1

FORT ALDAMO

ELEZNI

FORT ALDAMO

ELEZNI

Edd Muray FORT ALDAMO I

Stariji narednik Finnewacker bio je visok, krupan mukarac srednjih godina. U depu je nosio prekomandu za Fort Aldamo. Mrzovoljno je zauzdao konja. - Itackeru, ti stara palainko! Kakvi su ono tipovi? povikne ljutito i pokae tucet jahaa koji kao da su odjednom iznikli iz pustinje praeni svjetlucavim valovima topline. Rinaldo Ricco, nesumnjivo talijanskog porijekla, kaplar u Fort Aldamu, gdje je stacioniran kazneni bataljun amerike konjice, dojae blie i zagleda se s naporom u daljinu. - Gdje? Ne vidim nikoga. - Ispred nas, ovjee! Vidim te klipane sasvim jasno. Jau u galopu. Konjima se die pijesak sve do uiju. Po ovoj vruini! Ako dolaze iz Fort Aldama, moemo se odmah upoznati. Da to nije dobrodolica za mene? Ispitivaki ispod oka pogleda vitkoga kaplara. - Zar ih jo ne vidi? - Ne vidim! ini se da je to opsjena koju mogu vidjeti samo ako stojim na tvom mjestu. Finnewacker zategne uzde i priljubi se lijevim bokom uz konja. Konj se pomakne, a kaplar Rinaldo Ricco, pripadnik stalnog bataljuna u Fort Aldamu, dojae na Finnewackerovo mjesto. Finnewacker zatrepe ne vjerujui. Jahai su odjedanput nestali. Vidio je samo pustinju, pijesak i nebo iznad njih. - Vidim ih! - povie kaplar. -Jo su prilino daleko. Moda deset i vie kilometara. - Ha? - To su Meksikanci. Bilo bi najbolje da ih izbjegnemo. - to? - upita Finnewacker mrzovoljno. - U ratu nisam izbjegavao ni tisue Jenkija, pa neu ni ovdje bjeati pred akom kradljivaca kokoi. Nabit u ih na kolac, jednog za drugim. - Ali s njima nema ale! - A sa mnom moda ima, zar ne? - zabrunda Finnewacker. Itackeru, ovjee, ali se! Potjera konja, a kaplar odjae za njim. - Potraimo zaklon, Finnewackeru, pustimo momke da odjau.
2

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Samo produi! - odgovori robustni narednik. Obeao si mi etnju. Ali otkako smo otili iz Gila Benda, ve nam se dva puta radilo o glavi. Zar sada opet? - To su banditi koji zapravo rijetko prelaze granicu. Bolje je da promijenimo smjer. - Itackeru, uri nam se. Mi smo na dunosti. Pokazat u tim krpeima i govnarima kakav sam kad radim. Ubrzao je tempo. Kaplar ga je slijedio. - Ovi Meksikanci bi ti prerezali vrat ve samo radi izama. - Radi mojih izama? To ve mogu razumjeti. - Ogleda se lijevo pa desno. - Te sjajno uglaane stvarice! Ali nisi se ispravno izrazio. Itackeru, ti jo i sad nepravilno govori. Nee mi prerezati vrat. Ni zbog mojih izama. Oni e to u svakom sluaju pokuati. Shvaa li razliku? Moje savrene izme mogu si ve sad izbiti iz glave, inae u ih pretvoriti u leeve prerezanih vratova. - Hajdemo radije u zaklon! Stariji narednik se prezirno zagleda u mravog kaplara. - ini se da si se dosad hranio samo pizzom i makaronima, zar ne? Kaplar se stidljivo nasmijei. - Da, ali s rajicom! Finnewackerovo se lice razvue u grimasu. - Umak od rajica i kaica! Itackeru, bilo bi bolje da si ee jeo odrezak. Onda ne bi bio pola mukarca, ovjee! - Priekaj samo hranu u Aldamu! Finnewacker se nasmije. - Samo mi to nemoj spominjati. Cijeli sam ivot proveo u vojsci. Ako zanemarim rat, hrana je uvijek bila pristojna. Barem tamo gdje sam se ja nalazio. Teak posao, pristojna ishrana. Tako to kod mene mora biti. U Fort Aldamu e se uti moj glas. - Otili su. - to? - Razbojnici! Jahai! Finnewacker se nasmijulji. - Evo, vidi, Itackeru! - Nisu vie opsjena - ree mravi kaplar. - Uskoro emo ih ugledati. - Nadajmo se. To znai da nisu udaljeni ni nekoliko kilometara. - To se nikad ne moe tono rei. Ve sam vidio takve stvari koje su se dogaale na nekoj udaljenosti. - Postoji li kakvo pravilo za takvu procjenu? Mislim vojno pravilo. Neto o tome mora postojati u vojnim propisima. - Koliko znam, ne postoji!

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Onda emo se za to pobrinuti u Fort Aldamu. Podsjeti me jednom prilikom da dodamo i to poglavlje. Procjena udaljenosti pod posebnim klimatskim okolnostima ili slino - zabrunda Finnewacker i zagleda se pred sebe. Jahai se odjedanput pojave. Nije to vie bila fatamorgana. Jahali su u galopu i pri tom grubo udarali konje, pregrubo za Finnewackerov ukus iskusnog pripadnika konjice. Ve to je bilo dovoljno da se razbjesni. - Ovdje su! - izusti kaplar preplaeno, zategne uzde i zagleda se u Finnewackerovo lice. Udaljenost do jahaa nije iznosila ni pola kilometra. - ovjee, hoemo li...? - Kaplaru zastane rije u grlu kad je ugledao Finnewackerovo lice, koje je istovremeno odavalo napetost i neko radosno uzbuenje. - Hajde, Itackeru, uzmi karabin - gunajui e Finnewacker, ne isputajui jahae iz vida. Kaplar posegne za pukom. - Ne mogu se odluiti izmeu karabina i revolvera - ree Finnewacker. Jahai uspore. Slabane su konje tjerali bez milosti. Slabine ivotinja potamnjele su od znoja. Konji su iscrpljeno dahtali. Bili su to Meksikanci. Djelovali su prljavo u svojoj odrpanoj odjei. Ali im je naoruanje bilo prvoklasno. Svaki je imao puku u ruci, pitolj u opasau i maetu. Finnewacker i Rinaldo Ricco zaustave konje. Meksikanci uine isto i prijateljski se nasmijee. - Zdravo, momci! Vi zalutali? U pustinji nema voda, nema - ree jedan od njih. - Ti meni daj izme, ja tebi vodu. Ti inae ne nai put. Daj izme, tebi vode. Ne da izme, onda tamo biti mrtav. Pokretom ruke pokae prema jugu pustinje netremice gledajui Finnewackera. Svi se nasmijae razveseljeno i prijateljski. Finnewacker zafrkne nosom. - Ti i tvoj drug radije ivi - nastavi Meksikanac. - Bolje ivi, nema vie izme! Svi se opet nasmijae - sada je Finnewacker shvatio kako: smijali su se kao sotone! Kao vragovi koji su uspjeli namamiti prekrasnu opaticu u umu. - Tko si ti? - upita Finnewacker. - Ja? Tko biti ja? - Opet su se smijali i inilo se da e razbojnik pasti s konja od smijeha. Odjednom se uozbiljio a i njegovi pratioci zautjee. - Ja Mandolino! - ree i inilo se da je zgnjeio to ime svojim smeim, pokvarenim zubima. Protegne se, a oi mu odjednom opasno zasijae. - Mandolino! -procijedi kripei zubima.
4

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Dirnut sam! - odgovori Finnewacker suho. - A sad u ti rei tko sam ja. Ja sam stariji narednik Finnewacker i naviknut sam da me se oslovljava po inu. Pogotovo kad sam na dunosti. A to sam sad. Povuci uzde jer moram naprijed! Ili me napadni! - Finnewacker! - zastenje Rinaldo Ricco uplaeno. - Krenimo lijevo - procijedi Finnewacker ne miui usnama. - Ostani na mojoj strani! - Ti se hoe boriti sa mnom? - Ljutito upita Meksikanac, prijetei i zabavljajui se u isti as. -Ti se hoe boriti Mandolinom? Finnewacker se protegne u sedlu i podigne zastavu na koplju. - Besmislica! Borit u se sa svima vama! - zaurla, a onda oine konja, potegne revolver i zapuca. I Rinaldo Ricco potjera konja i opali iz karabina. Prije nego to su se obojica pribliila, padnu etiri bandita sa,sedla. Narednik jo skine jahaa na lijevom krilu i onda prooe. Finnewacker opali u Mandolina i ovaj se srui s konja u pijesak oiju ukoenih od straha. Bok uz bok odjau Finnewacker i Rinaldo Ricco pucajui iza sebe. estorica razbojnika su i dalje sjedila na konjima, pucajui luaki za njima, ali uzalud. Nagnuvi se u sedlima, jurila su dvojica konjanika povremeno se okreui. Razbojnici ih nisu slijedili. Finnewacker se grubo nasmije. Razbojnici su znali da nemaju izgleda protiv njihovih konja jer su svoje ivotinje neljudski gonili. - Tako se to radi, Itackeru! -povie Finnewacker smijui se. Zapamti to ako te netko ikad bude pitao za izme. Usporie nakon jednog kilometra. Mravi kaplar kradom je promatrao novog starijeg vieg narednika Fort Aldama. Svaki konjiki eskadron ili eta imao je svog starijeg narednika. Ali nijedan to ne bi mogao uiniti. ak ni svi zajedno. Finnewacker napuni teki revolver. - Kako izgleda u Fort Aldamu? - Osuenici ne smiju pucati! - Mislim oficire! - Rinaldo Ricco zatrese glavom. - Otkako sam u slubi u Fort Aldamu jo ni jedanput nismo vjebali gaanje. - to? - Uope nemamo streljanu!

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Zar nikome nije palo na um da je podigne? - upita Finnewacker i pogleda preko ramena. Meksikanci su sjahali i kleali kraj svojih mrtvih i ranjenih. - To smo obavili! Sad emo imati mira. - Kako? - upita kaplar. - to kako? - Kako da napravimo streljanu? - Imate stotine zatvorenika u tvravi! - ljutito e Finnewacker. - to rade cijeli dan? Kaplar se zabulji u njega ne vjerujui. - Nita! - Tako! - ree Finnewacker, spusti revolver u korice. - Morali bismo ve vidjeti Fort Aldamo, zar ne? Kaplar pokae na zapad prema golemim stijenama to su se protezale od sjevera prema jugu, viim od tisuu metara. - Fort Aldamo lei iza stijena objasni. - Moramo zaobii masiv s juga. - To nam danas vie nee poi za rukom - zarea Finnewacker. -Ako se dobro sjeam, u Camp Lowellu spominjao si pet dana jahanja. - Apai su nas skrenuli s puta, Finnewackeru. Finnewacker se zagleda u stijene stisnutih oiju. - Tamo prijeko ih sigurno ima, ili? - Nema! U okolici Fort Aldama nismo vidjeli jo nijednog crvenokoca! Ondje nema divljine, razumije li? A do vode, ovjee, morao bi danima marirati. - Ovdje nema vode? - Nema! Bunar u Fort Aldamu je jedini izvor vode nadaleko. Zbog toga nas esto posjeuju. Neprestano dolaze ljudi s konjima ili kolima traei vode. Mnogi su ve na izmaku snaga. - Znai da se moramo zadovoljiti s onoliko vode koliko nam je preostalo? - Jest. -I kad emo stii? Mislim ako nas Apai jo jednom ne skrenu s puta ili ako se togod jo ne dogodi. - Sutra uveer. Jahali su utei, ne tjerajui konje. Sunce je nemilosrdno peklo a odsjaj pijeska nanosio je bol oima. Pribliavali su se brdima i ve mogli vidjeti kraj masiva na jugu. Dan se polako bliio kraju. - Prijateljska gostionica ovdje zacijelo ne postoji, ree narednik. - Gdje emo noiti? Rinaldo Ricco ponovo pokae prema brdima.

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Postoji mala zaravan na stotinu metara visine. Strma stijena nam je za leima, pred nama padine u blagom spustu i staza koja se lagano penje. Jednom pucaljkom moe zadrati cijelo pleme Indijanaca. - Mislio sam da ovdje nema crvenokoaca - proguna Finnewacker. - Naveo sam to samo kao primjer da shvati koliko smo ovdje sigurni. Kad se spustio mrak, poee se uspinjati stazom. Kaplar je jahao prvi, a Finnewacker se sumnjiavo ogledavao. - Moda ima pravo o onoj jednoj pucaljki - ree zajedljivo. -Ali je isto tako dovoljna jedna protuha da nas dri na nianu i da nas ne pusti da siemo. Nas ili cijelo indijansko pleme. - To se jo nikad nije dogodilo - kaplar e lakonski. - U redu, to se mene tie - progunda Finnewacker. Zaustavili su se na zaravni pred strmim stijenama visokim najmanje est stotina metara i sjahali. Finnewacker rasedla konja i zagleda se u strmu padinu. - Prekrasan pogled! - procijedi mrzovoljno kad mu se kaplar pribliio. Zbilja! Kad bi se barem neto moglo vidjeti. Nije li i Fort Aldamo u takvom kraju? - Pustinja je posvuda ista. - Ne mogu se oteti dojmu da si me doveo na kraj svijeta, Itackeru - ree Finnewacker nezadovoljno. Kaplar se nasmije. - Dobar si, Finnewackeru, zbilja. Tako to jo nitko nije formulirao. Pogodio si otprve. - To nita ne mijenja na stvari. Raspremimo se! II Kad se Finnewacker probudio, ve je svitalo. Kaplar je spavao dubokim snom. Finnewacker ustane i dohvati karabin, pa krene u izvianje. Noas je nemirno spavao. Jednostavno nije vjerovao tiini. Gila Bend, jadno mjestance na rubu pustinje, bilo je kraj civilizacije. Mogli su jo vidjeti krovove straara kad su im Indijanci ve bili za petama. - A Gila Bend je tako daleko odavde! Finnewackeru nije ilo u glavu da nema crvenokoaca, ba ovdje blizu Fort Aldama. Prema opisu, bila je to neosvojiva tvrava. Ne! Nije vjerovao tiini i nije znao zato. Njegovo esto ulo slutilo je neprilike.

FORT ALDAMO

ELEZNI

Zastao je na rubu stijene promatrajui stazu. U jutarnjoj sumaglici nije mogao mnogo vidjeti. ak se i pustinja samo nasluivala. Vratio se u logor, naslonio karabin uz stijenu i zagledao se u konje. Bili su edni. Ovo nije bilo podruje pogodno za konje. Dohvatio je uturicu, ulio polovicu sadraja u eir i pruio ga svom konju da se napije. Ostatak je bio za Riccova konja. - Jadne ste vi ivotinje! - promrmlja, stavi eir na glavu pa pone sedlati konja. - ovjee, to sam edan! - uzvikne kaplar kad mu je Finnewacker izvukao sedlo ispod glave. - Onda pij! - odgovori Finnewacker i osedla njegova konja. - Nemam to! - odgovori kaplar. - Onda misli na neto drugo! - ree Finnewacker. - Misli na zgodnu ensku, Itackeru, pa e te proi glad i ed. - Zar nema vie vode? - Dao sam konjima. Njima je potrebnija. Osim toga, sumnjam da oni mogu misliti na enske kako ne bi mislili na ed. Tako, gospodine kaplare! Konji su osedlani. Digni stranjicu u sedlo ili u ti ja pomoi! Kaplar ustane, uzme svoj ranac i privee ga za sedlo. Narednik pojae prvi. - Ali ti ne poznaje put! - ree kaplar. Finnewacker ne odgovori. Kad je slutio neprilike, vjerovao je samo svojim oima. Jahao je stazom paljivo motrei. Odjedanput mu se uini da se neto pomaklo medu stijenama. - to je to? - preplaeno e kaplar. - Ima li pucaljku u ruci? - Nemam! - Onda mi uini to zadovoljstvo! - promrmlja stariji narednik. Kaplar hitro izvue karabin iz sedla. - Razbojnici? - upita napeto. Finnewacker potjera konja i uputi se prema mjestu odakle je dolazio um. Ali iza stijena nije bilo nikoga. Nije bilo ak ni tragova u pijesku. Protegne se i zakilji u daljinu. Vladala je potpuna tiina i nikakvo se kretanje nije moglo zapaziti. - Doi, Itackeru - ree i potjera konja. Udaljie se od stijena i uputie se prema jugu. Jo tri kilometara bila su pred njima. Tada e stii do kraja stijenjaka i krenuti prema zapadu, a onda e vidjeti Fort Aldamo. Jahali su uz rub planinskog lanca kroz polja kaktusa. Sunce se ukazalo na istoku kao plamena lopta na plavetnilu neba. Odjednom se prolomilo zaslijepljujue svjetlo.
8

FORT ALDAMO

ELEZNI

Gole stijene poprimile su smee-utu boju. Dogodilo se to trenutak poslije. Kaplar odjednom zastenje i sagne se. Finnewacker pojae prema njemu i dohvati uzde njegova konja. Kia strelica proita zrakom da mu se koa najeila. Viui natjera konje u galop. Kaplar je bio pogoen u lea i s obje je ruke zagrlio rog sedla. Galopirajui, Finnewacker opazi da je kaplar izgubio karabin. Odmakli su stotinu metara kad zagrmjee pucnji i konji se pogoeni srue pod njima. Finnewacker prisebno oslobodi noge iz stremena i dohvati karabin prije nego to je izletio sa sedla. S karabinom u ruci padne na zemlju i otkotrlja se u zaklon. Ondje skoi na noge prislonivi karabin na rame. Oruje zagrmi i svaki je hitac znaio jednog crvenokoca manje. Ostali se hitro razbjee. Finnewacker se uspravi i pohita prema kaplaru koji je leao u pijesku desetak koraka od njega. Prihvati ga ispod desne ruke i odvue trei u zaklon ne obazirui se na kaplarovo bolno jaukanje. Ostavi ga u zaklonu i ogleda se ponovo pripravan na okraj. Uini mu se da je vidio deset crvenokoaca. Trojica su leala 100 metara daleko od zaklona meu kaktusima u pustinji. - Finnewackeru, umrijet u! -stenjao je kaplar. Finnewacker se sagne, spusti puku i potrai neto u to bi kaplar mogao zagristi. Nije naao nita osim rupia i hitro mu ga zarine medu zube. - Zagrizi, jako! - Zato? - Grizi! - povie Finnewacker i im je vidio da je kaplar zario zube, izvue mu strelicu iz lea. Rijeka krvi zacrveni plavu bluzu na leima. Finnewacker odvee Riccu maramu s vrata i pritisne je na ranu. - Kako se osjea? - upita istovremeno traei pogledom crvenokoce. Kaplar ne odgovori. Onesvijestio se. Finnewacker izvadi rupi iz njegovih usta. Konji su bili mrtvi, ustanovio je. Posljednje zalihe vode uzaludno je potroio. - Mama mia! - zastenje kaplar kad se probudio. - Ne misli sad na mamu, Itackeru, misli na pucaljku koju si ispustio! - ree Finnewacker grubo. - U sosu smo! Apai su ovdje, a kau da ih ovdje nema. Kakva svinjarija! Koliko jo ima do Fort Aldama? - Trideset kilometara. - Jo i to! Ostavit emo pravi dojam kad se pojavimo! - Jesu li konji mrtvi?
9

