUNOSTI BRANIH PARTNERA - .Pojam i podjela linih prava i dunosti branih partnera Odnosi koji nastaju zaklkuenjem braka mogu biti iskljuivo line, ali i imovinske tj lino imovinske.. Lini odnosi imaju dominantan znaaj.. od ispunjavanja niza linih dunosti zavisi kvalitet i stabilnost brane zajednice. Jedan broj linih prava i dunosti moe se regulisati pravnim normama. To su odnosi koji su dio ovjekove intime, koji su bioloke , psiholoke, etike i moralne prirode. Dio ovih odnosa ostaje van domaaja prava. Druga gfrupa koja se tie linih interesa moraju se pravno regulirati... Oni su znaajni za brak i ne mogu se prepustiti samo sporazumu branih partnera. Lini odnosi , zavisno od znaaja mogu biti regulirani normama imperativnog i dispozitivnog karaktera.. Imperativnim normama regulirani su oni odnosi koji ine sutinu braka i ne mogu biti preputeni sporazumu branih partnera.. . No, jedan broj o kojima se brani partneri mogu sporazumijevati, reguliran je normama dispozitivne prirode. PRAVA I DUNOSTI O KOJIM SE BRANI PARTNERI NE MOGU DOGOVORITI Voenje zajednikog ivota proizilazi iz prirode braka. Jedino se u ivotnoj zajednici mogu ostvariti osnovni ciljevi braka i realizirati prava i dunosti. Ravnopravnost - Radi otklanja diskriminacije ena, drave se obavezuju da unesu princip ravnopravnosti mukaraca i ena u nacionalne ustave i druge zakone.. ustav BiH u dijelu o ljudskim pravima i slobodama garantuje prava i slobode bez obzira na spol, rasu vjeru itd.. Porodini zakon u uvodnim odredbama naglaava da se odnosi u porodici zasnivaju na ravnopravnosti lanova porodice, odnosno branih partnera.. Bez toga nema stabilne brane zajednice.. Neravnoprtavni odnosi u braku mogu dovesti do razvoda braka. Zakon ne predvia sankcije.. Obaveza vjernosti, uzajamnog pomaganja i potovanja - Brani partneri su obavezni biti vjerni jedan drugome. Misli se na seksualno ponaanje partnera, da se uzdre od odnosa sa osobama izvan braka. Nevjernost moe dovesti do razvoda braka iako Zakon ne predvia sankcije.. Preljuba se moe i oprostiti, zavisno od sluaja do sluaja. Meusobno pomaganje je jedan od preduslova za razvijanje skladnih odnosa u braku. Moraju se potovati stavovi i potrebe branog partnera. Pomo u nevoljama je najbitnija, raunajui i onu materijalnu..

PRAVA I DUNOSTI O KOJIM SE BRANI PARTNERI MOGU SPORAZUMIJEVATI Odreivanje mjesta stanovanja - Brani partneri odreuju sporazumno mjesto stanovanja.. Obaveza zajednikog stanovanja proizilazi iz braka. Mogu stanovati i odvojeno ako se dogovore, ali to nije u skladu sa brakom kao ivotnom zajednicom.. Zbog zaposlenja, , bolest u porodici, kolovanje... U sluaju nesporazuma oko odreivanja mjesta stanovanja mogui su poremeaji branih odnosa, koji mogu biti teki i dovesti do razvoda braka. Odluivanje o podizanju djece i obavljanju poslova u branoj zajednici - Zajednii odluuju... Odluivanje o raanju djece sporazumno je garant stabilnoj zajednici... Na svijet treba da dolaze djeca koja su roditelji eljeli.... Planiranje porodice je bitno.. Roditelji su duni odgajati djecu i brinuti se o njima.. Potrebno je sporazumijevanja oko poslova u branoj zajednici. est je sluaj da su partneri zbog profesionalnih dunosti zauzeti i ovaj je sporazum nuan.. Nesporazum moe dovesti do razvoda.. Izbor prezimena - Spada u lina prava o kojima se parttneri sporazumijevaju nakon zakljuenja braka. Svaki moe zadrati svoje, uzeti zejedniko prezime prezime jednog od njih, ( najee). Kao zajedniko uzeti prezimena oba brana partnera , jedan ili oba brana partnera svome prezimenu dodati prezime drugog, svako od njih ili samo jedno prezimenu branog partnera dodati svoje.. IMOVINSKI ODNOSI BRANIH PARTNERA Ureuju se propisima graanskog prava. U naem pravu ureeni su Porodinim zakonom F BiH. Imovinski odnosi branih partnrea tiu se imovine partnera i njihove odgovornosti za dugove prema treima.. PZ F BiH uredio je odnose na dva naina, ostavljajui mogunost partnerima da urede odnose ugovorom i zakonsko ureenje... Urediti mogu na nain kako njima odgovara, tako da se ne primjenjuje Zakon o branoj steevini.. Ovim je otlonjena razlika izmedju naeg PZ i veine stranih prava-.. ZAKONSKI IMOVINSKI REIM ( BRANA STEEVINA I POSEBNA IMOV.) Brana steevina U okviru zakonskog imovinskog reima postoji brana steevina i posebna imovina. Brana steevina je imovina koju su brani partzneri stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Nastanak steevine vee se za nain i vrijeme stjecanja. Normirano je da steevinu ini dobitak u igri na sreu, prihod od intelektualnog vlasnitva i pokloni treih osoba.. Kada je u pitanju IMOVINA KOJA SE STJEE RADOM, rad moe biti zajednii i pojedinaanzajednii u istoj firmi, pojedinaan u razliitim firmama... Doprinos branih partnera u stjecanju brane steevine moe biti POSREDAN I NEPOSREDAN....NEPOSREDAN kada obavlja djelatnost koja donosi zaradu. POSREDAN kada obavlja rad za koi ne dobija naknadu ve omoguava parteru da radi i stjee. PRIHODI prihodi sa poljoprivrednog zemljota npr., zakup, kamate ...POKLONI - oba partnera koje dobiju za vrijeme braka. Npr. Novac, stvari...DOBICI NA SREU polaze od narla solidarnosti i u zakonu je normirano da ulazi u branu steevinu... PRIHODI OD INTELEKTUALNOG VLASNITVA ostvareni za

vrijeme braka jesu brana steevina.. Tu ulaze autorska i slina prava, iz oblasti klnjievnosti, nauke umjetnosti , prihodi od prava industrijskog vlasnitva, patenata npr... Drugi konstututivni element brane steevine je vrijeme njenog stjecanja. Ona se stjee za vrijeme brane zajednice.. Ne za vrijeme BRAKA ve BRANE ZAJEDNICE tj kada ive zajedno, a ne ODVOJENO.. Ta imovina dok su u braku, a ne ive zajedno ili dok traje brakorazvodna parnica , spadaju u POSEBNU IMOVINU... 13.. PRIRODA BRANE STEEVINE , PREDMET UPRAVLJANJE STEEVINOM... ( VIDJETI U KNJIZI 75 83 strana..) Posebna imovina To je imoviuna koju brani partner ima u momentu sklapanja braka i ona koju za vrijeme trajanja brane zajednice stekne po pravnom osnovu drugaijem od onog kojim se stie brana steevina.. Tako u ovu imovinu ulazi ono to je steeno nasljeivanjem, pokloni, novane nagrade, stipendija.. Posebnom imovineom se smatra i imovina koja pripadne branom partneru nakon podjele brane steevine u toku ili nakon prestanka brane zajednice.. PZ RS ovaj pojam ureuje na nain slian PZ BiH, izuzme li se miraz kao imovina ene. PZ F BiH je izostavio ovu odredbu... Imovina steena prije braka ostaje posebna imovina branog partnera koji ju je imao u momentu sklapanja braka. Poto se brana steevina u pravilu stie radom u posebnu imovinu e ui ono to nije steeno radom. Meutim, iako nije steeno radom u posebnu imovinu nee ui pokloni u korist oba partnera, dobici na lotu, prihodi od intelektualnog vlasnitva ostvareni u toku brane zajednice. Kada su pokloni u pitanju postoje izuzeci, kada pokloni ulaze u posebnu imovinu obzirom na njihovu namjenu... Vlasnik te imovine sa njom samostalno raspolae i upravlja... UGOVORNI IMOVINSKI REIM U nae opravo je uvedena mogunost ugovaranja branih imovinskih odnosa. Dakle, postoje na ovaj nain dva imovinska reima ZAKONSKI I UGOVORNI, o ijoj primjeni partneri odluuju ukoliko zakljuuju brani ugovor.. Njegovim zakljuenjem oni iskljuuju primjenu zakonskog reima... Nesklapanjem ovog ugovora na njihove odnose e se primjenjivati brani imovinski reim normiran u Porodinom zakonu.. Brani partneri koji imaju i stiu vee prihode imaju vei interes za sklapanje branog ugovora.. Njegovim sklapanjem e se izbjei sukobi i sporovi koji nastaju izmeu branih partnera nakon prestanka braka.. Branim ugovorom se imovinsopravni odnsoi mogu rijeiti prije i tokom brane zajednice. Zakon ne odreuje predmet branog ugovora. U skladu sa pravilima obliogacionog prava, brani partneri mogu postii svaki sporazum o imovinskim odnosima koji nije protivan prinudnim propisima... Za zakljuenje ovog ugovora potrebna je forma i doprinosi pravnoj sigurnosti... Kod nas se on nalazi u formi notarski obraene isprave ( PZ). Nepotovanje ove forme je razlog za ponitenje ugovora..Ugovorne strane su brani, odnosno budui brani partneri i niko osim njih ne moe zakljuiti ovaj ugovor.. Brani partner koji ima ogranienu poslovnu sposobnost moe sklopiti sam ugovor, a osoba bez poslovne sposobnosti ne moe i za nju ugovor sklapa njegov staralac..

PRESTANAK BRAKA Zakonodavac je odredbama imperativne prirode normirao i prestanak braka.Porodini zakon ureuje naine prestanka braka, postupak i neka dejstva prestanka... Brak moe prestati: 1. Smru branog partnera 2. proglaenjem nestalog branog partnera umrlim..3.ponitenjem i 4.razvodom braka... Prestanak braka smru Momentom smrti jednog ili oba brana partnera prestaje brak. Prestanak braka uvodi se u matinu knjigu umrlih i dokazuje izvodom iz iz ove matine knjige. ena moe odmah nakon smrti branog partnera sklopiti novi brak, ne mora ekati da protekne odreeno vrijeme. U starijim pravima brak se mogao sklopiti tek nakon odreenog vremena. Danas je tako u francuskom pravu, gdje je propisano da ena tek nakon 300 dana od prestanka braka moe sklopiti novi, osim u sluaju poroda ene nakon smrti mua ili ako ima ljekarsko uvjerenje da nije trudNA.. Prestanak braka proglaenjem nestalog branog partnera Umrlim se moe proglasiti osoba koja : O ijem ivotu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od ijeg roenja je proteklo 6o godina. Osoba u ijem ivotu nije bilo nikakvih vijesti 5 godina, a za koju je vjerovatno da nije iva Osoba koja je nestala u brodolomu, poaru, saobraajnoj nesrei, poplavi, zemljotresu ili nekoj drugoj opasnosti, a o ijem ivotu nije bilo vijesti zadnjih est mjeseci od prestanka takve opasnosti Osoba koja je nestala u ratu ili u vezi s ratom i o kojoj se nezna nista zadnjih godinu dana od prestanka neprijatekljstava. Odluku o proglaenju osobe umrlom donosi opinski sud na ijem podruju je ta osoba imala posljednje prebivalite, odnosno boravite, a na prijedlog svake fizike ili pravne osobe koja ima interes.. Postupak je slijede, objavljuje se poziv nestalom da se javi i to u slubenim novinama F BiH, a ostale osobe da kojima su poznati neki podaci o nestalom da se jave u roku od 3 mjeseca od dana objave oglasa. U sluaju da se nestali ne javi po protoku ovog roka Sud vodi postupak i donosi rjeenje o proglaenju nestale osobe umrlom... kao dan smrti navodi se dan kada je osoba vjerovatno umrla ili nije preivjela nesreu.. Ako se taj dan ne moe utvrditi, onda se kao dan smrti uzima prvi dan po protoku zakonskog roka... Pravosnanou rjeenja o proglaenju jednog branog partnera umrlim prstaje brak i to definitivno... Ponitenje braka Brak e se ponitiit ako kada se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije bio ispunjen jedan od uvjeta za njegovu punovanost ... Pored uvjeta koji su nabrojani u PZ-u brak e se ponititi i ako nije sklopljen u cilju voenja zajednice ivota.. Dakle, radi se o tome da se brani partneri pri sklapanju braka dogovore da nee uspostaviti zajednicu ivota, ve imaju neki drugi cilj.. Brak nee biti nitav ako je ova namjera bila kod jednog partnera... Pravo na tubu za ponitenje

braka ima brani partner u svim sluajevima kada nisu ispunjeni uvjeti za puinovanost braka. Pravo na tubu pripada i organu starateljstva kada je brak zakljuen izmeu srodnikapo krvi u pravoj liniji bez obzira na stepen i u pobonoj zakljuno sa etvrtim stepenom... Isti je sluaj ako je brak zakljuila osoba bez poslovne sposobnosti, maloljetnosti, nedostatka volje, u zabludi.. . Zakonodava predvia mogunost konvalidacije u slijedeim sluajevima. Naime sud e odbiti zahtjev za ponitenje brtaka koji je zakljuen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od branog partnera ako je raniji brak prestao prije zakljuenja glavne rasprave ili u sluaju maloljetnika kada su kasnije nastali opravdani razlozi za zakljuenje braka maloljetnika.. RAZVOD BRAKA Razvod braka je prestanak punovanog braka za ivota branih drugova na nain predvien zakonom. Uzroci nastaju za vrijeme zajednikog brnog ivota- To su injenice i okolnosti koje mogu dovesti do poremeaja odnosa i nepodnoljivosti zajednikog ivota.. Brak se moe razvesti samo na zahtjev branih partnera.. U sluaju nitavosti braka iri je krug onih koji mogu ponititi brak.. Osim branih partnera to mogu biti i lica sa neposrednim pravnim interesom, ali i organ starateljstva... Brak semoe razvesti samo za ivota branih partnera. Smrt je prirodnii nalinnprestanka braka. Samo brani partneri mogu podnijeti zahtjev za razvod. Brak semoe razvesti samo iz uzroka predvienih zakonom, dakle moraju postojati brakorazvodni uzroci. Na postuipak razvoda braka primjenjuju se pravila predviena Porodinim zakonom i pravila Zakona o parninom postupku... OSNOVNI SISTEMI RAZVODA BRAKA U SAVREMENOM ZAKONODAVSTVU U literaturi se navode: 1. Sistem razvoda braka U zakonodavstvima koja su se temeljila na kanonskom pravu dugo se zadrala koncepcija o zabrani razvoda braka.Najduese zadrala u Irskoj. Tek 1995.godine odluilo se na uvoenje razvoda braka. I danas u vie zemalja pored instituta razvoda braka postoji i RASTAVA BRAKA. Sudska rastava oslobaa brane partnere zajednikog ivota, ali im ne daje mogunost zakljuenja novog braka. Odluka o sudskoj rastavi moe biti zamijenjna odlukom o razvodu braka od jedne do tri godine zavisno od zemlje do zemlje. 2. Sistem potpune slobode razvoda braka - Zastupljen je u zemljama gdje se primjenjuje erijatsko pravo. Volja supruga bila je odluujua... erijatgsko pravo poznaje tri naina razvoda braka. To su otkaz braka, razvod braka po sporazumu, te razvod na osnovu sudske odluke.. Otakaz braka je privilegija mua, ali u novije vrijeme i ene, ukoliko joj ga he priznao mu. Danas se sve vie govori o neogranienom otkazu... 3. Sistem sankcije - Prema ovom shvatanju razvod braka je sankcija za prekrioca branih dunosti ( npreljuba, zlostavljanje ...) U savremenom pravu ovaj sistem je naputen... 4. Mjeoviti sistem razvoda braka - U savremenom pravu prohvaen je ovaj sistem. Razvijeno je shvatanje da je razvod braka lijek nepodnoljivim odnosima u braku. Brak e se razvesti ako se izgubi smisao braka, a kao uzrok javlja se krivica branih partnera... ( Francuska , belgija , Holandija i dr...)

5. Sistem poremeenosti branih odosa- Dominira u savrem,enom pravu.. Radi se o tekim i poremeenim modosima branih partnera, bez obzira radi li se o njihovoj krivici ili ne. Zbog tih odnosa omoguen je razvod braka. Sistem razvoda braka kao lijeka prihvaen je u pravu Njemake i Holandije.. Pravo na tubu pripada i jednom i drugom partneru,,....

RAZVOD BRAKA PO PORODINOM ZAKONU FEDERACIJE BIH Uzrok za razvod i ogranienje razvoda Novo porodino zakonodavstvo prihvatilo je sistem teke i trajne poremeenosti branih odnosa, odnosno sistem RAZVODA KAO LIJEKA. Brani partner e traiti razvod braka, ako su brani odnosi teko i trajno poremeeni. Dakle, brak e se razvesti ako je izgubio smisao i svrhu svoga postojanja i postao teko i trajno poremeena zajednica. U praksi , to su stalne svae, fizika maltretiranja, ostavljanje partnera u tekom asu, prestanak ljubavi, povjerenja, uvaavanja ... U evropskom pravu kojem se pribliio PZ BiH, teka poremeenost je esto jedini uzrok nazvan kao SLOM BRAKA.. U PZ RS zadran je i pojam nepodnoljivosti braka.. Kada je u pitanju razvod braka prema PZ F BiH , mu nema pravo na tubu za razvod braka za vrijeme trudnoe ene ili dok njihovo dijete ne navri tri godine ivota, dok u PZ RS dijete treba namiriti jednu godinu.... Razlog tome jeste zatita ene i djeteta.. Meutim to ih ne sprijeava da trae sporazumni razvod braka.. Sporazumni razvod braka Znai razvod koji se temelji na slobodnoj volji branih partnera da se razvedu.. U savremenom zakonodavstvu institut sporazumnog razvoda braka prihvaen je bez izuzetaka. U literaturi se istiu niz prednosti sporazumnog razvoda braka u odnosu na razvod braka po tubi. Na ovaj nain izbjegavaju se mnoge neugodnosti kojima brani partneri mogu biti izleni podizanjem tube i oni se razilaze dostojanstveno... na ovaj nain brani partneri nisu duni navodi razloge, kao ni sud utvrivati ih. Sud mora utvrditi jesu li ispunjeni uslovi normirani zakonom za sporazumni razvod i im utvrdi injenice donosi odluku o razvodu.. Institut sporazumnog razvoda braka u novom Porodinom zakonu je znatno inoviran.. U sluaju sporazuma branih partnera sud e razvesti brak : ako je od sklapanja braka prolo 6 mjeseci ako postoji sporazum branih partnera sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdravanju djeteta, nainu odravanja kontakata djeteta sa roditeljem koji nema roditeljsko staranje i izdravanju branog partnera. PZ RS predvia sporazumni razvod braka u sluaju kada brani partneri nemaju maloljetnu ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produeno roditeljsko pravo.. Posredovanje

PZ F BiH je institut mirenja zamijenio institutom posredovanja, dok je PZ RS zadrao insitut mirenja.. Izmjena vezana za ustanovu mirenja odnosno posredovanja uinjena je u pogledu nadlenosti.. Po ranijem zakonu mirenje je bilo u nadlenosti organa starateljstva, a posredovanje je u nadlenosti fizikog ili pravnog lica kojeg izabira Federalni ministar rada i socijalne politike u skjladu sa zakonom.. ( mora imati strune, moralne i ljudske kvalitete). Uvoenje instituta posredovanja uvedeno je u evropskom zakonodavstvu nakon Preporuke Vijea Evrope o porodinom posredovanju.. Posredovanje je usmjereno ka pruanju strune pomoi strankama, kako bi na miran nain doli do sporazuma. Kroz postupak posredovanja treba osigurati zatitu najboljih interesa djeteta, kao to zahtjeva Konvencija o pravima djeteta. U nekim zakonodavstvima koristi se kombinacija mirenja i posredovanja.. Prema PZ F BiH zahtjev za posredovanje podnosi se prije pokretanja postupka za razvod braka .. Postoje izuzeci kada brani partner nije duan podnijeti zahtjev za posredovanje, npr. Ako je boravite branog partnera nepoznato najmanje 6 mjeseci i ako je branom partneru oduzeta poslovna sposobnost. Ili kada jedan ili oba partnera ive u inostranstvu ( PZ RS) Osoba koja je ovlatena za posredovanje duna je u roku od osam dana od dana podnoenja zahtjeva okrenuti postupak posredovanja i pozvati oba partnera da uestvuju u postupku.. Punomoniici ne mogu zastupati brane partnere.. U postupku posredovanja ovlatena osoba e pokuati otkloniti uzroke koji su doveli do poremeenosti tj izmioriti ih... Ukoliko se ne izmire, ovlatena osoba e nastojati da se oni sporazumiju o tome s kim e dijete ivjeti i drugim odosima i sadrajima roditelskog staranja.. Ukoliko su oba partnera uredno pozvana , a svoj nedolazak ne opravdaju postupak se obustavlja. Postupak traje dva, iznimno tri mjeseca.. Postupak za razvod braka Za sve brane sporove, pa i razvod braka, stvarno NADLEAN je opinski sud. Meutim brani partneri mogu izabrati izmeu suda na ijem podruju tueni ima boravite ili suda na ijem podruju su brani partneri imali posljednje zajedniko prebivalite. U prvom stepenu postupa sudija specijaliziran za ovu vrstu sporova, a u drugostepenom postupku sudi vijee od trojice sudija, od kojih je jedan specijalizovan za ovu vrstu spora... Pokretanje postupka Postupak za razvod braka mogu pokrenuti samo brani partneri. Lino ili putem punomoenika...Jedan od njih moe podnijeti tubu protiv drugoga, ili oba mogu podnijeti zahtjev za sporazumni razvod braka. Pravo na tubu nije ogranieno rokovima.. Ako tueni brani partner do zakljuenja glavne rasprave izjavi da ne osporava osnovanost tubenog zahtjeva za razvod braka, smatrat e se da su brani partneri podnijeli zahtjev za sporazumni razvod braka. Ako jedan brani partner odustane od zahtjeva za sporazumni razvod braka , ovaj e se zahtjev smatrati tubom za razvod braka... U tuni za razvod braka treba da se navede uzrok razvoda, injenice i dokazi ijim izvoenjem e se dokazati postojanje tih injenica.. Zahtjev za sporazumni razvod braka ne treba to da sadri... Tubi i zahtjevu za sporazumni razvod braka prilae se izvod iz matine knjige vbjenanih, zapisnik o posredovanju, sporazum brani partnera sklopljen u posredovanju, a punomonik prilae punomo.. Specifinost postpka za razvod braka - Za ovaj postupak kao i za ostale brane sporove vae posebna pravila parninog postupka.. Specifinosti su slijedee:

 Hitnost - radnje se poduzimaju u kraim rokovima Specijalizacija sudije - U I-stepenom postupku specijaliziran sudija za over sporove, a u II stepenom vijee trojice sudija Mogunost odreivanja , pom slubenoj dunosti , privremene mjere radi davanja idraavanja maloljetnoj djeci i radi njihovog smjetaja. Iskljuenje javnosti - zatita interesa i privatnosti Ogranienje naela dispozitivnosti - naelo dispozitivnosti znai da stranke mogu raspolagati predmetom spora. Zbog toga to su brani odnosi normirani uglavnom imperativnim normama, ovo raspolaganje je ogranieno tako se brani partneri ne mogu odrei zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke, niti se nagoditi.. U ovom postupku ne postoji mogunost donoenja presude na osnovu priznanja, presude zbog proputanja, ni presude na osnovu odricanja.. Istrano naelo - Sud je ovlaten utvrivati injenice koje stranke nisu iznijele U albi se uglavnom ne mogu iznijeti novi dokazi, osim ako ih alilac bez svoje krivice nije mogao iznijeti prije zakljuenja glavne rasprave, a koja tite interese djeteta. Odluivanje o trokovima postupka - Sud o njima odluuje slobodno. Stranka je duna unaprijed poloiti iznos potreban za podmirenje trokova izvoenja dokaza kojeg je predloila. Uee organa starateljstva - Kada se odluuje o tome s kojim e roditeljem dijete ivjeti, kontaktima sa djetetom, izdravanju i drugim sadrajima roditeljskog staranja, sud je obavezan pozvati organ starateljstva da uestvuje u tom postupku... Organ je duan uestvovati u postupku.. Presuda o razvodu braka - Brakorazvodni postupak se zavrava donoenje presude o razvodu braka, ukoliko sud ocijeni da su brani odnosi teko i trajno poremeeni, odnosnho da su ispunjeni uslovi za sporazumni razvod braka. Ova presuda mora sadati: 1. Odluku o razvodu braka i 2.. Ukoliko imaju dijete o koje se staraju, Odluku o tome s kojim e roditeljem dijete ivjeti , nainu kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne ivi, o izdravanju djeteta i o drujgim sadrajima roditeljskog staranja.. Ukoliko je postavljen zahtjev za izdravanje branog partnera, me se donijeti Odlika o izdravanju.. Ukoliko se ne dokae u postupku, teka i trajna poremeenost branih odnosa, sud e odbiti zahtjev za razvod braka.. Ako ne postoje uslovi za sporazumni razvod , sud e odbiti zahtjev.. Pobijanje presude - Za pobijanje preude o razvodu braka donesene po tubi, vae pravila o pobijanju prvostepene presude. alba se moe podnijeti iz svih albenih razloga, a kada je u pitanju sporazumni razvod, presuda se moe pobijati samo zbog povrede odredaba parninog postuplka, zbog toga to je pristanak na brak dat u zabludi ili drujgi uslovi.. Revizija protiv presude donesene u drugom stepenu nije doputena.. VANBRANA ZAJEDNICA

Vanbrana zajednica je faktika zajednica ene i mukarca. Postoje mnogobrojni razlozi porasta postanka ovakvih zajednica u svijetu.. Velika je razlika izmeu braka i vanbrane zajednice.. Brak nastaje uz strogo potovanje uvjeta za njegovo postojanje i punovanost, a kada je vanbrana zajednica u pitanju, ti se uslovi ne trae.. Dok brak nastaje zakonski, vanbrana zajednica nastaje saglasnou volja vanbranih drugova. Postoje razlike kada su u pitanju dejstva vanbrane zajednice.. Vei broj zakonodavstava priznaje vanbranoj zajednici pod odreenim uvjetima samo imovinska dejstva ( hrvatsko, srpsko, makedonsko, vedsko pravo). Razlika postoji i u nainu prestanka. Brak prestaje smru, proglaenjem nestalog umrlim, ponitenjem i razvodom, a vanbrana zajednica u pravilu prestaje smru, jednostranim raskidom ili sporazumom vanbranih partnera...

VANBRANA ZAJEDNICA U PORODINOM ZAKONU F BiH Pojam - U PZ F BiH prihvaen je princip monogamije, a fiksno je odreeno vrijeme njenog trajanja. Vanbrana zajednica je zajednica ivota ene i mukarca koji nisu u braku ili u vanbranoj zajednici sa drugom osobom i koja je trajala najmanje tri godine ili krae ako je u njoj roeno zajedniko dijete.. Zajednica ivota ene i mukarca podrazumijeva zajedniko stanovanje, meusobno pomaganje i potivanje, materijalno pomaganje, te emocionalnu vezu. Vanbrana zajednica moe postojati i kada neki od navedenih atributa ne postoje... Npr. Partneri mogu da zbog zajednikih ciljeva ne ive zajedno.. Volja ene i ukarca da ive zajedno kao mu i ena , da izvravaju prava i dunosti ine jednu ivotnu zajednicu vanbranom.. Trajanje vanbrane zajednice je izriito odreeno. PZ RS preuzeo je definiciju vanbrane zajednice iz PZ BiH... Prava i dunosti vanbranih partnera - Vanbrana zajednica ene i mukarca koji nisu u braku ili u vanbranoj zajednici sa drugom osobom , a koja je trajala najmanje tri godine ili krae, ako je u njoj roeno zajedniko dijete, izjednaena je sa brakom u pogledu prava: na meusobno uzdravanje i na imovinske odnose vanbranih partnera... Izdravanje vanbranih partnera - Vanbrani partner ima pravo na izdravanje od drugog vanbranog partnera ako ispunjava zakonski propisane uvjete.. Oni se tiu monogamije, trajanja zajednice, te uvjeta propisanih za izdravanje branih partnera... Pravo na izdravanje vanbrani partner ima nakon prestanka vanbrane zajednice. Znai, ukoliko jedan od vanbranih partnera nije u mogunosti da radi i da stie sredstva za ivot, dunost je da drugi vanbrani partner u skladu sa mogunostima izdrava partnera.. Pored opih uvjeta koji su normirani za priznanje prava na izdravanje vanbranih partnera moraju biti ispunjeni i dodatni uvjeti.. Znai, zajednica mora trajati tri godine ili krae, ako je u njoj roeno dijete, te da nije u vanbranoj zajednici sa drugom osobom.. Tuba za izdravanje mora se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbarane zajednice.. Trajanje prava na izdravanje moese ograniiti. Sud moe odluiti da ta obaveza traje krae vrijeme, ako trailac izdravanja u dogledno vrijeme stekne mogunost osigurati sredstva za ivot... Izdravanje e prstati ako prestane neki od uslova... Imovinski odnosi branih partnera Odnosi vanbranih partnera koji nastaju povodom imovine normirani su u samo dvije zakonske odredbe. U jednoj se koristi pojam vanbrana

steevina, a u drugoj se normira da se na vanbranu steevinu primjenjuju zakonske odredbe o branoj steevini.. Imovina se smatra kao vanbrana steevina ukoliko je steena radom u vanbranoj zajednici koja ispunjava uslove iz lana 3 PZ. Za nastanak vanbrane steevine veu se za nain nastanka i vrijeme stjecanja. Vanbrana steevina stie se samo radom oba vanbrana partnera. Drugi konstitutivni element stjecanje imovine u vanbranoj zajednici donekle odgovara eelementu brane steevine. Samo postojanje vanbrane zajednice nije dovoljno, ve se zahtjeva da ona traje tri godine, dok je za branu steevinu dovoljno postojanje zajednice ivota... Ukoliko je imovina steena u vanbranoj zajednici koja je trajala krae od tri godine, ta imovina se nee smatrati steevinom i imovinski odnosi vanbranih partnera rjeavat e se primjenom pravila graanskog prava. Vanbrani partneri mogu sklopiti ugovor kojim ureuju svoje imovinsko-pravne odnose, a mogu ga zakljuiti prije zasnivanja vanbrane zajednice i tokom njenog trajanja u formi notarske isprave.. Imovina koju partneri ne steknu radom ve na neki drugi dozvoljen nain jeste posebna imovina. Posebna imovina je takodjer imovina koju su imali prije nastanka vanbrane zajednice. NASILJE U BRAKU I VANBRANOJ ZAJEDNICI U svim dravama svijeta , pa tako i u Bih prisutan je porast nasilja u porodici, prema eni, djeci ili drugim lanovima. Prvi znaajan korak u borbi protiv nasilja jeste donoenje posebnog Zakona o zatiti od nasilja u porodici 2005.g. , te unoenjem u PZ F BiH odredaba koje omoguavaju zatitu. PZ F BiH u osnovnim odredbama zabranjuje nasilniko ponaanje branog partnera ili bilo kojeg lana. Donoenjem posebnog zakona zakona o zatiti od nasilja u porodici, normiran je poseban mehanizam zatite od nasilja, dakle sankcije za nasilnike. Na pruanje zaptite obavezni su policija, organ starateljstva i opinski sud. Svi subjekti su duni osigurati hitno rjeavanje ovih predmeta.. POJAM I OBLICI NASILJA Zakon je odredio pojam nasilja u porodici, a to su radnje koje nanose psihiku, fiziku, seksualnu ili ekonomsku tetu, kao i prijetnje takvim dijelima.. radnje nasilja se mogu svrstati u slijedee grupe: Fiziko nasilje - fiziki napad bez obzira je li nastupila povreda ili ne. Svako postpanje koje moe prouzrokovati fiziku ili psihiku bol, ugroavanje linosti itd.. Psihiko nasilje Vrijeanje , psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te druge vrste uznemiravanja Seksualno nasilje - Seksualno uznemiravanje i uznemiravanje u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Ekonomsko nasilje - Oteenje ili unitenje zajednike imovine ili imovine u posjedu ili samo pokuaj! Svako postupanje koje uzrokuje ekon.tetu Drugi oblici nasilja Proputanje dune panje ili nepruanje pomoi lanu porodice iako je to zakonski i moralno obavezno...

