GODINE 1980. I 1984. SIRIUS JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE. 1986.

DOBITNIK JE NAGRADE EVROPSKOG SF UDRUENJA A NOSILAC JE I POVELJE SFERA ZA UNAPREENJE DOMAEG SF STVARALATVA.

Leskovek Autor slike s naslovne stranice: Edvin Idrizbegovi

SADRAJ
Charles Sheffield ZMIJA DREVNOG NILA Robert Silverberg RATNIK I FILOZOF Jack Vance RATNICI KOKODA Brian W. Aldiss U ARENI K.E. Wagner & D. Drake UBOJICA M. Z. Bradley SMRT MEU ZVIJEZDAMA Miha Remec DROMIDSKA SKULPTURA Predrag Raos SPAAVANJE SVIJETA Steve Stiles MALI ZELENI JAHAI Ch. Evans LIKOVI Ivan Vid SVE NIJE SVE 3 25 54 81 89 106 117 121 122 126 135

VJESNIKOVA PRESS AGENCIJA Glavni i odgovorni urednik MILIVOJ PAIEK

Izdava: NIPRO VJESNIK (Predsjednik Poslovodnog odbora Vladimir Slijepevi) OOUR Informativno-revijalna izdanja (direktor Boidar Radman). Predsjedavajui savjeta: dr. Ivan Krtali. Adresa redakcije, izdavaa i tiskare: 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555 Telex 21 121 YU VSK Kolegij redakcije: Berislav Grabunik (grafiki urednik), Marija Jurela (urednik), Pavle Lugari (zamjenik glavnog urednika), Milivoj Paiek, Biserka Pupavac (pomonik glavnog urednika), Tisak NIPRO Vjesnik, OOUR Novinska rotacija i OOUR TM.

Broj 161/162 listopad/studeni 1989. Urednik: Hrvoje Pri Recenzenti: Darije oki i iga

Dragi itaoci,

sudei po vaim pismima, rubrika SF u akademiji probudila je vau radoznalost. Zamislili smo ju kao prezentaciju akademskih radova diplomskih, magistarskih, doktorskih, znanstvenih; koji za temu imaju neto u vezi sa

znanstvenom fantastikom. Poeli smo diplomskim radom Branke Stipi, a nastavili odrednicom o Jugoslaviji iz Enciklopedije naune fantastike dr. Zorana ivkovia. Danas objavljujemo vrlo struno sastavljen odgovor Ivana

Vida, bolje reeno njegovu dopunu Zoranove odrednice. Biografski i bibliografski radovi o SFizdavatvu kod nas poodavno su izazivali zanimanje strunjaka iako, zaudo, nikada taj posao nije temeljito i do kraja obavljen. Podsjeam na bibliografiju Djela iz naunofantastine knjievnosti prof. Dubravka tiglia iz 1973. godine, pa bibliografiju Znanstvena fantastika Knjinica grada Zagreba raenu neto kasnije. Ve za prvi Sajam SF-a u Zagrebu, 1972. raena je jedna priruna bibliografija u prateoj brouri. U almanahu Andromeda zapoeti su obimni pripremni radovi na stvaranju bibliografije, YU-ogranak World SF organizacije oformio je biobliografsku sekciju s koordinatorom Zdravkom Damjaniem, koja, naalost, nije nikad publicirala svoje radove. Drago Bajt i iga Leskovek temeljno su istraili slovensku bibliografiju, a makedonski asopis Spizalit objavio je 1983. bibliografske biljeke o makedonskom SF-u. Mr Aleksandar B. Nedeljkovi pokuavao je stvoriti domau bibliografsku ediciju. Vrijedno je spomenuti i izuzetan rad subotikog Meteora na elu s Tomislavom Radanovom koji su ak izdali i veliku bibliografiju SF-a

objavljenog kod nas, a i dalje rade na otkrivanju novih djela. Zagrebaka Sfera ima vrlo monu grupu bibliofila, a poetkom nove godine oekuje se vrlo bogata i sveobuhvatna bibliografija koju sa svojom ekipom priprema Boban Kneevi. U SIRIUSU su se, takoer, nerijetko pojavljivali tekstovi s bibliografskim podacima, a nastavit emo time i u budunosti. Ovo je, dakle, jo jedan poziv itaocima da nam se jave svojim bibliografskim otkriima i znanjima. Ovo je i poziv svim itaocima kojima je poznat neki akademski rad u vezi s SF-om da nam to dojave. Tako emo stvoriti i bibliografiju periodike i strunih radova o SF-u. Inae, ovaj dvobroj SIRIUSA je spoj najnovijih i starijih pripovjedaka, radnji smjetenih u drevnu prolost, egzotine krajeve ili u arenu. U prolom broju najvie ste pohvala dali prii Jablokova. U ovom broju moj je favorit Bradleyeva, a potom Silverberg. Slaete li se?

va urednik Hrvoje Pri

Charles Sheffield

Zmija drevnog

Nila
Charles Sheffield radnju svojih pria smjeta u Centralnu Afriku, Patagoniju, Kinu, Egipat, poruujui Zemlja je planet, takoer, i neki njezini dijelovi su nepoznati i zaudni kao oni u tvrdim SF-priama! Urednici Asimovsa tvrdr da je to vrstan, isti SF. Slaemo li se?

Egipat je darovana zemlja, poklon rijeke Herodot (oko 450. g. prije nove ere)

ijeka Nil svojim tokom protjee uzdu cijelog Egipta, od njegove granice sa Sudanom sve do obala Sredozemnog mora. Rijeka presijeca i zemlju u dva dijela. tovie, ona predstavlja glavnu znaajku zemlje. Geoffu Barlowu, zgrbljenom nad geografskom kartom u svojoj vruoj i zaguljivoj radnoj prostoriji, cijeli je Egipat bio tek zalee velianstvenog Nila. Pustinjski predjeli na istoku i zapadu zemlje bijahu na njegovoj karti osjenani odgovarajuom smeesivom bojom pijeska, tek tu i tamo iscrtkanim nazivima rijetkih, ratrkanih oaza i ponekog seoceta. Suprotno tome, du cijelog toka rijeke, poev od Asuanske brane na jugu pa sve do Kaira i plodnog trokuta delte, isticale su se jarko crvene boje naselja i svjetlo zelene nijanse sistema za navodnjavanje. Rukom obojene zelene povrine svakog su mjeseca postajale sve vee. Poput nekog ivog organizma, velika je rijeka protezala tanke, novoformirane krakove obradive povrine prema istoku i zapadu. Razdoblje primirja, dugo desetak tisua godina, primicalo se kraju, proirenjem drevnog uskog pojasa plodnog i navodnjavanog tla uz rijeku Nil, ime su pustinjski predjeli melioracionim zahvatima trebali biti pretvoreni u plodne, obradive povrine. No, radovi na melioraciji tla nisu uvijek ili posve glatko, pri emu pustinja nije bila jedina koja je pruala greviti otpor. Interkom se ponovo oglasi ljutitim, zajedljivim zujanjem. Barlow uzdahnu, odloi marker kojim je upravo bio obiljeavao novu graninu liniju irigacionog sistema El Sabakhava i ustade od optikog stola. Susjedna nastamba-prikolica bila je udaljena samo desetak koraka, no velika ega ljetnjeg podneva djelovala je na njega poput snanog oka. Zastao je na stepenicama i napola mirei oborio pogled. Nigdje sjene ni za lijek, dok je uareno nebo blistalo zasljepljujuim sjajem bez ijednog jedinog oblaka. Kako je logor bio smjeten samo stupanj dva od rakove obratnice, sunce je tog arkog srpanjskog podneva prilo tono okomito iznad njega Zakrilio je oi rukama i pogledao prema jugu gdje se podizala oko 2 km duga siva konstrukcija Asuanske brane, visoka 110 metara, titrajui na uarenom zraku. Skriveno pogledu, iza nje je lealo golemo prostranstvo akumulacionog, umjetnog jezera Naser koje se protezalo od samog Sudana. A, tamo daleko iza njega velianstveni Nil, Otac svih rijeka vijugao je poput zmije jo 5000 km uzvodno od svojeg izvorita u gornjem toku rijeke Luvironza. Geoff je mogao ovako stajati i itav sat, a da uope ne bi osjetio znojenje. Zrak je naime bio toliko suh da se znoj ispario istog trena kad bi izaao iz pora njegova tijela. No, vruinu je osjeao, tu strahovitu vruinu koja je vladala svud oko njega a zagluujua buka benzinskog motora koji je snabdjevao elektrinom strujom obje privremene nastambe-prikolice parala mu je ui i ivce. Nakon to je bacio letimian pogled i prema sjeveru, du rijeke, Geoff je oprezno preskoio svu silu ica i kabela koji su spajali dvije prikolice, i zatim uao u onu veu. Klimatizacioni ureaji su ovdje funkcionirali mnogo bolje, i radili maksimalnom snagom. Nagla

promjena temperature ponovno je djelovala na njega poput novog oka Trojica posjetilaca ve su bili poslueni toplim ajem, bez mlijeka i kockama eera na staklenim tanjuriima. Sjedili su za stolom i uope nisu reagirali kad je uao Geoff. Nije ovo bio njihov prvi sastanak, ali je vrlo lako mogao biti posljednji. Kimnuo je glavom u znak pozdrava i sjeo za oniski stol, nasuprot njima. Sluaj, Kerry. Obratio se mukarac koji mu je sjedio s lijeve strane, govorei glasno da bi nadjaao buku klimatizacionog ureaja i velikog ventilatora na stropu. Zaista me iznenauje injenica da si opet ovdje. Mislio sam da smo sve definitivno rijeili proli puta. Sad je preostalo jo nepunih tjedan dana do otvaranja ustava. Tjedan i pol, ako nema nita protiv. Mogu ti rei da opasno radim na toj stvari. Kerry Adams bijae mrav i pomalo trom, iljastih crta lica, raupane smee kose i prilino samouvjerena nastupa. U ruci je drao snop papira. Uspio sam isposlovati odgodu od etiri dana, i Ministarstvo se opet predomislilo. Dozvolilo je mojim klijentima da nastave s iskopavanjima. Dakle, ne moe nas izbaciti tek tako! U glasu mu se osjetio prizvuk samozadovoljstva. Ona druga dvojica, koji su stvarno imali razloga da likuju, reagirali su potpuno razliito. Tom Shelton se slavodobitno cerekao dok je Girard Saint, kojih tridesetak godina stariji od njega, sjedio potpuno bezizraajna lica. Ustvari, Geoff jo nikada nije doivio da bi vidio Sainta kako daje oduka vlastitim osjeajima. Taj ostariji mukarac, znatno vii i mraviji od Kerryja Adamsa, djelovao je svjee i otmjeno u bijeloj koulji i sedefastosivom odijelu. Drugi, srpasti oiljak koji je iao od lijeve sljepooice do ruba ustiju stezao mu je kou na toj strani lica u vjeno skeptini smijeak. Svojom visinom i obuzdavanjem vlastitih osjeaja, ostavljao je dojam ovjeka koji je iznad svih ovozemaljskih problema. Moda je tako i bilo. Gotovo pola stoljea ivio je pet tisua godina unatrag u prolosti, pa je danas uivao golemi ugled na podruju arheologije. Meutim, ukoliko je Geoff raspolagao tonim informacijama, Girard Saint je trebao stei ili izgubiti mnogo vie od ostalih ukoliko ova arheoloka iskapanja budu dovedena do kraja. Ako je Saint u sebi krio ikakve osjeaje, onda je to sigurno bio gnjev i antipatija prema Thomasu Sheltonu. Geoff nije uope htio ni pogledati papire koje mu je pruio Kerry. Znao je vrlo dobro da je Kerry Adams isuvie iskusan i sposoban da bi isposlovao poluvaljana i nedoreena rjeenja Nakon njihova posljednjeg susreta, Adams je sigurno bio odjurio u Kairo gdje se ulagivao, nametao, podmiivao ili pak zastraio odgovarajue vladine slubenike sve dok mu nisu obeali da e dozvoliti ovom Amerikancu i Francuzu da nastave arheolokim radovima, premda je to znailo odugovlaenje izvedbe novog irigacionog projekta A krivicu za sve e opet, ni kriv ni duan, snositi Barlow. Kao i uvijek. Da niste konano otkrili neto, pa vam je potrebno jo malo vremena? upita Geoff svu trojicu prisutnih. Kao to je i oekivao, samo je Tom Shelton imao spreman odgovor. Ovo pitanje stvarno nije bilo umjesno. Shelton bijae dobro graen, snanih miia i sav preplanuo od radova na suncu. Geoffa Barlowa, ija je koa bila strahovito osjetljiva na sunce i koji nikada nije mogao lijepo pocrnjeti, Shelton je potsjeao na muevne pripadnike spasilake slube na plaama Floride za kojima su ludovale sve kupaice. No, no, Geoff dodao je Kerry Adams. Vrlo dobro zna da ovakva pitanja ne bi smio postavljati. To se nas ne tie, zar ne? Ono to je vano su ovi papiri, a s njima je sve u najboljem redu. U to uope ne sumnjam. Niti se imam namjeru sporiti s Ministarstvom. elite li jo neto od mene? Nita, ako se slae s odlukom i prihvati ove dokumente. Dr. Shelton i profesor Saint su doli u sluaju da odbije prihvatiti odredbu o produenju roka Naravno, ja to odbijam, ali u sebi. No, nemam vremena osobno otii u Kairo i tamo se prepirati. Ako je to sve to ste mi imali rei Geoff ustade onda ja odoh. Ovo e naravno promijeniti redoslijed potapanja, pa moram odmah poslati teleks Farouku El Darwishu dolje nizvodno i obavijestiti ga o svemu kao i moje ostale ekipe. urno je izaao uope se ne obazirui na Toma Sheltona i Girarda Sainta, i krenuo prema stranjem dijelu velike prikolice gdje se ispod pokrova od vrsta bijela platna nalazio dip. Premda su mu prozori i vrata bili irom otvoreni, temperatura u vozilu je dostigla oko 50 Celzija. Geoff je namoio spuvu u kanti s vodom i njome prebrisaio prednje sjedite, da bi tako barem malo ohladio imitaciju

koe. Upravo se penjao za volan, kad se pojavio Adams. Ide li na uzletite? Moram. Tamo je najblia telekssluba. Mogu li se povesti s tobom? Letim, naime, natrag u Helwan gdje me ekaju vani pregovori s cementarom. Upadaj. Adams se bavio profesijom koju je Geoff mrzio. Bio je ugovara poslova na meunarodnom planu, dobivajui proviziju od pet do deset posto za uvoenje novih proizvoda i poslova, za dobivanje dozvola, i za sklapanje poslova. No, unato svemu, Geoff nije osjeao neprijateljstvo prema njemu. Jedan je od razloga bio taj to Adams nije nikad pokuao ponuditi Geoffu mito, ak niti u formi poklona, premda je esto puta znao rei da je to neophodno u pregovorima s egipatskim vlastima. Drugi je razlog bio to je Adams odbijao posrednitvo u svim poslovima vezanim za trgovinu orujem. Tu stvarno pada teka para znao je govoriti, pijuckajui Geoffov uvozni viski. Pogledaj samo debelog starog Khashoggija, taj je zaradio na stotine milijuna, posredujui kod Saudijske Arabije. Mahvi je isto tako namlatio pare u Iranu. A ja, ja u umrijeti u siromatvu. Ne ba u prevelikom. Ne po tvojem miljenju, ali po njihovom, svakako. I po svojem. Sve je u ivotu relativno. Zna, Geoffe, vrijeme je da napusti tu svoju ininjersku kvadru. Ja u ti nai posao. Sjea li se zato je Willy Suton rekao da pljaka banke? Zato to tu ima para. To vrijedi i danas kao i u njegovo vrijeme, ali pljaka banke je tei nain da bi se ovjek obogatio. Dok je Barlow silom stavljao dip u prvu brzinu mjenja je zapinjao, trebalo ga je pod hitno zamijeniti ili temeljito popraviti morao se u sebi sloiti s Adamsovim nainom razmiljanja. Radio je ve dugo kao ininjer poljoprivrede u Egiptu, ali je ponekad imao osjeaj da polako, no sigurno gube bitku. Razvoj proizvodnje hrane nije mogao drati korak s porastom stanovnitva. Ali, nisu li ba zbog toga svi njegovi napori jo vrijedniji? Obojica su utjeli sve dok se nisu izdrmali iz logora i izali na prasnu cestu koja je vodila do aerodroma na zapadnoj obali. A onda Pamet u glavu, Geoff kazao je Adams. Sluao sam ovu dvojicu prije nego to si doao. Ako kojim sluajem otkriju neto, moglo bi doi do guve. Nemoj da te uvuku u svoju igru. Hvala na upozorenju, ali do tog sam zakljuka doao ve prije dugo vremena. Shelton je samouvjeren i strano siguran u sebe. Profesor ti nikad ne pokazuje to misli, ali vjerojatno mu se gadi ova situacija.. Teko je vjerovati da se ljudi toliko uzbuuju zbog neke rupe u praini. Da, rupa u praini za mene i tebe. Za njih je to ratna zona. Shelton je glavni izaziva i on pomou te rupe eli stei meunarodni ugled, a u isto vrijeme namjera mu je pokazati Saintu gdje mu je mjesto. Nemoj misliti da se ovdje nita ne stavlja na kocku. Petnaest godina svjedok sam raznoraznih podvala i karijeristikih smicalica, i znam da gramzivost za novcem nije nita prema pohlepi za slavom. Bili su ve na domak uzletita, vozei se du itavog niza parkiranih vozila. Potsjeali su Geoff a na muzej. Afrika ne dozvoljava lako da avioni umiru, i tako svi prastari, izumrli primjerci nisu bili samo pod zemljom. udni, napola zaboravljeni oblici dolazili bi zujei iz unutranjosti zemlje, zaustavljajui se u Asuanu da napune rezervoare ili zbog toga to im je u nebeskim visinama zaprijetila opasnost da se raspadnu. Vidio je on tu tipove aviona kao to su Douglas DC-3, Lockheadove letee tvrave, pa stari dvomotorac Beech 18, ak i jedan izmijenjeni transportni Avro avion. Nadao se da e im jednog dana nebesa poslati i sablasni Brzi Zmaj ili De Havillandov Komet. Danas je njegovu znatielju privukla letjelica Viscount V630 Vickers Armstronga s neobinim crnim i zlatnim slovima. Iz Mauritanije ree Adams. Daleko je od svoje domovine. Parkirali su dip i spremali se da svaki pode svojim putem i na svoju stranu, Geoff Barlow u centar za vezu, a Adams u putniku zgradu aerodroma. Ali, dok su se rukovali, etvorica bosonogih Egipana u kouljama od grubog platna i otrcanim hlaama uurbano su istrali iz aerodromske zgrade. Nosili su zajedniki, koveg neuobiajene veliine i teine. Iza njih je jednako urno koraala plavua, u vrlo laganoj haljini od svjetlo plavog pamuka. Govorila im je neto engleskim jezikom, ali se oni nisu obazirali na njene rijei. Potrala je i stala pred njih. Ne urite toliko,dovraga! A, tada kada su je bosonoga etvorica htjela zaobii, ona se obratila Kerrvy Adamsu. Moete li mi

pomoi? Ne razumiju ni rijei od onoga to im govorim. Adams je mahnuo rukom prema Geoffu. Ovo je osoba koja vam treba. Govori arapski kao materinji, i ukoliko ste u nekoj nevolji, on zna kako e vam najbolje pomoi. Dovienja. Polagana koraka uputio se prema dijelu aerodromske zgrade za putnike u odlasku, dok se ena okrenula, moleivo gledajui Geoffa. Mislila sam da e me doekati na izlasku iz aviona, ali on se nije pojavio. A ovi su ljudi zgrabili moju prtljagu, i naprosto poeli trati. eljeli su je ukrasti! Ne. Oni su vas samo namjeravali odvesti do taksija njihova kolege koji zna engleski. Kamo elite ii? U El Shallah. On bi vas odveo tamo, ali za deset puta viu cijenu od postojee tarife. Priekajte tu jedan trenutak. Geoff je priao onoj etvorici koja su u meuvremenu stavili veliki koveg na pranu sivu zemlju i stajali naslonjeni na njega. Obratio im se na arapskom, prisjetivi se pritom da Kerry Adams u najmanju ruku govori arapski jednako teno kao i on, ako ne i bolje. Njihov je voa mrko kimnuo glavom, i velik se koveg naao ponovno u njihovim rukama koje su ga tada preko ograde stavile u stranji prostor dipa. Trebam li im platiti? Barlow je odmahnuo glavom dok im je dijelio sitni, koji je imao u depu koulje. Nemojte ih poticati na nepotenje. Dajem im uobiajenu napojnicu koju dobiva svaki nosa. Uite u dip, a ja u vas odvesti u El Shallah. Obiao je vozilo i uao u njega s druge strane. Nije mi samo jasno gdje ete otsjesti. Ne brinite. Netko e tamo doi po mene. Sad kad vie nije bila uzrujana i preplaena, glas joj je zvuao mekano i barunasto, dok je govorila nekim neodreenim naglaskom. Kad je sjeo do nje u kola, pruila mu je ruku. Zovem se Marie. Dugujem vam veliku zahvalnost za sve ovo. Geoff Barlow rukovao se s njom nekoliko sekundi, udno je pogledavi, a onda je upalio motor. Suputnica mu je bila nekoliko godina mlaa od njega, dakle negdje trideset pet godina, i posjedovala neku bljedoliku, gotovo aneminu ljepotu koja je odudarala od cjelokupne atmosfere Egipta. To njeno prozrano blijedilo nije proizlazilo iz boje lica koje je na istaknutim jagodicama bilo malo narumenjeno, ve iz njenih oiju. One su bile svijetlo modre, uokvirene tako svijetlim trepavicama i obrvama da ih se moglo vidjeti samo na izrazito jakom suncu. Na vanjskim uglovima poele su se pojavljivati sitne, jedva vidljive bore. Usta su joj bila iroka, s izraenim naborima od smijeha, a lice klasine engleske ljepote kvarila je jedino dosta izduena eljust Geoff je stavio auto u pogon, ponovno bacajui letimini pogled na njeno lice, a zatim je oima preao preko njena tijela do listova nogu, lanaka i stopala. Uinivi to, promijenio je i svoje miljenje o njenim godinama. Bila je ipak neto starija, blizu etrdeset, ali mu se sada uinila mnogo privlanijom. Kamo da vas vozim u El Shallahu? kazao je. I tko e doi po vas? ak i prije nego mu je uspjela odgovoriti, znao je to e mu rei. Toma Sheltona su na iskopinama posjeivale mnogobrojne enske. Veina njih su bile vrlo mlade, no sudei po Sheltonovim izjavama o zrelim enama, sve je bilo mogue. Profesor Saint. I dok se Geoff oporavljao od iznenaenja, dodala je. Moj... otac. Pri posljednjoj rijei u glasu joj se osjetilo udno oklijevanje i nesigurnost. Geoff je poeo u sebi raunati. Prema podacima koji su kruili Kairom i pojavili se u tisku prije poetka iskopavanja, Girard Saint je imao 61 godinu. Ako mu ker ima etrdeset, mora da se rodila dok je on jo bio vrlo mlad. Oigledno, on nije uvijek bio tako suhoparan i sitniav profesor kao danas. Odlino govorite engleski. Pogledala ga je iznenaeno. Normalno. Roena sam i odrasla u Filadelfiji. Vi ste Englez, zar ne? Smjekala mu se, a glas joj je zvuao vrlo prijateljski. Geoff se osjetio posramljenim. Oprostite rekao joj je. Zovete se Marie, a profesor Saint je pravi... ovaj... Pravi Francuz, hoete rei. Da, slaem se s vama. Ali, ja sam glumica, i na poslu se sluim uglavnom engleskim. Moje je umjetniko ime Mary, a ne Marie, a prezime sam uzela od majke. Dakle, kao glumica zovem se Mary Lambeth. A, vi... Promatrala ga je sa simpatijom, dok je Geoff bio koncentriran na vonju vi ste sasvim drugaiji od onog to sam oekivala, ali ako se ne varam vi ste onaj

zloglasni Thomas Shelton, zar ne? Geoff je tek tada shvatio da se uope nije predstavio. Ne. Ja sam Geoff Barlow. Radite li i vi na iskopavanju? Ne. Uinilo mu se da je ovo pravi as za iskrenost, prije nego to Mary/Marie dozna istinu od nekog drugog. Ne, ne radim, a va bi otac kazao da radim protiv toga. Radim na novom irigacionom projektu. Kad se ustave otvore, mjesto iskapanja bit e pod vodom. Ali radovi na iskopinama jo nisu zavreni, potrajat e jo mjesecima! Trebali su zavriti ve mnogo prije. Dr Shelton i va otac... kradomice ju je pogledao, traei neku porodinu slinost, ali ni traga tome ... dakle, oni su vrsto obeali Ministarstvu da e sve biti gotovo do kasnog proljea. Vama je vjerojatno poznato to oni zapravo trae, zar ne? Ja znam samo to Girard trai. Hram Mersegret, boginje svih zmija. No, oigledno izmeu njega i Dr Sheltona, koga bi usput reeno vrlo rado upoznala, dolo je do velike prepirke o lokacijama Devete Dinastije u gornjem Egiptu, i Shelton kae da e ono to iskapanje otkrije biti hram boginje Bubastis, a ne Mersegret. Obojica se slau da se svetite nalazi na ovom podruju, i to je jedina stvar o kojoj imaju isto miljenje. Trebat e im jo dugo vremena prije nego izglade tu razliku u miljenju. Do ovog trenutka nisu jo pronali nita, ba nita. Sluajte. Geoff je osjetio potrebu da joj izloi svoje miljenje. Ne mogu rei da iz principa odbijam ono to njih dvojica rade. Moramo voditi rauna o starom Egiptu prije nego izgradimo novi. Ali, da va otac i Shelton imaju barem neto pokazati kao opravdanje svojih iskapanja, barem nekoliko krhotina zavjetne posude, ili samo najgrublje podatke o izgledu stare egipatske grobnice, pomogao bih im od sveg srca kod vlasti u Kairu. No, kako nemaju to pokazati, dunost mi je nastaviti s radom na irigacionom projektu. Poiljke sjemena stiu potkraj ove godine, a umjetno gnojivo je ve narueno. U Egiptu sada treba nahraniti dva milijuna ustiju vie od trenutka kad sam stigao u ovu zemlju. Moramo uzgajati vie poljoprivrednih proizvoda, i to to prije. Ispruila je ruku i potapala ga po ramenu. Hej, Geoffe Barlowu, nemojte se vi meni ispriavati i opravdavati. Vi radite svoj posao, i to mi je potpuno jasno. Grobnice i urne s pepelom mrtvaca, boica s glavom make ili krave nisu niti meni naroito zanimljive, a samo malo jae sunce kao to je ovo danas utjee na moju kou jednako loe kao i na vau. Otvorite te vae brane i ustave, i nestanimo odavde to je prije mogue. Ponovno je dodirnula Geoffovo rame, i on je pritom osjetio kako mu je itavo tijelo zatreperilo. No, njene rijei nisu odavale privrenu kerku niti oboavateljku arheologije. Pitao se zbog ega je uope dola ovamo. Dip se pribliavao gomili baraka i privremenih nastambi-prikolica koji sainjavaju El Shallah. Nigdje na vidiku nije bilo drugih motornih vozila Geoff je nevoljko zaustavio vozilo na poetku naselja. elio je nastaviti razgovor s njom. Gdje da vas iskrcam u El Shallahu? Tu nema ni traga ni glasa profesoru. Ona je odmahnula glavom. Poslao mi je brzojav u kojem navodi El Shallah. Odgovorila sam mu telegramom, i javila da u stii dan ranije ako uspijem dobiti mjesto u avionu iz Atene. Moda nije primio moj brzojav? To nije teko saznati. Geoff je ponovno upalio motor. Moemo se odvesti ravno do logora i pitati osobno profesora Sainta. Ovdje ionako ne moete ostati. Logor nije velik ni raskoan, ali je mnogo bolje mjesto od El Shallaha. Dok je okretao vozilo da bi krenuo prema istoku, Geoff se uznemirio, sjetivi se da je na aerodrom poao iskljuivo zbog jednog razloga: da bi poslao teleks Farouku El Danvishu, javljajui mu da je cijeli projekt odgoen za nekoliko dana po nareenju Ministarstva. Ali, teleks nije poslao. tovie, otkako je ugledao Mary Lambeth/Marie Saint, potpuno je zaboravio na sve telekse svijeta. Tjedan prije nego to e stii Mary Lambeth, atmosfera na lokaciji arheolokih iskopavanja se promijenila. Geoff, koji je tamo navraao skoro svaki dan, bio je najprije svjedokom odmjerenog, gotovo leernog pristupa radovima na iskopavanju koji se pomalo pretvarao u nervoznu, sve bru trku s vremenom. Jo prije stotinu godina, Rhind i Flinders Petrie udarili su temelje i dali klasini uzor arheolokih istraivanja u Egiptu. Iskopavanje mora biti polagano i vrlo paljivo. Sve to je pronaeno, bez obzira kako nevano izgledalo, treba odmah zapisati. Najveim grijehom i strahovitom ironijom smatralo se unitenje zbog nepanje i

nestrpljivosti, neke vrijedne starine koja je netaknuta preivjela pet tisua godina i ije je dugo postojanje predstavljalo najvaniji razlog arheolokih radova. Stoga je poruka bila: raditi polagano, bez urbe, biti vrlo oprezan i nadasve sistematian. No, sada se sve svelo na jo nekoliko kratkih dana. Za manje od dva tjedna, isueno korito rijeke gdje su se odvijala ova iskapanja, bit e preplavljeno promijenjenim tokom Nila. Sama se iskopina nalazila na junoj strani doline, iznad podruja kratkotrajnih poplava. Logor bijae podignut na sjevernom rubu, i sastojao se od dvije autoprikolice i tri prostrana atora, postavljena u trokut. Thomas Shelton je boravio u jednoj prikolici, a Girard Saint u drugoj, i tamo su drali pod kljuem najvredniju opremu. Dvadesetak egipatskih radnika spavalo je u dva atora, premda su mnogi radije odlazili u El Shallah preko noi. U etiri sata kad su Geoff Barlow i Mary Lambeth stigli u logor, rad na iskapanju se upravo nastavio nakon odmora za ruak. Razdoblje khamsina, vrueg, pjeanog junog vjetra minulo je, i dobra nadnica za prekovremeni rad sada je omoguavala estodnevni radni tjedan. Shelton je bio dolje u iskopini. Kad je zauo zvuk motora, krenuo je uzbrdo obronkom doline. Neki prkos ili mazohizam tjerali su ga da radi gol do pojasa po najeoj vruini, i sada je umjesto koulje i laganih hlaa u kojima je bio doao na sastanak s Geoffom, na sebi imao bijelu majicu bez rukava, bijele radne hlaice i zeleni tirolski eir s laganom zatitnom maramom koja mu je od sunca zaklanjala glavu i potiljak. Znoj mu je curio s lica ostavljajui duboke tragove u sivoutim naslagama praine koja ga je pokrivala od pete do glave. Zurio je s neskrivenim zanimanjem u Mary Lambeth. Zdravo. Tko je ova ljepotica? Ako nas elite snimiti na radu, morate pouriti jer nam predstoji jo nepuni sat kopanja. Pogreno odvratio je tiho Geoff. Ona nije novinarka. Ovo je Marie Saint. Profesorova kerka. Marie, ili Mary, ako vam se to vie svia, predstavljam vam Thomasa Sheltona. Sheltonovo lice odavalo je njegove osjeaje ba kao to ih je Saintovo skrivalo. Hej, nisam imao pojma da on ima kerku! Ispruio je ruku. Gdje vas je samo skrivao sve ove duge godine? Upravo sam stigla avionom iz Atene. Dodue, dan ranije, i sve mi se ini da Girard nije primio moj brzojav. Gdje je on? Mislili smo da emo ga tu nai. Treba stii svaki as. Odvezao se jutros u Kom Ombo i Idfu. Zahvaljujujui njemu palcem je pokazao na Geoffa moramo nai jo kvalificiranih radnika za slijedei tjedan. A, ovo je najgore doba godine. Zar vam nije rekao da ja dolazim? Ne, nije. Shelton se nasmijao i gurnuo eir na potiljak, otkrivajui kovravu, od sunca izbijeljenu kosu. Nemojte se uditi. Va mi otac ne povjerava svoje tajne, previe se svaamo oko nekih stvari. Rekao bih da se slaemo samo u dvije stvari: u ovoj dolini ima neeg osebujnog i znaajnog, i njeno potapanje, to e ovaj kurvin sin uiniti za otprilike desetak dana ako ga ne sprijeimo bit e neoprostiv, smrtni grijeh. Mary Lambeth je krajikom oka pogledala Geoffa, suosjeajui s njim. Doktore Shelton... ... zovite me Tom. ...dakle, Tome, mislim da ne biste smjeli bacati krivicu na gospodina Barlowa. On samo radi svoj posao. A, ini mi se da je njegov posao prilino vaan. Na ijoj ste vi strani? Dodavola, ne krivim ja njega. Nas se dvojica podnosimo, manje vie. Shelton se nacerio. Geoff je u redu... za jednog inenjera poljoprivrede. Govori mi da sam bezduni tehnokrat ree Geoff bez ikakvog osjeaja za umjetnost i historiju. A ja njemu kaem da je bezduni povjesniar, kojem puca prsluk za patnje i gladovanje ljudi u dananje vrijeme samo da bi mogao prouavati koliko su ljudi patili i gladovali prije etiri tisue godina I, mogu vam rei da smo obojica u pravu. Shelton je ponovno navukao eir na elo. Gdje ete otsjesti? O tome jo nisam razmiljala. Mogu i ovdje. Prikolice su dovoljno prostrane za dvije osobe. (Ako vam se ne svia biti zajedno s profesorom, kao da je govorio Sheltonov pogled, ja u vas drage volje primiti k sebi). Imate li mnogo prtljage? Jedan veliki koveg. Ali velik poput Khufnove piramide. Geoff rukom pokaza na stranji

dio dipa. Kako dugo planirate ostati? Ne znam. Girard hoe da radim ovdje, a u tom se kovegu preteno nalaze kostimi. Da radite? upita Shelton. Da. Ja sam glumica. Ovdje bismo snimili neke video-trake na kojima bih ja bila odjevena u egipatsku odjeu. Zastala je na tren. Ja u kostimu Mersegret, znate ve, zmijske boginje. Dobro ja znam to va otac misli, ali grijei Shelton ju je uhvatio pod ruku. Hajde, Saint, odnijet emo va koveg u prikolicu. Onda u vas povesti u razgledavanje nae iskopine, objasniti vam to radimo i uvjeriti vas da ovdje nije rije o Mersegret. Trebate prepraviti svoje kostime tako da budu nalik lavici ili maki drugim rijeima, nalik Bubastis. Njen emo hram nai ovdje. Vodio ju je prema prikolici. Preuzeo je stvar u svoje ruke. Geoff je iao nekoliko koraka iza njih, mislei kako Shelton, premda vrstan arheolog, ne bi mogao dobro zastupati svoju profesiju u javnosti. Previe je bio glasan, previe ekstrovertan i nimalo nalik predodbi koju ljudi imaju o izgledu, govoru i ponaanju jednog arheologa. No, Girard Saint je u tom pogledu bio savren. Ali, kad bi odjednom iskrsnuo nezaobizlani problem dobivanja novanih sredstava, Saint je dobro znao kako vanu ulogu igra publicitet. Mary, njegova prelijepa kerka-glumica bila je tono ono to uspjenom arheologu treba; da i ne govorimo koliko je ta ista ljepotica bila potrebna jadnom inenjeru poljoprivrede. Girard Saint se jo nije bio vratio kad je Geoff napustio logor, a slijedea etiri dana imao je toliko posla i uzrujavanja da naprosto nije imao vremena navratiti do iskopine. Odluka o odgaanju potapanja ove doline uvelike je utjecala na vodostaj rijeke u sjevernim dijelovima zemlje. Posljedice e se osjetiti u Luxoru, u Asyutu, u El Minyi, u Hehvanu, Kairu, na ustavama Nila, ak i u ograncima Damiette i Rosette gdje se rijeka ulijevala u daleko Sredozemno more. Vode rijeke donosile su ivot i spas svima njima. Bujica albi i pritubi stizala je teleksima; naravno, sve su one bile upuene Geoffu Barlowu. Kasno poslijepodne etvrtog dana, Tom Shelton je poslao radnika u Geoffovu prikolicu s rukom pisanom porukom koja je glasila: Doite na iskopinu veeras poslije osam! Serviramo dobru kapljicu! Doite svakako! Sve vas eka veliko iznenaenje! U poruci nije bilo ni spomena o nekom otkriu Shelton bi vjerojatno bio mnogo jasniji i pun trijumfa da su uspjeli pronai neto vrijedno i znaajno. Ispunjen znatieljom, Geoff je pojeo svoju veeru i zatim se u sumrak odvezao dipom prema sjeveroistoku do arheolokog logora. Kad je tamo stigao, bila je ve mrkla no. Tko zna zbog ega, ali sva svjetla u prikolicama i atorima bijahu ugaena. Parkirao je svoj dip i ugasio motor. No je bila tiha, bez ijednog uma. Vatre na kojima su najamni radnici obino spremali veeru nisu gorjele, niti se iz satara uo onaj uobiajeni amor. Svjetlost polumjeseca omoguila mu je da bez tekoa prie prikolicama i pokuca na vrata. Kad se nakon upornog kucanja, nitko nije javljao, Geoff je poeo sumnjati da je rije o nekoj neslanoj ali; tada se sjetio da je u poruci izriito stajalo iskopina, a ne logor. Uputio se prema sjevernom dijelu doline, gledajui pred sobom u zamrenu mreu rovova i ostataka drevnih zidina koji su ukazivali na obavljeni posao arheologa. Tu je gorjelo samo jedno svjetlo, priguena zelena sjaja koji mu se uinio preslabim za bilokakvu zabavu. Geoff se oprezno spustio niz pjeanu padinu do dna doline. Svjetlost mjeseca nije dopirala ovamo, pa mu je jedini orijentir bilo ono slabo zelenkasto svjetlo. Poao je prema njemu, no priinilo mu se da se i ono pomie s njim, jer se udaljenost do njega uope nije smanjivala. Dnevna vruina jo je isijavala iz stijenja, a nepomini zrak iznad njega udnovato je treperio kao da se nalazi ispod vodene povrine. Bilo je vrlo lako zamisliti da su ustave podignute, i da je ova tiha dolina ve potopljena. Ovo je egom spreno tlo vjerojatno bilo pustinja od vremena kad se homo sapiens bio osovio na dvije noge; no, za samo tjedan dana njena e vjena ed biti utaena. Isueno stijenje edno e upijati vodu, koja e ga sve vie i vie prekrivati, a onda e stajati nijemo i ravnoduno pet metara ispod slatkovodne povrine. Geoff se osvrtao oko sebe, shvativi iznenada, da je tako razmiljajui izgubio orijentaciju. Na ovom arheolokom lokalitetu bilo je i nadsvoenih jama i tunela iskopanih duboko u stijenama doline. Nalazio se sada u dugom, ravnom rovu koji je bio iskopan na dubini od metar i pol u dnu doline. Na suprotnom kraju tog iskopa, ugledao je jedva vidljivu, nepominu spodobu. Zaustavivi se i zurei u nju, dok se ona polagano pribliavala, Geoffu su se njeni gipki, valoviti pokreti priinili vrlo gracioznim i vrlo poznatim.