10

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Da, ubijeni su. Zar nije kazneni odred dio konjice? U Fort Aldamu bismo ih se ionako rijeili. Napokon, ti bi ve i mogao stajati na nogama. - Nee mi uspjeti, Finnewackeru. - Ne priznajem! - to ne priznaje, Finnewackeru? - Tvoju posljednju reenicu, Itackeru! Ne elim to uti ni od tebe ni od koga drugog. To kod mene ne postoji! Htio je jo neto rei, ali se sagne i dohvati karabin. Iza mrtvih Apaa neto se pomaklo medu kaktusima. - Ostani mirno leati - proape. Ugleda jednog ratnika u trku. Jurio je kao da ga je ujela otrovnica. Opali. Nije ga uspio pogoditi sa dva metka koja su mu preostala. Kod treeg pokuaja ulo se samo "klik". Psujui odbaci karabin u grmlje i sagne se. - Koliko ih jo ima? - upita kaplar planim glasom. - Ne znam. Osam ili deset. Svejedno. Nee nas uhvatiti. Finnewacker oprezno podigne maramicu s Riccove rane. Nije vie krvarila, pa je oisti. Nije vie izgledala strano. - Pokreni ramenima! - Ne mogu! Zato? - Zato to ne izgleda tako loe. Hajde! Samo polako. Ne mora plesati! Dok je govorio, neprestano se ogledavao. Kaplar pomakne desno rame, a zatim i lijevo. - Dovoljno? -I? - Ide! Bolovi nisu jai nego to su bili. edan sam. Skapat u! Finnewacker zafrkrne nosom. - Nee ti jo dugo krepati! - ree i zagleda se ponovo u mrtve ratnike. Neto se micalo. Vidio je to uglovima oiju, ali kako god je dobro gledao nije mogao otkriti nijednog crvenokoca. - Ne mii se! - ree i izvue revolver iz korica. - to je, kojoti? Zato ne dolazite? - Ne izazivaj ih, Finnewackeru - prostenje kaplar. - Sluaj, Itackeru, ja nareujem! Kaplar zauti i Finnewacker se polako uspravi. Ogleda se oko sebe i kao da se nita nije dogaalo, istupi iz zaklona s nabijenim revolverom. - Ako se ne pojavite, doi u k vama i unititi vas! - povikne i krene. Napravio je tri koraka kad na dvadesetak metara od njega iskrsnu dvije prilike. Prasak tekih revolvera zapara tiinu. Pogodio je obojicu i bacio se u pijesak. Sedam-osam strelica zlokobno zafijue zrakom. U brzom trku

10

11

FORT ALDAMO

ELEZNI

sklonio se iza mrtvoga konja i zapucao na ratnika koji je uspravmo stajao kraj kaktusa i odapinjao strelicu na njega. Apa se pogoen srui. Iza njega su sjevale puke i meci prtali po pijesku. Finnewacker se sagne i poslua fijuk metaka. Jednom rukom odvee ranac i izvadi kutiju municije. Nije vie imao nijedne patrone za karabin, a kaplarov konj je leao predaleko. Ricco je imao jo pet patrona. Zbog njih nije elio izgubiti kou. Napuni revolver i spremi kutiju. Pri tom se neprekidno ogledavao. - Finnewackeru, jesi li pogoen? - razabra Splarov uplaeni glas. - ekaj! Dolazim! Ponovo zagrmjee obje puke Apaa a meci zazvide iznad njega. Uspravio se i zapucao na ratnika koji je kleknuo iza jednog mrtvaca. Pogodio ga je u prsa. Crvenokoac ispusti puku i padne. Dugim koracima Finnewacker pohita u zaklon. Zapuca neka puka i poletjee strelice. On se baci u zaklon teko diui ali se nasmijulji kad opazi zabrinuti kaplarov pogled. - Ne treba se bojati, Itackeru - promrmlja stenjui. - Nema ih jo mnogo. Ako ne budu lukavi, raznijet u im noseve. Uspravio se. Pijesak je lebdio meu kaktusima iza mrtvih Apaa. - Opet se pojavio jedan! - promrmlja. Bio je zadovoljan ishodom. Vie se nita nije dogodilo. Finnewacker spusti revolver u pijesak nadohvat ruke i okrene se kaplaru. - Otkopaj koulju da ti stavim maramu na ranu ispod potkoulje. To e pomoi. Najvanije je da ostane ista. - Tako - ree kad mu je stavio maramu na ranu i zakopao koulju. - Kako se sad osjea? Jesi li u stanju napustiti bojno polje? - A crvenokoki? - Za njih u se ja pobrinuti. Ustanimo, a ti kreni ve jednom. Ali hvataj zaklon ako zapuca. Narednik uzme revolver i koplje i oprezno se uspravi. Nita se ne pomakne. - Itackeru, kreni! Kaplar se uspravi stenjui. Finnewacker mu pomogne da se digne. Odjedanput ponovo zapraska i istovremeno poletjee strelice. Narednik se baci na zemlju. Kaplar gotovo ivotinjski krikne od bola. - Ti ilavi majmuni! - psovao je Finnewacker bijesno. - Odavde neemo umai - stenjao je kaplar zdvojno.

11

12

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Besmislica! Kreemo prvim vlakom! Samo da vidimo gdje je. Ostani ovdje i ne mii se! - Ne ostavljaj me samog, Finnewackeru! - uplaeno e kaplar. - Bit u blizu tebe - promrmlja Finnewacker i iskotrlja se iz zaklona zaustavljajui se iza golemih kaktusa. Ogleda se s revolverom u ruci. Nije vie bilo mnogo ratnika, jer bi ve odavno bili opkolili njihov zaklon. Onda ugleda jednoga kako polako izranja iz pijeska. Barem je tako izgledalo. Apa se s pukom u ruci pribliavao njihovom zaklonu. Pojavi se jo jedan puui iza kaktusa. Iza konja se neto pomakne. Finnewacker prieka trenutak, i kad mu se ukazu na nianu, zapuca. Oba se ratnika srue ne uzvrativi vatru. Ali onoga koji se skrivao iza konja nije pogodio. - Finnewackeru, jesi li pogoen? - stenjao je kaplar u zaklonu. Rinaldo Ricco je bio ranjen. Moda bi se i on bojao na njegovu mjestu. Da su ga pogodili, znailo bi to i kaplarovu smrt. Finnewacker je dobro poznavao strah, jer je kao mladi iskusio graanski rat od prvoga do posljednjeg dana. Jahao je s kapetanom Conchom. Nazivali su se jahaima kapetana Concha. Sad je bio ponosan na to. Nikad vie nije imao takvih prijatelja, a bilo je to tako davno. Ustane drei prst na okidau. - Ovdje sam, Itackeru. Uskoro, za koji trenutak, polazi vlak. Odjedanput zapuca ratnik skriven iza konja, ali Finnewackerov ga metak prikuje u pijesak. Pucanj odjekne kao udarac biem, a jeka se vrati iz pustinje. - Ima li jo koga? - grubo vikne Finnewacker. Pustinjska jara zapljesne ga u lice. Tiina. Prieka trenutak, a onda spremi revolver u korice i vrati se u zaklon. - Finnewackeru, Finn... - kaplar zauti kad ugleda gorostasnog Finnewackera. - Za sada je gotovo, Itackeru. Na alost, posljednji vlak je ve otiao. Morat emo pjeice. Kaplar se uspravi. Finnewacker mu priskoi u pomo. - Hajde! Korakom! Izvukoe se iz zaklona i krenue prema posljednjoj etapi: Fort Aldamu. Kaplar se sumnjiavo okrene. - Pjesma! Tri, etiri! - povie Finnewacker. - Mariramo, mariramo u dugim redovima po etiri... Zauti i pogleda kaplara.
12

13

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Zato ne pjeva sa mnom? - Ne mogu! - procijedi kaplar stenjui. Finnewacker ga prihvati ispod ruke i zapjeva punim glasom: - Evo, mariramo po trojica, na prozoru je dragana...! Zauti i zagleda se u kaplarovo lice. - Malo prije si pjevao o etveroredovima, a sad su ve po trojica, zastenje kaplar. - Rat, ovjee - promrmlja Finnewacker. - Gubici! Poslije svake bitke otpisivali smo poneki red. Prolazi puk, po dvojica, po trojica, pukovnik jae za leima, bijedna kukavica, taritari-taritara... - Ne znam tu pjesmu, Finnewackeru - prostenje kaplar i onesvijesti se. Finnewacker ga pokua uhvatiti, ali mu kaplar isklizne iz ruku i srui se u pijesak. Narednik zabaci ruke na bokove. - ovjee, Itackeru to si slab! . Zabaci eir na potiljak, zagleda se gunajui u bljeteu daljinu i opet povue eir na elo. Sagne se i uprti kaplara na lea. Paljivo ga namjesti i krene. - Sad mi je drago, Itackeru, to si se hranio tijestom i umacima od rajica! - Ostavi me leati - stenjao je kaplar. - Glupost! Ovakav momak kao ti jo e biti potreban u Fort Aldamu! Zaepi gubicu! To je zapovijed! - Da, narednie - promrmlja kaplar tiho. - Takav mi se vie svia. Finnewacker digne glavu i zagrmi: - eta, pjesmu! Pjevuio je pjesmu o klimavom dimnjaaru. - Tri - etiri! - povikne iz dubine grla. Pjevao je sve kitice koje je znao, a bilo ih je vie od trideset. Marirao je neumorno kroz pijesak, u koji su mu noge upadale sve do gleanja. Marirao je kao da se nalazi preko na Istoku i kao da marira s etom istim poljskim putem. Iako je bio snaan, zdrav etrdesetogodinjak, osjeao je vruinu i teinu ranjenog druga. Teret ga je pritiskao, izme su ga uljale, znoj tekao potocima, a jo je bio i gladan i edan. Od mladosti bio je vojnik. Stalno samo vojnik. A stariji narednik Finnewacker bio je prokleto dobar Vojnik. I u ratu i u godinama koje su slijedile. Nikad nije razmiljao o tome da li je volio biti vojnik. U jedno je bio siguran: nije elio biti nita drugo.

13

14

FORT ALDAMO

ELEZNI

III Prokleo je rat i oplakao mrtve drugove iako je bio nauen podnositi muke bez prigovora. Stariji narednik Finnewacker bio je opor ovjek, ne samo prema drugima ve i prema samom sebi. Bio je poten vojnik i drug - sve do sri. Stariji narednik Finnewacker neumorno je koraao kilometar za kilometrom nosei ranjenoga kaplara na leima. Kad je sunce napokon zalo, ugledao je u daljini Fort Aldamo. Predahne. Oprezno spusti kaplara na pijesak. - Itackeru, uskoro stiemo. Tamo je Aldamo - ree, skine eir i obrie znoj s ela. Kaplar se nije micao. Finnewacker se udalji nekoliko koraka i zagleda se u daljinu. Aldamo mu se uini prijeteim, crnim panjem, to lei na breuljku usred iroke kotline. Bila je to stara konkvistadorska tvrava, okruena visokim zidinama. S june strane prema vratima je vodila iroka rampa nad kojom su se smjestila viekatna ulazna vrata, nalik na sanduk iji toranj nadvisuje zidine. Poslije rata tvrava Aldamo postala je garnizon kaznenog bataljona amerike konjice. Tko god je onamo poslan na odsluenje kazne, zacijelo je teko sagrijeio ili je odlukom vojnog suda degradiran na obinog pjeaka bez obzira na prijanji in u konjici. Finnewacker se posavjetovao s pukovnikom Brooksom, koji je bio nadreen i Fort Aldamu i kojeg je poznavao iz rata, i bio je pripravan doi u Aldamo kao stariji narednik, predvodnik kaznenog bataljona. Finnewacker se ogleda i zbaci eir s ela. Prokleti kraj! Tvrava je leala usred pustinje. Bilo je nemogue pobjei pjeice jer nadaleko nema vode. Pukovnik mu je to objasnio. Ovo je ipak bilo previe! Taj Brooks! Ispili su bocu viskija avrljajui o ratu. Bio je polaskan pukovnikovom molbom da uini neto za Fort Aldamo. Uiniti gotovo nemogue inilo se primamljivim izazovom i teko je mogao izbjei tom aru. Potpuno iscrpljeni Ricco sklopi oi. - Doi! Digni stranjicu, Itackeru, stiemo. Shvaa li? Ricco jedva kimne glavom. Finnewacker ustane, uprti kaplara na lea i krene prema toj staroj panjolskoj utvrdi. U tom dugom i napornom maru izgubio je snagu. - Finnewacker je plavuo...! -pjevuio je. - ivahna pelice. Moja mati, to je bila fina ena, a ti si...

14

15

FORT ALDAMO

ELEZNI

Vrati mu se snaga. Finnewacker protegne korake. Gipko je gazio pijeskom i zalazio meu grmlje. Tama se sputala nad prostranu, neobradivu zemlju i uskoro je progutala. Aldamo je bio sve blie i sve se jasnije nasluivao pod zvjezdanim nebom. Finnewacker je strpljivo marirao s revolverom u ruci, nosei druga na leima. Gotovo je bila pono kad se pribliio kapiji. Kakav se to divovski crni panj dizao u no! to je prilazio blie, to su mu se mone zidine inile viim. Vrata su se sastojala od dva teka drvena krila. U jednom se nalazila prijavnica. Finnewacker pokuca, najprije rukom, zatim akom i napokon revolverom. Tada se neto pokrene. Finnewacker se odmakne. Malena vrata se otvore kripei i on razabra tri prilike. - to elite? - upita jedan. Finnewacker duboko udahne, stupi preko praga i odgurne momka. - Ja sam novi stariji narednik. Zovem se Finnewacker. Kaplar Ricco je sa mnom. Ranjen je. Hoe li me netko odvesti u ambulantu? - Ja u! - ree ovjek i naredi mlitavo: - Zakljuajte vrata, ljudi! Nitko ne odgovori. On poe s Finnewackerom u dvorite Nigdje nije gorjelo svjetlo. Unato mraku, Finnewacker uoi njegovu plavu uniformu i in kaplara. - Ovamo, stariji narednie -ree kaplar. - Jesi ti ti na strai? - upita Finnewacker dok su se pribliavali istonim zidinama putem poploenim grubo tesanim kamenom. - Jesam! - Ime? - Jefferson! - Kaplar Jefferson? - Jest. - Javi mi se ujutro poslije prozivke. Iskoristi ostatak noi razmiljajui o tome kako to da niste spazili Ricca i mene dok sam etvrt sata stajao pred vratima nosei ranjenog druga na leima i ekao da otvorite. Kaplar Jefferson ne prozbori ni rijei, ali je produio korak. Zakuca na vrata ambulante, ali se nitko ne pojavi. Zakuca snanije. - Makni se! - razdraeno e Finnewacker. Udari snano nogom u vrata i ue. - Svjetlo! - zaurla.
15

16

FORT ALDAMO

ELEZNI

Kaplar hitro kresne ibicu i upali njome svjetiljku to je visjela iznad vrata. Pred Finnewackerom se otvore druga vrata i na njima se na slabom svjetlu ukau dvaje pospane spodobe. - Donosim ranjenog ovjeka -mrko e Finnewacker. - Brzo ljudi, probudite bolniara! - Odmah! - povikne kaplar Jefferson i otvori lijevo krilo vrata. - to buljite? - povikne Finnewacker kanjenicima. - Pomozite mi oko ranjenika, nosio sam ga trideset kilometara kroz pustinju. Stavite ga na krevet i pobrinite se za njega. Upalite najprije svjetlo! Ponovo kresne ibica. Kanjenici su spavali u ambulanti u kojoj se nalazilo 5 kreveta. urno skinue onesvijetenoga kaplara s Finnewackerovih lea i poloie ga u krevet. Finnewacker se outi laganim poput pera. Kaplar Jefferson se pojavi na vratima. - Ne mogu probuditi bolniara, stariji narednie. Finnewacker odgurne kaplara, skine svjetiljku iznad vrata i stupi u prostoriju u koju je kaplar maloprije uao. Zapuhne ga smrad viskija. Bolniar je potpuno obuen leao na krevetu i hrkao kao medvjed. Finnewacker priblii svjetiljku njegovu licu. - Pijan kao takor! Vode! - zaurla. - Vode! Bolniar, po inu narednik, ne pomakne se. Finnewacker je ekao motrei na vrata. - Brzo! - zaurla. Pojavi se jedan od osuenika nosei vedro vode. - Gospodine? Finnnewacker se razbjesni. - Gospodine? ali se? Zar tako izgledam? Ja sam stariji narednik Finnewacker i tako me oslovljavaj! - U redu, gosp... stariji narednie Finnewacker! - mucajui e osuenik, stane kraj bolniareva kreveta i izlije mu vedro vode u lice. Finnewackeru se na trenutak priini da se bolniar zadovoljno iskezio. Voda mu je oblila lice, smoila krevet i kapajui stvorila lokvu na podu. Bolniar se zagrcne. Kanjenik se malo udalji i ostane ondje mirno stajati. Bolniar opsuje kao koija. Pokretom ruke Finnewacker udalji kanjenike, priblii se krevetu i zgrabi bolniara za ovratnik. - Prestani psovati prokletnie! Doveo sam ranjenika. Jesi li to napokon shvatio ili je potrebno jo jedno vedro vode? - Tko si ti?