ZATITA OD NASILJA Zatita od nasilja branim i vanbranim, te bivim branim i vanbranim partnerima, kao ostalim subjektima prua se izricanjem prekrajnih sankcija zatitnih mjera.. Svrha mjera je sprijeavanje i suzbijanje nasilja u porodici otklanjanje posljedica i poduzimanje egikasnih mjra.. Predviene su slijedee zatitne mjere: 1. Udaljenje iz stana, kue ili drugog stambenog prostora i zabrana vraanja u stan, kuu ili neki drugi stambeni prostor.. - Ova zatitna mjera moe se izrei jednom branom ili vanbranom partneru koji se nasilniki ponaao prema drugom.. Ukolikjo sud ocijeni da bi bez provoenja ove mjeere uinilac mogao ponovo uiniti nasilje. Brani partner prema kojem je izreena mjera, duan je postpiti prema odluci suda.. Vrijeme trajanja zabrane 1-6 mjeseci.. 2. Zabrana pribliavanja rtvi nasilja - Uslov je isti kao i prethodni, dakle da se nasilje ne ponovi. Sud odreuje mjesta ili podruja te udaljenost ispod koje uinilac se ne smije pribliiti rtvi. Trajanje od 1-12 mjeseci.. 3. Osiguranje zatite osobe izloene nasilju Ova mjera se izrie kada je u opasnosti ivot rtve nasilja, koja se upuuje u privremeni smjetaj u socijalnim i dugim centrima ( kue spasa), ili kod drugih porodica. Dalje, rtvi se osigurava izdravanje iz alimentacionog fonda, sud izdaje nalog odgovarajuoj ustanovi da primi rtvu nasilja, dok se nasilnik ne udalji iz stana.. 4. Zabrana uznemiravanja ili uhoenja osobe izloene nasilju Izrie se osobi koja na ovaj nain vri nasilje . ( od 1-12 mjeseci) 5. Obaveza psihosocijalnog tretmana Sud ovu mjeru izrie uiniocu nasilja radi otklanjanja njegovog nasilnikog ponaanja ili ako postoji opasnost da se ono ponovi . Mjera do prestanka razloga, ali ne due od dvije godine. 6. Obavezno lijeenje od ovisnosti - Izrie se prema osobi ovisnoj od alkohola, opojnih droga ili drugih supstanci, ako postoji opasnost da se nasilje ponovi Trajanje od 1 mjeseca 2 godine.. Svi koji saznaju za nasilje duni su prijaviti nadlenoj policijskoj upravi ( zdravstveni i socijalni radnici, naszavniici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove, nevladine organizacije, lanovi porodice, graani. Sve ove osobe imaju ovlatenje podnijeti zahtjeva za pokretanje postupka. Osoba koja ne izvri prijavljivanje, ini prekraj. Kazna za prekraj slubene osobe koja ne priojavi nasilje je 1-5 hiljada KM ili kazna zatvora od najmanje 50 dana.. Stvarno nadlean za izricanje zatitnih mjera jeste opinski sud, a mjesno nadlean je sud gdje rtva nailja ima prebivalite. Nasilna osoba kojoj je izreeena zatitna mjera duna je istu potovati, u protivnom kaznie se novanom kaznom od 2-10 hiljada KM... Meutim, ene koje su najee rtve nasilja nisu dovoljno educirane pa neznaju kome da se obrate i rijetko pokreu postupak i esto se nakon izreene mjere vraaju nasilniku uz izgovor da nemaju egzistenciju i sl.. Problem nasilja je mogue rijeiti saradnjom svih organa koji su ukljueni u ovaj proces..

BRACNI STATUS DJETETA Bracni status djeteta u nasem pravu odredjuju zakonske odredbe koje normiraju utvrdjivanje materinstva i ocinstva djeteta putem pravne pretpostavke. Iz odredbe koja normira pitanje ocinstva, bracnim djetetom se smatra: dijete koje je rodjeno u braku dijete koje je rodjeno u periodu do 300 dana po prestanku braka.

Da bi dijete steklo bracni status potrebno je da se kumulativno ispune 3 uslova: da je dijete rodjeno ili zaceto za vrijeme trajanja braka(porijeklo iz braka) da je dijete rodila zena koja je u vrijeme njegovog rodjenja ili zaceca bila u braku(bracno materinstvo) da mu je otac muskarac koji je u vrijeme njegovog rodjena ili zaceca bio u braku sa njegovom majkom(bracno ocinstvo).

1. PORIJEKLO DJETETA IZ BRAKA Dijete potice iz braka ako je rodjeno za vrijeme trajana braka ili u periodu do 300 dana po prestanku braka. Sa sticanje bracnog statusa bitni su: postojanje braka u slucaju rodjenja djeteta u toku trajanja braka, i vrijeme rodjenja/zaceca ako je dijete rodjeno nakon prestanka braka. Ako radi u toku braka, smatra se bracnim bez obzira kad je zaceto(ako je zaceto prije braka ili ako se rodi neposredno nakon sklapanja braka). Ovako nema potreba utvrdjivanja ocinstva priznanjem ili sudskim putem jer se utvrdjuje pravnom pretpostavkom. Ako dijete nije zaceto u spolnom odnosu majke i muskarca s kojim je sklopila kasnije brak, ocinstvo se moze osporavati u sudskom postupku i ako se donese odluka o osporavanju uklanja se pretpostavka da jemuz otac i dijete gubi bracni status. Ako je rodjeno nakon prestanka braka stice bracni status samo ukoliko se rodi u periodu do 300 dana po prestanku braka. Rok se racuna od dana prestanka braka pa do isteka posljednjeg dana roka. (smrt muza-dan smrti, proglasenje nestalim muza-dan koji je sud u pravnoszn. rjes. utvrdio kao dan smrti, ponistenjem/razvodom-dan prav. presude o po nistenju/razvodu)

Da bi se primjenila pretpostavka o ocinstvu potrebno je i da brak bude postojeci jer nepostojeci ne proizvodi dejstva, ni na partnere ni na djecu. Ponistenje ne utice na status djeteta. Ako se u maticnu knjigu upise suprotno od uvjeta, trazi se prepravka.

2. BRACNO MATERINSTVO Materinstvo se zasniva rodjenjem djeteta. Djetetova majka je zena koja ga je rodila. Sporovi kod slucajeva izvan oblasti med. pomognute oplodnje rjesava se u sudskom postupku, provodjenjem dokaznog postupka. U pitanjima materinstva kod med. pomognute oplodnje prednost se daje zeni koja je rodila dijete. U najvecem br. slucajeva majka djeteta se utvrdjuje upisom ove cinjenice u maticnu knjigu. Ako je dijete rodjena za vrijeme braka ili.... dijete stice bracni status, pa se kao otac upisuje muz majke. Rok prijave je 15 dana maticaru u mjestu u kojem se dijete rodilo. Materinstvo se dokazuje izvodom iz maticne knjige, u slucaju spora koriste se i dr. dokazna sredstva. Ako se dokaze u sudskom postupku da nije majka to se upisuje u knjigu. Osporavanje materinstva vodi osporavanju ocinstva jer se gubi pretpostavka o ocu. Dijete gubi bracni status ako se ospori materinstvo.

3. BRACNO OCINSTVO Zasniva se na pravnoj pretpostavci: otac je onaj na koga brak ukazuje. To odgovara i bioloskoj stvarnosti: djetetu zacetom u braku s obzirom na obavezu vjernosti u braku, otac je vjerovatno muz majke; ako je zaceto prije braka opet je vjerovatno otac koji zakljuci brak s majkom. Zbog pretpostavke ne provodi se sudski postupak niti ima potrebne za priznanjem ocinstva. Pretpostavka je vjerovatno tako da je oboriva moze se osporavati. Ova pretpostavka ne moze ukazati na oca u 2 slucaja: zena koja neposredno po prestanku braka zakljuci novi brak i njemu prije isteka 300 dana od prestanka prethodnog braka rodi dijete. Za ocinstvo djeteta postoje 2 pretpostavke: muz majke iz ranijeg braka kao otac jer je rodjeno unutar 300 dana i muz majke iz kasnijeg braka jer je rodjeno za vrijeme braka. Po PZ ocem se smatra muz majke iz kasnijeg braka. majka u vrijeme rodjenja djeteta se nalazi u 2 braka: jedan, ranije zakljucen, punovazan je, a drugi u kojem se ostvaruje zajednica zivota je nepunovazam zbog bracnosti. Ovdje takodjer postoji sukob pretpostavki ko je otac, i PZ ne rjesava ovo pitanje, vec se ono rjesava u praksi na razlicite nacine. primjena pravne

Ako je dijete zaceto medicinski pomognutom oplodnjom, pretpostavke o muzu kao ocu zavisi od oblika pomoci: -

u slucaju vjestacke oplodnje zene kojoj se pribjegava u toku braka kada br. drugovi ne mogu prirodnim putem zaceti dijete- pretpostavka se primjenjuje; (homogena oplodnja-muz zene je spolno nemocan pa se oplodnja vrsi njegovim oplodnim celijama; heterogena-muz sterilan pa se koriste oplodne celije drugog muskarca). Kod homogena pretpostavka je neoboriva, kod heterogene oboriva ako muz nije dao svoj pristanak. kod oplodnje koristenjem, nakon prestanka braka, zamrznutog genetskog materijala ne primjenjuje se pravna pretpostavka ;

VANBRACNI STATUS DJETETA Vanbracnim djetetom se smatra: dijete koje rodi zena koja nije u braku dijete koje rodi zena koja je bila u braku ali je dijete rodila nakon isteka roka od 300 dana dijete koje rodi zena u nepostojecem braku dijete koje je rodjenjem steklo bracni status, ali mu je bracnost osporena

Vanbracna djeca imaju isti polozaj kao bracna; razlika je samo u utvrdjivanju roditeljskog odnosa ( za bracno u momentu rodjenja vazi pretpostavka o muzu kao ocu, za vb se utvrduje za svaki pojedini slucaj priznanjem ili sudskom odlukom; imaju ista prava i duznosti kao bracna. Nema razlike izmedju vbd rodjenog u vb zajednici, vbd koje rodi zena koja zivi sama, koje rodi zena iz spolnog odnosa sa ozenjenim muskarcem ili iz spolnog odnosa sa krvnim srodnikom. PRIZNANJE VB OCINSTVA I MATERINSTVA Prizanje je jednostrana izjava volje muskarca ili zene koja se smatra majkom odnosnom ocem djeteta, data u zakonom propisanoj formi uz ispunjenje ostalih uvjeta normiranih u zakonu, a kojom se zasniva roditeljskopravni odnost. Oni dobrovoljno izjavljuju da je roditelj djeteta, tako da nema potrebe za dokazivanjem.

1. PRIZNANJE VB OCINSTVA Ocinstvo se moze priznati samo djetetu koje ima status vanbranog dijeteta, bilo da ga je dobilo rodjenjem, bilo naknadno uspjesno osporenim bracnim ocinstvom. Bracnom djetetu posto se otac pretpostavlja se ne moze prije osporavanja priznati ocinstvo. Uslovi za priznanje: 1. Osoba koja daje izjavu o priznanju posto ju daje dobrovoljno jer se smatra ocem ne provjera se, vec se smatra istinitom. Ova osoba ne mora nista dokazivati ni da je imala spolni odnos s majkom, ni da je vjestacenjem utvrdjeno da je bioloski otac. Zato se moze desiti da dijete bude priznato od muskarca koje mu nije bioloski otac ako se majka saglasi sa tim priznanjem. A u sudskom postupku se moraju izvesti svi dokazi i cinjenice od kojih zavisi utvrdjenje roditeljskopravnog odnosa. Da bi dao punovaznu izjavu o priznanju, on mora biti poslovno sposoban, odnosno sposoban za rasudjivanje. Izuzetak je da ocinstvo moze priznati maloljetnik stariji od 16 godina, kao i osoba kojoj je ogranicena poslovna sposobnost ako su sposobni shvatiti znacaj izjave o priznanju ocinstva. Ove osobe ne moraju imati odobrenje zakonskog zastupnika. Daju ih licno, ne moze ih zastupati. Dakle, ne mogu dati izjavu: osoba mladja od 16, punoljetna kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, starija od 16 sa ogranicenom poslovnom sposob ako nisu sposobne shvatiti znacaj izjave. 2. Dijete koje se priznaje subjektom prava pa i roditeljskopravnog odnosa postaje rodjenjem. Zato se dijete priznaje tek nakon sto se rodi, i to za vrijeme cijelog zivota. Odstupanje postoji dozvoljavanjem mogucnosti priznanje prije rodjena pod uslovom da se dijete rodi zivo, u suprotnom izjava kao da nije data i poslije smrti pod uslovom da je ostavilo potomstvo.

3. Razlika u godinama izmedju osobe koja priznaje i djeteta mora postojati razlika u godinama koja je uobicajena i potrebna za zasnivanje prirodnog rodite. odnosa. Nece se prihvatiti izjava o ocinstvu koja da osoba za koju je ocigledno da ne moze biti bioloski otac. Prihvatanje bi znacilo neuvazavanje prirodnih zakona. 4. Forma izjave o priznanju za punovaznost izjave potrebno je pored materijalnih ispunjenje i formalnih uslova da se izjava da u posebnoj formi na nacin predvidjen u zakonu. Ocinstvo se moze priznati pred maticarem, organom starateljstva, sudom ili notarom te u testamentu. a) pred maticarem ne propisuje se mjesna nadleznost; moguce je pred maticarem nadleznim prema mjestu prebivalista/boravista priznavaoca, m nadleznim za upis djeteta u mk rodjenih ali i pred bilo kojim dr. Ovako se ubrzava i olaksava priznanje. Izjava se daje licno pred m, koji izjavu unosi u zapisnik. Ako nije ucinjeno pred m nadleznim za upis djeteta u mk, duzan mu je dostaviti ovjeren primjer. Ne moze se odmah upisati priznanje u mk, potrebne su saglasnosti osoba/organa. b) pred organom starateljstva licno. Zapisnik, ovjerava ga i dostavlja m nadleznim za upis u mk. Nakon tog, organ star. moze biti ponovo ukljucen radi davanja saglasnosti odnosno pribavljanja pristanka na priznanje kad je to potrebno. c) pred sudom na dva nacina: 1. priznavaoc na vlastitu inicijativu daje izjavu pred sudom; zapisnik; primjer ovjeren m nadleznom za upis u mk; 2. davanje izjave u toku parnice radi utvrdjivanja vb ocinstva muskarac protiv kojeg je podnesena tuzba radi utvrdjivanja ocinstva, koji nije htio priznati, odluci iz bilo kojeg razloga izmijeniti stav i izjavi da je dijete njegovo. Parnica se tad ne nastavlja vec se priznanje unosi u zapisnik, ovjeren .... d) pred notarom priznavalac izjavu potpisuje, notar sacinjava ispravu kojom se izjava dokazuje. (notarska obrada isprave) e) u testamentu priznanje ocinstva u privatnoj ispravi ne proizvodi dejstvo osim kod testamenta posto to nekad moze biti jedini nacin da se prizna ocinstvo npr. osoba iznenada umre i ne stigne priznaci ocinstvo nikojim drugim putem. Poseban znacaj ima ovaj nacin je rse radi po izjavi posljednje volje. + se moraju ispuniti drugi uslovi za priznanje ocinstva. O upisu u mkr bez podataka o ocu m je duzan odmah obavijestiti orgst. nadlezan prema mjestu prebivalista/boravista majke. Ako je majka pred m dala izjavu o tome koga smatra ocem djeteta m ce uz ovo obavjestenje orgst dostaviti i zapisnik s tom izjavom. Ako nije oznacila oca, organ mora preduzeti sve ranje koje je m bezuspjesno poduzeo u cilju dobivanja podataka. Duzan je u roku od 30 dana od prijema obavjestenja pozvati majku da izjavi koga smatra ocem i upozoriti je na obavezu da radi dobrobiti djeteta oznaci osobu koju smatra ocem.

Ako dobije podatke o potencijalnom ocu orgst mora preduzeti radnje da utice na muskarca da uradi ono sto je propustio. U roku od 15 dana od prijema zapisnika/izjave majke ga poziva i upoznaje s izjavom majke. Muskarac moze se odazvati ili ostati pasivan na poziv orgst. Ako se odazove, moze priznati ili ne priznati ocinstvo ili ne dati nikakvu izjavu. Ako prizna zapisnik o tome, zajedno sa zapisnikom o izjavi majke o ocu se dostavlja m radi upisa u mkr. O tome obavjestava majku. Ako se u roku od 30 dana od dana dostavljanja poziva izjavi da nije otac ili ne da nikakvu izjavu, orgst obavjestava majku i upoznaje ju sa zakonskom odredbom o utvrdjivanju ocinstva sudskom odlukom jer ona u ovom slucaju ima pravo na tuzbu radi utvrdjivanja ocinstva. Izjava o priznanju ocinstva se ne moze opozvati. Osoba koja je priznala ocinstvo, a kasnije sazna za okolnosti koje bi iskljucivale njegovo ocinstvo moze ga osporavati tuzbom u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za tu okolnost. Tuzba se moze podnijeti do 10 godine zivota djeteta. Ne radi se o opozivu. 5. Pristanak majke, odnosno djeteta na priznanje za punovaznost priznanja potreban je pristanak majke djeteta/djeteta. Davanjem/uskracivanjem pristanka omogucuje se majci da ravnopravno ucestvuje u postupku priznanja te da sprijeci da se za oca utvrdi osoba koja nije bioloski otac jer zna da li je priznavalac ili nije otac njenog djeteta. Pristanak daje pred istim onim organima. Saglasnost na priznanje umjesto majke daje orgst u slucajevima da je majka mladja od 14 godina, da nije ziva ili je proglasena umrlom, oduzeta joj je poslovna sposobnost ili joj je boraviste nepoznato najmanje 3 mjeseca. Pristanak se ne trazi ako je ona ranije kod prijave rodjenja djeteta ili po pozivu m/orgst izjasnila da je on otac djeteta. Pristanak samo majke je dovoljan ako je dijete mladje od 14 godina ili je starije, a nesposobno za rasudjivanje. Inace je potreban i djetetov pristanak. Ono daje izjavu orgst nadleznom prema mjestu prebivalista/boravista. Ako je mladje od 14/nesposobno a istodobno postoje razlozi zbog kojih se pristanak ne moze dobiti od majke, orgst daje saglasnot na priznanje. Izjavu na priznanje majka daje u roku od 15 dana od poziva m ako ona to vec nije naznacila. Da li je dobiven pristanak ili ne obavjestava se osoba koja je priznala ocinstvo. Ako pristanak nije dat u roku, priznavaoc ima pravo na postupak radi utvrdjivanja ocinstva u roku od 1 godine od prijema obavjestenja od ne dobivanju pristanka, a najkasnije do navrsene 18. godine djeteta.

2. PRIZNANJE VB MATERINSTVA Uslovi: Zena koja priznaje materinstvo ne dokazuje to, jer se smatra istinitom jer je izjava dobrovoljna. Majka mora biti poslovno sposobna/sposobna za rasudjivanje. Godine i svi uslovi vaze kao kod muskarca. Vezano za uslov na strani djeteta koji se priznaje, razlika od priznanja vb ocinstva je sto se normira nemogucnost priznanja materinstva prije rodjenja djeteta jer nema potrebe da zena koja nosi dijete priznaje materinstvo jer rodjenjem postaje majka bez obzira je li u braku ili ne. Materinstvo se ne moze opozvati, ali ga moze majka osporiti ako je saznala za cinjenicu koja ga iskljucuje. Tuzba se moze podnijeti 6 mjeseci od saznanja, najkasnije do 10. godine djeteta. Pristanak/saglasnost na priznanje izjava o priznanju, data pred jednim od organa ovlastenim za njen prijem, m moze upisati u mkr samo ako pribavi saglasnot/pristanak na priznanje od orgst nadlezan prema mjestu rodjenja djeteta. Ako je dijete navrsilo 14. i sposobno je shvatiti znacenje priznanja potreban je i njegov pristanak(isto nadleznost). M nadlezan za priznanje odmah poslije izjave zatraziti od orgst da u roku od 30 dana dostavi saglasnot. Nakon sto ga dobije m upisuje priznato materinstvo u mkr. Ako orgst prema okolnostima smatra da priznavateljica ne moze biti bioloska majka djeteta od odbija dati saglasnot. Ako je dijete punoljetno od orgst se ne zahtijeva ovoliki angazman. Moze sam priznati ili uskratiti saglasnot dijete starije od 14. Ako se ne da saglasnot u roku, priznavateljica moze pokrenuti postupak za utvrdjivanje materinstva u roku od godine, najkasnije do navrsenih 18 djeteta.

UTVRDJIVANJE VB MATERINSTVA I OCINSTVA SUDSKOM PRESUDOM Vb roditeljski odnos onda kada nije utvrdjen priznanjem, moze se utvrditi u sudskom postupku. Ovaj se postupak pokrece tuzbom koju ovlastene osobe podnose protiv zakonom odredjenih osoba u zakonom odredjenom roku. UTVRDJIVANJE VB OCINSTVA SUDSKOM PRESUDOM

Vb ocinstvo se u velikom broju slucajeva utvrdjuje na ovaj nacin. Najveci broj vb oceva ne zeli dobrovoljno priznati ocinstvo i preuzeti obaveze prema djetetu. Jedan br muskaraca to izbjegava uciniti zbog svoje nesigurnosti u ocinstvo jer se u postupku prizanja ne provodi dokazni postupak. U sp se ocinstvo utvrdjuje i onda kada je musk koji sebe smatra ocem pokusao priznati ocinstvo ali je u tome sprijecen bilo zbog nedobivanja pristanka, ili sto je drugi muskarac vec priznao prije njega ocinstvo. Zakon zabranjuje utvrdjivanje ocinstva na zahtjev ovlastenih osoba u 2 slucaja: 1. kad je dijete zaceto vjestackim putem - stiti se muskarac cijim je oplodnim celijama dijete zaceto jer on nekad moze biti tuzen i utvrdjen za oca 2. kada je dijete usvojeno potpunim oblikom usvojenja - posto se prirodnim roditeljima smatraju usvojioci nije moguce utvrdjivati oca usvojenog djeteta jer ono ne moze imati 2 oca. Pravo na tuzbu i rokovi za podnosenje tuzbe Imaju: dijete, majka djeteta, muskarac koji se smatra ocem a sprijecen je da ga prizna, orgst. 1. Dijete je najzainteresovanije za utvrdjenje porijekla od oca jer od toga zavisi u znatnoj mjeri njegova buducnost. Nije mu svejedno hoce li o njemu starati samo majka ili i otac.Utvrdjenjem ocinstvo dijete zasniva srodstvo sa ocem i njegovim krvnim srodnicima. Posebno je vazno utvrdj dok je maloljetno jer mu je neophodna briga i staranje roditelja. Negova tuzba se ne ogranicava rokom. Ako je dijete maloljetno ili mu je oduzeta poslovna sposobnost u njegovo ime tuzbu moze podnijeti njegova majka ako ostvaruje rodit staranje; ako ne ostvaruje, moze podnijeti jnjegov staralac uz pristanak orgst. Maloljetno moze isto ako je prije punoljetsva steklo poslovnu sposobnost. 2. Majka stiti interes ne samo djeteta vec i svoj oslobadja se cjelokupne brige o djetetu i staranja o djetetu ili bar u njegovo izdrzavanje ukljucit ce se i otac. Tuzbu moze podnijeti do navrsene 18. godine zivota djeteta. Znaci tad samostalno gubi pravo na tuzbu bez mogucnosti da joj bude produzeno u slucaju poslovne nesposobnosti djeteta. U ovom slucaju moze podnijeti tuzbu jedino kao zakonska zastupnica djeteta ako je nakon sto je stavljeno pod starateljstvo imenovana za staraoca djeteta ili ako ostvaruje roditeljsko staranje i nakon punoljetstva djeteta. 3. Prirodni otac, odnosno muskarac koji se smatra ocem ima pravo na tuzbu samo onda kada mu je onemoguceno da prizna vb ocinstvo, a ne i onda kada nije spreman priznati dijete vec zeli da se u sudskom postupku izvodjenjem dokaza utvrdi da je on zaista otac. ( ne moze priznati zbog.... ). Ako ne moze priznati zbog nedobivanja pristanka( u roku od 15 dana od poziva na

davanje) moze pokrenuti postupak u roku od godine od prijema obavjestenja o nedobivanju, a najkasnije do 18. navrsene god zivota djeteta. U drugom slucaju, on osporava ocinstvo priznatog drugog muskarca i istovremeno trazi utvrdjenje svog ocinstva. Znaci, da bi mogao podnijeti tuzbu za utvrdj, mora u njoj postaviti i zahtjev za osporavanje priznatog ocinstva. U postupku se prvo med vjestacenjem utvrdjuje je li on otac, ako jeste, onda se osporava ocinstvo onog ranije koji je priznao. Ako nije otac, odbijaju se oba zahtjeva. 4. Orgst ima pravo na tuzbu kada interes djeteta ostane nezasticen zato sto njegova majka propusta podici ovu tuzbu. Majka djeteta rodjenog van braka kao jedini poznati roditelj ostvaruje rs tako da ona sama odlucuje o tome hoce li podnijeti tuzbu u ime djeteta. Ali rukovodeci se samo svojim interesom ona moze zanemariti interes djeteta i ne podnijeti tuzbu. U tom slucaju orgst kao organ za zastitu prava i interesa djeteta je obavezan uraditi ono sto je majka propustila. Ovim nacinom se omogucava utvrdjivanje ocinstva protivno i volji oca i majke djeteta. Ne zadire se u privatni zivot jer interes djeteta je opravdana intervencija. Tuzbu moze podnijeti do 18. godine djeteta. Majka se ne moze protiviti osim ako se desi da ona pri rodjenju djeteta se ne izjasni o ocu. U tom slucaju sprijecit se mijesanje u intimni zivot, ali interes djeteta nece biti zasticen.

Osobe protiv kojih se podnosi tuzba Protiv: - djeteta kada tuzbu podnosi majka djeteta ili musk koji sebe smatra ocem djeteta - majka djeteta kada je tuzilac dijete, orgst ili muskarac koji sebe smatra ocem - muskarac cije ocinstvo se utvrdjuje kada tuzbu podnosi dijete, majka ili orgst - nasljednici musk za kojeg se tvrdi da je otac djeteta kada tuzbu podnosi dijete, majka ili orgst (rok u ovom slucaju je godina dana od smrti oca, odnosno 6 mjeseci od pravosnaznosti rjesenja o nasljedjivanju). Kada umre osoba za koju se tvrdi da je otac, ako umre, tuzba se podnosi protiv njegovih nasljednika.

- PZ normira da se ocinstvo moze priznati i prije rodjenja djeteta pod uslovom da se dijete rodi zivo. Mogucnost utvrdjivanja ocinstva sudskim putem nije dozvoljeno. Ovakav stav postoji jer ranije nije bilo moguc izvoditi dokaze prije djetetovog rodjenja, bez cega se ne moze ni donijeti odluka o utvrdjivanju ocinstva, Danas je to moguce primjenom med analize. Kada ova sredstva budu dostupna u praksi, trebalo bi i dozvoliti. Nakon smrti je dozvoljeno pod uslovom da je dijete ostavilo potomstvo.

- Ako je tuzba radi utvrdjivanja podnesena protiv vise muskaraca sa kojima je majka u kriticno vrijeme zaceca imala spolne odnose postoji obaveza suda da vodi postupak. U tom slucaju sud mora utvrditi koji od njihj i da li je ijedan od njih otac djeteta. Moguce je da u toku postupka tuzeni muskarac istakne prigovor da je majka u vrijeme zaceca imala spolne odnose sa vise musk. Povodom ovog prigovora sud ne moze prosiriti postupak na ove musk, vec to moze uraditi samo majka djeteta. Ona ima mogucnost da nakon okoncanog postupa protiv jednog musk, pokrene novi postupak protiv ostalih musk/posebno za svakog od njih.

Dejstva utvrdjenog vb ocinstva Priznanje vb ocinstva kao i presuda o utvrdjenom vb ocinstvu, u nasem pravu ima paternitetski karakter, njom se uspostavlja roditeljski odnos izmedju oca i djeteta i sve posljedice koje iz tog proizlaze: dijete stice sva prava i duznosti koje ima bracno dijete prema ocu, srodnicki odnos se zasniva i sa svim srodnicima vb oca i ukljucuje se u njegovu porodicu. Utvrdjivanje ocinstva na oba nacina ima retroaktivno dejstvo: musk cije je ocinstvo utvrdjeno smatra se ocem od rodjena djeteta. Roditeljski odnos izmedju oca i djeteta nastao je rodjenjem, a utvrdj se samo deklarise. Zbog toga je i presuda deklarativna, utvrdjujuca. Status djeteta se ne mijenja: dijete koje je od rodjenja imalo vb status, i dalje ga zadrzava. Presuda o utvrd ocinstvu i priznanje imaju apsolutno dejstv, erga omnes, djeluju prema svima i svi ih moraju postovati. Jedina razlika od utvrdj i priznanje jeste sto se utvrdj ne moze osporavati.

Djetetu koje je bilo utvrdjeno licno ime i prezime moze se odrediti novo licno ime u roku od 2 godine od utvrdj. Potreban je pristanak djeteta starijeg od 10 godina. Ako se roditelji ne uspiju saglasiti o promjeni, odlucit se orgst. Otac se obavezuje da izdrzava maloljetno dijete ili punoljetno koje su roditelji duzni uzdrzavati. Pravo na izdrzavanje ima i majk za vrijeme od tri mjeseca prije porodjaja i jednu godinu nakon porodjaja ukoliko se stara od djetetu, a nema dovoljno sredstava za zivot. UTVRDJIVANJE VB MATERINSTVA SUDSKOM ODLUKOM Onda kad je porijeklo od majke nepoznato, a ne moze se utvrditi priznanjem, ostaje mogucnost da se utvrdi sudskim putem. Mogucnost utvrdjivanja vbm postoji jos od rimskog prava i prihvacena je u uporednom pravu. Pravo na tuzbu i rokovi za podnosenje tuzbe Pravo imaju: dijete, zena koja sebe smatra majkom, muskarac koji sebe smatra ocem i orgst. 1. Dijete najzainteresovanije. U ime maloljetnog djeteta ili onom kojem je oduzeta poslovna sposobnost tuzbu moze podnijeti staralac uz saglasnost orgst. Maloljetno dijete moze podnijeti tuzbu ako je steklo poslovnu sposobnost prije punoljetstva. Ima pravo na ovu tuzbu tokom cijelog zivota. 2. Zena koja sebe smatra majkom djeteta ima pravo na tuzbu isto kao i muskarac. Znaci, kada nije uspjela priznati materinstvo bilo sto su joj orgst ili dijete uskratili saglasnost/pristanak (rok od jedne godine od prijema obavjestenja... do najkasnije navrsene 18. godine zivota djeteta), bilo zato sto je druga zena prije priznala materinstvo (rok 6 mjeseci, najkasnije do 10. godine). U zadnjem slucaju istovremeno podnosi tuzbu radi osporavanja priznatog materinstva i radi utvrdjivanja vb materinstva. U oba slucaja u ime zene kojoj je oduzeta poslovna tuzbu moze podnijeti njen staralac uz odobrenje orgst. 3. Muskarac koji se smatra ocem ima pravo na tuzbu kako bi nakon toga morao ostvariti svoje pravo na utvrdjivanje ocinstva jer je utvrdjeno materinstvo pretpostavka za utvrdjivanje ocinstva. Subjektivni rok je 6 mjeseci od saznanja za rodjenje, a objektivni do 18 godine. 4. Organ starateljstva ovlasten je radi zastite interesa djeteta. Isto kao kod ocinstva. Osobe protiv kojih se podnosi tuzba 1. Dijete u slucaju podnosenja tuzbe od zene koja sebe smatra njegovom majkom i od muskarca koji sebe smatra njegovim ocem

2. Zena cije se materinstvo utvrduje u postupku kojeg pokrene dijete, muskarac koji se smatra ocem i orgst 3. Zena cije se materinstvo osporava u slucaju kada tuzbu radi osporavanja priznatog i utvrdjivanja svog materinstva podnosi zen akoja sebe smatra majkom 4. Nasljednici zene za koju se tvrdi da je majka djeteta kada tuzbu podnosi dijete, muskarac ili orgst. Isto kao kod musk.

- Mogucnost utvrdjivanja materinstva nakon smrti je izricito dozvoljen a pod uslovom da je dijete ostavilo potomstvo. Dejstvo utvrdjenog materinstva Priznanjem i utvrdjivanjem vbm zasniva se roditeljskopravni odnos izmedju zene i djeteta sa svim posljedicama koje nastaju iz tog odnosa. Prema svima, retroaktivno, ne moze se osporavati razlika, ime i prezime. OSPORAVANJE OCINSTVA I MATERINSTVA Ovo je drugi slucaj utvrdjivanja djeteta sudskim putem. Sudskom odlukom se moze odluciti o zahtjevu za osporavanje ocinstva i materinstva koje je utvrdjeno pravnom pretpostavkom i priznanjem, a ne koje je utvrdjeno sudskom presudom. OSPORAVANJE OCINSTVA Osporavanje bracnog ocinstva Znaci pobijanje pravne pretpostavke o muzu majke djeteta kao ocu djeteta. Svrha osporavanja je dokazivanje da pravno stanje stvari ne odgovara faktickom stanju: pretpostavljeni otac nije i prirodni otac djeteta.

