1

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

VESTERN ROMAN Naslov originala: Desert in Flames Autor: Ben Sykes BEN SYKES PLAMENA PUSTINJA I. Na nazubljenu grebenu iznad teksake ravni, na stijeni koja je nalikovala plamenim jezicima, ruka se pomakla opirudi se o raspucanu lavu. Ruka se pomakla i onda ostala nepomina. U svoj toj smee-sivoj tiini nije bilo ni drugog pokreta ni drugog zvuka. Leinar koji je u lijenim krugovima lebdio iznad izlomljenih stijena spazio je ruku koja se makla. Spustivi se, on opazi ovjeka koji je leao meu stijenama na grebenu. Bijae to visok i vitak mukarac u iznoenim izmama i kaubojskim hlaama, ovjek irokih ramena i mrava, otra lica. Bijae to lice ovjeka koji je bio lovac, ali sada i lovina. ovjeka koji je leao s pukom kraj sebe i bio opasan revolverom. No ovjek je jo bio iv, a leinar je mogao ekati. Ispod ovjeka, pruajudi se od samog podnoja grebena i gubedi se u titravim daljinama, lealo je zasljepljujude, bijelo prostranstvo plave. Jo dalje, iza plave, jaudi prema usahlim koritima koje de se konano spojiti u isuenom jezeru, bile su tri skupine konjanika koje su jahale s jednom jedinom milju. Na lijevo i desno od progonjena ovjeka greben se je pruao poput velika zida na razmei mrtve bjeline plave i razlomljene zemlje iza sebe. U tom beskraju raspuklina juno od granice ovjek je mogao izmaknuti potjeri... ili se je isto tako lako mogao izgubiti.

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Bila je to zemlja u kojoj gotovo uopde nije bilo vode. Bijeli je ovjek rijetko zalazio u nju, a Indijanci su tek povremeno lutali njenim sprenim prostranstvima svojim posljednjim uporitem i bijelac od njihove ruke nije mogao oekivati milosti. Velike visoravni naslanjale su se o bakreno nebo, strmi vrhunci uzdizali su s njih, a iznad cijele te crvene i razlomljene zemlje visjelo je vrelo Sunce. Ubilaka vrelina skupljala se u usahlim kanjonima. Daleko iza svega toga planine su se dizale prema oblacima, ljubiaste od daljine, hladne, daleke i izgubljene. U planinama bilo je vode i bilo je trave. Bilo je hlada i sjene za ovjeka. Bilo je divljai. Planine bi pruile utoite. Progonjeni ovjek nije se okrenuo prema njima, no znao je da su tamo. A znao je i to lei izmeu njega i njih. Ipak tu i tamo, ak i u toj sprenoj pustinji izmeu njih, ako se zna kako, mogla se nadi voda. Prema sjeveru, predaleko da bi ih progonjeni jo mogao vidjeti, kretali su se njegovi progonitelji. Bijahu to vrsti ljudi, roeni u tvrdoj i samotnoj zemlji, oiju crvenih od suneva nemilosrdna sjaja, lica bijelih od alkalija i miica tekih od umora. No znali su da njihov plijen ne moe biti daleko te su uporno ili dalje i dalje kroz vrelo, mrtvaki mirno poslijepodne. Max Jenkins nije vidio jahae, no znao je da su tamo i da ga trae. Jednom, prije sedam sati, mislili su da ga imaju, a njegova krvava koulja pokazivala je kako su blizu uspjeha Billi. Ulovili su ga u stijenama iznad prijelaza Mocking Bird, stjerali u kut kao to lovaki psi znaju stjerati mrava, gladna i opasna vuka. I on im se suprotstavio tako, mrav, gladan i opasan mukarac, ovjek tjeran i

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

tuen sa svih strana, ali ovjek koji jo nije i potuen. ovjek koji nikada prije nije bio potuen. Puani metak odbijen od stijene zadao mu je runu prostrijelnu ranu u mesu iznad boka i ovjek je izgubio krvi. Vidjeli su ga gdje pada i, ne znajudi jo s kakvom sortom ljudi imaju posla, prili su mu blie da ga dokraje. Drugi put, prui li im se prilika, bit de oprezniji. Na stijene je palo jo krvi,njihove,i jedan mrtav i jedan teko ranjeni ovjek, a kad se je najzad njihov obru sklopio oko plijena, nisu nali nita. Jednostavno nita. Tada su poeli uviati od kakva je tkanja sazdan ovjek kojeg su gonili, ovjek koji im je bez traga i glasa nestao iz aka ostavljajudi za sobom mrtve i ranjene. I sam ranjen jer na stijeni je ostalo i njegove krvi,a ipak nestao kao da ga tu nikada i nije bilo. Nekako je zaustavio krvarenje. Nekako iza sebe nije ostavio ni najmanjeg traga. Nekako je nestao kao da ga je progutala pustinja, kao da ga je uzela natrag k sebi poput jednog od svojih u divlju samodu svojih kanjona i plave. Opasan, estok i samotan, Max Jenkins bijae stvorenje divljine i dalekih obzorja, svojim ivotom lovca na divlje konje, kauboja, lovca na bizone i tragaa za zlatom dobro pripremljen za zadatak koji je sad leao pred njime. Njegova prazna uturica zatropotala bi kad bi se pomaknuo pa je Jenkins Ieao nepomino, nato jedi ne misliti na to koliko je edan, a srce mu je kucalo polako i plitko upirudi se o stijenu na kojoj je leao. Bilo je vrijeme za pokret. Billi su mu za petama. Jo ih nije vidio, no znao je da dolaze za njim. Trebao je odmora, predaha i vode. Morao je nadi skrovite u kojem de priekati da prou

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Na trbuhu se je odsklizao dovoljno daleko od ruba grebena da moe ustati. Zaljuljao se na nogama, pokuao ustaliti sliku koja mu se rasplinjavala pred oima, skupiti zadnje ostatke snage. Drugocjeno je vrijeme potroio penjudi se ovamo, no znao je da moe povedati udaljenost samo ako otkrije na koju su stranu skrenuli jahai te on sam krene na suprotnu. A vrijeme i udaljenost u tom trenu Billi su za njega sama sr ivota. Jahai su znali kraj kroz koji su ga stjerali. Znali su staze i skrovita, a uza se imali su i Caleba Weissa, najboljeg tragaa na jugozapadu. Jenkins je Weissa znao po uvenju, po priama kauboja uz logorsku vatru, po priama ponovljenim u salunima i za kartakim stolovima, priama koje su od ponavljanju do ponavljanja prerasle u legendu. Weiss je bio mijeana podrijetla, od oca Belgijanca i majke Indijanke iz plemena Ute. Bio je ovjek koji je trag slijedio kako osjetima, tako i milju. Dok bi oima oitavao trag pred sobom, njegove misli letjele bi daleko naprijed pokuavajudi predvidjeti idudi potez ovjeka kojeg bi slijedio. Jenkins je morao stvoriti plan. Plan je bio opasan jer je mogao biti predvidljiv, no i nuan ako eli skrenuti potjeru sa svog traga. Uspevi se u sedlo, on potjera konja niz klanac. Prema zapadu zemlja se sastojala od visokih platoa ispresijecanih dubokim kanjonima. Kanjoni su Billi lako dostupni i lako se putovalo njima, no svaki od njih mogao je biti slijepi kanjon, zamka bez izlaza. Jenkins je morao nadi put do vrha platoa. Morao je jahati onuda gdje pue vjetar i Indijanci putuju. Sjedio je pogrbljen u sedlu, vonjajudi po ustajalom znoju i krvi, s odjedom skorenom od znoja i praine. Pod njim konj je klipsao umornim korakom i mukarac je znao da je i jadno stvorenje na izmaku snaga. ak je i ta velianstvena ivotinja, zadnji od uhvadenih konja, gubila pred nemilosrdno nametnutim korakom i opakom

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

krajinom. Cijelu nod i vedinu dana ni ovjek ni ivotinja nisu okusili ni gutljaj vode. Jedva primjetan trag divljai vodio je iz naplavine i Jenkins krene njime naputajudi duboki pijesak i kredudi lakom stazom planinskog obronka. Sat vremena se je neprestano uspinjao kroz razlomljene stijene pradavnog odrona, po ljunku i pijesku iz kojeg je rasla ratrkana otrolisna juka i smokvodar. Kad se je jednom okrenuo, zapanjilo ga je koliku je udaljenost preao. Nazubljeni greben ostao je kilometrima iza njega, a uspon kojim se kretao obedavao je otvoreni prolaz pred njim. Max Jenkins procijeni svoj poloaj, no nije naao nita povoljna. Mozak mu je radio zapanjujudom jasnodom, no Jenkins je znao da je to poetak delirija. Osjedao je slabost i znao je da se treba odmoriti, da treba vode i vremena da se pobrine za svoju ranu. No ljudi koji su ga slijedili nede odustati dok ga ne ubiju. U poznavanju zemlje i samom broju prednost je bila potpuno na njihovoj strani. Njegov put preko plave bit de jasan svakome oku, no njegov pravac po naplavini zbunit de ih bar na kratko, a svako zadravanje za njega bilo je od ivotne vanosti. U glavi mu je tupo bubnjalo. Usta su mu bila suha, usne sprene i ispucane. Imao je groznicu, osjedao je da ima. Rana mu je bila prljava i zagnojena i svaki pokret bila je agonija. Ruke su mu se inile neprirodno velikima, a glava mu je visjela teka i nespretna. Kad se konj napokon dokopao ruba platoa, Jenkins kratko zastade. Osjedao je vjetar, gotovo hladan kroz svoju znojem natopljenu koulju. On se okrene u sedlu i umorno pogleda iza sebe. Jedva primjetan, jo dosta daleko, nad plaviastom pozadinom breuljaka visio je traak praine. Jo jedan kraj njega. I jo jedan...

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Konj krene dalje. Plato je bio ravan i pruao se u nedogled. Samo bi tu i tamo pokoja stijena ili kakav krljavi cedar ili bor prekidali tu jednolinost. Mjestimino je iz tankog sloja pijeska rasla mrava trava, mjestimino je vjetar ogolio kamen do mrtve bjeline. Jenkins premakne kamenid u ustima ne bi li olakao e. Dva put je sjahao i hodao kraj konja dajudi mu malo odmora. Nije znao kad de ga opet morati naglo potjerati, a njegova snaga za ovjeka je znaila ivot. Preao je jo kojih pet kilometara prije nego je pao. Dugo je ostao leati, nemodan skupiti snagu da ustane. Vjetar je micao pramen kose na njegovu elu, a konj ga nestrpljivo gurkao njukom u rame. Sad smudenih i nejasnih misli, uspentrao se je na koljena, dograbio stremen i pijano se uspravio. Zatim se je nekako uspentrao u sedlo, a konj je sam od sebe krenuo dalje. Vrudina je pokrila daljinu treperavim velom. Nekoliko pahuljastih oblaida visjelo je na bakrenom nebu. Vjetar je mjestimino dizao male vrtloge pijeska, a iznad privienja dalekog plavog jezera strali su vrhovi cedara poput stvorenja iz nekog zaaranog svijeta. Kad bi skrenuo pogled, ovjekove su se one jabuice pomicale bolno i suho u dupljama, s oajnikom sporodu. Uslijedili su zatim trenuci delirija, isprekidani tek rijetkim razdobljima pribranosti. Znao je da, padne li ponovo, vie nede imati snage opet ustati. Znao je da de ga zatudi tu gdje ga nau. A ipak Max Jenkins nije uinio nita to nije morao uiniti. Nita to i drugi ne bi uinili... Stari Jeb Sands bio je mrtav. Stari bik predvodnik ubijen nasred prasne uliice, a Max Jenkins je znao da njegovi sinovi i nedaci nede odustati prije nego ga ulove i ubiju.

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Do prije par dana bio je lovac na divlje konje bez ijedne brige na svijetu. On i Johnny Hendrix ostali su bez iega u jednoj partiji fara i, lutajudi na zapad, naili na krdo divljih konja. Mjesec dana Billi su im za petama i najzad uspjeli njih dva tuceta stjerati u pregraeni kanjon. Jednog za drugim ukrotili su ih i na sapi im utisnuli svoj ig, JH, za Jenkins Hendrix. Billi su to dobri konji, bolji no to se obino mogu nadi u divljini. Zatim je Max s njihova zadnja tri dolara otiao potraiti kupca i kupiti namirnice jer je u blizini ostalo jo konja na koje su bacili oko. Jedan pipniar u Durangu zapamtio je mlade kauboje i posudio Maxu novac za namirnice te se je mladid vratio u logor. Samo to vie nije bilo logora i nije bilo konja. Logor je bio poharan i zgaen konjskim kopitima, a Johnny je leao mrtav kraj izvora s etiri metka u sebi i bez revolvera. Johnny je leao s licem prema tvrdo utabanoj zemlji, s dva metka ispaljena u lea. Poinitelji nisu eljeli nita prepustiti sluaju. Jedino to nisu znali bio je Max Jenkins. Neki ljudi znali su ga kao tihog i mirnog ovjeka. Vraki dobrog s revolverom, tvrdili su neki, ovjeka koji je znao slijediti trag poput Apaa. U grubim i tvrdim obraunima akama u salunu ili kraj logorske vatre bio je jedan od najboljih. Ubio je ovjeka u Tascosi koji ga je bio nazvao laljivcem i etiri Indijanca koji su ga zaskoili kod Abode Wallsa. Jedan je revolvera poginuo nakon to ga je pogreno procijenio u Ruidosu. No svejedno je Max Jenkins bio tih i miran ovjek. Polako, upravo bolno strpljivo, Jenkins je po tragovima iitao to se dogodilo. estorica su dola sa sjevera. Spazivi njihov logor, neko su se vrijeme skrivali u grmlju prouavajudi ga. Vjerojatno je bilo oko podne. Prevrnuto vjedro za vodu lealo je kraj Johnnyja, a trava kraj izgaena
7

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

ognjita. Prili su jaudi polako dok se je Johnny vradao s vodom s izvora. Njegovi tragovi na povratku Billi su dublji. I tu su zavrili. Kao i njegov ivot. Dva puta tijekom idudih nekoliko danu Jenkins je gubio trag na rjeicama, no uvijek ga je ponovo nalazio. Tada je ved mogao raspoznati trag svakog od est konja, kao i tragove nekolicine jahaa. Iz njihovih jasnih tragova takoer doznao i poneto o njihovim navikama i nainu razmiljanja. Jedan od njih rijetko bi popuio vii pola cigarete. Ponekad bi ak znao popuiti samo nekoliko dimova prije nego bi bacio cigaretu. Drugi je nosio velike meksikanske ostruge koje su ostavljale trag u zemlji kad bi unuo. Tjedan dana kasnije ujahao je u glavnu ulicu Tokewanne. Uz prasnu, tihu ulicu poredale su se daare s lanim proeljima i nekoliko zidanica. A jedan ovjek koji je dangubio pred salunom zapanjeno se zapiljio u ig na Jenkinsovu konju, poskoio i poput zeca mugnuo kroz vrata. Max Jenkins je sjahao, ovla privezao svog riana za preku i poao za njim. No kad je uao, ovjeku u salunu nije bilo ni traga ni glasa. Max je naruio pide i ogledao se po polumranoj prostoriji. Trojica su kartala za jednim stolom. Jedan je ovjek pio naslanjajudi se na ank. Max spusti pogled prema njegovim ostrugama. - Jeste li za pide? ovjek mu se primaknuo. Bio je mlad, gruba izgleda, kauboj po zanimanju. Kad im je pipniar napunio ae, on podie svoju i pogleda Jenkinsa. Znaajno. - U vae zdravlje i za put pred vama -nazdravi. ,

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Moda du se zadrati neko vrijeme - tiho de Max kad su ispili. - Moj vam je savjet - nasmijei se mladid -da nastavite dalje. Bilo je jasno to hode. ovjek na ulici prepoznao je Jenkinsov ig, JH, a to je moglo znaiti samo jedno: da zna o ubojstvu Johnnyja Hendrixa. Prolazedi kroz salun oito je neto rekao kauboju. Max je mirno sasluao kaubojevo upozorenje koje je takoer znailo i da estorica ovdje imaju prijatelje. - Ukrali su mi konje - ree Jenkins. - I ustrijelili partnera. Slijedio sam im trag dovdje. Kauboj se vie nije smijeio. On ispije zadnju kapljicu pida i odmakne se od anka. - Vano je samo koliko zemlje ovjek treba - ree. Jenkins je ekao objanjenje, a njegove oi pratile su sve to se dogaalo u prostoriji. Ljudi za kartakim stolom prekinuli su igru i napeto sluali. - Tri tisude kilometara tamo vani - ree ovjek - ili tri metra ovdje. Teina i oporost ivota kojim je ivio dobro su ga izgradili. Okrenuo se je od bara, taj veliki, tvrdi, osamljeni mukarac, i iznenada pokazao svu opasnost koja se krila u njemu. Kauboj ustukne, najednom oprezan. - Ved sam kupio etone - ree Jenkins. - Karte su podijelili oni. On se okrene od anka i izae iz saluna. Tada je ugledao krupnog starog lava kako jae ulicom na mrkom sivcu. Max je sam ukrotio i pripitomio tog konja. Posvetio mu je osobitu panju. Uz riana kojeg je jahao bio je to najbolji konj meu ulovljenima.

10

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Starevu glavu uokvirivala je gusta bijela griva. Njegove oi bile su otre i zapovjedne. Kad je sjahao, u pokretima mu je bilo neeg kraljevskog. Max Jenkins sie s plonika u uputi se preko ulice prema starcu, visoki mukarac laka i gipka koraka, svjestan da srlja u nevolje. Dalje niz ulicu jedan mukarac zastade. Drugi se pojavi na vratima trgovine. ig na sivevim sapima bio je preureen i to vraki dobro. JH je bilo pretvoreno u SB. Starac preko sedla pogleda Jenkinsa, snaan, bjelokosi mukarac estokih, nepopustljivih oiju. - to je? - upita. - Traite neto? - Traim ovjeka koji mi je ukrao ovog konja - odgovori mu Max misledi na Johnnyja kako lei na osuenom blatu kraj izvora. -Konj je moj. Ja sam ga ulovio. Ja sam ga ukrotio. I oigosao ga s JH. Nagla ljutnja bljesne u starevim oima. - Nazvali ste me kradljivcem konja? - upita grubo, zaobie sivca i stane pred Jenkinsa. Nisko o boku visio mu je revolver svezan za stegno. - Kaem samo da je konj kojeg jaete moj. Taj konj je ukraden. - Vi ste prokleti laljivac! Kad je stareva ruka sunula prema revolveru, Max Jenkins propucao ga je kroz trbuh. Preko revolvera iz kojeg se jo dimilo Jenkins pogleda dvojicu promatraa.

10

11

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Priite i pogledajte ispod sedlenog gunja, obojica - naredi. - Ako ispod ne naete petnaestak centimetara dugi bijeli oiljak, onda sam doista laljivac. Oiljak je bio gdje je i rekao. - Nema veze - ree jedan od mukarca. -Moda to i jest tvoj konj, ali stari nije bio lopov. Radije kreni prije nego te objese. Jedan tren Max Jenkins zagledao se u oi umirudega. - Bio je to moj konj - ponovi. Moj partner je ubijen kad su ga ukrali. Vrijeme kao da je stalo dok je starac s mukom pokuavao neto redi. Krvava pjena izbije mu na usta i stari je raner umro je bez rijei. No Jenkins je bio siguran u jedno: starac mu je povjerovao. Dalje niz ulicu odjekne povik: - Sredio je Jeba Sandsa! Ubio je Jeba! I ljudi pokuljaju kroz vrata na ulicu. Max Jenkins potri do konja, baci se u sedlo i u punom trku izleti iz grada. Iza njega progovorilo je oruje, no nijedan metak nije ga zakaio. I sad je bio tu gdje je bio, na vrhu osunana platoa, umirudi u sedlu. Oko njega nije bilo nieg osim daljine, nieg osim beskraja dalekih, plavih breuljaka i bezimenih tajanstvenih kanjona. Iznenada mustang zastade i podie glavu. Jenkins se bolno okrene traedi uzrok, no u svoj toj prostranoj praznini nije bilo nieg ivog, osim osamljena leinara visoko nad njime. Nigdje nije bilo ni traga ivota, ni traka pokreta... A tada je ugledao tragove. Tragove pustinjskog takora u praini i tragove jelena. Vodili su do ruba stijene i tamo nestajali. Zato je to bilo vano? ovjekov mozak upinjao se pokuavajudi rijeiti tu zagonetku, no

11

12

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

mustang nestrpljivo zagrize vale i cimne glavom i Jenkins opusti uzde. Mustang, roen i odrastao u planini, odmah skrene prema rubu stijene i tu zastade. Ispod njega pruala se tanka traka staze usko prianjajudi uz liticu. Tragovi su vodili prema njoj. S mukom se Jenkinsove misli usredotoe na to. Tragovi takora sami po sebi ne bi znaili nita, no tragovi jelena na istoj stazi mogli su znaiti vodu. I miris vode bio bi dovoljan da zaustavi riana jer jadna je ivotinja morala biti polumrtva od ei. Unato svom stanju Jenkins je shvatio prednost ove mogudnosti. Njegov konj, odrastao u divljini i sa samo nekoliko tjedana uz ovjeka mogao bi svladati tu usku stazu. Jedan pogrean korak mogao ih je obojicu survati u ponor od tristo i vie metara, no oni tragovi mogli su ih dovesti do vode. Jelen je ved proao onuda. Osim toga, to moe izgubiti? ovjek se tihim glasom obrati konju umirujudi ga i bodredi. Nekoliko trenutaka, uznemiren, naduljenili uiju, rian je oklijevao, a onda jahaev glas i njegov vlastiti nagon prevagnu. Jahaev unutranji stremen vrsto se upirao i strugao o liticu, a vanjski je visio u zraku nad ponorom, no mustang je sitnim, opreznim koracima silazio stazom koja na tom mjestu nije bila ira od puke izboine u stijeni. etrdesetak metara dalje staza se proirila na tri metra. Tu Jenkins sklizne iz sedla i, ostavivi sputene uzde, etveronoke se vrati stazom jer se vie od slabosti nije usuivao hodati uspravno. Iupa rukohvat otrolisne juke i njome prebrie tragove iza sebe. Zatim zahvati pijesak i pusti da mu procuri kroz prste . Zahvaden vjetrom, pijesak prekrije i tragove trave i ostavi tlo naizgled nedirnutim. Tada se vrati do konja i uspne u sedlo. Skrivena odozgo kamenom izboinom, staza se ponovo suzi. U jednom trenu pretvori se u samo malo blai nagib na strmoj litici, no

12

13

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

veliki rian sretno je prebrodio najopasnije mjesto dok je ovjek visio u sedlu samo mutno svjestan onoga to se dogaa. Skoro kilometar dalje, staza se iznenada proiri u prostranu, ravnu izboinu koja je gotovo cijela bila natkrita kamenim nadvojem. Uz vanjski rub raslo je gusto grmlje manzanite i kleke koje niime nije odavalo da iza njega lei ikakav slobodni prostor. Tu je, skriven sa svih strana, bio zatideni izbojak, a u jednom njegovom kutu, ruevina nastambe. Ne ekajudi poticaj od ovjeka, rian ivljim korakom krene prema ruevini i Jenkins zauje zvuk vode tekudice. Max je vie pao no sjahao s konja i zateturao prema kamenom jezercu od koja etiri metra u promjeru u koje je iz raspukline u stijeni tekla bistra, hladna voda. Kad se je napio do sita, prevrnuo se je na lea i oajniki pokuao misliti. ak ni Caleb Weiss nede pronadi njegov trag bez potene muke. Velik dio platoa bio je gola stijena, a nita odozgo nije ukazivalo na postojanje ovoga mjesta. Niti je bilo vjerojatno da bi se ijedan ovjek zdrave pameti uopde odvaio podi stazom kojom je on poao! Zatim je Jenkins ponovo pio i pio, osjedajudi kako se sve preednjele pore njegova bida polako natapaju hladnom vodom. Nakon nekog vremena s mukom je ustao, rasedlao konja, skinuo mu uzde i sputao ga u gustoj travi. Trebat de vatru... suharke koji se nede dimiti. Zidovi ruevine zakrit de odbljesak vatre koji bi se moda mogao probiti kroz grmlje i drvede na rubu izbojka. Mora zagrijati vodu da opere ranu. Mora... Satima kasnije otvorio je oi i zagledao se u tminu. Max ostade nepomian, oslukujudi. Nije uo nita osim tihog ubora vode koja je padala niz stijenu kanjona. Nod je bila hladna.
13

14

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

On otpue do sedla i nakon nekog vremena uspije olabaviti uzlove dovoljno da izvue pokrivae. Cvokodudi zubima on se zamota i skvri. Glavu je osjedao samo kao veliku, polupraznu posudu u kojoj se je njegov mozak budkao poput vode u zdjeli. Groznica ga je cijelog potresala dugim drhtajima. Daleko na nebu osamljena je zvijezda visjela iznad dalekog ruba druge strane kanjona... Kroz maglu delirija Jenkins je oslukivao ubor vode. Mora paziti... paziti. Moda su njegovi neprijatelji daleko, no u tiini pustinjske nodi i zvukovi putuju daleko. Danju de nahrupiti posvuda, trideset ili etrdeset naoruanih, krvoednih mukaraca. U zoru de morati poeti straariti nad stazom kojom je doao. Bol mu je glodala bok poput neumornog, gladnog takora... Takva mala rana, no trebalo ju je oistiti, zbrinuti. Njegov pogled uhvati osamljenu zvijezdu na rubu kanjona i, puno kasnije, mukarac utone u san. Na vrhu kanjona vjetar je uzdisao i stenjao meu klekama, draedi logorske vatre progonitelja. ovjek je bio ubijen i zakon njihova vremena nalagao je da ubojica mora umrijeti za uzvrat. Kojot zalaje na Mjesec, a njegov tugaljiv zov ostade tren objeen u zraku prije nego ga vjetar dograbi i rastepe nad kanjonima. Zatim je nod legla pod osamljenim Mjesecom nijema i mirna. Samo je voda i dalje uborila, a ranjeni bi mukarac s vremena na vrijeme tiho zastenjao u deliriju i snu. Idudi dan Max Jenkins proveo je u izmjenama delirija i bolesna, iscrpljena svjesnoga stanja. Malo po svitanju uo je topot kopita iznad sebe i, kasnije, kako se jahai vradaju, ovoga puta polake. Uzeo je puku i ostao mirno leati, ekajudi. Ako ga nau, i neki od njih de umrijeti.

14

15

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Nije osjedao neprijateljstva prema njima, osim prema estorici koja su ubila Johnnyja. Zakon koji ih je vodio bio je i njegov vlastiti zakon. Ovdje je bilo vode, a on je imao dvije kutije metaka. No za njega tu nije bilo hrane i, uza sve ostalo, Max Jenkins mogao je oekivati jo samo smrt od rane ili od gladi. No Jenkins Max bio je borac po prirodi i kakav god bio njegov kraj, nije mu se kanio prepustiti bez borbe! Povremeno bi zadrijemao ili bi izgubio svijest. Kao kroz maglu sjedao se je da je pio i umivao se. Sjedao se da je skupio suharke za vatru. Htio je zagrijati vodu u prastarom vru koji je naao u ruevini. Morao je oistiti ranu. Skinuo je zavoj i pogledao je. Rana je bila runa i upaljena, zastraujuda. Nikad nije stigao dalje od toga. Kad je ponovo otvorio oi, u glavi mu je bubnjalo, a cijeli bok bio mu je otvorena rana sirove boli. Grlo mu je gorjelo od ei, ali vie nije imao snage dopuzati do jezerca. Prvo ega je postao svjestan bio je pokret ondje gdje nije smjelo biti pokreta. Sluao je, svjestan opasnosti, pokuavajudi odrediti kakav je to laki, tajanstveni suanj. Podsuknje?! Smijeno!

Bio je hladan i bilo mu je udobno. Tupa bol jo je bubnjala u njegovu boku, no dio ukoenosti bio je nestao. Glava mu je bila teka i nije elio otvoriti oi. Neto hladno spustilo mu se na elo i Jenkins ostade nepomian, bojedi se da to ne nestane. Pokuao je po zvuku odrediti to se dogaa, no bojao se da mu se sve samo priinja ili da umire. Ono hladno maknulo mu se s ela. Osjetio je kako mu neiji prsti otkopavaju pojas i razmiu koulju. Prsti, hladni i spretni, dodirnuli su mu ranu i spustili na nju neto toplo i ugodno.

