KARLO VELIKI

Karlo Veliki (latinski: Carolus Magnus ili Karolus Magnus, njemaki: Karl der Groe, francuski i engleski: Charlemagne ; 2. travnja 747. - 28. sijenja 814.), franaki sukralj od 768. - 771., jedini vladar od 771. do 814., car od 800. godine. Poetak esto se spominje da je poetak njegove vladavine 768. godina, kad je umro njegov otac Pipin Mali, no tada je drava podijeljena na dva dijela kojima su vladali Karlo (zapadni dio) i njegov brat Karloman (istoni dio). Braa nisu zemljom upravljala slono. Do dubljih razmimoilaenja dolo je u vezi s politikom premaLangobardima. Karlo je isprva usvojio stav svoga djeda i oca Karla Martela o saveznitvu s Langobardima, pa se ak po oevoj elji oenio s kerkom langobardskog kralja Deziderija kako bi se postigao trajni mir nakon rata iz 756 godine. Taj savez bez obzira na brak ipak nije dugo potrajao. Deziderije je naime, iskoritavajui sporove izmeu vojne aristokracije u Papinskoj dravi i sveenstva, nametnuo u Rimu svoga kandidata za papu Stjepana III. Karlov brat Karloman elio je da politika u Italiji ostane u njegovom nadletvu; strahovao je od Karlova saveza s Langobardima i istupao kao zatitnik papinstva. Karlo je uskoro shvatio da to omoguuje bratu da mu se suprostavlja pa je radikalno izmijenio svoj odnos prema Langobardima. Prekinuo je savez s Deziderijem, rastavio se od njegove keri i stupio u pregovore s papinstvom. Karloman se time naao politiki usamljen. Pod poblie nepoznatim okolnostima umro je potkraj 771. godine, Karlo je bez obzira na nasljedno pravo Karlomanovih sinova zavladao cijelom dravom. Ostavi bez batine, Karlomanovaudovica, koja je takoer bila langobardska princeza, je s oba svoja sina pobjegla u Italiju na talijanski dvor. Ratovi Prvi po povijesnom redosljedu od ratova Karla Velikog je bio onaj protiv Sasa. Njega se veoma jednostavno moe nazvati i drugim kriarskim pohodom ( prvi je bio bizantski pohod izmeu 626. i 628. godine ) poto se on vodio s ciljem zatiranja tamonje paganske religije. U prvom od saskih pohoda iz 772 godine koji e trajati sljedea tri desetljea franaka vojska unitava tamonje sveto stablo kao dokaz nadmoi kranstva. Tijekom najveeg dijela ovoga doba franaka vojska bez problema pobjeuje lokalno stanovnitvo koje bi se po njenom povratku u domovinu opet pobunilo. Sve te bune traju do 804 godine kada je Karlo Veliki po zadnji put bio prisiljen izravno intervenirati protiv pobunjenika. Puno uspjeniji i krai je bio njegov rat protiv Langobarda. Iako je formalni razlog za ovaj rat izmeu 773. i 774. godine bilo pitanje granica izmeu papinske drave i kralja Deziderija, stvarna Karlova motivacija se nalazila u djeci Karlomana koja su ivjela u Paviji i predstavljala opasnost po njegovog tek roenog prestolonasljednika Karla mlaeg. Ono to je jo Pipin Mali dokazao, potvrdio je i Karlo Veliki, ije dvije armije su

s velikom lakoom unitile protivniku vojsku 773. godine. Nakon toga je uslijedila opsada Pavije, koja pada u sljedeu godinu. Tijekom pada ovog grada djeca Karlova brata Karlomana su bila likvidirana dok je langobardski kralj bio poteen te sudbine. Zasljepljen prividnim uspjehom u ratu protiv Sasa i totalnom pobjedom u Italiji, franaki kralj je poeo vjerovati u vlastitu nepobjedivost tako da kada dobiva poziv za intervenciju u dananjoj panjolskoj, on mu se bez razmiljanja odaziva. Ovaj pohod iz 778 godine na kraju dobiva ishod potpuno drugaiji od oekivanja. Bez obzira na prvobitne uspjehe koje ine osvajanja Barcelone i Pamplone, Karlov oprez se javlja pri opsadi Zaragoze koja se