Pravo na tuzbu i rokovi za podnosenje Imaju: 1. Dijete ima pravo da osporava da mu je otac osoba koja je mkr upisana kao njegov otac. Posto se kao otac djeteta rodjenog u braaku ili 300 dana po prestanku upisuje u mk muz majke, dijete prema ovoj odredbi moze osporiti ocinstvo muza

majke. Ako su majka, muz majke i prirodni otac djeteta u roku propustili podici tuzbu, tada ostaje samo mogucnost da se ocinstvo ospori tuzbom podnesenom od djeteta. Dijete moze podici tuzbu do navrsene 25. godine zivota sto znaci da mu pravo na tuzbu pripada od rodjenja. Dok je maloljetno u njegovo ime tuzbu podnosi posebni staralac, koji mu se postavlja za ovu parnicu. Bez obavezivanja orgst da postavi ovog posebnog staraoca interesi djeteta bi mogli ostati nezasticeni: ako majka propusti da podnese u ime djeteta i istovremeno svoje ime, isto tako i muz majke i bioloski otac djeteta znaci da ce svoje pravo na saznanje porijekla ostvariti tek nakon sto postane punoljetan. Posebni staralac ima i ovo pravo ako je dijete punoljetno a pod starateljstvom roditelja. Ako je punoljetan, a oduzeta mu poslovna sposobnost, u njegovo ime tuzbu podize staralac uz pristanak orgst. 2. Muz majke djeteta Koji se po zakonu(pretpostavljeni otac) smatra ocem najzainteresovaniji je za utvrdjenje istine, jer cinjenica da on nijes bioloski otac djeteta zene s kojim zivi u braku najvise pogadja njega: prema djetetu ima sve duznosti i obaveze koje pogadjaju bioloskog oca. Posto je osporavanje ocinstva jedan od statusnih sporova, postoji nemogucnost zastupanja. No, PZ zbog moralno interesa nesposobnog muza majke normira mogucnost da on bude zastupan. Znaci ako je muzu majke oduzeta poslovna sposobnost u njegovo ime tuzbu moze podnijeti njegov staralac sa odobrenjem orgst. U PZ-u je iz neobjasnjivih razloga izostavljen objektivni rok. Unesena je odredba od jedne godine od saznanja za cinjenicu koja dovodi u sumnju ocinstva (objektivni rok je trebao da bude 10 godina od rodjenja djeteta). Ako muz majke nije za zivota pokrenuo postupak radi osporavanja ocinstva, to ne mogu uciniti ni njegovi nasljednicni. Oni mogu samo nastaviti postupak koji je on pokrenuo prije smrti. omogucuje joj se da ostvari vlastiti interes za uskladjivanje pravnog i stvarnog stanja stvari. Za razliku od muza koji nikad nije siguran da li bioloski otac, to majka u pravilu pouzdano zna. Rok je 6 mjeseci od rodjenja djeteta. Objektivan je, nema potrebe za subjektivnim jer ona vec od rodjenja zna da li je njen muz otac djeteta. Zato je i rok kraci, treba joj samo za odluku hoce li osporiti. 4. Muskarac koji se smatra ocem radi sprecavanja neosnovanog mijesanja u bracne odnose pravo ovog oca na tuzbu je ograniceno uslovima i rokom. On moze podnijeti tuzbu samo ako je s majkom zivio u zajednici za vrijeme zaceca djeteta ili je ovu zajednicu s njom zasnovao i prije rodjenja, te ako istom tuzbom trazi da se utvrdi njegovo ocinstvo. Rok je jedna godina od rodjenja djeteta. Nasljednicima osoba ovlastenih na tuzbu se ne priznaje pravo da podnose tuzbu. Osobama koji imaju pravni interes, a to su najcesce nasljednici, priznato je samo da zavrse zapoceti postupak. Rok je jedna godina od smrti osobe, odnosno 6 mjeseci od pravosnaznosti o nasljedjivanju.0

Osobe protiv kojih se podnosi 1. Dijete u slucaju podnosenja tuzbe od majke, muza majke i muskarca koji se smatra ocem. Maloljetno dijete zastupa posebni staralac, a punoljetno kojem je oduzeta poslovna sposobnost staralac. 2. Majka djeteta u postupku koji pokrene dijete, muz majke i muskarac koji se smatra ovrm 3. Muz majke ako podnosi dijete, majka, muskarac koji se smatra ocem. Sve osobe moraju biti obuhvacene tuzbom, samo muska koji se smatra ocem moze biti samo tuzioc. Inace je tuzba nepotpuna, u roku od 8 dana se mora dopuniti. - Ne moze se osporavati ocinstvo poslije smrti djeteta.

Osporavanje priznatog vb ocinstva Vb ocinstvo se moze osporavati samo koada je utvrdjeno priznanjem. Ocinstvo koje je utvdjeno pravosnaznom sudskom presudom ne moze(ne bis in idem). Pravo na tuzbu i rokovi radi osporavanja priznatog ocinstva Pravo imaju: 1. Dijete ima pravo osporavati da mu je otac osoba upisana u mkr. Dakle dijete ima pravo osporavati kako bracno ocinstvo, tako i ocinstvo muskarca koji ga je priznao. Tuzbu moze podnijeti do navrsene 25. godine. Dok je maloljetno u njegovo ime tuzbu moze podnijeti posebni staralac. Majka ne moze u ime djeteta podnijeti tuzbu jer se ona nalazi u suprotnoj stranackoj ulozi: dijete podnosi tuzbu protiv muskarca koji ga je priznao i protiv majke koja se saglasila sa priznanjem. Posebnog staraoca postavlja orgst onda kad se sazna da priznavaoc nije otac u najboljem interesu djeteta. Ako je punoljetan, a oduzeta mu je poslovna sposobnost u njegovo ime tuzbu podnosi staralac uz odobrenje orgst. Moguce je i da dijete koje je dalo pristanak na priznanje ocinstva ako je bilo starije od 14 sad pokrene tuzbu jer ono za razliku od majke niije moglo biti sigurno da li mu je to otac. 2. Muskarac koji je je priznao ocinstvo kasnije je saznao za cinjenicu koja iskljucuje njegovo ocinstvo, moze osporavati. Neke od tih cinjenica mogu biti da je naknadno saznao da je nesposoban za oplodnjui ili da dijete ima krvnu grupu koje je moralo naslijediti od drugog muskarca ili sl. Rok je 6 mjeseci od saznanja za tu cinjenicu. I ovdje je neopravdano izostavljen objektivni rok koji je u nacrtu bio do 10. godine djeteta. 3. Muskarac koji sebe smatra prirodnim ocem ima pravo osporiti ocinstvo muskarcu koji je priznao dijete, ukoliko istovremeno trazi da se utvrdi njegovo

ocinstvo. Ovakvo rjesenje osigurava da ce se pored uspjesnog osporavanja priznanja ocinstva, utvrditi se bioloski otac. Rok je jedna godina od upisa priznatog ocinstva u mkr. Ako se podnese samo tuzba u kojoj se zahtijeva osporavanje, a ne i utvrdjivanje, takva bi se tuzba odbacila. Nakon smrti osobe koja je pokrenula postupak, osobe koje imaju pravni interes mogu ga nastaviti. Osobe protiv kojih se podnosi tuzba Tuzeni mogu biti: 1. Dijete u slucaju podnosenja tuzbe od muskarca koji je priznao ocinstvo, a nakon saznanja za okolnost koja iskljucuje ocinstvo ili od muskarca koji se smatra ocem pa osporava priznato i trazi utvrdjenje svog ocinstva. Maloljetno dijete zastupa....punoljetno.... 2. Majka djeteta u postupku koji pokrenu dijete, muskarac koji je priznao ocinstvo pa ga osporava po saznanju za cinjenicu koja ga iskljucuje ili muskarac koji se smatra.... 3. Muskarac koji je priznao ocinstvo u slucaju kada tuzbu radi osporavanja podnose dijete ili muskarac koji se smatra ocem pa .... - Ocinstvo bracno i priznato vb se ne moze osporavati poslije smrti djeteta jer nema svrhe posto dijete kao subjekt prava vise ne postoji. Dejstva uspjesnog osporenog ocinstva Najvaznije dejstvo je sto se pretpostavljeni otac vise ne smatra ocem djeteta. Porijeklo djeteta od oca je nepoznato i to od rodjenja(ex tunc). Stoga se mijenja status djeteta i ono od rodjenja ima vb status. Presuda djeluje erga omnes. Dijete ostaje u srodstvu s majkom i njenim srodnicima ali raskida srodnicki odnos s ocem, pa gubi sva prava i duznosti iz tog odnosa. Sa ranije prezumiranim ocem sada zasniva tazbinski odnos, postaje mu pastorak, ovaj ocuh. Roditeljsko staranje ostvaruje sada samomajka dok ne bude utvrdjeno ko je otac djeteta. Osim u slucaju kada ocinstvo osporava muskarac koji se smatra pa se utvrdi da je on bioloski otac djeteta. OSPORAVANJE MATERINSTVA Moze se osporavati u slucaju primjene pretpostavke o materinstvu i putem piznanja, a ne kad je utvrdjeno pravosnaznom sudskom presudom. Osporavanje bracnog materinstva Svrha je dokazivanje da zena koja je upisana u mkr kao majka nije njegova bioloska majka. Pravno i fakticko stanje se najcesce podudaraju, najcesce je zena koja je upisana i njegova bioloska majka. Ali rijetko se desi i ovaj slucaj.

Pravo na tuzbu i rokovi Pravo imaju: 1. Dijete moze osporavati materinstvo zeni koja se smatra njegovom majkom, koja je odmah po rodjenju upisana u mkr. Pravo ima do 25. godine. Dok je maloljetno posebni staralac uz pristanak orgst, posebno u slucaju kad se dijete i majka nadju u suprotnim stranackim ulogama. Zakonski zastupnik djeteta je i otac ali ga on ne moze zastupati jer je zajedno s majkom u polozaju tuzenog dijete tuzi i njega i majku jer se pravosnaznom odlukom o osporavanju materinstva, osporenim smatra i ocinstvo muza majke. Orgst uvijek treba da postavi djetetu posebnog staraoca u slucaju kada zna da njegova majka nije bioloska jer tako omogucava djetetu pravo na saznanje vlastitog porijekla. U ime punoljetnog kojem je oduzeta poslovna sposobnost tuzbu podnosi staralac uz odobrenje orgst a do 25 godine djeteta. 2. Zena koja je u mkr upisana kao majka djeteta u mkr upisuje se kao majka odmah po rodjenju djeteta zena koja ga je rodila ili zacela u braku, a na osnovu samog rodjenja. Rok je 6 mjeseci od saznanja za cinjenicu koja iskljucuje njeno materinstvo, a najkasnije do 10 godine djeteta. Subjekt rok kratak .... isto objekt dug jer.... 3. Zena koja se smatra majkom 6 mjes-10 godine.. sve isto kao kod ocinstva Nakon smrti ovlastenika na tuzbu isto kao kod ocinstva. Osobe protiv kojih se podnosi tuzba 1. Dijete od zene koja je upisana ili zene koja se smatra prirodnom pa osporava i utvrdjuje svoje 2. Zena koja je upisana kao majka od djeteta ili zene koja se smatra 3. Otac djeteta u svim slucajevima podnosenja tuzbe radi osporavanja materinstva. Nema pravo da tuzi moze samo biti tuzeni jer je bitno da ucestvuje jer ako se ospori majci koja je upisana, automatski se osporava i njemu kao muzu majke. Kao suparnicari kao kod ocinstva. Ne moze se osporavati materinstvo poslije smrti djeteta.

Osporavanje priznatog vbm Pravo imaju: 1. Dijete moze osporavati majci koja je na osnovu izjave o priznanju upisana kao majka do 25 godine. Dok je maloljetno.... sve isto i punoljetno. 2. Zena koja je priznala materinstvo kasnije saznala za cinjenicu koja ga iskljucuje ima pravo u roku od 6 mjeseci od saznanja do 10. godine. Isto kao kod bracnog materinstva. 3. Zena koja je smatra majkom osporava materinstvo zene koja ga je ranije priznala. Isto kao pravo prirodne majke na osporavanje kod bracnog. - Poslije smrti ovlastenika na tuzbu isto kao kod vb ocinstva. Osobe protiv kojih se podnosi: 1. Dijete u slucaju kada tuzbu podnosi zena koja je upisana kao majka ili zena koja se smatra pa osporava i trazi utvrdjivanje. 2. Zena koja je priznala dijete ili zena koja se smatra majkom. 3. Otac djeteta u svim slucajevima pojavljuje se kao tuzeni .... - ne moze se osporavati poslije smrti djeteta. Dejstva uspjesnog osporenog materinstva Prestanak roditeljskog odnosa izmedju djeteta i zena koja je bila upisana priznanjem. retroaktivno dejstvo(ex tunc) prestanak roditeljskog odnosa sa pretpostavljenim ocem ili ocem koji je priznao materinstvo nece ostati nepoznato u slucaju ako se utvrdi da zena koja se smatra da mu je bioloska; ako je ta zena bila u braku u trenutku zaceca ili rodjenja za njenog muza se pretpostavlja da je otac djeteta

zadrzava vb status kakvo je i imalo djeluje erga omnes

UTVRIVANJE

PORIJEKLA

DJETETA

ZAETOG

MEDICINSKI

POMOGNUTOM OPLODNJOM Razvoj biologije, medicine, genetike i tehnologije, odnosno novih reproduktivnih tehnika, omoguio je parovima bez djece da zanu dijete izvan prirodnog spolnog odnosa. Radi se o zaeu uz medicinsku pomo,odnosno o primjeni razliitih tehnika i metoda koje se koriste onda kada do oplodnje i zaea djeteta ne moe doi spolnim odnosom zbog steriliteta partnera, kao i onda kada se eli izbjei prenoenje nasljednih bolesti. Ukoliko genetski materijal {gameti - jajna i/ili sjemena elija) ne potjee od ene i mukarca iz para, ovakvo zaee ima za posljedicu da dijete roenjem zasnuje roditeljskopravni odnos sa osobama koje nisu njegovi prirodni roditelji.Ovo razdvajanje genetskog i biolokog materinstva i oinstva, dovelo je i do izmjena u strukturi porodice, tradicionalno zasnovane na krvnom srodstvu. Pored promjena u porodici, primjena ovih metoda namee i potrebu izmjena u oblasti ljudskih prava, Posebno je vano uspostaviti relaciju, odnosno uskladiti prava djeteta, zagarantovana u Konvenciji o pravima djeteta (naroito njegovo pravo na saznanje vlastitog porijekla), sa primjenom novih tehnika i normiranjem njihovih posljedica. Najpoznatije tehnike medicinski pomognute oplodnje (prokreacije) su: in, vitro zaee); zamrzavanje sjemenih elija i embrija donacija sjemenih elija, jajne elije i embrija; vjetaka oplodnja surogat materinstvo Koritenje ovih tehnika omoguava nekoliko oblika medicinski pomognute oplodnje: in vitro zaee i transfer embrija, surogat materinstvo i vjetaku oplodnju. In vitro zaee i transfer embrija je spajanje jajne i sjemene elije izvan tijela ene i unoenje oploene jajne elije u uterus(matericu) ene. Oplodnja moe biti homologna,.kada oba gameta (i jajna i sjemena elija) potjeu od branog ili vanbranog para, i heterologna, kada jedan ili oba gameta potjeu od drugih osoba. Sjemene elije drugog mukarca se koriste za oplodnju u sluaju sterilnosti branog ili vanbranog partnera, dok koritenje jajne elije druge ene daje mogunost sterilnoj eni da nosi i rodi dijete. Sa ovom tehnikom se moe kombinovati tehnika zamrzavanja (krioprezervacije) gameta ili embrija dobijenog oplodnjom in vitro, kako bi se oni kasnije

"upotrijebili". Oplodnja in vitro omoguava i eni koja ne moe ili ne eli nositi dijete zaeto iz njene jajne elije, da nae drugu enu koja e to uiniti. O surogat materinstvu, odnosno materinstvu za drugog, se radi onda kada ena nosi i raa dijete da bi ga nakon roenja predala branom ili vanbra-nom paru. Razlog za zakljuivanje ugovora o surogaciji moe biti nesposobnost ene iz para za prokreaciju ili za noenje i roenje djeteta, ili nespremnost ene da se izlae naporima noenja i raanja, a u posljednje vrijeme ove aranmane zakljuuju homoseksualni parovi. Kod ovog oblika pomognute oplodnje najee su dvije situacije. U jednoj se ena, surogat majka, oplouje (bilo in vitro bilo vjetakom oplodnjom) sjemenim elijama branog ili vanbranog partnera ene koja ne moe ili ne eli nositi i roditi dijete, te po roenju predaje dijete ovom paru. ena koja je nosrla i rodila dijete je gestaciona i genetska majka djeteta, a genetski otac je mukarac iz para-primaoca. so U drugoj situaciji, koja se esto oznaava kao "iznajmljivanje materice", u uterus ene-"nositeljice" (surogat majke) unosi se (najee in vitro) oploena jajna elija ene iz para-primaoca. Ova ena i njen partner, koji "preuzimaju" dijete nakon roenja, genetski su roditelji djeteta, a surogat majka je gestaciona majka. Pored ovih situacija, mogue je i da se u uterus surogat majke unese donirani embrij tako daje surogat majka samo gestaciona majka, a ni ena ni mukarac iz para kojem se dijete predaje nakon roenja i koji zasnivaju roditelj skopravni odnos sa djetetom, nisu bioloki (genetski) roditelji djeteta. Vjetaka oplodnja se primjenjuje onda kada do zaea djeteta ne moe doi prirodnim putem zbog spolne nemoi ili zbog sterilnosti branog ili vanbranog partnera. U prvom sluaju se ena iz para oplouje vjetakim putem sjemenim elijama mua (homologna ili auto-inserai-nacija), tako daje on genetski otac djeteta. U sluaju sterilnosti mua ili vanbranog partnera oplodnja ene se vri sjemenim elijama drugog mukarca-davaoca, koji je genetski otac (heterologna ili hetero-inseminacija), ali se pravno ocem smatra mu majke. 0 vjetakoj oplodnji se radi i kod davanja jajne elije sterilnoj eni, nakon ega ona zane, nosi dijete i rodi ga. Genetski ona nije majka djeteta, ali bioloki i pravno jeste. Porodinopravni propisi normiraju pitanje porijekla djece zaete na ovaj nain, odnosno utvrivanja i osporavanja njihovog materinstva i oinstva. Nain utvrivanja roditelja koji se primjenjivao i primjenjuje kod djece zaete prirodnim putem (spolnim odnosom) se ne moe primijeniti i u sluaju zaea uz medicinsku pomo. U naem pravu ne postoje medicinski, ve samo porodinopravni propisi. Istina, Porodini zakon sadri samo etiri

odredbe koje ureuju materinstvo i oinstvo djeteta zaetog.medicinski pomognutom oplodnjom. U odredbi lana 89. se zabranjuje utvrivanje ili osporavanje materinstva i oinstva djeteta zaetog u postupku medicinski pomognute oplodnje. Ova zabrana garantuje da se protiv ene ili mukarca, iako su oni genetska majka ili otac, nee moi pokrenuti sudski postupak radi utvrivanja materinstva ili oinstva, odnosno da se oni nee moi utvrditi za majku ili oca sudskom presudom. Meutim, njima ostaje mogunost da priznaju materinstva ili oinstvo, ukoliko se radi o vanbranom djetetu i ukoliko su ispunjeni svi ostali uslovi za punovanost priznanja. izuzetna, mogunost osporavanja materinstva djeteta zaetog u postupku medicinski pomognute oplodnje. Pravo na osporavanje materinstva je priznato eni koja je rodila dijete, koje je bez njene pismene saglasnosti zaeto iz jajne elije druge ene u postupku medicinski pomognute oplodnje. Znai, samo gestaciona, a ne i genetska majka, moe osporiti materinstvo.85 mu majke ima pravo na osporavanje oinstva djeteta roenog u braku ili u periodu do 300 dana od prestanka braka, ukoliko je u postupku medicinski pomognute. oplodnje dijete zaeto sjemenom elijom drugog mukarca, bez pisane saglasnosti mua. rok za podnoenje ovih tubi: tuba radi osporavanja materinstva, odnosno oinstva, moe se.podnijeti u roku od est mjeseci od dana saznanja za zaee djeteta na ovaj nain, a najkasnije do navrene 10 god zivota djetea. U Porodinom zakonu se ne moe medicinski pomognuta oplodnja, ve to treba da se uradi u posebnom zakonu, kao stoje to uinjeno i u uporednom pravu. Moraju se precizno normirati uslovi i posljedice medicinski pomognute oplodnje, pri tome vodei naroito rauna o tome da se tim rjeenjima osigura najbolji interes i dobrobit djeteta. Dijete ne smije doi u poloaj loiji od onog u kojem se nae dijete zaeto prirodnim putem ili usvojeno dijete.

POSTUPAK RADI UTVRIVANJA I OSPORAVANJA MATERINSTVA ILI (nadlenost,pokret.postupka,zastpanje,specificnosti) Porodini zakon ureuje postupak radi uvrivanja i osporavanja materinstva i oinstva (postupak u maternitetskim i paternitetskim sporovima) na isti nain, bez obzira da li se radi o utvrivanju ili o osporavanju materinstva i oinstva. Ovi se sporovi raspravljaju i rjeavaju u posebnom parninom postupku. Ako drugaije nije OINSTVA

odreeno Porodinim zakonom, u ovom postupku e se primjenjivati odredbe Zakona o parninom postupku Stvarno nadlean za ove sporove je opinski sud. to se tie mjesne nadlenosti, Pz normira izberivu nadlenost za sluaj kada tubu podnosi dijete: ono tubu moe podnijeti bilo sudu ope mjesne nadlenosti (znai, sudu na ijem podruju tueni ima prebivalite ili boravite), bilo sudu na ijem podruju ono ima prebivalite ili boravite Ukoliko tuilac nije dijete, ve drugi ovlatenik prava na tubu, tuba se podnosi sudu na ijem podruju tueni ima prebivalite ili boravite. Postupak se pokree tubom ovlatenog lica. U tubi kao tuilac i kao tueni moraju biti obuhvaene sve stranke u sporu Ako tuilac nije tako postupio, sud e vratiti tubu tuiocu radi dopune -radi navoenja i one stranke koja nije obuhvaena tubom. Ukoliko u ostavljenom mu roku (koji ne moe biti dui od 8 dana) tuilac ne dopuni tubu, sud e je odbaciti Stranke koje podnose tubu, odnosno protiv kojih je upravljen tubeni zahtjev, jedinstveni su suparniari to znai da se smatraju kao jedna parnina stranka, tako da povoljne parnine radnje jednog suparniara proizvode dejstvo i na druge koji su je propustili predueti. Tubi ovlatenog lica podnesenoj u zakonskom roku, kao suparniar se moe pridruiti i lice kome je istekao rok za podnoenje tube Ako dijete i roditelj, koji ga po zakonu zastupa, zajedno podnose tubu radiutvrivanja ili osporavanja oinstva ili materinstva, odnosno ako su tueni istom tubom, taj e roditelj zastupati dijete i u parnici, ali e organ starateljstva djetetu postaviti posebnog staraoca ako izmeu djeteta i roditelja u toj parnici postoje suprotni interesi. Posebni staralac e se postaviti djetetu i u sluaju kad su dijete i roditelj koji ga zastupa u suprotnim stranakim ulogama u parnici ili u sluaju kada se roditelj kojem je istekao rok za tubu, a koji inae po zakonu zastupa dijete, pridrui tubi djeteta specifinosti postupka: (iste ko u bracnim) hitnost - radnje se preduzimaju hitno, u kraim rokovima od onih nor miranih u Zakonu o parninom postupku specijalizacija sudije - u prvostepenom postupku postupa sudija pojedi nac specijalizovan za ovu vrstu spora, a u drugostepenom postupku sudi , vijee od trojice sudija od kojih je jedan specijalizovan za ovu vrstu spora mogunost odreivanja , po slubenoj dunosti, privremene mjere radi " davanja izdravanja maloljetnoj djeci i radi njihovog smjetaja

iskljuenje javnosti ogranienje naela dispozitivnosti . Stranke se ne mogu odrei tubenog, zahtjeva, priznati ga, ni sklopiti sudsko poravnanje; odricanje od tube-' nog zahtjeva ima pravno dejstvo povlaenja. U ovom postupku se ne moe donijeti presuda zbog proputanjaUkoliko,tueni u postupku radi utvrivanja oinstva prizna oinstvo, nee sedonijeti presuda na osnovu tog priznanja, ve se oinstvo utvruje naosnovu izjave o priznanju date pred sudom, odnosno na osnovu priznanja unesenog u zapisnik koji ima snagu javne isprave; sud moe utvrivati i injenice koje stranke nisu iznijele, i dokazivati injenice koje su stranke priznale u postupku u albi se ne mogu iznositi nove injenice i predlagati novi dokazi, osim. ' ako alilac dokae da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predloiti prije zakljuenja glavne rasprave i ako se njihovim iznoenjem, odnosno predlaganjem tite prava i interesi djeteta osluivanje o troskovima postupkka- Sud o njima odluuje slobodno, vodei rauna o okolnostima sluaja i o ishodu postupka. Po nalogu suda, stranka je duna unaprijed poloiti iznos potreban za podmirenje trokova izvoenja dokaza kojeg je predloila. Izuzetak od ovog pravila je predvien za sluaj odreivanja izvoenja dokaza analizom DNK DOKAZNI POSTUPAK (MEDICISNKO VJESTAC)

U utvrivanju porijekla.djeteta dozvoljena je upotreba svih dokaznih sredstava Pored provoenja sudsko - medicinske ekspertize, sud koristi i druge dokaze: sasluanje svjedoka i stranaka, pismo mukarca majci djeteta i si. te na svim dokazima zasniva odluku o utvrivanju, odnosno osporavanju materinstva ili oinstva; Najvanije je, ipak, vjetaenje, dok sasluanje svjedoka ima manji znaaj zbog. njihove nemogunosti da direktno potvrde injenicu odravanja spolnog odnosa i zaea djeteta u njemu. Prva injenica koju sud treba da utvrdi u dokaznom postupku jeste to da li je majka djeteta u kritino vrijeme zaea djeteta (tj. u vrijeme kad je dijete zaeto) imala odnose sa muem, odnosno mukarcem ije se oinstvo utvruje ili osporava. 91 Vrijeme zaea se odreuje uz pomo vjetaka, a na osnovu duine,-teine i ope zrelosti djeteta u vrijeme njegovog roenja

Nakon toga sud ispituje da lije u to vrijeme mu majke, odnosno mukarac ije se oinstvo utvruje ili osporava, odravao spolne odnose sa majkom djeteta i da li je u to vrijeme bio sposoban za oplodnju. Ukoliko se dokae da u kritinom periodu zaea nije imao niti je mogao imati spolne odnose sa majkom djeteta ili da je bio nesposoban za spolni odnos ili za zaee, to je dovoljan osnov za donoenje-odluke o osporavanju oinstva. Ako je utvreno daje majka djeteta u kritino vrijeme zaea imala odnose sa muem, odnosno mukarcem ije se oinstvo utvruje ili osporava, injenica da li je on bioloki otac djeteta utvruje se metodama zasnovanim na primjeni medicine, genetike, antropologije, biologije i drugih naunih disciplina Mada je u interesu djeteta da se to ranije utvrdi njegovo porijeklo, koritenje ovih metoda nije mogue neposredno nakon roenja djeteta, ve je potreban odreeni uzrast, kada su ve formirana njegova nasljedna Stoga, iako se tuba radi osporavanja i utvrivanja oinstva moe podii odmah nakon roenja djeteta, sudsko-medicinsko vjetaenje se moe provesti tek kad dijete navri 3 godine ivota, u kojem su uzrastu dovoljno razvijene nasljedne osobine. Jedno od dokaznih sredstavada pretpostavljani otac ne moe biti bioloki otac, jeste analiza krvi (seroloka analiza) Ova analiza se moe provesti nakon to dijete navri est mjeseci, poto prije tog uzrasta ono jo nema formirane nasljedne osobine krvi. Primjenom ove metode moe se iskljuiti oinstvo, to je dovoljno za donoenje odluke o osporavanju oinstva, ali ne i za njegovo utvrenje. Prije uvoenja u praksu DNK-analize, u okviru sudsko-medicinske eksper tize se koristio i antropoloki (nasljedno-bioloki) metod, koji se sastoji u mjerenju, fotografisanju i poreenju osobina djeteta, koje se nasljeuju od ro ditelja, sa istim osobinama njegovih pretpostavljenih roditelja U posljednje vrijeme vjetaenje se vri i analizom nasljednih tkivnih gena sastava HLA. Posljednjih godina se primjenjuje metoda analize hromozoma, odnosno analiza DNK 18 (dezoksiribonukleinske kiseline).' DNK je osnovni biohemijski sadraj hromozoma, identian u svim elijama ljudskog organizma, a neponovljiv. kod bilo koje druge osobe.

POJAM USVOJENJA

Usvojenje je poseban oblik porodicno-pravne zastite djece bez roditelja ili bez odgovarajuceg roditeljskog staranja, kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnicki odnos. Usvojenje s jedne strane znaci nastanak roditeljskog odnosa, a s druge strane pravni akt, odnosno nacin na koji usvojenje nastaje. Zasnivanjem usvojenja usvojioci sticu roditeljsko staranje pa je njegov sadrzaj istovjetan roditeljskom staranju koje nastaje prirodnim putem. Usvojioci postaju roditelji i titulari roditeljskog staranja ciji je sadrzaj i nacin ostvarivanja identican staranju koje ostvaruju prirodni roditelji. Nepotpunim usvojenjem izmedju usvojioca i usvojenika zasnivaju se odnosi srodstva kao i prava i duznosti koja po zakonu postoje izmedju roditelja i djece, ako zakonom nije drugacije odredjeno. Potpunim usvojenjem izmedju usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka nastaju odnosi koji su po svim svojstvima identicni odnosima izmedju krvnih srodnika. Usvojenik se potpuno integrira u porodicu usvojioca, a prekida sve veze za prirodnom porodicom.

USVOJENJE PO PZ BIH Usvojenje se moze zasnovati kao potpuno i nepotpuno. Pretpostavke za zasnivanje usvojenja su : ZAJEDNICKE PRETPOSTAVKE Prepostavke na strani usvojioca: Usvojilac mora posjedovati osobine i svojstva koja unaprijed pruzaju jamstvo da posjeduje kvalitete dobrog roditelja. PZ normira koja osobe ne moze biti usvojilac: lice kome je oduzeto roditeljsko staranje lice kome je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost lice koje ne pruza dovoljno jamstva da ce pravilno ostvarivati roditeljsko staranje zajednicke pretpostavke koje se odnose na oba oblika usvojenja pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja pretpostavke za zasnivanje nepotupunog usvojenja

Usvojiti ne moze ni lice kod cijeg bracnog partnera postoji jedna od ovih okolnosti. Ne moze se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji, ni brat, sestra zbog emocionalne povezanosti ali i prava i obaveza tj. izdrzavanja pa nema potreba. Staratelj ne moze usvojiti svog BiH, moze biti i strani ali samo ako je to u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne moze biti usvojeno u BiH. U slucaju medjudrzavnog usvojenja potrebno je odobrenje federalnog organa nadleznog za poslove socijalne zastite. Sto se tice zivotne dobi usvojilac moze biti osoba 25-45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina. Ako postoje narocito opravdani razlozi to moze biti i osoba starija od 45, ali dobna razlika izmedju usvojioca i usvojenika ne moze biti veca od 45 godina. Pored ovog odstupanja: - ako usvojioci zajedno usvajaju isto dijete mogu ga usvojiti i ako samo jedan od njih ispunjava ove uvjete; - ako usvojitelji usvajaju vise djece koja su medjusobno braca i sestre i polurodni usvojiti mogu ako je samo jedan od njih u dobi 25-45 i ako je samo od jednog djeteta stariji 18 godina.

Pretpostavke na strani usvojenika Usvojenje se moze zasnovati samo ako je u interesu usvojenika sto u postupku zasnivanja utvrdjuje nadlezni organ. U nasem pravu moze se usvojiti samo maloljetno dijete bez obzira radi li se o potpunom ili nepotpunom. Kada je u pitanju potpuno moze se usvojiti dijete do 10 godina zivota. Zakonodavac je predvidio protek vremena od rodjenja djeteta do usvojenja. Tako se ne moze usvojiti dijete prije isteka roka od 3 mjeseca s obzirom da u praksi odluku o davanju djeteta na usvojenje uglavnom donose vrlo mlade majke odmah nakon rodjenja djeteta, pa je ovo normirano da bi se sprijecilo donosenje nepromisljenih odluka. Ne moze se usvojiti dijete maloljetnih roditelja. Iznimno, moze se usvojiti ovo dijete po proteku godine dana od rodjenja ako nema izgleda da ce se ono podizati u porodici roditelja odnosno bliznjih srodnika(rok je dovoljno dug da bi roditelji i srodnici mogli preispitati svoju odluku). Normirana je privremena nemogucnost usvajanja djeteta ciji su roditelji nepoznati.