Duboko je udahnuo, drhtei. Spodoba je bila nalik vitkoj eni, ali obrisi glave nisu bili ljudski. Glava joj je, naime, bila izduena i zailjena, a oi imale zlatno zeleni odsjaj u tami. Mary? izustio je nesigurno. A, onda nastavio osjeajui se vrlo glupo. Mary Lamberth? To ste vi, zar ne? Stajao je obavijen tamom, dok se enska spodoba primicala sve blie i blie. Usta su joj bila razjapljena, a iz njih se pojavio ravrsti, palucavi jezik. Geoff se sledio. Rekao sam ti zauo se glas Toma Sheltona. Uto se upalilo i elektrino svjetlo, zasljepljujui ga bljetavilom. Hajde, Geoff, priznaj. Nisi li imao osjeaj da se nalazi u blizini neeg nadnaravnog? Dodavola, to se to dogaa ovdje? Sad kad su mu se oi privikle na svjetlost, Geoff je vidio da je enska spodoba pred njim zaista Mary Lamberth. Imala je na sebi tijesno pripijeni triko, obojen zelenim i smeim arama u obliku romba, a na glavu je stavila pripijenu masku i ukras izraen tono u obliku zmijske glave. Na desnom ramenu nosila je zatitni zmijski znak. Ovo je moja ideja ree Shelton. Po glasu se moglo zakljuiti da je konzumirao ve prilian broj aica poslije veere. Saint se sprema snimati Mary, pa se ona htjela uvjeriti kako e na gledaoce djelovati njen kostim. Predloio sam joj da bi to mogla najbolje okuati na tebi. Dakle? Jesi li osjetio u zraku neto nadnaravno kad si je ugledao? Mary je utjela cijelo vrijeme, no sada mu se poela primicati jo blie, i Geoff je istog trenutka shvatio da njene kretnje daleko vie od kostima, podsjeaju na zmiju. Uspjela je majstorski nauiti i oponaati gipko, tromo kretanje zmije ija je rtva ve potpuno hipnotizirana i bespomona Gdje je Girard Saint? upitao je. On je stvarno osjeao prisustvo neeg neljudskog, ali to nije elio priznati Sheltonu. Odvezao se u Syenu ili Asuan, ako ti se vie svia njegov moderan naziv. Vratit e se u logor za nekoliko minuta. Hajde, poimo i mi tamo. Shelton se primaknu Mary Lamberh i uhvati je za ruku. Ona se oslobodi naglim trzajem, i prie Geoffu, uhvativi ga ispod ruke. Oprostite promrmlja ona. Ovo sve je bilo prilino glupo, zar ne? Danas poslije podne kad sam dogotovila kostim, mislila sam da bi ovakva zabava mogla biti zgodna. U redu je. Kostim je sjajan, a i kretnje ste odlino savladali. Jo ga je uvijek drala za ruku, i Geoffu je to bilo vrlo drago. No, naposljetku je smatrao da je vrijeme povratku, pa su krenuli padinom prema logoru. Kad su stigli do ruba i uputili se prema prikolicama, dovezao se Girard Saint u dipu. Svjetla kazao je im je izaao iz vozila. Pogledao je Mary i Geoffa mrko. Zato nema svjetla? Bili smo dolje na iskopinama Shelton se uputio u jednu od prikolica i upalio elektrino svjetlo dok nije namjestio i zapalio petrolejku. Mary je htjela vidjeti kako se njen kostim uklapa u atmosferu ovdje. Iskuali smo ga na Barlowu da vidimo kako e djelovati na njega. Glupost gunao je Saint nevoljko. Mary, ti i ja moramo malo porazgovarati. Pustila je Geoffovu ruku, no stari je arheolog jo uvijek netremice gledao u njih. Geoff je osjetio napetost u zraku, koju nije mogao objasniti, sve dok Saint nije uzeo od Sheltona au rashlaenog vina, sjeo na tronoac uz petrolejku, i nastavio. Moram priznati da je kostim zaista sjajan. Monsieur Barlow, nipoto ne bih elio da steknete pogrean dojam o mojoj struci. Uvijek nam nedostaje novanih sredstava, pa nam je zato ponekad potreban publicitet i malo egzotike. No, u sutini stvari arheologija je uvijek bila i ostaje, dugotrajan, mukotrpan i naporan rad. Dani i tjedni krvavog rada, daleko od oiju javnosti. Iako je ovo zvualo malo izvjetaeno kao isprika za ono to se maloas dogodilo, bilo je u svakom sluaju prihvatljivije od Sheltonova stava. Dolazei od Girarda Sainta, zvualo je to kao izljev osjeaja. Geoff je uzeo bocu pive i sjeo na tronoac nasuprot Saintu. Mary je skinula zmijsku masku i ukras s glave i sjela uz svog oca. Oklijevajui, stavila mu je ruku oko ramena. Shelton, koji je stajao iznad petrolejke tako da mu je lice bilo osvijetljeno odozdo, prezirno se nacerio. Svakako kazao je. Mukotrpan rad je potreban da ovjek bude dobar arheolog, ali to nije dovoljno. Rad je samo nadopuna, trud koji je nuan da biste dokazali kako je ono to ve dobro znate istina. Priznajte, Girard. kad ste otkrili one sjajne Mersegretine iskopine u Kalabashi, bili ste vrsto uvjereni da se one tamo nalaze i prije nego to ste zarili lopatu u zemlju. Osjeate to, ili nanjuite. A onda se dajete na posao da to pronaete i dokaete.

Zvuao je ve vrlo pijano, ali na Geoffovo iznenaenje Saint je nevoljko kimao glavom u znak odobravanja. On ima pravo, monsieur Barlow. Dugi, zakrivljeni oiljak na Saintovu mravom licu jasno se isticao u svjetlosti petrolejke kad se pomaknuo na svom tronocu i zagledao se u tamu koja ih je okruivala Znate, vrhunski arheolozi...oni imaju neku mo koju je teko objasniti. Oni osjete zraenje koje izbija iz zemlje. Aureolu starine. Kad to osjetite, podigne vam se kosa na potiljku, a dua vam govori Ovdje! Ako Dr Shelton i ja imamo ita zajedniko, onda je to svakako ovo esto ulo. I ukoliko se slaemo u neemu, onda je to injenica da nam esto ulo govori da je ova dolina enceinte ispunjena obeanjem otkria. Bez obzira da li je rije o Bubastis ili Mersegret, to e pokazati naa istraivanja, bit e to grandiozno otkrie. Svi su okrenuli glave i zagledali se u tamnu dolina. Nakon nekoliko sekundi tiine, Saint je tiho dodao Morate jo neto imati na umu, monsieur Barlow. Taj osjeaj prisustva starine javlja se rano, ali da bi se dokazalo to postojanje esto su potrebni mjeseci ili godine. Iskopavanja kod Kalabashe trajala su pune tri godine prije nego to su pronaeni ostaci Mersegret. Kalabasha je danas duboko pod vodama Jezera Naser. Bez obzira na sve ostalo arheoloko blago koje je moda ostalo tamo na dnu, ono je izgubljeno zauvijek. Razmislite malo, monsieur Barlow. to vam to govori o dananjoj civilizaciji? U rijeima mu se osjetila iznenadna bujica strastvenih osjeaja. Geoffu Barlowu je tek tada postalo jasno da je potpuno krivo prosuivao ovog ovjeka. Girard Saint je dobro skrivao svoje emocije, ali te su emocije bile neobino snane. Gledajui te oi koje su se udno sjajile zurei u Toma Sheltona, pa onda u Mary i naposljetku i u samog Geoffa, on je u njima naslutio osjeaje koji su uvelike prelazili granice arheologije. Milijardu galona vode teko je etiri milijuna tona. Odreivanje toka ovako goleme koliine vode bilo je tako zamren posao da se pretvorilo u neumoljivu opsesiju svih koji su radili na tome. Odgaanje do kojeg je dolo samo tjedan dana prije konane realizacije irigacionog projekta i poetka irigacije, stvorilo je goleme potekoe. A zahtjevi za izuzeem jo su uvijek stizali u velikom broju. Geoff se znojio, pokuavajui ih rijeiti, ispitujui i pregledavajui to bi se moralo uiniti da se u ovom trenutku izvri promjena toka, i naposljetku je zakljuio da taj problem ne moe vie rijeiti ni oni ni itko drugi. Projekt je doao do kraja, ba kao i on. U glavi mu se vrtjelo, grlo mu je bilo suho, a oi su mu gubile otrinu vida Priao je umivaoniku u svojoj privremenoj nastambi, izvadio toplomjer za jednokratnu upotrebu i stavio ga pod jezik. Trideset devet sa pet. Samo mu je to trebalo uoi jednog od najznaajnijih dana u njegovu ivotu. Pustinjska groznica, movarna groznica, malarija bez obzira o emu se radilo, morao je to presjei, i to odmah. Odvezao se do aerodroma i uputio ravno u ordinaciju Lou Marinoa. Moram izdrati tridesetest sati. Brana se otvara sutra u pono. Poslije toga mogu i umrijeti. Nee valjda. Marino je izmjerio Geoffovu temperaturu, smatrajui to pukom formalnou, jer mu je dodir Geoffova ela rekao sve. Isti si kao i ja, predugo si ve ovdje. Egipat ti se uvukao pod kou i naprosto ne moe prekinuti s radom. Uredno si vakciniran? Mislim da jesam. Onda se dri. Marino je priao polici i uzeo tri tvorniki napunjene ampule i boicu pilula. Kad ovo uzme, osjeat e se udno, malo e ti i vid oslabiti. No, glava e ti dobro funkcionirati. im proe potapanje doline i sve bude pod kontrolom, lezi u krevet. Uzimaj po jednu pilulu svakih est sati. Ne... Geoff je upravo zavrnuo rukav ... bolje da ti ovo zabijem u debelo meso. Deset kubinih centimetara gama globulina. Malo e te boljeti kad bude sjedao. Dugujem ti pie, Lou. Ima pravo, stari. Da moji kolege u Harley Streetu znaju to ja ovdje izvodim, brisali bi me s popisa lijenika. Zna to mi se svia ovdje? Imam sve same hitne sluajeve. Uope nemam vremena misliti niti brinuti. Dao mi je posljednju injekciju To je sve. Nemoj piti alkohol, i malo smanji kafein. Najprije e se osjeati strano loe, a onda e ti biti bolje. Marino je odmahnuo rukom dajui time znak da ne eli primiti honorar, i otpratio Geoffa do dipa. Sretno, sutra. Stavi u pogon taj sistem navodnjavanja. Ba kao i tebi, dojadilo mi je gledati sve te neuhranjene ljude oko mene. Geoffu su oi jo zadavale neprilike. Polagano je vozio natrag do svoje prikolice i upravo je stigao da se javi na telefonski poziv Kerrya Adamsa iz Kaira. Podigao je slualicu, predosjeajui katastrofu.

 Geoff? Glas s druge strane ice zvuao je zbunjeno. Mome drago, to se dogaa tamo kod vas? Znojimo se nad posljednjim pripremama. Nemoj mi zaboga rei da si smukao jo jedno odgaanje. Sve je spremno za veliki trenutak sutra u pono. Ako doe do promjene, propao sam. Vie to ne mogu izdrati fiziki. Moe odahnuti. Vie nee biti nikakve odgode. Zbog toga te ustvari i zovem. Bio sam na najboljem putu da odgodim tvoj projekt na neodreeno vrijeme, kad sam danas kasno poslije podne primio poruku od Girarda Sainta Tvoj mi je stari profesor javio da prekinem svaki daljnji korak, okonam sve akcije i poaljem mu raun. to si to napravio starom gospodinu? Geoff? Da li me uje? Da ujem te. Geoff je zurio u slualicu ne vjerujui vlastitim uima. Sluaj, ovosad vie nije stvar novca nego principa cijele ove stvari. Umirem od znatielje. Molim te, saznaj to se to dogaa tamo i odmah mi javi. Bit u ti zahvalan do groba. Propitat u se, Kerry. U glavi mu je umjelo, pa je odluio da danas vie ne radi na zavrnim pripremama. Uputio se prema dipu i krenuo u smjeru arheolokog logora. Bio je iznenaen ba kao i Kerry Adams. Tijekom prolog tjedna, tri puta je navraao na iskopinu. Svaki je put bio svjedokom mahnitog, grozniavog rada, ali potpuno neproduktivnog. Jednom je dodue zavladalo kratkotrajno uzbuenje kad su radnici naili na niz podzemnih odaja ukopanih duboko u padinu breuljka, ali su ih obojica, Shelton i Saint, odbacili kao suvie recentne, nisu bile starije od tisuu godina. Sve je tako relativno. U Sjedinjenim Dravama ak i u Engleskoj, otkrie iskopina starih tisuu godina bila bi vijest dana. Ovdje to nije imalo nikakav znaaj. Shelton i Saint su svoju nagradu za sav trud traili jo etiri milenija dublje u prolosti. Na putu za logor zaustavio se pokraj brane u gornjem dijelu doline, tri stotine metara od iskopina. Razina vode se jo uvijek dizala, polagano se uspinjui pregradnim zidom koji je zatvarao ulaz u dugu, usku dolinu. Vrijeme mora biti vrlo tono tempirano. Sam Nil je rastao spremajui se na ljetnju poplavu. Ili e se ustave otvoriti za trideset sati ili e voda poeti prelijevati preko njih. U ovom trenutku brana je bila nepropusna, zadravajui devet metara visoku vodu tako da ni najmanja koliina nije dopirala do isuene doline. . Mjesto na kojem je primio injekciju gama globulina bilo je prilino bolno, pa je osjetio da mora malo progibati miie. Izaao je iz dipa i othramao dalje do brane, kreui se rubom doline. Arheolozima nigdje nije bilo ni traga. Zar su jo uvijek radili? Uskoro e se poeti sputati sumrak, no moda jo oajniki pokuavaju neto pronai, na kraju. Krenuo je prema iskopinama a onda zastao na obronku. Prilazio je arheolokom lokalitetu iz neuobiajena smjera, tako da je sada gledao ravno u jedan, od iskopanih rovova. Na pjeskovitom tlu iskopa, kojih ezdesetak metara ispod njega skriveno od znatieljnih pogleda, stajalo je dvoje ljudi. Isprva mu se priinilo da se grle. Zatim je shvatio da se rvu, u potpunoj tiini. Bili su to Tom Shelton i Mary Lambeth, gotovo pripijeni jedno uz drugo u tihom polumraku toplog egipatskog sutona. On ju je drao za ruke i silovito je vukao k sebi. Doi, Mary. apat uzbuenja Sheltonova glasa dopirao je do Geoffa u tiini veeri. Mora. Zna dobro da to i sama eli. Ne. Ne, Tome. Okrenula je lice od njega Geoff je mogao uti kako teko die. Pusti me, Tome. Ne razumije nita, ne mogu ti dozvoliti da to uradi. Ne elim to, a osim toga sve je mnogo kompliciranije nego to misli. Tome, to me boli. Molim te nemoj me tjerati silom na to. Molim te. Geoff nije elio stajati postrani i gledati silovanje. Upravo se namjeravao sjuriti niz obronak kad je Shelton neto ljutito progunao i pustio je. Ti si prokleta vjetica, Mary. Glas mu je drhtao. Ti ni ne zna kako me uzbuuje. Trebam te. ao mi je, Tome. Ali stvarno ne mogu. Idem sada natrag u logor. Girard e se sigurno uditi kamo sam to nestala. Napravila je korak unazad, a onda se okrenula, izlazei iz iskopa. Shelton nije krenuo za njom. Kleknuo je i upalio petrolejku. Nakon svega ovoga Geoff je smatrao da bi bilo nezgodno otkriti svoju prisutnost. Pomaknuo se ulijevo to je tie mogao, skrivajui se u okrilju sjena sve dok se Mary nije izgubila iz vida. Zatim je opet provirio dolje prema dugim iskopanim rovovima. Tom Shelton se nije ni pomaknuo s mjesta. Sav zgrbljen i kleei, ostao je u

rovu, ali mu lice obasjano petrolejkom vie nije odavalo strast ili oajniku molbu. Izraz mu je bio krvoloan, a pogled ubojit. Geoff ga je posmatrao sve dok nije podigao lampu i uputio se prema suprotnom obronku. Tada se i Geoff okrenuo i polagano poeo koraati prema svom dipu. Lijekovi koje mu je dao Marino potpuno su omamili Geoffa, i to je trajalo jedanaest sati. Spavao je do osam i trideset, a onda se naglo probudio sa spoznajom da je danas taj dan. Ventile treba otvarati i zatvarati tono utvrenim redom, tamo od velike Asuanske brane do Asvuta. Nil je sada bio obuzdana rijeka koju se moglo regulirati od Jezera Naser pa do Sredozemlja, i svaka i najmanja promjena utjecala bi na ukupni sistem navodnjavanja. Provirio je kroz prozor svoje prikolice i bacio pogled prema toplomjeru na zidu. Ve je sada bilo tridesetak stupnjeva, a vremenska prognoza je najavljivala gotovo rekordno visoku temperaturu od 48 50C. Popio je etiri ae naranina soka (usta su mu bila sva obloena i udna okusa kao u nekog svemirskog bia) prije nego to je izaao iz svoje prikolice. Veliki guter, dugaak skoro metar i pol, leao je sunajui se deset koraka od vratiju. Nije se ni pomaknuo kad se Geoff pojavio. Zakrilio je oi rukom, i pogledao prema istoku, prema Nilu. Rijeka je na tom mjestu bila iroka oko pola kilometra, troma i tamna, a movarne ptice u malim jatima, ljuljale su se na njegovoj mirnoj povrini. S obje strane rijeke prostirala su se navodnjena polja. Sjeverno od Nila nazirala se sivo-zelena masa otoka Phile, prekrivenog grmljem akacije. Sve je bilo tako mirno, omamljeno vruinom i oputeno prisutnou obilja slatke vode, drijemajui pod ljetnim suncem junog Egipta. Rjena obala uvijek je imala taj izgled, punih deset tisua godina, nikad se ne mijenjajui, sanjajui stoljea, ispunjena duhovima radnika i sveenika, pisaca i faraona A, onda su se iznenada oglasili benzinski motori koji su pokretali klimatizacione ureaje, remetei vjeni mir. Starosjedilac n uniformi stigao je na brektajuoj vespi do prikolice, nosei vreu s potanskim poiljkama Geoff je uzdahnuo. Poelo je. Zakoraio je prema kuriru i prihvatio vreu. Imao je mnogo posla sve do zalaska sunca radei pod strahovitim, neprestanim pritiskom stotina zabrinutih hidrologa, tvornikih rukovodilaca i poljoprivrednih savjetnika koji su svi smatrali svoje probleme najgoruijima Brzojavi su stizali u debelim svenjevima, posjetioci su dolazili i odlazili, telefoni nisu prestajali zvoniti. Hajduki evap koji su Geoffu donijeli za ruak, ostao je na stolu netaknut Nije mu bilo muno, ali je bio oamuen, nije imao teka a u oima je jo uvijek osjeao bol. Znao je da e sutra platiti za dananji dan; i to s kamatama U sedam sati, kad se ve poeo sputati sumrak, poslao je kurira u logor arheologa da ovaj provjeri da li su tamo radovi okonani i da li su svi napustili teren. Poslao je, takoer, poruku, pozivajui Girarda Sainta, Toma Sheltona i Mary Lembeth da dou ovamo u kontrolnu prostoriju da bi osobno prisustvovali otvaranju ustava na brani. Moda e to biti dolijevanje ulja na vatru, no rijetki su se posjetioci mogli othrvati velianstvenom prizoru jureih bujica vode. Oigledno su arheolozi odluili da se dostojanstveno povuku. Prvi put u ova dvadesetetiri sata, Geoff se sjetio telefonskog poziva koji mu je uputio Kerry Adams, kao i odluke Girarda Sainta da mirno prihvati potapanje doline bez poduzimanja ikakvih daljnjih koraka za odgodu projekta. Jo mu uvijek ta odluka nije bila jasna. Ako Saint nije otkrio nita svako daljnje odgaanje bilo je i te kako poeljno; ako je pak sluajno naao neto panje vrijedno, neto o emu nije elio govoriti, onda je pogotovo odgoda bila od bitne vanosti. Kurir se vratio potvrdivi da na iskopinama nema vie nikoga. atori su bili raspremljeni, a prikolice spremne za odlazak. No, kurir naalost nije mogao uruiti Barlowovu poruku s pozivom jer nigdje nije bilo ni strankinje niti one dvojice arheologa. Kurir je bezuspjeno kucao na vrata zakljuanih prikolica. Geoff ga je pustio da ode i prihvatio se drugih hitnih poslova. Prikolice jo nije trebalo ukloniti, jer su se nalazile u samom logoru, dakle na povienom mjestu do kojeg vode, putene otvaranjem brane, nee dospjeti. U devet sati, bujica poruka odjednom je prestala dolaziti. Sad je ve oigledno bilo prekasno traiti izmjene u planu potapanja, i svi oni nizvodno su to dobro znali. itava operacija sada je ve bila pod automatskom regulacijom. Ukoliko Geoff zbog nekog izvanrednog razloga ne pritisne sklopku Hitno, vrata ustava otvorit e se tono u pono. Girard Saint je stigao neto prije jedanaest sati. Bio je sam, i oigledno bijesan. Uzeo je ponuenu au vina i sjeo u klimatiziranoj prikolici, zurei u pustinjsku no.

 Marie je budala rekao je iznenada, i ispio au vina. Geoff ga je gledao zaprepateno. Lijepo sam joj govorio i upozoravao je nastavio je Saint. Shelton moe biti vrstan arheolog, ali je on bez sumnje velik enskar! Rekao sam joj! No, ona me uope ne slua niti mi vjeruje!. U glasu mu je treperio bijes i bol. Posegnuo je za bocom vina i ponovno si napunio au. Zaboga, to se dogodilo? Otili su. Nestali. Otili? Kamo? Saint se uspravi sjedei u stolici i mahnu rukom prema tmini koja je provirivala kroz prozor. Kamo? Tko to zna? Kad sam doao u logor, nje nije vie bilo. Iezla! Nestalo je i svih njenih stvari. Odoh do Sheltona da ga upitam zna li on neto o njoj. No, niti njega vie nije bilo, a nastamba potpuno prazna Nisu ostavili nikakvu poruku? Nita? Nita. Saintov otro izraen profil i lice s oiljkom kao da su bili skinuti s nekog egipatskog bareljefa. Iskapio je vino i poeo puniti au i po trei put. Geoffu je u glavi umjelo od umora i lijekova. Zar je mogue da su Mary Lambeth i Tom Shelton pobjegli zajedno, kad ga je ona sino tako jasno odbila... nevjerojatno. Zar se u samo dvadesetetiri sata moe dogoditi takva potpuna promjena? Geoff bi vjerovao u sve drugo, ali u ovo... Osjeao je potrebu da ispria Girardu Saintu ono to je bio vidio i uo. No, on je ipak samo prislukivao, nenamjerno. Kako bi samo opisao mahnit i krvoloan izraz Sheltonova lica kad je ovaj pratio pogledom Mary koja je izlazila iz iskopa? Pogledao je na sat. Jedanaest i deset. Jo pedeset minuta i sklopke e poeti raditi. Poet e se okretati zupanici, a obuzdano jezero e se pokrenuti da proguta dolinu. Najprije polaganim mlazom, koji e se ubrzo pretvoriti u Nijagaru, nezaustavljivu lavinu vode. I sve na dnu te doline, zauvijek e nestati iz ljudskog vidokruga Moda su to bile nuspojave koje prate uzimanje tih lijekova, ali Geoff je osjeao muninu u elucu i neku napetost u malom mozgu. Nije mogao zaboraviti izraz lica Toma Sheltona kad ga je posljednji put vidio. Jo nije protekla ni puna minuta a on je ve ponovno pogledao na svoj runi sat. Jedanaest i jedanaest. Jo etrdeset devet minuta. Ustao je i ne rekavi Saintu ni rijei, izaao iz prikolice. Trebalo mu je desetak ili petnaestak minuta da provjeri sve, pa e barem jednu brigu ukloniti iz svoje mamurne glave. Vozio je brzo, s upaljenim prednjim farovima dipa: no, oni mu zapravo nisu ni trebali. Visoko na nebu sjao je polumjesec, svjetlost je bila tako jaka da se lijepo mogao vidjeti i najmanji kamen i ljunak, a kad je pojurio nizbrdicom u dolinu, iskopine su se doimale kao izrezbarene pruge na srebru. Rovovi su se protezali nagnutim tlom gudure i nastavljali se duboko u njenoj padini. Ako se ita moglo otkriti, onda je to bilo najvjerojatnije tamo u mranim prokopima skrivenim od hladne mjeseine. Ali, gdje? Tu je bilo najmanje deset tunela, svaki sa svojim preacima i spojnim hodnicima. Upalio je svoju lampu i brzo uao u prvi otvor. Preavi samo pet metara, osjetio je da je temperatura nia za kojih deset stupnjeva; osjetio je kako mu se znojem natopljena odjea lijepi uz tijelo i kako ga trese groznica Poeo je strahovito drhtati. Baterijom je osvijetlio prostor od tla do stropa i prisilio se da polagano koraa naprijed. Iskopina je bila naputena, a lokalni su se radnici pobrinuli da je vrlo temeljito oiste prije odlaska Nigdje nije ostalo ni krpice niti komadia metala. Visoke hrpe rastresitog pjeenjaka bacale su nemirne sjenke u mraku, nalik na tamne otvore u hodniku, koji su nestajali kad im se pribliio. Kad se vijugajui probio do etvrtog hodnika, ve je na sav glas proklinjao vlastitu glupost. Umor i lijekovi bijahu glavni krivci to su mu se glavom poele vrzmati sulude misli. Mary, silovana, zadavljena i ostavljena u nekom mranom podzemnom kuninjaku, ubojica Tom Shelton u bijegu, ta ga je stravina slika poela progoniti jo u prikolici. Nije ju mogao odagnati nikakvim razumnim rezoniranjem. Ta je pomisao oito bila potpuno suluda. Mary je najvjerojatnije samo glumila svoj otpor, a na kraju je ipak popustila i predala se sva Sheltonu, pa su naposljetku pobjegli zajedno. Od te mu se pomisli okrenuo eludac. Upalio je bateriju da pogleda na sat. Tek je jedanaest i dvadeset. Nevjerojatno; ali ovdje je bio samo nekoliko minuta U svjetlosti baterije ugledao je neto bijelo na stijeni ispred sebe. Sigurno neki

veliki pauk. Zguren, desetak koraka pred njim, visio je na izboenoj stijeni gdje je iskop bio dubok samo do pojasa. Pribliio mu se. Ne, nije to bio pauk, ve ruka, ovjeja ruka koja se grevito drala za pjeanu stijenu. Mary, u posljednjem umiruem gru, nastojei krajnjim naporom ostati na ovome svijetu. Protrnuo je od uasa i sagnuo se nie, dok mu je znoj kapao u oi. Tada je ugledao aku, ruku, pa itavo tijelo koje je lealo na dnu iskopa potrbuke. Nije ovo Mary. Nije ni trebao okretati mrtvo tijelo. Ono nije pripadalo Mary Lambeth. Bijae to Tom Shelton, mrtav i hladan, s krvavom rupum u lubanji iznad desnog uha. Iz okrugle, zjapee rane jo je polagano izlazilo modano tkivo. Iza Sheltonova mrtva tijela, gurnuti u pukotinu stijene, nalazila su se tri mala putna kovega, a do njih onaj golemi. Geoff se provukao u udubinu tako da je mogao otvoriti koveg i skinuti poklopac. Bio je pun odjee, minke, tu je bio aparat za brijanje, losion, cipele, mala ogledala, lule, nakit, knjige, pilule, pasta za zube gomila osobnih stvari mukarca i ene, koje su bile tu potrpane bez ikakva reda. Geoff se izvukao iz pukotine, uspravio i naslonio na izboenu stijenu. Ako je sve ono to je ranije mislio bilo strahovito glupo, u tome je barem bilo neke logike. Ovo tu je bilo potpuno besmisleno. Znao je to mu je initi. Sagnuo se i uhvatio Sheltona za noge, no nije ga mogao potpuno osloboditi stijene dok je u jednoj ruci drao depnu bateriju. Stavio ju je u dep i poeo se kretati natrake po tunelu, vukui mrtvo tijelo za none lanke. Tekoe su mu tek predstojale. Kad izae iz iskopina, morat u vui Sheltona uz obronak doline, sve dok se ne popne na uzvisinu iznad najvie razine dolazee vode. Ovamo nije dopirao ni trag mjeseine, i prokop je bio potpuno mraan. Svakih nekoliko koraka, udarao bi laktom u pjeane zidove, a onda opet kretao pravim smjerom. Preavi dvadesetak koraka, doao je do mjesta gdje se hodnik ravao. Bio je ve potpuno iznemogao. Zaustavio se i okrenuo glavu. Lijevo. Otuda je bio doao. No, uinilo mu se da s desne strane vidi nejasno, blijedo svjetlo. Moda je to bila preica, krai put na povrinu? Dok je oklijevao ne znajui kuda krenuti, svjetlo u daljini se pomaklo. Vidio je dugi, vijugajui obris, rombu nalik mrlje koje su se pretvorile u ljudsku spodobu. Mary? Iz grla mu se oteo mukli kripavi zvuk. Mary? Pomaknuo se, i spodobe je isti as nestalo. Vjerojatno je to bila mjeseeva varka, odbijanje mjeseevih zraka od neravno usjeenih povrina stijene. No, vjerovao je da se tim putem ipak moe najbre izai na povrinu. Poeo je vui Sheltonovo mrtvo tijelo u tom pravcu, osjeajui kako mu krv bubnja u uima i kako teko die. Mislio je da e se svaki as sruiti u nesvijest Znao je da treba pogledati na sat, ali mu je isto tako bilo jasno da vrijeme u ovom trenutku vie ne igra nikakvu ulogu. Odavde nee otii dok ne izvue Sheltonovo tijelo iznad toke najvieg vodostaja Ostat e zajedno dok to ne uini, potopila ih bujica ili ne. Na slijedeem raskru u prokopu, ponovno je spazio onu spodobu, jedva vidljivu u malom odvojku, no ona je iezla dok je on piljio u nju, pretvarajui se u treptavu igru svjetla i sjene. Mary? Promuklim je glasom izgovorio njeno ime, zamiljajui da uje tihi apat jeke vlastitog imena du prokopa. Vie nije vjerovao da se nalazi na pravom putu prema izlazu iz ovog labirinta, ali je ipak odluio slijediti to lutajue svjetlo. Ono sigurno vodi prema povrini. Imao je pravo. Konano je izaao iz podzemlja u dolinu, na mjestu znatno povienijem od onog na kojem je uao, otprilike tridesetak metara dalje od ulaza u iskopine. Upro je pogled prema brani koju odavde nije mogao vidjeti, i pokuavao odrediti visinu terena na kojem se nalazi obzirom na graninu liniju koju e dosei poplavna voda. Zakljuio je da je na sigurnom. Sad je konano imao vremena pogledati na sat. Jedanaest pedesetdevet. Uspio je izai na vrijeme, ak i cijelu minutu ranije. Uinio je posljednji napor, podigao Sheltonovo tijelo i odnio ga desetak metara vie uzbrdo. Onda se okrenuo i sjeo na topli kamen, naslonivi glavu na drhtave ruke i pogledom prelazei cijelom dolinom. Mjeseina je bila blistavija nego ikada, i sve je bilo tako mirno. No, tome e doi kraj za samo nekoliko sekundi. Dok on tu sjedi, ustave se ve otvaraju jedna za drugom. Milijarda galona vode sprema se na obruavanje u dolinu. Zauo je daleki uzdah, zvuk probuenih voda.

Istog je trenutka primijetio da se netko kree u dolini ispod njega. Girard Saint je bio pokraj iskopine, puui pokraj tunela kroz koji je Geoff uao. Stari je arheolog stajao uspravno s pijukom na ramenu. I on je uo udaljeni zvuk otvorenih ustava, i jo se vie ispravio, gledajui u tom smjeru. No, on nije elio vidjeti nita, premda se s Geoffova povienog mjesta ve nazirao vodeni zid koji se obruavao u dolinu. Pazite! kriknuo je Geoff. Popnite se vie! Geoffov glas nije bio nita jai od onog kojim je zazivao Mary u onom labirintu hodnika i prokopa. Umjesto da mu pomogne, samo ga je zbunio. Saint je okrenuo glavu od gornjeg dijela doline i iznenaeno pogledao gore prema Geoffu. Kad je zauo vodu i poeo bjeati, bilo je ve prekasno. Prvi je val bio visok oko metar i po. Izgledao je prilino bezopasno, nalik mrekanju vode u djejoj kadi. Saint je vrisnuo i dao se u bijeg, i val ga je podigao s lakoom, zavrtio ga i njeno spustio na dno doline. Tekom se mukom osovio i potrao prema obronku doline. Napravio je samo etiri koraka kad ga je zahvatio drugi val, visine tri i po metra. Tijelo mu je nijemo nestalo u crnom vrtlogu vode koja je sada ve bila mnogo uzburkanija Najvii val je tek nadolazio, strana litica mraka. Geoff se poeo brzo i etveronoki uspinjati obronkom, ne pouzdajui se vie da je na sigurnom. Val je protutnjao ispod njega, no udarivi u zakrivljeni dio doline, podigao se na veu visinu, razbijajui se svom snagom u najstrmiji dio padine. Premda ovdje nije bilo nikakvih arheolokih iskopavanja, uzdignuti dio doline smrvio se od siline udara Geoff je gledao kako nadolazea voda podie kamene gromade poput hostije, odnosei ih sa sobom. Kad se voda povukla, na povrini su se pojavile mrane odaje ispod gornjeg sloja doline. Pogledom je prelazio cijelom povrinom doline. Prva je faza potapanja prola, i voda je sada poprimala mirniji tok. Dva kilometra nie napustit e uski klanac i proiriti se kanalima za navodnjavanje, najprije tankim mlazom, a onda jaim, obilnijim tokom potrebnim za sjetvu u kasno ljeto. Gibanje vode djelovalo je hipnotizirajue na Geoffa. Promatrao je netremice to kretanje nekoliko minuta previe bolestan i umoran da napravi ijedan jedini pokret. Prema lijenikom savjetu Lou Marinoa nastupio je trenutak kad bi trebao lei u krevet i izgubiti svijest. No, morao je po svaku cijenu uiniti jo neto, prije nego se prepusti tom luksuzu. Ostavio je tijelo Toma Sheltona na obronku, na potpuno sigurnom mjestu, i poeo se vui uzbrdo prema nastambama u kojima su ranije bili arheolozi. Tih petnaestak metara laganog uspona bila su krajnji napor koji mu je organizam jo mogao podnijeti. Vrata prikolice Girarda Sainta bijahu zakljuana. Geoff je opsovao, posrui se vratio do dipa i potraio eljeznu ipku koju je koristio za skidanje guma. Metalna su se vrata savila, zatim zakripala pod pritiskom i konano se irom rastvorila U prikolici su se nalazila dva leaja, jedan do drugoga. Na lijevom je leala blijeda spodoba. Geoff se iznenaen trgnuo i upalio svoju depnu svjetiljku, ne usuujui se bolje pogledati. Bila je to Mary Lambeth. Mary, obuena samo u grudnjak i gaice, Mary puna modrica i ogrebotina po rukama, nogama i tijelu; vrsto vezana, zapuenih ustiju i privrena za uglove leaja. Ali Mary, iva i zdrava. Pratila ga je pogledom dok se on uputio do kuhinjskog stola izvadio nazupen no i konano prerezao sve te konopce, oslobaajui joj i zapuena usta. Zastenjala je, podiui ruke. Konopci su joj se bili urezali doboko u zglobove. Geoff rekla je. Tom Shelton? to je s njim? Geoff je odmahnuo glavom, pokuajui joj pritom upustiti smjeak ohrabrenja. Mrtav je. Ubijen. Na licu joj se pojavi uasnut izraz. Girard Saint, ako on dode... Ne. Nee doi. Mrtav je. Ponovno se pokuao osmjehnuti, pruajui ruke u namjeri da je utjei. Ali, u tom je trenutku neto puklo u njegovoj glavi. Upravo joj je namjeravao ispriati sve to se dogodilo, i postaviti joj neka osobna pitanja. No, umjesto svega toga legao je na desni leaj, pokrio lice rukama i poeo plakati. uo je kako pokraj njega plae i Mary Lambeth. A, nakon kraeg vremena nije vie nita uo. Dragi prijatelju, potapanje doline trebalo je otjerati sve arheologe odavde.

