Urednik IVAN KUNCA Likovna oprema IVAN BALAEVI JOHN JAKES SJEVER I JUG Prvi svezak S engleskoga preveo

VELIMIR URETI OTOKAR KEROVANI OPATIJA Naslov izvornika John Jakes NORTH AND SOUTH Published by Dell Publishing Co., Inc. and Harcourt Brace Jovanovich, Inc. Copyright 1982 by John Jakes U spomen Johnatanu Danielsu Otocaninu, Junjaku, Amerikancu, Prijatelju S izuzetkom povijesnih linosti, svi su likovi ovoga romana izmiljeni. Svaka slinost s postojeim ljudima, ivuim ili mrtvima, sluajna je. PROLOG: DVIJE SUDBINE 1686: Ugljenarov djeak - Momak bi trebao uzeti moje ime - rekao je Windom poslije veere. - Krajnje je vrijeme. Ta ga je istina progonila, i uvijek kad bi potegnuo iz boce, iznova bi je spomenuo. Uz malo ognjite, djea-kova je majka sklopila Bibliju na koljenima. Bess Windom, kao i svake veeri, itala je za sebe. Gledajui kako joj se usnice miu, djeak je odgonetao koliko je proitala. U trenu kad je Windom izrekao reenicu, Bess je stigla do omiljenog retka, petog odlomka Evanelja po Mateju: Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Djeak, Joseph Moffat, sjedio je, leima oslonjen na dimnjak, rezbarei noem drveni ami. Bio je djeak od dvanaest godina, stasa zdepastog na majku, irokih ramena, svijetlosmee kose, i oiju tako svijetlo-plavih, da su se katkada inile bezbojnima. Windom namrgoeno sijevne oima na posinka. Proljetna je kia umorila po slamnatu krovu. Na Windomovim podonjacima razmrljala se ugljenarska praina, a ispod iskrzanih nokata nataloile su se crne naslage. I u etrdesetoj ostao je tupavi prostak. Kad ne bi bio pijan, sjekao je drva, gomilao ih na hrpe, i tinjajui ih dva tjedna, pravio drveni ugljen za male topionice uz rijeku. Bio je to prljav i prezren posao. ene iz susjedstva plaile bi svoju djecu prijetnjama da e ih odvui ugljenar ne budu li dobri. Joseph ne progovori ni rijei, samo je zurio u ouha. Windomu nije promaklo djeakovo lupkanje kaiprstom po drci noa. Momak je bio estoke naravi. Ponekad bi Windom stvarno zazirao od njega. No sada je Josephova utnja, uobiajeni oblik obrane, razjarila ouha. Konano, Joseph progovori. - Svia mi se vlastito prezime - i spusti pogled na poluizdjeijani ami. - Tako ti boga, drsko tene! - hrapavo zaurla Windom i srui stolac pokuavajui nasmuti na djeaka. Bess skoi izmeu njih. - Pusti ga, Thad. Iskreni tovatelj naeg Spasitelja nee nauditi djetetu. - Tko kome eli nauditi? Pogledaj ga! Joseph je skoio na noge, oslanjajui se leima o dimnjak. Grudi su mu se brzo nadimale. Ne trepui, drao je no u visini struka, spreman da zasijee nagore. Windom polagano otvori aku, paljivo se povue i uspravi stolac. Uvijek kad bi ga djeak prestraio ili razgnjevio, Bess bi platila ceh. Joseph ponovno sjedne uz dimnjak, pitajui se koliko e jo sve to moi trpjeti. - Ve mi se povraa od tog tvog blaenog Gospoda - ree Windom eni. - Stalno brblja kako e on uzvisiti siromane. Tvoj je prvi mu bio budala i umro je za takva sranja. A kad se tvoj dragi Isus pokae i zacrni ruke ugljenom, e, tada u i povjerovati u njega. Ne prije! Sagne se da dosegne zelenu bocu dina. Kasnije te noi, Joseph je sav napet leao na slamnjai uza zid, sluajui Windoma kako iza poderanog gunja, koji je zaklanjao njihov krevet, napada majku rijeima i akama. Bess je jecala neko vrijeme, a djeak je zario nokte u dlanove. Jecanje se pretvori u uzdahe i stenjanje. Svaa je zavrila

na uobiajen nain, pomisli djeak cinino. Nije on krivio majku zbog toga to je eljela malo mira, sigurnosti i ljubavi. Izabrala je pogrenog ovjeka, to je sve. Jo dugo nakon sto je skriveni krevet prestao kripati, Joseph je leao budan. Mislio je o tome kako da ubije ugljenara. Nikad nee uzeti ime svoga ouha. Moe biti bolji ovjek od Windoma. Vjera u dostojniji ivot bila je njegovo utoite. U ivot nalik onome Andrewa Arche-ra, talioniara i eljezara, kojem ga je Windom poslao prije dvije godine za naunika. Katkada bi Josepha obuzela tjeskoba. Sve bi ma se nade i vjera inili tada glupim sanjarijama, Jer, to je on? Obina sirotinja. Prljavac. Prljava tijela, prljava duha. Njegova je odjea uvijek bila zamrljana ugljenar-skom prainom koju bi Windom donosio kui. I nije razumio grijeh zbog kojeg mu je otac patio i umro u kotskoj, samo je znao da i njega taj grijeh prati, i da je oznaen njime. Blago progonjenima... Nije udo to je to bio njen omiljeni redak. 4 Josephov otac, seljak ovjeene vilice i turobna lika, kojeg se nejasno sjeao, bio je nepopustljiv pjatestant. Iskrvario je na mukama. Lomili su mu prste, stiskali noge. Bilo je to u vrijeme koje je Bess nazvala vremenom krvavih progona: prvih mjeseci namjesni ke vladavine vojvod^od Yoika, ovjeka kojeg e kasnije okruniti kao Jakova II. Vojvoda se zakleo da e iskorijeniti prezbiterijance i ustanoviti episkopat u zemlji rastrzanoj svaama vjeMatiJ. politikih pritivnika. Prijatelji su pouiili do imanja Roberta Moffata da jave o njegovoj krvavoj smrti u tamnici i da nagovore njegovu enu na bijeg. Tako je i uinila krenuvi sa sinom jedincem samo sat prije dolaska vojvodinih ljudi koji spalie sve zgrade i cijelo imanje. Nakon mjeseci lutanja, majka i sin stigoe do breuljaka junog Shrop-shirea. Tamo, vie zbog umora nego ieg drugog, Bess odlui da se skiasi. umovite uzvisine juno i zapadno od vijugave rijeke Severn, uinie joj se dovoljno divljim i sigurnim. Zadnjim novcem iz kotske unajmila je kolibu. Radila je kao teakinja, a za nekoliko godina srela je i udala se za Windoma. ak se pretvarala da je prihvatila slubenu vjeru. Iako je Robert Moffat prenio na svoju enu gorljivu odanost vjeri, nije joj ulio dovoljno hrabrosti da se opire vlastodrcima poslije njegove smrti. Pred licem siromatva jedino to joj je bilo preostalo bila je ... predaja. I, djeak je ubrzo shvatio: vjera je slaba i bezvrijedna. Nije je elio. elio je drukiji uzor. Njegov je uzor bio ovjek jake volje - Archer, vlasnik pei za taljenje eljeza, stanovnik velike kue na breuljku iznad rijeke. Nije li stari Giles rekao Josephu kako ima i duha i elje da postigne takav uspjeh? Nije li to esto govorio u posljednje vrijeme? Joseph je elio vjerovati Gilesu. I vjerovao mu je sve dok se ne bi zagledao u vlastite nokte i ugljenarsku prainu pod njima, i dok ne bi uo druge naunike kako mu se rugaju: Prljavi Joe, crn kao Afrikanac! Tada bi mu se vlastita snatrenja otkrila kao suta la i smijao bi se svojoj gluposti sve dok mu se blijede oi ne bi ispunile nezaustavljivim suzama srama. Stari Giles Hazard, neenja, bio je jedan od trojice najvanijih ljudi u Archerovoj eljezari. Nadgledao je kovanicu: male pei na drveni ugljen u kojima su se kalupi lijevanog eljeza iz visokih pei ponovno talili i oslobaali vika ugljika i drugih kemijskih elemenata. Takvo eljezo ne bi bilo krto, ve podobno za kovanje potkova, eljeznih okova za kolske kotae i raonika. Giles Hazard hrapavim bi glasom tjerao radnike i naunike poput robova na posao. Cijeloga je ivota stanovao deset minuta hoda od visoke pei, a u eljezari je poeo raditi s devet godina. Bio je onizak, podebeo ovjek nepresune energije usprkos teini. Nalikovao je Josephu, ali u mnogo starijem izdanju. Moda je to bio jedan od razloga to se prema djeaku odnosio kao prema sinu. Drugi je razlog bio Josephovo brzo uenje. Giles je bio uoio Josepha prologa ljeta, na poetku druge godine njegova naukovanja kod Archer a. S nadzornikom visoke pei razgovarao je o naunicima, i ovaj je spomenuo Josepha pohvalivi okretnost djeaka pri poslu uz visoku pe. Giles, kao jedan od starjeina u eljezari, vrlo je lako premjestio djeaka k sebi. Bilo mu je ao da vjet momak trkara oko pjeanog kalupa i eka da visoka pe izbaci rastaljeno eljezo, pa da ga onda sprovodi u male kalupe vezane uz veliki poput praia uz krmau. U kovanici je Giles zaposlio djeaka da dugakom eljeznom ipkom okree po nekoliko odljevaka istovremeno kako bi se na uarenom drvenom ugljenu ravnomjerno talili. Momak je i taj posao brzo svladao i Giles se nije mogao suzdrati od pohvala. - Ima dobru ruku i nadaren si za ovaj zanat, Joseph. I dobre si naravi, osim, primijetio sam, kad ti se naunici rugaju zbog ouha. Ali, ugledaj se na gazdu. Istina, i on je svojeglav, ali i svjestan da je to ponekad bolje prikriti. On prodaje svoju robu s osmijehom i lijepom rijeju, i ne urla na kupce im mu malko protuslove.

U sebi, pak, Giles je sumnjao da e ga djeak posluati. Josephov ivot nalikovao je pripremljenom kalupu u koji se rastaljeno eljezo njegove linosti ve ulijevalo. Sve okolnosti, sredina u kojoj je ivio, nepismeni roditelji, odredili su djeaku sumoran ivot. Osim ako mu estoka narav prije ne doe glave. Pa ipak, moda stoga to je Giles stario, i to je spoznao ispraznost ivota neenje, nastavio je hrabriti Josepha. Poduavao ga je ne samo zanatu ve i znaaju zanata. - eljezo vlada svijetom, djeae moj. Ore ledine, premouje kontinente. Odluuje ratove, takoer. i lea. Archerova eljezara lijevala je i topovske kugle za mornaricu. Giles je okrenuo okruglo lice prema nebu: - Samo Bog zna odakle je eljezo stiglo na Zemlju. Od davnina su ovjeku poznati meteonti i njihovo eljezo. A djeak je brzo zapitao: - to je to meteorit, majstore Hazard? Osmijeh je ozario Gilesovo lice: - Zvijezda koja pada. Sigurno si ih vidio. Djeak je zamiljeno kimnuo glavom, a Giles je nastavio priati potanko o svemu to je Joseph tek nedavno nauio uei zanat. Pripovijedao je i o povijesti taliomcarstva. O stuckofen i flussofen, peima za taljenje u Njemakoj iz 10. stoljea. O hauls fourneaux -peima koje su gradili Francuzi u 15. stoljeu. O Valoncima u Belgiji koji su prije ezdesetak godina poeli proiavati eljezo ponovnim taljenjem. - Ali sve je to samo djeli, sekunda na velikom satu eljeza. Sveti Dunstan talio je eljezo prije sedam stotina godina. Kau da mu je kovamea bila u spavaonici u Glastonburryju. Egipatske faraone pokapali su sa eljeznim amajlijama i sjeivima bodea jer metal je bio rijetkost i vrednota. Imao je snagu. itao sam o bodeima iz Babilona i Mezopotamije, nekoliko milenija prije Krista. - Ja ba ne itam dobro. . . - Netko bi te trebao poduiti - progunao je Giles. - Ili bi se trebao sam potruditi. Djeak posuti, pa ree: - Nisam to mislio, nego, nikad nisam uo tu rije koju ste rekli. Milen... ili tako nekako. - Mileniji. Milenij je tisuu godina. - Oh! - Djeak trepne oima. Gilesa obuze zadovoljstvo vidjevi kako momak guta svaku rije. - itajui, ovjek moe nauiti stvarno mnogo, Joseph. Ne sve, ali mnogo Kad to kaem, onda mislim na ovjeka koji eli postii neto a ne ostati ugljenar. Joseph je shvatio. Kimnuo je glavom ne naljutivi se. - Onda, zna li itati? - upita ga Giles. - Oh, da - zabrza Joseph, pa zastade i pogleda Gilesa. Potom prizna: - Sasvim malo. Majka me pokuala uiti uz Bibliju. I svidjele su mi se pri e o junacima. O Samsonu, Davidu. Ali Windomu se ne svi a da me majka ui. Tako je i prestala. Giles zaguna. - Ako svake veeri nakon posla ostane jo pola sata, ja u pokuati. - Ali, Windom bi mogao... - Slazi! - prsijee Giles. ~ Ako pita zato kasni, slMi mu. Hou rei, ako eli neto uiniti od sebe, neto bolje od ugljenara. - Mislite li da bih mogao, majstore Hazard? - to ti misli ? - Mogao bih. - Onda i hoe. Tko se trudi, taj i uspije. Taj su razgovor Giles i Joseph vodili prethodnog ljeta. Cijele jeseni i zime Giles je poduavao djeaka. Napredak je bio oigledan, i Joseph nije mogao a da se ne pohvali majci. Jedne veeri, dok Windoma nije bilo u kui, pokazao joj je knjigu koju je kriom donio. Metallum Martis Duda Dudleyja, nedavno preminulog nezakonitog sina lorda Dudleyja. Dud Dudley je tvrdio kako se eljezo uspjeno tali i pomou kamenog ugljena, iz ugljenokopa, itao je Joseph majci pomalo zamuckujui. Oi joj zablistae od divljenja. No, ubrzo sjaj u njima ugasne. - Uenje je lijep nauk, ali ovjek se moe preko mjere umisliti. U sreditu tvojega ivota mora biti Isus. Djeak se ne sloi s time, ali preuti. - Samo su dvije prave vrijednosti u ivotu - nastavila je. - Ljubav prema Sinu Gospodnjem i ljubav prema blinjemu svom. Ljubav kakvu osjeam za tebe - ree, i iznenada ga privine uza se. uo je njene jecaje, i osjetio drhtanje njena tijela. Vrijeme krvavih progona ugasilo je u njoj sve nade, osim one u nebo, svu vjeru osim one u Spasitelja, kojem on vie ne vjeruje.

Bilo mu je ao majke, ali odluio je ivjeti po svome. O lienju, ne rekoe Windomu ni rijei. No, Bess nije mogla sakriti neki udan ponos u oima, zbog kojeg je mu sve ee bjesnio. Jedne ljetne noi, nedugo poslije svae oko Josephova prezimena, djeak se vratio kui i naao majku na prljavom podu, poluonesvi-jetenu, pretuenu i okrvavljenu. Windoma nigdje. Nije eljela rei to se dogodilo, nego je molila Josepha da joj obea kako se nee osvetiti ouhu. I obeao je. No mrnja i bijes nezaustavno su u njemu rasli. Kako su se bregovi Shropshirea zlatili i rumenili pred nadolazeom jeseni, Joseph je, uei, napredovao sve vie. Giles se odlui na hrabar korak. - Porazgovarat u s gazdom i zamoliti ga da ti jedanput tjedno na sat vremena dopusti boravak u njegovoj kui. Tamo je i uitelj. Poduava Archerova sina, i sigurno ima slobodnog vremena. Vjerujem da e Archer to dopustiti. Mogao bi nauiti malo matematike. Moda i latinskog. - Zato bi to dopustio? Pa ja sam nitko i nita. Stari se Giles nasmije, i rukom mu razbarui kosu. - Bio bi on sretan da gotovo besplatno stvori odanog i obrazovanog radnika. To je prvo. A drugo, Archer je estit ovjek. Jedan od rijetkih na ovome svijetu. Joseph mu nije vjerovao, sve dok Giles ne ree jednog dana kako je Archer pristao. Uzbuen, djeak je zaboravio na oprez dok je te noi trao kui. Gusta magla slegla se nad rijekom i bregovima. Pred kolibu je stigao promrzao. Windom je bio u kui, mrzovoljan i pripit. Ozaren milju kako je nekome stalo do njega, Joseph zanemari majine poglede upozorenja i u jednom dahu ispri a novost o uitelju. Windomu sve to nije nita znailo. - Krista mu, to e glupom momku uitelj ? - Buljio je u Josepha s prezirom, koji djeaka zasijee poput noa. - Neuk je. Neuk ba kao i ja. Bess je guvala piegau, zbunjena. Nije znala kako da se izvue iz zamke u koju ih je doveo djeak. Pourila je do ognjita, nervozno sruivi ara. Joseph se zagleda u ouha i ree: - Nisam neuk. Stari Giles me nauio. - emu te nauio? - Da itam. Da vie znam. Windom se smijuljio, eprkajui nos malim prstom. Obrisao ga je o hlae, i glasno se nasmijao: - Kakva budalatina. to e ti knjige, ako radi u kovanici. - Trebaju mi ako elim biti bogat kao gazda Archer. - Oh, ti se misli obogatiti jednog dana, je li? Josephove usne izgubie boju. - Neka gorim u paklu ako budem bijedan i glup kao ti. Windom zaurla i krene prema djeaku. Bess prestane mijeati kau u kotliu objeenom nad ognjite. Rairenih ruku, pojuri prema muu. - Nije mislio tako, Thad. Imaj milosti, jer Isus nas tako u... - Glupa, pobona kujo, s njim u onako kako mi se prohtije - zaurla Windom i tresne je nadlanicom po licu. Ona zatetura, udari ramenom o ogradu ognjita, i zavriti. Bol iznenada izbrie njenu privrenost Spasitelju. Spazi na podu ara, zgrabi ga, i visoko podigne zaprijetivi muu. Bila je to kretnja zaplaivanja, vie patetina nego ozbiljna, no Windom je shvati drugaije, okrene se i poe prema Bess. Uplaen i bijesan, Joseph pokua zgrabiti ouha. Windom ga odgurne. Bess, prestravljena, nije znala to bi sa araem. Windom ga istrgne iz njene ruke, i dok je Joseph zastao, zurei u prizor, dvaput je udari eljeznim krajem po sljepooici. Ona padne kao pokoena, s tankim mlazom krvi na obrazu. Joseph je jo trenutak nepomino zurio u majku, a zatim se u divljem bijesu baci na ara. Windom ga zavitla prema zidu. Joseph potri do ognjita, zgrabi lanac i kotli s vrelom kaom i hitne ga na Windoma, koji zaurla, pritiui rukama opeene oi. Joseph je oprljio ruke, ali nita nije osjeao. Podigne prazni kotli i tresne njime o Windomovu glavu. Windom padne, stenjui. Joseph zgrabi lanac, omota ga ouhu oko vrata i zategne dok se nije duboko zarezao u meso. Divlje ga je zatezao. Konano se Windom prestane trzati. Joseph istra u maglu i povrati. Dlanovi su mu gorjeli. Poeo je shvaati to je uinio. Najradije bi se sruio i zaplakao, pobjegao odavde. No, nije to uinio. Prisilio se da krene prema otvorenim vratima. Kad je uao u kolibu, spazio je majku. Polako se micala. Bila je iva! Poslije nekoliko pokuaja, uspio ju je osoviti na noge. Mrmljala je nerazumljivo, i povremeno se zasmijala. Ogrnuvi je pledom, pomagao joj je da maglovitim padinama sie prema kolibi Gilesa Hazarda, tri i pol kilometra daleko. Putem se nekoliko puta ruila, no uz njegovu pomo i molbe, nastavljala je hodati. Giles je otvorio vrata kolibe gunajui, drei u ruci svjetiljku koja mu je obasjavala lice. Ve slijedeeg

trenutka pomogao je Bess da se smjesti u njegov jo topao krevet. Pregledao je ranu, povukao se korak-dva, i protrljao bradu. - Otrat u po lijenika - rekao je Joseph. - Gdje ga mogu nai? Stari Giles nije mogao prikriti zabrinutost. - Rana je preteka da bi lijenik mogao pomoi. Istina zaprepasti djeaka, i on tek tada zaplae. - Ne, to ne moe biti istina. - Pogledaj je! Jedva die. A brija koji je u ovom kraju i lijenik, prava je neznalica. Ne moe joj pomoi, moe samo postavljati pitanja o porijeklu rana. I sama Gilesova reenica zazvucala je kao pitanje. Joseph je s^mo rekao da ju je Windom udario. - Moemo jo jedino ekati - zakljuio je Giles trljajui oko. - I moliti se Isusu. Joseph je to rekao iz oaja. Giles stavi kotli na vatru, a Joseph klekne uz krevet, sklopi ruke, i stane predano moliti. Ni po emu se nije vidjelo da su djeakove molitve usliane. Bess Windom disala je sve slabije, lice joj je bivalo sve bijede. Poivjela je do praskozorja, do prvog jutarnjeg svjetla koje se probilo kroz gustu rijenu maglu. Giles blago dotakne Josepha po ramenu i trgne ga iz misli. - Sjedni uz vatru - ree Giles i prekrije plahtom Bessino blijedo i smireno lice. - Svreno je. Otila je ususret svome Isusu i nita vie ne moemo uiniti, Ali za tebe nije svreno. Sve zavisi od toga hoe li te uhvatiti. - Giles uzdahne. -Tvoj je ouh mrtav, zar ne? Djeak kimne glavom. - Tako sam i mislio. Inae ne biste doli do mene. Sva Josephova bol izlije se u jedan jedini krik. - Drago mi je to sam ga ubio! - Da, siguran sam u to. No injenica je da si ubojica. Archer nee zaposliti ubojicu, i bogme mu ne zamjeram, no... Strogosti u glasu nestade. Nije se mogao pretvarati. - Ne elim te vidjeti kako visi, niti kako te rae-tvoruju. to da uinimo? Zamiljeno se ushoda. - Tragat e za Josephom Moffatom, zar ne? U redu, ti e onda biti netko drugi. Donijevi odluku, Giles ispisa na list papira izjavu, po kojoj njen nosilac, Joseph Hazard, neak, putuje obiteljskim poslom. Nakon trenutka dvojbe, Giles se potpie i uz potpis doda Ujak i Staratelj, te nekoliko slovnih ukrasa, koji izjavu uinie nekako vjerodostojnijom. Giles obea da e Bess sahraniti kranski i uvjeri djeaka kako je opasno da ostane i pomogne mu. Dade mu dva ilinga, neto kruha umotana u maramu, uputi ga kako da izbjegne glavne putove, i na kraju ga oinski zagrli. Potom zdvojnog Josepha Moffata otprati iz kolibe, put maglenosivih biegova. Na pustoj cesti u Gloucestershireu, Joseph zastade i podigne pogled. Nebo bijae kristalno vedro, s tisuama zvijezda. Na istoku spazi svijetlei trag. Kao da je uarena toka jurnula ka zemlji. eljezo. Bog je slao ovjeku eljezo, ba kako je Giles govorio. Djeak shvati zato su eljezari toliko ponosni na svoj zanat. To je zvanje roeno i blagoslovljeno na nebu. S potovanjem, Joseph je pratio svijetlei trag sve dok nije nestao nad horizontom. Zamislio je golem grumen zvjezdanog eljeza kako se ari u nekom novom krateru na Zemlji. I bilo mu je jasno da nema monije stvari na svijetu. Nije onda udo da eljezo odluuje ratove, svladava daljine, i da ovjek od njega gradi strojeve. Od toga je trenutka njegov ivotni put bio odreen. Joseph je urno grabio ka luci Bristola na Avonu. Nijednom ga ne zaustavie. i nitko ne zatrai pismenu potvrdu koju je Giles tako brino pripremio. To je rjeito kazivalo koliko je itko mario za Thada Windo-ma. Joseph je alio za majkom, ali nimalo zbog ubojstva ouha. Uinio je ono to je bilo nuno. Osvetio se jer je tako moralo biti. Na putu je otkrio da ga zaokupljaju neke nove i udne misli. Nikad nije bio pristaa majinog vjerovanja u blagog Isusa, Isusa koji prata, koji trpi. Shvatio je da ga privlai Stari zavjet. Bess mu je itala mnoge prie o jakim, hrabrim ljudima, odlunim u postupcima. Hodajui poljima i umama ka velikoj luci zapadne Engleske, osjetio je da su mu ti junaci nekako bliski, i da mu je blizak njihov Bog. Nakon nekoliko pokuaja otkrio je brodskog kapetana koji je kanio zajedriti prema Novom svijetu, dijelu zemljme kugle u kojem su tih dana mnogi Englezi naii utoite i novi poetak. Kapetan je imao drvenu nogu, ime mu je bilo Smollet, a brodu Galeb Portsmoutha. Odmah mu je predloio pogodbu. - Potpii izjavu da e mi sluiti, a ja tebi zauzvrat dajem smjetaj i hranu dok si na brodu. Pristajemo u Bridgetownu na Barbadosu, a zatim plovimo do kolonija u Americi. Tamo trebaju vjete radnike. Ako si dobar eljezar, kako kae, lako e se snai.

Kapetan je kiljio na Josepha preko ruba vra s pivom, kojeg je prinosio ustima. Djeak se nije prestraio uvjeta pogodbe. ak su mu se i svidjeli. ovjek odluan da uspije, mora se suoiti s tekim izborom. Tako je bilo i junacima Staroga zavjeta, Abrahamu i Mojsiju. Ako se eli ugledati na ikoga, onda to mora biti netko od tih junaka. - Onda, Hazarde, to si odluio? - Niste mi rekli koliko u vam dugo morati sluiti? Kapetan Smollet se naceri - Neke toliko ponese elja za pustolovinama, a neke giinja zbog zloina da potpuno zaborave postaviti o\o pitanje. - Joseph zadri bezizraajno lice, znajui da ga iskuava. Prouavao je sadrinu vra, i ne trep-nuvi rekao: - Pogodba je na sedam godina. Joseph odmah poeli da odbije ponudu. No, ne uini tako Smollet shvati njegovu utnju nijenim odgovorom, slegne ramenima, ustane, i baci na stol nekoliko nov ia za pie. Biti sedam godina ovisan o drugome ovjeku poput roba nije lako, pomisli Joseph. Pa ipak, mogao bi to vrijeme pametno iskoristiti. Mogao bi mnogo toga nauiti, kao to je Giles govorio, i usavriti zanat. Poslije sedam godina bit e slobodan ovjek, u novoj zemlji koja treba kovae i eljezare, i gdje nitko nije uo za Thada Windoma. Na vratima krme kapetan Smollet zastane. Netko iza njega ree: - Potpisat u. Kiilo je te veeri, dok je Joseph urio pristanitem prema Galebu Portsmoutha. Na krmi broda, u prozorima kapetanove kabine goijelo je svjetlo. Za koji tren, u toj e kajiti Joseph potpisati pogodbu. Nasmijao se, pomislivi na kapetana. Kakva je to hulja. Gotovo da i nije pitao za Josephovu prolost i obitelj. Strahujui da kapetan ne povue pogodbu, Joseph mu je pokazao Gilesovu izjavu. Smollet je preletio oima po papiru, i cerekajui se vratio mu list. - Obiteljski posao. Zbog kojeg treba potegnuti ak do kolonija. Moe misliti! Pogledi su im se sreli. Smollet je znao da djeak bjei, i nije ga bilo briga, a Joseph se udio kapetanovoj drskosti. Sve vie mu se ^viao. Sedam godma i nije tako dugo. S tom milju zastane na pristanitu. Side stepenicama do vode, nasloni se jednom rukom o luki stup, a drugom stade uranjati u slanu vodu. Smoi zatim obje ruke. Ako je i bilo simboline krvi na njegovim dlanovima, sada je nestala. Pred njim je bio novi poetak. Pod svjetlom fenjera s oblinjeg broda pogledao je mokre prste. Glasno se nasmijao. Jo do maloprije pod noktima se crnila ugljenarska praina. I nje vie nije bilo. Zafukao je, zakoraivi na brodski mosti. Stupio je na Smolletov jedrenjak bodra duha. Nije mu bilo teko da se obavee na sedam godina, jer je osjetio da ga poslije eka sloboda. U Novom svijetu sve e biti drugaije za Josepha Moff... ne, za Josepha Hazarda. Bog e mu pomoi. Njegov Bog, koji mu je svakoga trena postajao sve blii. Onaj koji podrava hrabre ljude, koji ih bodri da se uhvate ukotac s tekoama. U prolih nekoliko dana, Joseph i njegov Bog dobro su se upoznali. Sada su postali bliski prijatelji. 1687: Plemi Kasnoga proljea te godine, na drugoj strani Oceana, u kraljevskoj koloniji Karolini, jo je netko matao o uspjehu i bogatstvu, Za njega je ta elja grani ila sa suludom udnjom. Jer, on je znao to znai biti bogat, moan i siguran. No, sigurnost je bila samo opsjena, a bogatstvo i mo nestali su kao to pijesak nestaje na obali Charles Towna kad ga zapljusne olujna plima. Charles de Main bio je tridesetogodinjak. U koloniji je, s prelijepom enom Jeanne, ivio ve dvije godine. A prije sedamnaest godina, evropski doseljenici utemeljili su Karolinu. Stoga je svatko od dvije-tri tisue njenih bijelih stanovnika bio zapravo doljak. Meu doseljenicima nala se i skupina pustolova s Barbadosa. Ti su se ljudi skrasili u selu Charles Townu, i ubrzo se prili no osilili pod zatitom engleskih plemi a, koji su i utemeljili koloniju pokuavajui iz nje izvui korist. I Barbadoam, mada takoer doljaci, ve su se smatrali povlatenima. Charles je drao Barbadoane nepraktinim glupanima. Matali su o raju u kojem e uzgajati svilce, eer, duhan, pamuk. Charles je bio realistiniji. Priobalne nizine Karoline bile su prevlane za takvu vrstu zemljoradnje. Ljeta su bila suna i vrela, i samo ono najotpornije moglo je uspijevati. Tako je kolonija ostvarivala napredak na trima izvorima. Krznima koja su stizala u Charlesovu trgovaku postaju, stoarstvu, i posebnoj robi koju je Chailes na nianu puaka dovodio iz unutranjosti zemlje. Bili su to Indijanci odreeni za roblje. Charles i Jeanne doli su ovamo, u zemlju obalnih movara i pjeanih breuljaka, iz Francuske. Njihov rodni kraj bijae dolina Loire, gdje je Charles doao na svijet kao etrnaesti vojvoda svoje loze.

Oenio se kad mu je bilo dvadeset godina, i preuzeo poslove oko obiteljskih vinograda. Nekoliko je godina ivot mladog para nalikovao idili, osim, moda, injenice da Jeanne nije mogla zanijeti. A tada, sve se sruilo kao kula od karata. Vjera, koja je ve generacijama stavljala njihovu obitelj na kunju, donijela im je propast. Godine 1685, kada je Luj XIV opozvao Nantski ukaz, prividnom primirju izmeu francuskih katolika i protestanata bio je kraj. Kao i mnogim drugim ponosnim hugenotima (u to vrijeme neki su Francuzi zamijenili rije ponos rijeju izdaja), Charlesu de Mainu i njegovoj eni zaprijetili su progon i pogibija. A kad su progoni otpoeli, strogo se kanjavao pokuaj bijega iz zemlje. Usprkos tome, kao i stotine drugih hugenota, i Charles de Main kanio je pobjei. U selu, do velikog dvorca obitelji De Main, ivio je pisar imenom Emilion, ija je pobona vanjtina skrivala fanatizam i lopovluk. Bio* je dobro upoznat sa zaradom koja se u Engleskoj mogla ostvariti prodajom crvenog i bijelog vina, pa je'udei za probitkom bacio oko na posjede De Mainovih. Kako bi se domogao njihovih vinograda, podmitio je konjuara da mu dojavljuje sve o planovima gospodara i gospodarice. Emilion je slutio da De Mainovi spremaju bijeg, i jedna njegova dojava na pravom mjestu rijeila je sve. U noi kad su pokuali utei, koija De Mainovih nije se udaljila niti pet stotina metara od dvorca, a za njima je ve galopirala potjera. Charles je zagrlio preplaenu enu, apui joj rijei ohrabrenja, rijei ljubavi, pokuavajui odvratiti njene misli od onoga to ih eka. Poslije hapenja, ekala ih je inkvizicija, koja je silom pokuavala preobratiti krivovjerne protestante. Jedan hugenot iz njihova susjedstva, uhvaen u bijegu, umro je na inkvizitorskim mukama. Noem su mu odrezali testise. Mladog plemia i njegovu enu drali su u tamnici sedamnaest dana. Ispitivali su ih pomou noeva i usijena eljeza, ali nisu ih uspjeli slomiti. Barem oni to nisu pokazali, iako je pred kraj Jeanne nezaustavno vritala i plakala. Bilo im je sueno da istrunu u tamnicama Chalonnesa, no Charles je imao ujaka u Parizu, Bio je to lukav politiar, koji je uvjerenja mijenjao lako i brzo, kao odjeu. Poznavao je nekoliko utjecajnih ljudi, katolika, kojima vjera nije smetala da napune kese novcem. Mito je isplaeno, a zauzvrat jedna tamnika vrata ostala su nezakljuana. Charles i Jeanne de Mam pobjegli su iz Nantesa na dnu ribarske brodice, toliko trone da su jedva izvukli ivu glavu iz uzburkanog La Manchea. U Londonu, ostali hugenoti uputie ih u Karolinu. Prialo se o vjerskoj trpeljivosti u toj koloniji, o obeanoj zeoilji za ljude njihove vjere. Mjesecima kasnije, preplovivi ocean, izmoren putem, klimom nove postojbine i tekoama koje je tamo zatekao, mladi se plemi pitao je li cijeli put, pa i ivot sam, uope vrijedan svih tih napora. Charles Town ne mora obavezno donijeti sreu ljudima ije je ime Charles. Barem mu se toga trenutka tako inilo. Pojednostavio je s\oje ime, odbacivi plemiko de, i ostavio samo Main, dokazujui tako da ivot u novom kraju poinje ispoetka. Uskoro je njegov pesimizam iezao. U Karoiini se oslobodio mnogih stega i pravila koja su ga sputavala dok je jo nosio titulu. I to je iskoristio. Preivio je muenja, o tome su svjedoili oiljci na nogama i prstima, pa e preivjeti i bijedu. Pohlepni pisar ukrao mu je posjede i dvorac, ah on e zaposjesti novi, i podii novu veliku kuu. Ako ne uspije on, uinit e to njegovi nasljednici. Samo da mu Jeanne podari potomka. Jadna Jeanne. Njene su sive oi bile sjajne i ispunjene ljubavlju kao i prije, no sijedi trak du ute kose svjedoio je o muenju u tamnici, kao i njen djetinji smijeh, mrmljanje i kikot na svako ozbiljnije pitanje. Prepoznala bi, katkad, svoga mua, ali ivjela je u uvjerenju da su jo uvijek u Francuskoj. Njen duh nije prebolio muenja kao njeno tijelo. Bolest dodue nije ugasila i njenu strast. Ali, noi provedene u zagrljaju mua nisu joj podarile dijete. Zbog te istine, i osjeaja da mu godine promi u, Charles je proveo mnoge besane noi. S trideset je poeo stariti; s etrdeset, mogao je rei kako je proivio dug ivot. Istroilo ga je i mukotrpno podizanje male trgovake postaje na prijelazu rijeke Cooper, ponad Charles Towna. Vie nije nalikovao plemenitau. Dodue, bio je stasit i malo pogrbljen zbog visine, no siromatvo, fiziki napor i teak ivot naruili su mu izgled. Njegov osmijeh, nekad otvoren i ugodan, inio se lanim, ak i grubim. A osmjehivao se sve rjee. Nestalo je svakoga traga plemikome ponosu. Jahao je ragu od brdskog konjia koji samo to se nije ruio pod njegovom teinom. Postao je karikaturom negdanjeg Charlesa de Maina. Kad bi ga ovjek bolje pogledao, nije zapravo ni izgledao kao bijelac. Njegova kosa, smea kao i oi, vezana crvenom vrpcom, sputala se do polovice lea. Koa mu je bila smea, ba kao i koa osmoro poluodje-venih, lancima vezanih spodoba koje su teturale iza njega. Iako je proljetno jutro bilo toplo, Charles je nosio duge hlae od jelenje koe i kratak konati kaput sav ispucao od starosti.

O pletenom pojasu bila su zadjenuta dva nabijena samokresa i dva noa. Preko koljena, poloio je puku kremenjau. Trgovac robljem morao je biti oprezan i dobar strijelac. Vraao se iz etvrtog pohoda na Cherokee naselja u podnoju planinskog lanca. Da nije povremeno hvatao i prodavao Indijance, Charles bi kao trgovac krznima ivotario, ili propao. Mala trgovaka postaja na rijeci nije donosila dovoljno, iako su krznari iz Charles Towna otkupljivali svako krzno koje bi Main uspio nabaviti od istih plemena, kojima bi u drugoj prilici otimao ljude. Sedmorica mukaraca i jedna ena, vezani lancima jedan za drugoga, nisu bili stariji od dvadeset godina. Naoiti, smeokoi ljudi, miiavih udova i crne kose. inilo mu se da je djevojka posebno lijepa. Imala je jedre grudi. Ve je ranije primijetio kako ga esto zagleda. U njenim je velikim oima nedvojbeno tinjala elja da mu prereze grkljan. Charles je jahao leima okrenut Indijancima bez straha. Na kraju povorke imao je, naime, pomonika, takoer dobro naoruanog. Bio je to golemi mjeanac, potomak nekog panjolca, koji se u ovaj kraj dovukao sa Floride, i Indijanke iz plemena Jamasee. Doao je u Charlesovu trgovaku postaju prije godinu dana i ve je tada natucao francuski. Uvjeravao je Charlesa kako mu je jedini cilj da se osveti neprijateljskim plemenima. Izgledalo je da mu se svia raditi za Charlesa. Moda zbog toga to je Karolinom lutalo tridesetak razliitih plemena u stalnom neprijateljstvu, koja su se meusobno pljakala. Tako je mjeanac, koji je sam sebe nazivao King Sebastian, radei za Charlesa spojio korisno s ugodnim. King Sebastian imao je lice podlaca, i kao mnogi Indijanci volio se oblaiti poput bijelca. Toga dana nosio je prljave hlae, koje su neko bile ruiaste, brokatni kaput zelene boje, razdrljen, tako da su se vidjela snana, oznojena prsa. Oko glave omotao je iroku vrpcu ukraenu svjetlucavim stakalcima. King Sebastian uivao je u svom poslu. Povremeno bi potjerao konja uz kolonu zarobljenika, i tresnuo pokojeg kundakom u lea. Kad bi primijetio pogled pun mrnje, zacerekao bi se i rekao* - Oprezno, kopile, ako progovori rnoj vatreni tap pretvorit u te u prah. - Ne pietjeruj - rekao je Charles na francuskome, zaustavivi konja kako bi se kolona sredila. Piimijetio je da Indijanci kipte od mrnje. - Nastojim ovu grupu dovesti u punom broju na trnicu. Hvala! King Sebastian nije odve mario za opomenu. Dou-e, svoj je bijes piema Indijancima iskaljivao na drugaiji nain. S vremena na vrijeme, oinuo bi pokojeg zarobljenika kratkim jahaim biem. Charles se vie nije obazirao. U argonu, trnica je znaila mjesto gdje su na drabi prodavali robove. Bio je to skroviti proplanak nedaleko od Charles Towna. U Karolim je, naime, trgovina Indijancima ve nekoliko godina bila zabranjena. Usprkos tome ljudi su se bavili tim unosnim i ne naroito opasnim poslom. Charlesovi zarobljenici, na primjer, uhvaeni su u sumrak na polju. Cherokee su bili i ratnici i zemljoradnici, pa kad bi ih naoruani lovci na robove iznenadili u polju, sve je ilo lako. Naravno, opasnost je uvijek vrebala. Lov na Indijance cvjetao je zbog jo nekih prednosti. Na putu do obale malo bi zarobljenih Indijanaca umrlo, za razliku od robova dopremanih iz Afrike preko Bridgetowna. Duge i teke plovidbe desetkovale bi svaku isporuku Crnaca. Osim toga, tko se elio ubaciti u trgovinu crnim robljem morao je imati brod, ili barem pozamanu sumu novca. A Charlesu za ovaj posao nije trebalo nita osim kratkog pohoda u unutranjost, jednoga konja, i puke. Sparina je postajala nepodnoljiva. Rojevi sitnih muica dosaivali su povorci ljudi cijelim putem. Vruina i tamni obrisi uma na obzoru bili su Charlesu pouzdani znak da se pribliavaju nizinama priobalja. Jo jedna no i pola dana i stii e do njegove postaje gdje je ostavio Jeanne samu, ba kao i uvijek kad bi odlazio u ovakve pohode. Vraajui se, uvijek je bio razdraljiv. A danas je bio posebno oprezan i nervozan. Primijetio je da ga djevojka opet gleda. Moda je traila priliku za nekakav znak ostalima da pokuaju pobjei? Odjahao je na kraj povorke, i ostatak popodneva ostao uz Sebastiana. Zanoili su i zapalili vatru da otjeraju komarce. King Sebastian prvi je straario. Charles se ispruio, stavivi oruje na prsa i sklopio oi. U polusnu poeo je razmiljati o svom ivotu. Mora nai naina da uspije. Dosad gotovo nita nije zaradio, jedva se odravao da ne propadne. Osim toga, udaljenost postaje od Charles Towna nije dobra za Jeanne, bez obzira na njeno stanje duha. Zasluila je bolji ivot, i on joj ga je elio osigurati. Iskreno ju je volio. No, nije mogao a da ne misli i o injenicama. Ako i uspije obnoviti imanje i bogatstvo, tko e ga naslijediti? Njegova je jadna ena, osim to je slaboumna, i jalova. Gotovo je bio zaspao, kad ga trgne zveket lanca. Otvori oi u istom trenu kad i Sebastian zaurla upozorenje. Mjeanac je bio zaspao; moglo se to zakljuiti jer je sjedio nespretno pokuavajui podii kremenjacu i nani-aniti. Razvueni u liniju, koliko su im doputali lanci na glenjevima i zglavcima, zarobljeni Indijanci su juriali. Djevojku, treu zdesna, vukli su za sobom, tako da je jedva uspjela preskoiti

vatru. Prestravljen, Charles je dograbio samokres. Isuse Kriste, samo da noni zrak nije navlaio barut. Potegne okida. Nita. Zgrabio je drugi samokres. Cherokee koji je juriao na sasvim lijevom kraju reda naoruao se kamenom. Zavitlao ga je na Sebastiana koji je pokuavao kleknuti i istovremeno nanianiti. Mjeanac se naglo sagne. Kamen ga pogodi u desnu sljepooicu, ne jako, ali dovoljno da hitac koji Sebastian ispali odzuji u mrak. Najblii Indijanac pokua golom nogom pritisnuti Charlesov vrat. Sigurno bi ga bio slomio, da se Charles nije hitro otkotrljao ulijevo, podigao desnu ruku i povukao okida. Drugi samokres je opalio. Kugla je pogodila Indijanca ispod brade, ula u usta i raznijela mu tjeme. Taj jezivi prizor prelomi pobunu, iako bitka ne prestade istoga trena. Charles pogodi jo jednog Indijanca, a King Sebastian hicem iz kremenjae treega. Tek tada? preostala etiri zarobljenika, sputana lancima za tri mrtvaca i djevojku, ponu uzmicati. Jednoga od mrtvih povuku preko eravice, kosa mu se zadimi, a zatim i zapali. Charles je drhtao. Bio je sav pranjav i zagaravljen od baruta, poprskan krvlju i mozgom ubijenog Indijanca. Poviati usoljenu srnetinu koju je veerao. Kad se pribrao, primijetio je razbjenjelog Sebastiana kako biuje preivjele Indijance. Mjeanac je odvojio mrtve od zajedni kog lanca, ali nije upotrijebio kljueve da im oslobodi vezane ruke. Uradio je to noem. U mraku, veliki crni leinari ve su se okupljali oko trupla. Mjeanac uhvati djevojku za kosu i trgne joj glavu. - I ovu kuju treba kazniti. Pogledavi je Charlesu se na trenutak otkri njena haljina i on vidje djevojine grudi. Prizor ga dirne. Grudi su joj bile jedre i pune ivota. Prestraeno gledajui Sebastiana, djevojka se pomakne i haljina pokrije otkrivena prsa. Charles zadri Sebastianovu ruku prije udarca. Uz odsjaj vatre njegovo je blijedo lice liilo na lice Cherokee Indijanca pod ratnikim bojama. - Tebe bi trebalo kazniti - rekao je Charles. - Ti si zaspao na strai. King Sebastian ga neprijateljski pogleda, kao da e svakoga trena skoiti na njega. Charles ga je netremice promatrao. Iako nije razumjela francuski, djevojka je shvatila to visoki bijelac eli re i. Nije se usudila osmjehnuti, ali oi su joj bile ispunjene zahvalnou. Charles i Sebastian zurili su jedan u drugoga. Prola je minuta. I jo jedna. Tada Sebastian pljesne dlanom muicu na golom vratu, i skrene pogled. Tako je sve i zavrilo. Ali, ne i za Charlesa. Cijeli ga je dogaaj s Indijancima prilino uzdrmao. ak i kad je istekla njegova straarska smjena, i kad je ponovno legao, nije mogao zaspati. Bliski susret sa smru podsjetio ga je da nema nasljednika. Tri su mu brata umrla jo kao djeca/a sestra mu je, bjeei pred progonima, nestala negdje u Pirenejima. On je bio posljednji izdanak loze De Mainovih. Kad je konano zaspao, san mu je liio na komar. Mijeali su se prizori plodnih Cherokee polja s prizorom Indijankinih grudi. Sutradan u rano poslijepodne stigoe do trgovake postaje na rijeci Cooper. Jeanne je bilo dobro i nita joj se nije dogodilo. Zagrlivi je, Charles proeta s njom uz obalu rijeke. Brbljala je djetinjarije dok su gledali bijelu aplju kako u au stoji na jednoj nozi. Jeanne je zasluila bolji ivot. Lijepu kuu, poslugu. Ujutro se Charles poeo pripremati za put do obale. Namjeravao je krenuti oko podneva, zajedno s Indijancima i krznom koje je pripremio za prodaju. Na putu do trnice izbjegavat e glavne putove kako netko ne bi vidio njega i krijumarenu robu. Pola sata prije odlaska, Jeanne je utrala u postaju, uzbueno ciei. Nije shvatio na to ga eli upozoriti, no uskoro ue i King Sebastian, preplaena izgleda. Mjeanac se muio da nae prave rijei na francuskome. - Tko dolazi? - upadne Charles. - Mukarci? Bogati Englezi ? To mi pokuava rei ? Uplaeni mjeanac kimne glavom i podigne ruku rairenih prstiju. - Mnogo njih. Na brzinu izgurae Indijance iz Winare. urno, Charles vee lancem etvoricu mukaraca i djevojku, i strpa ih u staju, a King Sebastian im krpama vee usta. Ako zatvorenici otkriju da su ovdje, otkrit e i njihovu prljavu rabotu s robljem, a to bi znailo kraj za Charlesa. Vatrena nada u oima zarobljenika otkrila mu je da e pokuati sve da se oslobode. Charles zapovjedi mjeancu da provjeri lance i krpe na njihovim ustima. Da stvar bude gora, na elu posjetilaca bio je utogljeni Englez imenom Moore, lan Kolonijalnog vijea uprave. Putovao je, po njegovim rijeima, u prokleto suno zalede zemlje s ctiii crna roba, od kojih je jedan neto znao o mjermtvu. Moore je traio posjed za ljetnikovac, to dalje od movarne obale. Ostao je tri sata, a Charles je cijelo vrijeme bio krajnje nervozan. U trenutku uo je udarac i zveket lanca iz staje, no Moore je ba tada brbljao neto i nije uo zvuk. Kad je jedan od slugu spazio ispod tezge lance i okove, Charles je morao izmiljati na brzinu.

- Dobio sam ih u zamjenu za puku - slagao je. -Od nekog sumnjivog momka koji se uputio u Virginiju. Prole jeseni... Moore nije poteno ni pogledao lance. S tipinom nadmenou, Englez se raspriao o vremenu, o groznoj klimi, nerodnoj zemlji, i uope o Novom svijetu. Oko etiri, kad je ega popustila, Englez odjaha sa svojom pratnjom. Charles iskapi veliku au dina, zagrli nakratko Jeanne, i odjuri do staje. King Sebastian straario je ispred vrata. Uavi unutra, Charles spazi kako Indijanci s mrnjom i bijesom gledaju djevojku. Krpa kojoj su joj bila vezana usta spala je i visjela joj oko vrata. Mogla je vikati da je htjela. Netremice je gledala u Charlesa, i on je konano shvatio. Moda je nasluivao i ranije, ali zbog osjeaja krivnje i pomisli na Jeanne nije elio sam sebi priznati. Naglo se okrenuo i izjurio iz staje. Posao trgovanja Indijancima postajao je sve opasniji. Sutradan ga je cijelim putem ka obali ta istina pratila kao mora. Proplanak na kojem su odravali tajne drabe robova nalazio se izvan debelim koijem utvrenog Charles Towna. Mjesto je bilo paljivo odabrano. Ni preblizu, kako ne bi bilo lako otkriveno, a ni predaleko kako put do njega po mraku ne bi bio odve opasan. Do trnice se stizalo za desetak minuta jahanja uzvodno rijekom Cooper. estorica mukaraca vec su ga ekala na poljani. Charles ih je ocijenio anglikanskim snobovima. Bili su to plantaeri iz ovoga kraja koji su tvrdoglavo iskuavali svakojake kultuie, ne bi li otkrili to ovdje usjeva i to im moe donijeti zaradu, ne odstupajui od svoga sna o Karolini. Dosad je svaki pokuaj propao. Kolonija jednostavno nije bila zemljoradni ki raj. Svejedno, oni su se i dalje pret/arali kako je sve u redu, i kako je njihov ivot savren u svemu. Prepriavali su najnovije traeve u Charles Townu, Podravali su Charleso^oi rabotu, no uvijek s odstojanja, ba kao to su se zadrali podalje od njega i kad je stigao na proplanak, Njegov miris ih je vrijeao, ba kao i njegovo porijeklo. Baklje zabodene u pjeano tlo bacale su slabo svjetlo na sredinu trnice, na velik okragao stol napravljen od prepiljenih debala niskih palmi. ovjek koji je stajao na stolu, takoer uvaeni gospodin, vodio je drabu za odreeni postotak od prodajne cijene robova. Charles je u gradu uo toga ovjeka kako osuuje trgovinu indijanskim robljem. I mnogi drugi su tako govorili, A svi ovdje prisutni kupili su dosad barem jednog Indijanca. Nisu se oni zapravo protivili zbog nemoralnosti porobljavanja drugih ljudskih bia, ve su se boi ali posljedica takve rabote. Tonije, bojali su se da e lov na Indijance ujediniti sva plemena. Bijelci su strahovali od indijanske odmazde. Mo, to ih nije sprijeilo da dou te veeri. Prokleti licemjeri, pomislio je Charles, Jedan po jedan, svaki od etvorice robova bio ]e prodan. Svaki po vioj cijeni. Charlesu su se kupci gadili, ali svakim otpuhom dima iz glinene lule koju je puckao, gnjev je jenjavao. Kad je zbrojio novac koji e dobiti, gnjev je potpuno iezao. Prislukivao je razgovore. Jedan je pri ao kako kani poslati upravo kupljenog roba u Zapadnu Indiju na pripitomljavanje. Ta je rije zapravo znaila da e mu ondje slomiti duh. Drugi je govorio o dijeljenju novih posjeda uz oblinje rijeke i potoke. - Da, ali to e li novi posjedi kad ne moe platiti zakupninu, urod s posjeda ne pretvara se u novac. - Moda postoji biljka koja to moe - rekao je prvi ovjek i podigao punu vreicu. Ostali se znatieljno priblie. I Charles je oslunuo. Draba je na trenutak zastala, jer je ovjek s vreicom odgovarao na pitanja. - To je sjeme. S Madagaskara. Isto sjeme raste u movarnim gradskim vrtovima. Jedan ovjek uzbueno uzvikne: - Je li to ria koju je lani kapetan Thurber donio doktoru Woodwardu ? Thurber je bio kapetan jedrenjaka koji je zbog popravka pristao u Charles Town. I Charles je uo prie o rii. ovjek s vreicom, paljivo je spiemi u dep. - Da. I odlino uspijeva na movarnom tlu. Svi su u gradu oduevljeni, i prava je jurnjava za novim posjedima. Zamislite, bogat urod koji e donijeti zaradu, na ovim prokletim nizinama. Ali. jedan od ljudi posumnja. - Da, ali koji bijelac moe izdrati rad u movari i blatu? - Nijedan, Manigault. Za to su sposobni samo ljudi navikli na egu i na nepodnoljive uvjete. Govornik zastane zbog dojma. - Afrikanci. Tisue Afrikanaca. Mnogo vie nego to ih je sada u koloniji. Charles Main ispatao je zbog svoje vjere dok je bio u Francuskoj. No, licemjerje spletkara poput Emiliona, muenje koje je unitilo Jeanne, sva iskuenja kroz koja je proao zbog vjere nisu ga odvratila od nje. Usprkos usijanom eljezu ustrajao je. Ali ne djelovanjem neke nadnaravne bile, ve vlastitom voljom. Tako se i nejasna predodba Svevinjega, u kojeg je jo uvijek vjerovao, poela mijenjati. Bog je bio

ravnoduan. Bez dobrohotnog plana za stvoreni svijet i njegova bia. A to je sililo ovjeka da se pouzda samo u sebe. S vremena na vrijeme, nije loe da pozdravi Boga, ali ne sa strau, ve samo kimanjem glave, kao kad pozdravlja staroga strica. No, kad treba odluiti kako izgraditi sutranjicu, mudar e ovjek stvari uzeti u svoje ruke. A opet, na tom bakljama osvijetljenom proplanku okruenom gustom umom koja je rasla iz zaguljive movare, uz udne krike ptica, Charles je osjetio neto neobi no. Iznenada, ono negdanje vjerovanje udnom je snagom preplavilo sva njegova osjeanja. U trenutku, kao da je sasvim jasno osjetio znak nadnaravne sile koja ga je usmjeravala sve ove godine da bude ba tako kako je bilo, da bi ga s odreenom namjerom dovela ba na ovo mjesto, ba u ovom trenutku. I tada je odluio da krene novim putem. Vie nee uloiti ni novia u trgovaku postaju. Ma koliko ga stajalo, platit e prevrtljivim odvjetnicima za savjet kako da se domogne posjeda blie moru. Ispitat e sve o ovome to je uo veeras, o sjemenu s Madagaskara. On je, ipak i prije svega, ovjek koji je neko ivio od zemlje. Ako je mogao uzgajati lozu, moe onda i riu. Teak rad bio je jedini problem. Dobro je poznavao negostoijubivu, movarnu zemlju u nizini. Ne bi izdrao ni mjesec dana radei do pasa u vodi. Movara je bila puna zaraze, a na aligatore nije se usudio ni pomiljati. Odgovor na taj problem bio je samo jedan. Crnaki rob. Moda dva, ako uspije odvojiti toliko novca. Iskrivljenom logikom ovjeka koji je svjestan krivice i pokuava je opravdati, Charles je o sebi razmiljao samo kao o ovjeku koji prodaje robove, a nije ogrezao u gri]eti robovlasnitva. Negdje na dnu savjesti, protivio se svemu tome. Opravdavao se injenicom da zapravo nikada nije vidio to se dogaa s Indijancima koje bi uhvatio i prodao. Moda su ih dobri vlasnici (umirivao bi savjest) putali poslije na slobodu. A sada nije bilo uzmaka. Savjest se morala potpuno potisnuti. I sam je morao nabaviti barem jednog crnog roba. Bilo je to ekonomski nuno. Uvjet da se preivi. ovjek ini ono to mora. - Gospodo, gospodo - povikao je voditelj drabe. -Brbljanje nas je zamalo odvuklo od veeranje poslastice. Penjui se na stol s Indijankom, visoko joj zadigne suknju i otkrije tijelo. Ljudi iznenada zautjee. ovjek ini ono to mora, pomisli Charles. Isto pravilo vrijedi i kad je rije o njegovom nasljedniku. Charles shvati. Ako eli obnoviti svoj ivot, ako eli uspjeti u Karolini, a inilo mu se da nada tinja, mora se suoiti sa stvarima onakvim kakve jesu. Nije mu bilo ni nakraj pameti da napusti Jeanne. No krajnji je as da zaboravi na vjernost. - Gospodo, tko e poeti drabu za ovu lijepu Indijanku? Tko e ponuditi prvu cijenu? - Prestanite. - Charles rukama ustro odgurne ljude koji stajahu oko stola. - to je, Main? - upita drabovatelj, dok su se neki od odgurnute gospode dizali s trave i otresali odjeu, mrko buljei u lovca na ljude. Ako i jest protestant, istovremeno je i prostak. to da ovjek uope oekuje od jednog Francuza. - Predomislio sam se. Ona nije na prodaju. Polako pogleda prema djevojci. Drabovatelj spusti njenu haljinu. Oi joj bijahu prikovane za Charlesa. Razumjela je. Charles nije ni pomiljao da prenoi u Charles Townu. ak ni oni bijednici to su ivjeli na vrhu poluotoka, gdje se dvije rijeke spajaju i ulijevaju u more, ne bi pristali primiti na konak bijelca s Indijankom, koja oito nije bila njegova robinja. Otkrio je skrovit proplanak nedaleko od ograde Charles Towna. Tamo je? usprkos strahu od zmija i komaraca, razastro pokrivae, nadohvat ruke smjestio nabijene kremenjae, legao uz djevojku u vruoj, vlanoj noi. vrsto je privivi uza se. Znao je samo nekoliko rijei njena narjeja, a nijedna nije bila rije udvaranja i njenosti. Pa ipak, shvatila je njegovu elju, podaj ui se nestrpljivo njegovim rukama. Usne na usnama, njegova ruka na njenu trbuhu, to je eljela od samog poetka. Slutio je to u njenim oima, ali nije elio priznati. Charles je bio vjet ljubavnik. Znao je kako treba postupati s Jeanne s obzirom na njeno stanje, tako da nije zaboravio biti njean i obziran. No? te je veeri, pred kraj, promijenio nain voenja ljubavi. Lagan i ujednaen ritam prerastao je u bri i ei. Bivao je sve uzbueniji. Djevojka takoer. Blago zadovoljstvo pretvorilo se u neobuzdan uitak. Leei na vlanoj, plodnoj zemlji, pod tamnim nebom iaranim zvijezdama koje padaju, nisu se razdvajali ni jednog trenutka. Te je noi Charles zasijao sjeme, uspjeno kao to e ga zasijati u zemlju. I jedno i drugo odredit e mu sudbinu. U to je vrijeme Charles Town brojio neto manje od stotinu priprostih kua i trgovina. Barbadoani su matali o podizanju prostranih i lijepih kua nalik onima koje su gradili na otocima s kojih su doli. No,

za to je trebalo bolje gospodariti i vie zaraditi. Tako je gradi, s obzirom na elje njegovih stanovnika, pokuavao biti otmjen, a zapravo je izgledao jadno. Ali ne i Charlesu koji je uranio toga jutra. Dan je bio sunan i ist, a sjeverac koji je puhao s mora, osvjeio je zrak u luci. Spustio se do mola, a Indijanka ga je pratila u stopu. Njegovo se dranje promijenilo. Zraio je sigurnou i snagom. Primijetio je sablanjive poglede ljudi na molu. Smatralo se normalnim imati za prilenicu obojenu enu, smeu i crnu. Ali ne i javno s njom etati. Negodovanje ljudi natjeralo je Charlesa da o tome razmisli. Naime, doseljenici su snobovski drali do svojega porijekla. Ako postane otac djeteta za koje e svi znati da je poluindijanac, ni njega ni dijete nikada nee prihvatiti u svoj krug. Bez obzira na svo bogatstvo, njegovo porijeklo nee vrijediti koliko i njihovo, Na brzinu je poeo smiljati plan. Bio je siguran da e Indijanka zanijeti. Pobrinut e se on za to. A kad se to dogodi, nai e naina da je skloni daleko od pogleda. Sagradit e joj kolibu malo dalje od svog posjeda, i nitko za nju nee znati osim njega, i moda Sebastiana. Objasnit e joj da je tako sigurnije. Tada e rei Jeanne da kani usvojiti muko dijete. Nije ni sumnjao da e mu Indijanka podariti sina; nije ni sumnjao da e je uspjeti smiriti kad joj oduzme dijete. Bio je mukarac, a to je mnogo znailo. Bio je bijelac, to je znailo i vie. Moe je i prisiliti ako bude trebalo. Nee prezati ni od ega da osigura nastavak svoje loze i dobrobit djeteta koje e nositi njegovo ime. Kasnije e svima rei da je dijete siroe, sin njegove sestre. Sve to je smislio uinilo mu se dobrim, i nije mogao sakriti uzbuenje. Djevojka koja je hodala uz njega primijetila je na njegovu licu iznenadan, tvrd osmijeh koji ubrzo nestade. Uhvatio je njezin upitni pogled. Njeno joj je dotakao ruku, smirujui je oima. Svladao je vlastito uzbuenje i prestao ubrzano disati. Nastavie hodati molom. Raspitivao se o prvom dolasku broda s afrikim robovima. Rekoe mu da ne oekuju nijedan sljedea tri tjedna. Jedini vei brod u luci bio je trgovaki jedrenjak iz Bridgetowna. Nedavno je doplovio s teretom robe i s nekoliko putnika. Ime mu je bilo Galeb Portsmoutha. Charles proe mimo grupe momaka koji su se divili izgledu luke. Takve je mladi e znao vidjeti i ranije. Sluili su na brodovima, i svi su bili s oima bjegunca, svima je pogled skrivao neku krivicu, osim jednome. Oniskom momku irokih ramena, svijetlosmee kose, oiju koje su blistale kao led na suncu i zrcalile samou-vjerenou. Kad su se Charles i momak mimoili, idui u suprotnim pravcima, ovla se pogledae. Momak se radoznalo upita tko je ovaj divlje odjeven ovjek plemika dranja, zarastao u bradu. Bivi lovac na ljude, budui robo vlasnik, pitao se kako takav mladi moe potpisati pogodbu i dobrovoljno postati rob. Kormilar naslonjen na ogradu broda podvikne. - Ukrcavanje, momci! Nadolazi plima. Bit e i ljepih gradia za gledanje. Mladii poure na brod, a visoki plemi s Cherokee Indijankom, koja ga je pratila u stopu i gledala poput vjernog psa, izgubi se u guvi. Oba ovjeka odmah zaboravie jedan drugoga. U buduim ratovima, Nacija e morati stvoriti Akademiju u kojoj e se uiti vjetina, kako hrabrost pretvoriti u pobjedu. Ministar rata John C Calhoun, Sylvanusu Thayeru, naelniku Amerike vojne akademije - Treba li vam pomo pri ukrcaju, mladi gospodine ? Luki se radnik osmjehne nimalo prijateljski. Vidjevi stranca, iz oiju mu je zraila samo pohlepa. Prije nekoliko trenutaka koija putnike dilianse iskrcao je teki putniki koveg na lukobran. Orry ga je podigao, drei za napuknutu ruku, i poeo vui dok se izmeu njega i brodskog mosta nije isprijeio luki radnik. Bilo je vedro i tiho lipanjsko jutro 1842. godine. Orry je ionako bio nervozan zbog sutranjeg dana, a nervoza se pojaala zbog ledenog osmijeha i pogleda lukog nosaa, i jo dvojice njegovih ortaka koji su se pribliavali Nervoza i kukaviluk dva su razliita osjeaja, Orry nije elio da se prvi prometne u drugi. Bili su ga upozorili da je New York krcat protuhama, i inilo se da je naletio ba na njih. Skinuo je svoj visoki eir od dabrovine i obrisao oznojeno elo maramicom iz depa. Orry je bio esnaestogodinjak visok 185 centimetara. Njegova je mravost isticala visinu, a kretnjama davala izvjesno dostojanstvo. Lice mu je bilo glatko i dugako, a koa preplanula od sunca. Nos mu je bio uzak i aristokratski, a valovita kosa smea. Smee oi bile su duboko usaene. Pod njima, kad bi loe spavao, kao prole noi, nazirali bi se podonjaci, koji su mu davali melankoli an izgled. No, nije bio melanholik.

esti osmijesi na njegovu licu dokazivali su da je drugaiji. Zapravo, bio je oprezan i promiljen. Uvijek bi prije vane odluke zastao i porazmislio. Nosa postane nestrpljiv i stavi nogu na Orryjev kov eg. - Pitao sam te neto, mome! - uo sam vas, gospodine. No, s kov egom mogu i sam. - Ma nemoj - podrugljivo dobaci jedan od dvojice koji su se prikljuili prvom. - Odakle si, seljaiu? Orryja je odao naglasak, jer po odijelu nitko ne bi rekao da je seljak. - Iz June Karoline. Srce mu stade lupati. Sva su trojica bili odrasli mukarci, miiavi i jaki. No, nije htio popustiti. Sagnuo se i uhvatio drku kovega. Prvi ga nosa zgrabi za zglavak. - E, nee. Ili emo ga mi ukrcati na parobrod, ili e putovati u West Point bez njega. Orryja osupne prijetnja i zaudi lakoa kojom su otkrili da putuje u Vojnu akademiju. Trebalo mu je malo vremena da razmisli, da odlui kako dalje s ovim klipanima. Pomakne zglavak elei osloboditi ruku. Nosa je pusti. Orry se uspravi i objema rukama vrati eir na glavu. Prema brodskom mostu hrlile su tri putnice, dvije djevojke i starija ena. One mu nisu mogle pomoi. Niz most side ovjeuljak u uniformi, valjda brodski slubenik, pomisli Orry. Jedan od nosaa zaprijeti mu akom, i slubenik ostane na mjestu. - Koliko traite za ukrcaj ? - upita Orry. Iza njega kotai kola zatandrkae po kaldrmi, pa utihnu. Zauje vesele glasove i smijeh. Stizali su novi putnici. - Dva dolara. - Ali, to je osam puta skuplje nego obino. Nosa se naceri, - Moe biti, seljaku. No, cijena je ta. - Ako ti nije po volji - ree drugi - ali se gradonaelniku. ali se Bratu Johnatanu. Sva se trojica nasmijae. Brat Johnatan bio je puki, sjevernjaki izraz za Amerikanca. Orry se znojio od napetosti i vruine. Ponovno se sagne da dohvati ruku kovega. - Neu platiti takvu cij... Prvi ga nosa gurne. - Koveg onda ostaje. Navala bijesa potisne Orryjev strah. - Ne dotiite me vie, gospodine. - Rijei potaknu nosaa da uini ba to. Htjedne jo jednom gurnuti Orryja. Orry ga prozre i preduhitri zabivi mu desnicu u trbuh. - Prestanite! - povie slubenik i krene prema njima. Drugi ga nosa tresne estoko tako da ovjeuljak zatetura i jedva se zadri da ne padne s mola u vodu. Prvi nosa se pribere, zgrabi Orryja za ui i zabije mu koljeno u prepone. Orry zatetura i naleti leima na nekog momka, koji ga pridri, a zatim jurne pored Orryja na trojicu nosaa maui akama. Bio je to momak neto stariji od njega, primijeti na brzinu Orry i poleti za njim u guvu. Onizak, nabijen momak dijelio je estoke udarce. Orry se umijea, tresne nekoga po no%u, njemu netko ogrebe lice. Prvi nosa pokua zabiti palac Orryju u oko. No prije nego mu je to polo za rukom, zdesna sijevne dugaak tap sa zlatnom kuglom i tresne protuhu posred ela. Nosa zajaue i zatetura. - Nitkovi - povie vlasnik tapa. - Gdje je straa! - Williame, ne uzbuuj se - uzvikne ena. Snani mladi skoi na Orryjev koveg spreman da nastavi borbu. Niz brodski most silazio je slubenik u pratnji dva mornara. Nosai zastanu, ocijene novonastalu situaciju i uz gadne psovke, koje opsuju dvije dame to su upravo stigle, utekoe niz molo i odjurie u pokrajnju ulicu. Orry duboko udahne. Nabijem mladi skoi s kov ega. Skupo mu je odijelo bilo svo zguvano i razdrljeno. - Iskreno vam zahvaljujem na pomoi, gospodine. - Orry Ijubaznou prikrije nervozu pred tim oito dobrostojeim Sjevernjacima. Nabijem se mladi nasmije. - Da je potrajalo jo malo, zbrisali bi ih. I Orry se nasmijei. Momak mu je dosezao do ramena. Iako nije bilo sala na njemu, djelovao je debeljukasto. Lice mu je liilo na iroko slovo U. Izgubio je eir, a kosa mu je bila smea, neto svijetlija od Orryjeve, s nekoliko utih pramenova izblijedjelih na suncu. Njegove oi, svijetle poput leda, bile bi ohole da se u njima nije zrcalila duhovitost. Tome je pomagao i osmijeh, no svejedno, svatko kome se nije sviao pomislio bi za njega da je umiljen. - Pa, i zbrisali smo ih - odgovori Orry? pristavi na malu la. - Gluposti - ree krupan, debeo ovjek, tri-etiri godine stariji od Orryjevog suborca. - Obojicu bi vas pretukli, moda i nasmrt. Nabijeni momak ree Orryju.