Ovo se dijete ne moze usvojiti prije isteka 3 mjeseca od njegovog napustanja; isto sa ciljem da roditelji preispitaju i izmjene svoju odluku. Pretpostavke na strani prirodnih roditelja usvojenika Kako je usvajanje moguce i kada usvojenik ima zive roditelje, zakon ne moze zanemariti njihove zelje i saglasnost za usvajanje. Za usvojenje je potreban pristanak oba ili jednog roditelja ako zakonom nije drugacije uredjeno. Pristanak roditelja mora biti izricit u odnosu na vrstu usvojenja. Iznimke kada nije potreban pristanak roditelja: kome je oduzeto roditeljsko staranje koji ne zivi s djetetom, a tri mjeseca je u vecoj mjeri zapustio staranje o djetetu koji je maloljetan, a nije u stanju shvatiti znacaj usvojenja kome je ogranicena ili oduzeta poslovna sposobnost kome je boraviste nepoznato najmanje 6 mjeseci, a u tom periodu se ne brine za dijete

... objasnjenja. Za usvojenje djeteta pod starateljstvom potreban je pristanak staratelja, osim ako pristanak daje maloljetni roditelj. Ako je staratelj osoba zaposlena u orgst, pristanak daje staratelj za poseban slucaj. PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POTPUNOG USVOJENJA Pretpostavke na strani usvojica Potpuno usvojiti dijete mogu bracni partneri zajednicki, te maceha ili ocuh djeteta koje se usvaja, vb partneri koji u vb zajednici zive namanje 5 godina. Lica koja nisu u braku il vbz najmanje 5 godina ne mogu biti usvojioci. Bracni status usvojioca ne bi trebao biti ogranicavajuci uvijet za one koji su se odlucili da na taj nacin planiraju porodicu ali je zakonodavac dao prednost ustavnom principu o posebnoj zastiti maloljetne djece i zahtjevu da usvojenje mora biti korisno za usvojenika. U zakonodavstvima nekih zemalja mogucnost zasnivanja potpunog usvojenja postoji tek nakon sto su buduci usvojitelji proveli neko vrijeme braku zbog misljenja da su prve godine braka krizne, da je to period medjusobnog prilagodjavanja, usaglasavanja, navikavanja.. Pretpostavke na strani usvojenika Moze se usvojiti dijete do desete godine zivota. PZ predvidja mogucnost usvojenja djece koja imaju zive roditelje. Interes djeteta u ovom slucaju ogleda

se u ustupku nesavjesnim roditeljima i nesposobnim koji niti mogu niti hoce da se brinu za djecu. U takvim slucajevima mogucnost usvojenja znaci i mogucnost zastite djece. PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE NEPOTPUNOG USVOJENJA Pretpostavke na strani usvojioca Nepotpuno mogu usvojiti samo bracni partneri zajednicki, jedan bracni partner uz pristanak drugog, maceha i ocuh. Lice koje nije u braku i vb partneri takodjer mogu nepotpuno usvojiti ali uz dodatne uvjete u oba slucaja je mogu osvojenje ako postoje narocito opravdani razlozi, a kada su u pitanju vb partneri uvjet je da vb zajednica mora trajati namanje 5 godina. Ova ogranicenja pruzaju vece garancije za uspjesnu usvojenicku vezu i integraciju usvojenika u porodicu usvojioca. U praksi kao opravdan razlog najcesce se navodi privrzenost i vezanost djeteta za buduceg usvojioca, prethodno staranje od djetetu unekom drugom svojstvu, posebno licni kvaliteti usvojioca i sl.

Pretpostavke na strani usvojenika Nepotpuno se moze usvojiti samo maloljetno dijete odnosno do 18. godine s tim sto zakonodavac vodi racuna o zelji starijeg maloljetnika da bude usvojen. Od djeteta, njegovog emotivnog statusa, mogucnosti prilagodjavanja na novu sredinu uveliko zavisi i uspjeh usvojenja. Nekada mogucnosti koje nudi porodica usvojenika mogu biti optimalne, tako da o uspjehu usvojenicke veze ne postoje dvojbe ali nekad posebno ako se radi o starijem djetetu ono se tesko adaptira na novu sredinu posebno ako je bilo privrzeno s licima s kojim je dotad zivjelo. Ako je dijete navrsilo deset godina i sposobno je shvatiti znacaj usvojenja potreban je i njegov pristanak.

ZASNIVANJE USVOJENJA
NADLEZNOST Stvarno nadlezan je orgst znaci centar za socijalni rad, a u opcinama i kantonima gdje on ne postoji, opcinska sluzba kojoj je povjereno vrsenje tih poslova. Orgst zbog svoje kadrovske strukture i mogucnosti multidisciplinarnoh

pristupa postupku usvajanja moze obavljati ove odgovorne i delikatne poslove. Mjesno nadlezan je orgst mjesta prebivalista/boravista djeteta ako mu se preb ne moze utvrditi. POSTUPAK ZA ZASNIVANJE USVOJENJA Postoji nekoliko faza: pokretanje postupka pripremne radnje radnje u postupku donosenje rjesenja o usvojenju

1. Pokretanje postupka Postupak za zasnivanje usvojenja pokrece se na zahtjev osoba koja zeli usvojiti. U postupku je posebno naglasena uloga orgst a narocito njegovo pravo i obaveza da utvrdi sve relevantne cinjenice od kojih zavisi uspjeh usvojenja. U postupku zasnivanja usvojenja iskljucena je javnost. 2. Pripremne radnje Orgst po sluzbenoj duznosti mora pribaviti strucna misljenja o podobnosti osobe koja zeli usvojiti dijete od orgst, njenog prebivalista, kao i od porodicnog savjetovalista i dr odgovarajucih org i strucnjaka; ova misljenja moraju biti zasnovana na utvrdjenim cinjenicama i obrazlozena. Sve ove obaveze od velikog su znacaja jer je samo tako moguce doci do saznanja o usvojioci i njegovoj podobnosti za usvojenje. Oni takodjer m oraju utvrditi narav, karakter, obrazovni nivo, odnosi u braku, motivi za usvojenje i dr cinjenica kojse se odnose na dijete, njegov zdravstveni status, socijalne prilike u kome zivi. Roditelji djeteta, bracni partner osobe koja zeli usvojiti i dijete daju svoj pristanak na usvojenje orgst koji vodi postupak ili orgst svog prebivalista odnosno boravista. Dijete starije od 10 ako je sposobno shvatiti znacaj daje pristanak bez prisustva roditelja i osoba koje ga zele usvojiti bez bojazni eventualnih pritisaka od njih. 3. Radnje u postupku usvojenja .....Daju pristanak orgst; dijete bez prisustva. Roditelj moze svoj pristanak dati i prije pokretanja postupka ali tek kad dijete navrsi tri mjeseca zivota(blanco saglasnost). Prije davanja pristanka orgst ih upoznaje sa pravnim posljedicama pristanka. Pristanak se daje na zapisnik, a ovjereni prepis zapisnika urucuje se roditeljima. Roditelj moze odustati od pristanka u roku od 30 dana od potpisivanja zapisnika. U slucaju kada pristanak roditelja nije potreban ili je data blanco suglasnost roditelj nije stranka u postupku i ne moze dobiti uvid u spise o

usvojenje niti ulagati pravne lijekove. U postupku orgst upoznaje roditelje, usvojioca i dijete starije od 10 sa pravnim posljedicama usvojenja. 4. Probni smjestaj Porodicno zakonodavstvo predvidja probni smjestaj kao obligatoran. Ps, odnosno smjestak usvojenika u porodicu usvojioca ima za cilj da orgst za vrijeme njegovog trajanja provjeri ispravnost svog misljenja o podobnosti usvojioca i usvojenika za nastanak buduceg roditeljskog odnosa. Trajanje ps ograniceno je na 6 mjeseci. Za vrijeme trajanja dijete se nalazi pod posebnim nadzorom orgst da bi se ustanovilo koliko su se buduci akteri usvojenickog odnosa medjusobno prilagodili i postoje li izgledi da ce usvojenje biti u najboljem interesu djeteta. 5. Donosenje rjesenja o zasnivanju usvojenja Nakon ocjene svih provedenih dokaza, kada orgst utvrdi da su ispunjeni uvijeti predvidjeni zakonom odnosno da ce usvojenje biti koristno za usvojenika, donijet ce rjesenje kojim se zaniva usvojenje. U izreci rjesenja o zasnivanju usvojenja orgst navodi: ime i prezime, datum i mjesto rodjenja i drzavljanstvo usvojenika, ime i prezime jednog roditelja, maticni br i drzs usvojioca, vrstu usvojenja i novo ime i prezime usvojenika. Protiv rjesenja stranka moze podnijeti zalbu u roku od 8 dana od prijema rjsenja. Usvojenje je zasnovano kada ovo rjesenja postane pravomocno. Orgst duzan je pravomocno rjesenje odmah dostaviti nadleznom maticaru radi upisa u mkr koji te podatke upisuje. Podaci o usvojenju su sluzbena tajna. Orgst vodi spise o predmetu, zapisnik o usvojenju te evidenciju i dokumentaciju oi usvojenoj djeci. Uvid u spise dopustiti ce se punoljetnom usvojeniku, usvojiocu i roditelji kji je dao pristanak na usvojenje, maloljetni samo ako je to u njegovom interesu. TAJNOST USVOJENJA PZ obavezuje orgst da upozori usvojioce da dijete upoznaju sa cinjenicom usvajanja. To su duzni uciniti do najkasnije sedme godine zivota, odnosno odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je dijete usvojeno starije dobi. Jedna grupa teoreticara smatra da je tajnost usvojenja garant njegovom uspjehu posebno kod potupunog usvojenja jer dijete prekida sve veze sa prirodnom porodicom i ulazi u porodicu usvojioca. Dijete je zasticeno od neprijatnih saznanja da je ostavljeno od bioloskih roditelja i srodnika. S druge strane, protivni tvrde da je sa etickog i moralnog stanovista neprihvatljivo gradjenje dubokog odnosa na zabludi o vlastitom porijeklu.

POSLJEDICE USVOJENJA Posljedice potpunog usvojenja Potpunim usvojenjem nastake izmedju usvojioca i njegovih srodnika i .... Usvojenik se potpuno integrira u porodicu usvojioca, a prekida sve veze za prirodnom porodicom. Roditeljsko staranje potpuno prelazi na usvojioci bez mogucnosti da se roditeljsko star bioloskih roditzelja aktivira u bilo kom segmentu. Ono prelazi na usvojioce kada odluka o usvojenju postane pravomocna. U slucaju usvojenja od macehe ili ocuha, ne prestaju prava i duznosti izmedju usvojenika i roditelja koji je u braku sa usvojiocem. U mkr usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika, i sporazumno odredjuju ime usvojenika. Prezime je zajednicko usvojioca, ako ne postignu dogg o prezimenu odredjuje ga orgst. Nakon zasnivanja potpunog usvojenja utvrdjivanje ocinstva i materinstva nije dozvoljeno. Potpuno usvojenje je neraskidivo. U slucaju da odnos izmedju usvojioca i usvojenika ne bude uspjesan usvajanje se nece raskinuti, a na roditeljsko staranje usvojioca primjenit ce se mjere ogranicenja, te oduzimanje staranja koje se primjenjuje i kod staranja prirodnih roditelja. Potpuno usvojenje predstavlja smetnju za zakljucivanje punovaznog braka pa usvojenik i njegovi potomci ne mogu zakljuciti brak s usvojiocem i njegovim srodnicima, u istom stepenu kao ni srodnici po krvi. Usvojenik ne moze zakljuciti brak ni sa svojim bioloskim srodnicima u pravoj liniji bez obzira na stepen, i pobocnoj zakljucno sa 4. Iako su prestala prava i duznosti sa bioloskim roditeljima, ostaje srodstvo kao bioloska kategorija. Tuzba za ponistenje u tom slucaju priprada bp i orgst. Nasljednopravni polozaj usvojenika i njegovih potomaka i usvojioca i njegovih srodnika proizlazi iz pojma potpunog usvojenja. Znaci da se na lica koja su zasnovala potpuno usvojenje primjenjuju ista pravila nasljednog prava koja vrijede i za krvne srodnike. Posljedice nepotpunog usvojenja Izmedju usvojioca i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju se odnosi srodstva i prava i duznosti koja psotoje izmedju roditelja i djece. Ali ono ne utice na prava i duznosti usvojwenika prema njegovim roditeljima i dr srodnicima. Specificnost odnosa nepotp usvojenja je njihov duplicitet. S tim da roditeljsko pravo prirodnih roditelja de facto miruje s mogucnoscu da se u odredjenim situacijama ponovo aktivira(npr u slucaju raskida usvojenja). Usvojenik dobiva prezime usvojioca osim ako usvojilac odluci da usvojenik zadrzi svoje prezime ili mu doda prezime usvojioca. Usvojilac moze i odrediti ime

usvojeniku. U slucaju promjene imena i prezimena usvojenika potreban je i njegov pristanajk ako je stariji od 10. Predstavlja smetnju za zakljucenje punovaznog braka. Brak sklopljen je nistav. Tuzbu za ponistenje mogu pdoci bp i organ starateljstva. Nasljednopravni polozaj usvojenika i njegovih potomaka prema usvojiocu je isti kao polozaj njegove djece i potomaka. Usvojilac ga moze ograniciti ili iskljuciti iz prava nasljedivanja pod uvjetima odredjenim zakonom. U mkr usvojioci se upisuju kao roditelja usvojenika.

RASKID USVOJENJA Kada osnovna svrha usvojenja tj. korisnost usvojenja za maloljetnog usvojenika i zastita njegovih interesa, nije ispunjena, PZ predvidja mogucnost njegovog prestanka raskidom. Usvojenje se moze raskinuti odlukom orgst po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog usvojioca, ako utvrdi da to zahtijevaju opravdani interesi usvojenika i odlukom orgst na pojedinacni ili zajednicki prijedlog usvojioca i punoljetnog usvojenika ako utvrdi da za to postoje opravdani razlozi. Raskid usvojenja rjesenjem orgst po sluzbenoj duznosti PZ predvidja mogucnost raskida nepotpunog usvojenja odlukom orgst po sluzbenoj duznosti ako to zahtijevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika. Zakon ne odredjuje sta smatra opravdanim interesima usvojenika, ali izvjesno je da ce to biti uvijek kada su u jednoj usvojenickoj vezi ugrozeni vitalni interesi djeteta. Ponasanja usvojioca koja mogu ugroziti stabilnost ove veze mogu biti razlicita. Nekad je to objektivna nemogucnost ostvarivanja rodite stara zbog teske bolesti, oduzimanja poslovne sposobnosti, izdrzavanja kazne zatvora i sl. A nekad to moze biti niz situacija u kojima se usvojilac prema usvojeniku skrivljeno ponasa, zapusta njegovo podizanje, zloupotrebljava svoja prava cime psihicko i fizicko zdravlje usvojenika moze biti doevedeno u pitanje. Ne mora znaciti da ce u svim kod prirodnog roditeljskog odnosa. Sve zavisi od interesa usvojenika. Raskid usvojenja rjesenjem orgst na prijedlog usvojenika .. ako utvrdi da to zahtijevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika. Razlicite okolnosti mogu ugroziti interese usvojioca i usvojenika kao npr. medjusobni sukobi, nedolicno ponasanje usvojenika... Usvojilac moze traziti i raskid zbog bolesti koja ga sprjecava da vrsi roditeljsku obavezu. Raskid usvojenja rjesenjem orgst na pojedinacan ili zajednicki zahtjev usvojioca i punoljetnog usvojenika

mogu podnijeti... Posto usvojenik nije maloljetan zakonodavac na zahtijevs ispitivanje njegovih opravdanih interesa, vec obavezuje orgst da utvrdi postojanje opravdanih razloga za raskid usvojenja. PRAVNE POSLJEDICE RASKIDA USVOJENJA Raskidom ugl prestaju medjusobna prava i obaveze. Usvojenje prestaje kada odluka o raskida postane pravomocna. Rjesenje o raskidu orgst je duzan u roku od 8 dana od dana pravnosnaznosti rjesenja dostavit nadleznom maticaru radi upisa u mkr. PZ normira dvije posljedice raskida: prezime usvojenika i izdrzavanje usvojioca i usvojenika. Usvojenik moze zadrzati prezime usvojioca. Izdrzavanje: 1. ako maloljetni usvojenik nema krvne srodnike koji su ga prema zakonu duzni izdrzavati ili oni nisu u stanju izdrzavati ga, orgst moze rjesenjem o raskida obavezati usvojioce da ga izd 2. ako usvojilac nije sposoban za rad i nema dovoljno sredstava za zivit, orgst moze rjesenjem o raskidu usvojenja obavezati punoljetnog usvojioca uzimajuci u obzir i razloge koji su doveli do raskida. U ovim slucajevima moze se odrediti samo privremeno izdrzavanje najduze na period od godine dana.

PRAVA I DUZNOSTI DJETETA PRAVA DJETETA U KONVENCIJI O PRAVIMA DJETETA Konvencija o pravima djeteta je najznaajniji meunarodni dokument koji se direktno tie djeteta i njegovih prava. Priznavanjem velikog broja prava, ona je pokrila sve oblasti djetetovog ivota i odnose u kojima ono uestvuje. je posebno vano to to ga Konvencija tretira kao posebnog subjekta, kao autonomnu osobu, odnosno individualno ljudsko bie koje ima prava. Konvencija se od ranijih dokumenata o pravima djeteta razlikuje i po tome to normira poseban mehanizam zatite prava djeteta. Meutim, nepostojanje mogunosti da drava koja povrijedi ova prava bude tuena na meunarodnom nivou, kao potpisnica Konvencije ovaj mehanizam ini nekompletnim. Pored ove Konvencije, prava djeteta su normirana i u Konvenciji o ostvarivanju djejih prava i Konvenciji o kontaktima u vezi sa djecom, ali i u opim dokumentima o ljudskim pravima, ije se odredbe mogu primijeniti, pored na odraslu osobu, i na dijete. Meu ovim dokumentima je najvanija Konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. U grupi prava djeteta kao lana drutvene zajednice su ona koja se tiu formiranja i izraavanja djetetovog miljenja: pravo na slobodno izraavanje miljenja u stvarima koje ga se tiu ,na slobodu izraavanja,-koja ukljuuje traenje, primanje i davanje informacija i ideja

svih vrsta u raznim oblicima i pravo na udruivanje i mirno okupljanje Ova prava djeteta se mogu ograniiti, ali samo iz razloga koji su izriito normirani (uzrast i zrelost djeteta, nacionalna sigurnost, javni poredak, zdravlje, moral, prava i slobode drugih). Obrazovna prava djeteta su pravo na pristup informacijama i materijalima sredstava javnog informisanja, namijenjenih promociji dobrobiti djeteta te pravo na obrazovanje, vezano za koje se drave obavezuju na osiguranje osnovnog, srednjeg i vieg obrazovanja, na podsticanje redovnog pohaanja nastave i smanjenja ispisivanja iz kole a i odreuju se pravci obrazovanja djeteta Zdravstvena prava djece sa duevnim ili tjelesnim nedostacima su priznata zajedno sa njihovim pravom na posebno staranje i osiguranjem dostojanstva, promocije samopouzdanja i olakavanja njihovog aktivnog uea u drutvu Odvojeno od ovih, normirana su zdravstvena prava zdravog djeteta, odnosno obaveze drave vezane za njihovo ostvarenje Socijalna prava djeteta se tiu povlastica socijalne sigurnosti, ukljuujui socijalno osiguranje, te obaveze drave na preduzimanje mjera radi osiguranja ovih prava u skladu sa nacionalnim pravom Ekonomska prava obuhvataju pravo djeteta na standard primjeren djetetovom fizikom, duevnom, duhovnom, moralnom i drutvenom razvoju, kojeg u prvom redu treba da mu osiguraju roditelji, uz eventualnu pomo drave Pored ovog, djetetu se priznaje pravo na zatitu od ekonomskog iskoritavanja i obavljanja posla koji bi bio opasan ili ometao djetetovo .obrazovanje ili bio tetan za djetetovo zdravlje ili razvoj Kulturna prava se garantuju djetetu onda kada je ono pripadnik etnike, vjerske ili jezike manjine - ono, zajedno sa ostalim lanovima grupe, ima pravo njegovati vlastitu kulturu, ispovijedati i praktikovati vlastitu religiju i upotrebljavati vlastiti jezik Uz to, djetetu je priznato pravo na odmor i slobodno vrijeme, na igru i rekreaciju, slobodno uee u kulturnom i umjetnikom ivotu. U grupi pravosudno-zatitnih prava su ona koja se tiu pravnog poloaja djeteta, kako onda kada je ono uesnik u krivinom postupku tako i kada je pogoeno ratnim dogaajima i rtva rata U ovoj grupi su i obaveze drave da zatiti dijete od svih oblika seksualne eksploatacije i zloupotrebe da sprijei odvoenje, prodaju ili trgovinu djecom u bilo koju svrhu i u bilo kojem obliku i da zatiti dijete od svih oblika eksploatacije tetnih za djetetovu dobrobit rukovodece nacelo Konvencije je primjena standarda "najbolji interes djeteta" koji se predvia u svim aktivnostima koje se tiu djeteta, bez obzira da li ih preduzimaju javne ili privatne ustanove za socijalnu zatitu, sudovi, upravni organi ili zakonodavna tijela; "dobrobit djeteta" je naglaena kao cilj koji drave lanice moraju postii osiguravanjem zatite i brige o djetetu preduzimanjem potrebnih zakonodavnih i upravnih mjera, a uzimajui u obzir prava i obaveze roditelja djeteta, zakonskih zastupnika i drugih osoba odgovornih za drutvo. Pojam "interes djeteta" je vrlo irok, pa se upravo zahvaljujui tome moe primjenjivati u svim navedenim aktivnostima i svim sporovima. Njegov sadraj nije odreen u Konvenciji, pa se on mora utvrditi u

svakom konkretnom sluaju, uzimajui u obzir sve okolnosti i utvrujui staje za dijete najbolje

PR DJETETA PREMA PZ FBIH Na zakonodavac je pri regulisanju poloaja djeteta, odnosno pri ureenju odnosa roditelja i djece, ispotovao obavezu postavljenu u Konvenciji: ovo ureenje je zasnovao na naelu "najboljeg interesa djeteta" i "dobrobiti djeteta". Za roditelje je u Porodinom zakonu predviena obaveza da meusobne odnose i odnose sa djecom ureuju potujui ove standarde, a za nadlene organe obaveza da sve odnose i sukobe izmeu roditelja rjeavaju maksimalno uvaavajui najbolji interes i dobrobit djeteta Pravo na staranje o ivotu, zdravlju i razvoju linosti Potujui pravo djeteta na brigu roditelja, na je zakonodavac posebno normirao pravo djeteta na staranje o ivotu, zdravlju i razvoju linosti. Ovo pravo dijete ne moe ostvariti bez pomoi odraslih, a od svih njih najuspjenije se mogu svakodnevno brinuti o zdravlju i ivotu djeteta njegovi roditelji, odnosno lanovi porodice u kojoj dijete ivi. Upravo zbog toga je ovo pravo djeteta prema roditeljima normirano kao jedno od njegovih osnovnih prava. Realizacija ovog prava e znaiti stvaranje uvjeta za realizaciju i svih ostalih prava djeteta. Ona je dodatno osigurana obavezivanjem roditelja da se staraju o ivotu i zdravlju djeteta, odnosno propisivanjem pojedinih dunosti roditelja iz kojih se sastoji staranje o ivotu, zdravlju i razvoju linosti djeteta .zakonodavac osigurava i obavezivanjem nadlenih organa na preduzimanje mjera radi zatite linih prava i interesa djeteta. Razlozi normirani za njihovo preduzimanje se tiu, i propusta roditelja u izvravanju obaveze da se staraju o djetetu.

Pravo djeteta da ivi sa roditeljima Zbog znaaja koji porodica ima u podizanju, odrastanju, odgoju i razvoju linosti djeteta, zakonodavac je izriito normirao pravo djeteta da ivi sa roditeljima ivei sa oba roditelja, dijete ima velike anse da sve njegove potrebe budu zadovoljene, da se roditelji uspjeno staraju o njegovom ivotu i zdravlju, da omogue njegov zdrav i stabilan psihosocijalni razvoj, odnosno potpun i skladan razvoj njegove linosti. Znai, sve dunosti koje imaju prema djetetu roditelji e biti u stanju bolje i potpunije izvravati ukoliko dijete ivi zajedno s njima. Zajedniko, sporazumno i ravnopravno staranje roditelja o djetetu, normirano u zakonu, u pravilu je mogue onda kada oba roditelja ive sa djetetom.na je zakonodavac normirao mogunost odvajanja djeteta od roditelja samo u zakonom predvienim sluajevima, uz obavezno odreivanje odnosa i kontakta djeteta sa roditeljem s kojim ne ivi. Onda kada dijete ne ivi sa oba roditelja, posebno je vano za dijete da s roditeljem s kojim ne ivi odrava redovne

kontakte, jer e se tako odrati kontinuitet u njihovom odnosu, omoguit e se ukljuivanje u staranje o djetetu i ovog roditelja Pravo djeteta na zatitu od nezakonitog mijeanja u njegovu privatnost i porodicu Konvencija o pravima djeteta je zabranila proizvoljno i nezakonito mijeanje u privatnost i porodicu (stan ili prepisku) djeteta, te nezakonite napade na njegovu ast i ugled, a izriito je priznala djetetu pravo na zakonsku zatitu od takvog mijeanja ili napada Pravo djeteta na zatitu privatnog i porodinog ivota je priznato i u Konvenciji o zatiti ljudskih prava. Pz je posebno normirao pravo djeteta na zatitu od nezakonitog mijeanja u njegovu privatnost i porodicu Priznanjem prava na zatitu privatnosti najbolje se izraava novi stav prema djetetu kao aktivnom subjektu, kojim je zamijenjen dosadanji stav o djetetu kao objektu prava na zatitu. Dijete je subjekt koji, isto kao i odrasle osobe, ima pravo na privatnost.Porodica, odnosno porodini ivot, ne obuhvata samo odnose izmeu djeteta i njegovih roditelja, ve i izmeu unuka i babe / nene i djeda, kao i djeteta i drugih srodnika s kojim se nalazi u bliskoj stvarnoj i porodinoj vezi. Pravo djeteta na izraavanje i uvaavanje vlastitog milj enj a Pravo na izraavanje i uvaavanje vlastitog miljenja djetetu u naem pravu nije priznato kao apsolutno, odnosno bezuslovno pravo, ve u skladu sa njegovim uzrastom i kao stoje to uinjeno i u Konvenciji o pravima djeteta To znai da se svakom djetetu ne mora dati mogunost. da izrazi miljenje o pitanjima koja ga se tiu, te da miljenje koje je dijete izrazilo ne mora biti uvijek uvaeno. Ostvarenje ovog prava je vezano za dostignuti odreeni uzrast i stepen zrelosti. Uzrast sa ijim dostizanjem dijete postaje sposobno formirati i izraavati miljenje nije unaprijed fiksiran, veje nadlenom organu ostavljeno dau svakom konkretnom sluaju cijenije li on dovoljan, kao to cijeni i stepen zrelosti djeteta. Formiranju i izraavanju miljenja djeteta, te njegovom uvaavanju, doprinijet e i izvravanje obaveza propisanih zakonom za nadlene organe: oni su obavezni djetetu dati potreban savjet i informacije koje e mu omoguiti da shvati predmete povodom kojih se vodi postupak, upoznati ga sa injenicama vanim za donoenje odluke i sa posljedicama odluke koja e se donijeti u postupku u kojem ono uestvuje, te mu omoguiti da izrazi svoje miljenje. Porodini zakon je djetetu priznao i pravo da trai zatitu svojih prava pred nadlenim organom i pravo na posebnog staraoca Ova prava ine grupu procesnih prava djeteta, odnose se na uee djeteta u postupcima u vezi sa branim i porodinim predmetima, Sto se tie djetetovog prava i sposobnosti formiranja vlastitog miljenja dovoljno je utvrditi daje svjesno prirode i teine problema, daje u stanju globalno shvatiti situaciju u kojoj se nalazi, te kako e se njeno rjeenje odraziti na njegovu budunost. Ocjena ove sposobnosti ne smije biti prestroga, Nadleni organ, pred kojim dijete izraava svoje miljenje, treba naroito da vodi rauna o tome da se stvore uslovi da se ovo miljenje formira slobodno, bez pritiska i utjecaja drugih osoba, najee jednog od roditelja.

Pravo djeteta na obrazovanje Porodini zakon je djetetu priznao pravo na obrazovanje, na izbor kole i zanimanja u skladu sa njegovim sposobnostima i sklonostima .ovo pravo je relativne prirode, jer zavisi od sposobnosti i sklonosti djeteta. zakon mu priznaje i pravo na zaposlenje koje nije tetno za njegovo zdravlje i razvoj.Pravo na izbor kole pripada djetetu, a roditelji mogu samo davanjem savjeta utjecati na ovaj izbor .dijete ne moe izabrati i pohaati kolu ije trokove roditelji ne mogu finansirati. Pravo na izbor kole najee podrazumijeva i pravo na izbor zanimanja, tako da se ova dva prava ostvaruju na isti nain i sa istim ogranienjima. Pravo na zaposlenje je normirano propisima radnog prava, predvieno je da obraz.treba da bude usmjereno na razvoj linosti djeteta i njegovih psihofizikih sposobnosti, na potovanje prava i osnovnih sloboda ovjeka, na pripremanje djeteta za odgovoran ivot u drutvu, te na potovanje prirodne okoline Pravo djeteta na zatitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja Porodini zakon normira da dijete u porodici ima pravo na zatitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja. Kako su djeca najee, a i najosjetlivije i najpovredljivije rtve nasilja u porodici, zakonodavac je imao potrebu i posebno normirati ovo djetetovo pravo. Unutar porodice, prema djetetu se nasilniki ponaaju najee roditelji. U sluaju zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja djeteta, ucinjenog od njegovih roditelja, dozvoljena je intervencija drave u porodicu, odnosno ograniavanje autonomije koju roditelji inae uivaju u vrenju roditeljskog staranja DUNOSTI DJETETA Staranje, pomaganje i potovanje roditelja Dijete je duno starati se o roditeljima kojima je oteano, zbog zdravstvenog stanja ili starosti, da se potpuno samostalno staraju o sebi. Na brigu o bolesnim, starim i iznemoglim roditeljima od svih lanova porodice najpozvanija su djeca. Zajedno sa staranjem, dijete izvrava i obavezu pomaganja roditelja. Izvravanjem ovih poslova dijete se postepeno priprema i osposobljava za voenje vlastitog budueg domainstva i za brigu o sebi, stvaraju se radne navike kod djeteta i pravilan odnos prema radu, to je znaajno za formiranje linosti djeteta. Dunost potovanja je prije preporuka nego pravna obaveza, jer ne postoji mogunost da se dijete prinudnim putem obavee na ovakvo ponaanje Izdravanje roditelja Obaveza djeteta da izdrava roditelje je jedina njegova obaveza pravne prirode. Naime, ukoliko dijete obavezu izdravanja roditelja ne izvrava dobrovoljno, sud ga moe obavezati na to. Ova obaveza, pod zakonom predvienim uslovima, postoji za punoljetno, ali i za maloljetno dijete. Punoljetno dijete je duno izdravati roditelja koji je nesposoban za rad i ne

moe se zaposliti, a nema dovoljno sredstava za ivot ili ih ne moe ostvariti iz svoje" imovine. Ukoliko su ovi uslovi na strani roditelja ispunjeni, postoji mogunost da sud i maloljetno dijete obavee da izdrava roditelje, kao i lanove porodice u kojoj ivi. Za maloljetno dijete, pod istim uslovima na strani roditelja, ova dunost postoji u dva sluaja: kad maloljetnik ostvaruje prihode radom i od imovine. Pored toga to doprinosi odgovornijem odnosu djeteta prema radu i njegovom to ranijem ekonomskom osamostaljenju, te oslobaanju njegovih roditelja obaveze osiguranja cjelokupnog izdravanja, ovakvo rjeenje je i izraz porodine solidarnosti Ukoliko dijete ne izvrava obavezu izdravanja roditelja, u zakonu je normirana obaveza organa starateljstva da zatiti interes roditelja. Organ starateljstva se, naime, obavezuje da, kao punomonik starih i socijalno ugroenih osoba, ako one same to ne mogu uiniti, pokrene i vodi postupak za ostvarivanje njegovog prava na izdravanje prema srodnicima koji su ih duni po zakonu izdravati Pored obaveze izdravanja izmeu djeteta i roditelja, ova obaveza postoji i izmeu jo nekih srodnika. Dijete tako moe biti obavezano da, pored roditelja, izdrava i srodnike po tazbini i jo neke bliske krvne srodnike. Obaveza izdravanjaje ustanovljena izmeu pastoraka i maehe i ouha,pod istim uslovima kao i obaveza djeteta prema roditel Dunost izdravanja postoji i prema babi / neni i djedu RODITELJSKO STARANJE PZ odredjuje roditeljsko staranje kao skup odgovornosti, duznosti i prava roditelja koja imaju za cilj zastitu licnih i imovinskih prava i interesa djeteta. Ovo staranje se ostvaruje u najboljem interesu djeteta. Odgovornosti, duznosti i prava roditelja prema licnosti djeteta PZ normira kao odg i duznost roditelja upoznavanje djeteta sa njegoim pravima i omogucavanje njjihovog ostvarenja....... 1. Upoznavanje djeteta s njegovim pravima Roditelji su obavezni upoznati djecu s njihovim pravima i omoguciti njihovo ostvarivanje. To je od posebnog znacaja za dijete jer sazanje da mu ona pripadaju, dijete ce postati svjesno da je poseban subjekt i titular prava cije ostvarivanje i zastitu moze zahtijevati, kako od roditelja, tako od subjekata izvan porodice. Realizaciji ovih prava doprinijet ce obaveza roditelja da omoguce ostvarivanje ovih prava. Jer bez njihove pomoci vecina prava bi ostala bez efekta, jer ih samo dijete ne moze ostvariti i stititi. 2. Staranje o zivotu i zdravlju djeteta Ovo je njihova najznacajnija duznost koja odgovara pravu djeteta na staranje o zivotu, zdravlju i razvoju licnosti. Zakonom je normirana sadrzina ove duznosti: duzni su cuvati dijete, zadovoljavati njegove normalne potrebe i stititi ga od svih oblika nasilja, povreda, ekonomske eksploatacije, seksualne zloupotrebe. Zatim

da ga stite od svih oblika poroka: droga, alkohola, skitnicenja, razbojnistva, kradja, prostitucija, prosjacenja kao i svih oblika maloljetnicke delikvencije. Neizvrsavanje ovih duznosti ugrozilo bi opstanak djeteta. Ovo staranje je posebno bitno dok je dijete mali i dok mu je potrebna briga o ishrani, odjeci, obuci, lijecenju i svemu sto osigurava psihicki i fizicki razvoj djeteta. 3. Odgoj djeteta Pod odgojem se podrazumijeva staranje o djetetovom fizickom, moralnom i intelektualnom razvoju, odnosno drustveni, moralni i seksualni odgoj, odnosno upoznavanje sa pravilima drustvenog zivota; formiranje pravilnog odnosa prema radu; prihvatanje i njegovanje odredjenih moralnih osobina; stalna kontrola nad postupcima djeteta i primjena odgojnih mjera. Moguce je samo ako dijete zivi s roditeljima. Polazeci od ovog zakonodavac pored normiranja prava djeteta da zivi s rdoiteljima, normira i pravo roditelja da zivi s djetetom ako je to u interesu djeteta. U pravilu, dijete se moze odvojiti od roditelja samo na osnovu odluke suda, a u zakonom predvidjenim slucajevima i uz ispunjenje propisanjih uslova, roditelji ili orgst mogu privremeno povjeriti i cuvanje i odgoj djeteta drugoj osobi ili ustanovi. Samo u izuzetnim slucajevima roditelj nece biti u prilici ucestvovati u odgoju djeteta. Onda kada roditelji ne zive zajedno, duznost odgoja djeteta vrsi roditelj s kojim dijete zivi. Duznost roditelja za Zastupanje djeteta Roditeljima je ova dunost, kao i ostale dunosti i prava, priznata radi zatite prava i interesa djeteta. Dijete ima pravnu sposobnost, ali nije sposobno samo uestvovati u pravnom prometu, poto nema poslovnu sposobnost. Stoga, u njegovo ime i za njegov raun pravne poslove zakljuuju njegovi roditelji. Isto tako, oni u ime i za raun djeteta uestvuju u postupku pred dravnim organima. Pri tome se radi o zastupanju djeteta po sili zakona, tako da su roditelji zakonski (a ne ugovorni) zastupnici djeteta. Porodini zakon normira da roditelji imaju dunost i pravo zastupati svoju maloljetnu djecu, osim ako je ovim zakonom drukcije odredjeno. Zakon normira da, ako djetetu treba neto uruiti ili saopiti, to se moe punovano uiniti jednom ili drugom roditelju, a ako roditelji ne ive zajedno, onda onom roditelju s kojim dijete ivi.Obavezu zastupanja, roditelji vre zajedno, sporazumno i ravnopravno. Ukoliko roditeljsko staranje ostvaruje samo jedan roditelj, on e i zastupati dijete. Roditelji mogu ovlastiti drugo lice (punomonika) da preduzme pojedine pravne poslove, odnosno parnine radnje ili radnje pred nekim drugim dravnim organom, ako je on sam sprijeen ili nedovoljno struan za njihovo preduzimanje. Meutim, ovo se drugo lice ne pojavljuje kao zakonski zastupnik djeteta ve kao punomonik roditelja.