No, umjesto toga primamio si nam itave opore koji samo dolaze i dolaze. Svijet Geoffa Barlowa nalazio se na granici snova i zbilje. Neki su posjetioci dolazili stalno i esto. Zabijali su igle u njega, mijenjali mu plahte i nonu posudu. Ostali, poput Toma Sheltona i Girarda Sainta, dolazili bi i sjedili uz njegovo uzglavlje cerekajui se, prljajui mu sobu krvlju i vodom, i odbijajui da odu. Povremeno bi ga, dolazei ravno kroz zidove, posjeivala ena sa zmijskom glavom. Ona se obino nije due zadravala. Hodala je oko njegova kreveta, i govorila mu nerazumljive rijei, osmjehujui mu se otvorenim ustima u kojima je palucao ravasti jezik. Prilikom posljednje posjete, nagnula se nad njega i pomilovala mu elo hladnim, upornim ustima izvlaei groznicu iz njega. Zatim mu je rukom dotakla obrve, kimnula zadovoljno glavom i tiho nestala. Ovaj novi posjetilac izgledao je prilino stvarno, ali Geoff ipak nije bio posve siguran. Kerry Adams je nosio u ruci svoju torbu za spise, to mu se uinilo u redu, ali je takoer imao u ruci i veliki list papira ispisan hijeroglifima, ispod kojeg se nalazio engleski prijevod teksta Ovo je bilo uklesano na prvom kamenu koji su otkrili rekao je. Voda ga je izbacila iz podzemnih odaja ve pri prvom naletu. Corky Rosenberg je doletio iz Heliopolisa i donio prvi prijevod onoga to je na kamenu urezano. Mislim da e te zanimati taj tekst. Girard Saint je imao potpuno pravo kad je govorio da se u dolini nalazi hram posveen Mersegret. Geoff nije rekao nita. Mogao se smjekati ljudima, ali govoriti jo nije mogao. Nakon kraeg vremena, Kerry je postavio onaj list papira na stoli pokraj prozora i otiao. Geoff je netremice piljio u hijeroglife i itao engleski tekst nekoliko puta. Naposlijetku je zatvorio oi. Kad ih je ponovno otvorio, bila je ve no i uz njega je bila Mary Lambeth. Gledao ju je sumnjiavo. Bio je prilino siguran da je ona iva, no oi su joj bile zatvorene, i to ga je pokolebao. ekao je strpljivo, no ona nije otvarala oi. Ako ni ona ne moe govoriti, onda e se on morati potruditi. Mary. Ime joj je vie zvualo kao stenjanje, ali je ipak uspio. Sada ga je gledala ravno u oi. Te velike, blijedoplave oi: duge, svijetle trepavice i obrve. Zabrinut izraz lica Mary. Morao je govoriti vrlo polagano, i vrlo oprezno. ao mi je zbog tvog oca. Mrtav je. Utopio se. Duboko je udahnula, jauknuvi. Znam. Nali su njegpvo tijelo oko dva kilometra od brane. Ti si mi spasio ivot, Geoffe. On je ubio Sheltona. Geoff se naprezao da sjedne u krevetu. Sijedio me je. Ubio bi bio i mene, samo da nikome ne kaem to sam otkrio. Znam. Znam. Lezi mirno. Ispruila je ruke da ga umiri, a on je pritom vidio tragove gdje su se konopci duboko urezali u njene zglobove, crvene i upaljene. On je i mene namjeravao ubiti, Geoff. Rekao je da e se vratiti u nastambu i ubiti me. Ti si mi spasio ivot. Svoju vlastitu kerku. Mary, on je poludio. Ne, nije. Nije poludio? On je ve bio lud. Ali ja mu nisam kerka. Svijetloplave oi netremice su ga promatrale. Zar nisi pogodio? Bila sam njegova ljubavnica. enska koju je uzdravao. Pune dvije godine. Bila sam sigurna da si to dokuio, i strano me je bilo stid. Bio je udak, zahtijevao je da kad doem ovamo kaem svima da sam mu kerka. A, to je naravno izazvalo neprilike. Geoffu mozak jo uvijek nije funkcionirao kako valja. Morao se silno naprezati da shvati,i ono najjednostavnije. Voljela si ga? upitao je naposljetku. Odmahnula je glavom. Mislim da ga nikada nisam voljela. No, bila sam mu vjerna. Bio je strahovito ljubomoran, na tebe, na Toma Sheltona. Na Toma je bio dvostruko ljubomoran. Tom je smatrao da sam vrlo privlana, a osim toga, njih su dvojica bili ogoreni takmaci u svojoj profesiji. Kad mi se Shelton poeo javno udvarati, on to vie nije mogao trpjeti. Ali, mrzio je i tebe. Mrzio mene? Zato? Ja mu nikad nisam uinio nita naao. Pogled svijetloplavih oiju kliznuo je ustranu. Zato to je uvidio da mi se svia. Osim toga, dopadao mi se tvoj posao ovdje u Egiptu. On to nije mogao podnositi. On je vidio samo sukob izmeu starog

i novog Egipta, a ti i svi ostali ininjeri automatski ste mu bili neprijatelji. Ali, on nije bio u pravu. Stari je Egipat na mojoj strani. Geoff je umorno pokazao rukom prema papiru koji je stajao na stoliu. Proitaj to, Mary. Prijevod je bio napisan velikim, lijepo oblikovahim tampanim slovima: UZMI VODE HAPIA, TE LJUBLJENE RIJEKE KOJU STVORI RA; UZMI IH I UPOTRIJEBI TAKO DA SVI KRAJEVI MOGNU PITI; BUDI TAJ KOJI DONOSI HRANU, NAPUNI ITOM AMBARE, PODARI IVOT OVCAMA I STOCI, POBRINI SE ZA SIROMAHE I NEVOLJNIKE. UINI LI SVE TO, POSTAT E MILJENIK BOANSKE MERSEGRET. KAD BUDE OVDJE, CIJELA E SE ZEMLJA RADOVATI I VESELITI. SVI E TE BRANITI I TITITI. Dok je Mary itala, Geoff je sklopio oi i u snovima odlutao daleko, daleko u zemlju kie, blagog sunca i divnih svjeih zelenih polja i umaraka. Svim je biem udio za tom zemljom. Kad se probudio, Mary ga je njeno drala za ruku, a uz uzglavlje kreveta je stajao Kerry Adams. Bez rijei gledali su u ovaj papir. Tu sam, Geoffe ree Mary. Primijetila je da su mu oi irom otvorene. Proitala sam. Ali, to taj tekst uistinu znai? Nisam posve siguran. Osjeao se mnogo krepkiji, pa se uspravio u sjedei poloaj. Smatram to nekom vrstom poruke ohrabrenja. Glas podrke. Znai da posao koji ovdje obavljam nije uzaludan. Naravno, mi moramo potovati prolost, bez toga ne ide, no ne smijemo biti opsjednuti njome. Pred nama je jo mnogo posla. Moramo izgraditi novi Egipat na onome starom i drevnom. Ona je potvrdno kimnula glavom. Maksim Gorki. Kakve on ima veze s tim? On je u jednoj od svojih drama Na dnu rekao slijedee: U koijama prolosti, ne stie ne nikuda. To i ti govori, malo drugaije. Da. No, ja ipak nisam siguran kamo mi kreemo u naim koijama. Moda se vrtimo u krugu. Sve to ovdje napravimo, privremeno je. Nita, pa ak niti velika Asuanska brana, nee trajati tako dugo kao piramide i Sfinge. Znai, spreman si konano da se opameti, Geoffe? kazao mu je Kerry Adams. Naprosto mora otii odavde. Nai u ti pristojan posao koji te nee unititi guranjem uzbrdo uvijek istog, tekog kamena. Osnuj obitelj i ivi ve jednom pristojnim, ugodnim ivotom. Odlina ideja Geoff je govorio Adamsu, ali su mu oi ustvari bile uprte u Mary. Jednog u dana to sve i uiniti. Obeajem ti. Ali, zasad jo ipak ne. Pusti me da se jo malo jae istroim i unitim, a onda u biti potpuno tvoj. Stisnula mu je ruku. On je shvatio. Jednog dana. Jo ne zasada, ali uskoro, jednog dana. Zaula se kripa otvorenog prozora. Geoff je bacio pogled prema njemu. Zvuk je najvjerojatnije dolazio od metalnog okvira koji se hladio na veernjem povjetarcu. No, moda su to i bogovi i boginje drevnog Egipta, Ra i Horus, Bubastis, Anubis i Mersegret, zajedno sa svojom braom i sestrama, koji su se okupili vani i miu glavama u znak odobravanja, dok tamo daleko, daleko iza njih u toploj noi, Hapi-Rijeka Nil, Otac Sviju Rijeka, Kolijevka Civilizacije, tiho iri svoj blagoslov novim plodnim i obradivim povrinama
Prevela Sonja Lovasi Objavljeno posredstvom GPA Mnchen

ZAGREB Od 8. do 25. 11. odrat e se u Zagrebu multimedijalni Dani znanstvene fantastike. Organizator je knjinica Vladimir Nazor, a odgovorrni ovjek eljko Vego, Suorganizatori su SIRIUS i SFera. Bit e tu izlobe, predavanja, koncerti, sluaonice i igraonice, SF i popularna znanost, a u nekoliko prostora u gradu. Drutvo SFera sastaje se svake

srijedeu svojim prostorijama na zagrebakoj Peenici uz redovit raznovrsni program i dnevni red. Drutvo je raspisalo natjeaj za crnobijeli plakat za idui SFerakon. Mora biti dimenzija 50 x 70 cm, s tekstom SFERAKON '90 12. dani znanstvene fantastike u Zagrebu; 18-20 svibnja; Ivanigradska 41a. Radove moete hitno poslati na tu adresu. Pojavio se i novi PARSEK koji donosi osvrt na proli SFerakon, recenzije pria u naim magazinima, radove autora kluba. Solidno. SUBOTICA Meteor je ve dogurao do 32. broja (to je zadnji broj koji smo dobili, avgustovski). U mjeovitom natjeaju nagradu za poetak prie dobio je Haris Ahmetagi. a za kraj Olga Joksimovi. Istiemo njihov rad na bibliografiji, serijal Koreni SF-a, permanentno objavljivanje stripova talentiranih klupskih autora, objavljivanje radova lanova na maarskom i srpskohrvatskom jeziku. BEOGRAD Evo izvjetaja o Emitorima 71,72,73 i 75 koje smo dobili. Svi su odlini s obiljem podataka, intervjua s lanovima kluba, prijevoda, recenzija bibliografije, dnevni red (vrlo raznovrstan i bogat) redovitih klupskih sastanaka. SPLIT Misija 10/11 (eto, i deki su na dvobrojima) donosi priu Miodraga Kurtovia, esej Gordana Momilovia o odnosu amerikog protestantizma i SF-a, recenziju Zlatne knjige Filipovia i videovijesti. Planiraju se redovna predavanja po kolama, na 1035 MHz u okviru Radio-Studoma emitira se povremeno Blasting Time, emisija o SF-u koju pripremaju lanovi Drutva, u Domu omladine se odravaju video-projekcije. RAZNO Marijan Skvara izdao je trei broj svog Blodnjaka na istom

nivou kvalitete kao prijanje pa ga preporuamo ForumDnevnik izdaju album sa samoljepivim sliicama Droidi u kojemu e biti svi znani roboti Nika Gradina, pod GiO palicom znanog esefovca Gorana Stankovia u prvom broju nove serije pola sadrine posveuje SF-filmu kroz Lucasa i Spielberga Najopremljenija SF-biblioteka na engleskom jeziku ovog je trenutka u knjinici sarajevskog Amerikog kulturnog centra zahvaljujui Lynnu Mannersu koji je tokom dvogodinjeg boravka u Jugi nabavio hrpu knjiga. teta to vie nema Apeirona, nekadanjeg sarajevskog kluba. U prodaji su odlini Monolit 5, novi romanii novosadskog Dnevnika u ediciji Supernova. Da li ste ve nabavili odline Serpierijeve albume Morbus Gravis i Druuna? Zbirka pria domaih autora koju u samizdatu priprema Darije Doki u zavrnoj je fazi. Prvi program Radio-Beograda u seriji Paukova mrea, nedjeljom oko 23 sata, emitirao je SF-drame. Drugi program Radio-Zagreba, nastavlja desetljetnu tradiciju emisija o SF-u. Prve nedjelju u mjesecu je to Znanfan tobogan sa vijestima i razgovorom s gostom; druge nedjelje je Siriusova pria, a slijedee dve nedjelje SF radio-drame domaih i stranih autora. Moete ih sluati u 14 sati. Goran Paskaljevi, beogradski redatelj zapoeo je snimanje filma Vreme uda po fantastinom romanu Borislava Pekia sa Mikijem Manojloviem, Draganom Maksimoviem, Mirjanom Karanovi, Mirjanom Jokovi, Ljubom Tadiem, Batom Stojkoviem i drugima u glavnim ulogama; glazbu pie Zoran Simjanovi, a scenograf je Milan Nikoli. Koproducent je poznata britanska tvrtka Kanal etiri.

Sruio sam se na planet Zemlju i otkrio da to i nije bilo tako loe! Gordon Shumway Alf

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Robert Silverberg

Ratnik i filozof

Matar ludih ideja Silverberg, ovog je puta u dijalogu temperamenta i poimanja svijeta spleo drevnog osvajaa i filozofa, ali u svjetlu budunosti. Maestralno!

oda je ovo raj. panjolska sigurno nije, ali nije ni Peru. inilo mu se da lebdi, visei u sredini izmeu dva nita. Iznad njega prostiralo se visoko treperavo zlaano nebo, a ispod njega maglovito, nemirno more bijelih uskovitlanih oblaka. Spustivi pogled, vidio je kako mu se noge i stopala njiu poput djejih igraaka iznad dubokog bezdana, i taj prizor umalo da ga natjera na povraanje, samo to u njemu nije bilo niega to bi mogao povratiti. Bio je potpuno upalj. Napravljen od zraka. Nestalo je ak i one stare, uporne boli u koljenu, a nije vie osjeao ni ono arenje u miiu nadlaktice kamo ga je pogodila mala indijanska strijelica prije mnogo vremena, na obali onog otoka s biserima, tamo kraj Paname. Kao da se ponovno rodio, sa svojih ezdeset godina, ali osloboen svih povreda koje mu je tijelo zadobilo, i svih nebrojenih rana: moglo se gotovo rei da je bio osloboen vlastitog tijela. Gonzalo? viknuo je. Hernando? uo je samo nejasnu, maglovitu jeku kao u snu, a zatim je ponovno zavladala tiina Presveta Bogorodica, zar je mogue da sam mrtav? Ne. Ne. Nikad u ivotu nije mogao zamisliti smrt. Svretak svih napora i borbi? Mjesto gdje sve miruje? Golema praznina, duboka jama bez dna? Da li je onda ipak ovo mjesto domaja smrti? To nije mogao saznati ni na koji nain. Trebao

je pitati svoje sveie oce o tome. Mali, gdje su moji sveenici? Mali? Pogledao je oko sebe, traei svog paa. No, vidio je tek zasljepljue dijelove spirale kako se izvijaju u beskonanost na sve strane. Prizor je istina bio prekrasan, ali i muan. Teko mu je bilo poricati da je umro, videi sam sebe kako lebdi u carstvu zraka i svjetlosti. Umro i otiao u nebesa. Da, ovo je sigurno raj, sigurno, sigurno. to bi drugo moglo biti? Znai, istina je, da ako ide redovito na misu i primi ponizno u sebe Kristovo tijelo i slui mu vjerno, svi e ti grijesi biti oproteni, bit e spaen i oien. Razmiljao je on o tome ve i ranije. Ali unato svemu, on jo nije bio spreman, nije jo elio umrijeti. Pomisao na to bijae mu mrska i tjerala ga u bijes. Toliko je toga jo trebalo napraviti. A, nije se ak mogao niti sjetiti da je bio bolestan. Poeo je traiti rane po tijelu. Ne, nikakvih rana nije imao. Nigdje po tijelu. udno. Ponovno se osvrnuo oko sebe. Bio je tu posve sam. Nikoga nije bilo tu, ni njegova paa, ni njegova brata, ni De Sota, ni sveenika, ba nikoga. Veleasni Marcos! Veleasni Vicente! Zar me ne ujete? Doavola, gdje ste? Bogorodice! Presveta majko, blagoslovljena medu enama! Dodavola, veleasni Vincente, recite mi... recite mi... Glas mu je zvuao udnovato: bio je grub i predubok, kao u nekog neznanca. Rijei su mu se borile s jezikom, i izlazile s usana izobliene i sakate. Nije to bio lijep, prtav panjolski jezik Estramadure ve neto sramotno i udno. Ono to je uo sliilo je kretavom prenemaganju Madrida ili ak utavom blebetanju kakvim razgovoraju oni u Barceloni; mogao je ak biti i Portugalac, tako je prostaki i lakrdijaki bio nain na koji je oblikovao svoj govor. Rekao je tada paljivo i vrlo polagano: Ja sam guverner i vrhovni vojni zapovjednik Nove Kastilje. Ni ovo nije zvualo nita bolje, tek neki smijeni umovi. Adelantado... Alguacil Mayor... Markiz... Neobian, novi nain govora naprosto je nanosio uvrede svim njegovim poasnim titulama. Kao da ima govornu manu, pa mu je jezik svezan. Osjeao je kako ga oblijevaju topli potoci znoja, napreui se svim silama da lijepo i jasno izgovara rijei; no, kad je rukom dodirnuo elo da bi obrisao znoj, sve je bilo potpuno suho, i on vie nije bio siguran moe li uope dodirom osjetiti svoje tijelo. Duboko je udahnuo. Ja sam Francisco Pizarro! zaurlao je, izvikujui oajniki svoje ime. zvuei kao da snani vodeni val probija trulu branu. Vratila mu se jeka, duboka, tretava, podrugljiva Frantheethco Peetharro. ak i to nije valjalo. Cak i njegovo vlastito ime bilo je idiotski iskrivljeno. O veliki Boe! viknuo je. Sveci i aneli! Ponovno je zauo mnogo iskrivljenih umova. Nita nije zvualo kako treba. Nikad nije nauio vjetinu itanja i pisanja; sad mu se uinilo da mu je oduzeta i prava mo govora. Poeo je pomaio sumnjati da li je bio u pravu kad je pomiljao da je ovo raj nebeski, bez obzira na sav ovaj nadnaravni sjaj. Prokletstvo mu je lealo na jeziku; moda ga neki demon vrsto dri svojim ukletim pandama. Da ovo moda ipak nije pakao? Prekrasno mjesto, ali ipak pakao? Slegnuo je ramenima. Vie mu nije bilo vano da li je ovo pakao ili raj. Poeo je razmiljati smirenije, prihvaati stvari kakve jesu i prosuivati situaciju. Dobro je znao nauio je to jo davno da nita nee postii bespomonim bijesom, a jo manje paninim strahom pred Nepoznatim. Nalazio se ovdje, i to je u ovom trenutku jedino bilo vano bez obzira gdje se to ovdje nalazilo i morao je potraiti i nai sebi odgovarajui prostor, a ne ovo mjesto, koje lebdi ovako izmeu dva nita. Bio je on u raznim vrstama pakla i ranije, u manjem paklu, u paklu na Zemlji. Onaj pusti, goletan otok zvan Gallo, gdje te je sunce peklo u vlastitoj koi, gdje nije bilo niega za jelo osim rakova koji su imali okus pseeg izmeta. A, tek ona zlosretna movara na uu Rio Birua, gdje su kie pljustale u bujicama i gdje se drvee sputalo do tla reui te poput maa. Pa, one planine koje je preao sa svojom vojskom, gdje je snijeg bio tako hladan da je naprosto pekao, a studeni ti zrak ulazio u grlo poput bodea pri svakom udisaju. Izaao je on iz svih tih paklenskih uasa a oni su bili mnogo straniji od ovoga ovdje. Tu barem nije bilo nikakve boli niti opasnosti; samo umirujua svjetlost i udna odsutnost svake nelagode. Poeo se kretati naprijed. Hodao je zrakom. Vidi, vidi, pomislio je. Pa, ja hodam po zraku! Onda je glasno rekao Ja hodam po zraku objavio je, smijui se rijeima koje su izlazile iz njegovih usta. Santiago! Hodam zrakom! Uostalom, zato i ne bih? Ja sam Pizarro! Viknuo je to iz sveg grla. Pizarro! Pizarro! i ekao jeku svojih rijei. Peetharro. Petharro. Gromko se nasmijao, i nastavio hodati. Tanner je sjedio uuren u golemoj blistavoj kugli koja je ustvari bila

holografski-projekcijski laboratorij na devetom platou, pomno promatrajui sitnu spodobu kako se gizda i kooperi u udaljenom sreditu holotanka. Lew Richardson, koji je uao pokraj njega s obim rukama gurnutim u rukavice za davanje podataka, takoa da moe u svakom trenutku slati komande permutacijskoj mrei, kao da uope nije disao ustvari, doimao se kao sastavni dio te miooe. To je tipino za Richardsona, pomislio je Tanner: stopostotna zadubljenost na zadatak kojim se trenutno bavi. Tanner mu je zapravo strano sviao na tome. Njih su dvojica bili potpuno razliiti tipovi. Richardson je ivio za svoje programiranje, za njega nita osim programiranja nije postojalo. Ono je bilo njegova velika ljubav. Tanner, naprotiv, nije nikad mogao shvatiti ljude koji se svim arom i ljubavlju predaju svom poslu. Na svoj nain, Richardson bijae pokonik i sljedbenik nekog davno prolog doba, doba kad su stvari imale svoju stvarnu vrijednost, i kad ste mogli u potpunosti sagledati vrijednost vlastitog rada i stremljenja. Kako ti se svia njegov viteki oklop? upitao je Richardson. Mislim da nam je stvarno sjajno uspio. Uzeli smo ga iz nekih starih bakroreza. Ima onaj pravi dah prolosti. Prava stvar za tropske vruine odvrati Tanner. Krasno limeno odijelo s odgovarajuim ljemom. Zakaljao se i poeo nervozno mekoljiti u stolici. Ova je demonstracija ve trajala pola sata, a da se nita znaajno, po njegovu miljenju nije odigralo samo ta minijaturna slika bradatog mukarca u panjolskom bojnom oklopu koji je gazio amo tamo po svijetleem polju i Tanner je poeo pokazivati znake nestrpljivosti. Richardson nije primjeivao osornost u Tannerovu glasu niti njegovo nervozno vrpoljenje. Nastavljao je neumorno s dodatnim podeavanjima. Bio je malen rastom, uredna i pedantna izgleda, izblijedjele svijetle kose i svijetloplavih oiju, te tankih, ravnih ustiju. Pokraj njega Tanner je djelovao glomazno i gegavo. Teoretski, Tanner je rukovodio Richardsovim istraivakim projektima, no u stvarnosti on je naprosto dozvolio i prepustio Richardsonu da radi kako hoe. No, ovaj puta, moda e ipak biti potrebno da malo pritegne uzde. Bila je to ve dvanaesta ili trinaesta demonstracija koju mu je Richardson prezentirao otkad se poeo baviti tim glupim simulacijama povijesnih lica. Sve su ranije demonstracije propale na ovaj ili onaj nain, i Tanner je smatrao da e se isto dogoditi i sada. U biti, Tanner je osjeao sve vee nezadovoljstvo zbog svog projekta za koji je osobno dao odobrenje prije dugo, dugo vremena. Sve mu je tee bilo vjerovati da sav taj rad slui nekoj korisnoj svrsi. Na to su Richardson i njegova grupa utroili toliko vremena i novanih sredstava iz istraivakog budeta ovog laboratorija sve ove druge mjesece? Od kakve e vrijednosti biti taj projekt? Od kakve ope koristi, molim vas? Sve je to puka igra, pomisli Tanner. Samo jo jedna oajnika, potpuno nevana tehnoloka ekshibicija, jo jedna besmislena pirueta u jednom beznaajnom baletu? Troenje golemih sredstava na razmetanje matovitom domiljatou koja je sama sebi svrhom, i nita drugo: evo kolskog primjera dekadentnosti. Siuna slika u holotanku iznenada je poela gubiti boju i jasnou. Uh, uh ree Tanner. Evo nestaje. Kao i sve prijanje. No, Richardson je odmahnuo glavom. Ovaj puta sve je drugaije, Harry? Misli li? Ne gubimo ga. On se jednostavno kree tamo unutra snagonm vlastite volje, izlazei izvan dosega naih parametara praenja. to drugim rijeima znai, da smo postigli visok stupanj autonomnosti kojem smo i teili. Snaga volje, Lew? Autonomnost? Zna i sam, da su to ciljevi koje elimo postii. Da, znam ja dobro kakvi su nai ciljevi ree Tanner, pomalo ljutito. Jednostavno me ne moe uvjeriti da gubitak fokusa predstavlja dokaz da si postigao snagu volje. Evo, pogledaj sad ovo odvrati Richardson. Ubacit u stohastini program praenja. On se kree slobodno, i mi ga slobodno pratimo. U kompjutersko uho na reveru uputio je slijedee rijei Dajte mi dopunsko pojaanje, molim! Srednjim prstom lijeve ruke pucnuo je da bi pokazao eljenu jainu. Mala spodoba u kienom oklopu i iljastim izmama ponovno je dobila eljenu otrinu. Tanner je mogao lijepo vidjeti i najsitnije pojedinosti na oklopu, perjanicu na ljemu, iljke ramena, metalne zglobove na laktovima i teku drku na balaku maa. Vitez je koraao vojniki od lijeva na desno, pomiui ravnomjerno bokove, poput ovjeka koji se uspinjao na najviu planinu svijeta i nije namjeravao promijeniti korak sve dok se ne popne na vrh. injenica da je hodao zrakom, kako se to njemu inilo, nije ga uope smetala Evo ga ree Richardson zadovoljno. Ponovno nam se vratio, zar ne? Osvaja Perua uivo, tu pred naim oima takorei.

Tanner kimnu glavom. Pizarro, da, tu pred njim. Morao je priznati da je prizor to ga je promatrao zaista bio impresivan i ak pomalo dirljiv, i da ga se duboko dojmio. Neto u tom upornom, tvrdokornom nainu kretanja tog malog viteza u oklopu po svjetlucavom sedefastom polju holotanka pobudilo je u Tanneru odreenu suut. Taj mali ovjeuljak bijae potpuno nestvaran, prividan, ali po svemu sudei on toga nije bio svjestan, a ukoliko je to i znao, nije elio da ga to ometa u njegovim namjerama: grabio je dugim koracima naprijed kao da stvarno namjerava nekamo stii. Gledajui ga, Tanner je sve vie postajao zaokupljen i oaran njime, i na svoje iznenaenje otkrio je da se u njemu ponovno rasplamsava zanimanje za cijeli projekt Moe li ga nekako poveati? upitao je. elio bih mu vidjeti lice. Mogu poveati na prirodnu veliinu odvrati Richardson. I vie. Na svaku veliinu koju eli. Evo! Pucnuo je prstom i hologram Pizarra se istog asa poveao do visine od dva metra. panjolac je zastao u hodu kao da nasluuje promjenu veliine. Ovo nije mogue, pomisli Tanner. To ne moe nikako biti ivua svijest. Ili, moda ipak moe? Pizarro je stajao lagano balansirajui u zraku, ljutita pogleda, zasjenjujui oi kao da ga smeta zasljepljujua svjetlost. Oko njega na sve su se strane irile zrake, bljetave i raznobojne, poput polarne svjetlosti. Bio je to visok, mrav mukarac kasne srednje dobi sa sijedom bradicom i oporim, koatim licem. Usnice mu bijahu tanke, nos iljast, a oi hladne, pronicave, otre. Tanneru se priinilo da su se te oi zaustavile na njemu, i podila ga je jeza. Moj Boe, pomisli Tanner, on je iv, stvaran. Treba prije svega rei da je to bio francuski program, kreiran u Centre Mundial de la computation u Lionu, godine 2119. Francuzi su u to vrijeme stvarno imali vrhunske mozgove koji su se bavili iskljuivo softwareom, izraujui izvanredne, nevjerojatne programe, koje naalost onda nitko nije dalje koristio. Bila je to njihova verzija boljke dvadesetdrugog stoljea. Zamisao francuskih programera bila je: koristiti holograme stvarnih povijesnih linosti iz blie i dalje prolosti na turistikim priredbama tipa son et lumiere, organiziranim u neposrednoj blizini velianstvenih spomenika njihove nacionalne povijesti. Ovdje nije bila rije o predprogramiranim modelima-robotima kao neko u starom Disneylandu, koji bi bili postavljeni ispred Notre Dame, uz Slavoluk pobjede ili pokraj Eiffelova tornja, i izvodili svoje programirane cirkuske toke. Radilo se o izrazitim reinkarnacijama velikana povijesti koji bi bili programirani tako da slobodno eu, razgovaraju, odgovaraju na pitanja i povremeno daju duhovite opaske. Zamislite samo Luja XIV kako posjetiocima pokazuje vodoskoke Versaillesa, govorili su, ili Picassa koji vodi turiste u obilazak parikih muzeja ili pak Sartrea, koji sjedi u svom bistrou na lijevoj obali Seine i dobacuje prolaznicima svoje poznate egzistencijalistike dosjetke! Napoleon! Djevica Orleanska! Alexandre Dumas! Moda bi te simulacije mogle naprosto nadvisiti same sebe: moda bi mogle biti izvedene tehniki tako savreno da bi bile u stanju dopuniti i usavriti dostignua svojih originala novim dostignuima, novim platnima, romanima i filozofskim djelima kao i velebnim arhitektonskim vizijama davno nestalih majstora U svojoj osnovi, zamisao je bila vrlo jednostavna. Sastaviti informacijski program koji moe apsorbirati podatke, obraditi ih, dovesti ih u vezu, i zatim generirati daljnje, nove programe na osnovu podataka koji su prueni. Dakle, nita komplicirano. Zatim poni ubacivati u svoj program sve radove koje je napisala linost iju simulaciju izvodi, naravno, ako takvi radovi postoje. Na taj e nain pruiti programu opi dojam o idejama i gleditima tvoje linosti.kao i motive njegova pristuparaznim situacijama, njegov stil razmiljanja jer naposljetku, le style est l'homme meme. Ako takvih pisanih radova ne postoji, onda jednostavno pronai djela njegovih suvremenika o subjektu, i poslui se njima. Nakon toga, ubaci u program i sve postojee dokumente o ivotu i radu subjekta, ukljuujui tu i sve vanije, vremenski kasnije znanstvene analize, ali vodei rauna o protivurjenostima u interpretaciji, ustvari koristei te protivurjenosti za generiranje, stvaranje to bogatijeg opisa, punog nejasnoa i kontradikcija koje daju svoj peat svakom ljudskom biu. Sad, treba dodati jo temeljni sloj podataka o opoj kulturi datog razdoblja tako da subjektu stoji na raspolaganje obilje materijala u vidu referentnih injenica i rjenika iz kojih e moi oblikovati misli primjerene njegovu mjestu u vremenu i prostoru. Dobro izmijeaj. Et voila! Dodaj malo zamrene hologramske tehnologije, i dobili smo simulaciju linosti koja je u stanju razmiljati, konverzirati i ponaati se kao da je rije o stvarnoj osobi prema kojoj je kreirana. Naravno, za sve ovo bila je potrebna velika koncentracija kompjutorske energije. No, to zaista nije predstavljalo nikakvu potekou, u svijetu gdje su

mreni sistemi od 150 gigaflopa bili sastavni dio standardne laboratorijske opreme, a desetgodinjaci nosili u depu kompjutere veliine olovke, iji su kapaciteti uvelike premaivali goleme, nezgrapne kompjuterske sisteme iz vremena njihovih prapradjedova. Dakle, teoretski gledano, nije postojao niti jedan jedini razlog da ovaj francuski projekt ne doivi veliki uspjeh. Kad programeri iz Liona izrade osnovnu informacijsku shemu potrebnu za sastavljanje preostalih programa, sve je dalje trebalo tei glatko. Meutim, javile su se dvije nepredviene prepreke: prva. koja je proizala iz prevelike ambicioznosti programera-Francuza, i druga, vezana za uasan strah od neuspjeha koji je karakterizirao sve velike nacije sredinom dvadesetdrugog stoljea medu koje se naravno ubraja i Francuska. Najprije je dolo do fatalne promjene kojoj je prvobitni projekt podvrgnut u svom poetnom stadiju. Kralj panjolske dolazio je u slubeni posjet Parizu; i programeri su donijeli odluku da u njegovu ast sintetiziraju Don Kihota kao svoj prvi projekt. Premda je temeljni informacijski program bio sastavljen tako da simulira osobe koje su jednom u prolosti stvarno postojale, inilo im se da bi mogli jednako savreno stvoriti i jedan izmiljeni, knjievni lik tako dobro i detaljno dokumentiran kao to je to Don Kihot. Tu je bio opiran Cervantesov roman, pa obilje informacija o sredini u kakvoj je Don Kihot najvjerojatnije ivio, zatim bezbroj kritikih analiza same knjige i osobene i pomalo neuobiajene linosti Don Kihota. Zato oivljavanje Don Kihota putem kompjutera ne bi bilo izvedivo ba kao i simuliranje Luja XIV, ili recimo, Moliera ili kardinala Richelieua? Dodue, istini za volju, oni su svi stvarno postojali i ivjeli u prolosti, dok je vitez La Manche bio puka izmiljotina. No, nije li Cervantes pruio mnogo vie pojedinosti o umu i duhu Don Kihota nego to se ikad saznalo o Richelieu, Molieru i Luju XIV? Naravno. Don Kihot, ba kao i Edip, Odisej, Otelo i David Coperfield, svi su oni ivjeli u jednoj svojoj stvarnosti, daleko dubljoj i opipljivijoj od one koju je iskusila veina ljudi koji su stvarno postojali. Likovi poput ovih prestali su biti puka tvorevina mate. Ali, naalost, ne kad se radilo o kompjuteru. U redu, kompjuter je bio u stanju stvoriti izmiljenu linost Don Kihota izduenu, mravu i bizarnu holografsku spodobu s odgovarajuim ponaanjem osobenjaka koji se razmetao i bjesnio na oekivani nain, koji je esto spominjao Dulcineu, Rosinantea i Mambrinov ljem. panjolski se kralj izvrsno zabavljao i cijela ga je predstava impresionirala. No, to se Francuza tie, ovaj je eksperiment bio izraziti neuspjeh. Stvorili su naime Don Kihota koji je bio beznadno ogranien i vezan za panjolsku kasnog esnaestog stoljea, i za roman iz kojeg je izrastao. Nije bio sposoban za samostalan ivot i razmiljanje ni traga zapaanju svijeta koji ga je stvorio, nijedne opaske o njemu niti interakcije. Nita u njemu nije bilo novo niti zanimljivo. Svaki se glumac mogao obui u oklop viteza, zalijepiti na lice kozju bradicu i recitirati izvatke Cervantesa Ono to je izalo iz kompjutera, nakon tri duge godine rada, nije predstavljalo nita vie od predviene prerade onog to je u njega bilo ulo; sve staro i otrcano! To je navelo Centre Mundial de la Computation na drugi fatalni korak: da prekine sve radnje na tome. Zum! i cijeli je projekt obustavljen bez ijednog dodatnog pokuaja. Odbaeni su svi oni planovi o simuliranim Picassoima, Napoleonima, i Djevici Orleanskoj! Epizoda s Don Kihotom ozlovoljila je i obeshrabrila sve, i nitko vie nije imao volje kroiti dalje. Sve je odjednom obavio prijetei oblak neuspjeha, a kao to rekosmo. Francuska kao i Njemaka, Australija, Hanovo trgovako carstvo i Brazil, i svi drugi veliki centri suvremenog svijeta, zazirali su od neuspjeha. Neuspjeh je bilo neto to se pripisivalo nerazvijenim ili dekadentnim zemljama, kao to su bili Islamski Socijalistiki Savez, ili, na primjer. Narodna Sovjetska Republika, ili onaj umirui div, Sjedinjene Amerike Drave. I, tako su odbaeni svi planovi o simulacijama povijesnih linosti. Francuzi su toliko izgubili vjeru u to, da su nakon nekoliko godina prodali licencu cijelog projekta grupi Amerikanaca koji su odnekud doznali za njega i poeljeli se malo pozabaviti njime. Izgleda da je ovaj put uspjelo ree Tanner. Da. Uspjeli smo, po svemu sudei. Nakon svih onih promaaja. Tanner je kimnuo glavom. Koliko je samo puta znao dolaziti u ovu prostoriju ispunjen velikim nadama, a onda tek bio svjedokom neuspjeha, mrtvila i depresije? Richardson je dodue uvijek imao neku ispriku ili neuvjerljivo objanjenje. Sherlock Holmes bijae izmiljen lik: dogodilo se isto kao i Francuzima s Don Kihotom, jasno pokazujui da likovi iz knjiga nemaju onu pravu teksturu stvarnosti koja bi pridonijela maksimalnom iskoritenju programa, niti da imaju dovoljno dvosmislenosti ili protivurjenosti. Kralj Artur nije uspio zbog istog razloga. Julije Cezar? Predaleko u prolosti, moda: nepouzdani podaci koji granice s fikcijom. Mojsije? Isto. Einstein? Previe sloeno, moda, za ovaj projekt u sadanjem stadiju: treba im daleko vie iskustva. Kraljica Elizabeta I? George Washington?

