Professional Documents
Culture Documents
Fiskalna Politika Protiv Recesije, Nezaposlenosti I Inflacije Traznje
Fiskalna Politika Protiv Recesije, Nezaposlenosti I Inflacije Traznje
Fiskalna Politika Protiv Recesije, Nezaposlenosti I Inflacije Traznje
Dugo se smatralo da se inflacija može pojaviti samo u uslovima pune zaposlenosti, jer
tada povećanje tražnje ne bi moglo da bude kompenzirano povećanom proizvodnjom zbog
već maksimalnog iskorišćenja svih proizvodnih faktora. Očigledno je da se savremena
makroekonomska analiza susreće sa pojavom da se inflacija ne javlja samo u uslovima pune
zaposlenosti, već i u uslovima nedovoljnosg stepena zaposlenosti faktora proizvodnje.
Savremena praksa pokazuje da postoji istovremeno i istosmerno kretanje stope inflacije i
nezaposlenosti.
Pred kreatorima ekonomske politike se postavlja dilema postizanju kog cilja dati
prioritet. U svakom slučaju, ne može se a priori dati jedinstven odgovor šta je značajnije –
postizanje visoke stope privrednog rasta i zaposlenosti ili stabilnost cena. To zavisi od više
faktora, pri čemu ističemo dva: dostignuti nivo privrednog razvoja i stepen upućenosti
privrede na međunarodnu razmenu.
1
Teorije uzroka privrednih kriza
Teorija sunčanih pega periodičnih privrednih kriza dolaz zbog periodičnosti sunčanih
pega od 11 do 13 godina što se javlja uzrokom bogatije, odnosno siromašnije žetve, višeg
odnosno nižeg nivoa privredne aktivnosti.
Na osnovu teorije nedovoljne potrošnje do periodičnosti privrednih kriza dolazi zato što
u raspodeli nacionalnog dohotka suviše mnogo pripada bogatom i štedljivom delu
stanovništva pa usled toga dolazi do otežane prodaje potrošnih dobara i do krize
hiperprodukcije.
Kako se vidi, svaka od pomenutih teorija ukazuje na neki aspekt cikličnosti u razvoju
privrede u to ističe u prvi plan. Ako izuzmemo teoriju sunčanih pega, koja ukazuje na jedan
prirodni fenomen, za sva ostala objašnjenja poremećaja u ravnomernom toku društvene
proizvodnje sledi pitanje: može li se za paniku u na tržištu, za cikličnost inovacija, za
preteranost investicija, za nedovoljnu potrošnju, za preteranu potrošnju i za plansku
nedisciplinu naći neki početni opšti uzrok koji bi stajao u osnovi svih pobrojanih uzroka?
2
Inflacija
Definisanje inflacije
Reč inflacija potiče od latinske reči inflatio što znači naduvavanje. Prvi put je
upotrebljena u Americi, za vreme građanskog rata (1861-1865) i označavala je nagli skok
cena i novčanog opticaja na tržištu. Znači, inflacija nije nikakva novost ni fenomen sa kojim
se suočava moderan svet. Do Drugog svetskog rata, bila je vezana uglavnom za ratove i imala
je epizodni karakter. Javljala se povremeno i to kao posledica prevelike tražnje, odnosno,
prevelika količina novca na tržištu vršila je pritisak na premale količine roba, uzrokujući
porast cena i uravnoteženje ponude i tražnje ali na višem nivou. Posle Drugog svetskog rata
infacioni proces se nastavlja, postajući opšti svetski problem. Uzroci i uslovi nastanka
inflacija postaju sve dublji, složeniji, raznovrsniji i zamršeniji.
3
Indikatori inflacije
U cilju što potpunijeg definisanja i merenja inflacije, ekonomisti često vrše izbor
pokazatelja inflacionih kretanja. Najvažniji indikatori koji se koriste u ekonomskoj teoriji i
praksi su:
a) indeks cena na malo
b) indeks proizvođačkih cena
c) indeks cena bruto društvenog proizvoda
d) indeks izvoznih cena.
a) Najsigurniji i zbog toga najčešće korišćen metod merenja razvoja i dinamike inflacije
sprovodi se preko analize stope rasta cena na malo koja daje uvid u tempo inflacije po
godinama i indeksa troškova života zapravo koji zapravo predstavljaju jednu vrstu
indeksa cena na malo roba i usluga lične potrošnje. Porast indeksa troškova života je
pouzdan indikator razvoja inflacije u određenom periodu, jer sa rastom cena izražena
je tendencija rasta ličnih dohotaka u cilju zaštite životnog standarda stanovništva, što
dalje inicira ponovni skok cena preko porasta troškova rada po jedinici proizvoda.