16

17

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Zovem se Finnewacker! Ja sam novi stariji narednik. uj i ovo: ako se jo jednom pojavim s ranjenim drugom, a ti bude pijan kao danas, nee se vie maknuti odavde! Na posao! Bolniar ga je bijesno promatrao, ali je posluao. Ustao je s kreveta i zateturao prema vratima. - I da nisi pogrijeio! - zaprijeti Finnewacker i poe za njim. U predvorju se nalazio straar. Kaplar se ukoio u stavu mirno kad Finnewacker proe kraj njega. Kanjenici se udalje. Skinuli su Riccu izme i polegli ga na trbuh. Lea su mu bila krvava. Bolniar prie krevetu i nagne se nad ranjenka. Bio je tako pijan da nije prepoznao kaplara. Finnewacker je gledao prema vratima. Straar je stajao na pragu i zvecnuo mamuzama. - Zar mu je danas roendan? -upita Finnewacker. - Nije! - A zato je onda tako pijan? - Nemam pojma, narednie. Finnnewacker se obrati kanjenicima koji su ukoeno stajali kraj kreveta: - Razumije li se netko u to? - Da, stariji narednie. Ja sam bio bolniar. - Onda se pomakni i uini neto! Poni ve jednom! Valjda vidi da ovaj nije sposoban! Kanjenici poee odmah istiti kaplarove rane. Bolniar je stajao kraj njih klatei se i promatrajui Finnewackera. - Zar si moda doao da napravi red? - gunao je nerazgovjetno. Finnewacker se odmakne. - Zavei! Gubi se u svoju sobu! Sutra ujutro nakon prozivke doi e na red! - Ovdje u Aldamu, odgovoram sam samo kapetanu! - mrmljao je. - Jeffersone, odvedi ga u krevet! - ree Finnewacker promatrajui kako kanjenici rade. - Ovo nije rana od metka, stariji narednie - ree kanjenik koji je do dolaska u Fort Aldamo i sam bio bolniar. - Apaka strijela! - Duboka rana! - Ako ga spasi, bit u ti zahvalan! - ree Finnewacker. - Doi u opet sutra ujutro. Izie odmahnuvi rukom na pozdrav kanjenicima. Straar izie iz bolniareve sobe i objesi svjetiljku na avao.
17

18

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Potrebno mi je vedro vode! -ree Finnewacker uzevi eir. -Ve dvadeset sati nisam nita pio. Straar otvori druga vrata, kresne ibicu i ue u skladite. Finnewacker odloi eir i opasa na stolicu, skine bluzu i odgurne straara koji je htio uliti vode u vedro. Istrgne mu vr iz ruke i poe piti dugim gutljajima. Ostatak vode prolije si na glavu. - Kako to godi, ovjee! - nasmije se poskakujui u lokvi vode. - Zabiljei u dnevnik kad smo stigli. Ne misli valjda da bih se tebi, kaplare, morao javiti na slubu. Kad ustaje kapetan? Uzme jedan od runika sa stola i istrlja se njime. - Kako kad - ree kaplar izbjegavajui odgovor. - Ponekad spava do podneva. - Ne tie me se! Probudit e me pola sata prije svih. Kad je zbor? - Takoer kako kad! - ini se da se ovdje nita ne dogaa u pravo vrijeme! - promrmlja Finnewacker oblaei bluzu. - Ali samo jo sutra do est sati! Tada je buenje, a u pola sedam zahtijevam izvjetaj najvieg podoficira ili najstarijeg vojnika u eti. A kad neto kaem, onda tako i mislim. Pokai mi moju sobu. Kaplar ugasi svjetiljku i krene prvi. U predvorju je Finnewacker ponovo zatrai. - Uzmi je, ne elim slomiti vrat. - Ako elite ustati pola sata prije ostalih, stariji narednie, onda biste trebali... - Ne tie te se! - prekine Finnewacker kaplara. - Osim toga moe mi govoriti ti. To nee nakoditi mom ugledu. Krenue dvoritem do spavaonica i straar otvori neka vrata, pa spusti svjetiljku na stol. - Klju je s unutranje strane, stariji narednie. Tako je propisano. - Znam! - odbrusi Finnewacker i baci eir i opasa na stol. -Donesi mi odmah i doruak kad me probudi. - Pola sata prije buenja nema nikoga u kuhinji. Finnewacker ga zauen pogleda. - to? Zar doruak nije na vrijeme? - Doruak je u osam. - Probudit e osoblje kuhinje u 5 sati. Doruak e se dijeliti u vremenu od buenja do zbora. Kad se eta postrojila, bit e ve sita. I bolje je da bude! Donesi mi sapun i britvu. Moje su stvari ostale u pustinji. - Odmah, stariji narednie!

18

19

FORT ALDAMO

ELEZNI

- To bi bilo sve! Straar krene prema vratima, pozdravi i izie. Finnewacker samo kimne glavom. IV Tono u pola sedam eta je bila postrojena. Stariji narednik Finnewacker promatrao je s prozora svoje sobe tu predstavu, umiven, obrijan i u istoj, oetkanoj uniformi. Ve je posjetio kaplara Ricca. Desetak minuta inilo mu se da promatra predstavu, a onda se ona pretvorila u lakrdiju. Priekao je jo pet minuta i zatim iziao. - Bre, bre! - vikao je mali, kovravi narednik, koji je zapovijedao etom. Kanjenici su u sivilu jutra jo pristizali iz svojih spavaonica, a iza lea starijeg narednika Finnewackera urili su posljednji oficiri na zborno mjesto. Finnewacker je stajao nedaleko od njih ruku prekrienih na leima. Ugleda Jeffersona i krene mu u susret. - Da li se velevani gospodin ve uspio probuditi? - upita straara. - Nije, stariji narednie! - to je zapovijedio? - Probudit e ga njegov posilni. - Aha, njegov posilni. Tko je? - Jo spava. Jedan od kanjenika. On kree na spavanje poslije zapovjednika i ustaje neposredno prije njega. Po izriitoj zapovijedi kapetana. - Tu se onda nita ne moe uiniti! Zapovijed je zapovijed. Ne bi li ipak mogao iznimno upitati toga prezaposlenog momka kad treba probuditi uvaenog gospodina? - Mogao bih. Finnewacker podigne glas. - Onda to i uini! Kaplar salutira i pohita prema spavaonicama kanjenika. - eta mirno! - vikao je mali, kovravi narednik. Finnewacker pogleda na svoj stari srebrni sat i krene u susret straaru. - Kapetan ne eli da ga danas uope budi, stariji narednie! Tu se nita na da uiniti! Straar pozdravi i ode prema straarnici. - Pogled pravo! - vikao je mali narednik. - eta, pozdrav lijevo!

19

20

FORT ALDAMO

ELEZNI

Narednik se brzim korakom uputi prema njemu. Nizak i kovrave kose, mogao je imati oko pedeset godina. Isprsi se pred Finnewackerom i odluno salutira. - Stariji narednie, javljam da je eta postrojena! Finnewacker se i ne pomakne. Bezizraajno je promatrao malog narednika, koji je stajao u stavu mirno zbunjeno trepui. - Ba lijepo, narednie! A brojno stanje? Narednik spusti ruku i zacrveni se. - Odmah e se pobrojati! - Pusti! Danas u ti jo progledati kroz prste. - Finnewacker izvadi sat. Niste ba postigli rekord. Sino sam izriito naredio deurnom da eta bude postrojena u pola sedam. Ovo e ostati rekord za sva vremena. Prije e se sruiti zidovi tvrave nego to se to ponovi! Narednik se ustro okrene prema krilu gdje su se nalazili oficiri. Finnewacker prie nekoliko koraka i prekrii ruke na leima. - Dobro jutro, eto! - Dobro jutro, stariji narednie! - zauje se sa svih strana neujednaeno i mlitavo. - ini se da ste slabanih plua, zar ne? - Isprsi se i zaurla: -Dobro jutro, eto! - Dobro jutro, stariji narednie! - zagrmjee. - eta voljno! Zaulo se tapkanje kao na konjskim trkama. - Mirno! - povie Finnewacker i pogledom obuhvati etu. - Mirno! Voljno! Finnewacker krene lijevo. - Natjerat u vas odmah da se penjete i sputate po zidinama sve dok vam voda ne zakuha u stranjicama! eta mirno! Voljno! - To jo nije sve, ljudi! Zapamtite da ne smije biti greaka. Ili emo drugaije. Odstupi korak i salutira. - Ja sam stariji narednik Finnewacker. Spusti ruku, krene prema desnom krilu i zapone smotru. Zaustavi se pred prvim kanjenikom i zaurla: - Koga pogledam, neka se smjesta isprsi! Hitro krene naprijed, a zvuk udaraca petom o petu bila je glazba za njegove ui. - Bolesni, istupite desno! Nije vjerovao svojim oima. Kakva je to bila trka! Priekao je dok ih se nije skupilo tucet i krenuo dalje. Pohitao je k etvrtom redu, predomislio se i stao pred etu pa pozvao rukom kovravog narednika.
20

21

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Narednik Fitzgerald, javljam se! - to je na dnevnom redu? - Nemamo dnevnog reda! - A to bi eta morala raditi? - Ako kapetan ne naredi drugaije, planirao sam ienje. Finnewacker je promatrao poploanu stazu pod svojim izmama. - Vrlo razumno. Zbilja vrlo razumno. inite li to moda, svaki drugi dan? S ove bi se kaldrme moglo jesti, ovjee! Udaljio se od narednika i uputio se prema onima koji su se prijavili kao bolesni. - to je tebi, sinko? - Osjeam se slabo i jadno, sigurno imam groznicu! Pristupi slijedeem. - Imam iste simptome! - Kod mene su to plua! - Proljev - ve danima! Finnewacker suosjeajno kimne i produi. - Mene boli zub. Finnewacker pogleda sljedeeg. - Teak proljev - slaba hrana, stariji narednie! Finnewacker kimne i nastavi koraati. - eludac, stariji narednie Finnewacker! Loa hrana. -I kod mene! Samo je to sluao. I opet isto. - Boli li i tebe eludac? - upita posljednjeg. - Da, stariji narednie. I mene boli eludac. Ve danima. Finnewacker se udalji. - Cijela horda natrag u stroj, trkom! Ljudi pohitae. Finnewacker opet stupi pred etu. - Danas u vam, ljudi jo progledati kroz prste! - povikne glasno. - Ali tko sutra bude bolestan i nema bistru glavu, taj e trati oko tvrave dok ne padne na gubicu i zbilja se ne razboli! eta mirno! Nadesno! Naprijed mar! Oko dvadesetak ljudi u plavim uniformama stupalo je pred jedva stotinu kanjenika u sivom. - Lijevo, dva, tri etiri, lijevo! -vikao je Finnewacker. Lijevo, lijevo, lijevo! Stupali su do zapadnih zidina gdje se nalazila kuhinja. - Na lijevo, mar! - komandirao je Finnewacker. - Lijevo, lijevo, lijevo, dva, tri, etiri! - vikao je. Okret! elom! Lijevo, lijevo, lijevo, dva, tri, etiri, lijevo! - Isprui prste! Prsa van! Pjesmu! Desni elnik morao je izabrati i uskladiti pjesmu. - Pjesmu o ednoj Heleni! - povie visoki narednik i pone pjevati.
21

22

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Tri, etiri! - nareivao je Finnewacker. Unutranje je dvorite bilo dugo 150 metara od istonog zida do kuhinje na zapadu, a ezdeset metara dijelilo je spavaonice kanjenika na sjevernoj strani od ulaza. Ta je povrina bila poploena netesanim kamenom, i to je Finnevvackeru bilo dovoljno da izmori etu. Tjerao ih je uzdu i poprijeko, naprijed i nazad, lijevo i desno, stupali su u dvoredima po trojica, jurili su paradnim korakom tamo-amo dok nisu shvatili da grubi stariji narednik Finnewacker ne zna za milost i da si jedino mogu pomoi ako se srue mrtvi od umora, to su zaista i bili. Osjeali su da novi vjetar pue prostorima stare panjolske utvrde, a to nije bio samo vjetar to donosi neto novo ve vjetar fanatika koji se eli dokazati. Odsad e stalno biti prisutan i uspjet e samo onaj tko svojim radom zaslui milost starijeg narednika. Dva sata bilo je potrebno starijem naredniku da im to objasni, poevi od narednika do posljednjeg osuenika. Pravio se da ne vidi bijesne poglede i da ne uje kroz zube procijeene kletve i opomene. To mu je i te kako bilo poznato! Znao je da e to trajati onoliko dugo koliko budu imali snage. Zapovijedajui: Pokrij se, naprijed, trkom, lezi! - tjerao ih je sve dok nisu shvatili da e tom muenju biti kraj tek kad se potrude da mu ugode. Finnewackerovo je oko bilo izvjebano da osjeti promjene. Promijenio je boju glasa, govorio smireno i gotovo oinski: - No, hajde, zato niste odmah tako postupali? Znao sam da vi to moete. Tako se radi, ljudi! Kad je napokon naredio da stanu, iscrpljeni i oznojeni, odahnuli su. Finnewacker stupi pred njih aka stisnutih na bokovima. - Evo, ljudi, sad smo se upoznali! - rekao je. - Nije moja zasluga ili krivnja to je to bilo na ovakav nain. Kad se ubudue naredi zbor, ne smije proi vie od tri minute od prvog zviduka do smotre. Inae e biti karnevala, ne zvao se ja stariji narednik Finnewacker. Na redu je ienje kruga. Vratit u se za jedan sat. uvajte se ako sve ne bude blistalo! Kad zapovjedim: na posao! hou vas vidjeti kako trite. Vrijeme ljenarenja u Aldamu je prolo. Kretat ete se hitro, bez obzira da li je smotra ili morate na zahod. Jasno? - Jasno, stariji narednie! - zagrmjee ljudi. Finnewacker se zadovoljno nasmijei, krene korak natrag i isprsi se. - Kanjenici - na ienje kruga! - zaurla. Kako li su samo odjurili! Finnewacker se uputi oficirima i podoficirima koji su bili u slubi.

22

23

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Neka svatko pripazi na svoju jedinicu. Ubudue neete raportirati pojedinano. elim vidjeti svakog uz svoje momke. Fitzgerald, koja je tvoja dunost? Mali kovravi narednik se ispravi. - Zapovijedam prvim vodom. Finnewacker kimne. - Do sad. Imenujem te voom jedinice za posebne zadatke i time mojim zamjenikom. Tko e preuzeti prvi vod, rijeit emo veeras na veseliji nain, kad budem ja preuzeo duost. Warrenton, tko je to? - Ovdje! - vikne neki krupniji narednik. - Rekao mi je kaplar Ricco da si ti zaduen za skladite i da se kod tebe moe kupiti viski. - Da, stariji narednie! - Onda za veeras naruujem sanduk viskija. Ima li toliko u skladitu? - Imam, stariji narednie! -bubne Warrenton, a ljudi se veselo nasmiju. Finnewacker se uozbilji. - Vratimo se dunostima! - Zapovjednici! Mirno! Odstup! Ljudi u plavim uniformama se hitro okrenu, istupe tri koraka naprijed i pojure k svojim jedinicama. Samo je narednik Fitzgerald ostao stajati. Finnewacker se nasmijulji. - ali li se na moju odluku? - uj me, ti, lulo! - zagrmi Finnewacker dobroudno. - Ne podnosim da mi se na pitanje odgovara protupitanjem. Primi to na znanje, pa emo se sigurno slagati. - U redu, stariji narednie! - Poi sa mnom! Finnewacker se okrene. Pred njim je stajao kaplar Jefferson i salutirao. - Rekli ste neka se javim poslije smotre, stariji narednie! - Da, ti, podmuklice! - ree Finnewacker i stisne ake. - to u s tobom? Noas si zaradio najmanje etrnaest dana tamnice, je li ti jasno? - Da, stariji narednie! Finnewacker se obrati Fitzgeraldu. - Noas sam etvrt sata svom snagom lupao na vrata prije nego to me se netko udostojio opaziti. To je ve previe. - Pogleda Jeffersona. - Kad je smjena strae? - Svakih pola sata, stariji narednie! - Koliko konja ima u tvravi? - Osam! Finnewacker kimne. - Bit u milostiv. Tridesetak kilometara od tvrave lei konj kaplara Ricca i moj. Poslije smjene strae uzmi etiri ovjeka po svom izboru, osedlajte
23

24

FORT ALDAMO

ELEZNI

konje i otiite po naa sedla i naprtnjae. U mojoj je i sanduk cigara. uvajte se ako neto nestane! Jasno? - Jasno, stariji narednie! - Javi se prije nego to krenete! Finnewacker se zaputi prema ambulanti. Narednik Fitzgerald ga je pratio u stopu. Kakva li je samo ivahnost vladala tamo. Pet je kanjenika istilo podove. Bolniar je ugledao Finnewackera, otvorio je vrata i zaurlao: - Panja! Finnewacker ue s Fitzgeraldom i pozdravi. - Stariji narednie, javljam da su u ambulanti pet bolesnika, jedan ranjenik i dva bolniara, sa mnom kao deurnim i pet kanjenika na ienju prostorija. - To mi se ve vie svia! - nasmijeio se Finnewacker. - Hvala! - elio bih se ispriati za sino... - Glupost! Ne volim opere! -prekine ga Finnewacker. - Bilo pa prolo. Ali ako se to jednom jo dogodi, jao tebi! Jasno! Bolniar salutira. - Jasno, stariji narednie! - Nastavi! - ree Finnewacker i uputi se prema kaplaru Riccu, koji je leao u jednoj od dvije prostorije koje su inile ambulantu. Kaplaru je ve bilo bolje. Razmijenie nekoliko rijei i Finnewacker se udalji u drugu prostoriju u kojoj su na pet kreveta leali navodni bolesnici. Poe od kreveta do kreveta i saslua svakoga. U predsoblju zaustavi bolniara. - elim ih sutra vidjeti zdrave ili u te dati zatvoriti. Od danas vrijedi nareenje: lijeenje odobravam izriito ja. Jasno? - Jasno, stariji narednie! -I jo jedno nareenje! - nastavi Finnewacker. - Ako u bolnici nema bolesnih ni ranjenih, ti i tvoji bolniari bit ete ujutro na smotri. Tada bolniari nee spavati ovdje, ve u svojim spavaonicama. Jasno? - Jasno, stariji narednie! Finnewacker se uputi prema vratima i hitro izie. Fitzgerald iza njega. - Panja! - povie bolniar. - Nastavite, - ree Finnewacker milostivo preko ramena i krene dvoritem prema kuhinji. Narednik Fitzgerald ubrza korak da bi ga stigao, Kakva je samo ivost vladala u tvravi! Svaki se kutak istio i ureivao, a tko se kretao medu nastambama, inio je to treim korakom.