Poslovna sposobnost maloljetnika starijeg od 14 godina je proirena u odnsou na raniji zakon : on moe sam sklapati pravne poslove kojima stjee prava, ako zakon ne odredi drukije, a pravne poslove kojima raspolae imovinom ili preuzima obaveze moe sklapati samo uz saglasnost roditelja. (roditelji zastupaju samo mladje od 14 god) Porodini zakon normira da dijete starije od 14 godina, za koje sud utvrdi daje sposobno shvatiti znaenje i pravne posljedice svojih radnji, moe kao stranka ili uesnik u postupku samostalno preduzimati parnine radnje.Meutim, za razliku od poslovne, parninu sposobnost dijete ne stjee samim dostizanjem uzrasta, ve je potrebno i da sud ocijeni u svakom konkretnom sluaju sposobnost djeteta za shvatanje znaenja i posljedica radnji koje preduzima u postupku.Ukoliko ono samostalno preduzima parnine radnje, iskljueno je njegovo zastupanje od roditelja, odnosno ne postoji obaveza roditelja da u njegovo ime preduzimaju parnine radnje u konkretnom postupku. Onda kada se ne utvrdi ova sposobnost djeteta, makar je ono starije od 14 godina, kao i u svim sluajevima u kojim se kao stranka ili uesnik pojavljuje dijete mlae od 14 godina, roditelji ga zastupaju u postupku: u njegovo ime mogu preduzimati sve parnine radnje koje su u interesu djeteta, osim onih kojima se raspolae predmetom spora, za koje roditelj mora imati odobrenje organa starateljstva. ogranienje roditelja u zastupanju djeteta postoji i vezano za raspolaganje prihodima koje maloljetnik ostvaruje radom. Mogunost raspolaganja ostvarenim linim dohotkom i zaradom je normirana za maloljetnika "koji radom ostvaruje prihode. pri sklapanju poslova kojim stariji maloljetnik raspolae onim to je stekao radom, iskljueno je zakonsko zastupanje. mogue je da roditelj zastupa dijete u svojstvu punomonika na osnovu punomoi kojom dijete ovlauje roditelja, kao to moe,ovlastiti i bilo koje drugo lice da u njegovo ime i za njegov raun zakljui pravni posao. U okviru priznate poslovne, ovaj maloljetnik ima i parninu sposobnost. Nemogunost zastupanja djeteta od roditelja: zakljuenje braka podnoenje zahtjeva za izdavanje dozvole za zakljuenje braka davanje pristanka na priznanje materinstva i oinstva izjava o priznanju materinstva i oinstva te davanje pristanka za. usvojenje i za promjenu prezimena usvojenika Isto tako, roditelji ne mogu zastupati dijete pri zakljuenju pravnih poslova izmeu djeteta i roditelja u sporu koji se vodi izmeu djeteta i roditelja, kao

i u drugim sluajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti ili kada maloljetna djeca koju zastupa isti roditelj treba da zakljue pravni posao u kojem su im interesi u suprotnosti, ili kada izmeu njih treba da se vodi postupak. Onda kada imaju obavezu i pravo da zastupaju dijete, roditelji su, u pravilu, samostalni: ostavlja im se da sami cijene interes djeteta i da odlue o (ne)zakijuenju pravnog posla i (ne)preduzimanju pojedinih parninih radnji. Meutim, ova njihova samostalnost je ograniena pri zakljuivanju poslova koji se tiu otuenja ili optereenja vrednijih stvari i prava iz imovine maljetnog djeteta radi zadovoljenja djetetovih potreba: ove poslove roditelji mogu zakljuiti samo sa odobrenjem nadlenog organa starateljstva U svim postupcima u kojim roditelji zastupaju dijete nadleni organ mora osigurati realizaciju prava na izraavanje i uvaavanje vlastitog miljenja djetetu. U naem pravu ono nije priznato kao apsolutno, odnosno bezuslovno pravo, ve u skladu s njegovim uzrastom i zrelou

Izdravanje djeteta Izvravanje dunosti i prava roditelja na izdravanje djeteta je pretpostavka za vrenje svih ostalih dunosti i prava prema djetetu, pa zbog toga ono za dijete ima veliki znaaj. Na njegovu vanost ukazuje i to to ova obaveza ostaje i onda kada roditeljsko staranje prestane punoljetstvom djeteta ili bude oduzeto roditeljima. Konvencija o pravima djeteteta prvenstvena je odgovornost roditelja i drugih lica odgovornih za dijete da, u okviru svojih sposobnosti i finansijskih mogunosti, osiguraju ivotne uslove potrebne za razvoj djeteta. Drava preduzima odgovarajue mjere za pomo "radi ostvarivanja ovog prava, a u sluaju potrebe osigurava materijalnu pomo i programe pomoi, posebno u vezi s ishranom, odjeom i stanovanjem", kao i mjere radi osiguranja dobijanja izdravanja od roditelja i drugih lica finansijski odgovornih za dijete. ono se normira u dva dijela Porodinog zakona: u dijelu koji regulie dunosti i prava roditelja, te u dijelu pod naslovom "Izdravanje. U dijelu zakona koji normira dunosti i prava roditelja propisana je dunost i pravo roditelja da izdravaju dijete u skladu sa odredbama ovog zakona, te dunost roditelja da djetetu osiguraju ivotne uslove potrebne za njegov razvoj. U dijelu zakona u kojem je normirano izdravanje kae se da roditelji u izvravanju ove obaveze "moraju iskoristiti sve svoje mogunosti i sposobnosti" obaveza izdravanja djeteta nadivljava roditeljsko staranje, odnosno ostaje i nakon punoljetstva djeteta: ako se dijete nalazi na redovnom kolovanju, roditelji su mu duni, prema svojim mogunostima, obezbijediti mu izdravanje i nakon punoljetstva, a

najdue do navrene 26. godine ivota. U sluaju izdravanja punoljetnog djeteta, obaveza izdravanja zavisi od mogunosti roditelja tako da roditelji nee moi biti obavezani na njegovo izdravanje ukoliko bi to ugrozilo njihovu egzistenciju, dok u izdravanju maloljetne djece moraju iskoristiti sve svoje mogunosti i sposobnosti. Nakon punoljetstva izdravanje se produava i onda kada je dijete zbog bolesti, fizikih ili psihikih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za ivot ili ih ne moe ostvariti iz svoje imovine. Dunost izdravanja traje dok traje nesposobnost. Izdrzavanje ce se dosuditi i punoljetnom djetetetu koje je nesposobno za rad. Od pravila o dunosti izdravanja djeteta do njegovog punoljetstva odstupanje postoji i u smislu prestanka ove obaveze i prije punoljetstva, a nezavisno od prestanka roditeljskog staranja. Maloljetno dijete koje ima prihode duzno doprinositi svome izdrzavanju. Izdravanje u korist djeteta sud odreuje primjenom odredaba koje vae za sve oblike zakonske obaveze Zakonodavac je obavezao sud da utvrdi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdravanje Za odreenje visine izdravanja relevantne su potrebe djeteta i mogunosti roditelja. Za iutvrivanje potreba djeteta : sud prilikom utvrivanja ovih potreba uzima u obzir njeno imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogunost zaposlenja, zdravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njenih potreba.posebne okolnosti su uzrast djeteta i potreba za skolovanjem

Mogucnost roditelja : sva primanja roditelja i stvarne mogunosti da stjee poveanu zaradu, kao i njegove vlastite potrebe i zakonske obaveze izdravanja. Interes traioca izdravanja, pa i djeteta, da mu se dosudi izdravanje iz kojeg e moi podmirivati sve svoje potrebe, zatien jei obavezivanjem federalnog ministra rada i socijalne politike da jedanput godinje (najkasnije do 1. marta tekue godine) objavi podatke o prosjenim potrebama ove osobe, s obzirom na trokove ivota. Sud je obavezan ove podatke uzeti u obzir u postupku za izdravanje isto kao i ostale navedene okolnosti relevantne za odreivanje visine izdravanja Interes djeteta kao povjerioca izdravanja dodatno je zatien i odredbom koja obavezuje sud i organ starateljstva na intervenciju u sluaju kada roditelji i druge osobe koje su po zakonu obavezne izdravati dijete nisu u mogunosti podmirivati potrebe njegovog izdravanja.

Nekada je mogue da se ne moe dosuditi izdravanje, zbog toga to nisu u mogunosti izdravati dijete. U takvoj situaciji na izdravanje djeteta se obavezuju ostali djetetovi srodnici (ouh ili maeha, brat i sestra, djed i baba / nena), a ako ni oni nisu u mogunosti izdravati ga, , sud je o tome duan obavijestiti organ starateljstva. Ovaj je organ obavezan osigurati sredstva za njegovo izdravanje iz budetskih sredstava Federacije . Zakonodavac je obavezao organ starateljstva da, vodei rauna o dobrobiti djeteta, nastoji da se roditelji sporazumiju o visini izdravanja Ovaj sporazum mogu zakljuciti pred notarom koji je duzan dostaviti to org staratelj. U sluaju neispunjenja obaveze izdravanja o kojoj je postignut ovaj postupak prinudnog izvrenja se moe pokrenuti bez potrebe da se pretodno vodi sudski postupak za dosuenje izdravanja i da se donese presuda kojom se roditelj obavezuje na izdravanje djeteta

Onda kada roditelj sa kojim dijete ivi ne pokrene postupak za dosuenje ili povienje izdravanja protiv drugog roditelja, a za to nema opravdane razloge, organ starateljstva je obavezan, u ime maloljetnog djeteta pokrenuti i voditi ovaj postupak. Obavezan je pokrenuti i izvrsni postupak ukoliko toditelj ne trazi izvrsenje odluke o izdrzavanju. titi se interes.

Organ starateljstva, kao organ koji titi prava i interese djeteta, uvijek uestvuje u postupku u kojem se odluuje o izdravanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje su roditelji obavezni izdravati .Njegovo uee je obavezno, jer e se tako zatititi interes djeteta onda kada roditelj, zbog nestrunosti i nepoznavanja pravnih propisa, nije u stanju uspjeno voditi postupak. sud je obavezan obavijestiti organ starateljstva o postupku, pozivati ga na sva roita i dostavljati mu sve odluke donesene u postupku Na zahtjev suda duan je pribaviti sve podatke znaajne za donoenje odluke . Obaveza organa starateljstva je i praenje ispunjavanja obaveze izdravanja djeteta, odnosno provjeravanje njenog ispunjavanja, jer e se tek tako zatititi interes djeteta i osigurati zadovoljavanje njegovih potrebaOnda kada utvrdi da roditelj ne ispunjava obavezu izdravanja, odnosno ne izvrava je u potpunosti, obavezan je, radi zatite interesa djeteta, preduzeti mjere - pokrenuti sudski postupak za dosuenje ili povienje izdravanja, odnosno izvrni postupak

Sud roditelja (kao i ostale obveznike izdravanja) obavezuje na plaanje buduih mjesenih iznosa izdravanja u odreenom novanom iznosu

. Osoba (fizika ili pravna) koja je izdravala dijete u vrijeme kada je roditelj trebalo da ga izdrava, moe tubom traiti naknadu trokova izdravanja od roditelja ukoliko su troskobi bili opravdani.

Dok traje postupak za izdravanje maloljetnog ili punoljetnog djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsko staranje, sud moe odreditiprivremene mjere radi davanja izdravanja .Obaveza roditelja da izdravaju dijete je primarna i prioritetna u odnosu na obavezu izdravanja koju je zakonodavac predvidio za druge djetetove srodnike. Njihova dunost izdravanja nastaje tek onda kada roditelji nisu u mogunosti podmirivati potrebe izdravanja djeteta. U prvom redu su maloljetno dijete, koje ne moe ostvariti izdravanje od roditelja, duni izdravati maeha, odnosno ouh. (maloljetne samo) Dunost izdravanja prema pastorcima postoji u prvom redu za vrijeme trajanja braka roditelja djeteta i maehe, odnosno ouha. Ukoliko brak roditelja djeteta i maehe, odnosno ouha prestane smru roditelja djeteta, ova e obaveza ostati, ali samo pod uslovom da su u asu smrti roditelja pastorci ivjeli u porodinoj zajednici sa maehom, odnosno ouhom. Nakon macehe i ocuha obavezni su na izdrzavanje djed i baka. Na izdravanje maloljetnog djeteta koje nema roditelje ili koji nisu u mogunosti izdravati ga, uz postojanje istih okolnosti i na strani navedenih srodnika, obavezat e se njegova braa i sestre. Ukoliko obaveza izdravanja djeteta pada na vie osoba zajedno, ona se dijeli izmeu njih, srazmjerno njihovim mogunostima Sud o izdravanju djeteta (maloljetnog i punoljetnog prema kojem postoji obaveza izdravanja) odluuje odlukom kojom utvruje da brak ne postoji, ili se ponitava ili razvodi, kao i odlukom kojom utvruje materinstvo ili oinstvo, ali isto tako i u drugim sluajevima odvojenog ivota roditelja. Interes povjerioca izdravanja, pa i djeteta, zatien je i odredbom koja normira izberivu mjesnu nadlenost za suenje u sporovima za izdravanje: onda kada je tuilac osoba koja trai izdravanje, tubu ne mora podnijeti sudu na ijem podruju tueni ima prebivalite (sudu ope mjesne nadlenosti), veje moe podnijeti i sudu na ijem podruju tuilac ima prebivalite, odnosno boravite. DUNOSTI I PRAVA RODITELJA PREMA IMOVINI DJETETA

Maloljetno dijete moe imati vlastitu imovinu, posebnu u odnosu na imovinu roditelja.dunosti i prava roditelja se odnose samo na onu imovinu koju je dijete dobilo nasljedstvom, poklonom ili po drugom zakonskom osnovu, a ne i radom Imovinom koju je dijete steklo radom, ono samostalno raspolae

Upravljanje imovinom djeteta Upravljanje djeijom imovinom se sastoji u aktima koje roditelji zajedno i sporazumno preduzimaju radi ouvanja, unapreenja i uveanja imovine djeteta. sve radnje koje budu preduzimali, moraju biti usmjerene na zatitu i osiguranje imovine. Nain i oblik upravljanja se odreuje prema sastavu imovine.Roditelj imovinom djeteta mora upravljati kao dobar domain (bonus pater familias), to on najee i ini. U sluaju nemarnog i nesavjesnog postu panja, prema roditelju se mogu primijeniti zakonom propisane-mjere: organ starateljstva moe u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje rauna o upravljanju imovinom i o prihodima koji se ostvaruju za potrebe djeteta i odluiti da roditelji u pogledu upravljanja imovinom djeteta imaju poloaj staraoca a sud moe, na prijedlog organa starateljstva, radi zatite imovinskih interesa djeteta, odrediti mjere obezbjeenja na imovini roditelja. . Ova obaveza roditelja ostaje i onda kada roditelju bude oduzeto pravo da ivi sa djetetom. Znai, nepravilno staranje o linosti djeteta ne mora znaiti i zanemarivanje imovinskih interesa djeteta. Roditelji imovinom djeteta upravljaju zajedniki i sporazumno, a ako roditeljsko staranje ostvaruje samo jedan roditelj, on sam vri i dunost upravljanja imovinom. Upravljanje imovinom je dunost ije obavljanje sud moe povjeriti i onom roditelju s kojim dijete ne ivi

Koritenje prihoda s imovine djeteta Ukoliko imovina iji je vlasnik dijete daje prihode, do punoljetstva djeteta roditelji imaju dunost i pravo koristiti ih. Meutim, u tom koritenju nisu samostalni kao pri upravljanju imovinom, ve su ogranieni svrhom u koju upotrebljavaju prihode. Prvenstveno ih mogu koristiti za izdravanje, lijeenje, odgoj i obrazovanje djeteta

Raspolaganje imovinom

Roditelji su ogranieni. Otuenjem i optereenjem imovine umanjuje se sama njena glavnica, pa takva raspolaganja treba ograniiti i dozvoliti samo ako se na drugi nain ne moe osigurati egzistencija djeteta. Roditelji mogu samo sa odobrenjem nadlenog organa starateljstva otuiti ili opteretiti vrednije stvari i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi njegovog izdravanja, lijeenja, odgoja i obrazovanja, ili ako to zahtijeva drugi vaan interes djeteta Znai, roditelji su dvostruko ogranieni: 1. namjenom u koju se mogu iskoristiti sredstva dobijena raspolaganjem imovinom i 2. ocjenom interesa djeteta od organa starateljstva. Time su interesi djeteta maksimalno osigurani,Samo s odobrenjem organa starateljstva roditelji mogu preduzimati pred sudom ili drugim organima

procesne radnje koje se odnose na imovinu djeteta Znai, ako bi preduzimanje neke procesne radnje imalo za posljedicu raspolaganje imovinom djeteta, roditelji bi za nju morali imati odobrenje organa starateljstva, koji bi prije njegovog davanja ili uskraivanja utvrdio interes djeteta. Roditelj je, ovakvim ogranienjem u raspolaganju imovinom djeteta, izjednaen sa staraocem, ija su ovlatenja u zastupanju tienika inae ua od ovlatenja roditelja na zastupanje djeteta.

OSTALE DUZNOSTI I PRAVA RODITELJA

Odreivanje imena- sastoji se od imena i prezimena, odreuju mu roditelji zajednick i sporaumno, ako zivi s jednim onda on odreduje, ako su umrli osoba koja mu je staralac odreduje u saglasnost s org starat. Dobija prezime jednog ili dr rodtelja ako ne odrede neko drugo. Ako su pri sklapanju braka zadrzali svoja prezimena, dijete moze imati neko od tih ili oba. (glupost) Odreivanej prebivalita- Prebivalite je mjesto gdje se lice nastani s namjerom da u njemu stalno ivi. Za njegovo odreivanje su vana dva elementa: nastanjenje u jednom mjestu i namjera stalnog zadravanja u njemu.dijete ne moze imati samostalno vec mu se odreduje prema preb roditelja. Ako roditelji ne ive zajedno, prebivalite djeteta e se odrediti prema prebivalitu roditelja s kojim dijete ivi

ZAJEDNICKO, SPORAZUMNO I RAVNOPRAVNO STARANJE Ostvarivanje roditeljskog staranja je u Porodinom zakonu normirano u odredbama lanova 141-149. Osnovno pravilo je da se roditelji zajedniki, sporazumno i ravnopravno staraju o djetetu, osim ako je drukije ureeno Porodinim zakonom (lan 141.). Ovakvim normiranjem staranja roditelja prihvaeno je naelo o zajednikoj odgovornosti roditelja, sadrano u lanu 18. Konvencije o pravima djeteta. Ravnopravnost roditelja je zagarantovana roditeljima i u Protokolu br. 7 Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda: u odredbi lana 5. se normira da e brani drugovi meusobno uivati jednaka prava i obaveze (izmeu ostalog) u svojim odnosima s djecom, u pogledu trajanja braka, tokom trajanja braka i u sluaju njegovog prestanka. U najveem broju sluajeva roditelji, rukovodei se interesom djeteta, uspijevaju se sporazumno starati o njemu. Onda kada izostane sporazum, interes djeteta zahtijeva intervenciju u ostvarivanje roditeljskog staranja. U tom smislu

zakon normira da, ukoliko izmeu roditelja nastane spor o ostvarivanju roditeljskog staranja, odluku donosi sud u vanparninom postupku (lan 141. stav 3.). Ovim se rjeenjem odstupilo od ranijeg zakonskog rjeenja, po kojem je rjeavanje ovog spora bilo u nadlenosti organa starateljstva. Sud odluku donosi u vanparninom postupku, koji su ovlateni prijedlogom pokrenuti roditelji, dijete koje je sposobno shvatiti znaenje i pravne posljedice svojih radnji i organ starateljstva na ijem podruju dijete ima prebivalite . Dijete je izriito ovlateno na pokretanje postupka, Ako dijete nije dovoljno zrelo i sposobno pokrenuti vanparnini postupak, organ starateljstva bi trebao. (nacelo hitnosti postupka) Roditeljsko staranje se ostvaruje zajedniki, sporazumno i ravnopravno onda kada su oba roditelja iva i ive zajedno, odnosno kada dijete ivi u zajednici s njima. Ovaj nain ostvarivanja staranja izostaje onda kada je samo jedan roditelj u stanju starati se o djetetu i onda kada roditelji ne ive zajedno. Zbog znaaja ivljenja djeteta sa roditeljima, Konvencija o pravima djeteta zabranjuje odvajanje djeteta od roditelja protivno njihovoj volji. Naime, lan 9. stav 1. predvia da se samo izuzetno, onda kada je razdvajanje nuno i u najboljem interesu djeteta, dijete moe odvojiti od roditelja, i to samo odlukom nadlenog organa, donesenoj u skladu sa odgovarajuim zakonom i procedurom. Zahtjeve djeteta ili roditelja za ulazak i izlazak iz drave u cilju spajanja porodica, odnosno zajednikog ivljenja djece s roditeljima, drave moraju rjeavati na pozitivan, human i ekspeditivan nain, pri tome osiguravajui da podno silac zahtjeva i lanovi njegove porodice zbog toga ne trpe nikakve tetne posljedice. PZ Republike Srpske je zadrao rjeenje iz ranijeg zakona i normira da roditelji roditeljsko pravo vre sporazumno. U sluaju neslaganja roditelja o vrenju roditeljskog prava, propisano je da odluku donosi organ starateljstva

STARANJE JEDNOG RODITELJA O DJETETU

O djetetu e se starati samo jedan roditelj ukoliko je drugi roditelj: 1. umro 2. proglasen umrlim 3. sprijecen da se stara o djetetu 4. nepoznatog boravista 5. kad mu je oduzeto roditeljsko staranje 6. kad mu je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost (clan 141. stav 2.)

Roditelj se u navedenim sluajevima ne moe stalno, neposredno i efikasno starati o linosti i imovini maloljetnika, odnosno aktivno postupati u interesu djeteta. Ovakva sprijeenost moe postojati i na strani oba roditelja, u kom sluaju se zatita interesa djeteta ostvaruje na drugi nain-usvajanjem djeteta, otvaranjem starateljstva nad njim, hranjenitvom ili smjetajem djeteta u drugu porodicu. Razlozi zbog kojih se roditelj ne moe starati o djetetu su, znaci, faktike i pravne prirode.

Faktika sprijeenost roditelja postoji u sluaju njegove smrti ili proglaenja umrlim, u sluaju kada rau je boravite nepoznato, te u svim drugim sluaje vima kada je sprijeen starati se o djetetu, npr. kad je due odsutan zbog lijeenja ili izdravanja kazne zatvora, ili kad je bolestan od teke ili zarazne bolesti i si. Pravna sprijeenost, odnosno smetnja pravne prirode je oduzeto roditeljsko staranje, te oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost. Roditelj kojem je oduzeta poslovna sposobnost nije u stanju starati se ni o svojim pravima i interesima, tako da je u pravnoj nemogunosti brinuti se i o djetetu. Uz oduzimanje, smetnja je i ogranienje poslovne sposobnosti, o emu sud donosi rjeenje onda kada roditelj svojim postupcima neposredno ugroava svoja ili tua prava i interese, ime se obezbjeuje cjelovita zatita djeteta. Roditelj kojem je oduzeto roditeljsko staranje, prestaje se starati o djetetu, a ostaje mu samo obaveza izdravanja djeteta. Staranje o djetetu e preuzeti drugi roditelj, osim ako neki od ovih razloga postoji i kod njega. U vrijeme dok se samo jedan roditelj stara o djetetu, postoji mogunost da dijete s drugim roditeljem odrava line odnose i neposredne kontakte. Prestankom razloga zbog kojeg se samo jedan roditelj starao o djetetu, drugi roditelj e preuzeti ovo staranje, normalno, ako je dijete jo uvijek maloljetno.

OSTVARIVANJE RODITELJSKOG STARANJA U SLUAJU ODVOJENOG IVOTA RODITELJA I DJECE Ako roditelji djeteta ne ive zajedno, roditeljsko staranje ne mogu ostvarivati na isti nain kao i onda kada ive u zajednici. U sluaju razvoda, ponitenja ili utvrenja nepostojeim braka njegovih roditelja, ili faktikog prekida brane zajednice, ili raskida vanbrane zajednice, ili ako vanbrani roditelji nisu nikada ivjeli u vanbranoj zajednici, mora se donijeti odluka o tome koji e roditelj ostvarivati roditeljsko staranje prema djetetu. U uporednom pravu nadleni organ ima razliite mogunosti pri odluiva nju o staranju o djetetu u ovakvim situacijama. U skladu sa saznanjima psiholo gije razvoja da je za psihiki razvoj djeteta od izuzetnog znaaja kontinuitet intenzivnog

odnosa s roditeljem s kojim ne ivi, savremeno pravo umjesto pojedinanog staranja jednog roditelja o djetetu, uvodi njihovo zajedniko staranje. Zajedniko staranje ne znai da oba roditelja zajedniki vre svakodnevnu fiziku kontrolu djeteta i brinu se o njemu. Zajedniko ostaje samo zakonsko staranje o djetetu, pod kojim se podrazumijeva odluivanje o svim vanim pitanjima koja se tiu ivota, lijeenja, odgoja, kolovanja i zastupanja djeteta. Pretpostavka za odreivanje zajednikog staranja je sposobnost i spremnost roditelja da zajedno donose odluke koje se tiu djeteta, da se meusobno sporazumijevaju i svoj ivot ureuju tako da u njegovom centru bude dijete. O ustanovi zajednikog staranja o djeci i u sluaju nepostojanja porodine zajednice roditelja, postoje podijeljena miljenja, argumenti se iznose kako u pri log, tako i protiv nje. Njoj u prilog se iznosi slijedee: u skladu je s principom ravnopravnosti roditelja; njenom primjenom se izbjegava poremeaj ravnotee izmeu ovlatenja roditelja; ona omoguava aktivno uee i saradnju oba roditelja u donoenju odluka koje se tiu djeteta; djeca odravaju jake veze sa oba roditelja; oevi su spremniji na podizanje i izdravanje djece, odnosno manje izbjegavaju plaanje izdravanja. Protiv ove ustanove se navode slijedei argu menti: ona vie pogoduje razvedenim roditeljima nego djeci; moe se negativno odraziti na duevni razvoj djeteta; ona ne znai stvarno preuzimanje podijeljene odgovornosti od strane roditelja; moe dovesti do problema u podizanju djece zbog distance izmeu roditelja. Porodini zakon normira da, ako roditelji ne ive u porodinoj zajednici, roditeljsko staranje ostvaruje roditelj sa kojim dijete ivi (lan 142. stav I.). 189 O tome s kojim e roditeljem dijete ivjeti, odluuje sud (lan 142. stav 2.). Rukovodei se interesom djeteta, sud e odrediti pojedinano staranje jednog roditelja ili zajedniko staranje oba roditelja. Roditelj s kojim dijete ne ivi ostvaruje roditeljsko staranje, ali ne u cjelini, nego samo neke dunosti, od kojih su najznaajnije izriito navedene u zakonu

Ukoliko je sud ocijenio da interes djeteta zahtijeva odreenje druge varijante staranja - pojedinano staranje jednog roditelja, drugi roditelj nije iskljuen iz staranja o djetetu u onoj mjeri u kojoj je bio po ranijem zakonu. Njemu se sada priznaje "pravo da bude informisan od drugog roditelja o vanim stvarima koje se tiu ivota djeteta, a ako se ne slae sa nekim postupkom ili mjerom drugog roditelja, moe se obratiti sudu koji e u vanparninom postupku odluiti o prigovoru" Obavezivanjem roditelja na informisanje drugog roditelja o vanim stvarima koje se tiu ivota djeteta, interes djeteta je bolje i potpunije zatien. Drugi roditelj intervenise podnoenjem prigovora sudu, o kojem ovaj odluuje u vanparninom postupku, potujui naelo hitnosti, a uvaavajui interes i dobrobit djeteta. Poloaj ovog roditelja olakava, a u isto vrijeme posredno titi interes djeteta jo jedno novo zakonsko rjeenje: roditelj s kojim dijete ivi mora prethodno i blagovremeno obavijestiti drugog roditelja o promjeni prebivalita ili boravita, koja utjee na obavljanje dunosti drugog roditelja. Zakon ovlauje roditelje na postizanje sporazuma o tome s kojim e od njih ivjeti dijete, postignuti sporazum je garant i buduim dobrim odnosima izmeu

roditelja i djeteta, posebno izmeu roditelja meusobno, ime se opet obezbjeuje interes djeteta. Meutim, on se nee uvijek prihvatiti kao rjeenje ovog pitanja, ve je sud obavezan ispitati ga i utvrditi da li odgovara interesima djeteta. Naime, zakonodavac je obavezao sud da pri donoenju odluke' uvai ovaj sporazum samo ako je on u najboljem interesu djeteta. Znai, sporazum roditelja ima prednost pred odlukom suda samo ako osigurava najbolji interes djeteta. U sluaju da ovaj sporazum nije postignut, sud e roditelje uputiti osobi ovlatenoj za posredovanje. Porodini zakon samo u jednom sluaju povjerava organu starateljstva odluivanje o tome s kojim e roditeljem dijete ivjeti, odluka o ovome je uvijek u nadlenosti suda. Naime, ukoliko u toku postupka posredovanja, koji prethodi pokretanju postupka za razvod braka, brani partneri ne postignu sporazum o tome s kojim e roditeljem dijete ivjeti, ili postignuti sporazum ne odgovara interesima djeteta, organ starateljstva e na zahtjev osobe ovlatene za posredovanje ili po slubenoj dunosti odluiti o ovome. Ova njegova odluka vai samo do pravosnanosti odluke o razvodu braka. Sud poziva organ starateljstva da uestvuje u postupku u kojem se odluuje o tome s kojim e roditeljem dijete ivjeti i o sadrajima roditeljskog staranja (lan 281.). Ovaj se organ mora odazvati pozivu suda i uestvovati u postupku. Ovlaten je podnijeti svoj prijedlog i preduzimati druge radnje u postupku radi zatite prava i interesa djeteta, a naroito iznositi injenice koje stranke nisu navele, predlagati izvoenje dokaza i ulagati pravne lijekove. Bez obzira na to da li organ starateljstva uestvuje u postupku, sud e ga pozivati na roita i dostavljati mu podneske i odluke. Njegova je obaveza, ukoliko to od njega zatrai sud, da upozna dijete sa mogunou uestvovanja u postupku, pri tome vodei rauna o uzrastu i zrelosti djeteta Ova je obaveza ustanovljena za organ starateljstva zbog toga to je on u prilici lake i bre doi do ovih podataka od suda, to doprinosi brem okonanju postupka i zatiti interesa djeteta. Ovaj e organ, s obzirom na metode rada koje koriste strunjaci koji rade u njegovom timu, moi uspjenije od suda ispitati interes djeteta, odnosno sve okolnosti na strani roditelja i djeteta od kojih zavisi donoenje pravilne odluke: uslove ivota kod oba roditelja, njihove stambene, zdravstvene, imovinske i druge prilike, emocionalnu vezanost djeteta za roditelje, elje djeteta, uzrast djeteta, ponaanje roditelja prema djetetu, njihovo dotadanje (ne)uspjeno staranje o djetetu. U odluci o tome s kojim e roditeljem dijete ivjeti sud e onda, kada je to potrebno, naloiti osobi kod koje se dijete nalazi da ga preda roditelju i odredit e rok za predaju djeteta, ili e naloiti da se dijete preda odmah Onda kada doe do promjene okolnosti, sud e donijeti novu odluku o staranju o djetetu (lan 143.). Na pokretanje ovog postupka su ovlateni roditelji i organ starateljstva. Promjena prilika moe nastati kako na strani roditelja s kojim dijete ivi, tako i na strani drugog roditelja. Tako, zbog promjene uslova ivota roditelj s kojim dijete ivi moe postati nesposoban ili biti u nemogunosti dalje uspjeno ostvarivati roditeljsko staranje. Na strani roditelja s kojim dijete ne ivi, mogu nastupiti promjene koje ga sada kvalifikuju kao dobrog roditelja i ine ga podobnim za staranje o djetetu. U ovakvim situacijama se oekuje od roditelja da, rukovodei se potrebom zatite interesa djeteta, zahtije vaju donoenje nove odluke. Ukoliko oni to propuste uraditi, tubu treba da podnese organ starateljstva, im sazna za ove promjene. U postupku e sud cijeniti

interes djeteta, pa e, zavisno od rezultata rasprave, udovoljiti zahtjevu za izmjenu odluke ili ga odbiti. Potovanje prava djeteta da ivi s roditeljima i prava roditelja da ive s djetetom zahtijeva da dijete, ako ne moe ivjeti zajedno sa oba roditelja, ivi bar s jednim od njih. Meutim, onda kada to zahtijeva najbolji interes djeteta, mogue je odluiti o smjetaju djeteta i povjeravanju njegovog uvanja i odgoja drugoj osobi ili ustanovi (lan 304. stav 2.). Interes djeteta e zahtijevati ovakvu odluku samo onda kada nijedan roditelj nije u stanju pravilno se starati o djetetu i stvoriti mu uslove za normalan ivot i razvoj. Zakonodavac izriito normira donoenje ovakve odluke u sluaju da su oba roditelja nesposobna ili sprijeena starati se o djetetu. Sud u ovoj odluci odluuje o odgovornostima, pojedinim dunostima i pravima svakog roditelja prema djetetu (lan 142. stavovi 5. i 6.). Interes djeteta je najvaniji kriterij i pri odluivanju o tome hoe li, u situaciji kada roditelji imaju vie djece, sva ona ivjeti s jednim roditeljem ili e neka od njih ivjeti s majkom, a neka s ocem. U pravilu, meusobno razdvajanje djece nije u njihovom interesu, posebno ako su ona meusobno jako emocionalno vezana, jer bi se to moglo negativno odraziti na njihov dalji razvoj. Za ovakvo rjeenje sud e se odluiti tek onda kada utvrdi da nijedan roditelj ne moe sam preuzeti staranje i brigu o svoj djeci, ve je mora podijeliti s drugim roditeljem. PZ Republike Srpske je u ovom dijelu uglavnom zadrao rjeenja ranijeg zakona. Posebno se normiraju situacije odvojenog ivota roditelja, na jednoj, i razvoda i ponitenja braka, na drugoj strani. U prvoj roditeljsko pravo vri onaj roditelj kod koga dijete ivi, a u drugoj onaj roditelj kojem je dijete povjereno na zatitu i odgoj. Drugom roditelju, od svih prava i dunosti koja ine sadrinu roditeljskog prava, ostaje dunost izdravanja djeteta. U njegovu korist je usta novljena jo samo dunost i pravo na line odnose sa djetetom i mogunost prigovora na postupke drugog roditelja. Sto se tie nadlenosti za odluivanje o tome koji e roditelj vriti roditeljsko pravo, sudu je povjereno odluivanje u sluaju razvoda i ponitenja braka, dok povjeravanje organu starateljstva nije izriito normirano .