odbija predati. Kap koja prelijva au tada postaje vijest o saskoj buni nakon ega se donosi odluka o naputanju panjolske. Prije odlaska Karlo unitava obrambene zidove baskijske prijestolnice Pamplone zbog ega ga ubrzo ovaj narod poinje napadati. U najveoj bitki ovoga rata Baski unitavaju franaku armiju koja uva njihovu zalaznicu. Meu poginulima se naao grof Bretonske marke Roland ija sudbina e biti opjevana u najpopularnijem epu toga doba. Taj poraz je na neko vrijeme smirio osvajake ambicije Karla Velikog koji se tada okree organizaciji svoga velikog kraljevstva. Posljednji od velikih ratova Karla Velikog poinje 788. godine kada Avari u potezu upitne inteligencije pljakaju franaku istonu Italiju. Kako je na taj potez jedini odgovor mogao biti rat, on se i dogodio. Rat e sveukupno trajati neto malo vie od deset godina ne radi protivnike snage nego radi potrebe franakih vojski da gue saske bune. Konanom pobjedom Karla Velikog njegova drava se zbog aneksije vazalne Bavarske ( 788 godine ) prostirala od Dunava do Atlantskog oceana i od Barcelone do Baltikog mora. Na svom tom podruju jedini pokuaj ozbiljne franake bune je bio onaj iz 792. godine kada ga njegov sin Pipin Grbavac pokuava oboriti dravnim udarom. Car Vojni i politiki uspjesi znatno su ojaali Karlovu mo i ugled na Zapadu. Stoga su poele pripreme za njegovo uzdizanje na carski poloaj. Moda je tu zamisao potakao ili je u najmanju podupirao Karlov prijatelj i savjetnik, anglosaski redovnik Alkuin, koji je na Karlov poziv doao u Franaku i od 796. bio opat samostana sv. Martina u Toursu. On je ve nekoliko godina prije Karlove krunidbe za cara isticao Karlovu dominantnu ulogu u kranskom svijetu, njegovo boansko poslanje kao zatitnika vjere i papinstva. Pri tome je izraz "kransko carstvo" to ga on upotrebljava postao sinonim za cijeli kranski Zapad, u opreci prema Bizantskom Carstvu. Ovakvo izriito izdizanje Karla na vrhunski poloaj na Zapadu, iznad kraljevstava, papinstva i svih ljudi, bilo je u skladu s Karlovim tenjama. On je ve od poetka svoje vladavine prisvajao pravo da daje svoj pristanak na izbor pape, kao to je i bizantski car potvrivao izbor carigradskog patrijarha, a i pape sve do sredine 8. stoljea. Nakon to je u Carigradu svrgnut Konstantin VI. u korist svoje majke Irene godine 797., na Zapadu je

isticano da na Istoku vie uope nema cara, nego da je vlast uzurpirala jedna ena. U isto vrijeme papinstvo je zapalo u duboku dekadenciju pa je ovisilo o milosti franakoga kralja. Sve te okolnosti kao i injenica da je Karlo zavladao cijelom Zapadnom Europom od Saske i Panonije pa sve do panjolske (s granicom na rijeci Ebru), stvorile su povoljne uvjete da se zamisao o obnovi carstva na Zapadu ostvari. Zato je papa Lav III. okrunio na Boi 800. godine za cara s obrazloenjem da tada vie nije bilo rimskih careva poto je u Carigradu vladala carica Irena. S tom njegom krunidbom nastaje Sveto Rimsko Carstvo. Tijekom ovog zanimljivog razdoblja Karlu dolazi jedna delegacija iz Jeruzalema (koji je tada bio u arapskim rukama) i u ime jeruzalemskog patrijarha predaje mu zastavu i kljueve Svetoga groba, Kalvarije i samoga grada Jeruzalema. Povodom tog dogaaja stoljeima poslije francuski kraljevi e se smatrati zatitnicima Svetog groba. Karlova krunidba za cara izazvala je prosvjed Bizanta u kojemu je u meuvremenu Irena svrgnuta, a carem postao Nikefor I. Izbio je i rat, koji je zavrio mirom u Aachenu 812. godine. Bizant je meutim tim mirom odluio priznati Karlu carski naslov. Doba Karla Velikog Karla su slavili