15

16

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Jenkins otvori oi i zagleda se u kameni svod nad sobom. Hladan dodir na elu nestao je, no ugodna toplina na njegovu boku trajala je i dalje. Jenkins polako spusti pogled. Kraj njega je kleala ena, no sve to je u prvi tren vidio bilo je glatko, smee rame s kojeg je bila skliznula bluza i prekrasnu, gustu, crnu kosu. Jenkins se gotovo nasmije. Bio je u deliriju. Morao je biti! Nikakva takva ena ne bi se mogla nadi na ovom osamljenom mjestu, ne tu na ovoj izboini na stijeni kanjona. Kilometrima uokolo nije bilo ljudskog naselja. A onda je ona okrenula glavu i pogledala ga. Njene oi bile su velike i tamne, uokvirene dugim, crnim trepavicama. Taj njen prvi pogled bio je njean pogled roen iz enske blagosti. I taj je pogled u trenu nestao. ena svrne oi na drugu stranu. - Kako se osjedate? Progovorila je naglo, bojom glasa ne odajudi nita, ni prijateljstvo ni neprijateljstvo. Jenkins je nekoliko puta morao pokuati progovoriti prije nego su mu usta uobliila rije. - Dobro - zastrue i pogleda prema melemu na rani. - Dobar... osjedaj. Niime nije pokazala da ga je ula. Ustala je i prila rubu stijene. Zatidena grmljem manzanite pogledala je u kanjon. Jenkins nije uo nita. Nakon nekoliko trenutaka vratila se je k njemu i dodala jo suharaka na vatru. Vatra je bila mala i nije proizvodila gotovo nimalo dima, gotovo nimalo mirisa. - Lijepo - proapde Jenkins. - Lijepo od vas. ena se naglo okrene prema njemu. - Uinila bih to i za psa! - ree otresito. Kad je idudi put maknula melema njenosti je nestalo iz njena dodira. Promatrao ju je dok je
16

17

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

radila. Sviao mu se nain na koji joj je crna kosa padala po ramenima i oblik njenih grudi pod tankom kouljom. No njeno lice bilo je namrteno i bez topline. - Ako doznaju da ste mi pomogli, nadi dete se u nevolji. - Nevolje ima uvijek. U njemu vie nije bilo snage. Kad je ponovo otvorio oi, ene vie nije bilo. I vatra je bila utrnula. Rana mu je bila svjee povijena, lice umiveno i ruke oprane. Bilo mu je drugo to se vie nita ne oekuje od njega. Ipak, mogao je razmiljati o djevojci i u tome su mu prolazili dugi sati u kojima je leao budan, okruen samo udaljenim zvukovima iz kanjona ili jednako dalekim kliktajem orla. Bila je njena dok je mislila da je u nesvijesti, no naglo se je promijenila kad je opazila da je gleda. To nije imalo smisla... Kao ni njeno prisustvo ovdje. Bila je uredna i ista. Znai da nije mogla stidi iz daleka. S druge strane, ako je ivjela u blizini, dolje na Sandsovu ranu morali su znati za nju. Pomisao na Sandsa podsjeti ga na vlastito oruje. Podigavi se na lakat, Jenkins spazi da mu je sedlo bilo dovueno na dohvat ruke, a puka oslonjena na nj. I njegova dva revolvera u opasaima, jedan kojim se opasivao i jedan koji je nosio u bisagama, takoer su mu leala pri ruci, s drkama okrenutim gdje ih je mogao najlake dohvatiti. Prilazna staza sad je bila pregraena suhim grmljem i granama tako da bi ga i najmanji dodir probudio utanjem. Tko god bila, djevojka je mislila na sve i oito nije bila nimalo naklonjena druini Sands-Bayless. No kako je ona dola do njega ako je staza bila pregraena? Pomisao na drugi prilaz zabrine ga. Ako je djevojka znala za ovo mjesto, morali su znati i drugi. Djevojka je mogla biti Indijanka, ali ne iz plemena Apaa, a ovo je bila zemlja Apaa. Ni crte njena lica ni njeno

17

18

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

ponaanje nisu govorili da bi bila Indijanka. Govor joj je jasno odavao panjolsko podrijetlo. Malo je meksikanskih obitelji ivjelo na ovom dijelu granice, no to je bilo mogude. Bilo je vrlo vrude, mada je Jenkins leao u sjeni. On dohvati pribor, smota si cigaretu i duboko uvue dim. Znoj mu se cijedio licem. U ustima je imao lo okus i ponovo ga je muila e, no nije imao volje ustajati. Nad daljim zidom kanjona leinar je kruio u irokim, lijenim krugovima. Nita nije remetilo poslijepodne koje je polako nestajalo nad kanjonom. Odnekud odjekne topot kopita, a onda utihne u daljini i vrelini dana. Rosa Maria ula je jahae kad su prvi put doli u dolinu. Nijedna takva skupina jahaa nije se u dolini pojavila jo od smrti njena oca, a njihova pojava nije mogla znaiti nita do nevolje. Kad je u ovim krajevima tucet jahaa izjahalo odjednom, oni su na umu mogli imati samo smrt. Ostavljajudi ovce, djevojka prie konju koji je drijemao u sjeni topole i iz navlake na sedlu izvue stari kolt Walker. Spusti ruku i skrije oruje u nabore svoje iroke suknje. Nije imala razloga pretpostaviti da bi jahai koji su dolazili Billi prijatelji. Bila je Meksikanka i imala je stado ovaca, no osim toga bila je i kdi Pabla Chavera koji je poginuo nie u kanjonu, boredi se do zadnjeg daha dok mu je krv pisala epitaf po stijenama. Sluajudi kako se pribliavaju gotovo je mogla zamisliti njihova lica. Samo je druina Sands-Bayless mogla okupiti toliko jahaa! - Juanito! - dovikne ona. - Ostani kod ovaca! U jedanaestoj godini Juanito je ved je bio poput njena oca i nimalo slian njihovu starijem bratu Ramoneu. Djevojka se udalji od stada, znajudi zato su jahai doli, i stade ekajudi, namrtena i osamljena na vrhu breuljka dok se je vjetar poigravao njenom lijepom, vranom kosom.
18

19

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Bit de to isti oni ljudi koji su joj uBilli oca, a njih stjerali na ovo mjesto. I sada, ako ga nau, ubit de i neznanca koji je leao meu stijenama i moda umirao. Bila je to iroka i samotna zemlja i kad bi i cijela njena obitelj izginula ovdje, ne bi bilo nikoga da pita zato. Samo bi nemirne oi mukaraca na ulici u Tokewanni rjee planule vatrenim pogledima jer ona vie ne bi prolazila kraj njih uz suanj suknje i ljuljanje bokova koje je tako dobro znala koristiti. Prolo je etiri godine od kad si je zadnji put kupila novu haljinu. Mogla si je priutiti samo stare, prepravljene stvari. Prolo je tri mjeseca od kad je zadnji put bila u gradu i gledala robu u trgovinama, dodirivala tkaninu koju nije mogla kupiti. Bilo je dobro poetati gradom. Mukarci su zurili za njom i dobacivali joj primjedbe, a ene se okretale od nje ukoenih usana i Ijutita pogleda. Bila je "ona Meksikanka". ene su je odbacivale jer su se mukarci okretali za njom. A ona ih je namjerno izazivala. Mogla ih je mrziti, ali bila je ena. Mogli su je prezirati, ali su je i eljeli. Znala je da je meu blijedim enama u gradu njena tamnoputa, rasna ljepota zapanjujuda i to joj se je svialo. Djevojka prkosno uzdigne glavu. Druge su ene imale lijepu odjedu, ali ona je bila Rosa Maria! Jahai su se na hrptu breuljka pojavili tijesno zbiti. Usporili su konje i prili joj korakom. Zastali su desetak metara od nje, deset umornih mukaraca ija je lica poznala iz vienja. Billi Sands bio je najgori meu njima, drsko privlana izgleda i ved s nekoliko mrtvih koje je ostavio za sobom. On je od glave do pete odmjeri polakim, drskim i uvredljivim pogledom. - Svaki put kad te vidim, izgleda sve bolje,Mex - nasmije se on. - Tako mi Boga, jednog dana ja...

19

20

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Jednog dana! - Prezir se cijedio iz njenih rijei i pogleda. - Jednog dana ti si mrtav! Okrenuvi se od njega, ona pogleda Todda Burgmana. - to hodete? - upita. Burgman je bio ovjek koji nije znao za alu. Nii od vitkog Sandsa, bio je snaan, zdepast mukarac. Njegova iroku vilica uvijek je pokazivala tamnu stranu. - Vidjela si ranjenog ovjeka na umornom rianu? - Ne vidim nikoga. Tko dolazi ovamo? Sands je zurio u nju. Znala je da je eli i izazivala ga je namjerno, svakim pokretom svog mladog, jedrog tijela mrzedi ga i zbog njegova prezira i zbog njegove elje. Bila je Meksikanka i uzgajala je ovce, a ipak se prema njima odnosila s prezirom i to ga je dovodilo do bijesa. - Ako ikoga vidi - ree Billi Sands - poalji bradu da nam javi. Ili, bolje, ja du se vratiti Sam. On je ponovo odmjeri i nasmjehne se osmijehom koji mu se nije odrazio u oima. - Mislim da treba mukarca - doda. Ona polako okrene oi prema njemu. - Gdje je mukarac? - upita podrugljivo -Moda ti? Bijes izoblii njegovo ljepukasto lice. - to ti, prokletnice...! On obode konja prema djevojci, no u istom trenu Rosa Maria podie teki kolt i opali. Udar i bljesak revolvera prestrai konja i on divlje

20

21

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

trzne glavom i posrne. No, sjajna crvena mrlja iskoi na Sandsovu uhu, napuni se krvlju i krv stade kapati u tekim, grimiznim kapima. Revolver u djevojinim rukama bio je miran i uperen ravno u cilj. Izraz njena lica nije se promijenio. - Idite odavde - naredi ona mrko. - Drugi put nedu promaiti. U nevjerici Billi Sands dodirne uho i zagleda se u okrvavljene prste. Lice mu je bilo bijelo od oka. Burgmanove su oi zasjale i on odmjeri Mariu Cristinu s novom pozornodu. - Da ti se konj nije prestraio - ree Sandsu, ne bez odreenog zadovoljstva - sad bi bio mrtav. - Pa da, Todde - tihim i zloslutnim glasom odvrati Sands. - Ubila bi me. Ta prljava ovarica bi me ubila! Burgman okrene konja, a ostali za njim. Billi Sands preko ramena dobaci pogled djevojci. - Imaj revolver pri ruci. Vratit du se. Dok su prelazili vrh breuljka jedan jaha podie ruku i domahne joj pozdrav. Bio je to Caleb Weiss. Iz depa na suknji djevojka izvadi metak i napuni kolt. Weiss je bio prava opasnost. Bio je to udan starac objeenih ramena, vie pas traga no ovjek. Nikad se nije kupao i tumarao je breuljcima poput neke neobine make. to je ranjeni ovjek uinio? Po nainu kako su krenuli za njim, morao je ubiti jednog od Sandsa. Dva put tijekom jutra jahai su zastali kraj izvora, a iz njihova razgovora naula je da proeljavaju okolne kanjone. Junanito joj prie maudi tapom. - Koga trae? - upita.
21

22

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Djevojka ga pogleda toplim oima. Kad se okrenula nakon sukoba sa Sandsom, vidjela je kako Juanito ustaje iz skrovita iza jedne stijene. Tek u jedanaestoj, a ved je bio poput oca. Oi su mu bile rairene i bio je blijed, no u rukama je stiskao puku. - Mukarca - odgovori ona. - Trae nekog mukarca. - Ne elim da ga nau. -Moda nede. Iz kanjona se spusti jaha u iznoenim konim hlaama i pokrpanoj koulji. Jahao je mravog indijanskog ponija. Bio je to njen brat Ramone, visok, premrav mladid slaba lica. Gledala ga je ne osjedajudi srodnosti s njime, pitajudi se kako to da sin moe biti tako malo slian ocu. Ramone je mogao trgnuti bre od ijednog drugog ovjeka kojeg je ikada vidjela, vjerojatno jednako brzo kao i Billi Sands koji je do sada ubio jedanaestoricu. No Ramone nikad nije ubio nikoga, niti je bilo vjerojatno da de to ikada uiniti. Bio je slabid i kukavica - to hode ovdje? - upita on. - Koga trae? - Boji ih se? - upita ona prezirno. - Ne bojim se niega! Zato bih se bojao? - Zato? Zato, to ne znam. Samo se boji. Uvijek se boji, svega. Juanito nije vie mogao drati jezik za zubima. - Rosa Maria pucala je u senora Sandsa. Na Ramoneovu licu odrazi se zaprepatenje. - Pucala si na njega? Djevojka slegne ramenima. - Samo u uho. Konj mu se poplaio. Ramone se zagleda u nju. Ta djevojka jo de ih sve stajati glave! Nisu imali puno, no ovdje su ih bar

22

23

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

putali na miru. Zato se ona ne moe pomiriti s time? Poslovi gringa Billi su poslovi gringa. Ramone se sjedao dana kad je pronaao mrtvo tijelo svog oca. Oboavao je oca, a taj je ovjek bio snaan mukarac. Ipak, unato svoj njegovoj snazi i hrabrosti, stjerali su ga u kut poput osakadena vuka i ostavili mrtva na stijenama. Kakve je izglede dakle imao on, Ramone? Moda je i bio kukavica, ali bio je iv i sunce je bilo toplo, a vjetar je u sebi nosio glazbu. - Da ga bar nau! - promrmlja on. - Tada bi otili i pustili nas na miru. Rosa Maria zurila je u njega crnim, podrugljivim oima. - Ba si budala - ree djevojka. Ramone zausti da joj otro odgovori, a onda se predomisli, okrene konja i udalji se. Gledajudi za njim, Rosa Maria bila je zabavljena drugim mislima. Gdje bi se ovjek mogao skriti, a da ga Caleb Weiss ne pronae? No da je i postojalo sigurnije skrovite, bilo bi opasno maknuti se sada. ovjek ne moe ostaviti traga ako se ne krede i, sve dok bude mogao mirno leati na kamenoj izboini, neznanac de biti siguran. Ali ona... Ona de morati biti oprezna. Vrlo oprezna. Rosa Maria je dovela obitelj u ovu dolinu nakon oeve smrti. Davno je ved bila otkrila kamenu izboinu i ponekad je znala odlaziti onamo da bude sama. Koliko je ona znala, nitko drugi nije znao za to skrovite. Nekod su tamo ivjeli Indijanci, a oni su svoja sklonita birali pomno. Marija Maria kupila je njihove prve ovce, njegovala ih i brinula se za strienje i prodaju vune. Ona je i ustrajno zahtijevala da sagrade vrstu, sigurnu zidanicu u kojoj su sada ivjeli. Ona je takoer iz San Francisca dala dovesti i ono malo namjetaja preostalog od njene udaje.
23

24

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Udala se za kauboja gringa kad je imala petnaest, nakon to je njen otac bio ubijen, i s njim je otila u Virginia Citv u Nevadi. Tamo je naiao na bogatu ilu srebra i obogatio se pa su se vratili u San Francisco. No, pide i kocka su ga slomili. Poginuo je u revolverskom obraunu, pijan. Rosa Maria vratila se je svojoj obitelji sa svim onim divnim dostojanstvom svog meksikog nasljea i s uspomenama na kratke dane slave u Virginija Cityju i San Franciscu. Kad se drugi put pojavila na kamenoj izboini, bilo je to iznenada. Suanj podsuknji, laki udar mokasine o kamen i stvorila se je pred Jenkinsom. Kleknula je kraj njega brzom, skladnom kretnjom i spustila lonac na tlo. - Jedite. Nema vremena za razgovor. Gladno je navalio na jo vrude jelo dok mu je djevojka skinula zavoj i pregledala ranu. Izgledala je malo bolje. Djevojka je ispere i previje istim platnom. Kad je pojeo, uzela je lonac i isprala ga na izvoru. Zatim se vratila s nekoliko tortilja i neto suene govedine zamotane u komad pamune tkanine. - Ne palite vatru - upozorila ga je. Trae vas. Kad je htjela ustati, zgrabio ju je za suknju i zadrao. Ona ga pogleda namrteno, ne pokazujudi drugih osjedaja. - Tko ste vi? Odakle dolazite? - Zar ja to vas pitam? - elim znati kome dugujem zahvalnost. - Por nada. Za malo. - Bar ime?

24

25

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Nije mu odgovorila, nego je ostala strpljivo stajati dok joj nije pustio suknju. Gipkim pokretom ona ustade i okrene mu lea. Koliko god je mogao i mukarac se okrene za njom - Vi... Tako ste lijepi - ree iznenadu, bez svjesne namjere. - Previe priate. Spavajte. Ipak, kad je stigla do ruevnog zida iza kojeg se prvo bila pojavila, djevojka prekorai preko kamenja i zastade. - Rosa Maria - ree ne okredudi glavu prema Maxu. Leao je oslukujudi jo kakav zvuk njena odlaska, no osim ubora vode nije uo nita. Svojim dolaskom ovamo stavila je ivot na kocku. Vedini iz Sands-Baylessove druine injenica da je ena ne bi znaila nita u usporedbi s injenicom da je neprijatelj. No ovjek kojeg se Max Jenkins bojao bio je Caleb Weiss. Weiss je bio ovjek na glasu. Bio je jedan od gortaka, izviao je za vojsku protiv Indijanaca, lovio i postavljao zamke gdje mu se prohtjelo. Dugo je ivio s Indijancima, ne samo s Utama, koji bijahu pleme njegove majke, ved i s Navajima i Apaima. On de paziti na djevojku, svjestan da ivi u blizini i da je neprijatelj. Njihov ranjeni plijen trebat de hranu i njegu, a ako ih dobije, morat de to biti od ove obitelji. Caleba Weissa nede biti lako nadmudriti. - Rosa Maria. Proaptao je njeno ime i svidjelo mu se kako zvui na njegovim usnama i u uima. panjolsko, nedvojbeno. A ipak, kretala se poput kakve Indijanke i odisala priroenim dostojanstvom svojstvenim kako Indijancima, tako i panjolcima. Osjedao je u njoj dostojanstvo i ponos ovjeka koji dolaze od ivota pomirena s prirodom.

25

26

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Jenkins ponovo provjeri oruje. Bio je daleko od sigurnosti. Svaki sat mogao mu je biti zadnji. On nije ostavio novih tragova, no djevojini dolasci i odlasci nisu mogli dugo ostati nezamijedenima. Sada je imao hrane dovoljno za nekoliko dana, bude li jeo tedljivo kao to je znao da mora. Nije znao kad bi se djevojka mogla vratiti. Ni hode li to uiniti. Staza kojom je dola morala je biti dobro skrivena, no ako je jo tko nae, Jenkins je znao da nema izgleda ponovo pobjedi. Radit de se samo o tome koliko drugih moe ubiti prije nego ubiju njega. Nadao se je da ga nede zatedi na spavanju. Jenkins se spusti na pokrivae. Bio je vrlo slab i najmanji ga je pokret umarao. Prodi de dani, moda ak tjedni, prije nego bude spreman za put. A to je bilo predugo, puno predugo vremena. On ponovo pomisli na Mariu Cristinu. Jednom, davno, kao djeak, poznavao je ene sline njoj. Odakle je vukla lozu? Od konkvistadora? Ili jo dalje, od kraljeva Tolteca? Povremeno bi uo jahae u kanjonu ili na platou iznad sebe. Znao je da ga jo trae. Ponovo je gledao kako dolazi veer, kako se sjene dulje i ekao da se nad kanjonom pojavi ona osamljena zvijezda. No nodas su se pojavile dvije. Jedna je visjela na nebu, druga neto nie, negdje na platou s druge strane kanjona. Bila je to logorska vatra ljudi koji su ga traili. II. Caleb Weiss sjedio je kraj te vatre, desetak kilometara dalje od izboine na kojoj je leao ranjeni Max Jenkins. Billi Sands bio je kraj njega i jo est drugih mukaraca. Svi bijahu umorni, a starijima meu njima potjera je i dozlogrdila. Mlaima je bila dobrodolo olakanje

26

27

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

od kaubojskoga posla, no i jedni i drugi bijahu jednako odluni. Samo je Caleb Weiss kuao gorku kau poraza. Prvi put nakon toliko godina izgubio je trag tako da ga vie nije mogao nadi. Jenkins mu je izmaknuo, bilo da je nekako pobjegao iz zemlje, bilo da se je zavukao u sigurno skrovite. Njegov je trag jednostavno nestao. Weiss ak nije tono znao ni gdje se to dogodilo. Sands nije vjerovao da se je Jenkins uopde uspio dokopati vrha platoa, a i Burgman se je bio sklon sloiti s time. Weiss je, meutim, bio siguran da se je Jenkins uspeo na plato, mada nije mogao objasniti zato to misli. Na platou je vidio samo dva svjea traga, a ni jedan nije se podudarao s tragovima progonjena ovjeka. Jenkins je izgubio krvi, puno krvi. A ipak nastavio se je kretati i ni na tren nije prestao misliti bistro. Takav je ovjek bio vraki opasan. Weiss nije poznavao Jenkinsa, ali znao je itati tragove. Znao je da Jenkins poznaje divljinu i da zna skrivati tragove. Zemlja kroz koju su se kretali bila je divlja i razlomljena. Leala je na granici izmeu Novog Mexica i Arizone na sjeveru i Sonore i Chihuahuae na jugu. Pojilita su ovdje bila rijetka, a zemlja gotovo stotinu kilometara juno od meksike granice potpuno nenaseljena. Duga i otra borba trajala je uz granicu, no samo se je Pablo Calderro uspjeno suprotstavljao druini Sands-Bayless dok konano i on nije pokleknuo. A ako je progonjeni ovjek od ikoga mogao primiti pomod, moglo je to biti jedino od te obitelji. - Ramone je kukavica - ree Mort Bavless. - Cura nije - doeka Burgman. - Vidjeli bismo da mu pomae - okosi se Joe Sands. - Ovo je zemlja otvorenih vidika.

27

28

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Zato onda ne vidimo njega? Weiss nije sudjelovao u razgovoru. Razmiljao je o djevojci. Znao je da ne voli gringose, no znao je da jo manje voli ikoga od Sandsa ili Bavlessa. Pitanje je bilo bi li stavila na kocku sve to su imali da im napakosti, izazivajudi njihov bijes. Po tragaevu miljenju ba bi i mogla. Uskoro je Weiss zakljuio da je Ramone zabrinut. Vidjelo se to po njegovu nemiru i nainu kako su mu oi bjeale pretraujudi okolne breuljke. No Weiss nije vjerovao da mladid ita zna. Radije, on je elio izbjedi nevolje, a ne izazivati ih. A sa Sandsovim jahaima u blizini ni nevolje nisu bile daleko! Weiss se je smjestio meu rijetko grmlje iznad kanjona i spremio na ekanje. Imao je dalekozor i odatle je mogao pratiti sve to se dogaa oko kude. Njegovo strpljenje nije imalo granica. Jednom na tragu, ni sati ni dani nisu mu znaili nita. Njegovim oima nita nije moglo izbjedi. U sumrak je gledao kako Rosa Maria i Juanito dovode ovce s pae, spremaju ih u tor i hrane velike pse. Iz dimnjaka se lijeno podigao dim. Ramone je izaao i nasjekao drva. Weiss je vidio kako se sjekira die i pada, a tren kasnije zauo bi i zvuk udarca umekan daljinom. Zalazede Sunce zapalilo je nebo naranastim i crvenim vatrama. Caleb Weiss pripali lulu i spremi se na ekanje. Sad bi bilo pravo vrijeme... Nije se dogodilo nita. iljasti vrhunci u sumraku jo se vie produe, mrak se stade skupljati na dnu kanjona. Rosa Maria izae iz kude i zastade uspravnih ramena, uspravljene glave poput lovakog psa koji je osjetio traak mirisa, no samo prie toru, provjeri vrata i vrati se u kudu. Tama proguta kanjon. Dva osvijetljena prozora ostali su jedine vidljive toke u njemu. Nod zahladi.

28

29

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Weiss se namrti. Moda je ipak bio u krivu. Moda ipak nisu znali nita. U sumrak se Max Jenkins izvue iz svog leaja i, ne uredi, dopue do ruba litice. Ne razmiudi zeleni zastor pred sobom zirne prema dnu kanjona. Na tom mjestu kanjon nije bio ni trideset metara irok, no malo dalje razlijevao se postupno prema prostranoj dolini kojih pet kilometara dalje na kojoj su pasla goveda Sands-Baylessovih. Gotovo u samoj sredini kanjona nalazio se Calderrov posjed. Trava je tu bila obilna, a podnoje zidova kanjona mrekalo se blagim breuljcima obraslim drugim biljem, izvrsnom stonom hranom. Jednom mu se uinilo da je opazio kratak pokret na visokom rubu s druge strane kanjona, no ma koliko da je zurio u tom smjeru, pokret se vie ne ponovi. Ostao je tako leati prouavajudi svoj poloaj, nesvjestan da s druge strane isto to ini i Weiss. Kad ga je hladnoda stala potresati lakim drhtajima, odvukao se je natrag u svoje pokrivae. Dugo vremena je leao, bolan i iscrpljen tim naporom prije nego je skupio snagu da pojede jednu tortillu i malo govedine. Jeo je polako, uivajudi u hrani i vakanju, ne bi li due trajalo. Djevojka se je izlagala stranoj opasnosti pomaudi mu, no Jenkins nije mogao uiniti puno da to promijeni. Oito su Sandsi vjerovali da se nalazi negdje u blizini jer bi inae otili traiti dalje. U ravnopravnoj utrci, njegov bi rian pobijedio svaku etverononu ivotinju u kraju, no Jenkins je znao da kanjon nadziru. Osim toga, njegova vlastita snaga bila je jo nedovoljna za brzo, dugo i teko jahanje po ovim stazama. Povrh svega, jo je morao nadi Johnnyjeve ubojice i naplatiti im, ako moe, cijenu ukradenih konja. Probudio se s izlaskom Sunca. Jeo je potom i pio s izvora. Napeo je miide, opustio ih, napeo ponovo. Kad je Sunce izalo, izvukao se je
29

30

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

ispod kamena nadvoja i legao na svjetlo i u toplinu. Kasnije je pokuao puzati prema rubu izboine, no ubrzo je odustao. Bio je preslab. Veliki rian zadovoljno je pasao uz liticu. Dan je odmicao sporo... to god mu je Rosa Maria stavila na ranu dobro je djelovalo. Upala se povukla, i runo crvenilo s njom. Max oprezno ispere ranu, udedi se to vie ne osjeda jake boli, i ponovo je zavije. Zatim iz sedlene torbe ieprka dalekozor. Bila je to jaka naprava, kupljena u jednoj vojnoj ispostavi, korisna u hvatanju zalutale stoke i divljih konja. Polako i strpljivo stao je prelaziti zemljitem nastojedi otkriti uzorak kanjona i mogude izlaze. Kad je jutro ved dobrano odmaklo, on spazi kratak odbljesak sa suprotne stijene. Znatno nie od Jenkinsova poloaja, mjesto s kojeg je uhvatio odbljesak ipak se nalazilo visoko iznad dna kanjona. Nakon duga vremena i pomna prouavanja, Max s oklijevanjem zakljui da su ga oi prevarile ili da je uhvatio odraz s komadida kriljavca koji je odronila i survala u dubinu kakva ivotinjica... A tada ga ugleda ponovo. Jenkins se namrti. Mjesto koje mu je privuklo pozornost naizgled nije prualo nikakva zaklona. Ipak, moda je u tlu postojalo udubljenje u koje je mogao ledi i skriti se ovjek. ovjek koji bi bio nevidljiv dok se ne pomakne. Tada ga je konano ugledao-mrava starca otrih, lisijih crta lica, ovjeka koji je jedino mogao biti Caleb Weiss. Max naglo spusti dalekozor. Znao je da ljudi poput starog tragaa mogu osjetiti pogled na sebi jasno poput dodira. Rosa Maria bila je s ovcama. Djeak je u blizini skupljao granje koje de na veer svezati iza sedla i ponijeti doma. Je li znala da je Weiss na litici iznad nje? Pokuao je smisliti nain da je upozori bez da istovremeno oda sebe, no to je bilo nemogude.
30

31

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Pokuao je zatim odmjeriti daljinu izmeu sebe i Weissa. Preko kanjona i dolje prema kudi Chavera... Oko stotinu i pedeset metara? Ne... Prije tri ili etiri stotine! Jenkins uzme puku i provjeri je li metak u cijevi. Zatim je odloi i uzdahne. Pucati prema dolje bilo je varljivo i nesigurno. Moda doe do toga, no Max to ostavi kao zadnju mogudnost i krajnju nudu. Rosa Maria je dva put ustala. Svaki put je krenula odluno, sa svrhom u pokretima i svaki put Weiss je hitro krenuo liticom ne bi li je zadrao na oku. Jednom je djevojka skupila neto drva, drugi put nabrala malo divljeg zelja za veeru. Vratila se je u hlad, sjedila nekoliko minuta, a onda ustala i pola ravno prema mjestu pod stijenom na kojoj je leao Weiss i gdje mu je bila potpuno nevidljiva. Iznenada se Max gotovo glasno nasmije. Rosa Maria znala je da je Weiss promatra, znala je gdje je i namjerno ga je muila! Na tom mjestu nije bilo naina da Weiss vidi to radi, a za starog tragaa nije moglo biti nieg goreg. Djevojka je mogla biti s ovjekom kojeg su lovili, mogla mu je slati poruku, mogla mu je ostavljati skrivenu hranu, mogla je... to god je htjela! Dok je djevojka mirno ivala pod stijenom, a Weiss se paao iznad nje, pojavi se mravi ovjek na indijanskom poniju. Ramone zaustavi konja i prieka da djevojka progovori, no ona je i dalje tiho ivala. - Jo su tamo - najzad progovori Ramone. Ona ga ni ne pogleda. Voljela je svog brata,no prezirala je njegovu slabost. - Znade li gdje je? - Tko? O kome pria? - ovjek kojeg trae. Jenkins... - Otkud bih znala? Do sada nisam znala ni kako se zove.
31

32

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Ramone se zagleda u svoju sestru s nelagodom. Nije bila jednostavna, poput Rose, njegove ene iz plemena Navajo. Ramone je razumio Rosu. Razumio je i svoju majku. No ova ena bila je drugaija. Moda zato jer se je bila udala za onog gringa i otila ivjeti u gradove. Ali ne, ona je oduvijek bila udna! Nije htjela ni jednog ovjeka, no kad god je odlazila u grad, zavodljivo bi ljuljala bokovima. Nije to bilo dobro. Ramone je bio siguran da de prije ili poslije morati ubiti zbog nje. Zato nije mogla uzeti mukarca kao druge ene? ena bez mukarca nije bila nita. Osim toga, znala je neto o ovjeku kojeg su lovili. Da Billi Sands ili Todd Burgman doznaju da mu pomae, uBilli bi ih. Sve do zadnjeg. Ili bi pokuali ubiti Manu Cristinu. U tom sluaju Ramone bi im se morao suprotstaviti. A on se nije elio boriti. On je bio jedan, a njih toliko. Rosa Maria je znala to njen brat misli. Znala je ak i to misli Caleb Weiss. Poznajudi cijeli taj kanjon kao svoj dlan, uskoro je znala i gdje se tono skriva. No za sada to nije smetalo. ovjek na kamenoj izboini imao je hrane i imao je vode. Bude li potrebno, bar dva dana modi de izdrati i sam. Kad je prvi put naila na njega, pomislila je da je mrtav. Da ga je ostavila, sad bi bio mrtav i nitko vie ne bi imao nikakvih problema. Neznanac je bio gringo. Nije joj znaio nita. I ona nije voljela Amerikance. Osim svog mua. On joj je bio dobar, ak i kad bi se napio. I uvijek se je odnosio kao gospodin, s potovanjem. ak i sad, uza sve slabosti koje je otkrila u njemu, Rosa Maria potovala je, na neki nain, i njega. ovjek na izboini... On nije bio slabid. Ni mekuac. Sjetila se njegovih revolvera. Billi su dobro odravani. I hlae su mu bile izlizane od njihovih korica. Bio je to ovjek koji je ivio s revolverima. Ne, izdrat de. Taj ovjek de sve izdrati. Kad mu se snaga vrati, odjahat de. Tako de ga se rijeiti. I bolje!

