BOLERAZ – ČERNAVODA III

Černavoda III - Boleraz kultura ili skupina → sintagma koja

prevladava u najnovijoj literaturi
različiti nazivi ove pojave rezultat su različitih pristupa i
različitog njezinog opredjeljenja:
1. rana faza badenske kulture (V. Nemejcova-Pavukova,
S. Dimitrijević, E. Neustupny
2. dva različita kulturna fenomena čiji je razvitak neovisan
jedan o drugome (S. Morintz, P. Roman
3. obje pojave čine jedinstven kulturni, povijesni i stilski
horizont srednjega eneolitika rasprostranjen od donjeg
Podunavlja (Dobrudža) na istoku do Alpa na zapadu, te
od južne Poljske na sjeveru do središnjeg Balkana na
jugu (N. Tasić)
• tretirana kao jedinstvena, zasebna (dakle, ne kao dio
badenske) kultura Černavoda III – Boleraz obuhvaća
daleko najveće područje nego ikoja druga prapovijesna
kultura (čak i njezina genetska nasljednica badenska
kultura nije zaposjela tako prostrano područje): donji tok
Dunava, čitava Panonska nizina, srpsko Podunavlje,
područje južno od Save i Dunava, središnji Balkan,
istočne dijelove Austrije (tj. Donju Austriju i Gradišće) te
na sjeveru Slovačku i južne dijelove Poljske (poljski
arheolozi je nazivaju “fluted culture” odn. Prominista
kultura.
• No na tako golemu području razumljive su i
lokalne razlike, primjerice u području Černavoda
III i Ezerovo kulture gruba keramika ukrašena
plastičnim vrpcama ili grubim zarezima češća je
nego u Panoniji tj. u okvirima Boleraz varijante
gdje je keramika finija i često kanelirana. Razlike
nastaju zbog utjecaja autohtonih kultura na novo
formiranu.
• za Boleraz je karakteristično paljevinsko
sahranjivanje što nije slučaj kod Černavoda III.
 Cernavodă

• mjesto u Dobrudži, Rumunjska, u kojem je izmeñu 1917.

i 1959. god. istraženo nekoliko prapovijesnih lokaliteta:
• Columbia D – nekropola s oko 400 oštećenih grobova
Hamangia kulture – kosturni grobovi, ispruženi na
leñima, brojni prilozi (keramičke posude, nakit od
mramora i spondilusa, antropomorfne figurice od
keramike i mramora
• nekoliko stotina metara južnije na padini Dunava tel
naselje GumelniŃa kulture
• Dealul Sofia A-D s nalazima na osnovi kojih su
definirane kulture Černavoda I (A), Černavoda II (B) i
Černavoda III (C i D)
• halštatski trački oppidum s nekoliko paljevinskih
grobova
• geto-dačka latenska nekropola (4./3. st. pr. Kr.)
• Černavoda C i D – naselje na površini od nekoliko ha,
2m kulturnog sloja → 5 stambenih horizonata; na rubu
naselja više ravnih kosturnih grobova posutih okerom, ali
bez priloga
• velika i dugotrajna naselja na riječnim terasama, lagane,
trošne nastambe višekratno obnavljane.
• Privreda počiva na stočarstvu (govedo, ovca, koza,
svinja) i osobito uzgoju konja.
• rala od jelenjeg roga i ručni žrvnjevi svjedoče o
poljodjelstvu
• lov, ribolov, tkalački obrt
• metal je rijetkost – bodež i kalup
• područje nastanka i oblikovanja Černavoda III kulture je
donje Podunavlje, od rijeke Olt do ušća Dunava,
uključujući i Dobrudužu. Nastala je na osnovi Černavoda
I kulture i pod različitim utjecajima s istoka i zapada. U
vrijeme njezinog formiranja, istočno od nje, u području
izmeñu Prutu i Dnjestra odvijao se proces
indoeuropeizacije neolitičkih i ranih eneolitičkih kultura
Tripolje-Cucuteni kompleksa. Isti je proces u nešto
promijenjenom obliku utjecao i na razvitak kultura donjeg
Podunavlja. I to u smislu promjene materijalne kulture i
njezinih stilskih obilježja, ali i uzrokujući pomicanje
kultura prema zapadu zbog neprestanog pritiska
stepskih naroda. Riječ je, naime, o sukcesivnim
pokretima stočarskih plemena iz sjevernopontskih stepa.
• Černavoda III kultura, osim promjena u
materijalnoj kulturi i gopodarstvu (ona je izrazito
stočarsko-nomadska) pokazuje i promjene u
ritusu pokapanja – grobovi jesu još uvijek ravni i
kosturni (autohtona tradicija), ali se pojavljuje
običaj posipavanja pokojnika okerom što je
istočni običaj. Pomicanje ČV III prema zapadu
počinje negdje u vrijeme Salcuta IV kulture. Po
nekima riječ je o pravim etničkim migracijama
(Berçiu, Tasić), dok je po drugima u pitanju
samo širenje stila i to ne uvijek u smjeru istok-
zapad (Morintz, Roman)
 Keramika
40 % gruba, izrañena od gline s
primjesama drobljenih školjaka, gline ili
keramike, s velikim postotkom pijeska
fina, sivo ili crnoglačana, metalnog sjaja
 Oblici
grube, velike (oko 80 cm visoke) posude,
širokog ili suženog otvora, redovito vrlo malog
promjera dna (nestabilne)→ vj. bile ukopane
bikonične zdjele s gornjim dijelom izvijenim
prema van
posude s-profila
vrčevi trbušastog tijela, kratkog vrata s ručkom
konične posudice
stalci za voće
široke, vrpčaste ručke-ušice, vodoravne i
okomite ručke, lažne ručke u obliku uha
 Ukras