Mozart? Kod svakog pokuaja uimo i doznajemo nove detalje, uporno je tvrdio Richardson nakon svakog neuspjeha. Zna, nije ovo crna magija to mi ovdje radimo. Nismo mi nikakvi nekromanti, mi smo programeri i na nama je da pronaemo kako dati programu ono to mu treba. I sad, na kraju, Pizarro. Zato si ba izabrao njega? bio ga je upitao Tanner prije pet ili est mjeseci. Nemilosrdan srednjevjekovni panjolski imperijalist, to smo uili o njemu jo u koli. Krvoloan porobljiva jedne velike kulture. ovjek bez morala asti, vjere... Moda mu ipak nanosi nepravdu ree Richardson. Stoljeima se o njemu pisalo u loem svjetlu. A, neke me stvari u odnosu na njega stvarno fasciniraju. Kao na primjer? Njegova energija. Njegova hrabrost. Njegova bezrezervna vjera. Druga strana okrutnosti, zapravo njena dobra strana, je svakako potpuna usredotoenost na svoj zadatak, odbacivanje svih zapreka koje bi ga mogle zaustaviti u tome. Bez obzira da li se slae ili ne sa onim to je ostvario, mora se diviti ovjeku koji.. U redu, onda ree Tanner, umoran ve od cijelog tog projekta. Radi onda na tom Pizarru. togod hoe. Mjeseci su prolazili. Richardson ga je poprilino turo obavjetavao o napretku svog rada na projektu, to Tanneru nije davalo velike nade u uspjeh. Ali sada, Tanner je piljio u siunu gizdavu spodobu u holotanku i sve jae dolazio do spoznaje da je Richardson konano pronaao nain kako treba ispravno koristiti simulacijski program. Dakle, miljenja si da ti je uspjelo ponovno stvoriti ovog tipa? Hou rei, nekoga tko je ivio, kada ono, prije pet stotina godina? Umro je 1541. odvrati Richardson. Znai prije gotovo est stotina godina. Osim toga on je drugaiji od svih ostalih nije tek slika i prilika velike linosti iz prolosti koja moe odrati niz pretprogramiranih govorancija Ako ne grijeim, pred nama je umjetno stvoreno razumno bie koje moe razmiljati na naine drugaije od onih na koje razmiljaju njegovi programeri. Bie koje u sebi raspolae s vie podataka nego to smo mu mi pruili. To bi moglo biti veliko dostignue. Ustvari to je bio osnovni filozofski skok kojem smo teili kad smo se po prvi put poeli baviti ovim projektom. Zamisao da program koristimo na takav nain da nam on prua nove programe sposobne da generiraju istinski autonomnu misao program koji misli na nain Pizarroa, a ne predodba onoga to Lew Richardson i povjesniari misle o tome kako je Pizarro vjerojatno rezonirao za ivota. Da ree Tanner. to znai da njegove reakcije nee biti one oekivane, predvidive. Bit e mnogo iznenaenja. Zna, bez iznenaenja teko je nauiti i saznati. Iznenadna kombinacija poznatih komponenata u neto sasvim novo. A, po mom skromnom miljenju, upravo smo to uspjeli ovdje provesti. Harry. ovo je moda najvee dostignue do sada na polju umjetne inteligencije. Tanner je razmiljao o njegovim rijeima. Zar je to istina? Zar im je to sta konano polo za rukom? Ako je tako... Iznenada su se u njemu poele javljati nove i uznemirujue misli, misli malo zakanjele u cijeloj ovoj igri. Tanner je netremice zurio u holografski lik koji je lebdio u sredini tanka, u tog razjarenog starca surova lica i hladnih, okrutnih oiju. Razmiljao je kakav je to ovjek morao biti u zbilji, ovjek prema kojem je oblikovana i stvorena njegova slika i prilika. ovjek koji se odluio iskrcati u Junoj Americi u starosti od pedeset, ezdeset ili moda i vie godina, jedan neuk nepismen panjolski seljak obuen u loe napravljen viteki oklop i maui zahrdalim maem, koji je krenuo u osvajanje golemog carstva od mnogo milijuna ljudi, carstva koje se prostiralo na podruju od nekoliko tisua kilometara. Tanner se pitao u sebi kakav je to ovjek koji je u stanju izvesti takav podvig. Sada, kad su oi tog umjetnog starca bile uprte u njegove i kad je bila prava muka uzvratiti pogled na svu tu okrutnost. Okrenuo je pogled ustranu. Lijeva mu je noga poela drhtati. Osjeajuse vrlo nelagodno, okrenuo se prema Richardsonu. Lewe, pogledaj te oi. ovjeku tjeraju strah u kosti. Znam. Osobno sam ih oblikovao prema starim bakrorezima. Misli li da on nas vidi ovog trenutka? Moe li on to? On nije nita drugo do softvvare, Harry. Kao da je shvatio o emu je rije kad si poveao sliku. Richardson slegnu ramenima.

 On je sjajan software. Kaem ti, on posjeduje snagu volje, on posjeduje i autonomnost. Ali, on ima elektronski um, neprestano ti govorim. Moda je osjetio udar prelazne napetosti, no njegove percepcije ipak imaju granice. Mislim da ne postoji mogunost da bi on mogao vidjeti neto to je van holotanka, ukoliko to ipak moda ne ulazi u njega u obliku podataka koje on moe obraditi, a to u njegovu sluaju nismo predvidjeli prograiom. Misli, je li? Znai nisi uvjeren u to? Harry, molim te, smiri se. Ovaj je ovjek osvojio i porobio cijelo golemo carstvo Inka s pedesevojnika, zar nije? Ustvari mislim da je ipak imao oko stotinu pedeset vojnika. Pedeset ili stopedeset, velike li razlike! Tko zna to si to stvorio? Moda si postigao neto ega jo ni sam nisi svijestan? Zaboga, to to govori? Govorim ti da me iznenada obuzeo neki osjeaj tjeskobe. Dugo vremena nisam uope vjerovao u ikakav uspjeh ovog projekta. Odjednom mi se ini da e njegov uspjeh prerasti nae mogunosti. Ne bih nipoto elio da neka od tvojih prokletih simulacija naprost izae iz holotanka i porobi nas. Richardson se okrenu prema njemu. Lice mu je bilo zajapureno, ali se cerekao. Harry, Harry! Za ime boje! Prije pet minuta mislio si da opet nismo postigli nita osim siune slike koja ak nije niti izotrena. Sad si preao drugu krajnost i razmilja o najgorem... Vidim njegove oi, Lew. Bojim se da me njegove oi vide. Ono u to sad gleda nisu stvarne, ivue oi. To je naprosto grafiki program prenesen u holotank. Kao to ti je poznat taj princip, u tim oima nema vizuelne sposobnosti. Njegove e te oi vidjeti, ako ja tako odluim. Ovaj te trenutak one ne vide. Ali zar ti to moe izvesti? Mogu ih podesiti tako da vide ono to ja elim da one vide. Harry, ja sam ga stvorio, naposljetku. Sa snagom volje. S autonomnou. Zar je mogue da si tek sada poeo brinuti o tim stvarima nakon svih tih godina? U pitanju je moja glava ako vi tehniari stvorite neto to e pomahnitati izazivajui krvoprolie. Zna, ta me stvar s autonomnou ozbiljno zabrinjava Ali, ne zaboravi da su rukavice za davanje podataka na mojim rukama odvrati Richardson. Kad trznem prstima on plee kako ja elim. Ne gleda ti u pravog Pizarra, tu dolje u tanku. Uostalom nije to nikakvo udovite nalik Frankensteinu. To je naprosto simulacija. Odreena koliina podataka, pregrt elektromagnetskih impulsa koje mogu iskljuiti jednim pokretom malog prsta. Hajde, napravi to. Da ga iskljuim? Ali, nisam ti jo ni poeo pokazivati to on... Iskljui ga, pa ga onda opet ukljui ree Tanner. Richardson odvrati ravnoduno. U redu, Harry. Kako ti kae. Pomaknuo je prst Pizarrove je slike i prilike nestalo iz holotanka Djeli sekunde njime su se kovitlale sive maglice, a onda se sve pretvorilo u gust, bjeliast oblak. Tanner je naas osjetio malu grinju savjesti, jer mu se inilo kao da je izdao konanu zapovijed za smaknue srednjevjekovnog viteza-oklopnika. Richardson je ponovno mahnuo rukom, i tankom je opet zablistao spektar boja, nakon ega se ponovno ukazala Pizarrova spodoba. Zanimalo me koliko je taj tvoj ovjeuljak stvarno autonoman ree mu Tanner. Da li ti, recimo, moe odrubiti glavu i zatim ubrzo kidnuti u neki drugi kanal prije nego ga uspije iskljuiti. Ti zapravo uope ne shvaa na kojim principima sve ovo radi, zar ne. Harry? Zanimalo me je to ponovi Tanner, mrtei se. Nakon kratke stanke, on nastavi. Da li se ponekad osjea poput boga? Poput boga? Pa, stvorio si i udahnuo ivot. Neku vrst ivota, recimo. Ali, si takoer udahnuo u tu kreaturu i slobodnu volju. A, to je i glavni cilj ovog eksperimenta, zar ne? Sve te tvoje prie o vlastitoj snazi volje i autonomnosti? Ustvari, pokuava stvoriti iznova ljudski um, um koji e biti u stanju razmiljati na svoj osoben nain i reagirati sasvim individualno u razliitim situacijama, a te reakcije nee uvijek odgovarati onima koje su predvidjeli programeri. Ustvari, te e reakcije sasvim sigurno biti drugaije, esto negativne i nekorisne, ali kao i bog, kad je ljudima

podario mo slobodnog rasuivanja, preuzima odreeni rizik. On je vrlo dobro znao da e najvjerojatnije susretati sve vrste nedjela i zlodjela koje e vriti njegovih ruku djela u primjeni te slobodne volje... Molim te, Harry... Sluaj, da li je izvedivo da ja porazgovaram s tim tvojim Pizarrom? Zato? Da se osobno uvjerim to si postigao. Da dobijem informacije iz prve ruke o tome to je ovim projektom stvarno dostignuto. Ili bolje reeno, htio bih samo ispitati kvalitetu simulacije. Tako neto. Osjetio bih sutinu ovog tu u tanku, i bio bih sigurniji znajui o emu je tu rije, kad bih mogao doi u direktni kontakt s njim. Misli li da bi to bilo u redu? Da naravno. Moram li razgovarati s njim na panjolskom? Na bilo kojem jeziku eli. Konano zato i postoji meukanal. On e u svakom sluaju misliti da uje svoj vlastiti jezik, panjolski iz esnaestog stoljea. On e ti takoer odgovoriti na jeziku koji e za njega biti panjolski, ali ti e uti engleski. Jesi li siguran? Naravno. Ti nema nita protiv da ja uspostavim kontakt s njime? Uope ne. Taj kontakt mu valjda nee otetiti kalibraciju, ili tako neto? Ne, to uope nee smetati, Harry. Odlino. Pusti me onda da s njim porazgovaram. Zrak ispred njega iznenada se uskovitlao i uzburkao kao da se naglo podigao vihor. Pizarro se zaustavio i promatrao taj kovitlac, pitajui se to mu sad predstoji. Tko zna, moda dolazi neastivi da ga mui. Ili, aneo. U svakom sluaju, on je bio spreman na sve. Tada se zauo glas iz tog zranog vrtloga, govorei onim istim komino naglaenim kastiljanskim panjolskim kojim se maloas glasao i sam Pizarro. ujete li me? Da, ujem vas. Dodue ne vidim vas. Gdje ste? Tono ispred vas. Samo trenutak. Pokazat u vam. Iz uzburkane zrane struje pojavi se tada udnovato lice lebdei usred praznine, lice bez tijela, mravo lice, glatko izbrijano, bez brade, bez brkova, kose izrazito kratko oiane, s tamnim oima poloenim vrlo blizu. Ovakvu vrst lica jo nikad nije vidio. Tko ste vi? upita Pizarro. Neastivi ili aneo? Nijedno ni drugo. Glas mu uistinu uope nije zvuao demonski. ovjek sam, poput vas. Ne bih rekao da ste meni nalik. Da li je ovo lice sve to imate ili se moete pohvaliti i tijelom? Zar mi vidite samo lice? Da. Priekajte trenutak. ekat u koliko treba. Imam vremena na pretek. Lice je iezlo. A, onda se opet pojavilo spojeno s tijelom krupnog, pleatog mukarca koji je na sebi imao dugu iroku sivu halju, nalik sveenikoj sutani, ali mnogo raskoniju sa svjetleim tokama koje su blijetale na njoj. Sve mu je ovo izgledalo potpuno besmisleno. Sad je poeo shvaati kako su se morali osjeati Indijanci kad su se na obzoru pojavili prvi panjolci, jaui na svojim konjima, nosei puke, obueni u oklopnika odijela. Vrlo si udan. Da nisi moda Englez? Ne. Amerikanac. Aha odvrati Pizarro, kao da mu je sada sve mnogo jasnije. Amerikanac. A to to znai? Lice je na trenutak zatreperilo i izgubilo otrinu. U gustim bijelim oblacima to ga okruivahu, ponovno je dolo do novog tajanstvenog kovitlanja. No, tada se lice ponovno umirilo i objasnilo mu Amerika je zemlja sjeverno od Perua. Velika zemlja u kojoj ivi mnogo ljudi. Hoe rei, Nova panjolska, koja je ranije bila Meksiko, i gdje je vrhovni komandant moj roak Cortes? Sjeverno od Meksika. Mnogo sjevernije. Pizarro slegnu ramenima. Slabo poznajem te dijelove. Nije li tamo neki otok zvan Florida? I

mnogobrojne prie o gradovima prepunim zlata, no ako mene pita mislim da su to sve ipak samo prie. Naao sam ja zlato, u Peruu. Toliko zlata da bi se mogao utopiti u njemu. Reci mi jedno, jesam li ja sada u nebu"? Ne. Onda je ovo pakao? Nije ni to. Gdje si ti sada,.. zapravo je to vrlo teko objasniti. Ja sam u Americi. Da. Tono je da si u Americi. A, jesam li mrtav? Naas je zavladao muk. Ne, nisi mrtav ree glas tjeskobno. Mislim da lae. Zar bismo nas dvojica mogli razgovarati da si mrtav? Pizarro se nasmijao hrapavim glasom. Ti mene pita? Ja ne razumijem ama ba nita to se ovdje dogaa sa mnom. Gdje su moji sveenici? Gdje je moj pa? Poaljite mi brata ovamo! Raestio se. Dakle? Zato oni nisu tu uz mene? Naprosto, jer ih nema ovdje. Tu si sam samcat, Don Francisco. Tu u Americi. Sam samcat u tvojoj Americi. Pokai mi onda barem tu tvoju Ameriku. Postoji li uope takva zemlja? Zar su Amerika ovi oblaci i zrake bljetave svjetlosti? Gdje je Amerika? Hou vidjeti Ameriku. Dokai mi da sam u Americi. Ponovno je zavladala mrtva tiina, ovaj puta due nego maloas. Lice je tada iezlo, a neprozirni gusti bijeli oblaci uzburkali su se i uskomeali mnogo snanije nego na poetku. Pizarro je piljio u njih, osjeajui istovremeno radoznalost i ljutnju. Lice se ovaj puta nije ponovno pojavilo. Ustvari nita nije vidio pred sobom. Znai poigravaju se s njim, zarobljenikom u nekoj udnoj zemlji, i postupaju s njim kao s djetetom, kao s psom, kao s... s Indijancem. Moda je to odmazda za ono to je uinio s kraljem Atahualpom, tim plemenitim lakovjernim ovjekom koji se s toliko naivnosti predao njemu, a on ga pogubio samo da bi se doepao zlata Atahualpova kraljevstva. Pa dobro, neka bude, pomisli Pizarro. Atahualpa je prihvatio svoju sudbinu bez rijei jadikovke i bez straha pa u tako i ja. Krist e mi biti uvar, a ako Krista nema, ostat u bez uvara, pa neka bude. Neka bude. Glas iz zranog vrtloga odjednom se javio, potpuno nenadano; Gledaj, Don Francisco. Ovo je Amerika. Na zidu gustih oblaka pojavila se slika. Takvu vrst slike Pizarro dotad jo nikada nije vidio u ivotu, niti ju je mogao zamisliti, slika koja se pred njim otvorila poput vratiju i privukla ga k sebi nosei ga kroz niz prizora koji su se neprekidno izmjenjivali, prizora ispunjenih bljetavilom i ivahnou boja. Osjeao se kao da leti visoko iznad zemlje, promatrajui ispod sebe beskrajni niz uda nevienih. Vidio je goleme gradove bez zidina, puteve to su se odmatali poput beskonanog klupka bijele trake, velika jezera, silne rijeke, divovske planine, a sve je to promicalo pokraj njega tako brzo da je jedva imao vremena sve to upiti u sebe. Na trenutke u glavi mu je zavladao kaos i poelo mu se vrtjeti od zgrada viih i od najgrandioznijih crkvenih tornjeva, od silnog mnotva ljudi koje je vrvjelo na sve strane, od sjajnih metalnih koija bez ivotinjske zaprege, od zapanjujuih krajolika, jednom rjeju, od sve te zbijene i arolike raznovrsnosti. Gledajui sve to, osjetio je po tko zna koji put, kako ga obuzima ona njegova stara pohlepnost: poelio je zauzeti ove udne beskrajne prostore, osvojiti ih i vrsto drati, uzimajui i pljakajui sve vrijedno to mu doe pod ruku. I sama pomisao na to bijae krajnje uzbudujua. Oi su mu dobile staklasti pogled, a srce mu je tako snano i zastraujue poelo lupati da mu se inilo da e ga osjetiti ako stavi ruku na prednji dio svog oklopa Okrenuo je glavu, mrmljajui Dosta. Dosta. Zastraujue je slike nestalo. Postepeno i lupanje srca mu se stialo. Iznenada udari u gromki smijeh. Peru! kriknuo je. Peru ne bijae nita prema ovoj vaoj Americi! Peru bijae obina rupa! Peru bijae blato i kal! Kako sam bio glup! Uputih se u Peru, dok je tu bila Amerika, deset tisua, puta vea i monija! Zanima me to bi se moglo nai u toj Americi. Pucnuo je usnama i namignuo. A, zatim smijuljei se, ree Ne bojte se nita. Neu se uputati u porobljavanje Amerike. Prestar sam ve zato. Moda bi i ranije Amerika bila preveliki zalogaj za mene. Moda, kaem. Barbarski se nacerio u zabrinuto lice koje je zurilo u njega, lice Amerikanca kratke kose i obrijane brade. Ja jesam zapravo mrtav, zar ne? Ne osjeam glad, ne osjeam bol, ni ed, kad stavim ruku na svoje tijelo uope ga ne osjeam. Kao ovjek koji poiva snivajui. Samo to ovo nije nikakav san. Jesam li ja duh, onda? Pa... ne ba. Ne ba duh! Ne ba! ak ni ovjek s kokojom pameu ne bi tako

govorio. to to treba da znai? Don Francisco, teko mi je to objasniti rijeima koje biste mogli razumjeti. Pa, naravno. Ja sam glup, kao to to svi znaju, i zbog toga sam uspio osvojiti Peru, jer sam bio strano glup. No, dobro, preimo preko toga. Ja nisam ba duh, ali sam ipak mrtav. Je li tako? Pa, ovaj... Mrtav sam, recite. No, na neki nain nisam otiao u pakao, ak niti u istilite nego sam jo uvijek na ovome svijetu, no u mnogo kasnijem razdoblju. Spavao sam kao to spavaju mrtvi, i sad sam se probudio neke godine daleko nakon mog vremena, i sada je vrijeme Amerike. Tono? Tko je sada kralj? Tko je papa? Koja je ovo godina? 1750? 1800? Godina je 2130 reklo je lice nakon kraeg oklijevanja. Ah. Pizarro je zamiljeno povukao donju usnu. A, kralj je...? Tko je kralj? Duga stanka. Ime mu je Alfonzo obavijestilo ga je lice. Alfonzo? Aragonski kraljevi zvahu se Alfonzo. Otac Ferdinandov bijae po imenu Alfonzo. Alfonzo V. Alfonzo XIX je sada kralj panjolske. Ah. Ah. A papa? Tko je papa? Ponovno muk. Zar je mogue da ne zna otprve ime pape? udno. Neastivi ili ne, ovo je neka budala. Pio o glasi se lice nakon kraeg vremena Papa Pio XVI. esnaesti Pio odvrati sumorno Pizarro. Isuse i Marijo, esnaesti Pio! to je sa mnom? Dugo i predugo sam mrtav, eto to! Jo nisam oien svih grijeha Jo ih osjeam kako mi se lijepe o kou poput blata. A, ti si arobnjak, ti Amerikanac, i vratio si me natrag u ivot. Je li? Je li? Zar nije tako? Neto slino tome. Don Francisco priznalo mu je lice. Zato i govori tako udno panjolski jer vie ne zna propisno govoriti taj jezik. Zar ne? ak i ja govorim panjolski na udan nain i to glasom koji uope ne slii mome. Vie nitko i ne govori panjolski, je li? Zar ne? Svi sada govore samo ameriki. Je li? No, ti se trudi i nastoji se sluiti panjolskim, samo on zvui prilino glupo i neoubiajeno. A ti si kriv to i ja tako govorim, mislei da sam neko davno tako zaista govorio, premda grijei. Dakle, u stanju si izvoditi svakakva uda, ali ne i potpuno savreno, ak i u ovoj zemlji udesa iz godine 2130. Ha? Ha? Pizarro se gnjevno nagnuo naprijed. to kae? Mislio si da sam ja budala jer nisam upuen u itanje i pisanje? Nisam ja ba tako nedotupavan, je li? Brzo je shvaam stvari. Zaista brzo kopa, svaka ast. Naravno, ti posjeduje veliko znanje o mnogim stvarima koje su meni nepoznate. Vjerojatno zna, na primjer, nain na koji sam ja umro udno je to, razgovarati s tobom o vlastitoj smrti, ali ti sigurno zna sve o tome, ha? Kad mi se to dogodilo? I kako? Da li je smrt dola dok sam spavao? Ne, ne, to je nemogue. Ljudi umiru u snu u panjolskoj, ali ne u Peru. Dakle, kako sam preminuo? Udesile su me kukavice, zar ne? Vjerojatno me napao iz zasjede kakav brat Atahualpe kad sam izaao iz kue? Neki bijedni rob kojeg je poslao Inka Manco, ili netko slian? Ne. Ne. Indijanci mi ne bi uinili nita naao unato svemu to sam ja radio s njima. Bio je to dakle mladi Almagro, zar ne, koji me je ubio da osveti svog oca, ili pak Juan de Harrada, ha?, ili moda ak Picado, moj vlastiti tajnik ne, ne Picado, on je uvijek bio moj ovjek ali onda moda Alvarado, onaj mladi, Diego u svakom sluaju bio je to netko od njih koji me je naglo i neoekivano poslao na drugi svijet, jer bih ja inae sigurno to sprijeio imam li dakle pravo, govorim li istinu? Reci mi. Ti zna sve o tome. Reci mi na kakav sam to nain umro. Odgovora nije bilo. Pizarro je rukom zastro oi i buljio u zasljepljujuu sedefastu svjetlost. Lice Amerikanca vie nije mogao vidjeti. Jesi li jo uvijek tu? ree Pizarro. Kamo si iezao? Zar si bio samo san? Amerikane! Amerikane! Gdje si? Prekid na vezi bio je iznenadan, popraen podrhtavanjem. Tanner je sjedio ukoeno, drhtavih ruku i vrsto stisnutih usana. Pizarro, u holotanku, bijae sad tek siuni traak boje, nimalo vei od palca, maui rukama u kovitlacu oblaka. Ta njegova silna vitalnost, bahatost, razjarena uporna radoznalost, snani osjeaji mrnje i zavisti, snaga linosti koja je proizlazila iz silnih osvajanja okrutno smiljenih i upornou pretvorenih u pobjede, sve to to je inilo Francisca Pizarra, sve ono to je Tanner osjeao sekundu ranije sve je to nestalo jednim pokretom prsta.

Nakon nekoliko trenutaka, Tanner je poeo osjeati odreeno olakanje. Okrenuo se prema Richardsonu. to se dogodilo? Morao sam te izvui iz svega toga. Nisam elio da mu ispria kako je umro. Pa, ja niti ne znam kako mu se to desilo. Ne zna to ni on, ali nisam htio riskirati. Ne moemo predvidjeti kakav bi psiholoki uinak takva vrst spoznaje mogla imati na njega. Ti govori o njemu kao da je to iva osoba. A, nije li? Da ja kaem tako neto, ti bi me proglasio neznalicom, potpuno neupuenom u znanstvena istraivanja. Richardson se jedva primjetljivo osmjehnu. Ima pravo. No, mislim da znam to govorim kad kaem da je on iv. Naravno, ne mislim to doslovno, a ne znam ni to ti misli. Ustvari, kako ti se on ini? Nevjerojatan odvrati Tanner. Zaista izvanredan i zapanjujue uvjerljiv. Ta njegova snaga... naprosto sam osjetio kako me zapljuskuje. A, tek njegov um! Kako samo brzo shvaa sve to mu kae! Kako nagaa da se mora nalaziti negdje u budunosti! I pita koji po redu papa sada vodi katoliku crkvu. eli vidjeti kako izgleda Amerika. Pa, onda ta njegova samouvjerenost! Govorei mi da ne namjerava krenuti u pohod i osvajanje Amerike, i kako je trebao osvojiti u prolosti Ameriku, a ne Peru, te kako je sada ipak malo prekasno da to poduzme, obzirom da je ipak malo prestar. Nevjerojatno! Nita ga ne uzbuuje, ak niti pretpostavka da je ve dugo vremena mrtav. elei saznati na koji je nain umro, zamisli samo! Tanner se namrito. Koju si mu starosnu dob odredio, kad si sastavljao ovaj program? Oko ezdeset godina. Pet ili est godina nakon osvajakog pohoda, i godinu, dvije, prije njegove smrti. Na vrhuncu njegove moi, hou rei. Vjerojatno si imao razloga da mu ne ugradi saznanje o trenutku njegove stvarne smrti. Izgledao bi u tom sluaju kao neka vrst vlastitog duha. Da, toga smo se drali. Odluili smo ga vratiti u ivot u razdoblju kad je postigao sve to bijae poduzeo, kad je bio potpuni Pizarro. Ali, prije trenutka smrti. Nije potrebno da bude svjestan toga. Kao to to nisu niti ostala ljudska bia Zbog toga sam te morao istrgnuti iz komunikacije, shvaa li? Mislio sam da moda zna za njegov kraj. I da e mu poeti priati o tome. Tanner je odmahnuo glavom. Ako sam to nekad i znao, zaboravio sam. Kako se to dogodilo? Tono, onako kako je i pretpostavio: od ruke vlastitih drugova. Znai, slutio je to e ga zadesiti. U starosti koju smo odabrali za njegov program, on je ve znao da je u Junoj Americi zapoeo graanski rat, da su se konkvistadori posvaali oko podjele plijena. Tu smo injenicu ugradili u njega. On je svjestan da se njegov ortak Almagro okrenuo protiv njega i da je poraen, te da su ga pogubili. Ono to on ne zna, ali oigledno nasluuje, jest injenica da se Almagrovi prijatelji spremaju upasti mu u kuu i pokuati ga ubiti. On je vrlo dobro predvidio sve onako kako se to stvarno i dogodilo. Nevjerojatno. Biti tako pronicav. On je bio veliki podlac i kurvin sin, da. Ali, isto je tako bio i pravi genij. Zaista? Ili si ga ti moda takvim stvorio kad si pripremao njegov program? Za program smo koristili samo krajnje objektivne pojedinosti iz njegova ivota, sheme dogaaja i reakcija. Naravno, uz nadsloj komentara onih koji su ga okruivali, njegovih suvremenika i povjesniara koji su dobro poznavali injenice, dajui time slojevitosti lika dodatnu dimenziju. Ako ugradi dovoljno takvog materijala, to e sigurno pojaati ukupnu linost. Nije to moja linost niti bilo koga drugog koji je uestvovao u radu na tom projektu, Harry. Kad ubaci u program sve Pizarrove dogodovtine i reakcije, na kraju mora dobiti vjernog Pizarra. Dobit e njegovu okrutnu bezobzirnost i njegov blistav um. Ubaci li drugaiji set komponenti, dobit e neku drugu linost. Ono to smo na kraju zakljuili ovaj puta jest injenica da kad dobro izvedemo svoj zadatak, iz kompjutera dobivamo neto daleko vee od svega onog to smo u program ubacili. Jesu li posve siguran u to? Jesi li primijetio da se alio na panjolski kojim te je uo govoriti? Da. Rekao je da zvui udno, i da po svemu sudei nitko vie i ne govori dobar panjolski. Nije mi to, priznajem, bilo ba potpuno jasno. Da li spojni meuelement koji si konstruirao govori loe panjolski?

 Oigledno element reproducira panjolski koji ne odgovara modelu esnaestog stoljea odvrati Richardson. Nitko, naime, ne zna danas kako je stvarno zvuao panjolski jezik esnaestog stoljea. Moemo to samo nagaati. Oito je da su nam pretpostavke bile potpuno krive: Ali, kako on to moe razlikovati? On je sintetiziran lik, ti si ga stvorio! Ako ti ne zna kako je zvuao panjolski u njegovo doba, kako on to moe? Sve to on zna o panjolskom ili o neem drugom, dolazi mu od tebe. Tono odgovori Richardson. To zaista zvui bez ikakva smisla, Lew! On je takoer rekao da panjoslki koji je on uo ne valja, ali da mu niti vlastiti govor ne zvui kako treba. Da smo mi krivi to on tako grozno govori, ali da mi grijeimo. Kako on zaboga moe znati kako zvui njegov vlastiti glas i govor, ako je on samo simulacija koju su stvorili ljudi koji nemaju pojma kakav je njegov glas bio i.... Ja zaista nemam pojma o tome odvrati tiho Richardson. Ali, on to zna. Misli? Ili, on to moda igra neku dijabolinu pizarovsku igru da bi nas uznemirio, jer to je jedna od znaajki njegove linosti prema tvojoj predodbi? Mislim da on zna ree Richardson. Odakle mu informacija? Naprosto postoji negdje u njegovoj svijesti. Mi ne znamo tono gdje, ali on to zna. Mora da se krije negdje u podacima koji prolaze kroz permutacijski sistem, premda mi toga nismo svjesni niti bismo to sada bili u stanju otkriti. On to, meutim, moe uiniti. Tu vrst znanja on, dakako, ne stvara nekom arolijom ve sakuplja djelie informacija koji se nama ine potpuno nevani i nebitni, dobivajui na taj nain nove podatke koji ga dovode do zakljuka od velike vanosti za njega. To je, ustvari, ono to nazivamo umjetnim razumom i rasuivanjem, Harry. Konano nam je polo za rukom stvoriti program koji djeluje nalik ljudskom mozgu: tako neoekivanim i irokim skokovima intuicije da nam se ine potpuno neobjanjivi i nemjerljivi, premda to oni u osnovi i nisu. Unijeli smo u program obilje najraznovrsnijih podataka tako da je on u stanju asimilirati to mnotvo prividno raznorodnih informacija i dobiti nove podatke. U tom se tanku ne nalazi tek marioneta trbuhozborca. Pred nama je neto to misli da je Pizarro i razmilja kao Pizarro i zna stvari koje je znao pravi Pizarro, a koje mi ne znamo. Drugim rijeima to znai, da smo uspjeli izvesti kvalitativni sok u kapacitetu umjetnog razuma, to smo mi postavili u zadatak u ostvarivanju ovog programa. Prilino velianstveno, priznajem. Kad pomislim na to, podilaze me trnci od uzbuenja. I mene ree Tanner. Ali, od uasnog straha. Straha? Sad kad je i tebi jasno, da njegove sposobnosti nadilaze one za koje je programiran, kako moe biti potpuno siguran da on ne moe na neki nain nadvladati tvoj sistem i umaknuti? To je tehniki nemogue. On ustvari predstavlja samo bezbroj elektromagnetskih impulsa. Ja ga mogu iskljuiti kadgod mi to padne na pamet. Zaista se nema razloga bojati. Vjeruj mi, Harry. Iz tvojih usana u boje ui. Mogu ti pokazati sve sheme. Tono, u tom kompjuteru imamo izvanrednu simulaciju. Ali, to je ipak samo simulacija, i nita drugo. Nije to nikakav vampir, ni vukodlak niti ita natprirodno. Rije je o najboljoj kompjuterskoj simulaciji koja je ikad izvedena. Nelagodno mi je pri dui. On me ispunja nelagodnou. Nije ni udo. Snaga i mo ljudskog bia, njegova neukrotiva priroda uostalom, to misli, Harry, zato sam izabrao programirati ba njega? On posjeduje neto to mi u ovoj zemlji uope vie ne shvaamo. elja mi je da ga svi mi dobro prouimo. elio bih da pokuamo spoznati tu vrst energije i upornosti. Nakon to si razgovarao s njim, nakon to si dodirnuo njegov duh, naravno, on te uznemirio. Iz njega zrai silno samopouzdanje. On sav zrai nevjerojatnom vjerom u sebe. Takav ovjek u stanju je postii sve to eli ak i osvojiti cijelo carstvo Inka samo sa stopedeset ljudi, ili tako neto. No, ja se nekako ne plaim toga to smo tu isprogramirali. I nije potrebno da se plaim. Svi bismo se silno morali ponositi time. I ti i svi moji tehniki suradnici. Uvjeren sam da e s vremenom osjetiti veliinu ovog pothvata. Nadajmo se da si u pravu odvrati Tanner. Vidjet e. Tanner je jo nekoliko dugih minuta nijemo zurio u holotank gdje se jo

maloas vidjela programirana slika i prilika Pizarra. Dobro konano je prekinuo utnju Tanner. Moda ja i pretjeravam. Moda stvarno zvuim kao neznalica i laik, to stvarno i jesam. Drat u te za rije da si u stanju obuzdati te svoje utvare. Ne brini odgovori Richardson. Nadajmo se. U redu ree Tanner. to e sada? Richardson ga pogleda zaueno. to u sada? Da, to e sada biti s ovim projektom? Kakav daljnji razvoj predvia? Krzmajui Richardson odgovori: Zasad jo nema nikakvih slubenih prijedloga. ekali smo da dobijemo tvoje pozitivno miljenje o poetnoj fazi rada, a onda... to kae o slijedeem? upita Tanner. Hou da odmah pristupite radu na novoj simulaciji. Oh, da...da, naravno... Kad realizirate tu novu simuliranu linost, Lew, da li bi bilo izvedivo staviti je u ovaj tank zajedno s Pizarrom? Richardson ga iznenaeno pogleda. Da povede razgovor s njim, to misli? Da. Da, to bismo mogli izvesti ree oprezno Richardson. Trebali bismo, zapravo, pokuati. Da. Da. Vrlo zanimljiv prijedlog, ustvari. Usiljeno se osmjehnuo. Dosad se Tanner drao postrani u odnosu na ovaj projekt, bio je tek predstavnik uprave, puki promatra, zapravo autsajder. Ovo je sada bilo neto sasvim novo, njegovo mijeanje u planiranje procesa, i jednostavno reeno, Richardson nije znao to da misli o tome. Tanner ga je promatrao kako se vrpolji. Nakon krae stanke Richardson upita: Da li si moda mislio na neku specijalnu osobu za nau slijedeu simulaciju? Je li ona tvoja paralaksna naprava ve spremna za upotrebu? upita Tanner. Mislim da ovaj instrument koji poravnava vremensko izoblienje i mitsko oskvrnue? Tako nekako. Ali, nismo jo isprobali... Odlino ree Tanner. Evo vam prilike. Kako bi bilo da pokua izvesti simulaciju Sokrata? Ispod njega i oko njega talasala se gusta, neprozirna bjelina, kao da je cijeli svijet jedno veliko runo. Pitao se da to moda nije snijeg, jer o njemu nije ba mnogo znao. Jednom prije dugo, dugo vremena snijeilo je u Ateni, da, ali to bijae tek tanki pokriva koji se otopio na jutarnjem suncu. Naravno, vidio je on mnogo snijega kad je vojevao na sjeveru, u Potideji za vladavine Periklove. No, bijae to zaista davno, i taj snijeg koliko ga je sjeanje sluilo u mnogome se razlikovao od ovoga ovdje. U ovoj bjelini koja ga je sad obavijala nije bilo osjeaja hladnoe. Mogle su to biti i velike gomile oblaka. Ali, zato bi se oblaci nalazili ispod njega? Oblaci, pomislio je, su tek para, zrak i voda, bez opopljive tvari. Njihovo je prirodno mjesto u visinama. Oblaci koji se skupljaju ispod nas nemaju pravi znaaj oblanosti. Snijeg bez hladnoe? Oblaci bez uzgona? Ovdje kao da nita nije imalo svoj pravi smisao postojanja, pa ak niti on sam. Izgledalo je kao da hoda, no nogama nije dodirivao nita, a kamoli vrsto tlo. Ovo je vie sliilo kretanju kroz zrak. Ali, kako ovjek moe hodati po zraku? Aristofan, u onom svom nemilosrdno podrugljivom komadu, prikazao ga je dodue kako u koari lebdi meu oblacima i govori Kreem se zrakom i razmiljam o suncu . Bijae to nain na koji mu se Aristofan rugao, no on se osobno nije naljutio zbog toga, premda su svi njegovi prijatelji bili duboko povrijeeni umjesto njega. No, to bijae tek dramski komad. Ovo tu bijae stvarnost, ako uope bijae neto. Moda tek sanja, a u tom snu priinja mu se da stvarno izvodi ono to je inio u Aristofanovoj drami. Kako samo glasi ona replika? Obuzdat moram svoj mozak i promijeati istananu sr svog uma s ovim zrakom, jer su oni jedno, da bih tako proniknuo u stvari nebeske. Dobri stari Aristofan! Njemu nita ne bijae sveto! Osim, naravno onih stvari koje su zaista bile svete, kao mudrost, istina, vrlina. Nita ne bih bio spoznao da sam ostao na zemlji i tamo dolje razmiljao o stvarima u visinama: jer Zemlja silom svojom u sebe upija sokove uma. Ista je stvar i s biljkom potoarkom. I Sokrat se stade smijati. Ispruio je ruke i stao ih pozorno promatrati. Kratki, debeli prsti, zadebljali jaki zglobovi. Da, to su njegove ruke. Njegove dobre stare ruke koje su mu vjerno sluile itavog ivota, dok bijae radio kao klesar poput svog oca, dok se borio