32

33

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Ramone je bio nemiran. On smota cigaretu i duboko povue dim. Nije znao da ih nadziru, ali pretpostavljao je da de to uiniti. On se nelagodno promekolji u sedlu i Rosa Maria ga konano pogleda. I to je bilo dovoljno. Dovoljno da ocijeni mukarca. Po nainu kako je sjedio u sedlu i kako je nosio revolver. - Previe si straljiv, Ramone. Ti, koji si tako dobar s revolverom! Mislim i bolji od Billa Sandsa. Ramone ostade bez rijei. Bilo je to prvi put da ga je Rosa Maria pohvalila za ita. No bolji od Billa Sandsa? Ne, nemogude. Pa ipak, pomisao je zvuala ugodno u njegovoj glavi. Rosa Maria vjerovala je da bi mogao uspjeti! Cijelu tu nod i idudi dan Max Jenkins leao je mirno i odmarao se. Grickao je hranu, pio puno i spavao. Misli su mu se neprestano vradale k Mariji Cristini. Djevojka je zraila nekim snanim, estokim, strasnim ponosom koji se uvlaio mukarcima pod kou, ma kako nadureno i neljubazno njeno lice bilo. U sumrak su se na sljemenu pojavili jahai. Na njihov znak Weiss se izvue iz sklonita i poe prema njima. Jenkins ga je promatrao, ali bez dalekozora jer je Sunce sjalo prema njegovoj izboini i Jenkins se je bojao da bi ga i samo jedan odbljesak sa stakla mogao odati. Ovce su se stale vradati doma. Jenkinsov pogled naglo se vrati k njima. Rosa Maria nije bila kraj njih! Weiss je zavrio razgovor i poeo se vradati na svoje mjesto. Nesvjesnim pokretom Max isprui ruku prema puki. U zadnji tren, nekoliko koraka od mjesta s kojeg je mogao vidjeti da je djeak sam kraj ovaca, Weiss se okrene prema jahaima i jo im neto dobaci.

33

34

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Kamen tiho zatropode i Max se naglo okrene. Rosa Maria pojavi se iza sruena zida. Disala je ubrzano, a oi su joj bile rairene i crne. U ruci je drala mali zamotuljak hrane. Ona se okrene da ode, a Max je zgrabi za ruku. - Cuidado! - pokae on prema jahaima. -Pouri! Vidjet de da te nema! Njene oi promatrale su ga hladno, neprozirne. - Boji se da de te nadi? Ili da vie nede dobivati hranu? - Ne budi glupa - odree Max. Djevojka se naglo okrene. - I pazi se - doda on. - Ti si lijepa ena, Rosa Maria. Njene su oi kratko bljesnule, izazovno, no onda se ona okrene i nestade bez rijei. I Weiss je nestao, a jahai su odlazili kad je Max ponovo pogledao u kanjon. S pukom u ruci on se primakne rubu izboine. Znao je to de uiniti ako Weiss opazi djevojku. Pokuat de ga ubiti. Te nodi, dugo nakon to se spustila tama, po prvi put je ustao na noge. Oslanjajudi se na puku kao na taku napravio je dva koraka, a onda je morao sjesti. Kasnije, napravio je jo dva koraka. Ovce su ved bile u toru, a Juanito u kudi kad je dola Rosa Maria. Vratila se je iz smjera izvora kraj kojeg je jo prije bila ostavila vjedro. Iz kude su dopirali ljutiti glasovi. Jedan je bio Ramoneov. Oi su mu bile usijane i ljutite kad je ula u kudu. Majka joj dobaci kratak, zabrinut pogled. Svaa iznenada utihne. Ramone je nadureno zurio u nju. Visoko podignute glave Rosa Maria prijee preko sobe i stade prati ruke. Majka nastavi stavljati hranu na

34

35

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

stol. Juanito je ved sjedio za stolom s noem u ruci. Iznenada se Ramone okrene prema djevojci. - Sve de nas uvaliti u nevolju! Skriva tog ovjeka! Rosa Maria ga prezirno pogleda. - Ti si lud - ree. Ramone je prostrijeli pogledom, zausti da neto ree, a onda se okrene i izleti iz sobe. Rosa Maria se trgne u sebi. Naravno da je bio u pravu. Njena pomod ranjenom ovjeku sve ih je dovodila u opasnost. No ona ga je nala samog, ranjenog, na samrti i u tom trenu inilo joj se da nema izbora. Naglo kako je i otiao, Ramone se vrati. Baci se za stol i stade ljutito jesti. - Nema pravo - ree. - Gdje je? - Ne znam o emu govori. Ramone skoi na noge i nagne se prema njoj. - Zna! - povie. - Skriva tog ovjeka! Hrani ga! -I to ako to inim? - Spalit de nam kudu! Ubiti ovce! - A to de ti uiniti? Boriti se ili pobjedi? Ramone je ponovo prostrijeli pogledom. - Borit du se! - U redu. Ja se borim sada. Ramone se namrteno nagne ponovo nad tanjur. Kad je pojeo, on ponovo izae iz kude. Na tren zastade kraj prozora i Rosa Maria ga

35

36

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

pogleda-visokog mladog mukarca, premravog, u iznoenoj i pohabanoj odjedi. Ona osjeti kako je probada otra bol. Nije bilo poteno. Ramone nije imao nikakvu mladost. Nikakvo vrijeme za bezbrino jahanje, za arenu, veselu odjedu, za udvaranje djevojkama... Odrastao je kao prestraen i osamljen djeak u zemlji stranaca. Nikakvo udo da je odrastao u prestraena mlada mukarca. I imao je pravo. Ne bi smjela dovoditi u opasnost obitelj. Billi su roeni u opasnosti i stalno su ivjeli u sjeni straha. Ona je bar imala nekoliko dobrih godina daleko odavde, ak iako je i u njima bilo gorine. Nikad nije razmiljala zato je pomogla ovjeku na kamenoj izboini. Zato jer je bio neprijatelj ubojica njezina oca? Zato jer je bio ranjen? Nije znala tono. Sluala je njegovo buncanje u deliriju. Nijednom rijeju nije zazvao neku enu. Zato joj je to bilo vano? Bilo je neeg mirnog i sigurnog u njemu, neeg to joj je donosilo smirenje ak i usred svih tih nevolja, neeg to je smirivalo njene nemire. Ta misao je uznemiri i ona je nestrpljivo otjera. Pa nije vie bila dijete da je kauboj lutalica moe tako uzbuditi! Usred nodi Max Jenkins je ponovo ustao i pokuao hodati. Opasao je revolver i pokuao ga trgnuti znajudi da de uskoro opet trebati vjetinu brza potezanja. Ponovo de trebati svoje revolvere. Svakoga trena mogli su otkriti njegovo skrovite. Razmiljajudi o tom, zaobiao je ruevinu traedi put kojim je dolazila Rosa Maria. Naao je to uzak odron sipine u irokoj pukotini u stijeni. Ali Rosa Maria nije proizvodila nikakva zvuka dolazedi. Nakon pomna promatranja otkrio je zato. Uzak izbojak, ne iri od petnaestak centimetara, pruao se du cijela odrona. Max se vratio k izvoru i pio. inilo mu se da se nikako ne moe do sita napiti. Lagani vjetrid ga zapuhne mirisom dima s logorske vatre. Jo su
36

37

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Billi tamo, s druge strane kanjona, ekajudi da pogrijei. Jesu li to znali? Ili su ostajali samo zbog neke Weissove nejasne slutnje? Unato slabosti, Max je bio nemiran. I veliki rian poeo je pokazivati tragove uznemirenosti. Billi su tu predugo. ovjek je znao da de uskoro morati krenuti. Ustrajno, strpljivo, nastavio je kruiti kamenom izboinom razgibavajudi i vjebajudi miide. Znao je takoer da de, kad krene, to biti iznenada, bez najave. Sada je cijelo vrijeme bio gladan. Je li to bio znak oporavka? Max je dobro znao pustinju. Znao je da ak i kanjoni imaju uzorak koji se moe svladati i pobijediti... uz malo srede. No pomisao na to da bi konjem, nodu, trebao svladati strmi spust odronom niz liticu kanjona ispunjala ga je muninom. Danju, pak, bio bi otvorena i laka meta onima koji su ga ekali. I Rosa Maria... Tako osamljena, tako namrtena, tako daleka... Bila je ponosna. Zrailo je iz svake njene crte, iz svakog njenog pokreta. Njena odjeda mogla je biti stara i iznoena, no dranje joj je bilo kraljevsko! Max Jenkins nije imao prava misliti na nju. Morao je misliti samo na to kako da se izvue odavde jer je njegov boravak ovdje predstavljao opasnost za sve njih. On se naglo okrene, no istog trena probode ga strahovita bol. Usrknuvi zrak, on se zgri i padne na koljena. A on je pomiljao na bijeg? etveronoke on odpue natrag do svojih pokrivaa. Puno kasnije Max se naglo probudi. Ruka mu se spusti na drku revolvera. to ga je probudilo? Nije to mogao biti nikakav uobiajeni nodni zvuk. Njegova podsvijest i predobro ih je poznavala. Moralo je biti neto drugo, neto to nije pripadalo uobiajenoj pjesmi nodi.

37

38

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Vjetar tiho prhne, jedva osjetljiv. Nod bijae iroka, bijela i nepomina. Visoki kameni vrhunci bacali su dugake sjene... Moda je ipak pogrijeio? No Max ostade i dalje nepomian, oslukujudi. Zrak je u njegovim pludima bio svje i hladan poput planinske vode, a zvijezde su blistale bliske, objeene poput svjetiljki na nebu. Znao je taj osjedaj, poznavao je sve mirise i zvuke. Max osjeti nepodnoljivi svrbe na boku. Ranjeno meso napokon je poelo zacjeljivati. On odahne polako, duboko. Prevario se! Iznenada zauje tihi zvuk. Neto se je kretalo u kanjonu ispod njega. Max nastavi oslukivati. Sjajna mjeseina donosila je kroz nepomian pustinjski zrak njegovim uima sidune zvuke. Jedva ujne. Neto... Netko se je dolje kretao. A taj netko mogao je uti i njega. Ako ved nije! Je li se u snu okrenuo, zastenjao, odao ikako drugaije? Vjerovao je da nije, vjerovao je da bi ga snaan nagon za samoodranjem i uvijek budna podsvijest ovjeka svikla ivotu na neprijateljskim stazama sprijeili u tome. Osim toga kameni zidovi kanjona Billi su poput zvunika koji su uzgonili zvuk pa je on na viem poloaju lake mogao uti on to se kretalo ispod njega nego obratno. Ponovo ga je uo. Zar je traga neto otkrio? U ovo doba nodi nije mogao slijediti nikakav trag, a ipak... Ponovo zavlada nodna tiina. Negdje u daljini odjekne zamiljeni zov kojota i potom se sve smiri. - Nema nimalo smisla! - Joe Sands je neraspoloeno zurio u vatru. ovjek ne moe samo tako nestati, kao da ga nije ni bilo! Todd Burgman premjesti duhan za vakanje na drugu stranu usta i ne ree nita. On je na svoj polaki, sustavni nain domiljao to se

38

39

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

moralo dogoditi. Od svih njih Burgman je bio jedini pred kime se Billi Sands ikad povukao, a Joe je o tome imao svoje miljenje. Billi se je, unato svoj svojoj brzini na revolveru, pomalo pribojavao svog utljivog, ozbiljnog urjaka. - IzguBilli smo ga - ree Mort Bavless.- jo tamo na platou. Bio je u loem stanju. Nije mogao dospjeti daleko. Na prijelazu Mocking Bird Jenkins je ubio Mortova brata, a sam Mort bio je jedan od estorice koji su uz Billa Sandsa uBilli Johnnyja Hendrixa. Mort se nije previe brinuo da bi mu se Jenkins ikad mogao osvetiti za to. Jahao je u potjeri vie zato da osveti bratovu smrt i zato jer je po prirodi bio ubojica. - Ako se je uopde i dokopao platoa -promrmlja Joe. Tijekom prola dva dana potjera se je osipala i Billu je to bilo drugo. Dva jahaa vratila su se na ran na skupljanje sijena, jo jedan vratio se doma k eni pred porodom. Potreba za brojano jakom potjerom bila je prola. Po navici dodirnuvi zadebljanje na ranjenom uhu Billi poeli da svi odu. Imao je svoje zamisli i planove, a hvatanje i smrt Maxa Jenkinsa nisu u njima dolazili na prvo mjesto. Vie od svega elio je da ode Todd. Todd nije dao da se diraju Meksikanci i, da se radilo o ikome osim o Toddu, Billi bi bio spreman povjerovati da se je Todd raspekmezio nad curom. Ali ne Todd! On nikad nije bio mek ni prema kome. Ba to pomanjkanje osjedaja najvie je strailo Billa. Todd je bio vrst i spor i pametan. Galeb Weiss nagne se naprijed i natoi si kave u lonid. - Tu je - ree jednostavno. Todd naglo podie glavu. - Vidio, si ga? - Ne. Ali u blizini je.
39

40

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Kako zna ako ga nisi vidio? - razdraljivim glasom upita Billi. Ponekad ga je Weissova samouvjerenost uasno uzrujavala. - Ako Jake kae da je ovdje - ree Burgman -onda je ovdje. - Ne znam zato - klimne Weiss - ali osjedam ga. - Ako je ovdje - dobaci Mort Bavless - onda Meksikanci to znaju. Kaem da odemo tamo, zgrabimo curu i... - Nedemo uiniti nita takva, - Burgman se ak nije ni okrenuo prema njemu. - Ionako ne bi progovorila - ree Weiss. - Oh, meni bi! - divlje de Mort. - Vidjet dete! - Ti si budala - ree Burgman tiho. - Mogao bi je ubiti prije nego bi je natjerao da progovori. Ne tu djevojku. Weiss zamiljeno zavrti kavu u lonidu. Ranjeni ovjek, sam... Gdje bi se mogao skrivati? - Mora biti u blizini - nastavi Burgman. -Ako je iv, mora jesti, a ako jede, jelo dobiva od Meksikanaca. Ali samo Ramone ikada odlazi odavde. Billi Sands, koji je leao ispruen na pokrivaima, sada se podigne na lakat. - Morte - ree - sutra demo se ti, ja i Joe zalijepiti za njega. Biti mu za petama u svakom trenutku. Poput ika. - Nita nedemo postidi. Mislim da je cura u pitanju. - Bili dobro govori, Morte - iznenada ree Burgman okredudi svoju etverouglastu glavu prema njima. - Zalijepite se za nj. To de ga slomiti. Nemojte ga stjerati u kut, ali budite u blizini.

40

41

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

I Weiss je polako upoznavao ovjeka kome je bio na tragu. Kad ga uhvate, nede to biti zabavno! - Nadi du vam ga - ree tiho. - No kad ga naem, preputam vam ga. Sve se oi okrenu prema njemu, prema tom cininom, neopranom starcu ije su oi zasjale kao da zna neku tajnu alu na njihov raun. -to to znai? - Neki od vas nede se vratiti. Ono je pravi nakostrijeeni vuk kojeg lovimo. Netko prezirno frkne, a Mort Bavless se nestrpljivo okrene. Billi Sands ljutito stisne usta i ne ree nita. Znao je da bez starog tragaa ne bi stigli tako daleko. U druini ga je drao prvo stari Jeb Sands, a sada Todd. Caleb Weiss prie svojim pokrivaima i legne. Dok je nepokretnim pogledom zurio u zvjezdano nebo, misli su mu ponovo prelazile okolnim podrujem. U njemu je moralo postojati skrovite. I moralo je biti blizu. Jutro je bilo tek blijedi nagovjetaj na istoku kad se je Max Jenkins probudio. Prva misao bila mu je o zvuku neijeg kretanja iz kanjona u nodi. Vrijeme za pokret neizbjeno se pribliavalo. Kad se razdanilo, ponovo je ispitao strmi odron sipine. Djevojka ili dijete mogli su se uspeti njenim tvrdim uskim rubom, no jedan pogrean korak... Vraja je djevojka u grudima imala srce ratnika! Djevojka ili dijete mogli su prodi onuda. No mukarac je mogao natjerati konja da se odsklie niz sipinu do dna kanjona. Max je znao viati divlje konje kako, stjerani u kut, izvode gotovo jednako opasne vratolomije. Isto tako lako mukarac i konj mogli su zavriti na dnu slomljenih nogu ili jo gore!

41

42

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Jenkins ugleda mladog mukarca, za kojeg je pretpostavio da je roak Marie Cristine, kako odlazi na indijanskom poniju. Kad je zaao za zavoj, dva se jahaa upute za njim. Mladi Meksikanac se nekoliko puta okrenuo prema njima, no jahai su, izgleda, Billi zadovoljni time da ga prate iz daleka. Druga dvojica jahaa prila su kudi i sjahala kraj staje. Dakle, dotle je dolo. Svaki potez Calderrovih bit de pod nadzorom. Jedan ovjek izae iz vrbika i krene prema Mariji Cristini. Ugledala ga je i zastala dok su joj rasputena duga kosa i iroka suknja vijorile na vjetru. Stajala je ekajudi, vrlo uspravna i dostojanstvena. Razgovarali su nekoliko minuta. Djevojka je bila hladna i smirena. Na licu joj se odrazi neto upeatljivo, neto ponosno i estoko, to ga ispuni snanom eljom i sad dok ju je samo promatrao kroz dalekozor. ovjek s kojim je razgovarala bio je Caleb Weiss, ovjek bez osjedaja i opsjednut. No to god da joj je rekao, nije je ni najmanje dirnulo. Kad se je okrenula, Maxu se uini da joj se suknja tjenje i maznije ovija oko nogu i bokova. On spusti dalekozor i rukavom obrie lice. Bit de to jo jedan paklenski vrud dan. Morat de krenuti. Nije imao prava i dalje izazivati vraga. Morat de se pokuati probiti. Max se vrati u sjenu nadvoja nad svojim skrovitem i sjedne ekajudi da dan proe. Kad ga je tihi suanj probudio, ved je bila nod. Mukarac se u trenu nae na nogama, s revolverom u ruci. Hitrim korakom povue se dublje u sjene ruevina i stade ekati zadravajudi dah. Tko god bio, priao mu je preblizu, neopazice.

42

43

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Idudih nekoliko trenutaka nita osim tihog ubora vode. Zatim suanj neijeg kretanja, tamnija sjena u mraku, disanje. Maxove ruke polete prema grlu. Jenkinsovi se prsti sklope oko neijeg mesa. Uslijedi kratka, divlja borba koja prestade iznenada kad je pod rukama osjetio meke obline enskoga tijela. - Rosa Mana? - Pusti me. Glas je bio hladan, gotovo bezlian, no tijelo u njegovim rukama ipak je bilo napeto poput opruge. Oklijevajudi, njegove ruke malo popuste stisak, ali se ne maknu. Djevojka zakorai natrake i odmakne se od Maxa. uo je kako ubrzano dje. Od uspona? Od neoekivane borbe s njime? Ili..? - Mislio sam da je Weiss. Nije mu odgovorila. U mraku je tek nazirao obrise njene glave naspram malo svjetlijeg neba. Max osjeti cvjetni miris koji se irio oko nje, lak, jedva primjetan, ali primjetan. Osamljena zvijezda visjela je nad kanjonom. - Odlazim - ree on iznenada. - Sve vas dovodim u opasnost. Nije ni odgovorila ni pomakla se. - Da nisi naila, bio bih umro. Ona tad okrene glavu prema njemu, no u mraku nije mogao raspoznati izraz na njenu licu. - Ti si ena koja moe hodati kraj mukarca, Rosa Maria. Ne iza njega. - A ti previe pria.

43

44

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Moda. A moda i ne dovoljno. Max pokua pronadi rijei, ali uzalud. Jednom davno bilo mu je lako razgovarati sa enama, no s ovom enom, u ovom trenu, nije mogao nadi rijei koje bi izrazile ono to je lealo u njemu. Odjekne upitan zov prepelice, ali ostade bez odgovora. Na vjetru je lebdio miris dima s logorske vatre njegovih progonitelja, a lide manzanite tiho je umorilo. No Max je opaao tek mali dio svega toga, toliko ga je zaokupljala djevojina blizina. - Ne smije idi. - Moram. Znaju da sam u blizini. Ponovo je zautjela i Max nije znao kako bi protumaio njenu utnju. Priao je konju tako naglo da se ivotinja poplaila, izmakne se hitro zaplesavi i tiho zare. Mukarac mu dlanom pokrije nozdrve i umiri ga rijeima, blagim glasom. Tada ga hitro osedla. Sam napor podizanja sedla na rianova lea oduzme mu dah, a bolni ubod prostrijeli mu bok. ovjek se nasloni na konja i prieka da doe do daha. Ako se iz ovog uspije izvudi iv, bit de to vedom sredom no to je po pravu zasluivao. - Gore je neprohodno - progovori djevojka. - Odron? - Najbolje, no bit de buno. Max odluno pritegne kolan. Znai, prihvatila je injenicu da odlazi. Vjerojatno joj je i drugo to de ga se rijeiti. Max osjeti udnu neodlunost. Nije mu se dalo otidi. Sjeti se osjedaja njena tijela u svojim rukama, napetog i spremnog na borbu. Iznenada mu krv jurne u glavu i on se okrene i sagne prema njoj. Pokuala mu se izmaknuti, no bio je bri. Suprotstavila mu se je divlje, estoko, poput lavice, no uspio ju je zadrati i privudi k sebi. Tada se
44

45

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

ona iznenada opusti, ali ne predajudi se. Ostala mu je mirna u naruju, ali bez odgovora, bez ikakva odgovora. Kad ju je pustio, nije se ni pokuala odmaknuti. - Ponaa se kao ivotinja. Glas joj je bio dubok, bez osjedaja. On je ponovo privue k sebi, ljubedi je ovoga puta njeno po usnama i obrazima, po vratu i ramenima. Ni pokretom, ni dahom nije mu odgovorila, ali nije se ni odmakla od njega. Napokon je Max ponovo pusti i sam se odmakne, diudi teko, duboko. Djevojka je ostala pred njime, ne bjeedi od njega, ni ne pozivajudi ga k sebi. Osjedao se je udno izgubljenim, bespomodnim. elio je doprijeti do nje, probiti njenu ledeno mirnu povrinu. A ona mu ni najmanjim znakom nije pokazivala kako. - Idi doma - ree on napokon. - Ja nodas odlazim. Ona se prigne i podie zaveljaj koji joj je ispao. - Evo ti hrane. - Rosa Mana? - zausti on kad se je okrenula da ode. Zastala je, ali se nije okrenula prema Maxu. - Vratit du se. - Kreni uz kanjon - ree djevojka kao da ga nije ula. - Skreni u prvi iroki kanjon s lijeva na koji naie. Prijei preko platoa i spusti se u idudi kanjon, prijei njega i idudi plato. Vidjet de crvenu stijenu slinu tornju, s usahlom topolom u podnoju. Iza tog kamenog tornja moe se skriti. Odande vodi staza dalje u pustinju. Moe pobjedi njome kad padne nod. - Nai se sa mnom tamo.
45

46

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Uinilo mu se da je slegnula ramenima. - Zato bih se nala s tobom? Misli da sam gringo? Ja sam Meskikanka! - Doi za mnom, Rosa Maria. elim te. - Lud si. Priao joj je s lea i napol je okrenula glavu prema njemu. Na blijedom ovalu njena lica pod mjeseinom njene su oi bile tamna, mrana jezera. - Vratit du se. Dugujem ti vie no to ti ikada mogu vratiti. - Por nada. - Ako ne doe do kamenog tornja, vratit du se po tebe. -I poginuti. - Moda. Ali vratit du se. Kad ju je ponovo htio uzeti u naruje, ona se ljutito odmakne od njega, a oi joj velianstveno bijesnu. - to to misli? Da sam glupa enska koja de dodi kad ti ree? enska koju de uzeti kad hode? E, nisam! Misli da dolazim ovamo jer ne mogu bez mukarca? Ja ne trebam nijednog mukarca! Dola sam jer bi umro bez mene... i jer je moj otac umro na stijenama tamo dolje. Misli da sam jeftina ena? Odlazi! Tiho je ekao dok se njen bijes nije istroio. - Vratit du se po tebe, Rosa Maria - ponovi tada mirno. - Onda si budala.

46

47

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Znam vie o konjima nego o enama -tiho se nasmijei mukarac. A ti si pravi, istokrvni mustang. Kojot zalaje prema osamljenoj zvijezdi koja je visjela nad kanjonom poput zaboravljene svjetiljke. Kojot oslune jeku koja je odzvanjala meu kamenim zidovima i zalaje ponovo. - Jedan ovjek mi je jednom rekao da u ivotu mukarca postoji nekoliko stvari koje mora obaviti i jedna ena koju mora imati. Ti si ta ena za mene. -Ne. Polako i njeno on je primi za ramena i ovla poljubi. - Samo jo nisi pripitomljena i to je sve -promrmlja. - Vratit du se po tebe. Djevojka se bez rijei okrene i nestade u mraku. uo je kako se poela sputati odronom. Ako su je njegovi progonitelji uli kako odlazi k njemu i ako su je sad ekali na povratku, znao je to de uiniti. Spustit de se za njom pucajudi iz oba revolvera... i to paklenski brzo! Nakon nekog vremena u kojem nije uo nita uznemiravajudeg, Max Jenkins odahne. Kad je procijenio da je djevojka ved mogla stidi do livade nadomak tora s ovcama, on povue konja do ruba stijene. Znao je to ga eka i kakvoj tekoj opasnosti izlae sebe i plemenitu, ivotinju koju je tek nedavno otrgnuo od divljine i ukrotio. Obojica su se mogli povrijediti ili poginuti, a ipak nije imao drugog izbora. Ovdje vie nije imao to ekati. Znao je da se njegovi progonitelji nede maknuti dok ne umre od gladi ili dok se netko ne slomi i ne progovori. Znao je da de svojim spustom niz vododerinu didi vraju buku i galamu. Znao je takoer i da ga bar dvojica ekaju dalje niz kanjon. Takoer, nije bio jo ni priblino oporavljen i jak za brzo i teko

47

48

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

jahanje. No znao je su se ljudi u podjednako loem stanju ipak znali izvudi. Max Jenkins provjeri svoju opremu. Pokrivai su Billi smotani iza sedla, uturica puna, hrana gurnuta duboko u sedlene torbe. Oba revolvera su mu visjela oko bokova, a puka je stajala u navlaci na sedlu. Odugovlaio je. Znao je da odugovlai... Od pomisli da de se strmim odronom morati spustiti nodu osuila su mu se usta, a eludac stisnuo u tvrdu grudu. Max pokupi uzde i jo jednom oslune nod. Sve je bilo tiho. No ne lee li njegovi progonitelji ipak dolje u mraku, ekajudi ga? Nisu li ipak uhvatili Mariu Cristinu? Weiss prodrma Todda Burgmana za rame. Vatra je dogorijevala i svi drugi jo su spavali. Bilo je vrlo kasno. Zavijanje kojota iznenada prestade. - Todde, ustani. Todd otvori oi, istog trena potpuno budan. Nije uo nita neobino, no stari traga naginjao se nada njega. -to je, Jake? - Imamo ga, Todde. Imamo ga gdje smo ga i htjeli. Burgman sjedne i stade nazuvati izme. Osjeti kako mu se usta sue i glava mu se uini neobino teka. Osjeti kako ga oblijeva ljepljivi znoj, no bilo je vrijeme da se ovo ved jednom zavri. Predugo je trajalo! - Djevojka je odlazila k njemu, nekamo na liticu. Bit de da ondje ima prilino mjesta jer je i konj s njime. Sidi de nodas, bar tako mislim. - Zato to misli?

48

49

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Djevojka mu je spremila prilino velik zaveljaj hrane. Dugo je bila gore. Ne znam kako odlazi tamo, ni tono gdje se skriva, ali znam gdje de se pojaviti kad sie. Burgman ustade i lupne nogama uguravajudi stopala u izme. Progovori otro, zapovjedno, i glave se podiu uokolo. Ljudi se stadoe hitro odijevati. Neki su tiho gunali, no nita ozbiljno. Tek prirodno gunanje umornih ljudi probuenih usred nodi. No svima je bilo drugo to su se stvari pomakle s mrtve toke. I svi su eljeli zavriti zamornu rabotu. Potjera je poela u navali bijesa i osvetnike strasti. Kod vedine njih toga je nestalo i potjeru su nastavili iz osjedaja dunosti i priroene nevoljkosti da priznaju poraz. - Upozorio sam onu dvojicu nie u kanjonu - ree Weiss. - Ako krene onamo, oni de ga doekati. Dvojica su iza kude. U mrei je, a mi smo na svim otvorima. Billi Sands nazuje izme i ustade. Bio je neobrijan i vilica ga je svrbjela pod kratkom strnjikom brade. Bio je znojan i prljav, a on je bio ovjek koji je volio biti ist i uredan. Dakle, cura je znala cijelo to vrijeme? I koliko je puta bila gore kod njega? - Ta prokleta, mala... - prokle on sono, ispod glasa isputajudi dio kisele gorine iz sebe. Weiss ga kratko pogleda, a Todd Burgman pograbi sedlo i krene prema konjima sputanim u blizini. Ostali krenue za njim urno zakopavajudi opasae s revolverima ili provjeravajudi puke. Krenuli su u zbijenoj skupini, a onda se ratrkali. Billi Sands ostao je uz Todda Burgmana. Kad jednom drugi odu, on de se pobrinuti za prokletu Meksikanku. A Jenkins... Sands osjeti kako ga stee u grlu... Runo stee.