24

25

FORT ALDAMO

ELEZNI

Za kuhinju je bio zaduen narednik Kleiber. Bilo mu je dodijeljeno osam kanjenika. I on je oekivao novoga starijeg narednika i im ga je ugledao brzo je otvorio vrata. - Stariji narednie, javljam da je ovdje jedan narednik i osmorica dodijeljenih u kuhinji. Narednik Kleiber salutira i prui mu ruku. Finnewacker je asak oklijevao, a onda prihvati ruku ne elei ga osramotiti pred oima kanjenika. Potom se uputi prema bunaru i zagleda se u mranu, duboku jamu. Na bunaru se nalazio ekrk pomou kojeg se sputao kabao. - Dubok je ezdeset metara! -objasni narednik Kleiber. Finnewacker se uputi prema kotlu. - Jelo za kanjenike! - objasni Kleiber. - Daj mi tanjur! - zatrai Finnewacker. - Lonac za zapovjednike je straga na vatri! - ree narednik Kleiber. - Hou kuati ovo! - zagrmi Finnewacker. Jesi li gluh? Narednik Kleiber podigne veliki poklopac i dohvati kutljau. - Tanjur i licu! - zaurla. Jedan od kuhara mu hitro prui tanjur i licu. Kleiber zagrabi juhu znalaki i napuni tanjur. Finnewacker okusi. - Voda i sol! Kleiber slegne ramenima. - Od toga nitko nee biti sit! -zapjeni se Finnewacker. - Vie im ne moemo priutiti! - ispriavao se narednik Kleiber. - Koliinu opskrbe odreuje puk. Ja javljam samo broj osoba, i to je sve! - Ovaj napoj nee davati! -ree Finnewacker. - Dodat e graha i slanine i to poteno! To je nareenje! - Ali, stariji narednie! Kako u to uiniti? Morao bih za slijedee sljedovanje prijaviti dvostruki broj ljudi. - To e i uiniti! - Morat ete potpisati, stariji narednie! - uzrujao se kuhar. -Umijesto sto dvadeset, dvjesta etrdeset ljudi. - Potpisat u! - zaurla Finnewacker. - Ovakva se juha vie nee sluiti! To je nareenje! Ljudi naporno rade i imaju pravo na pristojnu ishranu. Kakva vodica! Ne dolazi u obzir! Jo jedno nareenje, Kleiber. Cijela tvrava, i oficiri, i vojnici, i kanjenici, jest e iz istog lonca. Pa mi smo u vojsci! I ljudi koji obavljaju poslove u sivim odijelima jo pripadaju vojsci. Ishrana mora biti odgovarajua ili u vam ja pokazati! Jasno?
25

26

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Jasno, stariji narednie! Finnewacker izjuri napolje, a Fitzgerald za njim. - Stariji narednie, pa ne moete potpisati za dvostruki broj ljudi! Finnewacker stane i kiselo se nasmijei. - Da se nee usrati u gae?! Preuzimam odgovornost. Ne boj se. Bio sam s komandantom puka u ratu. Napio me kao svinju da bih preuzeo komandu u Aldamu. Pristao sam. Ali samo pod uvjetom da radim na svoj nain. Pukovnik Brooks mi je to obeao. Shvaa li? - Da! Ali... - Nema ali! - obrecne se Finnewacker. - Ljudi moraju imati pristojnu ishranu i nikako drugaije. Kad u kolovozu budem predavao izvjetaj u Camp Liowellu, objasnit u to Brooksu. A sad zavei! Krenue prema ulaznim vratima. Upravo je bila smjena strae. - Smjena - mirno! - zapovijedi kaplar. - Na pozdrav - desno! Jedan kaplar i dvanaest kanjenika u smjeni. - Pogled udesno, lijenino! -grubo e Finnewacker. - Gdje postoji tako neto? U vojnim knjigama pie jasno i glasno. Mora se znati na koju se stranu kod pozdravljanja okreu glave! Shvaa li? - Da, stariji narednie! - promuca kaplar. - ovjee! To si morao nauiti kao regrut. Kako to da ne zna? Ba me zanima - nastavi Finnewacker i stupi pred njih. - Nova straa, mirno! - naredi i prihvati se pregledavanja uniformi i karabina, provjeravajui nisu li puke nabijene. Municija se uvala pod kljuem i mogla se podijeliti vojnicima samo u sluaju uzbune. Iznimku je inio samo straar na tornju, koji je pucnjem mogao upozoriti na opasnost. Municija se predavala od smjene do smjene i straareva je bila dunost da to provjeri. Nova straa pristupi i rasporedi se na toranj, zidine i vrata, a kaplar Jefferson odvede svoju desetinu prema njihovim spavaonicama. Fitzgerald se priblii jarbolu i puhne u zvidaljku. - ienje kruga zavreno! - povie gromkim glasom. - Odstupi! Finnewacker to iskoristi da razgleda tvravu. Poeo je od oficirskih nastambi to su se nalazile izmeu ulaznih vrata i istonih zidina. Kod istonih je zidina bila i ambulanta. Duge su zidine bile gole, izuzev dvokatne okrugle zgrade u kutu izmeu istonih i sjevernih zidina, niske kamene stube vodile su du zidina u gornji kat zgrade koji se nije upotrebljavao. U donjoj prostoriji nalazilo se skladite oruja i municije. Na vanjskoj strani nalazili su se otvori za golube-pismonoe, za koje je bio zaduen jedan od narednika. Finnewacker je svuda gurao nos i nita nije promaklo njegovu kritinom oku.
26

27

FORT ALDAMO

ELEZNI

Na sjevernom krilu nalazile su se spavaonice vojnika. eta se sastojala od etiri voda i svaka je imala svoje spavaonice, koje su se sastojale od predsoblja za uvanje oruja i od jedne velike prostorije u kojoj su se s lijeve i desne strane nalazili kreveti na kat i po jedan ormar za svakog ovjeka. U sredini prostorije stajali su stol i stolci. Na prednjoj strani blizu vrata veliki je prozor gledao na grubo poploeno dvorite, na juno krilo i ulazna vrata. Dok je Finnewacker u pratnji Fitzgeralda pregledavao prostorije, pojavi se Jefferson. Lako je meu kaplarima naao etiri dobrovoljca koji su bili pripravni odjahati s njim u pustinju. To je znailo promjenu. Vojnici su stajali na izlazu tvrave. Finnewacker im je opisao put i dodao: - Pourite da se vratite u tvravu prije mraka. Oprez je majka mudrosti! Ako vas putem presretnu crvenokoci ili razbojnici, vratite se trkom u Aldamo. - Na zapovijed, stariji narednie! - odgovori kaplar Jefferson, salutira i vrati se drugovima. Finnewacker i Fitzgerald nastavie razgledavanje. urili su od nastambe do nastambe. Sve se odvijalo na isti nain. Najstariji u sobi predavao je raport dok su ljudi stajali kraj svojih ormara, a Finnewacker bi ih znatieljno promatrao kako bi im zapamtio lica. Uz spavaonice nalazili su se konjunica i zahodi, te kuhinja s bunarom, a do nje skladite u kojem je carevao narednik Warrenton. Na junom se krilu protezala tamnica, a do nje zgrada zapovjednitva sve do ulaznih vrata. Kad je praen narednikom Fitzgeraldom uao u u zapovjednitvo, ponadao se da e napokon sresti kapetana Sayera i javiti mu se. Ali komandanta jo nije bilo u slubi. Zapovjednitvo se sastojalo od jedne velike prostorije u ijem je prednjem dijelu stajao dugaki stol s dvadeset stolaca. U pozadini se nalazio komandantov pisai stol, a iza njega dugaak ormar. U zapovjednitvu se s desne strane nalazila kancelarija u koju se moglo ui i s dvorine strane. - eta moe na ruak! - ree Fitzgeraldu, koji pohita da proslijedi nareenje. Finnewacker prie pisaem stolu kapetana Sayera, na kojem su se nalazila samo tintarnica i kutija s olovkama. I to je bilo sve! U ormaru su se nalazili dosjei kanjenika, knjige propisa, vojne odredbe i mape. Fitzgerald se vrati. - Prilino oskudno - ree Finnewacker. - Za ovim stolom ve dugo nitko nije radio. Uzalud traim raspored zaduenja.
27

28

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Nemamo ga! - Onda emo ga nakon ruka sastaviti - ree Finnewacker. U jednom uglu ugleda mali ormar, prie mu i otvori ga. - Zaboga! - povie narednik Fitzgerald. To je Sayerova svetinja! Finnewacker se nije obazirao na primjedbu ve izvadi zastavu iz ormara. - Poludjet u! - procijedi hropui Fitzgerald. Finnewacker zatvori ormar i baci zastavu na dugaki stol. - To sam i mislio! Kakav je ovjek taj kapetan? Opija li se? - Ne vie od ostalih - odgovori Fitzgerald. - Ostavlja nas sve na miru. udim se da se jo nije razbjesnio. - Idemo na ruak, pa emo poslije napraviti plan rada. V Kaplar Jefferson zaustavi se i sjae. Strvine konja leale su u pijesku medu velikim kaktusima. Leinari, naas otjerani pojavom ljudi, kruili su nebeskim plavetnilom. Sjahae i ostali. Kaplari pomognu Jeffersonu da skine sedla i natovari ih s ostalim stvarima na tovarnog konja. Mrtvi Apai su nestali. Oni koji su se pobrinuli za njih, nisu ni dirnuli naprtnjae, i depove sedla. Kaplar Cohen se zaudi. - Ne razumijem! - ree drugovima. - Apai inae sve smatraju korisnim. Stisnutih aka ogleda se ispitivaki. - Vrag e znati da li su to uope bili Apai - odgovori Jefferson. -Ricco se u to ne razumije, a ni novajlija ba nema mnogo pojma. Vratimo se! - Ne mogu se oteti dojmu da nas netko promatra - ree kaplar Cohen. - Uzjaimo! - povie Jefferson. - Poimo ili emo prekasno stii na Finnewackerovu zabavu u ast dolaska. Mukarci uzjahae konje. Kaskali su jedan uz drugog. Kaplar Willard je vodio tovarnoga konja. Jahali su podalje od breuljka i stijena kako ne bi nepanjom dospijeli u opasnost. Pred njima se pruala iroka, otvorena pustinja, koju je uski zeleni pojas dijelio od tvrave Aldamo, koju jo nisu mogli vidjeti. Trebalo im je vie od dva sata da zaobiu masiv i ugledaju Aldamo i zeleno-sivi pojas. Prema nepisanim zakonima pustinje i na ovako kratki put ponijeli su zalihu vode. Nikad se ne moe predvidjeti to se moe dogoditi pri susretu s nekim tko nije prijateljski raspoloen.

28

29

FORT ALDAMO

ELEZNI

Zaustavie se na trenutak da se napiju i sjau da protegnu noge. Iako su pripadali konjici, rijetko su imali prilike osedlati konje. Otkako slue u Fort Aldamu, nisu tako daleko izjahali. Ostatak vode izliju u eire i prue konjima da piju. Zatim pou do tovanoga konja da napune uturice vodom iz mjeine. Kozja je mjeina divno zadravala svjeinu vode. Obilno se napivi, postajali su jo neko vrijeme razgovarajui o veeranjem slavlju. Namjeravali su natjerati starijeg narednika da duboko posegne u dep. Kad su opet uzjahali, zapazie neznatan oblai praine to se pribliavao s juga iznad niskog raslinja. - To zacijelo nisu antilope -ree Cohen i pogleda kroz dvogled, ali ne spazi nita vie nego bi mogao prostim okom. Willard uze karabin i napuni ga. - Pametan ovjek ne bi mogao ni pomisliti da su to antilope - ree. - Crvenokoci nisu - ree kaplar Boulder i takoer se mai karabina. Uinie to i ostali. - Jaimo dalje! - ree Jefferson. - Kad nas momci budu ugledali, moda se povuku. Jahali su najkraim putem uz grmlje. Tvrava Aldamo leala je na breuljku obasjana suncem. Petorici kaplara bilo je jasno da ih ne mogu opaziti iz straarnice na tornju ili sa zidina. ak ni uz pomo dvogleda. Iznenada se oblai praine slegne i nestane. Cohen iskosa pogleda Jeffersona. - Kako bi bilo da se povuemo? - Nas je petorica - ree Jefferson grubo se nasmijavi. Jahali su utke s karabinima u ruci, pribliavajui se grmovitom terenu. Uska ih je staza prisiljavala da jau jedan iza drugoga. Suhe su stabljike utale pri svakom daku vjetra. Jefferson je jahao na elu, a na zaelju kaplar Salzer, malen, mrzovoljan ovjek, koji je posljednji doao u Aldamo. Ispred njega je jahao Willard, koji odjednom krikne. - Salzer je pao! - uzvikne zaprepateno. Zaustavi konja i uhvati karabin objema rukama. - Natrag, brzo! - povie nervozno Jefferson. - Natrag! Potjerae konje. U tom se asu zauje pucanj i Jeffersonov se konj srui. Jefferson se hitro baci u stranu. Ostali preplaeno stanu. - Sjaite! - povie Jefferson. Vojnici posluae i zaklone se sagnuti iza konja, napeto promatrajui teren obrastao grmljem. Nitko od njih ne ugleda nita i ne zapazi neki pokret.
29

30

FORT ALDAMO

ELEZNI

Willarda je guilo u grlu. Napeto je promatrao okolicu ne bi li negdje ugledao Salzera. Jefferson mu prie s otkoenim karabinom o boku. - Jesi li to vidio? - upita tiho. Willard odmahne glavom. - Salzer odjednom nije vie jahao iza mene. - Opkolili su nas, Jeffersone -promrmlja kaplar Boulder. Odjednom zauju jezovit smijeh. Preplaeno se pogledae i hitro okrenu, ali nisu mogli ustanoviti odakle dolazi smijeh, koji je ubrzo utihnuo. - Amigos, opkoljeni ste! -zauje se piskutavi glas. - Predajte se! - Meksikanci! - procijedi Willard. - Sveite konje i povucite se u zaklon - naredi kaplar Jefferson. - Neka priu, pasji sinovi. Vojnici svezae konje da ne pobjegnu i kleknu oekujui napad Meksikanaca. - Priekajte! - prozbori Jefferson. - Pustite ih da se priblie da vidimo koliko ih je. Meksikanci se ne pokazae. Odjednom se zauje Salzerov glas. - Jeffersone, uhvatili su me! Predajte se ili e me ubiti! etvorica se uplaeno pogledae. - Prokletstvo! - procijedi Willard kroz zube. - Kurvini sinovi! Cohen pokae prema jugu. - Salzer se mora nalaziti u ovom smjeru - ree tiho. - Onda naprijed! - proape Jefferson. - Za mnom! - A konji? Hoe li tim propalicama ostaviti konje? - upita Boulder. - Do tvrave moemo i pjeice - procijedi Jefferson razdraeno. - Vano je da se vratimo sa Salzerom. Nitko ne prozbori ni rijei. uljajui se, pooe za Jeffersonom s otkoenim karabinima. Grmlje se prorijedi i ni deset koraka od njih ugledae odjednom kaplara Salzera. Iza njega je stajao visoki, grubi mukarac bez eira, lica zarasla u bradu. Njegova neuredna, masna kosa, bila je svezana crvenom vrpcom. U prvi as nisu mogli razaznati da li je to bijelac, crvenokoac ili Crnac, Amerikanac ili Meksikanac. U lijevoj je ruci drao revolver uperen u Salzera, a u desnoj maetu, ija se otrica presijavala na suncu. - Bacite oruje ili u vaem prijatelju prosvirati lubanju! -povie glasno. Salzerov je pogled bio ukoen od uasa. Od straha i nije trepnuo.

30

31

FORT ALDAMO

ELEZNI

Bilo je kasno da neto poduzmu. Nalazili su se u stupici. U njih je bilo upereno dvadeset puaka. Jefferson prvi baci karabin. Ostali su slijedili njegov primjer jedan za drugim. Jefferson se uspravi i digne ruke uvis. - Tko si ti? to to znai? - upita drhtavim glasom. Ne dobije odgovora. Napadai im prioe i svezae im ruke na leima. Salzer dobije udarac u zatiljak i zatetura prema Jeffersonu. Njegove su ruke ve bile svezane. - Tko su ovi? - upita Jefferson. - Komanerosi! - odgovori Salzer mrtvaki blijed. Vezae ih jednoga uz drugog i onda krenue na jug. uvari su ih gonili psovkama i udarcima aka. Ugledae visokog mukarca koji je jahao Salzerova konja. Nije bio Meksikanac. Odavala je to njegova odjea. Prije je liio na Teksaanina. On je bio gazda i izdavao je nareenja odlunim glasom. Njegovi su banditi bili svih boja koe. ak je i jedan Kinez bio meu njima. - Sad smo nagrabusili - ree Willard koraajui iza Jeffersona. - uo se samo jedan pucanj, koji u Aldamu sigurno nisu uli. Jefferson je psovao, iako je znao da im to nee pomoi. Samo je nekoliko razbojnika posjedovalo konje, pa je to za njih bio bogat plijen. Neki su jahali pred njima sjajnih oiju i nasmijeenih lica. Cohen je iao posljednji, neprestano se ogledavajui. Nije se moglo ni pomisliti na bijeg. VI Finnewacker i mali, kovravi narednik zamiljeno su sjedili u zapovjednitvu zadubljeni u plan rada. - To jo nije sve! - ree Finnewacker razdraeno i ustane. Obino se sluimo ljudima kad treba istiti oruje, kasarnu ili za krpanje. Zaboga, ipak je to kazneni bataljon! Momke treba drati na uzdi i svakodnevno ih podsjeati zato su ovdje. Nije sve u vjebanju. ime ste ih dosad zapoljavali? - Niim! - odgovori Fitzgerald. Finnewacker zaklima glavom. - Ljudi se svakodnevno moraju neim baviti. Nekim razumnim poslom. - Udari rukom po planu rada i poe koraati gore-dolje. -To su poslovi koji se i inae moraju obavljati jer se samo po sebi razumiju. Ne svia mi se to ni najmanje.