ODRAVANJE LINIH ODNOSA I NEPOSREDNIH KONTAKATA U sluaju odvojenog ivota roditelja, pravo djeteta da ivi s roditeljima, kao i pravo roditelja da ive s djetetom, ne moe se ostvariti na nain na koji je to mogue dok postoji porodina zajednica. Meutim, interes djeteta i roditelja za odravanjem meusobne veze, ipak se osigurava, kako odreivanjem zajednikog staranja roditelja, tako i odravanjem linih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne ivi. Zajedno s drugim mogunostima normiranim zakonom, kontakt s djetetom e omoguiti roditelju da prati razvoj i podizanje djeteta, da uestvuje u njegovom odgoju i da intervenie onda kada to smatra potrebnim.

Redovno odravanje ovih odnosa i kontakata je u zakonu normirano kao pravo djeteta (lan 124. stav 2.). Njegovoj realizaciji doprinosi normiranje dunosti roditelja da ih odravaju i da potuju veze djeteta s drugim roditeljem, ako sud ne odredi drukije. Pored toga, zakon je predvidio i sankciju za roditelja koji ne stvara uslove za odravanje ovih odnosa djeteta s drugim roditeljem, ili ih onemoguava ili spreava - zbog takvog ponaanja mu se moe oduzeti roditeljsko staranje. O nainu odravanja linih odnosa roditelja s djetetom roditelji se sporazumijevaju, a ako se ovaj sporazum ne postigne ili on nije u najboljem interesu djeteta, odluku donosi sud, zajedno s odlukom o roditeljskom staranju. Odravanje ovih odnosa mora biti u interesu djeteta, tako da se prije donoenja odluke moraju ispitati sve okolnosti od kojih e zavisiti njihovo odravanje, zatim kakav e znaaj i utjecaj ovi odnosi imati za dijete, te koji e nain njihovog odravanja najvie odgovarati djetetu. Odnosa i kontakata roditelja i djeteta se sastoji od njihovih meusobnih posjeta, izlazaka, dopisivanja, zajednikog provoenja sedminog i godinjeg odmora, odnosno praznika. Odravanje linih odnosa i neposrednih kontakata roditelja s djecom moe se ograniiti ili zabraniti samo radi interesa djeteta. Ogranienje e uslijediti kada dijete treba da se zatiti od loeg utjecaja roditelja na formiranje njegove linosti. Ogranienje se sastoji u kontaktu uz prisustvo strunog radnika organa starateljstva, odnosno u odvijanju kontakata u ustanovi, u odreenom trajanju ili na drugi nain odreen od suda. Lini odnosi i neposredni kontakti e se zabraniti onda kada dovode u opasnost odgoj, ivot ili zdravlje djeteta (apr. u sluaju tee duevne ili zarazne bolesti ili podsticanja djeteta na negativno ponaanje). Po tubi roditelja ili organa starateljstva sud e donijeti i odluku o pre stanku ogranienja ili zabrane odravanja linih odnosa i neposrednih kontakata. U donoenju ove odluke takoer uestvuje organ starateljstva. Roditelju koji ne ivi sa djetetom sud moe zabraniti, pored kontakata, i neovlateno pribliavanje djetetu i njegovo uznemiravanje. Postupak se pokree na prijedlog roditelja, djeteta ili organa starateljstva. Rjeenje kojim se izrie ova zabrana se dostavlja organu starateljstva i nadlenoj policijskoj upravi, koja je duna u sluaju potrebe intervenisati i pruiti pomo. Interes djeteta je razlog i za unoenje u zakon mogunosti odreenja kontakata i izmeu babe / nene i djeda sa unucima, izmeu sestara i brae meusobno, kao i djeteta i jo nekih osoba (lan 148.). Na ovaj nain se osigurava, pored interesa djeteta, i potovanje porodinog ivota srodnika koji se smatraju lanovima porodice. Sud e u vanparninom postupku, na prijedlog babe / nene i djeda ili djeteta, odrediti nain odravanja linih odnosa i neposrednih kontakata izmeu njih, osim ako to nije u interesu djeteta PZ Republike Srpske je zadrao rjeenje iz ranijeg zakona: o nainu odravanja linih odnosa s djetetom, ukoliko se roditelji (koji ne ive zajedno) nisu sporazumjeli, odluuje organ starateljstva. Ovaj organ moe donijeti novu

odluku, ako to zahtijevaju promijenjene prilike. Mogunost ogranienja ili zabrane odravanja linih odnosa roditelja s djetetom je predviena radi zatite linosti i drugih interesa djece. Evropski sud za ljudska prava (ranije i Komisija za ljudska prava) u velikom broju predmeta odluuje o (ne)postojanju povrede prava na potovanje porodinog ivota djeteta i roditelja, koja je po tvrdnjama roditelja uinjena odlukama nacionalnih organa kojima im se ograniava ili zabranjuje odravanje kontakata sa djetetom, bilo u sluaju odvajanja djeteta od jednog ili od oba roditelja, bilo u sluaju odreivanja kontakata vanbranog oca s djetetom. Manji broj predmeta se tie kontakata djeteta s drugim srodnicima. Stav Suda, zauzet jo u prvim odlukama u ovim predmetima, jeste da samo u izuzetnim, ekstremnim sluajevima kontakti djeteta i njegovih prirodnih roditelja treba da se definitivno onemogue, dok u svim ostalim sluajevima njihovo odravanje ne smije biti sprijeeno. Kao odluujui kriterij za donoenje odluka, Sud uzima interes djeteta. Ako dobrobit i najbolji interes djeteta to zahtijeva, kontaktiranje s roditeljem se mora dozvoliti, makar se drugi roditelj tome protivi. SMJETAJ DJETETA I POVJERAVANJE NJEGOVOG UVANJA I ODGOJA DRUGOJ OSOBI ILI USTANOVI Zakonodavac osigurava potovanje prava djeteta da ivi s roditeljima i prava roditelja da ive s djetetom. Meutim, rukovodei se najboljim interesom djeteta, predvidio je mogunost privremenog smjetaja djeteta i povjeravanje njegovog uvanja i odgoja drugoj osobi ili ustanovi. O ovome mogu odluiti sami roditelji, odnosno roditelj, i organ starateljstva. Ne radi se o razlozima koji postoje u prethodno navedene dvije situacije (kada se jedan roditelj stara o djetetu, niti kada roditelji i djeca odvojeno ive), ve o nepostojanju mogunosti da se roditelji staraju o djetetu. a)Oba roditelja ili roditelj koji se sam stara o djetetu mogu privremeno povjeriti uvanje i odgoj djeteta ustanovi ili osobi koja ispunjava uslove za staraoca, oni nemaju neogranienu slobodu pri izboru ove osobe, ve je mogu odabrati samo izmeu osoba koje ispunjavaju uslove za staraoca. Pored ovoga, uslov za povjeravanje je i prethodna saglasnost organa starateljstva za nj. Roditelji ne mogu na drugo lice prenijeti roditeljsko staranje, pa i osoba kojoj su povjerili uvanje i odgoj djeteta ne ostvaruje roditeljsko staranje, ve ima i izvrava samo obaveze staranja o ivotu, zdravlju i odgoju djeteta. b) Organ starateljstva odluuje o smjetaju djeteta i o povjeravanju njegovog uvanja i odgoja drugoj osobi ili ustanovi onda kada je to u interesu djeteta. Odluku donosi na zahtjev jednog ili oba roditelja, ili po slubenoj dunosti. Ukoliko sami roditelji nisu zahtijevali donoenje ove odluke, organ starateljstva je moe donijeti samo uz njihov pristanak. Izuzetno od ovoga, da bi zatitio interes djeteta, zakon normira mogunost da se odluka donese bez pristanka roditelja ukoliko su oni odsutni, sprijeeni ili nesposobni starati se o djetetu, a uvanje i odgoj nisu povjerili osobi koja ispunjava uslove za staraoca . (najduze moze trajati 2 mjeseca).

Ako i nakon isteka roka na koji je odreen smjetaj, uvanje i odgoj djeteta, roditelji ne mogu preuzeti staranje o djetetu zbog toga to i dalje postoje razlozi zbog kojih je odreen smjetaj djeteta kod drugog lica i njegovo staranje o djetetu, organ starateljstva e odmah donijeti odluku o stavljanju djeteta pod starateljstvo * Stavljanjem pod starateljstvo i imenovanjem staraoca, djetetu se prua oblik zatite koji je najbolji i najadekvatniji u ovoj situaciji - staralac ima obaveze koje se ne mogu nametnuti osobi kojoj se dijete povjeri na krai vremenski period i on djetetu moe nadomjestiti brigu i staranje koju mu ne pruaju roditelji. Onda kada prestane potreba za starateljstvom, donijet e se odluka o njegovom pre stanku. Donoenje odluke o prestanku starateljstva mogu zatraiti i sami roditelji, kada zahtijevaju i predaju djeteta. Ukoliko organ starateljstva ocijeni da nije u interesu djeteta udovoljiti ovom zahtjevu, preduzet e mjere radi zatite prava i najboljeg interesa djeteta. Ove se mjere moraju preduzeti u roku od 15 dana od dana podnoenja zahtjeva roditelja. Ukoliko ih propusti preduzeti u ovom roku, roditelji imaju pravo podnijeti tubu radi odluivanja o daljem staranju o djetetu. Kako je ve ranije reeno, odluivanje o staranju o djetetu je u naem pravu skoro u iskljuivoj nadlenosti suda, pa se to pravilo primjenjuje i u ovom sluaju. Organ starateljstva samo u manjem broju sluajeva odluuje, i to ne o staranju u cjelini, nego samo o smjetaju djeteta i povjeravanju njegovog uvanja i odgoja. Pri tome je donoenje i provoenje ove njegove odluke uslovljeno pristankom roditelja. Odluka donesena bez ovog pristanka, u sluajevima izriito normiranim, vai najdue 2 mjeseca. PZ Republike Srpske normira mogunost da roditelji povjere dijete nax zatitu i odgoj treim licima, ukoliko to zahtijevaju interesi djeteta, ali samo uz prethodno odobrenje organa starateljstva. Mogunost ovakvog povjeravanja je izriito normirana za sluaj odlaska roditelja na privremeni rad u inostranstvo. ZATITA RODITELJSKOG STARANJA PREMA TREIM OSOBAMA Roditeljsko staranje je zatieno prema treim osobama: one ne mogu ometati roditelje u njegovom ostvarivanju. Ukoliko se dijete nalazi kod tree osobe bez pravnog osnova, roditelj je ovlaten svoje roditeljsko staranje ostvarivati posredovanjem nadlenog organa. U naem pravu se izriito normira pravo roditelja da trai predaju djeteta od tree osobe: 1. u sluaju smrti drugog roditelja 2. u sluaju da se dijete nalazi kod ove osobe bez pravnog osnova. 1. U sluaju smrti roditelja s kojim, je dijete ivjelo, kao i smrti roditelja koji se sam starao o djetetu, ili je uvanje i odgoj djeteta povjerio drugoj osobi, o daljem staranju o djetetu e odluiti sud. Tubu mogu podnijeti drugi roditelj ili organ starateljstva (lan 144. stav 1.). Mogue je da sud odlui da dijete ivi sa preivjelim roditeljem, ili da, ako se umrli roditelj sam starao o djetetu (jer ono nema drugog roditelja, ili je on bio nesposoban ili sprijeen starati se - lan 141. stav 2.), ispita da li okolnosti koje su ranije postojale na strani preivjelog roditelja jo uvijek postoje, ili on moe preuzeti staranje o djetetu. U treoj situaciji - u sluaju smrti roditelja koji je uvanje i odgoj djeteta povjerio drugoj osobi, sud po tubi treba da utvrdi interes djeteta^da ispitivanjem uslova, koje za ivot i razvoj djeteta moe osigurati roditelj i uslova na strani osobe kojoj je roditelj povjerio njegovo uvanje i odgoj, ustanovi Ovo rjeenje u veoj mjeri od ranijeg titi interes djeteta, normirajui

donoenje sudske odluke uvijek nakon smrti roditelja. sud e uvijek odluiti o daljem staranju o djetetu, ime e se sprijeiti da trea osoba, kod koje se dijete nalazi, prepusti staranje o djetetu roditelju koji ga nee ostva rivati u interesu djeteta. Bez odluivanja o ovome, moglo bi se desiti da staranje 0 djetetu preuzme roditelj za kojeg je sud ranije utvrdio da ne ispunjava uslove da dijete s njim ivi. Organ starateljstva e iskoristiti pravo na tubu u situaciji kada roditelj zanemaruje interes djeteta i ne pokree postupak, mada kod osobe kod koje se ono nalazi ne postoje uslovi za pravilan fiziki i intelektualni razvoj. 2. O daljem staranju o djetetu sud e odluiti i u sluaju kada se dijete bez pravnog osnova nalazi kod druge osobe koja spreava roditelja da ostvaruje roditeljsko staranje. I u ovom sluaju postupak mogu tubom pokrenuti roditelj ili organ starateljstva (lan 144. stav 2.). Roditelj je na ovu tubu ovlaten jer e tako ostvariti svoje pravo da ivi s djetetom i da ostvaruje roditeljsko staranje, a u isto vrijeme e osigurati i realizaciju djetetovog prava da ivi s roditeljem. U odnosu na tree osobe, roditelji imaju prednost - u interesu djeteta zakon im je priznao roditeljsko staranje kao skup odgovornosti, obaveza i prava, pa onda kada ga mogu ostvarivati u interesu djeteta, ne postoji razlog da se u tome ogranie i da se neko drugi stara o uvanju i podizanju djeteta. Postupak u oba sluaja odluivanja o daljem staranju o djetetu je hitan (lan 150/3.), jer se samo blagovremenim donoenjem odluke moe zatititi interes djeteta i sprijeiti da se o njemu stara osoba koja ga ne moe pravilno podizati i odgajati. PZ Republike Srpske je, isto kao i PZ FBiH, u oba navedena sluaja ovlastio sud na rjeavanje spora izmeu roditelja i treeg lica. Meutim, kao i raniji zakon, voenje sudskog postupka je predvidio tek onda kada ovo tree lice nije postupilo po zahtjevu roditelja i predalo mu dijete na zatitu i odgoj. Sud na osnovu prijed loga i miljenja organa starateljstva odluuje o tome kome e poveriti dijete na zatitu i odgoj - roditelju, nekom drugom licu, ili odgovarajuoj ustanovi IZVRENJE RADI PREDAJE DJETETA RODITELJU S KOJIM E IVJETI I RADI ODRAVANJA LINIH ODNOSA I NEPOSREDNIH KONTAKATA DJETETA S RODITELJEM Ukoliko roditelj ili druga osoba koja je sudskom odlukom obavezana na predaju djeteta ne izvri tu obavezu, radi predaje djeteta se moe provesti izvrsni postupak - postupak za prinudno izvrenje odluke. Za odluivanje o prijedlogu za izvrenje radi predaje djeteta roditelju s kojim e ivjeti zakonodavac predvia izberivu mjesnu nadlenost: postupak se moe pokrenuti pred sudom ope mjesne nadlenosti za stranku protiv koje se provodi izvrenje ili za stranku koja zahtijeva izvrenje, ili pred sudom na ijem se podruju zatekne dijete (lan 361.). Prijedlog za izvrenje moe podnijeti roditelj s kojim e dijete ivjeti, a ako se on ne protivi pokretanju izvrnog postupka, prijedlog za izvrenje moe podnijeti organ starateljstva (lan 364.). Provoenje izvrenja oduzimanjem djeteta moe preduzeti i po slubenoj dunosti, i to sud na ijem se podruju dijete zatekne. Izvrenje se provodi oduzimanjem djeteta ili izricanjem i provoenjem novanih ili zatvorskih kazni protiv osobe koja protivno nalogu

suda odbija predati dijete ili preduzima radnje radi skrivanja djeteta ili onemoguavanja provoenja odluke. O vremenu i mjestu preduzimanja izvrnih radnji sud e obavijestiti roditelja kojem treba da se preda dijete, a moe pozvati i organ starateljstva da prisustvuje provoenju izvrenja MJERE RADI ZATITE PRAVA I INTERESA DJETETA Roditeljska.staranje je oblast porodinog prava u kojoj je najprisutnija intervencija dravnih, odnosno drutvenih organa. To, meutim, ne znai da roditelji nisu samostalni u ostvarivanju roditeljskog staranja. Naprotiv, sve dok ga oni ostvaruju u interesu djeteta, niko nema pravo mijeati se u odnose roditelja i djece za tim ne postoji ni potreba, a ne postoji ni mogunost da se roditelji sistematski kontroliu. Tek onda kada roditelji postupaju suprotno interesu djeteta, postoji mogunost intervencije, odnosno preduzimanja mjera prema roditeljima kojima je cilj zatita prava i interesa djeteta. Ove se mjere preduzimaju potujui princip postepenosti - ako e se time zatititi interes djeteta, prvo se moraju preduzeti mjere koje najmanje ograniavaju autonomiju roditelja i ostavljaju dijete u vlastitoj porodici.203 Stroe mjere se preduzimaju tek onda kada se blaim ne postigne oekivani rezultat. Meutim, onda kada je u vrijeme preduzimanja intervencije oigledno da se interes djeteta moe zatititi samo stroom mjerom, odstupit e se od ovog principa, pa e se ona izrei odmah, bez odlaganja. Mjere radi zatite od ugroavanja i povrede prava i interesa djeteta su u ^nadlenosti organa starateljstva i suda. Kriterij za raspodjelu nadlenosti izmeu ova dva organaje to da li izricanje jedne mjere ima za posljedicu izdvajanje djeteta iz njegove porodice ili ne. Mjere nakon ijeg izricanja dijete ostaje ivjeti s roditeljima su u nadlenosti organa starateljstva, dok su one koje se izriu u situacijama u kojim se interes djeteta moe zatititi samo njegovim izdvajanjem iz porodine sredine, povjerene sudu. Mora se osigurati da nijedno dijete ne bude odvojeno od roditelja protiv njihove volje, osim kad nadleni organi "na osnovu sudskog postupka odlue, u skladu s odgovarajuim zakonom i procedurom, daje takvo razdvajanje nuno i u najboljem interesu djeteta" Prednost organa starateljstva u odnosu na sud je u tome to on, pored klasinih pravnih ovlatenja preduzima i mjere socijalne zatite porodice, koje omoguavaju uoavanje, praenje i otklanjanje problema nastalih u porodici, te uspjenu zatitu djeteta bez izdvajanja iz njegove porodice U ovoj je oblasti reformu nametnula u prvom redu potreba da se dijete, u najveoj moguoj mjeri, zatiti od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja, odnosno od nasilnikog ponaanja u porodici. Pored mjera, odnosno sankcija porodinopravne prirode normiranih u ovom dijelu zakona, roditeljima se zbog propusta u staranju o djeci mogu izreci sankcije i u prekrajnom i krivinom postupku. Zatitom na ovaj nain, drava ispunjava obavezu potovanja i osiguranja prava djeteta priznatih u Konvenciji o pravima djeteta i na preduzimanje mjera osiguranja zatite djeteta. Preventivne i represivne mjere porodinopravne prirode prema roditeljima se mogu izrei kako radi zatite linih, tako i imovinskih prava i interesa djeteta. Zakonodavac

ove mjere razdvaja, posebno ih normirajui, pa emo i mi postupiti na isti nain.u njihovom razmatranju. PZ Republike Srpske je, meutim, zadrao rjeenje ranijeg zakona o nadlenosti u ovoj oblasti, dok je reforma izvrena u pogledu mjera koje se mogu izrei roditeljima. Ovdje je organ starateljstva i dalje nadlean za jednu od mjera kojom se dijete odvaja od roditelja - za oduzimanje djeteta od roditelja, tako daje u nadlenosti suda samo oduzimanje roditeljskog prava i dunosti. MJERE RADI ZATITE LINIH PRAVA I INTERESA DJETETA Zatita linih prava i interesa djeteta preduzimanjem odgovarajuih mjera je u nadlenosti organa starateljstva i suda. Kriterij za podjelu nadlenosti je teina povrede ovih prava i interesa, odnosno stepen njihove ugroenosti. Blae mjere, po prirodi preventivne, u nadlenosti su organa starateljstva, a stroe, koje imaju za posljedicu odvajanje djeteta od roditelja, u nadlenosti su suda. Zakonodavac daje generalno ovlatenje, odnosno generalno obavezuje organ starateljstva na preduzimanje potrebnih mjera radi zatite prava i najboljeg interesa djeteta. Nasuprot tome, mjere koje su u nadlenosti suda je izriito normirao posebnim zakonskim odredbama, ne ostavljajui mogunost da sud odredi neku drugu mjeru. Organ starateljstva je duan ove mjere preduz imati po slubenoj dunosti, a na osnovu neposrednog saznanja ih obavjetenja (lan 150. stav 1.). Postupanje po slubenoj dunosti osigurava u veoj mjeri zatitu djeteta, poto pokretanje postupka ne zavisi od volje subjekata koji bi bili ovlateni na to, a koji to ovlatenje ne bi morali uvijek iskoristiti. Do saznanja o potrebi preduzimanja mjera organ starateljstva moe doi neposredno ili putem obavjetenja. Na dostavljanje, bez odlaganja, obavjetenja o povredi djetetovih prava zakonodavac je obavezao sve organe, organizacije i fizika lica. Posebno je naglaena obaveza ovih subjekata da obavijeste organ starateljstva o nasilju, zlostavljanju, spolnim zloupotrebama i zanemarivanju djeteta (lan 150. stav 2.). Znai, svako fiziko i pravno lice, te tijela koja na bilo koji nain - kao srodnik, kao subjekt koji uestvuje u odgoju, obrazovanju i lijeenju djeteta, ili u okviru obavljanja druge djelatnosti, sazna za potrebu zatite djeteta, duno je o tome obavijestiti organ starateljstva. Kaznenim odredbama Porodinog zakona je predvieno da e se novanom kaznom u iznosu od 2.000 do 20.000 KM za prekraj kazniti pravno lice, odnosno ustanova ako ne obavijesti organ starateljstva o ovome (lan 383. stav 1.1. i).. Radi potpunije zatite prava i najboljeg interesa djeteta, zakonodavac obavezuje organe mjesno nadlenih policijskih uprava da, po slubenoj dunosti, pruepomoc organu starateljstva u preduzimanju ovih mjera (lan 150. stav 4.). Dosadanja praksa je pokazala daje u odreenim situacijama ovakva pomo neophodna, da bez nje organ starateljstva ne moe intervenisati, odnosno to ne moe blagovremeno uraditi. Nakon ovoga generalnog ovlatenja organa starateljstva, zakon je normirao pojedine mjere i precizno odredio razloge zbog kojih organ starateljstva moe izrei svaku od tih mjera. Izvan ovih, rijetko e se u praksi pojaviti neki drugi razlog koji bi zahtijevao i opravdavao odreivanje mjere koja nije zakonom predviena. Organ starateljstva, u pravilu, moe odrediti samo onu, odnosno one mjere koje su zakonom izriito propisane. 204 Time se titi interes roditelja

odnosno njihova pravna sigurnost - unaprijed znaju koja im se mjera i iz kojih razloga moe izrei, te u kojem obimu i vremenskom periodu e se ograniiti njihova samostalnost u ostvarivanju roditeljskog staranja. Organ starateljstva je ne samo ovlaten, ve i duan pruiti svaki oblik strune pomoi koji se pokae kao adekvatan i cjelishodan, a ne samo oblike pomoi izriito navedene u okviru mjere pruanja pomoi roditeljima (u okviru zatite prava i interesa djeteta). Organ starateljstva je izriito ovlaten na preduzimanje slijedeih mjera: na upozorenje na propuste i pruanje pomoi te na nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja. Obje mjere su preventivnoga karaktera i preduzimaju se kad roditelji nisu u veoj mjeri ugrozili interese djeteta, kada se ovaj interes moe zatititi i bez izricanja stroih sankcija roditeljima, odnosno bez odvajanja djeteta od roditelja. Kada sazna za potrebu intervencije, organ starateljstva e, nakon to utvrdi o kakvom se propustu na strani roditelja radi, te staje uzrok i koliki je stepen poremeenosti, odluiti koju e mjeru preduzeti. Zatita linih prava i interesa djeteta se postie i mjerama na ije je izricanje ovlaten sud. Za razliku od mjera koje su u nadlenosti organa starateljstva, ove su mjere represivne prirode. Sud ih izrie onda kada je ve nastupila vea ugroenost pravilnog podizanja i odgoja djeteta i povreda njegovih prava. U takvoj situaciji se najbolji interes djeteta moe zatititi samo mjerama ija je posljedica odvajanje djeteta od roditelja, jer se samo ovim odvajanjem roditelj moe sprijeiti da se nastavi ponaati na isti nain prema djetetu i tako u jo veoj mjeri povrijedi i dovede u opasnost ivot, zdravlje, odgoj, odnosno interes djeteta. PZ Republike Srpske sve mjere koje se izriu radi zatite prava i interesa djeteta dijeli u dvije grupe: u jednoj je oduzimanje roditeljskog prava i dunosti, kao najstroa mjera, a sve ostale su normirane pod naslovom "Nadzor organa starateljstva". Ovaj "nadzor" obuhvata: pruanje pomoi roditeljima i upuivanje u savjetovalite, stalni nadzor nad vrenjem roditeljskog prava, oduzimanje djeteta od roditelja i pojaan nadzor nad djetetom. 1.1. UPOZORENJE NA PROPUSTE I PRUANJE POMOI Prva mjera koja se moe izrei roditeljima jeste upozorenje roditelja na propuste u staranju o djetetu i pomo roditeljima u njihovom otklanjanju. Na njeno preduzimanje je ovlaten organ starateljstva (lan 151. stav 1.). Pored pomoi u otklanjanju propusta, organ starateljstva e roditeljima pruiti pomo i u "sreivanju njihovih socijalnih, materijalnih i osobnih prilika i odnosa, a ako interes djeteta to zahtijeva, uputit e roditelje u odgovarajue savjetovalite" (lan 151. stav 2.). Od svih mjera ova je najblaa. Sastoji se od ukazivanja roditeljima na uoene propuste i nepravilnosti u ostvarivanju roditeljskog staranja, onda kada ocijeni da se ve time i pomaganjem u staranju o djetetu moe utjecati na roditelje u smislu njihovog otkanjanja. Nekada e svrha biti postignuta i samim upozorenjem na propuste, a nekada e organ starateljstva morati roditeljima i pomoi u njihovom otklanjanju.

Pored ove pomoi, organ starateljstva je duan roditeljima pomoi i u sreivanju njihovih socijalnih, materijalnih i linih prilika i odnosa. Ukoliko interes djeteta to zahtijeva, organ starateljstva e uputiti roditelje u odgovarajue savjetovalite. Ukoliko ne postoji mogunost obraanja roditelja savjetovalitu, nema smetnji da se oni upute u zdravstvenu, socijalnu, odgojnu ili drugu strunu organizaciju.

PZ Republike Srpske normira da e organ starateljstva, ako interesi djece zahtijevaju, pruiti pomo roditeljima u sreivanju njihovih socijalnih i linih: prilika i odnosa, ili e ih uputiti u odgovarajue savjetovalite.

1.2. NADZOR NAD OSTVARIVANJEM RODITELJSKOG STARANJA Ukoliko mjera upozorenja na propuste i pruanja pomoi roditeljima ne rezultira otklanjanjem poremeaja i propusta, ili ako ju je organ starateljstva propustio blagovremeno preduzeti, ovaj organ je ovlaten i obavezan preduzeti drugu mjeru - nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja. Ova je mjera takoer preventivna, ali u veoj mjeri predstavlja mijeanje u ostvarivanje roditeljskog staranja, intenzivnije ograniava roditelje nego prethodna. Nadzor je u Porodinom zakonu normiran odredbom lana 152. stav 1: "Ako su roditelji zanemarili staranje o zdravlju i odgoju djeteta, ili kada je roditeljima potrebna pomo u odgoju djeteta, organ starateljstva odredit e nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja koji e trajati dok to bude u interesu djeteta, a najkrae tri mjeseca". Znai, razlozi za odreivanje nadzora su zanemarivanje staranja o zdravlju i odgoju djeteta ili potreba pruanja roditeljima pomoi u odgoju djeteta. Radi se o obinom zanemarivanju obaveze staranja o zdravlju i obaveze odgoja djeteta, kojim interes djeteta jo uvijek nije znatnije povrijeen. Ova se pomo ne prua samo jednokratno i savjetovanjem, ve kontinuirano, ostvarivanjem nadzora organa starateljstva. Uspjeh ove mjere zavisi od naina provoenja nadzora. Posebno je normirano da se odlukom o odreivanju stalnog nadzora roditelji obavezuju na redovno posjeivanje organa starateljstva, odgojne ili zdravstvene ustanove, te na periodino obavjetavanje mjerama koje su preduzeli prema djetetu (lan 152. stav 3.). lako to nije izriito normirano, i dijete moe biti upueno na boravak u toku dana u odgovarajuu zdravstvenu ili socijalnu ustanovu.