branei svoj grad, dok je vjebao u gimnastikoj dvorani. No, kad ih je sada prinio licu i dodirnuo ga, nita nije outio. Ovdje bi trebali biti brada, pa elo, pa tupi, potkresani nos, debele usne; no, od svega toga niega nije bilo. Dodirivao je samo zrak. Rukom je mogao proi tamo gdje mu je trebalo biti lice. Mogao je pritisnuti jednu aku o drugu svom snagom, a da pritom nije osjeao ba nita. Ovo je zaista vrlo udno mjesto, pomisli. Moda je ovo mjesto iste forme o kojem je esto razbijao glavu mladi Platon, mjesto gdje je sve savreno, a nita nije potpuno stvarno. Okruen sam dakle idealnim oblacima, a ne stvarnim. Zrak kojim koraam je idealan. I ja sam ustvari predstavljam idealnog Sokrata, osloboenog svog nezgrapnog obinog tijela. Zar to moe biti? Moda, moda. Zastao je na tren, razmatrajui tu mogunost. Na um mu je pala pomisao da bi ovo mogao biti ivot poslije ivota, a u tom sluaju moe da e se susresti i s nekim bogovima, ako takvih bogova uope ima, i ukoliko mu pode za rukom da ih pronae. Ba bih to volio, pomisli on. Moda bi oni bili voljni razgovarati sa mnom. Atena bi povela raspravu sa mnom na temu mudrosti, Hermes o brzini, a Ares bi razgovarao o osnovama hrabrosti. Zeus bi raspravljao o...pa, o onome to Zeus izabere. Ja bih naravno ispao velika budala u njihovim oima, ali nita zato: svaki onaj koji eli voditi filozofske rasprave s bogovima kao da je njima ravan, jest budala. Nemam ja takvih iluzija. Ako bogovi uope postoje, zasigurno su oni bolji od mene u svakom pogledu, jer zato bi ih inae ljudi smatrali bogovima? Naravno, on je ozbiljno sumnjao u postojanje bogova Ali, ako ih moda ipak ima, onda je smatrao da je ovo pravo mjesto gdje bi se mogao susresti. Pogledao je uvis. Nebo je blistalo zlatnim sjajem. Duboko je udahnuo, nasmijeio se i krenuo vunastim nitavilom ovog eterinog svijeta u potragu za bogovima. Tanner je rekao: to sada misli? Jo si uvijek pesimistian? Jo je prerano odvrati natmureno Richardson. On stvarno nalikuje na Sokrata, zar ne? To je ilo lako. Nali smo mnogobrojne opise Sokratova izgleda od ljudi koji su ga poznavali, irok spljoten nos, elave glave, debelih usana, kratke ije. Standardno sokratovsko lice koje svatko odmah prepozna, upravo kao to je sluaj s Sherlockom Holmesom ili Don Kihotom. Tako smo kreirah njegov izgled. No, on nam ne govori nita znaajno. Tek kad vidimo to se odvija u njegovoj glavi, znat emo da li pred sobom zaista imamo Sokrata. Prilino staloeno i dobroudno tumara po tom tanku. Ba kao prai filozof. I Pizarro je bio isto toliko filozof kad smo ga pustili u tank. Pizarro moda i jest isto toliko filozof ree Tanner. Nijedan od ove dvojice nije tip ovjeka koji e poeti paniariti ako se nae na nekom tajanstvenom, nepoznatom mjestu. Richardsonov negativizam poeo mu je ii na ivce. Kao da su njih dvojica zamijenili mjesta: Richadson koji sad vie nije bio siguran u domet i vanost vlastitog programa, i Tanner koji je uporno nametao svoje zamisli ne bi li postigao jo vee i savrenije ciljeve. Richardson mrko ree: Jo sam uvijek skeptian. Istina, upotrijebili smo nove paralaksne filtere, no bojim se susresti s istim tekoama kao i Francuzi kad su radili na svom Don Kihotu, a i mi kod Holmesa, Mojsija i Cezara. Mnotvo podataka je kontaminirano mistifikacijom i bujnom matom. Sokrat, kakvog mi danas vidimo vie je izmiljena nego stvarna linost, a moda je u cjelosti izmiljen. Koliko znamo, Platon je izmislio sve podatke o njemu, ba kao to je Conan Doyle stvorio Holmesa. A, rezultat koji emo dobiti, bit e, bojim se, neto iz druge ruke, neto beivotno, neto emu e nedostajati ona prava iskra samoinducirane pronicavosti koju nastojimo postii. Ali, ovi novi f ilteri... Moda. Moda. Tanner je uporno odmahivao glavom. Holmes i Don Kihot su u potpunosti izmiljene linosti. Oni postoje tek u jednoj dimenzii, stvoreni za itaoce. Kad napravi rez kroz distorzije i bujnu matu italaca i komentatora, u samoj sutini nailazi tek na tvorevinu mate. Mnoge je osobine Sokrata izmislio Platon zbog sebe, ali mnoge su istinite. On je bio stvarna linost. Stvarno je uestvovao u mnogim aktvnostima svog grada, Atene, u petom stoljeu. Spominje se u djelima mnogih svojih suvremenika, a ne samo u Platonovim dijalozima. To nam daje paralaksu koju tri, zar ne pogled na njega s nekoliko stajalita? Da i ne. Kod Mojsija nismo postigli nikakav rezultat. Zar je on bio plod neije mate?

 Tko to zna? Na raspolaganju ti je bila jedino Biblija. I skoro itava tona komentara o Bibliji, ako njima moe vjerovati. Sudei po rezultatima, ba i ne moe. A, Cezar? Nee mi valjda rei da Cezar nije zaista postojao ree Richardson. No, podaci koji nam stoje na raspolaganju o njemu oigledno su kontaminirani mitom. Kad smo njega sintetizirali, dobili smo pustu karikaturu, a mislim da te ne moram potsjeati kako se brzo i ona pretvorila u nesuvislo reagiranje. U naem sluaju to nema nikakvih znaaja odvrati Tanner. Cezer je obraivan na samom poetku ovog projekta. Danas ti i tvoji ljudi znate mnogo vie o svemu na emu radite. Mislim da e ovo sa Sokratom upaliti. Richardsonov tvrdokorni pesimizam, zakljuio je Tanner, mora da je isti obrambeni mehanizam, kojemu je cilj da se ogradi od mogunosti novog neuspjeha. Sokrat, naime, nije bio iskljuiv izbor Richardsona. Osim toga, ovo je bilo prvi put da koristi te nove metode pojaanja, paralaksni program, koji je predstavljao posljednju rije o usavravanju procesa. Tanner ga pogleda. Richardson nije rekao niti rijei. Hajde ree Tanner. Ubaci Pizarra i neka njih dvojica malo porazgovaraju. Tako emo utvrditi kakvog si Sokrata uspio skalupiti. U daljini je ponovno poelo kovitlanje, mala tamna mrlja na bljetavom obzorju, poput pukotine u zasljepljujuoj bjelini. Stie novi demon, pomisli Pizarro. Ili je to moda onaj isti, prijanji, Amerikanac, onaj koji se pojavljuje samo licem, kratko oiane kose i bez brade. No, to se ovaj vie primicao, Pizarro je jasno vidio da je razlika velika; ovaj sada je bio nizak i zbijen, irokih ramena, uvuena prsna koa. Bijae skoro potpuno elav, a gusta mu je brada bila otra i neuredna. inio mu se star, mora da mu je bilo ezdeset, moda i ezdeset pet godina. Povrh toga, bio je i izrazito ruan, s izbuljenim oima, spljotenim nosom i irokim, rastvorenim nozdrvama, te kratkog vrata koji se jedva nazirao ispod velike glave koja je na prvi pogled izbijala iz samog trupa. Na sebi je imao samo tanku, otrcanu smeu halju. Noge mu bijahu bose. Hej, ti viknuo je Pizarro. Ti! Demone! Da nisi moda i ti Amerikanac? Oprostite, lijepo u moliti. Da li rekoste Atenjanin? Kazao sam Amerikanac. To je bio onaj prije vas. Da li si i ti demone iz Amerike? Slijeganje ramenima. Ne bih rekao. Ja sam iz Atene. U demonovim oima zasjao je udan, podrugljiv sjaj. Grk? Znai ovaj je demon Grk? Iz Atene sam ponovio je runi doljak: Ime mi je Sokrat, sin sam Sofronija. Ne znam to mislite kad kaete Grk, moda to i jesam, ali nisam posve siguran ako pod Grkom ne podrazumijevate Atenjanina Govorio je polagano, tromo, kao netko izrazito glup. Pizarro je ponekad davno znao susretati ovakve ljude, i po njegovu iskustvu oni obino nisu bili tako nedotupavni koliko su eljeli da drugi to misle. U njemu se poeo javljati oprez. Osim toga, nisam ja nikakav demon, ve obian ovjek: vrlo obian, kao to i sami vidite. Pizarro je prezirno frknuo nosom. Volite sjeckati rijei, je li? Nije to najgora stvar na svijetu, prijatelju odvratio je doljak, stavljajui ruke na leda bez uzbuenja. Stajao je mirno, smjeei se, zagledan u daljinu i ljuljao se naprijed-natrag. Dakle? ree Tanner. Imamo li onda Sokrata ili nemamo? Rekao bih da je pred nama sjajna izvedba te osobe. Richardson podigne glavu i kimne u znak odobravanja. U glasu mu se osjetilo izvjesno olakanje, ali i podrugljiv ton, kad je rekao: Priznajem da zasada sve izgleda u najboljem redu. Djeluje istinski i realno. Da. Izgleda da smo smo savladali onaj problem kontaminacije podataka koji nam je unitio neke prijanje simulacije. Nema nikakvih znakova degradacije koje smo imali ranije. Pravi je, zar ne? ree Tanner. Svialo mi se kako je maloas priao Pizarru bez trunke straha. On ga se uope ne boji. Zato bi ga se trebao bojati? upita Richardson.

 Zar ti ne bi osjetio tjeskobu i strah? Da ti hoda nekim nepoznatim, nezemaljskim prostorima, nemajui pojma gdje se to nalazi i kako si ovamo dospio, i odjednom pred sobom ugleda spodobu okrutnog i divljeg izgleda kao to je Pizarro, u punom bojnom oklopu s maem o pojasu... Tanner je odmahnuo glavom. Uostalom, moda i ne bi. Naposljetku, on je ipak Sokrat, a Sokrat se nije bojao nieg osim dosade. Osim toga, Pizarro je ipak samo simulacija. Softver od pete do glave. To mi govori itavo vrijeme. No, Sokrat to ne zna. Teno odvrati Richardson. Naas kao da je zadubljen u vlastite misli. Moda ipak postoji odreeni rizik. Kako? Ako je na Sokrat imalo nalik onome kojeg je opisao Platon, a to bi trebao biti, onda on moe postati vrlo neugodan svojim dodijavanjima. Pizarru moda nije stalo do onih sitnih Sokratovih igri rijei. Ako mu se ne bude dalo uestvovati u njima, smatram da postoji teoretska mogunost odreene agresivne reakcije. Tanner nije ovo oekivao. Naglo se okrenuo, kazavi: Da li time hoe rei da on moe na odreeni nain nauditi Sokratu? Tko to zna? odvrati Richardson. U svijetu zbilje jedan program moe bez sumnje unititi drugi. Moda na slian nain i jedna simulacija moe predstavljati opasnost za onu drugu. To je za sve nas potpuno novo i nepoznato podruje, Harry, ukljuujui i ljude u tanku. Visok, sijed mukarac ree, mrgodei se: Kae mi da si Atenjanin, ali ne i Grk. to da ja mislim o tome? Vjerojatno bih mogao pitati Pedra de Candiu koji je Grk, a nije Atenjanin. No, njega nema ovdje. Moda si ti naprosto budala, ha? Ili mene smatra idiotom. Ja pojma nemam tko si ti. Da moda nisi bog? Ja, bog? Da odgovori Sokrat, ravnoduno promatrajui sugovornika. Imao je grube crte lica, i hladan okrutan pogled. Moda si ti Ares. Izgleda prilino divlje ratniki, a na sebi ima bojni oklop iji je izgled dodue meni posve nepoznat. Mjesto na kojem se nalazimo vrlo je udno, pa bi to lako moglo biti obitavalite bogova, a tvoj oklop mogao bi isto tako biti boanski. Ako si ti Ares, klanjam ti se i odajem duno potovanje. Ja sam Sokrat iz Atene, sin klesara. Melje kojekakve gluposti. Ne poznam ja tog tvog Aresa. To je bog rata, zaboga! Svi to znaju. Svi, osim barbara, naravno. Znai, ti si barbar, onda? Moram priznati da tako zvui, ali... priznajem da i ja tako zvuim sam sebi, ja koji se sluim jezikom Hellasa cijeli svoj ivot. Ovdje zaista ima mnogo misterije. Ponovno se javlja onaj tvoj problem jezika oglasi se Tanner. Zar nisi mogao nastojati da barem stari klasini grki jezik zvui kako treba? Ili, njih obojica moda razgovaraju panjolskim? Pizarro misli da govore panjolski. Sokrat pak misli da je to grki. Dakako, grki ne odgovara klasinom uzoru. Naravno, da nismo mogli saznati sa sigurnou kako zvui taj jezik prije vremena tonskog zapisa. Moemo samo nagaati... Ali zar ne moe... Pssst ree Richardson. Moda sam ja i nitkov, ali barbar dragi moj, sigurno nisam, zato malo obuzdaj taj svoj jezik. Vie ne elim uti to bogohuljenje iz tvojih usta. Ako hulim bogove, oprosti mi, molim te. To je iz neznanja. Reci mi u emu vrijeam tvoje osjeaje, i vie to nikad neu uiniti. Pa, sav taj razgovor o bogovima. O tome, recimo, da sam ja bog. Oekivao bih da tako govori poganin, a ne jedan Grk. Ali, moda ti jesi Grk poganin, i onda te ne smijem kriviti. Samo pogani vide bogove svud oko sebe. Zar ti ja sliim bogu? Ja sam Francisco Pizarro iz Trujilla u Estramaduri, sin sam slavnog vojnika Gonzala Pizarra, pjeadijskog pjikovnika koji je sluio i ratovao pod vodstvom Gonzala od Cordove kojeg su svi zvali Veliki Kapetan. Onda, znai, ti nisi bog ve jednostavno ratnik i vojnik? Dobro. I ja sam neko bio vojnik. Mnogo se ugodnije osjeam u drutvu vojnika nego bogova, kao i veina ljudi. Ti, vojnik? Zaista? Pizarro se nasmijeio. Ovaj bijedni obini mali ovjek, otrcana izgleda, gori od svakog konjuara, da je vojnik? A gdje si ratovao?

 U ratovima za Atenu. Borio sam se kod Potideje, gdje su Korinani izazivali nerede odbijajui predati danak koji nam je pripadao. Tamo bijae vrlo studeno, a opsada je trajala dugo uz mnogo potekoa, no mi smo uspjeli izvriti svoj vojni zadatak. Nekoliko godina kasnije ponovno sam bio u borbama protiv Betijaca kod Deliuma. General nam je tada bio Laches, no stvari su krenule loe po nas, i mi smo se morali povui uz teke okraje. Zatim nastavljao je Sokrat kad je Brasid bio u Amfipolu, a oni poslae Kleona da ga istjera, ja sam opet... Dosta ree Pizarro, nestrpljivo odmahujui rukom. Nikad nisam uo za nijedan od tih ratova. Obian vojnik, redov, bez ina. Dakle, znai ovo je mjesto kamo alju mrtve ratnike. Zar smo mi mrtvi? Ve dugo vremena. Sada je kralj Alfonzo, a papa je Pio, i ti naprosto nee vjerovati koji su oni po redu. Pio esnaesti, ako se ne varam, tako je rekao onaj demon. Amerikanac je takoer kazao da smo sada u godini 2130. Posljednja godina koje se ja jo sjeam bijae 1539. A, ti? Doljak koji se nazivao Sokratom slegnuo je ramenima. Mi u Ateni sluimo se drugaijim brojanjem vremena. No, pretpostavimo, recimo, da smo mi stvarno mrtvi. Smatram da je to najprihvatljiviji odgovor obzirom na ovo mjesto gdje se obojica nalazimo i na eterinost mog tijela. Znai, preminuli smo, i ovo je ivot poslije ivota. Pitam se jedno: da li je ovo mjesto kamo alju kreposne ljude, ili one ne tako kreposne? Ili, moda svi ljudi odlaze nakon smrti na isto mjesto, bez obzira bili oni kreposni ili ne? to ti misli? Nisam jo o tome uope razmiljao odvrati Pizarro. Reci mi, jesi li ti bio vrlo krepostan za ivota? Hoe rei, jesam li grijeio? Da, moglo bi se i tako rei. Pita me, da li sam grijeio? ree Pizarro zaueno. Pita me, da li sam bio grijean? Da li sam vodio krepostan ivot? to se to tebe uope tie, molim te? Udovolji mojoj elji ree Sokrat. Zbog naeg daljnjeg razgovora, ako hoe tako, dozvoli da ti uputim nekoliko kratkih pitanja... Dakle, poinje primijeti Tanner. Vidi li sada? Zaista si potpuno uspio! Sokrat ga uvlai u raspravu. Richardsonove su se oi arile. Da, tako je. Ovo je predivno, Harry! Sokrat e sada okoliati oko njega. Nisam ba u to posve siguran odvrati Richardson. Davao sam onoliko koliko sam i dobivao ree Pizarro. Ako su me ranjavali, uzvraao sam istom mjerom. U tom nema nikakva grijeha. To je naprosto zdrav razum. ovjek poduzima sve da bi opstao i obranio svoje mjesto pod suncem. Ponekad bih zaboravio na dane posta, ili spominjao ime Gospodnje nizato... da to je grijeh, priznajem. Brat Vicente me je uvijek korio zbog toga, ali da li sam zbog toga grijena dua? Izvravao sam pokoru im bih naao slobodnog vremena za nju. Svijet je grijean, a i ja sam poput ostalih ljudi, zato onda biti osvetoljubiv prema meni? Ha? Bog me je stvorio ovakvog kakav jesam. Ja sam njegova slika i prilika. I vjerujem u Njegova Sina. Dakle, onda si ti krepostan ovjek? Uglavnom, grenik nisam. Kao to ti rekoh, ako sam ikad i grijeio, skrueno sam se pokajao, to je isto kao da grijeh nikad nisam ni poinio. Tono kaza Sokrat. Onda si ti krepostan ovjek i ja sam doao na pravo mjesto. No, elim se potpuno uvjeriti u to. Reci mi jo jednom, molim te: da li ti je savjest potpuno ista? to si ti, ispovjednik, moda? Samo mali neupueni ovjek koji eli potpuno razumjeti stvari oko sebe. A, tu mi ti moe pomoi, pridruujui mi se u tom mom nastojanju. Dakle, ako sam doao medu kreposne due, onda sam vjerojatno i ja bih kreposnik za ivota. Pomozi mi i reci ima li ikakve krivnje na tvojoj dui zbog koje se moda kaje? Pizarro se uzvrpoljio. Pa, dobro ree ubio sam jednog kralja. Opakog kralja? Neprijatelja tvog grada? Ne. Bio je mudar i dobar. Onda zaista ima razloga za kajanje. To je sigurno grijeh, ubiti mudrog kralja. Ali, on bijae poganin, neznaboac.

 to je bio? Poricao je boga. Poricao svog vlastitog boga? iznenaeno e Sokrat. Moda onda i nije bilo tako strano ubiti ga Ne. On je poricao mog boga. Nije se elio odrei vlastitog. Bio je dakle poganin, bezboac. I njegov je narod bio bezboan, jer su slijedili njegov primjer. To nije smjelo biti. Bijahu svi u opasnosti vjenog prokletstva jer su slijedili njegov primjer. Ubio sam ga za spas dua njegova naroda. Ubio sam ga zbog ljubavi boje. Ali, zar po tvom miljenju svi bogovi nisu odraz jednog jedinog boga? Pizarro je na trenutak razmiljao. Da, to je istina na jedan odreen nain. Nije li onda sluenje bogu samo po sebi sveto i boansko? Naravno, Sokrate, naravno. Drugaije ne moe biti. Ne misli li onda da je onaj koji odano slui svom bogu prema uenjima svog boga ustvari odan bogu? Mrtei se Pizarro odvrati: Pa, ako tako gleda stvari, da, tako je... Prema tome, po mom miljenju kralj kojeg si ubio bio je poboan, i kad si ga ubio poinio si grijeh protiv boga. Hej, ekaj malo! Hajde, razmisli malo: sluei svom bogu on je takoer sluio i tvom, jer svaki sluga boji je istovremeno i sluga pravog boga koji obuhvaa sve nae postojee bogove. Ne odvrati mrko Pizarro. Kako je on mogao biti sluga boji? Nije niti znao za Isusa. Pojma nije imao to je Presveto Trojstvo. Kad mu je sveenik pruio Sveto Pismo, bacio ga je s prijezirom sa zemlju. Sokrate, on bijae bezboac. A, to si i ti. Nema pojma o tim stvarima ako si miljenja da je Atahulpa bio vjernik. Ili, ako misli da e me natjerati da se sloim s tobom. Istina je da o svemu tome vrlo malo znam. Ali, ti kae da je on bio dobar i mudar. Na svoj pogani, bezboni nain. I dobar vladar svojem narodu? Po svemu sudei. Kad sam ih pronaao, ivjeli su u blagostanju. A, po tebi on ne bijae bogobojazan i svet. Ve sam ti rekao. Nikad nije primio svetu priest, a ustvari prezirno je to odbijao sve do same smrti, kad je pristao na krtenje. Tek je tada postao pravi vjernik. No, smrtna je osuda ve visjela nad njim poput maa i bilo je prekasno za spas. Krtenje? Reci mi to je to, Pizarro. Sakrament, otajstvo. A, to znai? Sveti obred. Izvodi ga pomou svete vode sveenik. Time ljudsko bie biva primljeno u okrilje Svete Majke Crkve, i donosi oprotenje od prvobitnog i kasnijih grijeha i daruje mu Duh Sveti. Mora mi jednom malo vie priati o svim tim stvarima. Znai krtenjem si tog dobrog kralja pretvorio u vjernika i slugu bojeg? I, onda si ga ubio? Da. Ali zaboga, pa on je bio sluga boji kad si mu oduzeo ivot. To je onda bez ikakve sumnje bio velik grijeh. On je morao umrijeti, Sokrate! A, zbog ega? upita Atenjanin. Sokrat se sprema na zavrni udarac ree Tanner. Pazi sada! Pazim, i to vrlo pomno. Vidjet e da zavrnog udara nee biti ree Richardson. Njihove su temeljne pretpostavke vremenski suvii razmaknute i udaljene. Vidjet e. Misli li? Pizarro je kazao: Rekao sam ti ve zato je on morao umrijeti. Zato to ga je njegov narod slijedio u svemu. I, oni se klanjahu suncu jer im je on bio rekao da je sunce bog. Njihove bi due zasigurno otile u pakao da smo im dozvolili i dalje ii tim putem. Ali, ako su se oni povodili za njim u svemu odvrati Sokrat onda bi

sigurno slijedili njegov primjer pokrtavanja, i postali krani, to bi zadovoljilo i tebe i tvog boga! Zar nije tako? Ne odgovori Pizarro, eui se prstima po bradi. Zato to misli? Zato to je kralj pristao na krtenje tek nakon to smo ga osudili na smrt. On nam je bio velika smetnja, zar ne shvaa? On je predstavljao zapreku naoj moi! I zbog toga smo ga morali ukloniti. On nikad ne bi po vlastitoj volji doveo svoj narod do vjene i prave istine. Zato smo ga, vidi, morali ubiti. No, pritom nismo eljeli ubiti i njegovu duu zajedno s tijelom, pa smo mu kazali, sluaj, Atahualpa, mi emo te pogubiti, no ako pristane da te pokrstimo zadavit emo te brzo, bez muke, a ukoliko to odbije, ivog emo te pei na lomai a to e trajati dugo, dugo. Naravno, pristao je na pokrtenje, i mi smo ga zadavili. Drugog izbora nije bilo. On je morao umrijeti. On u sebi nije vjerovao u pravu, istinsku Vjeru, ega smo svi bili svijesni. U svojoj glavi bio je i ostao bezboac. No, ipak je umro kao kranin. Kao to? Kranin! Kranin! Onaj koji vjeruje u Isusa Krista, sina bojeg! Sina bojeg udei se uzvrati Sokrat. A, da li krani vjeruju i u boga, ili samo u njegova sina? Ti si stvarno budala! To ne poriem, uope. Postoje Otac bog, bog Sin i takoer Duh Sveti. Ah, tako Sokrat e A, u kojeg od njih je vjerovao tvoj Atahualpa kad mu je priao krvnik da ga zadavi? U nijednog. A, kae, da je ipak umro kao kranin? Bez vjere u ijednog od ta tvoja tri boga? Kako to? Zbog pokrtavanja ree Pizzarro sve gnjevniji. Kakve veze ima to u to je on vjerovao? Sveenik ga je pokropio vodom! Sveenik je izgovarao svete rijei! Ako se taj obred izvede kako treba, dua je spaena bez obzira na ono to taj ovjek shvaa ili u to vjeruje! Kako i zato bismo inae krstili tek roeno dojene? Tek roeno dijete ne shvaa nita niti vjeruje u ita, ali ono postaje kraninom onog trenutka kad kapi vode padnu na njega! U svemu tome ima mnogo nejasnoa i tajanstvenosti za mene ree Sokrat. No, vidim da kralja kojeg si dao ubiti, smatra vjernikom i mudrom osobom, zato to je poprskan vodom kako to trae tvoji bogovi, i tako si ubio dobrog kralja koji je ivio pod okriljem tvojih bogova zbog pokrtavanja. Meni se to ini krajnje opakim; vidi, zbog svega toga smatram da ovo ne moe biti mjesto kamo alju kreposne, bezgrene ljude poslije smrti, to znai da niti ja nisam bio ba krijepostan za ivota, ili sam pak potpuno pogreno shvatio znaenje ovog prostora i razloge zbog kojih smo se obreli tu. Idi doavola, ti e me stvarno izludjeti zaurlao je Pizarro, petljajui oko drke svog mea. Izvukao ga je iz korica i poeo gnjevno mahati njime. Ako ne zavee, sasjei u te u komadie! Uh, oh kazao je Tanner. Tako to ide s dijalektikom! Sokrat mirno odgovori Nije mi namjera da te razgnjevim, prijatelju moj. Pokuavam samo dokuiti neke stvari. Ti si budala! Nesumnjivo si u pravu kao to sam to priznao u nekoliko navrata Ako me namjerava udariti tim svojim maem, samo izvoli. No, mijim da time neemo rijeiti bitne probleme. Proklet bio proguna Pizarro gnjevno. Piljio je u svoj ma i odmahivao glavom. Ne. Ne, to uope nee pomoi, zar ne? Proi e otrica kroz tebe kao da sijee zrak. A, ti bi i dalje stajao tu preda mnom i putao me da te sijeem, ne trepnuvi ni okom, je li? Je li? Zatresao je glavom. Ipak, nisi ti ba tako.glup. Prepire se sa mnom kao najlukaviji sveenik, svaka ti ast! U osnovi ja jesam glup ree Sokrat. Znam vrlo malo o svijetu. No, cijelo se vrijeme trudim da doznam spoznaje o ovome svijetu, ili barem da shvatim i spoznam neke stvari o sebi samom. Pizarro ljutito sijevnu oima. Ne ree Ne prihvaam ja taj tvoj lani ponos. Ja poneto ipak znam o ljudima, stare. Drim se ja tvoje igre. O kakvoj to igri govori, Pizarro? Vidim ja tvoju bahatost. Vidim da sebe dri najmudrijim na svijetu, i da

je tvoje poslanstvo kruiti svijetom i prosvjeivati jadne budale koje mau sabljom poput mene. Nastupa kao budala da bi razoruao svoje protivnike prije nego ih ponizi. Pizarro je osvojio bod ree Richardson. Prozreo je bez problema prljave male igre Sokrata Moda je itao Platona kazao je Tanner. Pazi on je bio nepismen. Bilo je to neko. Ovo je sada. Ne optuuj ga, nije kriv uzvrati Richardson On djeluje s pozicija seljake lukavosti, a zna i sam koliko ona vrijedi. Nisam govorio ozbiljno odvrati Tanner. Nagnuo se prema naprijed, zurei u holotank. Boe, ovo je stvarno nevjerojatno i zapanjujue, sluati ih kako se nadmeu. Cine mi se poput stvarnih ljudi od krvi i mesa. Pa to i jesu odgovori mu Richardson. Ne, Pizarro, nisam ja uope tako mudar nastavljao je Sokrat. U svojoj gluposti, dodue, nisam vjerojatno meu najveim budalama na svijetu. Hoe time rei da si pametniji od mene, zar ne? Kako ja to mogu znati? Reci mi najprije koliko si ti mudar. Dovoljno mudar da se od kopileta koji je uvao svinje, popnem do poloaja vrhovnog glavara u Peruu! Uh, onda si zaista vrlo mudar i pametan. Da, slaem se s tobom. No, ipak si ubio dobrog i mudrog kralja jer on nije bio dovoljno pametan da se pokloni bogu na nain kako si ti elio. Da li je to bilo mudro, Pizarro? Kako su to njegovi ljudi, njegov narod, primili kad su saznali da im je kralj umoren, pogubljen? Podigli su se na ustanak protiv nas. Razorili su svoje hramove i palae, sakrili zlato i srebro od nas, spalili sve mostove i ogoreno se borili protiv nas. Nisi li moda mogao bolje iskoristiti tog kralja, a ne da ga jednsotavno ubije, ha? Uspjelo nam je ipak na kraju osvojiti cijelo carstvo i pretvoriti narod Inka u krane. To nam je uostalom i bila namjera s kojom smo doli medu njih. Sve se to moglo postii i na mudriji nain, zar ne? Moda odvrati Pizarro, gunajui nevoljko. No, mi smo to ipak postigli. A, to je najvanije, zar ne? Izvrili smo ono to smo si preduzeli. Ako je i postojao pametniji i bolji nain, neka bude. Samo su aneli savreni. Mi nismo bili nikakvi aneli, ali smo postigli ono za im smo teili, i tako neka bude, Sokrate. Neka bude Sad je dolo do izjednaenja ree Tanner. Slaem se. Igraju zaista izvanrednu igru. Pitam se tko je slijedei na redu da igra slinu igru ree Richardson. Mene pak mui moemo li sve ovo iskoristiti za neki vii cilj osim igre doda Tanner. Ispriat u ti sad jednu priu ako nema nita protiv ree Sokrat. Proroite u Delfima jednom je prilikom kazalo nekom mom prijatelju. Nema mudrijeg ovjeka od Sokrata, no ja sumnjam u te rijei i bijah duboko uznemiren tim proroanskim rijeima znajui koliko je to daleko od prave istine. I tako, odluih potraiti ovjeka koji je oigledno bio daleko mudriji od mene. U Ateni ivljae neki politiar poznat po svojoj mudrosti i tako ja odoh do njega i postavih mu mnoga pitanja. Sluajui ga tako neko vrijeme, shvatio sam da premda mnogo ljudi, a napose on sam, misle kak je on mudar, on ipak nije bio mudar. Samo je to umiljao. Postalo mi je tad jasno da sam ja mudriji od njega. Ni on niti ja nismo posjedovali neko vrijedno znanje, osim toga on nije znao nita, a mislio je da zna, dok ja naprotiv nisam nita znao ali nisam niti mislio da znam. Ja sam tako barem u jednoj stvari bio mudriji od njega: nisam mislio da znam ono to nisam znao. Da li mi se ovom svojom priom eli rugati, Sokrate? Za tebe osjeam najdublje potovanje, prijatelju Pizarro. No, dozvoli mi da nastavim. Posjetio sam i druge mudrace, i mogu slobodno rei da mi ni oni, premda duboko uvjereni u vlastitu mudrost, nisu mogli dati jasan odgovor na ono to sam ih pitao. Oni koji su uivali najvei ugled zbog svoje mudrosti kao da su

najmanje znali. Posjetih i velike pjesnike i dramatiare. U njihovim je djelima bilo mudrosti, jer su ih bogovi bili nadahnuli, no to ih nije inilo mudrima, premda su oni bili drugaijeg miljenja. Bio sam i kod klesara i kod lonara i kod mnogo drugih majstora. Oni su svi bili mudri i pametni u svom poslu, no veina je njih smatrala da su mudri u svemu, to naravno ne bijae sluaj. I tako bijae svugdje. Nisam mogao nai nijednog jedinog ovjeka koji bi posjedovao istinsku mudrost. I tako, moda je proroite ipak bilo u pravu: premda sam ja neznalica, od mene nema mudrijeg ovjeka. No, proroanstva su esto u pravu premda bez neke jednoznane vrijednosti, jer ono to je proroica eljela rei, bilo je da uope nema mudrog ovjeka, ve da je mudrost rezervirana za bogove. to ti kae na to, Pizarro? Kaem da si ti jedna velika budala, i jo izrazito runa, uz to. Govori istinu. Znai, ipak si ti mudar. I poten. Poten, kae? To ne bih tvrdio sa sigurnou. Potenje je igra za budale. Ja sam lagao kadgod mi se to uinilo potrebnim. Varao sam. Gazio sam zadanu rije. Da budem iskren, ne ponosim se time. Jednostavno, sve to mora raditi da bi napredovao u svijetu. Valjda ne misli da sam elio ostati svinjar cijeli ivot? elio sam zlato, Sokrate! elio sam vlast i mo! elio sam vladati ljudima! elio sam slavu! I, jesi li dobio sve to si elio? Da, sve sam postigao. Jesu li ti sve te stvari pruile veliko zadovoljstvo, Pizarro? Pizarro je znaajno pogledao Sokrata. Zatim je nakubio usne i pljunuo. Bile su potpuno bezvrijedne. Zaista tako misli? Da, bezvrijedne. Nemam ja nikakvih iluzija o tome. Ali, bolje ih je bilo posjedovati nego eznuti za njima. U zavrnici, svi mi umiremo, i potenjaci i lopovi, i kraljevi i budale. ivot je velika prijevara. Govore nam da se trudimo, borimo, osvajamo i stjeemo bogatstvo a za to? Zbog ega? Za nekoliko jadnih godina gizdanja i kooperenja. A, onda sve nestaje, gubi sve, kao da nikad nita nisi niti posjedovao. Prijevara, kaem ti. Pizarro zastade naas. Zurio je u svoje ruke kao da ih gleda prviput u ivotu. Zar je mogue da sam ja sve to rekao? I mislio ozbiljno? Nasmijao se. Pa, vjerojatno jesam. Ipak, ivot je sve to imamo, pa onda naravno eli uzeti od njega to vie moe. A, to znai posezati za zlatom, vlau i slavom. A, ti si sve to stekao. Naalost, i izgubio. Prijatelju Pizarro, gdje se mi to sada nalazimo? Kad bih to barem mogao znati. I ja odvrati Sokrat ozbiljna lica. On je stvaran kazao je Richardson. Obojica su stvarni. Sistem radi bez greke i dobili smo neto posebno. Ne samo da e ovo biti od velike vrijednosti za znanstvenike, nego e po mom miljenju predstavljati sjajan tos u svijetu zabave, Harry. To e imati daleko vrijednije znaenje odgovori Tanner udnim glasom. to time eli rei? Nisam jo ni sam siguran odvrati Tanner. No, na tragu sam neeg spektakularnog. Poelo mi je sijevati prije samo nekoliko minuta, i jo nije u cjelosti dobilo jasan oblik. Ali rije je o neem to bi moglo promijeniti cijeli ovaj na prokleti svijet. Richardson je bi zapanjen i uzbuen. Doavola, o emu to pria, Harry? Moda o novom nainu rjeavanja politikih sporova. to bi ti rekao na mogunost oruanog sukoba izmeu dvaju naroda? Recimo, neka vrst srednjevjekovnog vitekog turnira. Obje bi zaraene strane izabrale svoje ampione koje bismo mi mogli simulirati za njih recimo, najvei umovi prolosti, rekonstruirani u sadanjosti i koriteni u takvom jednom nadmetanju... Odmahnuo je glavom. Tako neto, otprilike. Znam trebalo bi mnogo raditi na pripremi toga Ali, mogunosti su velike. I obeavaju. Srednjevjekovni viteki turnir, oruani sukob, koritenje simulacija? O tome govori, zar ne? Verbalni sukob. Ne pravi ratni sukob, zaboga! Ali, ne znam kako bi... poeo je Richardson. Ne znam ni ja, barem jo ne za sada. ao mi je to sam to uope i spomenuo. Ali...