31

32

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Razmiljali smo ve kako bi bilo da ih pustimo da kopaju velike jarke ispred tvrave, pa da ih onda zatrpavaju. - Nije tako loe! - proguna Finnewacker trljajui zamiljeno bradu. Ipak odmahne glavom. -Besmisleno, Fitzgeralde. To je preglup posao, koji bi ljude samo natjerao na neposlunost i pobunu. Ali na dobrom smo putu! Ve e mi neto pasti na um. Otvore se vrata i ue kapetan Sayer. Bio je malen, suhonjav mukarac, neto stariji od Fitzgeraida. - No, napokon! - proguna Finnewacker, uzme eir sa stola i stavi ga na glavu kreui prema kapetanu. Isprsi se i salutira. - Stariji narednik Finnewacker premjeten iz treega konjikog puka. Javljam se na dunost, sir! Kapetan ga gotovo i ne pogleda. Proe kraj njega i uputi se prema pisaem stolu. Finnewacker se okrene gledajui za njim. Narednik Fitzgerald je salutirao kad je kapetan proao mimo njega. Kapetan je djelovao umorno. Spustio se na stolicu iza pisaeg stola i stavio desnu ruku na stol. - Fitzgeralde, da li smo traili starijeg narednika zu Aldamo? -upita gunajui. - Nismo, sir! Finnewacker prie stolu i stavi isprave o premjetaju pred kapetana. - Moje isprave, sir! Kapetan Sayer ih i ne uze u ruku. - Kad ste ve ovdje, stariji narednie... - Prvi put doista pogleda Finnewackera. - Pretpostavljam da ste dovoljno iskusni da se sami uvedete u posao. Ili ekate mene? - Ve sam razgledao tvravu u toku dana, sir. Stigao sam sino. - Priekajte vani dok vas ne pozovem! Finnewacker salutira i izie iz zapovjednitva praen Fitzgeraldom. - Doi, jo nisi bio na zidinama. - Nareenje je bilo da priekamo. Fitzgerald odmahne. - im smo zatvorili vrata za sobom, ve nas je zaboravio. - Sluaj, je li on lud? - upita ljutito Finnewacker slijedei Fitzgeralda prema ulaznoj zgradi. -Rat je ve odavno zavren. - Ne misli on na rat. Poraz kod Little Big Horna mu se stalno vrzma po glavi. Bio je u sedmom konjikom puku. - to!? - Finnewacker e zaueno. - Zar je prisustvovao krvoproliu? - Nije. O tome je i rije. Neposredno prije te bitke bio je premjeten. I sad se smatra pozvanim osvetiti poraz i smrt drugova. Koraali su ispod velikog luka ulazne zgrade prema lijevoj strani do stuba kojima se stizalo u toranj. Finnewacker zastane pred vratima na prvom katu.
32

33

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Zakovana i zakljuana - objasni Fitzgerald. - Zato? Ove prostorije jo mogu posluiti - ree Finnewacker. - U poetku smo ovdje bili smjestili jedan vod. Ali pri svakoj smotri ili uzbuni momci su bili posljednji. Uske su stube! A morali bismo i podove obnoviti. Odakle nam drvo? Nastavie se penjati. Finnewacker je znatieljno promatrao. - Otkud kamen momcima koji su gradili tvravu? Kakve su to gromade! Zacijelo su je gradili divovi. - Pronali smo kamenolom u brdima na istoku! - objasni Fitzgerald otvorivi vrata na tornju. Straar prie i salutira. - Pjeak Buchanan na strai! Na dunosti nita novo, stariji narednie. Finnewacker kimne, zagleda se preko zatitne ograde prema ikari iznad koje ugleda tanki oblai praine. - Nita novo, ovjee?! - zagrmi. - A ta je ono tamo, glupane? Vidim oblai praine koji ba nije od juer. Kanjenik preplaeno pogleda u tom smjeru. Finnewacker odmahne. - Moe li to ve biti Jefferson? - upita kada mu se Fitzgerald pribliio. Fitzgerald zatrese glavom. - ini mi se da je to krdo antilopa koje grabi za Meksiko. - Mislio sam da ovdje nema, divljai? - upita zaueno Finnewacker. - U pravilu nema! - odgovori Fitzgerald. - U pravilu ovdje nema ni crvenokoaca. Javi to kapetanu. Smjesta emo pohitati u bitku da speremo sramotu kod Little Big Horna. - Savladat u se! - promrmlja Finnewacker. - Uvaeni gospodin mi uope nije dopustio da doem do rijei. Fitzgerald ga povede s tornja prema istoku oko tvrave. Finnewacker je bio iznenaen irinom krune zidina. Postojali su zidani zakloni okrenuti prema van i unutra, a u meuprostoru se komotno mogla kretati tri ovjeka jedan do drugog. Na sve etiri strane nalazili su se straari i pozdravie Finnewackera. Na zapadnom krilu zastadoe pred branicima i zagledae se u planine koje su se nadovezivale na iroku, pjeskovitu ravan. - Jeste li ve bili tamo? - upita Finnewacker. - Ve godinama nismo bili na maru. U Aldamu e se mnogo toga morati promijeniti, pomisli Finnewacker. Kanjenici moraju prije svega imati neku dunost, baviti se neim razumnim. Nagne se preko zaklona i pogleda dolje.
33

34

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Tko odavde padne, lomi vrat! - ree Fitzgerald. Finnewackera nisu zanimale zidine. Tvrava se smjestila na breuljku blagih padina. Padne mu na um kamenolom koji se nalazio na istoku, u brdima preko puta. Trebalo bi sravniti te proklete padine sa zemljom i podignuti visoke zidine kako bi se tvrava mogla proiriti. - Vidi li neto neobino? -zapita Fitzgerald. - Ne, samo razmiljam - odgovori Finnewacker. Odoe i zakljuae vrata tornja. Sunce je ve bilo zalo. Prve se sjene spustie nad staru panjolsku tvravu. Kad su izili iz spremita, prie im narednik Warrenton iz straarnice podignute uz zidine. Pozdravi smijeei se. - Stariji narednie, javljam da su svi oficiri okupljeni kod mene na proslavu. - Hvala! - Finnewacker salutira smijuljei se i sam. - Dolazim odmah. Fitzgerald i ja moramo jo jedanput kapetanu. - Jo jedanput? - upita Fitzgerald. - elim mu iznijeti plan rada, ako mi uope dozvoli i govoriti, i javiti mu da sam petoricu poslao na zadatak. - Zaboravi to! -ree Warrenton. - Bio je njegov posilni kod mene, uzeo bocu viskija i odnio mu je u sobu. Tamo nikoga ne prima. Finnewacker nije mogao vjerovati. Kad je svratio u zapovjednitvo, kapetan Sayer ve je zaista bio nestao. - No, i taj olako shvaa svoju dunost! - gunao je dok se praen Warrentonom i Fitzgeraldom pribliavao skladitu. Mnogi su kanjenici sjedili pred svojim spavaonicama i razgovarali. - to kapetan neozbiljnije shvaa slubu, to je ivot laki - prosvjedujui e Warrenton. Finnewacker ne ree nita jer nije dijelio njegovo miljenje. - Panja! - povie Warrenton pretjerano revno kad su stupili u skladite. Ljudi u plavim uniformama u Aldamu rasporedie se sjedei na sanducima, vreama, stolicama. Ustanu, pozdrave i nasmijee se ekajui. - Nastavite! - ree Finnewacker bacivi eir izvjebanom kretnjom na jedan od regala u kojem su bile nagomilane arape. Warrenton mu revno ponudi stolicu, s koje je najprije obrisao prainu. - Hajde ve jedanput, Warrentone! Donesi sanduk! - ree Finnewacker, a neki krupniji narednik ga je ve bio dovukao i otvorio. ae su bile podeljene. Otvori hitro jednu bocu, prui je Wallowu a sljedeu tutne Larsenu u ruku.

34

35

FORT ALDAMO

ELEZNI

Boce su ile od ovjeka do ovjeka, ae su bile pune. Warrenton stvori i sanduk piva. Finnewacker htjede platiti. - To emo sutra. Ako ne eli bankrotirati, moe, razumije se, dobiti kredit - odgovori Warrenton i hitro mu dobaci limenku piva. Finnewackeru se Warrenton uini izuzetno poslovnim ovjekom. - Jeste li zadovoljni, ljudi? -upita Warrenton. Odgovori mu agor odobravanja, on podigne au. - Onda nazdravimo naem novom... - Trenutak - prekine ga Finnewacker i ustane. - Budui da sam vas ja pozvao, mogu prvi govoriti. Pozvao sam vas, da onjuimo jedni druge. Naa je dunost u Aldamu prokleto odgovorna i ovisimo jedni o drugima. Predlaemo da prijeemo na "ti" ne samo veeras uz viski nego i ubudue. Ali veeras neemo govoriti o poslu ve sutra ujutro pri smotri. Nazdravlje, ljudi! ivjeli! Svi ustadoe i ispie ae. - Sad je na meni red - ree Warrenton gromko lupnuvi mamuzama. - Tri put hura za naega novog starijeg narednika, koji se pokazao tako velikoduan! - Hura hura, hura! - povikae svi u jedan glas. Sjednu. Isprva se razgovaralo ispod glasa, no uskoro je postalo ivahnije. Ljudi su nazdravljali kucajui se aama i limenkama piva, kleli se na vjenu vjernost i drugarstvo lupajui se po ramenima, da bi napokon u sitne sate poeli pjevati. Pjevali su stare ratne i kaubojske pjesme, urlali jednosmislene kitice o pobonoj Heleni, napajavi se istovremeno viskijem. Druina je bila sretna. Finnewacker nije bio neotporan, a nije htio zaostajati za drugima. Mnogo je pio i pjevao iz svega glasa. Ustanite i zapjevajte gromko pjesmu o klimavom dimnjaaru, a ostali mu se oduevljeno pridruie. - Dimnjaar to sam ja, tra la la la la! VII uvi kucanje na vratima, Finnewacker nije morao razmiljati gdje se nalazi. Skoi iz kreveta i otvori vrata. Ugleda straara. - Pola je sata prije buenja, stariji narednie! - Kad se Jefferson vratio? - Jefferson? Nije ni doao. - Prokletstvo, zato me onda nisi ranije probudio? - zagrmi Finnewacker ljutito. - Istjeraj Fitzgeralda iz kreveta! Neka doe k meni! Zalupi vratima, odjene se, uzme eir u ruku i izjuri iz sobe.
35

36

FORT ALDAMO

ELEZNI

Straari su stajali ukoeno kod ulaznih vratiju tvrave. Nije ih ni pogledao ve pohita uza stube. Deurni zauzme stav mirno uvi njegove korake. - Pjeak Haskin na strai, stariji narednie. Na dunosti nita novo. Razdanilo se. Finnewacker se zahvali i zatrai dvogled. Dok se pribliio ogradi, Fitzgerald se ve uspinjao stubama i uskoro pojavio. - Prokletstvo, Fitzgeralde! to li se moglo dogoditi - upita Finnewacker promuklim glasom kad mu se narednik pribliio. - Svata! Jefferson se ba mogao sjetiti i da ponese goluba pismonou. Finnewacker ga kratko pogleda. - Prokleto smee! - psovao je Fitzgerald. - A ja uope nisam mislio na ljude dok smo bili kod Warrentona. - Po mraku ionako nismo mogli nita poduzeti - ree Fitzgerald. - Koliko ima konja u konjunici? - Moram provjeriti. Ali ekaj! Momci su sigurno predahnuli, stigla ih je no pa su se ulogorili. Ve e se oni pojaviti. Zar si zato ustao tako rano? - Kojeta! To je moje uobiajeno vrijeme! to misli koliko dugo jo moram ekati? Fitzgerald uzme dvogled i utei stane promatrati. - Vidi li ih? - upita Finnewacker nestrpljivo. - Ne vidim! - odgovori Fitzgerald i vrati mu dvogled. - Jo je rano. Momci sigurno spavaju. - Naredio sam Jeffersonu da se pouri i da bude u Aldamu prije mraka, k vragu! Sumnjam da bi se usudio negdje prenoiti. - Moda se konj ozlijedio! -napomene Fitzgerald. - Tko e sa mnom? - upita Finnewacker mrzovoljno. - Tko donekle poznaje okolicu? - Narednici Ellison i Wallow. Moda i Larsen. Neemo imati vie konja. - Prokleto smee! - Finnewacker se zagleda prema jugoistoku. Ugleda oblaak praine koji je zapazio i veer prije toga. - to misli to je znaio sinonji oblak praine? Finnewacker se ogleda: Fitzgerald je otiao s tornja. Poe za njim i zaustavi ga pred konjunicom. U velikoj konjunici nalazila su se etiri konja. Finnewacker se odmah pozabavi njima. - Probudi Wallowa, Ellisona i Larsena! Neka se straar pobrine za hranu u kuhinji. Neto emo pojesti i uzeti zalihe sa sobom. Fitzgerald se udalji. Finnewacker napoji konje i pone ih sedlati. Dok je davao konjima hranu, ude Wallow.
36

37

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Brzo, brzo ovjee! - povie Finnewacker radei. - Vi lijene kokoi! - Ne moemo raunati s Larsenom, - ree narednik, jo je pospan. Noas je previe popio. - Pokazat u ja njemu! - zurei Finnewacker srdito. - Nita od njega! Ne mogu zamisliti da bi se mogao pojaviti na smotri. - Probudit e se onda u zatvoru! Lokati preko mjere i ne pojaviti se na dunosti. Vidjet e on svoje! Fitzgerald i Ellison uoe u konjunicu. - No moemo probuditi Larsena! - ree Fitzgerald. - Nastavite ovaj posao! - ree Finnewacker, uzme puno vedro vode i krene prema vratima. - Kamo e? - upita Fitzgerald. - Probuditi Larsena! - povie Finnewacker preko ramena. - Nee moi ui! Ne javlja se i ne otvara vrata - ree Fitzgerald. - Zar ne postoji rezervni klju? - upita Finnewacker ljutito. Tri narednika zanijekae. Finnewacker baci vedro s vodom na slamu. - Aldamo, i to se zove tvrava, moj dragi! - ljutito e Finnewacker. Uredit u ja ve taj duan! Moete mi vjerovati! Pokazat u ja tim slabiima! - Jahat emo u troje! Fitzgerald, ti e se pobrinuti da se ova hrpa pijanaca pojavi u dogovoreno vrijeme. Neka poure. Imaju tri minute vremena. Teko njima ako ne bude tako! Obavljanje dunosti u tvravi prema rasporedu. Nadam se da emo se uskoro vratiti. - Kako stojimo s vodom? -upita Wallow. - Ti e se pobrinuti za to. Trebam li i na to misliti? - Ellisone, brzo u kuhinju! Moramo krenuti. Finnewacker je pourivao ljude. Pet minuta poslije toga izili su iz Aldama. etvrtog konja, osedlanog za Larsena, poveli su kao rezervu. Jahali su jedan drugome uz bok i kretali se kroz ipraje prema jugoistoku. Nakon tri sata jahanja, spaze truplo konja kojeg je jahao Jefferson. Zaustave se i sjau. Finnewacker se zabrine. Sedlo i uzde su nestali, a otkrie i ranu od metka. Finnewacker psujui skupi ake i ogleda se vrebajui. Grmlje je bilo vie od njih pa se nije moglo vidjeti daleko. Wallow proe mimo njega gledajui tragove na tlu. Naao je obilje otisaka. - Nema sumnje, Finnewackeru! - ree Ellison poto su pola sata razgledavali tragove i bezbrojne otiske kopita i nogu. - Momke su ovdje

37

38

FORT ALDAMO

ELEZNI

napali i odveli sa sobom. Vjerojatno razbojnici, a nestali su prema meksikoj granici. - Da su ti kurvini sinovi uzeli naim ljudima konje i izme, jo mi je donekle razumljivo. Ali to e s njima? - Prodati ih u roblje! - ree Wallow i protrlja pri tom kaiprstom palac desne ruke. - To nosi novac, ovjee! Finnewacker se zabulji u njegaZar tako neto jo postoji u Meksiku? - Mogu zamisliti - nastavi Wallow. - Onda za njima! - ree Finnewacker, potri prema konjima i vine se u sedlo. - Procjenjujem da banda ima dvadeset do trideset ljudi - ree Ellison dok su jahali kroz busenje slijedei tragove razbojnika. - Slaem se! Ali i nai ljudi i mnogobrojni Meksikanci idu pjeice odgovori Finnewacker. -Tu je naa prilika. Wallow i Ellison se pogledae iza njegovih lea. - elio sam te opomenuti da smo ovdje samo nas trojica - ree Walow. Finnewacker ga pogleda i mrzovoljno se nasmije. - Ako nas se doepaju... - Wallow nije dovrio reenicu. Finnewacker se grubo nasmije. - Slijedimo ih, i kako pretpostavljam, leinari to jo ne znaju. I ne raunaju na to. Razbit emo im lubanje da e jo u paklu aliti to su se upustili s vojskom. I to s vojskom Sjedinjenih Drava! - Nas trojica emo zacijelo dostojno predstavljati vojsku - naruga se Ellison. - Ne znam to se s vama dogaa! - procijedi Finnewacker gunajui. Petorica naih ljudi su zarobljena i bit e zacijelo prodani u roblje u Meksiku. Dok bismo s etom stigli do granice, ovi bi nam kurvini sinovi ve odavno pobjegli. Idemo ve jednom! Pourite! Pojuri takvim tempom da su ga ostali jedva slijedili. Ubrzo nakon podneva Finnewacker i oba narednika nabasae na mjesto gdje se banda bila ulogorila. Posvuda su leale razbijene boce i prazne limenke hrane. Finnewacker im pokae limenke. - Kladim se da su kurvni sinovi pokrali neko vojno skladite. Doite! Zapalit emo to mije gnijezdo! Jahali su kasom ne dopustivi konjima da se vuku, pourujui ih stalno. Tragovi bande jasno su se vidjeli pred njima. Gledali su daleko ispred sebe i budno posmatrali okoli. Razbojnici su se uputili prema jugu. Neosporno je njihov cilj bila granica.