- Moj brat se kloni svega to je opasnije od ienja nokata. Debeljukasta i krupna ena, koja je bila povikala za vrijeme tunjave, ree: - George, ne budi zajedljiv prema Stanleyju. On je u pravu. Odve si lakomislen. Znai, bili su obitelj. Orry dotakne eir. - Bez obzira, pobijedili ili izgubili, svi ste mi pomogli u nevolji. Hvala jo jednom. - Pomoi u ti oko kovega - rekao je George. -Putuje ovim brodom, zar ne? - Da, u Vojnu akademiju. - Upisao si se ove godine ? Orry kimne. - Prije dva mjeseca. - Zamisli - ree George, i nasmije se. ~ I ja. Iz ruke mu se istrgne napukla ruka. Orry, drei za drugu, naglo odskoi, povue koveg i spasi Georgeovu nogu. Nabijeni mladi isprui ruku, - Ime mi je George Hazard. Iz Pennsylvaniae sam. Za gradi vjerojatno nikad nisi uo, Lehigh Station. - Orry Main. Iz Saint Georgea, Juna Karolma. Pogledavi ga u oi, rukujui se, Orry pomisli kako bi mu ovaj ratoborni, niski Jenki mogao postati prijateljem. Nekoliko koraka dalje, Georgeov otac drao je lekciju brodskom slubeniku koji se nije usudio umijeati u guvu s lukim radnicima. Slubenik je glasno nijekao da je nadlean za dogaaje izvan broda. Stari mu Hazard zaprijeti: - Zapisao sam vae ime. I trait u vau odgovornost, jamim vam. Namrten, vrati se k svojoj obitelji. ena ga je smirivala rijeima i tapala po ruci. George se nakalje i uljudno ih sve predstavi. William Hazard bijae ozbiljan, naoit ovjek stroga lica. Izgledao je deset godina stariji od supruge. Osim roditelja i dva odrasla sina, s njima je bila i kerka, Virgilia - najstarije dijete, pretpostavio je Orry - i sini od est-sedam godina. Majka ga je zvala William, a George mu se obraao s Billy. Djeak je stalno natezao visoki ovratnik koji ga je uljao ispod uiju. Svi su mukarci, pa i Orry, nosili sli ne ovratnike. Billy je buljio u brata Georgea s neskrivenim divljenjem - Stanley je najstariji sin, i on e preuzeti poslove oko eljezare - objanjavao je George, dok je s Orry jem unosio teki kov eg u parobrod, - Nitko i ne pomilja da bi Stanley mogao raditi ita drugo. - Rekao si eljezara? - Da. Naa se obitelj bavi eljezom ve est generacija. Tvrtka se nekad zvala Hazardova talionica, a otac joj je promijenio ime u Hazardova eljezara. - Moj bi stariji brat bio oaran. Sve to je u vezi s naukom i mehanikom strano ga zanima. - Znai i ti si mlai sin? - zapita Georgeov otac penjui se na Drod s obitelji. -Da, gospodine. Moj brat Cooper odbio je poziv za Akademiju, pa ja idem umjesto njega. - Nije dalje objanjavao. Stranci ne moraju znati za obiteljske prepirke, i za Cooper a, kojeg je Orry cijenio, a koji je neprekidno razoaravao oca svojim slobodoumljem. - Onda si ti srekovi - zakljui stari Hazard, oslanjajui se na dugi tap sa zlatnom kuglom. - Mnogi ka dd je Akademija raj za aristokrate, no to je glupost. Prava je vrijednost Akademije to je temelj najboljem obrazovanju u Americi. Zastajkivao je izmeu reenica i davao im posebno znaenje. Kao da izgovara proglas, pomisli Orry. Na palubu stupi i sestra, ozbiljna djevojka od dvadesetak godina, etvrtasta lica s nekoliko oiljaka od kozica. Stas joj je bio pozamaan, tako da je jedva stao u haljinu od izvezenog platna, nabranih ramena i utegnuta struka. Rukavice i cvjetni eiri s mekanim obodom oko lica i s vrpcom pod bradom dopunjavali su njen izgled. Gospoica Virgilia Hazard je rekla: - Budite ljubazni i ponovite mi svoje ime, gospodine Main. Bilo mu je sasvim jasno zato je neudata. - Orry - izusti, a zatim ponovi slovo po slovo. Objasnio joj je kako su njegovi preci bili meu prvim naseljenicima June Karoline, i kako je on trei u obitelji koji nosi ime Orry; zapravo bi ime trebalo pisati Horry, jer je to staro i esto ime kod hugenota, no kako se ita bez H, izgubilo se i u pisanju. Virgilijine tamne oi ispitivaki ga pogledae. - Slobodna sam da vas upitam, ime se bavi vaa obitelj ? Instinktivno, Orry se povue. Znao je na to cilja. - Vlasnici smo riinih plantaa, gospoice. Prilino velikih, i kau, rodnih. - Shvatio je da druga reenica zvui hvalisavo i da je bila suvina. Kao da se opravdava. - Tada, pretpostavljam, drite i robove? S lica mu nestade osmijeh. - Da, gospoice, vie od stotinu pedeset. Bez njih ne bismo mogli uzgajati riu. - Sve dok na Jugu bude robovlasnitva, gospodine Main, taj e dio Amerike zaostajati.

Majka dotakne kerkinu ruku. - Virgilia, nije ni vrijeme, ni mjesto za takvu raspravu. Tvoja je opaska nepristojna i nekranska. Tek si upoznala ovoga mladia. Djevojka samo trepne, umjesto isprike. - Svi koji ne putuju, na obalu! Posjetitelji nek' se iskracaju, molim! - Brodsko je zvono uplje zazvonilo. George na brzinu zagrli Billyja, majku i oca. vrsto se rukuje sa Stanleyjem, i veselo pozdravi s Virgilijom. Uskoro se parobrod otisne od mola. Obitelj je mahala s obale, i ubrzo nestala s vidika. Dva se mladi a pogledaju. Bili su preputeni sebi. George Hazard, sedamnaestogodinjak, osjeti potrebu da se ispri a mladom Junjaku u ime svoje sestre. George nije ba shvaao sestru, no pretpostavljao je da je u nje mrzovolju prema svijetu uzrokovala injenica to nije roena kao mukarac, i to je prikraena za sva prava i mogunosti koje ima mukarac. Zbog mrzovolje, drutva su je izbjegavala, a osornou nije mogla privui nijednog udvaraa. George nije shvaao ni njene stavove. O robovlasnitvu tako i tako nije mnogo razmiljao Postojalo je, iako su mnogi govorili da bi ga trebalo ukinuti. Nije mu biio m nakraj pameti da zbog toga prezre i odbaci ovoga momka. Parobrodski kotai s lopaticama grabili su vodu. Njujorka luka i zgrade polako su nestajali iza krme. Sa strane pogleda Orryja, koji ga je u neemu podsjeao na Stanleyja. Prije negoli to uini, dobro promisli. Zapravo su se razlikovali. Orry se smijeio prirodno i iskreno, a Stanley izvjetaeno i nametljivo. George se nakalje. - Ono to je sestra rekla, bilo je zaista neprili no. U trenu kad je to izrekao, primijeti kako se Orryju ramena ukoie. No, ton kojim je to izgovorio umiri lunjaka. Orry zapita: - Je li tvoja sestra abohciomst? - Ne vjerujem. Nije njihov aktivni lan, iako bi mogla postati. Nadam se da njene primjedbe nisi shvatio odvie osobno. ini mi se da bi Virgilia bila jednako drska prema bilo kome iz tvoga kraja. Vjerojatno si ti prvi lunjak na kojeg je naletjela. Ne susreemo ih mnogo u Pennsylvaniji, a ni ja se ne mogu pohvaliti da sam upoznao kojega. - U Akademiji e upoznati mnoge. - Nemam nita protiv. Ba sam znatieljan da ih bolje upoznam. Imam nekakvu neodreenu predodbu, zna... - Kakvu predodbu ? - Junjaci su ljudi koji jedu svinjetinu i kupus, lako poteu noeve, i zlostavljaju svoje Crnce. Usprkos opisu koji ga je uvrijedio, Orry je uspio osjetiti njegov aljivi prizvuk. - Priznajem, sve to stoji za ponekog Junjaka, ali ni u kom sluaju nije istina za veinu. ini mi se da ba odatle i poinju nesporazumi. - Zastane na trenutak. ~ I ja imam predodbu o Sjevernjacima George se nasmije. - Pretpostavljam. Kakva je? - Jenki je uvijek spreman na podvalu kako bi nakodio svome susjedu na sudu. Jezi av je i uvijek ti eli prodati depni no ih limeno posue, a najdrae mu je da te ivog odere. George prasne u smijeh. - Poznajem nekoliko upravo takvih Jenkija. - Otac mi veli da Jenkiji ele upravljati ovom zemljom. George nije mogao preutjeti ovu reenicu. - Na nain kojim je Virginia upravljala tolike godine? Orry akama vrsto stegne ogradu broda. - Nije tako! Ako pogleda... - Pogledaj ti, eno tamo. Ako ele postati prijatelji, shvatio je George, treba odmah promijeniti temu. Pokazao je prstom prema krmi broda gdje su se dvije djevojke smijuijile iza suncobrana. Starija ena koja ih je pratila, zaspala je na klupi. George ih je poznavao; bile su to djevojke iz njegova kraja, i prije nego to je krenuo u Akademiju bio im je udvara. - Hajd'mo k njima na razgovor? Orry pocrvenje i zatrese glavom. - Ti idi ako eli. Ja nisam ba neki udvara. - Zar nerado udvara? - Nisam tome vian - skrueno prizna Orry. - Pa, bilo bi dobro da to naui, inae e propustiti ono najljepe u ivotu. - George se nasloni na ogradu. - ini mi se da ni ja neu do njih. Kratko je vrijeme za udvaranje odavde do West Point a.

Zauti, prepustivi se tjeskobi koja je tinjala u njemu sve od trenutka kad je napustio dom. Obitelj mu je ostala u gradu, otac e juriti za poslom, ostali e uivati u restoranima, muzejima, kazalitima, dok on odlazi u neizvjesnost. I osamu, takoer. Ako i uspije opstati pod strogom disciplinom Akademije, morat e ekati pune dvije godine da ponovno vidi Lehigh Station. Kadetima su doputali samo jedan raspust, izmeu druge i tree godine. Naravno, trebat e savladati brojne prepreke dok se ne dokopa tih kratkih praznika. Svi su govorili da je uenje u Akademiji teko, da stariji kadeti avolski mue poetnike. ule su se ozbiljne zamjerke na osoblje koje je preutno odobravalo ikaniranje. Kritike su naj ee dolazile od demokrata, koji su bili protivnici tako zamiljene Akademije. Parobrod je plovio uzvodno, a na obalama s obje strane zelenilo se lie drvoreda. Nigdje ive due. Brod ih je nosio u divljinu. Zbog svega, George je bio sretan to je uz njega netko poznat. Mladi koji je kao i on osuen na neizvjesnost i, kako je naslutio, jednako muen strahom od onoga to ih eka. Parobrod je plovio na sjever, prema Hudsonskom visoju. Oko jedan poslije podne oplovili su zapadni rt, po kojem je Akademija i dobila ime. Orry letimice spazi na vrhu strme obale spomenik slavnom inenjeru Kosciuszku, no kronje ga ubrzo sakrie. Dok je brod pristajao uz Sjeverni molo, dva su mladia gledala zastraujui prizor Hudsonske gudure koja se protezala ka sjeveru. Neko davno ledenjaci su ovdje usjekli kanjon, a na strmim klisurama urezali terase i stvorili visove o kojima je Orry itao. Nabrojio ih je. Mount Taurus iza njih, na istonoj obali, Crow Nest na zapadnoj, i dalje uzvodno Shawangunk. - Plovili smo uz Constitution Island, mjesto na kojem su Amerikanci za vrijeme revolucije zatezali lanac pred lukom kako bi preprijeili ulazak neprijateljskim brodovima. Tamo na rtu uzdizala se tvrava Clinton. Eno i ruevina tvrave Putnam. - Zanima te povijest, zar ne? - upita George zajedljivo. - Da. Preci Mainovih borili su se u revoluciji. Jedan je jahao s Marionom, Movarnom Lisicom. - Pa, i neki Hazardovi su se borili. U Pennsylvaniji ne drimo ba previe do tih uspomena. - Zbog vruine i osjeaja osamljenosti, u Georgeovu glasu zazvui razdraljivost. On to osjeti i pokua se naaliti. - No, sad mi je jasno zato nisi imao vremena za djevojke. Sve si potroio na itanje. Orry se zacrvenje. George ga uhvati za nadlakticu. - Nemoj me krivo shvatiti. Sve to si ispri ao je zanimljivo. No, jesi li uvijek ovako ozbiljan? - to je loe u tome? I tebi bi bilo bolje da se uozbilji ako ovdje kani progurati prvo ljeto. George se smrkne. - ini se da si u pravu. Mlade dame s broda mahale su na pozdrav Georgeu i Orryju koji se iskrcae. Vruina je jaala; George skine kaput. Dva su vojnika u uniformi ekala na molu. Jedan, prilino glupava lica, naslonio se o klimavi jednopreg s dva kotaa. Na sebi je imao usku jaknu s mjedenom dugmadi, hlae i rukavice - sve bijelo ali ne i isto. Na glavi mu je bila plosnata okrugla kapa s nekak\im mjedenim znakom. S tekog opasaa visjela mu je velika sablja. Orry i George bili su jedine pridolice. Mornari su im izbacili kov ege na molo ne hajui za njihov sadraj. I dok su se njih dvojica vrzmali oko kov ega, brodski je most podignut, zazvonila su zvona, lopatice su zagrgo-Ijile vodom, a reski pisak brodske sirene oznaio je odlazak. Nii od dvojice vojnika, utegnut u neto iu uniformu, stegne rukom drak sablje i zakorai prema njima. I on je imao jednu od tih okruglih kapa. Lice mu je bilo izborano, a oslovio ih je jakim irskim naglaskom. - Kaplar Owens, vojska Sjedinjenih Drava. Garnizonski podoficir. - Mi smo novi pitomci... - poeo je George. - Niste, gospodine! - Molim? - Vi ste stvar, gospodine. Da biste mogli postati pitomci, morate poloiti prijemne ispite. Dotad ste obojica nii od pitomaca. Vi ste stvari. Zapamtite to, i ponaajte se u skladu s tim! Georgeu se nije svidio poetak. - Sve svrstano i u pretincima, zar ne? mrknuvi, Owens ree: - Tono, gospodine. U vojsci je sve svrstano. Svak? na svome mjestu. I rodovi vojske su razvrstani. Ine-njerci su elita. Vrhunac. Zato najbolji kadeti postaju inenjercL Najloiji postaju konjanici. Zapamtite to i ponaajte se u skladu s tim. Kakav prokleti klipan, pomisli Orry. Owens mu se nije svidio. Kasnije je ustanovio da sli no misle i ostali kadeti. Owens pokae na jednopreg.

- Smjestite prtljagu ovamo, a onda puteljkom na vrh. Javite se u autantsku sobu. George je pitao gdje je to, no Owens se ne udostoji odgovoriti. Dvojica pndolica upute se puteljkom uzbrdo do Ravni, ogoljele poljane beznadno pranjave i vrue. Orryja preplavi enja za domom. Pokuao je prevladati taj osjeaj podsjeajui se zbog ega je doao ovamo. Akademija e mu pruiti sve ono o emu je kao djeak matao: vojniku karijeru. Ako se George osjeao oajnim, dobro je to skrivao. Dok je Orry prouavao razliite kamene zgrade na udaljenom kraju Ravni, George je obratio panju na drvenu zgradu lijevo od njih; tonije reeno na nekoliko civilajcoji su razgovarali i gledali na Ravan s natkritog balkona. - Djevojke - ree George ushieno. - To je sigurno hotel. to misiis, da li bih tamo mogao nabaviti cigare ? - Kadeti ne pue. Takvo je pravilo. George slegne ramenima. - Snai u se ja. Krajolik u koji je smjetena Akademija dojmio se Orryja, no same graevine izgledale su odve spartanski; tako je to u vojsci, naravno. Nikako nisu bili u pravu oni koji su zamjerali Akademiji da mazi i tetoi pitomce. West Point nikako nije bio utoite nemarnih, kad se zna da je svakog lipnja ovamo stizalo devedeset do stotinu mladia da se upiu, ali ih je nakon etiri godine samo etrdesetak zavravalo Akademiju. Orryja i njegovog prijatelja ekao je dug put, prije nego to e napustiti ovo mjesto kao diplomci klase iz godine 1846. U West Point mogli su pristupiti momci od esnaest do dvadeset jedne godine. Svake upisne godine primao se po jedan pitomac iz svake kongresne oblasti. Jo deset mjesta bilo je obino otvoreno za sinove oficira bez stalnog boravita, a jednog pitomca mogla je imenovati oblast Columbije. Akademija je u svojih nepunih etrdeset godina postojanja uspjela odoljeti mnogobrojnim protivnicima iz Kongresa i javnosti. U Americi i u Evropi bio joj je piznat visokokolski status, no akademska ast i dobro obrazovanje nisu odmah znaili i priznanje javnosti. Akademija se neprekidno borila protiv glasina da je elitistika, da je kola koja upisuje samo sinove bogataa i politiara. Za vrijeme predsjednika Jacksona i njegove vlade, zastupnik u Kongresu David Crockett iz Tennessee]a pokuao je nametnuti ukaz koji bi, da je proao, znaio rasputanje West Pointa. Iako je Akademija utemeljena 1802. godine, Kongres i Kabinet nisu joj posveivali previe panje. Tako je bilo sve do poslije rata 1812. Za vrijeme toga rata, veina amerikog vojnog rukovodstva pokazala se nesposobnim. Posljedica toga bilo je postavljanje novog naelnika Akademije 1817. godine. Major Sylvanus Thayer stubokom je izmijenio i unaprijedio i vojnu i akademsku stranu. Od Thayerovog vremena u West Pointu je diplomiralo nekoliko vrsnih oficira. Orry je esto sluao kako njegov otac spominje Roberta Lee ja i7 inenjerijskih jedinica. Lee je bio kadet krajem dvadesetih. No, oficiri izali iz Akademije nekoliko desetljea nisu imali prilike pokazati sumnjiavoj javnosti to su sve nauili od vojnih vjetina. Nije bilo ratova, a bez njih nitko nije rnogao vrednovati kolovanje u Akademiji. Sumnjiavost su podgrijavali i mnogi kadeti; tek ih je nekoliko ostalo u aktivnoj vojnoj slubi. Upisivali su se samo zbog visoke razine obrazovanja. Tadanji je zakon obvezivao kadete na samo^etiri godine vojnog slubovanja poslije zavrene AkacSmije. Na parobrodu je George priznao Orryju da i on kani odsluiti taj rok, a zatim se vratiti meu civile. Nije onda udo da je bilo dosta zagovornika stava kako je nedopustivo troiti toliki dravni novac na mladi e koji se ne kane oduiti prihvaanjem vojnikog poziva. S druge strane Ravni, do dvojice mladia dopre vika. Orry i George ubrzo spaze to se dogaa. Kadeti u uniformama izvikivali su zapovijedi na pranjavom prolazu izmeu dvije kasarne graene od kamena. Gomila mladia u civilnim odijelima gurala se i vrzmala pokuavajui da se postroji u skladu sa zapovijedima. Po zbrkanom stroju bilo je oito da su novaci. Negdje zatresti bubanj, a udari su se prolamali u pravilnim razmacima. Zdesna, kadet u besprijekornoj uniformi, prilazei hotelu, proe mimo mladia. George podigne ruku ne bi li mu svratio panju. - Oprostite. Kadet zastane kao ukopan i osorno ih pogleda. - Meni ste se obratili, gospodine? - zaurla. George je uspio zadrati osmijeh. - U pravu ste. Traimo adut... - Ako ste novaci, gospodine - nastavi urlati -~ skidajte eir, gospodine. - Osine pogledom i Orryja. ~ Vi takoer, gospodine. Uvijek se gologlavi obraajte nadreenome, gospodine. - Okrene se ponovno Geor-geu. - Dakle, gospodine, to ste pitali, gospodine? Zbunjen urlanjem i svim tim gospodine, George je jedva uspio ponoviti pitanje o autantskoj sobi. - Ovuda, gospodine. Vidjet emo se jo, gospodine. Ne sumnjajte u to, gospodine. Kadet odmarira. George i Orry zbunjeno se pogledae. Bio je to njihov prvi dou s nainom oslovljavanja u West Pointu. I nijednome se nije svidio. I autant je bio Irac, no ovaj je bio sasvim prijazan. Uzeo im je pri javne dokumente, a njegov

pomonik preuzeo je deparac koji su donijeli sa sobom, i iznos upisao u knjigu. Tada ih uputie kadetskom vodniku Striblingu u June kasarne, u sobu etrnaest. Blizu kasarni zastadoe uz javnu crpku, pogledae kravu koje je pasla, a zatim se zabulje u skupinu mladia koje su obuavali u Ravni. I to su bili novaci jer su nosili civilnu odjeu. Autant je ve bio rekao Georgeu i Orrvju kako stoje stvari s uniformama: Nemate pravo na uniforme sve dok slubeno ne postanete pitomci, a to ete postati kad proete prijemne ispite. Na prostoru za vjebu, novaci nikako nisu uspijevali izvriti komande. Bili su trapavi i stalno bi se sudarali. Zbog toga su kadeti-komandiri vikali sve glasnije. Nedugo zatim, novake su zamijenili lanovi kadetskog bataljona, svi u uniformama. Njihov je egzercir bio ustar i besprijekoran, i Orryju je bilo jasno da ima nade i za novake. Pronali su kadeta Striblinga, odjevenog u besprijekorne bijele hlae, sivu kadetsku jaknu ukraenu crnom pletenom uzicom i s tri reda pozlaenih dugmadi. Stribling im se obraao viui, kao i kadet ispred hotela, a zatim ih je poslao do skladita da zadue prvu opremu: kablicu i metlu, limeni lavor, komad sapuna, knjigu iz aritmetike i pokrivae. Pokrivai su bili sasvim novi tako da su jako mirisali na ov ji loj. Po tom vonju moglo se prepoznati pitomca i s udaljenosti od nekoliko metara. Njihova soba na treem katu Junih kasarni nije odisala udobnou i ljepotom: jedan jedini prozor, nekoliko polica, golemi dimnjak i ognjite uza zid. Orry se pitao koliko e ovdje biti toplo u zimskim noima. On je, dodue, doivio samo jedan snijeg, i to na dva sata, ali ovo nije bila Juna Karolina. George je okom strunjaka prouavao niske eljezne krevete. Noge su bile loe izljevene, rekao je. Zaue opet bubanj, ali drugaije nego prvi put. George zakoluta oima. - Sve se ovdje, izgleda, ravna prema zvuku bubnja. Ve se osjeam kao prokleti rob. - to misli, je li ovo poziv za veeru ? ~ eljno upita Orry. - Bilo bi dobro. Umirem od gladi. No, nije bilo vrijeme za objed. Bio je to poziv za sve da si u na Ravan, i da prisustvuju veernjoj smotri. Kadetska glazba zasvira mar, i Orry zaboravi na glad. Bajunete nataknute na kremenjae ovjeene o ramena blistale su naranastim odsjajem na suncu to je zapadalo. Zastave i perjanice oficirskih eira leprale su na povjetarcu. Otar strojevi korak i glazba uzbudie Orryja, i on istoga trena zaboravi na dom. Osjeti se gotovo sretnim to je ovdje. Konano, West Point je i bio cilj njegovih djeakih elja, elja koje su jo uvijek upravljale njegovim ivotom. Orry se nije mogao tono sjetiti kada je odluio postati vojnikom, ali je znao to ga je privlailo oficirskom pozivu. inio mu se asnim i blistavim, i te kako vrednijim od posla plantaera, a posebno vanijim. Mnogo je ljudi svisoka gledalo na vojnike, no nitko nije mogao porei da generali i njihove vojske sve ee mijenjaju svijet i tok povijesti. Odrastajui, itao je knjigu za knjigom ba o takvim vodama. O Aleksandru Velikom, Hanibalu, Dingis Kanu, Napoleonu. Bonaparte je nedavno, prije pedeset godina, prekrio svojom sjenkom gotovo cijelu Evropu. itanje i djeaki snovi o opasnostima, hrabrosti, asti, plemenitosti i krvoproli ima, odredili su njegov ivotni poziv. I zauvijek e biti zahvalan starijem bratu to nije prihvatio poziv za Akademiju, Kad je smotra zavrila, bubanj ih je ponovno pozvao, ovaj put na veeru. Kadet Stribling poveo je odjeljenje novaka u blagovaonicu. Tamo su svi stajali, dok im stariji kadetski kapetan nije naredio da sjednu. Odjeljenje je smjeteno za klimav, drveni stol odreen za novake. Dodue, za drugim stolovima Orry je primijetio novake kako sjede zajedno sa starijim goditima. Pretpostavio je da su oni doli dan ranije. Najbolja mjesta, za stolom na kraju reda, bila su odreena za najstariju klasu kadeta. Stol sa strane zauzela je mlaa klasa kadeta, a iza njih sjedili su jednogodinjaci i pitomci. Na kraju, u sredini etverokuta stolova, najdalje od hrane, sjedili su nestrpljivi novaci. Orry je sve znatieljno prouavao. Stariji kadeti nadmeno su dobacivali novacima, i namjerno nisu urili s dodavanjem zdjela civilima koji su sjedili za njihovim stolom. Orry je bio sretan to veeras ne sjedi s njima. Netko im je spomenuo da se dobro jede samo u podne, za vrijeme ruka. Da je to tono, potvrdio im je sadraj tanjura. Veera se sastojala od ostataka, govedine i kuhanih krumpira. George i Orry bili su gladni, pa ih bijedna veera nije smetala. ak su bili oduevljeni dodacima: domaim kruhom, seljakim maslacem i jakom kavom. Kad su svi zavrili s veerom, kadetski kapetan naredi ustajanje od stola. Uz pratnju bubnja i svirala kadeti i novaci odmarirae nazad u kasarne. Prostirui pokrivae preko eljeznih kreveta, Orry uhvati Geor-geov mrzovoljni pogled koji kao da se pitao zbog ega su doli ovamo, na ovo osamljeno i strogo mjesto. Od ulaska u kasarnu pa do poveerja, dvojica starijih kadeta zastala su da se predstave. Visoki Barnard Bee doao je iz June Karoline, to posebno obradova Orryja. Winfield Hancock, iz Pennsylvanije, stisne ruku svom zemljaku Georgeu. Veina novaka bila je smjetena u Junu kasarnu pa su te veeri George i Orry upoznali i neke od

njih. Recimo, bistra i brbljava momka Georgea McClellana iz Philadelphia e. - Prava drutvena krema - rekao je George kad je McClellan otiao. - Svi u Istonoj Penssylvaniji znaju za njegovu obitelj. Kau za njega da je bistar. ak i genijalan. Tek mu je petnaest godina. Orry prestane prouavati svoj izgled u malom zrcalu ponad umivaonika. Ve su mu bili naredili da se oia. - Petnaest? Nemogue. Mora napuniti esnaestu da bi te primili u Akademiju. George ga podsmjeljivo pogleda. - Naravno, ako nema dobru vezu u Washingtonu. Priao mi je otac kolike se politike veze poteu kako bi neki momci bili primljeni. A da ih ne najure ako im uenje ide slabo, ili ako naprave neku glupost, poteu se jo jae veze. Nakon pet minuta pristupie im jo dva novaka. Jedan, otmjeno odjeveni momak s juga Virginije, George Pickett, bio je srednje visine i sjajne crne kose do ramena. Predstavljao je Illinois, gdje je radio u odvjetnikom uredu svoga roaka. Pickett je otvorenije i od Georgea izrazio svoj prezir prema krutim pravilima; neusiljen, vedar, odmah im se svidio. Drugi je novak takoer bio iz Virginije, no, Pickett ga je predstavio prili no nevoljko. Vjerojatno se ranije sprijateljio s njim i sad mu je bilo krivo to je to uinio. George Pickett bio je sasvim drugaiji od visokog, trapavog momka iz Clarksburga. Dodue, zapadni dio Virginije odakle je momak doao, bio je, za razliku od Juga, brdovit kraj naseljen priprostim ljudima. A Tom J. Jackson, kako se zvao, bio je pravi branin. Koa mu je bila blijedouta, a tanak nos poput otrice noa. Prodoran pogled sivoplavih oiju uznemirivao je Orryja. Jackson se trudio da bude ugodan kao Pickett, ali mu nije uspijevalo. - S tim licem trebao bi biti propovjednik, a ne vojnik - rekao je George, puhnuvi u svijeu. - ini mi se kao da ga neto stalno mui. eludac, recimo. Ili tvrda stolica. Uostalom, ba me briga. Nee izdrati ni deset dana. Orry skoro pade s kreveta kad se vrata uz tresak otvore i netko povie: - A vi, gospodine, neete izdrati ni toliko ako u vaoj sobi, u za to odreeno vrijeme, ne bude grobna tiina! Laku no, gospodine! - Vrata snano zalupie. ak se ni u vrijeme odmora nije moglo utei redu, pravilima, sistemu, ili jednom rijeju, starijim kadetima. Bubanj ih je probudio prije svitanja. Jutro koje je slijedilo bilo je neobi no i tjeskobno. Kadetski porunik, momak iz Kentuckyja, pobacao je sve pokrivae na pod i pokazao im kako treba namjestiti krevete, i urediti sobu za pregled. George je bjesnio, no mogli su proi i loije. Novake u susjednoj sobi posjetila su dva kadeta-podoficira, a prvi je predstavio drugoga kao vojnog brijaa. Jedan se novak prepustio njegovoj britvi i karama. Kad je ustao sa stolice, bio je oian do koe. No nisu svi stariji kadeti eljeli poto-poto oderati kou novacima. Neki su nudili i pomo. Kadet Bee ponudio se da pomogne sobnim kolegama oko priprema za polaganje prijemnih ispita: u itanju, pisanju, pravopisu, raunskim operacijama, decimalima i razlomcima. George je zahvalio Beeju, rekavi kako on nee imati problema s ispitima. Orry je objeruke prihvatio pomo. Nikad nije bio osobito dobar uenik, i te je istine bio svjestan. Georgeu uenje nije bilo ni nakraj pameti. Cijelo je jutro proveo raspitujui se o svemu i svaemu. Od pristupanijih kadeta uspio je saznati nekoliko stvari koje su mu popravile raspoloenje. Saznao je, recimo, da do obale podno Ravni znaju doveslati rijeni verceri."Tamo bi s kadetima razmjenjivali robu. Za pokrivae davali su kolae, viski, i, to je Georgeu bilo najvanije, cigare. On je, naime, puio od svoje etrnaeste. Jo je bolja novost bila da tijekom cijele godine u Roeov hotel dolaze i odsjedaju enski posjetitelji. I to ene koje su patile od udnovate boljke iji su simptorni bili namigivanje i treptanje. Boljka je imala i ime -kadetska groznica. Georgeovo etverogodinje izgnanstvo moda e biti zanimljivije nego to je oekivao. Bilo mu je jasno da e disciplina i egzercir biti dosadni i iscrpljujui, no obrazovanje koje je nudila Akademija ipak je bilo ponajbolje. Pokuat e on sve to nekako uskladiti. Sobni kolege bili su sasvim ugodni. ak i simpatini. lunjaci se nisu odvajali i drali jedni drugih kao u susjednim sobama. Za manje od dvadeset etiri sata, Junjaci su se izmijeali s Jenkijima, sprijateljili se i draili meusobno. Poslije ruka, bubanj je pozvao na vjebalite. George je bio sasvim dobro raspoloen kad se pridruio svom odjeljenju. No, raspoloenje je splasnulo kad je vidio tko e ih uvjebavati. Bio je to pitomac koji e postati jednogodinjakom im mlai kadeti zamijene svoje sive uniforme za plave. Klipan je sigurno teio vie od stotinu kilograma. Ispod uniforme nazirala se trbuina. Bio je crnokos, tamnih, podmuklih oiju i crvena lica. Moglo mu je biti-osamnaest ili devetnaest godina. Georgea je podsjetio na mlado, utovljeno svinje, na debelokoca, i nije mu se svidio ve na prvi pogled.

- Ja sam, gospodo, va obuavatelj. Kadet Bent! Iz slavne i suverene drave Ohio. - Bent se iznenada zaustavi ispred Orryja. - Imate li neto protiv, gospodine? Orry prguta pljuvaku. - Ne, nemam. - Odgovor glasi: Ne, nemam, gospodine! George iznenada pomisli kako je debeli klipan sigurno prelistao prijavnice ne bi li otkrio tko je iz kojeg dijela Amerike, i ne bi li ga time provocirao. Mnogim Juznjacima rije Ohio znaila je samo jedno, dravu u kojoj je Oberlin koled, uilite na kojem su Crnci i bijelci mogli ravnopravno studirati. - Junjaka gospoda obino misle kako su bolja od nas Zapadnjaka, zar ne, gospodine? Orry pocrvenje. - Ne, gospodine, ne mislimo tako. - Pa, drago mi je to uti. Zadovoljan sam to se slaete sa mnom, iznenaen, zapravo, ali zadovoljan. -epurei se. Bent proee uz postrojeno odjeljenje. Preleti oima preko nekoliko priprostih lica i za slijedeu rtvu izabere Georgea. - A vi, gospodine? to mislite o Zapadnjacima, vi, s Istoka, ako se ne varam, gospodine ? Po vaem miljenju, koji je dio znaajniji ? George se potrudi da namjesti osmijeh savrenoga glupana. - Istok, naravno, gospodine! - to si rekao ? Od Bentova zadaha svakom bi pozlilo, no George se i dalje smijeio. ~ Istok, gospodine. Na Zapadu su samo seljaci. S izuzetkom prisutnoga, naravno, gospodine. - Da li biste ponovili ovo, znajui da obitelj Bento-vih ima znaajne i visoke prijatelje u Washingtonu, gospodine? Prijatelje na iju bi jednu rije mogli izletjeti odavde? Nadmeni hvalisavac, pomisli George smijuljeci se. - Da, ponovio bih. - I prije nego je Bent uspio zaurlati, brzo doda: - Gospodine! - Vae je ime Hazard, pretpostavljam, gospodine. Istupite! Vi ete mi posluiti da prikaemo ovoj gospodi osnovni princip mariranja. Jeste li me uli, gospodine? Istupite! George brzo iskorai. Nije to uinio na prvu zapovijed, jer ga je osupnuo ubilaki blijesak u Bentovim oima. To nije bilo uobiajeno ikaniranje. Klipan je u tome uivao. Usprkos vruini, George zadrhti. - Pazite, gospodine. Prikazat u ono o emu sam govorio. U vojnikom argonu to se mariranje zove guji korak. Stanete na jednu nogu, ovako... - Podigne desnu nogu, i umalo ne zatetura. Zbog teine izgubio je ravnoteu. - Na zapovijed ispred, podignutu nogu izbacite naprijed, ovako. Ispred! Nije uspio visoko podi i nogu zbog trbume. Znojei se, jedva ju je zadrao ispruenu. Tada, zaurlavi spusti, pokua ispruenu nogu hitro spustiti na zemlju. Umalo da ne tresne na nos. Netko se zacereka. Uasnut, George shvati da je smijeh dopro iz Orryjeve blizine. - Vi, gospodine! Na lunjak, ljiljan iz staklenika. Smijete se, zar ne? Izrugujete se vojni koj vjetini. Znajte, gospodine, da ste ve pitomac, poslao bih vas na raport, a tamo bi vam ubiljeili minus. Znajte i to, da ako godinje sakupite dvije stotine minusa, moete mirne due krenuti kenterberijskim putem, Bio je to put do najblie eljezni ke stanice, uobiajen izraz za izgon. - Nee vas spasiti ni starjeine. Zato obuzdajte svoju podsmjeljivost, gospodine. Uvjeren u svoju vanost. Bent je uivao. - Najvanije je paljivo uiti ovu vjetinu. Treba je vjebati i vjebati, gospodine, zajedno s vaim sobnim kolegom. Istupite1 George i Orry stajali su jedan uz drugoga. Bent se isprsio ispred njih. Vatrenim uskoro-u-biti-kaplar urlikom zapovjedi: - Na jednu nogu, sta-ni. Pazi, poinjemo! Ispred! Spusti! Ispred! Spusti! Ispred, spusti! Poslije minute, George osjeti bol u desnoj nozi. Proklet bio ako dopusti klipanu da to primijeti. Mimo njih proe oficir i s odobravanjem kimne Bentu. Ben-tove zapovijedi postadoe jo glasnije, ritam bri. Geor-geovo lice kupalo se u znoju. Noga mu pone klecati. Bedro mu utrne. Protekoe dvije minute. I jo dvije. U uima mu je zvonilo, oi mu se zamaglile. Nee moi izdrati vige od deset minuta. Iako je bio u dobroj fizikoj kondiciji, nije navikao na ovakvo ivotinjsko vjebanje. - Ispred, spusti! Ispred, spusti! - Od vike Bentov glas postane promukao. Postrojeni novaci poee se zgledati. Svima je bilo jasno da debeli kadet pomamno uiva. Orry je pao prvi. Spotaknuo se i doekao na dlanove i koljena. Bent mu brzo pristupi i kao sluajno utne prainu pravo u lice. Htio mu je narediti da ustane i nastavi marirati, ali spazi oficira kako stoji i jo uvijek gleda vjebu. - Natrag u stroj, gospodine! - vikne Bent, gotovo alei. Pogledom osine Georgea. - I vi, gospodine! I pazite slijedei put! Ne shvaajte vojnu vjebu olako! I ne budite drski prema pretpostavljenom! Georgea je desna noga uasno boljela. Ali, vraajui se u stroj, nastojao je to manje epati. Bilo mu je jasno da pitomce ikaniraju, ali ova upljuvana svinja, masnog i oznojenog ovratnika, nije to radila

zbog ustaljenog obiaja. Debeli krmak bio je sadist. Bentove zlobne oice uhvatie Georgeov pogled. George ne ponikne oima, ve mu se prkosno zabulji u lice. Bilo mu je jasno da je stekao neprijatelja. Dvojica prijatelja raspitae se o Bentu. Ubrzo su uli i vie nego to su oekivali. Bio je sposoban student, ali neobino omraen. ak su i kadeti iz njegove klase otvoreno govorili novacima o Bentovim manama, to je oito znailo da ga ne cijene. Uobiajeno je bilo da se kadeti unutar iste klase tite. Dok je Bent bio pitomac, znai kadet prve godine, neuobiajeno mnogo su ga kinjili. Hancock i jo neki objanjavali su to njegovom nadmenou i stalnim isticanjem obiteljskih veza u Washingtonu. - Meni se ini da je takav zato to je debeo - rekao je Bee. - Poznavao sam nekolicinu debelih momaka koje su gnjavili dok su bili djeca. Izrasli su u pokvarene ljude. No to ne objanjava Bentovu zadrtost. Nazori su mu sasvim izvan uobiajenog psihikog ustrojstva vojnika. ak su mi sumnjivi. Bee zavri reenicu lupkajui se prstom po elu. Jedan kadet spomene Bentovu odanost vojnom nastavniku Dennisu Mahanu, koji je predavao inenjer-stvo i ratnu taktiku. Mahan je vrsto vjerovao kako e se slijedei rat, bez obzira tko ga izazvao, voditi na novim stratekim principima. Prvi je bio - brzina. Vojska koja se bude brzo kretala stei e prednost. U Americi, a i u svijetu, naglo su se gradile prometnice. I u ovom tekom privrednom desetljeu, eljeznike su pruge nicale diljem zemlje. A pruge su teoriju o brzini bile u stanju sprovesti u djelo. Drugi Mahanov novi princip bio je obavjetavanje. Naravno, drugaije nego uobiajenim izviaima. Nastavnik je volio razmiljati o koritenju balona za obavjetavanje, a pogotovo o sve uestalijim pokusima slanja ifriranih poruka na daljinu putem ica. Mnogi su kadeti odobravali i hvalili Mahanove ideje, rekoe Georgeu i Orryju. No, malo tko tako fanatino kao Bent. U to su se uvjerili prvom prilikom kad je njihovo odjeljenje ponovo dopalo Bentu. Mahan je jednom na nastavi rekao kako veliki vojskovoe, Frederick i Napoleon, nisu nikad nastojali osvojiti zemlju, teritorij, ve im je cilj uvijek bio vii: unititi sve mogue oblike neprijateljeva otpora. Bent je to preveo i proveo na sebi svojstven nain. Utuvio je u glavu kako je cilj kadeta druge, tree i etvrte godine da provode vojniku disciplinu, unitavajui svaki otpor meu pitomcima-ka-detima prve godine, Osmijeh mu je ozario oznojeno lice kad je o tome govorio novacima, no tamne, male oi ostale su ozbiljne. U odjeljenju je bio i Jackson. Njega je Bent uzeo na zub toga dana. Nadjenuo mu je nadimak Magare, i nije ga prozvao tako jedanput, ve desetak puta. Kad su se vratili u barake, Jackson je izjavio kako mu se ini da je Bent aknut. - I nije kranin. Taj nije nikakav kranin - dodao je s puno ara. George se zacereka. - Da su tebe krstili imenom Elkanah, moda bi i ti bio lud. - Ne znam mnogo o vojsci - dometnuo je Orry - ali znam da Bent nije podoban da zapovijeda drugim ljudima. I nikad nee biti. - A ipak, ba je to sorta koja e zapovijedati -rekao je George - pogotovu ako ima sve te veze kojima se hvali. Kadeti etvrte godine, prema obiaju, na kraju godinje parade bacili bi eire u zrak, a zatim ih natjeravali po Ravni, udarajui ih nogama i probadajui bajunetama. To je bila proslava zavretka njihova kolovanja u West Pointu. Nedugo poslije toga, ti bi kadeti napustili Akademiju. Prije toga poklonili bi ili prodali pokrivae i uniforme svojim mladim kolegama. Svako bi se godite, zatim, pomaklo za stepenicu vie, a komisija pod vodstvom generala Winfielda Scotta, koja je ispitivala budue diplomce, okrenula bi se novacima, buduim pitomcima. General Scott bio je jedan od najuvenijih amerikih vojnika, prilino umiljen i debeo, ali znani junak. Nadimak mu je bio Staro Zanovijetalo. Svake bi godine dolazio u West Point, odsjedao s kerkama u hotelu, i predsjedavao prijemnim ispitima. Zapravo, drijemao bi na ispitima. Ba kao i veina oficira u Odboru. Ispite su, zapravo, vodili nastavnici, koje se moglo prepoznati po odjei, Nisu imali uniforme, ve vojniki skrojene tamnoplave kapute i hlae. Kadeti su bili rasporeeni u manje skupine, ili odjeljenja. Sva se nastava u Akademiji odvijala po odjeljenjima. Naueno se provjeravalo odmah po zavretku nastavnog sata. U West Pointu uenici nisu pasivno primali gradivo, i nakon nekoliko mjeseci predavanja nisu na ispitima pokazivali &voje znanje. Svakog dana, prema ustaljenom rasporedu, pojedinci iz odjeljenja morali su ponoviti predavanje. Sluili su se i kolskom ploom. Na prijemnim ispitima George i Orry, kao i svi drugi, pristupali bi Odboru i odgovarali iz svih predvi enih predmeta. George se nije posebno pripremao za prijemni ispit. No, to ga nimalo nije brinulo, i ponaao se sasvim oputeno. Proao je bez ikakvih tekoa. Kad je doao red na Onyja, soba za ispite uinila mu se usijanom poput pei. Oficiri su bili

nezainteresirani, Scott je hrkao, a ispitivanje je Orryju li ilo na pravo muenje. Njega i Jacksona ispitivali su istovremeno, i nije se znalo koji se od njih dvojice vie znoji, vrpolji, i ije je odijelo vie umrljano kredom. Zar je sva ta muka bila vrijedna raskone kadetske plae od etrnaest dolara mjeseno? Orry se prisilio na pomisao kako jei muenje pred Odborom sastavni dio postupka da posta-ne vojnikom. I imao je sree. Dvadeset je momaka palo na ispitu i poslali su ih kuama. Ostali dobie uniforme; nakon nekoliko beskrajno dugih tjedana, postadoe i slubeno pitomci. Kao nita dotad Onyja je oduevilo doputenje da na rukav kadetskog sivog fraka priije palminu granicu. Prvoga srpnja poelo je dvomjeseno logorovanje predvieno nastavnim planom. Osim upravo promovira-nih kadeta tree godine, koji su otili na odsustvo, svi ostali utaborili su se pod atorima na Ravni. Orry je prvi put iskusio to znai straariti. Stariji kadeti cijele su se noi uljali i pokuavali zbuniti novopeene straa-re. Bent je dobio kaplarski in. Poslao je Orryja tri puta na raport. Dva su razloga bila potpuno izmiljena, a jedan pretjeran. George je nagovarao Orryja da podnese kapetanu Thomasu pismeno opravdanje za treu optubu. Ako je opravdanje uvjerljivo, nee morati ii na raport. No, Orry je uo da je Thomas cjepidlaka kad je rije o gramatici i pravopisu, i da zna zadrati pitomca cijeli sat ispravljajui pismeno opravdanje. Orry se sjetio muke na prijejnnom ispitu, i radije otiao na sve raporte, i za svaki dobio po jedan minus. inilo se da je George omiljena Bentova meta. Uvijek bi pronaao naina da ga kinji. Kad su pitomci istili krug logorita, Bent je naredio Georgeu da pokupi svaki kameni, pa ak i da ispravlja vlati trave, za koje je tvrdio da su iskrivljene. George se teko svladavao, a to je Bent a jo vie poticalo da ga mui. Tako je George skupio brojne minuse ili mravce, kako su ih zvali kadeti u argonu, ak trostruko vie od Orryja. Usprkos neudobnim atorima, looj hrani i ikanira-nju pitomaca od nekolicine kadeta koji su na sve imali poneku zamjerku, logorovanje se svidjelo Orryju. Uivao je u konji koj i artiljerijskoj obuci, a veernje smotre koje su gledali hotelski gosti, blistave vojni ke parade, ublaavale su sve dnevne muke. Svakog tjedna prireivan je kadetski bal. Kako bi sve dame na balu imale i plesae, Akademija je osigurala pitomcima njemakog uitelja plesa. George je osvjeio plesno znanje i ako nije bio na dunosti, redovito je odlazio na balove. Pitomcima prve godine bilo je doputeno da pleu s djevojkama, no morali su voditi rauna o tome da stariji kadeti imaju prednost. Usprkos tome, George je uivao, pa je ak nekoliko puta uspio i povesti poneku djevojku u etnju, to je inae bilo zabranjeno pitomcima njegova godita. Jedne noi poslije bala, George se uuljao u ator smrdei na cigare. Orry je bio jo budan i George ga je poeo nagovarati da na slijedei bal podu zajedno. - Oajno sam lo plesa zijevnuo je Orry. -Nikako ne mogu uskladiti korak s djevojkom. ini se da je problem u tome to mislim da se djevojkama treba diviti s udaljenosti, kao kipovima. - Kojeta - apne George. - ene su stvorene da ih dodiruje i koristi, ba kao i rukavice. To im se ak i svia. - Ne vjerujem da je tako, George. ene ne razmiljaju kao mukarci. One su profinjena stvorenja. Tankoutna. - Samo se pretvaraju da su takve, jer im to katkada koristi da ostvare svoje namjere. Vjeruj mi, Orry, ene ele isto to i mukarci. Samo to one to ne priznaju. Bilo bi ti bolje da se oslobodi takve romantiarske predodbe o enama. Jer ako i dalje bude u to vjerovao, uskoro e ti neka dama slomiti srce. Orryju se inilo da je George moda u pravu, ali toga ljeta nije poao ni na jedan bal. Krajem kolovoza vratie se kadeti s odsustva, i jedinice se presclie natrag u kasarne. Taj su povratak stariji kadeti uvijek koristili da mlade pitomce natovare svojom opremom. Kaplar Bent naredio je Georgeu da u etiri navrata, po vruini, prenese svu njegovu opremu. Kad je George ponio zadnji tovar, Bent mu naredi da potri. Na pola stepenita, penjui se u Sjevernu kasarnu, George se iscrpljen onesvijesti. Skotrljao se niz stepenice i raskrvario elo. Bent mu se nije ispri ao, ve ga je poslao na raport s objanjenjem da je zbog nepanje unitio njegovu opremu. Orry je pokuao nagovoriti prijatelja da napie opravdanje. George nije pristao. - Onesvijestio sam se kao neki slabi, kao djevojka. Ne elim da taj podatak ude u moju karakteristiku. Ali, budi bez brige. Doekat u ja to kopile. Ako ne slijedeeg tjedna, onda slijedeeg mjeseca ili godine.

Sve ee je i Orry na to pomiljao. Jutarnje gaanje, veernje gaanje, bubnjevi i svirale, postadoe bliski zvui, ak i prijateljski. Orry je najvie volio bubnjeve. Ne samo da su sluili umjesto sata, ve su ga podsjeali i na razlog njegova boravka na Akademiji. Bodrili bi mu duh kad bi se vraao iz uionice, jer svako izlaenje na kolsku plou bilo je prava muka. Pitomce su prije podne poduavali matematici, a poslijepodne francuskom jeziku. Prvog tjedna, pitomci su mogli dobrovoljno odabrati odjeljenja, a na kraju tjedna razdijelise ih prema pokazanom znanju, Orryja razvrstae u predzadnje matematiko odjeljenje, i u zadnje francusko. Najslabije uenike, razvrstane u zadnje odjeljenje kadeti su nazivali besmrtnicima. Orryjevom francuskome odjeljenju nastavu je drao porunik Theophile d'Oremieulx, roeni Francuz, Gal od glave do pete. Bio je strog, vodio je rauna o svemu, svakoga je uenika razvrstao unutar o naglascima, odjeljenja. Jednom tjedno, na smotri, nastavnici bi proitali rezultate. Kadeti koji bi pokazali napredak, preli bi iz zadnjeg odjeljenja u ono ispred, no Orry je u francuskome uvjerljivo ostajao meu besmrtnicima. Ore-mieulx ga je ispitivao o porijeklu, i Orry je na koncu, stidljivo, priznao da su mu preci bili Francuzi. - Pa onda netko iz vae obitelji valjda govori francuski? - Ne vie. Neugodno mi je to rei, ali majka neto malo razumije, a sestra pohaa satove iz francuskoga, i to je sve. - Dobri boe - zagrmio je uitelj i uzetao se po sobi. - I onda oekuju od mene da nauim neemu ovakve divljake. Lake bik nauio ni'sieu Atilu da oslikava ajnike. Taj je razgovor pogorao odnose izmeu Orryja i nastavnika. Jednoga listopadskog dana, kad je Orry tresnuo jo jednu glupost na satu francuskoga, d'Ore-mieulx je pobjesnio: - Rei u vam neto, m'sieu Main. Kad bi me m'sieu Krist upitao: M'sieu d'Oremieulx, hoete li radije sluati m'sieu Maina kako govori fiancuski, ili ete radije poi u pakao, odgovorio bih mu: Radije u u pakao, sli vous plait\ m'sieu Jesu Christ/ Sjednite. Sjednite! Slijedeeg dana, Orry je poeo vjebati francuski naglas. I nastavio je svakodnevno kad bi ostao sam u sobi. Bent je stalno obilazio spavaonice i njukao, traei rtvu, i jednoga je dana naletio na Orryja koji je glasno vjebao francuski. Upao je u sobu i pitao to se to dogaa, Orry mu objasni, a Bent podrugljivo zakljui: - Nije istina. Vi se zabavljate. Nekoga oponaate. Orry zanijee. - Ne5 gospodine, moete se uvjeriti, gospodine. . . No, kaplar se okrene i izi e. Poslije poalje Orryja na raport, pod optubom da je pokuao prevariti nadreenog. Orry napie opravdanje. Nakon neobi nog razgovora s kapetanom Thomasom, oficir ukine prijavu za raport. Kasnije Orryju ispri ae da je Bent bjesnio i psovao punih deset minuta kad je uo da je raport ukinut. Jesen je odmicala bre nego to je Orry oekivao. Vojne vjebe, rad u uionicama i stalno uenje nisu ostavljali vremena ni za to drugo. Cijeli sistem West Pointa bio je utemeljen na principu: ispuni neim svaki pitomev trenutak! Samo subotom poslijepodne pitomci su mogli provesti vrijeme po svom, osim, naravno, ako ih nije dopalo straarenje, ili neka dunost po kazni zbog minusa. Po loem vremenu, deurstva su bila uasna. Naelnik Delafieid, s nadimkom Stara Ptiica, na udan je nain ekonomizirao. Recimo, naredio je da se kaputi ne izdaju sve do svretka sijeanjskih ispita. Jer, zato izdati pitomcima skup kaput kad ga, ako padne na ispitu i bude istjeran iz Akademije, moe ukrasti i odnijeti sa sobom. I tako su, ve godinama, u kina i hladna jesenska deurstva pitomci odlazili ogrnuti samo tankim, prljavim i uljivim ogrtaima iz skladita izno-ene robe. George i dalje nije uio previe, no uvijek: je bio u prvim, ili drugim odjeljenjima iz matematike i francuskoga. Uspio je sakupiti 110 minusa, a Orry 93. Dvije treine minusa prikaio im je Bent. Kako su se pribliavali sijeanjski ispiti, Bent je imao sve manje vremena da ih progoni. Orry je tako, nou, kradomice odlazio u susjednu spavaonicu k Tomu Jacksonu, gdje bi zajedno, uz slabo svjetlo eravice s ognjita, uili za ispite. Orry se divio Jacksonovoj inteligenciji i genijalnosti, iako je momak iz Virginije esto na nastavi imao potekoa; nikad se, naime, nije mirio s formalnostima predavaa, pa bi svaka njegova opaska izazvala, uijive raspre. No, bio je predodreen da uspije, i mnogi su pitomci tu njegovu vrlinu odmah uoili. Tako je Jackson vrlo brzo dobio i kadetski nadimak General. Katkad se Orryju inilo da je Jackson lud. Recimo, kad bi cijelih pet minuta sjedio uspravno i nepomino kako bi se po njegovim rijeima unutranji organi mogli pravilno razmjestiti. George je povremeno pisao kui; Orry mnogo ee, pa je tako i primao vie pisama od Georgea. Nikad prije Orry nije proveo Boi izvan kruga obitelji, i sad je enjivo matao o praznicima i domu. George je rijetko iskazivao osjeanja, no i on prizna da mu nedostaje obitelj i kua. I usprkos nadahnutoj propovijedi kapela-novoj, i bogatoj veeri u blagovaonici, kad je utihnulo Badnje vee, mnogim je kadetima taj dan bio tuan; bio je to dan njihove osamljenosti.

Uskoro je sijeanjsko vrijeme pokazalo zube. Tmurno nebo nagovijestilo je skore ispite. Na rijeci Hudson poeo se hvatati led, no Orry to jedva primijeti. ak i kad je straario na snjenoj meavi, jedino o emu je mislio bio je francuski. I uspio je preivjeti ispite i kolsku plou. Kad su izvjeeni rezultati, izjurio je iz sobe skaui od sree, dok je nekolicina pitomaca utke pakirala svoje kov ege. esnaest ih je toga sijenja polo kenteberijskim putem. Ostali poloie zakletvu, potpisae pristupnicu -i dobise zimske kapute. Veljaa je tek bila odbrojala nekoliko dana, kad George predloi Orryju neto smiono. - Ponestalo mi je cigara. A i nismo pravo proslavili na uspjeh na ispitima. Hajdemo dolje do Bennyja. Orry pogleda prema prozoru. Mjeseina se zrcalila na sleenim oknima. Ognjite nije moglo odagnati zimsku studen iz sobe. Hudson se gotovo sav zamrznuo. - Po ovakvu vremenu? U ovo doba? - Orry ga sumnjiavo pogleda. Samo to nije oglaen mirozov i poveerje. George iskoi iz kreveta. itao je neki roman. - Pa? naravno! Moramo istraiti to mjesto. Moramo proslaviti. Gdje ti je pustolovni duh? - Ve je stao oblaiti kaput. Orry je poelio rei: ne, no Georgeova opaska o njegovoj neodlunosti nagna ga da uini suprotno. Pola sata nakon to su pogaena svjetla, iuijali su se niz stepenice, provukli pored straa i potrali po reskoj hladnoi prema rijeci. Spustie se puteljkom niz obalu i stadoe se probijati kroz smrznuto bunje niz rijeku. Bilo je naporno. George se zagleda nalijevo, u bjelinu rijeke. - Bit e nam lake ako hodamo po ledu. - Misli da je dovoljno debeo? U Georgeovim oima sjajila je mjeseina. - Morat emo provjeriti. Orry je slijedio prijatelja, predbacujui si to uvijek mora dokazivati vlastitu hrabrost. No, to je to za nekoga tko e moda ve sutra morati povesti vojsku na juri? Stupio je na ledenu povrinu i zauo potmulo pucketanje. Uini mu se da je negdje otro zakripao snijeg. Ispred njega George zastane. - to je to bilo? Orry se zabulji u tminu prema strmoj obali. - Uinilo mi se da dopire tamo odozgo. - Valjda nas nije netko slijedio? Orry se osvrne. Ako je netko gore, savreno ih moe vidjeti na mjeseinom obasjanoj, zaleenoj rijeci. - Prekasno je da sad brinemo o tome. George se sloi. Nastavie hodati. Nekoliko puta led gadno zapucketa pod njihovom teinom. No, nitko ih nije slijedio i uskoro stigoe do odredita. Zavirie kroz prozor u toplu unutranjost male toionice pia Bennvja Havena. George protrlja ruke i hukne u njih. - Imamo sree. Nijednog starijeg kadeta. Jedina dva gosta Bennyjeve krme bili su seljaci iz Buttermilk Fallsa, seoceta na vrhu gudure, tono iznad Bennyjeve toionice. Sredovjeni, srdani Benny imao je crnu kosu, velik nos, i li io je pomalo na Indijanca. Toio je pivo, vino i estoka pi a ve godinama. Veselo pozdravi dvojicu momaka, a seljaci ih mrko pogledae George narui tri cigare i dva vra piva. Sjedoe za stol u uglu, blizu prozora. Ako se pojavi neki stariji kadet, lako e utei na pokrajnja vrata, skrivena zavjesom uz poljsku pe. Orry se malo opusti i pone uivati u pivu i mirisu peene unke to se irio iz kuhinje. Naruio je tanjur unke i malo kruha. Benny je posluio veeru i zapodjenuo razgovor. Bilo mu je drago to su ovdje, rekao je. No, Orryjev naglasak otkrio mu je lunjaka, i nije mogao odoljeti a da ga uljudno ne upita o junjakom zahtjevu za pripojenjem Teksasa. Je li to jo jedan pokuaj politiara da dodaju Uniji novi robovlasniki teritorij ? Orry je preesto sluao sline otpube da bi se uvrijedio. Osim toga, njegov brat Cooper, na zgraanje oca, rekao je da je ba to istina. Orry razmisli kako da sroi odgovor. Dok je razmiljao, Benny se naglo uspravi i zagJeda u pokrajnja vrata. Svi su uli neku buku u kuhinji. Georgeovo lice oznai da se sprema neprilika, samo trenutak prije nego to jedna ruka ne razgrne zavjesu s pokrajnjih vrata. Smrznuto, crveno lice buljilo je u njih zamotano u ovratnik kaputa. - Dakle, gospodo, koga to vidim? Dvojicu zloinaca, oito - ree Elkanah Bent cerei se od zadovoljstva. Orryja zaboli eludac. Bio je siguran da Bent nije sluajno ovdje zabasao. Sjetio se kripe snijega koju su uli dolazei u toionicu. Koliko ve noi Bent vreba ne bi li ih uhvatio u prekraju ? Iznenada, George zavitla prazni vr. Bent se izmakne i zatetura.

- Trk! - povie George i projuri kroz vrata kao topovska kugla. Orry izjuri za njim, pomislivi samo na to kako nisu platili raun. U dubokom snjenom zapuhu uz rijenu obalu, George se spotakne i padne. Orry stane, potri natrag i pomogne prijatelju da ustane. Vidio je Benta kako baulja za njima, i Bennyja Havena na vratima krme kako uiva u prizoru. inilo se da ga neplaeni raun nimalo ne brine. - Hajde, George - bez daha ree Orry kad George ponovno zape u snijegu. - Ovaj e nam put kurvin sin doi glave. - Nee ako mu pokaemo zube. - Svejedno, prijavit e nas, a na raportu ne moemo lagati - prodae Orry dok su odmicali niz obalu. Akademski zakon asti ve je bio sastavni dio njihova miljenja. - Da, ne moemo - sloi se George. Bentu je debljina oteavala tranje, tako da su dva pitomca prilino odmakla. No, nisko im je grmlje zadavalo muke. Smrznute grane ibale su ih po licu i lomile se uz prasak. George predloi da krenu drugim putem. Preskoi nisku gutaru i skoi na zaleenu rijeku. Orry spazi kako je led zapucketao i ulegao se. - Moda ga moemo prisiliti da nas ne prijavi na raport - ree George trei po ledu. - Ne zaboravi, i on je vani poslije poveerja. Orry ne odgovori, nego nastavi trati. Neto mu je govorilo da Georgeova logika ima slabu stranu. Bijeg po smrznutoj rijeci bio je jeziv. Svakih nekoliko koraka Orryju se inilo da led poputa. Osvrnuvi se vidje Benta kako posre i tetura, ali ih i dalje uporno slijedi, poput goleme, plave mrlje na rijenoj bjelini. - Jo dvadesetak metara, i kod puljetka smo - povie George upirui prstom preda se. U tom trenutku obojica zaue krik. George se kliui zaustavi i osvrne. - Oh, Boe! - zastenje. Orry se pridri za njega, okreui se. Iznad povrine leda virila je samo polovica plave mrlje. Ruke su se batrgale za osloncem. Kroz nonu tiinu do njih dopri-jee krici uasa. - Propao je! - uzviknu Orry. - Nije ni udo kad je debeo. Hajd'mo! - George, ne moemo ga ostaviti. Utopit e se. Bentovi krici jaae, George se smrkne. - Bojao sam se da e to rei, - Sluaj, ne mislim da si odjednom izgubio savjest. . . - Zavei! Vraamo se - ree George i krene natrag. Oi su mu sijevale od bijesa; nije morao rei Orryju da su tek sad nadrljali. Orry spazi Benta kako nestaje ispod vode. Potri zajedno s Georgeom bre nego kad su bjeali od debelog kadeta. Trenutak kasnije Bentova glava potpuno nestade. Samo je kapa plutala na povrini rijeke, bljeskajui znakom na mjeseini. Kad su dva pitomca stigla do rupe na ledu, zajedno s mjehuri ima ispliva i Bent, isprui ruke prema njima, pljuskajui i vritei. George i Orry potezali su ga i vukli, ali spaavanje je bilo mukotrpno. Led je bio sklizak i umalo sva trojica ne zavrie u hladnoj rijeci. Na kraju izvukoe Benta na sigurno. Mokar, nalik kitu, leao je i povraao. George klekne uz njega. - Ben te? Mora ustati i vratiti se u kasarnu, inae e se smrznuti. - Da. . . u redu. Pomozite mi. Molim. George i Orry prebacie Bentove ruke preko ramena, podupirui ga. Kaplar vie nije bio u stanju govoriti, samo je krkljao i gutao zrak. Kad su ga dovukli do obale, oba su mladia bila mokra i promrzla od Bentova smoenog kaputa. utio je i pokuavao hodati puteljkom uz strmu obalu. Na vrhu se malo sabrao, doao do daha i rekao: - Cijenim ovo to ste uinili, bio je to hrabar in. Bolje je da ja krenem ovuda. A vi se vratite u kasarnu kako znate. Oteturao je u mrak, no jo dugo poto ga izgubie iz vida uli su ljapkanje njegovih cipela i teko disanje. Orry pone cvokotati. Ruke su mu bile promrzle. Kako je udno zazvuala Bentova posljednja reenica, kao da. . . Nije znao to da pomisli. George odgovori umjesto prijatelja. - Ovo je izgovorio tako iskreno kao zadnji licemjer. Mislim da smo ga trebali pustiti da se utopi. Usprkos hladnoi, Orry se nasmije. - Sad kad je sve gotovo, mora priznali da nam je proslava slavno propala. - Slaem se - ree George i ispod kaputa izvue tri slomljene cigare. Saalno se osmjehne i baci ih u snijeg. - Jedina mi je utjeha to ih nisam platio. Hajd'mo unutra prije nego to se smrznemo.

Slijedeeg jutra Bent se ne poja\i na doiuku. Orry i George vjerovali su da je poao do Wheatona, akademijskog oficir a-lijenika koji je ve dvadeset godina slubovao u West Pointu, 1 koji je vjerovao svakom kadetu koji bi se poalio na neku boljku, tako da je esto upuivao pkonice u bolnicu i za najmanju sitnicu. Zbog toga je u kadetskom argonu rije simulirali bila zamijenjena rijeju vitonirati. George i Orry povjeri se svoju sinonju avanturu nekolicini najbliih prijatelja. Kasnije toga dana, Pickett im saopi neugodnu novost. - Bojim se da vam debela mjeina nije rekla sve, momci. Imao je posebnu dozvolu z? izlazak poslije poveerja. Iskam io ju je od deurnog oficira, pod izgovorom da je uo kako dva pitomca svake noi bjee k Bennyju, i kako ih eli epati. Za veeru, momci iz kuhinje posluile Albany-go ve-dinu, to u argonu bijae nadimak za rijenu jesetru ulovljenu u Hudsonu prije zamrzavanja. Riba je Orryju teko pala na eludac. Poslije se pitao, nije li to bilo piedskazanje. Prije veeri, kaplar Bent prijavio je kadete Maina i Hazarda na raport. Akademijski zakon asti temeljio se na uvjerenju da su kadeti karakterni mladi i. Ako je bilo koji kadet tvrdio da je neka optuba lana, vjerovalo mu se na rije i optuba je povuena. Orry je vjerovao u takav zakon asti. Usprkos cinizmu, i George je vjerovao. Zbog toga nijedan od njih dvojice nije zanijekao krivicu kod posljednje optube, iako se broj Georgeovih minusa opasno pribliio kvoti potrebnoj za izgon iz Akademije. Kako bi odradili poneki minus, dva su prijatelja odsluila prili an broj prekorednih straarenja. A vrijeme je bilo sve loije. Poele su snjene oluje, no George jc sasvim dobro podnosio straarenje po takvom vremenu. Ali ne i Orry. Od vremena njihove avanture na rijeci, Orry je kihao i mrcao, i jedne tmurne subote kad je krenuo na prekoredno straarenje osjeao se posebno slabini i umornim. Sa sjeverozapada, preko planinskog lanca, pribliavala se snjena oluja. Za samo sat vremena napadalo je tridesetak centimetara novog snijega. Tada je temperatura porasla, i snijeg se pretvorio u susnjeicu. Orry je klipsao gore-dolje na straarskom mjestu, i ustanovio da usprkos hladnoi gori od vruice. Znoj i susnjeia cijedili su mu se niz lice. inilo mu se da puka o ramenu tei pedeset kilograma. Zateturao je u snijegu, i naslonio se o zid kasarne da odahne, Netko ga povue za rukav. Orry prepozna starijeg kadeta Sama Granta, prosjenog momka koji se isticao jedino po vjetini jahanja. - Tko te poslao na strau po ovakvu nevremenu? -upita Granta. - Sav si zelen. Samo to se ne onesvijesti. to ne ode u bolnicu ? - Dobro sam, gospodine - procijedi Orry, pokuavajui se uspraviti. Niski, crnokosi kadet zaguna: - Dobro si ba kao i moja tetka Bess pet minuta prije nego to se rastala s duom. Hoe li da odem do deurnog oficira i zatraim da te smijeni? - Ne, gospodine, to bi znailo da sam. . . napustio. . . dunost. Grant zakima glavom. - Postat ete vi dobar vojnik, gospodine Main, ako prije toga ne odapnete zbog tvrdoglavosti. - Vi znate tko sam ? - Svi u jedinici znaju za tebe i tvog prijatelja. I za onu bitangu iz Ohia. Kaplar Bent nije zasluio da ga neki oficiri toliko cijene. No, nekolicina nas trudi se da mu smanjimo ugled. Pokuavamo mu zagor ati ivot barem toliko koliko ga on zagorava drugima. Nadam se, gospodine, da ete poivjeti i uvjeriti se u to. Osmjehnuvi se, Grant otklipe u oluju. Orry je pretpostavljao da je pet sati, iako je bilo mrano kao u pono. Natjerao je noge da se pokrenu. inilo mu se da marira, a zapravo je teturao od jednog kraja kasarne do drugoga. Na sreu, vani nije bilo oficira, i nitko nije vidio njegovo jadno straarenje. Proe jo pola sata. Poeo je strahovati da e se svakog trena sruiti. inilo mu se da je ozbiljno bolestan, i pomisli kako e ga glupa elja da sakrije slabost stajati glave. - Ne hodate pravilno, gospodine. Tako se ne straa-ri! Osupnut glasom, Orry se okrene. Spazi Benta, ogrnutog kaputom preko glave, kako se pribliava poput goleme mrane sjenke. Oi su mu zlurado sjale. - uo sam da straarite, gospodine. Dolazim provjeriti. . . Bent uuti jer Orry zgrabi i skine puku s ramena. Bio je izbezumljen, bez trunke straha. - Zato ste uperili puku na mene, gospodine? - Jer te kanim ustrijeliti, Bente. Ako mene i mog prijatelja ne ostavi na miru, ustrijelit u te kao psa.