 Kasnije emo o tome, Lew. Kasnije. Pusti me da jo malo potanje razmislim o svemu. Ti, znai, pojma nema kakvo je ovo mjesto? upita Pizarro. Pojma nemam. No, siguran sam da ovo vie nije svijet gdje smo nas dvojica jedno obitavali. Znai li to da smo obojica mrtvi? Kako to moemo saznati? Ti mi se ini iv, od krvi i mesa. I ti meni. A, opet mi se ini da ivimo nekim drugim ivotom. Daj mi svoju ruku. Osjea li njen dodir na svojoj ruci? Ne. Ne osjeam ba nita. Niti ja. A, ipak vidim kako se dvije ruke rukuju. Dvojica staraca koja stoje na oblaku, rukujui se nasmijao se Sokrat. Ti si veliki lupe, Pizarro! Znam. Ali zna li to, Sokrate? Isto vrijedi i za tebe. Umiljeni stari vrae! Dopada mi se. U nekim si me trenucima skoro izludio svojim blebetanjima, ali si me i nasmijao. Zar si zaista neko bio vojnik? Da, kad je trebalo braniti moj grad. Zna, za vojnika si pravo neupueno nevinace kad je rije o ovom naem svijetu u kojem ivimo... to ti moram rei. No, ja bih te mogao uputiti i poduiti kojeemu. Hoe li? Sa zadovoljstvom. Vrlo rado odvrati Pizarro. Stvarno e me time zaduiti ree Sokrat. Evo, uzmimo Atahualpu, na primjer ree Pizarro. elio bih ti objasniti zato sam ga morao dati smaknuti. Nas je bilo oko dvije stotine, a njih dvadeset etiri milijuna. Njegova je rije bila zakon, i kad bismo maknuli njega, njegovim narodom vie ne bi imao tko vladati. Vidi, zbog toga je bilo nuno da uklonimo njega, ukoliko smo eljeli zavladati njegovim narodom. To smo uinili, i nakon toga smo ih bez muke svladali. Po tebi, sve to zvui tako jednostavno. Kad je i bilo jednostavno. Sluaj, stare, on bi ionako prije ili kasnije ispustio duu, zar ne? Ovako, uinio sam njegovu smrt korisnom: i bogu, i Crkvi, i panjolskoj. Naravno, i Franciscu Pizarru. Razumije li to ti govorim? Mislim, da razmijem ree Sokrat. Misli li da je to shvatio i kralj Atahualpa? Svaki bi kralj razumio takav korak. Po toj logici trebao te je usmrtiti istog trena kad si stupio na tlo njegova kraljevstva. ^ Ukoliko i sam bog nije bio na mojoj strani, i dao mig kralju da bude popustljiv. Da. Da to mora da se dogodilo. Sluaj, moda je i kralj tu negdje, pa bismo ga mogli pitati odvrati Sokrat. Pizarru zablistae oi. Majko Boja, pa naravno! Odlina ideja! I ukoliko nije za ivota razumio zato se to dogodilo, ja u mu to sad pokuati objasniti. Moda bi mi pri tome i ti mogao pomoi. Zna lijepo govoriti, zna uvijati rijei. to kae? Hoe li mi pomoi? Ako ga sretnemo, rado bih porazgovarao s njime ree Sokrat. Zaista bi me zanimalo da li se on slae s tobom da je bilo vrlo korisno to se dao pogubiti od tebe. Cerekajui se, Pizarro ree: Tebi je teko stati na kraj! Ali, simpatian si mi. Vrlo si mi simpatian. Dodi! Idemo u potragu za Atahualpom.
Prevela Sonja Lovasi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Budui da ne znam mnogo o zbilji, morat u je ukinuti. Stvarnost je mjesto kojem je ugodno doi u posjet, ali ne biste valjda u njoj voljeli ivjeti... John Barth

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Jack Vance

Ratnici Kokoda

The Kokod Warriors; 1952

Evo primjera kako starija akciona pria moe uvijek biti zanimljiva zahvaljujui slojevitosti radnje, napetosti, izdiferenciranim likovima i blagoj dozi humora i satire.

jedei na Staklenom molu u Providenciji, Magnus Ridolph je zamiljeno meu prstima okretao au s piem. Iza njegovih lea uzdizao se Granitni vrhunac, a pred njime se prostirao Ocean tisuu otoka s onim svojim bezbrojem siunih otoia, s njihovim briljivo zasaenim drveem i vilama u neoklasinom stilu. Nad njegovom glavom irilo se velianstveno plavo nebo. Duboko dolje, pod staklenim podom Mola pruao se Koraljni kanjon s jatim morskih leptira koji su se presijavali, ljeskali i svjetlucali poput metalnih snjenih pahuljica. Magnus Ridolph srkne svoje pie razmiljajui o pismu koje je dobio od svoje banke, a koje je opisivalo stanje njegova rauna na nain tek neznatno razliit od siromanog. Moda je ipak s previe povjerenja uloio svoj novac. Prije nekoliko mjeseci Vanjsko kraljevsko drutvo za nekretnine i investicije neslavno je propalo. A po svemu je izgledalo da su predsjednik direktorskog odbora toga drutva i njegov generalni direktor, neka gospoda See i Holpers, isplaivali jedan drugome neoekivano visoke plae od kojih je najvei dio potekao od investicije samog Magnusa Ridolpha. Magnus Ridolph duboko uzdahne uoivi razinu na koju je palo pie u njegovoj ai. Pa, to e svakako biti zadnje od ove vrste! Odsad nadalje morat e prijei na vin ordinaire, tekuinu posvema nalik na ocat od tarkanja koju su ovdje spravljali od fermentirane kore mjesnog kaktusa. U tom trenu prie mu konobar. Jedna bi dama eljela razgovarati s vama, gospodine obavijesti ga. Magnus Ridolph prstima pogladi svoju uredno podrezanu, bijelu bradicu. Samo je dovedite, bez daljnjega ree ljubazno. Konobara nestade, a kad se gotovo odmah potom vrati, Magnusove se obrve iznenaeno izvie. Iza konobara je stupala njegov goa, prsata ena jake i upeatljive pojave iz koje je zraila dostojanstvena i gotovo vojnika vrlina. Njeno

zanimanje za Magnusa Ridolpha bijae, oito, iskljuivo poslovno. ena naglo zastade. Vi ste Magnus Ridolph? upita. Mukarac se galantno nakloni. Izvolite sjesti ponudi joj. S poprilino oklijevanja ena se spusti u stolicu nasuprot njemu. Nekako sam oekivala, gospodina Ridolph, nekoga vie, ovaj... glas joj nesigurno zamre. Moda nekog mlaeg? priskoi joj u pomo Magnus Ridolph ljubazno i udvorno. Nekoga sa zastraujuim bicepsima i revolverom o boku? S letakom kacigom na glavi? Ili vas moda zbunjuje moja bradica? Pa, ne bih rekla ba tako, ali moj posao... O, potraili ste me po slubenoj dunosti? Pa, da. Moglo bi se rei. Usprkos pismu od banke, kojeg mukarac sada presavije i spremi u dep, njegov glas bijae tvrd i odluan. Ako je va posao takav da treba izvriti djela fizike izvjebanosti, zamolit u vas da se pokuate snai na drugome mjestu. Moj posluitelj bi vam moda mogao izai u susret. On je izvanredan momak koji inae u svom slobodnom vremenu prenosi teke terete iz jednog dizala u drugo. Ne, nikako zabrza ena. Sasvim ste me pogreno razumjeli. Ja sam jednostavno zamiljala ovjeka drugaijeg kova. Magnus Ridolph se tiho nakalja. U kakvoj ste nevolji? upita. Pa... Ja sam Martha Chickering, sekretarica komiteta enske lige za ouvanje moralnih vrijednosti. Mi se borimo protiv naroito sramotnih stanja kojima se zakon odbija pozabaviti. Pokuale smo utjecati na moral i bolju stranu prirode ljudi o kojima se radi, ali bojim se da njima daleko vie znai novani dobitak nego pristojnost i vrlina. Budite tako ljubazni pa mi iznesite problem. Poznajete li moda svijet ona zastade kao da e izrei ime neizljeive drutvene bolesti Kokoda? Magnus Ridolph ozbiljno klimne glavom i ponovo pogladi svoju bijelu bradicu. Va se problem poinje uobliavati pred mojim oima odvrati dostojanstveno. Pa moete li nam pomoi? Svatko zdravog razuma osuuje stvari to se tamo dogaaju, okrutne, daleko ispod dostojanstva, odvratne... Magnus Ridolph klimne. Iskoritavanje domorodaca s Kokoda teko bi se moglo nazvati hvalevrijednom rabotom. Hvalevrijednom rabotom?! cikne Martha Chickering kao da ju je guja ujela. To je prezira vrijedno poniavanje! To je trgovina krvlju! Mi osuujemo i proganjamo sadistine zvijeri koje stoje iza borbi bikova, ali opratamo i gledamo kroz prste, pa ak i potiemo one uasne stvari koje se deavaju na Kokodu dok se Holpers i See svakoga dana sve vie i vie bogate. Ha, ha! usklikne Magnus Ridolph. Ne valjda Bruce Holpers i Julius See? Upravo oni! ena ga upitno pogleda. Moda ih poznajete? Magnus Ridolph se nasloni s uzdahom i iskapi zadnje ostatke svoga pia Neto malo odvrati potom. Imali smo neto to se, mislim, zove poslovni odnos. Ali, nije vano. Molim vas, nastavite. Va problem poprima nove oblike, a izvan svake sumnje stvari su tamo vrijedne osude i aljenja. Onda ete se sloiti sa mnom da Kokodski sindikat treba raspustiti? Hoete li nam pomoi? Magnus Ridolph rairi ruke izraajnom i velikodunom kretnjom. Gospodo Chickering, mojim najboljim eljama moete slobodno raspolagati po svojoj volji i one e vas uvijek pratiti. Aktivno sudjelovanje u ovom pohodu, meutim, je druga stvar i bit e odreeno svotom koju je vaa organizacija spremna uloiti. Lice gospoe Chickering se ukoi. Pa, pretpostavili smo da bi ovjek pravih nazora mogao podnijeti i rtvu u cilju... Magnus Ridolph uzdahne strpljivo. Dirnuli ste me u osjetljivo mjesto, gospoo Chickering. Uistinu u se rtvovati za vau stvar. Umjesto lijepog, dugog odmora kojeg sam si obeao, posvetit u svoje vrijeme i sposobnosti vaim nevoljama... Nego, da se dogovorimo o mojoj naknadi. Ili ne, prvi mi recite kakvi su vai zahtjevi.

 Mi najotrije zahtijevamo da se kocakanju u krmi Sjenovita Dolina stane na kraj. Traimo dalje da se Brucea Holpersa i Juliusa Seea izvede pred sud i da ih se kazni. I da se prekinu kokodski ratovi. Magnus Ridolph se zagleda u daljinu i trenutak ostade tako ne govorei nita. Svoje ste zahtjeve naveli redom silazne provedivosti ree najzad veoma ozbiljnim glasom. Ne razumijem to hoete rei, gospodine Ridolph. Krmu Stjenovita Dolina lako moemo onesposobiti pomou bombe ili virusa Maverheimske nadutosti crijeva. Da kaznimo Holpersa i Seea, morali bismo dokazati da su krivino prekrili nepostojei zakon. A da se zaustave kokodski ratovi trebalo bi promijeniti genetski nasljedne osobine, sastav lijezda s unutranjim izluivanjem, uenje, nagon i openito pogled na ivot i svijet svakog pojedinog od onih bezbrojnih ratnika Kokoda. Gospoda Chickering zatrepee i izgledalo je kao da ne moe doi do rijei. Viteki Magnus Ridolph podie ruku i zaustavi je. Ali naglasi dostojanstveno to ne pokua, ne moe se ni dogoditi. Podastrijet u svoje najozbiljnije napore i krajnje sposobnosti vaim potrebama. Moja naknada... Pa, imajui u vidu tako ovjekoljubive i duboke krajnje pobude, bit u skroman: tisuu munita tjedno i trokove. Naravno, ako nemate nita protiv, unaprijed. Magnus Ridolph napusti Molo i uspne se u hotel stepenicima uklesanim u zelenim ilama proarani vapnenac. Na vrhu zastade pokraj balustrade od lijevanog eljeza da dode do daha i da se nadivi pogledu to je pucao pred njime. Nakon nekog vremena on se okrene i ue u plavu ipku i srebrni filigran predvorja hotela Tisuu otoka. Priutivi otrom oku i upornom pogledu recepcionara samo ravnoduno i neprozirno lice, on nehajno odeta u knjinicu. Izabere jedan od odjeljaka i sjedne pred mnemiphot. U kazalitu potrai broj za Kokod i ubaci odgovarajuu ifru. Ekran pred njime oivi. Magnus Ridolph prvo pregleda niz mapa i karata koje su opisivale Kokod kao veoma malen svijet visoke specifine gravitacije. Zatim se pojavi slika njegove povrine praena opisnim tekstom to je polako promicao u dnu ekrana: Iako je Kokod mali svijet, njegova gravitacija i sila tea omoguavaju jedinstveno lagodan boravak i za ljude. Na njemu, meutim, nikada nije pokuana kolonizacija i to zahvaljujui njegovom ve brojnom domaem stanovnitvu i nedostataku vrijednih kovina. Turistima se prua mogunost smjetaja u odmaralitu Sjenovita Dolina. Redovite tjedne linije povezuju odmaralite Sjenovita Dolina sa Zvijezdanom lukom. Najznamenitija zanimljivost Kokoda je njegovo domorodako stanovnitvo. Mape nestade, a na njenom mjestu se pojavi slika pod nazivom Tipini kokodski ratnik (iz Zbrke Kamene rijeke). Prikazivala je ovjekoliko bie od kojih ezdesetak centimetara visine. Glava mu bijae uska i iljata, a tijelo nalik pelinjem dugako, usiljeno, prekriveno finim utim dlaicama. Koate su ruke stiskale koplje dvostruko due od samog stvorenja. Za pasom mu bijae zadjenut kameni no. Njegove ljuturaste noge bijahu potkovane kukama. Izraz njegova lica bio je blag, gotovo prijekoran. Sad ete uti i glas Sama 192 Kamena rijeka ree glas s trake. Kokodski ratnik duboko uzdahne. Bradue kraj njegove donje vilice zadrhte, a iz mnemiphotovog ekrana zau se visoko intornirano vritanje i kripanje. Istovremeno se prijevod pojavi na jednoj ploi s desne strane. Ja sam Sam 192, ratnik ete 14 Udarnih sila u slubi. Zbrke kamene rijeka. Naa sranost i smjelost izvor su uenja svima. Na velianstveni stele ima duboko korijenje, a po opsegu ga nadmauju jedino stelei Zbrke ruinog obronka i lukavog Zbrke koljkina Niza... Danas sam doao ovamo na poziv (neprevedivo) Zbrke maloga trga da vam govorim o naim pobjedama i strahovito uspjenom nainu voenja bitaka. Zauje se novi zvuk: glas ovjeka koji je govorio iskrivljenim kokodskim jezikom. Prijevod je tekao dalje: Pitanje: Priajte nam o ivotu u Zbrci kamena rijeke. Sam 192: Veoma je drutven. P: to prvo radite u jutro? O.: Stupamo ispred naih starjeina da se uvjerimo u pravu vojniku

plodotvornu snagu. P. to jedete? O.: Hranimo se na poljima (N. B. Kokodski metabolizam nije potpuno razjanjen. ini se da oni fermentiraju organske tvari iz itarica a rezultirajue alkohole oksidiraju.) P: Priajte nam o svakodnevnom ivotu. O.: Vjebamo razne vjetine, rasporeeni u osnovne formacije, bacamo koplje i druga oruja, poduavamo nae mlade, uzvisujemo veterane. P: Kako esto idete u borbu? O.: Kad doe red na nas: kada dobijemo ili dobacimo izazov i kad se dogovorimo o prikladnom Borbenom kodeksu s naim neprijateljem. P: To znai da se borite na razne naine? O.: Postoji 97 borbenih konvencija koje moemo primijeniti. Na primjer: Kodeks 48 kojim smo nadvladali snanog Zbrku crnog stakla dozvoljava da koplja hvatamo samo lijevom rukom i zabranjuje rezanje nonih tetiva bodeom. Kodeks 69, s druge strane, nareuje da tetive moraju biti prerezane prije nego moemo pogubiti neprijateljskog vojnika, a koplja se koriste popreke, kao odbojnici. P: Zato se borite? Zato postoje ti ratovi? O.: Zato jer bi stelei ostalih zbrka prerasli na da se ne borimo i da ne pobjeujemo. (N. B. Stele je sloeno drvo koje raste u svakome naselju-zbrci. Svaka pobjeda se slavi dodavanjem jednog novog izdanka koji se kalemi na stele i poveava ga. Stele Kamene rijeke ima preko pet metara u promjeru i procjenjuje se na oko 4.000 godina starosti. Stele Ruinog obronka ima skoro est metara u promjeru, a stele Skoljkina niza gotovo sedam.) P: to bi se desilo kad bi ratnici Zbrke abljeg jezera posjekli stele Kamene rijeke? O: Sam 192 ne ispusti ni glasa. Njegov se podbradak strano napue, a glava zaklima. Iako se okrene i ponosito izmarira izvan dohvata kamere. Njegovo mjesto zauzme ovjek koji je na ramenima nosio oznake Commonvwelthske Kontrolne slube. On isprati Sama 192 pogledom tolikog dobronamjernog i dobroudnog pokroviteljstva da se Megnus Ridolphu gotovo smuilo. Ratnici Kokoda dobro su nam poznati zahvaljujui mnogim sociolokim studijama objavljenim na Zemlju od kojih je najsveobuhvatnija i najtonija ona Carlisleove fondacije pod nazivom Kokod: vojno ureeno drutvo, mnemiphotska ifra AK-SK-RD-BP. No, da skratimo. Dozvolite da vam kaem da postoji 81 zbrka, ili dvorac, na Kokodu, a svaka od njih je zaraena na nadasve formalizirani naina na svima ostalima. Evoluciona svrha ratova je spreavanje prevelikog prirodnog prirataja na tom malom svijetu. Starjeine Zbrka su veoma... plodni, pa stoga jedino ove prilino protejske mjere osiguravaju ravnoteu, kako drutvenu, tako i ekoloku. Mnogo puta su me pitali boje li se ratnici Kokoda smrti. Moje je duboko uvjerenje da je kod njih poistovjeivanje s rodnim naseljem-zbrkom toliko i tako snano da meu ratnicima vlada gotovo zanemariv osjeaj pojedinanosti. Jedini cilj njihova ivota jest pobjeda u bici, poveanje opsega rodnog stelea i na taj nain irenje slave svojeg naselja. ovjek nastavi objanjavati, ali Magnus Ridolph isprui ruku i ubrza tok sekvenci na ekranu. Pred njime se pojavi odmaralite Sjenovita Dolina, raskona zgrada smjetena pod est visokih drveta nalik suncobranima U ovom prekrasnom odmaralitu glasio je popratni tekst njegovi ljubazni i susretljivi suvlasnici Julius See i Bruce Holpers doekuju posjetioce iz cijelog svemira. Ekran se preplovi i na svakom njegovom odsjeku pojavi se slika. Jedna je bila slika mrkog, tamnoputog, crnomanjastog mukarca objeena iroka lica ije usne bijahu neprirodno i teko iskrivljene u osmijeh. Drugi je bio tanak i mrav tip dugoljaste glave harijetko poumljene crvenkastim dlakama. See i Holpers glasili su njihovi podnaslovi. Magnus Ridolph zaustavi traku na trenutak prouavajui lica pred sobom, a onda je pusti dalje. Gospodin See i gospodina Holpers itao je na dnu ekrana su veoma domiljato iskoristili neprestane ratove kao izvor zabave za svoje goste. Na ploi se objavljuju omjeri i anse za pobjedu obaju strana u bici predvienoj za taj dan, to se pokazalo kao zgodna razonoda koja potie oduevljenje meu sportu sklonijim dijelom posjetilaca.

Magnus Ridolph iskljui mnemiphot, nasloni se u svojoj stolici i zamiljeno stade milovati svoju bradicu. Ako omjeri i anse postoje promrmlja samome sebi postoji i nain da ih se poremeti... Na svu sreu, moja obaveza prema gospodi Chickering nee se kositi s odreenom svotom usputne zarade. Ili, tonije, nazovimo to malim izravnavanjem dugova. II Silazei s broda Hesperornis koji je prevozio putnike u paket aranmanima za Feniksovu liniju, Ridolph na trenutak ostade zbunjen blizinom kokodskih obzorja. Uini mu se kao da nebo poinje odmah tu, kraj njegovih stopala. Velika, preukraena kola za izletnike ve su ekala spremna da prevezu putnike u svratiste. Magnus Ridolph paljivo odabere mjesto za sebe, a kad vozilo s trzajem krene, jedna teka ena jednako teko namirisana mousovim parfemom gotovo mu zavri u krilu. Pa molim vas! poali se ena. Ponizno vam se ispriavam odvrati Magnus Ridolph podiui se natrag na klupu. Idui put u posebno paziti i nastojati da vam se sklonim s puta. ena ga tek letimino okrzne prezirnim pogledom i okrene se svojoj drugarici, gospoi malene glavice i jakih obrisa paunice. Posluitelju! pozove ona odluno. Izvolite, madame? Priajte nam o tim domorodakim ratovima. Toliko smo se nasluale o njima! Zaista su izvanredno zanimljivi, madame. Ti mali momci znaju biti vraki divlji i krvoedni. Nadam se da nema opasnosti za promatrae? Ni najmanje. Sve svoje neprijateljstvo oni uvaju iskljuivo jedni za druge. Kada kreu izleti? Vjerujem da Zbrka spruda slonovae i Zbrka istonog tita kreu sutra. Bitka e se nesumnjivo odigrati na Mousovoj livadi, tako da sutra imamo tri izleta. Ako elite stii na vrijeme za rasporeivanje snaga i zauzimanje poloaja, kreete iz odmaralita u 5.00 ujutro. Za napad vam je dosta 6.00, a za samu bitku 7.00 ili 8.00. Kako neljudski rano! poali se gospa. Zar se ne dogaa nita drugo? Nisam siguran, madame. Zelena lopta i koljkin niz bi moda mogli ratovati sutra, ali oni e se sukobiti prema konvenciji 4, koju bi se teko moglo nazvati zanimljivom. Zar nema niega blie odmaralitu? Nema, madame. Zbrka sjenovite doline je upravo zavrio pohod protiv Mramornog luka i sada se bavi popravljanjem svoga oruja. Kakvi su omjeri za one prve, za Slonovain sprud i Istoni tit? Vjerujem da vam osam donosi pet na Slonovain sprud, a pet vam donosi etiri na Istoni tit. udno. Zato omjeri nisu jednaki na obje strane? Sve oklade moraju se poloiti kod uprave, madame. Vozilo zatropoe ulazei u dvorite svratita. Magnus Ridolph se oprezno nagne naprijed. Budite toliko ljubazni i pridrite se, madame ree pristojnim tonom. Vozilo e se zaustaviti, a ja ne hajem ba previe da postanem odgovoran i za drugu neugodnu nezgodu. ena ga ne udostoji odgovora. Izletniko vozilo stade. Magnus Ridolph sie na tlo. Pred njim je bilo odmaralite, a iza njeg planinski obronak osut mrljama bujnog zelenog cvijea na sonom divljem grmlju. Na hrptu obronka raslo je visoko, tanano drvee nalik jablanima, ivahno crne i crvene boje. Magnus Ridolph smjesta zakljui da je ovaj svijet nadasve ivopisan, i to ne samo s jednog razloga Okrene se i pogleda iza sebe u dolinu. I tamo se prostirahu nanosi i slojevi boja ruiaste, ljubaaste, ute, zelene koja se prema obzorju pretvarala u golubinju. Na mjestu gdje se ue doline suavalo u rjeni kanjon Magnus Ridolph primijeti jednu visoku graevinu. Jedan od zbrka? upita posluitelja turistikih kola Da, gospodine. Zbrka Vidikovca. Zbrka sjenovite doline nalazi se dublje u dolini, iza svratita

Magnus Ridolph se okrene i ude u svratiste. Njegove oi susretoe pogled ovjeka u strogom crnom odijelu, ovjeka ije je zdepasto lice izgledalo kao spljoteno stolarskim kripcem. Magnus Ridolph prepozna crte Juliusa Seea. Gle, gle, kakvo iznenaenje ree Magnus. See ozbiljno klimne glavom. Zaista, kakva sluajnost... promrmlja. Nakon nesretnog sloma Vanjskih kraljevskih nekretnina i Investicija bojao sam se, uistinu, strepio sam od mogunosti da vas vie nikada neu vidjeti. I Magnus Ridolph pogleda Juliusa Seea svojim blagim, plavim oima neprozirnim poput guterovih. Nisam ja te sree odvrati See. Ustvari, ja vodim posao ovdje. Ovaj, bismo li mogli malo porazgovarati u uredu? Svakako, ne vidim zato ne. Ridolph poe za svojim domainom kroz krcato predvorje u njegov ured. Tamo jedan ovjek mrava lica i rijetke crvene kose i vjeverijih zuba urno ustade sa svog mjesta. Vjerojatno se sjeate mog suradnika Brucea Holpersa ree See bezizraajnim glasom. Naravno odgovori Ridolph. Laska mi to me astite svojom osobnom panjom. See odmahne rukom malom mrzovoljnom kretnjom. Prestanite se igrati skrivaa Ridolphe... to namjeravate? Magnus Ridolph se tiho nakalje. Gospodo, gospodo... Vraga gospodo! Poloimo karte na stol. Ako jo ita oekujete od onog posla s Vanjskim kraljevskim, zaboravite ga. Uvjeravam vas... uo sam prie i priice o vama, Ridolphe, i razlog zato sam vas pozvao ovamo je da vam kaem da mi ovdje vodimo lijepi, mirni posli i da ne elimo nikakve neugodnosti. Potpuno vas shvaam sloi se Ridolph. Moda ste doli ovamo samo po malo jednostavne, obine zabave, kladiti se na nae ovdanje prugaste vjeverice. A moda ste doli i poslom koji se nama nee svidjeti. Bezazleno i nevino Ridolph rairi ruke. Ne bih ba rekao da mi laskate svojim rijeima. Dolazim u vae svratiste kao gost sa svim akreditivima. No, istog trena vi me pozivate u ured i poinjete prekoravati. Ridolphe ree See vas bije u najmanju ruku neobian glas i obian ovjek nikada ne zna na ijoj ste strani. Sad je bilo dosta strogo ga prekine Magnus. Otvorite vrata ili u uloiti ozbiljnu albu. Sluajte zlokobno i prijetei mu se obrati See. Mi smo vlasnici ovog hotela. Ako nam se ne dopadnete, nai ete se pod vedrim nebom u borbi za goli opstanak do idueg leta, a taj je tjedan dana od danas. Izloit ete se velikoj teti ako pokuate provesti svoju prijetnju u djelo upozori ga Magnus Ridolph hladnim glasom. Ustvari, evo, ba me pokuajte izbaciti ako se usuujete! Mravi i tanki crvenokosi Holpers poloi uzrujano ruku na Seeovo rame. U pravu je, Julie. Ne moemo mu uskratiti svoje usluge ako ne elimo da nam Kontrola oduzme dozvolu. Ako se loe ponaa ili pone neto izvoditi, moemo ga izbaciti. Vi, znai, imate dokaze da sam ja izvor neugodnosti? podrugljivo upita Magnus. See ustukne korak i sklopi ruke na leima Smatrajte ovaj mali razgovor upozorenjem, Ridolphe. Jednostavno smo vas upozorili i to je sve. Vrativi se u predvorje hotela Magnus naredi da mu stvari odnesu u sobu i raspita se gdje se nalazi ured Commonwelthove Kontrolne slube. Ured njihovog slubenika je na rubu Crne movare, gospodine. Morat ete iznajmiti zrana kola ako ne elite pjeaiti cijelu no. Naruite mi onda zrana kola ree Magnus Ridolph staloenim glasom.

Iz svog debelo tapeciranog sjedala Ridolph je promatrao kako pod njim iezava hotel Sjenovita Dolina. Sunce, Pi Sagitarius, koje je ve zalo, ponovo se ukae kad se zrani auto uzdigne da zaobie Bazaltnu planinu, a zatim utone u vrtologu purpurnog, zelenog i crvenog, nalik feniksu koji umire u svojoj mnogobojnoj krvi. Kokodski sumrak spusti se na planet. Pored vozila promicao je prekrasno raznolik krajolik: jezera i parkovi, livade, litice, stijene i gudure, nabubreni planinski obronci, rjene doline. U sve slabijem svjetlu Ridolph nazre neobine oblike, naselja-zbrke nalik pelinjim konicama. Kako se sumrak sve vie pretvarao u no, oni zasvjetlucae razigranim naranastim iskricama osvjetljenja. Zrana kola se nagnue i skliznue pod gusti drvea nalik pernatim brisaima praine. Magnus Ridolph sie i prie vozaevom odjeljku. Tko je ovdje slubenik Kontrole? Ime mu je Clark, gospodine. Everley Clark. Magnus Ridolph klimne glavom. Neu se zadrati due od dvadesetak minuta. Hoete li me, molim vas, priekati? Naravno, gospodine. Razumije se samo po sebi. Magnus Ridolph otro pogleda svog sugovornika. Vidi li to drskost iza formalnih rijei pristojnosti? Nemarnim korakom uputi se prema kui. Gornja polovica vratiju irom se otvori. Veselo uto svjetlo razlije se u tamnu kokodsku no. U njemu Magnus Ridolph nazre visokog, ruiastog ovjeka u urednoj bakrenastosmeoj, tropskom odijelu nalik uniformi. Neto u njegovom izgledu dodirne strune Magnusova sjeanja. Gdje li je ve vidio ovo okruglo ruiasto lice? On odluno pokuca na vrata. ovjek okrene glavu i prilino mrzovoljno ustane. Ridolph Magnus shvati da je to onaj isti ovjek kojeg je vidio na mnemiphotovoj traci o Kokodu, ovjek koji je razgovarao s ratnikom Samom 192. Everley Clark prie vratima. Da? to mogu uiniti za vas? upita. Nadao sam se da biste mi ukazali ast da porazgovaramo nekoliko rijei, gospodine odgovori Magnus Ridolph. Clark napuka obraze i stade petljati oko zasuna na vratima. Svakako ree upljim glasom. Uite, gospodine. Izvolite sjesti. Ja sam Everley Clark. A ja Magnus Ridolph. Clark niime ne pokaza da bi ga poznavao, ve mu uzvrati praznim, upitnim pogledom. Stoga Ridolph nastavi malice ohlaenijim glasom. Pretpostavljam da na razgovor mogu smatrati povjerljivim? Potpuno tako, gospodine. U svakom sluaju. Clark pokae tada traak zanimanja, prie kaminu i isprui ruke prema zamiljenoj vatri. Svoje slijedee rijei Ridolph izabere tako da bi dobile najveu mogunost ozbiljnosti i teinu. Radim po nalogu jedne vane organizacije ije je ime nisam slobodan priopiti. lanovi te organizacije; koja, mogao bih rei, nema ba zanemariv politiki utjecaj; smatraju da je Kontrolna sluba ovdje na Kokodu uvelike nedjelotvorna i na pogrenom putu. Ma zaista! Clarkove slubene ljubazne razgovorljivosti nestade kad je netko nad njima ukljuio ruiasti reflektor. S obzirom na te optube nastavi Magnus Ridolph ozbiljnim glasom smatrao sam svojom dunou posavjetovati se s vama i doznati vae miljenje o cijeloj stvari. Kako to mislite upita Clark namrteno optube? Prvo, smatra se da je voenje kockanja u Sjenovitoj dolini ako ba ne protuzakonito, a ono bar besramno i nadasve protiv dobrog odgoja i morala. I? s gorinom upita Clark. to oekujete od mene? Da utrim tamo maui Biblijom? Ja se ne mogu mijeati u moral i moralne stavove posjetilaca. Oni se mogu igrati paklenskih igara, trati naokolo potpuno goli, tui svoje pse, krivotvoriti ekove, a sve dok ostavljaju domorodako stanovnitvo na miru, ostaju izvan moje nadlenosti. Razborito Magnus Ridolph klimne glavom u znak slaganja. Jasan mi je va poloaj ree. Ali njihova druga i daleko ozbiljnija tvrdnja i prigovor jest taj da, dozvoljavajui da se kokodski ratovi nastavljaju iz dana u dan,

Kontrolna sluba dozvoljava i preutno ak i ohrabruje vrstu okrutnosti kakvu ne bi dozvolili ni na jednom drugom svijetu Commomveltha. Clark se vrati, sjedne i duboko udahne. Nadam se da mi neete zamjeriti to tako govorim, ali silno zvuite poput jednog od onih pisama koje svakodnevno dobivam od kojekakvih enskih drutava i udruenja, vjerskih institucija i antivivisekcionih drutava. On zatrese svojim okruglim ruiastim licem s izrazom ozbiljnog naglaavanja. Gospodine Ridolphe, vi jednostavnp ne znate injenice. Dolazite ovamo noeni pravednim bijesom, ispucate to imate rei i naslonite se u svom naslonjau osjeajui se vraki zadovoljno. Danas ste poinili dobro djelo. Pa, to nije poteno! Mislite li da ja uivam gledajui ova mala stvorenja kako se meusobno kidaju i komadaju? Jasno da ne, iako moram priznati da sam se ve nauio na to. Kad smo prvi put doli na Kokod, pokuali smo zaustaviti ratove. Domoroci su nas smatrali vrajim budalama i nastavili ratovati kao i prije. Zatim smo im prisilno nametnuli mir pod prijetnjom da emo im sasjei sve stelee. To im je ve neto znailo. Prestali su se tui. I nikad u ivotu niste vidjeli bjedniju, jadniju i tuniju skupinu pokislih stvorenja na svijetu. Samo su sjedili okolo u praini. Uspostavili su neke vrste nadmetanja i umirali masovno. Nikome nije bilo stalo ak ni toliko da iznosi leeve. etiri naselja bila su potpuno zabrisana Oblani greben. uti grm, Obronak suneva zalaska i Vitica loze. I danas ih moete vidjeti, te tisuama godina stare kolonije zbrisane za samo par mjeseci. A cijelo to vrijeme starjeine njihovih naselja i dalje su davali mladunce na svijet. No, nitko ih nije imao volje hraniti, pa su ili poumirali od gladi ili jurili okolo naokolo poput malih, golih takora. O-oh nakalje se Magnus Ridolph. Prava sramota Tada je ovdje bio nadlean Fred Exman. Po svojoj vlastitoj volji i nahoenju ukinuo je zabranu i rekao im da se tuku i mlate dok im lica ne poplave, a jezici se objese. Ni pola sata kasnije ratovi su ponovo poeli, a domoroci su sretni i zdravi kao ribe u vodi. Ako je to to kaete istina primijeti Magnus Ridolph blago pao sam u tako estu greku ljudi koji poele nametnuti svoje osobne stavove o svijetu i ivotu stvorenjima koja su po samom ustrojstvu naklonjena drugaijima. Clark klimne glavom jo ivlje i otrije naglaavajui istinitost svojih rijei. Ne mogu podnijeti one sadistike prostake u hotelu koji se bogate na raun ratova ali to ja tu mogu? Pogotovo kad ni njihovi gosti nisu bolji: odvratne, bolesne hijene koje uivaju u prizorima smrti i ubijanja.. Magnus Ridolph se odvai na jedan oprezan prijedlog. Koliko sam shvatio, moglo bi se slobodno rei da vi, kao neslubena osoba, kao ovjek, da vi ne biste imali nita protiv da kockanje u krmi Sjenovita Dolina prestane? Ni najmanje odgovori Everley Clark. Neslubeno, smatram da Julius See i Bruce Holpers i njihovi gosti predstavljaju ono najgore od ljudske vrste! Samo jo jedna sitnica ree Magnus Ridolph. Vjerujem da vi govorite i razumijete kokodski jezik? Pa, na neki nain da Clark se pomalo zabrinuto namrti, ali bez zlovolje. Vjerujem da vi shvaate da ja ne mogu dovesti u pitanje slubeni poloaj Kontrolne Slube ovdje? To savreno dobro razumijem. to, dakle, u stvari namjeravate? To u malo jasnije znati nakon to doivim neposredno jedan ili dva kokodska ratnika pohoda odgovori Magnus Ridolph mirno. III Tiha i njena zvonjava probudi Magnusa Ridolpha. On otvori oi u sjetno ljubiasto kokodsko svitanje. Da? promrmlja. Pet sati, gospodine Ridolph odgovori mu hotelski razglas. Prva skupina za dananju borbu kree za jedan sat. Hvala. Ridolph zabaci svoje koate noge sa zranog jastuka na kome je spavao i ostade trenutak sjediti razmiljajui. Tada ustade i nekoliko minuta posveti ustroj sranoj tjelovjebi. U kupaoni on si ispere suta istaem zubiju, utrlja depilator za bradu na obraze, ispere lice hladnom vodom i nanese tonik na svoju urednu bijelu bradicu. Vrativi se u spavau sobu, on iz ormara izvadi neupadljivu sivoplavu odoru s prilino kicokom kapom.