38

39

FORT ALDAMO

ELEZNI

Kad je minula najvea vruina, pojahae dobar dio puta u galopu. Finnewacker je elio sustii bandu prije granice, kako se ne bi morao uputiti u uniformi na meksiko podruje. Dan se polako bliio kraju. Sunce je nestajalo na zapadu kao plamena lopta za brdima. Ve se smrklo i ubrzo se smrailo. - Sad je vano da ne izgubimo smjer - ree Finnewacker. lahali su jedan uz drugog kroz pustinjsku no, napeto steui karabine. Finnewackeru nije nita promaklo. Prvi je opazio siunu crvenu toku u noi. - Ondje! - ree i stane. - Logor kurvinih sinova! Znao sam da emo ih stii. - Ve je bilo vrijeme, Finnewackeru. Konji su iscrpljeni - ree Wallow. - Krenimo polako naprijed -proape Finnewacker. - Samo bez glasa. Potjerae konje. Otprilike nakon kilometra naletjee na izvor vode. Finnewacker stane i skoi sa sedla. - Ostavit emo konje ovdje -ree. - Ostatak puta emo pjeice. Wallow i Ellison takoer sjau. Obojica su se osjeali jadno. Pogledali su se u tami. - Ima li pojma kako on to kani izvesti? - apne Wallow uplaeno. - Do vraga, nemam! Odjednom se logor nije vie mogao vidjeti. Pjeana dina zaklonila im je pogled. Popee se na nju i promotrie logor. Konji su stajali lijevo od njih ispred jedne stijene. Ondje su leali i zarobljeni drugovi. Njihove u se uniforme mogle jasno prepoznati. Ispred njih je koraao straar gore-dolje. Razbojnici su leali oko vatre i spavali. - Dvadeset petorica! - proape Wallow. - Ja u se pobrinuti za straara - apne Finnewacker. Vi oslobodite nae momke i odjurite s konjima. Ako nas prije otkriju, pucajte! Wallow i Ellison ne progovore ni rijei. Finnewacker se okrenut leima uspne na dinu. Narednici su ga slijedili. Puzali su oko dine i ukipili se. Vidjelo se kako straar koraa na rubu stijene. - Priekajte dok ga ne uhvatim - apne Finnewacker i otpue dalje sam. Straar je koraao tamo-amo i svaki put kad je okrenuo lea Finnewackeru on mu je bio blie sve dok nije pronaao zaklon u stijeni. Napeto steui karabin kao toljagu ekao je dok mu straar ponovo ne okrene lea i krene natrag. Tada se odbacio od ruba stijene i u trenu se
39

40

FORT ALDAMO

ELEZNI

stvori kraj njega, uhvatio ga je za okovratnik i povukao ga sa stijene u pijesak napeto oslukujui. Uinio je to neujno tako da ni konji nisu nita zapazili. Wallow i Ellison dopuu blie i upute se mimo konja do svojih drugova. Nosei karabin i vinesterku onesvijetenog razbojnika u ruci, kretao se Finnewacker prema konjima. Pri tom je opazio kako je prvi narednik spuznuo sa stijene i umrtvio se u pijesku. Razbojnici se i ne pomakoe. Dim logorske vatre dizao se prema sjeveru i nestajao u noi. Wallow mu se priblii. - Gotovo! - apne. Finnewacker pogleda prema konjima i prepozna ljude oko njih. Ali sad se konji uznemirie i jedan udari kopitom o stijenu. Uspravi se jedan od razbojnika i pogledavi prema konjima prepozna ljude oko njih. Povie na uzbunu. Povik prekine Finnewackerov pucanj. - Natrag, ljudi! - povie Finnewacker i ugura jednom naredniku karabin u ruku. Zaas nastane pakao. Razbojnici su u trenu bili na nogama. Pola tuceta ih je palo pogoeno Finnewackerovim, Wallowim i Ellisonovim mecima. Kaplari se bacie na neosedlane konje i potjeraju ih povicima u galopu. Uspjeli su povesti sve konje. Viui, psujui i divlje pucajui bjeali su razbojnici tamo-amo kako bi izbjegli vatri protivnika. Nekolicina pobjee u no glavom bez obzira. Netko baci pokriva na logorsku vatru kako se ne bi vidio plamen. Odjednom je postalo tamno. Vine se svijetli trag dima i ve su trenutak nakon toga plameni jezici liznuli jae nego prije. Finnewacker je pucao otetom vinesterkom. - Povlaenje! - zapovijedi gromkim glasom. Wallow i Ellison se povuku pucajui. Razbojnici su bili zbunjeni. U jednom su napadu imali sedam ili osam mrtvih, a nisu ni slutili da su ih napala samo tri ovjeka. Vjerovali su da ih je deseterostruko vie. Kreui se natrake, Finnewacker je napustio bojite. Meci su mu zvidali oko uiju, a logorska ga je vatra osvjetljavala crvenim plamenom. Ali nije bio pogoen. Ubio je jo jednog razbojnika prije nego to se okrenuo i pohitao za svojim momcima. Zarobili su tucet konja, iako bez sedla, a samo na sedlima razbojnici ih nisu mogli progoniti! Sastali su se kod Finnewackerova, Wallowa i Ellisonova konja. Njih trojica uzjahae i krenue s petoricom osloboenih kaplara prema Aldamu. Ostale konje tjerali su pred sobom.
40

41

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Ima li ranjenih? - upita Finnewacker. Nitko se ne javi. On potjera konja prema Jeffersonu da saslua izvjetaj. - Znai da su moje lijepe cigare ipak izgubljene - ree. Bio je to jedini njegov komentar. alio je za izgubljenom britvom. Ali nai e se druga u Aldamu. Kad se sunce diglo, naredio je Finnewacker da se odmore. Poveo je konja prema izduenom, golom breuljku i zagledao se na jug. Razbojnici se nadaleko nisu mogli opaziti. Zadovoljno krene prema momcima i sjae. - To su bili Komanerosi - objasni Wallow - a ne Meksikanci. Finnewacker zafrkne nosom. - Meksikanci ili Komanierosi. Prokleto je nedopustivo da se smucaju Aldamu pred nosom. To e se promijeniti. Zatrait u trideset konja kako bismo bili dorasli ovakvim bandama. Narod e se uditi. Ne razumijem kako da si dosad niste stvorili takav ugled u ovom kraju. - Nemogue uz kapetana Savera! - ree narednik Wallow. - S njim ili bez njega! - promrmlja Finnewacker. - Ne moemo ga izloiti na tornju. Nije im objasnio to je time mislio. VIII Vidljivo uzbuen narednik Larsen ue u zapovjednitvo s revolverom u ruci. Fitzgeraldu se narogui kosa na glavi. Polako je ustao. - Pobuna? - upita krijeteim glasdm. - To se moglo i oekivati! - povie uzbueno Larsen. - Osmorica je naih ljudi na terenu. Ako novajlija nije sam doao na tu zamisao, mogao si mu ti to rei. Moj vod protestira. Ljudi se vie ne ele baviti ienjem. Nita drugo nije ni predvieno planom rada. Iz dana u dan nita. Moglo bi se jesti sa svih podova. emu slui to prokleto ienje? A ni novajlija nema boljih ideja. - Ne blebei toliko! - povie Fitzgerald ljutito, izvue revolver iz korica i napne ga. - Pozovi sve zapovjednike! - To sam ve i uinio! Zatvaraju ljude u spavaonice, pa e onda doi. Fitzgerald hitro krene prema prozoru. Larsen mu je bio iza lea. Bio je voa treeg voda. Kanjenici su stajali pred svojim nastambama. Zvidali su, vikali i prijetili akama Plavima. - Tvoja jedinica - ree Fitzgerald prijekorno.

41

42

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Nisam arobnjak! Oba su kaplara odjahali s Jeffersonom a nisu rekli ni rijei. Taj Finnewacker glatko poalje petoricu u opaku pustinju kako bi doao do svojih cigara. Oficiri u trku dooe u zapovjednitvo praeni galamom treeg voda. Larsen otvori vrata. Fitzgerald pogleda u kuhinju. Kleiber je ve bio tamo. U kanjenike koji su radili u kuhinji moglo se pouzdati. Nijedan nije htio izgubiti dobar posao. Jedan za drugim dolazili su oficiri u zapovjednitvo. Bili su vidljivo uzbueni. Naoruali su se revolverima, jer ih je bilo strah pri pomisli da bi pobunjenici mogli krenuti prema skladitu da se domognu municije. - Gdje je kapetan? - povie jedan od kaplara. - to eli od njega? - upadne narednik Larsen. - On e samo zagorati ovu ludnicu. uo se agor odobravanja. - Kako se ponaa straa? - elio je znati Fitzgerald. Ljudi se pogledae u nedoumici. - Tko je na strai? - upita Fitzgerald, nervozan jer se sam nije toga sjetio. - Hardman! - povie netko. Nitko nije vidio Hardmana. Fitzgerald se bijesno progura do vrata. - Hajde, svi van! Uzmite revolvere i postrojite se pred zapovjednitvom! Izae. Ostali su ga slijedili jedan po jedan u jednoredu. Kanjenici treeg voda opet su psovali, zvidali i vikali. Sad se ve ula buka i iz drugih spavaonica. Fitzgerald je grizao usne. Bilo je samo tucet oficira i podoficira. Nije se moglo raunati na Warrentona, Kleibera i bolniara, koji se nisu ni pojavili. A vani je prijetilo stotinu kanjenika. Od kapetana Sayera ni glasa. - Priekajte malo i umirite se! -ree Fitzgerald, spremi revolver u korice i krene prema treem vodu. - Gubi se ili emo ti zaokrenuti vratom! - povie jedan od njih. Zviduci i negodovanje se pojaaju. Straari na zidinama i tornju znatieljno su promatrali to se zbiva. Fitzgerald nepokolebljivo krene dalje. - Tiina vi tamo! - povie otro, zaustavivi se pred pobunjenom gomilom. Buka se utia. - to hoete? - upita Fitzgerald. - Moe li mi to rei netko od vas? Jedan vojnik divovske pojave i crne kose istupi. - Hoemo vam natrljati gubice, hoemo svoju slobodu! Odjednom zavlada tiina. Fitzgerald bez straha ga pogleda.
42

43

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Onda poni sa mnom, Rogere! Ali budi oprezan. Imam revolver, a kad ga izvuem onda i pucam. to je s tobom, Rogere? Kako to da i ti u tome sudjeluje? Uskoro bi trebao biti slobodan. Hoe li zaraditi jo nekoliko godina? Mislio sam da si ovdje dovoljno dugo. - Svi sudjelujemo! - povie divlje Roger. -I to znai osloboenje? Svi smo zato ovdje. Odmarirat emo odmah kroz vrata. - Poludjeli ste ljudi! - ree Fitzgerald mirno. - Urazumite se! Izjasnite se ako imate opravdanih zahtjeva. Smjesta! Sluam vas! - Imamo mnogo zahtjeva! - povie Roger. Ne odgovara nam novi stariji narednik. Zderaina ne valja, a puna nam je kapa ienja. Zaglue ga povici odobravanja. Istupi jo jedna usijana glava. - Ni tvoja nam njuka vie ne odgovara, Fitzgeralde! Nita nam vie ne odgovara! Hoemo slobodu! Smjesta otvorite vrata! - Poludjeli ste! Kamo ete? - U Meksiko! - povie pobunjenik. Galama se nadjaa. - U Meksiko! U Meksiko! -povikae kanjenici treeg voda u glas. akama i izmama zabubnjae po vratima spavaonica. Fitzgerald uzme zvidaljku, zazvidi i zaurla: - Mir, prokletstvo! Takve su zvidaljke bile omraene. Reakcija je bila odgovarajua. Bacie se na malog, kovravog narednika. Orija je prednjaio. Fitzgerald se hitro povue izvukavi revolver, no posrne i padne na lea. Umalo je stradao. Oficiri zapucae pred zgradom zapovjednitva. Nisu pucali u zrak. Upotreba oruja bila je opravdana pri napadu kanjenika na oficire. Trojica, etvorica jauknue. Orija Roger bio je mrtav. Metak ga je pogodio u elo. Kanjenici treeg voda viui pohitae u svoje spavaonice. Ostali kanjenici su razjareno vikali: - Ubojice! Ubojice! Ubojice! Fitzgerald ustane. Petorica ranjenih previjalo se na tlu. Dojure Feder i Larsen i odvuku Fitzgeralda u zapovjednitvo. - Bolniar! Bolniar! - povie Fitzgerald piskutavim glasom. Otvorie se vrata ambulante i oba bolniara dojure s nosilima. Bili su to kanjenici. Glavni bolniar se ne pojavi. Ostao je stajati iza vrata. U spavaonicama je buka utihnula. Bolniari stavie jednog ranjenika na nosila i pohitae u ambulantu. Drugi je ranjenik epesao za njima. - Pourite se i pokupite ostale! - vikao je Fitzgerald. - Idem kapetanu!

43

44

FORT ALDAMO

ELEZNI

Krene odluno prema glavnoj zgradi i pogleda na straarnicu. Nije opazio nita, ak ni kaplara Hardmana. Hitro krene dalje i pokuca na vrata kapetana Sayera. - Uite! - povie kapetan. Fitzgerald otvori vrata. Kapetan je sjedio za stolom i pio. Zaueno se zagledao u revolver u Fitzgeraldovoj ruci. Fitzgerald stupi preko praga i pozdravi. - Pobuna, sir! Molim vau podrku. Trei vod se pobunio. Ako to jo potraje, zarazit e cijelu etu. Morali smo upotrijebiti oruje... Jedan mrtav kanjenik i petorica ranjenih, sir! - Zbog ega se obraate meni a ne strarijem naredniku? - upita kapetan Sayer mirno. Stariji narednik je odjahao. - Nije mi se javio! - zaurla kapetan Sayer i lupi akom po stolu. - Tko mu je dopustio? - Petorica naih ljudi su nestali. Stariji narednik je odjahao zajedno s Wallowom i Ellisonom u potragu za njima. Kapetan Sayer ustane - Ne doputam takvu samovolju! Neka mi se stariji narednik odmah javi kad se vrati! - Trei vod se pobunio, sir! to nareujete? -Pucajte! Pucajte! Fitzgeralde! Ubijte svakoga drugog. Preuzmite to u svoje ruke, Fitzgeralde. Pucajte bez milosti. Sve vojske svijeta ubijaju svoje pobunjenike. Odstupite! Javite izvrenje! Fitzgerald je piljio u njega. Svakog mjeseca dolazila je poiljka namirnica iz Camp Lovvella u Aldamo. Koliko li je samo puta elio obavijestiti transportnog oficira o kapetanovu ponaanju. Nije to uinio iz obzira prema kapetanovoj karijeri. Ali vie nije elio biti obazriv. - U redu, sir. Na zapovijed! - ree, okrene se i izae. Doeka ga buka. Kanjenici su prosvjedovali kad su ga vidjeli kako izlazi iz kapetanova stana. Kaplar Hardman izae iz straarnice. - ovjee, Hardmane! Gdje si? - procijedi Fitzgerald. - Morao sam biti siguran u svoje ljude. Oficiri su na mojoj strani Finnewacker dolazi! - to?! - Fitzgerald se zabulji u kaplara. - Sam? - Ne! Dolaze i Wallow, i Ellison, i petorica kaplara. Ve su na ulazu. Otvorit u im vrata. - Otvori onda ve jednom, ovjee! - povie Fitzgerald olakano. Pogleda prema mrtvacu i poe za Hardmanom.
44

45

FORT ALDAMO

ELEZNI

Straa je ve bila pripravna. Na Hardmanov mig otvore se teka vrata. Fitzgerald prijee preko praga. Uto dojae Finnewacker s ljudima. Mahne eirom kad ugleda malu, kovravu glavu. Fitzgerald mu krene u susret i zastane. - Zato ima to usrano oruje u ruci? - upita Finnewacker raspoloeno. Nitko nas ne slijedi. - Duan nam je ispreturan! - procijedi Fitzgerald stenjui. -Pobunio se trei vod. Morali smo pucati. Jedan mrtav, petorica ranjenih. Finnewacker pusti konja. - A kapetan? - Sjedi u svojoj sobi! - Fitzgerald se uetao oko konja. - Upravo mi je zapovijedio da pobunjenike smirim mecima. Zvuk konjskih kopita odzvanjao je pod lukom ulaznih vrata. eljezo je bacalo iskre po poploenom tlu. uo se koncert zviduka. Finnewacker zaustavi konja i sjae. - Imaju li momci taoce? - Nemaju! Potjerali smo ih pucnjevima u spavaonice. Koncert zvidanja prestane kad se Finnewacker pojavio u unutranjem dvoritu s karabinom u ruci. - Priekaj ovdje! - ree i sam krene dalje. Iza njega utihne zvuk konjskih kopita. On se ganuto zagleda u mrtvog kanjenika. *** - Trei vod na smotru! - povie stariji narednik Finnewacker stojei ispred spavaonice. Nita se ne pomakne. Nije vidio nikoga. Ali u susjednim spavaonicama ljudi priljubie noseve na prozorska stakla. Finnewacker nije dugo ekao. Krene prema vratima petog voda i otvori ih. Na postoljima su se nalazili samo karabini. Oieno oruje stajalo je u spremnicima. Finnewacker otvori i druga vrata. Ondje su stajali momci i prestraeno ga promatrali. - Zapovijedio sam da istupite! - proguna Finnewacker razdraeno. - Postrojte se pred spavaonicom! Okrene se i zapovijedi isto i estom vodu. I ondje su se vojnici gurali pred krevetima. - Trebate li poseban poziv? -povie Finnewacker. - Pokazat u ja vama ako se odmah ne postrojite!
45