49

50

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Jo tren je Max Jenkins stajao na rubu stijene. Osjedao je kako rian nemirnim, opreznim kopitom ispituje tlo pred sobom. Konj zatrese glavom i uznemireno se povue. - Idemo, Rii! - usklikne mukarac iznenada i nagne se u sedlu. Divovskim skokom, kao izbaen iz katapulta, rian se baci naprijed pokredudi lavinu ljunka i kamenja pod sobom. On zanjiti, oajniki nastojedi ostati na nogama, traedi uporite u sipkom materijalu pod kopitima. Na jastuku pijeska i kamenja sputali su se zastraujude brzo, no veliki se je rian jo dobro drao bacajudi se naprijed divovskim skokovima. Iznenada Jenkins zauje pucanj, otar prasak tekog revolvera negdje sa strane, zatim jo jedan. Oba ispaljena negdje iz smjera kude. Zatim, iznad jeke pucnjeva i tropota kamenja oko sebe, Max zauje zvonki vrisak. Nije to bio vrisak straha ili boli, ved vrisak ispunjen poticajem, hrabrenjem i nadom. Rosa Maria je pucala ne bi li im odvukla panju s njega. Morali su ga, dakle, ekati u zasjedi! Preletjeli su zadnjih nekoliko metara odrona, on i konj zajedno, na nogama, uspravni i u komadu, pobjedonosni. Osjetivi vrsto tlo pod kopitima veliki rian jurne naprijed, u slobodu. Caleb Weiss uo je prvo stijenje to se je obruilo zajedno s bjeguncem i prokleo tiho, ispod glasa sjetivi se kako izgleda ta vododerina. ovjek koji bi se odluio spustiti njome nodu... Dovraga! - Idemo, Todde - ree. - Moe samo kanjonom na jednu ili drugu stranu. Na je. Ispred njega strana kanjona ustoboila se crna naspram nodnoga neba. Blizu tog mjesta ranije tog dana Max Jenkins vidio je dvojicu

50

51

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

jahaa. On uspori konja i njegovi koraci postadoe jedva ujni u dubokom pijesku. Max zauje tihe glasove pred sobom, opazi sjenu koja se pomakla. Max stisne koljena i estoko obode riana ostrugama. Iznenaena ivotinja zgri se, skoi naprijed i baci se u galop. Zapanjena kletva, ovjek koji je povikao i skoio, revolver koji je prasnuo Maxu s desna. Zatim se i njegov revolver oglasi i zvuk modno udari o litice kanjona i zakotrlja se njime. Iz neposredne je blizine zapucao na sjenu koja se pomakla u mraku, a onda ju je njegov konj u punom trku ved preao i ostavio za sobom. Iza njega odjekne jo vike, jo pucnjave... Jenkins pritegne uzde i uspori konja. Iza sebe uo je zbunjeno dovikivanje, na tren obezglavljenu trku i pomutnju ljudi i konja. S lijeve strane prema njemu zine otvor novog kanjona gotovo potpuno obrastao grmljem, no rian smjelo zagazi u njega i pronae prolaz. Granje se prui prema ovjekovu licu, stade se hvatati njegove odjede i tijela, zadravajudi ga dok se je probijao naprijed. Visoko nad njime mjeseina se odbije sa stjenovite staze i Jenkins se stade probijati prema njoj. Desetak minuta kasnije zaroni u mlijenu bjelinu mjeseine na vrhu platoa. Jahai su mu Billi za petama; Jenkins zauje zvonak zvuk potkova na kamenoj stazi koju je netom preao. Max se brzo ogleda oko sebe. Na rubu litice stajala je kamena gromada veliine klavira. Mukarac sklizne s konja, prie joj i rukama se osloni na nju kuajudi joj teinu. Na stazi ispod sebe opazi kretanje. Max stisne zube, duboko udahne i upre se o stijenu. Gromada se nagne, zastrue i stade. Vrkovima izama mukarac se oajniki upre o hrapavi kamen platoa i pojaa pritisak. Stijena ponovo zastrue i nagne se jo malo prema rubu. ile
51

52

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

iskoe u mukarevu vratu i na elu, a miidi ruku i ramena napnu se do pucanja. Iznenada mu slabinu probije bijeli bljesak boli koji mu odree dah i na tren mu zamrai svijet pred oima. U istom trenu stijena se jo malko nagne i onda se lijeno, gotovo nevoljko prevali preko ruba litice. Max padne na koljena, irom otvorenih usta hvatajudi dah, osjedajudi kako mu se krv cijedi u hlae i znoj kapa s lica. Dok se je kamena gromada uz lavinu sitnijeg kamenja ruila u crni ponor, Max zauje prestravljeni krik ivotinjskog straha, bezglavo komeanje ljudi koji su joj pokuali izbjedi, njisak konja i krik jahaa koje je povukla sa sobom u dubinu. Visoko na litici mukarac se uspravi. Prsa su mu se snano nadimala, a noge tresle od napora, no iznenada ga ispuni divlji, iskonski bijes predugo progonjenog. - Doite! - zaurla on u tamu, a glas mu se odbije o litice. - Doite po mene, prokletnici! Znojan i drdudi, dok mu se tijelo treslo od boli, on se dovue do konja i nasloni na sedlo skupljajudi snagu. Dobro de razmisliti prije nego nodas ponovo krenu tom stazom! Max zadrhti kad se prisjeti samotna, izgubljena krika ovjeka i prestravljene njiske konja koje je stijena povukla sa sobom u smrt. Dobio je to je traio, pomisli on divlje. Ukrali su nam konje, ustrijelili su mi partnera i hode ubiti i mene! A Max Jenkins je elio ivjeti. Nod bijae hladna i mirna kao to to samo pustinjske nodi znaju biti. elio je ivjeti... U mislima mu bljesne sjedanje na tijelo ene privito uz njegovo, na njene usne, na njeno ekanje. Ne borbu, ne odbijanje, ne prihvadanje. Samo ekanje.

52

53

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Preko platoa okupanog bijelom mjeseinom jahao je polako i uporno, a svaki pokret bila je agonija u njegovoj razderanoj slabini. Jahao je dok Sunce nije izalo i dok mu se ne uini da nikada i nije poznavao ikakav drugi ivot osim ovog u sedlu, nikada nita drugo osim agonije i boli, nikada nita drugo osim bjeanja. U sivilu praskozorja pred njim se podie jednolino crveni kameni prst u ijem je podnoju stajala prastara topola skamenjenih bijelih grana i mrtva. Max potjera konja kroz zastor od vrba i ue u kameni amfiteatar od stijena i drveda meu kojima je protjecala mala struja plitke vode. Jasika je bila siva u svitanju, a trava rosna i teka kad je konano zaustavio konja. Stara kamena kuda uala je poput umorna psa tragaa prislonjena uz liticu i Max Jenkins tu sklizne sa sedla, baci se potrbuke i stade piti. Dugo vremena leao je tako bez pokreta, sve dok mu jutarnje sunce nije zagrijalo ramena i umorne miide i otjeralo hladnodu nodi. Max ustade, pristavi kavu, pojede malo govedine i tortilla i zatim zaspi. Kad se je probudio i uvjerio da je jo sam, on smakne koulju i razmota ranu. Meso koje je netom bilo poelo zacjeljivati sad je opet zjapilo razderano i krvavo. Max ispere ranu i ponovo je povije istim zavojem. Tada oprezno prie kamenom tornju i promotri stazu kojom je doao. Ni traga ni glasa nikome. On se probije kroz grmlje i ukloni onih nekoliko izdajnikih tragova svog prolaska. Vedina staze bila je kamena i, mada su i na njoj ostajali tragovi, nije ih bilo puno. Svaki novi sat bio je sat dobitka za njega, sat u kojem de ponovo dodi k sebi i jo malo se oporaviti. Ipak, nadao se je da de njegovi progonitelji biti toliko edni njegove krvi da krenu za njim i ostave Mariu Cristinu na miru. S druge strane, ljudi koji su pucali u lea

53

54

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

umirudemu nede prezati pred puno toga. Krenuli su za njim kako bi osvetili smrt Jeba Sandsa, a sad je na njihovoj strani poginuo jo jedan ovjek. Moda i dvojica... Rosa Maria mu je rekla da postoji prolaz prema pustinji. Max ga je pronaao tek kasno poslijepodne, dobro skrivenu stazu koja je kroz grmlje i preko kamenja vodila prema jugu. Znao je da je sada ili u Mexicu, ili sasvim blizu granice. Pred njim je leala zemlja Apaa, jedini put kojim je mogao podi. U potjeri su Billi i oni koji su uBilli Johnnyja Hendrixa, no s njima su jahali i poteni kauboji. Max je elio da ubojice plate i elio je natrag svoje konje, no ako ostane, ubijanju nede biti kraja. Johnny je bio mrtav, no i Sands-Baylessova druina izgubila je nekoliko ljudi. Raun je bio izravnan. Morao je biti. Osim toga, bila je tu i Rosa Maria. Ni po emu nije mogao znati to de joj uiniti. Imala je brata ili roaka, no jedan je ovjek bio bespomodan protiv skupine. Pojeo je svoj prvi topli obrok nakon puno dana, skuhan medu stijenjem, na vatri od suhog lida koje nije davalo gotovo nimalo dima. Nod se sputala. Max smota cigaretu i nasloni se na kamen iza sebe. Bio je napet i nemiran. Neto dalje potoid je uborio preko kamenja, ptice su se smjetale u gnijezda. Zatim daleko naprijed u kanjonu odjekne zvuk potkove o kamen. Max Jenkins beumno skoi na noge i zgrabi puku. Prie stijenama iza kojih je skriven mogao nadzirati prilaznu stazu. Nod se spustila tiha i mirna.

Ramone je ved sjedio za stolom kad je Rosa Maria izala iz svoje sobe. Voda na pedi ved je vrela i djevojka u nju ubaci aku kave. Ramone podie glavu i pogleda je.
54

55

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Danas ne idi s ovcama - ree. Rosa Maria se okrene prema njemu. Uini joj se starijim u jutarnjem svjetlu, tiim i mirnijim no obino. - Ja du ih odvesti - nastavi on. - Ti? - zaudi se ona. - Moramo ih spasiti. Ona se makne od pedi i prie stolu. Sunce jo nije bilo izalo i njih dvoje bilo je samo u sobi. Ona opazi puku naslonjenu uz njegov stolac i dodatni opasa s mecima objeen preko njegova ramena. Opasa njihova oca... - Misli da de dodi ovamo? - upita tiho. - Dodi de - klimne on. Djevojka se okrene prema pedi i stade razbijati jaja u tavu pokuavajudi srediti misli. Ramone je danas bio drugaiji. Bio je mukarac. Ona ga pogleda ispod oka, zbunjena tom promjenom u svom bratu. Kao da ga nikada nije poznavala. - Odvest du ovce u Notch - nastavi on. -Tamo ih nede traiti. To je, dakle, Ramone pokuavao izbjedi. No sad, kad je dolo do toga, vie se nije bojao. Rosa Maria osjeti kako je ispunja sram. Sram to je sumnjala u njega, to nije bila u pravu. Na njegovu usku licu odraavala se tiha odlunost i djevojka napokon shvati da se on nikada i nije bojao, ved da je samo nastojao izbjedi sukob koji je mogao zavriti jedino porazom i smrdu Calderrovih. - Ramone... - U njenu glasu bilo je nesvjesne molbe da je shvati, moda prve u njenu ivotu. - On je dobar ovjek. Nisam ga mogla ostaviti da umre.
55

56

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

On uzme jaja iz tave i tortilju iz tanjura na stolu. - Dovoljno je da si nala mukarca - odvrati tiho. Rosa Maria se vrati k ognjitu, posramljena i poraena njegovim tihim dostojanstvom. Da, bio je u pravu. Trebalo je skloniti stado. Sandsovi jahai nisu ljuBilli ovce, no daleko od oiju, daleko od misli. Calderrovi de modi izgraditi novu kudu, no ovce su bile sve to su imali i od ega su ivjeli. - Uzmi sa sobom i ostale - progovori ona. -A ti? - Mene trae. Ako ne budem ovdje, podi de za mnom. - Ti si mi sestra. Ostat du s tobom. - Ne, idi. Mogu ja s njima. Ramone zastade oklijevajudi. I drugi su ga trebali. Juanito je bio premlad, a bez njega ili bez Marie Cristine njihova majka bit de jednako bespomodna. I njegova ena Rosa. Bila je dobra ena, ali nije znala planirati unaprijed. Rosa Maria znala je izadi na kraj s mukarcima. I prije je to inila. Moda uspije i ovoga puta, a njegovo prisustvo ovdje ionako je moglo samo potaknuti nasilje. Sunce jo nije bilo izalo kad su otili, prvo Juanito sa stadom, onda majka i Rosa s magarcima natovarenim i korisnim i nepotrebnim stvarima. Ramone je krenuo zadnji, s pukom poloenom preko lakta, i tog jutra po prvi put je Rosa Maria vidjela da je opasao i privezao revolver. Stajao je vrlo uspravno toga jutra, s ponosom u oima. No na kraju je ostao tih. - Kad moe... doi - promrmljao je. Stajali su i gledali se u oi, ona i taj brat kojeg je prezirala i voljela, no koji sad vie nije zasluivao

56

57

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

prezir. Meu njima nikada nije bilo osjedaja. Nije ih moglo biti ni sada. - Ramone... Idi s Bogom. Ramone se naglo okrene i stavi nogu u stremen. Zatim se uspne u sedlo lakim i gipkim pokretom koji do sada nikada nije opazila. Kad se je smjestio, on se okrene prema djevojci. - Ti... Hode li dodi k nama ili ide s njim? - On je otiao. - No rijei, izgovorene, stvorile su u njoj udnu prazninu gdje je prije nije bilo. - Otiao je. - Vratit de se. Zar je budala da ostavi takvu enu? Gledala ga je kako odlazi, u pokrpanoj koulji, u iznoenim, starim izmama, no kao mukarac. Njihov otac bio bi ponosan da ga je mogao vidjeti. Popevi se na uzvisinu zadnjeg breuljka, Ramone podie ruku u znak pozdrava, a onda nestade s vidika. Kuda je bila tiha i inila se naputenom. Rosa Maria uzme metlu i stade pometati. to li je to uinila? Upropastila njihove ivote za udnog gringa? ovjeka koji joj nije znaio nita i kojeg je vidjela tek u par kratkih navrata? Djevojka se sjeti tvrde snage njegovih ruku, njegove iznenadne neobine njenosti... Ba je budala! No to joj je rekao na rastanku? Da doe za njim ili da de se vratiti po nju. No da poe za njim, otkrila bi njegovo skrovite. Da se vrati po nju, ne bi li to za njega bila sigurna smrt? Nije vano. Uinila je to je uinila. To je bilo dovoljno. Bilo ih je devet kad su doli, kiseli i prljavi od spavanja u odjedi, umorni od dugih sati u sedlu. Mort Bavless je bio meu njima ula je o njemu svakave prie Joe Sands i Billi Sands. Lice Billa Sandsa bilo je

57

58

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

iskrivljeno " od umora, usukano i opako. Kraj njega Todd Burgman sjedio je u sedlu, kao i uvijek, postojan i zastraujude nepokolebljiv. ovjek koji kao da je bio izliven iz elika, pred kime su drugi morali odstupiti ili se slomiti. - Kamo je otiao? - upita Burgman vadedi pribor za cigaretu. - Ne znam. Nije ni pokuala izbjedi pitanje. Ako ih nije mogla pobijediti, mogla im se bar suprotstaviti dostojanstveno i s ponosom. - Vrada li se? - Vrada? - slegne ona ramenima. - Zato bi se vratio? - Nema ovaca, Todde - progovori Joe Sands u nastaloj tiini. - Mislim da su pobjegli. Todd Burgman pogleda Manu Cristinu. Za milog Boga, kakva ena! Kako je stajala pred njima, sama samcata, bez straha i prkosna! Todd se zamisli. Bio je on oprezan ovjek i, osim prema svojoj obitelji, nemilosrdan i hladnokrvan. ivio je za ran. Stari Jeb Sands bio je gazda, no sada dunost je pala na Jebova ramena, kao to se uvijek i oekivalo. Iako se to Billu Sandsu nije nimalo svialo, malo je toga mogao uiniti. Od ezdeset kauboja koji su jahali za SB, na njegovu stranu ne bi stalo njih vie od osam, devet, a ni jedan meu njima ne bi se usudio izadi na dvoboj Toddu Burgmanu. Izravan, nepokolebljiv i modan, Burgman nije troio snagu uzalud. Razmicao je sve pred sobom, unitavao ne iz zlobe ili okrutnosti, ved jednostavno zato to bi mu se nalo na putu. U cijelom tom sluaju neto je smetalo Todda, neto u prkosnoj Meksikanki pred njima. Bilo je u njoj neto divlje i strasno,neka agresivna snaga i mozak koji je koristila otro poput mukarca. Bilo je
58

59

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

to neto to Billi Sands nije mogao shvatiti, ali i razlog zato je Burgman, ne vjerujudi u uzaludno rasipanje snage, ostavljao Calderrove na miru. Bolje da su u miru ivjeli u svom malom kanjonu i od svojih nekoliko ovaca, nego otjerani u breuljke i na njihovu stoku! Billi Sandsnije shvadao da de se ova djevojka boriti i da ne tako daleko na jugu ive Meksikanci koje bi mogla pozvati u pomod. Najbolja SBova zemlja leala je juno od granice i bilo je sasvim u modi te djevojke da im gadno zagori ivot ako je povrijede ili razljute i ako samo shvati da to moe. S druge strane Burgman je vrlo dobro znao i to bi za SB znailo da Max Jenkins proe nekanjeno. - Zato si ti ostala? - upita on napokon. - Zato ne bih? Ovo je moj dom. - Djevojka ga pogleda u oi i drsko trzne bradom prema namrtenoj skupini.Sad ste se nakanili i na ene? - Daj mi deset minuta s biem i ostrugama - zastrue glas Morta Bavlessa u tiini - i progovorit de. Todd Burgman pogleda vrh svoje cigarete. Nije imao vremena za takav razgovor. Mort je uvijek bio grub prema enama. Svoju enu je tukao sve dok nije pobjegla od njega da se nikad vie ne vrati. Mort je poao za njom. Moda se zato i nije vratila. No svakoj budali moralo je biti jasno da ova Meksikanka nede progovoriti, osim ako to sama ne odlui. - Todde. - Caleb Weiss sklizne s konja i une uza zid kude. - On de se vratiti, Todde. Burgman opazi neto poput straha to se iznenada odrazilo u djevojinim oima i isto tako naglo nestalo. Burgman je na svoj nain bio mudar ovjek. Iako je u njegovu ivotu postojala samo jedna ena,

59

60

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

njegova ena na njihovu ranu kraj Tokewanne, znao je prepoznati enu kad bi je vidio. I ja bih se vratio, pomisli on. Tako mi svega, i ja bih se vratio po nju! - Tako je - ree glasno. - ekat demo. - ekati?! - plane Mort bijesno i obode konja naprijed. - Ja ne kanim ekati! Ja... - Morte. - Ledeni glas zaustavi ga u pokretu i poput ledena pljuska ohladi njegov bijes. Burgmanova dvocijevka, ovla oslonjena preko sedla, svejedno ga je imala na nianu. - Ja zapovijedam u ovoj druini. Mort zastade oklijevajudi, no Burgmanova puka nije bila prazna prijetnja. - Onda ekajte, dovraga - zarei on napokon. - Ja idem u grad. Rosa Maria se okrene i ue u kudu. Tu joj noge popuste i ona naglo sjedne. Slike netom prola sukoba vrtjele su joj se pred oima. Jedan od jahaa imao je povijenu glavu kao da je zaradio metak kroz obraze. I Dave Godfrev vie nije bio s potjerom. Max Jenkins povedavao je ulog! Vrata se otvore i pojavi se Joe Sands nosedi naramak hrane u rukama. On je odloi na stol, skine eir i okrene se prema djevojci. - Hode li kuhati? Nitko od nas nije ba dobar u tome. Njegov stav bio je i naroguen i zbunjen. U prvi tren htjela je odbiti, a tada joj sine da se siti i dobro nahranjeni ljudi znaju opustiti i postati nemarni. - Kuhat du - ree kratko.

60

61

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Bar de imati to raditi i bar de imati ime zabaviti misli. Oni su vjerovali da de se Max Jenkins vratiti. No hode li? Zbog nje? estorica su ostala, a ostali su poli po svjee konje. Burgman, Billi i Joe Suton, Weiss, Bart Bavless i Tom Perish su ostali. Godfrevja je, kako je kasnije ula, pod sobom usmrtila kamena gromada. Nije eljela da se Jenkins vrati, a ipak je pamtila osjedaj njegovih ruku na svojim ramenima i neobine slabosti koja bi je obuzela kad ju je dodirnuo. Bio je to osjedaj njoj dosad nepoznat i vrlo ju je plaio. Nijednom mukarcu nije eljela dati toliko. Voljeti znai davati, predati se u ruke mukarcu, i to onome koji nije poznavao ni nju, ni njen svijet, ni nita njena. Prestat de misliti na njega. Ionako je otiao. Jednom je bilo dovoljno. Buda Havesa i nije zapravo voljela, no udjela je za ivotom vedim od ovog kutka planine na rubu pustinje, a kad je njen otac poginuo, njena su usta bila jo jedna usta na zajednikom mravom ognjitu. I tako se je udala i otila. Njen mu ju je volio, ali bio je pijanac. Bio je slab. Ovaj mukarac bio je drugaiji. Neto u njemu navodilo ju je da mu vjeruje ak i kad bi si sama govorila da je luda to to ini. Sjedala se je kako ga je nala na kamenoj izboini. Leao je na tek napol razmotanim pokrivaima, sablasno bijela lica, a tanak mlazid krvi cijedio mu se iz otvorene rane na boku. Uinio joj se mrtvim, a onda je vidjela kako die. A sad ga vie nije bilo. Uspio je pobjedi. I nede se vratiti. Tu su ekali ljudi spremni da ga ubiju. Bart Bavless se odgurne od stola i s nevoljkim divljenjem pogleda Mariu Cristinu. - Bogme zna kuhati, Mex - ree. - To ti moram priznati.

61

62

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Ona ga namrteno odmjeri i okrene mu lea. Iza nje ustade i Joe Sands. - Hvala, gospoo - promrmlja srameljivo. Tom Perish mu se podrugljivo naceri, no zatim Burgman doda svoju zahvalu njegovoj i Joe se osjeti malo bolje. Samo je Billi Sands odugovlaio za stolom. Jelo je doista bilo dobro, no Billi je otezao zato to nije mogao vjerovati da bijedna obina, piljiva Meksikanka mogla ostati ravnoduna prema njemu. Polako je ispijao kavu eledi ostati nasamo s njome. Nekoliko minuta kasnije na vratima se pojavi Todd Burgman. - Ako eli ostati unutra, Billi - ree s tekom podrugljivodu - makni se od prozora. Ako te Jenkins vidi, nikada nede udi. Jenkins nede dodi nodas, pomisli Rosa Maria. Nodas de je ekati kraj kamenog tornja. Sutra? ekat de je i sutra. Poslije sutra morala je pobjedi. Iznenada se djevojka trgne. Vjerovala mu je! Nije vie bila mala djevojica da se da zaluditi rijeima nekog kauboja lutalice. A ipak nije mogude da bi se zaljubila u njega! Nemogude. Bio je gringo i stoga... Ipak, dirnuo je neto u njoj kao ni jedan mukarac prije. Djevojka se ponovo trgne i stade naglo raspremati stol. Iza nje Billi Sands je sjedio s palcima zataknutim za opasa. Pratio ju je pogledom kao to maka prati mia, gledao kako joj suknja u hodu dodiruje bedra, sitne pokrete njenih ramena. - Dri se visoko i sveto - podrugne se on,a onda otkrijemo da zalazi gore k njemu! - Ne svia ti se to, ne? - upita ena tonom izazova. - Misli da si ti pravi mukarac! Misli da bi mi se ti trebao sviati. Bah! Ti nisi nita! Ti si ivotinja! Koja bi ena htjela tebe? Jedino to zna je krasti i ubijati!
62

63

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

U skoku se mukarac podie sa stolice i pljusne je preko usta. Udarac odjekne poput revolverskog pucnja. On podigne drugu ruku, a djevojka posegne iza sebe prema kuhinjskom nou. Prije nego ga je stigla upotrijebiti, na vratima se pojavi Todd Burgman. - Stani! - zaurla. - Prokletstvo, Billi! Pusti djevojku na miru! Sandsova se ruka zaustavi, a lice mu problijedi od bijesa. On se okrene prema Burgmanu, pogrbljenih ramena, prstiju rairenih poput kandi nad drkom revolvera, oiju gladnih ubijanja. - Ne obradaj mi se tim tonom, Todde! Jednog dana du te ubiti zbog toga! - U redu. - Todd Burgman premjesti duhan za vakanje na drugu stranu usta i trzne palcem prema vratima. - Samo reci, Billi. Bilo kad hode. Ali sad se nosi odavde i pusti je na miru. Nemamo vremena za tvoje ispade i potrebu da joj se zavue pod suknju. Lovimo ovjeka, ako si zaboravio. Billi Sands ekao je koliko bi se polako odbrojilo do dvadeset, a tada se okrenuo i progurao kraj Todda prema vratima. Neto u Toddu bilo je ohladilo njegovu naglost i bijes. Todd ga je gledao ravno u oi, prihvatio je izazov i otjerao ga, a da pri tom nije ni najmanje poremetio svoj spori ritam vakanja duhana. Jednako tako Todd je izgledao kad je gledao igosanje goveda ili kad je kupovao novu bavu brana. - Nije vano, Todde - dobaci Billi preko ramena zastavi kraj vrata. Ali doe mi da bljujem krv od nje! Burgman odmjeri no koji je Rosa Maria jo stiskala i gotovo se nasmijei. - Da - ree suho. - Vidim i na koji bi nain to mogao.

63

64

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Kad je Burgman izaao, Sands se okrene prema djevojci. - Bez obzira to bude s Jenkinsom - ree -ti si jo ovdje. Kad zavrimo s njime, nikome nede biti stalo do toga to bude s tobom. A kad ja zavrim, i nede ostati puno za druge! Rosa Maria odloi no. - Ubit du te - ree mirno i s uvjerenjem. -Prije du te ubiti. Dan je polako odmicao, vreo, sparan i teak. Leinar je tiho kruio u visini, a bokovi gutera uurbano su dahtali pritisnuti velim, tekim zrakom. - Past de kia - promrmlja Weiss. - Ovakvo vrijeme donosi kiu. ekali su u sjeni, skriveni od pogleda. Nitko nije znao kad de se Jenkins pojaviti. Bart Bavless je razmiljao o Weissovim rijeima, o tome da im preputa Jenkinsa kad ga nau. Sjetio se i to se desilo kad su ga stjerali u kut prvi put. Nije bilo dobro razmiljati o Maxu Jenkinsu. Bio je on vrst, divlji borac koji se borio sa svom estinom pritijenjena vuka. - Nisu to trebali uiniti - promrmlja Joe Sands okredudi se k Bavlessu. - No bilo im je slino, Billu i Mortu. Bart Bavless bavio se istim mislima, no nije ih elio izredi glasno. Neka se Todd pobrine za Billa. To nije bio Bartov posao, iako su sada vjerovali da je krdo koje je dotjeralo Billovo drutvo bilo ukradeno, kao to je Jenkins i tvrdio. - Namjeriji su se na kriva ovjeka - nasmijei se on neveselo. Bavlessu je bilo dosta jahanja po tim vrelim, ogoljelim breuljcima, preko kamenja nalik platnenim jezicima. Oblak na tren prekrije sunce. Moda de doista pasti kia. Bilo je i vrijeme!
64

65

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Popio bih pivo - promrmlja Bart. - Ved mi je pomalo dosta svega. Billi Sands uo je njegovu zadnju primjedbu, ali nije rekao nita. Zapravo, njemu bi sasvim odgovaralo da se svi raziu. Htio je ostati sam s Meksikankom. Htio joj je pokazati to je ide. Weiss je tiho sjedio u najdubljem dijelu sjene. On je uvijek znao gdje de hlad biti najdublji i trajati najdulje. S vremena na vrijeme pogledao bi Billa Sandsa znajudi kakve mu se misli vrzu glavom. Veera je bila jo jedan dobar i obilan obrok. Burgman se odmakne od stola, ali ne ustade. Jedno vrijeme Billi ga je pokuao nadekati, a onda je odustao. Nitko nije mogao nadmudriti Todda. On je sjedio postojan i nepokretan poput planine i svojim krajnjim nehajem ponovo doveo Billa do ludila. Todd smota cigaretu i zapali je. Nije znao sa enama, ak ni sa svojom s kojom je sretno ivio ved vie godina. No znao je da bi neke prodale mukarca. Neke se je dalo zaplaiti. Na neke se moglo djelovati preko njihovih obitelji. No nije znao kako bi mogao doprijeti do ove ene pred sobom. U dui Todd nije vjerovao da de uspjeti, no kad je Todd neto namislio, onda je to i proveo. Upravo to je tako dugo i dralo Billa Sandsa na uzdi. Todd se nije dao zaplaiti, a smrti bi se predao tvrdoglavo, teko i ne bez estoke borbe. - Voli tog mukarca, Jenkinsa? - upita on iznenada. - Zato me to pita? - Zapravo ne znam. Moda iz radoznalosti. Puno si uinila za njega.