• plastične vrpce sa zarezima ili otiscima u 1-4

reda ispod otvora, ponekad kombinirane
okomite i vodoravne vrpce
• Kaneliranje - široke facette ili glačani žlijebovi
postavljeni okomito ili koso u unutrašnjosti
zdjela, na ručkama
• urezane, okomito postavljene, široke cik-cak
vrpce koje prekrivaju cijelu površinu posude.
• duboko urezani koncentrični krugovi (zdjele,
poklopci).
BADENSKA KULTURA
Eponim
Königshöhle kod Badena nedaleko od
Beča (Donja Austrija)
Naziv
badenska kultura - Oskar Menghin
Peceler kultur - Janos Banner
Baden-Pecel - Nandor Kalicz
kanelirana keramika - Česi, Slovaci, Poljaci
 Rasprostranjenost
gotovo čitava Mañarska (izuzevši plavno područje
izmeñu Dunava i Tise),
sjeverna i istočna Austrija, Moravska, Češka, južna
Slovačka, dio južne Poljske, Banat, južna Bačka,
Srijem, uža Srbija, Baranja, Slavonija, sjeverna
Bosna
Tasić: “užim područjem nastanka badenske kulture
mogu se smatrati ravničarske oblasti centralnog
i južnog dela Panonske nizije.”
Rasprostranjenost i lokaliteti badenske kulture
u Hrvatskoj
DONJA VRBA, GRABROVAC, VINKOVCI, VUČEDOL, BAPSKA, SARVAŠ,
BELI MANASTIR
 Naselja i naseobinski elementi

• badenska je kultura u osnovi poljoprivredna i

nastavlja način života supstratnih prethodnika -
naselja su pretežito smještena u blizinama većih
i manjih tokova rijeka (Dunav, Tisa i njihove
pritoke), uz jezera (Balaton, Neusiedelsee), na
rubovima močvara, ali i na višim obroncima tj.
platoima (Fruška gora). ðurñevačka glavica u
Šumadiji zasada je jedino naselje gradinskog
tipa, odnosno refugij, u novije vrijeme ima još
takvih na granici Mañarske i Slovačke
 Tipologija naselja
pretežito su jednoslojna, a dulja uporaba nekog od njih
iskazuje se samo u horizontalnoj stratigrafiji.
južno Podunavlje poznaje i višeslojna naselja gdje
badenska sjedaju na starija kasnoneolitička dulja
nastanjenost vidljiva je u vertikalnoj stratigrafiji
(primjerice Vučedol-Gradac 3 horizonta - baza sloja 9,
sloj 9, sloj 8 - potonji je vjerojatnije kostolački,
Kukuruzište Streim 2, vinograd Streim 2, Sarvaš 2).
• Stupanj A - Boleraz i Fonyod - prevladavaju jamska
naselja bez odreñene dispozicije objekata
• Stupanj B - dok su za B1 takoñer uobičajene jame za B2
se jedino na temelju Vučedola pretpostavljaju apsidalne
kuće (problematično?)
• Stupanj C - Beli Manastir = jamsko naselje
 Periodizacija

Foltiny i Ohrenberger na osnovi horizontalne

stratigrafije Neusiedel am See 1952:
• stariji stupanj = Fonyod
• mlañi stupanj = Uny