Često se dešava da indeksitroškova života budu veći od indeksa cena na malo. U tom
slučaju se može konstatovati da je porast cena roba i usluga koje ulaze u obračun
troškova života veći od porasta ukupnih cena na malo. Glavni nedostatak upotrebe
indeksnih veličina je u tome što se njima ne obuhvataju promene kvaliteta određenih
proizvoda.
b) Indeks proizvođačkih cena izražava nivo cena veleprodaje. Ovaj indeks takođe se
često koristi u praksi.
c) Jedan od dopunskih indikatora inflatornih kretanja u privredi je implicitni deflator
društvenog proizvoda, koji se dobija kada se od stope rasta nominalnog društvenog
proizvoda oduzme stopa rasta realnog društvenog proizvoda. Implicitni deflator
društvenog proizvoda pokazuje, zapravo, koliko odstupa porast realnog od porasta
nominalnog društvenog proizvoda. Što je porast nominalnog društvenog proizvoda u
odnosu na realni veći, odnosno, što je veći implicitni deflator, to je proces inflacije u
posmatranoj privredi snažniji.
d) Kao dopunski indikator mogu se koristiti i indeksi izvoznih i indeksi uvoznih cena,
koji pokazuju stepen izvoza inflacije jedne privrede u inostrane ekonomije, odnosno
stepen uvoza inflacije te privrede sa svetskog tržišta. Glavni nedostatak ovog
indikatora je što može da bude nerealan pokazatelj inflatornih procesa. Nerealnost je
prouzrokovana određenim merama državne ekonomske politike kojim se izvozne cene
održavaju veštačkim putem na niskom nivou zbog potrebe forsiranja razvoja izvoznih
sektora. To za posledicu ima: a) prelivanje dohotka određene zemlje u inostranstvo i b)
prelivanje dohotka od neizvoznih u izvozne sektore.
Inflacija tražnje
4
preovlađuje nad količinom roba i usluga koje se nude u jednoj privredi, odnosno, kupovna
moć je veća u odnosu na kupovne fondove.
Bez obzira na uzrok porast agregatne tražnje, disproporcije se usklađuju rastom cena.
5
Nezaposlenost
6
Voljna nezaposlenost podrazumeva dobrovoljno neprihvatanje posla za platu koja je
rezultat delovanja ponude i tražnje na tržištu rada.
Nevoljna nezaposlenost pokazuje da postoji nedovoljan broj radnih mesta zbog velike
ponude radne snage koja je spremna da radi za plate koje su rezultat odnosa ponude i tražnje
na tržištu rada.
Oblici nezaposlenosti
Bez obzira na uzroke i oblike nezaposlenosti, ona predstavlja ekonomsku i duhovnu bedu,
i pojedinca i društva u celini. Zato sve zemlje, neke više neke manje, vode aktivnu
politiku zaposlenosti koja treba da bude pravilno inkorporirana u celokupnu politiku
države.
7
Fiskalna politika protiv recesije, nezaposlenosti
i inflacije tražnje
I. Situacija kada figurira klasičan vid inflacije, tj.inflacija tražnje na nivou pune
zaposlenosti. U tom slučaju mere ekonomske politike usmerene ka postizanju jednog
cilja neće biti u direktnom sukobu sa merama za ostvarenje drugog cilja. Mere
antiinflacione politike obuhvataju: restriktivnu monetarno-kreditnu politiku, oštru
poresku politiku i restriktivnu politiku opšte i zajedničke potrošnje.
II. Situacija kada postoji nezaposlenost uz stabilnost cena. I u tom slučaju mere
ekonomske politike su jednostavne: ekspanziona monetarna-kreditna politika, blaga
poreska politika i ekspanziona politika opšte i zajedničke potrošnje.
Fiskalna anticiklična ekonomska politika u širem smislu reči obuhvata dva osnovna
domena:
• poreska politika, odnosno politika oporezivanja, i
• budžetska politika (politika opšte investicione i budžetske potrošnje), odnosno
politika javnih državnih rashoda (javni radovi).
Ova dva domena anticiklične fiskalne ekonomske politike mogu da se posmatraju kao dva
samostalna domena anticiklične ekonomske politike protiv privrednog zastoja, nezaposlenosti
i inflacije tražnje.
8
Poreska politika
Inflacioni „gep“ se javlja kada investicije pokazuju tendenciju da budu veće nego
štednja na nivou pune zaposlenosti. U takvoj situaciji se u datoj privredi traži više robe nego
što se može proizvesti, a što za posledicu ima porast cena, tj. inflaciju tražnje. Sve dok postoji
inflacioni jaz cene će da rastu. Zato su radi eliminisanja inflacionog gepa, tj. inflacije tražnje
neophone odgovarajuće mere ekonomske politike.
9
Budžetska politika
Jedan od dva osnovna vida fiskalne politike protiv privrednog zastoja, nezaposlenosti i
inflacije jeste odgovarajuća budžetska politika (politika opšte investicione i budžetske
potrošnje), odnosno javni državni rashodi (javni radovi).