Bent se pokua naceriti. - Puka nije nabijena, gospodine. - Je li? - Orry zatrepe i zaljulja se. - Tad u te njome premlatiti na smrt. Mogu me poslati na vojni sud, mogu me odvesti pred streljaki vod, no ako ostane ovdje jo pet sekundi, nezahvalna svinjo, tako mi boga, ubit u te. - Isuse, luak je u West Pointu. - Da, gospodine. Luak iz Ohia, koji mui pitomce kao ivotinje. E, pa Bente, gospodine, evo pitomca koji to vie nee podnositi, Pet sekundi, jedna, gospodine, dvije, gospodine. . . Bent proiti od jeda, ali ne ree ni rijei. Prestrai se razjarene spodobe pred sobom. Susnjeica se cijedila s Orryjeve kape i obrva, a lice mu je poprimilo potpuno sumanut izraz. Okrenuo je puku i uhvatio je za cijev, kao toljagu. Na Bentovu licu vidjelo se ponienje i mrnja. Naglo se okrene na peti, i obris mu nestade u snjenoj oluji. Orry proguta slinu i zaurla: - I ne prilazite nam vie! - to ste rekli, gospodine? Na zvuk otrog glasa. Orry se okrene. Zamotan do uiju, pred njim je stajao deurni oficir. Zbog fijuka vjetra, oficir je morao vikati. - Kadet Grant je traio da doem ovamo. Rekao je da ste bolesni. Je li to istina? Orry je valjda stotinu puta vjebao vojni ki stav. Pokuao je i ovaj puta stati mirno, ni ne primijetivi da je poinio najtei vojniki grijeh. Puka mu je pala u snijeg. inilo mu se da se deurni oficir ljulja naprijed--natrag. Orry pokua treptanjem smiriti ljuljanje. - Je li to istina, gospodine ? - Ne, gospodine! - viknu Orry i srui se na oficira, bez svijesti. Sat kasnije u bolnicu dotri George. U ekaonici ga doeka doktor Wheaton. - Va je prijatelj u tekom stanju. Trese ga groznica i ima jaku vruicu. Pokuavamo je sniziti, no ako ne uspijemo u dvadest etiri sata, ivot e mu biti u opasnosti. George pomisli na Benta, na oluju i na Orryja. - Prokleta budala pod svaku cijenu eli biti vojnikom - ree gorko. - Ovo mjesto potie takvu elju - ree Wheaton s prizvukom aljenja i ponosa u glasu. - Ni vi ne izgledate bolje, mladiu. Prepisujem vam aicu ruma. Doite u moj ured i - nasmijei se - kako kau, vitonirajte nekoliko minuta. S doktorovim doputenjem, George je ostao uz Orryjev krevet cijele noi. Pickett je nakratko svratio. I Jackson, takoer. Zavirio je i stariji kadet Grant. Georgeu nije bilo jasno odakle ga Orry poznaje. Ujutro je bolnica utihnula. Bilo je hladno i George se skutrio na stolici. Nije bilo nikog. Orryjevo lice bilo je blijedo poput plahte navuene preko pokrivaa do brade. Izgledao je krhko pod treperavim svjetlom uljanice. Krhko i bolesno. George se zagleda u prijatelja i, na vlastito zaprepatenje, zaplae. Zadnji put je plakao kad mu je bilo pet godina. Istukao ga je stariji brat Stanley, jer se bio poigrao s njegovom abom. No, nije ga iznenadilo to je toliko vezan uz Orryja Maina. Za kratko vrijeme, toliko su toga proivjeli zajedno. ivot u West Pointu, svi lijepi trenuci, nada-nja, ali i tekoe zbliili su ih i povezali pravim prijateljstvom. Ostao je u stolici, budan i bez jela, sve do podneva, sve dok Orryjeva vruica nije jenjala. Slijedeeg jutra zasjalo je sunce; Orry je izgledao mnogo bolje. Prije veere posjetio ga Je George, donosei dobre vijesti. - Bentu je izgleda dojadilo da nas progoni. Proao sam mimo njega dolazei ovamo, i skrenuo je pogled. - Svejedno. I dalje mu elim zavrnuti iju. Znam da je to bogohulno eljeti, ali tako se osjeam. Georgea uznemiri Orryjeva tiha mrnja, no, ne pokae to. - Eh, prijatelju. Ti si pobuen milosrem predloio da ga izvuemo iz smrznute rijeke. A ja sam te posluao. Orry prekrii ruke. - Bolje da nisi. - Pametnije je da ga ostavimo ivog i natjeramo da se uvija kao crv. Stariji mu kadeti deru kou gdje stignu. To je ba slatka osveta. - Ali nas e okriviti za to. Ako nas i ostavi jedno vrijeme na miru, nee zaboraviti. Taj je gad potpuno uvrnut. - Ne zamaraj se time - ree George slegnuvi ramenima. - Vie treba voditi rauna da odrimo minuse

ispod dvije stotine. Jo je dugo do lipnja. Orry uzdahne. - ini mi se da si u pravu. No, obojici je bilo jasno da im Bent visi nad glavom kao stalna prijetnja. Kasno tog proljea, svi Hazardovi, osim Virgilije, posjetie West Point. George je dobio dozvolu da im se pridrui na subotnjem ruku u hotelu. Poveo je i prijatelja. William Hazard pozvao je Orryja da ih posjeti jednom prilikom u Lehigh Stationu. Orry je odgovorio da e to rado uiniti. Hazardovi su mu bili simpatini, kao i pri prvom susretu, osim Stanleyja, koji je neprekidno priao, ili, bolje reeno, hvalisao se. Nekoliko je puta nadmeno istaknuo kako ce s ocem poi na veeru kod obitelji Kemble, preko rijeke u Cold Spring. Izmeu dva zalogaja ukusne janjetine, Orry je upitao: - Jesu li vam Kembleovi roaci ? Stanley se srnijuljio. - Ne, deko. Oni su vlasnici vestpointske ljevaonice. to misli, tko vojsku opskrbljuje artiljerijskim oruem ? Stanley je to izgovorio tako nadmeno da ga je najmlai brat Billy s uivanjem, potajno oponaao. Sjedio je odmah do Stanleyja, pa stariji brat nije primijetio Billyjeve grimase, i nije mu bilo jasno zato se George grohotom nasmijao. No, otac primijeti Billy-jevo kreveljenje i prilijepi mu zaunicu. Gospoa se Hazard rasrdi. Orry usiljeno ree: - ao mi je, ah nisam uo za Kembleove. - Njihove su subotnje veere poznate - odgovorio je Stanley tonom kojim je Orryju jasno stavio na znanje da je ivot u Junoj Karolini izvan vanih dravnih tokova. Orry se obrati gospodinu Hazardu. - Oni proizvode eljezo, zar ne? William kimne glavom. -Sa zavisu moram priznati, najbolje u zemlji. - Moda mogu pomoi mome bratu. Dosaujui se, Stanley je viljukom nabadao krumpir. No, William Hazard sluao je Orryjevo objanjenje. Orryjev brat Cooper alio se u pismima na este lomove zamanjaka i drugih dijelova od kovanog eljeza njihova mlina na Mont Royalu. - Tako se zove naa plantaa rie. Mlin je pokretala rijeka, no brat je nagovorio oca da pokuaju parnim strojem. Otac se protivio toj zamisli, i sad mu se ini da je bio u pravu. - Lijevanje eljeza je kompliciran posao - rekao je gospodin Hazard. - Moda Kembleovi mogu pomoi tvom bratu. Ili, jo bolje, zato ne bismo mi pokuali? ate na Nek5 nam napie pismo. ii. - Rei u mu, gospodine. Hvala vam. Orry je uvijek nastojao da stariji brat ima o njemu dobro miljenje. Ve slijedeeg dana pisao je Cooperu. - u Rio. Odgovor je ubrzo stigao. Pismo je poinjalo rijeima doba zahvalnosti, a zatim je Cooper pisao kako mu se ini da ovjek iz Columbije, koji je izradio dijelove za mlin, Saint razumije u lijevanje eljeza manje od njega. I bilo bi mu zaista drago da uje miljenje i savjet strunjaka. Odmah e pisati Hazardovima. Bliio se lipanj Iako mu se na poetku godine inilo Orryja gotovo nemoguim, Orry je shvatio da ima izgleda da izdri sta pitomaca, iako je gotovo stalno bio u odjeljenju besmrtnika. George je neprekidno bio u vrhu, Spazio iako se nije naroito trudio. Orry je pomalo zavidio prijatelju, no nikad nije bio ljubomoran. Kad su Obojica su uspjeli odrati broj minusa ispod dvije stotine, a kad je stigla nova skupina buduih akademaca, pritisak na pitomce prilino je popustio. Orry i George nisu previe pridonijeli maltretiranju novaka, ati vie iako bi se ponekad znali istresti i izvikati na njih. No, nikad sa zlom namjerom. Iskustvo s Bentom bilo je isuvie pouno. Naravno, Benta je bilo nemogue potpuno izbjei, no svaki put kad bi se sreli s njim, tupo bi se zabuljio kao da ne postoje. Bilo im je jasno da to to ih je privremeno ostavio na miru, ne znai i da ih je potpuno zaboravio. A kamoli da im je oprostio. Otprilike deset dana prije ljetnog logorovanja, u West Point je neoekivano stigao Cooper. Bio je na je povratku iz Pennsylvanije, gdje su William i Stanley Hazard ispitali slomljene dijelove mlina na Mont Roya. - Va otac i brat rijeili su problem vrlo lako - oficira i izvijestio je Georgea. - Kao to sam i mislio, momak iz Columbije nema pojma o poslu. Ne rastaljuje kovano eljezo na pravoj temperaturi. Kad bih ga uspio uvjeriti u to, ne bi vie bilo problema. Naravno, to nee biti lako. Jer, po njegovom miljenju, priznati da ovjek moe neto nauiti od Jenkija, isto je kao i bogohuliti. Georgea je Copper Main osvojio napreac. Dvade-settrogodinjak, vii od brata, odjeven u fina odijela, nonalantan, upalih obraza i sjajnih crnih oiju, profinjenog osjeaja za humor, pomalo cini an, oarao je Georgea. Orry i Copper imali su dosta toga zajednikog; vitak stas, smeu, valovitu kosu,

tanak, gotovo aristokratski nos. No, stariji brat nije bio preplanuo poput Orryja. Cooperovo prozrano lice i blijedi ten odisali su boleivou, kao da je roen krhak, umoran, predodreen da mata i razmilja. Cooper je odluio posjetiti ne samo njih. nego obii i pogledati tu kolu iz koje izlaze najbolji vodnici ove zemlje. Jer, rekao je, nema toga na svijetu to nije zanimljivo prouavati, osim, moda, rodoslovlja obitelji u njegovoj dravi. No, Cooper je za kratka boravka u Roeovom hotelu malo razgledao, a vie rastreseno zurio, mislei na bog zna to. Tako ga je Orry zatekao jednom kako bulji u kamenu zgradu kasarne melankoli na pogleda. Pred sam kraj boravka u West Pointu, Cooper je zaboravio na tren svoja razmiljanja i cinizam te izmamio irok osmijeh na Georgeovu licu, rekavi: - Morate nas posjetiti, gospodine. Dolje kod nas na Ashieyju mnogo je lijepih cura. I u obitelji su dvije. Bit e prave krasotice kad odrastu. Nisam ba vidio mnogo zgodnih dama u Lehigh Stationu. Naravno, najvie sam vremena proveo buljei u visoke pei. Vaa obitelj upravlja sjajnom tvrtkom, gospodine Hazard. - Volio bih da me zovete George. - Ne, zovi ga Panj - uplete se Orry. - Svaki kadet ima nadimak. Mi smo ih dobili prolog tjedna. - Panj, ha ? - Cooper pogleda brata. - Koji je tvoj ? - Prut. Cooper se nasmije. - Dijelovi jednog, istog drveta, zar ne? Pa, gospodine Panj, htjedoh rei kako se divim snazi i veliini vaeg obitlejskog poduzea. - I ponovno mu se oi zagledae u daljinu, s odsjajem sjete. - Vjerujte mi. Pisak parobroda usidrenog na Sjevernom molu, nadglasao je mukanje teladi s broda za prijevoz stoke to je plovio niz Hudson. Cooper je zgrabio konati koveg i sjurio niz stepenice hotelskog balkona. - Posjetite nas, gospodine Panj. Jedi dobro, Orry. ekamo vas kod kue idueg ljeta. Kad je Cooper nestao iz vida, George ree: - Tvoj je brat krasan momak. Orry se namrti. - Jest. No, neto nije u redu. Silno se trudio da bude duhovit i da se smijei, a to ne radi esto. Bio je uznemiren. - Zato? - I ja bih volio znati. Rijeni brodi plovio je od morske obale uzvodno rijekom Ashley. Eutaw je bila alupa s dva jedra, na koju se ukrcao Cooper putujui kui. Na palubi je bilo mnotvo potanskih paketa i zaliha robe koju je arl-stonski zastupnik nekolicine plantaera slao rijekom. Jutro je bilo tiho i sunano. Rijeka Ashley tekla je bistra i mirna. Od svih riinih rijeka, Ashley je bila najloija jer je na nju ocean utjecao jae nego na ostale. Morske plime i orkani esto su s Atlantika donosili sol koja je unitavala riu. No, Cooperov otac i drugi plantaeri drali su da se ta nepogodnost nadomjeta mogunou lakog i jeftinog prijevoza rie rijekom do Charlestona. Vruina kasnog lipnja upekla je u Cooperov vrat i ruke dok je stajao naslonjen na ogradu brodi a i ekao da ugleda luicu Mainovih. esto se estio zbog dotrajalog pristanita i svega to ga je smetalo u rodnom kraju, no ljubav prema svemu ovdje duboko mu se uvukla pod kou. Posebno je volio krajolik uz rijeku, visoke borove, ivopisne hrastove i palme to su se prostirali uz samu obalu. U granama arenile su se sojke i crvendai. Na jednom je mjestu du rijene obale bio usjeen put. Cooper spazi tri momka na krasnim konjima; u ovoj su nizini konjske trke bile omiljela zabava. Poee ga napadati muice i komari. Mogao je gotovo namirisati da se pribliava nezdravo godinje doba. U velikoj kui sigurno su poele pripreme za selidbu u ljetnikovac Summerville, Odatle e Cooperov otac jaui odlaziti do plantaa i nadgledati ih, no nee odsjedati u Mont Royalu sve dok klima ne postane podnoljivija. Postojala je i izreka o obalnom dijelu June Karoline, gdje je svake godine movarna groznica kosila desetke bijelaca: U proljee - raj, ljeti - pakao, a ujesen - ljeilite. S lijeve stane broda kronje su otkrivale ljudskom rukom izgraene nasipe. Iza njih leala su polja koja su neko davno Cooperovi preci tekim radom otrgnuli movari. Ti su nasipi bili kljuna toka plantaa rie. U pravilnim razmacima u nasipe su bili ugraeni pravokutni propusti nazvani brane. Na oba kraja brane bila su vrata. Pomou njih, rijenu su vodu proputali u riina polja i natapali ih, ili su polja odvodnjavali kako bi ria to bolje uspijevala. A uspijevala bi ako su ljudi Tilleta Maina navrijeme i dobro obavili sav posao, Uspijevala bi ako jata riinih ptica nisu bila prebrojna. Uspijevala bi ako jesenje oluje nisu otro vale rijeku solju. Bilo je nebrojeno mnogo tih ako. Nebrojeno mnogo razoarenja, i poneki veliki uspjeh. ivot planta-

era rie previe je ovisio o udima prirode, pa je Cooper sve ee pomiljao kako bi se Mainovi morali baviti nekim sigurnijim i suvremenijim poslom. Povik kormilara trgne ga iz razmiljanja. Nije ni primijetio da upravo pristaju uz obalu. Odjednom se osjeti udnovato tunim. Bolje uti o onom to si vidio gore na Sjeveru. No, sumnjao je da e moi. Uskoro je koraao puteljkom kroz prostran ureeni vrt s kojeg se pruao pogled na rijeku. Zrak je bio natopljen mirisom ljubiica i jasmina, divljih jabuka i rua. Na trijemu prvoga kata velike kue, stajala je Clarissa Gault Main i nadgledala robove pri zatvaranju gornjih soba. Spazila ga je, potrala do ograde verande i sretno mu doviknula pozdrav. Cooper joj odmahne i poalje poljubac. Volio je majku. Nije uao u kuu, nego je obie s jedne strane, pozdravljajui Crnce koji su se vrzmali oko ljetne kuhinje. S tog je mjesta mogao uivati u pogledu na gotovo kilometar dugu stazu oivienu divovskim hrastovima to se sputala prema rijeci. Do njega dopre zaguljiv povjetarac; sivo osje panjolske mahovine zaljulja se s grana drvea. Na poetku drvoreda vidje dvije djevojice. Njegove mlae sestre, kao i obino, jurile su vrtom igrajui se lovice. Onaj deran, Charles, Cooperov brati, izgubio se negdje netragom. U manjoj zgradi uz ljetnu kuhinju odluivalo se o svim poslovima na Mont Royalu. Cooper se uspne stepenicama i zauje Rambov glas. Rambo je bio jedan od najiskusnijih predradnika na plantai. - Izvirili su na Junom polju, mister Main. I na Pristaninom polju. - Govorio je o dijelovima plantae. Svaka estica ili polje imali su ime. Tillet Main svake je godine, da smanji rizik, zasijavao treinu posjeda tek poetkom lipnja. Predradnik je izvjetavao Cooperova oca da je na tim kasno zasijanim poljima ria poela klijati i da mladice vire iz vode. Uskoro e pomou brana na nasipima isuiti polja i tako e ria poeti rasti. - Dobre vijesti, Rambo. Zna li za to i mister Jones ? - Iao je sa mnom i vidio, gospodine. - Vas dvojica obavijestite i ostale. - 'Oemo, gospodine. Cooper otvori vrata i pozdravi velikog, sjedokosog Crnca koji izie. Svi su u obitelji o Crncima govorili kao 0 Tilletovim ljudima. Ljudi je bio izraz kojim su, izgovarajui ga glasno, namjerno ublaavali istinu. Kao 1 svi drugi, i Cooper bi o njima razmiljao samo kao o robovima. - Pomislih da su te Jenkiji kidnapirali - ree Tillet Main kroz oblak duhanskog dima. Odloi lulu na stol i trne uglovima usana. Taj nagovjetaj osmijeha znai dobrodolicu, pomisli Cooper, - Ostao sam dan due da bih posjetio Orryja. Ide mu sasvim dobro. - I oekujem da mu ide dobro. Vie me zanima to si ti saznao. Cooper se smjesti u staru stolicu za ljuljanje, odmah do Tilletovog stola zatrpanog poslovnim knjigama. Til-let je sam vodio knjigovodstvo i pregledavao sve raune vezane uz Mont Royal. Poput drugih plantaera u nizini, i Tillet se odnosio prema posjedu i zaradi prili no rastrono, no u obitelji je bio jedini koji je osobno nadgledao svaki nov i. - Uvjerio sam se da su moje sumnje bile-opravdane - ree Cooper. - Postoji znanstveno objanjenje zbog ega se eljezni dijelovi tako esto lome. Ako u sirovu eljezu ostane previe ugljika koji nije oksidirao, i jo nekih elemenata, takvo eljezo nije pogodno za dijelove stroja koji se esto habaju. Trebao bih uvjeriti u to onu neznalicu u Columbiji. Ako ne uspijem, mogli bismo, moda, naruiti te dijelove iz Marylanda, ili ak iz Pennsylv. . . - Radije bih da posao ostane u naoj dravi -upadne Tillet. - Lake je utjecati na prijatelje nego na strance. - U redu - uzdahne Cooper pokorivi se jo jednoj oevoj naredbi. Pokoravao se svakog tjedna desecima slinih. Ipak doda: - Sklopio sam neka poznanstva u Pennsylvaniji. No, otac preuje njegovu opasku. Glava obitelji Main bio je krupan etrdeset deveto-godinjak. Oko elavog tjemena sva mu je kosa bila sijeda. Cooper je naslijedio Tilletovu visinu i crne oi. No, izraaj oiju bitno je razlikovao oca od sina. Cooperove oi bile su blage, misaone, esto podsmjeljive. TiUetov pogled gotovo nikad nije odisao njenou ili veseljem. Bio je vrst, osoran, a esto i ljutit. Odgovoran za ponaanje mnogobrojnog ljudstva, i bijelog i crnog, Tillet Main davno je bio nauio kako se treba odnositi prema njima, kao da je bio roen da nareuje, to je, po porijeklu Mainovih, zapravo i bio. Ukratko, volio je enu, djecu, posjed, svoju crkvu, svoje Crnce i svoju dravu, bez pogovora. Od osmoro djece koliko mu se rodilo, polovina nije preivjela etvrtu godinu ivota. Cooperova majka esto je govorila da je to razlog to se Tillet tako rijetko smije. No, najstariji sin sumnjao je da je to jedini razlog. Tilletov drutveni ugled, poloaj, pa i naslijee stvorili su od njega arogantna i drska

ovjeka. Istovremeno, sve ga je ee obuzimao osjeaj manje vrijednosti koji nikako nije mogao kontrolirati ili odagnati. U zadnje je vrijeme Cooper kod mnogih Junjaka ee otkrivao slian osjeaj. A put s kojeg se vratio uvjerio ga je da su ti osjeaji i te kako utemeljeni na stvarnim injenicama. Tillet je prouavao sina. - Ne izgleda ba previe sretan to si se vratio ? - Oh, sretan sam - iskreno odgovori Cooper. - No, nisam bio na Sjeveru od zadnje godine studija na Yaleu, pa me ono to sam ovih dana vidio, prilino potitilo. - to si to vidio? - upita otro i zajedljivo Tillet. Cooperu je bilo jasno da ne bi trebao sve rei. No, tvrdoglavo je nastavio. - Tvornice, oe. Velike, prljave tvornice, koje ite, tutnje i dime u nebo poput pei samog Belzebuba. Sjever se razvija zastraujue brzo. Sve je vie strojeva, a ljudi, tako mi Boga, nigdje nisam vidio tolike gomile ljudi. Kad bih usporeivao taj kraj s naim, onda je ovo prava divljina. Tillet prinese lulu ustima i pune nekoliko dimova. - Misli da kvantitet znai vie od kvalitete ? - Ne, gospodine, ali. . . - Ne elim da se ovdje sjate gomile stranaca ili doljaka. Cooper po tko zna koji put prepozna onu glupu i krutu netrpeljivost zavijenu u ponos starosjedioca, i ne razmiljajui, upadne ocu u rije. - A to je drugo bio Charles Main nego stranac i doljak? - On je bio vojvoda, gospodin. Osim toga, bio je meu prvim doseljenicima hugenotima. - U redu, gospodine. Ali stalno podsjeanje na slavnu prolost nee sazdati nove tvornice ili pomoi junjakoj ekonomiji. Ovo je doba strojeva, a mi to odbijamo priznati. Slijepo se drimo poljoprivrede i nae prolosti, i svakim danom sve vie zaostajemo. Neko je Jug vodio ovu zemlju, ali danas vie ne. Svake godine gubimo djeli ugleda i utjecaja kad je rije o nacionalnim pitanjima. I to s razlogom. Nismo se prilagodili vremenu. Zastane na trenutak elei istaknuti najoitiji primjer, stanje za koje se Jug vezao, a koje ovisi o odanosti robova svojim gospodarima. No nije morao i to izrei da bi raestio Tilleta. I ovo je bilo previe. Starac tresne akom o stol. - Pazi to govori! Junjaei ne hule svoju domovinu. Barem ne odani Junjaei. Zar nije dovoljno to to rade Jenkiji? Sin nije znao to da odgovori. Opet se naao u kripcu, izmeu svojih uvjerenja i vjene nemogunosti da utjee na Tilletove stavove. I prije bi se oko slinih tema porjekali, ali nikad ovako estoko. Cooper pone vikati: - Da nisi tako prokleto tvrdoglav kao i svi drugi veleposjednici ove zatucane. . . Vrisak izvan kue trenutno prekine svau. Otac i sin potrae prema vratima. Vrisnula je jedna od djevojica koje je Cooper vrativi se kui ugledao kako se igraju u vrtu. Ashton Main i njena sestra Brett, pola sata prije nego to je brodi pristao uz molo, zavrile su s itanjem i raunanjem. Njihov kuni uitelj, Nijemac iz Charlestona po imenu Herr Nagel, povukao se na prijepodnevni drijeme, zadovoljan mlaom sestrom i njenom eljom za uenjem, i mrzovoljan zbog starije, njene drskosti i nezainteresiranosti za bilo kakav misaoni napor. Obje su djevojice bile pravi izdanci Mainovih, no, ipak su se razlikovale. Posjetitelji bi uvijek primijetili samo Ashton koja je navravala osrnu godinu i ve je bila lijepa. Kosu je imala tamniju od ostalih u obitelji. Povremeno se inila potpuno crnom. Po boji i estini oi su joj bile nalik oevim. Brett je bila dvije godine mlaa. Nije bila bez draesti, ali po figuri i ljepoti zaostajala je za sestrom. Ve se moglo nazrijeti da e odrasti u vitku i visoku djevojku, poput Tilleta i njene brae; bila je visoka skoro kao Ashton. Ta nasljedna osobina nee joj ii na ruku pri udvaranju, esto je isticala Ashton. Poslije uenja djevojice su pole u etnju uz rijeku Pokiaj zadnjeg polja zasijanog u oujku, gdje su mladice rie bile ve visoke i zdrave, u granama niskog bunja Brett je otkrila ptije gnijezdo s jednim blijedim jajetom. - Ashton, doi vidjeti! - pozvala je Brett. Ashton pri e ivahno, ali afektirano graciozno. Iako jo djevojica, bila je svjesna da je ljepa od Brett. Svoju nadmo pokazivala je svakoga trena. Brett je rekla: - Gnijezdo je vjerojatno sive aplje. ~ Pogledom je pretraila rijeku, - Valjda e se vratiti u gnijezdo ree zabrinuto. Ashton osjeti brigu u sestrinu glasu, i na tren avolski osmijeh zatitra na njenim ruiastim usnama. - Eh, ba e se razoarati kad se vrati - rekla je brzo se sagnuvi, zgrabila jaje iz gnijezda i potrala. Brett pojuri za njom niz obalu. - Vrati ga natrag! Nema pravo ukrasti jaje mami--ptici! - Oh, imam, i te kako! - povie Ashton i samo zakima glavom. Brett je dobro poznavala sestru, ili je barem mislila da je zna. Situaciju je trebalo brzo rijeiti, ali i

lukavo. Poela se pretvarati da se pomirila s kraom jajeta, i ubrzo Ashton vie nije pazila na sestrino kretanje. Usporila je trk i poela polako hodati prouavajui jaje na dlanu. Brett joj se priulja s leda, potri i zgrabi jaje. Sad je Ashton jurila za njom, sve do velike kue i niz drvored hrastova. Konano obje posustae od umora i Ashton odustane od progona. - Ima pravo, Brett. Ti si dobra, a ja sam bila zla. Trebalo bi jaje vratiti u gnijezdo. Daj da ga jo jednom pogledam, pa emo ga odnijeti natrag. Ashtonina umiljata iskrenost prevari mlau djevojicu i ona prui jaje sestri. Osmijeha nestane s Ashtonina lica. - Ako ne moe biti moje, nee biti niije - ree i zatvori aku. Stisnuvi prste, zdrobi jaje. Brett, okretna i ilava, nimalo djevojaki skoi na sestru i srui je na zemlju. Zgrabi Ashton za kosu i pone je bubetati akama sve dok starija djevojica ne zavriti. Taj krik natjera oca i Cooper a da istre iz kue. Otac ih razdvoji, sluajui istovremeno dvije |k)tpuno razliite verzije dogaaja, zatim ih jednu po jednu prebaci preko koljena i poteno im isprai stranjice. Sve to uini prije nego to im se pojavi majka iz kue. Brett je glasno plakala protestirajui protiv nepravde. Ashton je plakala jo glasnije. Dok je vritala, grila lice i uzdisala oi su joj svjetlucale udnim sjajem. Na prvi pogled inilo se da svjetlucaju suze, pa ni Clarissa, ni Tillet, ni Cooper ne primijetie da joj u oima zapravo blijeti uitak. Brett to opazi. Otprilike kilometar daleko od velike kue, u odijeljenom malom naselju na plantai, nekako u isto vrijeme, dograbila su se i dva djeaka. Nasred pranjavog puta zbog bambusove pecaljke rvali su se crni i bijeli djeak. Put je dijelio naselje na dva reda bijelo okreenih baraka za robove. Ovdje se, takoer namjerno daleko od gospodareve kue, nalazila i baraka za bolesnike s plantae, zatim mala crkva i, na kraju ulice, zgrada s pet soba podignuta na drvenim potpornjima. Ta je kua pripadala nadgledniku Mont Royala, gospodinu Salemu Jonesu, po roenju Novoenglananinu, a po ponaanju strogom oficiru. Odrastao je na Jugu, gdje ga je odgojila majka udovica, a prije jedanaest godina s odli nim je preporukama doao s druge plantae na Mont Royal. Tillet ga je, usprkos svemu, drao za Jenkija, vjenog stranca. Dobrim radom u korist Mainovih, uspio je smanjiti Tilletovo nepovjerenje, ali ga nikad nije potpuno otklonio. Dva su se djeaka rvala u praim, a prizor su promatrali mali Crnci i starci nesposobni za rad. Teko je bilo rei tko je od dvojice bio odrpaniji i pranjaviji. Bijeli djeak, star sedam godina, preplanuo od sunca i snaan, bijae Charles Main. Neak Charles, kako ga je zvala Clarissa, kako bi svima bilo jasno da ne pripada ovoj obitelji Mainovih. Charles je bio izuzetno lijepo dijete i to je bilo jedino nasljee od roditelja. Otac mu je bio Tilletov brat, nesposobni odvjetnik po imenu Huger Main. Zajedno sa suprugom, Huger je nestao u brodolomu parobroda kod Hatterasa 1841. godine. U to je vrijeme Charles bio kod strica u Mont Royalu. Bio je jedinac, i poslije sahrane dva prazna kov ega, ostao je kod roaka. Iako prilino osamljen, Charles je ivio lagodnim ivotom. Djeakom intuicijom shvatio je da stric Tillet nije cijenio njegova oca, pa da tako ne cijeni ni njega. Charles je to znao iskoristiti. Stric i strina putali su ga da odrasta kako eli, i nisu ga tjerali na satove uenja kod Nijemca. Charles je vrijeme provodio pecajui i lunjajui umama i movarama oko plantae. Prijatelji su mu bili crni djeaci poput Cuffeyja s kojim se rvao zbog pecakog tapa. Glasna vika iz jedne od baraka privue panju djece i starih Crnaca. Na vrata izie poznat im lik u izmama. Nizak, elav i s trbuinom, okrugla ulica, Salem Jones bi, isti ui svoju vanost, uvijek hodao naokolo & jahaim biem u ruci i debelom orahovom palicom za pojasom. Djeaci prestadoe s rvanjem, i u tom trenu, sluajno, Charles polomi pecaljku. Kao i uvijek, koulja mu je bila izvan hlaa, a obrazi i brada zaprljani prainom. Prolotjedna borba s Cuffeyjevim brati em Jamesom stajala ga je prednjeg zuba. Prekid tunjave dobro mu je doao da predahne. - Jones je opet prob'o ii Semiramisi - apne Cuf-fey. - Otkad mu je ena umrla prije est mjesci, stalno proba. - Pokuavao je i prije, ali ne tako javno - doda Charles. - Tako barem kae stric Tillet. Salem Jones otputi se niz ulicu i nestane iza svoje kue. Charles se priblii kolibi u kojoj je ivjela Semira-mis s obitelji. Kroz otvorena vrata samo je nazirao djevojku, no mogao ju je vrlo lako zamisliti. Semiramis je imala glatku, crnu kou, prekrasne obline i izgled zrele djevojke. Svi su se momci na plantai slagali da je Semiramis neto izuzetno. Ljutita izgleda, Jones je osedlao konja i urno od jahao prema poljima, Cuffey pretpostavi kamo je poao.

- Priam e opet nadrljati. Stari Jones ne dobije to 'oe od nje, pa se ljuti na njenog brata. Charles pogleda prema suncu. - Htio sam poi kui na ruak. Ostat u da vidim to e biti s Priamom. - U obitelji im ionako ne bi nedostajao. Poeo je razmiljati o onome to bi se moglo dogoditi. Semiramisin brat Priam bijae jak, svojeglav Crnac. Prije tri generacije njegove su pretke doveli iz Angole, no on je jo uvijek strasno udio za slobodom koju su mu oduzeli. Charles je mogao razumjeti njegov otpor. Nikako nije shvaao da ovjek samo stoga to mu je koa bijele boje moe biti slobodan, a drugi jer je crn ne moe. To mu se inilo nepravednim, ak i divljakim, iako je i on drao da je takvo stanje nepromjenjivo. esto je o ropstvu raspravljao s Cuffeyjem. Recimo o imenima. Obojica su se slagala da Semiramis nema nita protiv svoga klasinog imena kojim je krtena po ro enju, cifrastog imena, kako ga je nazvao Cuffey. Nije joj bilo jasno da se tim imenom bijelci izruguju njenom poloaju. S druge strane, pak, Priam je bio svjestan sprdnje. Nije krio Ma mrzi vlastito ime. - Priam kae da nee uvijek biti gos'n Tilletov ovjek - povjerio se Cuffey prijatelju. - On to stalno kae. Charles je znao to to znai. Priam e pokuati pobjei. Ali kamo? Zar nije ropstvo svugdje? Cuffey je tvrdio da nije, no bez ikakvih dokaza. Poslije podne, Charles se ponovno motao po crnakom naselju. Odrijemao je sat vremena u hladovitoj crkvi, a zatim sjeo na trijem jedne od koliba rezbarei tap, sve dok se s polja ne poee vraati robovi s motikama prebaenim preko ramena. Sat vremena prije njih, u kuu se vratio Jones. im ih je spazio iziao je na verandu oznojene koulje, s biem i palicom za pojasom. - Priame! - zaurla Jones s paklenim osmijehom na licu, Rob, za glavu vii i petnaestak godina mlai od nadglednika, istupi iz kolone Crnaca. S nimalo strahopotovanja odgovori bijelcu: - IzvoPte, gos'n Jones? - Predradnik mi se potuio da zabuava u zadnje vrijeme. Rekao mi je i da se esto ali. Hoe li da ti odredim posao za dvojicu? Priam zanijee glavom. - Ja radim svaki pos'o koji mi kau. Ne moram i uivati u njem', zar ne? - Pogleda ostale robove oima punim otpora i gnjeva. - Predradnik mi nikad nije rek'o da zabuavam. Jones se spusti niz stepenice, no samo do polovice; da je sasvim siao vrh njegove glave dopirao bi Prianiu do ramena. - Zar misli da e predradnik tako neto tebi rei ? Nee, jer si preglup da to shvati. Dobar si jedino za rad. Crnaki rad. ivotinjski rad. Nadglednik udari Priama palicom u eludac, elei ga razjariti. - Radit e ti meni dvostruko, barem tjedan dana. Svakog dana jo za jednog ovjeka. Meu Crncima koji su stajali i gledali, zaue se uzdasi i gunanje. Na svim plantaama, osim onih na najgorem glasu, robovi bi obavljali odreeni dnevni posao koji im je ostavljao dovoljno vremena da poslije zalaska sunca obrade i male okunice ili da se bave nekim drugim poslom u slobodno vrijeme. Pri am stisne zube da ne odbrusi nadgledniku. No, Jones je vrsto odluio da nastavi s izazivanjem. Charles je mrzio napuhanog, niskog Jenkija, njegovu elu i piskutav nazalni glas. - Ostao si bez rijei, ha, crnugo? - Jones ponovno mune Priama palicom, ovoga puta jae. - Osim vie posla, mogu te i drukije kazniti. Recimo, zbog drskog pogleda mogao bi dobiti i ovim. Nadglednik izvue jahai bi i izmahne prema Priamu. Nepravedno izazivanje razbjesni Charlesa, i on poput tane ta s trijema dojuri do Priama. - Mister Jones, vi imate i bi i palicu, a Priam je bez i ega. To nije pravedno. Dajte mu neto od toga, pa onda izazivajte. Nastade muk. Uplaeni robovi stajahu nepomi no. S rijeke dopre muklo rikanje aligatora. ak i u Priamovim oima ugasne ubilaka mrnja koju je Jones izazvao. Zapanjeni nadglednik buljio je u djeaka. - Brani ovu crnugu? - Hou da budete pravedni. Svi za njega kau da je dobar radnik. I moj stric to kae. - On je crnuga. I mora raditi dobro. Mora lomiti lea od posla. A ti bi morao biti u velikoj kui gdje ti je i mjesto. Ako se i dalje bude motao po ovom dijelu plantae, poet u se pitati zbog ega si ovdje. Neto te privlai ovamo? Neto te zove, ha? Moda malo crnake krvi u tvojim ilama ? Charlesa ne razbjesni uvreda, ve podrugljiv Jone-sov smijeh. Sagne glavu i zaleti se u nadglednikov eludac. Udari ga dvaput akama i pobjee poput vjetra.

Krio se uz rijeku sve do sumraka. Tada je shvatio da ne smije dulje izbivati iz velike kue. Dok se polako vraao, eui kroz vrt, iza grma zauje psikanje. Spazi Cuffeyjevo lice u sumraku. Cerekajui se, crni mu saopi da je njegov napad na Jonesa bio uspjean. Toliko se bio razgnjevio da je zaboravio na Priama. Gladan i umoran, Charles se uputi prema kui. Nekako mu se pobjeda uinila nevanom. Pogotovo kad je spazio strica Tilleta kako ga iekuje smrknuta lica. - Prije sat vremena Jones je bio ovdje. Doi u biblioteku. Tamo elim saznati to ima rei u svoju obranu. Charles poslua i poe za stricem. Oduvijek je volio prizore i zvukove velike kue u to doba dana. Zveket srebrnog posua, odsjaj svijea i lojanica na namjetaju od ruina i orahova drveta. Privjesci kristalnog lustera zveckali bi na povjetarcu to je dopirao s rijeke. Obavivi posao, kuna bi posluga mrmorila i smijuljila se po kunim odajama. Od svega toga, nita nije vidio ni uo te veeri. Charles je oduvijek volio i Tilletovu biblioteku, sobu masivnog namjetaja, s udesnom zidnom slikom ruevina nekog drevnog rimskog grada iznad kamina. Na policama je bilo stotine knjiga na engleskom, latinskom i grkom jeziku. Charlesa nisu odve zanimale, no divio se stricu koji ih je sve mogao itati. Te mu se veeri biblioteka inila neprijateljskom i opasnom. Tillet zatrai od Charlesa da mu objasni svoje ponaanje. Oklijevajui, djeak ree kako je Jones imao bi i palicu, a Priam je bio goloruk, te zato nije dvojio na iju e stranu on stati. Tillet zatrese glavom posegnuvi za lulom. - Nije tvoj posao da se mijea u takve rasprave. Ti zna da je Priam jedan od mojih ljudi. I zna da on nema jednaka prava kao bijelci. - A zato mora biti tako? Ako ga netko eli udariti, mora li on to mirno trpjeti? Tillet pripali lulu brzim, odsjenim kretnjama. Glas mu postade dublji, odajui ljutnju. - Jo si mlad, Charles, i neke stvari potpuno krivo shvaa. Ja se brinem za svoje ljude. I oni to znaju. A gospodin Jones je dobar nadglednik. Dodue, povremeno se ponaa kao zadnja budala. Nema potrebe da etka naokolo s biem i palicom. Na Mont Royalu nema crnaca-bundija, osim, moda, ponekog. Priam i jo dvojica-trojica znaju biti buntovniki raspoloeni, ali se to ne dogaa esto niti prelazi granice doputenog. Ja se trudim da odrim dobru atmosferu na posjedu. Moji su ljudi zadovoljni. Zastane u govoru oekujui djeakovo odobravanje. Charles upita: - Kako mogu biti zadovoljni kad ne smiju poi kamo ele, i uiniti ono to ele? Pitanje je bilo sasvim razumno, no Tillet gotovo pobjesni. - Ne postavljaj pitanja o neemu to ne razumije. Oni trebaju biti zahvalni to su ovdje. Jer da nisu, ivjeli bi u divljatvu. Crnci su najzadovoljniji kad o njima brinu drugi. A to se tebe tie, mome... Tillet baci pogled na vrata, koja nisu bila sasvim zatvorena. Netko je bio tamo i prislukivao. No, to ga ne zasmeta. Drkom lule zaprijeti djeaku. - Ako bude pravio probleme gospodinu Jonesu, prebacit u te preko koljena i dobro ispraiti. Za boga miloga, kad e se poeti ponaati kako dolikuje mladom gospodinu, ako tako neto uope mogu oekivati od tebe? A sad, izlazi odavde. Charles se okrene na peti i pojuri. Nije elio da stric vidi suze u njegovim oima. Otvori vrata i naglo zastane ugledavi nekoga. Bila je to strina Clarissa. Ispruila je utjeno ruku. - Charles... Stric ga je smatrao nevrijednim. Bez sumnje ga je i ona takvim drala. Izbjegao je njenu ruku i izjurio iz kue u mrak. Kasnije te noi, na drugom katu u velikoj spavaoj sobi, okrenutoj prema rijeci, Tillet je pomagao svojoj eni razvezati steznik. Duboko je udahnula zrak, zaobila nekoliko spakiranih kov ega i stala iza zaslona da dovri pripreme za odlazak u krevet. Tillet navue platnene gae koje bi oblaio za spavanje po toplom vremenu. Nisu bile po posljednjoj modi, ali su bile udobne. U sobi je vladala tiina. Mir ga uzruja, pa pogleda prema zaslonu. - Reci to ima rei, Clarissa; elim se noas dobro naspavati. Pojavila se iza paravana u spavaici, eljajui etkom rasputenu sivu kosu. Clarissa Main bila je niska ena krhka stasa koji je odudarao od debeljukastog lica i debelih ruku. Svima je bilo jasno da su sinovi od nje naslijedili samo oblik nosa. Clarissini preci, hugenoti po imenu Gault, doli su u Karolinu dvije godine prije Charlesa de Maina. Tu je injenicu Clarissa koristila da bone mua kad bi postao bahat. - Ve sam se ispriala zbog prislukivanja - rekla je. - Kako e urazumiti neaka Charlesa, tvoja je stvar. Konano, on je sin tvojega brata. - Ne predaje se ti samo tako - odgovori Tillet sarkastino. - Ne kad ima vlastite ideje.

- A ti bi me posluao, kad bih predloila svoje vienje? - ozbiljno i bez zajedljivosti upita Clarissa. Rijetko kad bi se posvaali, ali su zato, po njihovim rijeima, esto raspravljali. - Mislim da ne bi, jer ti si ve djeaka otpisao kao izgubljen sluaj i propalicu. Tillet se pouzda u uzreicu: - Kakav otac, takav sin. - Ponekad. Ponekad ne. - Nazori su mu sve opasniji. Jesi li ula to me sve zapitkivao ? - Tillete, dragi, neak Charles nije jedini koji sumnja u sistem kojim ova obitelj ivi ve est pokoljenja. - ivi i napreduje - ispravi je mu sjedei na rubu kreveta natkritog baldahinom. - A isto tako i Gaultovi. - To i ne poriem. - ak ni moj vlastiti sin nije imun na takve luake ideje. Optuujui ton ove reenice razljuti Clarissu. - Ako kani poeti uobiajeno predavanje o Coope-ru, i knjigama koje su utjecale na njega, i o mojoj krivici za to, molim te, ne elim sluati. Samo da te podsjetim, Cooper je poao u Yale, tvoje sveuilite, na izriito tvoj zahtjev. A to se tie sumnji, priznajem, dijelim mnoge njegove. Zar je potrebno drati desetke tisua robova ? Tillet odmahne rukom. - To je izraz vaeg straha od pobune. Ali ovdje se nita sli no nee dogoditi. Ovaj posjed nije Haiti. U Mont Royalu nema Veseyja. Mislio je na vou ustanka robova 1822. godine, na mjesanca-slobodnjaka Denmarka Veseyja iz Charlesto-na. Zapravo, do pobune nije ni dolo; urota je bila otkrivena i uguena u zaetku. No i sama pomisao na tako neto muila je mnoge Junokarolinjane. Tilletovo popovanje svisoka raestilo je Clarissu. - Da, doista strahujem od sve veeg broja Crnaca. No vie od toga, vjerovao ili ne, strahujem od vlastite savjesti. On skoi s kreveta. Crvene mrlje izbie mu na obrazima, no suzdri se od estokog odgovora, i svlada se. Volio je Clarissu, i zbog toga je jedino njoj bilo doputeno da se s njim prepire, i da u tome ponekad pobijedi. Mirno ree: - Sasvim smo se udaljili od teme. - U pravu si - kimnula je glavom i nasmijeila se dajui mu tako do znanja da eli okonati raspravu. Jedino ti elim rei da bi se trebao potruditi oko djeaka. Prepun je energije. Moda bi je mogao pokuati usmjeriti u pozitivnom pravcu. - Kako? Clarissa slegne ramenima i uzdahne. - Ne znam. Na tom se pitanju uvijek spotaknem. Ugasili su svjetlo i navukli pamune pokrivae jer je nou znalo zahladiti. Tillet se stisne uz suprugu i stavi ruku na njeno bedro, kao i svake veeri. Nije mogao prestati misliti o raspravi jer je negdje u dnu due osjetio da je Clarissa u pravu kad je rije o neaku Charlesu. Poput svoje supruge i on se esto naprezao da nae rjeenje za poneki problem, no nikako mu to nije uspijevalo. Zbog toga se sve vie povlaio u sebe i ogrtao platem grubosti i netrpeljivosti. - U svakom sluaju, nemam vremena za tako teak posao kao to je odgajanje mladog nitkova. Jesam li rekao teak? Bolja bi rije bila nemogu. Slaem se sa svim razumnim ljudima iz susjedstva. Charles e loe zavriti. - Ako su svi uvjereni u to - tuno promrmlja Clarissa u mraku - stvarno e tako zavriti. Logorovanje 1843. godine svidjelo se Georgeu i Orryju mnogo vie nego ono prvo. George je unaprijeen u kaplara to je donekle zbunilo njegova prijatelja, jer je Orry bio taj koji je eznuo za vojnikom karijerom. No, Orry je srdano stisnuo ruku novom kadetskom podoficiru, i zajedno su se iskrali do Bennyja da, uz pivo i cigare, proslave uspjeh. Nisu ih uhvatili. Bili su ve veterani. Za vrijeme logorovanja, Orry je cijelo vrijeme brinuo o onome to ga eka na treoj godini Akademije. Nije vie bio pitomac, no to nije znailo da se moe opustiti, jer ga je ekalo vie sati francuskoga i nacrtne geometrije. George ga je nagovorio da prisustvuje zavrnom ljetnom balu. Kao i uvijek, odran je u zgradi Akademije. Iz hotela i Buttermilk Fallsa dole su napirlitane djevojke u pratnji majki, i njihove su se duge, plesne haljine vukle po granitnom podu stare zgrade. Orry se osjeao glupo, no pristao je doi na ples samo da okona stalno nagovaranje svoga prijatelja. U kompletnoj uniformi osjeao se smijenim i bilo mu je vrue. No muka je imala i ljepih strana. Orry

je uivao u pogledu na napudrana djevojaka ramena i njihove zavodnike oi, no razoarano je Ustanovio da niti jedna ne gleda u njegovu smjeru. ak i Elkanah Bent imao je pratilju. Pojavio se uz djevojku mrava lica i loeg tena. George je gurnuo prijatelja i zacerekao se. Pickett se gotovo uguio od smijeha. - Ne mogu vjerovati - rekao je. - Konano je pronaao nekoga tko pristaje plesati sa slonom. S druge strane prepune dvorane, Bent je primijetio da ga gledaju. Prostrijelio je drutvo ubilakim pogledom, no George se nije smeo ve se nastavio cerekati. - Pretpostavljam da tako runa cura mora pristati i na Bentovu facu. Rune ili lijepe, djevojke s bala zbunjivale su Orry-ja, jer je znao kako je nespretan u ophoenju s njima. A George je ve uvelike plesao. Orry ga je gledao sa strane, elei zamoliti neku djevojku za ples, ali nije znao kako da to izvede. Stajao je tako cijeli sat, dok ga nije spasio George. Pojavio se s dvije djevojke koje su ga drale pod ruku, i bilo je oito da je jedna za Orryja. Ubrzo George otplee sa svojom pratiljom, a Orry ostane nasamo s djevojkom osjeajui se kao da e propasti u zemlju. Pitanja koja je postavljao bila su nespretna, a nastojanje da bude duhovit pretvorilo se u komediju. No, djevojka, bucmasta plavua, bila je oarana njegovom besprijekornom uniformom, stalno je buljila u njegovu dugmad, i inilo se da mu oprata nedrutveno ponaanje. Bila je to gospoica Draper iz Albanyja. Njena nesposobnost da smisli inteligentnu reenicu prisilila je Orryja da konano zaplee s njom. Izgazio joj je noge. Razgovor na plesnom podiju sveo se na ispriavanje. Kad joj je predloio da proeu, pristala je bez oklijevanja. Imao je doputenje za etnju s djevojkom, pa ju je poveo na, u kadetskom argonu, zavodniko etalite. No, mrak i utanje lia, ili je to bilo utanje satena i svilenih podsuknji, samo su pojaali njegovu zbunjenost. Sjeli su na klupu u udnoj tiini. Odjednom, gospoica Draper otvori svoju veliku runu torbicu i izvue nekakve male, slatke kolae to ih je ponijela iz hotela. Orry posegne za jednim, no ispadne mu iz ruke. Drugi mu se smrvi i prospe po kaputu. Gospoica Draper ga je gledala s iekivanjem gotovo cijelu minutu, a zatim naglo ustala s klupe. - Molim vas, gospodine, odvedite me natrag. Ovdje je hladno. Ta je no bila zapravo posebno topla. Orry otprati gospoicu Draper do plesne dvorane. Cijelim su putem utjeli. Za manje od trideset sekundi, plesala je s drugim kadetom. Veer je bila isti promaaj. Orry takoer. - Nikad vie neu poi na obinu glupu priredbu -rekao je Georgeu te veeri u spavaonici. - Sviaju mi se djevojke, ali ne znam to treba uraditi i kako se ponaati. Pogotovo ne znam kako se udvarati. Gospoica Draper mi je rekla laku no kao da imam neku groznu zaraznu bolest. - Eh, deko, zanemario si quid pro quo. - Kako to misli? - Nije li te gospoica Draper ponudila, recimo, kolaiima ? - Otkud, dovraga, zna? - Jer su ih i meni nudile. - Ona? - Ne, naravno. Druge djevojke. - Koliko drugih djevojaka? - Nekoliko. To je dio igre, Orry. Zauzvrat, djevojke oekuju suvenir, a dobro odgojeni dentlmen to zna. to misli, zato ja stalno traim rezervnu dugmad, i priivam ih na uniformu? - Da, primijetio sam da esto gubi dugmad. Valjda nee rei kako je gospoica Draper oekivala da joj ja...? - Hrabrima pripada ast - upadne George - a ast trai zauzvrat vestpointsku dugmad. Pogotovo prije nego ti udijeli zagrljaj ili poljubac. Deko moj, dugme s kadetske uniforme najtraeniji je romantini suvenir u dravi. - Gospode - uzdahne Orry. - Nije mi bilo ni nakraj pameti. Zato je i buljila t^ko bijesno. Ah, ini se da sam ja jedan od onih mukaraca kojima je Svevinji odredio samo jednu enu. - Takvima Svevinji odreuje i samo jedan tok ivota. Orry, ti si isu vie ozbiljan. U mraku, Georgeov eljezni krevet zakripi dok se okretao prema prijatelju. - Otkad smo prijatelji, iskreni jedan prema drugome, mui me jedno pitanje. ini mi se da znam odgovor. - Da? - Jesi li ikad spavao s nekom djevojkom? - Dodavola, nije li to osobna stvar? Nije li to nepristojno pitati?

- Ne izmotavaj se s tom junjakom retorikom. Jesi li ili nisi ? Orry jedva procijedi odgovor: - Nisam. - E, pa onda emo uiniti neto da to sredimo. - Da sredimo ? Kako ? - Zaboga, pita to kao da govorimo o koleri! Orry shvati da je Georgeova ljutnja hinjena. Nervozno se nasmije i promrmlja. - Oprosti. Nastavi. - U selu je nekoliko slobodnih dama. Ako posjetimo koju od njih, moda srui tvoje romantine predgdbe o enama. U svakom sluaju uvjerit e te da ene ne uzdrhte na tvoj prvi pohotni pogled. Orry ga pokua prekinuti, no George ne dopusti. - Bez protivljenja, molim. Nee te stajati mnogo, a sve e biti pouno. Ako ti je stalo do naeg prijateljstva, poi e sa mnom do sela. - Bojao sam se da e tako neto rei. Orry se ponadao da mu se u glasu nije osjetilo iznenadno uzbuenje. vrsto je vjerovao da e njegovo uvoenje u svijet spolnosti biti privatna stvar, to jest da e za to znati samo on, George i ena kojoj e poi. No, umjesto toga, nakon nekoliko noi, George je okupio jo etiri kadeta, i sva su estorica pola do Buttermilk Fallsa. Uvoenje e biti privatno kao narodni zbor. Dama koju su posjetili inila se Orryju uasno starom, iako su joj bile tek trideset tri godine. Alice Peet bila je prsata brineta, blagih oiju, tvrda osmijeha i lica iju su negdanju ljepotu zbrisali teak rad i brige. George je rekao da je udovica koja se bavi pranjem rublja i drugim stvarima kako bi prehranila sebe, troje djece i maku. Prije dvije godine, za vrijeme oluje, njen mu, mornar na parobrodu, pao je s palube i utopio se. Alice Peet je poslala djecu prijateljici, tako da je nasamo mogla primiti posjetitelje u kuu. A mjesto u kojem je ivjela teko se moglo nazvati kuom. Vie je liilo na upu. Baraka je imala jednu veu prostoriju, pokretnim vratima odijeljenu od manje koju je, vjerojatno, koristila na noni rad. Orry saspe u grlo aicu estokog viskija to ga je natoila Alice. Odjednom ga preplavi stid. Bilo mu je jasno da nee moi stupiti iza pokretnih vrata. Bez rijei izie iz kue na trijem. Koliba Alice Peet bila je smjetena na junom kraju sela, prili no daleko od zadnjih kua. Ako nita drugo, imala je prekrasan vidik na zvijezdama obasjan Hudson. Orry sjedne i opusti se. inilo se da mu nije odve nedostajao Alici Peet. Smijala se i pila i zabavljala s kadetima. U kuici je bivalo sve veselije. Nakon jednog sata, Orry s radou pretpostavi da su ga zaboravili. No, tad se vrata s treskom otvore. Iz barake istetura kadet Stribling. Otkad su George i Orry postali godinjaci, sasvim se prijateljski ophodio s njima. - Main? Gdje ste, gospodine? Madam Pompadour--Peet eka! I vjerujte, upotrijebio sam rije doslovce. Stribling skoro pade niz trijem. Uhvati se za stup i podrigne. - Gospode, to je stvorenje nezasitno. Ostat emo cijelu no. No, dok ne podie cijenu, koga briga? Upadaj! Tvoj je red. - Hvala, no mislim da u osta... - ^adet Orry Main? - zauriao je George iz kuice. - Ulazi i obavi svoju dunost, gospodine! Nakon nekoliko minuta natezanja, Orry protiv volje upadne u kuicu. Raskalaeni ga kadeti jednostavno ugurae u sobicu i zatvorie vrata iza njega. Bio je prestravljen. No, na vlastito iznenaenje ustanovi da se i odreeni dio njegova tijela ponaao u skladu s nadimkom - prut je pritiskao njegov raspor na hlaama. Raspor je bio zadnja novotarija na vestpointskim uniformama. Uveden je .usprkos protestima udoredaca, meu kojima je najglasnija bila ena Delafielda, Stare Ptiice. Tvrdila je da rasporak na hlaama znai moralno nazadovanje. No, javnost je tu nemoralnost prihvatila. Vlada takoer. Orry je esto matao kako dugmad na rasporku puca pod pritiskom. U mraku, pralja je mirisala na mous, s dodatkom mirisa kolonjske vode, viskija i toplog tijela. - Ovdje sam - promrmlja. Spotakao se o rub kreveta i pristojno ispri ao. Alice Peet nije mu se rugala. Moda je bila pijana, no govorila je sasvim blago. - Doi, dragi. Ti si Orry, zar ne? - Da, Orry. - Lijepo ime. Prijatelji mi kau da ti je ovo prvi put. - Pa...

- Ne mora nita govoriti. Sjedni ovdje. Sav uspaljen, nema valjda vruicu?, sjedne na rub kreveta. - Nee biti problema i uivat e, dragi - rekla je ena i dotakla ga tako slobodno da se skoro onesvijesti. Bila je strunjak. Nakon desetak minuta, Orry nesvjesno zadae i sva tajnovitost nestane. Na povratku, pokuao je uvjeriti Georgea kako se dobro proveo. Zapravo, zagrljaji Alice Peet ostavie ga praznim i nevjerojatno tunim. Moda se po tome razlikovao od drugih, no spolni odnosi sa nepoznatim enama nisu ga privlaili. Ova ga je posjeta potpuno uvjerila da e u njegovom ivotu postojati samo jedna ena. Jedna jedina. I bio je siguran da e je prepoznati onoga trenutka kad je spazi. Ako ga zbog toga proglase romantinom budalom, neka tako bude. Jedne subote popodne, u proljee 1844. godine, George i Orry nisu imali to raditi. Nije bilo minusa koje bi morali odraivati prekorednim straarenjem, pa odluie poi u planinarenje po brdima iznad Akademije. Tog je dana Orry saznao neto vie o obiteljskom poslu Hazardovih, o eljezu. Taj posao ne samo da je bio obiteljska tradicija, ve je u sebi nosio i neto tajnovito. George je vjerovao u to, i do toga trena nije Orryju priao o slinim stvarima. Hodajui, dva su se kadeta obrela ponad okruglog, plitkog kratera. Promjer mu je bio neto vei od metra, a na dnu je bilo dosta praine i kamenja. Rub je bio obrastao busenovima divlje trave, to je znailo da je krater star nekoliko mjeseci, a moda i godina. Odjednom, George se uzbudi. Klekne uz krater, i neoekivano pone kopati golim rukama. - George, to radi doavol... - ekaj! Naao sam neto. Iz zemlje iskopa neto poput troske, unjasta oblika, dvadesetak centimetara dugako. Orry nikad ranije nije vidio trosku takva oblika i takve tamnosmee boje. - Nebesa! to li je to? - Neto nebesko - odgovori George a neobi an mu osmijeh ozari lice. Kad se Orry namrti, dajui mu na znanje da nije zadovoljan objanjenjem, George upre prstom u oblano nebo. - Dolo je otamo. To je meteorit. Boja kazuje da je bogat eljezom. Stari tvorni ki radnici zovu ga zvjezdanim eljezom. Okretao je unjasti predmet na sve strane, i razgledao ga tako pobona izraza lica da se Orry zaprepastio. - Stari su Egipani znali za zvjezdano eljezo -nastavio je George tajanstvenu pri u. ~ Ovaj je djeli putovao milijune i milijune kilometara prije nego je tresnuo ba ovdje. A otac mi je govorio kako je eljezarstvo utjecalo na tok povijesti jae nego svi politiari i vojskovoe ovoga svijeta - podigne meteorit u ruci - a ovo je razlog. eljezo moe razoriti sve: obitelji, sudbine, vlade, cijele drave. Nema monije stvari na svijetu od eljeza. - Da? - sumnjiavo zapita Orry gledajui na Ravan pred zgradom Akademije. - Misli li da je monije i od snane vojske? - Bez oruja, bez ovoga, nema snane vojske. Izrekao je to toliko vatreno i glasno da Orry zadrhti. Razgovor prestade i oni uskoro nastavie hodati. Ubrzo, George postade onaj stari, brbljavac aljivdija. No, cijelo je vrijeme nosio sa sobom meteorit. Kad su se vratili u kasarnu, zamotao ga je i pohranio u kov eg poput neprocjenjiva blaga. Jedne noi krajem svibnja, George se iskrao po cigare. U zadnji as zastane pred vratima Bennyjeve krme. Iz toionice zauje se poznati napjev kadetske pjesme u ast vlasnika. Svaka generacija vestpointskih kadeta nastojala je poznatoj pjesmici dodati novu, originalnu strofu. Veina ih je bila prostaka, no ova koju su kadeti upravo pjevali, sasvim je pristojno zazvuala. Hajd'mo, drugovi, uskladimo glas, i stanimo uz stolove na as. Zapjevajmo ovaj tuni refren jer rastanku naem doao je tren. U vojsci nee biti cuge, a na in ekat e godine duge, pa zapjevajmo jo dva refrena u spomen na Benny Havena, oh! George zaviri kroz prozor i namrti se. Krma je bila prepuna kadeta tree i etvrte godine, a meu njima vidio je i onog prokletog Benta. Ve je kanio da se okrene i pode natrag, no bio je predugo bez cigara. Pogleda kroz prozor jo jednom. Spazi u grupi i nekoliko godinjaka. Gotovo svi kadeti bijahu pijani. Na brzinu smisli taktiku. Stariji kadeti ne smiju pomisliti da ini neto zabranjeno i da ga zbog toga pee savjest. Sve je stvar dranja. Drsko se isprsi, na lice namjesti samouvjern osmijeh i ue u krmu. Benny Haven, oh! Benny Haven, oh! Zapjevajmo jo dva refrena, u spomen na Benny Havena, oh! Stariji se kadeti okrenu prema Georgeu, i tek onako, reda radi, izviknu nekoliko prijetnji. George kupi

cigare i poe ka izlazu kadli Bent zatetura prema njemu i zgrabi ga rukama za rame. Georgeu se eludac zgri. I desna aka, takoer. No, nije bilo potrebe, jer ga Bent pogleda mutno i supijano, i pozove da im se pridrui na jedno pivo, mrmljajui neto kako bi trebalo zaboraviti sve nesuglasice iz prolosti. George namjerno preuje tu reenicu, no pristane na pivo jer je bilo besplatno, a i on je bio edan. Elkanah Bent bijae pripit pa tako i manje sluben nego obi no. Uzbueno je brbljao o zadnjoj novosti iz Washingtona. Izumitelj Morse poslao je poruku putem ice ak do Baltimorea. - Zar ne shvaate koliko j taj izum vaan, Hazarde? On znai poetak nove ere u vojnom obavjetavanju. Tono onako kako je stari Mahan predviao. U slijedeem ratu... - Kakvom slijedeem ratu? - upadne George. - Otkud ja znam? - promrmlja Bent prolijevajui pivo po uniformi. - Ali sigurno e ga biti, kao to e sigurno doi i slijedee godinje doba. - Pogled mu se malo razbistri. ~ Ljudska vrsta ne moe drukije srediti neke nesuglasice. Tako je to kod svake ivotinjske vrste. Hvala bogu, na dobrobit naeg poziva. Neki su kadeti sluali to govori debeljko iz Ohia. Jedan je buljio s nevjericom u oima, ba kao i George. No, Benet se nije obazirao. Ustao je od stola, a glas mu neoekivano ojaa, gotovo do urlanja. - Kad ova zemlja ponovno zarati, trait e novog vou. - Bio se nagnuo nad stol, zaarenih obraza, upljuvanih usana. - Vojska e traiti amerikog Bona-partea. George se nervozno nasmije. - Pa, gospodine Bent, vi oito vidite dalje od mene. No, nadam se da vie neu biti u vojsci kad nastupi taj va veliki rat. Ako, pak, budem, imat u samo tri cilja. Izvravati naredbe. Izvravati ih razumno. Izbjegavati metke. - Potpuno se slaem - ree Bent i zaljulja se. -Razborit se general nikad ne izlae mecima. Obi an vojnik je taj, kako kae gospodin Whitney, zamjenjivi djeli stroja. Bolje je rtvovati pedeset tisua takvih djelia, nego izgubiti jednog vrsnog vodu. - Zanimljiva teorija - promrmlja George i naglo ustane od stola. Zahvali se na pi u, no Bent ga nije uo. Bio je zaposlen-pokuavajui uhvatiti Georgea za rukav, ne bi li ga zadrao za stolom. George otrgne ruku. Zgadila mu se pijana, debela mjeina i ono to je izgovorio. udio je da izi e na ist zrak i pogleda u neto ugodnije od Bentovih sitnih, suludih oiju. Istoga je tjedna Pickett pozvao Georgea, Orryja i jo neke prijatelje na zakusku. I to je bio vestpointski obiaj. Nekoliko dana prije zakuske, pozvani bi gosti iz blagovaonice kriom iznosili sljedovanja mesa, krumpira, maslaca i kruha. Hranu bi vercali na uobi ajen nain: skrivali bi je u kape iz kojih su prethodno izvadili vrste obrue. U subotu naveer, poslije pregleda spavaonica, gosti su se nali u Pickettovoj sobi. Od donesenih namirnica Virdinac je pripremio zakusku u ukradenom posudu. Svaka je kasarna imala takav tajni inventar. Jedan obrok toplog jela obavezno bi poslali najbliem strazaru kako ih nitko ne bi iznenadio do poveerja. Zakuska je protekla u dobrom raspoloenju. Razgo-varal/ su ivo, gotovo o svemu. O problemu Oregona, o travanjskom ugovoru koji je omoguavao pripojenje Teksasa, o kandidacionom zboru demokrata koji su dan prije odustali od favoriziranog kandidata Van Burena, i opredijelili se za Polka, koji je bio poznat kao zadrti ekspanzionist. Kadeti koje je tog ljeta ekalo odsustvo razgovarali su o planovima za provod. Medu njima bili su Orry i George. Naposljetku, George spomene zadnji susret s Bentom. - Kad je govorio o amerikom Bonaparteu, tako mi boga ako nije mislio na sebe. I to je gore, sasvim sam siguran da bi mirne savjesti poslao cijeli odred na klaonicu, samo ako bi to posluilo njegovoj svrsi. Bez ikakva premiljanja. On o vojnicima razmilja kao o zamjenjivim djeliima. Pickett posegne za zdjelom na ognjitu u kojoj je podgrijavao ostatke zakuske. - Nek' me gospoda ispriaju zbog neprimjerene igre rijei, no debela kadetska svinja o kojoj je rije, svinjski udi za slavom. Neka se Bog smiluje svakom tko se isprijei toj udnji, sluajno ili namjerno. Mravi kadet iz Missourija ree: - ini mi se da ga shvaate preozbiljno. On je dupeglavac. Obini komedija. - Ako tako povrno misli o njemu, onda si ti dupeglavac - upadne Gorge. - Amen - ree Orry. - Bent je opasan. Moda i sulud. Klonite mu se s puta. - I zavrite sa zakuskom - doda Pickett. Orry je putovao na jug parobrodom. Za prvim objedom u brodskom salonu osjeao se samosvjesno u sveanoj uniformi, fraku dugih, uskih repova s mnogobrojnom pozlaenom dugmadi sprijeda i na manetna-ma. Uniforma je nedvojbeno privlaila panju. Svi su ga gledali s udivljenjem i prijateljski, osim trgovca iz Connecticut a, koji je cijelo vrijeme mrmljao neto o povlatenoj vojni koj aristokraciji, i o potrebi uvoenja civilnog odbora koji bi nadgledao rad Akademije.