Pored utvrenja programa, organ starateljstva odreuje osobu, koja ima nekoliko obaveza: da prati razvoj djeteta, da kontrolie postupke roditelja, da podnosi periodine izvjetaje organu starateljstva i da preduzima druge mjere u interesu djeteta (lan 152. stav 2.). Znai, zadatak ove osobe je osiguranje ostvarenja cilja nadzora. Ogranienje roditelja se sastoji u tome da ova osoba sistematski i kontinuirano kontrolie njihove postupke prema djeci, koja nakon odreivanja nadzora ostaju ivjeti s njima. Podneseni izvjetaj e organu

starateljstva omoguiti praenje ostvarivanja programa nadzora i preduzimanje odgovarajuih mjera, onda kada za njima nastane potreba. Za uspjeno izvravanje svih ovih obaveza, neophodno je da ova osoba bude sposobna i podobna za to, tako da se u zakonu normira da ona treba da ispunjava uslove za staraoca (lan 152. stav 2.). Ona moe biti srodnik djeteta, ali isto tako i,neko ko nije ni u srodstvu s djetetom. Postojanje bliskog srodnikog odnosa je relevantno samo za (ne)postojanje prava na naknadu opravdanih trokova i mjesenu naknadu. Naime, ovoj je osobi priznato pravo na ovu naknadu, koja se isplauju iz sredstava socijalnog staranja, samo ako ona nije zakonski obavezna izdravati dijete (lan 152. stavovi 4. i 5.). 205 Znai, pravo na mjesenu naknadu za rad i naknadu opravdanih trokova koje je imala vezano za ostvarivanje programa nadzora, ova osoba nee imati ako je blizak srodnik djeteta i po tom osnovu ga po zakonu obavezna izdravati. to se tie trajanja nadzora, zakonodavac odreuje da e on trajati onoliko koliko bude u interesu djeteta, a najkrae tri mjeseca. Odreeno je, znai, samo minimalno, a ne i maksimalno trajanje. PZ Republike Srpske normira mogunost da organ starateljstva odredi stalni nadzor nad vrenjem roditeljskog prava u pogledu pojedinog djeteta ukoliko to zahtijevaju opravdani interesi djece. Pored stalnog nadzora, PZ RS-a normira i mogunost odreivanja roditelju (usvojiocu, staraocu, drugoj porodici ili u specijalizovanoj ustanovi) pojaanog nadzora nad djetetom (lan 98.). Razlozi za odreenje pojaanog nadzora su proputanje roditelja da vre duni nadzor nad maloljetnikom, a u mogunosti su ovaj propust ispraviti i ovakav nadzor uspjeno vriti. U sluaju izricanja ove mjere, organ starateljstva daje roditelju potrebna uputstva i odreuje njegove dunosti u pogledu postupaka i mjera koje se tiu odgoja i popravljanja linog statusa maloljetnika. Ako roditelji nisu u stanju vriti ovaj nadzor, organ starateljstva moe dijete predati drugoj porodici koja ima mogunosti i dobrovoljno prihvata vrenje nadzora, a ukoliko ne postoje ovi uslovi, maloljetnik e se staviti pod pojaan nadzor organa starateljstva. U tom sluaju maloljetnik ostaje ivjeti sa roditeljima u porodinom domainstvu, a pojaani nadzor nad njim vri ovlateni saradnik organa starateljstva, koji se brine o lijeenju, kolovanju, zaposlenju i drugim porodinim i socijalnim potrebama djeteta (lanovi 98, 99, 101. i 102.).

ODUZIMANJE RODITELJU PRAVA DA IVI SA DJETETOM Mjeru oduzimanja roditelju prava da ivi sa djetetom, s obzirom na to da ona ima za posljedicu odvajanje djeteta od roditelja, izrie sud. Razlozi za njeno izricanje su zakonom izriito normirani, ime se obezbjeuje pravna sigurnost roditelja, a i garantuje se da e dijete biti izdvojeno iz porodine sredine samo ako se tek tako mogu otkloniti negativne posljedice i utjecaji postupaka roditelja na podizanje i odgoj djeteta. 1.3.1. Razlozi za oduzimanje roditelju prava da ivi s djetetom

Porodini zakon (lan 153. stav 1.) normira da e sud u vanparnicnom postupku oduzeti roditelju pravo da ivi sa djetetom "ako roditelji, odnosno roditelj sa kojim dijete ivi ugroava interes djeteta i u veoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta, ili ne spreava drugog roditelja ili lana porodine zajednice da se na ovaj nain ponaa prema djetetu, ili ako je kod djeteta dolo do veeg poremeaja u odgoju."

Prvi razlog za odreivanje ove mjere je ugroavanje interesa djeteta i zanemarivanje u veoj mjeri podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta. Do odreivanja ove mjere dovest e intenzivnije ugroavanje, u sluaju ijeg postojanja interes djeteta se ne moe zatititi izricanjem blaih mjera, ve samo odvajanjem djeteta od roditelja. Uz ovakvo ugroavanje, roditelji treba i da su u veoj mjeri zanemarili podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta. Pored ova dva stepena zanemarivanja, zakon odreuje jo jedan - " grubo zanemarivanje" , u sluaju ijeg utvrenja se izrie najstroa mjera prema roditeljima - oduzimanje roditeljskog staranja. Znaci, razlog za oduzimanje roditelju prava da ivi s djete tom je zanemarivanje koje nije ni obino ni grubo, ve je po jaini i posljedicama izmeu njih. Zanemarivanje u veoj mjeri navedenih obaveza postoji ako roditelji proputaju potrebnu panju u staranju o zdravlju, higijeni, ishrani, odjei i obui djeteta, ako ne prate njegov uspjeh u koli i pohaanje nastave, ako ga ne sprea vaju da se oda skitnji, alkoholizmu ili drugom drutveno neprihvatljivom pona anju, ako ne razvijaju njegove sklonosti prema radu i si. Uzroci zanemarivanja mogu biti subjektivne i objektivne prirode. Do neizvravanja dunosti prema djeci moe doi krivicom roditelja, njihovim neodgovornim ponaanjem i nainom ivota (uivanje alkohola, kockanje i si.), ali i zbog okolnosti objektivne prirode, naprimjer loeg zdravstvenog stanja ili nesposobnosti i nemogunosti roditelja da osiguraju pravilan fiziki i psihiki razvoj djeteta. Drugi razlog je nespreavanje drugog roditelja ili elana porodine zajednice da se na ovakav nain ponaa prema djetetu. Znai, roditelju e se oduzeti pravo da ivi sa djetetom ako ne spreava drugog roditelja ili lana porodine zajednice da ugroava interes djeteta i u veoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta. Normiranjem ovog razloga interes djeteta je zatien u veoj mjeri nego stoje to bilo u naem ranijem pravu: roditelj se kanjava ne samo zbog svojih propusta u staranju o djetetu, ve i zato to nije sprijeio drugog roditelja da se tako ponaa prema djetetu. Interes djeteta moe ugroavati i druga osoba koja ivi u porodinoj zajednici s djetetom i roditeljem, odnosno roditeljima, dok zanemarivanje obaveza prema djetetu na strani ove osobe moe postojati i biti utvreno samo ukoliko joj je povjereno uvanje i odgoj djeteta, Izvan ove situacije, lan porodine zajednice nema obavezu podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, pa je ne moe ni zanemarivati.

Kao trei razlog normiranje vei poremeaj u odgoju djeteta. Zbog ovog razloga sud e roditelju oduzeti pravo da ivi s djetetom onda kada je on nastao krivicom roditelja, odnosno kad roditelj nije uinio nita kako oi sprijeio nastupanje veeg poremeaja u odgoju. Meutim, i onda kada roditelji, i pored uloenog napora nisu u stanju uticati na otklanjanje poremeaja u ponaanju djeteta, a nisu o tome obavijestili organ starateljstva i zatraili pomo od njega ili od odgovarajuih ustanova, interes djeteta ipak zahtijeva odreivanje ove mjere. Vei poremeaj u odgoju djeteta postoji, naprimjer, kad su kod djeteta izraene sklonosti ka delinkvenciji, nasilju ili drogiranju. Pri odreivanju ove mjere sud mora biti oprezan i izrei je samo ako se interes djeteta ne moe zatititi bez njegovog odvajanja od roditelja. Vie razloga nalae ovu posebnu panju. Osim toga, odreivanjem ove mjere se ograniava pravo djeteta da ivi sa roditeljima, izriito normirano u Porodinom zakonu (lan 124. stav 2.), tako da se samo onda kada najbolji interes djeteta zahtijeva, u sluajevima izriito normiranim u zakonu, ona moe izrei. Pri ocjeni postojanja razloga za izricanje ove mjere mora se voditi rauna i o tome da se njenim odreenjem ne povrijedi i pravo na porodini ivot roditelja, zagarantovano Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava. Ako to zahtijeva interes djeteta, ovakva se mjera moe odrediti i ona moe trajati i due vrijeme, makar se time roditelj onemoguava da ivi sa djetetom i stara se o njemu, sto je osnovni element porodinog ivota. Rukovodei se ovim razlozima, na je zakonodavac posebno normirao daje ogranienje (i oduzimanje) roditeljskog staranja, pod kojim se podrazumijeva i izricanje ove mjere, mogue odlukom nadlenog organa iz razloga4 na nain propisan zakonom (lan 131. stav 1.). PZ Republike Srpske je zadrao termin kojim se ova mjera oznaavala u naem ranijem pravu - "oduzimanje djeteta". Ovu mjeru organ starateljstva je ovlaten odrediti onda kada su roditelji, odnosno roditelj kod koga dijete ivi zlostavljali dijete, ili zanemarili brigu o djetetu, zanemarili odgoj djeteta ili je kod djeteta dolo do poremeaja u odgoju. Po izricanju ove mjere dijete e se povjeriti drugom roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajuoj ustanovi, ukoliko ne postoji sudska odluka o povjeravanju djeteta. 5.2. Nadlenost i postupak Za donoenje odluke o oduzimanju roditeljskog prava nadlean je opinski sud, koji o tome odluuje u vanparninom postupku. Mjesno nadlean je sud na ijem podruju dijete ima prebivalite, odnosno boravite. PZ na pokretanje postupka ovlauje samo organ starateljstva, koji je i obavezan pokrenuti postupak ako na bilo koji nain sazna da postoje zakonom predvieni razlozi. Organ starateljstva ima procesni poloaj uesnika u postupku. On moe biti pozvan i radi utvrivanja injenica. U postupku se moraju sasluati roditelji, dok se maloljetnik sasluava samo ako je to neophodno i ako nije tetno za njegovo duevno zdravlje. Na osnovu utvrenih injenica, sud u postupku koji je hitan, donosi odluku o oduzimanju

roditeljskog prava jednom ili oba roditelja, bilo prema svoj djeci ili prema jednom djetetu. 5.3. Dejstvo oduzimanja roditeljskog prava Od svih prava i obaveza, roditelju ostaje samo dunost izdravanja djeteta. Dijete se stavlja pod starateljstvo ili moe biti usvojeno, a da pritom nije potreban pristanak tog roditelja na nepotpuno usvojenje. Takoer se dijete moe dati na porodini smjetaj ili povjeriti ustanovi. Ako je roditeljsko pravo oduzeto samo jednom roditelju, dijete se moe povjeriti drugom. .4. Vraanje oduzetog roditeljskog prava Zakonodavac regulie mogunost vraanja roditeljskog prava kada prestanu razlozi zbog kojih je bilo oduzeto. Pravo na pokretanje postupka pripada organu starateljstva i roditelju kome je roditeljsko pravo bilo oduzeto. Sud je i u ovom postupku obavezan saraivati sa organom starateljstva koji je najbolje upoznat sa konkretnom situacijom.

6. PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA Ovo pravo prestaje smru punoljetstvom, emancipacijom ili usvojenjem djeteta, te smru djeteta ili roditelja. 1. Prestanak roditeljskog prava punoljetstvom djeteta Punoljetstvo u naem pravu nastupa sa navrenom 18-om godinom ivota. S punoljetstvom roditeljsko pravo prestaje po sili zakona. Nakon prestanka roditeljskog prava ostaje samo obaveza izdravanja djeteta ako se dijete nakon punoljetstva nalazi na redovnom kolovanju. Ona traje do navrene 26. godine ivota djeteta, a moe se produiti i nakon toga ako kolovanje u tom vremenu nije zavreno iz opravdanih razloga. Takoer, u sluaju nesposobnosti djeteta za rad, a ako dijete

nema dovoljno sredstava za ivot ili ih ne moe ostvarivati iz svoje imovine, roditelji su ga duni izdravati sve dok traje nesposobnost.

6.2. Prestanak roditeljskog prava emancipacijom djeteta Emancipacija je zakonom utvreni nain sticanja poslovne sposobnosti prije punoljetstva djeteta. Potpuna emancipacija nastaje sklapanjem braka maloljetnika. Ovako emancipirani maloljetnik izmeu ostalog moe samostalno vriti i roditeljsko pravo prema djetetu koje dobije prije svog punoljetstva.

6.3. Prestanak roditeljskog prava usvojenjem Zasnivanjem usvojenja prestaje roditeljsko pravo prirodnih roditelja i stiu ga usvojioci nad usvojenikom. Kod potpunog usvojenja roditeljsko pravo se definitivno prenosi na usvojioce, a kod nepotpunog se ono moe raskidom usvojenja vratiti prirodnim roditeljima. U sluaju nepotpunog usvojenja ne prestaju sva prava i dunosti roditelja, a neka prava usvojioca se mogu ograniiti. 6.4. Prestanak roditeljskog prava smru Roditeljsko pravo u cjelini prestaje smru maloljetnog djeteta ili smru oba roditelja. Smrt samo jednog roditelja ima za posljedicu prestanak samo njegovog, a ne i roditeljskog prava drugog roditelja. Iste posljedice ima proglaavanje nestalog roditelja, odnosno djeteta umrlim. Ukoliko se utvrdi da je osoba proglaena umrlom iva, roditeljsko pravo e se ponovo uspostaviti, osim ako je dijete u meuvremenu postalo punoljetno. PRODUENJE RODITELJSKOG STARANJA NAKON PUNOLJESTVA DJETETA Produenje roditeljskog prava je ustanova kojom se omoguava nastavljanje vrenja roditeljskog prava i nakon punoljetstva djeteta. 7.1. Razlozi za produenje

Do produenja roditeljskog prava dolazi ako dijete zbog fizikog ili duevnog nedostatka nije sposobno samo se starati o sebi, svojim pravima i interesima. Razlozi su isti kao i kod oduzimanja poslovne sposobnosti. Duevni nedostatak postoji kada je dijete duevno bolesno, mentalno zaostalo ili je nesposobno za rasuivanje zbog drugih uzroka. Zbog fizikih nedostataka roditeljsko pravo e se produiti samo ako se radi o teim oblicima zbog kojih je to lice zavisno od tue pomoi. 7.2. Nadlenost i postupak Stvarno nadlean za produenje roditeljskog prava je optinski sud, a odluka se donosi u vanparninom postupku. Mjesna nadlenost se odreuje prema prebivalitu, odnosno boravitu djeteta. Prijedlog za produenje podnose roditelji ili organ strateljstva. Ako oba roditelja vre roditeljsko pravo, a jedan se protivi pokretanju postupka, mogue je da drugi roditelj sam podnese zahtjev. PZ ne normira momenat pokretanja postupka, iz ega proizilazi da se postupak moe pokrenuti i nakon to dijete postane punoljetno, odnosno nakon to bude lieno poslovne sposobnosti i stavljeno pod starateljstvo. Na ovaj nain je interes djeteta maksimalno zatien, ali se zanemaruje sigurnost pravnog poretka: ne potuje se steena poslovna sposobnost djeteta i dozvoljava se ponovno uspostavljanje roditeljskog prava koje je ex lege prestalo ve punoljetstvom djeteta. Postupak je hitan. Za vrijeme trajanja postupka licu nad kojim se produava roditeljsko pravo organ starateljstva imenuje posebnog staraoca, odnosno sud mu odreuje privremenog zastupnika. Na roite sud poziva organ starateljstva i roditelje, obavezno ih sasluava, te pribavlja miljenje o cjelishodnosti produenja roditeljskog prava. Stanje duevnog zdravlja i sposobnosti lica nad kojim treba da se produi roditeljsko pravo ocjenjuje vjetak medicinske struke.

7.3. Dejstvo produenja roditeljskog prava Kako vrenje pojedinih prava i dunosti roditelja zavisi od djetetove sposobnosti rasuivanja, u odluci o produenju roditeljskog prava treba utvrditi da li lice nad kojim je produeno roditeljsko pravo ima poloaj maloljetnika mlaeg ili starijeg od 14 godina. Odluka djeluje erga omnes, tako da se pravosnano rjeenje dostavlja nadlenom organu radi upisa u

matinu knjigu roenih ili u zemljine knjige. Na taj nain se trea lica mogu informisati o statusu ovih lica, od kojeg zavisi punovanost pravnih poslova zakljuenih sa njima.

7.4. Prestanak produenog roditeljskog prava Produeno roditeljsko pravo prestaje odlukom suda. Postupak se vodi po istim pravilima kao i postupak za produenje, isti subjekti su ovlateni za njegovo pokretanje, s tim to se ovdje kao predlaga moe pojaviti i lice nad kojim je bilo produeno roditeljsko pravo. Produeno roditeljsko pravo prestaje i prirodnim putem - smru djeteta ili roditelja. Do prestanka dolazi i u sluaju kada roditelj nije u stanju vriti roditeljsko pravo. U oba sluaja dijete se stavlja pod starateljstv 1. POJAM I SVRHA STARATELJSTVA Starateljstvo je posebna zatita koju drutvena zajednica prua maloljetnoj djeci bez roditeljskog staranja i punoljetnim licima koja nisu sposobna ili koja nisu u mogunosti sama se starati o svojoj linosti, pravima i interesima. Lica ija se zatita ostvaruje starateljstvom su: 1. Maloljetnici bez roditeljskog staranja; 2. Punoljetna lica koja nisu sposobna starati se o sebi, a kojima je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost; 3. Punoljetna lica koja iz bilo kog razloga nisu u mogunosti starati se o sebi. U ovom sluaju radi se o sprijeenosti poslovno sposobnog lica da se stara o svojim interesima. Prema razlozima zbog kojih se lice stavlja pod starateljstvo, razlikuju se 3 vrste starateljstva: 1. Starateljstvo nad maloljetnim licima; 2. Starateljstvo nad punoljetnim licima kojima je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost; 3. Starateljstvo u posebnim sluajevima. Svrha starateljstva je prvenstveno zatita linosti tienika, a tek nakon toga poklanja se panja i briga zatiti imovinskih interesa, odnosno imovine tienika. Ako je tienik maloljetno lice, u sreditu panje je njegova linost, a posebno zdravlje, vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje za samostalan ivot i rad. Starateljstvo nad punoljetnim licima takoer ima za svrhu staranje o linosti tienika, ali istovremeno i otklanjanje uzroka zbog kojih mu je poslovna sposobnost oduzeta, odnosno ograniena, te njegovo osposobljavanje za samostalan rad. Kod starateljstva za posebne sluajeve svrha starateljstva je zatita prava i interesa tienika. Njegovu linost nije potrebno

tititi, poto je tienik poslovno sposobno lice.

2. UREENJE USTANOVE STARATELJSTVA U NAEM PRAVU Ustanova starateljstva u naem pravu regulie se u porodinom zakonodavstvu. Zbog toga je starateljsko pravo sastavni dio porodinog prava kao pozitivnog prava, ali i kao dijela pravne nauke. Subjekti ovog dijela porodinog prava su fizika i pravna lica i to: - lice koje se stavlja pod starateljstvo; - organ starateljstva; - staralac, koji se neposredno stara o tieniku, a kojeg imenuje organ starateljstva. dredbe koje reguliu ustanovu starateljstva su uglavnom imperativne prirode. Ova ustanova je kod nas regulisana Porodinim zakonom, a kao dopunski izvori se pojavljuju Zakon o upravnom postupku (ZUP), Zakon o obligacionim odnosima (ZOO), Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima, te Zakon o socijalnoj zatiti.

II ORGAN STARATELJSTVA 1. STVARNA NADLENOST U uporednom pravu prema organu nadlenom za poslove starateljstva razlikuju se 3 sistema: 1. Sistem porodinog starateljstva, koji se zasniva na shvatanju starateljstva kao porodinopravne ustanove, mada drava ima mogunost intervencije u ovoj oblasti (Francuska, Belgija, panija, drave June Amerike); 2. Sudsko starateljstvo, gdje se poslovi starateljstva povjeravaju sudu, najee posebnom starateljskom sudu ija je djelatnost vie upravna nego sudska (Njemaka, Austrija, Italija, SAD, V.Britanija, Poljska, Maarska); 3. Administrativno starateljstvo, u kome je organ starateljstva upravni organ (neki vicarski kantoni, Rumunija, Bugarska). Osnovni zakon o starateljstvu (OZS) iz 1947.godine funkciju starateljstva povjerio je organima

narodne vlasti narodnim odborima. OZS iz 1965.godine prenio je odreenje ovog organa u nadlenost republika i pokrajina, uz ogranienje da se za ovaj organ moe odrediti samo organ uprave u okviru optine, a ne i sud. U BiH nije bio donesen zakon o organu starateljstva, tako da je i dalje funkcionisao organ odreen ranijim propisima optinski organ uprave i savjet za socijalnu zatitu. PZ BiH normira da poslove zatite i pomoi porodici i druge poslove (odnosno poslove starateljstva) vri opinski organ uprave nadlean za poslove socijalne zatite, ako odlukom skuptine opine vrenje ovih poslova nije povjereno drugom organu, organizaciji, odnosno zajednici. U opinama u kojima postoji centar za socijalni rad, ovi poslovi se njemu povjeravaju. PZ normira i mogunost stvaranja strunog tijela pri organu starateljstva, a iji su lanovi ljekar, pedagog, psiholog, pravnik, socijalni radnik i drugi strunjaci. Timski rad ovih strunjaka trebao bi doprinijeti unapreenju starateljstva. 2. MJESNA NADLENOST Mjesna nadlenost odreuje se prema prebivalitu lica koje se treba staviti pod starateljstvo, a ako se ono ne moe ustanoviti, onda po njegovom boravitu u trenutku kad su se stekli uslovi za stavljanje pod starateljstvo. Promjenom prebivalita tienika mijenja se i nadlenost organa starateljstva, pa obaveze preuzima organ starateljstva prema novom prebivalitu. U sluaju sukoba nadlenosti u vezi promjene prebivalita, organ koji je bio nadlean do pokretanja postupka o sukobu nadlenosti duan je nastaviti da se stara o tieniku do donoenja pravosnanog rjeenje u tom postupku. Nadlenost organa starateljstva se ne mijenja dok se tienik privremeno nalazi van podruja tog organa, zbog kolovanja, profesionalne rehabilitacije, socijalne ili zdravstvene zatite itd. 3. SARADNICI ORGANA STARATELJSTVA Saradnja kao zakonom normirana obaveza organa starateljstva, predviena je sa slijedeim subjektima: organima DPZ, mjesnih zajednica i organizacija, pravosudnim i drugim dravnim

organima, kao i pojedincima. Svi ovi subjekti pomau organu starateljstva u otkrivanju sluajeva u kojima treba da se otvori starateljstvo, kao i u pronalaenju lica podobnih i spremnih da se prihvate dunosti staraoca. 4. NACIN VRENJA STARATELJSTVA Organ starateljstva poslove starateljstva moe vriti neposredno i posredno. O posrednom vrenju se radi kada organ starateljstva tienika povjerava staraocu, koji dunost staranja obavlja pod nadzorom ovog organa. Neposredno vrenje starateljstva sastoji se u tome da organ starateljstva sam neposredno obavlja dunost staraoca, u sluajevima kada ne moe pronai i postaviti za staraoca podobno lice. U takvoj situaciji organ starateljstva odreuje jednog od svojih radnika, koji u ime organa obavlja poslove staraoca. Organ starateljstva se moe odluiti za neposredno vrenje pojedinih poslova i u sluaju kada je tieniku postavljen staralac, ako je to u interesu tienika. U takvoj situaciji organ starateljstva moe pojedine poslove povjeriti strunim licima da ih vre u njegovo ime. Radi se o poslovima koje staralac nije u stanju obavljati zbog nedovoljne strunosti(npr.zastupanje u sloenijim predmetima) ili fizike nemogunosti (npr.staranje o imovini tienika koja je izvan njegovog podruja). 5.1. Poslovi u oblasti starateljstva Ovi poslovi organa starateljstva se mogu podijeliti u 3 grupe: neposredne poslove, poslove rukovoenja i poslove nadzora i pomoi. Neposredni su poslovi koje organ starateljstva obavlja kada neposredno vri starateljstvo. Poslove rukovoCenja organ starateljstva obavlja u vezi sa otvaranjem starateljstva i postavljanjem staraoca, te sa vrenjem i prestankom njegove funkcije. To su slijedei poslovi: 1. Preduzimanje potrebnih mjera da se na najbolji nain ostvari svrha starateljstva; 2. Donoenje rjeenja o stavljanju pod starateljstvo i postavljanju staraoca; 3. Davanje odobrenja staraocu za preduzimanje poslova za koje je zakonom propisano odobrenje organa starateljstva; 4. Preduzimanje mjera da se imovina tienika popie, procijeni i preda staraocu na upravljanje; 5. Odreivanje nagrade i naknade opravdanih trokova staraocu; 6. Voenje evidencije i dokumentacije o tienicima, preduzetim mjerama i o imovini tienika; 7. Donoenje rjeenja o prestanku starateljstva i prestanku dunosti staraoca. Poslovi nadzora i pomoi osiguravaju pravilno vrenje starateljske funkcije, odnosno preventivnu i kurativnu zatitu interesa tienika. U ovoj grupi su: 1. Razmatranje izvjeataja i rauna o radu staraocai preduzimanje odgovarajuih mjera zatite interesa tienika, te kontrola rada staraoca linim uvidom;

2. Preduzimanje mjera radi naknade tete koju je staralac prouzrokovao tieniku; 3. Ispitivanje prigovora na rad staraoca i odreivanje mjera koje e se preduzeti; 4. Nadzor nad privremenim smjetajem maloljetnog tienika u vaspitno-obrazovnu ili zdravstvenu ustanovu ili kod lica kojem je povjeren na uvanje i vaspitanje. Ove poslove organ starateljstva obavlja primjenom pravila upravnog postupka i metoda strunog socijalnog rada. U svom radu postupa po odredbama Zakona o upravnom postupku, a PZ BiH predvia i mogunost odstupanja od pravila upravnog postupka ukoliko je to u interesu tienika, a time se nee povrijediti prava treih lica. Poslovi u drugim oblastima porodinog prava U oblasti bracnog prava: - davanje miljenja u postupku izdavanja dozvole za sklapanje braka maloljetniku; - pokretanje postupka za ponitavanje braka zbog branosti, nesposobnosti za rasuivanje, krvnog i adoptivnog srodstva, maloljetstva i fiktivnog braka; - provoenje postupka mirenja branih drugova. U oblasti roditeljskog prava: - vrenje opteg nadzora nad izvrenjem roditeljskog prava preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera za zatitu linih i imovinskih prava djeteta; - uee u postupku oduzimanja i produenja roditeljskog prava; - uee u postupku ostvarivanja zakonske obaveze izdravanja; - uee u donoenju, odnosno donoenje odluke o povjeravanju djeteta na uvanje i vaspitanje; - odluivanje o odravanju linih odnosa roditelja i djece i o prigovori na postupke roditelja; - uee u odreivanju i izmjeni linog imena djeteta. U oblasti usvojenja organ starateljstva je gotovo iskljuivo nadlean. Odluuje o zasnivanju i prestanku usvojenja, te vri nadzor nad ostvarivanjem cilja usvojenja. U vezi sa porodicnim smjetajem djece organ starateljstva takoer uestvuje u njegovom zasnivanju, nadzoru i prestanku. 1. POJAM STARAOCA Staralac se definie kao poslovno sposobno fiziko lice koje ima odreena lina svojstva i sposobnosti, postavljeno od organa starateljstva ili po sili zakona, a po svom prethodnom pristanku, da se pod nadzorom organa starateljstva samostalno i savjesno stara o linosti, pravima, interesima i imovini tienika. Dakle, prema ovoj definiciji za staraoca vrijedi slijedee:

a) Staralac je fizicko lice koje ima poslovnu sposobnost, lina svojstva i sposobnosti za uspjeno obavljanje svoje funkcije. Pravno lice se ne moe postaviti za staraoca. Odstupanje od ovog pravila postoji u sluaju neposrednog vrenja starateljstva. Ipak, organ starateljstva u ovom sluaju odreuje svog radnika ili drugo lice koje e te poslove voditi u njegovo ime, tako da poslove staraoca i u ovom sluaju obavlja fiziko lice. U uporednom pravu se za staraoca takoer postavlja fiziko lice, a u dijelu uporednog prava u obavljanju poslova staraocu pomae posebno tijelo, sastavljeno od vie lica (npr. u grkom pravu porodino vijee sastavljeno od 6 najbliih srodnika). b) Funkcija staraoca zasniva se na nacelu dobrovoljnosti. Prema Porodinom zakonu, za staraoca se postavlja lice koje prethodno da svoj pristanak da bude staralac. Prema OZS-u iz 1947.godine, starateljska dunost shvatala se kao graanska dunost, osim u sluaju zakonom normiranih razloga za izuzee od ove obaveze. U uporednom pravu uglavnom se normira obaveza odreenih lica da prihvate dunost staraoca, osim ako postoji osnov za osloboenje te dunosti, odnosno razlog za njeno odbijanje. Kao ovi razlozi navode se starost, bolest, prostorna udaljenost, profesija, izuzetna porodina zauzetost, staranje o vie svoje djece ili ve postojea dunost staraoca. Staraoca postavlja organ starateljstva, sa izuzetkom zavodskog staraoca koji rukovodi ustanovom za smjetaj tienika. c) Staralac svoju funkciju vri samostalno, ali pod nadzorom organa starateljstva. Za svoj rad staralac odgovara administrativno, graanski i krivino. U dijelu uporednog prava samostalnost staraoca je ograniena vrenjem nadzora od suda i mogunou da se uz staraoca imenuje i njegov zamjenik, odnosno sustaralac (francusko, grko, austrijsko pravo). USLOVI ZA IZBOR STARAOCA Uslovi se mogu podijeliti na pozitivno i negativno odreene, prema tome da li se u zakonu zahtijeva postojanje odreenih svojstava na strani tog lica, ili se normiraju smetnje, tj.okolnosti

koje kod njega ne smiju postojati. Kao pozitivno odreene uslove PZ normira lina svojstva i sposobnost za vrenje dunosti staraoca, te prethodni pristanak da bude staralac. Zakon predvia da se za staraoca ne moe postaviti: a) Lice kome je oduzeto roditeljsko pravo; b) Lice kome je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost; c) Lice iji su interesi u suprotnosti sa interesima tienika, tj. koje ne prua dovoljnu garanciju da e tienika vaspitati na nain da postane drutveno koristan lan zajednice. Prva okolnost ini lice posebno nepodobnim, odnosno nepodobnim samo u odnosu na tienika ijim interesima su suprotni njegovi interesi, dok druga okolnost znai optu nepodobnost za staraoca. d) Lice od koga se obzirom na njegovo ranije i sadanje ponaanje, lina svojstva i odnose sa tienikom i njegovim roditeljima, ne moe oekivati da e pravilno vriti dunost staraoca. Lina svojstva i ponaanje predstavljaju optu nepodobnost, a posebna (relativna) nepodobnost je posljedica odnosa potencijalnog staraoca sa tienikom i njegovim roditeljima. Pri postavljanju staraoca organ starateljstva uzima u obzir i elje tienika, ako ih je u stanju izraziti, kao i elje njegovih bliskih srodnika. Ova elja se ne mora uvaiti, za razliku od rjeenja starijih a i nekih savremenih zakona. U pravu kraljevine Jugoslavije staraoca je odreivao otac testamentom (tutela testamentaria). Ako nije na taj nain odreen, postavljan je iz kruga bliskih srodnika (tutela legitima) ili ga je odreivao sud (tutela dativa) ako se nije mogao odrediti na prethodna 2 naina. U dijelu uporednog prava (npr.francuskom) staralac se maloljetnom licu jo uvijek odreuje na ovaj nain. PZ pri postavljanju staraoca ne daje prednost srodnicima u odnosu na ostala lica, ali nema smetnji da se za staraoca postavi tienikov srodnik. Zakon normira i mogunost da se isto lice postavi za staraoca vie tienika, ako to nije u suprotnosti sa interesima pojedinih tienika i ako staralac na to pristane. VRSTE STARALACA

Prema broju tienika razlikuju se individualni i kolektivni staralac. Individualni je staralac koji vri tu funkciju nad jednim tienikom ili nad vie tienika kojima je za staraoca postavljen posebnim rjeenjima organa starateljstva. Kolektivni staralac vri starateljsku funkciju prema vie tienika izmeu kojih postoji veza. Osnov je isti za sve tienike pa se starateljstvo vri kao jedna cjelina. Kolektivni staralac se javlja u 2 oblika: - Zavodski staralac vri dunost prema svim tienicima smjetenim u jednoj ustanovi. To je rukovodilac ustanove koji vri funkciju po sili zakona. Dunost staraoca traje koliko i funkcija rukovodioca ustanove. Ograniena je na staranje o linosti tienika i o imovini koja se nalazi u ustanovi. Za zatitu ostale tienikove imovine odreuje se staralac imovine. - Zajedniki staralac obavlja starateljsku dunost nad tienicima koji imaju zajedniku, nepodijeljenu imovinu. Prema prirodi i obimu ovlatenja razlikuju se matini, staralac imovine i naroiti staralac. Matini staralac se postavlja svakom tieniku, pa se moe oznaiti i kao osnovni staralac. Pored njega, moe se imenovati i staralac imovine ili posebni staralac ili zavodski staralac, tako da je njegova osnovna dunost staranje o linosti tienika. Staralac imovine se postavlja pored matinog, odnosno zavodskog staraoca samo ako postoji potreba za tim. To je sluaj kada tienik ima imovinu izvan nadlenosti organa starateljstva, odnosno ustanove u koju je smjeten. Posebni (kolizioni ili naroiti) staralac postavlja se tieniku onda kada izmeu njega i staraoca nastane sukob interesa u obliku spora ili pravnog posla. Prema trajanju starateljske funkcije staraoci se mogu podijeliti na trajne (stalne) i privremene. Trajni (stalni) je staralac koji se postavlja bez odreivanja duine trajanja funkcije. On ovu dunost vri dok postoji potreba za starateljstvom ili do razrjeenja od dunosti. Privremeni staralac se postavlja za odreeno vrijeme licu koje uestvuje u postupku, a nije samo u

stanju zastupati svoje interese. 1. Razmatranje izvjeataja i rauna o radu staraocai preduzimanje odgovarajuih mjera zatite interesa tienika, te kontrola rada staraoca linim uvidom; 2. Preduzimanje mjera radi naknade tete koju je staralac prouzrokovao tieniku; 3. Ispitivanje prigovora na rad staraoca i odreivanje mjera koje e se preduzeti; 4. Nadzor nad privremenim smjetajem maloljetnog tienika u vaspitno-obrazovnu ili zdravstvenu ustanovu ili kod lica kojem je povjeren na uvanje i vaspitanje. Ove poslove organ starateljstva obavlja primjenom pravila upravnog postupka i metoda strunog socijalnog rada. U svom radu postupa po odredbama Zakona o upravnom postupku, a PZ BiH predvia i mogunost odstupanja od pravila upravnog postupka ukoliko je to u interesu tienika, a time se nee povrijediti prava treih lica.