Treba napomenuti da je, ako u ratnoj situaciji u stanju pune zaposlenosti dodje do
povećanja državnih izdataka za ratne potrebe, potrebno povećati poreze za veći iznos nego što
iznose ti državni izdaci, ako se želi izbeći inflacija tražnje.
10
porezi dovesti do povećanja nacionalnog dohotka i zaposlenosti. To povećanje je potencirano
i delovanjem multiplikator.
Od fiskalne politike se očekuje da održava takav nivo ukupne efektivne tražnje koji je
dovoljno visok da spreči recesiju, depresiju i masovnu nezaposlenost, ali ne i suviše visok da
dozvoli pojavu inflacije kada ukupna efektivna tražnja prevazilazi raspoloživi fond
proizvedenih dobara. Od nje se očekuje da preko poreske politike, povećanje ili smanjenje
poreza, i budžetske politike, politika javnih rashoda, kao svoja dva vida, dovede do toga da
investicije budu visoke koliko je visoka i štednja i to na nivou pune zaposlenosti. Navedena
očekivanja fiskalna politika ostvaruje sprovodjenjem antidepresione ili antiinflacione fiskalne
politike.
U situaciji nizlazne faze privrednog ciklusa, kada lična potrošnja i investicioni izdaci
nisu dovoljni da obezbede punu zaposlenost i kada postoji opasnost od većeg deflacionog
„gepa“, obično se najpre pribegava ekspanzionoj monetarnoj politici koja treba da stimuliše
privatne investicije. Ukoliko ekspanziona monetarna politika ne dovede do poželjnih
rezultata, tada se pristupa ekspanzionoj fiskalnoj politici, koja bi trebalo da otkloni postojeći
deflacioni „gep“ i podigne privredu na nivo pune zaposlenosti.
11
U novije vreme težište antidepresione fiskalne politike prebacuje se sa programa
javnih radova na smanjenje poreza. Ovaj drugi osnovni vid fiskalne politike u borbi protiv
depresije dovodi do direktnog povećanja lične potrošnje. Naime, smanjenje poreske stope i
povećanje transfernih rashoda dovodi do povećanja raspoloživih dohodaka i do veće
potrošnje, koja sa svoje strane stimuliše proizvodnju, povećava nivo privredne aktivnosti i
zaposlenosti. Ovaj vid fiskalne politike dovodi do neposrednijeg povećanja i investicione
delatnosti privatnopreduzetničkog sektora, dok onaj, prvi, po pravilu, znači direktno
povećanje javnog proizvodnog sektora.
Pri projektovanju antiinflacione politike, neophodno je izvršiti pažljiv izbot mera kai i
vreme njihobog delovanja, kako one ne bi uzrokovale kontraefekte. Mere antiinflacione
politike moraju delovati u više pravaca, što je uslovljeno postojanjem mnogobrojnih faktora
koji iniciraju ili pothranjuju inflacioni rast cena. Pri njihovom izboru neophodno je imati u
vidu da nijedan njen instrument ne deluje istovremeno i sa istim efektima na sve faktore
inflacije, kao i voditi računa da se pri pokušaju eliminisanja jednog faktora inflacije ne inicira
drugi. Celovita i konzistento postaljena antiinflaciona politika sadrži više elemenata.
12
• smanjenjem javnih rashoda, i
• povećanjem poreza.
Kontrakciona fiskalna politika, koja ima cilj da suzbije inflaciju kada je privreda u
stanju pune zaposlenosti, sastoji se u povećanju poreza i smanjenju javnih rashoda. Ona
dovodi do povećanja budžetskih prihoda i smanjenja budžetskih rashoda, tj. do budžetskog
suficita. Pojava u vezi sa tim poznata je pod imenom suficitno finansiranje.
Politika budžetskog deficita ili suficita je politika državnih izdataka. Kada je u privredi
smanjen obim aktivnosti, država povećava izdatke iz svog budžeta tako da povećava ukupne
investicije privrede i neprivrede i proširuje mogućnost za zapošljavanje u odnosu na
mogućnosti koje pruža raspoloživi kapital privrede.
Sa gledišta budžeta država ulazi u budžetski deficit onda kada povećava budžetske
rashode u odnosu na prihode. U periodu kada privredni poslovi teku povoljno, država
smanjuje izdatke iz svoga budžeta za privredne poslove i na taj način ostvaruje budžetski
suficit – povećava budžetske prihode u odnosu na budžetske rahode. U periodu trajanja
privrednog ciklusa budžet se uravnotežuje, prihodi su jednaki rashodima.
13
Zaključak
S druge strane, oporezivanje, kao vid anticiklične fiskalne politike, takodje zahteva
diferenciran pristup. Nije dovoljno voditi računa samo o ukupnom obimu oporezivanja, o
obimu povećanja ili smanjivanja poreza, već i o strukturi predloženog poreskog smanjenja ili
povećanja.
Dodatak:
Izvor: Eurostat
14
Literatura
15