U Charlestonu, Orry unajmi konja. Iako bi brodom putovao bre, poelio je jahati uzvodno rijekom, i iznenaditi obitelj svojim dolaskom. Bio je odsutan dvije godine, i na vlastito je uenje shvatio kako je preivio brojne ispite karaktera i uma. To ga ispuni zadovoljstvom. Odsustvo bi bilo jo ljepe da je imao djevojku koja bi ga ekala. Djevojka kojoj bi dao tradicionalni kadetski poklon ljubavi: zlatom izvezenu vrpcu koja je krasila crni samteni obrub sveane kape. Na vrpci su staroengleskim stilom bila izvezena slova U.S.M.A. No, takve djevojke nije bilo. Ve je poeo pomiljati kako e proivjeti cijeli svoj vijek bez nje. Dok je jahao iz grada prolomi se nebo i pone pljutati kia. Orry zastane na trenutak, obue plavi kaput i navue titnik kape vie na oi. Bilo mu je jasno da e na Mont Royal dojahati sav promoen. Tamo ga je trebao ekati Cooper, odakle bi zajedno krenuli do obiteljskog ljetnikovca. Zdesna je tekla rijeka, a slijeva se pruao pogled na gustu umu palmi i hrastova i na movaru iza njih. Zrak je bio natopljen vlagom, poznatim zvukovima i mirisima. Putem, sreo je dva Crnca koji su vozili kola natovarena robom u Charleston, Jedan je izvadio propusnicu i pokazao mu je iako Orry nije to zahtijevao. Robovima je bilo zabranjeno putovati ukoliko nisu imali ovjerenu propusnicu svoga gospodara. Mjesne patrole nadzirale su puteve i provjeravale propusnice, prema miljenju nekih plantaera, nedovoljno savjesno. Taj je obi aj ve godinama vladao, a sluio je da onemogui sastajanje robova koje bi moglo dovesti do pobune. Jahao je otprilike sat vremena, kadli odjednom zauje preplaenu viku. Lagano otkasa iza okuke i zaustavi konja. Ispred njega, na desnoj strani ceste spazi otmjenu koiju izvrnutu na bok. Zatim spazi da je bujica odnijela dio ceste i suzila je na polovicu irine stvorivi malo, otro ispupenje. Koija je vjerojatno sletjela s ceste pokuavajui izbjei suenje i odron. Orry vidje pokidano remenje uz rudu, ali ne i konja. Koija bijelac stajao je uz dno prevrnute koije. Protezao se i pokuavao dohvatiti ruku na vratima. Uplaeni glasovi koje je Orry uo bijahu enski, no ene nije vidio. Ugledao je nekoliko velikih putnih kov ega razbacanih po cesti. Jedan je bio razbijen i po dubokom blatu rasule su se bijele haljine. Haljine su bile ukraene ipkom, zamijeti jaui prema koiji. Putnici nisu bili siromani. Koija spazi Orryjevu uniformu. - Gospodine, jeste li iz neke patrole? - Nisam, no rado u pomoi. - Ruke su mi prekratke da otvorim vrata. - Dopustite da ja pokuam. Dok je sjahivao, uini mu se da vidje neto dugako i tanko kako kliznu niz bok koije i nestade kroz jedan od prozora. Neto poput zelenkastog pruta iaranog crnim prugama. Orry se munjevito pokrene. Stigavi do koije otkrije da je strana na koju je nalegla zaglibila u movarnu barutinu. Zeleni prut najvjerojatnije je bila zmija. - Popet u se na bok - ree koijau. Uspentra se uz osovinu kotaa, stane na bok koije, pogleda kroz prozor i zagleda se u dva najvea, najtamnija oka koja je u ivotu vidio. Iako uzbuen zbog mogue opasnosti, spazi da oi pripadaju blijedoputoj, lijepoj mladoj eni. Njena pratilja bijae starija Crnkinja. - Uskoro emo vas izbaviti, moje dame. Sagne se i dohvati ruku vrata nastojei to pomnije prouiti unutranjost koije. I tad spazi zmiju. Nepomino je laala u skutima djevojine haljine, tako da je ona nije mogla vidjeti. Niz Orryjeve obraze slijevala se kia izmijeana sa znojem. - Moje dame, molim vas nemojte se uplaiti kad ujete to u vam rei. - Njegov tih, leden glas privue panju ena. - Molim vas da se ne miete dok vam ne kaem. U koiji je zmija... Oi im se prestraeno razrogae. Crnkinja se pone obazirati, no Orry proape: - Ne radite to! Ostanite nepomi ni! Posluae ga, a i on se nije micao. Zmija je ba razjapila eljust pokazujui dva zuba i pamunobijelu unutranjost drijela. S Orryjeve brade kapne znoj. U glavi mu je bubnjalo vlastito bilo. - Est-ce que le serpent est venimeux? ~~ tiho upita bijela djevojka. Shvati da govori francuski. - Je li zmija otrovna ? Orry odgovori to je tie i mirnije mogao. ~ Da. Ne napada dok se ne osjeti ugroenom. No, lako ju je uznemiriti. Zato vas molim da se ne miete naglo i da ne govorite glasno. Bit e sve u redu. Lagao je. Ili, barem, pretjerao u smirivanju. Na sreu, one nisu mogle osjetiti koliko je napet i uplaen. Djevojka se osmjehne, kao da se ispri ava, i ree: - Mi se u to ne razumijemo, gospodine. Iz grada smo. Ve je po njihovu govoru zakljuio da nisu iz Karoline. Oi su mu stalno bile na zmiji, vodenom mokasinu, opasnoj movarnoj otrovnici. Ponovno je bila zatvorila eljust.

Odjednom crnu enu obuzme panika. Ramena joj se poee tresti. Ugrize se za donju usnicu, pokuavajui obuzdati suze, no ne uspije. - Smirite je! - Orry apne djevojci. - Uinite neto da se stia. I djevojka je bila prestravljena, no to je ne sprijei da lagano i paljivo prui ruku i dotakne Crnkinju, tiho mrmljajui. - Mere Sally, priere de se taire encore un moment. I ja se bojim, no ostanimo jo mirne i sve e biti u redu. Ten suis sure. Crnkinja svlada strah. Podigne lijevu ruku i dotakne djevojku po blijedoplavoj rukavici. No njen je pokret bio prenagao, suanj njene koulje preglasan. Prije nego to je Orry uspio upozoriti, zmija sijevne. Djevojka je osjeti na haljini i zavriti. Orry, na tren, prestraen zamiri. Stisne akom rub prozora, nagne se naprijed i pogleda u koiju. Zmije vie nije bilo. Ispala je kroz jedan od donjih prozora i pobjegla. Iako je Orry tvrdio da nije zasluan za spas, svo troje putnika mislilo je drugaije. Dok je pretraivao unutranjost koije, otvarao vrata i izvlaio ene na sigurno, neprestance su mu se zahvaljivale. Najprije je pomogao izi i Crnkinji, a zatim i djevojci. Dok je stajala na boku koije, pridrao ju je oko struka za tren due nego je to bilo potrebno. Uinio je to nehotice. Jednostavno, bio je oaran njenom bijelom puti, tamnim oima i crnom kosom, te prekrasnim grudima pod haljinom. Bila je, otprilike, njegovih godina. U ivotu nije vidio ljepeg stvorenja. - Nikad vam se neemo oduiti... - rekla je. Kraj reenice ostavila je otvorenim pitajui za njegovo ime. - Main. Orry Main. - Vi ste vojnik? - Jo ne. Kadet sam Vojne akademije u West Pointu. Putujem kui na dvomjeseno odsustvo. - ivite u blizini ? - Da. Naa je plantaa uzvodno. Skoio je s koije, podigao ruke i pomogao djevojci da sie niz osovinu kotaa. Njeni prsti u rukavicama, oslonjeni na njegova ramena ispunie ga ugodom. Lice joj bijae ovalno, a usne pune. Zapravo je crta strastve-nosti oko usana isticala profinjenost njena lica. Spustivi je na zemlju, Orry nevoljko odvoji ruke od njena struka. - Ja sam Madeline Fabray. Putujemo na plantau Resolute. Jeste li uli za nju ? Orry s naporom prikrije mrtenje. - Da. To je plantaa LaMotteovih. Nije daleko. - Dolazimo ak iz New Orleansa. Moja pratilja Sally, Villefranche i ja. Nitko nije putovao dalje od dva dana jahanja od kue. Ljudi iz New Orleansa su, to se putovanja tia, uasni provincijalci. Mnogi vele da je dovoljno proetati niz Place d'Armes do Mississippija, pa ne trebate nita vie vidjeti u cijeloj Americi. alila se, naravno. Uivao je u svakoj njezinoj rijei, a ona je nastavila. - U svakom sluaju, Karolina je pravo otkrie za nas. Mislili smo stii na Resolute u vrijeme ruka, no oito neemo uspjeti. Moram vam rei, ceste su ovdje grozne. Toliko rupa. Villefranche je dobar koija, no ovo suen je na cesti bilo je nepremostivo. Konji su se okliznuli, uplaili se i pobjegli, a koija se prevrnula... - Slegnula je ramenima, a zatim mu se nasmijeila: -Na sreu, dojahao je vitez i spasio nas. Orry porumeni. - Imali smo sree. Zmija je bila preplaena, i moja je zasluga beznaajna. - Ne, gospodine Main. Vama u zauvijek biti zahvalna. - Madeline Fabray spontano mu dotakne ruku. Zauvijek. Njene se oi zadre na njegovima. Tada, porume-njevi, povue svoju ruku, a sjenka tuge preleti njenim licem. Orry se zbuni. Uinilo mu se da ga je namjerno dotakla, a zatim je povukla ruku, poalivi to je to uinila. uo je da su njuorleanske djevojke poznate po dobrom odgoju, no dotaknuti ruku mukarca u znak zahvalnosti nije nikakav grijeh. to onda nije bilo u redu? Naravno, nije elio pitati. A da je to i uinio, vjerojatno mu ne bi odgovorila. Naslutio je njenu stidljivost, neku zavjesu iza koje je krila svoje misli i osjeaje. Tu je i bio odgovor njenom dodiru, povlaenju ruke i izrazu tuge, pa ak i srama. Iako nije mogao dokuiti tajnu, bilo mu je jasno da je otkrio podosta toga o privlanoj putnici. Bila je pametna i otmjena djevojka, iako to nije znailo da je i bezosjeajna. Naprotiv. A bli jeko vi njena duha oarali su ga vie nego tizika ljepota. U trenu, uini mu se ovaj susret savrenim spojem dvoje ljudi koji su se konano sreli. Romantina budalo, pomisli trenutak kasnije. Ville-franche uljudno primijeti da bi trebali nekako

nastaviti put. Orry proisti grlo. - Otprilike kilometar i pol odavde, na raskriju, jedna je postaj-a. Odjahat u tamo i poslati po vas dvije mule i nekoliko Crnaca da izvuku koiju na cestu. Pomogao je koijau pokupiti razasutu odjeu i kovege, iako mu se nije urilo. Mrzio je pomisao da je ova divna djevojka krenula u posjet vlasniku Resolutea, Justinu LaMotteu, kojeg je znao vrlo dobro, i isto toliko prezirao. LaMotteovi su bili stara, plemi ka, hugenotska obitelj. Prvi LaMotte stigao je u Karolinu ak godinu dana prije Charlesa de Maina. Tako su Justin, njegov brat Francis, i cijela obitelj LaMotte svisoka gledali na Mainove i ostale obitelji usprkos injenici to je Justin doveo posjed na rub propasti svojim loim gospodarenjem i rastronim ivotom. Na prvi pogled, ili povrno poznavajui Justina, mnogi su ga drali izuzetno armantnom osobom. No, Orry ga je dobro poznavao. O djevojci je elio saznati to vie. Dodajui jednu blatnjavu torbu Villefrancheu, ree Madeiini: - Po vaem imenu sudei, rekao bih da ste Francuskinja. Ona se nasmije. - Oh, gotovo svatko u New Orleansu ima francusko ime. Francuzi su tamo u veini, pogotovo sveenici, pa vele da im je nemogue izgovarati neka druga imena. Znate, Francuzi su katkada grozni snobovi. - Da, ini mi se, Ima francuskih doseljenika i u Karolini. - Pomisli na Justina LaMottea, no ne spomene ga. - Odakle je, onda, vaa obitelj ? - S oeve strane, iz Njemake. Moj pra-pra-djeda Faber bio je meu prvim doseljenicima na, takozvanu, Njemaku obalu, etrdesetak kilometara uzvodno od New Orleansa. Prilino je bilo Nijemaca u lom dijelu Amerike, no u zadnjih stotinjak godina gotovo su sva imena prilagoena francuskome. Buchwalter je postao Bouchvaldre. Kerner je postao Quernel. Mogla bih ih nabrojiti barem tucet. - No, vaa obitelj ivi u gradu, a ne na toj Njemakoj obali? Sjenka tuge opet joj preleti licem. - Imam samo oca. - Ispriala mu je da je vlasnik eerane, poput njegova oca i djeda. Htio ju je pratiti na putu ovamo, no nije mogao. Prije est mjeseci udarila ga je kap, i nepokretan lei u krevetu. Orry obrie sasueno blato sa zadnjeg kov ega i spremi se za polazak. - Nadam se da ete se ugodno osjeati na Kesoluteu, gospoice Fabray. - Znao je da mora rei jo neto, inae e trenutak otii u nepovrat. - Moda... - vrtio je kapu u rukama. - Moda emo se jo vidjeti. - Vrlo rado, zaista, gospodine Main - odgovorila je uz mali, svean naklon. Orry je bio toliko uzbuen, da mu se naklon uinio vie nego uljudnou. Mahnu im i odjaha. Od ushita, pjevuio je cijelim putem do raskrija. Nikako mu nije bilo jasno to tako lijepa i pametna djevojka moe traiti kod nadmenih i praznih LaMotteovih. Da nisu u srodstvu? To mu se inilo jedinim razumnim objanjenjem. No, hinit e i ljubaznost prema LaMotteovim ako bude potrebno, samo da je posjeti. A to je elio uiniti, to prije. Ostat e kod kue jo cijeli mjesec i pol, a to je sasvim dovoljno vremena da joj se svidi. Ve je matao kako e Madelini pokloniti izvezenu vrpcu s kape, i kako e se na kraju odsustva jedno drugome zarei da se dopisuju. Kako je udna sudbina. Da ta prokleta kia nije odnijela dio ceste, moda je nikada ne bi ni sreo. Tko bi rekao da kia moe donijeti iznenadnu sreu, osjeaj Orryju sasvim nov i prekrasan. Nakon pet minuta stigao je na Mont Royal, i saznao neto to ga je zaprepastilo. - Fabray, kae? - upitao je Cooper. - Bojim se, mom e, da si krenuo krivim putem. Fabray je ime mlade dame kojom e se Justin oeniti. Mrtvaku tiinu prekine Orryjev uzvik: - Kako je to mogue? Kakol Cooper slegne ramenima. Bili su u blagovaonici, u polumraku, jer je ponovno poelo kiiti. Orryjeva je kapa leala u uglu, na istom mjestu gdje ju je na dolasku hitnuo od sree zagrlivi brata. Cooper je bio u koulji kratkih rukava. Natoio je dvije ae najboljeg oevog crvenog vina. Orry ga nije ni okusio. - Zaista ne znam - odgovori Cooper i podigne noge u izmama na teki stol od mahagonija. - Nisam ni Justinov, ni Francisov povjerenik. - Ne mogu vjerovati da e se ta djevojka udati za Justina. Nije starija od dvadeset godina. On je petnaest, dvadeset godina stariji od nje. Koliko je prolo od smrti njegove prve ene? - Devet godina, ini mi se. No, kakve to ima veze? Vjerojatno je sve dogovorio djevoj in otac. To se esto dogaa. A LaMotteovi jo uvijek nude dobar pedigre, iako su odavna otpadak ljudskog roda. Bilo je to prvi put da se Orry zanio nekom enom. Nastavio je gunati i uzdisati zbog neuzvraene ljubavi takvom estinom da bi se nekom drugom uinio smijenim. No, Cooper ga shvati sasvim

ozbiljno. Iako se sam nije naao u slinom stanju, pa tako nije mogao u potpunosti shvatiti bratovu bol, nije sumnjao da je Orry stvarno potresen. Nalio je jo vina i vratio se papirima i proraunima koje je prouavao prije nego to je Orry stigao. Orry je kruio oko stola, sve uzbueniji. Naglo se zaustavi uz Cooperov stolac. - Kad je vjenanje? - Ove subote. Usput, i naa je obitelj pozvana. Ti vjerojatno nee ii? - U subotu ?! Zato tako brzo ? - Mogu samo nagaati. Justinova majka je eljela da se vjenaju ujesen, kad nije tako vrue. No, on je dovoljno odrastao da joj kae ne. Nisam siguran uri li se zbog mlade djevojke ili njezina miraza. Ako je lijepa kao to kae, vjerujem priama koje krue. Po susjedstvu se pri a da je uzbuen poput svojih pastuha. Hej, ne poinji opet s tim paklenim kruenjem oko stola. Ona je samo jedna od djevojaka. Orry mu se unese u lice. - Ona je vie od toga. Pet minuta nakon naeg susreta bilo mi je jasno da bismo ona i ja bili savren, da bismo bili... Nije znao kako da zavri reenicu. Ili se bojao da e mu se brat rugati. Cooper ga je gledao kako podie kapu iz ugla sobe i kako dotie zlatnu vrpcu kaiprstom. Orry tada izie bez rijei. Cooper uzdahnu i posegne za vinom svoga brata. Prokletstvo, i on se odjednom osjeao tunim. Slijedeeg jutra braa osedlae konje i odjahae u Summerville. Kad su stigli, Orry se potrudio da to srdanije pozdravi svakog lana obitelji. No, Clarissa je dobro poznavala svoju djecu. Te je veeri, poslije objeda, povela Coopera na stranu. - Tvoj brat nije glumac. Zato je tako nesretan? Zar mu ixUe drago to je kod kue? - Refao bih da mu je drago. No, juer je na cesti za Charl^ton upoznao jednu mladu enu. Zanijela ga je, a tad je otkrio da je to budua ena Justina LaMottea. - Oh, Boe. To je djevojka za koju svi govore da je kreolka ? - Da, ini mi se. A, je li? - Po imenu mogla bi biti. Boe - ponovi Clarissa -to je stvarno problem. Mislim, to vjenanje. Otac odbija poi, no uljudnost trai da netko od obitelji prisustvuje. Nadala sam se da ete ti i Orry poi sa mnom. Cooper je sasvim shvaao oevu antipatiju prema LaJVfotteovima. I sam ih nije volio. Bili su to isprazni, beskarakterni ljudi kojima je jedino stalo do konja i protuzakonitih dvoboja. Samo zbog majke, Cooper je odgovorio: - Da budem iskren, ni meni se ne ide, ali poi u. No, ne trebamo siliti i Orryja. - U pravu si - rekla je Clarissa. - Pod tim okolnostima vjerojatno ni sam ne eli poi. Za veerom, Orry ih sve iznenadi najavivi da i on eli s njima na subotnje vjenanje. Cooperu se elja uini neumjesnom, no ne ree nita. Tillet zatrai od Clarisse da povede i neaka Charlesa. - Kad vidi dame i gospodu kako se ophode, moda ga to potakne na bolje ponaanje - rekao je sarkastino. Cooper pomisli kako jadnog^Charlesa stalno kanjavaju, na ovaj ili onaj nain. Subotnje jutro osvanulo je vedro, sa svjeim povjetarcem. Polazak za Resolute bio je odgoen za sat vremena jer je Clarissa imala posla. Prije jutra jedna se slukinja poela poraati. Clarissa je pomagala pri svakom porodu na plantai i nije za to oekivala priznanja i pohvale. Jednog e dana Ashton i Brett raditi isto. Vonja koijom do Resolutea trajala je sat i pol. Cijelim putem neak Charles je zanovijetao j^alio se. Clarissa ga je obukla u lijepo odijelo s visokim ovratnikom i kravatom, a cijelo vrijeme Charles ih je natezao i razvlaio, tako da je na Resolute stigao gotovo razdrljen. Sat vremena prije njihova dolaska, u maloj je kapeli odrana ceremonija vjenanja. Prisustvovali su samo najblii roaci. U toku je bio prijem gostiju. Na proplanku uz kuu podignuta su etiri uto-bijela paviljona, a gosti su se vrzmali izmeu hrastova i magnolija, brbljajui i smijui se. Plantaa LaMotteovih podsjeala je Coopera na neke arlstonske prostitutke koje su svoje oronulo lice pokuavale sakriti pod naslagama pudera i boje. Na prvi pogled velika se kua doimala raskonom. Kad bi ovjek pogledao malo bolje, primijetio bi odvaljene daske i velike mrlje od vlage. S ciglenih potpornih stupova, koji su drali glavnu verandu, otpadala je buka. Kua je bila okrenuta licem prema rijeci i prozorski su kapci bili u jadnom stanju. Nitko ih nije popravio poslije zadnje oluje. No, gostima sve to nije odve smetalo. Cooper je, ubrojivi lanove obitelji LaMotte, goste i robove koji su posluivali, ocijenio da sveanosti prisustvuje otprilike tri stotine ljudi. S lijeve strane pristupnog puta, na tratini, stajalo je mnotvo otmjenih koija i laganih jednoprega. Zrakom je lelujao dim s rotilja,

Na vjenanjima u nizini tradicionalno su posluivali jela s rotilja. Glazba iz Charlestona pone sa svirkom. Neak Charles odmah se izgubi u guvi. Turobna lica Orry je traio mladu. Cooper se ponada da e pun biti dovoljno jak. Uspjet e podnijeti ostatak dana jedino ako se ponapije. - Eno je - ree Orry. - Morali bismo estitati mladencima prije nego to nastane guva. Clarissa i Cooper se suglasie. Stali su u red i estitali upniku, obitelji LaMotte i pribliili se mladoenji i mladoj. Justin LaMotte bio je zgodan mukarac nabita stasa, rumena lica i svilenkaste smee kose. inilo se da je boji. estitku Mainovih primio je s osmijehom i nekoliko uljudnih fraza. No, oi mu ostadoe hladne. Cooper stane prouavati mladu. Bila je nevjerojatno lijepa. Nije udo to je osvojila Orryja. Justin nije zasluio takav poklon. Je li djevojka ita znala o ovjeku za kojeg se udala? Jadnica, valjda zna otprije, ponada se Cooper. Bilo bi jezivo da tek sada sazna to se krije iza umjetnog arma njezina mua. Cooper je namjerno stao u red ispred majke i Orryja. Kad proe mimo mladenaca moi e se okrenuti i pogledati brata i djevojku. Susret valjda nee biti odve sentimentalan. Orry je ionako bio dovoljno potresen. Meutim, ponio se kao pravi dentlmen. Pridrao je ruku mlade za trenutak, a zatim se nagnuo naprijed i, po obiaju, poljubio je u obraz. Poslije poljupca, kad se Orry ispravio, Cooper spazi da se dvoje mladih netremice gledaju. U njegovim, a i njenim oima, Cooper razazna tugu, kratak blijesak spoznaje da je sve trebalo biti drugaije. Tada, u njenim oima zasja krivnja i ona ponikne pogledom. Justin je primao estitke od drugih uzvanika i ne primijeti kratku igru oima. Razmiljajui o onome to je otkrio u Madelininim oima, Cooper ree sam sebi: Nadam se da e me neka ena tako pogledati barem jedanput prije nego to umrem. Mainovi istupie iz reda za estitanje. Cooper je suosjeao s bratom, no nije znao kako da to izrazi rijeima. A moda bi se Orry i uvrijedio. Zato se Cooper i uputi prema zdjelama s punem. Usput, ispod jednog od stolova s posluenjem spazi neaka Charlesa. Momak se povlaio etvoronoke, nosei tanjur zatrpan peenim mesom i salatom. Koulja mu je ve visjela izvan hlaa. Cooper se potrudi da poslui majku, pa je ostavi s tri starije dame. Dvije bijahu roake Mainovih, a trea iz brojne obitelji Smithovih. Za pola sata ispio je etiri alice puna, no nije mu bilo bolje. Na svakom koraku uo je pohvale na raun mladoenje, to ga razljuti. Dodue, od uzvanika se i oekivalo da budu obzirni i dobrohotni, no Cooperovi obziri imali su granica. Uskoro se na vanjskom plesnom podiju zavrtio s dobrodreom starom damom po imenu Tetka Betsy Bull. Cooper je uivao plesati polku, no Tetka Betsy pokvari ples rijeima: - Zar nisu najljepi par? eka je beskrajna srea. Dodue, ne poznajem dobro Justina, no oduvijek mi se inio ugodnim i armantnim mukarcem. - Na vjenanju su svi mukarci aneli. Tetka Betsy zagun^. - Kako je mogue da netko tako blag i ugodan kao tvoja majka odgoji cininog mangupa poput tebe? Ne voli Justina, jel' da? E, da zna, s takvim stavom nee nikad stii u raj. I ne elim u raj, nego do zdjele s punem, pomisli Cooper kad je svirka prestala. - Hvala za ples, Tetka Betsy. Oprostite. - Nakloni se i ode. S novim piem u ruci, predbaci sam sebi to je dopustio da iskae osjeanja. Nije ga brinulo to ljudi misle o njemu, no ne smije dovesti majku u nepriliku. Ni po koju cijenu. A opet, teko se suzdravao kad je bilo rijei o Justinu LaMotteu. Taj je ovjek pokuavao izigravati gospodina, a bio je obi an olo. Bolje se odnosio prema konjima nego prema Crncima. Kanjavanje i okrutnost bili su svakodnevna pojava na Resolu-teu. Barem otkako je poslije oeve smrti upravljanje plantaom preuzeo Justin. Proljetos, kad je na konjskim trkama Justin bio poraen, jedan od crnih slugu uinio je neto to mu nije bilo po volji. Justinov bijes bio je sasvim neprimjeren Crnevoj greci. Bio je naredio da se u drvenu bavu zakucaju avli, zatvorio u nju slugu, i skotrljao bavu niz brijeg. Jadni je rob tako stradao da je ostao nesposoban za rad i bio preputen milostinji. Nakon mjesec dana sam je sebi oduzeo ivot. Takvo divljako kanjavanje nije bilo uobiajeno u nizini, a pogotovo ne na Mont Royalu. Cooper je drao da je ono osnovni razlog za loe obra enu zemlju na Resoluteu, za lo urod iz godine u godinu, i za dolazak plantae na rub bankrota. Bez obzira na nemoralnost takva ponaanja, Cooper je tvrdio da ono nosi i sasvim praktine posljedice. Sam in dranja ljudi protiv njihove volje, prilino je demo-tivirajui. A ako tome jo doda i fiziko zlostavljanje i okrutnost, kako moe oekivati od robova da naporno i vrijedno rade? Da daju sve od sebe, i jo malo povrh toga? Cooper je zakljuio da temeljna razlika izmeu gospodarskog sustava Sjevera i Juga nije u suprotnosti industrije i poljoprivrede, ve u motiviranosti radnika.

Slobodni Jeriki radio je za vlastiti probitak. Junjaki rob radio je da izbjegne kaznu. Ta je razlika, polagano ali sigurno, nagrizala same temelje junjake ekonomije. No pokuaj to rei Justinu LaMotteu, ili Tilletu Mainu. Razoaran, Cooper posegne za novom alicom puna. ' Francis LaMotte bio je tri godine stariji od brata. Isticao se u uzgoju konja, i u pravilu je na tradicionalnim konjikim turnirima pobjeivao Justina i sve ostale natjecatelje iz nizine. Francis je uzbuivao gledatelje juriajui u galopu na nizove objeenih obrua. Na vrhu njegova koplja, gotovo uvijek bilo bi najvie obrua. Natjecao se i u ruenju goveda. Od deset nastupa, u devet bi bio prvi koji bi drei govedo za rogove, i svijajui mu vrat, sruio ivotinju na tlo. Francis je bio onizak, miiav ovjek preplanula lica i, za razliku od brata, nimalo otmjen. Zlobna izraza lica, stajao je uz Justina dok su pijuckali pun. Nekoliko koraka od njih, Madeline je razgovarala sa upnikom. - Ne znam, oe Victor, tko e pobijediti na jesenskim izborima - ula su je braa kako govori. - No, oito je da e u izboru prevagnuti pitanje pripojenja Teksasa. - Znate li da je ba jedan Junokarolinjanin odigrao vodeu ulogu javno postavljajui taj problem? - Mislite na gospodina Calhouna, zar ne? Otac Victor kimne glavom. Calhoun je bio trei dravni sekretar u Tylerovoj razjedinjenoj vladi. Kad je postavljen inicirao je nacrt Zakona o pripojenju Teksasa, koji su kasnije, u travnju, potpisale Republika Teksas i Sjedinjene Drave. - Sasvim ste u pravu to se tie znaaja tog pitanja - sloio se upnik. - Prije kraja godine svaki e se ovjek morati izjasniti o tom pitanju. - Nije morao rei da su to mnogi ve uinili. Svi su znali za Polkovu podrku, i za onu biveg predsjednika Jacksona. Takoer su znali i za suprotstavljanje Van Burena i Claya. - Tako i treba da bude - odgovori Madeline. -Mnogi tvrde da je pitanje Teksasa mnogo znaajnije nego to to politiari ele priznati. ula sam da je pravo pitanje zapravo irenje robovlasnitva. upnik se nakostrijei. - To govore agitatori, draga moja. Jenkijevski agitatori. Madeline samo slegne ramenima, promrmljavi: - Tko zna. Uzrujan, upnik nervozno predloi: - Mogli bismo poi po jelo? Madeline shvati da ga je raestila. - Naravno, povedite me, molim vas. Nasmijei se muu, a Justin joj uzvrati prilino usiljenim osmijehom. Kad se upnik i ona udaljie, Francis se naceri bratu. - Nevjesta ima stav o mnogim pitanjima. I Justin se naceri. - Primijetio si to, zar ne? - Ne bi smjela govoriti tako otvoreno. Nije loe kad je ena pametna, ali u odreenim granicama. - Sve, dragi moj brate, ima svoju cijenu. Miraz staroga Fabraya takoer. - Preko ruba srebrne alice za pun, Justin se zagleda u Madelinine grudi pod vjenanicom. Za nekoliko sati posjedovat e sve ono to je skriveno ispod satena i ipke. Jedva je ekao. Kako je udna sudbina, pomisli. Prije dvije godine odluio je poi u New Orleans, iako si je to jedva mogao priutiti. elio je okuati sreu za jednim od kockarskih stolova i prisustvovati jednom od uvenih balova u dvorani na Orleans Streetu. No, prije negoli je ita uspio poduzeti, jedne veeri u baru za otmjenu gospodu sudbina ga je uputila na Nicholasa Fabraya. Fabray se nije kockao, no esto bi se naao za tim stolovima jer su se tamo okupljali utjecajni graani. Sluajni posjetitelj odmah bi uoio da tim krugovima pripada i Fabray. Poznavao je svakog, bio je otmjeno i skupo odjeven, a novac je troio lakoom ovjeka kojem je to zadnja briga. Kasnije se Justin raspitivao o njemu i saznao da su pretpostavke tone. Dvije noi kasnije, na istom je mjestu ponovno zatekao Fabraya. Saznao je da vlasnik eerane ima mladu, neudatu ker. Od tog je trenutka Justin poeo rasipati svoj arm i uljudnost. Potpuno je osvojio Fabraya; kad bi Justin odluio nekoga armirati, malo tko mu je mogao odoljeti. Nekoliko Justinovih opaski o tome da je stranac u gradu, ponukae Fabraya da ga pozove kui na veeru. Justin je upoznao ker, i u trenu kad ju je ugledao zavrtjelo mu se u glavi od poude. Naravno, briljivo je to krio. S Madeline Fabray ophodio se jednako ljubazno, uljudno i armantno kao i s njenim ocem. Prije konca veeri, bilo mu je jasno da njegove godine i iskustvo ulijevaju djevojci strahopotovanje, ali ne i strah. Produio je boravak u New Orleansu za tjedan dana a zatim jo za jedan. inilo se da Fabrayu godi to se takav gospodin zanima za njegovu ker. Osim toga, nije bilo religijskih zapreka. Obitelj je potjecala iz Njemake, prvotno im je ime bilo Faber, i bili su protestanti. Madeline je odlazila u crkvu,

za razliku od oca; njega nije zanimala duhovnost ve kako da namakne to vise novca. Slutei to Justin namjerava, Fabray je natuknuo kako e velik dio novca otii na kerkin miraz. Jednom je prilikom Justin upitao za Madelininu majku. Rekoe mu malo, tek da je umrla prije vie godina. Bila je kreolka, to je znailo - dijete roeno u New Orleansu od evropskih roditelja, Francuza ili panjolaca. Justin je, razgledajui Fabrayevu malu galeriju obiteljskih portreta, pitao imaju li i sliku gospoe Fabray. Odgovor je bio prilino neodreen: Ne, nemamo ovdje. Tada je Justin odluio da se vie ne raspituje. Svaka ugledna obitelj, ukljuujui i njegovu, imala je poneku mrlju ili tajnu; obino je bila u vezi sa enama koje su pobjegle s drugim mukarcima, ili skrenule umom pa su morale biti zatvorene i skrivene od svijeta do smrti. Nije bio uo nita sumnjivo o pokojnoj gospoi Fabray, barem mu ljudi kod kojih se raspitivao nita takva nisu rekli, pa je vrlo brzo odluio da ta sitna nepoznanica nije vrijedna spomena u usporedbi s Madelininom ljepotom i novcem, novcem njemu tako silno potrebnim. Ako je Fabrayeva ki imala uope neki nedostatak, onda je to bila njezina sjajna inteligencija i vrsta odlunost da izrazi svoje miljenje o bilo kojem pitanju, pa i onom koje bi mukarci drali sasvim mukim. Fabray se bio potrudio da joj prui najbolje mogue obrazovanje za ene u New Orleansu, ono asnih sestara svete Ursule. Fabray je imao mnogo utjecajnih prijatelja meu katolicima, a esto je i obilnim nov anim prilozima pomagao njihovu crkvu. Posebno bolnicu i iro tite koje su utemeljile i drale asne sestre. Sve je to utjecalo da urulinke prihvate i protestantsku uenicu. Madelinina otvorenost nije se sviala Justinu. Dodue, znao je on kako treba s takvim enama. No, odluio je i to sakriti, dok ne postane njegova i pred zakonom. Prije nego to se vratio na Resolute, Fabray mu je bio dopustio da zaprosi Madeline. Ona je sasluala njegovu opirnu izjavu ljubavi, i bio je siguran da e na kraju pristati. No, ona je rekla ne, iako mu je nekoliko puta zahvalila na pronji. Te noi, svoje fiziko i duevno nezadovoljstvo iskalio je na plaenoj prostitutki. Istukao ju je i iibao biem. Kad se izvukla iz njegove hotelske sobe, ostao je leati budan u krevetu cijeli sat, mislei na Madelinm izraz lica kad ga je odbila. Bilo ju je strah, zakljuio je. Kako nije mogla strahovati od njega, jer pred njom je bio suta ljubaznost, vjerojatno je strahovala od pomisli na vjenanje. Takav je strah uobiajen kod mladih djevojaka, i mogao ga je savladati. Odbijanje je bila samo odgoda, ne i njegov poraz. Tjednima i mjesecima koji su slijedili, Justin je slao djevojci duga, kitnjasta ljubavna pisma ponavljajui pronju. Na svako bi odgovorila sa zahvalnou i uljudno sroenim odbijanjem. Tada je, neoekivano, Fabraya udarila kap, i sve se promijenilo. Justin nije bio sasvim siguran to ju je nagnalo da promijeni odluku. Moda se Fabray uplaio da e umrijeti i tako nagovorio ker na udaju. U svakom sluaju, Madeline je pristala, i dogovoreni su uvjeti. Nov ana nagrada za Justinovo strpljenje bila je i vise nego zadovoljavajua. Osim toga, uskoro e imati sva prava da preuzme Madelinin. . . U stvarnost Justina vrate Francisove rijei. - Kaem ti, Justine, za njeno dobro, a i tvoje, Madeline je previe samosvjesna. enu treba oduiti da iznosi svoje miljenje o politikim pitanjima, a pogotovu joj treba zabraniti da to radi javno, pred gostima. - Naravno, slaem se. No neemo je izmijeniti za jedan dan. Malo e potrajati. Francis se namrti. - Pitam se hoe li to uope moi s ovom mladom enom. Justin poloi veliku, njegovanu aku na bratovljevo rame: - Nije li te iskustvo u uzgoju istokrvnih konja neemu nauilo? Samosvjesna ena ne razlikuje se od samosvjesne drebice. I jednu i drugu moe, i mora nauiti tko je gazda. - Skrnuo je gutljaj puna i promrmljao: - Mora ih slomiti. - Nadam se da zna o emu govori. - Francis je zvuao sumnjiavo, jer jedine ene koje je ikad imao bile su robinje, kurve i praznoglave glupae. - Kreolke su poznate po vreloj krvi, sav taj latinski temperament . . .prilino si se uvalio s ovom enidbom. - Gluposti. Ako i jest iz New Orleansa, ensko je. A ene su, bez obzira na kole, samo malo inteligentnije od konja. Nee ona meni. . . Dovraga! to je sad!? -Naglo se okrene, osupnut krikovima i lupom sada s prevrnutog stola. - Zar se ve netko potukao? Odjuri prema guvi. Nekoliko minuta ranije, neak Charles sjedio je uz hrastov trupac, razdrljena kaputa, s drugim tanjurom peenja u krilu. Preko nogu mu pade sjenka. Pogledao je nagore i spazio mravog, kicoki odjevenog momka i njegova tri prijatelja. Deko,

nekoliko godina stariji od Charlesa, bio je iz velike obitelji Smithovih. - Evo prikaze s Mont Royala ree mladi Smith epurei se pred prijateljima. Pogleda na ChUrlesa svisoka. - Prilino osamljeno mjesto, ha? Krije se? Charles ga pogleda i kimne glavom. - Ba tako. Smith se prezrivo nasmije i namjesti kravatu. - Oh? Da se nisi uplaio? - Tebe? Nimalo. Samo sam htio jesti na miru. - Ili se sakriti od stida, prikazo? Svrnite oi ovamo, gospodo - nastavio je Smith afektirajui. Pogledajte mu zguvano odijelo. Zapazite kako je oian. Vidite ove prljave obraze. Vie je nalik na bijelo smee, negoli na lana obitelji Main. Izazivanje razbjesni Charlesa, ali se suzdra. Ako ostane miran i bezbrian, on e razbjesniti ovog klipana. I bio je u pravu. Smithovi su se prijatelji cerili i alili na raun Charlesova izgleda, no Smith se uozbilji i ree: - Ustaj, deko, kad ti se obraaju stariji. - Sagnuo se, uhvatio Charlesa za lijevo uho i zavrnuo ga. Charles mirno isprui ruku i zalijepi tanjur s mesom na Smitha. Umak, salata i komadi peenja razlie se po prednjici Smithova kratkog nebeskoplavog kaputa. Smithovi se prijatelji stanu cerekati. On se okrene prema njima i pone psovati. Charles hitro skoi i iskoristi priliku da zgrabi s lea oba Smithova uha i da ih bjesomuno zavrne. Smith zacvili. Jedan od prijatelja se namrti. - ekaj, ti prljavo kopile - ree i krene prema Charlesu, no on se izmakne glasno se smijui, preskoi drvo i potri prema uzvanicima. Bio je uvjeren kako Smith i njegovi prijatelji nee napraviti guvu meu gostima. No nije raunao na njihov temperament. Pojurili su ravno za njim. Charles se trei oklizne na travi. Netko je bio prosuo pie, i on se isprui koliko je dug i irok. Smith ga sustigne, zgrabi i osovi na noge. _ - E, sad e, kopile, dobiti lekcij. . . Charles ga, ne ekajui, tresne u eludac tako da ga umak od peenja sa Smithova kaputa poprska po kosi. No, vrijedilo je. Smith se presavine i otkrije lice. Charles mu zabije palac u oko. - Ubijmo ga! - zaurla jedan momak. Charles ne posumnja da to misle ozbiljno, i dade petama vjetra. Odjuri prema stolovima s jelom. Smithovi prijatelji bili su mu za leima. Bacivi se na ruke i koljena, Charles se zavue pod jedan od stolova. No, netko ga epa za glenjeve i povue natrag. Pokuavajui se uspraviti, Charles se ritne i srui stol. Zvuk razbijenog posua privue panju Ju-stina LaMottea, njegova brata i ostalih uzvanika. Charles je shvatio da Smith nema pojma o borbi u grani arskom stilu. Pretpostavio je da i ostala trojica nisu tome vina, pa se .pone zabavljati. Naglo se okrene prema momku koji ga je zgrabio za glenjeve. Kad su stigli Justin i Francis, s kojima je dotrao i Francisov desetogodinji sin Forbes, Charles je sjedio na mladievim prsima i estoko ga bubetao akama po raskrvavljenom nosu. - Maknite ga! - protenja stariji djeak. - On se. . . ne bori. . . kao dentlmen. - Ne, gospodine, ja se borim da pobijedim. -Charles zgrabi djeaka za ui i tresne mu glavom o tratinu. - Charles, prekini! Zapovijed ga sledi i zaustavi. Netko ga zgrabi, podigne i okrene. Ispred njega stajao je Orry u savrenoj uniformi, sijevajui oima. Iza njega, Charles vidje Cooper a, strinu Clarissu i gomilu uzvanika. uo je neku enu kako je rekla: - Sramota. Sav taj napor i dobrota prema njemu, zabadava. Loe e zavriti taj Mainov deko. I ostali se sloie s tom tvrdnjom. Charles ih pogleda s mrnjom. Orry ga je vrsto drao za ramena, a strina Clarissa se ispria zbog guve i ponudi platiti za nastalu tetu. Tek na te rijei Charles zacrvenje i ponikne glavom. - ini mi se da je najbolje da poemo - rekla je strina Clarissa. - Oh, ba mi je ao to ne ostajete due - rekao je Justin. Charles je znao da lae. Na putu kui, Orry mu oita bukvicu. - To to si uinio nedopustiva je svinjarija. Ne zanima me koliko su te uvrijedili i izazvali, morao si se suzdrati. Krajnje je vrijeme da se pone ponaati kao dentlmen. - Ne mogu - odgovori Charles. - Ja nisam dentlmen. Ja sam nahoe, a to je neto drugo. Svatko na Mont Royalu mi to daje na znanje. U djeakovim Ijutitim oima Cooper otkrije blijesak bola. Orry izbaci ramena poput generala kojem su odbili poslunost. - uj, ti neposluni. . .

- Pusti ga - blago upadne Cooper. - Dovoljna mu je kazna to su svi gosti onako govorili o njemu. Charles se zabulji u Coopera. Zaprepastilo ga je to taj mravi, zamiljeni ovjek toliko zna o njemu. Pokuavajui sakriti zbunjenost, zagleda se kroz prozor koije. Orry plane i pone se prepirati. Clarissa mu dotakne ruku. - Cooper je u pravu. Ne elim nikakve svae do kue. Nakon nekoliko minuta pokua zagrliti Charlesa. On se izmakne. Clarissa se zagleda u starijeg sina i zatrese glavom. Kad stigoe na Mont Royal, usprkos Clarissinom negodovanju, Tillet iiba Charlesa. I izrekne istu reenicu koju je ula na vjenanju: - Loe e zavriti. Zar ti treba jo dokaza? Clarissa je samo prestravljeno zurila u mua. U velikoj kui na Resoluteu sat je odbio dva u noi. Zrak je bio vlaan i zaguljiv, pojaavajui osjeaj Madeline LaMotte da je uhvaena u klopku. Njena fina pamuna spavaica bijae podignuta iznad struka, no nije se usudila da je popravi. Pokret bi mogao probuditi njenog mua koji je hrkao do nje. Dan je bio iscrpljujui, no zadnja dva sata bijahu uasna. Donijeli su joj samo zaprepatenje, bol i razoaranje. Oekivala je od Justina njenost i razumijevanje, ne samo stoga to je bio stariji mukarac, ve i stoga to se tako ponaao u New Orleansu. Tek je sad shvatila da je sve to hinio ne bi li ostavio laan dojam i na oca i na nju. Tri je puta noas doivjela fiziku i duevnu bol. Tri je puta Justin posegnuo za njom kao za svojinom. Uinio je to grubo, ne pitajui je eli li to ili ne. Dodue, imala je utjehu, ali slabu. Njegova grubost umanjila je Madelinin osjeaj stida zbog varke koja je unaprijed bila smiljena. Varka je bila mala mrlja krvi na plahti nakon to je Justin prvi put posegnuo za njenim tijelom. Stara Sally, koja je bila vina tim trikovima, poduila ju je kako da to uradi. Varka je bila potrebna jer je Madeline, dok je bila djevojka, nepromiljeno dopustila jednom momku da je zavede. Ta je greka izmijenila njen ivot. Jer, da toga nije bilo, ne bi morala pogaziti svoja uvjerenja o asti i posegnuti za prevarom prve brane noi. Zbog toga je i odbila mnoge prosce. I na kraju, da toga nije bilo, vjerojatno nikad ne bi doivjela ovu zastraujuu no. A to se zbilo jednoga ljeta kad joj je bilo etrnaest godina. Do toga je dana mislila samo najljepe o Gerardu, bezbrinom, zgodnom momku koji je radio kao posluitelj na jednom od velikih parobroda na Mississippi u. Gerarda je sluajno srela jednog popod-neva na pristanitu. Imao je sedamnaest godina i bio je tako veseo i privlaan da se Madeline, usprkos grinji savjesti, kriomice sastajala s njim svakih desetak dana kad bi parobrod pristao u gradskoj luci. Pri kraju kolovoza, jednog tmurnog, olujnog popod-neva popustila je njegovim molbama i pola s njim u prljav sobiak u ulici Carre. Tamo ju je uzeo, zabora-vivi na pristojnost, nimalo obazrivo, ali ipak dovoljno paljivo da je ne povrijedi. Na iduem ugovorenom sastanku nije se pojavio. Prilino je riskirala uavi na parobrod i raspitujui se o njemu. Momak koji je ribao palubu, neto je petljao, i rekao da nema pojma gdje bi Gerard mogao biti. Madeline je sluajno pogledala na gornju palubu. Iza okruglog prozora jedne kabine spazila je poznato lice. Istog trena kad ju je Gerard ugledao, povukao se u mrak kabine. Vie ga nikad nije vidjela. etiri je dana strahovala od pomisli da je trudna. Kad se uvjerila da je sve u redu, poela se osjeati krivom zbog onog to je uradila. eljela je voditi ljubav s Gerardom, no nakon to je to uinila i shvatila da mu je to bila jedina namjera, strast je zamijenila grinjom savjesti i strahom od svih mladi a i njihovih namjera. Dogaaji toga ljeta nagnali su je, ako se to uope moglo, da okaje svoju nepromiljenost; sama sebi postavila je stroga pravila ponaanja. Nekoliko slijedeih godina odbijala je mladie koji bi joj se eljeli pribliiti. Zapravo, izbjegavala je sve mukarce do trenutka kad je otac na veeru doveo Justina LaMottea. Junokarolinjanin imao je dvije kvalitete, arm i zrelost. Bila je sigurna da njime ne vlada strast kao Gerardom. To je bio jedan od razloga zbog kojih je promijenila svoju odluku. Odluku je uistinu donijela nekoliko dana poslije oeve kapi. Leei na krevetu, jedne ju je veeri zamolio: - Ne znam koliko u jo poivjeti, Madeline. Oslobodi me briga, udaj se za LaMottea. On je ovjek poten i astan. - Hou - rekla je uz treperavu svjetlost svijee. - I meni se ini takvim. Samo je molba bolesnoga oca mogla odagnati njezin strah od udaje. No, ni potovanje prema ocu nije moglo otjerati tugu kad je odlazila od kue, naputajui krug svojih prijatelja i grad koji je voljela. Pola je na dug put do June Karoline samo zato to je voljela oca, to mu je eljela ispuniti moda posljednju elju, i to je vjerovala da je Justin LaMotte onakav kakvim se predstavio. Kako se mogla tako prevariti. Tako grozno i idiotski prevariti. Po onome to je elio, Justin se nimalo nije razlikovao od mlaih mukaraca. ak je bio grozniji. Gerard se barem trudio da je ne povrijedi.

Nije krivila oca zbog svega to se dogodilo. Ipak, vjerovala je kako je sve moglo biti drugaije da je imala majku koja bi je mogla posavjetovati. Madeline se nije sjeala majke. Nicholas Fabray bi je uvijek opisivao kao pametnu i profinjenu kreolku nevjerojatne ljepote. Po njegovim je rijeima bila najbolja ena na svijetu. Rekao je i da Madeline nalikuje majci, no nije postojala niti jedna njezina slika kojom bi to i dokazao. Nedugo prije enine iznenadne i neoekivane smrti, Fabray je od jednoga minijaturista naruio njezin portret. Rekao je kako nikad nee prealiti to to nije uinio ranije. Boe, pomisli Madeline, sve je bilo tako zamreno. Sve prepuno gorke ironije. Kako li se samo prepirala sa starom Sally oko varke za prvu branu no. Nikako nije eljela pristati na to, iako ju je stara Sally uvjeravala kako je varka neophodna jer mukarci imaju udan stav prema eninoj nevinosti. Varka e osigurati bezbrian poetak braka. Koliko li se samo osjeala krivom to je popustila Sallynom nagovoru - a koliko je taj osjeaj krivnje bio besmislen poslije prve noi kad je otkrila Justinov pravi lik. Pa onda onaj susret na cesti uz rijeku s mladim kadetom Orryjem Mainom. Toliko joj se svidjela njegova blagost i duboke, tamne oi. Htjela ga je dotaknuti tamo na cesti, i uinila je to zaboravljajui na tren da putuje na vlastito vjenanje, i da taj mladi, kao i svi ostali, vjerojatno eli samo jedno. Nije bio stariji od nje. Neoekivano, Crryjev se lik vrati pred njene oi. Leei pored mua, sjetila se trenutka susreta. Ve je tada osjetila iznenadnu i jaku privlanost kojom je mladi kadet zraio. Ponovno je u mislima prouavala njegov lik. Najednom je zapljusne osjeaj krivnje. Bez obzira na ono to joj je Justin uinio, bio je njezin mu. ak i pomisao na drugog mukarca bila je neasna. No, Orryjev se lik ne izgubi. Da bi ga odagnala, prekrije nadlakticom oi. Pokret i zvuk koji je izazvala, bijahu prejaki. Sva se ukoi. Justinovo disanje se promijenilo. Madeline isprui ruku i poloi je uza se, stisnuvi ake. Bio se probudio. Htio je neto rei, no zakalje se. Gotovo neujno, iako nije osjeala nikakve brinosti, Madeline upita: - Jesi li dobro ? Justin se prevrne u krevetu i okrene joj lea. - Sve e biti u redu, samo da proistim grlo s malo burhona. U mraku srui au s nonog ormaria. Iz njega provali bujica takvih psovki kakve je Madeline ula moda samo jedanput u ivotu, iako je i njen otac esto znao izrei po koju kletvu. Justin se ne ispria zbog rjenika, nego potegne nekoliko gutljaja iz boce. Tada glasno uzdahne i prevrne se ponovno na lea podboivi se na laktove. Mjeseina obasja njegovu svilenkastu kosu i miiava prsa. Dobro je odravao kondiciju za svoje godine. Nacerio se. - Ne mora brinuti o mojem zdravlju, draga. Savreno je. Veina LaMotteovih doivjela je i devedesetu. Jo u dugo uivati u tvojim arima. Bila je prestravljena i nita ne odgovori. U glasu mu se osjeala pouda. Kad je nastavio, bila je sigurna to je eka. - elim da mi rodi sinove, Madeline. Moja je prva ena bila jalova. Francis se jednom usudio primijetiti da je greka moja. Gluposti, naravno, a to emo ubrzo i dokazati. Prevrnu se na krevetu prema njoj poput neumoljive sile. Smaknuo je pokriva s njena tijela. - Justine, molim te, morala bih najprije poi. . . - Kasnije - rekao je. Podigao je njenu spavaicu jo vie i zabio ruku meu njena bedra, grubo i bolno. Sklopila je oi i zarila nokte u dlanove. On se navali na nju i pone dahtavo roktati. Orry se vratio u Akademiju s izvezenom vrpcom na kapi. Jedina osoba s kojom je mogao razgovarati o odsustvu bio je George koji odmah primijeti prijateljevu melankoliju i svojim ga alama pokua razvedriti. - Mome, tebi treba drutvo Alice Peet. Uz nju e zaboraviti tu Madelinu. Orry ga je gledao ozbiljno i dugo, pa zatrese glavom. - Nikad. George se zabrinuo nad estinom kojom je Orry izgovorio tu rije. Mogao se samo nadati da mu prijatelj nee cijelog ivota patiti zbog udate ene. Stavi ruku Orryju na rame i pokua ga obodriti, no ne uspije. Orryju je bilo jasno da se mora neemu posvetiti kako bi zaboravio na duevnu muku. Uloio je nadljudski napor ne bi li se iskobeljao iz redova besmrtnika. No, trea godina nije bila laka od prve dvije. Volio je nastavu prirodnih i eksperimentalnih znanosti koja je obuhvaala mehaniku, optiku, astronomiju i neto malo teorije o elektricitetu, no bez obzira koliko se trudio, ostao je u najniim odjeljenjima. Slino je bilo i na nastavi crtanja. Profesor Weir bio je nemilosrdan prema Orryjevim akvarelima. Po

njemu to su bile brljotine. George je i dalje napredovao bez posebnog napora. Znaajna promjena u usporedbi s prolom godinom, barem za Orryja, sastojala se u tome to su treegodinjaci vjebali ne samo um nego i tijelo. Satove jahanja drao je profesor s nadimkom Stari Sanduk. Orry je bio dobar jaha, to ga je uvelike tjeilo. Poslije zavretka Akademije, kadeti su u pravilu mogli sami izabrati rod vojske u kojem e sluiti. Stvarno je to izgledalo drugaije: est je rodova bilo strogo razvrstano, ba kao i kadeti u koli. Samo najbolji mogli su odabrati inenjeri}u, ili manje atraktivne topografske jedinice. Kadeti pri dnu ljestvice mogli su u pjeadiju, dragune ili konjicu. Posljednja dva roda svi su u vojnom vrhu prezirali, i vojnicima na slubi u njima bilo je doputeno da nose brkove. Orry se pomirio s tim da e ih i on nositi i najvjerojatnije esto jahati. Za vrijeme ljetnog logorovanja Elkanah Bent bio je izabran za kadetskog oficira. Cijelo se vrijeme epurio uokolo s crvenom earpom i eirom okienim perjanicom, no in nije poboljao njegov karakter. I dalje je muio pitomce i godinjake s neskrivenim uitkom. Posebno se bio okomio na jednog pitomca, mravog Ishama iz Kentucky)a koji se, poput Georgea i Orryja, pokuao oprijeti ikaniranju. Nedugo prije nacionalnih izbora, Bent je prijavio Ishama na raport, optuivi ga da je za vrijeme veernje parade esto gubio korak. Iscrpljen i gotovo u vruici, Isham se suprotstavio te veeri Bentu pred Junom kasarnom, traei da povue raport jer je dotad sakupio 164 minusa. Kojom brzinom ih je Bent dijelio, Isham nije imao nikakvih izgleda da doeka ispitne rokove. Stariji kadeti su upozorili momka da e takav zahtjev kod Benta izazvati ono najgore. Kadet-porunik Bent optuio je Ishama i za odbijanje poslunosti pretpostavljenom i natjerao ga u suton na disciplinski dril. Slijedeeg jutra, nakon budnice, George i Orry doue da je Isham u bolnici. Postupno istraujui, sastavili su cijelu priu. Bent je poveo pitomca na strmi puteljak to je vodio do Sjevernog mola. Tamo je naredio Ishamu da otrim marem juri gore-dolje. No je bila sparna, neuobiajeno topla za kasni listopad. Poslije etrdeset minuta Isham je teturao. Bent je sjeo na okrugli kamen uz puteljak cerekajui se i vrijeajui pitomca. Isham nije htio zamoliti za oprotenje, a Bent mu nije elio dati odmor. Momak je izdrao cijeli sat. Tada mu noge popustie, pade na zemlju i skotrlja se niz strminu do podnoja. Ostao j leati onesvijeten sve do iza ponoi. Bent je, naravno, odmaglio im je vidio kako pitomac pada. Svjedoka nije bilo. Isham se bez iije pomoi dovukao do bolnice. Pregledom je ustanovljen potres mozga, tri slomljena rebra i nebrojene modrice. Odmah se Akademijom pronio glas da e Isham cijelog ivota osjeati posljedice. No, momak iz Kentuckyja bijae otporan. Oporavio se, i tek kad su ga otpustili iz bolnice ispri ao je prijateljima to se zapravo dogodilo. Tako su istinu saznali George i Orry, iako su, kao i mnogi drugi, pretpostavljali to je bilo one listopadske noi. Pria o svemu dospjela je i do jednog od deurnih oficira koji naredi Bentu da se javi na raport pod optubom da je prekoraio ovlatenja. Isham nije prijavio muitelja, tako da je optuba ovisila o Bentovu shvaanju zakona asti. Kad je oficir pitao Benta je li istina ono to je uo o dogaaju, Bent je sve porekao kao istu la i izmiljotinu. Vijest o Bentovoj asti donio je Pickett, jednog subotnjeg popodneva kad su Orry, George i jo nekoliko prijatelja provodili zadnje dane babljeg ljeta kupajui se u rijeci kod Geejevog rta. - To kopile! Znai da su optube povuene ? - Naravno - ree Pickett. - to bi drugo moglo biti kad ih je Bent zanijekao. George posegne za kouljom to je visjela na grani: - Mislim da smo duni uiniti neto i srediti gospodina laljivca Benta. I Orry je tako mislio, no kao i uvijek, njegov je glas bio glas sumnje. - Misli li da je to naa stvar? - Sad je to stvar svih kadeta. Bent je prekrio zakon asti. Lagao je da se spasi. Zar emo dopustiti da takav ovjek jednog dana zapovijeda trupama? Poslat e cijeli odred na klaonicu i prebaciti odgovornost na nekog drugog bez imalo bacanja. Vrijeme je da ga se zauvijek oslobodimo. Predsjednika se kampanja primicala kraju. Henry Clay, kandidat liberala, neprimjetno je ublaavao svoj prvotni stav o pitanju Teksasa. U pogledima gotovo da se pribliio opoziciji. No, protivnici pripojenja stalno su upozoravali da bi pripojenje Teksasa Uniji moglo za Ameriku znaiti novi rat, rat poslije trideset godina. A to bi, pak, znailo provjeru vestpointskih nastavnih programa i bivih kadeta, jer od vremena Sylvanusa Thayara nitko se od njih nije okuao u praksi. O pitanju pripojenja nacija se trebala izjasniti na izborima 4. prosinca. George i Orry nisu se previe zanimali za politike rasprave. Bili su zauzeti uenjem i smiljanjem zavjere koja je trebala sruiti Benta. No, zavjera je dugo vremena ostala samo puka elja, sve do prvog Geor-geova odlaska k Bennyju Havenu. Tamo je sluajno saznao da je jedan od stalnih

muterija Alice Peet bio i vojni oficir, porunik Casimir de Jong, deurni oficir koji je optuio Benta u Ishamovu sluaju. Kasnije, ispriao je Orryju: - Stari Jongie odlazi k Alici po rublje svake srijede u deset naveer. Kau da mu treba otprilike jedan sat da pokupi rublje i isplati Alice. A svi tvrde kako ne odlazi tamo samo zbog koulja. Orry je do tog trenutka ve pristao na osvetu Bentu: - Oito je da Jongijeve navike uvjetuju i nau strategiju. Trebali bismo nekako, jedne srijede oko devet i pol, uvaliti Benta u Alicin zagrljaj. George zakikoe. - Vidim da e imati sjajnu budunost kao vojni strateg. No, mora jednako dobro poznavati i saveznika i neprijatelja. - Kako to misli ? - Stara Alice moda je drug, ali istovremeno je i trgovac eljan dobitka. Nee zabavljati Benta zabadava. Pogotovu kad mu vidi trbuinu. Da, nisu mogli zanemariti tu injenicu. Zavjera je odgoena za tri tjedna. Za to su vrijeme kadetiurotnici nabavljali pokrivae i posude. Nitko nije pitao odakle im. Zatim su svi poli do rijeke gdje im za robu krijumari isplatie gotovinu. No prije izbora, George je s novcem u ruci posjetio Alice. Slijedee veeri, za objedom, Bentova se sudbina poela krojiti. George i Pickett zapodjeli su svau pred svjedocima. Prepirali su se oko Poikove podrke pripojenju. George je zastupao poznato stajalite kako pripojenje nema veze s pomoi brai Amerikancima u Teksasu, ve da je potaknuto irenjem robovlasnike teritorije Unije. Pickett se zajapurio. Odgovorio je Georgeu estoko i uvredljivo. Sluajni svjedoci, pa ak i oni upueni u zavjeru, bili su sigurni da je Pickett bijesan kao ris. Slijedeih je dana c'jcla Akademija brujala o svai dva Georgea i prestanku njihova prijateljstva. To je Pickettu pruilo priliku da se zblii s Bentom. Virdinac je bio armantan i uvjerljiv glumac. Prve srijede naveer, dok je prsio pivi snijeg, Pickett pozove Benta na estoko pie kod Bentiyja. Tamo, onako usput, nagovijesti kako bi posjeta Alki Peet bila mnogo uzbudljivija. George i Orry, proglaeni slubenim kadetskim promatraima urote, pratili su ih kroz snijeg. Drhturei uz Alicin prozor, gledali su je kako izvrava njihov dogovor. Nije bila tako dobar glumac kao Pickett, no sve je ilo po planu. Dok je salijetala Benta, ovaj je ve objesio kapu o naslon stolca, raskopao opasa i iskapio tri pia. Oi su mu ve bile staklaste. Privivi se uza nj, Alice mu je aptala na uho. Debelom tupanu iz Ohia cijedila je slina s usana. Vani, kroz odkrinut prozor, dva su prijatelja ula Benta kako pita za cijenu. George uhvati Orryja za nadlakticu; nastupio je kritini trenutak. Urota je zavisila o tome hoe li Bent povjerovati Alici da ne trai ni novia jer da joj se svia. - Ako povjeruje - primijetio je Pickett kad su razraivali zavjeru - moe povjerovati i da Nijagarini vodopadi teku uzvodno. No, Bent je bio pijan, a Orryju se uini kako je u oima debeljka zabljesnula elja da bude voljen. Bent namigne preko stola Pickettu. Virdinac ustade, zace-reka se i odmahne umjesto pozdrava. Pickett izie i zatvori vrata za sobom. Proavi mimo dvojice zavjerenika, proape ne okreui glavu: -Pouzdaj em se u vas da prepriate svaki detalj - i produi vrstim korakom kroz kripavi snijeg. Kroz prozor, George i Orry vidjee kako Alice uze Benta za ruku i kako ga odvodi u sobiak za primanje. Zagrizao je mamac. Klopka samo to se nije zatvorila. Tono u deset sati, porunik Casimir de Jong izroni iz noi i snijega, zamotan do uiju, veselo pjevuei neku pjesmicu. Uputi se ravno do vrata Alicine daare, kratko pokuca i ue unutra. Promatrai zaue Alicin laan krik straha. Izjurila je iz sobice, popravljajui jednom rukom donje rublje, a drugom razbaruenu kosu. Iz mraka pokraj ne prostorije ulo se kako netko breke i uka s odjeom. Stari Jongie zgrabi kadetsku kapu s naslonjaa i zabulji se u nju. Zatim je zguva u aci i postavi se pred vrata sobika. Poput svih iskusnih oficira, dobro je znao kako da zastrai podreenog. To je znanje odmah upotrijebio. - Tko je tamo? Izlazite, i to smjesta, gospodine! mrui i trepui, iz mraka se pojavi Bent. Starom se Jongiju skoro iai donja vilica kako je zinuo od zaprepatenja. - Zaboga, gospodine, ne mogu vjerovati vlastitim oima. - Nije ono to mislite ~ zacvili Bent. - Doao sam. . . samo sam doao po svoje rublje. - S hlaama na pola koplja, i s ovim to vam viri kroz zimske gae? U ime pristojnosti, gospodine, pokrijte to! ueki, Orry i George premjestie se od prozora do poluotvorenih vrata daare. George se jedva suzdravao da ne prasne u smijeh. Uz svjetlo petrolejke, Orry vidje Benta kako grozni avo pokuava podii hlae. Alice je lomila prste. - Oh, mister Bent, sasvim sam zaboravila, svake srijede porunik u ovo vrijeme dolazi po svoje rublje.

Eno, onaj zaveljaj tam. . . Izmakne se kako bi izbjegla Bentovu aku. - Zavei, droljo! - Sad je dosta, gospodine! - zaurla De Jong. -Ponaajte se kao dentlmen dok jo moete! Bentovo se lice sjajilo kao da je namaeno. U tiini zimske noi neka ptica-na oblinjem drvetu slomi granicu. Zvuk je bio glasan poput praska. - Dok jo mogu? - apne Bent. - to ste mislili time? - Zar to nije oito, gospodine? Ii ete na raport, s toliko prekraja da ih ovog trena ne mogu ni nabrojiti. No, budite sigurni da u ih sve uspjeti upisati. Pogotovo one koji se kanjavaju izgonom s Akademije. Bentu kao da je pozlilo. - Gospodine, sve je to nesporazum. Ako mi pruite priliku sve u vam objasniti. . . - Da? Objasnit e mi kao to si objasnio i Isha-move povrede? Laima?! - De Jong je bio sjajan kad se trebalo slubeno razgnjeviti; Orryju gotovo bi ao debelog kadeta etvrte godine. De Jong se okrene prema vratima. S njegovim izlaskom u no, otii e i cijela Bentova karijera. Zgrabio je De Jonga za rame. - Mii ruke s mene, pijani klipane - izgovori De Jong ledenim glasom. - O ekujem vas u svojoj sobi, gospoHine, istog trenutka kad se vratite u garnizon. A taj povratak neka ne traje due od deset minuta, jer e se inae ono to budem rekao o vama uti sve do New Yorka. Veliajan u svom preziru, porunik De Jong odmar-ira niz stepenice u snjenu no. Nije spazio dvije kadetske spodobe to su uale uza zid daare. U daari, Bent se okrene k Alici. - Ti glupa, prljava kurvetino! - Sruivi klimav stol, krene prema njoj. Alice pobjegne do sobne pei i zgrabi mesarski no. - Gubi se odavde! Panj mi je rekao da si lud, no ja nisam vjerovala. Glupaa! Gubi se. Gubi se! No bljesne. Orry i George zabrinuto se zgledae. Bent je stajao njiui se, kao okamenjen. - Panj? Hoe rei da je Hazard upetijan u sve ovo? Pickett je predloio da doemo ovamo, a tvoja je ideja bila da me. . . tako je! Nije bio u stanju nastaviti. Njegovu je ljutnju zamijenio izraz zasljepljujueg bijesa. Orry je pomislio kako se takav izraz vidi samo jedanput na ovjekovu licu. Alice pokua sakriti strah smijehom. - Moja ideja? Ne bih dopustila svinji kao to si ti da me takne ukoliko mi ne bi dobro platila. I tako sam se jedva uspjela prisiliti. . . Bent zadre. - Morao sam to prozreti! Varka. Zavjera. Svi su se urotili protiv mene. . . tako je, zar ne? Alice shvati da je previe ispri ala i pokua to ispraviti. - Ne, nisam tako rekla. . . - Ne lai mi! - zaurla Bent. Dvojica kadeta izvan barake nisu uspjeli vidjeti to se dogodilo. Vjerojatno je Bent krenuo prema pralji, jer u slijedeem trenutku Alice pone vritati. Ovaj put nije glumila. - Zavei! Probudit e cijelo selo! Ba to je Alice i naumila. Vritala je sve glasnije. Bent istetura iz sobe na vrata, razbaruene kose, oiju ispunjenih strahom. Otrao je u no, jednom rukom pridravajui hlae. George i Orry se pogledae. Nijedan nije osjetio ono olakanje koje su oekivali poslije toliko vremena. Za tri dana Bent je krenuo kenterberijskim putem. Veina je kadeta tvrdila da je sretna to je Bent izba en. Orry je bio siguran u to, a i George. No, obojica su se osjeala krivim zbog naina na koji su to izveli. S vremenom, zaboravie na krivicu. Orry je znao da ga savjest vie ne mui u trenutku kad je ponovno poeo strastveno sanjati o Madelini. O Boiu svi su raspravljali o Polkovoj pobjedi. Budui da je novoizabrani predsjednik najavio pripojenje Teksasa Uniji, Orry se pitao hoe li za godinu i pol, odmah nakon diplome, poi u borbu protiv meksike vojske. I hoe li se na sjeverozapadu otvoriti nova fronta, budui da su arke i nesuglasice s Britancima oko oregonske granice bivale sve ee. Uzbudljive pretpostavke, ali i zastraujue. Zadnje subote u prosincu, neto prije poveerja, u Pickettovoj se sobi okupilo drutvo na zakusku. Veselo avrljanje prekine otro kucanje na vratima. Orry ih otvori i ugleda Toma Jacksona kako stoji ozbiljna lica. Jackson je postao odli an kadet, zahvaljujui nevjerojatnoj upornosti. Iako nije bio .omiljen zbog udna ponaanja, svi su ga potovali zbog neke neobine snage i neizrecive estine. Ovo ga je drutvance uvijek rado primalo. - Pozdravljam Generala - povie George dok je Jackson zatvarao vrata. - Hoe li prezalogajiti? - Ne, hvala. - Jackson se potape po elucu dajui im do znanja da ga brine probava. Mravi je Virdinac izgledao ozbiljniji nego inae. Zapravo, mrtvaki ozbiljan.