65

66

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- to sam uinila? Umirao je. Skrpala sam ga. Uinila bih to i za tebe. Uinila bih to za bilo koga. - Vjerujem da i bi. Ti si vraka ena, Rosa Maria. I ne voli nas previe, zar ne? - Trebam vas voljeti? - slegne mlada ena ramenima. - Ubili ste mi oca. Pokuali otjerati nas. S nae zemlje. - Moemo to promijeniti - zapone Todd polako. - Mogu vam dati vie zemlje. Stari Jeb mrzio je ovce iz dna due. Ja ne. Mogao bih te opskrbiti. Postati partner u stadu. Ima dovoljno brojnu obitelj da ih uzgajate. Moemo dijeliti pola-pola. Toddova je ponuda bila iskrena i Rosa Maria je to dobro znala. Osim toga, ako Burgman stane na njenu stranu, nitko se nede protiviti. Bar ne glasno. - to bi ti rekla ena? - upita djevojka pomalo izazovno, pomalo se zabavljajudi ne raun ozbiljna mukarca pred sobom. - Moda bi se naljutila - prizna Todd s odreenim aljenjem. - ene te ba ne vole. - Nemaju razloga. Ja njih ne gnjavim. Dobra sam djevojka. Todd Burgman je pogleda. - Vjerujem ti - ree, iznenaen to prije nije pomislio na to. - Da, siguran sam da jesi. No zna kakve su ene. Izgleda... Izgleda nekako zavodljivo. -I? Pa ena sam. Todd osjeti kako mu se udna vrudina penje u obraze. - Onda, to kae o ovcama? - upita naglo. - Jesmo li se dogovorili?

66

67

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

-Ne. - Zbog moje ene? Sredit du to s njom. - Zbog onoga to eli da ti kaem za uzvrat. - Reci mi gdje je. Povudi du ljude odavde i zadrat de ovce. - Ne znam gdje je. - Rekao je moda da de se vratiti? Zastala je oklijevajudi samo tren i odmah spoznala da je pogrijeila. Pobjedonosni bljesak odrazi se u Toddovim oima. - Ne - ree djevojka. - Zato bi se vratio? No nije zanijekala dovoljno brzo. Burgman ustade osjedajudi se bolje nego na poetku razgovora. Sad je bio siguran da de se Jenkins vratiti zbog brige to je bilo s djevojkom. - Poalji po mene kad bude spremna za razgovor. Ionako demo ga se doepati. No ako mi kae gdje je, pobrinut du se za ljude u gradu. Ako ja kaem da si u redu, bit de dobri prema tebi. Bila je to istina. Na Burgmanove rijei ljudi se nisu olako ogluivali. Moda im se nisu sviale, no nitko nikada nije iao protiv Burgmana. A Max Jenkins doista bi se mogao vratiti i poginuti. Ipak, Rosa Ctistina nije drugi put ni pomislila na Toddovu ponudu. Na brizi joj je jedino bila mogudnost da se Max stvarno vrati i upadne u zamku. Pristavila je kavu i ostavila je na rubu ognjita. Izala je na vrata i dobacila ljudima da ima kave. Zatim je otila u svoju sobu, ali nije se razodjenula. Znala je da de ljudi piti kavu koju im je ostavila, da de je ispiti do kraja tako da ostanu budni. No to da je popiju i nikad se ne probude?

67

68

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Poznavala je pustinjske biljke u kojima je bilo otrova, mnoge jo od djetinjstva. Rosa joj je pokazala jo neke. Rosina majka bila je poznata ena vra meu plemenima Navajo. Ipak, Rosa Maria nije bila ubojica. No kad bi Toddovi ljudi samo vrsto zaspali? Ta misao odagna san s njenih oiju. Tamo negdje u nepokretnom miru pustinjske nodi uzdizao se je prema tihome nebu kameni prst pozivajudi je, mamedi je neodoljivom snagom. U tami se oglasi prepelica. Tamo ju je ekao Max Jenkins. Djevojka se ljutito okrene i zabije glavu u jastuk. Nakon nekog vremena je zaspala. Problemi koje im je Max Jenkins zadavao bili su problemi od kojih je Caleb Weiss ivio. Nijedan zadatak nije mu se sviao vie od ovog jo od kad je prestao loviti Apae. Na desetke dobrih skrovita nalazilo se u planinama Animas ili Guadalupe, no Weiss je osjedao da de Jenkins skrenuti na jug, prema divljim stazama San Luisa, Jenkins je mogao preivjeti u toj zemlji jer je mogao ivjeti poput Apaa. Ali nede otidi dalje dok djevojka ne bude s njim. Weiss je to rekao i Burgmanu. - Bez obzira na to - ree Burgman - podi demo za ovcama i pogledati to se tamo deava. Povest demo i Joea. Weiss se zamiljeno zagleda prema kudi, ali ne ree nita. Ostaviti Billa bez nadzora znailo je traiti nevolje, a Weiss nije elio da djevojka strada. Ona mu je bila najbolja nada da uhvati Jenkinsa. No druga odluka bila je Burgmanova i Weiss je zadrao jezik za zubima. Odjahali su sat nakon izlaska Sunca. Billi Sands smota cigaretu i zagleda se za njima. Tom Perish sjedne i pogleda ga s iekivanjem. Bart Bavless si nervozno protrlja vilicu. Rosa Maria, videdi da Burgman odlazi i videdi uznemirenost na

68

69

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

ljudima koji su ostali, stavi kuhinjski no na dohvat ruke i pokrije ga krpom. Odjekne tropot tekih koraka po ljunku i na vratima se pojavi Billi Sands. Na usnama mu je lebdio tanak osmijeh. Na usnama, ali ne i u oima. - Todd je otiao - ree. - Da. - Rosa Maria promatrala ga je opreznim pogledom. - Znam. - ekao sam ovakvu priliku. - Ti si kukavica. Boji ga se. Sands zakorai u sobu. - Ne, ne bojim ga se. Samo sam pametan. Todd obavlja posao. Skida brigu s mojih ramena i zato putam da bude po njegovu. - Izai. Ovdje nema to traiti. Billi Sands je nasmije. Nije to bio lijep zvuk. - Imam itekako! Pokazat du ti neto to nede tako skoro zaboraviti. On zaobie stol i zaustavi se pred njom. Nije se ni pokuala izmaknuti. I dalje oprezna pogleda, bezizraajna lica, promatrala ga je ekajudi. Billi podie ruku i otvorenim je dlanom udari po licu. Djevojine se oi raire, no ona i dalje ostade mirno zuriti u njega, a crveni otisak njegova dlana iskoi na njenom obrazu. Sama njena mirnoda i nepokretnost probude bijes u mukarcu. On zgri prste u aku i u tom trenu djevojina ruka poleti prema skrivenom nou. Billi opazi bljesak otrice i odskoi u trenu kad je zamahnula prema njemu tako da mu je samo zaparala koulju. Noga mu se zahvati o stolac i on posrne i tresne na lea. Rosa Maria ga hitro zaobie i poleti prema vratima. On je pokua uloviti za

69

70

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

suknju, no ponovo se zaplete o stolac, a onda se djevojka ved dokopala vratiju i potrala prema taglju. Tom Perish skoi prema njoj da je zaustavi, no ona se, divlja poput tigrice, okrene k njemu i zamahne noem. Tom se povue, glasno kunudi, dok mu je krv briznula iz ruke. No to zadravanje bilo je dovoljno da je Sands ponovo dohvati. Izbjegavajudi no, Billi je udari i srui na zemlju. Prije nego je stigla ustati, on joj nogom izbije no iz ruke. Djevojka ustade i pokua se povudi dok joj je iz oiju sijevala mrnja, no mukarac poe za njom i, ne obazirudi se na njene udarce i borbu, zgrabi je i ponese natrag prema kudi. Kad ju je pustio, odskoila je od njega i stala teko diudi, zvjerajudi oima oko sebe poput ivotinje stjerane u tjesnac. Vani je Tom Perish i dalje runo psovao dok mu je krv dalje tekla iz ruke. Bart Bavless je zurio prema kudi. Znoj mu iskoi po licu i on oblizne usne. - Ne stoj tamo kao budala! - zaurla Perish. - Povei mi ruku! Oklijevajudi, Bavless krene prema Perishu, ali misli su mu bile na onom to se dogaalo u kudi. Tamo se Rosa Maria stisla uza zid i gledala kako joj Sands prilazi. - Dugo sam ekao ovakvu priliku -procijedi on zlurado. -I dobro du je iskoristiti! Ponovo ju je udario i nastavio je tudi. Osjetila je kako joj je pukla usnica i kako joj se krv cijedi bradom. Pokuala mu se izmaknuti, no iao je za njom uporno, a sa svakim novim udarcem njegov bijes samo je jo rastao. - Ubit du te - ree on promuklo. - Ti mala, prljava...

70

71

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Billi! - odjekne Bartov glas s vrata. Sands se zaustavi jo uzdignute ruke. Izvana je dopirao tropot konjskih potkova. Sands ljutito zamahne prema Marii Cristini, no ovoga puta ona odskoi i srui se na pod. Dok je Weiss iz sedla promatrao razvoj dogaaja, Todd Burgman sjae, a Sands dugim koracima izae iz kude. Zastali su i zagledali se jedan u drugog nekoliko dugih, napetih minuta, bez rijei. Zatim Burgman zaobie Sandsa i ue u kudu. Rosa Maria jo je bila na podu. Najednom vie nije imala snage ustati. Ugledavi njeno nateeno i okrvavljeno lice Burgman prokune kroz stisnute zube. On prui ruku da joj pomogne, no ona je odgurne i uspravi se sama. Sva je drhtala od straha, boli i bijesa. - ivotinje! Svi ste vi ivotinje! Borite se protiv ena! Burgmanovo lice bilo je osuto sramom. On se okrene i izae iz kude. Billi Sands podie glavu. ekao ga je. Bio je spreman za obraun i od same te pomisli Burgmana nestrpljivo zasvrbe ake. Ovo nije bilo vrijeme za ovu vrstu obrauna! - Jesi li popizdio? - izdere se on. - Treba nam ta djevojka! Ako je ubije, gdje smo onda? Kad je Burgman protutnjio kraj njega prema svom konju, Sands se okrene prema Weissu. . - Ti si ga doveo natrag, prokletnie! -prosikde. - Jednoga dana, uskoro, ja du... Weiss je grickao vlat trave, a njegove male oi bile su potpuno i savreno hladne. - Kad pokua, budi siguran da de i uspjeti

71

72

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- ree mirno. - Ja nisam tako vjet s revolverom, ali ja du ubiti tebe, Billi! Sjest du ti za vrat i loviti te poput takora i onda du te ubiti. Billi Sands se okrene i bijesno uputi prema svom konju. Budale! Proklete budale! On se baci u sedlo i potjera konja niz kanjon vratolomnom brzinom. - Ako ti prijeti, Jake - dobaci mu Burgman - reci meni. Starac svrne svoje crne, neprozirne oi prema Burgmanu i pljune. - Radije se brini za njega, Todde. Za mene ne mora. Burgman spusti pogled na svoje krupne ake i uzdahne. to im je uinila ta prokleta potjera? Poela je razdirati druinu, eto to. A sve su zakuhali upravo Billi i Mort i njihovo drutvo kraom onih konja. Neki su ljudi u sebi nosili crtu ubojice koju nita osim vlastite pogibije nije moglo zaustaviti. One planine tamo dolje, Sierra de San Luis. Tamo se je krio Max Jenkins. No ako se uspije probiti kroz sprenu polupustinju u Sierra Marde, mogli su se pobrati doma i zaboraviti na njega. Istovremeno to je bilo jedino to nisu smjeli uiniti. Nitko nije bolje od Todda znao koliki ih neprijatelji okruuju. Stari Jeb Sands vladao je elinom rukom, nemilosrdno, gazedi sve oko sebe, a njegovi nedaci Billi su jo gori. Okolni ranevi eljeli su njihove panjake. Pokae li i najmanji znak slabosti, SB je gotov! Todd se okrene na peti i uputi prema kudi. Djevojino lice bilo je jedva prepoznatljivo od tekih udaraca koje je primila. Todd ponovo prokune u sebi. - Hode li svejedno kuhati? - upita on namrteno.

72

73

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Njene oi bile su pune nijeme optube, a brada i ramena prkosno uspravni. - Kuhat du - ree djevojka i okrene mu lea. Kasnije je izala iz kude i s koarom u ruci pola do male gredice indijanskog kupusa. Poela je skupljati lide i korijenje ne obradajudi panje ni na koga. Todd je neko vrijeme gledao je za njom, a onda se okrenuo na drugu stranu. Kanjon je ovdje bio otvoren sa svih strana. Nije imala kamo pobjedi. Rosa Mana napokon na tren zastade kraj jedne biljke tamnih listova osute bijelim cvjetovima, ubere ih nekoliko, a onda se vrati u kudu i stade spremati jelo. Nekoliko puta ljudi su doli na vrata pitati ima li kave, no svaki put ih je otpravila rekavi da jo nije gotova. Burgman je poslao Toma Perisha u grad, a Billi Sands nije se vratio. Ostali su samo Weiss, Bart Bavless i Burgman. Konano je zavrila jelo i stavila ga na stol. Dok su jeli, posluivala ih je, obilno im nadolijevajudi kavu. Nitko nije obradao pozornosti na nju. Ona je uvijek imala posla po kuhinji. Kad su izali, urno je napravila sendvie i, zajedno s drugom hranom koju je imala, spremila ih u staru platnenu vredu za brano. Sad prestraena, sa zebnjom je oslukivala ne bi li ula da se vrada Billi Sands. Nekoliko puta zirnula je kroz prozor i vidjela sjaj cigareta u mraku kraj tora. Zaula je udan, polupijan smijeh. Bavless neto dovikne Burgmanu, ali ne dobije odgovor. ekala je sve dok vie nije bilo ara cigareta kraj tora, dok nisu zamukli svi zvuci i sav razgovor. Oprezno priavi toru, nala ih je kako spavaju oprueni na zemlji. Uzela je vinesterku od jednog od njih, opasae s mecima od dvojice i kutiju metaka 44 iz taglja. Vinim, brzim pokretima izvela je konja, osedlala ga, odvela do kude i privezala na njega pokrivae i hranu. Korakom, suzdrana daha, povela je konja niz kanjon i tek kad se je dovoljno odmakla, potjerala ga je u kas.
73

74

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Kroz dva prozora svjetlo je padalo na tiho i prazno dvorite koje je ostalo iza nje. A onda iz tame izjai Billi Sands. On pogleda usnule mukarce i tiho se, zlurado, nasmije. Korakom, a malo potom i kasom, on potjera konja tragom Marie Cristine. Nije mu se urilo da je dostigne. On je ved davno preao granicu kad je zazirao od ubojstva i u svom otvrdlom srcu uivao je u nelagodi i strahu kojima je ispunjao ljude oko sebe. No u Marii Cristini naao je nekoga koga nije mogao zaplaiti, a nije ni vjerovao da su njene posjete Jenkinsu ikako bile nevine. Ono to je sad elio bilo je da ga ubije pred njenim oima. elio joj je slomiti duh i, istovremeno, dokazati svoju nadmod. I tako mu se nije urilo da je dostigne, putajudi je da ga odvede do Jenkinsa. Kad je Sunce izalo, ponovo je postalo paklenski vrude. Zemlja u koju je Rosa Maria ulazila bila je sve sua i sua. Sat vremena po svitanju opazila je da je prate. Iza sebe je ugledala tanak stup praine kakav za sobom ostavlja jedan jaha. A to je moglo znaiti samo jedno: Billi Sands. Dva puta je promijenila smjer, kredudi jednom na loginu stranu, a jednom na krajnje neloginu. Upotrijebila je sve trikove kojih se mogla sjetiti i namjerno je izbjegavala pojila. Samo dva puta je zastala i mokrom krpom konju prebrisala usta i nozdrve. Pokuala se je uvjeriti da k Maxu Jenkinsu ide iz dva razloga: zato jer je vjerovala da de je prije ili poslije Billi Sands ubiti i zato jer se je bojala da de se Max vratiti po nju. Praina joj se penjala u usta i nosnice. Praina joj se slijegala na licu i odjedi. Znoj je ostavljao krivudave crte po skorenoj praini. Konj je umorno klipsao dalje.
74

75

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Rosa Maria nije vjerovala da bi dugo mogla izmicati Calebu Weissu, no nadala se je da moe zavarati Billa Sandsa. Njegovo samopouzdanje moglo je biti i njegov poraz. Ipak, morala je pokuati nadmudriti i starog tragaa. Kad je stigla do duge kamene izboine, pri tegla je uzde i sjahala. Prvi se je probudio Caleb Weiss. Nebo je bilo sivo kad je polako i s mukom otvorio oi. Tada, shvativi to se je dogodilo, on naglo skoi na noge. Gorko psujudi on potri prema kudi. Svjetlo je jo gorjelo, a brza potraga kroz sve prostorije otkrila mu je cijelu priu. - Nestala je! - povie on. - Djevojka je nestala! Nasamarila nas je kao hrpu utokljunaca! Unato stravinoj glavobolji, Todd Burgman je brzo osedlavao konja. U taglju je bilo rezervnih konja, a u zadnji tren vratio se je i Joe Sands. Weiss uzme svoj lonid i neprijateljski odmjeri talog na dnu. Zahvati prstom malo onoga to je popio i lizne. - Toloache! - pljune on bijesno i potri prema svom konju. - Imamo neto - ree nekoliko minuta kasnije. - Billi je slijedi. Weiss je prilino tono pogodio zato ju je Sands pustio da odmakne. Nadao se je da de ga odvesti do Jenkinsa, no Weiss nije bio ni priblino siguran da de djevojka to i uiniti. Kroz vrude i mirno jutro slijedio je njihove tragove, no Billove je opaao samo usput. Djevojka je bila ona ijim je tragom morao idi. Kad je njen trag konano doao do iroke kamene zaravni, Billova traga vie nije bilo kraj njena. Negdje uzdu staze uspjela ga je prevariti i otresti ga s traga. Weiss je radio strpljivo i paljivo. Napokon je otkrio sidunu

75

76

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

bijelu ogrebotinu koju je na kamenu ostavila potkova, no to je ujedno bilo i zadnje to je naao. Krenuo je u krug, zatim ga proirio. Nije osjedao ni vrudinu ni e. kiljio je pod bljetavim arom sunca, ali nije odustajao. Iznenada on zastade. Na kamenu je leao kratak crveni konac. Weiss ga podigne i nasmije se gotovo razdragano. - to je tako smijeno? - upita Bavless razdraljivo. - Djevojka je pametna. Zamotala je konju kopita u krpe. Vie nije imalo smisla traiti tragove. Bilo bi ih tek nekoliko, udaljenih moda i po vie kilometara. I potraga za njima trajala bi tjednima. No moda to vie i nije trebalo. Weiss sa zamisli. Cottonvvood Creek bio je suh u ovo doba godine. Cowboy Spring takoer. Kamo je, dakle, mogla podi? Znala je da de je slijediti. On je znao da de ih pokuati zavesti na krivi trag. Nasumini obilazak svih pojila trajao bi barem tjedan dana. Djevojka je, dakle, morala znati kamo ide, a i bila je s Jenkinsom prije njegova bijega. Negdje u onim irokim prostranstvima na jugu, dakle, Max Jenkins morao ju je ekati. Jednu po jednu Weiss je u sebi kriao mogudnosti. - Imam ideju - ree zatim. Uzjahali su i poli za njim. No tri sata kasnije, kad su doli do rezervoara Wolf Pen, nisu naili ni na ije tragove, ak ni zalutalog jelena. Povrina vode bila je prekrita zelenim talogom. Weiss ljutito odgrize komad duhana. Pa gdje, dovraga, mogu biti?!

76

77

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Iznenada mu sine. Stari Calderro jednom se je nekoliko dana skrivao na onom isprekidanom potoidu koji je izbijao na povrinu kraj kamenih stupova. - Tako je! - usklikne on. - Upravo tako! Bavless prokle ispod glasa. - Koliko de to jo trajati? - upita. - Idemo - ree Burgman postojano. - Nadi demo ih. Iz Wolf Pena otili su u otrom kasu. Bilo je kasno poslijepodne i uskoro de zahladiti dovoljno da krenu bre. U sumrak je Max Jenkins odvezao ue za pau i osedlao konja. Zatim je privezao riana kraj staze koja je iz skrovita vodila u pustinju. Bio je uznemiren i zabrinut i vie nije mogao sjediti prekrienih ruku. Rana ga je ponovo svrbjela. Valjda je opet poela zacjeljivati. Kad se je napio, ponovo je sjeo na mjesto s kojeg je mogao nadzirati prednju stazu. No, na njoj nije vidio nita. Gotovo je zadrijemao kad ga trgne zvuk pribliavanja jednog konja. Max ustade i zgrabi vinesterku. Dva puta konj je posrnuo. Morao je biti vrlo umoran. Jenkins premjesti puku u lijevu ruku i opipa revolver. Neujno po gustoj travi prijee malu livadu i nestade u crnim sjenama drveda uz rjeicu. Mjesec je upravo izlazio kupajudi livadu svojim blijedim svjetlom. Poput duhova u njem se stvore konj i jaha. I ivotinja i ovjek stajali su umorno objeenih glava. Tada se jaha uspravi i podie glavu, a Jenkins se trgne. Osjetivi kako ga naglo preplavljuje iznenadna radost, Max zakorai prema djevojci. Tada iznenada, nije znao iz bliza ili iz daleka, zauje jo jedan zvuk. Dlaice na vratu mu se nakostrijee i on ostade nepomian. - Jesi li ovdje?
77

78

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Progovorila je tiho, no njene su rijei odjeknule u nodnoj tiini. Max ne odgovori. Jo netko ili neto bilo je dalje u tami. Netko tko je takoer mogao uti. Ona potjera konja vie na istinu. Pod blijedim mjeseevim svjetlom izgledala je beskrajno osamljeno. - Jesi li ovdje? - ponovi ona s bolnim, razoaranim prizvukom od kojeg se Maxu stine srce. ekao je, no iz tiine nije dopro nikakav zvuk. A ona je sjedila na konju ekajudi odgovor. Gotovo je mogao osjetiti kako nada umire u njoj. Zar je doista bio, kako je morala pretpostaviti, samo jo jedan mukarac koji joj je okrenuo lea? Zar je prihvatio njenu pomod i otiao, ostavivi je na milost i nemilost svojim progoniteljima? Potreba da se javi u Maxu postade tako snana da je ved otvorio usta. - Ne - odjekne drugi glas - nije ovdje. Ali ja jesam. Visoki mukarac u stoastu eiru izae iz sjene. Pokuala je potjerati konja, no ivotinje je bila preumorna. Sands dograbi uzde kraj njegove njuke i grubo ga trgne natrag. Zatim prui ruku i zgrabi Mariu Cristinu. Max podigne granicu i hitne je u nedaleko grmlje. Grm zauti i mukarac se naglo okrene prema njemu. Revolverska cijev bljesne na mjeseini. Sands se ukoi, ekajudi s uperenim revolverom. - Valjda ivotinja - ree najzad i okrene se prema djevojci. - A sad du zavriti to sam poeo! Jo mu je bila preblizu. Opasnost za nju bila je prevelika kad bi poela pucnjava. Jenkins podigne kamenid i hitne ga prema grmlju s druge strane istine. Sands se ponovo smrzne oslukujudi. Zatim gurne revolver u korice i okrene se prema djevojci.

78

79

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Sjai - naredi - ili du te ja skinuti sa sedla. Do tada je Rosa Maria sjedila sputene glave i objeenih ramena, naizgled preumorna da se makne,previe maloduna i da pokua. No sad se ona pomakne strelimice, prebaci nogu preko konja i sklizne na zemlju s druge strane. Pljesne dlanom konja po sapima i on skoi naprijed. Sands odskoi, a Rosa Maria se baci u crne sjene grmlja na rubu istine i ostade savreno nepomina. Billi Sands ostade sam na istini oslukujudi zvuk njena disanja. - Nede ti nita koristiti - ree on gotovo razgovorno. - Ovoga puta bit de po mojem. Nema Todda da me zaustavi. Tihi suanj trave poprati korake Maxa Jenkinsa. Za nekoliko de trenutaka ubiti ovjeka. Morao ga je ubiti i sam nije smio biti ubijen jer Rosa Maria nije smjela ostati sama s Billom Sandsom. - Tko je? - upita Sands glasno, iznenaeno. - Bart? Todd? Max je znao tko je pred njim, no Sands nije. Sands je pred sobom vidio samo sjenu u nodi. - Javi se - nestrpljivo se izdere. - Tko si? - Bit de da sam ovjek kojeg progoni -mirno otpovrne Max. - Osim ako sad ne lovi samo ene. IV. Nod je bila hladna. Billi Sands je stajao vrlo mirno osjedajudi kako mu srce kuca sporo i teko. On poeli da moe vidjeti, jasno vidjeti, Maxa Jenkinsa. Sjena pred njime ispunjala ga je zebnjom i brigom. On nikada nije vidio tog ovjeka. Ustrijelio mu je partnera i ukrao konje. Progonio ga je s potjerom i doveo do ovog mjesta i ovog trena, ali nikada, ni jednom, on zapravo nije vidio Maxa Jenkinsa. Nije mu

79

80

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

mogao pogledati u oi, nije ga mogao procijeniti. Ipak, Billi Sands jo nije gubio samopouzdanje. - Mislim da si ti jedan od onih koji su mi ustrijelili kompanjona - ree Max. Sandsova ruka visjela je kraj revolvera. Pitajudi se hode li Jenkins vidjeti njegov pokret, Sands je centimetar po centimetar stade dizati prema drci. - Naravno - odvrati podrugljivo. - Ja sam jedan od njim. Zapravo, to je i bila moja zamisao. Dok je govorio, prsti su mu bili dosegli vrh revolverskih korica. Morao je jo samo svinuti ruku u lakat i zgrabiti drku. Uinio je to iznenada. Jednako tako iznenada prigui ga stravina elja za ubijanjem. On zgrabi drku i trgne revolver. Meci ga pogode u trbuh poput dviju aka u strelovitom nizu. On se zaljulja natrake i iskorai nogom ne bi li se zadrao uspravno. Revolver mu najednom strahovito otea i klizne iz onemodalih prstiju. On podie ruku i na svoje golemo zaprepatenje shvati da mu je aka prazna. Koljena mu popuste i on padne. Od pojasa na nie tijelo mu je bilo obamrlo, no mozak mu je radio bistro i jasno. Pokuao je progovoriti, pokuao je vidjeti lice ovjeka koji je stajao na istini i promatrao ga. Pokuao je uobliiti rijei, no najednom vie nije znao kako. Najednom prestade mariti. Tako se, dakle, umire. Zadnje ega je Billi Sands bio svjestan bio je dodir vlane trave na obrazu.

80

81

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Max Jenkins krene naprijed, postrance prilazedi palomu ovjeku. Znao je da ga je pogodio, no bio je oprezan kao i uvijek, ne izlaudi se nepotrebnoj opasnosti, procjenjujudi opasnost pred sobom. - Rosa Maria? Pribliila mu se iz mraka iznenada. - Moramo odmah krenuti. Dodi de za njim. Uzmi njegova konja. On nije proao koliko tvoj. Izjahali su u pustinju. U beskrajni i beskrajni pijesak. Meu kamenje, kaktuse, juku,ocotillo i razlomljenu lavu. Bio je to okrutan, spreni kutak pakla. Kaktusi su bacali udne, iskrivljene sjene u nod okupanoj mjeseinom, a vjetrid je stenjao u ratrkanom bodljikavom grmlju. Jahali su utke, svjesni da vie nema povratka. Jo jedan Sands je poginuo, jo jedno ime upisano za osvetu protiv njih. Gorje Sierra San Luis upiralo je kamenim prstom prema pustoi juno od granice. Bila je to zemlja Apaa i bila je to pustinja, a pustinja zna kako se ubija. Pod mjeseinom ak vie nego danju pustinja je bila zemlja neobine ljepote. No u pustinji se moglo i preivjeti. Bilo je jestivih biljaka, bilo je biljaka koje se moglo piti i mjesta na kojima se mogla pronadi voda. No oni koji se ne bi pokorili pravilima pustinje, umirali su. Nisu razgovarali. U prvom sivilu svitanja vidio je kako joj izgleda lice i po prvi put u ivotu Maxu Jenkinsu bilo je drago to je ubio ovjeka. Djevojka se nije alila. Sjedila je na konju vrsto i sigurno i jahala sve dublje u stranu divljinu na jugu. Max se okrene i pogleda iza sebe. Nije vidio ni jahaa, ni praine, ni pokreta. Nita.

81

82

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Znoj im se cijedio po licima i tijelu pod odjedom. Dva puta unutar tri sata preli su velike kanjone modnom rukom urezane u pustinjsko tlo. Sili su u njih i uspeli se iz njih. Kad se je okrenuo drugi put, Max ugleda dva oblaka praine. Kad je ved bilo skoro podne, Max pritegne uzde i sjae. Vlanim krpama obrisali su konjima njuke i nastavili pjeice. Praina se slegla na njima. Max je osjedao kako mu skoreni ovratnik ranjava kou na vratu. Glava ga je boljela, usta su mu bila suha od ei i pijeska. Znao je da i Rosa Maria trpi jednake muke, no ipak su psedom upornodu nastavljali dalje i dalje. Stali su samo dva put da dou do daha. Svaki put oblaci praine iza njih inili su im se bliima nego prije. - Poznaje li ovu zemlju? - upita Max. - Tako daleko? Ne. - Ima jedno mjesto, Canvon de Los Em-budos. ula si o njemu? - Mjesto Apaa. - Ima vode i mjesta na kojima se moemo skriti. Tlo pod nogama postajalo je sve tee prohodno pa su ponovo uzjahali. No nisu preli puno kilometara prije nego je Sandsov konj poeo posrtati. Maxov veliki rian dobro se je odmorio i dosta je jeo. Ponovo su sjahali i nastavili pjeice, no nakon nekog vremena Sandsov konj poklekne, prevali se na bok i ostade leati na suncu. - Uzmi puku i hranu - ree Jenkins. -Ostavit demo ga ovdje. - Hode li umrijeti? - Ne. Ustat de kad zae Sunce. Nadi de vodu ili de ga oni pokupiti kad stignu dovdje.
82

83

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Nastavili su hodati, no Maxova snaga jo nije bila ona stara. Nakon nekog vremena obzor mu se zamuti pred oima, a planine postadoe tekuda crta svjetlaca. Max padne na koljena, ali nepopustljivom snagom odmah ustade i upre dalje trgajudi sa sebe ovratnik koji ga je guio. Opasai i revolveri ribali su ga po bedrima. Kad su se ponovo okrenuli, iza njih vie nije bilo oblaka praine. No ispred Maxa stajala su tri Apaa na mravim ponijima i promatrali ih s bezizraajnim licima. Bilo je prekasno za puku, a Max nije bio siguran da ima snage trgnuti revolver. Max ih promotri ispod ruba svog crnog eira: tri ilava ovjeka pustinje, njihova miidava tijela satkana poput zemlje iz koje su iznikli, od kamena i snage. I oni su morali vidjeti oblake praine i pitati se to znae. Jenkins se malko okrene i pokae niz stazu iza sebe. - Neprijatelj - ree promuklo i pokae prema izudaranom licu Mane Cristine i prema svom revolveru. Prouavali su ga, a njihove crne oi i kamena lica nisu odavali nita. Maxova je koa bila preplanula i smea poput njihove, crte njegova lica bile su mrave i otre poput njihovih i samo su njegove oi bile drugaije, sive. Rosa Maria ih je gledala bez rijei. Njen ovjek je govorio i to su bile muke stvari. - Indio? - pokae jedan Apa prema njoj. Jenkins napravi znak za pola, pokae na sebe i ponovi isti znak. To nije bila istina, no moglo je prodi i moda je moglo pomodi. Apa s crvenom vrpcom oko glave okrene se i pokae iza sebe. - Embudos - ree. - Si - klimne Jenkins i kad su se Apai razmakli, njih dvoje nastave dalje umornim korakom.