46

FORT ALDAMO

ELEZNI

Okrene se. Peti je vod ve stajao pred vratima u dvoredu. Nadolazili su i drugi. Jedan za drugim dolazili su i kanjenici estog voda. Finnewacker ih je koraajui odmjeravao nosei karabin uperen u zrak. Zastane na sredini. - Kolovoe, istupite! Nitko se ne pomakne. - Zar ste kukavice? Ne dobije odgovora i ode dalje. Zastane pred posljednjim ovjekom i okrene se. - to ste imali na umu? Pobunu ili samo malo galame? Izbjegavajui njegov pogled, vojnici su gledali ravno ispred sebe. - Pobuna nije uspjela, a za malo galame ostali su jedan mrtav i petorica ranjenih previe! -zagrmi Finnewacker. - Oni su odmah pucali, odrpanci! - povie jedan kanjenik priguenim glasom. Finnewacker mu prie. - Ne vii tako glupavo! Ako eli nekog optuiti, uini to pismeno i javi mi se veeras. Jasno? Kanjenik ga pogleda, ali ne ree ni rijei. - Pitao sam te da li si shvatio? Ne ujem nita, ovjee! - Da, stariji narednie! Finnewacker digne nos. - Narednik Larsen! Narednik doe i ukipi se pred njim. - Neka trei vod uzme alat i zakopa mrtvaca na groblju. Kad zavre, neka mi se jave. Larsen salutira. Finnewacker rukom dotakne obod eira i udalji se prema zapovjednitvu. - Zaduenja po planu! - ree prolazei. Fitzgerald puhne u zvidaljku. - eta naprijed na ienje! Finnewacker ue u zgradu zapovjednitva. Fitzgerald za njim. - Mora se obavezno javiti kapetanu! Finnewacker skine eir i baci ga na stol. - Kapetan me moe... Ako eli neto od mene, neka doe sam! Nisam ja njegovo potrkalo. to si on umilja? ut e me ve! Ili e voditi posao kako valja, ili u ga prijaviti komandi. Mislim da si prokleto sposoban, Fitzgeralde, ali da si tako neto mogao podravati... - to netko od nas moe uope uiniti? Ja nisam bio u ratu s pukovnikom Brooksom. Finnewacker se nasmijulji. - Tako neto se prokleto brzo prouje. Kako je Ricco?
46

47

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Sjedi u svojoj sobi i pije pivo. Sasvim je zadovoljan. - Warrentonovo pivo? Zar taj momak nema cigara? - Sigurno ima! - Posilni! - zagrmi Finnewacker. - Nemamo ga! - ree Fitzgerald. - A zato ne? - On je u osobnoj slubi kapetana Sayera. - Od ovog trenutka uvodim dunost posilnog u zapovjednitvo. I to dvadeset etiri sata, prokletstvo! Takva svinjarija i to ba meni. Ui u vam izvui! Moete se u to pouzdati. Svi skupa. - Odredit u posilnog! - ree Fitzgerald i izie iz zapovjednitva. Ubrzo zatim ue narednik Warrenton drei kutiju cigara u ruci. Finnewacker se odmah razvedri. - uo sam da si se poelio cigara! - ree narednik prijateljski. - Samo pitaj mene, Finnewackeru. Svega imam u skladitu. Ove su odline, brazilske. Za tebe u pola cijene. Digne poklopac i prui kutiju Finnewackeru. Finnewackeru zaigra srce. Uzme jednu cigaru i stavi je pod nos. Snano je omirie. - Ako ne moe platiti, uzmi zajam. Koliko god hoe! - ree Warrenton. - Koliko stoji jedna? - Za tebe pedeset centi! - to?! Warrenton slegne ramenima. - Prave brazilske. Dolaze prokleto iz daleka. A mi smo usred pustinje. Ne zaradim ni centa, Finnewackeru. inim to iz simpatije. - Ostavi kutiju! - Na zapovijed! - ree Warrenton i hitro izvue ibicu, pa pripali Finnewackeru. - Lukav si ti pas, Warrentone! - ree Finnewacker povlaei dim. - Tvoje cijene... ne znam zapravo! - Ali, Finnewackeru! Dajem ti sve po nabavnoj cijeni. Stvari mi donose momci iz nabave. Ali ne badava. Ponekad su zaista besramni! to da radim? Ovisan sam o njima. Ako prestanem s time, neete nita imati. Ni viskija, ni piva, ni cigara. - Moe ii - ree Finnewacker. - Ali uvaj se moj dragi, ako ti uem u trag. Doi e onda kraj mirnim danima u skladitu. Dobit e smjesta premjetaj za rad na proirenju tvrave. Warenton se naceri ne vjerujui.
47

48

FORT ALDAMO

ELEZNI

- to je sad to? Proirenje utvrenja... kako? O tome nikad nisam nita uo. - Ve e se saznati! Warrenton pozdravi i hitro se udalji. Finnewacker otpuhne plave dimove u zrak i promotri cigaru sa svih strana. - Pedeset centi! Pokazat u ja tom lihvaru! - gunao je sebi u bradu. Fitzgerald se vrati praen jednim kanjenikom. Kanjenik pozdravi na vratima. - Pjeak Samuel dodjeljen za posilnog u zapovjednitvo, stariji narednie. Finnewacker digne glavu i prie mu s cigarom u ruci. ovjek mu se uini simpatian. - Koliko si dugo u Fort Aldamu? - Tri godine, stariji narednie. - Tono u dan? - Nedostaje jo dvadeset i sedam dana, stariji narednie! Finnewacker kimne puei. - Koliko jo dugo imamo ast? - Jo godinu i pol, stariji narednie! Finnewacker otpuhne dim. - Moj dragi! To je ve neto! to li si to morao uiniti? Kanjenik se zacrveni. Bio je predugo u Aldamu. Ali i ne odgovori. - No reci ve jedanput! Ili moramo pogledati u spise? - Prodao sam jedan top u Meksiko, stariji narednie. Finnewacker naini grimasu. - Zar je stajao neuvan? - Da, stariji narednie! Bio je to stari top iz graanskog rata. Leao je kao staro eljezo, kao i puke, bajonete, prazni sanduci za municiju. Jedno preko drugoga. Posude, stare sablje, pune koare starih sablji. Nisam bio jedini koji je neto uzeo. Mnogi su na taj nain poboljali svoje prihode. - Ali tebe su uhvatili! - Da, stariji narednie! - Koliko su ti Meksikanci platili za to? Kanjenik se nekao. - Nita. Trebao sam nabaviti i municiju, ali nisam dospio. - Ah, ti nespretnjakoviu! -ree Finnewacker oraspoloen. - Da li ti je to barem uzeto kao olakotna okolnost? - Ne, nije! - Onda u to ja uniti. Od sad dobiva dunost posilnog u zapovjednitvu. Tvoje je mjesto preko u kancelariji. to se mene tie,

48

49

FORT ALDAMO

ELEZNI

moe vrtjeti palevima, itati ili spavati. Ali kad te pozovem, hou da si bri od munje. Jasno? - Da, stariji narednie! - Odstupi! Kanjenik se okrene i odjuri u kancelariju. - Ba nije oduevljen - ree Fitzgerald. - Nije ni udno kad mora cijeli dan biti pripravan. - Momak e se ve priviknuti. Budi bez brige. Sutra zaista poinjemo raditi. Dosta je ljenarenja. ienje kruga! Kakva besmislica! Od danas e se istiti jedanput tjedno, i to e onda imati smisla. Ali tada e istoa morati biti besprijekorna. Jedanput tjedno, i to subotom prije podne. - A to emo raditi u tjedna? Finnewacker pokae lijevim kaiprstom prem dvoritu. - Tu neto treba uiniti. Jo ne znam to, ali bit e prokleto korisno, uvjeravam te. - Jesi li mislio na mareve? Finnewacker otpuhne dim i zatrese glavom. - Tako neto bit e poseban dodatak. Kopanje po pustinji ba nema mnogo smisla, zar ne? - Na to misli? - upita Fitzgerald znatieljno. - Rei u ti danas naveer na sastanku u zapovjednitvu, ako bude na raspolaganju, ili kod Warrentona. Bez rakije i piva! Reci, ima li Warrenton dozvolu od starog za svoje specijalne poslove! - Previe me pita! Mogue je, dakako. Kapetan Sayer kupuje kod njega. alje svoga posilnoga. Finnewacker s uitkom povue dim. Zadovoljstvo mu pokvari kapetan koji se iznenada pojavi na vratima. Finnewacker tiho opsuje i ugasi cigaru u pepeljari koja je stajala na dugakom stolu. - Nestani! - apne Fitzgeraldu. - elim razgovarati s njim u etiri oka. - Ne elim da se pui u zapovjednitvu - ree kapetan Sayer gunajui, ostavi otvorena vrata i krene prema svom stolu. Fitzgerald salutira kapetanu i povue se. Finnewacker brzo skine eir. Ovaj put kapetan ostane stajati. - Jeste li dodijeljeni Aldamu kao pijun ili kao drugi oficir? - Kao stariji narednik, sir! - Kako ste onda mogli narediti da se izjae i pri tom biti predvodnik? - Sir, na putu od Camp Lowella do Fort Aldama pratnja mi je bio kaplar Ricco. Na putu su nas...

49

50

FORT ALDAMO

ELEZNI

Bio je kratak. Nije dospio objasniti zato je poslao na put petoricu kaplara. Prestao je govoriti kad je opazio da ga kapetan Sayer ili ne slua ili ne razumije. - Zabranjujem svaku samovolju! - prodere se Sayer, krene prema svom stolu i spusti se na stolicu. - elim osim toga znati kako je dolo do pobune treeg voda. Ali to mi vi kao moj stariji narednik ne moete objasniti jer niste bili prisutni. -Udari akom po stolu. - Niste bili tamo gdje ste morali biti. Ovdje, u Aldamu! - Nered je nastao kad je nareeno ienje kruga, kao i svakog dana dobaci narednik Fitzgerald. - Ljudima je to dojadilo. Finnewacker kratkim pogledom oine maloga, kovravog narednika. Hrabro, hrabro, -mislio je. - Kako moe ljudima dojaditi istoa? - elio bih u vezi s time da se odmah prihvatimo nekoga korisnog posla ree Finnewacker. -Kanjenici nisu preoptereeni. Zaduenja su prava besmislica. Momci imaju vremena za svakojake misli, a rezultat je odbijanje posla ili pobuna. Razgledao sam okolicu tvrave, sir. Padine breuljaka su tako ravne da protivnika konjica moe bez muke doprijeli do zidina.A to osobito moe biti opasno nou. Da bismo momke korisno zaposlili, trebalo bi izravnati te breuljke do visine od deset metara i onda ih okruiti zidinama. Kamenja ima na istoku u brdima. Ondje se nalazi i kamenolom iz kojeg se dobavljalo kamenje kad se gradio Aldamo. Onda e ljudi znati to im je initi. I nemojmo zaboraviti da Aldamo nije Sanatorij nego tvrava za boravak kanjenika. Radei teak fiziki posao, najprije e shvatiti da su pogrijeili i da moraju ispatati. To djeluje i na moral i na disciplinu. - Robovski posao, stariji narednie! - ree kapetan. - Ljudi e vas mrziti. - Svejedno mi je, najvanije je da me potuju. Nijedan stariji narednik nije omiljen, sir! Kako sam saznao, veina kanjenika je ve bila ovdje jedanput ili ak dva puta. To se ubudue nee dogaati i bit e to dokaz naeg rada. Smatram naom dunou, sir, da od prijestupnika i nevaljalih ljudi uinimo dostojne mukarce, da ih tako odgojimo da se mogu spremno vratiti svojim jedinicama kao korisni vojnici. Nije na zadatak da ljude drimo u zatvoru. Mi nismo uvari zarobljenika, sir, nego vojnici. A kanjenici jo pripadaju vojsci. - Ne moete time zaposliti cijelu etu, stariji narednie. Posao u tvravi mora tei dalje. - Naravno, sir. Mislio sam da dnevno zaposlimo samo jedan odred od trideset do etrdeset ljudi. Na njih treba i paziti. U pravilu emo zapoljavati one koji na bilo koji nain upadnu u oi. Na njegovo iznenaenje Saver kimne.
50

51

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Sporazuman sam! - Oi mu sjevnue. - Ali potreban vam je alat. Finnewacker zagrize usnu. Na to nije mislio. Ali prije nego to je mogao rei da se to sve moe pribaviti u komandi puka - javio se Fitzgerald za rije. - Za etrdeset ljudi imamo lopata, krampova i eljeznih motki na raspolaganju. Imamo i nekoliko kolica. Finnewacker se zahvalno na smijei upavku. Kapetan Sayer ustane, prie i pogleda ga. - Onda ponite, stariji narednie. Ali uvajte se ako mi ve prve veeri prijavite neposlune. Brzo se udalji, izie iz zapovjednitva i zalupi vratima. Finnewacker se zadovoljno nasmijulji i posegne za cigarom. - Dakle, o tome je rije! - ree Fitzgerald. - Dobra zamisao, ini mi se. Odsad e svatko primjereno izvravati svoje zaduenje, kako ne bi morao raditi izvan tvrave. Finnewacker pripali cigaru. - Tono! Upravo je to najvanije. Jedan e narednik voditi etu, a etiri e kaplara biti u pratnji. Izradi plan kako bi svaki oficir naizmjenino imao tu ast. Po redu, bez obzira na in. Izuzetak su samo kuhar i bolniar. - A Warrenton? Finnewacker pomisli na pedeset centi koliko ga je stajala svaka cigara. - On ne! Hou golubonou. - Ali on bi zbog golubova morao biti stalno u tvravi. Morali bismo ga svaki put pozvati kad neki golub odleti ili doleti. - Onda ga prekrii - ree Finnewacker pomirljivo. Fitzgerald sjedne za dugi stol i uzme papir i pero. - Na vrhu e napisati: Deurna sluba - odred za radove na proirenju tvrave! -ovjee, kako je to dugaka reenica! - Ali dobro zvui, zar ne? - nasmijei se Finnewacker ponosno. - Odred za radove na proirenju tvrave! - promrmlja Fitzgerald. - Kako ti je samo palo na um? - im sam vidio ovu ludnicu, ovjee! - odgovori Finnewacker. - Odred za radove na proirenju tvrave! Pobrinut emo se da se ova reenica prouje i u pograninim tvravama na kanadskoj granici i da svakog oblije hladan znoj tko ne izvrava savjesno svoja zaduenja jo prije nego bilo to i uini. To e popraviti disciplinu u vojsci. Uvjeravam te. Ta ga je misao zaokupila.

51

52

FORT ALDAMO

ELEZNI

- U cijeloj vojsci - ree jo jedanput. - A oni koji se ovdje redovito pojavljuju, izumrijet e kao nekada dinosaurusi. - Dinosaurusi? - Fitzgerald zatrese glavom. - Nikad nisam uo za njih. Tko su bili oni? Velike, strane i opasne ivotinje. Ali kao i za ta stvorenja, tako se i za ponovljene prijestupe vie nee uti. Ta ga je misao opijala. Fitzgerald se sloi s njim. - Ima pravo, ovjee. Muimo se, sluimo u ovoj prokletoj pustinji i nita - kao da nita nismo uinili. Finnewacker s uivanjem povue dim i kimne. - Sve mora imati smisla. I za nas takoer. Ono to nema smisla, nije vrijedno truda. IX Finnewacker je bio sam kad je narednik Larsen uao u zapovjednitvo da preda, izvjetaj. Finnewacker ga je promatrao. - ovjee, koliko si ve dugo u slubi? I da se tebi tako neto dogodi. - Bio sam bez svojih kaplara! - branio se Larsen. - Raspitao sam se. Nije ba bilo bezazleno. Zato nisi udario najveeg galamdiju? - Zato to je zabranjeno! - Kad je pobuna u pitanju prestaje zabrana. - Tako pie u vojnim pravilima. - Tono. Upravo si uo moj dodatak tome. Narednik mora osjetiti nemir meu svojim ljudima prije nego to to oni sami znaju. Udarac u pravo vrijeme lake se preboli nego jedan mrtav i petorica ranjenih. Kako emo to objasniti pukovniku? - To vjeno dosadno ienje kruga, svaki dan! - ree Larsen. -Kapetanu to nita ne znai. - Ne uzrujavaj se! Toga vie nema. Ubudue emo to zaduenje imati samo jedanput tjedno. - Za mene je to prekrasno! - Glupost! Ostaje narednik i zadrava jedan vod. Samo u ti dati jedan drugi. Naravno da to moram prijaviti. Bilo bi mogue ovjeka uiniti nestalim, ali ne i njegove spise. I sam zna! - to kae Sayer? Finnewacker odmahne rukom.