- Neto nije u redu? - zapita Orry. - Nosim nesretne novosti. Posebno za vas dvojicu -ree Jackson pogledavi Orryja i Georgea. Naalost, veze kadeta Benta u Washingtonu nisu bile puko hvalisanje i izmiljotina. Od adutanta sam pouzdano doznao da je ministar rata Wilkins, prije promjene vlade, intervenirao u Bentovu sluaju. George prijee kaiprstom po gornjoj usnici. - Kako je intervenirao, Tome? - Izgon je opozvan. Gospodin Bent se vraa k nama za dva tjedna. Opoziv izgona nije bio nita nova u Akademiji. Zahvaljujui obiteljskim vezama mnogih kadeta s istaknutim politiarima, to se esto dogaalo. Tako esto da je to bio temeljni razlog nepopularnosti Akademije. Ni najsavjesniji proelnici nisu bili u stanju okonati svakojake intervencije jer se o West Pointu odluivalo u Washingtonu. Za samo est dana Bent se vratio, dodue bez porunikog ina. George i Orry oekivali su osvetu, no, nita se nije dogodilo. Izbjegavali su Benta koliko su mogli,' ali povremeno bi ga susreli. Svaki put kad bi naletjeli na njega, uvijek je reagirao jednako. Debelo lice bilo je kao od kamena, a Georgea i Orryja gledao je poput stranaca. - Vie me brme ovakvo njegovo ponaanje, nego da nam se pokuava osvetiti ree Orry. - to li smjera? - ujem da strano treba - odgovori George. -Zabadava mu ako mene pita. Poslije svega, i s najboljim ocjenama bit e sretan ako se dokopa pjeadije. Pribliavao se lipanj, a Bent je i dalje ostajao zatvoren u sebe. Tako se i o opozivu izgona sve manje razgovaralo, da bi se na koncu sve i zaboravilo. Bilo je vanijih tema za raspravu; proljee na izmaku bilo je i te kako znaajno za naciju. Prvog travnja, tri dana prije Polkova proglaenja za predsjednika, njegov prethodnik, predsjednik Tyler, potpisao je kongresnu rezoluciju kojom se Teksas poziva da kao drava pristupi Uniji. Polk je naslijedio sve posljedice rezolucije. Prva je bila odgovor meksike vlade. Krajem mjeseca ameri kom ministru u Mexico Cityju reeno je da se prekidaju diplomatski odnosi. Ratna groznica zahvatila je neke dijelove drave, posebno Jug. Orry je, otvorivi pismo od ku e, itao kako se Cooper ali na Tilletovo gorljivo nastojanje da Jug krene u kriarski rat za zatitu nove robovlasnike drave, im teksaka administracija potvrdi pripojenje, to e sigurno i uiniti. Sjevernjaci su se podijelili u pogledu rata. Opozicija je bila najea u okolici Bostona, zahvaljujui jakoj abolicionistikoj aktivnosti. Bent i ostali kadeti etvrte godine uurbano su se pripremali za zavrne ispite, i odlazili do garnizonskih krojaa koji bi svake godine u to vrijeme stizali u West Point. Bentovo godite, poput ostalih, bilo je prepolovljeno u usporedbi s brojem upisanih prije etiri godine. Poslije diplome, svaki'bi kadet dobio titularni in mlaeg porunika i bio bi odreen za rod vojske u kojem e sluiti. Titularni in znaio je umanjenu plau u odnosu na pravi in. Zbog toga, veina bi pokuala u prvoj godini slubovanja promijeniti taj privremeni status i zasluiti pravi in. Inae, za to je bilo potrebno dvije godine. to se tie Benta, Georgeova predvianja bila su tona. Iako se trudio, nije postigao vie od titularnog ina u pjeadiji. Poslije zavrne sveanosti, Bent je konano odluio porazgovarati s Georgeom i Orryjem. Sunce je ba zalazilo tog svjeeg lipanjskog dana. Visovi ponad Ravni kupali su se u sunevoj rumeni. Postrojeni di-plomci primali su estitke ozarenih majki, utljivih i ponosnih oeva, ivahnih mlaih sestara i brae, i enskih oboavateljica koje nisu pripadale obitelji. George je primijetio da je Bent jedan od rijetkih ijoj promociji nitko nije prisustvovao. U kadetskoj uniformi koju je nosio posljednji put, izgledao je utogljeno. Pustio je velike zaliske, to je bilo doputeno etvrtogodinjacima. Za sat vremena bit e na pristanitu, ukrcati se na brod za New York i tamo, vjerojatno u nekom otmjenom hotelu, prisustvovati veeri pripremljenoj za sve novopeene oficire. Odsustvo za Benta i sve ostale potrajat e do zadnjeg dana rujna. Orryja zbuni Bentov osmijeh. No, kad se okrenuo prema njima, ar zalazeeg sunca dotakne mu oi i Orry spazi mrnju u zjenicama. - Ono to u vam rei, gospodo, bit e kratko i jasno. - Bent je govorio isprekidano, kao da se borio s izljevom estine. - Zamalo ste upropastili moju vojni ku karijeru. Ta e mi injenica biti stalno na umu. A jednoga u dana biti na visokom poloaju, vrlo visokom, upamtite to i raunajte s tim. Nikad neu zaboraviti imena onih koji su stavili mrlju na moj ugled. Okrenuo se tako naglo da George nervozno ustukne. Sunce na zalasku obojilo je Bentove oi bojom krvi, dok se nespretno udaljavao prema kasarni. Debljina je sasvim dovela u pitanje njegovo vojni ko dranje. George zgranuto pogleda prijatelja, ne vjerujui melodramatskim rijeima debelog klipana. Orry se samo ponada da se njegov prijatelj nee zasmijati i shvatiti Benta suvie olako. Jer, ovjek mora

povjerovati izjavama luaka. Povjerovati i biti oprezan. Poslije ljetnog logorovanja Georgea unaprijedie u kadetskog porunika. Medu pitomcima etvrte godine, Orry jedini nije dobio in. Ostao je, kako su u ali to nazivali, kadet visokog reda, to ga je peklo jer je rjeito govorilo koliko starjeine dre do njega. Dodue, imali su dobro miljenje o njemu kao osobi, no to se ti e vojnikih sposob-nosi, nitko nije vjerovao u njega. A nastava na etvrtoj godini kao da je bila stvorena da potvrdi to miljenje. Dok je George i dalje sve polagao bez problema, Orry se borio s nastavom etike, koja je sadravala temelje ustavnog prava i djelatnost prijekih sudova. Jo tee mu je bilo na nastavi inenjer-stva, jer tu je profesor bio znameniti, strogi Mahan. U tamnoplavom kaputu, plavim hlaama i svijetlou-tom prsluku, Mahan je bio primjer akademijskog profesora. Kad bi kadeti odgovarali, nije doputao ni najmanji pomak od onoga to je mislio da treba odgovoriti. Nepromiljen kadet koji bi se usudio usprotiviti, bez obzira kako stidljivo, ubrzo bi bio smoden Mahanovim uvenim sarkazmom. Svaki je kadet, po Mahanovu miljenju, bio razvrstan na imaginarnoj ljestvici. I bilo to pravedno ili ne, tako je ostajalo bez pogovora. Pa ipak, kadeti su potovali, ak i oboavali Mahana. Da nije bilo tako, vjerojatno bi ga ismijavali zbog govorne mane. Naime, govorio je unjkavo, kao da je stalno prehlaen. To su kadeti prihvatili, i ak ugradili u rjadimak - Stari Zdrav Razub; Mahanova je esta uzreica bila, naime, kako se treba pouzdati u zdrav razum. Uz inenjerstvo, Mahan je predavao i vojnu nauku. Na nastavi je esto govorio studentima o buduem, apokaliptinom ratu kakav e se voditi u suvremeno, industrijsko doba. Govorio je kako e svi biti pozvani da zapovijedaju jedinicama u tom novom ratu. Moda e to biti mnogo ranije nego to itko oekuje. U srpnju, general Zachary Taylor dobio je naredbu da s tisuu petsto vojnika krene do Nuecesa, rijeke za koju je Meksiko tvrdio da je jo uvijek njegova sjeverna granica. Taylor se utvrdio u Corpus Christiju na Nuecesu ne bi li sprijeio mogui meksiki napad. Do kasne jeseni Taylorove snage poveale su se na etiri tisue petsto vojnika. 29. prosinca Teksas je priao Uniji kao dvadeset deveta drava, istiui kako je njihova juna granica Rio Grande, a ne Nueces, granica koja je ustanovljena mirovnim ugovorom na kraju teksakog rata za nezavisnost. Meksiki prosvjedi bivali su sve ratoborniji. Mirovni ugovor proglaen je nevaeim, pa tako nije postojala ni Republika Teksas. Kako je onda jedan nepostojei politiki subjekt mogao sebe pripojiti Sjedinjenim Dravama? Odgovor je, po Meksikancima, bio oit. Nije se mogao pripojiti. Ako i dalje budu ustrajali u tome, doi e do nesagledivih posljedica. Prijetnje su pogodovale dijelu Amerikanaca koji su uoili odlinu priliku da drava proiri svoje granice. Robert Winthrop, predstavnik Massachusettsa, izjavio je u nekim treerazrednim novinama kako je to povijesna prilika. Poetkom sijenja, Winthrop je rekao u Kongresu da tako sudbina hoe, i Amerika je dobila pravo ratno geslo. Tijekom zime propali su mirovni pregovori koje je vodio ministar za Meksiko, John Slidell. Po naredbi pretpostavljenih iz Washingtona, general Taylor pokrenuo je svoje trupe na jug, kroz slabo naseljenu divljinu koju su svojim teritorijem smatrali i Meksiko i Teksas, sve do Rio Grandea. Ljudi su poeli govoriti o moguem ratu. Mister Polkovu ratu, kako su ga zvali predsjednikovi protivnici. Tog nemirnog proljea 1846. godine, George Hazard je dobro pogledavi oko sebe, trepnuo oima, i u udu ustanovio da se za ove etiri godine, dok je petljao s cigarama, djevojkama i povremenim uenjem i ispitima, sve oko njega stubokom izmijenilo. Djeaci su postali mladii, a mladii koji su uspjeli stii dokraja, samo to nisu postali titularni oficiri, kad je rije o njemu i Orryju, oficiri sa zaliscima. Orry je bio rasporeen da slui u pjeadiji, kao to je i oekivao, no i George je zatraio da pjeadija bude njegov rod. Veina nastavnika i oficira nije se sloila sa zahtjevom. Rekoe da George, s odlinim ocjenama treba poi u inenjerce ili topografe. Orry je nagovarao prijatelja da iskoristi prednosti odlinog uspjeha, no George je vrsto odluio. - Radije u biti u pjeadiji s prijateljem, nego se vozikati okolo na topovskoj prikolici s hrpom nepoznatih ljudi. Osim toga, jo uvijek mislim da poslije etiri godine aktivne slube napustim vojsku. Tako mi je svejedno gdje u provesti to vrijeme, samo da ne pucaju na mene esto. Dok George nije bio oduevljen pomilju na rat, Orry je elio da se suoi s opasnostima na nekom udaljenom bojitu u Meksiku. Ponekad bi zbog te elje osjeao krivicu, no ratno je iskustvo potrebno ovjeku koji se odluio za vojnu karijeru. Iako ga pretpostavljeni nisu unaprijedili, to nije izmijenilo njegovu odluku. elio je biti vojnik, bez obzira to drugi mislili. Poput Orryja i ostale je kadete uzbudila mogunost da sudjeluju u ratu. Vestpointski maeni aristokrati konano bi dobili priliku da pokau koliko vrijede. A i cjelokupna vojska. Jer, graanstvo se prema amerikim vojnicima odnosilo prilino prezrivo. esto su govorili da je vojnik kadai jedino vjeto simulirati.

Pitanje hoe li biti rata ili nee, rijeeno je prije nego to su George i Orry diplomirali. Dvanaestog travnja, meksiki zapovjednik u Matamorosu zatraio je od generala Taylor a da povue trupe. General je odbio, i zadnjeg dana u mjesecu meksika je vojska prela Rio Grande. Poetkom svibnja, kod Paolo Altoa, Taylorove jedinice odbile su napad trostruko brojnijeg neprijatelja, a tri dana nakon toga, kod Resaca de la Palma, odbile su i drugi napad. Rat je poeo. Na upad u ameriki teritorij Kongres je odgovorio objavom rata, 12. svibnja. Rat je u amerikoj javnosti pokrenuo buru proturjeja. Neki su otili tako daleko, poput protujunjakog liberala Horacea Greeleya, urednika New York Tribunea, koji je izjavio da je rat izmiljen zbog otimaine zemlje i upozorio da junjaka klika gura naciju u beskrajni ponor zloina i nesree. George, pak, nije vjerovao meksikoj propagandi da je rat pokuaj progona katolicizma iz Sjeverne Amerike. Oekujui etiri lagodne godine vojnikog ivota, rat mu se inio sasvim nepodobnim i munim. Jednog sunanog lipanjskog dana profesori au zaeljeli diplomcima sve najbolje, i stali u red da prisustvuju njihovoj zavrnoj sveanosti. George i Orry su po prvi put odjenuli prave, plave vojnike uniforme: tamno-plavi kaput, svijetloplave hlae s oznakom pjeadijskih trupa, tankom bijelom prugom uzdu ruba. Georgeov otac i brat Stanley prisustvovali su svea-nosi. Od Orryjeve obitelji nitko nije poao na dug put iz June Karoline. Odmah poslije parade, Hazardovi su otplovili brodom do Albanyja, gdje su imali nekog posla. George i Orry krenuli su $at kasnije. Dok je parobrod odmicao od pristanita, Orry se naslonio na ogradu i zagledao u obalu. Oima je pratio put kojim su se prvi put uspeli do Ravni, prije etiri godine. - Nedostajat e mi ovo mjesto. Moe se nasmijati, ali najvie e mi nedostajati zvuk bubnja. Uvue ti se u kosti poslije nekog vremena. George se nije nasmijao, ali zatrese glavom. - Nedostajat e ti bubanj koji je upravljao tvojim ivotom i dijelio ga na stroge, male dijelove? - Da. Davao je danima odreen ritam. Ritam ustaljenog reda na koji se moe osloniti. - Pa, ne mora kukati, mister Prut. ut emo jo mnogo bubnjeva u Meksiku. Sputala se no dok je parobrod plovio uz Constitution Island. Uskoro, putovali su niz Hudson u no. Stigavi u grad, odsjeli su u American Houseu, a sutradan poli u razgledanje New Yorka. Na Broadwayu naletjee na dva pjeadijska podoficira koji ih propisno, vojni ki pozdravie. Orry je bio uzbuen. - Sad smo oficiri. Slubeno. Prijatelj slegne ramenima, nimalo impresioniran. Prije nego to je George uao na vlak za Philadelphiju, Orry ga nagovori da mu obea posjetiti Mont Royal negdje pri kraju odsustva. Odande bi mogli zajedno poi do njihove jedinice. Naime, od vremena kad se George odluio za pjeadiju, pisao je ocu i zamolio ga da potegne neke veze. Kad je u West Point stigao raspored za budue oficire, George je bio odreen u Osmi pjeadijski puk. Orry je s uenjem ustanovio da je to i njegov puk. George se pretvarao kako je strano iznenaen da su zajedno. Na eljeznikoj stanici pristane na Orryjev prijedlog. U zadnje se etiri godine sprijateljio s mnogo Junjaka, i sve ih zavolio. Osim toga, nije zaboravio rijei Cooper a Maina o prekrasnim djevojkama u njihovu kraju. Prvo to je George uinio kad je stigao u Lehigh Station, bilo je da odmota meteorit koji je pronaao u brdima iznad West Pointa. Paljivo ga je smjestio na prozorsku dasku u svojoj sobi gdje ga nijedna sluavka nee zamijeniti za smee i baciti medu otpatke. Zatim je podboio bradu rukama i poeo razmiljati. Prolo je deset minuta. Dvadeset. U tiini, hrapavi, eljezom bogati komad meteorita kao da mu je govorio o moi kojom mijenja ili razara sve to ovjek moe izgraditi ili zamisliti. Kad je konano ustao i poao iz sobe, kimom mu prooe srsi iako je bilo toplo ljetno popodne. George je ozbiljno shvaao samo nekoliko stvari, a jo manje toga moglo je pobuditi u njemu jake osjeaje. No, taj komad zvjezdanog eljeza, neeg to je bilo u sri sudbine Hazardovih, bio je izuzetak. Nije'mu bilo ni nakraj pameti da hrabro i ludo zaglavi u Meksiku. Imao je vanijeg posla u godinama to bijahu pred njim. Na bojitu, neka Orry rjeava pitanja granice. George e mijenjati svijet znaajnije nego to je to mogue na ratnom polju. Uinit e to u svojoj eljezari. Sredinom rujna spakirao se i pozdravio s obitelji. Za vrijeme osmotjednog primirja, Taylorova je armija napredovala do Monterreyja u Meksiku. George je pratio put armije jer je njegov puk bio u sastavu Taylorove druge divizije kojom je zapovijedao general Worth. Osmi je puk sudjelovao u estokim borbama, a prema svemu sudei ekali su ga i ei okraji. Za vrijeme dugotrajnog putovanja vlakom u Junu Karolinu, George je pokuao srediti svoje predodbe o lunjacima i Sjevernjacima. U West Pointu su se kadeti oba dijela zemlje sloili da su Jenkiji bolji studenti zbog boljeg kolovanja na Sjeveru. Junjaci su se tjeili da to nije presudno;

hrabar a ne pametan voa obino je dobivao bitku. Bio je svjestan i drugih razlika. Jenkiji su bili praktini, uporni, znatieljni i nastojali su uvijek poboljati stvari. Junjaci, pak, doimali su se poput ljudi zadovoljnih ivotom koji ive. Istovremeno, beskonano bi raspravljali i teoretizirali, uvijek sasvim apstraktno, o, recimo, politici, robovlasnitvu ili Ustavu. Naravno, o robovlasnitvu su uvijek govorili s pozitivnog stajalita. No, George se sjeao i jedne Orryjeve prie. Nije uvijek bilo tako. Kao djeak, jedanput je prislukivao razgovor oca i nekog dentlmena. uo je tada Tilleta kako govori da je ropstvo mrsko i Bogu i ovjeku. No, nakon Veseyjeve i Turnerove pobune, Orry je primijetio da se tako to vie ne govori na Mont Royalu. Tillet je rekao da bi moglo obodriti Crnce na novi ustanak. George nije imao izgraeno miljenje o ropstvu. Odluio je da o tome ne raspravlja u Junoj Karolini, a pogotovo da ne spomene to ostali Hazardovi misle o tom pitanju. Otac i majka nisu bili fanati ni abolicioni-sti, no drali su da je ropstvo neprihvatljivo. Orry ga je doekao na maloj eljeznikoj stanici. Za vrijeme vonje do plantae prijatelji su ivo razgovarali 0 ratu i prolim mjesecima. Orry je rekao da se cijela obitelj vratila iz ljetnikovca prije dva tjedna, kako bi svi doekali Georgea. George je bio oaran bogatim raslinjem u nizini, zadivljen veliinom i ljepotom Mont Royala i osvojen Orryjevom obitelji. Veinom obitelji. Tillet Main ga se dojmio kao krut i sumnjiav ovjek. Pogotovu prema strancima. A neak Charles, neobino lijep djeak, uglavnom se prkosno smijao i vjebao zahvate i trikove velikim bowie noem. Orryjeve sestre bile su, naravno, premlade za Georgea. Brett, s tek devet godina, bila je lijepa i pametna, no sasvim u sjeni jedanaestogodinje Ashton. Starija sestra bila je jedna od najljepih djevojica koje je George vidio. Kakva li e tek ljepotica biti u dvadesetoj! Prvi dan svoje posjete Mont Royalu proveo je razgledavajui plantau i raspitujui se o nainu rada. Kasno poslijepodne proveo je s Clarissom i njezinim kerima u malom ljetnikovcu u vrtu. Kad su se svi udobno smjestili u pletene stolce, dvije Crnkinje ih posluie limunadom i kolaiima. U jednom se trenutku Clarissa ispri a zbog nekog posla u kuhinji. Ashton prekrii ruke u krilu i stane prouavati Georgea velikim, tamnim oima. - Orry veli da vam je nadimak Panj. Uope mi ne liite na panj. - Nasmijala se sjajnih oiju. George proe kaiprstom uz tijesni ovratnik. Ostao je bez rijei. Brett ga spasi. - Imate najljepu uniformu koju sam dosad vidjela, dodue, nisam ih vidjela mnogo. - Ljepe je ono u njoj - ree Ashton, a nato George gotovo pocrvenje. Sestre su izgledale kao male ene, a ne djevojice. Ashtonino koketiranje nije mu godilo, nego ga je zbunjivalo. Zbog njenih godina, naravno. Bila je premlada da bi oijukala, a ipak je to radila. George se svi ao lijepim enama, no izbjegavao je one prekrasne. Bile su odve svjesne ljepote, a to ih je ponekad inilo hirovitima i kompliciranima. Tako e biti i s Ashton, pretpostavio je. Ashton ga je i dalje prouavala preko ruba ae s limunadom. Uskoro ga, na svu sreu, vratie mukom drutvu. Dvije veeri kasnije, za objedom, Clarissa najavi veliki izlet i ruak u prirodi, na kojem e Georgea predstaviti i upoznati sa susjedima i roacima. - Ako nas srea poslui, imat emo ast da pikniku prisustvuje i senator Calhoun. Ve je nekoliko tjedana kod kue u Fort Hillu. Ima tekoa s pluima, koje samo pojaava ona klima uz Potomac. Ovdje je zrak zdrav i ist, to mu olakava... Tillete, za ime svijeta, to se toliko mrti ? Svi se okrenue prema elu stola. Negdje iz daljine zauje se potmula grmljavina. Ashton i Brett izmijene prestraene poglede. U ovo doba godine znali su se podii uragani s mora. - John se sve vie ponaa kao da nije na - ree Tillet. Na elo mu sleti komarac. Pljesne ga rukom i otrese s prstiju. U uglu blagovaonice, nepomino, s velikom lepezom u ruci, stajao je malen crnaki djeak. Spazivi da je Tillet otresao komarca, urno se priblii njegovu naslonjau i pone snano mahati lepezom. Bilo mu je jasno da je zakasnio. Razljutio je svoga vlasnika. Strah u djeakovim oima Georgeu je rekao vie o odnosu gospodara i roba, nego svi sati abolicionistikih predavanja. - Pozivamo Johna, nazdravljamo mu u svakoj prilici - nastavi Tillet. - Podiemo mu spomenike i dijelimo svakojake poasti kao najveem ivom sinu ove drave, moda i cijele nacije. A tada on otklipe za Washington i sasvim zaboravi elje i volju izbornika. Cooper se nakalje, to razljuti njegova oca. - Dobro, gospodine - ree Cooper - elite li rei da mistera Calhouna smatrate Junokarolinjaninom samo onda kad se slae s vama? Njegovo protivljenje ratu moda i nije popularno, no u svakom je

sluaju iskreno. Uostalom, on podrava veinu vaih stavova. - Koje ti ne podrava. Naravno, nisam time iznenaen.'- Sarkazam u glasu uznemiri Georgea, jer osjeti da je Tillet na rubu gnjeva. - U redu - odgovori Cooper podiui au s vinom. Nije se obazirao na prijeke poglede svoje majke. Ne treba brinuti o onome to ja mislim. Brini o onome to nikako ne eli vidjeti, o stavu veine u ovoj zemlji. Tillet zguva ubrus. Brzo pogleda Georgea i usiljeno se nasmijei. - Moj je sin samozvani strunjak za politika pitary a od nacionalnog znaenja. Katkad mi se ini da bi se bolje snaao na Sjeveru. Ukoivi se u stolcu, Cooper odgovori: - Besmislice.- S lica mu nestade osmijeha. - Prezirem one glupe abolicioniste koji misle da su potpuno u pravu, i koji se samo busaju u prsa. No njihovo licemjerje ne smeta mi da priznam neke optube. Istog trena, im se netko drzne da nas kritizira, svi se osovimo na noge i govorimo suprotno. Jenkiji vele da je ropstvo nedopustivo, a mi odmah odgovaramo da je pravo blaenstvo. Oni upiru prstom u oiljke na leima Crnaca... - Nitko na Mont Royalu nema takvih oiljaka -upadne Tillet, no Cooper se ne osvrne na upadicu. - ...a mi odmah odgovaramo kako su robovi sretni. Kako netko neslobodan, za ime boje, moe biti sretan? - Pazi to govori pred djecom - podvikne Tillet. No, sin je bio ljutit kao i otac. - Umjesto da uimo na istini, mi je izbjegavamo. Zadovoljni smo s onim to smo ve sto pedeset godina: zemljoradnici iji probitak zavisi o crnakom znoju. Izrugujemo se ljudima poput Georgeova oca iako takvih ljudi na Sjeveru ima na tisue. Georgeov otac i njegovi slobodni radnici proizvode eljezo. Od tog eljeza stvaraju strojeve, a strojevi kroje budunost. Jenkiji su shvatili to donosi novo doba, a mi jo ivimo u prolom stoljeu. Ako senator Calhoun ne zagovara vie tradicionalnu mudrost ove drave, treba mu dati vie ovlasti. Barem da ih je jo tucet takvih. Clarissa se javi neobino otrim glasom. - Nepristojno je od vas to raspravljate pred gostom s toliko estine. - Da, dovraga i istina! Dobro ponaanje je najvanije. - Cooper podigne au i izrugujui se nazdravi. Tillet mu izbije au iz ruke. Crni s lepezom se naglo sagne. aa se razbije o zid. Brett zavriti i odgurne stolac s rukom preko oiju. Orry pogleda Georgea i slegne ramenima, usiljena osmijeha, kao da se ispri ava. Tillet je vrio. - Popio si isuvie vina, Coopere. Vrati se za stol kad se bude mogao kontrolirati. - Da, zaista - rekla je Clarissa. Iako blago izreena, bila je to zapovijed. Cooper je stvarno izgledao pripit, pomisli George. Stariji se brat digne od stola, zagleda u oca, nasmije se i ode. Tilletovo lice bijae modrosivo. Bilo je oito da ga je izrugivanje vie razbjesnilo od heretikih reenica. Nitko se vie nije nasmijao niti rekao neto do kraja objeda. George je bio utuen. Sasvim je jasno primijetio jaz u Obitelji Main. Jaz sli an onome o kojemu je govorio nj-egov otac. Jaz koji je polako ali neumoljivo dijelio zemlju. Iako je piknik odran u vrijeme kad je klima nezdrava, privukao je vie od dvije stotine gostiju. Mnogi su doli iz ljetnikovaca, a neki ak iz Columbije. Sve se to dojmilo Georgea, no najupeatljiviji bijae kasnojutarnji dolazak Johna Calhouna. Senator Calhoun i njegova ena, Floride, dovezli su se u staroj, ali otmjenoj koiji. Znanci i znatieljnici sjatie se oko vozila. George je uo kako govore da je senator noio u Charlestonu, zajedno s koijaem i jo trojicom crnih slugu koji su pratili koiju u obinoj zapregi. U posljednjih trideset godina nitko nije tako snano i tako esto obiljeavao ameriki politiki ivot kao ovaj visoki, ratoborni ovjek to je upravo iziao iz koije i odzdravljao na dobrodolicu. George se nije mogao sjetiti svih Calhounovih dunosti, no, znao je za dvije: bio je ministar rata i potpredsjednik vlade. Na poetku karijere, Calhoun je bio gorljivi pristaa Federalne Unije i Akademije u West Pointu. Kad su mnogi osporavali korjenite promjene Sylvanusa Thaye-ra, Calhoun ga je podrao, tvrdei kako Amerika ne moe biti snana zemlja bez snane vojske. No, kasnije su Sjevernjaci sve to zaboravili. Kad bi im netko tih dana spomenuo ime Johna Calhouna, svi bi se sjetili samo jednoga - doktrine dokinua. Senator je predloio doktrinu dokinua poetkom tridesetih. Cilj joj je bio suprotstavljanje federalnim zatitnim taksama koje su posebno pogaale Junu Karolinu. Calhoun je zahtijevao da Karolina dobije suvereno pravo za dokidanje taksa, to je zapravo znailo da svaka drava moe dokinuti neki

federalni zakon, ako joj nije po volji. Predsjednik Jackson distancirao se od Calhouna, otro osudivi pokret dokinua. Uskoro je doktrina ugasla pod pritiskom federalnih snaga. Georgea predstavie Calhounovima. Procijenio je da bi senatoru moglo biti oko ezdeset pet godina. Bilo je oito kako su godine i bolest utjecale na njegovo lice i stas. No, odbljesci negdanjeg dobrog izgleda zadrali su se u bujnoj, prosijedoj kosi i sjajnim, tamnoplavim oima. Calhoun promrmlja nekoliko uljudnih rijei o West Pointu, i produi dalje. Georgea se senator dojmio poput iscrpljena i ogorena ovjeka. Osmijeh mu bijae usiljen, a kretnje umorne. Uskoro se Georgeu zavrti u glavi od silnih upoznavanja. Predstavie mu Mainove, Bullove i Smithove, Rhettove i Hugerove, Boykinove, LaMotteove i Rave-nelove. Jedna od Smithovih, djevojka njegovih godina, zatreptala je nad Georgeovom uniformom ba kao i on nad njezinim dekolteom. Obeae jedno drugom sastanak za dvadeset minuta uz stol s punem. Herr Nagel, uitelj sestara Main, bio se ve prilino podnapio. George mu je pomogao da se smjesti na klupu. Zatim je proveo nekoliko munih minuta razgovarajui s Tilletovim nadzornikom, niskim Jenkijem po imenu Salem Jones. Jones je imao aneosko lice i zle oi koje su stalno skretale prema udaljenom kraju proplanka. Tamo je nekolicini kunih robova doputeno da prostru dva stola s vlastitom hranom dok su ekali naredbu da ponu posluivati goste. Calhounovi Crnci odmah im se pridruie, uz buan i veseo razgovor. Jones je stisnuo usne, otro ih nadzirui. Olujni oblaci zastre nebo. Kratkotrajni pljusak rastjera goste u potrazi za sklonitem. Nakon nekoliko minuta kia stade i uzvanici se ponovno skupie. George nikako nije uspijevao pronai djevojku iz obitelji Smith. Naleti na Orryja i zagleda se u njegovo odsutno lice. - Netko vas je hipnotizirao, gospodine Prut? Ah, da, jasno mi je. - Osmijeh mu izblijedi. - Vidio sam prstenje na njenoj ruci, i onaj vjenam, takoer. To je ona, zar ne, u koju si se zaljubio prije dvije godine? Orry blago odgovori: - Lijepa je, zar ne? - Lijepa je preslaba rije. Bolje je rei oaravajua. Dakle, to je Madeline. Izgleda mi iscrpljenom. Orry mu objasni. - Nedavno se vratila iz New Orleansa. Otac joj je pretrpio jo jednu kap, pa je odjurila da bude uz njegovu postelju. Umro je nakon nekoliko dana. Sve oko pogreba obavila je sama, i nije udo to se doima umornom. George je sasvim jasno razabrao osjeajnost u Orry-jevu glasu. U posljednjih nekoliko mjeseci nije esto spominjao Madeline, i George je pomislio kako je Orry uspio preboljeti nesretnu ljubav. No, oito se bio prevario. Paljivije je pogledao Madeline. Usprkos podonjacima, bila je jedna od najljepih ena koje je ikada vidio. Usne joj bijahu rumene i pune. Blijeda put i crna, ravna kosa skladno su se upotpunjavali. Nagne se blie prijatelju. - Jesam li sreo i mua ? - Jesi. To je onaj klipan. Orry pokae glavom prema jednom od LaMotteo-vih. George se sjeti da su mu ga bili predstavili. Justin mu je ime, ako se ne vara. Arogantni buzdovan. Ba kao i brat mu, Francis, koji stajae odmah uz njega, sa zaputenom enom i ljepukastim sinom. U finom odijelu i s lepravom kravatom sin se prenemagao poput oca i strica. Drali su se kao da su evropski plemi i a ne ameriki farmeri. - Kako li izlazi nakraj s tim oloem? apnuo je. - Snalazi se. Madeline bi mogla udobrovoljiti i samoga vraga. A majka mi kae da dunosti na plantai obavlja izvrsno, to je neobino, jer nije odgojena za tako neto. Nikad nije uila kako da porodi neku djevojku, ili kako da vodi kuanstvo. Naalost, siguran sam da Justin to ne zna cijeniti. Doi, upoznat u te s njom. Dva se mladia uputie prema Madelini. Ona ih spazi i lice joj se ozari iskrenom radou. Boe, pomisli George, i ona pati poput Orryja. U trenutku, na lice joj se vrati beivotan izraz. Podsjetila je Georgea na nekog tko je odjednom postao svjestan grozne istine. Istine nedvojbeno vezane za mua, pomisli cinino George. Madelina se odvoji od Justina i poe im u susret, no prije nego to Orry uspije progovoriti, pojavi se Cal-houn u drutvu s Tilletom Mainom, i u pratnji nekoliko mukaraca. Svi su sluali to je senator govorio. - Mnogi kau da nas je afera oko dokinua pouila kako je doktrina sama po sebi loa. Ne slaem se. Doktrina je dobra. Nain na koji smo je pokuali progurati nije bio dobar. Bio je osuen na propast. Jedna drava ne moe oekivati da nadjaa snagu federalne vlade. No, nekoliko drava, ujedinjenih i odlunih, e, to je ve druga stvar. Tillet proisti grlo.

- Govori li o otcjepljenju? Calhoun brzo slegne ramenima. - Pa, ta se rije esto uje ovih dana na Jugu. uo sam je i sino u Charlestonu. Jedan dentlmen, kojeg potujem, rekao je kako je otcjepljenje jedini pravi odgovor na uvjete kongresmena Wilmota. Mislio je na dopune nekih federalnih zakona kojima bi se izdvojilo dva milijuna dolara za pospjeenje pregovora s Meksikom. Wilmot je takoer predloio da se u podrujima koja bi pregovorima pripala Americi, strogo zabrani robovlasnitvo. Argumenti za i protiv uskomeali su cijelu zemlju. Zakon je odobrio Poslaniki dom Kongresa, no Senat je odgodio donoenje odluke do ponovnog zasjedanja sredinom kolovoza. - Dentlmen s kojim ste razgovarali je u pravu -ree netko iz Calhounove pratnje. - Zakon je ista provokacija. Pljuska cijelom Jugu. - A to drugo da oekujemo od jednog demokrata iz Pennsylvanije? - upita Tillet. - Sjevernjaci ionako misle da su vlasnici istine. Calhoun kimne. - Prie o otcjepljenju ba se na tome temelje. Moda je to jedini nain da se uklone nepravde prema ovom dijelu zemlje. - Treba to odmah uiniti - upadne Justin LaMotte. Proe mimo svoje ene, i pogleda je mrkim oima punim upozorenja. George nije mogao pogoditi zbog ega, osim ako i nju nije zanimao razgovor. Supruga Francisa LaMottea odmah se udalji od mukog drutva. Tillet se obrati Justinu. - Prezirem veinu Jenkija politiara, no istom estinom opirem se i pomisli da je otcjepljenje pravi izbor za nas. Raskol poslije tolikih muka da ovoj dravi i naciji postavimo temelje, lo je izbor. Calhounove usne se iskri vie. - Rije izbor ne oslikava pravo stanje. Ako dolazi do raskola, na njega smo natjerani. Prisiljeni od svih onih Sjevernjaka koji nam se cijelo vrijeme samo izruguju. - Bilo bi nam bolje kao odvojenoj, zasebnoj naciji - izjavi Francis LaMotte. - Kako moe tako neto rei, Francis? enski glas osupne sve mukarce, i svi se okrenue otvorenih usta prema Madelini LaMotte, Justin je izgledao kao da eli propasti u zemlju. Orry primijeti kako se mueva zapanjenost i stid pretvaraju u bijes. Madeline se nije obazirala. Beivotan izraz nestade joj s lica, a oi joj zasjae. Progovorivi jednu reenicu, nije kanila zautjeti. Obrati se Calhounu. - Ja sam Junjakinja, po roenju i po odgoju, senatore. Ve godinama sluam kako ljudi priaju o otcjepljenju od Unije. Moj je otac oduvijek govorio kako je ta ideja kobna glupost, jer jednostavno ne moe donijeti nita dobra. Otada razmiljam o tome, i slaem se. Calhoun je odvratio ljubaznije od mukaraca, koji je mrko pogledae. No, i on je bio zbunjen enskom upadicom u temu o kojoj su uvijek raspravljali samo mukarci. Lako podigavi sijedu obrvu, samo je rekao: - Zaista, gospoo? Madeline se ljupko nasmijei. - Naravno. Razmislite o praktinim posljedicama. Kada bismo bili posebna drava i kad bi se dogodilo da trite bude zasieno pamukom i riom, to se ve dogaalo, mislite li da bi nam ona druga nacija na Sjeveru pruila ruku i pomogla? to bi se dogodilo kad bi vlada sjevernih drava bila neprijateljski raspoloena prema nama? to ako bi donijeli niz zakona kojima bi nam onemoguili da kupujemo njihovu robu neophodnu za svakodnevni ivot? I te kako ovisimo o Sjeveru, senatore. Ovdje nema industrije, nemamo nikakvih prirodnih bogatstava osim... - Imamo principe - upadne Justin. - A principi su vaniji od tvornica. - Smrknuta izraza lica, vrsto uhvati Madelininu miicu. George spazi kako se djevojka trnu od bola. - No, siguran sam da senatora ne zanima miljenje jedne ene. Spazivi bijes u LaMotteovim oima, Calhoun pokua ublaiti situaciju. - Oh, zanima me svako miljenje mojih biraa bez obzira... Justin mu ne dopusti da dovri reenicu. - Doi, draga. Netko bi te elio vidjeti. - Na obrazima mu se pojavie dvije crvene mrlje. Neprirodan osmijeh iskrivio mu je lice. Madeline se pokuala osloboditi elinog stiska. - Justine, molim te... - Doi. Okrenuo ju je, grubo je povukavi za ruku. Dok su odlazili, pridruio im se i Francis. George pogleda prijatelja. U trenutku mu se uini da je Orry sposoban ubiti nekoga. Tada Calhoun izrekne neku poalicu, i napetost popusti. U meuvremenu, Justin je vodio Madeline prema udaljenom dijelu proplanka gdje su stajale brojne

koije. Bio je svjestan da ih svi gledaju, no, bio je isuvie razjaren da bi ga to brinulo. Francis ga je pokuavao smiriti, a Justin se obrecne na njega, naredivi mu da ih napusti. Ponien, Francis se okrene i vrati meu uzvanike. Justin grubo odgurne Madeline prema velikom kotau jedne koije. Ona tresne leima i izgubi dah. - Ostavi me na miru. Nema nikakvih prava... - Imam sva prava - upadne Justin. - Ja sam ti mu. Ponizila si me pred senatorom i prijateljima. Gledala ga je bez kapi krvi u licu. - Ma nemoj, molim te?! Otkad je neslaganje s neijim miljenjem postalo zloin u Junoj Karolini? Nisam znala da je sloboda govora zabranjena u ovoj... - Zavei! - Zgrabio ju je za rame i jo jednom gurnuo o kota. Zastenjala je tiho, i pogledala ga s gnuanjem. - Ti, kopile! Stalo ti je jedino do prokletog ugleda. Ba te briga za ljude i njihove osjeaje. Ve prve brane noi posumnjala sam u tebe. A sad mi je sasvim jasno. Mogla bih zauvijek upropastiti tvoj ugled, pomisli bijesno, znajui da to nee uiniti. Justin se jo vie razbjesnio. Madelinin otpor, neto nezamislivo za jednu enu, nikako ga nije mogao udobrovoljiti. Pro trese je jo jednom. - Rei u ti jo neto, to je sasvim jasno, draga. To je tvoj poloaj. Ti si ena. A to znai da ti nije doputeno izraavati stavove o bitnim pitanjima. ene koje pokuavaju biti pametne, loe zavravaju u ovom dijelu zemlje. To je lekcija koju ti je otac zaboravio odrati. - Nauio me da nema nita loe u tome to ena misli svojom glavom. - Ne zanimaju me greke tvojeg oca. tovie, drago mi je da o tome nisam morao raspravljati s njim. Vjerojatno bih ga tresnuo akom. Madeline istrgne ruku iz njegove i stisne je uz grudi. - Da, to je jedino to zna, zar ne? Udariti akom one koji se ne slau s tobom. Silom kriti put! - Nazovi to kako hoe. No, zapamti, ene nisu za to da misle. Sestre Grimke morale su napustiti ovu dravu jer su to zaboravile. Sad se potucaju Sjeverom i propovijedaju crnaka prava i slobodu ljubavi, obea-ujui sebe i sve ene. Neu dopustiti da se i moja ena tako ponaa. Mora znati svoj poloaj i ponaati se u skladu s njim. - Nagnuo se blie, a svilenkasta, smea kosa pala mu je na elo. Njen otpor iezne i zamijeni ga strah kad mu vidje izraz oiju. - I zapamti jo ovo ... Ako jo ikad progovori na slian nain i dovede me u neugodnu situaciju, kao maloprije, zaalit e. Upozoravam te. Povukao se i rukom popravio kosu. Zatim se vratio pikniku, pretvarajui se kao da se nita nije dogodilo. No, odnosi meu njima sasvim su se promijenili, i oboje su toga bili svjesni. Otkrili su jedno o drugome ono to su prije samo nasluivali. - Kopile - proape Madeline ponovo. Kako bi slatka osveta bila kad bi rekla Jmfinu ono to joj je otac pred smrt otkrio. Kad bi mu rekla ono isto, od rijei do rijei. Naslonila se na kota, pokuavajui suzdrati suze. Nije znala to je vie nagoni na pla: ponienje, bijes ili saznanje da Justinova upozorenja nisu isprazne prijetnje. Orry je izdaleka promatrao scenu kod koija. Gotovo nikada nije bio tako napet i nemoan. elio se umijeati, spasiti Madeline, slomiti LaMotteovu bezo-sjeajnost. No, ona je bila vezana za mua vjerskim i pravnim sponama. Bila mu je ena, Justinovo vlasnitvo. Kad bi Orry popustio nagonima, samo bi joj oteao stanje. Divio se Madelininoj hrabrosti kad se sabrala i vratila meu uzvanike koji su aputali o njoj. U sebi ih je proklinjao zbog prezrivih pogleda kad bi Madeline prola mimo njih. George je spazio njegov bijes, kao i Cooper koji je ve uo govorkanja o Madelininom neslaganju s Calhounom. I Cooper i George pokuae porazgovarati s Orry-jem, no on im umakne. Nakon nekoliko minuta besciljnog lutanja, konano spazi Madeline kako stoji sama. Odagnavi oprez, uini ono to je sve vrijeme namjeravao. Uputi se pravo prema njoj. - Je li sve u redu ? - Da, da. - No, nije bilo; gotovo je mogao uti kako kipti od gnjeva. - Ne smiju vidjeti da razgovaramo. - Volim te - rekao je, gledajui u vrkove svojih izama. inilo mu se da ima vruicu. - Ne mogu vie izdrati i gledati kako te mue. Sastanimo se sutra. Ili prekosutra. Molim te. Nije se nekala. - Uredu. Sutra. Gdje? Brzo je promrmljao prvo sigurno mjesto koje mu je palo na um, a ona proapta: - Netko dolazi. Uspio je jo samo rei vrijeme sastanka, jer se ona okrene i brzo udalji. Srce mu je tuklo od straha i sree. Nathaniel Green pripadao je Johnu Calhounu gotovo cijeli ivot. Bile su mu ezdeset tri godine, i ve

mu je pomalo dojadilo da stalno putuje i drui se s robovima nieg statusa. Greenova umiljenost potjecala je iz dva izvora. Gospodar mu je bio jedan od najpoznatijih ljudi u zemlji, i Green mu je sluio kao kuni rob iji je status bio mnogo povoljniji od obinih robova koji su radili na poljima. A Green je bio roen u nizini, no mrzio je njenu sparinu, vlagu i rojeve muica iz movara. Stalno je mislio na visoje Clemsona, i na hladovitu Calhounovu kuu okruenu cvjetnim sagovima i drveem divljih narani. Na Mont Royalu bio je razdraljiv, a zbog toga i prili no zao. Uskoro mu je dosadilo drutvo sluinadi uz stol sa hranom za Crnce. Potegnuo je nekoliko gutljaja viskija iz pljoske koju je krio u unutranjem depu otmjenog kaputa i poao u potragu za zabavom. Blizu ljetne kuhinje spazi golemog roba kako vue drva za loenje. Zrak je bio vru poput penice. Green se zacereka i saeka. Uskoro veliki Crnac izie iz kuhinje. Green mu domahne, pokae skrivenu pljosku ispod kaputa, i neduno ree: - Izgleda mi strano edan, crnugo. Skokni ovamo i srkni gutljaj da se rashladi. Rob s plantae eznutljivo pogleda u bocu, no suzdra se. - Crncima je zabranjeno piti. I sam to zna. - Naravno da znam. No danas je slavlje, a gospodar Calhoun ne gleda na ovu stranu. "Ajdmo k ostalima. Rob s plantae nelagodno se osvrne i pogleda prema stolovima za Crnce. Jeli su i brbljali i toili si pun bez alkohola. Povremeno bi netko poao da poslui goste, a zatim se vratio za stolove. - Nije mi doputeno ni da se motam oko kunih robova - ree rob s plantae. - Ako im se pribliim, postanu drski. - To nek' bude moja briga, crnugo. Ja sam kuni rob gospodara Calhouna, pa ako te ja zovem, sve je u redu. - Uhvati ga pod ruku i odvue prema stolovima za Crnce. - Kako te zovu? - Priam. - Ba fino ime. 'Ajd' potegni. Prijamu bijae vrue, a i oednio je. Osim toga, Nathaniel Green ga je toliko nagovarao. Veliki Crnac zaboravi na oprez i dozvoli Greenu da ga dovue do stolova. Kuni robovi ga prepoznae i smrknue im se lica dok je prilazio. No, razvedrie se spazivi Greena kako gestikulira Priamu iza lea i shvativi da je neto naumio. I Priam primijeti da ga vie ne gledaju mrko. Uini mu se to dobrim znakom, i jo se vie opusti. Za nekoliko minuta, skrivajui se iza Greena, potegne tri-etiri puta iz boce. Nedugo se zatim Priam stade kikotati i glasno smijati. Ostali robovi, osim dvije ene kojima se ova zabava nije svidjela, poee se gurkati i cerekati. - Da potegnem jo - ree Priam. - Naravno - naceri se Green. - Doi i uzmi. Bocu je drao u visini ramena, a Priam zatetura pokuavajui je dohvatiti. U zadnji tren, Green izmakne pljosku. Priam naleti na stol. Ispruenom rukom srui tanjure s grahom na travu. Green se nasmije. - Boe, ba si nespretna bitanga. - On je obina crnuga s plantae, zato je takav -dobaci netko. Uvreda razdrai Priama. - Daj tu bocu - z^mumlja. Green je mahao pljoskom Priamu ispred nosa. - Tu je, crnugo, tvoja je ako je uhvati. Svi se glasno nasmijae. - Daj mi to - zaurla Priam. - Oh, nije li jeziv - ree Green njiui bocu. -Nareuje boljima od sebe. - Drznik - doda drugi rob prezrivo. Priam trepne i dlanom obrie znoj s vrata. Zurio je u bocu koja se zamamno ljuljala pred njegovim oima. Odjednom skoi prema pljoski pokuavajui je zgrabiti. Green se izmakne, a Priam se zaleti u prazno. Svi prasnue u smijeh. Priam se okrene, spusti glavu i pojuri prema Crncima vitlajui golemim akama. ene zavrite. Mukarci se razbjeae. Prema guvi ve je brzao Tillet u pratnji nekoliko gostiju. Tillet nije bio dobre volje. Na ivce mu je ila vruina, a bio je jo uvijek razdraljiv zbog jueranje prepirke s Cooperom. Usput se raestio kad je pod jednim od stolova spazio neaka Charlesa kako razdera-nih hlaa bodri zavaene Crnce. Tillet je stigao upravo kad je Priam pokuavao zgrabiti Nathaniela Greena. Calhounov rob skrivao se iza trojice kunih robova. U trenutku kad je Green prepoznao vlasnika Mont Royala, stigao je i sam senator. Green zaskii. - Ova se crnuga navadila na mene. Pijan je k'o balvan.

Tillet je to ve bio primijetio. - Priame, odlazi odmah u kolibu! Poslije emo se obraunati. Na Priamovu licu pojavi se strah. Postade svjestan da su svi kuni robovi na strani Greena, i to ga razbjesni. Stade pred Tilleta i upre prstom u pljosku na travi. - Pio sam iz ovoga, jer me ponudio Crnac gospodina Calhouna. Najprije se ponaao dobro, a onda mi se poeo izrugivaf. Tillet je bio tako uvrijeen da je jedva progovorio. - Ne zanimaju me tvoja objanjenja. Green se neuvjerljivo nasmije. - to pria taj Crnac? Svi znaju da Crncima nije doputeno pit' alkohol. Nisam mu dao nit' kapi. Ne, gospodine - zavrio je skrueno pogledavi vlasnika. - U pravu je - ree Crnkinja. - Klipan je ve bio pijan kad nam je pri'o. I ostali kuni robovi potvrdie ove rijei, kimanjem i mrmljanjem. Na trenutak, Priam nije mogao povjerovati da mu tako neto mogu uiniti robovi s plantae. Izgledao je kao da mu je netko zabio bode u lea. Osjetivi da je pobijedio, Green zaprijeti prstom Priarnu. - I ne priaj vie lai da me uvali u guvu, crnugo. - Ne! - ree Tillet uhvativi Priama za ruku jer je bio izmahnuo na Greena. - Ne ini to. Dovoljno si zabrljao. Priam istrgne aku iz Tilletove ruke. Vidjevi to, prisutni zaprepateno uzdahnue. Tillet pogleda u vlastitu odgurnutu ruku, ne vjerujui u ono to je Priam uradio. U tom se trenu pojavi Salem Jones. Probio se kroz gomilu i stao uz svog poslodavca, jedva suspreui osmijeh. Priam je stajao malo pognut, stisnutih aka, a znoj mu se slijevao niz obraze. Promatraima se pridru-ie Orry i George. Odmah primijetie da je Priam potpuno izbezumljen. - Bolje bi bilo da krenemo - ree Calhoun. -Nathaniele, uzmi... - Ne - ree Tillet. - Nije potrebno, Johne. Greka je Priarnova. - Orry spazi znakove neuobi ajenog bijesa to je bujao u njegovom ocu. - Idi u svoju kolibu, Priame. Kreni odmah, ili e zapamtiti ovaj dan. Priam zatrese glavom. Tillet se skupi kao da ga je netko oamario. - Nareujem ti posljednji put - tiho ree. Crnac ponovno zanijee glavom. Tilletovo lice oblije crvenilo. Pokuavajui sprijeiti neto jo gore, Orry pokua neto rei ocu. No, ne uspije. Tillet brzom kretnjom podigne ruku i da znak. Jones odmah potegne palicu ispod kaputa i domahne nekolicini kunih robova. - Jime! Aristotele! Zgrabite ga! Priam se, pognut, pone povlaiti. Jones i Crnci mu se pribliie. Idui natrake, Priam naleti na stol, gurne ga i zatetura. Jones je priekao da dva Crnca zgrabe Priama. Tada se nadglednik nagne preko Jimovih i Aristotelovih ramena, i nekoliko puta tresne Priama palicom. Od zadnjeg udarca on pade na koljena. Tanak mlaz krvi cijedio mu se iz rane na elu. S mrnjom u oima zagledao se u gospodara koji muse pribliio i stao pred njega. - Rekao sam ti da e zaaliti. Trebao si me odmah posluati. Pribliivi se ocu, Orry ree: - Ne misli li da je dobio svoju kaznu? Tillet je bio sav rumen u licu. - Ne. Priam je naruio gozbu, i odbio poslunost. Ja postupam dobro sa svojim ljudima, ali ne doputam nezahvalnost ili buntovnitvo. Ova crnuga neka svima poslui kao primjer. Nikad prije Tillet nije svoje robove oslovio rijeju crnuga. To je Orryju dalo na znanje kako je bolje da se ne mijea u oevu odluku, bez obzira to je bio naumio s Priamom. I Priam postane svjestan gospodareva bijesa. Tiho zajeca dok su ga dvojica Crnaca odvlaila proplankom. Na Resoluteu, Madeline se po dvadeseti put prevrnu u krevetu. Kad je prije sat vremena odjenula spavaicu i pogasila svjetla, znala je da e teko usnuti. Previe se toga dogodilo. A koliko se tek treba dogoditi! Samo ako bude dovoljno hrabra, ili luda. Prozori spavae sobe bijahu otvoreni, no nije bilo ni daka vjetra. Na katu nie, netko se motao kuom i zatvarao vrata i prozorske kapke. Zvukovi nonih ivotinja priguivali su njezino glasno disanje. Justin nije bio kod kue, hvala bogu. Zajedno s bratom je od jahao u Charleston, vjerojatno namjerno, ostavljajui je samu da razmisli o svom grijehu i kazni ako nastavi grijeiti. Kopile, pomisli dok joj je u mislima lebdio njegov samouvjereni lik. Nimalo je nije pekla savjest kad bi ga tako nazvala. Boe, koliko je eljela da mu kae i neto grublje. Koliko je eljela da mu u lice saspe istinu koju joj je otac otkrio na samrtnikoj postelji. Koliko je samo eljela da mu se nasmijei i kae: Dragi, teko mi je, ali moram ti rei: oenjen si djevojkom u ijim ilama tee crnaka krv.

Justin ju je obmanuo za vrijeme udvaranja, i bilo bi sasvim pravedno da mu saspe tu istinu u lice. Dodue, ni sama nije za nju znala. Njen ju je otac izrekao one veeri kad je sjedila uz uzglavlje kreveta, u tamnoj sobi koja je odisala mirisom svijea, znoja i smrti. Cijelog svog ivota Nicholas Fabray se trudio da ne zagorca ivot vlastitoj keri, pa je tako uinio i na kraju. Pokuao joj je blago i to je mogue opreznije iznijeti istinu o majci. Govorio je kako je bila dobra, lijepa i ljupka. Tek je tada rekao da mu je ena, potpuno bjeloputa, imala zapravo etvrtinu crnake krvi. Madeline je, dakle, imala osminu. - Zato... - stisnula je aku i prislonila je o koljeno - zato mi to sada govori ? - Da me ne bi proklinjala ako istinu sazna od nekog drugog. - Nije izrekao ono to ga je muilo. Jer si ranjiva zbog te istine, bez obzira koliko je ja pokuavao prikriti, bez obzira hoe li ikada izai na vidjelo. I on i ena mu, eljeli su Madelini osigurati ugodan ivot. Ugodniji od onoga koji bi ivjela da je okolina znala da je mjeanka. Mjeanke s etvrtinom ili osminom crnake krvi mogle su uivati poneku blagodat bijelaca, no nikad nisu uspijevale biti neto vie od ljubavnice, nikad neto vie od bijel eve elegantne prostitutke. Nicholas Fabray nije tako neto elio uiniti eni koju je volio. Oenio se njome pokazavi tako nevjerojatnu hrabrost. Nije to otvoreno rekao, no Madeline je shvatila i nagnula se nad krevet zagrlivi krhko, poluo-duzeto tijelo dok su joj suze navrle na oi. Da, nastavio je Fabray, sasvim svjesno su prikrili Madelinino porijeklo. To nije bilo teko, jer njenu majku gotovo nitko nije znao u New Orleansu. A mjeanci koji su neto i slutili, vremenom su zaboravili. Dolo je vrijeme da i Madeline sazna istinu, i da je uva zbog vlastite sigurnosti. Najzad joj je otkrio i zbog ega je elio da se uda za Justina LaMottea, Ne samo zato to je Justin dobar i astan ovjek, Madeline okrene glavu od oca kako ne bi primijetio njen ironi an osmijeh, ve i stoga to e s njim ivjeti daleko od Louisiane. U Junoj Karolini opasnost da netko sazna istinu gotovo i ne postoji, a u New Orleansu to bi se ipak moglo dogoditi. Glas mu je oslabio, i Madeline je razabrala da govori neto o eninoj slici. - Slika, tata? Misli, portret? - Da, portret. - Zatvorio je oi. Govorio je tekom mukom. - Portret negdje postoji? - Postojao je. - Vrkom jezika preao je preko suhih usana. Ponovno je otvorio oi pokuavajui objasniti misao dokraja, no glas mu bijae slab, a rijei nevezane. Madeline shvati da je slika nestala. Kada i kako, nije objasnio. Krhko tijelo pone mu drhtati i blago se griti. Drala ga je za ruku, a drugu je prislonila na svoj obraz, kao da je pokuavala zadrati tugu. Pozvala je slugu da otri po lijenika. Deset minuta prije nego to je lijenik stigao, Nicholas Fabray izdahnu. Nije bila potresena sve do sutradan. Kad je rijeila sve pojedinosti oko pogreba, neto se slomilo u njoj, sjela je i plakala gotovo cijeli sat, potresena oevom smru i tajnom koja ju je titila. Na trenutak ga je mrzila to joj je to rekao; na Jugu je imati i kap crnake krvi bilo isto kao imati crnu kou. Gotovo svi gradski monici, politiari i biznismeni, katolici i protestanti prisustvovali su pogrebu. Doli su zajedno sa svojim bijelim enama, i tada Madeline zahvali oevoj vjetini kojom je krio istinu o eni i keri. I zadnja trunka ljutnje na oca nestade; alila je za njim i istovremeno ga blagoslivljala. Leei u mraku, Madeline se pitala kako je mogla pristati na sastanak s Orryjem. Savjest ju je ve pekla, no znala je da e poi na dogovoreno mjesto. Dodue, njen pristanak imao je vez& s Jnstinovom okrutnou, ali je bez obzira na njegov karakter ipak krila pravila ponaanja kojih se oduvijek drala. Mnoge su ene trpjele sli na, pa ak i tea ponienja sve do smrti. Zato i ona to ne uini ? Odgovor je leao negdje izvan logikog objanjenja. U oima mladoga kadeta, u njegovu otmjenom i blagom ponaanju, u plahosti bilo je neega to ju je doticalo i neobjanjivo privlailo. Zar je mogue da jedan mladi moe biti takav ? Prislonila je nadlanicu uz obraz i tuno uzdahnula. ivot joj je, usprkos paljivom nastojanju oca da ga olaka, bivao sve zamreniji. Sva srea da Nicholas Fabray to ne moe saznati. U mislima joj iskrsne Orryjev lik. Boe, kako je mlad. No, prihvatit e taj rizik, ba kao i ostale. Riskirat e i sutradan kad bude naputala Resolute ne bi li se s njim tajno sastala. Jo uvijek s rukom na obrazu, sklopila je oi i poela smiljati plan kako da sutra odjae s plantae, a da nikome ne bude sumnjivo. Tako leei, konano je zaspala, usnuvi Orryja kako je ljubi. Poput Madeline, i crna robinja Semiramis nije mogla zaspati te noi. Jones je trebao kazniti njezina brata. Vjerojatno e ga bievati, jer Priam je napravio neku groznu nepodoptinu na pikniku. Robovi s Mont Royala ni o emu drugom nisu priali toga dana.