Pittioni 1954.:
• Fonyod
• Uny
• Ossarn + Pölshalsstrappelkogel tip
Neustupny 1959.:
• A - Boleraz
• B - Fonyod
• C - Uny
• D - Ossarn
• E - Bošaca
Neustupny 1969 (1973):
• A - starija badenska
• B - starija badenska
• C - Uny (srednja badenska)
• D - Ossarn, Ullo (srednja badenska)
• E - kostolačka (mlaña badenska)
Dimitrijević 1962.:
IA - Fonyod
IB - Uny
II - Baden-Kostolac

Dimitrijević 1979:
A = rana ili pretklasična: A1 – Boleraz
A2– Fonyod
B = rana klasična: B1
B2
C = kasna klasična: tip Budakalasz - Beli Manastir
tip Uny
tip Viss
tip Hodmezovasarhely - Bodzaspart
tip Ossarn
D = postklasična badenska kultura - horizont raspada
 Pokapanje

Pretklasični stupnjevi
• paljevinska nekropola Fonyod + 2 kosturna ukopa
• paljevinska nekropola Pilismarot-Basaharc (Fonyod stupanj)
• kalcinirane kosti ili žara s pepelom polagani su na ili u humus te potom
zasuti kamenjem

Ranoklasično razdoblje
• svi poznati grobovi u slavonsko-srijemskom prostoru su kosturni i zgrčenci
(Bogojevo, Dobanovci, Vučedol), a za ukapanje se najčešće koriste
napušteni jamski objekti u sklopu naselja - kosturni ukop je vj. rezultat
utjecaja vinčanskog i sopotskog supstrata

Kasnoklasično razdoblje
tijekom ovog razdoblja prevladavaju kosturni uikopi dok su paljevinski
uglavnom pojedinačni i češće su prisutni u sjevernijim područjima Panonske
nizine
• biritualan ukop: Skorenovac - kosturni zgrčenac pod humkom; Arañanska
humka kod Mokrina - paljevinski ukop pod humkom
• Pokapanje životinja vrlo je uobičajeno - najčešće bovidi, ali i konji
• Budakalász - najveće
groblje s 221
kosturnim grobom i 1
paljevinskim
Keramički model kola iz Szigetszentmártona
(mjesto 30tak km južno od Budimpešte)

• pronañen je kao prilog u kosturnom grobu

odrasle osobe zajedno s nekoliko keramičkih
posuda. Iako se arheolozi ne slažu u tumačenju
uloge i značenja ovog keramičkog modela kola,
on nedvojbeno pokazuje da su ljudi koji su
pokopani u grobu poznavali i koristili kola na 4
kotača. Teška teretna kola (na dnu modela vide
se urezi koji nastoje oponašati izgled dasaka) na
koja upućuje keramički model, vukla su goveda i
bez sumnje su se koristila u transportu različitih
dobara.
Center kod Ozda (sjev. Mañarska) 7 paljevinskih
grobova u antropomorfnim keramičkim žarama

•
• Dvije temeljne novosti: paljevinski ritus koji
sugerira promjene u religijskim
poimanjima, te grobovi u tumulima kao
rezultat društvenoga raslojavanja.
VINČA
 Metalurgija
• Bakrena šila, igle, dlijeta
• Nakit: perle, privjesci u obliku
zuba
dijadem iz Vörsa (Mañarska) u
obliku ukrašene vrpce sa
suženim krajevima
ogrlice od bakrene žice iz
Leobersdorfa (Austrija)
9 bakrenih torquesa (ist.
Austrija) – razlikuju se od
brončanodobnih po sastavu
metala
• trokutasti bodeži: Vučedol-
vinograd Streim, Sarvaš
• Razvijenu metaluršku djelatnost dokazuju
nalazi peći za taljenje bakra (Dobanovci,
Donja Vrba), keramički kalupi (Donja Vrba)
i posudice za lijevanje metala (Donja Vrba,
Lanycsok
 Geneza
• nordijsko podrijetlo (O. Menghin, R.R.Schmidt,
R. Pittioni)
• autohtono podrijetlo – supstrat: vinčanska,
sopotska, kasna lenñelska, lasinjska, Ludanice
(Schranil, Stocky, Schmidt, Nemejcova-
Pavukova, I. Torma, M. Garašanin+stepski
utjecaj)
• jugoistočno tj. anatolsko (V. Milojčić, N. Kalicz,
S. Dimitrijević, C. Renfrew)
• istočno-stepsko (N. Tasić)
• poligenetsko (E. Neustupny)