Njegova soba imala je pogled na planinski obronak. Kad je ietao na terasu koja je povezivala sve sobe toga proelja, naleti na one iste dvije ene koje je prologa dana susreo u velikim izretnikim kolima na putu iz Zvjezdane luke. Magnus Ridolph im se nakloni u znak pozdrava, ali one prodoe pored njega ni ne pogledavi ga. Zgromi se smjesta moj gromovnie promrmlja si Magnus Ridolph u bradu i namjesti si jo objesnije svoj upadljivi eir. Vidi, vidi. U predvorju hotela na ploi je stajala obavijest o dogaaju dana: ZBRKA SPRUDA SLONOVAE protiv ZBRKE ISTONOG TITA na Mousovoj Livadi. Sve oklade polau se iskljuivo kad posluitelja. Omjer protiv Spurda slonovae 8:13 Omjer protiv Istonog-tita 5:4 U zadnjih stotinu bitaka Sprud slonovae pobijedio je u 41 susretu, a Istoni tit u 59. Izletnici polaze prema slijedeem rasporedu: Za zauzimanje poloaja 6.00 ujutro Za napad 7.00 ujutro Za samu bitku 8.00 ujutro Strogo je zabranjeno svako mijeanje u tok borbe, kao i provoenje slinih aktivnosti u blizini ratita. Svaki posjetilac koji se oglui na ovo pravilo bit e onemoguen u daljnjem klaenju. Nikakvi izuzeci nee se uvaiti. Na kiosku nedaleko oglasne ploe dvije su upeatljive mlade ene izdavale tikete za klaenje. Magnus Ridolph tiho prijee u restoran. Narui si laki doruak od vonog soka, rolade i kave kojeg pojede tako da mu ostade jo sasvim dovoljno vremena da se prikljui prvoj grupi izletnika. Vozilo za razgledavanje bijae one posebne i udne vrste kakvo se koristi za prevoenje velikog broja ljudi preko neravna i teka zemljita. Sama kabina za putnike bijae objeena debelim kablovima o lebdei zmajkopter koji je letio kojih stotinu i sedamdesetak metara iznad nje. Operater koji je sjedio na nosu vozila upravljao je preko daljinskog upravljaa, pa je tako mogao lebdjeti tiho i glatko na metar i pol iznad tla, kliznuti iznad vodopada, gudura, jezera i ostalih prizora prirodnih ljepota, a da ni buka, ni uskovitlani zrak motora ne smetaju putnike. Mousova Livada nije bila ba tako blizu. Operater prilino naglo podie vozilo da prelete Bazaltnu planinu, a onda klizne niz drugi obronak prema sjeveroistoku. Pi Sagitarius se zakotrlja na nebu poput dinje, a odozdo zasjae svi tonovi kokodsko sivog, zelenog, crvenog, grimiznog i purpurnog, bogati poput kirasianske tapiserije. Doli smo blizu Istonog tita upozori ih posluitelj sladunjavim, medenim glasom. Vidjet ete ga malice zdesna, pokraj one ponosne granitne stijene po kojoj je dobio ime. Ako malo paljivije pogledate, vidjet ete da su vojske Istonog tita ve krenule. Paljivo se nagnuvi naprijed, Magnus Ridpolph opazi smee i ute kolone kako zmijoliko vijugaju krajinom. Iza njih on prvo ugleda visoki stele kako se uzdie sedamdesetak metara u zrak, na vrhu poprskan raskonom pjenastom maglicom ruiastog, crnog i blijedo-zelenog lia. Ispod stelea nalazila se graevina poprilino podrugljivo, uini se Magnusu, nazvana ljudskim jezikom, zbrka. Bila je unjasta oblika, ali u prolazu je Magnus uspio razabrati samo toliko. Vozilo se polako spusti, lebdei iznad drvom pokrivenog komada zemlje i zaustavi se kojih pet metara iznad ravne, zelene livade. Ovo je Mousova Livada poui iz vodi. Na njenoj daljoj strani inoete vidjeti Mousovu Zbrku i njihov stele. Trenutno, oni su zaraeni s Opalnim grotlom, omjeri 9 prema 7 na obje strane,.. Ako pogledate uzdu onih bambusovih stabala, vidjet ete zelene kape ratnika Slonovaina spruda. O njihovoj strategiji mi moemo samo nagaati, ali izgleda da pripremaju veoma zamreni obrambeni poredak. Zar ne moete malo podii vozilo tako da sve vidimo? upita jedan enski glas prilino zajedljivo. Svakako, ako to elite, gospodo Chaim. Stotinu i sedamdeset metara gore kopterovi propeleri zarezae zrak, a kola se

podigoe meko poput leptira noenog dakom vjetra. Evo, vide se i ratnici Istonog tita kako dolaze iza breuljka nastavi vodi. Izgleda da su pogodili strategiju Slonovainog spruda i da e pokuati boni napad... Eno, gledajte! Njegov glas se promijeni i odrazi ivlje zanimanje. Tamo, pokraj bronanog drveta! Izviai su postavili zasjedu... Istoni tit mami izviae Slonovaina spruda u zasjedu... Nestali sa. Oito je dananji kodeks 4, ili moda 36, po kojem je dozvoljena slobodna upotreba oruja bez ogranienja. Spustite nas nie, vozau oglasi se jedan starac nosa nalik malini. S ove visine izgleda isto kao da smo i u hotela Odmah, gospodine Pilby. Vozilo se spusti. Gospoda Chaim glasno mrcne, cokne jezikom i prostrijeli pogledom gospodina Pilbyja. Livada se uzdie prema njima Vozilo se njeno prizemlji na sjajne, tamnozelene puzaice. Tko eli moe produiti pjeice ree vodi. Iz razloga vlastite Sigurnosti nemojte se pribliavati bojitu vie od stotinu metara. U svakom sluaju, odmaralite ne preuzima nikakvu odgovornost ni pod kakvim okolnostima Pourimo otro e gospodin Pilby. Napad e zavriti prije nego mi stignemo. Vodi dobroudno odmahne glavom. Jo pokuavaju nadmudriti jedni druge zauzimajui bolje poloaje, gospodine Pilby. Navlait e se i varati jo dobrih pola sata To je uostalom i osnova njihove strategije: nijedna strana ne eli zapodjenuti boj prije nego se uvjeri da je u najboljem moguem poloaju za to. S tim rijeima on najzad otvori vrata. S Pilbijem na elu nekoliko tuceta promatraa spusti se na Mousovu Livada. Meu njima bijahu i Magnus Ridolph, gospoa Chaim i njena paunasta prijateljica koju je oslovljavala s gospodo Borgage. Budite oprezni, dame i gospodo dovikne za njima vodi. Ne pribliavajte se previe bojitu! Svoj sam novac stavila na Istoni tit ree gospoa Borgage objeenjaki lukavo. Sigurno u malo prigledati da se neto udno ne bi dogodilo. Znalakim okom Magnus Ridolph odmjeri poprite bitke. Bojim se da vas oekuje gorko razoaranje, gospodo Borgage. Po mome miljenju, Slonovain sprud je izabrao jae uporite. Ako zadre svoje desno krilo, popuste malo u sredini i zahvate snage Istonog tita s dvije strane kad oni navale, ne bi trebalo biti puno sumnje u ishod dananjeg susreta. Vjerojatno je predivno biti tako otrouman priapne gospodi Borgage podrugljivo gospodi Chaim. Mislim da vi ne vidite bojite u cijeloj njegovoj perspektivi primijeti gospodin Pilby. Sve to Istoni tit treba uiniti jest zaobii iza onog niza drvea, pa e zahvatiti cijelu pozadinu Slonovainog spruda. Ali ako to uine naglasi Magnus Ridolph ostavit e svoje vlastito zalede nezatieno. Ovdje je vrlo jasno da Slonovain sprud ima prednost s manevarskog aspekta Iza njih sleti drugo izletniko vozilo. Vrata se otvorie i pojavi se uurbana skupina pridolica Dogaa li se ve neto? Tko pobjeuje? Poloaj je jo promjenjiv izjavi Pilby. Gledajte, napadaju! zau se uzvik. Poinje napad! Odjekne pitavi zvuk kokodskih ratnikih himni: iz grla Slonovaina spruda napjev svet i godinama voljeno uvan u Dvorcu Slonovaina Spruda, a njemu nasuprot starovjeni borbeni poj Istonog tita. Niz obronak stutie se ratnici Istonog tita, jurei napol pognutih tijela. Sukob, mukli udarac i zveket borba. Sudar malih tjelesa, suhi apat noa o koplje, promukla nareenja voa jedinica i skvadronita. Naprijed i natrag, zeleno i crno mijealo se s naranastim i bijelim Mala su tijela padala rasjeena i raskomadana, odsjeene ruke i noge letjele su na sve strane. Male crne oi gasile su se i umirale. Stotine dua pojurilo je zajedno, izmijeano i bez razlike, prema Dvorcu s druge strane neba Naprijed i natrag pomicahu se stjegonoe oni koji su u svojim rukama nosili izdanke svetog stelea i ije e zarobljavanje znaiti poraz za jedne, a pobjedu

za druge smione ratnike.

Na povratku u hotel gospoda Chaim i gospoa Borgage sjedile su mrzovoljno i potiteno postrance, dok je gospodin Pilby mrko zurio kroz prozor. Na neki nain obrati mu se Magnus Ridolph prijazno i razgovorljivo ovakve bitke su ak pomalo zamorne jednom strategu-amateru poput mene. Ne treba vie od jednog pogleda na cijelu situaciju pred vama da vam vae prijanje znanje i uenje pokae prirodan i jedini ishod. Jednako prirodno, nitko od nas nije nepogreiv i nepobjediv, ali uz pretpostavku jednakih snaga i jednako dobrog vodstva, moemo samo pretpostaviti da e onaj na boljem poloaju i pobijediti. Pilby spusti glavu i stade grickati vrh svog brka Gospoa Chaim i gospoa Borgage zagledae se u krajolik pod sobom s iznenadnom opinjenou i zanimanjem. Osobno nastavi Ridolph ja se nikad ne kockam. Ja se divim neobuzdanom napadu na samu sudbinu, na na usud, a ne poniznom moljakanju i neodlunosti tipinog kockara. Ali, bez obzira na to, suosjeam sa svima vama u vaim gubicima. Nadam se da nisu bili preveliki? Ponovo mu nitko ne odgovori. Isto tako je Magnus Ridolph mogao govoriti praznom vozilu. Nakon nekoliko trenutaka gospoda Chaim promrrmija neto neujno svojoj paunolikoj gospodi Borgage, a gospodin Pilby Ko vie mlitavo klone u svome sjedalu. Ostatak puta proe u tiini. Nakon skromnog ruka od uzgojene bylandijske bjelanevine, zelene salate i sira, Magnus Ridolph ueta u predvorje hotela i pogleda najavu sutranjeg boja. Natpis je glasio: SUTRANJA NAJAVLJENA BITKA: ZBRKA BREULJKA VINOVE LOZE protiv ZBRKE OLUJNOG RTA blizu Stola Ruiastog kamena. Omjeri protiv Zbrke Breuljka vinove loze 1:3 Omjeri protiv Zbrke Olujnog rta 4.1 Sve oklade moraju se poloiti kod posluitelja. U posljednjih stotinu susreta, Zbrka Breuljka vinove loze pobijedila je 77, a Zbrka Olujnog rta 23 puta. Okrenuvi se, Magnus Ridolph naleti doslovce na Juliusa See koji mu bijae stao iza lea, ljuljajui se na petama svojih cipela i vrsto stiui fruke iza lea. Pa, Ridolphe, moda razmiljate o tome da okuate sreu? Magnus Ridolph kimne glavom. Oklada poloena na Zbrku Olujnog rta mogla bi se pokazati unosnom. Tono. S druge strane, Breuljak Vinove loze je nedvojbeni prvak u tom sukobu. To vam i oglasna ploa kae. Kako biste se vi osobno kladili, gospodine See? upita Magnus RiIdolph nevinim i bezazlenim glasom. Ja osobno se ne kladim. Ja radim 23 prema 77. O, znai da vi onda niste kockar? Nisam, ni na koju god stranu okrenete. Ridolph ponovno klimne i zamiljeno pogleda prema stropu. Obino i ja to tvrdim za sebe ree. Ali ovi ratovi pruaju strategu-amateru neponovljivu priliku da provjeri svoje sposobnosti, pa bih moda mogao jednom napustiti svoje ivotne principe stare koliko sam i ja star za ljubav provjere i potvrde svojih teorija. Julius See se okrene. Zato smo mi ovdje. Postoje li ikakova ogranienja na visini oklade? See zastade i pogleda ga preko ramena. Obino kaemo da je stotinu tisua minuta naa maksimalna isplata. Magnus Ridolph i po trei put klimne. Hvala. On se uputi preko predvorja u knjinicu. Na jednom njenom zidu visjela je zemljopisna karta planeta, a crveni kruii oznaavali su poloaj svakog naselja ratnika.

Meu njima Magnus Ridolph pronae Breuljak Vinove loze i Olujni rt, a zatim i Stol Ruiastog kamena koji se nalazio kraj jednog rukavca Zmajevog zaljeva. Magnus Ridolph zatim prie policama i nae reljefnu kartu toga podruja koje je tako privuklo njegovu panju. Uzme kartu, odnese je na oblinji stol i pola sata provede u dubokom razmiljanju. Zatim ustade, spremi kartu, bezbrino proeta kroz predvorje hotela i izae na sporedni ulaz Voza kojeg je unajmio prole veeri za let do ureda Kontrolne slube ustro ustade. Dobra veer, gospodine Ridolph pozdravi ga. Jeste li za jo jednu vonju? Pa, kad me pitate, ba i jesam prizna Magnus Ridolph srdano, Jeste li slobodni? Bit u za koji trenutak, im predam svoj dnevni izvjetaj. Zamiljeno se Ridolph zagleda za pilotom koji je urno odlazio. Tiho prie glavnom ulazu. Iz zaklona otvorenih vrata gledao je kako pilot prilazi Bruceu Holpersu i neto mu urno govori i objanjava. Holpers provue svoje bijele mrave prste kroz onu rijetku crvenu kosu i izda pilotu niz uzrujanih uputstava. Ovaj mudro klimne glavom i okrene se, a Magnus Ridolph se vrati na mjesto gdje ga je pilot i ostavio. Pilot je ve ekao kraj broda. Iao sam se javiti Clarku da dolazim ree ivahno i poletno. Ako se sluajno vozilo pokvari ili se desi to drugo, shvatit e na poloaj i znati gdje da nas trai. Pilotove ruke oklijevajui zastadoe na upravljau. Ima li ikakove divljai na Kokodu? upita Magnus Ridolph. Nema nikakove, gospodine. Uope nema. teta. A ja sam ponio sa sobom mali revolveri nadajui se da u moda zaraditi kakav trofej ili dva... No, moda uspijem nabaviti kakvo domorodako oruje. To je malo vjerojatno, gospodine. U svakom sluaju srdano i s puno volje predloi Magnus Ridolph kako bi bilo da ja ipak drim revolver u pripravnosti, ako ste se sluajno zabunili? Pilot ne odgovori, nego se ukoeno zagleda ravno preda se. Magnus Ridolph se uspne na stranje sjedalo. Pa krenimo onda u Kontrolnu slubu! usklikne poletno. Odmah, gospodine Ridolph. IV Everley Clark pozdravi svog posjetioca poneto podozrivo. Kad se Ridolph smjestio u pletenoj stolici od iblja, Clarkove oi zavrludae svagdje po sobi, samo da izbjegnu oi tog kasnog gosta. Magnus Ridolph zapali jednu aromatique. Jesu li oni titovi na zidu domorodake rukotvorine? upita. O, da, jesu hitro prihvati Clark. Svako njihovo naselje ima svoje odreene boje i znakove. Oima jednog Zemljanina, uzorci izgledaju sasvim nevezano i sporadino nabacani, ali naravno i neizbjeno, kokodska simbolika bit e neto jedinstveno i samosvojno... Prekrasna zbirka. Ima li uope cijenu? Sumnjiavao se Clark zagleda u titove. Ne bih se volio rastati s njima, iako mislim da bih mogao nabaviti nove promrmlja. Teko se dolazi do njih. Za svakog pojedinog utroeno je mnogo tisua radnih sati. Svoj lak oni proizvode poprilino munim i sporim postupkom, ugraujui boje u postolje pripremljeno od raskuhanih poginulih. Znai tako se rjeavaju tolikih tjelesa! klimne Ridolph s razumijevanjem. Da. Taj obred treba vidjeti! U vezi tih titova... Biste li pristali na deset tisua minuta? Na Clarkovom licu odrazi se neodlunost. Uzrujano, naglo on zapali cigaretu. Da, morao bih pristati na deset tisua minuta. Ne mogu si priutiti da to odbijem. Bila bi prava sramota liiti vas posjeda stvari koje oito toliko cijenite i do kojih vam je toliko stalo odvrati Magnus Ridolph pomno razgledavajui svoje njegovane, fine ruke. Ako vam deset tisua minuta toliko znai, zato se ne kockate u onoj krmi? S vaim poznavanjem kokodskog ivota, s posebnim

informacijama koje biste vi mogli dobiti... Clark odmahne glavom. Ne moete pobijediti uz onakve omjere kakve oni daju. To je isto peruanje naivina, to klaenje u hotelu. Tako? Magnus Ridolph se namrti. Znate, moglo bi se utjecati na tok bitke. Sutra se, na primjer. Breuljak Vinove loze sukobljava s Olujnim rtom, i to na Stolu Ruiastog kamena. Omjeri protiv Olujnog rta su sasvim privlani. Izgubili biste i gae na tapu ako se kladite na Olujni rt zatrese Clark glavom. Svi njihovi veterani su otili u Piritski pohod. Olujni rt bi mogao pobijediti promrmlja Magnus Ridolph zamiljeno ako mi se malo pripomogne. Clarkovo ruiasto lice nadme se od zaprepatenja i brige poput bundeve. Ja sam slubenik Commonweltha! Nikako ne mogu sudjelovati u neem takvom! To je upravo nezamislivo! Svakako, ne radi se o prijedlogu na kojeg treba tako olako pristati spremno se sloi Magnus Ridolph. O svemu treba nadasve paljivo razmisliti. Na neki nain, pomislite, ciljevima i principima Commonweltha najvie bi odgovaralo kad bi hotel Sjenovita dolina nestao s lica planeta Kokod. Ili bar njegova sadanja uprava u najmanju ruku. Financijsko oneposobljavanje nepoeljnih sredstvo je borbe kao i svako drugo. A ako mi, sluajno, usput neto zaradimo nitko u svemiru nas ne bi mogao s pravom prijekorno pogledati, zar ne? Pogotovo ako bi se va udio u postizanju toga cilja paljivo drao u pozadini... Clark gurne ruke duboko u depove i dugim se pogledom zagleda u Magnusa Ridolpha. Ne mogu ni zamisliti da bih se svojevoljno doveo u poloaj da stanem na stranu jednog naselja protiv drugog naglasi. Da to uinim, i to malo utjecaja to ga imam na Kokodu nestalo bi poput pare na suncu! Povrijeeno Magnus Ridolph zatrese glavom. Sve se bojim da vi sada zamiljate nas dvojicu kako s kopljem u rukama mariramo u prvim bojnim redovima. Ne, ne, moj prijatelju, uvjeravam vas da ne namjeravam nita tako smjelog! Pa to onda, dovraga kljocne Clark razdraeno u stvari namjeravate? Palo mi je na pamet da, ako postavimo nekoliko kuglica osjetljivog eksploziva kao to je praskava ivina mjeavina, nitko ne bi mogao okriviti nas ako sutra vojske Breuljka Vinove loze sluajno nagaze na njih i smetu se. Odakle da znamo kamo treba postaviti te kuglice? Ja mislim da... Magnus Ridolph omalovaavajui odmahne rukom. Priznajem da ja pokazujem odreeno, iako amatersko, zanimanje za vojnu strategiju. Stoga potpuno preuzimam odgovornost za taj dio naeg plana. Ali ja nemam nikakve praskave ive! uzvikne Clark, uviajui gotovo da nema kud. Nemam nikakvog eksploziva! Ali laboratorij imate, zar ne? Clark uvidje da je izgubio i zadnje mrvice razloga u svoju obranu. Nevoljko, on najzad popusti. Teko da biste ga tako mogli nazvati proguna. Da moda meu reagensima u njemu nemate i praskavu natrijevu kiselinu i jod? Pa, imam, ali... Bacimo se onda na posao. Nita na svijetu nam ne bi moglo bolje posluiti! Idueg poslijepodneva Magnus Ridolph je sjedio u vanjskoj kavanici s krasnim pogledom na Sjeriovitu dolinu. Desnom je rukom njeno drao jajoliki pehar pun mathedonskog vina, a lijevom svoju omiljenu laku cigaru. Okrenuvi glavu, on stade promatrati dolazak Juliusa Seea kojeg je u korak pratio njegov suhonjavi, sablasni, crvenokosi kompanjon Bruce Holpers. Seeovo lice sve se sastojalo od slojeva: mrlja crne kose, naborano, izbrazdano elo, upave jake obrve, oi nalik uzanim mranim prorezima, blijeda gornja usna, zatim usta, pa iroka vilica pepeljasto-boleljive boje. Magnus Ridolph im ljubazno klimne glavom u znak pozdrava. Dobra vam veer, gospodo doeka ih razgovorljivo. See naglo stade, a isto to uini dva koraka kasnije i Bruce Holpers Moda mi moete rei ishod dananje bitke? upita Magnus Ridolph.

Upustio sam se u malu okladu, prekrivi pri tom naviku staru mnogo godina, ali do sada nisam jo doznao jesu li mi bogovi sree bili skloni ili ne. Gle, gle grleno promumlja See. Sad se jo nazivate i bogovima sree! Magnus Ridolph ga pogleda s izrazom otvorenog i nevinog uenja. Gospodine See, inite mi se zabrinuti. Nadam se da je sve u redu? Oh, nita posebnog, Ridolphe. Imali smo osrednje lo dan danas, ali to se poravnava s naim dobrim danima. Kako tuno... Pretpostavljam stoga da je favorit pobijedio? Ako je tako, moja je mala oklada propala. Vaa mlada oklada od 25.000 munita, ha? I jo kojih pola tuceta drugih istih takvih oklada poloenih po vaem naputku? Veoma ozbiljno Magnus Ridolph pomiluje svoju bijelu bradicu. Vjerujem da zaista jesam spomenuo u nekoliko navrata da smatram omjere protiv Olujnog rta zanimljiva, ali sad mi kaete da je Breuljak Vinove loze poistio poprite bitke. Bruce Holpers ispusti pridavljeni zvuk nalik suhom kvocanju, ali ga ne uspije uobliiti u govor. Dajte prekinite s komedijom, Ridolphe! hrapavo ree See. Pretpostavljam da namate pojma da je niz tajanstvenih eksplozija (Nagaznih mina, najzad uspije ubaciti Holpers, da nazovemo stvari njihovim pravim imenom!) toliko pomutio redove Breuljka Vinove loze da je Olujni rt njima jednostavno pomeo Stol Ruiastog kamena. Magnus Ridolph se naglo uspravi na stolcu. Govorite li stvarno ozbiljno?! usklikne. Znai da sam ipak dobio! Julius See najednom postade sav meden, a Bruce Holpers, ljuljajui se sad na pete, sad na prste svojih cipela, bespomono pogleda prema nebesima. Naalost, gospodine Ridolph, toliko se ljudi kladilo u velike svote na Olujni rt da smo se nali bez gotovine da svima isplatimo dobitke. Morat emo vas stoga zamoliti da primite svoj dobitak u vidu stana i hrane. Ali gospodo! pobuni se Magnus Ridolph. Stotinu tisua munita! Morao bih ostati ovdje do sudnjeg dana! See odmahne glavom. Ne po naim novim specijalnim Ridolph cijenama. Slijedea tura kree za pet dana. Va raun sada iznosi 20.000 munita dnevno. Tono 100.000 munita, zar ne? Bojim se da mi je va smisao za alu malo teko probavljiv ledenim glasom ree Magnus Ridolph. Ni ne namjeravamo vas nasmijavati odvrati See. Razveseljavamo samo sami sebe. Postaje mi nevjerojatno zabavno. A tebi, Bruce? Ha, ha, ha! nasmije se Holpers od srca Magnus Ridolph dostojanstveno ustade. Ipak mi ostaje ono klasino utoite. Napustit u vae neukusno i pretjerano svratiste. Sada i See dozvoli osmijehu da mu razvue usne. A kamo biste to otili? upita Valjda u Zbrku Olujnog rta podsmjehne se Holpers. Ionako mu mnogo duguju. U vezi stotinu tisua munita koje mi dugujete, pristat u na priznanicu. I nije li ba udno da je upravo stotina tisua munita gotovo tono koliko sam izgubio u propasti Vanjskog Kraljevskog za nekretnine i investicije? See se kiselo nasmijei. Zaboravite Ridolphe, odustanite ve jednom. Jednostavno, posao koji vam nije upalio i gotovo. Magnus Ridolph im se nakloni i odmarira na svoju stranu. See i Holpers ostadoe na mjestu zurei za njim. Holpers ponovo ispusti zvuk slian ovjeku koga mue polipi. Misli da e stvarno iseliti? upita. Nema razloga zato bi progunda See. Ionako nee vidjeti tih sto tisua. Bilo bi mu pametnije da se onda bar ne izlae dodatnim neugodnostima. Ja bih pak elio da ode. Nekako me uzrujava. Jo jedan dan poput dananjeg bi nas zbrisao iz ovog posla. est stotina tisua munita... Mnogo papira da nestane u deset minuta.

 Povratit emo mi to... Moda bismo i mi mogli malo urediti koju bitku, dvije. Holpersovo konjsko lice jo se vie objesi i on iskesi zube. Nisam siguran da bi to bila dobra zamisao. Prije nego se snade, Kontrolna sluba Commonwelthawa bi... Ba! frkne See. to nam moe Kontrolna sluba! Clark je onaj koji sjedi u vatri, a jo mora i vaditi kestenje. Da, ali... Samo prepusti sve meni. Tada se vratie u predvorje hotela. Tu ih doeka recepcionar koji ih urno pozove k sebi. Gospodin Ridolph se upravo odjavio! uzvikne uzbueno. Nije mi jasno kamo e... See ga prekine ustrim pokretom. to se mene tie ree moe kampirati pod steleom ako ba hoe. Magnus Ridolph se zavali u najudobnijem od naslonjaa Everlyja Clarka i zapali cigaretu. Clark ga je odmjeravao pogledom istovremeno opreznim i ratobornim. Postigli smo taktiku pobjedu ree Magnus Ridolph i doivjeli strateki poraz. Nelagodno Everley Clark skupi obrve. Ne mogu rei da vas razumijem Mislio sam.. Smanjili smo financijsku mo krme Sjenovita dolina i time protivniku nanijeli ozbiljnu tetu. Ali, udarac nije bio odluujui, pa je stoga sindikat jo sposoban za svoj sramotni ivot. Nisam mogao unoviti svojih stotinu tisua munita, a takoer su me prisilili da se povuem s podruja maksimalnog angamana. Po tim znacima moemo s poprilino sigurnou ustvrditi da na najglavniji cilj nije postignut. Pa prihvati Clark znam da je bolno priznati poraz, ali mi smo uinili sve to smo mogli i vjerujem ak da nitko drugi ne bi mogao uiniti vie od toga. A s obzirom na moj poloaj, moda i nije tako loe da... Ako dozvolimo stvarima da ostanu takve kakve su sada naglasi Magnus Ridolph mogli bismo dozvoliti jedno malo oputanje. Ali, bojim se da smo previe uznemirili Seea i Holpersa i da oni nee samo tako ostati sjediti skrtenih ruku. S rastuom zabrinutou Everley Clark pogleda Magnusa Ridolpha. to oni mogu? upita ne previe sigurnim glasom. Ja sasvim sigurno nisam... No, Magnus veoma ozbiljno zatrese glavom. Moram priznati da su me i See i Holpers optuili zbog postavljanja mina koje su natjerale u bijeg Breuljak Vinove loze. No, priznanje krivnje bilo bi in ovjeka veoma bezazlena i prostoduna uma. Prirodno, ja sam izjavio da nemam nikakve veze s time. Ustvrdio sam da nisam imao ni prilike uiniti neto slino i da e, tovie, slubenik Ekoloke kontrole na Hesperopnisu zakleti da u mojoj prtljazi nije naao ni najmanjeg traga eksploziva ili sredstva koje bi se moglo upotrijebiti u sline svrhe. Vjerujem da sam dosta uvjerljivo odigrao nevino optuenog. Jo vie uznemiren, Everley Clark stisne ake i ispod glasa zvizne kroz zube. Bojim se nastavi Magnus Ridolph zamiljeno ga gledajui preko sobe da e si uskoro postaviti oita pitanja. S kime se Magnus Ridolph sastao tako tajnovito i u etiri oka od svog dolaska na Kokod?, Tko je, osim Magnusa Ridolpha, jo javno izrazio svoje nezadovoljstvo postojanjem svratita Sjenovita dolina? Everly Clark ustade i stade nemirno koraati naprijed natrag sobom Bojim se, takoer, nastavi Ridolph ne uzbuujui se previe da e ta pitanja, kao i odgovore koji im ve kako-tako padnu na pamet, ukljuiti u albu koju spremaju za Glavnog nadzornika u Methedeonu. Clark tada klone u stolicu i zabulji se u Magnusa staklastim oima Zato li sam samo dozvolio da me uvuete u ovo? upita upljim glasom. Sada Magnus Ridolph ustade iz svog udobnog naslonjaa i polakim korakom stade premjeravati sobu, zamiljeno si gladei bradicu. Priznajem da dogaaji nisu krenuli tokom koji bismo mi odabrali promrmlja. No, stratezi, amateri ili ne, moraju biti spremni na povremena

nazadovanja Nazadovanja! zatuli Clark. Ja sam uniten! Osramoen! Izbaen iz Kontrolne slube zauvijek! Dobar strateg nuno je slobodouman i savitljiv nastavi mozgati Magnus Ridolph. Izvan svake sumnje je da sada moramo promijeniti na nain dosadanjeg razmiljanja. Na primarni cilj, dakle, postaje, spasiti vas od sramote, gubitka posla i mogueg krivinog gonjenja Clark si rukama umorno pokrije lice. Ali... to moemo? Vrlo malo, sve me je strah iskrenim glasom mu odgovori Magnus. Clark nekoliko trenutaka nastavi pukati cigaretu i s puno sumnje protresti glavom. Postoji jedna linija napada koja bi se mogla pokazati djelotvornom... Da, ini mi se da vidim traak svjetla! Kako? Na koji nain? Ne namjeravate valjda priznati? Nikako otpovrne Magnus Ridolph. Time bismo malo postigli, ako i to. Naa jedina nada je u tome da ocrnimo svratiste Sjenovita dolina. Ako uspijemo dokazati da njima na srcu ne lee najbolji interesi kokodskog naroda, mislim da moemo daleko dogurati u pravcu slabljenja njihova poloaja. Da i jest tako, mi ipak... Kad bismo mogli pribaviti kameno postojan i nepobitan dokaz, na primjer, da Holpers i See zlonamjerno koriste svoj poloaj kako bi nanijeli tjelesne povrede domorocima, mislim da biste se mogli smatrati osveenim. I meni se ini. Ali, ne ini li vam se to, pa, nepraktino? See i Holpers su uvijek padali jedan preko drugog u nastojanju da sprijee upravo takav dogaaj. To sam i mislio. Nego, kako domoroci zovu krmu Sjenovita dolina? Zovu je Naselje Velikog trga. Najednom mi je palo na pamet da bismo morali nekako urediti da se jedan rat povede na samom svratitu, to e svakako prisiliti Holpersa i Seea da protiv ratnika Kokoda i sami primijene nasilje! Everley Clark odmahne glavom. avolski teko upozori Magnusa. Cini mi se da vi ne razumijete potpuno psihologiju tih plemena. Borit e se dok ne popadaju na noseve samo zato da zarobe onaj sudbonosni novi izdanak drugog naselja, onu mladicu svetog stelea, naravno. Ali, nita drugo ih nee pokrenuti, navesti ili na bilo koji drugi nain natjerati na pohod. Pa dobro prihvati Magnus Ridolph. U tom sluaju va je poloaj bezizlazan. Kao sluajno on zastade ispred Clarkove zbirke titova. Porazgovarajmo o ugodnijim stvarima predloi. Everley niim ne pokae da ga je uo. Magnus Ridolph pobono vrcima prstiju pomiluje jedan tit. Izvanredna tehnika proape. Bez premca jedinstvena u svom mom dosadanjem iskustvu. Ova ravo naranasta valjada pripada okerima, zar ne? Everley Clark ispusti jedan pridavljeni, nerazumljivi zvuk. Uistinu predivna zbirka nastavi Magnus Ridolph. Iskreno govorei, ako stvari s ovim naim malim posliem pou sa zla na gore, vjerujem da e vam ipak dozvoliti da si zidove elije u pokrajinskoj Kaznionici ukrasite po svojoj vlastitoj elji. Mislite da e ii tako daleko? upita Everley Clark napetim glasom. Ridolph pitanju posveti nekoliko trenutaka ozbiljnog razmatranja Od sveg se srca nadam da nee ree tada. Makar ne vidim kako mi to moemo sprijeiti osim... znaajno on podie kaiprst kaem osim ako. to? zakrekee Clark. Pa to je upravo smijeno jednostavno. udim se naoj vlastitoj tuposti! to to? to? Ta, govorite ve jednom, ovjee! Upravo sam smislio jedan siguran nain na koji ratnike moemo navesti da se bore u svratitu Sjenovita dolina! Clarkovo lice se ponovo objesi beznadno. Oh, to. Pa kako mislite? Svratiste Sjenovita dolina, ili Naselje Velikog trga ako hoete, mora izazvati ratnike Kokoda na ratni sukob. Izraz lica Everlyja Clarka postade zbunjeniji no ikad. Ali to jedino ne dolazi u obzir. Ne mislite valjda da bi Holpers i See...?

 Doite Magnus Ridolph ree ustajui ponovo. Mi emo se imenovati njihovim posrednicima i predstavnicima. Clark i Magnus uputie se prema koljkinom nizu. S njihove desne strane, mirni plavocrni ocean pretvorio se u namrekano more poljupia s tuenim slatkim vrhnjem. S lijeve strane nadimahu se Skriveni breuljci. U pozadini se ponosito uzdizao velianstveni stele dvorca koljkina niza, a ispred je k nebesima stremio gotovo jednako upeatljivi stele dvorca Morskog kamena prema kome oni usmjerie svoje korake. Na plai su vjebale trupe mladih ratnika. Veterani iz stotina bitaka, sad ukoeni, tvrdih udova i vorugavih zglobova sputali su se iz ume nosei svenjeve prua za koplja. Pred vratima nastambe ratnika djeca jurcala su prainom poput malih takora. Ovo mi se ni najmanje ne svia promuklo promrmlja Clark. Ako se ikada prouje... Je li takva pretpostavka logiki odriva? upita ga Magnus Ridolph. Vi ste jedini ovjek u svemiru koji govori kokodski jezik. A ako doe do ubijanja, do krvoprolia? Ne vjerujem da hoe. Ali nije nemogue. I pomislite samo na te male ratnike... Oni e podmetnuti svoja lea. Magnus Ridolph strpljivo uzdahne. Ve smo do u sitnice raspravili o tim stvarima podsjeti Clarka mueniki. Neu odustati promrmlja ovaj jadno. Ali neka nam Gospod pomogne ako.... Hajdete, hajdete! usklikne Magnus Ridolph. Priimo stvarima s vie povjerenja! Unaprijed se uticati za oprost vaem boanstvu teko da e nam podii moral i hrabrost. Radije recite kakav je postupak kod izazivanja rata? Clark prstom upre u jednu objeenu drvenu plou obojanu jednim od tradicionalnih kokodskih uzoraka. Ovo je Ploa najava objasni. Sve to trebam uiniti je... Pa, gledajte me. On prie ploi, uzme koplje iz ruku jednog zaprepatenog ratnika i odluno udari njime po ploi. Duboki, ugodni zvuk odjekne iz nje. Tada Clark odstupi korak i kroz njegov nos potee niz pitanju gajdi slinih slogova kokodskog jezika. Na vratima se pojavi desetak zaprepatenih ratnika koji ga stadoe poljivo sluati. Clark zaokrui svoj govor, okrene se i vukui noge kroz prainu krene prema velianstvenom steleu Morskog kamena. Ratnici ga promatrahu ne uzbuujui se. Iz stelea provali najednom bujica slogova. Clark joj odgovori poduim govorom, okrene se na peti i vrati k Magnusu Ridolphu. elo mu bijae oroeno znojem, a lice umorno i bezvoljno. Eto, gotovo je. Sve je sreeno. Sutra ujutro kod Naselja Velikog trga. Izvrsno ustro ga pohvali Magnus Ridolph. Idemo sada do koljkina niza, pa do Kamene rijeke i onda do Dugine pukotine. Posvadat ete i zaratiti cijelu planetu zastenje Clark. Upravo tako prizna Magnus Ridolph. Kad zavrimo kod Dugine pukotine, moete me iskrcati negdje blizu krme Sjenovita dolina. Imam tamo, naime, jo neka neobavljena posla. Clark ga pogleda postrance, sumnjiavo. Kakvog to posla? upita podozrivo. Moramo biti praktini objasni Magnus Ridolph. Jedna od nezaobilaznih i nunih toaka u svakom kokodskom ratnom sukobu jest osvajanje svetog izdanka protivnikog stelea, to i jest samo sredite svih napora i nastojanja obaju zaraenih strana. Kako ne moemo po zdravom razumu oekivati ni od Holpersa ni od Seea da postave stele, morat u se sam pobrinuti za to, zar ne? Ridolph laganim korakom doeta do Sjenovite doline i prie hangaru u kome su bila vozila svratita. Iz sjene jednog od fantastinih kokodskih drva on izbroji est vozila: tri za sve namjene, dvoja zrana kola poput onih koja su ga prevozila do ureda Kontrolne slube i jedno sjajno, crveno sportsko vozilo koje je veoma oito bilo osobno vlasnitvo bilo Seea, bilo Holpersa. Ni uvara hangara ni pilota nije bilo na vidiku. Pa, lako im je moglo biti ve vrijeme veeri! Bezbrino Magnus Ridolph doeta naprijed tiho zviduui jednu pjesmicu koja je u to vrijeme bila rado sluana u tim dalekim, pokrajnim vodama.