4. STAVLJANJE POD STARATELJSTVO I POSTAVLJANJE STARAOCA Postupak za stavljanje pod starateljstvo pokree se i vodi po naelu oficijelnosti i hitnosti. Organ starateljstva ga pokree po slubenoj dunosti, odmah po saznanju za potrebu stavljanja pod starateljstvo. Postupak se vodi po odredbama ZUP-a, ali organ starateljstva primjenjuje i metode strunog rada, pribavlja miljenje odgovarajuih organizacija i strunjaka, te sarauje sa odgovarajuim organizacijama i organima. Organ starateljstva donosi rjeenje o postavljanju staraoca, u kome odreuje njegove dunosti i obim njegovih ovlatenja, zavisno od okolnosti konkretnog sluaja. Organ starateljstva se moe odluiti i za neposredno vrenje starateljstva. Staralac vri svoje obaveze u pogledu linosti tienika nakon to rjeenje o postavljanju staraoca

postane pravosnano, a u pogledu tienikove imovine nako to mu se ona preda na upravljanje. O stavljanju pod starateljstvo organ starateljstva obavjetava nadlenog matiara u roku od 15 dana od pravosnanosti rjeenja. Ako tienik ima nepokretnu imovinu, obavjetava se i osnovni sud radi upisa starateljstva u zemljine knjige. 5. DUNOSTI STARAOCA Staralac je duan savjesno se starati o linosti, pravima, obavezama i interesima tienika i upravljanju njegovom imovinom. Obavezan je pribavljati sredstva za izdravanje tienika, te podnositi izvjetaj i raun o radu. 5.1. Staranje o linosti tienika Ovo je najvanija obaveza staraoca koja obuhvata brigu o zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, ako i svemu drugom znaajnom za tienika. U nekim posebnim sluajevima starateljstva staralac nije duan brinuti o linosti tienika. To je sluaj sa kolizionim i staraocem nad imovinom iji je vlasnik nepoznat. 5.2. Staranje o imovini tienika O imovini staralac treba da se stara kao dobar roditelj. Mora je sauvati od propadanja, unitenja i umanjenja, odnosno ako postoji mogunost trebalo bi i da je uvea. Da bi se izbjegli eventualni sporovi i zloupotrebe, prije predaje tienikove imovine staraocu na upravljanje vri se njen popis i procjena. Popis vri komisija koju obrazuje organ starateljstva, u prisustvu staraoca, tienika koji moe shvatiti o emu se radi i draoca tienikove imovine. Vrijednost imovine odreuje se prema njenom stanju u vrijeme popisa. Staralac samostalno preduzima poslove koji ne prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja tienikovom imovinom. Za sve poslove koji prelaze okvire redovnog upravljanja i poslovanja staralac mora imati odobrenje organa starateljstva. Pri preduzimanju vanijeg posla, ako je to mogue, staralac je duan posavjetovati se sa tienikom ako je ovaj u stanju razumjeti o emu se

radi, ali nije obavezan uvaiti tienikovo miljenje. Staralac se stara o imovini koju tienik nije stekao radom. Imovinom steenom radom tienik samostalno raspolae, pri emu je duan doprinositi za svoje izdravanje, vaspitanje i obrazovanje.

5.3. Zastupanje tienika Zakonski zastupnik tienika je staralac, odnosno organ starateljstva. Ovlatenja staraoca su znatno ua od ovlatenja roditelja, tako da je staralac samostalan samo onoliko koliko je to potrebno za uspjeno obavljanje poslova. Ovlatenja staraoca u vezi sa zastupanjem zavise od vrste posla u kojem tienik uestvuje kao ugovorna strana. Ovi poslovi se mogu podijeliti u 3 grupe: 1. Poslovi koje staralac samostalno obavlja . Zakon ove poslove generalno odreuje. Tako prema staralac samostalno vri poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom tienika. 2. Poslovi za koje je potrebno odobrenje organa starateljstva. Odobrenje organa starateljstva potrebno je za obavljanje svih poslova koji prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja tienikovom imovinom. Pored ovog generalnog odreenja, Zakon posebno navodi neke poslove koji se ne mogu zakljuiti bez ovog odobrenja. To su: - otuenje ili optereenje nepokretne imovine tienika; - otuenje iz imovine tienika pokretnih stvari vee i posebne line vrijednosti, ili raspolaganje imovinskim pravima vee vrijednosti; - za odricanje od nasljedstva, legata ili odbijanje poklona; - za preduzimanje drugih mjera odreenih zakonom. U postupku davanja odobrenja organ starateljstva se rukovodi interesom tienika. Obaveza je organa starateljstva da u rjeenju kojim odobrava poslove raspolaganja i upravljanja tienikovom imovinom odredi namjenu pribavljenih sredstava i nadzire njihovu upotrebu (l.188/2 PZ). Staralac samo uz prethodno odobrenje moe zakljuiti i pravni posao sa tienikom, ukoliko je to u interesu tienika, meutim u tom sluaju se za zakljuenje pravnog posla tieniku postavlja

poseban staralac. 3. Poslovi u kojima staralac ne moe zastupati tienika. To su: - poslovi koji su strogo vezani za linost tienika priznanje materinstva i oinstva, podnoenje prijedloga maloljetnog lica za davanje dozvole za zakljuenje braka, pravljenje testamenta; - poslovi koji se odnose na njegovu imovinu a nanose mu oiglednu tetu oprost duga, odricanje od prava, obavezivanje tienika kao jemca, pokloni iz tienikove imovine; - poslovi u kojima postoji kolizija tienikovih i staraoevih interesa spor ili neki pravni posao izmeu tienika i staraoca, ili 2 tienika istog staraoca. U ovim sluajevima se tieniku postavlja poseban kolizioni staralac.

5.4. Pribavljanje sredstava za izdravanje tienika Staralac nije obavezan iz svojih sredstava izdravati tienika, osim ako mu je on blizak srodnik kojeg je po tom osnovu duan izdravati. Staralac je duan koristiti izvore prihoda redoslijedom koji je zakon odredio da bi se sprijeilo umanjenje tienikove imovine sve dotle dok se iz drugih izvora moe osigurati njegovo izdravanje. Staralac ova sredstva osigurava slijedeim redoslijedom: 1. Iz prihoda tienika, ako ih ima; 2. Od lica koja su obavezna izdravati tienika (srodnici i eventualno druga lica); 3. Iz ostale imovine tienika, koja e se opteretiti ili otuiti uz odobrenje organa starateljstva; 4. Iz sredstava dobijenih po osnovu socijalne zatite; 5. Drugi izvori (pokloni, nagrade, naknada tete, stipendije i sl). 5.5. Podnoenje izvjetaja i polaganje rauna o radu Staralac je duan godinje, kao i na zahtjev organa starateljstva, podnijeti organu starateljstva izvjetaj i poloiti raun o svom radu. Izvjetaj se podnosi pismeno ili usmeno na zapisnik, a mora sadravati podatke o mjerama preduzetim prema linosti i prema imovini tienika u skladu sa

dunostima staraoca. to se tie imovine, izvjetaj mora sadravati podatke o svim prihodima i rashodima u protekloj godini, kao i konanom stanju tienikove imovine. Ovaj dio izvjetaja mora biti dokumentovan, uz njega se moraju priloiti rauni, ugovori i druge isprave. Po prestanku starateljstva staralac je duan podnijeti konani izvjetaj i poloiti raun o svom radu. Pored prihvatanja izvjetaja staraoca, organ starateljstva je duan i povremeno, linim uvidom kontrolisati kako staralac vri svoje dunosti prema tieniku. 6. PRAVA STARAOCA Pravno na mjesenu naknadu je priznato staroaucu kroz Porodin zakon FBiH. To pravo prema zakonu zavisi od rada i zalaganja staraoca u zatiti tienikovih prava i interesa.. Naknadu odobrava organ starateljstva. Staralac ima pravo na naknadu opravdanih trokova, a postoji mogunost i da dobije nagradu za svoj rad. Od ovog pravila se odstupa samo ako je staralac bio duan izdravati tienika. 6.1. Pravo staraoca na naknadu opravdanih trokova Staralac ima pravo od organa starateljstva traiti naknadu opravdanih trokova koje je imao pri vrenju svoje dunosti. Organ starateljstva utvruje visinu trokova i odobrava njihovu isplatu iz tienikovih prihoda, a ako bi ta isplata ila na tetu izdravanja tienika, trokovi padaju na teret sredstava opine. Ukoliko staralac ne uspije na ovaj nain naplatiti trokove, svoje pravo moe ostvariti sudskim putem. Mogunost odreivanja nagrade staraocu Staralac svoju dunost po pravilu vri bez nagrade. Meutim, zakon ostavlja mogunost da organ starateljstva nagradi staraoca za posebno zalaganje i isticanje u vrenju dunosti. Visinu nagrade odreuje organ starateljstva, a ona se isplauje iz istih sredstava kao i naknada trokova. 7. PRIGOVOR NA RAD STARAOCA Mogunost ulaganja prigovora na rad staraoca i organa starateljstva je jedno odsredstava za spreavanje nesavjesnog postupanja i nastanka tetnih posljedica za tienika. Prigovor mogu podnijeti tienik koji je u stanju to uiniti, njegovi srodnici, pravosudni organi, zainteresovani organi i organizacije, kao i svaki graanin. Prigovor na rad staraoca podnosi se organu starateljstva, a prigovor na rad organa starateljstva drugostepenom upravnom organu za poslove

starateljstva. Ukoliko je prigovor na rad staraoca opravdan, organ starateljstva odreuje mjere koje e se preduzeti. U drugom sluaju, drugostepeni organ e organu starateljstva dati uputu kako da postupi, a ovaj e sam odluiti koje mjere e poduzeti, uz obavezu da o tome obavjetava drugostepeni organ. 9. ODGOVORNOST STARAOCA Staralac za svoj rad odgovara graanski, krivino i administrativno. 9.1. Graanska odgovornost staraoca Staralac odgovara tieniku za tetu koju je skrivio u obavljanju dunosti staraoca. Dakle, odgovara samo ako oteeni (tienik) dokae njegovu krivicu. Drugaije rjeenje bi moglo dovesti do toga da lice pozvano da preuzme dunost staraoca odbije tu dunost upravo zbog odgovornosti koja bi podrazumijevala da je kriv ako ne dokae suprotno. Organ starateljstva u postupku naknade utvruje tetu i poziva staraoca da je u odreenom roku nadoknadi. Ukoliko ovaj to ne uradi, organ starateljstva neposredno nadoknauje tetu tieniku. Nakon toga moe sudski traiti od staraoca naknadu isplaenog iznosa, ali samo ako je staralac tetu poinio namjerno ili iz krajnje nepanje. Staralac odgovara i za tetu koju tienik prouzrokuje treim licima, osim ako dokae da je vrio nadzor na koji je bio obavezan ili da bi teta nastala bez obzira na vrenje nadzora. 9.2. Krivina odgovornost staraoca Staralac krivino odgovara ako: - zlostavlja maloljetnog tienika; - zapusti tienika grubim zanemarivanjem svoje dunosti zbrinjavanja i vaspitanja; - prinuava maloljetnog tienika na pretjeran rad, rad koji ne odgovara njegovom uzrastu ili prosjaenje; - iz koristoljublja navodi tienika na druge radnje koje su tetne za njegov razvoj. 9.3. Administrativna odgovornost staraoca Prema staraocu se mogu preduzeti i druge mjere normirane ZUP-om (npr.smjenjivanje), kao i mjere predviene Zakonom o prekrajima za sluaj da staralac u vrenju dunosti uini prekraj. 10. PRESTANAK DUNOSTI STARAOCA Prema porodinom zakonu dunost staraoca prestaje u 4 sluaja: razrjeenjem po slubenoj dunosti, razrjeenjem po zahtjevu staraoca i prestankom starateljstva. smru,

10.1. Smrt staraoca Staralac je izabran da tu funkciju vri lino. Zbog toga njegovom smru ova funkcija prestaje i ne

moe se prenijeti na nasljednike. Organ starateljstva je u ovakvom sluaju duan bez odlaganja preduzeti mjere zatite interesa tienika do postavljanja novog staraoca. 10.2. Razrjeenje staraoca po slubenoj dunosti Organ starateljstva razrjeava staraoca dunosti ako utvrdi da je u vrenju svoje funkcije nemaran, da zlouopotrebljava ovlatenja, da se njegovim radom ugroavaju interesi tienika, ili ako smatra da bi za tienika bilo korisnije da mu se postavi drugi staralac. 10.3. Razrjeenje po zahtjevu staraoca Organ starateljstva je duan staraoca razrijeiti dunosti na njegov zahtjev, bez ispitivanja razloga za to. Odluku o tome mora donijeti u roku od 3 mjeseca od dana podnoenja zahtjeva. Ovo vrijeme osigurava interese staraoca, koji nee morati ekati due, ali i tienika jer e u meuvremenu biti pronaen drugi nain njegove zatite. 10.4. Prestanak starateljstva Po prestanku potrebe za starateljstvom, organ starateljstva donosi rjeenje o prestanku starateljstva i razrjeenju staraoca dunosti. U tom sluaju staralac je duan podnijeti konani izvjetaj o svom radu i stanju tienikove imovine, te predati svu imovinu na upravljanje tieniku, odnosno roditelju ili usvojiocu. Predaja imovine vri se u prisustvu staraoca, tienika odnosno roditelja ili usvojioca, te predstavnika organa starateljstva. 1. RAZLOZI ZA STAVLJANJE POD STARATELJSTVO PZ normira da se pod starateljstvo stavlja maloljetno lice: a) iji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravita due od 3 mjeseca b) ijim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo; c) ijim je roditeljima oduzeta poslovna sposobnost, ili je jo nisu stekli, ili im je ograniena; d) iji su roditelji kroz due vrijeme zanemarili uvanje i vaspitanje djece; e) iji su roditelji odsutni i nisu u mogunosti redovno se starati o svom djetetu, a nisu ga povjerili na uvanje i vaspitanje licu z akoje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca. U uporednom pravu starateljstvo predstavlja oblik zatite ne samo za djecu bez roditelja ili roditeljskog staranja, ve i za djecu koja imaju roditelje i kojoj se upravo roditelji postavljaju za

staraoce umjesto da nad njima vre roditeljsko pravo. To posebno vai za djecu roenu van braka. Roditeljsko pravo znai obavezu i pravo brinuti se o djetetovim linim potrebama i poslovima uopte, dok se pod starateljstvom podrazumijeva upravljanje imovinom djeteta i njegovo zastupanje u predmetima ekonomske prirode. Starateljstvo koje vri roditelj ostaje i nakon prestanka roditeljskog staranja nad maloljetnikom koji je sklopio brak. 2.1. Staranje o linosti tienika PZ normira da je staralac maloljetnog tienika duan kao roditelj starati se o njegovoj linosti, a posebno o njegovom zdravlju, vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju za samostalan ivot i rad. Najvanija obaveza je staranje o zdravlju tienika, u okviru ega je staralac duan preduzeti sve preventivne, kao i mjere lijeenja. Staralac je obavezan osigurati vaspitanje i obrazovanje maloljetnog tienika, uz pomo organa starateljstva. Zatita tienika osigurava se time to staralac za poduzimanje vanijih mjera mora dobiti odobrenje organa starateljstva. Bez ovog odobrenja ne moe poduzeti slijedee mjere: - smjestiti maloljetnika u vaspitno-obrazovnu ustanovu i dati ga nekom drugom licu na uvanje i vaspitanje; - prekinuti kolovanje maloljetnika i promijeniti vrstu kole; - donijeti odluku o izboru, vrenju i promjeni zanimanja maloljetnika; - preduzimati druge mjere u pogledu linosti maloljetnika odreene zakonom. to se tie smjetaja maloljetnog tienika, staralac ga nije obavezan primiti u svoju porodicu, ve se on moe smjestiti kod drugog lica ili u odgovarajuu ustanovu, ali odluku o tome donosi organ starateljstva. Staralac je i nakon takvog smjetaja duan starati se o tieniku i kontaktirati sa licem ili ustanovom u kojoj se tienik nalazi. Ustanova ili lice kome je maloljetnik povjeren na uvanje i vaspitanje su obavezni obavjetavati staraoca i organ starateljstva o svim vanijim promjenama vezanim za ivot, zdravlje, vaspitanje i obrazovanje tienika. Oni se ne mogu osloboditi dunosti uvanja maloljetnog tienika bez prethodne saglasnosti staraoca, odnosno organa starateljstva. ZASTUPANJE TIENIKA

Za zastupanje maloljetnog tienika vai sve to je reeno za zastupanje tienika uope. Maloljetni tienik koji je navrio 14 godina moe sam, bez odobrenja staraoca zasnovati radni odnos i raspolagati zaradom, pri emu je duan doprinositi za svoje izdravanje, vaspitanje i obrazovanje.

3. PRESTANAK STARATELJSTVA NAD MALOLJETNIM LICIMA Punoljetstvo maloljetnog tienika. Dostizanjem punoljetstva maloljetnik stie poslovnu sposobnost i prestaje potreba za starateljstvom. Ako i nakon punoljetstva tienik nije sposoban preuzeti brigu o sebi, organ starateljstva mu produava pruati odgovarajue oblike socijalne i druge zatite. Nad ovakvim licem prestaje starateljstvo po osnovu maloljetstva, a otvara se starateljstvo nad punoljetnim licem kome je oduzeta ili ograniena poslovna sposobnost. Zakljuenje braka. Sklapanjem braka dolazi do emancipacije maloljetnika, ime prestaje potreba za starateljstvom. Usvojenje maloljetnog tienika. Zaljuivanjem usvojenja zasniva se roditeljskopravni odnos, te prestaje potreba za ustanovom starateljstva. Prestanak razloga zbog kojeg je maloljetnik stavljen pod starateljstvo. Prestankom razloga za njegovo postojanje, prestaje i starateljstvo, bez obzira o kom razlogu se radi. Smrt maloljetnog tienika. Smru prestaje postojati subjekt prava zbog ije zatite je otvoreno starateljstvo. 3. PRESTANAK STARATELJSTVA NAD MALOLJETNIM LICIMA Punoljetstvo maloljetnog tienika. Dostizanjem punoljetstva maloljetnik stie poslovnu sposobnost i prestaje potreba za starateljstvom. Ako i nakon punoljetstva tienik nije sposoban preuzeti brigu o sebi, organ starateljstva mu produava pruati odgovarajue oblike socijalne i 4. POSLJEDICE PRESTANKA STARATELJSTVA NAD MALOLJETNIM LICIMA Po donoenju rjeenja o prestanku starateljstva, organ starateljstva poziva staraoca da u odreenom roku podnese izvjetaj o svom radu i stanju tienikove imovine, te preda imovinu na upravljanje tieniku, odnosno roditelju ili usvojiocu. Predaja se vri u prisustvu staraoca, tienika, odnosno roditelja ili usvojica i predstavnika organa starateljstva. 1. ODUZIMANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI 1.1. Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti PZ kao razlog normira nesposobnost lica da se samo brine o sebi, svojim pravima i interesima (l.13). Ovo rjeenje teite stavlja na posljedicu, pa ne navodi uzroke koji dovode do nje. Zakon o vanparninom postupku pored posljedice navodi i uzrok, tj.nesposobnost za rasuivanje. Meutim,

i sama nesposobnost za rasuivanje moe biti posljedica razliitih uzroka koji se ne navode. Do potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti doi e kada je lice nesposobno starati se o sebi, a do djeliminog kada postoji blai stepen nesposobnosti, kada se ugroavaju vlastita i tua prava i interesi. Do potpunog ili djeliminog oduzimanja poslovne sposobnosti mogu dovesti: duevna bolest ili duevna nerazvijenost; alkoholizam i narkomanija; senilnost i drugi razlozi (rasipnitvo se navodi u teoriji, mada u praksi rijetko dovodi do oduzimanja poslovne sposobnosti; teka bolest ili vie teih fizikih nedostataka moe dovesti do oduzimanja poslovne sposobnosti). 1.2. Postupak oduzimanja poslovne sposobnosti O oduzimanju i vraanju poslovne sposobnosti odluuje sud u vanparninom postupku. Stvarno nadlean za voenje postupka je opinski sud, a mjesno nadlean sud na ijem podruju ima prebivalite, odnosno boravite lice kome se oduzima ili vraa poslovna sposobnost. Postupak se mora zavriti to prije, a najkasnije 30 dana od prijema prijedloga. Prijedlog za pokretanje mogu podnijeti: 1. Organ starateljstva; 2. Javni tuilac; 3. Brani drug; 4. Lica koja trajno ive u istom porodinom domainstvu sa tim licem; 5. Lice kome se oduzima ili vraa poslovna sposobnost ako moe shvatiti znaaj i pravne posljedice tog prijedloga; 6. Druga lica ako je to predvieno zakonom. 7. Sud moe pokrenuti postupak po slubenoj dunosti. Sud je obavezan o pokretanju postupka obavijestiti organ nadlean za voenje matinih knjiga u kojima je lice upisano, kao i organ zemljino-knjine evidencije ako budui tienik ima nekretnine. Sud obavjetava i organ starateljstva koji tom licu, ako je potrebno, postavlja privremenog staraoca. Na sva roita za raspravljanje o prijedlogu pozivaju se predlaga, staralac lica kome se oduzima poslovna sposobnost odnosno njegov privremeni zastupnik, organ starateljstva kao i samo lice prema kome se vodi postupak, osim ako sud ocijeni da ono nije u stanju shvatiti znaaj i pravne posljedice svog uea u postupku.

Lice prema kome se vodi postupak mora biti u prisustvu sudije pregledano od vjetaka medicinske struke, osim ako se pregled odvija u zdravstvenoj ustanovi. Sud na osnovu miljenja vjetaka moe odrediti da se lice privremeno, ali najdue 3 mjeseca smjesti u zdravstvenu ustanovu. Protiv ovog rjeenja dozvoljena je alba. Sud e kada utvrdi postojanje uslova, potpuno ili djelimino oduzeti poslovnu sposobnost licu prema kome se vodi postupak. Donoenje rjeenja o djeliminom oduzimanju poslovne sposobnosti zbog upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava sud moe odloiti na 6-12 mjeseci, ako se moe osnovano oekivati da e se lice uzdrati od njihove dalje zloupotrebe ili ako se lice podvrgne lijeenju u zdravstvenoj ustanovi. Rjeenje o odlaganju e se opozvati ako ovo lice nastavi sa zloupotrebom alkohola ili drugih opojnih sredstava u vrijeme na koje se odlae donoenje rjeenja. Rjeenje o oduzimanju poslovne sposobnosti dostavlja se svim uesnicima u postupku, koji mogu uloiti albu. 2. STAVLJANJE POD STARATELJSTVO Pravosnano rjeenje sud bez odlaganja dostavlja organu starateljstva koji u roku od 30 dana od prijema rjeenja stavlja pod starateljstvo lice kome je oduzeta poslovna sposobnost. Nakon toga, ili istovremeno, organ starateljstva donosi i odluku o postavljanju staraoca. 3. DUNOST STARAOCA LICA KOME JE ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST Osim dunosti koje su zajednike za sve vrste starateljstva, staralac je duan naroito se starati o linosti tienika i nastojati da se uzroci oduzimanja poslovne sposobnosti otklone. Staranje o linosti tienika uglavnom podrazumijeva staranje o njegovom smjetaju, lijeenju i osposobljavanju za samostalan ivot. Teite je na lijeenju, poto takva obaveza postoji skoro uvijek. Dunosti staraoca zavise od stepena poslovne nesposobnosti tienika. Staralac lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost izjednaen je po pravima i dunostima sa staraocem maloljetnika mlaeg od 14 godina, dok je staralac lica kome je poslovna sposobnost djelimino oduzeta izjednaen sa staraocem maloljetnika sa navrenih 14godina ivota. U drugom sluaju organ starateljstva moe odrediti poslove koje tienik moe preduzimati samostalno. Takav

tienik moe, ako je u stanju shvatiti prirodu i znaenje izjave, priznati vanbrano oinstvo i osporiti brano oinstvo. 4. VRAANJE ODUZETE POSLOVNE SPOSOBNOSTI Sud moe u novom postupku donijeti rjeenje o potpunom ili djeliminom vraanju poslovne sposobnosti, kada prestanu razlozi zbog kojih je poslovna sposobnost oduzeta. Postupak se moe pokrenuti po slubenoj dunosti ili na prijedlog lica koja su ovlatena predloiti oduzimanje poslovne sposobnosti. Pravosnano rjeenje o vraanju poslovne sposobnosti sud dostavlja opinskoj slubi nadlenoj za voenje matinih knjiga i organu za voenje zemljinih knjiga, kako bi se ta promjena evidentirala. Rjeenje sud dostavlja i organu starateljstva, kako bi ovaj donio rjeenje o prestanku starateljstva. 5. PRESTANAK STARATELJSTVA NAD LICEM KOME JE ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST i VRAANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI Ovo starateljstvo prestaje vraanjem poslovne sposobnosti i smru tienika. Do prestanka vraanjem poslovne sposobnosti dolazi u trenutku kada postane pravosnana sudska odluka donesena u vanparninom postupku, tako da je rjeenje o prestanku starateljstva koje donosi organ starateljstva deklarativne, a ne konstitutivne prirode. Konstitutivnog karaktera je sudsko rjeenje. Ono stvara promjene koje organ starateljstva svojim rjeenjem samo deklarie. Organ starateljstva donosi i rjeenje o razrjeenju dunosti staraoca, nakon ega staralac u odreenom roku podnosi izvjetaj o svom radu i stanju tienikove imovine, te predaje svu imovinu na upravljanje bivem tieniku.

SMRT TIENIKA Smru tienika, odnosno njegovim proglaenjem umrlim, prestaje postojati subjekt zbog ije zatite je otvoreno starateljstvo. Posljedice prestanka ove vrste starateljstva su identine onima kod prestanka starateljstva nad maloljetnim licima. VI STARATELJSTVO ZA POSEBNE SLUCAJEVE

Ovdje se starateljstvom prua zatita licima koja imaju poslovnu sposobnost, ali su faktiki sprijeena da lino uestvuju u pojedinim poslovima i sporovima, odnosno onemoguena su za odreeno vrijeme samostalno djelovati. Pri postavljanju staralaca za posebne sluajeve organ starateljstva odreuje obim dunosti i prava staraoca vodei rauna o okolnostima svakog pojedinog sluaja. 1. STARALAC ODSUTNOM LICU Odsutnom licu se postavlja staralac ukoliko je njegovo boravite nepoznato, a lice nije odredilo zastupnika koji e tititi njegova prava i interese, i ako je to potrebno radi zatite prava i interesa odsutnog ili drugih lica. Osim organa starateljstva, ovog staraoca moe pod zakonom odreenim uslovima postaviti i organ pred kojim se vodi postupak u kojem je ovo lice stranka. O tome se mora bez odlaganja obavijestiti organ starateljstva, koji ima ista ovlatenja prema ovom staraocu kao i prema onom kojeg je sam postavio. U ime odsutnog lica staralac zakljuuje pravne poslove sve vrijeme dok traje starateljstvo. Meutim, ukoliko pravni posao o istom predmetu zakljue i staralac i odsutno lice, punovanim se u teoriji smatra onaj koji je ranije zakljuen (prior tempore quotior iure). Starateljstvo prestaje vraanjem odsutnog lica, odreenjem punomonika od strane ovog lica, smru odsutnog i saznanjem za njegovo prebivalite, odnosno boravite. 2. STARALAC NEPOZNATOM VLASNIKU IMOVINE Ovdje se postavlja staralac za imovinu iji je vlasnik nepoznat (a ne odsutan). Staraoeva obaveza traje dok se ne utvrdi vlasnik i dok on ne preuzme svoju imovinu. 3. POSEBNI (KOLIZIONI) STARALAC Posebni staralac postavlja se u sluaju kada se vodi spor ili kada treba da se zakljui pravni posao izmeu zakonskog zastupnika (roditelja, usvojioca, staraoca) i djeteta, odnosno tienika. Dunost kolizionog staraoca se iscrpljuje okonanjem spora, odnosno zakljuivanjem pravnog posla za kojije postavljen. U sluaju spora ili pravnog posla meu maloljetnicima nad kojima isto lice vri roditeljsko pravo ili staranje, svakom od tih maloljetnika postavlja se poseban kolizioni staralac. 4. STARALAC NAD STRANIM DRAVLJANINOM Organ starateljstva preduzima mjere za zatitu linosti, prava i interesa stranog dravljanina samo za odreeni period, tj. za vrijeme dok organ drave iji je on dravljanin ne preduzme odgovarajue mjere. Ova mogunost postoji samo ako meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno. O nastaloj potrebi pruanja zatite stranom dravljaninu obavjetava se organ starateljstva drave iji je dravljanin, te e

starateljstvo nad stranim dravljaninom prestati kada mu organ njegove drave postavi staraoca. 5. STARALAC NA ZAHTJEV Ovdje sam budui tienik trai sebi postavljanje staraoca zbog bolesti, starosti ili drugih opravdanih razloga. Organ starateljstva e tom zahtjevu udovoljiti samo ako postoje opravdani razlozi koji ovo lice onemoguavaju da se brine o sebi. Pri odreivanju obima ovlatenja i prava staraoca, organ starateljstva se rukovodi zahtjevom tienika. OSTALI SLUCAJEVI STARATELJSTVA Staralac teko bolesnom i nemonom licu postavie se ako to lice nije lieno poslovne sposobnosti i po tom osnovu ve stavljeno pod starateljstvo, niti je imenovalo punomonika. Staralac zaetka postavlja se sa ciljem zatite interesa nasciturusa (zaetog djeteta) kome se priznaju odreena prava. Tako nasciturus ukoliko se iv rodi moe biti zakonski nasljednik, a moe mu biti priznato i vanbrano oinstvo. Staralac lica koje izdrava kaznu lienja slobode postavlja se ako postoji potreba zatite interesa ovog lica, a lice nije samo odredilo punomonika da ga zastupa. Licu lienom slobode postavlja se staralac radi zakljuivanja pravnih poslova ili voenje sudskog postupka. Njegova dunost traje do izvrenja zadatka zbog kojeg je postavljen ili dok lice ne odredi punomonika. Staralac umrlom licu postavlja se kad je potrebno zatititi interese umrlog. Razlog moe biti sudski postupak za utvrivanje oinstva pokrenut protiv lica koje nema nasljednike. Postavljanje staraoca od suda normirano je i propisima izvan porodinog prava. Zakon o nasljeivanju normira mogunost postavljanja staraoca nasljedniku nepoznatog prebivalita, neroenom djetetu, ostavini koja je na zahtjev povjerilaca odvojena od imovine nasljednika. Zakon o vanparninom postupku regulie postavljanje staraoca nestalom licu u postupku proglaenja nestalog umrlim. Zakon o parninom postupku i ZUP normiraju mogunost da sud pred kojim se vodi postupak postavi staraoca licu protiv kojeg se postupak vodi. ZIP predvia da sud bez odlaganja postavlja privremenog staraoca stranki koja umre tokom izvrnog postupka ili iji

zakonski zastupnik umre, a ako joj nasljednici nisu poznati ili nije poznato njihovo boravite.