52

53

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Briga njega - nije to rekao ali je mislio. - Vano je miljenje puka. A to u ja urediti. Kako izgleda na groblju? - Jezivo! Tu bi se ve jednom moralo neto uiniti. - ini mi se da sam doslovce doao u posljednji trenutak kako bih izvukao kolica iz smea. Uinit u to! Za nekoliko tjedana tvravu nee moi prepoznati. U svakom sluaju izvana. Pokreni se! Za pola sata sastanak kod mene! Larsen salutira i ode. Finnewacker leerno zahvali. Fitzgerald se pojavi nosei nove planove rada u ruci. - Jesu li momci ve gotovi s time? Ide kao podmazano - zadovoljno e Finnewacker. - U tri izvedbe! Raspored opih zaduenja, plan strae i plan rada odreda na proirenju tvrave. Fitzgerald poloi papire na dugaki stol. - Po jedan prinijerak svakog plana ostavit emo ovdje kapetanu, po jedan dolazi na oglasnu plou u uredu da i tamo napokon neto visi, a trei su primjerci za arhivu. Zato to je potreban registrator. - Uinit u to! Finnewacker uzme u ruku plan opih zaduenja i prouavajui ga namrti elo i protrlja bradu. - Tu se neto mora promijeniti. Groblje se mora primjerno urediti. Ali o tome emo poslije. Sjedni! Ostali e uskoro doi. Fitzgerald zauzme mjesto za dugim stolom. - Kapetan Sayer ne samo to je zakazao, ve je prava propast -ree Finnewacker gnjevno. Zato li se tako izolira? Trebali bismo drugog oficira! - Za ime boje! To nisam predloio. U njegovoj odsutnosti. Ako se momci ne podnose moramo neto pretrpjeti. - Sayer e sam na odgovornost! - Pogledajmo malo da li se togod moe popraviti. Ve mi je neto palo na um. Htio je jo neto rei, ali je prva skupina narednika i kaplara stupila u zapovjednitvo a svaki je pri tom rekao svoj in i ime. - Zauzmite mjesta, momci - ree Finnewacker dobroduno. U dogovoreno vrijeme skupie se svi podoficiri Fort Aldama. Finnewacker pusti ljude da neko vrijeme porazgovaraju meu sobom, pa onda pone govoriti. - Molim malo panje, ljudi -ree gromko. Kaplari i narednici uutjee i okrenue se prema njemu.
53

54

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Preda mnom lee novi planovi rada koje je sastavio Fitzgerald. Poslije ih moete pogledati. Da budem malo jasniji: da bismo okonali besmislen posao, dogovorio sam se s kapetanom da odmah pristupimo radovima na proirenju tvrave, kako bismo momcima mogli ponuditi koristan posao. Izvadi iz depa skicu koju je sam nainio i doda je naredniku Kleiberu, koji je sjedio s njegove lijeve strane. - Pogledajte je svi kako biste znali o emu govorim. Sravnit emo padine breuljaka oko Aldama i podii visoke zidine. Objasnio im je postupak kao to je to iznio kapetanu Sayeru i na kraju im odrao predavanje kao maloas Fitzgeraldu kako bi im objasnio svrhu tog zadatka od kojeg e koristi imati disciplina cijelog garnizona, jer e napokon doi kraj prijestupima koji su esto dovodili ljude na izdravanje kazne u Fort Aldamo. Na kraju je jo jadanput spomenuo ispad treeg voda, ograniivi zabranu da se udare podreeni. - Budui da u sluaju obrane moemo upotrijebiti vatreno oruje, zacijelo je ispravno i jeftino upotrijebiti ake ako to moe uguiti pobunu u zaetku - dodao je. - Jasno? Uzme komad papira u ruku. -Potrebna su neka pregrupiranja, pa u vam proitati sljedeu odluku: - Moj zamjenik je narednik Fitzgerald. Kuhinja kao i dosad: Kleiber. Skladite i oruana: Warrenton. Bolnica: bolniar. Golubovi: golubonoa. Prvi vod preuzima smjesta narednik Gedder. Prva desetina: kaplar Boulder, druga: kaplar Jefferson. Drugi vod i trea i etvra desetina narednik Wallow i kaplari Wollard i Cohen. Trei vod... Finnewacker digne pogled. - Narednik Ellison! Peta desetina: kaplar Hardman. etvrti vod: narednik Larsen i sedma i osma desetina kaplari Slzer i naravno Itacker. On e ubrzo ozdraviti. Finnewacker ih obuhvati pogledom. - To bi bilo sve. A sad predlaem da potraimo nekog tko e biti zaduen za dananje pie. Ali nemojte gledati mene, ljudi. Bio sam prvi na redu. Radije pogledajte Warrentona. Naravno, on je na izvoru. Svi se nasmijulje, pogledaju narednika Warrentona i ponu lupati po stolu u znak odobravanja. - Pjesma! - povie Finnewacker smijui se. Warrenton nije dugo oklijevao. Ustane i izie iz zapovjednitva, uz odobravanje ostalih. - Tko e mi zamjenjivati Itackera dok je bolestan? - elio je znati Larsen.
54

55

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Najstariji u osmoj desetini -ree Finnewacker i doda Kleiberu novi plan rada. - Pogledajte planove. Plan opih poslova jo nije zavren. Mora se dodati stavka o ureenju groblja. Groblje mora biti besprijekorno ureeno. Novi su planovi ili od ruke do ruke. Nakon nekoliko minula Warrenton se vratio. Nije se pokazao tvrdicom. Donio je pun sanduk viskija i koaru punu aa. Podoficiri su udarali nogama o pod i pljeskali. - Vrebamo s metlom... simer-imsimsim! *** Vie nije bilo sumnje. Novi je duh strujio Fort Aldamom i moglo se naslutiti da e Fort Aldamo biti Finnewacker kao i Finnewacker Fort Aldamo, da pristaju jedno drugom kao katran i sumpor, kao znoj i suze, kao barut i olovo. Kad se bude spominjalo jedno ime, nee se moi zaobii drugo. Temelji su bili postavljeni. Bila je to opet ugodna veer i svi su sjedili na okupu. Koliko dugo to Aldamo nije doivio. Trebalo je da najprije bude premjeten stariji narednik Finnewacker. X Istone su zidine bacale otru sjenu na tvravu kad je Fitzgerald pozvao etu na jutarnju smotru. Finnewacker je stajao kraj prozora svoje spavaonice drei u ruci stari depni sat. Mogao ga je odmah spremiti. Od prvog zvuka zvidaljke pa do Fitzgeraldove naredbe: "Pozdrav, pogled u lijevol!" - nije prola ni puna minuta. Finnewackerovo se srce smijeilo. Stupi napolje i krene u susret malom, kovravom naredniku. - Stariji narednie, javljam ti devet narednika, deset kaplara, i sto devetnaest kanjenika. Jedan kaplar i petorica kanjenika na strai. Jedan kaplar lei ranjen u bolnici. Finnewacker se zadovoljno nasmijei, salutira i odreito spusti ruku. - No, onda, mrzovoljko! Tako i nikako drugaije.Vrati se eti. Fitzgerald se okrene i poe k desnom krilu. Stariji narednik Finnewacker stupi pred etu. - Dobro jutro, eto! - povie. - Dobro jutro, stariji narednie! - odgovore svi u glas.
55

56

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Oi pravo! Odmor! Glave se okrenu. uo se tresak kad su vojnici istupili lijevom nogom. Bila je to glazba za Finnewackerove ui. Prsa su mu se nadimala sama od sebe. Prekriivi ruke na leima i njiui se na petama, kruio je pogledom. Ljudi su ga promatrali u oekivanju, puni podijeljenih osjeaja. Veina kanjenika prisjetila se da je nakon njegova dolaska hrana osjetno poboljana, a mnogi su pomislili na to kako je brzo i spremno urazumio trei vod ne kaznivi ljude. No dao je naslutiti da je strog, pa se ve poelo govorkati. Morao je kanjenicima stvoriti korisna zaduenja. Bio je to robovski posao. to kanjenik moe misliti o takvom momku koji se prvi pobrinuo za hranu, ali koji je mogao biti tvrd kao granit. Na to se pitanje jo nije moglo odgovoriti! Finnewacker digne glavu i krene prema desnom krilu, okrene se i poe u smotru. Pogleda svakog ovjeka ponaosob, a koga je pogodio njegov pogled taj bi odmah udario petama i ukoio se. Zaustavio se pred drugim vodom i protegnuo se: Bolesni! - grmilo je da su se zidine tresle. Oklijevajui istupe etiri vojnika i postroje se na desnom krilu. Finnewacker im smjesta prie i domahne bolniaru. - to je tebi, sinko? - upita Finnewacker prvog. Ovaj najprije zakalje. - Imam neto na pluima. -Ponovo zakalje. - Sigurno su plua. Finnewacker dade bolniaru znak da ga poslua na licu mjesta i ode dalje. Drugi je kanjenik bio stariji ovjek, malen i mrav. Uistinu je bio bolestan. Znojio se i drhtao istovremeno, a oi su mu grozniavo sjale. elio je neto rei. Ali Finnewacker podigne ruku. - U bolnicu! Kanjenik se okrene i ode. - Grevi u elucu, naroito poslije jela - alio se slijedei. - Kod mene takoer, stariji narednie - objasnio je posljednji u redu. Finnewacker uini grimasu i pogleda ih. - Proljev, zar ne? - Da, stariji narednie. - povikae obojica u glas. - Prevaranti! - zagrmi Finnewacker razdraeno. - Da si moda ne umiljate da se bojim ii s vama do zahoda?! Za vae dobro, bolje je da to ne unim.

56

57

FORT ALDAMO

ELEZNI

Odstupi i promotri bolniara koji je iao od ovjeka do ovjeka ne mogavi nita pronai. - Ti i tvoji bolniari, natrag u bolnicu! - naredi Finnewacker. Glavni bolniar poslua, pozove bolniare i poe u bolnicu. - Vi ostanite ovdje! - ree Finnewacker kanjenicima i stupi pred etu. - Trei vod mirno! - povie glasno. - Svi na ienje kruga. Zbog neposluha etrnaest dana rada na proirenju tvrave. Uzme ceduljicu iz depa. - To vrijedi tjedan dana i za pjeake Nilsena i Rowlanda. Na tri dana rada na proirenju tvrave prekomandirani pjeaci... Proitao je deset imena. Tada spremi cedulju u dep i digne pogled. - Osueni ste zbog nemarnosti prema radu i neposluha prema pretpostavljenima. Kad zapovijedim: rad na proirenju tvrave - istupi desno, pojurite iz stroja i svrstajte se u trored. Krene korak natrag i zauzme stav. - Rad na proirenju tvrave! Istupi desno, trkom! Vojnici pojurie i postroje se uz kanjenike koji su se htjeli proglasiti bolesnima. Finnewacker se zadovoljno nasmijulji. - eta mirno! Ljudi se postroje i zauzmu stav mirno. - Narednie Gedder, preuzmi zaduenja za rad na proirenju tvrave. Hitro u konjunicu po alat! Gedder istupi. - Na zapovijed, stariji narednie! Finnewacker kratko pozdravi. Gedder mahne kaplarima dodijeljenim za strau i rad na proirenju tvrave da istupe iz stroja. Finnewacker prieka dok Gedder nije odmarirao s ljudima u konjunicu, pa se onda obratio eti: - Odred za rad na proirenju tvrave! Kakav naziv! Bio je ponosan na njega. - Koji se vod dobrovoljno javlja za ureenje groblja? Ljudi se pogledae. Kaplar Salzer hitro istupi. - Sedmi! -zagrmi. Finnewacker zadovoljno kimne i mahne mu palcem. - Istupite desno i uzmite alat. Salzer mahne svojim ljudima, naredi im da krenu desno i od marira s njima prema konjunici. - Kuhinja! - povie Finnewacker i pogleda Kleibera. - Na posao! Narednik Kleiber i osmorica dodijeljenih kanjenika istupie iz stroja i krenue premu kuhinji. - Warentone! - vikne Finnewacker.
57

58

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Narednik Warrenton i njegova dva pomonika istupie. - Pisarnica! Oba kanjenika zaduena za uredske poslove ve su marirala preko dvorita prema Zapovjednitvu. - Pjeak Samuel! - povie Finnewacker - Kao posilnom i tebi je mjesto tamo, nespretnjakoviu! Samuel pohita za pisarima. - Ostali, zaduenja prema rasporedu! - naredi Finnewacker stisnutoj gomili. - eta, mirno! Voe jedinica, preuzmite komandu! Finnewacker se okrene i ode prema konjunici. Fitzgerald ga je slijedio. Narednik Gedder podijeli kanjenicima krampove, lopate, motike i kolica. - Poinjemo s istone strane, Gedderu! - ree Finnewacker. -Doi u poslije da vidim to ste uinili. - Da li da se vratimo na ruak? - htio je znati Gedder. - Ne! Kuhari e vam donijeti hranu i pitku vodu. - Odred za radove na proirenju tvrave, mirno! - zapovijedi narednik Gedder. - Na desno, korakom naprijed! Kolona krene. Zaelje su inila dvojica kanjenika s takama. etiri su kaplara stupala na elu nosei karabine na ramenima. Fitzgerald sloi ruke u lijevak pred ustima. - Otvorite vrata odredu! - povie gromko preko dvorita. - Ne tako mlitavo, ljudi! - vikne Finnewacker za njima. - Pjesma! - Dimnjaar to sam ja, tra la la la la la..! Finnewacker je blistao, lupio Fitzgeralda po ramenu i okrene se prema odredu za ureenje groblja. - Krenite i vi pjesmom, ljudi! Korakom, i neka sve bude kako treba. Na groblju zaepite gubice. Tamo se ne larma. Iz potovanja prema mrtvima. Jasno? - Da, stariji narednie! Finnewacker dodirne rukom eir i ode s Fitzgeraldom u zapovjednitvo. Ispred zidina odzvanjao je bat koraka odreda za rad na proirenju tvrave. Pjevali su drugu kiticu: - S metlom u ruci.. ... do zidina samostana..! - Onda, to sad kae? - upita Finnewacker ponosno kad je u pratnji Fitzgeralda stupio u zapovjednitvo. - Ne mogu ih prepoznati! Finnewacker se nasmije pomalo astohlepno. - To su moje prokuane metode, razumije? Iskuat emo ih u Aldamu. Iz dana u dan dodat emo neto novo. Dok se opet ne uspostavi red. Zauo je kucanje i ue narednik Warrenton, kome su bili dodijeljeni skladite i oruarna. - O emu je rije? - upita Finnewacker dobro raspoloen.
58

59

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Ni jedan podoficir nije rasporeen u odred za radove na proirenju tvrave. Ni Kleiber, ni bolniar. ak ni golubonoa, a on zaista nema mnogo posla. Zato onda ja? - Kuhar nije nita drugo nego kuhar. Kladim se da i ne zna zapovijedati. Bolniar takoer. Inae bih ih rasporedio. U to se moe pouzdati. - A golubonoa? - On mora stalno biti u tvravi radi golubova - objasni. - Ako kapetan eli poslati poruku, ne moemo ga stalno pozivati u tvravu. - A tako! - ree Warrenton mlitavo. - Ako ti se ne svia, samo reci. Finnewacker se kiselo smijei. - Rado u ti dati jedan vod, a nekog drugog odrediti za skladite i oruarnu. - Ne, Finnewackeru, ne treba! Nisam tako mislio. Naravno da u preuzeti zaduenje za rad na proirenju tvrave. - Warrenton se hitro udaljio. Finnewacker i Fitzgerald se nasmijee. - Ima ga u aci s obje dunosti - ree Fitzgerald. - Boji se za svoju trgovinu. - Kad to samo ne bi bilo njegovo glavno zanimanje - iao bi u odred za rad na proirenju tvrave dok ne svisne! - ree Finnewacker prijetei. - Posilni! Kanjenik dojuri kao strijela. - Odsedlaj nam dva konja! -ree dobroduno. - Ali pazi da nas ne odvedu u Meksiko, ti stari kradljive topova! - Na zapovijed, stariji narednie! - procvili kanjenik, brzo se okrene i odjuri. - Vidi! Momak je jo zadovoljan to je postao posilni - ree Finnewacker. - Odred za rad na proirenju tvrave! To pali! A uspjet e jo i vie! Doi, izjahat emo! *** Stariji narednik Finnewacker i narednik Fitzgerald izjahali su jedan uz drugog iz tvrave. Zaustavili se pred rampom i promatrali kako teku radovi na groblju. Finnewacker dade kaplaru Larsenu nekoliko savjeta i odjae dalje praen Fitzgeraldom. Odred za rad na proirenju tvrave bio je ve na poslu. Ljudi su kopali pijesak i zemlju i odnosili ih kolicima. Narednik Gedder je postavio mjernike u zemlju kako bi kanjenici znali koliko moraju kopati. Prie im drei Finnewackerovu skicu u ruci. Znoj mu je tekao potocima jer je stalno bio u pokretu.

59

60

FORT ALDAMO

ELEZNI

- Ta vruina, Finnewackeru! Ubudue se moramo odmah opskrbiti vodom. Nemogue je raditi ako se ne moe ee popiti gutljaj vode. Za kaplare trebamo suncobrane. Teko je po arkom suncu stajati na jednom mjestu. - Naredit u da se odmah naprave - obea Finnewacker. - Poalji dvojicu u tvravu. Kleiber e im dati kolica i dvije kante s vodom. I neka dade ljudima prazne vree koje mu nisu potrebne. - Vree? - upita Gedder zaueno. - to e im prazne vree? Finnewacker mu pokae kanjenika koji se silno trudio gurati natovarena kolica kroz pijesak koji mu je sezao do glenja. - Mui se ni za to! Ne moe dospjeti daleko, kree se polako. Zaboravimo dakle kolica. Napunite vree pijeskom, odnesite ih najmanje trista metara daleko i istresite ih. Ali pazite da ne nastane novi breuljak, neprijatelju bi to moglo posluiti kao zaklon. To ne bi imalo smisla. I jo neto, Gedderu, pripazi na ljude. Eno, tamo stoji nekolicina i brblja. Ne elim to vie vidjeti. Nakon svakih pedeset i pet minuta rada daj pet minuta odmora. To je razumno. Nitko se ne moe opravdavati time da i najmarljivijem konju treba odmor. A i kaplari neka ne stoje cijelo vrijeme. Odavde nitko nee pobjei. Barem ne tako brzo. Neka budu korisni potiui ljude na rad. - Kad emo donjeti prvo kamenje? - elio je znati Gedder. - Zavrite najprije ovdje dobar dio. Onda emo ve vidjeti kako emo dalje. Fitzgerald se zagleda prema brdima udaljenim nekoliko kilometara. Kako emo dovui kamenje, ovjee? - Upitaj stare konkvistadore kako su to uspjeli? - zagrmi Finnewacker i udalji se prema zaposlenim kanjenicima. - Odmor! -povie. - Deset minuta odmora! Nenaviknuti na takav teak posao, kanjenici se spuste iscrpljeni na tlo. - edan sam, stariji narednie! - ree jedan kanjenik lipui. -Zalijepio mi se jezik za drijelo. - im proe odmor poslat e narednik dvojicu od vas u tvravu po vodu. Odred za rad na proirenju tvrave nee oskudijevati vodom. To je nareenje. Moje osobno! Pogleda to su uinili. Jo se nije moglo mnogo vidjeli. - ovjee, Finnewackeru, to misli kad emo biti gotovi? - upita Fitzgerald na povratku u tvravu. Finnewacker se iskezi: - Nikad! U svakom sluaju, to nas dvojica neemo doivjeti. Ne bi uope imalo smisla. Fitzgerald ga ispitivaki pogleda.
60

61

FORT ALDAMO

ELEZNI

Finnewacker se nasmije.

KRAJ

61