83

84

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Nijedno nije govorilo ni pustilo glasa dok nisu zamakli u klanac. Tu se Jenkins hitro uspne u sedlo i, s Mariom Cristinom iza sebe, potjera konja trkom idudih nekoliko kilometara. Puno sati kasnije jo su se kretali, bolni, gotovo pri kraju snaga. No kraj kojim su ili promijenio se je. Bili su zali u udnu dunglu visoke otrolisne juke, rukavaste opuncije i Jahuine juke, izlomljenu i ispresijecanu ostacima lave. U raspuklinama izmeu kaktusa i otpalih crnih gromada lave natiskivalo se bodljikavo grmlje. Gotovo deset kilometara probijali su se kroz to neprohodno podruje, ponekad zastajudi u nedoumici kako dalje. Zatim, popevi se na breuljak usred guste ume opuncije, iznenada su pred sobom ugledali udolinu koja je bila zapanjujude, nevjerojatno lijepa. Ispod njih bila je voda. Ne malo vode, ved veliko, prozirno jezerce okrueno izbojima lave. Drvede je raslo oko jezerca platane, jasen, vrba i krkavina. Uz sam rub jezerca na nekoliko mjesta vidjeli su se ostaci drevnih ognjita. Jenkins sjae i povede konja strminom prema jezercu. Obilazedi njegovim rubom on naie na malu istinu skrivenu od pogleda gustim vrbikom i natkritu izboinom od lave. Zadnjim ostacima snage Jenkins rasedla konja i sputa ga dugim uzetom za pau. Zatim se bez rijei oprui i zaspi istoga trena kad mu je glava dotakla zemlju. U snu je vidio konje kako jure i uo oruje kako laje i u snu je beskrajno padao preko gromada lave i kotrljao se preko jutara opuncije. Kad se je probudio, bilo je mrano i hladno, no pokriva je bio prebaen preko njega. On osjeti slab miris zapaljenog drva, okrene se i sjedne. - Ostavila sam ti jelo - progovori Rosa Mana iz sjene. - Kraj vatre.
84

85

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Oteturao je do jezerca i oprao se. Obrisao se je kouljom, zamotao se u pokriva i vratio se k ognjitu. Dohvati lonac i gladno navali na jelo. Zatim se poslui s hrpice tortilja, a onda, ispijajudi kavu, uzdahne, nasloni se i zagleda u odraz Mjeseca na povrini jezerca. - to ako Weiss zna za ovo mjesto? - upita. - Tko zna? Neko vrijeme je utjela, a onda ga pogleda. - On je avo - promrmlja. - Ali nije lo poput ostalih: Trebali su odmora. I konj se je morao odmoriti. A nodu ionako nisu mogli dalje. - Moj otac... On je znao za ovo mjesto -nastavi Jenkins. - To je mjesto Indioisa, Apaa. Dolaze ovamo na dogovore, ali ne esto. Nadam se. Max ukoeno ustade dok su mu se svi miidi u tijelu estoko bunili. Prie sedlu i razmota pokrivae. Zatim sjedne i skine izme. - ao mi je to su te tukli - promrmlja kad se je ispruio na pokrivaima. - Nije to nita. - Onaj kojeg sam ubio? - Da. Billi Sands. Max se vrde omota pokrivaima i spremi na spavanje. Rosa Mana ostala je sjediti nepokolebana i nepomina dok joj se je profil otro odraavao naspram neba iznad jezerca. Max zausti da neto ree, ali se predomisli i spusti glavu. Za koji tren zauje se njegovo ravnomjerno, duboko disanje.

85

86

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Rosa Mana ovije pokriva oko ramena i zagleda se u vodu. Nije rekla nita. Nije mislila nita. U tom trenu bila je Indijanka, jedno sa svojim svijetom. Kojih dvadeset i pet kilometara dalje, sklupani pod strmom padinom pjeenjaka, Burgman i njegovi ljudi udarili su suhi logor. Iza njih je ostao teak dan poraza, vrudine, praine i kaktusa. U zoru su pronali Billa Sandsa. Bio je mrtav, ubijen u oito potenom obraunu. Njegov revolver, s nijednim ispaljenim metkom, leao mu je nadohvat ruke. Ukoeno zuredi u njegovo mrtvo tijelo, Bart Bavless po prvi put iskusi trenutak oka, trenutak uasa. Kakav je to ovjek bio Max Jenkins? Ranjen na smrt, pobjegao je. Danima kasnije poput furije izletio je iz svog sklonita i ponovo nestao bez traga, a sad je ubio Billa Sandsa. Bart Bavless osjeti kako ga naputa hrabrost. U dnu eluca osjeti muninu poraza. Tom Perish vrkom jezika dodirne usne i kriomice dobaci pogled prema Burgmanu. Znao je da de Burgman nastaviti s potjerom. Nekad se je divio toj njegovoj upornosti. Sad ju je u sebi tiho prokleo. Todd Burgman nije u sebi naao aljenja prema Billu Sandsu. Prije ili kasnije sam bi ga morao ubiti ili bi poginuo od njegove ruke. A sad je bilo gotovo s time. - Lud za suknjom - ree glasno. - Da ju je pustio na miru, ne bi poginuo. - Cura je prokleta - dobaci Bart Branch grubo. - Sve de nas stajati glave. Pustimo je nek ide, kaem, i sretan joj put! Todd Burgman se okrene prema njemu nestrpljivo i ljutito.

86

87

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Nju moemo pustiti - ree - ali njega ne moemo. Ako dopustimo da jedan ovjek obrie noge o druinu SB-a, nedemo izdrati ni do kraja godine. Pedeset druina u Arizoni i Novom Mexicu eli nae panjake. Dvije ili tri meu njima ved su skoro dovoljno jake da ih pokuaju preuzeti i ovako kako jest. Jerome Carnage, na primjer. Zato i nisam putao Billa i Morta na njegovu stranu... Jo su bili na istom mjestu kad je stigao Mort Bavless s etvoricom drugih. Svi su bili vrsti i grubi mukarci koji su s razlogom eljeli Jenkinsovu smrt. Mort im je rekao ono to su lako razumjeli. - Nadigli smo ga - rekao je. - Mislite da de odustati ako mi odustanemo? Ni za vraga! Vratit de se kad njemu bude odgovaralo. Ljudi de priati. Doznat de tko jae njegove konje. Sjest de nam za vrat i posmicati nas ko usrane zeeve! Znao je ega se boje jer je i sam osjedao isti strah. Bila je to stvarna opasnost koju su razumjeli. Jenkins je bio opasan mukarac i bilo je glupo to su sluali Billa Sandsa. uedi kraj logorske vatre poeli su stvarati ratni plan. - Kamo de krenuti? - upita Burgman Weissa. Starac pljune u vatru i slegne ramenima. - Tko zna. Za Meksikanku smo mogli pretpostaviti, no sad je preuzeo Jenkins, a on zna kamo ide. Ja ne poznajem ovaj dio pustinje, ali sigurno ima dosta mjesta gdje se moe preivjeti ako znate gdje su. Weiss utihne i otpije dugi gutljaj kave. - Razmiljao si, Todde? - nastavi. - Ovo je zemlja Apaa. Ako nas ulove ovdje dolje, onda smo stvarno nadrljali. - Nema veze. Nadi demo ga.

87

88

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Tee nego iglu u plastu sijena - promrmlja Bart Bavless. - Morali bismo proeljati svaki kanjon. Trebalo bi nam bar godinu dana! - Bolje ne - suho mu odvrati Todd. - ena bi te mogla zaboraviti za to vrijeme. Tom Perish se odluno uspravi. - Ja se vradam - izjavi. - Dograbit du -ono malo meksikansko derite. Ako cura zna kakvo skrovite ovdje dolje, trebao bi ga znati i mali. Todd Burgman se zamisli. Nije volio maltretirati nikoga, no stvari su mu izmicale iz ruku. Gubili su vrijeme, a bili su potrebni na ranu. Svaki od njih je na ranu imao posao koji je sada ostajao neobavljen. Osim toga, po prvi put ga je poeo gristi crv dvojbe, a ni Weissov stalno sve vedi oprez nije bio zanemariv. - U redu, Tome - ree. - Uzmi Barta sa sobom. Moda de mu biti lake hvatati djeaka nego mukarca. - Daj, Todde, ovo nije... - pobuni se Bart. - Zavei - odree Todd ljutito. - Jake, ti smisli kamo su mogli krenuti. U meuvremenu, odspavajmo dok jo moemo. - Radije postavi strau. - Weiss ispljune duhan za vakanje. - Ludim Apaima moglo bi se prohtjeti naih konja. Bart Bavless se zamota u pokrivae vrlo zadovoljan. Ono za im je eZnuo bilo je manje alkalija i vie piva. K vragu i s Jenkinsom! Prije zore Max Jenkins se izvue ispod pokrivaa i uroni u prohladnu svjeinu svitanja. On se opae revolverima i nazuje' izme. Vatra je bila utrnula u sitan sivi pepeo te Max skupi neto suha lida i granica ispod drveda. Pazedi da ne probudi Mariu Cristinu, on tiho slomi

88

89

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

granice i gurne ih u pepeo. Zatim zagrabi vode iz jezerca u vr za kavu i ostavi ga na kamenu kraj vatre da zavre. Bio je zadovoljan skrovitem. Bilo je okrueno pravom dunglom opuncije, najopakijom vrstom pustinjskog kaktusa koja postoji, a i prilazno zemljite bilo je gotovo neprohodno. Kad je doruak bio gotov, priao je djevojci da je probudi. Kad se je prignuo nad nju,njene se oi naglo otvore, tamne i lijepe, uokvirene gustim, crnim trepavicama. Izraz u njima bio je nedokuiv. Max prui ruku prema njoj, a onda je povue. - Skuhao sam kavu - ree samo. Dugi tren gledali su se u oi, a onda ona lako klimne glavom. - U redu - ree. - Idem. Prila je vatri i primila lonid kave koji joj je pruio. Bila je ozbiljna i stajala je malo rairenih nogu, grijudi dlanove na lonidu. - Vrlo je tiho - ree iznenada. - Da. Svia mi se ovdje. Popila je kavu i poela jesti. Max skupi jo drva za vatru, a zatim se uputi na vrh breuljka da u danjem svjetlu izvidi okolicu. Vrha oblinjeg platoa mogao je biti opasan za njih, no kroz umu kaktusa postojalo je svega nekoliko prohodnih staza. Ovdje je bilo dovoljno trave za konje i imali su hrane za jo nekoliko dana. Mogli su ostati jo malo. Kad se je vratio, Rosa Maria bila je oprala sue i stavila novi vr vode na vatru. Ubacila je lide kreozota u vodu i, nakon to se je lide neko vrijeme kuhalo, isprala je u toj vodi svoje ranjeno lice.

89

90

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Cijeli dan su se odmarali, vedinu vremena spavajudi. Povremeno je Max odlazio na vrh breuljka i provjeravao okolicu, uvijek se paljivo skrivajudi. Nije vidio daleko, no na dijelu koji je vidio nije bilo niega ivog osim ptica koje su uurbano leprale medu kaktusima. Znao je da se Sands-Baylessovi jahai pribliavaju i ta ga je pomisao ispunjala nemirom. No, nita nadaleko nije im moglo pruiti vie nego to su sad imali. Poslijepodne je Rosa Maria pola potraiti biljke kojima bi popunila njihovu mravu zalihu hrane, a u sumrak Max se je popeo na vrh platoa i ostao prouavajudi krajinu. S tog mjesta vidik se je pruao kilometrima uokolo, no tek kad se je u ved gotovo potpunom mraku spremio na povratak, u daljini je ugledao crveni plamsaj. Logorska vatra! Deset, petnaest kilometara udaljena. - Vidio sam ih - ree kad se je vratio. - Ostajemo? - Ako se ne miemo, ne ostavljamo tragove. Nisu se morali brinuti za svoju vatru. Jenkins je dobro znao dokle se vidi vatra u istom pustinjskom zraku, no njihovo skrovite bilo je u duboku uleknudu i okrueno gustim zelenilom. Njihova vatra ne bi se vidjela ni s pedeset metara! Rosa Maria je sjedila vrlo blizu vatre, a njeni su joj odsjaji milovali ozbiljno i zamiljeno lice. Neke su joj otekline bile splasnule, a masnice su poele mijenjati boju. Izgledala je daleka, osamljena. - to de sada? - upita on iznenada. - Ne moe se vratiti. Ona samo slegne ramenima. - Ostani sa mnom.

90

91

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Ona ga naglo pogleda, a oi joj bijesnu gotovo ljutito. - S tobom? Zbog ega? Zato bih pola s tobom? - Ti si ena za mene, Rosa Maria. - Ja nisam niija ena. - Ne, moja si. Privikni se na to. Ona ga prostrijeli pogledom. - Zbog ega sam tvoja ena? - upita prezirno. - Jer sam ti pomogla? Uinila bih to i za psa! No dobro. Jesam u nevolji. Mrze me. I ja mrzim njih. - Nedu te pustiti od sebe, Rosa. - Ti ne odluuje ako ja ostajem ili idem. Max uzme svoje pokrivae i prostre ih kraj vatre. Isprui se na njima i osloni na lakat. Zbog njega se nije mogla vratiti k svojoj obitelji, a ipak je znao da ovo to osjeda prema njoj ne osjeda iz nikakvog osjedaja odgovornosti. Dugo ved nije razgovarao sa enom i rijei mu nisu dolazile lako. A ipak je znao, oajniki, da mora nadi rijei da dopre do ove ene. Morao joj je objasniti da je voli i da je doista eli kraj sebe. Puno joj je toga elio redi, no nikako nije mogao misli pretoiti u rijei. Polako je shvadao da rijei ljubavi ne dolaze lako kad su osjedaji snani i dopiru duboko. Iznenada ona podie oi i pogleda ga preko vatre. - Misli da zato jer sam dola ovamo s tobom, da sam tvoja ena? E, pa, nisam. - Trebam te, Rosa. - Treba ba mene? - nasmije se ona podrugljivo i izazovno. - Treba enu... Bilo koju enu. A onda de otidi. Kad moda opet jednom

91

92

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

zatreba enu, nadi de drugu. U svakom sluaju, mislim da nema potrebu za enom ba esto. Max se nasmijei i opusti. Njen prezir nije mu smetao. Kao da je vidio to se skrivalo iza njega. - Problem je u tome - promrmlja on - to sam ti dao da jai mog konja. Trebao sam te natjerati da hoda. Cijelim putem. On sjedne i stade motati cigaretu. Njena zgromljena utnja oito ga je zabavljala. -I jo sam te trebao natovariti hranom i pokrivaima - nastavi on. Dok ga je strijeljala pogledom, Max uzme ugarak iz vatre i pripali cigaretu. - Dobra ena treba posla - ree i uvjereno klimne glavom. - Nesretna je ako ne radi. Treba je poteno zaposliti, tako ja kaem. - Ti! - sikne ona ledenim glasom. - to ti zna o enama? Max zadovoljno povue dugi dim. - Znam da si ti moja ena, Rosa Maria. I moda te nodas uzmem. - A moda i umre! - Pogledala ga je crnim, vatrenim i ponosnim oima. - Naravno - klimne on. - Pogrijeio sam to sam ti dao jahati. Da si morala klipsati za mnom s tovarom na leima, sad bi bila sretna. Kad opet krenemo, hodat de. - Misli da si straan, zar ne? Max je pogleda i samo se nasmijei. Kakva ena! Mjesec se uspeo iznad ruba platoa, a iglice opuncije izgledale su poput bijelih cvjetova na njegovom udnom svjetlu, prekrasno
92

93

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

bijele... smrtonosno bijele. imi jurne izmeu kaktusa, a u jezercu neto pljasne po vodi. Mukarac se ponovo spusti na lakat. - Oduvijek sam elio nabaviti ran - ree. - Par krava i konja. Vedinom konja. Nita veliko, ali moje. Htio sam stvoriti dom. Htio sam dom na mjestu s kojeg se pogled prua ravno u sutra... Mjesto na kojem duga staza vodi do moje kude i tu zavrava. Htio sam gledati kako moji konji pasu na mojoj livadi. I kako odrastaju moja djeca... Max polako usrkne zadnja dva dima i baci opuak u vatru. - Dugo ved nemam dom. I trebat de neko vrijeme da se ponovo smirim na mjestu i pripitomim. No mogu to uiniti. U tami se oglasi kojot dozivajudi Mjesec. Njegovo otuno zavijanje dosegne vrhunac i zamre u odjecima jeke u kanjonima. - No ovjek ne moe uspjeti sam - nastavi mukarac zamiljeno. Treba uza se enu. Ove gradske djevojke izgledaju strano lijepo u svojim krpicama, no mukarac na ranu treba enu koja mu moe stati uz bok, a ne mu se skrivati iza lea. Rosa Maria je utjela. Moda su samo njene oi sad bile malo blae i njena napetost kao da je bila malo popustila. - Ti i ja... Mi bismo mogli uspjeti. Ja znam s konjima i znam gdje se krede jo nekoliko prilino dobrih divljih grla. Mogli bismo kupiti pastuha, istokrvnog. Moda morgana. S njime bismo za par gdina mogli uzgojiti dobro malo stado, a ovo je kraj u kojem de ljudi uvijek trebati konje. No prva godina, dvije nede biti laka. Mislim da ti ne mogu pruiti puno, bar ne odmah. Ne vie od posla i doma, Rosa Maria. - Posla imam uvijek.

93

94

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Nije ga pogledala, ali je progovorila. Zatim je iznenada ustala i krenula u tamu. - ovjek se treba drati onoga to poznaje dobaci Max za njom. - Ja poznajem konje... ene moda poznajem manje. Nije krenuo za njom. inilo mu se da eli biti sama. Razmisliti u miru o njegovim rijeima. Max uzme puku i uputi se prema vrhu platoa. uma opuncije pruala se uokolo poput pahuljastog, bijelog oblaka, no taj se je oblak sastojao od trnja, nevidljivog na mjeseini, no otrog, spremnog da grebe i bode. Indijanci i Meksikanci su opunciju zvali "kaktus koji se baca". Vjerovali su da se svenjidi iglica okredu prema ruci koja im se priblii, skupe se i bace na golu kou kad je osjete kraj sebe. Jenkins je sumnjao da je to mogude, no bilo je sluajeva kad je izgledalo da se dogodilo upravo to. Razmiljao je o utljivoj djevojci kraj jezerca. Nije poznavao puno ena i nijednu poput Mane Cristine. Ponekad mu se inila poput nekih konja koje je znao krotiti i pripitomljavati, koji su zazirali i povlaili se pred rukom koja bi pomilovala, koji su bili gladni njenosti i milovanja, no koji su se bojali da ne padnu u zamku, da ne budu uhvadeni i prevareni. Mirnim je pogledom pretraivao pustinju. Vatra u daljini... Da, jo je bila tamo i povremeno mu namigivala iz tame. Oko nje su sjedili ljudi, opori i grubi ljudi, namjerni uhvatiti ga i ubiti. Izmeu njih i njega nije moglo biti mira i Max je sa savrenom sigurnodu znao da de ga prije ili poslije stjerati uza zid i da je borba neizbjena. alio je to se je djevojka uplela, no da nije to uinila, sad bi ved bio mrtav. Umro bi na litici iznad njena kanjona, sam i bez igdje ikoga.

94

95

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Vie je nije mogao jae i vie zatiti. Znao je, kad bi joj i rekao neka uzme njegova konja i ode, da bi ga ona samo pogledala mirno, s onim svojim oholim prezirom, i ostala tu gdje je i bila. Nije pravo znao kako dalje. Ako se i izvuku iz ovoga, kamo poslije? Dublje u Mexico? On tamo nije poznavao staze, ne dalje od Sonore i dijela Chihuahuae i nije vjerovao da ih i djevojka poznaje. Svaki korak junije bio bi opasan zbog lutalakih bandi Apaa. Okrenuti onda na sjever i prijedi granicu negdje daleko od Sands-Baylessova rana? S jednim konjem za njih dvoje bit de to teko i opasno. Max je dobro znao da su i ovako daleko dospjeli samo zahvaljujudi ludoj sredi i rianovoj snazi. A nijedno od toga nije moglo dugo trajati. Nakon nekog vremena on se okrene i vrati u logor. Samo je vatra svjetluca i pucketala u mraku. Osim toga nije bilo ni zvuka ni pokreta. Njegovi pokrivai leali su gdje ih je i ostavio, ali od djevojke nije bilo ni traga ni glasa. Max je tiho pozove. Nita. On ponovo izgovori njeno ime, glasnije, osjedajudi kako strah raste u njemu. Ponovo nita. - Rosa Maria! - povie Max u mrak, ali nod mu vrati tek jeku njegova glasa. Mukarac potri prema rubu jezerca. Komad platna na granici grma privue njegovu pozornost. Povelik komad, kao da ga je namjerno ostavila ondje kao trag! Dvije staze vodile su s tog mjesta. On potri bliom, moledi se u sebi da je izabrao pravu. Potri do vrha breuljka i zastade. Pod blijedim mjeseevim svjetlom sve je bilo iroko i bijelo, no nigdje, nigdje nije nalazio jo neki znak.

95

96

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Zatim iz daleka odjekne tihi i odmah prigueni krik. Dalek i utian daljinom, kratak i izgubljen toliko da je gotovo posumnjao da ga je uo... Krik ene. Poziv u pomod. Ne obazirudi se na prepreke pred sobom, ni ne pomislivi na mogudnost zasjede, Max sjuri s breuljka. Jurio je izmeu stijena i kaktusa na stazi dok nije pretrao najmanje stotinu metara, a onda je usporio oslukujudi. Nije uo nita. Ali nije ni mogao. Ovo nije bilo djelo bijelaca jer nijedan bijelac nije mogao ukrasti enu na takav nain, bez buke i neujno. Morali su biti Apai, moda ak oni koje su sreli u pustinji. Oni su znali svaki trik i svaku varku. Oni su bili ratnici vini pustinjskom ratu od malih nogu. Oni su ubijali brzo i bez milosti jer je takav bio ivot kojim su ivjeli. I oni su oteli njegovu enu... Tada Max zauje iznenadan topot konja negdje iz pustinje kako se naglo gubi u daljini. Nije stao ni toliko da prokune, ni toliko da konjski topot potpuno utihne. Smjesta se je okrenuo i potrao natrag prema jezercu. Osedlao je riana i natovario opremu na njega. Svega nekoliko trenutaka trebalo mu je da spremi i privee iza sedla i njene pokrivae i napuni uturice vodom, a onda se je bacio u sedlo i pojahao. Toliko vremena se je usudio odvojiti. ovjek koji krede u potjeru za Apaima nikad ne moe znati koliko de daleko morati prijedi prije nego ih sustigne. Jedino to je Max znao bilo je da de ih on sustidi. Kad je doao do mjesta na kojem su Indijanci uzjahali, u zraku se je jo osjedao miris uznemirene praine. Pod svjetlom mjeseine nije

96

97

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

vidio njihove tragove, ali nije se usuivao upaliti ibicu. Stao je polako kruiti sve dok ponovo nije osjetio miris praine i krenuo za njim. Nije vjerovao da de mu postaviti zasjedu. Vjerojatno je to bila mala skupina, od trojice, najvie etvorice, inae bi ga napali ved dolje kod jezerca. Iako na tom mjestu nije bilo velikih mogudnosti za bijeg, povremeno bi Max sjahao i ispitao tlo iz bliza.Nastavio je tako sve dok Mjesec nije zaao,a opasnost da skrene s traga postala prevelika.Sjahao je, sputao konja i spremio se na ekanje. Zadnji sat pred svitanje otegao se u nedogled. Zatim, kad je dan postao siv, a zrak hladan u praskozorju, ugledao je tragove. etiri konja, nepotkovana. Jedan je nosio dvostruki teret. Veliki rian bio je odmoran i eljena kretanja. Bacio se na stazu onim samo sebi svojstvenim, neumornim kasom koji je lako gutao kilometre. I kilometri, prani i osamljeni, ostajali su za njima. Zatim je izalo Sunce, crveno i odmah vrude. Pustinja se pretvorila u tekudi plamen i znoj se stao cijediti po rianovim sapima i mukarevim leima. Dva puta je ovjek sjahao i vodio konja dajudi mu da se odmori. Uskoro je pod vrelim suncem Max zaboravio na ljude koji su dolazili za njim, koji su progonili njega. Jedino na to je u tom crvenom, vrelom, pustinjskom paklu mislio bili su ljudi pred njim, ljudi koje je on progonio, i djevojka koju su oteli. Tragovi pred njim postajali su svjeiji. Pribliavao im se. Malo po malo, ali pribliavao im se je. Bilo je vrude. Zrak je leao teak i nepomian. Jahao je kroz zemlju koja je po svemu nalikovala paklu s ugaenim vatrama. Pustinjski jahai pred njim uporno su ulazili sve dublje i dublje u zemlju nad kojom je Sunce visjelo poput vatrene kugle na nebu od rastaljena plamena iznad crvena i izbrazdana tla

97

98

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

gdje je jedini zvuk dolazio od topota njegova konja i kripe njegova sedla... Negdje u daljini pred njima morala je biti rancheria. Nije stao za jelo. U hodu je ieprkao neto iz sedlene torbe i u hodu je to pojeo. Veliki rian disao je sad umorno i teko, no izgledalo je da plemenita ivotinja razumije ovjekovu hitnju. Bio je jai i izdrljiviji od malih indijanskih ponija i pristizao ih je polako, ali sigurno. Jednom se je Max okrenuo i pogledao iza sebe, a grlo mu se stislo. Za njim je dolazio oblak praine. Nije im trebalo dugo da mu pronau trag kad ga je jednom poeo ostavljati! No vie nije imao vremena za igru skrivaa s njihovim tragaem. Morao je naprijed bez zadravanja. Konano tada i daleko pred sobom on ugleda oblaid praine koji gotovo u trenu nestade. Kad je izbio na otvoreno, konano ih je ugledao. Tri konja u punom trku. Tri?! U zadnji tren pritegnuo je uzde i trgnuo konja natrag. Svijest da su pred njime samo tri jahaa potakla je u njem nagonsku reakciju koja mu je spasila ivot. Grunuo je hitac, no metak je za pukih par centimetara promaio njegovu glavu. Uglom oka on opazi Apaa kako poput sjene juri prema svom konju. Max trgne vinesterku iz navlake i opali s boka. Metak se zarije u pijesak ispred Apaevih nogu. Jenkins ostrugama obode riana i pojuri za njim, u trku ubacujudi novi metak u cijev. Kao da je shvatio da se nede dokopati konja, Apa stade, okrene se prema Jenkinsu i ponovo zapuca. No, uinio je prebrzo i promaio. Prije nego je stigao uiniti ita vie, veliki rian naleti na nj ramenom, srui ga i Apa se otkotrlja u oblaku praine. Max projuri kraj njega ne okredudi se i zastavi samo toliko da mu poplai i potjera ponija.
98

99

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Apai pred njim su se razdvojili i krenuli na razliite strane. Morali su znati neto o ovjeku koji je dolazio za njima, inae bi stali i borili se. No oni su bjeali. Na jednom konju jahalo je dvoje i Jenkins krene za njim. Dok je njegov snani rian neumoljivo smanjivao razmak, Jenkins se najednom upita hode li ratnik radije ubiti djevojku nego je izgubiti. Ni po emu to nije mogao znati! Iznenada se Rosa Mari pokrene i stade divlje otimati. S konjem u punom trku pod sobom, ona se istrgne iz Apaevih ruku i baci sa sedla. Udari o tlo, odbije se poput vrede starih krpa i zakotrlja po pijesku. Apa pritegne uzde i okrene konja ponovo prema njoj, no u idudem trenu Jenkins se ved naao izmeu njih i presjekao mu put. Apa okrene puku prema njemu, no Jenkins odgurne cijev i udari ratnika kundakom svoje puke. Puka izleti iz Apaevih ruku, a Jenkins se baci prema njemu i dva se mukarca dograbe divlje i krvoedno poput divljih maaka. Apaeva se aka sklopi oko drke noa, a Jenkins ga zgodi dugim udarcem desnicom. Apa odleti natrake, a Jenkins se ponovo baci za njim grabedi ga za vrat s obje ruke. Indijanac se zakotrlja i skoi na noge poput make. Oprezni i zadihani, mukarci stadoe kruiti jedan oko drugog. Jenkins uvreba priliku i zamahne ljevicom. Apa odskoi, a Max ga dograbi vrhom izme po koljenu. Indijanac zastenje, no bio je to snaan i miidav mukarac, vian borbi, tvrd i nepopustljiv. On se ponovo zakotrlja, doeka na koljena i zgrabi no da ga baci na Jenkinsa. Max trgne revolver i prostrijeli ga kroz prsa. Apa klone, grevito pokua ustati i napokon se oprui nepomino. Na vitko, smee tijelo sjajno od znoja polako se stade sputati praina. Max Jenkins obrie znoj s lica i okrene se oko sebe. Drugih Indijanaca nije bilo na vidiku. Polakim korakom on se uputi prema Mari Cristini.