i njegovi suvremenici i kasnija historiografija. I unato nekim pretjerivanjima, ostaje nedvojbena injenica da je pod vladavinom Karla Velikog Franaka i cijela Zapadna Europa doivjela razdoblje kulturnog napretka (Karolinka renesansa), prosperiteta i relativnog mira kakvih nije bilo na tom podruju jo od doba Rimskog carstva. Podupirui samostane Karlo je podupirao razvoj pismenosti i kulture (iako sam nije znao pisati). Crkva je u ono doba ope nepismenosti i nekulture, praktiki bila njihov jedini uvar. Mnogi izvori za to i kasnije doba kao i brojna djela antikih pisaca nastali su odnosno sauvani za sljedee narataje zahvaljujui upravo njemu i njegovim nastojanjima. Za Karla Velikog procvat doivljava i graditeljstvo. Tako je dao sagraditi Dvorsku kapelu u svojoj prijestolnici Aachenu. Karlo Veliki nadivio je svu svoju djecu osim Ludovika I. 'Pobonog' koji ga je i naslijedio. Karlov ivot i djela opisao je opat Einhard. Karlo Veliki i Hrvatska Hrvatska se ovog vladara ticala samo tijekom njegovih ratova s Avarima i Bizantom. Njegovo unitenje Avara rezultira kratkoronim nastankom slavenske drave imenaBlatonski Kotel izmeu Drave, Mure i Dunava. Ova kratkorona dravna tvorevina e biti unitena krajem devetog stoljea maarskim osvajanjem. U tom kratkom vremenskom razdoblju veliki dio tamonje populacije ine Hrvati. Istra s druge strane zbog ratova s Bizantom postaje povijesna zanimljivost. Kao dotadanji rimski (bizantski) teritorij prelazi direktno u ruke Svetog Rimskog Carstva. Od tadanjih vojnih operacija ostaje danas u ve zaboravljenom dogaaju pria o pogibiji Karlovog furlanskog markgrofa (generala) Erika na dananjem podruju Rijeke 799 godine. Kako je najblii tadanji grad u tom sukobu bio Tarsatika (danas Trsat), ona je

bila unitena kao opomena drugima. Tadanja podruja Panonske i Dalmatinske Hrvatske su nominalno priznale vlast Franaka dok je Crvena Hrvatska (crnogorsko primorje i dio Albanije danas) ostala u vlasti Bizanta. Franci se inae nisu mijeali u unutarnje poslove Dalmatinske (Primorske) Hrvatske, tako da su hrvatski knezovi vladali praktiki samostalno. Primorska Hrvatska je priznavala vrhovnu franaku vlast sve do kneza Branimira, a onda se potpuno osamostalila, a Panonska Hrvatska sve do kraja 9. stoljea i provale Maara. Koliko je Karlo bio moan i ugledan meu Hrvatima i ostalim Slavenima svjedoi i injenica da je hrvatska i slavenska rije "kralj" nastala upravo od Karlova imena (Carolus). Zanimljivosti U krugovima povjesniara postoje ve neko vrijeme pekulacije kako je Karlo Veliki potomak Atile. Osnovu takvog razmiljanja ine dva vjenanja kraljevske porodice naroda Gepida. Tijekom ivota Atile njegov moda i najvjerniji general je bio Ardarik, kralj Gepida. Ta vjernost je tada bila nagraena vjenanjem s kerkom svoga gospodara. Kako su potomci ovoga kralja vladali Gepidskom dravom do njenog unitenja u drugoj polovici VI stoljea uzima se kao mogunost da su oni bili ujedno potomci Atile Bia Bojeg. Drugi vani dio ovog nasljeivanja zapoinje povijesno dokumentiranim vjenanje Austrikuse, kerke tadanjeg kralja Gepida za Waka kralja Langobarda ( vladao 510 539 ). Kasnija esta vjenanja langobardskih kraljeva s bavarskim i franakim vladarima nam daruje ovu jo uvijek upitnu vezu s pretcima Karla Velikog. Osnovni problem cijele ove teorije se nalazi u injenici kako je Ardarik kao i svi barbarski vladari toga vremena imao svoj harem, a ne samo jednu enu. Radi toga se s sigurnou ne moe ustvrditi je li ga naslijedio od sin kerke Atile Bia Bojeg ili neke druge svoje supruge.