Veina robova drala je Priamovu kaznu zasluenom. Govorili su runo o njemu jer su bili kivni zbog njegove hrabrosti. Stalno je govorio o Sjeveru, o bijegu u slobodu, a ostali su ga nazivali hvalisavcem tvrdei kako nikad nee pobjei, jer su slutili da bi on to, za razliku od njih, mogao uiniti. Naravno, ako ga prije toga zbog svojeglavosti ne ubiju. Semiramis je eljela spavati, zaboraviti na ono to je te veeri ekalo njezina brata. Prevrtala se na tvrdoj slamnjai ne mogavi se smiriti; bila je previe nervozna. Kroz pukotinu iznad zatvorenih vrata dopirala je svjetlost. U dvoritu Jonesove kue bili su zapalili baklje. Uskoro e izvriti kaznu. Znala je to po bakljama i po grobnoj tiini tople noi. Du cijele ulice crnakog naselja, nitko nije govorio niti se smijao. Preplai je otro kucanje na vratima. Uspravi se na krevetu i - Tko je? Sjenka zakloni treperenje baklji. - Cuffey. - Oh, Boe, ne - rekla je. - Ne veeras, deko. -Prije nekoliko mjeseci poela se zabavljati s Cuffeyjem, iako je bio jo mlad; premlad, govorile su starije ene. No, nisu ga nikad vidjele bez hlaa, niti su znale to moe sa svojim golemim... Prije nego to je dovrila misao, djeak je uao u kolibu i kleknuo uz krevet. - Nisam zbog toga do'o. Do'o sam zbog Priama. - Jones e ga bievati? - Uh, neto groznije. Jones je dovuk'o starog maka iz velike kue. Kaznit e ga makanjem. Semiramis se sledi. - Isuse, oh, blagi Isuse. To e ga ubiti. Brat joj je razgnjevio gospodara Tilleta vie nego to je mogla zamisliti. Zar se morao toliko epiriti i tvrdoglaviti ? Nije vidjela to je uinio na pikniku, jer je u to vrijeme radila, no drugi su joj ispriali. Nije znala to da radi. Najradije bi otrala u veliku kuu i molila za milost. Cuffey je odgovori. Ostao je s njom, mrmljajui prazne rijei utjehe dok su ekali na Priamov prvi krik. Baklje zabodene u zemlju potpuno su osvijetlile dvorite. Potrbuke, rairenih udova, leao je Priam. Jones je uspio okupiti dvadesetak robova, i primorao ih je da stanu ukrug kao promatrai. Ova bi no mogla jo godinama koristiti Mont Royalu. Mora ostaviti takav dojam da nikome vie ne padne na um da se opire ili buni. Priamove patnje i ponienje moraju biti pouka svim drugim Crncima, mislio je Jones. Crnac se morao svui, kleknuti i sagnuti glavu dok su mu vezali konopce za zglobove i lanke. Tada je morao lei, a konopce su vezali za kolje pobodeno u zemlju, tako da su mu i ruke i noge bile rairene. Iz daljine dopirali su krici nonih ptica i ivotinja. U robovskim kolibama bilo je neuobi ajeno tiho. Dobro, pomisli Jones. Oni koji ne gledaju, sluaju. Bit e to dobra lekcija i za njih. A oevici e im ionako sve ispriati. Veliki Crnac po imenu Harmony, drao je u ruci platnenu vreu. U njoj se neto micalo i svijalo. Jones je gledao vreu sa zadovoljstvom, dok je polako navlaio debelo podstavljene rukavice. Nikad prije nije imao prilike na Mont Royalu upotrijebiti te rukavice, no uvao ih je u svom kovegu za svaki sluaj. Bio je iznenaen i oduevljen odlukom Tilleta Maina. Potajno je prezirao blagost toga ovjeka kad je bilo rijpi o kanjavanju robova, i nije vjerovao da moe narediti makanje. Jones se proee ispred Priama, dobro mu pokazavi rukavice. Zatim priblii sva tri kabli a puna zasoljene vode kojom je kanio zaliti Priamove rane. Taj dodatak kazni bila je njegova zamisao. Pozvao je Crnca s platnenom vreom, stao pred njega, ispruio ruku i rekao: - U redu, Harmony, sad! Unezvjereni Crnac razvee i rairi vrh vree. Jones zavue aku s rukavicom. Pipajui, uhvati maka za zadnje noge, i izvue pobjenjelu i preplaenu ivotinju. Robovi zaprepateno uzdahnue i ustuknue nekoliko koraka. Maak je urlao i savijao se. Jones je drao ivotinju podalje od sebe, bojei se da ga ne zakai kandama. Konano, zgrabi i drugom rukom makove zadnje noge. Teko diui od uzbuenja, Jones pristupi Priamu s desne strane i opkorai ga stojei mu uz bokove. Cijelo se vrijeme borio s makom, no vrijedilo je truda. I dalje ga je drao za stranje noge, no sad zanjie ivotinju visoko u zrak i naglo je spusti na Priamova ramena. Maak zarije ispruene kande u crnevu kou. Jones ga svom snagom potegne prema sebi, a kande zasje-koe i zaparae Priamova leda, od ramena du kime sve dok Jones ponovno ne podigne maka u zrak. Zadovoljno pogleda okrvavljene ape. Priam nije zavritao. No, Jones spazi da je Crnac skoro pregrizao donju usnu. Gotovo fanatino ree: - Nismo jo gotovi, dragi moj! Tek smo poeli! George je leao u gostinjskoj sobi na drugom katu i nije mogao oka sklopiti. Sve je skinuo sa sebe

osim platnenih gaa, no neprestance se znojio. Bolio ga je eludac. Glava mu je pucala. Dan nije bio nimalo ugodan. Guva koju je izazvao crni rob uzrujala je i oneraspoloila Orryja. Zatvorio se u sebe i razgovarao s Georgeom usiljeno i slubeno. Sve to uzbudilo je i Georgea. Prvi put je, otkako je stigao ovamo, zastao i pokuao porazmisliti o svemu to je vidio i doivio na Mont Royalu. Posebno je mislio o onome to je vidio na crnakim licima i u njihovim oima. Trudio se da ne misli runo o ljudima koji su ga tako ljubazno primili i ugostili. Nije elio runo misliti o svom najboljem prijatelju. No, sve to je otkrio na Mont Royalu dovodilo je do jednog, prili no uznemirujueg zakljuka. Polako je poeo shvaati neke stavove koje su iznosili njegovi kod kue, pogotovo one Virgili-jine. - Oh, Boe! - rekao je iznenada, uspravivi se u krevetu. Okrenuo se k otvorenom prozoru. Nonu tiinu negdje u daljini zasjekoe ljudski krici. Bio'je siguran da to kanjavaju roba. Krici se nastavie i iduih nekoliko minuta. Kad konano utihnue, George je leao i zurio u strop. Sumnjao je da e moi zaspati sve do jutra. I znao je da e krike zauvijek zapamtiti. Krici nagnae Cooper a da sjuri niz stepenice. Ve tjednima osjeao je kako u njemu buja nezadovoljstvo, i kako nee dugo izdrati ovakvo stanje stvari. No moralo se dogoditi neto estoko da ga pokrene. I dogodilo se te veeri. Robovi su ivjeli kilometar i pol daleko od velike kue, a krici su se i te kako uli. To je neto znailo. Uletio je u biblioteku, zaurlavi: - to rade Priamu, dodavola! Tillet pogfeda sina kroz oblak dima lule. Znoj mu se bljeskao na eli. Svi prozori bijahu zatvoreni. - Naredio sam da ga kazne s makom. Cooperovo se lice sledi. - Boe, pa to je divljatvo. Tillet se trne. - Ne zanimaju me tvoje propovijedi. - A to je s tvojim izjavama? - O emu govori? - Sino si sasvim uvjerljivo izjavio pred Orryjevim prijateljem, da na Mont Royalu nema Crnca s oiljcima na leima. Kako e sad objasniti ove na Priamovim leima? - I ne moram ih objanjavati, ti sarkasti no tene. Priam je moje vlasnitvo, i mogu raditi to me je volja. Dva su se mukarca gledala u oi. Cooperu se smui od ove reenice. - On je ovjek, A ti veli da je tvoje vlasnitvo. I ova drava, a i cijeli prokleti lug propast ce zbog takvog neljudskog stava. - Ve si propovijedao o tome. - Tillet odmakne lulu. Trak dima ostade visjeti u zraku. Okrenu se leima sinu. - Budi ljubazan i ostavi me nasamo. Cooper je na odlasku tresnuo vratima. Doruak je sutradan protekao u munoj atmosferi. George je upitao Orryja za Priamovo zdravlje. Orry ne odgovori na pitanje nego samo ree da rob lei u kolibi za bolesne. Nakon nekoliko minuta izjavio je da ga nee biti cijelog jutra i dio popodneva. Nije objasnio kamo ide, niti se ispri ao prijatelju to ga ostavlja samog. Ponaao se vrlo nervozno, a George se pitao zbog ega. Stigla je i Clarissa, koja je uzalud nastojala da bude vedra. Oito je loe spavala. Prihvatila se doruka u tiini, i bila gotovo sretna kad je morala ustati od stola i odjuriti u vrt ne bi li smirila svau svojih keri. Pojavio se i Cooper, nepoeljan i neuredan, s krajevima koulje koji su visjeli ponad zguvanih hlaa. Izvalio se u stolac do Georgea, ne dotakavi hranu. Nekoliko je puta neto tiho promrmljao sebi u bradu. George je uhvatio poneku reenicu: - Ne mogu vie ovdje ostati. Ne mogu pomagati u svemu ovome. Cijeli je sistem zloinaki i glup. Glup i osuen na propast... Uskoro Cooper izjuri iz blagovaonice. Orry podie obrvu: - Pitam se koji mu je vrag? Pitanje je zvualo sasvim retoriki, no George odgovori na njega. - Osjetio sam miris vina. Grozno mi je to to moram rei, no ini mi se da je pijan. Kapelica Spasa nije bila daleko od Mont Royala. Kad bi ovjek iao pravo, nije bilo vie od tri kilometra. No mala, spaljena crkva bila je dobro skrivena u umi i do nje se moglo jedino krivudavim puteljcima kroz raslinje i movare. Orry je jahao gotovo cijeli sat. Kako se pribliavao, puteljci su bivali ui i obrasliji, a on je sve vie strahovao da Madeline nee doi na sastanak. Moda joj nije dobro objasnio kako stii do kapelice, ili se preplaila opasnog puta. Kapelica Spasa zatvorila je svoja vrata prije pet godina. Kad je njen pastor umro, nisu mogli pronai novog da ga zamijeni. U tu kapelicu i nije dolazilo mnogo vjernika, tek poneki manji plantaer s obitelji

i nekolicina crnih slobodnjaka kojima je bilo doputeno da uu u crkvicu. Bijelci su prestali dolaziti. Crnci su ostali. Uskoro je poeo kruiti glas da je kapelica postala tajnim sastajalitem Crnaca, mjestom gdje su se okupljali i razgovarali o zabranjenim temama. Opem osloboenju. Pobuni. Jedne je noi kapelica neobjanjivo planula. Govorkalo se da braa LaMotte imaju veze s paljevinom. Slobodnjaci vie nisu navraali u crkvicu koja je potpuno zarasla u zelenilo. Kapelica je tako postala'savreno mjesto za tajne sastanke. S tri je strane bila okruena umom, a s etvrte pogled se pruao na nekoliko kilometara prostrane movare. Jaui prema sastajalitu, Orry je bivao sve uzbueniji. Nije se bojao Justina LaMottea, no strahovao je da Madeline ne izvrgne nepotrebnim opasnostima. Smirio se pomilju da moda nee ni doi. A to ako doe? to on zapravo eli od nje? Da postane preljubnica? Potajno je to elio, no savjest i briga za Madeline rekoe mu da je to nemogue. Osjeaji su mu bili zbrkani, a svemu tome pridonijele su i neprilike na Mont Royalu. Orryja je bilo stid to je George bio svjedokom okrutnosti prema robovima, svjedokom onoga to su Sjevernjaci stalno predbacivali Junjacima. Orryjeva neugoda pretvorila se u obranatvo, pa ak i u nerazumljivu ljutnju prema prijatelju. Tako je dojahao do kapelice prili no rastrojen i nervozan. Ostaci nagorjelih greda i sruenih zidova pruali su otunu sliku. Ruevina i movara iza nje leahu pusti i tihi. Lice mu se opusti. Negdje konj zanjiti. Grmlje se razmakne. Na rubu movare, s njegove lijeve strane, pojavi se Madeline. Zaklonjena drveem, gledala je osunanu, svjetlucavu vodu movare, On skoi s konja, zavee mu uzde o granu i potri prema njoj. Kako je bila lijepa u jahaem odijelu. Obujmio joj je ramena i nagnuo se prema njoj, ali se odmah ispravi rumena lica. - Nisam se ni sjetio pitati... je li bilo opasno doi ovamo ? Nasmijala se i mimo slegnula ramenima. - Ne osobito. Barem ne danas. Nitko ne obraa panju na enu koja je odjahala u obilazak bolesnih Crnaca. Od nje se to i oekuje. Rekla sam kunoj posluzi da u poslije obilaska projahati malo sama. Razumjeli su. Svi znaju kako je Justin povremeno nepodnoljiv. Osim toga, do sutra naveer ostat e s Francisom u Charlestonu. No svejedno ne mogu ostati ovdje neograni eno dugo. Orry posegne i uhvati je za ruku. Osmijeh joj nestade; izgledala je nervozno. - Drago mi je to si dola - rekao je. - Hoe li loe misliti o meni ako kaem... - progutao je rije ...ako kaem da sam te elio poljubiti? Na trenutak joj strah proleti licem, no ubrzo ga nestade. Neodluan, Orry doda: - Ako sam te uznemirio, povlaim pitanje. Oi joj zacakle, a usne omekae. Uglovi se izviju u smiren osmijeh. - Ne moe; prekasno je. Osim toga - uzvrati mu stiskom ruke - i ja elim da me poljubi. Samo me je malo strah, to je sve. Nespretno i nestrpljivo Orry je zagrli. Usne joj bijahu meke i svjee. Pomalo se stidio svoje ukoenosti, no ona se pri vine uz njega, toplo i iskreno. Ostadoe tako na trenutak pripijeni, a zatim svoje osjeaje i enju iskazae ljubei se u oi, obraze, ui... - Medeline, volim te. Od prvog trena. Nasmijeila mu se sa suzama u oima. Dotakla mu je lice. Rijei su potekle same od sebe, poput bujice. - Oh, dragi moj Orry. I ja tebe volim, zar ne zna? Od onog trenutka kad smo se sreli. Nisam to htjela priznati sve do danas. - Obasula mu je lice i usne poljupcima. Nesvjesno, i sasvim spontano, Orryjeva ruka priblii se njenim grudima. Zadrhtala je i privinula se uza nj jo jae. A tada se odmakne. Znala je, a i on je znao: ne smije dopustiti osjeajima da nadvladaju razum. Sjeli su na stepenite kapelice gledajui bijele aplje kako uzlijeu s povrine movare. Obgrlio ju je oko ramena. Ona se naslonila na njega. Sjedili su posve nepomi no, poput dva lika s obiteljskog portreta. - Je li te mu... - proistio je grlo. - Je li te muio i nakon povratka s piknika ? - Oh, ne. Uinilo mu se da me sasvim dovoljno ponizio na Mont Royalu. Orry se namrtio. - Molim te, reci mi ako te ikad udari. - Jo nikad nije otiao tako daleko. Njegova je okrutnost prikrivena, i nanosi veu bol. Justin moe na nebrojeno mnogo naina povrijediti duh. On moe poniziti ovjeka osmijehom, ili pogledom. ini mi se da mukarci ove drave ne bi trebali strahovati od pobune robova, ve od pobune vlastitih ena. Orry se nasmije, a zatim dotakne rukav njezina jahaeg odijela. - U svakom sluaju ne krtari na odjei. Koliko ga je stajalo ovo odijelo? - Previe. U pravu si, ne krtari ni na emu osim na uvaavanju tuih osjeaja. Ako misli da mi neto

treba, kupuje mi. Dopustit e mi sve to poelim, no ne smijem zaboraviti da sam LaMotte. I da sam ena. - Sve bi bilo drugaije da si se udala za mene. Da barem jesi. - Oh, da je barem tako. - Nisam te smio zamoliti da se ovako naemo, ali... - pogledao ju je pokuavajui da ne pokae koliko pati - morao sam ti rei to osjeam. - Da. - Lagano prisloni svoj dlan o njegov obraz. -I ja sam morala. - Poljubio ju je strastveno. utjeli su sjedei jedno kraj drugoga. Nakon nekog vremena Madeline progovori s gorinom u glasu: - Justin mi sve ee spoitava da nisam prava ena. - Zbog ega ? - Nisam mu jo podarila potomka. - Valjda zato to je on... hou rei ... - zastao je i pocrvenjeo. - Ne, nije zbog toga to ne pokuava - rekla je i takoer porumenjela. Orryju se stisne eludac, kao da ga je netko probo noem. Sjedio je nepomi no. Bol u elucu je poputala, ali sporo. Madeline je nastavila. - Govorim tako otvoreno s tobom, jer o tome nemam s kime porazgovarati. Zapravo - pogledala ga je ozbiljno - uvjerena sam da je na Justinu krivica jer ula sam da i njegova prva ena nije mogla zanijeti. - Da, takb je - ree Orry. - Naravno, ne smijem mu ni sluajno spomenuti da je on kriv. - Zabranjuje ti da ima svoj stav o tome, eh? - Zabranjuje mi da imam bilo kakav stav. Cijeli slijedei sat razgovarali su o svemu: o njegovu prijatelju Georgeu. O ratu zbog kojeg obojica odlaze u Meksiko, i o skorim bitkama. O Priamovoj neposlunosti i kazni, i raskolu koji je zbog toga nastao u obitelji. No, sve teme o kojima su razgovarali inile su se nestvarnima. Toga trenutka sve im se inilo nestvarnim, sve osim ovog skrivenog mjesta i njihove ljubavi. Ve je i sunce poelo zalaziti, a sjene bivati sve due. Madeline je ustala. - Moram poi. Ne moemo se vie ovdje sastajati, dragi moj Orry. Poljubi me na rastanku. Zagrlili su se i milovali i govorili jedno drugom rijei ljubavi. Na kraju joj je pomogao da uzjae. Potjerala je konja oko ruevine, sjedei enstveno postrance, osvrnula se i zategla uzde. - Kad se bude vratio iz Meksika, sigurno emo se jo viati. Na zabavama, vjenanjima. I svaki put kad te budem pogledala, znat e to osjeam. Oh, Orry, toliko te volim! Posljednja reenica bila je izraz sree i krik bola. Odjahala je i nestala meu drveem. Poslije pola sata i Orry je pojahao kui. Gotovo je poelio da se ovaj susret nikada nije ni dogodio. Rana koja je skoro bila zacijelila, ponovno se otvorila i znao je - nikad je vie nee moi zalijeiti. Te noi, poslije veere, George i Orry proetali su do pristanita na rijeci. George je puio cigaru i bio prilino neraspoloen, a Orry nije objanjavao svoje cjelodnevno odsustvo i bio je na rubu ivaca. Sjeli su na dvije stare bave, gledajui u rijeku Ashley i odsjaj prvih veernjih zvijezda. Odjednom iz velike kue do njih dopre tresak vrata. Spazie Clarissu kako urno odmi e prema naselju Crnaca. - Izgleda zabrinuto - ree George. - Mislim da Priamu nije dobro. Brett mi je rekla da je majka danas popodne dvaput odlazila do kolibe za bolesnike. George ispuhne dim kroz nosnice i usta. - Prilino se savjesno brine o vaim robovima, zar ne? - S razlogom. Ne znaju se sami brinuti o sebi. Oni su poput djece. - Moda zbog toga to im nitko i Jie doputa da budu neto vie. - Oh, nemoj. Ne raspravlja mi se. - Raspravljaju politiari. Samo sam iznosio svoje miljenje. - Dobro. Vjerujem da si sad zavrio. Tim je tonom Orry dao Georgeu na znanje da vie ne eli o tome sluati. No, George ne odustane. Savjest mu nije dala mira, neto za njega neoekivano, i osjetio je da mora izrei svoje miljenje dokraja. Progovorio je mirno, vrstim glasom. - Ne, nisam zavrio. Tvoja je obitelj ugodna, Orry. Otmjena. Ljubazna. Prepuna vrlina. Isto bih mogao rei i o veini susjeda. Barem o onima koje sam upoznao. No robovlasnitvo, e pa... tu se potpuno slaem s tvojim bratom. Robovlasnitvo je poput prevelikog zalogaja mesa koji ne moe progutali, bez obzira koliko se trudio. - Mislio sam da te takve stvari ne zanimaju. - I nisu me zanimale. Do juer. - George otrese pepeo s cigare. - to su uinili onome robu?

Orry ga ne pogleda. Zurio je u rijeku i odsjaj zvijezda. - Ne znam. No, bilo to da su mu uinili, zasluio je. - E, ba to ne mogu progutati. Jedno ljudsko bi e ne bi smjelo muiti drugo. Ako sistem to omoguuje ili odobrava, onda taj sistem ne valja. Orry ustade, razjaren. Georgea zaprepasti otrina u prijateljevu glasu. - Dopusti da ti kaem neto o lunjacima. Ve mi je muka od Sjevernjaka koji su uvijek u pravu i koji kritiziraju sve to se ovdje dogaa. Cooper nam je priao o tekim uvjetima pod kojima ive radnici u Hazardovim eljezarama. Zar se vai radnici, tvorni ki robovi, neto razlikuju od ovih za koje si toliko zabrinut? I George naglo ustane. - ekaj malo. Ti radnici u eljezari... -- ekaj ti! Neka Sjevernjaci najprije poiste pred vlastitim pragom, a ne da odmah upiru prstom u na. Ako postoje problemi na Jugu, Junjaci e ih sami i rijeiti. - Ne ini mi se, prijatelju, da ih ba rjeavate. Osim toga, odmah se osovite i postajete borbeni im vam netko spomene da biste trebali prionuti i poeti rjeavati probleme. - Osovimo se kad nam Jenkiji kau da prionemo. Pakleno se razbjesnimo. Sjevernjaci se ve trideset godina mijeaju u stvari Juga. Ako tako nastave, to e dovesti samo do jednoga. - Do separatistike robovlasnike vlade? Junjaki pajdai u West Pointu uvijek bi to potegli kao prijetnju. Pa to onda ekate? Otcijepite se! - Ne, ne prijetim time - opovrgne Orry. - No, obeavam i te kakvu guvu svakom strancu koji bude uporno solio pamet Junokarolinjanima to da misle i kako da se ponaaju. - Da li pojam stranac ukljuuje i mene? - Da, dovraga, i tebe! - ree Orry i urno krene niz pristanite. George je odluio spakirati svoje stvari i krenuti ve iste veeri. No, odustao je. Shvatio je da Orryja neto mui, neto sasvim drugo od teme oko koje su se porjekali. Ipak, svaa ga je uznemirila. Poeo je razumijevati problem robovlasnitva i postao je svjestan prepirki koje izaziva to pitanje. Mogao je shvatiti oprene stavove i svae politiara. No, nije vjerovao da taj problem moe naruiti i vezu dobrih prijatelja Bilo je to sasvim neoekivano iskustvo. Iduih je nekoliko dana proteklo u prilino zategnutoj atmosferi. Prijatelji nisu spominjali svau na rijeci sve do posljednje veeri prije odlaska u Charleston. Orry je, nakon nekoliko aica pia, prvi pruio ruku. - uj, mi bi se, kako kau, trebali boriti protiv Meksikanaca, a ne jedan protiv drugoga. - Potpuno se slaem ~ odgovori George s olakanjem u glasu. - Ispri avam se zbog zabadanja nosa u vae stvari. - A ja se ispriavam to sam ti ga pokuao odgristi. S jo jednom aicom nazdravie pomirenju. No gorak okus svae i povod prepirci ostadoe u obojici. Orleansu. Odmah je predloio Orryju da se vrate na brod, jer da se sjetio kako ve dugo nije pisao kui. Orry odmah prihvati prijedlog. im su okrenuli lea gradu, Orryjev je duh primjetno ivnuo. Parobrod je zaplovio preko Zaljeva prema uu Rio Grandea. Iznenadna oluja, neuobiajena za to doba godine, otetila je stranji brodski kota s lopaticama, i primorala kapetana da usidri plovilo uz otok Saint Johna, ne bi li ga popravio. Manjim brodovima, maunama, putnici su prebaeni do obale i gradia Corpus Christija. Nekad znan kao Kinneyjev ran, gradi je zapravo bio obino selo s etrdesetak kua i duana na zapadnoj obali rijeke Nueces. Prijatelji se razdvojie na nekoliko sati. Orryja oarae niske, pjeane obale Teksasa. vrljajui blatnjavom, glavnom ulicom zaudio se vidjevi nekoliko antilopa kako pasu meu neobojanim kuama. Spazio je i upozorenje izvjeeno na jednoj trgovini, upozorenje o tarantulama, i pourio da to ispri a Georgeu. Kad su se sreli, otkrio je da prijatelja zanima sasvirn druga vrst divljai. No, izvjetaj je bio obeshrabrujui. - Vidio sam tono jednu djevojku. Takvog lica da bi okamenila i stijenu. Moda u veeras imati vie sree. - Gdje? - Na zabavi. Pripremaju je mjetani u ast vojnika s nasukanog parobroda. Kunem se da u poludjeti ako ne obavijem ruke barem oko jednog enskog struka. Zabava je odrana u velikom taglju trgovake postaje pukovnika Kinneyja. Na krov su objeene svjetiljke, a s greda su visjele od moljaca izgriene arene zastavice. Prljav pod bio je prekriven svjeom slamom, dovukli su nekog guslaa i postavili klimav stol zatrpan kolaima, pitama i velikom

zdjelom puna s viskijem. Bilo je prisutno otprilike osamdeset oficira i obi nih vojnika, i dvostruko vie mjetana, ali samo sedam djevojaka. Samo je jedna od njih bilcf lijepa, i stoga u sreditu panje. A bogme ju je i zavrijedila. Bila je vitka, oaravajua dvadesetogodinjakinja crvene kose. Koa joj je bila bijela poput mlijeka, a oi tako modre da je George morao priznati kako sli nih nije vidio u ivotu. Nije ga obeshrabrila njezina visina, a niti desetak oficira koji su je ve bili okruili. Meu njima bilo je i majora i pukovnika. Bio je siguran da bi odmah potegnuli svoje inove kad bi se usudio da otvoreno krene u napad. Morao je nadmudriti monijeg neprijatelja. Dok je gusla ugaao violinu, George se probio do zdjele s punem, osmjehujui se i upoznavajui s mjetanima. Za pet minuta otkrio je vaan podatak i smislio plan. Samouvjereno je krenuo prema civilu koji je stajao pred velikim, otvorenim vratima taglja. George je bio svjestan da dobro izgleda. Potroio je pola sata etkajui prainu sa svijetloplavih hlaa, te latei mjedeni balak i korice svoje gotovo metar dugake pjeadijske sablje. ovjek na kojega je elio ostaviti dojam bijae rumen, kratka nosa i kratke, neposlune kose, vie sijede nego crvene. Bio je odjeven u staromodno odijelo od crne, fine tkanine. George mu nazdravi aom puna. - Izvanredna zabava, gospodine. Teksaani su odlini domaini. Ironino se nasmijeivi, ovjek odgovori: - U ratu, porunice, patriotizam katkada nadjaa razboritost. - Ne razumijem, gospodine. - U Corpus Christiju vojnici nisu ba omiljeni. Trupe generala Taylora bile su se ovdje ulogorile prije odlaska ka uu Rio Grandea. Bilo je to iskustvo koje ovaj grad nee zaboraviti. Sreom, Teksaani znaju kako da obrane sebe, ili jo bolje, svoje keri. - Potape rukom golem revolver to mu je visio u koricama o desnom boku. Cijev mu je bila duga gotovo trideset centimetara. Vjerojatno Pater son Colt, pomisli George. Kalibar 36. - Oh, i vaa je ker veeras na zabavi? Rumeni ga ovjek pogleda, sve vie se zabavljajui. - Nisam to rekao, mome. No oito je da si u sve dobro upuen. Je li to razlog zbog kojega si doao k meni, i tako se raspriao? George se zagrcnu, pa se nasmije. - A ja sam pomislio kako sam domiljat. U pravu ste, gospodine. Jasno mi je da nemam nikakvih izgleda u onoj guvi koja vlada oko nje. A kad biste me vi upoznali, bogme, imao bih i te kakvu prednost. - Moda nisi domiljat, mome, ali si zato pametan. U svakom sluaju, ne mogu te upoznati ako ti ne znam ime. - Porunik George Hazard, Osmi pjeadijski. Zdepasti ovjek prui ruku. - Patrick Flynn. Roen u Cappamoreu, okrug Limerick, no vie mi se svia da velim kako sam Teksaa-nin. Dovoljno sam dugo ovdje! Stigao sam godinu dana poslije pukovnika Kinneya. Iste sam godine ostao bez ene, no Constance i ja uspjeli smo preivjeti, iako je malo pravnih poslova od kojih bi se ovjek mogao prehraniti. - Vi ste odvjetnik? U ovom gradu? - Povremeno odlazim na mjesec dana u San Antonio. Tamo mogu zaraditi za ivot, jer su ljudi prili no svadljivi. Studirao sam pravo jo u Belfastu, i stekao dobru praksu, ali u pravnim pitanjima vezanim uz brodarstvo. itav niz nedaa dotjerao me do Teksasa, ba u vrijeme kad se Sam Houston borio za njegovu nezavisnost. Odluio sam se skrasiti u Corpus Christiju jer sam mislio kako e jednog dana postati snana luka s mnogo posla za odvjetnika. - Ponovno se ironino nasmijao i dodao: - No, razvitak nije iao ukorak s mojim eljama. - Zabacio je glavu i iskapio pun. - Ili s mojom ei. - Ali, vjerojatno vam se svia ovdje? - Oh, da, doista - kinine Flynn. - istog zraka i slobodne zemlje ima napretek. A nema svih onih snobovskih zavrzlama koje su me muile u starom kraju dok sam jo bio djeak. Dodue, i ovdje se nekima ne svia to sam katolik, iako nigdje ne mogu to iskazati, jer u blizini nema katolike kapele. Eto, po tome malo iskaem, a iskaem i stoga to ne odobravam robovlasnitvo. - uo sam da ga veina Teksaana podrava. - Naalost, tako je, iako im esto govorim: ovjek e bolje raditi zbog vlastitog probitka nego zbog nadglednikove palice. No tu istinu moji susjedi ne ele shvatiti. Veina ih samo guna i psuje, no nekolicina usijanih glava najradije bi me najurila iz grada. Ne usu uju se jer sam, uzmimo, estok ovo. - Nasmijao se i ponovno dotakao drku svoga colta. - No, ti si htio upoznati Constance. - Da, vrlo rado. - Bit u sretan da ti je predstavim, samo da je spasim od one gomile dosadnjakovia, od kojih ti ni jedan nije ravan po ... domiljatosti. Da nisi moda Irac? George se nasmije.

- Ne, gospodine. - Trudit u se da zanemarim taj nedostatak. Odvjetnik se otputi kroz gomilu. George izravna ovratnik, spazi Orryja kako je krenuo prema njemu, i da mu znak da se ne pribliava. Orry se obazre, shvati to se dogaa i pridrui se nekolicini titularnih porunika koji mrzovoljna izgleda stajahu uz zdjelu s punem. Patrick Flynn izbavi ker iz grupe starijih oficira, i povede je prema Georgeu. On je pokuavao zanemariti neprijateljske poglede i usredotoiti se na djevojku. Malo zbunjena, zabavljala se nainom na koji ju je otac ugrabio, i prepustila se da je odvede i predstavi Georgeu. - Constance, ovo je porunik Hazard. elio te upoznati, a toliko je domiljat da je odmah shvatio kako mu je prava prilika da najprije porazgovara sa mnom. - Ali, kako je mogao znati da ja elim upoznati njega, oe? - upitala je trpko se osmjehnuvi. George se istezao ne bi li izgledao vii. Boe, jo sam uvijek pet centimetara prenizak. Nasmijeio se i zagledao pravo u njene blistavoplave oi. - Dajte mi pet minuta, gospoice Flynn, i otklonit u svaku sumnju. Constance se nasmije. Spazi otrobrkog majora kako im se samouvjereno pribliava, uhvati Georgea pod ruku i zamoli: - Zapleite sa mnom, porunice, ili nam nee ostati ni tih pet minuta. Nita vie nije trebalo rei. Gusla je svirao kripavi valcer, a George povede Constance mimo gnjevnog majora do plesnog podija. Bila je njena i ugodno je mirisala; toliko je bila draesna i ljupka da se George posebno trudio pridravajui je za vrijeme plesa. To je i primijetila: - Dodir vam je tako oprezan, porunice. Zar se bojite da sam od stakla? - Ali, ne. Niste krhki, dapae, nevjerojatno ste podatn... hou rei... Zapeo je u pola reenice. Koji mu je vrag? Obino se ne bi zbunio pleui s djevojkama. Ponaao se poput Orryja, koji ga je, stojei za stolom s punem, promatrao lica nacerenog od uha do uha. Preostali dio plesa progovorili su nekoliko openitih reenica. Neto je natucao o West Pointu i domu u Pennsylvaniji. Ona je ponovila veinu stvari koje je ve uo od njena oca. Georgeu se glava potpuno ispraznila. Jednostavno nije mogao odabrati prave rijei, a kamoli izgovoriti ih sa armom. Constance je, pak, bila sasvim oputena, smijeei se i avrljajui bez ikakvih tekoa. Uskoro je otkrio da nije samo lijepa ve i pametna. - Otac me bio poslao u djevojaku akademiju u San Antoniju. Velik je pristaa obrazovanja ena. Prilino je slobodnih nazora za ovjeka njegova porijekla. Stalno govori kako vjerovanje u Sveto Trojstvo ne smije ovjeka odvratiti od zanimanja i za sve svjetovno. George se nasmije, opustivi se malo. - Svia mi se va otac. - Vjerojatno i vi njemu, jer inae nikad ne bi pristao da nas upozna. Drago mi je to je to uinio. - Zaista? Gospoice Flynn, pa to je divno! Zanesen iznenadnim oduevljenjem zavrtio ju je u taktu valcera. Idueg trena, ukraenom lepezom lagano mu je takla ruku. eljela je da prestanu plesati. Zastao je. Svud oko njega vidio je nasmijana lica. ak je i Orry skrivao cerekanje. Constance mu apne. - Svirka je prestala prije nekoliko trenutaka, porunice Hazard. - Doista? Bogamu! Zapravo... gospoice Flynn, nisam htio psovati pred dam... - Porunice - prekinula ga je. - Poet u psovati ako dopustite da padnem u ruke onom dragunu koji nam se pribliava. Molim vas povedite me u etnju. - Sa zadovoljstvom. George joj ponudi ruku i povede do vrata taglja. Major s brkovima uputi se za njima, svakog trenutka sve bjenji. Bio je samo tri koraka iza njih, kad se Patrick Flynn namjerno spotakne. Naletio je na majora i gotovo ga zalio punem po uniformi. Odvjetnik obaspe oficira bujicom isprika, tako da se ovaj nije stigao naljutiti. Za to vrijeme George i Constance ve su nestali u mraku. - Zaljubljen sam - rekao je George nakon nekoliko sati. ( - A u tome je, dakle, stvar? - zakljui Orry. -Mislio sam da ima nervni napad. Nikad te ranije nisam vidio tako glupava lica pred nekom djevojkom. A ni tako zapetljana jezika. etali su obalom rijeke, uputivi se prema bijelim atorima i svjetiljkama, improviziranom logoru za ljude s parobroda. George zastade na trenutak, jer preko puta pretri veliki, divlji zec. Zat4m uzdahne i ree: - Mislim da joj se sviam, ali nisam siguran. - Naravno da joj se svia. Provela je gotovo cijelu veer u tvom drutvu, zar ne? A mogla je birati. Ne ba zgodnije mukarce od tebe, ali... - Orry se oito alio, ali blago - ... barem mukarce koji joj ne dosiu do nosa. George svata izgovori prijatelju i pljesne ga po ramenu. Orry se smijao. Najzad George jo jednom

uzdahne. - Nadam se da e popravak broda trajati barem tjedan dana. Pozvala me sutra na ruak. Kuhana teksa-ka govedina i krumpiri. - Ve ste razgovarah i o tome kakva je kuharica? Sve mi se ini da si naao enu svog ivota - ree Orry tiho. - Tako mi boga, izgleda da si u pravu. Onoga trena kad sam stavio ruke na njen struk i rame, osjetio sam... neto znaajno. No iskrsli su neki problemi koji ugroavaju trajniju vezu. Irkinja je. I jo k tome katolik. A na Sjeveru ta kombinacija nije ba poeljna. - Strahovito si se brzo uozbiljio. - Ne mogu si pomoi. I ba me briga. George Hazard, pobornik slobodne ljubavi, odjednom je sasvim nemoan. To je najudnije od svega. - Ne, nije. Sasvim te dobro razumijem. George je uo to je Orry rekao, no bio je toliko uzbuen da ne zamijeti sjetu u prijateljevu glasu. Udaljeni pisak parobroda oznaio je posljednji poziv brodiima da krenu. George stisne ruku Patricku Flyn-nu. - Dovienja, gospodine. Bili ste predivni prema jednom strancu. - Ti vie nisi stranac, mome - ree odvjetnik brzo pogledavi kerku. Constance je obavila ramena laganim alom i vrtjela u ruci suncobran. Flynn poloi drugu ruku na Georgeovo rame i prijateljski ga stisne. -elimo ti sreu na bojnom polju i da pametno izvrava svoju dunost. Bilo bi nam vrlo drago da se opet sretnemo. - Da, gospodine. Trudit u se. U rijeima je zazvuala nada a ne uvjerenje. George je itao u novinama o mnogim momcima koji su pali u Meksiku, ne samo od metka ve i od bolesti. Jo e mnogi pasti prije nego to taj rat zavri. Prije samo nekoliko dana nisu ga muile takve misli. A sad odjednom, u nekom smijenom selu na pustoj obali, otkrio je koliko mu je ivot dragocjen. Iziao je iz kue, a Constance ga je pratila. George zakorai s drvenog nogostupa u blato, i prui ruku. Prsti im se isprepletoe. Uz pomo ona sie s nogostupa, stane uz njega, i otvori suncobran. Dan je bio jesenje tmuran, s dakom zime u vjetru. Preuzeo je suncobran, i ponudio joj ruku. Privila se uz njega, tiho mu govorei. Kia je poela sipiti, a oni pourie prema malom molu gdje je ekao posljednji brodi. - George, hoe li mi pisati? - Naravno. Svakoga dana! A ti meni? - Zna da hou. Mora se vratiti, to prije. - Obeavam ti. elim ti pokazati Pennsylvaniju. Predstaviti te svojoj obitelji. Bio je siguran da bi ih Constance osvojila i sruila predrasude o katolicima, predrasude jake ne samo u njegovom kraju ve i u cijeloj Americi. A ako je obitelj usprkos svemu ne bi prihvatila, on bi se odrekao Hazardovih. Za samo nekoliko dana, ta mu je djevojka postala cijeli svijet, ba ona bila je jedinim razlogom to se poeo bojati meksikih metaka kao nikada prije. - Otac je zadivljen svime to si mu ispri ao o svojoj obitelji - rekla je. - Sad je jo uvjereniji da su Teksaani budale jer ne ele shvatiti da je budunost u tvornicama, a ne u farmama. - Ni obitelj moga prijatelja Orryja ne eli to shvatiti. - Junjoci su katkada strano uskogrudi. Nita uskogrudniji od Sjevernjaka, pomisli, sjetivi se onog tjedna kad je krenuo za Moni Royal i ispada koji se dogodio u Philadelphiji. Netko je crvenom bojom napisao prostake rijei du cijeloga zida katolike crkve. ak je i njegov brat Stanley, koji nije drao do katolika, bio zgranut. Dodue, samo na rijeima, ne pomiljajui da bi trebalo neto i poduzeti. U brodiu su ve sjedila tri starija oficira. Svi su se nestrpljivo mrtili. Kormilar je dao znak Gcorgeu da pouri. Udarac vjutra istrgiie mu suncobran iz ruke. Idueg trenutka plovio je povrinom vode poput smijenog amia. Ljudi u brodicu poee se smijati. George nije mario. Um i srce bili su mu zaokupljeni Constancom; vatrena kosa leprala je na vjetru, njene se plave oi zagledae u njegove, a obraze joj poprska kia... Nije kia, shvatio je zaprepaten. Bile su to njene suze. - Constance, nisam ovo nikad dosad rekao nekoj djevojci. Moe misliti da sam neodgojen i brzoplet, jer se znamo tek nekoliko dana. No, siguran sam... - brzo je uzdahnuo i zatim izgovorio: - Volim te. - I ja sam zaljubljena u tebe, George. Poljubi me! - Ovako javno? - Da. Javno. Ili tajno. Hi bilo gdje, ali, zauvijek. Posljednje su rijei bile gotovo krik. Obavila mu je ruke oko vrata i oajniki ga poljubila.

Privio ju je k sebi, visto je zagrlivi. Njena crvena kosa milovala mu je lice. Osjetio je suze na obrazima, ne njezine ve svoje, ali ga nije bilo briga. Kormilar je zaurlao* - Posljednji poziv, porunice. Ukrcajte se ili e vas proglasiti dezerterom. Na puini parobrod se oglasi piskom. George se otrgne od Constance i potri pristanitem. Uskoio je u brodi i sruio se na artiljerijskog pukovnika koji ga estoko opsuje. Sjeo je na srednju klupu, vesla je upro o vesla, i brodi se odvojio od mola. Kia mu je prskala u lice. Shvati da je izgubio eir. Nije ga bilo briga. Constance Flynn stajala je na pristanitu, a kosa joj je vijorila na vjetru poput crvenog barjaka. - Vratit u se - rekao je George tiho, a oficir koji je sjedio do njega tupo je buljio. Ponovio je reenicu, gledajui obris Constancina lika kako nestaje u daljim, zajedno sa siluetama gradskih kua. Vratit u se. Bilo je to obeanje, ali istovremeno i molitva. Narednik Jezreel Flicker zurio je prema praznoj plai. - Ni traga od Meksikosa. Ba udno. Ova naa invazija sigurno nije nevidljiva. Orry, koji je sjedio do narednika u niskom i plitkom amcu, zagunda: - to nas ne alju na obalu, dodavola?! Ako su iza onih pjeanih breuljaka rasporeeni strijelci, zbrisat e nas kao muhe. Flickerovo oblo lice ostane mirno. Bio je regularni vojnik, utljiv Kentakanin, desetak godina stariji od Orryja. Obojica su preutno znala da narednik zapravo zapovijeda vodom. Kao odgovor na Orryjevo nervozno gunanje, Flicker ree: - No, no, porunice. Znam da ste nestrpljivi da vidite slona. No, vjerujte mi, uope nije ugodan prizor. Orry se namrgodi. Shvaao je da naredniku Flickeru nije stalo do slave i bitke; ve je proao borbe kod Monterrey a i drugdje, i preivio. No Orry jo nije proao vatreno krtenje. U Meksiku je bio skoro est mjeseci, a uo je jedino pucnjeve glupih dobrovoljaca koji bi se napili i tako praznili puke. Veina Orryjevih ljudi izgledala je razdraljivo; jaka morska struja stalno je ljuljala i pomicala njihov amac. Dvanaest metara dugaak, brodi je bio jedan od stotinu pedeset koliko ih je general Scott bio specijalno naruio za ovaj zadatak. Svaki je amac brojio osam lanova posade i etrdeset do pedeset vojnika. Dodue, od stotinu pedeset samo je ezdeset pet takvih amaca isporueno, i svi su se tog trenutka ljuljukali poredani na puini nasuprot otoka Sacrificios, nekih etiri kilometra daleko od lukog grada Vera Cruza. Ba ovdje, izvan domaaja gradske artiljerije, general Scott je namjeravao iskrcati trupe i poeti napredovanje prema Mexico Cityju. George i Orry pripadali su dvjema etama Osmog pjeadijskog. Obje su ete trebale biti u prvom valu iskrcavanja na obalu, zajedno s regularnim pjeadijskim i artiljerijskim jedinicama Prve brigade generala Wor-tha. Orryjev vod bio je sastavljen od Iraca, Nijemaca, nekoliko Maara i est roenih Amerikanaca. ak i u miru, amerika je vojska uglavnom bila popunjena useljenicima. Osmorica veslaa trudila su se da zadre brodi u odreenoj liniji s ostalim amcima, ekajui znak za iskrcavanje. Ve su bili izgubili nekoliko sati jer su jake struje oko Sacrificiosa stalno naruavale besprijekorni poredak amaca. Iza njih se na puini ljuljukala ostala flota spremna da nastavi iskrcavanje. Brodovi za prijevoz trupa - deseci razliitih plovila, od velikih i malih parobroda, do najmanjih topovnjaa. Na krievima i na vrhovima jarbola najveih brodova naikali su se promatrai; mornari i ostali vojnici koji e se iskrcati u kasnijim desantima. Dok su topnici punili brodske topove karteom, mali orkestri s drugih plovila natjecali su se meusobno. Orry je uo Hail, Columbia i Yankee Doodle, izmijeane s pljuskanjem valova o amac, i s psovkama i gunanjem njegovih ljudi. Morao je priznati da gunaju s punim pravom. alili su se na sve to su sljedovali, od cipela loe izrade, jer ako je desna bila u redu, lijeva nije pristajala, i obrnuto, pa do uturica obloenih kauukom. Kad je jedan redov otpio iz uture, lice mu se smrklo te je ispljunuo sadrinu preko ruba amca. - Nije ugodno piti toplu vodu, zar ne, Novotny? - Flicker se nacerio. - Trebao si posluati to sam ti rekao prolog tjedna. Kauuk se zagrijava. Prvom prilikom baci to i nabavi jednu od ovih. - Potapao je svoju uturicu, sasuenu tikvu objeenu o opasa. Vojnici su se alili i to su ih poslali u bitku natrpane rancima i zimskim injelima. A gunali su i zbog oruja. Samo nekoliko eta imalo je nove puke iz 1841. godine, a Orryjevi ljudi nosili su stare ostrague glatke cijevi. U vrhovnoj su komandi, naime, drali da ljudstvo, obi ni vojnici, nisu dovoljno bistri, i da lake rukuju starim pukama. Orry se nije slagao s takvim stavovima. im ljudi spoznaju da ih smatraju nevrijednima, ba e se tako i ponaati. Dan je bio blag i vedar. Sjeverozapadno vidjeli su se tornjevi i krovovi kua u Vera Cruzu. Pred njima se u daljini nazirao velianstveni, snijegom pokriveni vrh Orizabe. No, Orry nije primjeivao pejza. Razmiljao je o tome koliko su se, po dolasku u Meksiko, promijenili njegovi nazori o vojsci, Jo je

uvijek prieljkivao vojniku karijeru, zbog toga je eljno iekivao prvu bitku. No, sjaj i veliajnost o kojoj je sanjao sasvim su iezli. Prije svega, njegove su ratne dunosti, barem dosad, bile obeshrabrujue i neprihvatljive. Parobrod iz Corpus Christija usidrio se u luci Brazos Santiago, na uu Rio Grandea u more. On i George krenuli su s ostalim trupama u unutranjost, i ve idue noi Orry je dobio dizenteriju, kako mu rekoe, sasvim normalnu bolest za pridolice. Ni ugodni krajolik Sierra Madre nije mogao ublaiti sav njegov jad. Prijatelji su se bili prijavili u svoj puk u Saltillu. Bili su odreeni da zamijene oficire ranjene kod Monterreya. Orryjev etni zapovjednik bio je lijeno gunalo po imenu Wilford Place. Kapetan Place mrzio je svakog podreenog i nadreenog, no Orry uskorb shvati da takav stav nije izuzetak, ve pravilo. U armiji Sjedinjenih Drava neprijateljsko dranje bilo je nain ivota. Ljudi iz West Pointa prezirali su oficire koji nisu zavrili Akademiju. Regularni vojnici mrzili su nedisciplinirane dobrovoljce kojima je jedino bilo stalo da pale meksike kue, kradu i siluju Meksikanke. Vojnici roeni u Americi nisu vjerovali useljenicima, i obrnuto. ak i najvie vojno rukovodstvo ivjelo je u stalnom suparnitvu. Od poetka rata general Worth se sporio s generalom Twiggsom oko toga tko je kome nadreen. Ta besmislena svaa stvorila je podijeljene grupe meu oficirima, da bi zbog nje najzad prijateljstvo razvrgli Worth i Zach Taylor, koji su se poznavali jo od rata 1812. I Washington se ukljuio u igru nepovjerenja. Poto je porazio neprijatelja kod Monterrey a, Taylor je Meksikancima dopustio da se povuku. Mnogi su tvrdili da to nije smio uiniti, budui da je kao glavni zapovjednik morao poraenima postaviti tee uvjete. Njegovi protivnici tvrdili su da je morao nemilosrdno unititi meksiku vojsku i tako okonati rat. Predsjedniku Polku takve su tvrdnje posluile da otro kritizira Taylor a, kojeg su njegovi vojnici izuzetno cijenili zbog mudrosti i uvene hrabrosti. Taylorova popularnost medu liberalima takoer je utjecala na Polkovo neprijateljstvo. Jer Polk je ipak bio lojalni demokrat. Predsjednikova je zamisao bila da otvori novu frontu na jugu, kao izravnu prijetnju glavnom gradu Meksika. Da bi to postigao, nije mu nita drugo preostalo nego da na elo te armije postavi drugog jednog generala liberala - vrhovnog zapovjednika Winfielda Scotta. Kako bi ostvario zamiljeno iskrcavanje, Scott je Tayloru uzeo devet tisua regularnih vojnika, ostavivi ga s armijom sastavljenom uglavnom od dobrovoljaca S takvim jedinicama Taylor se morao suprotstaviti velikoj meksikoj sili, koja se, kako se ukalo, pokrenula da ga napadne. Meksikancima je zapovijedao u Santa Ana, ,kojega su tada ve prozivali osobenim Napoleonom Zapada. Drskiji tovatelji nazivali su ga Besmrtnom Troetvrtinom, zbog njegove drvene noge. Sva ta strateka manevriranja i generalska podmetanja Orryju su znaila sam jedno - nemogunost da se odmah ukljui u borbu. Pod Worthovim zapovjednitvom George i Orry su poetkom sijenja krenuli natrag u Santiago, da bi tamo s ostalim trupama amili na plai ekajui da ih intendanti opskrbe svime to je bilo potrebno. Ne bi li prekratio vrijeme, Orry je pisao duga pism^ Madelini. im bi zavrio jedno, poderao bi ga i poeo pisati novo. A sad je, devetog dana mjeseca oujka, ljeta go-spodnjeg 1847, uao u amcu ne okusivi jo ar prave bitke, nego samo matajui o njoj. Iekivanje je sigurno bilo tee nego to e biti sama borba. Iznenadni topovski pucanj vrati ga u stvarnost. Kroz umu jarbola i krieva, lebdio je oblai dima, i izvijao se ponad parobroda Massachusetts. Uzbuenje preplavi Orryjev glas kad se obrati naredniku Flickeru: - To je znak! - Da, gospodine, ini mi se. -Flickerov glas zazvui napeto. To uvjeri Orryja da on nije jedini koji je oekivao jak otpor s obale. Odjednom, gromoglasan urlik zaprepasti vojnike u amcu. Redov Novotny objasni ostalima. - To dolazi s brodova. Tattnallovi mornari i topnici. Urlaju da nas ohrabre. ezdeset pet amaca pokrenue se prema plai. Kasno popodnevno sunce bljeskalo je na vrcima nekoliko tisua bajuneta. Veslai prionue o vesla i ostavie topovnjae i zatitne eskadre iza njih. Oduevljen veliaj nou trenutka, Orry zaboravi na bolest i dosadu proteklih mjeseci. Ovo je bila prava umjetnost ratovanja, slavna strana vojnikovanja. Jedan laki i brzi amac na vesla izdvoji se ispred svih. Veslai su grabili vodu, oito elei da njihov amac stigne prvi do plae. Na pramcu je isukane sablje stajao ovjek kojega svi prepoznae: bio je to njihov sjedokosi voda, general Worth, Narednik Flicker otrgne eir, maline njime i uzvikne hura za generala, Orry mu se pridrui zajedno s ostalim vojnicima. Uskoro se urlanje zauje iz s\ih amaca prvog desantnog vala. Nekoliko trenutaka prije nego je kobilica njihova amca zagrebala pjeano dno i Orry isue sablju, Uspravi se i prvi iskoi na obalu. Vitlajui sabljom, povie: - Juri, momci! Ravno do dvorana Montezume u Mexico Cityju? Nakon poetka koji je toliko obeavao, uslijedilo je razoaranje.

Puk se postrojio uz zasta\ u i s isturenim bajunetama krenuo u juri prema prvom pjeanom breuljku. Juri je ubrzo splasnuo jer tamo ih nije ekao niti jedan Meksikanac. Nije bilo ni traga konjici ili pjeadiji. Jedini neprijatelji koji napado^e Amerikance bijahu pjeane buhe i jak vjetar koji im je oi, noseve i usta punio zracima pijeska. Pripremivi ih za iskrcavanje, general Scott je podijelio svoje ljude u tri jedinice. Prve dvije ve su bile na plai, Worthovi regularni vojnici i oni iz druge brigade generala Daveya Twiggsa. Za njima se iskrcae i dobrovoljci. Zapovijedao im je general Petterson. U sastavu dobrovoljake brigade bile su i jedinice iz June Karoli-ne, Tennesseeja i Pennsylvanije, a njih je \odio ovjek po imenu Gideon Pillow Imao je in generala, a zasluio ga je tako to je prije rata bio Polkov ortak u odvjetni koj kancelariji. Kako se sputala no, borbena linija amerikih trupa irila se ka sjeverozapadu. Worthova brigada drala je desno krilo, blizu mjesta iskrcavanja, a Orry se sa svojim vodom poeo ukopavati nedaleko od plae. I po mirnom i lijepom vremenu bili su potrebni dani ne bi li se iskrcalo sve ljudstvo i oprema za borbenu liniju dugaku etrnaest kilometara. Kad su ameri ke jedinice konano opkolile Vera Cruz, ukopavi se oko grada, svi su ekali da artiljerija zapone s paljbom. No, inilo se da grad nee pasti tako skoro. Bio je dobro utvren, okruen s devet tvrava na kopnu i utvrdom San Ju an de Uhia s luke strane. Bila je prola pono kad je Orry upao u ator-blago-vaonicu. Uniforma mu je bila natopljena znojem, a tijelo pranjavo i izgrieno od buha i komaraca. Sjeo je za prljav stol. i zabuljio se u neto to je li ilo na komad starog mesa zataknutog u pukotinu. Pokuao je noktom izvui sasueno meso: - Boe, pa taj je stol uasno prljav. Kapetan Place brisao je lice arenim rupcem. - Nije na. Pri iskrcavanju su dosta toga zamijenili. Ovo su stolovi za kirurke operacije, zadnji put upotrijebljeni kod Monterrey a. Amputacije... i takve stvari... Orry se tigne i stane brisati ruku o hlae. Tada zauje kako svi prasnue u smijeh. ak se i uvijek ozbiljni Place grohotom cerio. Bio je to stari vojni ki tos, saznao je Orry kasnije. T bilo mu je odmah bolje. Konano su ga bili prihvatili, vie nije bio novajlija. Nitko te noi, a ni kasnije, nije saznao zato meksiki zapovjednik u Vera Cruzu nije ispalio ni jednoga metka na Amerikance koji su se iskrcavali. No neprijatelj koji se nije ni oglasio jo je vie razdraio Orryja dok je obilazio straarska mjesta oko tri sata izjutia. Nije micao desnu ruku s boka gdje mu je visio pitolj koji je poput veine oficira nabavio o vlastitom troku. Bio je to model iz 1842, s jednim metkom, marke /. N. Johnson. No je bila vjetrovita, bez zvijezda. Orry je ba bio na putu izmeu dvaju straarskih mjesta kad zauje neto. Zvuk je dolazio s njegove lijeve strane. Uinilo mu se da je uo glasove i korake. Usta mu se osue dok je izvlaio pitolj. - Tko je tamo? uo je samo tiinu i vjetar. Ponovi pitanje i istoga trena shvati da je izvanredna meta. Tono iza njega, na atoru taba puka svijetlio je fenjer. Brzo se pokrene. Nije napravio ni dva koraka kadli ponovno zauje glasove, ovaj put sasvim jasne, i razabra rijei izgovorene na panjolskome. Iz mraka bljesnue i zagrmjee tri pucnja. Osjeti kako mu kugla probija hlae. Baci se na koljeno, nacilja i povue okida. Netko zavriti. Drugi opsuje. Brzi se koraci udalje u mrak. Straari s oblinjih mjesta povikae. Orry osjeti bol koji zasjeni nagli osjeaj pobjednika. Pogledao je nogu i sav zauen ustanovio da puani metak nije samo probio nogavicu hlaa. Probio mu je i list noge. Smirio je straare i odepesao do lijenikog atora. Propjeaio je skoro osamsto metara i cipela mu je bila puna krvi. Deurni ordonans propisno ga pozdravi. Prije nego to mu odzdravi, Orry se srui u nesvijest. Rana nije bila ozbiljna. Osjeao se mnogo bolje kad ga je George idueg dana posjetio. - Dakle, zaradio si prvu ratnu ranu! - osmjehnu se George. - estitam. Orry se namrti : - Mislio sam da e moje vatreno krtenje izgledati sasvim drugaije, ba ti hvala. Biti nastrijeljen iz mraka, od gerilca, ne odgovara mojoj predodbi junatva. ini mi se da sam jednog ipak pogodio. - Jesi, Flicker je ujutro pronaao tijelo. - Vojnika ili civila? - Vojnika preruenog u seljaka. Oprema mu je bila vojnika. Orry je izgledao manje razoaran. George une uz poljski krevet i proape. - Reci mi neto. Kad je poela pucnjava, jesi li se uplaio ? Orry zatrese glavom. - Nije bilo vremena. No, minutu ili dvije poslije - zastade na trenutak - bilo me je strah. Kad sam u mislima ponovio svaki detalj kojeg sam se mogao sjetiti, tek tada sam se uplaio.

to je vie mislio o tome, sve je bio sigurniji kako je otkrio neto novo i vano o ljudskom ponaanju u ratu. Nekoliko noi kasnije, u svom atoru, George se nagnuo blie fenjeru, vrtei olovku u ruci. Pisao je jedno od svojih dugakih pisama Const and. Slao bi ih redovito, svaka tri dana. Toliko ju je volio da je elio podijeliti s njom gotovo sve svoje doivljaje. Naravno, nije iskazivao sve osjeaje u pismima. udnja da bude uz nju ispunjavala ga je estokom mrnjom prema ovom ratu, neim to nije ni slutio da e osjeati prije boravka u Corpus Christiju. Dok je razmiljao to da napie, neto ga pokaklja po vratu. Slobodnom rukom zgnjei komarca i namrti se dok je brisao ruku o rub poljskog kreveta. Ponovno prisloni olovku na papir. Nevidljivi snajperisti obino zapucaju svake noi, no veeras ne pucaju esto. Sve ee vjerujem da je na pravi neprijatelj ova zemlja. Vjetar pue p... Prekrii slovo p: htio je napisati pakleno. bjesomuno, i zbog toga su nam oi i odijela stalno puni pijeska. Kad se ovjek povue u ator, skloni se od toga zla, no to mu ne jam i mir, ni ugodan san, jer nastavljamo borbu s neprijateljem kojeg nai oficiri i ne spominju. Mislim na vojsku buha i krpelja kojih je ova obala prepuna. Mali Mac McClellan, jedan od drugova iz West Pointa koji je ovdje s inenjercima, otkrio je nov nain obrane protiv te dosadne gamadi. Svake noi istrlja se od glave do pete usoljenom svinjetinom, i tako zatien uvue se u platnenu vreu koju zavee uzicom oko vrata. Kae da je uspjeh zajam en, no ja jo nisam toliko oajan da pokuam neto sli no. George se ispravi jer vani odjeknu pucanj. Neto zavriti. Zauje ljude kako viu i tre. Ostavi pismo i urno izie. Straar uz njegov ator leao je pogoen snajperskim metkom. Redov otprilike Georgeovih godina leao je postrance, osvijetljena lica. Oko koje je George mogao vidjeti bijae otvoreno i zurilo je u prazno. Hitac je pogodio straara posred lea. Narednik preuzme zadatak da se pobrine za mrtvaca. Momak je bio iz druge jedinice, i George ga nije poznavao. Vratio se potresen u ator i podigao pismo. Nee pisati o pogibiji redova. Nastavio je pismo, no morao je istoga trena prekinuti. Lice mrtvoga momka stalno mu je bilo pred oima. Prolo je pet minuta prije nego to su mu se ruke prestale tresti. Tek je tada ponovno uzeo olovku. Jak sjeverac odgodio je iskrcavanje Scottove artiljerije, municije i teretnih ivotinja. Niti jedna granata nije ispaljena na Vera Cruz sve do 22. oujka. Te su veeri topovi zapucali prvi put. Scott je planirao sravniti grad, kako je govorio, temeljitom vatrom granata. Orry se uskoro vratio na dunost. Meksikanci se nisu pojavljivali ni za vrijeme topovske paljbe. Ameriki su vojnici bili nestrpljivi da se sukobe s neprijateljem. Muila ih je vruina cijeloga dana, i sad su oekivali da Meksikanci odgovore vatrdm svojih topova, koji dodue nisu mogli dosegnuti rovove, ali su bili tako buni da niti jedan vojnik nije mogao oka sklopiti. Orry je neprekidno morao smirivati svae i tunjave nervoznih vojnika. Gdje god bi on i George krenuli sretali bi poznate ljude iz Akademije. Otprilike pet stotina diplomiranih akademaca ukljuilo se u redovni sastav vojske, a isto toliko ih je pozvano iz civilstva da preuzmu zapovjednitvo nad dobrovoljakim jedinicama. Tom Jackson, koji je postao jo ozbiljniji i povueniji u sebe, sluio je u artiljeriji; Pickett i Bee i Sam Grant bijahu u pjeadiji. I ostali akademici koje dva prijatelja poznavahu samo ovla ili po uvenju, bili su ovdje: Lee i Pierre Beaure-gard u inenjercima; Joe Johnston i George Meade u topografima; Dick Ewell i sobni kolega Toma Jacksona - Pleasonton, zapovijedali su dragunima. Robert Anderson, Ambrose Burnside, Powell Hill i fanatini abolicionist Abner Doubleday bili su u artiljeriji, zajedno s Tomom. Osjeaj zadovoljstva to su mnogi prijatelji i poznanici zajedno, bila je jedna od rijetkih pogodnosti ovog mranog pohoda, mislio je George. Dvadeset etvrtog oujka est dalekometnih brodskih topova, koje je osigurao komodor Mathew Perry, pridruie se opsadi. Toga je dana, zajedno s kapetanom Placeom, Orry pozvan u tab da objasni tunjavu noevima u njegovu vodu. Ispitivanje je proteklo povrno, jer svi u tabu bijahu nervozni. U ator su stalno upadali izvidnici dojavljujui da ameriki topovi konano rue gradske zidine. - Topovi komodora Perryja spasili su nam kou -zagunao je Place kad je zajedno s Orryjem otputen sa sasluanja. - ini mi se da mu dugujemo zahvalnost, usprkos injenici da se svima zamjerio uzdiui svoju mornaricu u nebesa. - Scotta su, naime, prisilili da dopusti mornarikim dalekometnim topovima da se pridrue opsadi. Orry shvati da vojnika zavist nema granica, jer... - Porunice Main! Rekao sam... Main! - Da, gospodine! - Orry nesvjesno podigne ruku na pozdrav jer mu se glas uini nekako poznatim. Kad se okrenuo, stao je kao okamenjen. Elkanah Bent odvrati pozdrav, gotovo se zabavljajui. Primijetio je Orryjevu obinu, radnu kapu, prezrivo se nasmijeivi. Bent je nosio sveani chapeau bras. - Slutio sam da si to ti - rekao je Bent. Dojavili su mi kad ste nam se pridruili. Ti i tvoj prijatelj Hazard. Bent se sjeao Georgeova imena, i Orry shvati da je to lo znak. Bio je doista obeao da ih nee zaboraviti. Orry je pokuao da izgleda nezabrinut.

- Dobro izgledate, kapetane! - Uzevi u obzir sve ono kroz to sam proao ovih godinu dana, osjeam se savreno dobro. uo sam da si ti bio jedan od naih malobrojnih ranjenika. Pogodio te gerilski metak, zar ne? - Da, gospodine. Iste noi kad smo se iskrcali. Rana nije bila ozbiljna. - To je dobra vijest - rekao je Bent, iako mu je izraz lica govorio sasvim suprotno. - Pa, porunice, siguran sam da emo se opet sresti. Kad se to dogodi, mogli bismo osvjeiti uspomene iz West Pointa? Kapetan Place se namrti. Mogao je namirisati napetost. No, samo je Orry znao to ova posljednja reenica znai. Kad se Bent odgegao, kimom mu prooe srsi. - Poznajete to kopile iz Akademije? - upitao je Place. Orry kimne glavom. - Bio je godite prije mene. Jeste li moda sluili zajedno s njim? - Nikad, hvala bogu. No, svi su uli za kapetana Benta iz Treeg pjeadijskog. Zapovjednik puka, pukovnik Hitchcock ne taji svoj prezir. Kae da je Bent opsjednut fanatinom ambicijom, i da je odluan u nakani da se popne na ljestvici, ako treba i preko leeva. Imate sree to niste u njegovoj jedinici. Tko zna, pomisli Orry dok su se vraali k atorima. ' Perryjevi topovi znaili su kraj za branitelje Vera Cruza. Dvadeset devetog oujka prihvatili su uvjete za predaju, i meksiki je garnizon oborenih zastava napustio grad. Nekoliko trenutaka kasnije, dok su ameriki topovi s obale i brodovlja ispaljivali poasne plotune, na svakom stijegu u gradu zavijorila je zastava sa zvijezdama i prugama. Pobjeda je stajala Amerikance samo stotinjak ivota. George i Orry bili su zgranuti saznavi da su u Americi neki politiari i dio javnosti nezadovoljni malobrojnim rtvama. - Oni ocjenjuju znaaj neke pobjede veliinom mesarskog rauna - komentirao je George. - I onda se pitaju zato nitko ne eli ostati u vojsci. Scott je bio zadovoljan napretkom rata. Predaja kod Vera Cruza dola je odmah iza Taylorove velike pobjede u veljai kod Buena Viste. Scott je iznova poeo okupljati jedinice, elei nastaviti napredovanje prema glavnom gradu. Osmog travnja Twiggsove jedinice krenue dublje u unutranjost Meksika. Pattersonove trupe krenue dan kasnije. Ljudi generala Wortha ekali su naredbu da krenu kad bude sigurno da je Santa Ana u meuvremenu ponovno izabran za predsjednika Meksika, te da je zauzevi poloaje kod Jalape spreman da brani Nacionalnu cestu za Mexico City. Jedanaestog i dvanaestog travnja Twiggsovi odredi sukobie se s meksikom prethodnicom. Ispred Vera Cruza bubnjevi i trube sazvae zbor i Worth naredi svojim jedinicama da ubrzanim marem krenu i spoje se s Twiggsovim trupama kod sela Plan del Rio. Za prvih sati mara ljudi su padali od vruine. Gotovo i sam se onesvijestivi, Orry prekri naredbu i zaostane za kolonom pomaui jednom vojniku koji je poeo teturati. Poslije dvadesetak minuta vojnik je doao k sebi i nastavio marirati. Do sumraka etiri vojnika iz Orryjeva voda i vojnici iz ostalih eta dobie teak proljev. Jarci uz cestu smrdjeli su i zujali od tisua zelenih muha. A dizenterija nije bila jedina bolest koje se trebalo bojati. Ve tjednima oficiri su brinuli jer se bliila sezona ute groznice. Bolest bi svake godine u to doba buknula u priobalnim nizinama. Scott se trudio da to prije prebaci svoje jedinice u visoja, ali ekajui poziv od Twiggsa, nije ih uspio prebaciti na viijeme. Kad se jedan kaplar poalio na tempo kojim mariraju, jer trebali su prijei stotinjak kilometara, Orry mu je brzo odgovorio: - im stignemo do generala Twiggsa, bolje e se osjeati. - Vraga bolje kad nas tamo ekaju Meksoi i njihove puke. "Prostite, porunice, al' ne vjerujem. - Istina je. Manje su anse da tamo umre od metka, nego ovdje od ute groznice. Te Y^ceri Orry po dimu kuharske vatre zakljui da su se pribliili hladnijim predjelima. U visini je zrak bio svje. Ve su odmakli od niskog priobalja i nezdrave klime koja je Orryja podsjeala na onu njegova rodnog kraja. Pokuao je to objasniti kaplaru, no ovaj mu ne povjeruje. Orryju pristupi narednik Flicker i izvijesti ga da su strae postavljene onako kako je porunik naredio. unuo je uz vatru, izvukao komad biskvita i poeo ga istiti od iaka. Napomenuo je da momci jedva ekaju pravu bitku s Meksikancima. Previe vremena je prolo od zadnje, prave bitke. Zatim doda: - Usput govorei, gospodine, nisam im'o priliku da vas priupitam, jestel' se pribliili kojoj seri oriti u Vera Cruzu ? Orryja zaprepasti podoficirova drskost. Flicker je, valjda, pretpostavljao da mu godine slube doputaju da tako razgovara s oficirima. - Ne, narednice - odgovorio je. - Imam djevojku kod kue. - Bila je to vjeta, ali bolna la. - Oh? - Flickerov izraz lica govorio je da ne razumije zato bi jedno moralo iskljuiti drugo. ~ Mone cure, neke od tih meksikih dama. Nisam im'o ba sree, jer sam jedne noi u damskoj kui naletio na

nekog kapetana iz Treeg pjeadijskog. Bjesnio je na jednu curu kojoj je platio. Vritala je k'o da je deru, i glavna kurva skoro je zatvorila damsku kuu. - Iz Treeg, rekao si? Kako mu je bilo ime? - Kapetan Bent. - uo sam za njega. - A 'ko nije? Njegovi ga ljudi zovu Mesar Bent. Groznu stvar je napravio dolje kod Monterrey a. - Nisam o tome uo. - Proli ste tuda prole jeseni, jeFda? Onda se sjeate tvrave na istonoj strani. Crna kula na glavnom prilazu, i poljske redute sa strane. Bent je bio u Garlandovoj eti, i krenuli su da prou pored Crne kule. A pucali su na njih k'o iz pakla. Kad su se okrenuli, iz prokletih poljskih utvrda oinuli su im po boku. Ljudi su poeli bjeat' i trait' zaklon po ulicama. AF ni ulice nisu bile sigurne. Izgledalo je k'o da pucaju iz svakog prozora i vrata. Nekol'ko minuta bilo je grozno. Mog'o si se spasit' jedino da pree u druge ulice gdje nije bilo tol'ko Meksoa, i da se tamo skloni od metaka iz utvrda. AF Mesaru Bentu nije stalo da ikog' spasi. Naredio je da juriaju na utvrde, i nebiF post'o heroj, posFo je cijeli vod na juri. - Jesu li zauzeli utvrde ? - Nisu, naravno. Bilo je nemogue. Izginulo mu je pol' voda. Poslije sam uo da su nali neke nae momke s rupom od metka u leima. - Hoe rei da su ih pogodili kad su bjeali od utvrenja? - Vraga! Pogodio ih je Bent kad su bjeali od njega. - Zaboga! Je li ga netko prijavio? - Ah, porunice, mnoge oficire on ljubi u dupe. A mnogi idioti koji nam zapovijedaju misle da nije vano kako neto posti', glavno da se postigne. A kau da Bent ima mone prijatelje u Washingtonu. Zadnju reenicu i Orry je mogao potvrditi. - A nitko ne moe tvrdit' da je on puc'o ljudima u lea - nastavi Flicker. - Hou rei, niko ne moe dokazat'. Priali su mi da je Bent rek'o svima u vodu da e ih poslat' na vojni sud ako ita zucnu o onom to se dogodilo kod Crne kule. To vam neto kae, jel'da? Orry kimne glavom. - Znai, njegovi ljudi ute o njemu? - Prokleto tono. Uplaeni su. Bog zna kol'ko e ih jo poslat' u smrt prije nego mu ne'ko ne stane na rep, iF ga izaberu za Predsjednika, to je vjerojatnije. Isusa mu, zar nam ne mogu dat' neto bolje za jelo? -Nagnuo se i ispljunuo ika u vatru. Kasnije Orry pronae Georgeovu etu i ispria mu sve to mu je rekao narednik Flicker. - Vjerujem svakoj rijei - rekao je George. Paljivo je poloio kamen na papir i odloio olovku. Ispisao je osam listova. Jo jedno od pisama za Teksas, pomisli Orry. - Rei u ti neto, Prute - nastavi George. - Ako mi dobri Bog ikada okrene leda i ako me premjeste pod Bentovo zapovjednitvo, prije u se ubiti nego da se javim na dunost. Usput, otkrio sam da su neki od topova kod Vera Cruza izljeveni u Cold Springsu. -Istoga je trena prestao brinuti o Bentu i poeo priati o eljezarstvu. Orry je loe spavao te noi. Muile su ga Flickerove prie i Bentov izraz oiju. No prije nego to su stigli pred Cerro Gordo, George se domogao meksikog vina i ispio treinu boce zajedno sa svojim zapovjednikom Enosom Hoctorom. George nije ba cijenio kapetana Hoctora. Bio je preozbiljan, sklon da se glasno jada na sve i sva, a naroito na dobar glas West Pointa. George nije dijelio njegovu zabrinutost nad Akademijom, ali je rado podijelio vino. elio je pozvati i Orryja, no prijatelj mu je rekao da e radije jo jedanput proitati Scottovu Taktiku pjeadije. Jadni Orry, jo uvijek je eznuo za pravom bitkom. A George bi bio najsretniji da nikad ne uje metak kako mu zuji uz uho. Kako bi nesmetano napredovali prema Mexico City-ju, Amerikanci su morali osvojiti Cerro Gordo i utvrde na Nacionalnoj cesti. Na Telegrafou, sto pedeset metara visokom utvrenom breuljku, ekali su meksiki topovi upereni na guduru kojom je prolazila cesta od Cero Gordoa do Plan del Ria. Neprijateljski topovi ekali su i na slijedeem breuljku Atalayi. No kapetan Robert Lee iz inenjerijskih jedinica otkrio je tajni puteljak na sjevernom prilazu breuljku i osvojio ga lukavstvom i hrabrou bez velikih gubitaka. Ameriki su se snajperisti 17. travnja uspeli tim puteljkom i u tri napada oistili Atalayu. Premjestili su zatim topove u podnoje Telegrafoa, ne bi li artiljerijskom vatrom svladali i to meksiko uporite. Budui da se glavna borba oekivala sutradan, Twig-gsove su jedinice dobile zadatak da napadnu breuljke uz glavnu cestu i unite neprijateljsku obranu. Wor-thove jedinice, u kojima su bili Orry i George, uputili su prema Cerro Gordou, a zatim zadrali na Nacionalnoj cesti za sluaj da generalu Twiggsu bude potrebno pojaanje. Georgeu je bilo jasno da Orry ponovno strepi kako e bitka protei mimo njega i kako opet nee moi u pravu akciju.