99

100

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Stajala je i promatrala ga kako prilazi. Lice joj je bilo pokrito skorenom prainom, a kosa vijorila na vjetru. Jedan se pramen podie i padne preko mukareva lica. Ruke su joj bile svezane, a koulja razderana, no stajala je vrsto, malo rairenih nogu, i ekala ga. Jenkins preree ue na njenim rukama. Nekoliko trenutaka stajali su vrlo blizu, gledajudi se u oi. Zatim on podie ruke htijudi je privudi u naruje, no ona se naglo odmakne i snano zadrhti. Oi su joj bile rairene i divlje, sline oima uhvadene ivotinjice. - Ne! Ne! Max spusti ruke. Okrene se i prie svom konju, a onda poe uhvatiti Apaeva. Bez rijei djevojka uzjae. Jenkins opazi da je pobrala Indijanevu vinesterku i metke. Opasa s mecima visio je preko njena ramena. Oblak praine iza njih, prije slab i jedva vidljiv, sad se je primaknuo. Jenkinsu se uini da u titravoj i lelujavoj daljini ak moe raspoznati pojedine jahae. Krenuli su, ali ne prebrzo. I konji iza njih preli su dugi put i nisu bili u stanju za brzu potjeru. Osim toga, i veliki rian trebao se je odmoriti. U ovom pustinjskom paklu svi su bili u istom loncu! Jahali su prema sjeveru, a Maxove su misli letjele naprijed ispitujudi mogudnosti. Jo su bili u Mexicu, no prema sjeveru leala je granica s Arizonom. Mjesto na koje de izbiti bilo je nekih stotinjak kilometara od Sands-Bavlessova posjeda. Kad bi se mogli dokopati grada, bilo kojog grada, koji je imao erifa... No u ovoj zemlji nije bilo gradova, bar ne dovoljno blizu. Tubac je bio jo dalje na zapad, Tucson i Tombstone predaleko na sjeveru. Najbolje izglede imali su na ranu Jeromea Carnagea na izvorima San Bernardino. U tom smjeru leala je bar neka, makar i mala, mogudnost za uspjeh. Tamo su mogli zatraiti utoite i pomod od Jeromea Salughtera. On nije bio ovjek s kojim se bilo mudro kvaiti, ak ni Sandsovoj druini.
100

101

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Max Jenkins koristio je sada svaku varku koje se mogao sjetiti. Jahali su polako, ne uredi, skredudi i vrludajudi meu stijenjem i biljem, prelazedi iz kanjona u kanjon, odmaknuti jedno do drugog desetak metara kako bi smanjili vidljivost praine koju su podizali, briudi tragove grmovima koje su vukli za sobom, pribliavali se jedno drugom i ponovo udaljavali. I jahai iza njih razdvojili su se kako bi pokrili ire podruje. I neumoljivo su im se pribliavali. Kad su zali u predio prilino gusto osut trkljastim, ilavim grmljem, Max u prvi tren nemodno prokune u sebi. Grmlje je mjestimino dopiralo konjima i povie trbuha i znatno im oteavalo kretanje. I prualo se sve do zida i ulaza u kanjon koji se ustoboio ne tako daleko. Kanjon je mogao biti lake prohodan, ali mogao je biti i ulica bez povratka. Napeto razmiljajudi i odvagujudi mogudnosti, Max se ogleda oko sebe i iznenada mu sine zamisao. Zgodila ga je kao grom iz vedra neba, tako luda, tako riskantna, tako opasna da se na tren mukarac upitao je li siao s uma. No injenica da su jahali razdvojeno i da se je zato i njihova potjera razdvojila pruala im je mogudnost da im ponovo izmaknu. Kad su se na kratko nali u zaklonu od pogleda progonitelja, Max dade znak djevojci, sklizne sa sedla i prisili konja da legne. Brzo svojom maramom svee rianu oi, a djevojka, shvativi najednom njegovu namjeru, uini to isto. urno su zatim skupili grmove i pokrili njima konje. Zatim su se i sami uvukli pod grmlje i paljivo ga navukli preko sebe. I indijanski poni i veliki rian drhtali su od straha, no osjedaj ljudi u potpunom mraku u kojem su se iznenada nali i njihove umirujude rijei ubrzo su ih smirili. Bio je to stari trik. Puno puta Jenkins je vidio kako s povezom na oima i s potpunim, beskrajnim povjerenjem u ovjeka konji prelaze preko klimavih mostova nad

101

102

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

ponorima, ili se probijaju kroz plameni obru. Konj s povezom na oima bio je miran i pokoran konj. Bilo je vrlo vrude. Vrudina kojom je isijavalo tlo bila je upravo zastraujuda. Ako se koji konj pomakne u krivom trenutku... No iznenadna tmina drala ih je tihe i mirne. S revolverom u ruci Max je napeto ekao. Znoj mu se cijedio licem i sa svakim udisajem uvlaio je u se sitnu prainu. Znao je da njihovo skrovite nede biti dovoljno ako im se koji jaha previe priblii. Konji su vonjali, kao i njegova neoprana odjeda, a u zraku je lebdio i nepogreivi miris svjeih grana i grmova koje su odlomili da se pokriju. Napokon je zauo kako im se pribliavaju konji. Zauo ih je dvojicu vrlo blizu jednog drugome i smjesta je znao da su preblizu. Osjeti kako mu se miidi napinju. Bio je spreman skoiti pucajudi iz oba revolvera. Raunao je da za sobom moe povudi barem dvojicu. Max isprui ruku i lako je poloi konju preko nozdrva. Zauje ogorenu psovku jahaa i struganje visoka grmlja kroz koje su se probijali o kone titnike na njegovim hlaama. - Vidite li ita? - dovikne ovjek koji im je morao biti najblii. - Ne! - dobije odgovor sa strane, iz daljega. - No pred nama je kanjon. Njihovo skrovite bilo je krajnje nedostatno, no progonitelji nisu oekivali takav potez od strane bjegunaca i gledali su naprijed, uvijek naprijed. Nakon nekoliko trenutaka jahai su proli. Za dobru mjeru Max ostade miran i nepomian kraj velikog riana. Tada zauje jo jednog jahaa kako se pribliava, jo blie no oni koji su proli, i protrne. Odjekne zatim zvuk epa skinutog s uturice i klokotanje vode dok je jaha pio. Kad je prolazio kraj njih, Max ga je lijepo vidio kroz svoj zaklon od grmlja, no njegova glava bila je nagnuta prema gore dok je pio. Kad im je izmaknuo pogledu, jaha progrglja vodu u

102

103

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

ustima i ispljune je, a nekoliko trenutaka kasnije zavlada divna, neprekinuta tiina. Max je u sebi polako brojio do pedeset. Kad je oprezno podigao glavu, ugledao je samo jednog jahaa, s lea, i to prilino daleko. Ostali su vjerojatno uli u kanjon. Max i Rosa Maria urno ustadoe i skinu konjima poveze. Pod pravim kutem oni okrenu prema zapadu, a zatim ponovo prema sjeveru, sa svakim kilometrom blii svome cilju i sigurnosti. Uskoro su zali u umu juke i Max na tren odahne. Tu su bar bili sigurni od direktna pogleda svojih progonitelja. Ovo to su uspjeli dobiti bilo je jedva dovoljno za kratak predah. Kad Weiss ne naie na nove tragove u kanjonu, vratit de se traedi pomnije. Max uopde nije dvojio da de ovoga puta traga lako uoiti gdje su leali pod nabacanim grmljem. Skoro se je nasmijao kad je pomislio na gaenje koje de Weiss osjetiti kad shvati kako su ga izigrali. No sljededa ga misao naglo otrijezni. I u najboljem sluaju uspjeli su dobiti samo sat ili dva. Nekoliko isprekidanih tokova koji su imali vode samo za kinih razdoblja lealo je izmeu njih i granice. Tek neki modi de im, meutim, pruiti zaklon u bijegu jer se vedina pruala prema sjeveroistoku, a ne prema prema sjeverozapadu. Indijanski poni bio je na izmaku snaga, a ni rian vie nije bio u tako dobrom stanju. Tada su nabasali na kanjon koji se pruao u pravom smjeru i ijim je dnom tromo tekla voda duboka tek petnaestak centimetara. Vedina korita bila je kamena, to je olakavalo kretanje. Gotovo dva kilometra jahali su tako, a onda je korito postalo pjeano, a voda spala na svega nekoliko centimetara dubine. Sjahali su i nastavili pjeice, uivajudi u osjedaju hladne vode na stopalima, ostavljajudi za sobom spore kilometre s vrlo malo tragova.
103

104

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Petnaestak kilometara od mjesta gdje su uli u kanjon spazili su izlaz iz njega i odluili pokuati sredu. Oprezno su se uspeli strmom stazom uz stijenu kanjona, a prije nego de se popeti na plato, Jenkins je sjahao i, puudi na trbuhu, ispitao u to ulaze. Kamo god je dopirao pogled, zemlja je bila ravna i pusta. Bila je posuta stijenjem i kaktusima, gustim grmljem mesquite, razlomljenim grebenima izguranim stjenjavanjem stijena odozdo. Na otvorenom nastavili su jo opreznije. Lice mu je bilo izbrazdano od iscrpljenosti, a u njegovim dubokim brazgotinama tvrdo se skorila praina. Oi su ga pekle i kripale mu u suhim dupljama i jahati je nastavljao u izmaglici krajnjega umora. Zaostajudi pola duine Rosa Maria, pogrbljena u indijanskom sedlu i polumrtva od umora, sjedila je na konju koji je bio spreman pasti od umora. I ivotinje i ljudi oajniki su trebali odmora, trebali su dodi k sebi. Trebali su hrane za konje. Kad je Max ugledao krljav grm, u prvi tren nije ga se osobito dojmio. Bio je nalik grmlju u bar pedesetak drugih slinih skupina grmlja kraj kojih su proli. Protezao se gotovo jedno jutro, no ono to je privuklo Maxovu pozornost bio je blagi spust u tlu na rubu skupine. On pritjera konja blie. Pred njim se ukae udubina obrubljena grmljem i s malom istinom u'sredini. Bilo je to mjesto sumnjiva izgleda, no prualo je sklonite neoekivane vrste. Na dnu udubine, po svemu se inilo, mogao se napraviti izvor. Nisu smjeli paliti vatru, no bilo je trave za konje, a vodu su mogli izvudi iz cjeenika. Nakon to je rasedlao i privezao konje uz travu, Max stade kopati rupu u cjeeniku na mjestu gdje je trava bila najguda i najvlanija. Rosa Maria se na istinu vratila nosedi zeleno lide crvenkaste stabljike. Ona namoi lide u vodu i pritisne ga na rane na svojim zapedima. - Yerba mansa - ree Jenkins i klimne prema lidu.
104

105

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Ona ga pogleda i skoro se nasmijei. - Gle, gle! Tko bi rekao? Poznaje bilje. - Neko. - Moda ipak uspije na ranu. Moda ipak neto vrijedi. Mukarac se tiho nasmije. - Tebe je ba teko uvjeriti - ree. - Nikad prije nisam sreo enu poput tebe. - Kakvu enu? Mislim da nikada uopde nisi vidio enu. Mislim da zna samo konje. Konje i kako se boriti. -Ona ga odmjeri kritiki. - Bori se prilino dobro. Podijelili su ono malo preostale suhe govedine i dvije izmuene tortilje sad impregnirane pijeskom. Sjeli su jedno kraj drugog i gledali konje kako pasu. - Spor si - ree Rosa Maria. - to te je danas zadralo? Mislila sam da de oni Apai moda pobjedi sa mnom. U kutovima njenih oiju i usana Max opazi jedva primjetan nagovjetaj smijeka. Duboko u sebi osjeti neto toplo to ga stade neodoljivo preplavljivati. Kakva ena! Da je nakon svega u njoj jo ostalo snage i za smijeak! Bio je siguran da ga je vidio. I djevojka vie nije bila namrtena. Na opasnost, tekode i pogibelj njihova bijega ona je odgovorila umornim smijekom i trakom ale. - Nije mi se urilo da vas dostignem - mirno otpovrne on. - Kad bi shvatili to su ulovili, i sami bi te se brzo rijeili. Pritedjeli mi hrpu neprilika.

105

106

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- to? Misli da nisam dobra ni za to? On je pogleda dugim pogledom kao da je ozbiljno procjenjuje. - O, mislim da si dobra za puno toga - ree. - Jednom du ti pokazati za to si sve dobra. Tada se djevojka nasmije pravim, punim smijehom, i pogleda ga sjajnim oima, izazovno. - Misli da hode? E, ja ne mislim tako. Ja mislim da na kraju ipak nede uspjeti! V. Rosa Maria prie rubu grmlja i zagleda se u pustinju. Trenutak laka raspoloenja bio je proao. Predobro je poznavala kraj kojim su prolazili da bi se zavaravala o teini njihova poloaja. Nisu izborili nikakvu trajnu, ved samo vrlo kratku i ogranienu slobodu. Todd Burgman uskoro de opet biti na njihovu tragu. Svaki sat odgode bio je pobjeda, no svaki sat nosio ih je neizbjeno sve blie i blie konanom obraunu. Da Rosa Maria nije bila s njim, Max bi ved davno stao i prihvatio ga. Umoran kakav je bio, jo slab od zadobivene rane, uza sve emu se je podvrgavao, ipak se oporavljao. ak ni nemilosrdan tempo kroz uarenu pustinju nije mogao sprijeiti snagu da mu se pone vradati. Takav ivot tijekom dugih godina postao mu je prirodan i obian. Da djevojka nije bila s njim, Jenkins bi se okrenuo natrag i sam poeo progoniti progonitelje. Okrenuo bi se i napao, a ne bjeao i skrivao se. No najednom je u njegovu ivotu na prvo mjesto dola Rosa Maria. Ponovo su imali srede kad su nabasali na ovo skrovite. Hrane i vode bilo je dovoljno za konje, a do vremena kad budu spremni za polazak, u iskopanu rupu de se nacijediti dovoljno vode i da napune uturice.

106

107

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Osim toga, gledano iz pustinje, ovo mjesto nije pokazivalo da krije takve mogudnosti i Max je na njega nabasao koliko prepoznavanjem sidunih znakova, toliko i nagonom. - Radije spavaj - ree on kad se je djevojka vratila. - Ja du straariti. - Ti spavaj. Ja du straariti. - Pogledala ga je mirnim oima, ponovo daleka i nepristupana. - Probudit du te kasnije. Jenkins je zamiljeno pogleda. Uini mu se da djevojka ni ne pomilja na spavanje, a on je bio mrtav umoran. Rasprostro je svoje pokrivae i zaspao gotovo odmah im je legao. Zadnje ega je bio svjestan bio je iznenadan, kratak zapuh vjetra u grmlju. Ruka na ramenu probudila ga je u crnom mraku. Na nebu nije bilo zvijezda, a divlji vjetar sad je puhao pustinjom nad kojom je visjela niska, teka naoblaka. Grane grmlja pomamno su lamatale. Konji su stajali s leima okrenutim vjetru, sputenih glava, ispunjeni nelagodom. - Nisam vidjela nita. Sad du se odmoriti. - Dobro - klimne Jenkins i nazuje izme. -Izgleda da se sprema oluja. -Da. ini se tako. Uskovitlani pijesak stao mu se poput sitnih iglica zabadati u lice. Max navue eir nisko na elo kako mu ne bi odletio s glave. Dohvati opasae i opae se oko bokova. Osjeti kako u mraku djevojka prolazi kraj njega. Isprui ruku i privue je k sebi. Hitro kao da ima maje oi djevojka mu odgurne ruku i pokua se izmaknuti. Zahvaden iznenadnim vihorom elje, Max krene za njom, uhvati je za ramena i ponovo privue u zagrljaj.

107

108

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Oprla mu se divlje, zlodudno. Njeno meko tijelo iznenada se pretvorilo u sveanj samih elinih ica. Tiho i nepopustljivo pokuavala se odmaknuti, osloboditi. Max joj pusti ramena, tvrdim dlanovima obujmi joj lice i nestrpljivo podigne njene usne prema svojima. U daljini bljesne munja i on na tren ugleda njeno lice, njene iznenaene, rairene oi i rastvorene usne. On spusti glavu prema njima i iznenada kao da je ista oluja koja je bjesnila u mukarcu planula i u mladoj eni. Ona podie ruke, junakim stiskom zgrabi ga za kosu i s istom estokom stradu pritisne svoja usta uz njegova. Njeno vitko, prekrasno tijelo privije se uz njegovo miidavo i tvrdo, a usne se same, svojom vlastitom voljom, otvore pod njegovim gladnima... Jednako tako naglo ona ga pusti, istrgne se iz njegovih ruku i snano ga i zlodudno otvorenim dlanom pljusne posred lica. Odskoi korak i ratoborno,spremno, zastade tek malo izvan njegova dohvata, strijeljajudi gaplamenim pogledom. - Ne diraj me! - sikne vatreno. - Ne prilazi mi! Ubit du te! U tom trenu predstavljala je istinski velianstvenu sliku i s krajnjim naporom Max se suzdri da je ponovo ne privue k sebi, svidjelo se to njoj ili ne. No, bilo je prerano. Jo nije bila spremna i njene rijei nisu bile prazna prijetnja. On uzdahne i polako spusti ruke. - Neka bude po tvojem - ree, pokupi puku i krene prema rubu grmlja. Tada se zaustavi, okrene prema djevojci i, unato svemu, tiho se nasmije. - Ali zapamtit du da ti se svidjelo - dobaci. - Bar na kratko. - ivotinjo! Mrzim te...

108

109

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- ak i to mi se svia kod tebe, Rosa -nasmije se Jenkins glasnije. - Misli da sam jeftina enska. - Ne mislim nita takva. Mislim da si ti prava, punokrvna ena, no dudljiva poput mustanga. - Onda si budala! S tim rijeima djevojka mu okrene lea i spusti se u svoje pokrivae. Nod je bila divlja i mrana. Udaljeni bljeskovi munje s vremena na vrijeme osvijetlili bi pustinju udnom, sablasnom, izvanzemaljskom svjetlodu. Gromovi su se valjali i tutnjali u udaljenim kanjonima poput divovskih kamenih gromada zakotrljanih dugim kamenim hodnicima. Vjetar je u kovitlacima raznosio davno iupano, suho grmlje i divlje lamatao granama ivoga. Max se spusti u uanj uz grmlje na samom rubu njihova skrovita gdje su ga sjene skrivale ak i od kratkih bljeskova. Vjetar je polako jaao bodudi mu lice pijeskom, gurajudi ga i udarajudi zlodudno i neoekivano sad sjedne, sad s druge strane. Ako tako potraje, nede imati smisla dalje ostati ovdje. Konji su Billi nemirni, a Max je dvojio i da bi Rosa Maria mogla zaspati. Kiilo je u planinama. Uskoro de se kanjoni i vododerine pretvoriti u divlje bujice koje de se sjuriti niz gole obronke planina i na nekoliko kratkih sati pretvoriti svoja suha korita u smrtonosne brzace koji kose sve pred sobom. Kanjoni de se uskoro pretvoriti u pomamne bujice vie metara duboke... Pale su prve kapiI kie, krupne, ali rijetke, i gotovo odmah prestale. Max prie svom sedlu i uzme kabanicu. S djevojina sedla on uzme njen pono i prie joj da je pokrije. Blagim ga uenjem ispuni

109

110

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

injenica da je ipak zaspala. Bilo mu je drugo. Neka spava bar jo malo dok moe. Kad se je nagnuo nad nju, munja ponovo rasvijetli nebo. U snu lice joj je bilo oputeno i lijepo poput Gospina. Sva njena obrambena srdba, sve namjerno povlaenje i izbjegavanje bili su u snu nestali s tog ljupkog lica. Max isprui ruku i dodirne joj kosu. Crna... Tako crna i meka! Poput ponodi uhvadene u arobnu pauinu. Nekoliko trenutaka drao je njen topli pramen u svojim tvrdim, uljevitim prstima, a onda ga je njeno spustio natrag i uspravio se. Uzeo je puku i krenuo natrag na svoje mjesto uz rub grmlja pa nije vidio kako se njena ruka podigla i dodirnula pramen koji je pomilovao s toliko njenosti. Niti je vidio njene oi, irom rastvorene u mraku. Snani zapusi vjetra povremeno bi donosili nekoliko kapljica kie, a bljeskovi nad pustinjom uestali su. U daljini grmljavina se polako slijevala u jedan jedini, neprekinuti, prijetedi tutanj... Tako je proao jedan sat, zatim jo jedan. Zatim je iznenada zahladilo i u bljesku munje mukarac ugleda gusti, svjetlucavi zastor kie kako se poput zida pomie pustinjom. On urno ustade i potri prema konjima. I Rosa Maria bila je na nogama i ved spremala pokrivae. Ona ga kratko pogleda. - Idemo? - dovikne kroz huk vjetra. - Idemo. Konji bi se mogli poplaiti. Ionako se vie ne moemo odmarati. Osedlali su konje sad pod gustim, tekim mlazevima kie. Uzjahali su i krenuli na sjever. Kia im je sad lupala u lea, a konji su krenuli brzo, sretni to odmiu pred olujom i udaljavaju se od divljeg lamatanja grmlja o koje su Billi privezani.

110

111

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Cijele nodi izmicali su oluji. Dva puta pregazili su duboke vododerine svega par minuta prije nego su se kroz njih stutili pomamni vodeni zidovi briudi sve pred sobom. Jednom je munja udarila tako blizu da su u zraku osjetili otar miris sumpora, a kosa na njihovim glavama nakostrijeila se od naboja. Iznenada su ispred sebe zauli glasan urlik vode. Pred njima se ukae kanjon kojim je srljala bijesna, zapjenjena bujica i to je stavilo toku na kraj njihova puta. Voda je mogla biti dva, ali isto tako i petnaest, metara duboka i nijedan konj na svijetu ne bi je mogao preplivati. U svjetlu munje Jenkins dodirne djevojku za rame i pokae prema crnoj hrpi stijena u blizini-. Ujahali su meu njih i nakon nekog vremena pronali kamenu izboinu okrenutu suprotno od smjera nailaska oluje. Pod njom su Billi zatideni od kie i vjetra. Max sjae i skine Manu Cristinu sa sedla. Na tren je prisloni k sebi, a onda je pusti, pokupi uzde i uvue konje dublje pod kamenu nadstrenicu, dublje u mrak, i privee ih za kamen veliine stolca. Kia je u gustim mlazevima padala pred ulazom, a vjetar je bio vrlo hladan. Rosa Maria stajala je drdudi od zime, a suknja i noge od koljena na nie bili su joj potpuno mokri. Ne obazirudi se na opasnost, Jenkins skupi neto granja i upali vatru. Konji su Billi prestraeni i uznemireni olujom, no Jenkins je znao da de vatra smiriti i njih. Vedina kaabojskih konja brzo bi se navikla na sjaj i toplinu logorske vatre i bi uivala u njoj. Cijele nodi oni bi se pasudi odmicali i pribliavali logorskoj vatri i ljudskome drutvu koje je znaila. U kutu zaklona Jenkins otkrije gnijezdo pustinjskog tarkora i u njemu dobru zalihu suhoga drva. Znao je da de uskoro svanuti, no isto tako je znao da se toga dana jo dugo nede se razdaniti. Debeli slojevi

111

112

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

oblaka jo su visjeli nad pustinjom, a oluja nije jo pokazivala ni prve tragove jenjavanja. Nije znao kako daleko su stigli, no oluja je potpuno izbrisala njihove tragove. Izgledi da su se konano zauvijek oslobodili potjere bili su sad i vie nego dobri. ak ni Weiss nije mogao nadi tragove gdje ih nije bilo! Kad svane, trebao bi prepoznati kraj u koji su zali. Kraj koji je od prije poznavao. Ne tako daleko na sjeveru trebao se nalaziti ran San Bernardino, a Jenkins je ved prije bio ovdje i upoznao zemlju sve do Tucsona, do Prescotta i Congressa. Drdudi, stisli su se kraj vatre. Veliki rian nestrpljivo zatopta kopitima, a oluja na kratak tren utihne. - Sutra demo se dokopati sigurnosti -progovori Max tiho. - Poznajem vlasnika randa. Tvrd je, ali poten. - Nadam se. - On je... Zove se Carnage. - Ubio je nekoliko ljudi - promrmlja djevojka. - Da. Koji su to zasluili. - Max doda jo drva na vatru. -I ja sam ubio. - Prije ovoga? -Da. - Koliko ljudi? - etiri. Moda pet. Huk vjetra se pojaa i na tren prekide njihov tmuran razgovor. Vjetar zanese mlaz kie pod zaklon, vatra zaiti bijesno, a para se podie prema kamenom stropu izboine nad njima.

112

113

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Nikad mi nisi rekao zato si ubio Jeba Sandsa. Polako, tihim glasom Max joj ispria sve 0 Johnnyju Hendrixu i njihovim konjima. Priao joj je kako su se borili sa stampedima I olujama, s prainom i beskrajnim gonjenjima stada, priao joj je o vonju spaljene dlake i koe za igosanja, i o mjesecima truda i teka napora dok su hvatali, igosali i pripitomljavali ulovljene konje, o borbi da postanu neto vie od obinih kauboja, da pokrenu vlastiti ran. Priao joj je zatim o svom povratku iz Duranga i ubijenom prijatelju kojeg je naao kraj izvora. - Billi Sands - ree Rosa Maria. - To lii na njega. I, vjerojatno, Mort Bavless. Mislim da je on dugi. Max Jenkins ode do takorova gnijezda po jo drva. Spusti naramak kraj vatre, uspravi se i zagleda se najednom prema sivilu ranoga jutra s druge strane kina zaslona na ulazu u njihovo sklonite. Bez da su toga Max i Rosa Maria Billi svjesni, nebo se iza njih rasvijetlilo. Drvede i grmlje u sivom su svjetlu stajali crni i goli pod jo snanim mlazevima kie. Mlake vode leale su ratrkane po pustinjskom tlu, elino siva zrcala u kojima se ogledalo smraeno, oblano nebo. Sve je to Max vidio dijelom panje. Sve to i vie. Vidio je takoer pet mokrih konja i pet mokrih jahaa na njima, a ti su jahai drali puke u rukama i gledali u njega. Tako. Doli su tako daleko i bili tako blizu uspjeha, a sad je sve bilo uzalud! Stajao je vrlo mirno, no misli su mu strelovito letjele. Prepoznao je tekog, zdepastog mukarca tvrda, etvrtasta lica i pretpostavio da je to Todd Burgman. Prepoznao je usko, lisije lice

113

114

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

koje je moglo pripadati jedino Calebu Weissu. Druge nije znao, niti de ih po svoj prilici ikada i upoznati. Vidio je njihove konje, a tri od njih bili su njegovi. Vidio je sve to i vidio je njihove puke i znao da je sve gotovo. Kabanica mu je bila otvorena, a revolveri privezani nisko na bedrima. Znao je da moe ubiti jednog, dvojicu ili ak trojicu njih prije nego i sam padne. Bilo je mogude. I znalo se je desiti. Tajanstveni Dave Mathers ubio je petoricu, u revolverakom obraunu u Dodgeu. Komodor Perry Owen ubio je etvoricu u Holbrooku. No Rosa Maria sjedila je kraj vatre, preblizu liniji vatre. Mogla je zaraditi metak ili ostati preputena na milost i nemilost onima koje Max ne uspije povudi za sobom u smrt. - ivjeli, momci - progovori on lako, razgovornim glasom. - Malo je mokro tamo vani, zar ne? Kad je progovorio, Rosa Maria podie glavu. Lice joj se sledi od oka i ona se grevito uspravi na koljena. Zdepasti mukarac u dugoj kabanici tiho je kroz mlazeve kie prouavao Jenkinsa. Nikakvo udo, pomisli on, da nam je trebalo tako dugo. Weiss je imao pravo. Ovaj ovjek bio je nakostrijeeni vuk... sada stjeran u kut! Caleb Weiss je sjedio u sedlu malo dalje od drugih i tiho zurio u Jenkinsa. Lice mu nije odavalo to osjeda. - Ti si ubio starog Jeba? - dobaci Burgman vie tonom tvrdnje no pitanja. - Prvi je trgnuo na mene.

114

115

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Ali ubio si ga. Zato? - Zna zato. Jahao je ukradena konja. Ukradena meni. - Max kratkim pokretom glave pokae prema njihovim konjima. - I onaj sivac je moj, kao i onaj zagasiti smean. A mrki se odaziva na ima Pet. Jenkins pogleda konja. - Pet! - ree otro. Konj podie glavu, nauli ui i tiho zare. Svima je bilo jasno da je prepoznao i svoje ime i glas ovjeka koji ga je pozvao. Nitko nije rekao ni rije. Burgman nije pokazivao osjedaja, no Joe Sands se promekolji nelagodno. Vie nije bilo nikakve dvojbe. Konji su bili ukradeni i to od ovog mukarca pred njima. Ispuni ih osjedaj nelagode i nesigurnosti. Njihov osvetniki bijes vie se nije inio tako opravdanim kao na poetku potjere. - Sada to vie nije vano - Burgman de tvrdo. - Objesit demo te svejedno. - Ne govori u mnoini - doeka Max zvonkim glasom. - Trojica, moda etvorica od vas nede me objesiti. Moda i nitko nede. ekaj dok proe pucnjava... Onda de biti dovoljno vremena za razgovor o vjeanju. Todd Burgman je utio prouavajudi Jenkinsa, a Todd nije bio budala. Bilo ih je pet na jednoga, osim ako se djevojka ne umijea, kao to je pretpostavljao da de uiniti. Bila je dovoljno brza na revolveru onoga dana kad je pucala na Billa! Petorica na jednog. I puke u njihovim rukama nisu bile uperene u njega jer su na njih nabasali potpuno sluajno. Oni su samo trebali podidi puke, no mukarac pred njima trebao je samo trgnuti revolvere. A Todd Burgman je znao da ovjek koji je u potenom

115

116

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

obraunu bio bri od starog Jeba i koji je uspio nadmudriti Billa Sandsa mora biti brz i siguran u sebe. Nedvojbeno, ako pucnjava pone, danas de poginuti vie ljudi. - Otkopaj revolvere - ree on najzad - i djevojka nede stradati. -Ne! Glas Marie Cristine odjekne tiinom jutra poput bia. - Ne ini to! Ionako de te ubiti! Ako baci revolvere, ja du pucati! Todd Burgman sjedio je na konju postojano, neosjetan na snanu kiu. Prvi put u ivotu naao se u poloaju iz kojeg nije znao izlaza. Rosa Maria de pucati, bio je siguran u to, a imala je puku. Istina, mogli su je ubiti prije nego napravi ikakvu stvarnu tetu, no nikome od njih ta pomisao nije dobro sjela. Ne, ne na ovaj nain! On skrene pogled s ene na mukarca, na tog vitkog, mravog, opasnog, nesvladivog mukarca izmuena i neobrijana lica, konano stjeranog uza zid, ali spremnog. ena je sada ustala i stala mu uz bok, malo rairenih nogu, tijela napeta poput opruge i spremna na skok, oiju prestraeno rairenih, ali divljih i opasnih. S tekim osjedajem munine Todd je znao da de jutros tu poginuti mukarci i jedna ena. I znao je da nikada vie nede bez srama modi pogledati drugom ovjeku u oi ako ona pogine. Burgman se zagleda u Jenkinsa zamiljeno, procjenjujudi. Ostali su tako zagledani jedan u drugog nekoliko dugih minuta. S osjedajem poraza Todd je znao da nema izlaza. On se nikome nije trebao dokazivati, niti je patio od lana junatva. Smrt ovdje, danas, ne bi dokazala nita. Nije planirao ovakav razvoj dogaaja. Pojuriti za ovjekom, sustidi ga i stjerati u zamku, ubiti ga u

116

117

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

plamenu strasne i pravedna osvete bilo je neto sasvim drugo od ovoga u emu su se nali sada. Ovo je bilo vrijeme za povlaenje, a Todd Burgman znao je kada i kako treba odstupiti. - Ima to protiv da se maknemo s kie? -upita najzad blago. Zavlada tiina, a zatim Caleb Weiss trzne uzdama i povue konja u stranu. Krenuo je polako, no krenuo je odmiudi se od svojih drugova. Znak koji je on vidio drugi nisu opazili. Caleb Weiss se je micao s linije vatre. Kao to je bio i obedao! - Ne moe tako, tako mi svega! Kroz mrtvo zatije pred oluju glas Morta Bavlessa odjekne poput pucnja ovnujskoga bia. On posegne za revolverom. Od svih njih samo on nije imao puku u rukama, i upravo on je odluio otvoriti ples smrti. Prepoznao je u Toddovu tihu pitanju znak poputanja i njegova ruka sune prema revolveru. Max Jenkins vidio je svaku tu pojedinost jasno i otro. Crne likove jahaa naspram sivoga jutarnjeg neba i kie, elino sivu, svjetlucavu zemlju pod njima. Sve je bilo kristalno isto i jasno u tom trenu u kojem ih je e za krvlju Morta Bavlessa gurnula preko ruba koji su pokuali izbjedi. Mort je za revolverom posegnuo divlje i u gru. Prsti mu zgrabe drku revolvera i rub ogrtaa. No ni u kom sluaju ne bi dovoljno brz. Jedan metak pogodi ga u tijelo i, jo dok je padao s konja, a konj prestraeno odskoio izmiudi se ispod njega, drugi metak probui istu, plavu rupicu u njegovu elu. Zatim su nekoliko trenutaka grmljavina i bljesak oruja zamijenili grmljavinu i bljesak oluje, a trenuci tiine meu pucnjevima odjekivali su zvukom napinjanja oroza.

117

118

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

U djelidu sekunde nakon to je odjeknuo Mortov divlji glas, Jenkins je uo kako je Burgman zastenjao i gotovo je osjetio saaljenje i naklonost prema ovjeku osedlanom takvom druinom. Trenutak, i sve je bilo gotovo. Trenutak estoke paljbe, Mort izbaen iz sedla, njegov pad u lokvu vode. ovjek iza njega, u ijeg je konja u padu udario, na tren izbaenog iz akcije. Max Jenkins opalio je na Morta Bavlessa i bacio se u stranu, opalivi usput prema Toddu Burgmanu znajudi nagonski da je on najvrdi i najopasniji od njih. Metak zakai Burgmana u rame i snano ga odgurne. Burgman se nagne u sedlu, a puka mu opali prema tlu. Dok je jo padao, Max kraj sebe zauje zlodudni prasak vinesterke '73. Osjeti kako mu se neiji metak zariva u rame i zgri se za novi hitac prema Burgmanu. ovjek kojeg je u padu sruio Mort Bavless leao je nepomian na zemlji. Jenkins ponovo opali i zakotrlja se dalje od djevojke, nastojedi svrnuti vatru dalje od nje. Zauje ponovo pucanj iz njene puke, a onda mu metak iz Burgmunove puke ospe lice krhotinama kamena tik pred njime od kojeg se odbio. Jenkins tad svojim drugim metkom pogodi zdepastog ovjeka. Mukarac koji se borio s prestraenim konjem konano ga je uspio okrenuti i podidi puku o bok, konano spreman na pucanj. Jenkins i Rosa Maria opale u njega u istom trenu, a ovjek krikne i zabaci ruke. Konj mu se ponovo ote i grevitim skokovima jurne u kiu. Jaha je ostao u sedlu kojih est ili sedam skokova, a zatim se zanese i klizne na tlo. Poput odbaene lutke on uz glasan pljusak tresne u mlaku vode i ostade nepomian, mrtav. Kako je naglo poelo, tako je naglo sve i zavrilo. Trenutak ludila izreetan revolverskom i puanom paljbom, trenutak zaglune grmljavine oruja i usijana olova, a zatim jezivi, mrtvi muk i sada samo jednolian um kie.
118

119

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Polako se Max uspravi. U rukama je stiskao oba revolvera, potpuno nesvjestan trenutka kad je izvukao drugi. On gurne jedan u korice i stade puniti drugi. Jedan revolver bio je potpuno prazan, u drugom su ostala samo dva metka. Max se nije sjedao da je opalio vie od tri, moda etiri puta. I Rosa Maria je ustala iz svog zaklona iza stijene u koji se bila bacila. - Ranjen si? - upita Maxa. - Ogrebotina. Nekoliko je trenutaka ostao gledajudi u kiu. Caleb Weiss je jo bio ondje i, mada se je odmaknuo prije poetka pucnjave, Jenkins ni po emu nije mogao znati hode li se ipak umijeati ili ne. A bio ga je glas da je vraki dobar s pukom! Polakim korakom Max izae u kiu. Weissa nije bilo nigdje na vidiku. Mort Bavless je leao i irom otvorenim oima zurio u nebo, neosjetan na kiu koja mu je padala po licu i oima. Od njegove krvi mlaka u kojoj je leao postala je crvenkasta. Sve zlo je sad konano s tom krvlju isteklo iz njega, nestalo iz njega zajedno sa ivotom. Neto dalje leao je Todd Burgman, ranjen, ali ne mrtav. Pogodila su ga tri metka, jedan od njih puani. Slabom, onemodalom rukom on posegne prema revolveru kad mu je Max priao, a onda odustane i ostade leati mirno, tiho promatrajudi Jenkinsa. - Koliko je loe? - upita najzad muklo. Max ga zamiljeno pogleda. Jedan metak

119

120

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

proao mu je kroz lijevu stranu, ali prilino nisko. Drugi ga je zakaio u prsa, ali dovoljno visoko da ne zahvati pluda. Tredi metak zavrio mu je u bedru. - Pogoen si - odgovori Jenkins. - Moglo bi biti loe. - Imam enu - promrmlja Burgman. -Dobru enu. ovjek bi morao misliti na takve stvari. On zatvori oi, no nakon nekoliko trenutaka ponovo ih otvori. Bio je blijed, a elo mu se orosilo znojem. - Nisu trebali dirati te vraje konje - ree. -Proklete budale! Jo jedan ovjek leao je iza Burgmana, rairenih ruku i noge udno svinute pod sobom. etvrti mukarac, onaj kojeg je Mort sruio s konja, jo je leao gdje je pao, ali na njemu nije bilo krvi. Max gurne revolver u korice i prigne se prema Burgmanu. Iza sebe zauje napinjanje puke i naglo se okrene. Ugleda Caleba Weissa kako mirno stoji s rukama iroko odmaknutim od tijela. Rosa Maria drala ga je na nianu svoje puku. - Treba pomod? - upita Weiss suho. - Todd je prilino teak ovjek. Zajedno su ga prenijeli u suu. Nakon jo trena oklijevanja Rosa Maria polako spusti puku. - Podloi vatru - naredi ona Weissu, a onda se okrene prema Jenkinsu. - Ti prvi. - On je tee ranjen - odvrati Max. - Ja mogu ekati. Rosa Maria nehajno odmahne rukom. - to ako umre? On bi ubio tebe.

120

121

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Prvo on - odree Jenkins. - Primi se posla. Ona se okrene prema Maxu a njihovi se pogledi uhvate jednakom snagom i odlunodu. Tada djevojka spusti oi i klekne kraj Burgmana. - Misli da si straan - ree prezirno i kratko ga pogleda. - Ja mislim da si strana budala. Burgman se zasmijulji, a onda zastenje od boli. Njegove se oi okrenu prema Jenkinsu. - Mislim da si naletio na pravu enu, prijatelju - ree promuklo i okrene se prema Weissu koji je stajao iza Jenkinsa. - to je bilo s tobom? Weissovi slomljeni zubi pokau se u jednom od njegovih rijetkih smijeaka. - Rekao sam ti da du ga pronadi, ali da se nedu mijeati u sukob s njim. Kad sam vidio to Mort smjera, maknuo sam se. Jenkins ponovo pogleda u kiu. ovjeka kojeg je sruio Mort Bavless vie nije bilo. Oito je leao pritajen i sad je iskoristio prvu priliku da pobjegne. Neki su ljudi jednostavno bili takvi. Rosa Maria isprala je Burgmanove rane melemom napravljenim od pustinjskih biljaka. Iscijedila je sok biljke poznate kao sangre de Cristo, Kristova krv, koja pomae zgrunjavanju krvi, stavila ga na rane i zavila ih kako je najbolje mogla. Do vremena kad je to zavrila i kad je Weiss pokopao mrtve, dolo je ved i podne. Iznenada Weiss se urno vrati pod suu. - Kia prestaje - ree. - Spremite se za guvu. - Guvu?

121

122

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Guvu - klimne Weiss. - Jedan je pobjegao, a drugi dolaze za nama. Ako taj jedan bude imao srede, naletjet de na one koji dolaze za nama. Moe se kladiti da nede odustati samo tako. - Borba je gotova - progovori Todd Burgman otro sa svojih pokrivaa. - Porui im da sam ja to rekao. Odustajemo. - Bart bi mogao posluati. Tom Perish nede. Kao ni jo neki od njegovih pajtaa. Oni nemaju to izgubiti. - Onda put pod noge, pronai ih i zaustavi - otrijim glasom naredi Burgman. - Zaustavi ih i nabavi kola da dou po mene. Ako ih ne moe zaustaviti, pojuri kao da te avoli gone po druinu Jeromea Carnagea. Oblaci su se stali lomiti, a kia jenjavati. Sunce je zasjalo, a zaostale lokve stale su nestajati. Uskoro su samo svjeija boja lida i vlane mrlje oko kamenja svjedoili da je oluja prola nad tom polupustinjom. Max Jenkins uzme puku i povede konje do jedne travnate povrine gdje ih je mogao lako vidjeti iz sklonita. Vie su ga brinuli Apai nego Sands-Baylessovi jahai. Ved nekoliko dana i progonjeni i progonitelji ostavljali su tragove posvuda po ovom dijelu Sonore, a to je bila zemlja Apaa. U zemlji u kojoj se bijelac gotovo nije mogao okrenuti u krevetu bez da to doznaju Apai bilo bi glupo misliti da Indijanci sada nede biti svjesni svega to se dogaalo. Osim toga, i oni Apai koji su pobjegli nakon otmice Mane Cristine vjerojatno su im sada bili za petama. Ipak, kamo god je pogledao, Max Jenkins nije vidio nita opasno. Pustinja je bila prazna. Kad se je vratio pod kamenu nadstrenicu, zatekao je Mariu Cristinu kako sjedi na kamenu s pukom pri ruci. Pogledi su im se sreli i rijei

122

123

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

nisu bile potrebne. I on i djevojka odrasli su u indijanskoj zemlji. Znali su u kako su tekom poloaju. Bilo je samo njih dvoje i ranjenik. Ni po emu nisu mogli znati kad de stidi pomod, ni hode li uopde stidi. Kia je izbrisala njihove tragove, no Apai su dobro znali kamo idu. Bilo je samo pitanje vremena da ih nau. Sada su imali etiri konja i Jenkins je razmiljao o tome da izmeu njih dva napravi nosiljku za Burgmana, no ovi konji na to nisu bili naueni i po svoj prilici stvarali bi im hrpu problemu. U najboljem sluaju jedva su znali kako se ponaa pod sedlom. Sati su polako odmicali. Nita se nije dogaalo. Opasnost je rasla i Jenkins je postajao sve nemirniji i nemirniji. Todd Burgman je poeo stenjati i aliti se. Temperatura mu je poela naglo rasti i poeo je buncati. Rosa Maria je sjedila kraj njega i mijenjala mu hladne obloge na elu. Nekoliko puta dala mu je indijanski napitak protiv groznice koji mu je donekle pomogao. No Burgman je izgubio krvi i njegovo stanje bilo je daleko od dobrog. Tako je dola, i prola, nod. Do podne sljededeg dana Jenkins je znao da moraju neto poduzeti. Oslonjen na ugrijane stijene, zuredi u valove vrudine to su se razlijevali pustinjom, nadaleko i nairoko ne videdi ni prijatelja ni neprijatelja, konano je odluio. Od nekoliko kolaca i dva pona napravio je indijansku nosiljku i privrstio je izmeu dva konja. Rosa Maria mu je pomogla podidi Burgmana na nju. Zatim su, vodedi konje korakom, napokon krenuli. Napredovali su polako, ali ipak su do sutona preli vie od dvadeset kilometara. Zaustavili su se u nakupini stijena blizu jednog isprekidanog potoka.

123

124

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Lice Todda Burgmana bilo je crveno kao vatra. Izgledao je loe. Jenkins se zagleda u ranjenika i cijela ta situacija mu se iznenada uini vrlo ironinom. Svega dan prije ovaj je ovjek lovio njega i elio ga ubiti, a sada on, Jenkins, pokuava spasiti njega, Burgmana, od smrti od rana koje mu je sam zadao. I pri tome stavlja na kocku vlastiti ivot. S pukom u ruci Jenkins se udalji iz logora. Od svoje vlastite rane i groznice koja je uslijedila izgubio je na teini. Bio je mrav i koat i izgledao jo grublje i tvre nego inae. Odjeda mu je bila oronula, prljava i poderana od dugih dana i nodi na ovim oporim pustinjskim stazama. Ipak, godine ivota u divljini dobro su ga pripremile upravo za ovakav sluaj i njegove oi, njegove ui, svi njegovi osjeti reagirali su budno i nagonski ak i dok ih nije svjesno koristio. Nije preao vie od nekoliko metara kad je ugledao tragove. Tragove ovjeka koji je hodao. Ranjenog ovjeka. Bijelca. ovjek je teturao, a jednom je pao na koljena. Zadubljen itanjem tragova Max Jenkins proao je gotovo kilometar. Dva puta je ovjek pao na tom putu. Na mjestu gdje je pao drugi put na tlu je ostalo krvi. Jenkins skrene prema maloj uzvisini s koje mu se pruao iri vidokrug i stade ispitivati kraj oko sebe. Konano, neto dalje i prema sjeveru, on ugleda crnu hrpu na pustinjskome tlu. U prvi tren pomislio je da je to tek stijena, no bilo je neeg u njoj, neeg to mu je ponovo privuklo pogled. Brzim korakom on se uputi prema tome. Znao je o emu se radi i prije nego je sasvim priao. Stari Caleb Weiss vodio je mnoge napade protiv Apaa i sudjelovao u mnogim sukobima s njima, no ovo je bio njegova zadnja borba. Leao je opruen na pustinjskom tlu. Bio je mrtav. No njegovo tijelo jo nije bilo ni hladno ni ukoeno.

124

125

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Bio je pogoen tri puta, no jedna rana bila je stara barem jedan dan. Oito su ga dostigli jo prvog dana, odmah kako je otiao po Burgmanovu nareenju, ranili ga i bili mu konja. Nekim udom ili udovinom spretnodu izbjegao je Apaima i nastavio. Pjeice. Danas su ga ponovo nali, moda ni nepuna dva sata ranije. Ako je to bilo tono, znai da su Indijanci bili negdje u blizini. A moda su ved i otkrili tragove etiriju konja koji su vodili prema sjeveru. Jenkins se okrene i stade se urno vradati. Misli su mu hitro letjele glavom. Unato svoj slabosti, unato Toddovu stanju, morali su krenuti nodas. Apai su samo rijetko napadali nodu. ak nodu nisu voljeli ni putovati. A granica nije mogla biti vie od dvadeset, dvadeset i pet kilometara daleko. Na granici je, na izvorima San Bernardino, leao ran. Ugledavi njegovo lice Rosa Maria je skoila na noge i pola mu u susret. Ispriao joj je sve, ne skrivajudi nita. Njegove rijei uo je i Burgman koji je bio pri svijesti. - Krenite vas dvoje - ree on. - Za mene su ionako mali izgledi da se izvuem. - Izvudi de se - dobaci mu Jenkins suho. -Previe si tvrdoglav i uporan da umre. Spremili su se za pokret i krenuli im se smrailo. Prije polaska, Jenkins je naloio vatru i naslagao drva kraj nje tako da se nakon nekog vremena srue u vatru i potaknu je. Zatim su se uputili na sjever, jaudi ravno prema zvijezdi sjevernjaci. Tlo je bilo neravno i izlomljeno pod konjskim kopitima, no ipak su postizali dobro vrijeme. - Ostavite me - rekao je Burgman. - Ne mislite na mene. Nede biti velike razlike ako me oni Apai dograbe.

125

126

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Ni Max ni Rosa Maria nisu obratili pozornost na njegove rijei. Uporno su se nastavili probijati kroz nod dok su konji umorno klipsali pod njima. Zatim, u prvom jutarnjem sivilu praskozorja, pred njima se u daljini ukae gusto zbijena skupina zgrada na ranu. U istom trenu odjekne djevojin povik. - Max! Jenkins se okrene u smjeru njene ruke. Iza sebe i prema istoku, ni pola kilometra dalje, ugleda desetak Indijanaca na konjima. Izali iz klanca, Indijanci su oito bili iznenaeni jednako kao i oni. - Nastavi dalje - ree mukarac promuklo. - Bez obzira na sve, samo nastavi dalje. Podrhtavajudi od napetosti nastavili su svojim putem jednakom brzinom. Iznenada, pokrenuli su se i Indijanci. I Max Jenkins ubrza korak. Zgrade rana sada nisu bile ni pet kilometara udaljene. No Indijanci su bili puno blie. Max se okrene u sedlu, podie vinesterku i paljivo naniani. On lako pritisne okida, zadri dah, pojaa pritisak na okidau, ispustio dio zraka iz pluda i naglo stisne okida do kraja. Puka mu poskoi u rukama, a indijanski se poni propne i padne zbacivi jahaa sa sebe. Jenkins opali jo dva puta i, ne ekajudi da vidi kakav je uinak poluio, okrene konja i pojuri za Manom Cristinom i nosiljkom. Uz prodornu vrisku Indijanci se bace za njim. Iznenada se kraj zgrada rana, kraj obora, pojavi jaha i pojuri prema njima. Za njim se pojavi jo jedan i jo jedan, dok ih nije bilo ukupno sedam to su im u punom trku hitali u pomod.

126

127

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Max zuduje pucnjavu te ponovo okrene konja i isprui puku na ciljeve sada ni dvije stotine metara daleko. Jedan Indijanac izleti iz sedla, zakotrlja se po tlu, skoi na noge, ponovo padne i ostade nepomian. Drugi areni poni zanjiti i propne se, a novi hitac najednom uspori i skrene napad. I Jenkins okrene konja i pojuri prema ranu u trku gurajudi i nove metke u puku. U tom trenu dojurili su jahai s rana i okruli ih svojim konjima. Njihov voa bio je nizakik mukarac irokih ramena i hladnih oiju. - Buigmane! Apai su te sredili? - Ne umorno se nasmjehne Todd Burgman i trgne bradom prema Jenkinsu. - On me je. Drugog jutra po njihovu dolasku na ran San Bemnrdino Max Jenkins izae iz kude na jutarnje sunce i nabije si eir na oi. Bilo je vrlo rano i Jerome Carnage jo je bio za dorukom. Todd Burgman je spavao, sada se naglo oporavljajudi. Drugim jahaima Sands-Baylessove druine nije bilo ni traga ni glasa. Bart Bavless i Tom Perish nisu sudjelovali u obraunu kod kamene izboine, a Burgman nije htio redi kamo su nestali. No neto u njegovu izrazu i oima, u nainu kako je izbjegavao njegov pogled, sve je vie uznemiravalo Jenkinsa. Na vratima se pojavi Indijanka koja je pomagala u kuhinji i izlije zdjelu vode u dvorite. Ona dobaci Maxu kratak pogled i urno se okrene natrag prema kudi. - Vidjela si Mariu Cristinu? - upita on. Djevojka ga pogleda iznenaeno i neodreeno slegne ramenima. - Otila je. Moda prije dva sata. - to?!
127

128

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

- Uzela konja. Rekla je zbogom svima. I odjahala. - Kamo je otila? - ljutito upita mukarac, a djevojka ponovo samo slegne ramenima. - Kamo? Ne znam. Nita nije rekla. Samo je otila. Max tiho prokune i potri prema oboru. urno osedla riana i baci se u sedlo. Nijednom ne pogledavi iza sebe, on potjera riana stazom. Rosa Maria je krenula kudi, naravno. Oito je i nju muilo to se nita nije ulo o Bartu Bavlessu i Tom Perishu. Znala je Bavlessa i on je nije toliko brinuo. No Tom Perish bio je jedan od razuzdane druine koja je jahala s Billom Sandsom i Mortom i to je vie Jenkins razmiljao o tome, sve je jasnije uviao razloge za njenu zabrinutost. No dobro je znao da to nije bilo sve. Rosa Maria je od dolaska na Carnageov ran pomno izbjegavala da ostane nasamo s njim. Pomno je izbjegavala pruiti mu prilike za razgovor nasamo bez da je bilo oito da ini ita slina. Max nije mogao znati to misli, a ona oito svoje misli nije eljela podijeliti s njim. Nekoliko puta ju je ulovio kako ga potajno promatra, zamiljena i ozbiljna. Svaki put je pogledala na drugu stranu, a njeno ponaanje bilo je mirno i hladno. Staza je vodila kroz prijelaz Guadalupe i tu ju je mogao dostidi. Znao je da u samom Prijelazu postoji jedan izvor, jo jedan na njegovu ulazu i jo nekoliko ratrkanih u neposrednoj blizini. Kraj iza Guadalupe on nije poznavao, osim onog dijela kojim su bjeali pred progoniteljima. Cijelo jutro tjerao je konja lakim, neumornim kasom. S vremena na vrijeme ugledao bi njene tragove. Desetak kilometara od rana stala

128

129

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

je kraj kamenog rezervoara i napojila konja, a zatim produila bez odmora. I ona je drala stalan, ujednaen korak, a osim tragova njena ponija, Max nije vidio drugih. Proulo se da su Apai opet na ratnoj stazi i to je bilo dovoljno da zaustavi sav promet i putovanja. Nije to bilo dobro vrijeme da se mukarac otputi ikamo sam, a kamoli sama lijepa djevojka. Ipak, prije nego je stigao do raspukline koja je oznaavala sam Prijelaz, Jenkins ugleda jahaa na svjetlosmeem konju kako dolazi prema njemu. Max smakne zatitnu omu s revolvera, udobnije se namjesti u sedlu i nastavi jahati nepromijenjenim tempom. Drugi jaha, meutim, malo uspori. Kad su se primakli na moda kojih dvije stotine metara, i Jenkins malo pritegne uzde. Uskoro u jahau prepozna ovjeka koji ga je upozorio da krene dalje nakon to ga je u salunu u Tokevvanni poastio pidem. - ivio - ree Jenkins i zaustavi konja. ovjekovo preplanulo lice problijedi. - Ja sam Joe Sands - ree on - i ne traim nevolje. - Onda ih nede biti - klimne Jenkins. Joe Sands izvadi duhan i nervozno stade motati cigaretu. - Jesi li... Zna li ita o Toddu Burgmanu? - upita. - Ili o drugima? - Sreli smo se. Todd je na Carnageovu ranu i iv je. Mislim da de se izvudi. ibica se slomi u Sandsovim prstima. Jenkins se nagne naprijed i prui Sandsu cigaretu da na njoj pripali svoju. - Mort? - Mrtav. Kao i stari Jake, ali od ruku Apaa, ne moje.
129

130

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Zatim mu Jenkins ispria sve kako je bilo kod kamene izboine i dalje i o putu prema granici s Toddom Burgmanom. - Jesi li sreo koga na stazi? - upita na kraju. - Nisam. - Sands ga pogleda zamiljeno. -No vidio sam tragove. Dolje, na samom prijelazu. Bit de da je onaj koji ih je ostavio tu skrenuo. - to se desilo s Bartom Bavlessom i onim drugim, Perishom? Joe Sands slegne ramenima. - Perish je mrtav, Bavless ranjen, ali ne opasno. Kako sam je uo, njih dvojica su poli za Chaveorvima da ih prisile da otkriju kamo je otila cura. No naletjeli su na Ramonea. -I? - Izgleda da smo svi krivo procijenili Ramonea. Nije se kukaviki povukao kao to smo oekivali. Bar tako Bart kae. Ramone je rekao Tomu da se gubi, a Tomu se to nije svidjelo. Idudeg jutra smo ga sahranili. Trebalo je srediti jo neto. Jenkins je htio dalje, no upravo mu se pruio pogodan trenutak. Bilo je i previe ubijanja, a Joe Sands je izgledao sasvim razuman mukarac. - Todd Bufgman poruuje da je borba gotova. I vratit de mi konje. - Todd je gazda - klimne Sands s olakanjem. - Ionako je sve to bila velika glupost. On odbaci cigaretu, tek napol popuenu, i namrti se. - Billi i Mort... i Tom. Uvalili su nas u kau iz koje se nismo mogli iskopati.

130

131

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Max Jenkins zamiljeno se zagleda u odbaenu cigaretu. Zatim pokupi uzde, trgne konja i okrene ga natrag na stazu. - Vidimo se - ree i obode riana. Oprezan kakav je bio, ogleda se iza sebe,no Joe Sands je jahao dalje ne okredudi se vie. Bio je gotovo sumrak kad ju je naao. Rosa Maria udarila je logor u maloj umici nedaleko Prijelaza. Ustala je kad joj je priao, a lice joj nije pokazivalo to osjeda. Max zaustavi konja kraj vatre. - Zato si tako pobjegla? - upita on ljutito i razdraljivo. - Nisam pobjegla. Idem doma. Spustila se na koljena kraj vatre iznenada, kao da su je noge izdale. Uurbano je poela mijeati jelo u loncu. U slabom svjetlu kasnog poslijeponcvn njeno je lice bilo neobino blijedo. Max prebaci nogu preko sedla i klizne s konja. - Dovraga nisi morala pobjedi! Mogla si redi! - Zato'.' Kome sam mogla redi? Tebi? - Ne elim da tako odlazi! - prasne Jenkins. Ovo nije vrijeme kad ena moe putovati sama. Ona ne rede nita. ak ga ni ne pogleda i doda jo drva na vatru. - Dobro sam - promrmlja zatim narogueno. Rijei koje je smiljao jaudi za njom nestale su. Negdje usput ih je izgubio. Umjesto toga. on joj ispria o Ramoneu i Tomu Pcrishu. I dalje ga je tvrdoglavo odbijala pogledali. Ona ubaci kavu u lonac i ustade. Max zaobie vatru i primi je za ramena. - Rosa Maria, ne elim da ode. Vie nikad. elim te kraj sebe.

131

132

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Tada ga djevojka pogleda, a u njenim oima nije vie bilo ni ljutnje ni nadurenosti. - Ne zna to govori. - Znam vrlo dobro. Ona se pokua odmaknuti, a u oima joj se najednom odrazi oprez, gotovo strah. - Ne, ne zna... Pusti me. Pokuala se, bez uspjeha, izvudi iz njegova stiska. - Ne ini to! - povie on otro, ljutito, privue je k sebi i vrsto stisne uza se. Pogledala ga je crnim oima, oima koje su iznenada i protiv njene volje i namjerne gladno bljesnule. Oajniki mu se je pokuala oteti iz zagrljaja, ne eledi priznati, ne eledi popustiti. Zadravao ju je lako, bez napora, i zatim je polako, neizbjeno podigao njena usta prema svojima. Pokuala je okrenuti glavu, a onda su, kad su se njegove usne spustile na njene, sve brane pukle i djevojka se okrene prema njemu i njihove se usne spoje prianjajudi jednakom divljinom i stradu. Zagrlio ju je zatitniki, posjedniki i naslonio lice na njenu kosu. - Samo te treba pripitomiti - promrmlja on i tiho se nasmije - ali bit de u redu. Bit de sasvim u redu. Tiho mu je stajala u naruju, samo su joj se grudi snano nadimale od uzbuenja. Veliki rian nezainteresirano se odmakne nekoliko koraka i stade upkati travu. Polako se je uio neobinom ljudskom ponaanju.

132

133

PLAMENA PUSTINJA

ELEZNI

Kasnije, kad je vedina kave ved povrela, Jenkins si natoi lonid i ispije crnu i jaku tekudinu. Pogledala ga je oima koje su u sve gudem sumraku bile meke i blage. - Zna da sam jednom rekla da mislim da nede uspjeti? - upita. - Sjedam se. - Pa, sad mislim da moda i hode! Zatim se je nasmijala njenim i izazovnim smijehom, tihim smijehom drugosti koji se izgubi zajedno s dimom u grmlju negdje uza strminu kanjona.

KRAJ

133