Nakon to je ispio vino s Hoctorom, George je zaspao bez problema. Probudio se prije svitanja, jer otpoeo je artiljerijski dvoboj. S mjesta gdje su on i njegovi ljudi ekali daljnja nareenja, vidio se samo dim i vatreni odbljesci. Preko brda zaula se puana paljba, gruvanje topova, zvuk bubnja i zov trube, a povremeno i krici. Georgeovi ljudi prestadoe aputati i izmijenie nijeme poglede. Davno je ve George prestao razmiljati o strategiji bitaka u kojima je sudjelovao. Bio je samo jedan od obinih porunika, malen kotai velikog stroja. Jedino je drao do toga da odradi svoj posao i da sauva glavu. Orry je bio drugaiji. Bio je oaran strategijom, jer ona je bila alfa i omega oficirske karijere. George je vidio prijatelja i njegov vod u prvim jedinicama koje su trebale, ako doe do toga, priskoiti u pomo Twiggsu, i poelio mu je da se doepa barem djelia dananje bitke. Moda ga to utjei to nije sudjelovao u borbi od poetka dana. Bitka je potrajala neto due od tri sata. U pola deset zatretali su bubnjevi, a trube su zasvirale zbor. Worthovi ljudi poee se aliti, jer su znali da je sve gotovo i da ih eka pokret. Budui da nisu sudjelovali u bici, nareenje je bilo da krenu ubrzanim marem nekih esnaest kilometara niz Nacionalnu cestu i progone neprijatelja u povlaenju. Santa Ana se javno zakleo da e pobijediti ili umrijeti kod Cerro Gordoa. Ali Napoleon Zapada oduvijek je vie od obeanja drao do vlastite koe. Kad je postao svjestan poraza, kako se poslije pri alo, Santa Ana je uzeo konja, upregnutog u predsjedniku koiju, i odgalopirao u ipraje. S obje strane Nacionalne ceste leahu gomile nadu-tih leeva. Veina bijahu Meksikanci, no meu njima bilo je i ameri kih pjeadinaca. Smrad mrtvaca i prosutih utroba zapahne Georgea, i on se ne suzdra nego povrati uz cestu. Pitao se, to li sada Orry misli o veliajnosti ratovanja. Dokazi meksikog povlaenja - mrtvi konji, pre-vrnuta kola za artiljerijsku municiju - bijahu razasuti uzdu ceste koja je vodila kroz usjek La Joya. Kad su uli u usjek sa sjenovitih obronaka iznenada zapratae meci. - U zaklon! - povie George izvlaei pitolj. I bez zapovijedi ljudi su se bili bacili s obje strane ceste. Svi, osim dvojice, bili su dovoljno brzi da izbjegnu metke. uei u jarku uz cestu, George spazi kako se jedan od pogoenih vojnika mi e. Bacio je pogled na bijele oblaie dima to su se pojavljivali na strmim obroncima. Dvaput je progutao slinu i poeo se uspinjati uz jarak prema cesti. l - Porunice, natrag! - zaurla kapetan Hoctor. No, George je ve bio na cesti i krenuo prema ranjenom kaplaru. Stigao je do njega, podigao ga i ponio prema rubu ceste dok su mu oko nogu pratali meci. Spustio je ranjenika u jarak, a zatim i sam skoio. Jedan ameriki top otvorio je vatru na skrivene strijelce. Nakon tri granate s karteom, pucnji s obronaka prestadoe. uli su se samo krici i jaukanje. - Nepotrebno ste se izloili opasnosti! - zagunao je Hoctor dok su dva vojnika odnosila ranjenog kaplara. - Vaa je dunost da budete uz ljude. - ao mi je, gospodine - odvrati George. - Mislio sam da je i ovo moja dunost. Bezosjeajni kurvin sin, pomislio je. Ba ga briga za ranjenog vojnika, ili za to jesam li siao s uma. Dunost prije svega! Ako su iz West Pointa izlazili ovakvi oficiri, onda Akademiju treba i ee kritizirati. George je te noi odjahao do poljske bolnice i obiao ranjenog kaplara. Momak je bio dobro raspoloen i brzo se oporavljao. Na leaju do njega stenjao je ri obradi narednik iji je trbuh bio povezan zavojima kroz koje su izbijale crvene mrlje. George je uo kako razgovara s ordonansom i uini mu se da spominje jedno poznato ime. - Oprosti, vojnice. Govori li moda o kapetanu Elkanahu Bentu? Preplaen, narednik protenje: - Va prijatelj, gospodine? - Naprotiv, prezirem to kopile. Narednik protrlja bradu. Iznenaenje i sumnja jo su mu ostali u oima. Na koncu, ipak odlui nastaviti razgovor o oficiru. - Odakle poznajete Mesara Benta? - Bili smo zajedno u West Pointu. Ve su tamo pitomci stradavali zbog njega. to si govorio o njemu? Je li mrtav ? - Naalost, nije. Poslao je u smrt najboljeg zapovjednika voda kojeg smo ikad imali. Naredio je poruniku Cumminsu da juria na Telegrafo i zauzme jednu utvrdu koju ne bi zauzeo ni cijeli puk. Naravno, Bent je ostao u pozadini uvajui vlastitu glavu, kao i obino. Porunika i njegovo odjeljenje, zajedno s Meksikancima, u komade je raznijela granata ispaljena iz naega topa. Tada nas je Mesar poveo na juri i naredio nam da deset minuta sabljama sijeemo Meksikance. I to one mrtve. - Isuse! - George zaprepateno izusti. Mogao je zamisliti Bentovo debelo, masno lice za vrijeme masakra. Bio je siguran da se kapetan smijeio. Pod svjetlom fenjera, ranjenikove oi zablistae od nemona bijesa. - Ono to je ostalo od Cumminsa, strpali su u platnenu vreu. No, zna se tko e dobiti odlikovanje.

- Reci, narednice, ako je Cummins znao da je nareenje bezumno... - Naravno da je znao. Svi smo znali. - Htio sam rei, je li pokuao obrazloiti bezumnost naredbe, je li postavio pitanje koliko je ona opravdana ? - Nije. - Je li itko to uinio? - Narednik voda je pokuao. On je... bio je... dovoljno blesav da to uini. Dvadesetogodinjak. Nije nikad previe drao do oficira ... pogotovo onih iz Akademije. - Ranjeniku bi jasno to je izvalio. Nakalja se. - Bez uvrede, gospodine. - Sve je u redu. Nastavi! - Narednik je otvoreno rekao. Rekao je da poslati ljude na utvrdu znai poslati ih namjerno u smrt. - I to je Bent odgovorio? - Uvrstio je i narednika u odjeljenje za juri. - A Cummins? Ni tada se nije usprotivio? - Bio je poten oficir! ini mi se da nije elio skonati s Bentovim metkom u leima. Kod Monterrey a... - Da, uo sam za Monterrey. Izgleda da e Bent, ako tako nastavi postupati s vojnicima, zavriti s metkom u glavi. Metak e ispaliti netko od njegovih vlastitih ljudi. Tiho ah odrjeito narednik izusti: - Nee, samo ako se ja izvuem. - to kani? - Istog trena otii u do taba i ispriati cijelu priu. Ako postoji i trunka pravde u ovoj prokletoj vojsci, poslat e Mesara Benta na vojni sud. - Hoe rei da e optuiti Benta da je bezumnom naredbom poslao ljude u smrt? - Da, tako mi boga - narednik ponovno zakalje. Bilo je oito da ga rana uasno boli. - Barem u pokuati. - No, to ako ga ti jedini optui... - Neu postii nita, to mislite? - George kimne. -Pa, sumnjam da u biti jedini. Imam svjedoke u vodu. Njih est-sedam, moda i vie. - Jesu li svi voljni svjedoiti? - Svi su me posjetili, i tako mi rekli. - Ima li meu njima oficira? - Ne, gospodine. - teta. Time bi optube dobile na teini. - im je to izrekao, George primijeti blijesak nade u naredniko-vim oima. - Da, dobile bi. Hoete li nam pomoi? Hoete li svjedoiti i ispriati ono to znate o Bentu? ini mi se da znate prilino toga. - Znam ali... - Moramo ga kazniti. Moramo ga zaustaviti. Pomo-zite mi, gospodine. Molim vas. George duboko uzdahne. Bio je iznenaen kad je uo vlastiti odgovor. - U redu. Uinit u to budem mogao. Kasnije te noi naao je Orryja. Poveo ga je na stranu i prepri ao razgovor s riobradim narednikom ije je ime saznao na kraju svoje posjete: Lennard Arnesen. Kad je sve ispriao, Orry zatrese glavom. George upita: - Zar ne vjeruje Arnesenovoj prii? - Naravno da vjerujem. No teko mogu povjerovati da si se odluio upetljati u sve to. George sjedne prekrienih nogu i zavue ruku u desnu nogavicu. Napipa krpelja i iupa ga iz koe. - I sam sebi se udim. Hazard, ovjek koji vodi rauna o vlastitoj sigurnosti pomislio je da e odbiti Arnesenovu molbu. No, tada sam se sjetio svega to je debelo kopile uinilo u Pointu, i rekao sam ovako: Ako nai momci moraju ginuti, neka ginu od Meksikanaca, a ne od naih oficira. - Poinje razmiljati ba kao i ja. Prije nego to si doao, razgovarao sam sa svojim ljudima o Pillowu. Trebalo bi ga smijeniti. Jesi li uo kako je jutros izvrio svoj zadatak? - Nisam. - Samovoljno je naredio svojim trupama da krenu na krivi poloaj. Zbog toga su mu se trupe nale na dometu tri neprijateljske baterije umjesto jedne. Tada je Pillow poeo tako glasno izvikivati naredbe, da su Meksikanci tono znali to e uraditi. Otvorili su vatru iz svih oruja. George se ironino nasmijei. - A to ovjek moe oekivati od politiara s generalskim inom? Pillowu ne moemo nita, ali Bentu... e, to je neto drugo.

- to misli poduzeti ? - Najprije u razgovarati sa svojim kapetanom. Rei mu da elim podrati Arnesenovu priu. Ne mogu svjedoiti o onome to se dogodilo u vodu, ali mogu govoriti o Bentovu karakteru i prolosti. Kako narednik ree... ako postoji pravda u ovoj vojsci, u tabu e nas sasluati. Naravno - zagledao se u prijatelja - dva bi oficira bila uvjerljivija od jednoga. - Imam osjeaj da me nagovara da ti se pridruim. - Hoe li? Bez dvoumljenja Orry odgovori: - Hou. - Zijevne. - Ali ujutro. - Zaprepaten sam - rekao je kapetan Hoctor. - Jo gore, zapanjen. George pogleda Orryja koji je stajao uz njega, zadovoljan to su njegove prve reenice izazvale takav dojam. - Drago mi je to to ujem, gospodine - rekao je Hoctoru. - Bentovo je ponaanje zaista... - Nisam se zgrozio nad ponaanjem kapetana Ben-ta. Zgrozio sam se nad vaim ponaanjem. Da budem iskren, nisam vjerovao da jedan akademac moe dovesti u sumnju sposobnost, motive i mentalno zdravlje drugog akademca. to vie, zar vama dvojici nitko nije rekao da se od zapovjednika i oekuje da alje svoje ljude u napad na neprijatelja, bez obzira kako on bio utvren, bez obzira kako teki bili uvjeti? Na trenutak se Georgeu zavrti u glavi. - Da, gospodine, naravno. Povrno gledajui, kapetan Bent samo je to i uinio. No, ako pogledate s druge strane, ako se upitate o karakteru, o... - ...o njegovim slinim akcijama - upadne Orry. -Zar ostale njegove naredbe, i njegovo ranije ponaanje ne bi takoer trebali uzeti u obzir ? Hoctor ih osine pogledom. - O takvim naredbama, porunice, nikad nisam uo. Ponovno istiem: Ne mogu vjerovati da ete vi, gospodo, sudjelovati u takvim zlonamjernim optubama. Zar vam nije jasno da dobar glas Akademije, moda i njen opstanak, zavisi o tome to e javnost i politiari misliti o ljudima koji su se u njoj kolovali. Priguena glasa George ree: - Gospodine, smijem li upitati kakve veze ima Akademija sa svim tim? Narednik Arnesen e se zakleti da je kapetan Bent poinio obino ubojstvo. Bentov narednik voda doveo je u pitanje naredbu, i zbog toga je Bent i njega poslao u smrt. Narednik ima svjedoke, i oni su spremni posvjedoiti svaku... - To ste ve rekli, porunice. - Kapetanov glas bio je rezak. - Oprostite, gospodine. Zaboravio sam. - George dotakne ovratnik. - Ali, vrsto sam uvjeren da postoji razlog i dokazi za krivicu. Porunik Main i ja spremni smo ponuditi dodatne informacije. Ne manjka ih. Vjerojatno ste uli o Monterreyu... - Naravno. Hrabri oficiri uvijek izazivaju zavist onih manje hrabrih. Izraz lica kapetana Hoctora jasno je govorio da medu ove druge svrstava i Georgea. - Ali, molim vas, gospodine! - Rekao je Orry. - U pojmu hrabrosti postaje i te kakve razlike. Uzmimo za primjer kapetana Leeja. Nisam uo niti jednog oficira ili vojnika da dovodi u pitanje njegovu hrabrost. Pokazao ju je kod Cerro Gordoa vlastitim primjerom, a ne aljui ljude u bezizlazne i samoubilake napade. Dok Bent, s druge strane... - Sad je dosta! - upadne Hoctor. - Rekli ste to ste imali, obojica. Jo samo da vas pitam neto. - U glasu mu se osjeti prizvuk prijetnje. - Zaista mislite cijeli sluaj pokrenuti slubenim putem ? George ni ne trepnu. - Da, gospodine. - Orry takoer potvrdi. - Siguran sam, gospodine - doda George - da ete moj izvjetaj tabu ovjeriti i proslijediti. U Hoctorovim oima bijesnu bijes. Glas mu je bio jedva ujan. - Bez obzira to se ne slaem s vaim stavom i ponaanjem, porunice, ja nisam neastan ovjek. ~ Gospodine, nisam mislio da ete to tako shvatiti... - Dozvolite da zavrim. Naravno da neu zadrati ili prikriti va izvjetaj. Moja oficirska dunost ne dozvoljava mi tako neto. No, to ne znai da opravdavam va postupak. Ja ga se gnuam. Ako smo zavrili, gubite se odavde! Osjeajui da je pobijedio, bez obzira na opasnosti, George pouri do poljske bolnice da obavijesti Arnese-na. Kad je stigao do narednikova kreveta, zastao je i zurio s nevjericom. U Arnesenovoj postelji leao je mlad vojnik, plave, kovrave kose. George osjeti bol u elucu. Okrene se i pone pretraivati susjedne krevete, gdje stenjui i uzdiui leahu ranjenici. Naleti na jednog ordonansa koji je nosio smrdljivi lavor. - Narednik ArnesenV Umro je smo na stolu. Veina tako zavri kad ih se doepaju kirurzi.

Mladi u Arnesenovu krevetu buljio je prestraenih oij-u. Ordonans odjuri dalje, a George je mislio samo o jednom. Nije mi rekao imena ostalih svjedoka. Usprkos bojazni, George se vratio do kapetana Hoctora i izvijestio ga o narednikovoj smrti. Dodao je da svejedno namjerava napisati izvjetaj. - Zar ste zaista izgubili razum, porunice? Sve o smrti tog porunika Cumminsa sad su ista naklapanja. Ne moete iznijeti niti jedan dokaz. Narednik je mrtav, ne znate tko su ostali svjedoci... ostavite se svega! - Mogu se raspitati. Saznati imena... - Neu ni prstom maknuti da vam pomognem. Pretjerali ste. I te kako pretjerali. Poruka je bila sasvim jasna. Georgeov izvjetaj, ako i dalje bude nastojao na njemu, bit e zaustavljen, vjerojatno i uniten. No, savjest ga ponuka i na posljednji pokuaj. - Gospodine, kapetan Bent je neuraunljiva osoba. Opasna. Trebalo bi ga odstraniti iz... Hoctor skoi sa stolca. - Ne elim vie sluati! Mada u vaim optubama bila i trunka istine, zar zaista vjerujete kako je Bent jedini lo oficir, ili najloiji, u ovoj vojsci? Zar niste uli optube koje krue o onoj kljusini Gideonu Pillowu? Kapetan Bent je najzad ovjek s Akademije, kao i mi, i va prijatelj, Main. Samo Bog zna zato vas dvojica ne elite shvatiti to to znai, koju odgovornost stavlja na vaa lea. Zbog vaih karijera, nadam se da ete zajedno s porunikom Mainom uskoro to shvatiti. Voljno! - Kapetane Hoctor... Rumenilo oblije Hoctorovo lice. - Voljno! Razoaran, George izie. - Pa, bila je to estoka lekcija - rekao je Orry kad je George opisao posljednji susret s kapetanom. West Point brani svoje ljude. Mislim da smo to mogli predvidjeti ve poslije prvog razgovora s Hoctorom. - Uzdahnuo je. -Na kraju Bent ipak nee saznati da smo mu pokuali smaknuti lovorove vijence slave. - Misli da nee? Hoctor se razbjesnio. Po njemu,% mi smo oni koji su opasni. Kladio bih se da e kapetan Mesar Bent uskoro saznati to smo bili naumili. Stavljam ruku u vatru da e mu Hoctor ispriati. West Point ipak titi svoje vlastite. Shvativi da je ta reenica jezivo istinita, Orry je ostao bez rijei. Nedugo zatim, George je poeo pisati pismo Con-stanci: Nikad se nisam osjeao tako umornim. Ne samo zbog toga to loe i malo spavam, ve i zbog zgraanja nad ovim ratom. Smrt, rane, prljavtina, stalni strah -gomile nesposobnih, gomile ulizica, politikanata, karijerista, a iza njih - gomile rtava, jer uvijek postoje rtve koje alju na klaonicu. To je taj veliajni, slavni rat kojim je Orry opsjednut. Kad- li e otkriti da slava nije nita drugo osim lane pozlate ispod koje se krije trule? Za njegovo dobro, nadam se da e shvatiti prije negoli poloi ivot u ime vojnike dunosti. No, draga moja, sve ee toliko sam umoran od svega, da sve manje brinem o sudbini mog najboljeg prijatelja. Jedino to mi ispunjava dane i noi, to me odrava da ne poludim - pomisao je da emo biti zajedno jednoga dana, s jednom jedinom neizvjesnou pred nama: hoemo li se dokraja toliko voljeti? Nisam ovjek koji sa arom vjeruje u Boga, no u posljednje se vrijeme sve ee molim za na ponovni sastanak. Vele da Bog na ratitu moe najlake obratiti ovjeka. Tek sada potpuno razumijem tu reenicu. Sve ovo o emu ti piem, moje stanje i jad, jo su vie pogorani mojim posljednjim neuspjehom da razotkrijem i osudim jedan kanjiv postupak. Pokuao sam, ali... Kad je proitao sve to je napisao, zastade i s gnuanjem shvati da je sebian i da samo sebi eli olakati duu stavljajui na papir sve te sumorne i teke misli. Ako njenim brigama doda i svoje, zasluuje da ga izbiuju. Uzeo je listove u ruku i zguvao ih. Bilo je to jedino pismo napisano u Meksiku koje nikad nije poslao. Topovska granata zafijukala je preko ceste za Chu-rubusco. Meksi ki artiljerci uspjeli su odrediti domet. Topovi su bili postavljeni u samostanu San Mateo, i pored mosta kojim je cesta prelazila Rio Churubusco, da bi produila dalje za Mexico City. S maem u jednoj i pitoljem u drugoj ruci, Orry se skutrio u movarnom kukuruzitu uz cestu. Stisnuo se iekujui eksploziju granate, a kad je grunula Orry se od praska i potresa gotovo onesvijestio. S njegove lijeve strane prema nebu se podigne gejzir vlane zemlje, iupanih stabljika kukuruza, okrvavljenih udova i raznesenih vojnika. Bilo je to kasnog popodneva, dvadesetog dana kolovoza. Orry je bio u sreditu teke bitke ve tri sata, i ve je otupio od nebrojenih prizora masakra, smrti i uasa. Pogibija gotovo cijele ete od gianate to ih je pogodila prije nekoliko trenutaka, konano mu je

otkrila kolika je budala. Jedva se suzdri da ne povrati, jer dijelovi ljudskih tjelesa poee pljutati oko njega. Dim ga je tipao za oi. Kroz suze i omaglicu jedva je mogao nazrijeti vrhove tornjeva meksi kog glavnog grada i snjeni iljak Popocatepetla. Potraio je nekog poznatog meu mrtvima, no nikoga nije mogao prepoznati u mulju movare. Negdje na cesti zauje glasove, urlanje zapovijedi; netko je pokuavao okupiti Worthov puk. Osvojivi garnizon u San Antoniju, puk se bio uputio prema Churubuscou da bi ga estoka artiljerijska vatra iz samostana i s mosta rasprila i satjerala s ceste u movarna strnita. Kroz dim se, stisnutih zuba i prljava lica, probijao onizak oficir. Orry se sumanuto nasmije i zamahne s obje ruke. - George, George, ovamo! George zatetura prema njemu. Pored njih stanu uurbano promicati vojnici i oficiri u oba smjera: i prema cesti, i od nje. - Ne vidim nigdje nau zastavu - dahne Orry. - Izgubio sam sve svoje ljude - zaurla George. -Kad su otvorili vatru na nas, cijeli se puk rasuo. Jedino sam vidio kapetana Smitha iz Petog pjeadijskog kako uri prema cesti ne bi li ponovno oformio... Isuse Kriste! Lezi! Gurnuo je Orryja i stisnuo mu glavu u blato. Orryju se usta ispunie bljutavom zemljom, no i to je bilo bolje nego ostati na milost i nemilost rasprsnutoj granati ija se kartea razletjela na tisue smrtonosnih metalnih dijelova koji zafijukae iznad njihovih glava. Priekae kratku stanku izmeu ovog i idueg artiljerijskog udara; tada pognuti jedan uz drugoga potrae prema cesti. Puana paljba s mosta i iz samostana ni jednoga trenutka nije prestajala. Na putu prema cesti, George pokupi osmoricu svojih sasvim izgubljenih, zbunjenih i preplaenih ljudi. S Georgeom na elu, uspee se uz jarak do ceste, ba na mjestu gdje se skutrilo nekoliko kuica od suene opeke. Zidovi su bili puni rupa od amerikih i meksikih metaka, a na dvije kolibe gorio je krov. Svuda naokolo oficiri su urlali pokuavajui oformiti ete ili vodove. Orry je vidio toliko nepoznatih ljudi, i po oznakama shvatio da mnogi uope ne pripadaju jedinicama koje bi se ovdje morale boriti. Poput ostalih oficira, i Orry pone izvikivati naredbe. - Skupite se! Oformite ete! - Jurio je uzdu ceste, hvatao vojnike koji su bezglavo bjeali i tjerao ih da se postroje. Uspio ih je okupiti dvadesetak, no im bi se okrenuo, netko bi potrao iz stroja traei zaklon u jarcima. George potegne pitolj. - Pucat u na slijedeeg tko pokua pobjei! To ih je zadralo otprilike pola minute. Kad je fijuknula jo jedna granata, svi su trcali u jarak. Na sredini ceste otvori se nov, veliki krater. Dok je po njima pljustala kia zemlje, ljunka i krhotina, Orry se pone uspinjati prema cesti. Osjeti da mu je noga upala u neto mokro. Mislio sam da je blato samo u strnitu, pomisli i okrene se da pogleda u to je nagazio. Otkrije da mu je noga zaglibila u vlanu, crvenu masu koja je nekad bila neija utroba. Brzo okrene glavu, eludac mu se digne, no nije imao vie to povratiti. Netko ga gurne odostrag. Orry opsuje, no shvati da mu George pokuava pomoi da izvue nogu iz lesa. Uspeli su se na cestu i ponovno pokuali okupiti ljude. etvorica su poginula. Odjednom iz pravca utvrenog mosta prema njima nahrupi rulja vojnika. Bili su Amerikanci. Bjeei sumanuto, urlali su: - Tamo je pakao! Desetkovali su nas! Kroz dim, s Orryjeve lijeve strane, primakne im se krupna prilika. - Ne bi bilo loe, gospodo, da netko poe do tamo i izvidi je li to tono. Orry zine. George se zaprepateno zabulji. Prljav, razbaruene kose, mastan i oznojen, s maem u jednoj i revolverom u drugoj ruci, pred njima je stajao Elkanah Bent. I zadnji traak sumnje da je ovaj klipan lud, nestade iz Orryjeve glave kad spazi da se Bent smije,.. smije... usred ovog pakla i uasa. Bent upre rukom u grupicu vojnika to stajahu uz rub ceste. - Porunice Main, uzmite ove ljude i izvijestite me o stanju kod mosta. - Male, svinjske o i skrenu prema Georgeu. - Poite s njima, porunice Hazard. - Bogamu, Bent, zna li to govori? Nema izgleda da se eta priblii i izvidi... Bent napne revolver i uperi ga u Georgea. Pored njih ljudi su trali i izbezumljeno ih gledali, ali nitko ne zastade. Moglo je izgledati kao da kapetan urazumljuje dvojicu kukavikih porunika. - Izvijestite me, ili u vas ustrijeliti zbog neizvravanja naredbe u bitki. Orryjeva ruka stisne balak sablje. Borio se s pomi-lju da, makar poginuo, sjuri sablju Bentu u trbuh. Bent to osjeti, i uperi revolver u Orryja. George dotakne Orryjevu ruku. Obojica su znala da im Bent eli smrt; stoga George namigne pokazavi glavom prema mostu, kao da eli rei: Tamo imamo barem nekakve izglede, ovdje ne.

Okrenuvi lea kapetanu, rame uz rame, poee prouavati cestu. Otprilike pet stotina metara ispred mosta stajale su dvije kolibe, kako se inilo - naputene. - Pokuajmo se dokopati kuica - apnuo je George. - Kad budemo unutra, nee nam drati revolver uperen u lea. A tamo emo smisliti kako dalje. Na trenutak se Orry potpuno izgubi. - Ubit u ga. - Ponovio je to jo dvaput, monotona glasa. George ga zgrabi za lijevu ruku i stisne to je jae mogao. Prijatelj trepne, strese se i sabere. George zapovijedi ljudima da krenu, a Orry im se smueno prikljui. Kad su stigli na desetak metara od koliba puana cijev odjednom razbije jedan od prozora. Vrata se s treskom otvorie; kroz njih izviri jo nekoliko cijevi. Plotun grmne, i dvojica vojnika uz Orryja padoe kao pokoeni. George zaurla ljudima neka se sklone u jarke. Prije nego to su stigli do ruba ceste, jo dvojica padoe. Georgea iznenada obuzme nepodnoljiv bijes. Osvrne se i vidje Benta kako neto objanjava jednom konjickom majoru. Bog je samo znao otkud je major na konju zalutao u ovaj djeli pakla. Osjeajui se poput Orryja prije nekoliko trenutaka, George krene natrag prema Bentu. Bio je odluio. Ne razmiljajui o posljedicama, krenuo je da na licu mjesta ubije prokletu svinju. Zaustavi ga vrisak. Kao da je bio Orryjev, a zvuao je jezivo. George se ponovno okrene prema mostu i pokua kroz dim vidjeti to se dogaa. Vrisak je trajao beskonano, sve jai i jai. Nije to bio vrisak bola, ve suludog bijesa. Po sredini ceste, isukane sablje i jezivo vritei, Orry je juriao prema kolibama. Gerilci skriveni iza vrata i prozora, zapanjeni pred vojnikom koji je natrao, na trenutak prestadoe pucati. Kad su se pribrali, Orry je ve bio nadomak vrata. Prvi ga je metak promaio. Drugi mu je skinuo kapu s glave, a prije treeg, ve je tresnuo nogom o vrata, irom ih otvorio, i uletio u kolibu, jo uvijek vritei i vitlajui sabljom. George krajikom oka spazi Benta i majora kako zaprepateni gledaju prizor. Iz kolibe se zaue urlici. Mogli su biti i Orryjevi. George se sagne i pojuri upomo prijatelju. Trojica vojnika uspee se na cestu i potrae za Georgeom, s bajunetama nabijenim na puke. Negdje pred njim rasprsne se granata i George zamiri da mu praina ne zaspe oi. Potri malo desno, pa opet pravo, sve bre, jer vriskovi iz kolibe nisu prestajali. Unutra kao da je bila klaonica. Iznenada dva Meksikanca u krvavoj odjei izlet jee na vrata. Druga dvojica iskoie kroz prozor. Orry se pojavi na vratima suluda pogleda i okrvavljene sablje. U lijevoj ruci drao je neto, neto kao dio ljudskog tijela, i na sreu, prije nego to je George mogao ustanoviti to je to5 odbacio je predmet iza sebe. Vojnici bajunetama doekae Meksikance koji su pokuali pobjei. George potri prema prijatelju, i prije nego to je uspio ita rei, zauje zvidanje nove granate. Jezivo glasan fijuk. Zamahnuo je divlje prema Orryju. - Orry! Makni se s... Granata grune. Koliba se razleti u stotinu dijelova. Oblak dima i krhotina uzleti u zrak poput velike gljive. George zatrepe i zahrope, svjestan uasne boli u grudima. Leao je na cesti, a nije ni znao kad se bacio na zemlju. Valjda ga je eksplozija sruila. No, gdje mu je prijatelj? Nigdje nije vidio Orryja. Uspravio se nekako i osovio na noge, gledajui ispred sebe u nov krater na mjestu gdje je maloprije stajala koliba. Zadnji otpaci i krhotine popadae na zemlju. Dim se polako razilazio. Iza sebe, uo je oficire kako urlaju, meu njima i Benta, pokuavajui jo jedanput sakupiti ljude. Pogledom je pretraivao cestu, sve dok mu oi ne zastadoe na neemu to je lealo uz rub kratera. Desnom rukom prijee ispred oiju, kao da tjera muhu. Nije mogao vjerovati. Potri kao lud. Odmah do kratera, leala je ljudska ruka, lijeva ruka do nadlaktice. Dio amerike uniforme oko podlaktice bio je sasvim rastrgan. Okrenuo se oko sebe. Na drugoj strani ceste, skvren uz jarak, leao je Orry krvarei nasmrt. Kasnije se George nije mogao sjetiti to se zbivalo u slijedeih etiri-pet minuta. Oito je bio-iskljuio mozak, jer inae ne bi mogao uiniti ono to je uinio. Iskljuivi uas iz svoje glave, radio je kao stroj. Sjeao se da je opkoraio Orryja i ponavljao tri rijei: Ne smije umrijeti, no nikako se nije mogao sjetiti da je napravio podvez, da je otrgnuo s vlastite uniforme komad tkanine, da ju je vrsto zavrnuo pomou cijevi vlastita pitolja, zaustavljajui tako liptanje krvi iz Orryjeve rane, rane koja nekad bijae ruka. Oteturao je u pozadinu s Orryjem prebaenim preko ramena. Desnom rukom pridravao je prijateljevo tijelo, a lijevom cijev pitolja i podvez. Nije bio siguran je li Orry jo uvijek iv. Moda spaava mrtvaca? Prestade o tome misliti. Izvlaei posljednju snagu iz tijela, snagu za koji nikad nije znao da je toliko ima, ponovno potri. Major na konju projaha pored njega, tjerajui ljude sabljom na postrojavanje. Uz njega spazi Benta, usop-ljenog okruenog nekolicinom vojnika. Kao da se skrivao iza njih. George ga presijee ubilakim

pogledom. Lice mu je bilo zagaravljeno, a oi se bjelasale, i ako ga je Bent prepoznao pod tijelom prijatelja, niim to nije pokazao. Vojnici produie cestom prema Mexico Cityju. George je i dalje iao u suprotnom smjeru, a od napora oi mu se napunie znojem i suzama. Gradi ga poee boljeti. Nakon nekoliko minuta spazi na cesti bolnika kola, Ordonans pregleda Orryja na brzinu: - Pomozite da ga smjestimo unutra. Naredi koijau da okrene kola, osine konje, i pojure prema poljskoj bolnici. George je leturao u kolima i letio s jedne na drugu stranu. Upre dlanovima o stranice da ne padne na prijatelja. - Za ime Isusovo, ubit ete ga! - zaurlao je. -Usporite! - elite li ga ivog i s modricama, ili mrtvog? -zauriao je ordonans. - Jedina mu je ansa da to prije stigne do kirurga. Umuknite, i drite ga! George stisne oi i tako razbistri pogled. Zurio je u prijatelja. Orryjeva je glava udarala o prljave pokrivae na podu kola. George skine svoju jaknu, smota je umjesto jastuka i podmetne pod Orryjevu glavu. U tom trenutku, oiju prepunih praine, dok mu je grmljavina bitke jo odzvanjala u uima, shvatio je koliko voli Orryja. - Boe, ne dopusti da umre. - Suze mu potekoe niz obraze. Poljska bolnica bijae ludnica ispunjena kricima i krvlju. Iscrpljeni lijenik okrenuo je svjetiljku i osvijetlio crveni stol na kojem je leao Orry. Ordonans je pridravao podvez. Nakon kratkog pregleda, lijenik je rekao drugom ordonansu: - Pripremite ga. - to ete uraditi? - upita George. - Odsjei ostatak ruke. Jedino ga tako mogu spasiti. - Ne! - zaurla George tako da se svi na udaljenosti od deset metara okrenue prema njima. Kirurg ga umorno pogleda. - Hoete li vi, moda, preuzeti ovaj sluaj ? George otre usne nadlanicom. - Ne. Naravno da neu, ali ako mu odreete ruku to e ga ubiti. - Glupost. Ve je izgubio pola ruke, a jo uvijek die, zahvaljujui vaoj snalaljivosti, podvezu i brzini kojom ste ga dopremili. Amputiram na desetine ruku i nogu svakoga dana. etrdeset do pedeset posto ljudi preivi. - Nisam na to mislio kad sam rekao da... - Sluajte, nemam vremena za isprike - upadne kirurg. - Izi ite iz atora, molim vas. Javit u vam kad sve bude gotovo, Orry je doao svijesti, ne znajui gdje je. Iznad sebe primijetio je osam'fenjera kako vise i svijetle mu u oi. Bol je dolazila u valovima, no usprkos svemu Orry pokua pokrenuti ruke i ustanovi da ne moe. Uz uasne bolove, osjeti da neto nije u redu, no nije mogao dokuiti to. Odjednom mu se pred oima pojavi trbuast ovjek s krvavom pregaom. U rukama je drao okrvavljenu, vlanu pilu. Istoga trena Orry shvati gdje je i zbog ega. Zaurlao je neljudski. Nevidljive ruke zgrabie ga za ramena. Orry okrenu glavu i vidje drugog ovjeka kako na uarenom ugljenu zagrijava eljezo za spaljivanje rana. Ponovno vrisne. U otvorena usta nalie mu viski. est noi kasnije, George je uao u ator Orryjeva zapovjednika. Bez pitanja, posluio se Placeovim viskijem. Vani je vladala tiina koju bi povremeno naruili udaljeni pucnjevi. Generali su se dogovorili za jo jedno primirje, ne bi li pokuali ustanoviti uvjete meksike predaje. Georgea nitko nije upoznao s pojedinostima, no nije mario. Poput ostalih niih oficira ili obi nih vojnika, drao je da treba objesiti budalu, bez obzira tko to bio, koja je predloila primirje u trenutku kad je pad Mexico Cityja bio pitanje dana. - Kako mu je? - upita kapetan Place. Pitanje je, kao i Georgeove svakonone posjete, postalo dio uobiajenog rituala. - Jo uvijek bez promjene. Na rubu je da ode ili ostane. George spusti au s viskijem. Povremeno je pomiljao kako bi bilo bolje za Orryja da umre. Place pone prekapati po stolu zatrpanom izvjetajima i naredbama. Iz gomile papira izvue jedan i prui ga Georgeu, koji se zabulji u njega ne itajui. - Dakle ~ rekao je kapetan - nadam se da e se oporaviti i proitati ovo. - Stoje to? - Unapreenje, Vie nije titularni oficir. Preporuku je potpisao general Scott. U obrazloenju stoji: za hrabrost pri raiavanju prilaza mostu i omoguenje svladavanja otpora na utvrenju. Pretpostavljam da kapetan Hoctor ima slian papir i za vas. - Unapreenje - rekao je George nezainteresirano. - Za manje od godino dana.

- uo sam jo neke novosti, ali ne tako dobre. Kapetan Bent iz Treeg pjeadijskog uspio je objasniti pretpostavljenima zato se zatekao tako daleko od svojih jedinica. Ne znam to je izmislio, ali bilo je uvjerljivo. Osim toga, uspio je ovjeriti nadreene da je on vodio napad na kolibe s gerilcima. Pouzdano sam obavijeten da e ga unaprijediti u majora. George opsuje i posegne za viskijem. Placeu nije bilo strano uti vojniku psovku, no Georgeov rjenik zaprepasti ak i kapetana. Jedan od vojnih lijenika rekao je Orryju da e preivjeti, ali tek na kraju dana Orry je shvatio po kojoj cijeni. Uasnut, cijeli je sat buncao i ridao, a zatim, okrenuvi lice prema atorskoj stjenci, sklopio oi. Od tog trenutka elio je jedino 4a spava. No, i taj bijeg od stvarnosti bio je "nesavren. Stalno mu ,se vraao isti san. Sanjao je vojniki bubanj poloen na vrh stijene, osunan i u tiini. Netko je napao bubanj bajunetom, sabljom i od napete koe samo su visjeli dronjci. Tek esnaestoga rujna Orryju je bilo doputeno da primi prvi posjet. Dva dana ranije u Mexico City je kao pobjednik ujahao general Scott. Mirovni pregovori bili su propali, rat je bio nastavljen, no uskoro se neprijatelj predao. - Zdravo, Orry. George priblii poljskom krevetu sanduk za municiju i sjedne na njega. U Orryjeve obraze vratilo se rumenilo, lice mu je bilo obraslo gustom bradom, no oi mu bijahu ugasle. Preko lijevog ramena navukao je prljavu plahtu ne bi li sakrio zavijeni batrljak. Nakon duge utnje, konano je progovorio. - Zdravo, George. ujem da smo pobijedili. George kimne glavom. - eka te unapreenje. Sad si pravi porunik. Ja takoer. Na prijatelj Bent, naalost, postao je major. Rekoe mi da smo svi pokazali nevieno junatvo na cesti za Churubusco. Nasmijao se ironino, no Orry ostade ozbiljan. Buljio je u strop atora. George je nervozno okretao kapu u ruci. - Kako se osjea? - Oh, ne znam. - Orryjev je glas bio bezizraajan tako da prijatelj nije mogao procijeniti to odgovor znai. George je sjedio nepomino, drei s obje ruke kapu. Poelio mu je pri ati o zadnjim borbama prije pada Mexico Cityja, no oito nije bilo pravo vrijeme za to. Hoe li ikada biti? Negdje pred atorom zauje se zvuk usne harmonike. George prepozna melodiju - Zip Coon. U zadnje vrijeme neki su momci pjesmu prekrstili u Turkey in the Straw. Poelio je izjuriti napolje i zadaviti sviraa. Pjesma je oduvijek odisala poletom i strau, oduvijek je podsjeala ovjeka na uitke ivota, pogotovo ako je bio zdrav i itav. Orry pogleda Georgea. - Mislim da bih ti se trebao zahvaliti to si mi spasio ivot, ali leei ovdje esto sam pomiljao kako bi bilo bolje da si me ostavio na cesti. S prizvukom otrine u glasu, George odgovori: - Oh, Orry, ne saaljevaj se toliko. iv si, a ivot je ipak dragocjen. - Da, ako ti je do neega stalo - sloi se Orry. - No, shvatio sam da zapravo nikad nisam imao izgleda kod Madeline. Izgubio sam je i prije nego to smo se sreli. Jedino to mi je bilo preostalo, i to sam udio, bila je vojnika karijera. Sad sam ostao i bez toga. - Ali, vratit e se kui. Kad je spazio bol u Orryjevim oima, George shvati da se ponaa kao zadnja budala. - Da, vratit u se. I to onda? Ljutnja preplavi Georgea. Potisne je, jer bio je svjestan da bjesni na sebe. Sve je zabrljao, nije uspio ohrabriti prijatelja. A ako on ne moe obodriti njegov duh, tko moe? Pokua jo jednom. - Obii u te sutra. U meuvremenu, odmori se i saberi. Uskoro e se osjeati sasvim... Zastane u pola reenice i pocrvenje. Nesvjesno je segnuo da uhvati Orryja za ruku. Lijevu ruku. Postao je svjestan to ini tek kad mu je ruka bila nekoliko centimetara od plahte. Orryjeve tamne oi kao da su govorile: Zar ne vidi? Nisam poput tebe, zato se ne pretvaraj da jesam. Dok se prevrtao na leaj u okrenuvi lea prijatelju, tiho je promrmljao, - Hvala ti to si me posjetio. George izie, potpuno smeten. Nadao se da e vrijeme zalijeiti Orryjevu gorinu i tugu, no nije bio siguran. Prijatelj mu je bio uskraen za jedine dvije stvari koje je iskreno elio u ivotu. Kako da ovjek preivi kad mu se tako neto dogodi? Constaricino pismo spasi mu dan od potpune propasti. Na blagom listopadskom suncu, George je sjedio za stolom pred gostionicom, tono nasuprot velianstvene Narodne palae u Mexico Cityju. Sa svakog stijega vijorila se amerika zastava. S njim za stolom sjedili su Pickett, Tom Jackson i Sam Grant. Nakon nekoliko mjeseci sva etvorica bila su

zajedno. Pred Pickettom, Grantom i Georgeom stajalo je nekoliko praznih pivskih aa. Pred Jacksonom stajala je jedna aa, napunjena vinom. Stalno je muio muku zbog probave, i uvijek bi naruio au vina ostavivi je netaknutu. Meksikanci su bili neobino radosni, iako je rat zavrio njihovim porazom. Vlasnici radnji i gostionica brzo su preboljeli gubitak rata, i trudili su se da izvuku to vie koristi od pobjednika. Ameri ka je vlada, po vodei se za Evropljanima, dijelila medalje akom i kapom oznaavajui gotovo svaku bitku, izgubljenu ili dobivenu, svejedno. Pickett, koji je bio u jedinici Roberta Leeja, na prsima je nosio odli je zaraeno u bici Churubusco. - Ne govorim ovo zato to sam Virdinac, ali Bob Lee najsposobniji je ovjek u ovoj vojsci. Posljednji i najupeatljiviji dokaz za to bio je ono to je uinio kod Pedregala. Pickett je mislio na podruje vulkanskih stijena na kojemu su Amerikanci, prilazei Mexico Cityju, beznadno zapeli. Svi su tvrdili da se tuda ne moe proi, no Lee i Pierre Beauregard posli su u izvide i ustvrdili suprotno. Nitko im nije vjerovao. Uza sve, poelo je i estoko nevrijeme s grmljavinom. Lee se dobrovoljno javio da prijee Pedregal i ponese vanu poruku za generala Scotta. Projahao je sve nazubljene vrhunce i strme klisure a put su mu jedino osvjetljavali povremeni blijeskovi munja. - Slaem se - rekao je Grant i otpio gutljaj piva. -Ne znam niti jednog tako mudrog i smionog oficira. Hvala bogu da nije na protivnikoj strani. Openito uzevi, u posljednjih est mjeseci oficiri kolovani u Akademiji pokazali su svoju vrijednost. ak je i Elkanah Bent odlikovan kao junak. George je znao da ga nitko ne bi podrao u pokuaju da optui Benta za nesposobnost i namjerno slanje ljudi u smrt. Svatko od etvorice prijatelja za stolom nekoliko je puta u ratu dokazao da iz West Pointa uglavnom izlaze hrabri i dobro obueni oficiri, pomislio je George. Grant, na primjer, zajedno s kapetanom Robertom Andersonom, bio je meu prvima iz Treeg artiljerijskog pri osvajanju tvrave Molino del Rey. Kasnije, u napadu na grad, bez iije je naredbe odvukao jednu haubicu na crkveni zvonik koji je gledao na San Cosme, jedna od gradskih vrata. Jackson se nekoliko puta istakao, posebno pred sjevernim zidom Chapultepeca, gdje je sam samcat bio posada lakog topa. Svi su izginuli, pa je on punio, ciljao i gaao iz topa. Za vrijeme iste bitke, akademac, porunik Lewis Ajmistead pao je ranjen pokuavajui istaknuti zastavu na gradskim zidinama. Podigao ju je nastavljajui se penjati drugi akademac, James Long-street. I on je bio ranjen. Na vrh zidina zastavu je donio i istakao George Pickett. Uskoro se George poeo vrpoljiti. Prijateljima se nije prestajalo piti, a on je u depu imao dva neotvorena pisma. Jedno je bilo od Constance. Razgovor za stolom skrene na manje zanimljive teme, pa George izvue i otvori pismo. Kad ga je proitao, nasmijeio se i paljivo spremio u dep. Stavit a ga meu sva ostala koja je uvao pohranjena. - Od koga je? - upita Grant. - Od drage? George kimne glavom. - Kani li je oeniti? - Mogao bih. - Potape se po depu s pismom. - Jo me uvijek voli. - Naravno - nasmije se Pickett. - Vatreni heroj. Tko ga ne bi volio. Svi smo, barem jo ovaj mjesec, ratni heroji. ak i u Kongresu tako misle. Ozbiljni Jackson proisti grlo. - Je li tvoja djevojka katolike vjere? - Da - odgovori George. - Zato pita? - Samo da te podsjetim. Ako oeni katolkinju, karijera ti nee imati blistave izglede. Postao sam toga svjestan ovih dana, jer se, ovaj... ah, jer se udvaram jednoj ovdanjoj djevojci. Pickett se nagne, zinuvi: - Ti, Generale? Udvara se senoritil Jackson porumeni i zabulji se u vinsku au. - Da, imam tu ast. No bojim se da vjenanje ne dolazi u obzir. Bog je stvorio sve ljude jednakima, ali u oima vojne vrhuke, kao i veine Amerikanaca, izgleda da su katolici manje jednaki. Grant i Pickett se nasmiju, no George ostane ozbiljan. Volio je Constance i odluio da pitanje vjere nije vano. No, znao je da e imati problema. Pokuao je da nitko to ne/primijeti dok je govorio. - Ne orine me karijera. Za manje od tri godine zauvijek u skinuti uniformu. - Sasvim dovoljno da ti zagoraju ivot - rekao je Grant. - Pogotovo na voljeni major Bent - dodao je Pickett. S oblinje katedrale zazvonie zvona. S krova Narodne palae poletje jato golubova. Sunce kasnog po-podneva obasjavalo je stolove pred gostionicom. Zadnji dio razgovora pokvari Georgeovo zadovoljstvo zbog ponovnog susreta s prijateljima. Moda je neto veselije u drugom pismu poslanom iz Lehigh Stationa, pomisli George. Dok su Grant i

Pickett naruivali jo jedno pie, George polomi votani peat i preleti oima prvih nekoliko redaka majina krasopisa. Odjednom problijedi. - Neto nije u redu, Panj ? Prazno je pogledao u Granta. - Moj otac. Prije osam tjedana udarila ga je kap. Mrtav je. Iza kratkog pisma Maude Hazard, slijedilo je opirno Stanleyjevo pismo. Stanley je molio mlaeg brata da podnese molbu za ostavku na vojnu slubu i pouri kui. Hazardova eljezara bila je pregolema da bi njome upravljao samo jedan ovjek, pogotovo sada kad su otvorili novi pogon. William Hazard ga je zamislio, nadgledao njegovu gradnju i borei se za novu opremu, preminuo. Hazardova zadnja novina bila je trostruka valjaonica, izgraena tako da moe valjati novi profil tranica, takozvani profil T. Taj novi tip tranica brzo je zamjenjivao dotadanji, stari profil U, uobiajen za amerike eljeznice. U pismu Stanley je jo jednom istakao kako se otac upustio u avanturu i proirio posao, jer je slina, konkurentska valjaonica otvorena u Danvilleu u Pennsylvaniji. Da je itko njega pitao, pisao je Stanley, ne bi odobrio novu valjaonicu, jer je, po njemu, sve to bila novotarija ispunjena rizikom. - Novotarija! - gunao je George dok je Orry pakirao stvari spremajui se kui. ~ Kakva novotarija, kad Henry Cort ve vie od dvadeset godina to isto radi u Fontleyu u Engleskoj. Moj maloduni brat vjerojatno bi cvilio o novotariji i riziku i za deset godina, kad bi ve cijela zemlja bila ispresijecana novim prugama, i kad trite ne bi trebalo vie ni metra novih tranica. Orry je smotao koulju i spremio je u kov eg. Ve se bio navikao sluiti jednom rukom. Jedanput je samo rekao da ga batrljak omotan konatom kapicom boli, i da zbog toga povremeno ne moe spavati. O rani inae nije razgovarao. George se nije mogao sjetiti kad ga je posljednji put vidio nasmijanog. Sjeo je na rub poljskog kreveta da se odmori. - George, jesi li odluio to e? - Od vremena kad su ga otpustili iz bolnice, nijednom nije nazvao Georgea nadimkom. George kimne potvrdno. - Moram biti uz obitelj ako sam im potreban. No, koliko mrzim ovu prokletu vojsku, i koliko elim vidjeti Constance, toliko nisam sretan zbog odluke. Vjerojatno stoga to sam prisegnuo da u sluiti etiri godine, a obeanje je obeanje. Ali, to mogu. Pisat u Stanleyu i rei mu da stiem kui. Naravno, nitko jo ne jami da e me Ministarstvo rata i otpustiti. U svakom sluaju, ne tako brzo. No ovoga puta George se prevario. Dan prije Orry-jeva odlaska, stiglo je novo Stanleyjevo pismo. U njemu je stajalo kako je Stanley povjerio Georgeov sluaj svom novom prijatelju, demokratskom senatoru iz Pennsylvania e Simonu Cameronu. - Taj je senator pravi primjerak ljudi zbog kojih Demokratska stranka u naoj dravi smrdi do neba rekao je George Orryju. - Pokvaren je kao zmija i sramoti cijelu stranku. Stanley se oduvijek zanosio milju da se pone baviti politikom, ali nisam ni sanjao da bi se mogao spetljati s nekim poput Camerona. - Ima li tvoj brat smisla za politiku ? - Ja mislim, Orry, da ovjek ulazi u politike vode kad je nesposoban da se bavi nekim asnim poslom. A odgovor na tvoje pitanje je ne. Moj brat nikad nije pokazivao znakova posebne pronicljivosti ili inteligencije. Camerona zanima Stanley samo zbog jednoga... zbog veliine bankovnog rauna. Potegnut e neke veze u Washingtonu... Boe sveti! - George lupi akom o dlan. - Ba kao da govori Bent. Pisat u Stanleyju i rei mu da smjesta odustane od toga. Idueg jutra prijatelji se pozdravie. Orry je putovao vlakom prema obali, vlakom koji je prevozio ranjenike i dobrovoljce koji su se vraali kuama. Za obojicu je trenutak rastanka bio muan. Orry je pitao Georgea hoe li navratiti do Mont Royala kad se bude vraao kui, na Sjever. George je rekao da e pokuati. Nije ba gorio od elje da vidi prijatelja kako sve vie i vie propada. Orry je bio mrav kao smrt. Izgubio je vie od deset kilograma. Izgledao je iscrpljen, utuen i poraen dok je odlazio prema vagonu koji je bio odreen za pokretne ranjenike. Protestno pismo George je poslao prekasno. Nakon tri tjedna, pozvao ga je kapetan Hoctor. - Stigla je naredba vezana uz va sluaj, specijalno poslana iz ureda ministra Marcyja. Nisam znao da sinovi bogatih eljezara imaju takve veze da im sluajeve rjeavaju po hitnom postupku. Ova ironina primjedba utopi se u Georgeovu mrku pogledu. Hoctor proisti grlo. - U svakom sluaju, bit ete otputeni iz vojske za deset dana. Kasnije je Hoctor pokuao shvatiti zato je dobra vijest izazvala kod porunika bujicu najgorih psovki koje je ikad uo. Sve u svemu, kapetan je bio sretan to se rijeio oficira koji bi mu samo stvarao neprilike.

Slijedei vlak trebao je krenuti dan poslije Geor-geova slubenog otputanja iz vojske. Dotad je najvie vremena proveo razmiljajui. Bit e najobiniji crv, ako i jednoga trenutka dopusti da ga Constancma vjera pokoleba. Iz Vera Cruza e se prvim prijevoznim sredstvom uputiti u Corpus Christi. No prije polaska, zajedno s Pickettom i Grantom, George se napio do besvijesti. Probudio se sat prije svitanja bolnog eluca, bubnjajue glave i gorkog okusa u ustima. Sat kasnije, prvi put poslije Churubuscoa naletio je na majora Elkanaha Benta. George pouri pored njega bez pozdrava; bojao se da, ako debela svinja progovori i rije, ne ubije kurvinog sina. Bent ga pozove. - Zato niste u uniformi, porunice? - Zato jer nisam vie u vojsci, majore. Georgea zaboljee sljepooice. Osjetio je da gubi kontrolu. Nije ga bilo briga. Stane i okrene se. Bent primi novost razoarana izgleda. George mu se priblii i nastavi. - estitam na unapreenju. Zasluio si ga na utrb mog prijatelja Orryja Maina. Da nije bilo tebe, on bi jo uvijek bio cijeli ovjek. Mogu svi misliti o tebi kao o prokletom heroju, no obojica znamo to si htio uiniti na cesti za Churubusco, majore! - Mii ruke s mene, ti drski... Tada ga George tresne. Ruka mu je utrnula sve do ramena. Bentov se nos rasprsne, a krv ikne kao iz vodoskoka. George se okrene i polako, ali vrsto otkoraa. Bent je sjedio okamenjen, krvav i uplaen -ni ne pomiljajui da uzvrati udarac. Georgea je aka boljela kao da ju je slomio, ali jo nikad u ivotu nije osjetio da bol moe biti izvor takva zadovoljstva. George je stigao u Corpus Christi krajem listopada. Zrak je bio rezak i hladan, ak i oko podneva. Kad je s brodia zakoraio na pristanite, u rano poslijepodne, sunce je ve zalazilo. Kue su bacale duge sjene, a blaga i treperava dnevna svjetlost nedyojbeno je oznaavala da je jesen odmakla. Krajolik je odisao melankolijom koja je godila Georgeu. U Meksiku je postao svjestan smrti, i za mladia njegovih godina postao je neuobiajeno ozbiljan; sve ee je razmiljao o prolaznosti ivota. To je valjda cijena, pomisli, koju ovjek plaa sudjelujui u ratu. Bez obzira izlazi li iz njega kao pobjednik ili poraeni. Nauivi neto novo o ivotu i smrti, nije mu bilo ni nakraj pameti da to zaboravi. Zato je i doao ovamo, istoga dana kad je stigao u Vera Cruz. Na pristanitu ga nitko nije ekao. To mu jo vie pokvari raspoloenje. No iznenadan usklik razgali mu srce. - Ovdje sam, George! - i idueg trena spazi Constance kako dolazi iza ugla zgrade na kraju mola. Na sebi je imala jednu od onih modernih krinolina vrstog obrua koja se, kad je potrala, ljuljala naprijed-natrag poput broda na valovima. Haljina je bila smaragdne boje i lijepo joj je pristajala. - Oprosti to kasnim. Ostala sam malo due da se dotjeram ... eljela sam biti lijepa za tebe ... a tada sam otkrila da ovjek ovako obuen jednostavno ne moe trati. Oh, tako sam te eljela saekati na pristanitu ... Smijala se i plakala istovremeno. On odloi kov eg. Njena ga ruka dotakne po ramenu, a zatim po obrazu, kao da se eljela uvjeriti da ne sanja, da je zaista iv i zdrav, te da je sve one ratne strahote ostavio za sobom. - Bilo mi je uasno kad sam ula za tvog oca. Nisam vjerovala da e imati vremena da svrati k nama. - Otac je pokopan prije nekoliko tjedana. Ovih nekoliko dana nita ne mijenjaju. elio sam - gotovo se guio rijeima - elio sam te neto vano upitati. - to? - osmjehnula se, slutei kakvo je pitanje. - Mislim da bih najprije trebao razgovarati s tvojim ocem. - eka nas. Ali prvo me poljubi. Pustila je skute svoje haljine koje je drala, i zagrlila ga. Zbog vrstog obrua, George se morao nagnuti naprijed, i tek je tada mogao obaviti ruke oko nje. Kov eg nestade pod njenim skutima, no nije ih bilo briga. Nisu marili ni za ljude na pristanitu koji zasta-doe i zagledae se u njih. Jedino do ega je Georgeu bilo stalo tog trenutka uo je dok ga je grlila i aputala. - Oh, George ... tako si mj nedostajao. Neizmjerno te volim. Dok je Constance postavljala stol, George je proetao s njenim ocem. Pitanje koje mu je elio postaviti nije iznenadilo odvjetnika. - Oekivao sam da ete se uskoro poeljeti vjenati. Danima se pripremala za tvoj dolazak. Jesi li primijetio sve primjerke asopisa Godey uz njen ivai stol? Svi ti uzorci, modeli i ostale enske stvari za udaju. Jadno dijete, potpuno me izludila ivenjem i naprscima ... pa ako to nije zaljubljenost, onda ne znam to je.

Zaustavio se na ulici i okrenuo prema Georgeu. - Nemam nita protiv, no imam jedno pitanje, i to ozbiljno. Kako stoje stvari s razlikom u vjeri? - Razgovarat u s Constance, ima li nekih posebnih elja. Uinit u sve po njezinoj elji. - Drago mi je da to ujem. No hoe li je isto tako primiti i tvoja obitelj ? - Siguran sam - slagao je George. - Tada pristajem da se uzmete. - Oh, hvala vam, gospodine... - Pod jednim uvjetom. - Flynn podigne ruku i upre prstom prema obzoru. - Vjenajte se na Sjeveru. Ovo je isuvie jadno mjesto za svadbu. Osim toga, rado bih na put. Ve mi je dosta toga da sluam ljude kako govore za kongresmena Wilmota da je vraji sluga. Rado bih uo i drugu stranu. - ut ete je - obea George uz osmijeh. Obojica krenu natrag, jer ih je Constance pozvala na veeru. Kasnije te veeri George i Constance zaljubljeno su hodali du obale. Ona je obukla dugaku, krznom obrubljenu pelerinu, vie lijepu nego toplu. George je obgrli ne bi li je uspio barem malo zagrijati. S mora je puhao svje povjetarac svijajui morsku trsku to je rasla na pjeanim breuljcima. Zvijezde su treperile u vodi. Na puini zaljeva valovi poee dobivati male, bijele krijeste. - Na Sjeveru je hladnije nego ovdje - rekao je. -Bojim se da e ti nedostajati toplo podneblje. - Tada e se morati potruditi da me zagrije u krevetu. George proisti grlo, pokuavajui prikriti zbunjenost zbog njenog zadirkivanja. Bila je otvorena djevojka, i to je kod nje volio, no esto bi izgovorila neto to bi uskogrude ljude moglo sablazniti. Nadao se da e njegova obitelj shvatiti tu otvorenost. - Zaista - nastavila je - ba e biti ugodno nai se u kraju gdje ne mora propjeaiti tisuu kilometara da bi naletio na nekog abolicionistu. Poslije vjenanja mogla bih se ukljuiti u pokret. - Zastali su na vrhu pjeanog breuljka i-zagledali se u beskraj zaljeva. -Misli li da e se tvoja obitelj tome protiviti? Nasmijao se. - Bi li ti odustala da se oni usprotive? - Ne bih. Ne bih odustala i da se ti usprotivi. - Odlino. Kad bi odustala, ne bi bila djevojka u koju sam se zaljubio - ree George i poljubi je u obraz. - Nisi mi odgovorio to bi rekla tvoja obitelj. - Constance, jednom kad budemo vjenani, ti e biti moja obitelj. Samo ti i netko tko e pripadati oboma. Sretna, priljubi svoje usne uz njegove: - Trudit u se da te ne iznevjerim, tamo gore. - Ne moe me ni u emu iznevjeriti. Volim te. Obiao je oko nje i s lea je obujmio rukama oko pasa. Stao je na skute njene haljine, no ona nije marila. Oslonila se na njega. Povukao je ruke prema gore i zaustavio ih uz njene grudi. Pomislio je da e se naljutiti, ali ona svojim rukama prekrije njegove i stisne iz uz svoje tijelo. Ostadoe tako trenutak gledajui beskrajnu puinu. - Lijepo je - ree George. - Nedostajat e ti. - Znam da e mi katkada nedostajati. No ti bi mi nedostajao vie .-Okrene se licem prema njemu. Blago i iskreno izgovori :-Gdje se ti nastani, nastanit u se i ja. Tvoj narod bit e i moj narod. Prvi odlomak iz Knjige o Ruti. - Ponovno prisloni svoje usne o njegove. - Tako sam esto itala, da te stihove znam napamet. Smijali su se tiho, dotiui se elima. Njena crvena kosa plela im se oko lica poput koprenaste tkanine. eui nazad razgovarali su o praktinim stvarima i o planovima za vjenanje. George je rekao kako eli da mu Orry bude vjenani kum. - Pristat e, zar ne? - Nisam siguran - odgovori George mrtei se. -Rat mu je uzeo mnogo vie od ruke. Zabrinut sam za njega. Na putu kui svratit u do Mont Royala. Nekoliko kilometara prije plantae, George nami-rie dim. Nebo je toga dana pred kraj studenog bilo mrano i svakog trenutka postajalo je mranije. Zabrinut, upitao je kapetana rijene alupe ne gori li moda neka od kua na posjedu. Kapetan ga pogleda kao neznalicu. - Sumnjam, gospodine. Vjerojatno spaljuju strnita. Zrak je bio ispunjen graktanjem nevidljivih ptica. Crni oblaci dima valjali su se nad vrhovima drvea i nad rijekom. George pone kaljati. Kad je alupa pristala, na molu nije vidio Orryja, iako mu je pisao da stie. Nije bio siguran treba li okriviti potu ili prijateljevu rastresenost. Iskrcao se na pristanite, a dim ga je guio i grizao za oi. Pomislio je da se ponovno vratio na ratite. S tri metra visoke hrpe naslaganih bavi s riom, skaui, sjurila se neka prilika. George ustukne i

uhvati dah. Usiljeno se nasmije. - Nasmrt si me prestraio, Charles. - Oh - ree djeak koji je skoio. - Mislio sam da si me primijetio tamo gore. - Nije se ispri ao. Georgeovo srce poelo je normalno tui. Neak Charles nastavi: - Orry me poslao da te saekam. Ima posla na polju Hull. - eprkao je golemim bowie noem prljavtinu ispod nokata. Jedan stariji kuni sluga trkarao im je ususret. Charles se namrti i povika: - Cicero, pouri ili u ti iupati crijeva. - Digao je ruku i zavitlao noem. Stari Crnac pone zapomagati i bjeati ne gledajui kamo tri. Promai rub mola i pljusne u vodu. Charles potri do njega. - Boe dragi, Cicero, samo sam se alio. - Otkud' sam mog'o znat'? - protenja Crnac dok mu je Charles pomagao da izi e iz vode. - Vid'o sam da juri neke s tom groznom spravom. Charles se nasmije i zatakne no za pojas. - Jurim samo Smithove i LaMotteove, nikad Crnce. A sad se primi posla i ponesi torbu gospodina Hazarda. Sa stareva lica i odijela cijedila se voda. Iz poderanih cipela virili su mu smei prsti. Podigao je Georgeovu putnu torbu i pourio, ne elei se vie objanjavati s neakom Charlesom. - Hajd'mo - rekao je djeak jo se uvijek zabavljajui. Nije mogao imati vie od jedanaest godina, no izgledao je etiri-pet godina stariji. Narastao je desetak centimetara otkad ga je George posljednji put vidio, a ramena su mu se mukaraki proirila, George je poelio da izgleda barem upola snano i upola lijepo kao taj momak. Charles ga je poveo uz nasipe koji su dijelili velika, etvrtasta polja. Dim se dizao s lijeve strane, s tri polja. Na svakome su robovi motikama razvlaili zapaljene busenove suhog ipraja, ne bi li tako zapalili cijelo strnite. To su radile ene. Haljine su im bile podvezane iznad koljena, a maramama su pokrile kosu. U daljini George vidje Salema Jonesa kako sjedi na mazgi. S batinom i bi em nalikovao je kakvom mramornome konjaniku. George poslua Charlesov savjet i na usta pritisne maramicu. Crnkinjama izgleda vruina i dim nisu smetali. Vjerojatno ovaj posao rade godinama, pa im vie i ne smeta, pomisli George. Kad bi se vatra naglo proirila, ene bi potrale do najblieg jarka s vodom i skoile na sigurno. - Uhvatit e te vatra! - uo ih je kako viu jedna drugoj. - Potri! Ciei i smijui se, potrale su i ostale. Georgeu to nimalo nije liilo na zabavu. Vie je nalikovalo slici pakla. No, valjda je paljenje strnita unosilo malo uzbuenja u monotoniju ivota robova na plantai. - Nije vie daleko - rekao je Charles, i skrenuo prema polju koje je ve bilo spaljeno. Na njemu su se velika jata vrana i divljih pataka buno obruavala na tlo. Trae zaostala zrna, odgovori Charles na Geor-geovo pitanje. U vrijeme etve Mainovi bi se borili protiv ptica, a u vrijeme paljenja strnita raunali su na njihovu pomo. Glasni udarci ekia privuku Georgeovu panju. Na nasipu uz rijeku, spazi Orryja, jedinog bijelca izmeu est Crnaca. Orry je zabijao avle u vrata na jednom od ispusta. Nervozni Crnac namjestio bi avao i brzo se povukao prije nego to je Orry udario ekiem. Zato, za ime boga, Orry sam radi taj posao kad je bogalj? upitao se George. Tada shvati da Orry radi s toliko zanosa ba zato to je bogalj. Orry konano zavri posao. Okrenuo se k prijatelju koji je stajao u blizini. - Zdravo, George. Oprosti to te nisam saekao. Ovi momci bi samo zabrljali popravljajui ispust. Morao sam im pokazati kako se to radi. - Bacio je eki ne vodei rauna hoe li tresnuti nekom od robova na nogu. George se zaprepasti vidjevi Orryja izbliza. Izgledao je mnogo stariji. Mrav, mrk, gotovo biblijskog lica. Raupana brada dosezala mu je do pola grudi. Lijevi rukav prljave bijele koulje bio mu je prikaen o rame. - Kako si? - pitao ga je George dok su hodali prema velikoj kui. - Zaposlen - gotovo procijedi Orry. - Pokuavam se radom ukljuiti u svakodnevni ivot. to bre to bolje. Otac je prestat da sve radi sam, a Cooper odlazi. Da budem toniji, odlazi noas, poslije veere. George se namrti. - Kamo ide ? - U Charleston. Preutni dogovor s ocem. Neka vrsta samoprogonstva, recimo. Cooper se vie nikako ne slae s ocem. Glavom mu se vrzma previe radikalnih ideja, i obojica su postali svjesni te istine. Cooper je predloio da se odseli prije nego to situacija postane jo nepodnoljivija. Loa novost; nije udo to je Orry tako razdraljiv. - Hoe li se negdje zaposliti?

- Da, eka ga posao. Prije godinu dana jedan je ovjek dugovao ocu prilino novca, i nije mogao vratiti dug. Ustupio je u zamjenu jedino to je imao ... malu tvrtku za prijevoz i prodaju pamuka. Nita naroito: dva stara parobroda s kotaima, polusrueno skladite i pristanite. Otac ne bi dao ni nov ia za tako neto. Zato se i nije bunio kad je Cooper predloio da on preuzme i vodi tvrtku. Drago mi je to te vidim, George, ali, naalost, nisi izabrao dobro vrijeme za posjet Mont Royalu. Ovih dana ljudi samo ree i urlaju jedni na druge. Ukljuujui i tebe? pomisli George, ali ne upita. Kako moe tako izgledati, ispijenih obraza i upalih oiju? Pogled na prijatelja ispunio ga je tugom. - Morao sam navratiti - objasnio je. Spazi da nema Charlesa i otkrije ga na oblinjem polju, kako se cereka i tape po stranjici Crnkinju dvostruko stariju od njega. - Kanim oeniti Constance. elio bih da mi bude vjenani kum. - To je divna novost. estitam. - Orry mu ne stisne ruku, niti zastane. Zabaci ruku i potrai maramicu u stranjem depu hlaa. - U drugom ti je depu - ree George i pokua je dohvatiti. - Mogu i sam - odgovori zlovoljno Orry i protegne ruku preko kria. Uhvati vrak maramice i izvue je iz depa. - Hoe li mi bili kum, Orry? - to? Oh, da, naravno. Ako ne bude previe posla. Nadam se da ti nee smetati to e veerati zajedno s ocem i Cooperom. Nee biti ba veselo. Nita na Mont Royalu vie nije veselo ovih dana. George poali to je uope dolazio. Odluio je otii to je prije mogue. Veera je bila muna, ba kao to je Orry predvidio. I Tillet je izgledao mnogo stariji od posljednjeg susreta. Posvetio se razgovoru s Cooperom o maloj tvrtki, no i stranac je mogao shvatiti da Tilleta razgovor, a i tema uope ne zanimaju. Jednostavno je elio razgovarati o neem neutralnom to nee izazvati prepirku. Cooper je, pak, s poletom govorio o planovima da tvrtku osposobi i pone ostvarivati dobitak. - Svake godine iz ove drave brodovima izvoze sve vie i vie pamuka. Treba se ukljuiti u tu trgovinu i neto zaraditi. - Pa, uini to moe - odgovorio je Tillet slegnuvi ramenima. Orry je jednom rekao kako Tillet mrzi pomisao o razvitku pamune industrije u Junoj Karoli-ni. Imao je osjeaj da to ugroava plantaere rie, osobito Mainove. Drao je sve pamuare skorojeviima bez rodovnika, iako je jedan od najistaknutijih i najbogatijih ljudi u dravi, Wade Hampton iz Millwooda, uzgajao pamuk na plantaama. Sve je to Cooper osjetio u oevoj reenici, i zato otro odgovori: - Moete raunati s tim. - Clarissa uzdahnu i potapa ga po ruci. Tillet ne obrati panju. Za vrijeme veere, Ashton, gotovo ve djevojka, neprestano je zurila u Georgea. To ga uini nervoznim. Brett lupi laktom sestru, ne bi li prestala buljiti. Ashton povue Brett za kosu, nato Tillet bijesno prasne i obje ih istjera iz sobe, aljui Clarissu za njima ne bi li ih kaznila. Kad su i ostali izili iz kue, Brett je crvenih oiju zatomljivala jecaje. Stigla je koija. Ashton je drsko gledala u oca, s izrazom mrnje na licu. Ako je to dijete gajilo neke osjeaje, svi su bili izvitopereni, pomisli George. Neak Charles sjedio je leima oslonjen o stup, rezbarei tap. Neoekivano razdraljivo, Clarissa ga pecne po uhu. - Ustani i pozdravi se s brati em, Charlesov pogled bio je pun mrzovolje. - Pokuavam zavriti rezbariju. Orry mu naglo pristupi. - Ustaj! - Sagne se i uhvati ga za miicu. Tako ga je naglo podigao da Charles zajaue, a zatim se bijesno zagleda u Orryja. Orry mu uzvrati bijesno, ne trepnuvi. George pogleda Orryjevu ruku. Izgledala je izuzetno jaka, mii avija nego to se mogao prisjetiti. inilo se da ju je Orry vjebom ojaao. Charles je promrmljao "zbogom" Cooperu, zatakao no za pojas, i poeo trljati mjesto na ruci gdje ga je Orry bio zgrabio. Poslije pet minuta, kad je koija krenula, jo je uvijek trljao ruku. Te je noi George rekao Mainovima da e sutra ujutro morati krenuti za Pennsylvaniju. Orry je rekao da e ispratiti prijatelja do male eljeznike stanice. George je spavao nemirno i probudio se u cik zore. Obukao se i iziao iz sobe. Pretpostavljao je da nitko nije budan osim robova koji su ga morali doekati s vruom kavom, no iznenadio se kad je uo glasan razgovor u prizemlju kue, razgovor gospodara a ne robova. Tillet, Clarissa i Orry bili su budni. Zato? Pourio je niz iroko stepenite i naao sve Mainove okupljene u blagovaonici. Vani su se prve zrake dana probijale kroz kronje drvea. Po livadama se vukla niska magla, a na travi se bjelasao mraz. - Dobro jutro, George - rekla je Clarissa. Nikad je nije vidio nepoeljanu, a sad joj je kosa bila rasputena. Uvijek je bila uredno odjevena, a sad se ogrnula starom, izblijedjelom kunom haljinom.

- Dobro jutro - odgovorio je elei pitati zato su se svi okupili, zar je netko noas iznenada umro? Tillet se zavalio u stolicu, izgledajui stariji nego ikad. Uz ruku stajala je alica s vruom kavom. Orry duboko uzdahne i obrati se prijatelju. - Nema smisla da krijemo od tebe. Cijela plantaa je na nogama. U posljednje vrijeme jedan nam klipan samo zadaje brige. Crnac po imenu Priam ... sjea ga se? George kimne glavom; kako bi mogao zaboraviti vriskove one noi. - Pa - nastavi Orry - ini se da je pobjegao. Uslijedila je muna tiina, i tad s pladnjem biskvita i vrem divljeg meda ue mlada Crnkinja. George se sjeao djevojke. Uvijek je bila vesela i sa svakim bi se naalila. Toga jutra ula je pognute glave i oborena pogleda. Trudila se da koraa neujno. Kad je otila, kroz odkrinut prozor George zauje uzbuene glasove. Uz ljetnu kuhinju razgovarala je kuna posluga. Nije uo,smijeha. Grijeh jednog roba, bio je grijeh svih. Ali nisu samo robovi bili zabrinuti. U blagovaonici je vonj straha bio jednao jak kao i vonj toplih biskvita. - to se dogodilo, tata? Zato su svi budni? Neoekivani glas sve ih trgne. Brett je stajala na stepenicama, u dugoj spavaici, blijeda lica. - Jedan od crnuga je pobjegao. Uhvatit emo ga. Idi natrag u krevet. - Koji, tata? Tko je pobjegao? Tillet tresne akom po stolu. - Vrati se u sobu! Brett odjuri. George je uo tapkanje bosih nogu na stepenicama. Clarissa premjesti svoj stolac. Prekriila je ruke i zagledala se u sjajno ulateni stol. Orry je etkao ispred prozora. Zora je rasprila maglu. Tillet dlanovima protrlja obraze i podonjake. George zagrize biskvit, osjeajui se sasvim zbunjeno. Zbog ega je ovo troje odraslih ljudi tako uznemireno? Zbog toga to je jedan ovjek pobjegao? Zbog njegove slobode? Zar je sloboda tako neprihvatljiva ideja? Zar se nisu Mainovi preci borili protiv Engleza za slobodu, i to ba u ovoj dravi? Uskoro shvati da su sva ova pitanja potpuno besmislena. Mainovi su se borili za slobodu bijelaca, za neto emu su se svi divili. Sloboda za Crnce neto je sasvim drugo. Toga se treba bojati, pogotovo zbog posljedica. Konano, George je poeo razumijevati neke od junjakih dvojbi. Poeo je shvaati kako su sami sebe sputali irei robovlasnitvo. Niti jednom robu ne smije se dopustiti da pobjegne, jer ako jednom uspije, pokuat e i ostali. Na tisue njih. Mainovi i svi ostali bili su zatvorenici sistema koji su sami ustanovili, i na kojem su gradili svoj uspjeh i probitak. A bili su i zatoenici straha. Saalijevao je Orryjevu obitelj, ali ih je prvi puta i prezirao. Zvuk konjskih kopita trgne Tilleta. Skoio je na noge i pojurio prema prozoru. Dojahao je Salem Jones, i ve idueg trenutka upao je u kuu. Nadglednik je izgledao zadovoljno, i suspregnuo je osmijeh govorei: - Jo uvijek ni traga od klipana. Posljednji put su ga vidjeli juer, prije mraka. Pretraio sam mu kolibu. Sad mi je jasno zato je stalno pravio neprilike. - Bacio je brz, otpuujui pogled prema Clarissi. Tilletu ne promakne nadglednikov pogled. - O emu govori? - upitao je. Jones posegne pod kaput. - O ovome. Naao sam je skrivenu u Priamovoj slamnjai. - Zavitlao je prljavu, zguvanu knjigu na stol. Svi se skupie da je pogledaju. - Valjda ju je itao prije nego to je pobjegao. Eto, odakle mu ideje. Ideje o tome kako loe postupaju s njim. George ree: - Mislio sam da robove nitko ne ui itanju. - Obino ne - rekao je Orry. - Priam je bio izuzetak - dodao je Tillet, ne pogledavi svoju enu. - Gospoda Main drala je kako Priam. dok je jo bio djeak, mnogo obeava. Da pokazuje bistrinu, i da je miroljubiv. Moda je bila u pravu, to se prvoga tie, ali u ovom drugome ... ovaj, ne krivim tebe, Clarissa. - Konano pogleda svoju enu. Bilo je jasno da joj pripisuje svaki djeli krivice. - Dozvolio sam ti da ui Priama itanju i raunanju -nastavio je Tillet. - Bila je to uasna greka. - Okrenuo se prema Georgeu. - Sad vam je valjda jasno zato Jug mora imati zakone koji Crncima zabranjuju da se obrazuju. ak i Biblija, ako je ita drugim oima, moe biti izvor pobunjenikih ideja. Orry podigne knjigu. - Tko je donio ovo smee na plantau? - Ne znam - odgovori Tillet. - No pobrini se da je spale. George uspije prepoznati knjigu. Vidio je jedan primjerak kod kue, prije nekoliko godina. Na koricama je bio ugraviran znak Ameri kog proturobovlasnikog udruenja New Yorka, i naslov Ameri ko robovlasnitvo onakvo kakvo jest. Veleasni Theodore Weld tiskao je knjiicu 1839. godine. Bila je to zbirka izvadaka iz zakona o robovlasnitvu, svjedoanstva odbjeglih robova, i najgrozniji citati junjakih robovlasnika koji su branili robovlasnitvo, nijeui muenje i izrabljivanje Crnaca. Georgeu je Virgilia rekla kako je Weldova knjiga najznaajniji i najutjecajniji proturobo-vlasniki dokument ikad tiskan u vSjedinjenim Dravama. Clarissa ree:

- Zar nije dovoljno upiranja prstom u krivce, Tille-te? Pitanje je to predlae da se uini? Salem Jones progovorio je prvi. - Ispitat u Priamovu sestru, no ne oekujem previe. Uplaena je i neuka. Kad bi mi i htjela rei istinu, ne bi mogla. Ako je pitam kamo joj je brat krenuo, moe odgovoriti samo jedno: na Sjever. I rekla bi istinu, pretpostavljam. Po mom skromnom miljenju, ne preostaje nam drugo nego da se obratimo susjedima i da organiziramo posebnu naoruanu potjeru za odbjeglim Crncem. Tillet mrgodno upita: - Naoruanu potjeru? - Dobro naoruanu, gospodine. alosno je, ali potrebno. Ovaj zloduh ve likuje, pomisli George. Tillet nervozno protrlja elo. - Nikad u povijesti Mont Royala Mainovi nisu posegnuli za naoruanom potjerom. Za mog ivota, ni jedan rob nije pobjegao. Niti jedan. - Pogledao je Georgea tjeskobno i moleivo. Zbunjen i bijesan, George svrnu pogled. Tilletovo lice otvrdne. - U pravu ste, Jones. Priam oito nije shvatio lekciju s makom. Ovaj put mora posluiti kao primjer. - Slaem se - rekao je Orry ne dvoumei se. George se zgranuto zagleda u prijatelja. Ne trudei se da sakrije uitak i nestrpljenje, Jones pouri iz kue. Nekoliko sati kasnije, Orry i George odjahae do eljezni ke stanice. Gotovo ne progovorie jaui puteljcima. Orry je ogrnuo kaput, a vojni pitolj Johnson visio mu je o desnom bedru. Magla se jo uvijek povlaila uz zemlju, a naranaste zrake sunca probijale su njene pahove i davale umi udesan izgled. Konjska kopita meko su bubnjala po debelom sagu borovih iglica i trulog lia. Georgeova putna torba poskakivala je iza sedla. Zato je Orry bio tako utljiv? Kao da se ljuti. Ali na koga ? Na Priama ? Ili oca ? Ili na sve ? Moda na mene? Htio ga je pitati o Madelmi LaMotte. Za vrijeme posjeta nijednom nije spomenuto njeno ime. Moda je bolje i da ne bude. Kad su bili otprilike kilometar daleko od male stanice, umom odjekne zviduk. George obode konja i sustigne Orryja. - Je li to moj vlak? Orry izvadi teki zlatni sat iz unutranjeg depa. Otvori poklopac, pogleda, pa ga ponovno zatvori odmahnuvi glavom. - To je teretni vlak, Svakog jutra prolazi u isto vrijeme. No jo je desetak kilometara junije odavde. Zvuk se uje nadaleko jer ga movara pojaava. Putniki nee naii jo dvadesetak minuta. Pojahao je naprijed. Izjahali su iz ume, produili uz movaru, i ponovno zali u umu. Uskoro izbie na proplanak presjeen tranicama koje su se protezale s jugoistoka na sjeverozapad. Uz prugu stajala je daara otvorena prema tranicama. Orryjeva procjena o udaljenosti vlaka bila je tona. Teretni je vlak bio blizu, ali ga jo nisu vidjeli. ulo se samo kloparanje kotaa i itanje lokomotive. Dok je George smirivao konje, Orry je uao u daaru i podigao poklopac drvenog sanduka koji je visio na zidu. Iz sanduka je izvadio crvenu zastavu. Konopcem je podigne na grubo istesani jarbol na kraju daare. - Tako. To je signal da putniki vlak stane. - Preao je tranice i pridruio se prijatelju ba u trenu kad se iza okuke pojavi teretnjak. Zviduk se ponovno oglasi, ovaj put mnogo glasnije. Lokomotiva proe mimo njih brzinom od petnaestak kilometara na sat. Loa i strojovoa mahnue im na pozdrav. Orry im uzvrati. George istrese iz kose a koja je padala svuda oko njih. Lokomotiva je ve zalazila, u umu na izlasku s proplanka. Pored njih kloparali su zatvoreni i otvoreni teretni vagoni. Orry se okrene elei rei neto Geor-geu, i spazi da prijatelj netremice zuri u neto. Orry vidje prijateljev izraz lica i brzo se okrene. Iz grmlja je bio istrao Crnac i pokuavao da, trei uz vlak, uskoi u vagon. Orryjevo iznenaenje pretvori se u bijes. - Priame! Stoj! Rob je primijetio dvojicu bijelaca ali ih nije prepoznao. Lice mu je bilo prestravljeno. Uspio je uskoiti na otvorena vrata vagona, a Orry pojuri prema konju. George nikad prije nije vidio prijatelja da uzjahuje tako brzo. Pentrajui se i visei na vratima vagona, Priam se okrene. Prepoznao je bradatu priliku na konju, i oi mu se ispunie divljim strahom. Hajde, ulazi, pomisli George. Unutra te nee moi pogoditi. No, pogled na vlasnika potpuno je prestravio Pria-ma. Legao je potrbuke na vrata vagona, batrgajui se poput ribe na suhom. Bose, prljave noge vis jele su mu izvan vrata i tukle o granje uz prugu. Orry je galopirao i sasvim se pribliio vagonu. Daui, Priam uspije uvui desnu nogu u vagon. George je mogao samo nagaati to se dogaa s Crncem. Vjerojatno je, osim to je bio uplaen, bio i iscrpljen, jer bi se inae odavna utrpao u vagon.

Lijeva mu je noga jo uvijek visjela izvan vrata. Orry je stigao vlak. Nagnuo se, desnom rukom uhvatio Priamov gleanj, i povukao ga prema sebi. Crnac se pokuao uhvatiti za neto, no iverci mu se zabie u dlanove. Orry natjera konja ulijevo, vukui Priamovu nogu. Crnac otvori ake i ispadne iz vlaka. Tresnuo je o nasip i George je uo kako Crnac stenje i zapomae dok je zadnji vagon kloparao pored njega. Koniar sa zadnje platforme zabuljio se u prizor, ali vlak nestade u umi. - George, pomozi mi! - pozvao je Orry dok je sjahivao i potezao pitolj. George obode konja i pouri do njih. Orry mu prui pitolj. - Dri ovo i uperi u njega. Pucaj ako se pomakne. Priam pogleda preko ramena. Georgea uasne bol i jad u Crnevim oima. - Gos'n Orry ... molim vas, gos'n Orry... - Ne cvili predamnom - upadne Orry, skidajui ue sa sedla. - Znao si to radi kad si pobjegao. Ustaj, i stavi ruke na lea. - Gos'n Orry - ponavljao je Priam, pokuavajui se osoviti na noge. Sva pobuna i otpor nestali su. Jad i strah pretvorili su ga u moleivo dijete. Bilo je sramotno gledati odraslog ovjeka kako oajniki moli i kako mu suze teku niz obraze. - Dri ga na nianu - rekao je Orry ne skidajui pogleda s odbjeglog roba. Napravio je om u i zategao je oko Priamovih zglavaka. Bio je vjet s jednom rukom kao ostali ljudi s obje. Za kratko vrijeme svladao je mnogo toga. George navlai usne. - to e se sada dogoditi ? - Ne znam. Vjerojatno e mu osakatiti noge da vie ne bi mogao bjeati, ali otac je tako bijesan da e ga vjerojatno ubiti. Priam pogne glavu. - Oh, Isuse,*Isuse. - Prestani! Znao si kakva je kazna prije nego to si ... - Orry, pusti ga. George se zaudi kako mu je glas hrapav. Doao je do ruba provalije, i nije mogao a da je ne prekorai. Sve ovo nije ga se ticalo, ali neto ga je tjeralo da ne dopusti da roba vrate na Mont Royal i tamo osakate, ili ubiju. Na trenutak osjetio se idiotski. Priam mu nije znaio nita; prijateljstvo s Orryjem znailo mu je mnogo. Znao je ipak da nee moi pogledati sebi u lice ako popusti. - to si rekao? - upita Orry, kao da je uo da netko kae kako sunce izlazi na zapadu, ili da drvee raste naopake. - Pusti ga. Ne smije sudjelovati u ubojstvu. Orry se suzdri da ne plane. Duboko uzdahne. - Pobrkao si ljude i robove. Oni nisu ist... - Vraga nisu! Ne ini to! - Drhtei, George se borio da se savlada. Uspije umiriti glas. - Ako ti nae prijateljstvo ita znai, potuj ovaj moj zahtjev. - To nije u redu. Iskoritava nae prijateljstvo. - Da, iskoritavam. Da mu spasim ivot. - Ne mogu se vratiti na Mont Royal i rei ocu ... - Zar mora ita rei? - presijee George. - Ja neu, a Priama vie nikad nee vidjeti. -Da, gospodine, utit' u - brbljao je Priam - pred Bogom, gos'n Orry, kunem se da nik'o nee uti ni... - Zavei, bogati! Orryjev povik odjeknu u tiini. George nikad nije uo prijatelja da spominje Boga u ljutnji. Orry protrlja usta dlanom. Pogleda ljutito prijatelja, i tada odjednom otme pitolj iz Georgeove ruke. Isuse, ubit e ga na mjestu. Orryjevo lice izgledalo je kao da e ba to uiniti. George je znao da se ovo to trai kosi sa svime to su Orry ja godinama uili, da se kosi s Orry j em samim. Iznenada Orry mahne pitoljem ustranu. - Bjei! - rekao je. - Bjei prije nego to se " predomislim. Priam nije ekao da mu se dvaput kae. Velikim vlanim oima pogleda nakratko Georgea, kao da mu se zahvaljuje. Ve je idueg trenutka trao prema sjevernoj strani proplanka, u umu. Orry se okrenuo i poao. 'Zatim zastade, sputene glave. Priamovi koraci utihnue. S druge strane proplanka zauju pisak vlaka. George duboko uzdahne i krene prema prijatelju. - Znam da nisam smio traiti od tebe da ga pusti. Znam da je tvoje vlasnitvo, ali jednostavno nisam mogao samo stajati i dopustiti da... Zastane. Orry je jo uvijek stajao okrenut leima.

- Jednom sam ti pokuao objasniti kako stvari stoje ovdje na Jugu. Rekao sam ti da vlastite probleme i potrebe razumijemo bolje nego stranci. Rekao sam ti da emo te probleme vjerojatno rijeiti ... samo da se stranci ne mijeaju. ini mi se da nita od toga nisi zapamtio. Inae, ne bi traio od mene da pustim Priama. Potovao sam tvoj zahtjev jer smo ve dugo prijatelji. Ali ako eli da ostanemo prijatelji, ne trai vie nikad bilo to slino. George osjeti navalu bijesa, ali ga ubrzo potisne. Orryjev tihi gnjev stavio mu je jasno do znanja kakvi su uvjeti njihova budueg prijateljstva. - Slaem se - rekao je George. - Razumijem kako ti je. - Nadam se. - Orry zatakne pitolj pod miicu, i posegne za satom. Bilo je jo vremena za razgovor. - ao mi je to si nas posjetio u vrijeme kad je ovdje sve krenulo naopako. - Orryjeve oi nisu vie bile tako hladne.- Idui put kad bude doao, bit e drugaije. Nadam se da u dotad biti kum na tvom vjenanju. Hou rei, ako jo uvijek eli... George s olakanjem nasloni ruku na prijateljevo rame. - Naravno da elim. Pisat u ti i javiti datum i sve ostale pojedinosti. - U redu. Sretan put, i pozdravi obitelj. - Hou, Orry. Hvala ti. Kondukter ga je pozvao da se ukrca. Stojei na platformi vlaka, mahnuo je Orryju. Jo uvijek s pitoljem u ruci, Orry mu odmahne. Para, dim i uma zatvorie vidik, i lik prijatelja izgubi se u daljini. George je smjestio koveg i sjeo uz prozor gledajui kako borovi promiu pored vlaka. Povremeno bi se ukazala movarna prostranstva. No pred oima je Geor-geu bio sasvim drugaiji prizor. Vidio je Priama u trenutku kad ga izvlae iz teretnog vagona, i blijesak saznanja u njegovim oima - saznanja o vlastitoj smrti. Priama je trebalo kazniti jer je elio slobodu, ista slobodu u kojoj je Orry uivao jer je bio bijelac. George nikad nije mislio o sebi kao o privreniku crnakoj rasi, ali mu se inilo da to postaje, pogotovo kad je rije o slobodi. Zar nije sloboda za sve ljude? Pogotovo u Americi? Nadao se da je Orry u pravu kad je tvrdio da e Jug vjerojatno rijeiti svoje probleme. Ako Jugu to ne uspije, ostali dio nacije sigurno e neto poduzeti. Ne samo da je prvi puta to jasno shvatio, ve je shvatio i razlog. Nekoliko dana kasnije, na Resoluieu, Madeline je stajala u spavaoj sobi i gledala se u ogledalu. Patila je. Ne od fizike boli, ve od osamljenosti. Od nedostatka ljubavi. Od sve jaeg osjeaja izgubljenosti. Prislonila je ruke na grudi, kao da e tako smanjiti bol. Stajala je jedan tren, zabaene glave i sklopljenih oiju, ali nije pomoglo. Oajna, proetala je prostranom spavaonicom i uspela se na drugi kat. Izila je na verandu i zadrhtala od hladnoe u smiraju dana. Iz ljetne kuhinje dopirao je miris peene patke. Sutra je subota, zar ne? Dani se vie nisu razlikovali, sve ee su li ili jedan na drugoga. Bili su muni. Da je barem Stara Sally uz nju. No, Crnkinja se vratila u New Orleans kad je otac bio na samrti. Budui da je bila slobodnjak, zaposlena kod Nicholasa Fabraya, poslije njegove smrti nije se eljela vratiti u Junu Karolinu, gdje bi bila samo rob. Madeline je razumjela njen postupak. Sally je jedva izdrala tih nekoliko mjeseci u krugu obitelji LaMotte. Nije mogla podnijeti da prema njoj budu osorni i napraiti, a LaMotteovi su bili i jedno i drugo. Jedna djevojka s Resolutea mogla bi jednog dana zamijeniti Staru Sally. "Bila je to Nancy, slukinja u kui, prelijepa mulatkinja zutosmee koe koja je tek navrila dvadesetu. Madeline se s njom dobro slagala i mogla joj se povjeriti. Dvaput joj je Nancy prenijela poruku s Mont Royala. Oba puta poruka je bila kratka: Kapelica Spasa, i k tome dan i sat. Nikad se u poruci nisu spominjala imena, i nikad Madeline nije u Nancynim oima primijetila podsmijeh. U oim se uvijek zrcalilo razumijevanje i podrka, Madeline nije nikad pitala kako robovi s jedne prenose poruke robovima s druge plantae. Mogla im je samo vjerovati, jer drugog izbora nije imala. Prihvatila je da Nancy bude njen ljubavni glasnik, i tako izgradila nevidljiv most povjerenja. Madeline nije odgovorila na poruke, niti je otila do kapelice, iako je arko eljela poi, biti s Orryjem, grliti ga i ljubiti. Oslanjajui se na ogradu verande, odjednom shvati da do nje ne dopire razgovor iz kuhinje, iako su robovi jo uvijek morali raditi, Pitala se zbog ega je odjednom sve utihnulo. Tada je zaula zvuk. Iz ureda, male zgrade u kojoj je Justin malokad boravio, zaula je udarac bia po golim leima. U nonoj tiini, jasno je ula drugi zvuk. Jauk i stenjanje. Justin je bievao nekog od Crnaca. To se dogaalo i ranije. Krenula je na stepenice i prola hodnikom u kojem je na zidu stajala stara sablja. Ve je pokoljenjima pripadala LaMotteovima. Justin je govorio kako je tom sabljom vitlao jedan njegov predak koji se,

rame uz rame s Gamecockom Sumterom, borio u revoluciji. Potrala je puteljkom ne bi li se sakrila iza ukrasnog grmlja blizu ureda. ula je nove udarce i jauke. Zatim i Justinov promukli glas: - Brat mi je rekao da je netko s Resolutea pomogao Mainovom Crncu da se sakrije. Tko je to bio, Ezekiele? Govori! - Ne znam, gospodine LaMotte. Kunem se Bogom, ne znam. - Laljive! - Justin osine jo jedanput. Ezekiel zajaue. Madeline se nije micala skrivena u sjenci grma. Sva je uzdrhtaia kad je ula da se Justin raspituje o Priamu. Kako je Francis LaMotte mogao saznati da mu je netko s Resolutea pomogao da se sakrije? Je li neto znao ili je samo sumnjao? to e Justin saznati istraujui cijeli dogaaj? Hoe li poeti ispitivati i meu kunom sluinadi ? Hoe li doi i do Nancy ? Madeline je znala da ne smije ostati i prislukivati. Ako je netko otkrije, bit e im sumnjiva. U blizini je bila sjenica, i ako sjedne tamo, izgledat e kao da je izila udahnuti malo svjeeg zraka. Uz ovakav vjetar, u tihoj noi, moi e uti to se dogaa u uredu. Sakrila se u sjenici i uskoro je ula da Justin nastavlja ispitivanje ostalih robova. I dalje su pljustali udarci i uli se jauci. Madeline je posebno estilo to je Justin ispitivao i robinje. Tukao ih je jednako nemilosrdno kao i mukarce. Stalno je ponavljao ista pitanja. - Tko je to uradio? Tko mu ie pomogao? Tko to podrava odbjegle Crnce? Govori, Clyta. Clyta? uvi udarac, Madeline se ispravi. Na Reso-luteu je bila samo jedna Clyta, osamnaestogodinja djevojka, Madeline su rekli kako je Justin nekoliko puta naredio a inu nou dovedu djevojku u sobu. Bila je trudna, ali ju je Justin ibao bez prestanka. Clyta je jaukala od bola. - Tko je to uradio? - urlao je. Madeline zabije nokte u dlanove. Odbjegli rob nosio je tajnu sa sobom, sve dok ga nije otkrila oruana potjera. Samo nekoliko kilometara daleko od granice sa Sjevernom Karolinom. Priam se nije elio predati, i na kraju ga je netko iz potjere ustrijelio iz pitolja. Ime tajnog pomagaa umrlo je zajedno s njim. Madeline sc tresla od hladnoe. Kad bi izdahnula, zrak se pretvarao u paru. Justin je ponavljao pitanja sve glasnije. U tiini odjekne novi udarac i krik. Madeline jo jae zarije nokte u dlanove. Tko je to uradio, Justine ? Tvoja ena. Te noi kad se Priam pojavio uplaen i gladan, Nancy ga je dovela k meni. Ja sam bila ta koja se iuljala i pomogla mu. Tebe nije bilo. Bio si sa svojim konjima ili s nekom od drolja - kao i obino. Ja sam mu pomogla, ti gade. Ja sam ta koja podrava odbjegle robove. Nije bila dovoljno hrabra da uleti u sobu i sve mu to kae u lice. Stidjela se vlastitog kukavi luka. Pobjegla je iz sjenice, prekrivi rukama ui ne bi li utiala Clytine krikove. Ve due vrijeme Justin je noio u zasebnoj spavaonici, a k Madelini bi dolazio s vremena na vrijeme, i to samo da bi potvrdio kako je jo uvijek njegova svojina. Te noi, nasreu, nije doao. Sve to je ula u sjenici uznemirilo ju je i nije mogla zaspati. eljela se ponovno osvetiti muu. Osveta je bila jedan od razloga to je pomogla Nancy da u potkrovlje kolibe za bolesnike sakrije odbjeglog roba. Polako se smirivala, i u misli joj se uvue Orryjev lik. Govorkali su da je sasvim drugaiji ovjek otkako se iz Meksika vratio bez ruke. Da je sve zatvoreniji i ogoreniji. Pa ipak, dvaput joj je poslao poruku s molbom da se sastanu. A ona, jo uvijek drei do nepisanog zakona potenja i slijepe odanosti muu, nije odgovorila ni na jednu poruku. Kao da je Justin zasluio takvo njeno ponaanje. Spustila je ruke na grudi, pokuavajui zatomiti osjeaje. Nije uspjela. Sutra poslije veere posjetit e Clarissu Main. Justin nee poi s njom, naravno; i od same pomisli na takve posjete bilo mu je dosadno. Kad stigne na plantau Mainovih, sama e predati poruku. Zato je ekala tako dugo? Zato je sama sebi uskraivala jedine trenutke sree? Njezin strah od Orryjeve mladosti, strah od savjesti, tajna koju joj je otac povjerio prije smrti - sve su to bili jaki razlozi. No, vie joj nije bilo stalo ni do jednoga. Molila se da Orry ne bude ljut zbog toga t je dosad izbjegavala susrete, i da pristane na njen prijedlog. Ujutro je prije svitanja pola u kuhinju. Zatekla je samo Nancy kako erupa purane uz svjetlo fenjera. - Nancy, poi emo do Mont Royala danas poslije podne. - Da, gospoo. Madeline je bila dobro raspoloena, prepuna iekivanja i nije odmah primijetila Nancyn turoban pogled. - Moe li prenijeti poruku, na isti nain kako si ih prenosila meni? Nancy podigne pogled. - Poruka za gospodina ? - Da. I neka to ostane tajna.

- Naravno, gospoo. - Nancy, neto nije u redu? Mulatkinja skrene pogled prema velikoj pei iz koje se irio ugodan miris peenja. Madeline joj dotakne ruku. Koa joj je bila hladna. - Reci mi. - Mislim o Clyti, gospoo. Mister Justin ju je iibao sino, a jutros je izgubila bebu. - Oh, ne. Oh, Nancy - rekla je Madeline zagrlivi djevojku ne bi li je utjeila. Suze potekoe niz Madelinine obraze, ali je u njoj samo rastao bijes pri pomisli na mua. Gad. Gad. Iako se naoblailo i slutilo na kiu, Orry je odjahao prema Kapelici Spasa bez eira. Kilometar ispred crkvice, nebo je poelo rominjati hladnim, sitnim kapima. Zimska kia: znak da je doba rie, etve i posla zavrilo, i da poinje doba drutvenog ivota u Charle-stonu. Nita nije moglo oneraspoloiti Orryja toga jutra. Sagnuo se da projae ispod zadnjih grana koje su skrivale proplanak. Spazio je ruevinu, i iza nje more magle koja je nalegla na movaru. Viknuo je Madeli-nino ime. - Ovdje sam, dragi. Kao i prvi put, sklonila se pod kronjom drveta uza sam rub movare. Sjahao je, zavezao konja i pourio prema njoj. Dotakao je njeno lijevo rame. Uhvatila ga je za ruku, a drugu pruila prema njegovoj ljevici. Zacrvenjevi se, shvati koliko je glupo nepromiljena. Osmjehnuo se, a zubi mu bljesnue u gustoj, crnoj bradi. - Naviknut e se da je nema. I meni je dugo trebalo. Osmijeh mu nestade. Zagrlio ju je i vrsto privio uza se. Uzvratila je stisak i glasno uzdahnula. Naslonila je glavu o njegove grudi, a on joj je milovao kosu. - Mislio sam da vie nikad nee poeljeti da me vidi. - Zato to ti nisam odgovorila na poruke ? Nisam se usudila. - Odmaknula se od njega. - Ni sada ne bih smjela biti ovdje. Previe te volim. - Tada bjei sa mnom. - Kamo? - Bilo kamo. Osjetio je veliko olakanje jer je konano izgovorio ono to je dugo elio. Madeline se smijeila i plakala. Podigla se na prste da ga poljubi, dlanova priljubljenih uz njegove obraze. - Dala bih sve da mogu. Ali, ne mogu. - Zbog ega? Sigurno ti nije toliko stalo do Justina? - Mrzim ga. Sve vie i vie. Zbog toga sam i odluila posjetiti tvoju majku ove subote. Nisam vie mogla izdrati a da te ne vidim. elim da mi pria o Meksiku. - Milovala ga je po licu drhtavim prstima. - Kako si ranjen. Kako uspijeva preboljeti ... - Sve bih prebolio da si uz mene, - Orry, to je nemogue. - Zbog Justina ? - Ne zbog njega. Zbog onoga emu sam prisegla kad smo se vjenali. Obeala sam se za cijeli ivot. Ako to prekrim, ako pobjegnem s tobom, zauvijek u se osjeati krivom. A krivnja bi nam unitila ivote. - Zar se ne osjea krivom kad se sastajemo ovako ? - Naravno. No, ta je krivnja podnoljiva. Mogu se uvjeriti da ipak potujem zavjet braka. Orryja preplavi sumnja. Ne govori mu svu istinu. Postoji neki drugi razlog zbog kojeg to ne eli uiniti. No tad pomisli da pretjeruje, i da izmilja ne bi li dao vei znaaj njenom odbijanju. Istrgnula se iz zagrljaja i potrala do ruba movare. - Sigurno misli da sam obina licemjerka. Priao joj je s leda i dotakao kosu. Podigao je pramenove i njeno je poljubio u vrat iza uha. - Mislim da te volim, i to je sve. elim da bude uz mene do kraja ivota. - I ja to elim, dragi. No i ti nosi breme odgovornosti. Bez obzira to eli, mislim da ne bi mogao pobjei i ostaviti roditelje i plantau, a biti sretan. Pokuao je promijeniti temu, jer oboje su znali da se samo mue. - Bio bih sretan kad bi se otac urazumio. Jesi li znala da je naredio da tijelo Priama, odbjeglog roba, izloe ne bi li svakome posluilo kao primjer? - Ne, nisam znala. - Promrmljala je ne gledajui ga. - To je okrutno. - Nepotrebno, u svakom sluaju. Naim je robovima sve bilo jasno kad su uli da je Priam ubijen. Nije trebalo izlagati njegovo tijelo. Katkada pomislim kako je otac stvarno podjetinjio. A moda su ga

prokleti abolicionisti doveli do toga. On je ipak ponosan ovjek. A i prkosan. - Izgleda da je to osobina ovdanjih ljudi - rekla je uz tuan osmijeh. Odjednom je osjetio da ne moe vie razgovarati s njom kao da su stari poznanici koji su se nali na ajanki. Fizika elja za njom bila je prejaka, gotovo bolna. vrsto joj se zagledao u oi. - Ne govorimo vie. elim te. Doi, molim te ... Uhvatio ju je za ruku i povukao nanie, prema suhom mjestu ispod kronje, prema liu i borovim iglicama na tlu. - Ne, Orry - oslobodila je ruku, a u njegovim oima bijesnu ljutnja. Privinuo ju je vrsto uza se, a ona ga zagrli i ree: ~ Zar ne vidi da ne smijemo ii tako daleko? Nikada. Ako to uinimo, krivnja je ista kao da smo pobjegli. Provukao je prste kroz njenu kosu, ljubio je u oi, u vlana, topla usta. - Ali ti eli da vodimo ljubav, ne moe to porei. - Spustio je ruku prema njenom struku, grozni avo, ljubei je neprestano. - Ne moe porei. - Ne mogu. Uivam kad me ovako dri, ali ne smijemo to ... Pustio ju je. - Ne razumijem te. Pramen sjajne, crne kose pao joj je na elo. Popravila ga je rukom, i tuno se nasmijeila. - Kako me moe razumjeti, kad sama sebe sasvim ne razumijem? Tko to uope moe? Jedino znam da je mala krivica podnoljiva, a velika ne. Orryjevo lice problijedi. Napetost u njegovu tijelu je poputala. - Ako ne moemo ivjeti zajedno, i voditi ljubav, to moemo? - Moemo ... - uzdahnula je, osjetivi prezir u njegovim rijeima. Glas joj postane vri. - Moemo se sastajati. Razgovarati. Grliti se. Tako e mi ivot biti podnoljiviji. Barem to. - Ali i to je nevjera, Madeline. - No, nije preljub. - Mislio sam da je to isto. - Za mene nije. - Dobro, neznatna je razlika. Nitko ne dri do nje. - Ne mogu si pomoi. Zar itko ljubav shvaa na isti nain ? Orry je stisnuo usne, zatresao glavom i krenuo prema movari, na kiu. Predlagala je neku vrstu ljubavne veze, ali pod uvjetima koje e ona odrediti. Koraao je sve dok mu izme nisu zaglibile u blatnjavu zemlju. Iza njega ostadoe duboki tragovi. Za bradu su se hvatale kapi kie. Okrenuo se i rekao: - Postavlja nemogue uvjete. Previe te elim. Nisam siguran mogu li izdrati stalnu napetost i svladavati strast. - Nije li malo ljubavi ljepe, nego nimalo? Skoro je viknuo nije. Prila mu je polako, a kia joj je moila haljinu i kosu. I takva je bila najljepa ena na svijetu. Nije je mogao odbiti iako su uvjeti bili bolni kao i patnja bez nje. Stajala je sasvim uz njega, gledajui ga u oi. - Zar nije tako, Orry? Nasmijeio se ali bez radosti. - Da. Uskliknula je tiho i bacila mu se u zagrljaj. Obujmio ju je rukom, i nasmijao se tuno. - Boe, zato si odgojena tako prokleto poteno? - I meni je, katkad, krivo. Smijehom su pokuali odagnati svu nesreu njihove neispunjene ljubavi, svu tugu susreta. Vratili su se pod kronje drvea, sjeli i razgovarali cijeli sat. Orry je brinuo zbog buduih susreta. to se ee budu sastajali, opasnost da ih otkriju bit e vea. Odgovorila je da svjesno prihvaa tu opasnost. Poljubili su se i zagrlili jo jednom. Prije nego to su krenuli, dogovorili su se za slijedei sastanak. Orry je mislio kako je lud to je pristao na takve uvjete. Sputavanje elje samo e izazvati jo veu tjelesnu i duevnu bol. Znao je: ako nastave s tajnim susretima, sve tee e se moi svladavati. A ipak, dok je stajao i gledao je kako odjahuje, osjetio je neto udno. Iako je bol ostala, odricanje i samoprijegor na neki neobjanjiv nain poee njegovu ljubav jaati i oplemenjivati. Putujui na sjever, Georgea je cijelo vrijeme progonio izraz Priamovih oiju. Dok je sjedio, naslonivsi bradu o dlan i gledao kroz prozor vagona krajolik rijeke Delaware, nije mogao odagnati taj prizor. Polako se sputao sumrak, a snijeg koji je lagano prsio topio se na tlu i na oknima vlaka. Dugotrajno ga je putovanje bilo iscrpilo, jer je esto morao presjedati. Objed u kolima za ruavanje uznemirio mu je eludac, a posljednjih se sto pedeset kilometara znojio jer su putnici natjerali konduktera da neprestano loi pe na poetku vagona. Sreom, sutra je trebao sti i u Lehigh Station. Naumio je prenoiti u Haverford Houseu, hotelu u kojem

su Hazardovi obino odsjedah kad bi se zatekli u Philadelphiji. Ujutro e uhvatiti mjesni vlak, i kad bude kod kue poet e paljivo pripremati obitelj za njegovo skoro vjenanje s katolkinjom. U mislima mu opet iskrsne Priamov lik. To ga potakne da razmisli o svom odnosu s Orryjem i njegovom obitelji. U svakome od njih bilo je poneto to mu se svialo ak i u neobinom neaku Charlesu, no sve to samo je izazvalo zbrku u njegovim mislima, i jak osjeaj krivice. Po svemu to je zrailo iz njih, po njihovu odreenju i izboru, po nazorima, Mainovi su duboko ogiezli u robovlasnitvu. Vlak je usporio huui mimo straara prije ulaska u stanicu. Pod natkrovljem kolosijeka ugasio se ostatak danjeg svjetla. Umjesto pahulja snijega, mimo prozora prolijetale su iskre iz lokomotive. Putnici poustajae seui za prtljagom, a na zamagljenim oknima zaigrae odrazi njihovih likova. No, George je vidio samo jedan lik - Priamov. Robovlasnitvo mora nestati. Uvjerila ga je u to posljednja posjeta Junoj Karolini. Naravno da e to biti teko postii. Previe zapreka stajalo je na putu. Tradicija. Ponos. Gospodarska ovisnost o sistemu. Nesrazmjeran utjecaj malobrojnih obitelji koje su drale najvie robova. ak i Biblija. Prije nego to je George poao s plantae, Tillet je naveo reenicu iz Svetog pisma ne bi li opravdao slanje oruane potjere za Priamom. Bjegunac je prekrio zapovijed jasno izreenu u treem odlomku Poslanice Koloanima: Robovi, pokoravajte se u svemu svojim zemaljskim gospodarima... Prevladavanje tog nepravednog sistema zahtijevat e toleranciju, dobru volju, i nadasve odlunost da se to uini. Na Mont Royalu George nije osjetio nita od svega toga. Pokuao je sagledati problem i s druge strane, uzimajui za polazite prijateljstvo s Orryjem koje bi trebalo sauvati. I s tog stajalita, problemi su bili oiti. Kad je molio da oslobodi Priama, Orryjevo je upozorenje bilo savreno jasno. Neka se vie ne upli e ako eli nastaviti prijateljstvo. A koliko je to prijateljstvo bilo vrsto? Moe li zbog njega zanemariti neslaganje oko temeljnih pitanja ljudske slobode? Kao da ta pitanja i neslaganje uope ne postoje? Moe li prijateljstvo uope opstati u stalno rastuoj atmosferi oprenih stavova? Orry je rekao da moe - treba samo zanemariti problem ropstva. No, stari Calhoun, bolestan i ogoren, posredno je upozorio da ne moe. Po njemu jedino je otcjepljenje moglo rijeiti problem. Ako je itko mogao nai rjeenje, vjerovao je George, onda su to bili ljudi poput Mainovih. Ako Jug nije bio jedini krivac za raanje problema, Jug ga je ustoliio, i Jug e morati krenuti u njegovo rjeavanje. George je drao da je Sjever neduan i da ne snosi odgovornost za ovakvo stanje. Barem je tako mislio dok je koraao peronom s kovegom u ruci. Na sreu, u Haverford Houseu primili su ga i bez prethodne najave. Ba je bio upisivao svoje ime u knjigu gostiju, kadli recepcionar izusti: - Mislim da je kod nas odsjeo jo jedan gost iz... - George, zar si to ti? Usklik se podudario s nastavkom recepcionarove leenice: - ...vae obitelji. Okrenuo se i nasmijeio mladoj eni koja mu je urila ususret. Pahulje snijega zrcalile su se na njezinu krznenom ovratniku i eiru. - Virgiha, zaboga. Nisam oekivao da u te ovdje sresti. Bila je rumena od uzbuenja, i na trenutak njezino je koziavo lice izgledalo skoro lijepo. Primijetio je da se od zadnjeg susreta udebljala. - Rezervirala sam sobu jer ostajem noas u gradu -rekla je bez daha. - Sama? Pa, kojim si poslom ovdje? - Prvi put govorim na javnom skupu koji je sazvalo Drutvo. George zatrese glavom. - Ne shvaam. Kakvo Drutvo? - Proturobovlasniko drutvo, naravno. Oh, George, tako sam nervozna... tjednima ve piem i uim govor napamet. - Uzbueno ga je uhvatila za ruke. Prsti su joj bili hladni i vrsti kao u mukarca. Sasvim sam zaboravila da stie danas ili sutra. Mora doi da me uje! Ve tjednima su sve ulaznice rasprodane, ali sigurna sam da emo te progurati u neku lou. - Rado u doi. Putujem kui tek ujutro. - Oh, to je divno. Hoe li najprije jesti? Ja ne mogu. Previe sam uzbuena, George. Konano sam nala neto emu mogu posvetiti svu svoju energiju. - Drago mi je da to ujem rekao je dok su se uspinjali stepenicama za nosaem prtljage. Nala si neto, jer nisi uspjela nai momka. U sebi, prekori se zbog nepristojnosti. On i Virgilia nikad nisu bili bliski, ali mu je ipak sestra. Malo se osjeao umornim, a i nervirala ga je svojim ushitom. - Cijela stvar je i vrijedna, zna, iako sumnjam da bi i Orry Main tako mislio. Iskreno, ne ide mi u glavu kako moe biti blizak s takvim ovjekom. - Orry mi je prijatelj. Ne uplii ga u ovo, hoe li ?

- Kako mogu? On je vlasnik crnakih robova. George se suzdri da joj ne odbrusi i pomisli kako bi bilo dobro da izbjegne ostatak veeri i njen govor. Kasnije je poalio to to nije uinio. U dvorani je bilo otprilike dvije tisue ljudi. Svako sjedite bilo je zauzeto, a uz zidove dvorane i na kraju, mukarci i ene su stajali. Meu publikom bilo je djece i nekoliko otmjeno odjevenih Crnaca. Svjetiljke uzdu cijele dvorane dimile su i svijetlile bljedunjavim sjajem. Georgea su stisli nakraj loe, desno od pozornice. Ispred njega sjedila su tri mukarca i tri ene, wi sveano odjeveni. Kad se predstavio, pozdravili su ga brzo i usiljeno. Pretpostavio je da su pripadnici filadel-fijske drutvene kreme. Iako je vani bilo hladno, guva, zimska odjea i brojnost posjetitelja zagrijae dvoranu. Sva su e lica svjetlucala od znoja. ak i prije poetka slubenog programa publika je poela iskazivati znakove zanosa. Mahnito su toptali nogama i pljeskali pjevajui nekoliko slavopojki. George je pogledao u tiskani program koji su mu uruili. Bio je podijeljen u devet toaka. Uzdahnuo je. Bit e to duga no. Buran pljesak doekao je estoro govornika koji izi oe na pozornicu. Prilazei redu stolaca postavljenih ispred tekog barunastog zastora, Virgilia je izgledala samouvjereno i smireno. Sjela je na trei stolac slijeva i pogledala prema bratu. On joj kimnu i nasmijei se. Predsjedavajui, metodistiki sveenik, pristupio je govornici i zalupao drvenim ekiem. Program je zapoeo mali zbor obitelji Hutchinson iz New Hampshirea. Pozdravljen je gromoglasnim pljeskom. Najstariji Hutchinson predstavio ih je rijeima: - Ovaj zbor sastavljen je od lanova drutva Jesse i prijatelji jednakih prava. - To izazove pravu provalu odobravanja, pljeska i toptanja. Drutvo je oito bilo poznato u krugovima protivnika ropstva, iako George za njih nikad nije bio uo. Bio je iznenaen tolikim ovacijama. Nije znao da su pensilvanijski aboliclonisti tako vatreni. Hutchinsonovi su otpjevali pet pjesama, praeni glasovirom i elom. Posljednja pjesma bila je uzbudljiva himna koja je zavravala rijeima: Hej, zar ne vidite emancipaciju kako proima svu nau naciju. Nosi stijeg i slova plava - Sloboda, naa je dika i slava! Putuj, putuj promi cijelu naciju, Slobodo - svakome daj emancipaciju! Mukarci i ene skoili su na noge, pljeui. Pomah-nitala publika cijele je tri minute skandirala Hutchinso-novima i nije im dala da sidu s pozornice. Virgilijini su se obrazi svijetlili od znoja; jo je jednom pogledala prernaloi. Prvi je govorio, dobrih deset minuta, neki sveenik iz New Yorka. Objasnio je i hvalio proturobovlasniko stajalite poznatog unitarijskog teologa, Williama Elle-ryja Channinga iz Bostona. Po Channingu, ropstvo se moe iskorijeniti stalnim i izravnim pozivanjem robovlasnika na kranska naela. Takav bi stav George donedavno drao realnim i moguim, ali ga je sad usporedio sa stavom dobrog kranina Tilleta Maina, i shvatio da Channingov plan ne moe uspjeti. Ni publika ga nije prihvatila s oduevljenjem. Sveenik je sjeo na svoj stolac, ispraen slabim pljeskom. Slijedei je govornik doekan burnim odobravanjem. Visok, sjedokos Crnac, predstavljen kao Daniel Phelps, bivi rob koji je prebjegao preko rijeke Ohio, posvetio se irenju istine o danima svog ropstva u Kentuckyju. Phelps je bio vjet govornik. Petnaestmi-nutni govor, bez obzira bio on vjerodostojan ili ne, izazvao je pravu provalu osjeaja kod publike. Isjeci njegovih pria o batinanju i muenju robova digli su mukarce na noge i potakli ih na urlanje i bijes. Kad je Phelps zavrio cijela je dvorana ustala i pljeskala, toptala, vikala i urlala. Virgilia je petljala maramicom dok ju je predsjedavajui najavljivao. Posebno je istakao njezino prezime. Mrmljanje u dvorani govorilo je da su mnogi prepoznali prezime uvene eljezarske obitelji. Jedna od ena u loi okrenula se da ponovno pogleda Georgea. Osjetio se malo bolje jer vie nije bio samo beznaajna osoba. Prilazei govornici Virgilia je pokazivala sve vie nervoze. Jadna djevojka, doista je bila debela, pomislio je George; gotovo runa. No, moda e nekog mukarca privui njena inteligencija. Nadao se da je ima, za njezino dobro. Poetak Virgilijina govora bio je mlak, nudio je publici uobiajeno razotkrivanje robovlasnitva. No, nakon nekoliko prvih minuta, govor je krenuo novim smjerom. Publika je prestala nervozno strugati nogama, i od prvog do posljednjeg reda sve se oi zagledae u nju. - Gnuam se to moram govoriti o tome pred pripadnicima slabijeg spola i pred djecom. Ali, netko je rekao da istina nije, niti e ikada biti gnusna. Zato, nemojmo zazirati da iznesemo sve, ba sve o tom udovinom Jugu, bez obzira koliko to izopaeno i nemoralno bilo.' Dvorana je utihnula. Publika je osjetila da ih Virgilia vjeto navodi na sve veu panju, nagovjeujui o emu e zapravo govoriti. Mukarci i ene ispred Geor-gea nagnue se naprijed da bolje uju.' George pogleda prema dvorani, u svu tu gomilu, i osjeti nelagodu. Sva ta znojna lica, vatra u oima, ta

uvjerenost u ispravnost cilja, uznemirie ga. Vie od svega, uznemiri ga njegova sestra. vrsto je stisnula rukama rubove govornice, nestalo je njezine neodlunosti, a u oima je primijetio zloudan ar kad je nastavila govoriti: - Ako i postoji neto vrijedno na Jugu .., onda je i to sazdano na trulim temeljima, temeljima koji su protivni sri ljudskih i Bojih zakona. Prokleti junjaki sistem poiva i ovisan je o stalnom obnavljanju radne snage. A odakle im novi radnici, kad stari, izmoreni, padnu uz rub ceste, izmodeni okrutnou, teinom posla, ili ubijeni stalnim potinjavanjem? Novi radnici dolaze s tih istih plantaa. Jer robovlasnika prava sjetva, sjetva je ljudi. Drhtaji i uzdasi preletjee publikom, koja je shvatila o emu govori. Na galeriji, jedna je ena ustala i povela kerku prema izlazu. Gomila oko nje mrgodila se i protestirala. Traili su tiinu. - Junjake plantae nisu nita drugo do crnakih rasplodnih farmi! Golemi bordeli koje podravaju, sami u njima sudjeluju, i vode ih izopaeni aristokrati, degenerici koji gaze sva kranska uvjerenja, uvjerenja nekolicine, nekolicine junjakih ena iji glasovi vape u nijemom prosvjedu protiv tih suludih satira, te bez-bonike nemoralnosti! Degeneriram aristokrati? Suludi satiri? Crnake rasplodne farme? George je sjedio suhih usta, ne mogavi povjerovati u ono to je uo. Virgilia je sjekla sve Junjake, bez razlike, ne mislei o tome da njene optube nemaju veze s, recimo, Mainovima. Bio je tamo i nisu ga mogli, kao nekog glupana, zavarati. Tono je da ima mnogo zala u tom sistemu, no ne takvih o kojima je vatreno govorila Virgilia. Jo ga je vie uasavala publika. Vjerovali su svakoj njezinoj rijei. eljeli su vjerovati, Poput dobre glumice, Virgilia je osjetila tu elju, njihovu glad, i odgovorila im je. Napustila je govornicu i stala na otvorenu pozornicu da je bolje vide. Neka vide njenu pravednu mahnitost i bjenjenje, njen vatreni pogled, ruke koje drhte, stisnute ruke koje je pritisnula na grudi. - I sam kamen urla protiv takve izopacenosti-, Svako pravedno ljudsko bi e uzvikuje u moralnom bijesu ne. Ne! Ne! - Zabacila je glavu unatrag, i svaki put kad je uzviknula ne, udarila se akama o grudi. Jedan ovjek na galeriji prihvatio je usklik. Uskoro je cijela dvorana odzvanjala: - Ne! Ne! NE! NE! Urlanje polako utia. Virgilia se vrati za govornicu. Grudi su joj se brzo nadimale. Mrlje znoja izbie joj na haljini dok je stajala i pokuavala se sjetiti nastavka govora. Bez daha je prela na zakljuak, ali George ne obrati panju rijeima. Bio je zaprepaten njezinim nezdravim stavovima, zaprepaten nainom na koji ih je gomila prihvaala. Sestra je oito pronala oduak za dugo potiskivane osjeaje. Bilo je neeg runog, nepristojnog u nainu na koji se pokazala i obratila gomili. Rjenik joj je zapravo bio rjenik potiskivane spolnosti, stil gotovo orgijastiki dok je uzvikivala da udoree trai, zahtijeva pohod na crnake rasplodne farme: - Treba ih spaliti! Treba ih razoriti! Zatrti! I njihove vlasnike zajedno s njima! Skoio je i izaao iz loe, sruivi u bijesu stolac. Potrao je niz stepenice, oajniki udei svje zrak, Kad se spustio na prvi kat, osjetio je da se zidovi tresu od gromoglasnog pljeska i topota nogu ime je gomila pozdravljala zavretak njezina govora. Kroz otvorena vrata pogledao je u dvoranu. Cijelo je gledalite bilo na nogama. Na pozornici je stajala Virgiiia zabaene glave. Od napora joj je kosa bila rasputena, haljina sva u neredu. No, nije to primjeivala. Lice joj je bilo iskrivljeno u nekom udnom zanosu, preplavljeno zadovoljstvom. Georgeu se prizor smuio. Okrenuo se i iziao. Kad je bio vani, gutao je zrak i uivao u snijegu. Naravno, morat e joj priznati da je govorila vjeto, ali i raspraviti o stavovima i uopavanju. Njen ga je govor duboko razoarao, ne zbog niske intelektualne razine, ve zbog toga to je njega osobno uvrijedio. Istina, Virgiiia je odrasla, samostalna ena koja odgovara za svoje postupke i nazore i vodi vlastiti ivot. Bez obzira na to, bilo koja ena, a ne samo njegova sestra, takvim bi nastupom i govorom izazvala njegovo podozrenje, pa i strah. Njen govor bio je izljev potisnute spolnosti, a sve je to zavila u govor okrenut protiv Juga, krijui se za moralnou Jo ga je vie razoarala istina da je Virgiiia uivala u predstavi i u sebi samoj, a ne u moralu koji je propovijedala. No na stranu njegove brige i ptoblemi njegove sestre. Vie od svega uznemirili su ga ljudi u publici. Bez obzira to se krilo iza Virgilijinih rijei, govor se pretvorio u prostaki, zastraujui poziv na divljaki, sveti rat. A ratnika je u dvorani bilo i previe. Jo ih je uvijek mogao uti kako urlaju traei junjaku krv. Putujui vlakom bio je uvjeren da su sve greke iskljuivo na strani Junjaka, na strani robovlasnika. Sve to se dogodilo ove noi, oikrilo nm je neto novo. Bio je u krivu Za samo sat vremena promijenio je miljenje o sjevernjakim abolicionistima jer Virgiiia se sigurno ugledala na ostale lanove pokreta. Koliko njih zapravo vie zanima sukob nego rjeenje? Koliko njih propovijeda mrnju umjesto zdravog razuma? Nije ga to nagnalo da opravdava ropstvo ili Mainove.

Prvi puta pomislio je da moda postoji opravdanje za krutost i otpor Mainovih prema mijeanju sa strane. Moe li prijateljstvo, nastalo u dobru i zlu, prijateljstvo provjereno u ratu i miru, prijateljstvo dvojice ljudi iz tako razliitih i sukobljenih dijelova zemlje, izdrati sva iskuenja? Jesu li dobra volja i vjerovanje u ljude i u ovu zemlju dovoljno jaki da nadvladaju bezumne strasti koje je raspirivala i njegova sestra? Zadrhtao je na zimi, vjetru i snijegu. Oluja je jaala i snjena meava zastrla je svjetla grada. Sutranjica mu je izgledala mranija i tea nego ikad dotad. Odjednom mu se uini da vidi zemlju kako se razjedinjuje i razlama, kao kad u eljezari tekim ekiem razlamaju veliki kalup. Sve njih ekala su teka vremena. Constance e mu pomoi da ih prebrodi, a nadao se da e njegova ljubav uiniti isto za nju. No, hoe li nacija preivjeti razlamanje, nije mogao predvidjeti. Donedavna mu se inilo da je ivio u neznanju, ili se svjesno zavaravao. Oslonjen leima na zid zgrade, bezuspjeno pokuavajui pripaliti cigaru na sve jaem vjetru, sada se vrsto zagledao u stvarnost. Prestravila ga je. Posljednji dio puta George je preplovio brodi em po Lehigh Kanalu. Kanal je slijedio tok rijeke du cijele doline, od Mauch Chunka do Eastona. Velika dolina rijeke Lehigh bila je dom ve etvrtom pokoljenju Hazardovih. Georgeov pradjed napustio je posao u Pine Barrensu - New Jersey, tada najjaem eljezar-skom sreditu tog dijela Amerike, ne bi li pokuao utemeljiti vlastitu eljezaru u Pennsylvaniji. Dolina nije bila bogata tresetitima i rudaom kao okolica Jersey a. No Georgeov pradjed otkrio je ovdje bogate ume, to je znailo obilje materijala za pravljenje drvenog ugljena, i dovoljno vode. Najvanije je bilo da je kraj pruao dobre izglede. Godinama je njegova pe bila jedina uz rijeku. Dodue, morao je dovlaiti rudau s druge strane planine, no to ga nije obeshrabrilo. Nabavio je teretne konje i tako, sli no eljezarima u Jerseyu, rijeio problem. Konkurenti su mu govorili da je lud to se ne preseli u dolinu rijeke Schuylkill, no Georgeov se pradjed nije obazirao; ostao je u dolini Lehigh. Tu je bio sam sebi gospodar, a uspjeh ili propast temeljili su se samo na njegovim odlukama. Za vrijeme revolucije, Hazardovi su sve uloili u ratnu proizvodnju, naavi se gotovo na rubu nov anog kraha. Na sreu, pobunjenici su pobijedili, i eljezari nisu zavrili na vjealima. Posao su nastavili s jo veim arom, ali i dalje s tekoama. - Godinu za godinom Hazardovi su mogli slati eljezo u Delaware jedino niz rijeku, i to na prastarim Durha-movim brodiima. este su bile nesree i tete, jer brzaci Lehigha bili su preveliko iskuenje za trone brodove. A onda je 1829. otvoren kanal. Josiah White, tamonji ovjek, potaknuo je iskapanje kanala jer je u kraju otkriveno bogato nalazite antracitnog ugljena, kojeg je trebalo prevesti brodovima. Plovidba sigurnim kanalom ubrzo je donijela probitak i napredak gotovo svima u dolini, pa tako i Hazardovim eljezarama. Cijelo stoljee proizvodnja eljeza donosila je obitelji stalan, ali malen dobitak. Odjednom, zahvaljujui kanalu, novim tritima koja su tako postala blia, samo u jednom pokoljenju, onom Gorgeova oca, Hazardovi su se obogatili. George je odrastao uz kanal. Povici brodara, rzanje mula koje su vukle brodove niz kanal bili su sastavni dio njegova djetinjstva. Ljudi su dodue priali da vrijeme kanala bespovratno prolazi. Trajalo je jedva trideset godina, kao svjedok kako se brzo mijenja svijet koji osvajaju strojevi. William Hazard je oito predvidio novo vrijeme. Jer da nije, ne bi ni poeo s proizvodnjom eljeznikih tranica. Brodi je nakratko pristao u luci Bethlehema, gradia koji je naglo rastao, uglavnom naseljenog doljacima iz Moravske i eke. Desetak kilometara iza Bethlehema, uzdizali su se vrhovi Junih Planina. Dan je bio oblaan i mraan. Svi putnici ostali su u potpalublju. George je stajao sam na palubi, uivajui u pejzau rodnoga kraja. Ispod brzih, sivih oblaka, zaobljeni vrhunci planine doimali su se crnima. Lovor koji je rastao na visovima bio je mrk, no u proljee e se sve planinske padine okititi tisuama njegovih ruiastih i bijelih cvjetova. Tada e buketi osvanuti u suhom kutku kue Hazardovih. Georgeova je majka oboavala planinski lovor. Govorila je da je podsjea na njihovu obitelj. Putao je korijenje u stjenovitu, krtu zemlju, i uspijevao preivjeti. Prenijela je taj osjeaj i na Georgea, ba kao to je i otac prenio na njega osjeaj o snazi i moi eljeza. Brodi je, proplovivi veliku okuku, krenuo prema novom vidiku - prema gradi u Lehigh Stationu. i uzvodno od njega, prema prostranoj Hazardovoj eljezari. U blizini rijeke stisnulo se nekoliko tijesnih etvrti sirotinjskih kua. Taj su dio naseljavali sve brojniji Irci. Velani i Maari koji su stizali ovamo ne bi li se zaposlili u eljezari koja je svakog dana rasla. Sve vie i vie eljeza bilo je potrebno za gradnju u velikim gradovima. Stizalo je sve vie narudbi za eljeznim potpornjima, nosaima, za ukrasnim eljeznim tukaturama, i naiav-np, za novim Hazardovim tranicama. Na breuljcima iznad sirotinjskih etvrti uzdizali su se dijelovi grada i kue od cigle. Tu su ivjeli

gradski trgovci, predradnici i nadglednici iz eljezare. A iznad svega, na prostranom posjedu ispod planine, stajala je kua Hazardovih. Volio je tu kuu jer se u njoj rodio, ali nikad mu se nije sviala. Zgrada je bila utemeljena prije stotinu godina; prvobitni izgled davno je nestao zbog estih dogradnji i preinaka. Razlika u stilovima bila je oita jer je svako pokoljenje Hazardovih eljelo kuu proiriti. U kui je bilo trideset ili etrdeset soba, nije se doimala kao cjelina, nije imala imena, a po njegovu miljenju, ni osobenosti. U kompleksu Hazardove eljezare, isticale su se tri visoke pei, unjevi petnaest metara visoki. S vrha svakog do planine je vodio drveni most. Dvije su pei bile u pogonu. George je vidio glomazne mijehove kako rade punom snagom, i uo buni parni stroj koji ih je pokretao. Pei su bljuvale dim crnei ionako ve tmurno nebo. Drveni ugljen bio je prljavo i staromodno gorivo. Na treoj pei radnici su mostom dolazili s planine gurajui runa kolica. Istresali su sadrinu kolica niz otvor za punjenje, a zatim se vraali po novi tovar. Sigurno je postojao bolji nain punjenja pei rudaom, gorivom i troskom, mislio je George. Moda parom pokretana tekua traka? Njegov brat Stanley vjerojatno bi pri ekao da sve eljezare svijeta prihvate taj izum pa bi tek "onda i on odiuio uvesti novinu. U dijelu eljezare u kojem su obraivali kovano eljezo neprestano se radilo. George je gotovo zaboravio koliko je sve to veliko, pogotovo s dodatkom koji prije nije vidio - novom velikom zgradom za proizvodnju tranica. Hazardova eljezara bila je buna, uuibana, prljava i velika. Brda troske i hrpe drvenog ugljena nagrivali su okoli. Dim je nalijegao na krajolik, a vruina i buka bile su paklenske. Svakim je danom postajalo sve jasnije da Amerika raste i napreduje zahvaljujui eljezu i ljudima koji su ga proizvodili. Posao ^e Georgeu uvukao pod kou i tek je vrativi se kui postao svjestan istine. Kako e Constance sve to pumiti? Hoe li biti sretna ovdje udata za eljezara, ivei u sasvim novom svijetu? Bio je siguran da e uiniti sve ne bi li je uinio sretnom, no kako e se snai u Lehigh Stationu nije ovisilo samo o njemu. To ga je i brinulo, Bio je sretan to je Virgilia ostala u Philadelphiji. Tako se mogao sam polako vraati u poznati ivot. ivot sa svim njegovim radostima i tugom. Potaknut poznatim prizorima, zvukovima i mirisima, osjetio je krivnju jer se tek sada sjetio oca. Osjetio je potrebu da to ispravi, i da se dostojno oprosti s njim Predivan zalazak sunca obasjavao je obelisk s rijeima urezanim pri dnu - WILLIAM HAZARD. George je skinuo eir, i uz kamen poloio vijenac i ruu. Majka mu je prila tek kad je poeo istiti hlae na koljenima. Dola je do groblja zajedno s njim tog vedrog zimskog popodneva, ali je ostala nekoliko metara iza njega, ekajui dok se sm tiho ne oprosti od oca. Zajedno su sili puteljkom prema koiji koja ih je ekala. George je bio kod kue tek nekoliko sati, a Maude Hazard ve je naveliko kovala planove za vjenanje. - Zaista je tuno to otac nije poivio da moe upoznati Constance - rekla je. - to misli, bi li se protivio vjenanju? Maude je drhtavo uzdahnula. - Vjerojatno ne bi. No, i mi emo je srdano primiti. Obeavam. - Hoe li je i Stanley srdano primiti? - pitao je sa sumnjom u glasu. - George - okrenula se prema njemu - mislim da si svjestan kako e neke razgnjeviti svojim postupkom. Irce ovdje preziru, iako mi nije sasvim jasno zbog ega. Ti si, na sreu, oduvijek bio razuman, i to sam cijenila. Divim ti se i zbog vrste volje jer si se odluio suoiti s mrnjom na koju e moda naii. - Nisam o tome razmiljao, majko. Ne tako. Volim Constance. - Znam, no jo je uvijek previe nekranske mrnje u ovom svijetu. Ljubav e je ipak nekako nadvladati. Hoe. A ako elimo svi opstati, mora. George je pomislio na Elkanaha Benta, Tilleta Maina, i na vlastitu sestru. Pa ipak, vjerovao je da ljubav mora pobijediti. No, hoe li? Nije bio siguran. tovie, poeo je i sumnjati u to. SJEVER I JUG Prvi svezak Izdava IRO OTOKAR KEROVANI Opatija, Marala Tita 65 Za izdavaa TOMISLAV PILEPI Tisak GRO TISKARA RIJEKA Rijeka, 1988 Naklada 5000 ISBN 86-385-0060-2