Naglo prestade zvidati i krene bre. Pomno, ak sitniavo krijui ruke komadom stare krpe, on skine poklopce s motora svih izletnikih vozila, neto povadi iz njih, a to isto uini i sa zranim kolima. Kod vitkog sportskog vozila on zastade i stade ga odmjeravati kritinim pogledom. Stvarno privlane stvarice pomrmlja si u bradu. Sasvim bi dostojno mogla posluiti svrsi koju imam na umu. Od odgurne vrata i naviri u unutranjost letjelice. Kljua, naravno, nije bilo u starteru. Iza njegovih lea odjeknue koraci. Hej! usklikne jedan grubi glas. to to radite s kolima gospodina Seea? Magnus Ridolph se izvue iz vozila ne pokazujui ni najmanjeg znaka urbe. Ovako odoka ree na koliko biste procijenili vrijednost ovog vozila? ovjek zastade, strijeljajui ga pogledom i podozrivo. Na previe da bi ga se prepustilo nebrizi proguna. Magnus Ridolph klime kao da potpuno shvaa njegov poloaj. Moda na trideset tisua munita? upita. Trideset tisua na Zemlji. Ovo je Kokod. Razmiljam o tome da ponudim Seeu stotinu tisua munita izjavi Magnus sveano. ovjek zbunjeno mirne. Bio bi lud da ne prihvati. I ja tako mislim uzdahne Magnus Ridolph. Ali prije toga elio sam se uvjeriti u kakvom je stanju vozilo. I sve se bojim da je podosta zaputeno. Nemojte se kladiti u to prezirno frkne ovjek. Magnus Ridolph se namrti. Ova cijev nije daleko od pucanja upozori. Jasno se to vidi po patini uz ocaklinu. Ni sluajno! rikne ovjek. Ova letjelica plovi kao san! Ridolph svejedno uporno odmahne glavom. Ne mogu ponuditi Seeu dobru svotu za neispravno vozilo... Nee biti ba oduevljen ako mu propadne prilika za povoljnu prodaju. Njegov sugovornik smjesta promijeni boju glasa. Kaem vam da je cijev dobra kao da je pozlaena... ekajte, pokazat u vam. On iz depa izvue sveanj kljueva, odabere jednog i gurne ga u prorez startera. Letjelica lagano zadrhta i podie se s tla eljna slobodnijih visina. Vidite? to sam vam rekao? Magnus i dalje zadri neobino sumnjiav i nepovjerljiv izraz lica. Za sada se ini da radi prilino dobro promrmlja. Znate to, poite vi lijepo na telefon i recite gospodinu Seeu da u povesti njegova kola na pokusnu vonju, na zadnju provjeru... Gospoa Chaim probudi svoju paunoliku prijateljicu gospou Borgage prilino ranije nego obino. Pouri, Altamiro ree ovih zadnjih nekoliko jutara toliko kasnimo da proputamo najbolja mjesta u izletnikom vozilu! Gospoda Borgage izae u susret hitnji u njenom glasu pourivi sa svojim jutarnjim ureivanjem. U kratkom razmaku jedna iza druge, dvije se dame pojavie u predvorju hotela. Igrom neke udne sluajnosti, obje su nosile kostimie tamnozelene boje, boje za koju je svaka smatrala da onoj drugoj uope ne pristaje. Zastadoe kraj oglasne ploe kako bi provjerile omjere snaga u dananjem ratu, a onda krenue u blagovaonicu. U urbi dorukovae i smjesta se uputie prema platformi za ukrcavanje. Gospoda Borgage, zastavi da doe do daha kao i da udahne svjeeg jutarnjeg zraka, zime prema krovu svratita. Gospoa Chaim je poprilino nestrpljivo pogleda preko ramena. U to si se sad pak zagledala, Altamiro? Gospoa Borgage prstom pokae u pravcu svoga zanimanja. Opet onaj neugodni ovjeuljak Ridolph... Nije mi jasno to sada smjera. Kao da na krov postavlja neke granice, to li? Gospoda Chaim nestrpljivo onjui zrak i mrcne.

 Mislila sam da ga je uprava izbacila ree. Nije li ono zrani auto gospodina Seea na krovu iza njega? Zaista ne bih znala odvrati gospoda Chaim slijeui ramenima. Vrlo malo se razumijem u takve stvari. Ona se okrene prema platformi za ukrcavanje, a gospoda Borgage poe njenim primjerom. Tu jo jednom naletjee na prepreku, ovoga puta u liku pilota. Njegova odjea bijae strahovito neuredna i razdrljena. Na licu su jasno iskoili tragovi udaraca i ogrebotina. Jurei onako uznevjereno, on naleti ravno na dvije u zeleno odjevene dame, zaplete se medu njih, oslobodi i produi svoju bezglavu jurnjavu ni ne pomislivi da bi se trebao ispriati. Gospoda Chaim uzavre ljuto od takvog ponaanja. No, zaista nikad ne bih...! zausti okreui se i buljei za pilotom. Je li taj ovjek poludio? Gospoa Borgage koja je istegla vrat da vidi koji je to izvor tolikog pilotovog uzbuenja, ispusti najednom otar vrisak. to je sad pak tebi? otrese se gospoda Chaim sad ve potpuno uzrujana. Gospoda Borgage je samo panino zgrabi za ruku svojim koatim prstima. Gledaj procijedi. V Tokom slubene istrage koja je uslijedila, Everly Clark, slubenik Kontrolne slube Commonvveltha na planetu Kokod preveo je izjavu jednog neposrednog oevica. Ja sam Joe 234, vodnik Petnaeste brigade, zvane Fanatici, u slubi nepobjedivog naselja koljkina niza. Mi smo navikli na napade Topaza i na oajnika mudrovanja i mudrijaenja Zvjezdanog prijestolja. Stoga nas zasjeda to su nam je pripremili divovski ratnici naselja Velikog trga nije ni najmanje iznenadila. Pribliivi se mjestu borbe u primarnoj formaciji 17 glasio je dalje izvjetaj zaobili smo mjesto na kojem je bilo nekoliko leteih naprava, opkolili ga i istjerali odande straara uhodu. Napali smo ga mlatei naim kopljima, te je on uskoro pobjegao i prikljuio se svojim vlastitim snagama. Nastavivi, sukobili smo se s prvim obrambenim linijama koje su se sastojale od dva prilino nedjelotvorna ratnika u odorama od zelene tkanine. I njih smo takoer izmlatili prema konvenciji 22 koja je vaila toga dana. Isputajui uasne krikove, ta dva ratnika su se povukla navlaei nas prema unaprijed postavljenim poloajima unutar samog Velikog trga. Visoko na krovu uzdizao se stele sa svojim izdancima gdje su ga svi jasno mogli vidjeti! Barem nas tamo nije oekivala nikakva varka! Na strateki problem jasno se uobliio: kako da najlake potuemo otpor i osvojimo krov. Odluili smo se za frontalni napad. Dat je i znak za pokret. Mi ih Petnaeste prvi smo pregazili isturene obrane protivnika dvostruke ploe debelog stakla koje smo porazbijali kamenjem. Zatim smo naili na sranu obranu koja nas je na trenutak odbacila. No, u tom kritinom trenu dolo je do diverzije u obliku jedinica iz Kamene rijeke koje su, kako sada znamo, ratnici Velikog trga nepromiljeno i brzopleto izazvali za isti dan. Ratnici Kamene rijeke uli su kroz niz tankih, bijednih vratiju okrenutih prema planini, a u tom trenu branitelji Velikog trga prekrili su konvenciju 22 prema kojoj neprijatelja valja svladati udarcima koplja. Sramotno i gnusno se ponizivi stali su nas gaati staklenim aama i peharima, a po prastarim naim obiajima mi smo im stoga mogli uzvratiti istom mjerom. Uvidjevi neuspjeh ove taktike, ratnici obrane povukli su se u jedno unutranje utvrenje cijelo vrijeme izvikujui svoje ratne poklie. Sad je opsada zaista poela. I ratnici Velikog trga stali su plaati danak svojoj oholosti. Ne samo da su se drznuli izazvati koljkin niz i Kamenu rijeku, nego su isto tako izazvali i strahopotovanja vrijedne Duginu raspuklinu i Morski kamen, pobjednike nad Ruinim obronkom i Mranim procjepom. Ratnici Morskog kamena predvoeni svojim slavnim Legionom koji se ne predaje nahrupili su kroz tajni stranji ulaz, a Posebna udarna Dugine raspukline zauzela je glavnu dvoranu za vijeanje Velikog trga... Uasna bitka je bjesnila nekoliko minuta u prostoriji za pripremanje hranjivih sastojaka i tu su ponovo ratnici Velikog trga prekrili Kodeks zasipajui nas tekuinama, gustim smjesama i prahovima, odstupanje kojeg su budni i spremni ratnici koljkinog niza brzo poeli oponaati. Poveo sam Fanatike Petnaeste brigade ponovo van nadajui se da u se s

vanjske strane lake dokopati krova i tako osvojiti trofej Velikog trga. Vojske koljkinog niza. Morskog kamena. Kamene rijeke i Dugine raspukline sada su ve potpuno opkolile Veliki trg, to je bio velianstven prizor koji se zauvijek usjekao u moje pamenje i koji e tu ivjeti sve dok najzad ne poloim svoje zadnje koplje. Usprkos svim naim naporima, ast osvajanja neprijateljskog svetog izdanka pripala je avolski smjeloj jedinici iz Morskog kamena koja se spustila na krov preko jednog od stabala koja tamo rastu i tako nam odnijela trofej ispred nosa. Ne znajui za to, ili ne marei, branitelji su jo jednom prekrili kodeks, ovoga puta upotrebom stravinih udara vodenim mlazovima po naim jedinicama. Kad se idui put koljkin niz zarati s Velikim trgom, zahtijevat emo odluno i nepopustljivo da to bude po jednoj od konvencija koje dozvoljavaju slobodnu upotrebu sveg i svakog oruja. U suprotnom, od samog poetka stavili bismo se u veoma nepovoljan poloaj... Pobjednika vojska naa, zajedno s jedinicama Morskog kamena. Kamene rijeke i Dugine raspukline, svrstala se u zadane formacije i odmarirala u svoja rodna naselja. ak i tada, dok smo odlazili, s nebesa se spustilo veliko Naselje Crne repatice rigajui nove ratnike za Veliki trg. Meutim, nisu se dali u potjeru za naim pobjednikim trupama, pa smo se bez smetnji i zlostavljanja vratili naim pobjednikim obredima. Kapetan Bussev, pilot Archaeorinxa Feniksove linije koji je stigao upravo u trenutku kad su ratnici Kokoda pobjedniki odlazili, u krajnjem je zaprepatenju zurio u kr i lom pred sobom. to vam se ovdje, za ime svijeta, dogodilo? upita ne vjerujui vlastitim oima. Julius See je stajao sav zadihan, a elo mu bijae sve oroeno znojem. Dajte mi puke zatrai hrapavo. Ovamo s topovima! Zbrisat u svaku prokletu konicu s lica ovog planeta! Holpers im se pridrui cupkavim kasom, rukama unezvjereno mlatarajui po zraku. Potpuno su nam razorili svratiste! ekaj samo dok vidi predvorje, dnevne sobe... Ruevine, jadne ruevine... Kapetan Bussev zatrese glavom u nevjerici i udu. Zato bi vas pobogu napali? O njima se pria da su miroljubiva rasa... osim jedni prema drugima, naravno. Pa, neki je avo uao u njih jo zadihano proguna See. Bacili su se na nas poput tigrova, mlatili nas onim svojim prokletim malim tapiima... Na kraju sam ih morao isplaviti protupoarnim mrkovima. to je bilo s vaim gostima? zapita Bussev najednom radoznalo. See slegne ramenima. Ne znam tono odvrati namrteno. Jedna je skupina zbrisala prema Dolini i naletjela na drugu vojsku. Sve mi se ini da su pobrali batina koliko i ovi koji su ostali ovdje. Nismo si mogli pomoi ak ni bijegom naim letjelicama tuno e Holpers. Ni jedna jedina se nije dala pokrenuti s mjesta.... Jedan blagi glas iza njihovih leda prekide ovaj neveseli razgovor. Gospodine See, ipak sam odluio da ne kupujem vaa zrana kola, pa vam ih vraam u spremite. See se polako, vrlo polako, okrene u pravcu toga glasa, a zlokobna pogubnost njegovih misli u tom trenu bijae gotovo opipljiva. Vi, Ridolphe... promuca. Poinje mi svitati... Molim? Ne pretvarajte se! Prijetei See zakorakne k Magnusu. Polako, See upozori ga kapetan Bussev. Pazite na svoju narav! No, See mu ne obrati ni najmanje panje. Kakav je va udio u svemu ovome, Ridolphe? upita. Zaprepateno Magnus Ridolph zatrese glavom. Uope ne razumijem o emu vi to govorite! Prije bih bio sklon povjerovati da su domoroci najzad otkrili kako vodite kladionicu na dogaaje koji su njima i vani i sveti, pa su poduzeli mali kazneni korak u tom pravcu. Od letjelice se tada odvojie ona prenakiena kola za prijevoz putnika do svratita. Meu putnicima je bila i jedna dama pozamana poprsja, upravo s mjerom potamnjela, napudrana, izmasirana, poeljana, namirisana i ukraena. O! uzvikne Magnus Ridolph ugledavi je. Gospoa Chickering!

Kako oaravajue! Nisam vie mogla ekati objasni gospoa Chickering. Jednostavno sam morala doznati kako napreduje...na posao. Julius See se radoznalo nagne prema njima. O kakvom to poslu govorite? upita. Gospoda Chickering ga poasti jednim kratkim, letiminim, prezrivim pogledom. Tada njenu panju privukoe dvije enske prilike to su se jadno epesajui pojavila na vratima hotela. Ona otro uskrne zrak. Olga! Altamira! to, za boga miloga, vas dvije...? Ne stoj tu zijajui obrecne se gospoda Chaim sasvim neljubazno i neprimjereno. Posudi nam kakvu odjeu. Ovi uasni divljaci su nas potpuno raskomadali. Sve zbunjenija, gospoa Chickering se okrene prema Magnusu Ridolphu. to se zapravo dogodilo? upita ga. Valjda niste... Magnus Ridolph si kaljucanjem proisti grlo. Gospodo Chickering, porazgovarajmo trenutak nasamo predloi hvatajui je za lakat i vodei podalje od drugih radoznalih uiju. Gospoda Chaim i gospoa Borgage...jesu li vam one prijateljice? , Gospoda Chickering zabrinuto zime preko ramena prema njima. Uope se ne mogu snai promrmlja s odreenom estinom. Gospoda Chaim je predsjednica enske lige, a gospoa Borgage njen blagajnik. Nikako ne mogu shvatiti da bi njih dvije hodale okolo ovako poderane, gotovo u ritama... Pa, gospodo Chickering medenim i glatkim glasom otpovrne Magnus Ridolph provodei vaa uputstva u djelo, ja sam ostavio mjesta i za prirodnu borbenost domorodakog stanovnitva, pa su moda oni... Martha odjekne promukli gas gospoe Chaim iz nepoeljne blizine kakva je tvoja veza s ovim ovjekom? Imam dobrog razloga za sumnju da je on umijean u ovaj uasni napad. Samo ga pogledaj! Njen se glas podie bijesan i kretav. Nisu ga ni prstom takli! A nas ostale... Martha Chickering oblizne usne. Pa, Olgo, duo, ovo je Magnus Ridolph. U skladu s odlukom od prolog mjeseca, mi smo ga unajmili da sprijei kockanje u ovoj odvratnoj krmetini. Nakon ega su ubaci Magnus Ridolph najljubaznijim i najmilijim glasom na svijetu gospoda Chaim i gospoa Borgage prirodno shvatile kao svoju dunost da dou ovamo i iz prve se ruke uvjere o razvoju dogaaja. Zar ne, moje dame? Gospoda Chaim i gospoa Borgage ga prostrijelie pogledom. Ako ti, Martho Chickering procijedi gospoda Chaim misli da e enska liga na ikakav nain priznati ovog grubijana... Draga gospodo Chaim pobuni se Magnus Ridolph blago. Ali, Olgo, pa ja sam mu obeala tisuu munita tjedno! Magnus Ridolph velikoduno odmahne rukom. Moja draga gospodo Chickering, bilo bi mi daleko drae da se svota koju ste mi namijenili podijelili medu potovanja vrijedne dobrotvorne organizacije. Moj kratki boravak ovdje urodio je odreenim plodovima, pa... See! odjekne povik kapetana Bussija. Za milost Boju, obuzdajte se, ovjee! Magnus Ridolph se okrene i ugleda kako se See junaki otima iz zahvata kapetana Bussija. Samo se pokuaj naplatiti! dovikne mu nemono. Bijesno odgurne kapetanove ruke od sebe i ostade tako stojei na mjestu i stiui i optutajui pesnice. Samo se ti pokuaj naplatiti! ponovi. Dragi moj gospodine See, ve sam se naplatio. Nisi uinio nita slinog! zagrmi See. A ako te ponovo uhvatim u svojim kolima, slomit u ti taj tvoj mali, odvratni, mravi vrati! Magnus Ridolph podie ruke umirujui ga. Onih stotinu tisua munita sam odmah otpisao prizna. Meutim, poloio sam jo est drugih oklada preko posrednika. One su isplaene, a moj udio u njima iznosi dobrano preko tri stotine tisua munita sve zajedno. Ustvari, ja tu svotu smatram kao povrat svote uloene u vae propalo Vanjsko Kraljevsko drutvo za nekretnine i investicije, uz, naravno, razumnu zaradu. Sve u svemu,

bila je to unosna kao i pouna investicija. Ridolphe prokrgue See jednog od ovih dana... Sad se i gospoa Chaim progura naprijed. Jesam li to ja ula da se spominje Vanjsko Kraljevsko drutvo za nekretnine i investicije? upita. Magnus Ridolph klimne glavom. Vjerujem da su gospodin See i gospodin Holpers bili slubenici na odgovornim poloajima u to vrijeme. Gospoa Chaim zakorai dva koraka naprijed. See se nelagodno namrti. Bruce Holpers se stade povlaiti. Smjesta se vratite! povie gospoa Chaim. Hou vam rei nekoliko rijei prije nego vas dadem uhapsiti! Magnus Ridolph se okrene prema kapetanu Bussiju. Vi se vraate na Methedeon prema redu vonje, zar ne? upita. Svakako suho potvrdi kapetan Bussev. Magnus Ridolph klimne glavom. Onda je bolje da se odmah ukrcam jer mi se ini da e najednom nastati povea potranja praznih mjesta. Magnus Ridolph se zamiljeno okrene i pogleda planinu iza svojih lea. Prije nekoliko minuta sam tamo primijetio gospodina Pilbija kako poprilino usplahireno tri onim hrptom ree. Mislim da bismo mu iskazali uistinu veliku ljubaznost i dobrotu ako ga obavijestimo da je rat gotov za danas. Potpuno se slaem s vama ree kapetan Bussev. Njih se dvojica obazrijee oko sebe. Gospoa Chaim se jo natezala s Juliusom Seeom i Bruceom Holpersom. Gospoa Borgage je veoma predano i sitniavo pokazivala svoje masnice i otekline gospoi Chickering. Nitko stoga ne ispolji ni najmanje volje postupiti prema ljubaznim rijeima i nakani gospodina Ridolpha. On slegne ramenima i stade se uspinjati u Archaeornyx. Pa, nije ni vano promrmlja. S vremenom e to ve i sam otkriti.
Prevela Zvijezdana Vlahovi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Brian W. Aldiss

U areni
Arena je esto mjesto zbivanja SF-pria. No,

majstor poput Aldissa ne pada u zamku opisivanja bitke raznovrsnih bia nego analizira ponaanje i tipinu ovjekovu svijest ispred vrata alienske arene.

In the Arena; 1963.

avlin Bartramm je vrlo dobro poznavao zadah i buku stranjih prostorija cirkusa. Sada, meutim, osjeti kako mu se onaj tvrdi splet ivevlja u solarnom pleksusu stie i. gri. Tu su se okupile gomile redula, gurajui se i napreui ne bi li vidjeli ulazak dananjih boraca. Stajanje i istezanje vratova u nezajaljivoj radoznalosti na ulici nije se naplaivalo. Ova rulja ionako si, vjerojatno, nije mogla priutiti cijenu sjedeih mjesta u areni. Javlin odvrne pogled od njih i namrti se s prezirom. Pa ipak, nije mogao ne osjetiti odreeno zadovoljstvo kad njegova pojava izazove provalu pijukavog i piteeg bodrenja i navijanja iz njihovih grla. Oboavali su ljudske rtve. uvar otkljua vrata na kolima i izvede ga jo onako okovanog u lance. Prooe tako kroz veliki ulaz, iz zasljepljujueg sjaja sunca u mrak, u vlani, ogavni kuninjak ispod glavnog borilita. I tu se motalo nekoliko redula, uglavnom slubenika. Par njih poeli mu dobru sreu u borbi danas. Rulja je danas raspoloena, kraljenjae zacvri jedan od njih, no Javlin niim ne pokae da ga je bilo uo, bilo razumio. Tada mu prie njegov trener, Ik So Baar, redul raskone pojave i nadnese se nad Javlina. Preko svog naranastog trbuha nosio je pravu izlobu rezervnih rukavica. Bijela tiara nataknuta oko njegovih antena ticala pojavljivala se tamo samo za dana velikih sportskih priredaba Pozdravljam te, Javline. Izgleda mi estoko zdrav i spreman. Drago mi je da se bori protiv mene. Pozdravi i tebi, Ik So odgovori Javlin. On ugura svoju usnu zvidaljku u usta kako bi to mogao uiniti u prilino vjernoj kopiji redulskog jezika. Je li moj protivnik spreman da ga smaknem? Nisam zaboravio da postajem slobodan ako pobijedim u dananjoj borbi. Bit e mi to dvanaesta pobjeda zaredom! Dolo je do promjene u programu, Javline. Noas je tvoj sirijski protivnik pobjegao i morali su ga ubiti. Ti ulazi u par-na-par borbu. Javlin skoi i tako divlje zategne lance da njegov uvar izgubi ravnoteu i posrne. Ik So! Izdajice! Koliko sam cajsha osvojio za tebe? Neu se boriti u parna-par borbi! Na maski lica velikog kukca ne pojavi se nikakav novi izraaj. Tada e umrijeti, moj ljubime-kraljenjae. Novi raspored nije bio moja zamisao. Dosad ve i sam zna da mi donosi vie cajsha u solo borbama. Ali, ne moe izbjei par-na-par. Tako mi je nareeno. uvaru, vodi ga u gajbu 107! Iz sve snage, Javlin se bijesno opre uvaru i lancima to su ga vukli. I ja imam neka prava, Ik So! povie. Hou razgovarati s upraviteljem arene. Zaepi, ti glupi kraljenjae! Uinit e kako ti je nareeno. Rekao sam ti da nije moja krivnja da je dolo do zamjene. Pa onda, zaboga, tko je moj par?

 Zakovat emo te za nekog momka s farme. Ve je imao jednu ili dvije pokusne borbe. Kau da je dobar. S farme... Javlin prasne u tiradu najgrubljih redulijanskih kletvi koje je znao. Ik So mu prie i natakne jednu od svojih metalnih rukavica na svoja prednja klijeta-tipaljke. Bilo je to okrutno, nemilosrdno oruje opremljeno mnogobrojnim kukama i bodljama. Tako oboruana klijeta prinese Javlinovom licu. Ne obraaj mi se tim tonom i rijeima, moj prijatelju sisave! Ljudska bia s farme ili iz svemira, kakva je razlika? Taj mladi momak e se boriti sasvim dobro ako se udrui s njim. A bilo bi ti bolje da to uini. Predvien si za borbu protiv para villibeetha. Prije nego je Javlin uspio ita odgovoriti, visoki lik njegova trenera se okrene i ode niz hodnik kreui se lagano brzinom dvostruko veom od brzine urnoga ljudskog hoda. Javlin dopusti tada svome uvaru da ga odvede do elije broj 107. uvar, redu-radnik sivoga trbuha, otkljua mu okove gurne ga u eliju. Buno tresne i zabravi vrata za njime. eliju je ispunjavao vonj stranih bia i velike brige. Javlin prijee ono nekoliko koraka do klupe i spusti se na nju. Morao je razmisliti. Smatrao je sebe jednostavnim ovjekom, znajui istovremeno da samo takovo njegovo miljenje dokazuje i koliko je pojam jednostavnosti u biti relativan. Ali njegovih pet godina u zatoenitvu pod redulima nije prolo potpuno beskorisno. Ik So ga je dobro poduio umijeu preivljavanja, a kad se spustite do same sri stvari, u cijelom svemiru ne postoji ispravnije i pravednije zadovoljstvo od onoga da preivite. Ono je tako jednostavno. Ne nosi nikakve odgovornosti prema ikome do prema vama samima To je bilo upravo ono to je mrzio kod borbi par-na-par. Do danas je uvijek uspijevao nekako na sreu izbjei takve dogaaje. Oni su znaili odgovornost prema suborcu. Od samog poetka on je imao sve dobre osobine potrebne da preivi u gladijatorskim borilitima. Kad su prije pet godina reduli zarobili njegov izviaki brod Plunderhorse, Javlin Bartramm je na njemu bio uitelj vjetine dvoboja i strunjak za judo borbe, kao i visoki narednik naoruanja. Na vojnim se brodovima jo odravala stara tradicija, stara ve kojih est stoljea, njegovanja raznih sportova. Odrala se zahvaljujui onom sretnom mijeanju razonode i prijeko potrebne tjelovjebe koju sport objedinjuje u sebi. Ali, od svih zarobljenika s Plunderhorsea, Javlin je, bar koliko je on znao, bio jo jedini iv nakon pet godina krvolonih igara ove rase insekata. I srea je odigrala svoju ulogu u njegovom preivljavanju. Svidio mu se Ik So Baar. Sviati je bio udan osjeaj usmjeren prema jednom trometarskom skakavcu pod oklopom, s prednjim rukama nalik jastogovim klijetima i hodom primjerenijim trku tiranosaurusa. No, isto tako bilo je nepobitno da je odreena privlanost postojala meu tom dvojicom i da e postojati sve do dana kad on pogine u areni. Javlin se mrko nasmije. Sada, sa stranjicom na hladnoj klupi elije, znao je da ga Ik So nije izdao i ostavio na par-na-paru. I taj je redul morao jednostavno sluati nareenja Upravitelja. I Ik Sou je trebala Javlinova dvanaesta pobjeda tako da ga moe osloboditi i uiniti od njega svog pomonika u poduavanju drugih vrsta na gladijatorskoj farmi. Obojica su bila svjesna toga da bi to bila jedna veoma unosna suradnja. Tako. Sada bi srea opet trebala stati na Javlinovu stranu! On se spusti na koljena i pogleda u kamen pod sobom, spusti elo na nj, upre pogled tvrdo u zemlju, u hladno tlo, u topli kamen, u rasteljenu jezgru pokuavajui si predoiti svako od toga, izvui iz njih svojstva koja e mu pomoi: hladno za mozak, toplo za ud, rastaljeno za sve svoje energije. Ojaan molitvom, Javlin ustade. Reduli-radnici jo mu nisu donijeli ni oruje, ni suborca s kojim e se boriti. On je ve odavna nauio umijee ekanja bez ljutnje na to ekanje. S panjom i pomnou jednog profesionalca on se stade polako razgibavati i provjeravati djelovanje svakog svog pojedinog miia. Radei to, on zauje navijanje gledalaca u areni. On se okrene i proviri kroz vrata na suprotnom zidu svoje elije, kroz prorez nablizu postavljenih reetaka koje su dozvoljavale uzani pogled na borilite i odsjeak tribina iza njega. Nasred borilita stajao je kentaur okupan sunanim zrakama oekujui napad aldebaranskog imi-leoparda. Kentaur nije imao nikakvog oklopa osim jedne eline koulje-prsluka i nije imao oruja do svojih kopita i golih ruku. imileopard je, iako mu krila bijahu podrezana da ne odleti iz arene, imao opasne kande i ogromnu brzinu pokretljivosti. Borba jedva da je nalikovala iem ma i

priblino potenom, a i to samo zato jer su imi-leopardu iupali jezik i tako unitili njegov sistem eho-lokacije protivnika. Smisao pravednog odnosa snaga i potenja u borbi ionako je bio izgubljen kod redula. U svakom sluaju, draa im je bila krv nego pravda. Javlin je vidio i pogibiju. Kentaur, velianstveno stvorenje ovjekolike glave i prekrasne zlaane grive koja je poinjala ve s njegovih obrva, poeo se zamarati. Izbjegao je naletu imi-leoparda kad se ovaj obruio na nj ih zraka, hitno se okrenuo na svojim stranjim nogama i nagazio mu na krilo. No i imi-leopard se okrenuo i zaparao kentaurove noge otricama svojih pandi. inei to, vjerojatno je rasporio kentaurovu tetivu jer ovaj osakaeno padne na tlo. ak i tada, to velianstveno stvorenje divlje zamahne prednjim nogama prema protivnikovoj glavi. No, imi-leopard ugleda svoju priliku i zaleti se ispod njih te jednim zamahom razdere kentaurov grkljan iznad same zatitne eline koulje. Tada se izvue ispod leine nalik, pod svojim izmrljanim krilima, kakvoj hromoj primadoni zaogrnutoj u poderani konati plat. Kentaur pokua ustati, a onda se smiri kao pritisnut samom teinom zvidanja odobravanja iz gledalita. Kroz uske reetke svoje elije Javlin je vidio kako mu grkljan krvari, a plua se uzaludno nadimlju. Na to misli umirui tamo u sjaju sunca? upita tiho Javlin. On se okrene od munog prizora i svog pitanja. Tiho sjedne na klupu i prekrii ruke na prsima. Kad mu je galama i vika izvana rekla da je poela nova borba, vrata iz hodnika se otvorie i neije ruke gurnue u eliju mlado ljudsko bie. Javlinu nije trebalo posebno kazati da e to biti njegov suborac u par-na-par susretu s yillibeethima. Ali, bila je to djevojka! Ti si Javlin? upita ona. ula sam za tebe. Moje ime je Awn. Suzdravao se, nekako, dok su mu se obrve skupile od zurenja u nju. Zna li zato si ovdje? Ovo e biti moja prva javna borba odgovori ona. Kosa joj bijae odrezana kratko kao u mukarca Njena koa bila je preplanula i tvrda a na lijevoj je ruci nosila jedan zastraujui, odvratni oiljak. Dranje joj bijae, meutim, lako i gipko. Iako cijelo njeno mlado tijelo izgledae vitko i tvrdo, ak ni debela haljina koja ju je obavijala do sredine bedara nije mogla skratiti njene enske obline. Nije bila lijepa, ali Javlina ipak zadivi odlunost njenih usana i hladnoa njenih sivih, nepokolebljivih oiju. Jutros sam uo nekoliko loih vijesti, ali Ik So Baar mi nikada nije spomenuo da e mi natovariti ensku na vrat promrmlja Javlin. Ik vjerojatno nije ni znao. Hou rei, nije ni znao da sam ena. Reduli su ili bespolni ili dvospolni, osim ako im se posrei da budu koja od rijetkih kraljica Zar ni to ne zna? Oni ne razlikuju mujaka od enke kod ljudi. Javlin pljune prezirno. Ti me ne moe nauiti niem novom o redulima. I ona pljune. Ako to zna, zato krivi mene? Ne misli valjda da se meni svia biti ovdje? Da sam ja traila da me pridrue velikom Javlinu? Ne odgovorivi joj on se sagne i stane si masirati miie potkoljenice. Kako je bio zasjeo na sredinu klupe, djevojka ostade i dalje stajati. Mirno i uporno ga je promatrala. Protiv ega ili protiv koga se borimo? upita ga kad je ponovo uzgledao prema njoj. Javlina vie nita nije moglo iznenaditi. Nisu ti rekli? Upravo su me jednostavno gurnuli u ovaj par-na-par, kao to su, ini mi se, i tebe. Pitam te protiv ega se borimo? Protiv para obinih villibeetha. Namjerno je ubacio bezbrinost u svoj odgovor kako bi ok njegovih rijei ispao vei. S istim je razlogom mirno nastavio i masirati svoj drugi list. Jedno afropivo bi mu sad bilo i vie nego dobrodolo. Kod ovih ludih kukaca nije postojao pojam jednak onome da su zatvorenici dobili dobar doruak. Kad je ispod oka pogledao djevojku, ona je jo stajala nepokretno, ali lice joj vie nije bilo onako zdravo, preplanule boje. Zna li to su to yillibeethi, curice? Nije mu odgovorila, pa on nastavi. Reduli nalikuju nekim zemaljskim kukcima. U svom razvoju prolaze kroz nekoliko faza, zna. Ono to zovemo redulima, to je zadnja faza odraslog

primjerka. Kod njih je faza larve dosta slina fazi larve kod zemaljske konjske smrti. To je pohlepna, prodrljiva zvijer, sveder. Vodena je i velika. I oklopljena. Zove se yillibeeth. E, protiv toga e nas okovati jedno uz drugo, da se borimo protiv para velikih, gladnih yillibeetha. Umire li ti se jutros, Awn? Umjesto odgovora, ona okrene glavu od njega i rukom pokrije usta. Oh, ne! Ne cmizdri mi ovdje, za ime neba! uzvikne on. Skoi s klupe i zaurla kroz prozori prema hodniku. Ik So, Ik So, izdajice jedna, vadi tu prokletu enu odavde! Sjeti se tada gdje je, nabije si usnu zvidaljku u usta i htjede ponovo pozvati trenera kad li ga Awn dograbi zvunom pljuskom nalijem dlana preko lica. Stajala je pred njime bijesna poput tigrice. Ti, bijedno stvorenje, ti, kukavika ispriko od ovjeka! Misli li da plaem od straha? Ja ne plaem! Devetnaest sam godina preivjela na ovom prokletom planetu u njihovim prokletim farmama. Bih li sada stajala ovdje da sam plakala? Ne! Ali tugujem jer si ti ve poraen, ti, veliki Javlin! On se namrti buljei u njene sive oi iz kojih su same munje sijevale. Ne misli valjda ozbiljno da si mi ti dorasli par i dovoljno dobra da izaemo i pobijemo par yillibeetha? Prokleta tvoja uobraenost, bar sam spremna pokuati! Ha! On ponovo gurne zvidaljku u usta i okrene se prema vratima. Ona mu se nasmije gorko, podrugljivo. Ti si sluga ovim kukcima, zar ne, Javline? Kad bi samo znao kako blesavo izgleda s tim lanim kljunom zabitim u usta...! Zvidaljka ispadne iz Javlinovih razjapljenih eljusti i ostade visjeti na laniu. akama stiui reetke, Javlin se nagne natrag i pogleda preko ramena djevojku iza sebe. Pokuavam otkazati ovaj susret objasni zaueno. Nemoj mi rei da ve nisi pokuao. Ja jesam. Na to joj nije mogao nita odgovoriti. Okrene se natrag prema klupi i sjedne. Ona se vrati u svoj kut. Oboje prekriie ruke na prsima i zagledae se jedno u drugo. Zato ne virne u arenu umjesto da tu zuri u mene? Mogla bi nauiti nekoliko trikova podbode je on, ali ne doeka odgovora. Rei u ti to bi vidjela nastavi on stoga. Vidjela bi redove gledalaca i lou s nekim glavonjom. Nikada kraljicom, koliko ja znam, kraljice provode svoje ivote pod zemljom lijeui jaja brzinom od pedeset u sekundi. Ne ba ivot u kakvom je uivala nekadanja aristokracija na Zemlji, zar ne? Ispod glavonjine loe ima jedan crveni stijeg s natpisom na njihovim hijeroglifima. Jednom sam pitao Ik Soa da mi ga prevede. Rekao mi je da znae, u grubom prijevodu, otprilike Najvea predstava na Zemlji. Nije ti smijeno? Mora priznati da od nas stvarno prave predstavu. Ne, nisi shvatila. Vidi, u stara vremena to je bilo geslo svih cirkuskih arena na Zemlji. Ali, od kada su osvojili Zemlju, oni su ga primijenili na svoje vlastite ciljeve i potrebe. Njime se hvale svojom pobjedom nad Zemljanima. I to je smijeno? Na neki nain. Ne osjea li ti prilian stid kad pomisli da su ovaj planet koji je vidio raanje ljudske rase, da su ga pregazili kukci? Ne osjeam. Reduli su bili ovdje prije mene. Ja sam se ovdje samo rodila. Ti ne? Ja ne. Ja sam roen na Wasingtonu IV. To je krasna planetica. U svemiru ima na stotine planeta divnih i raznolikih kao to je neko bila Zemlja. Ali nekako pee kad pomisli da ovaj nakot kukaca vlada Zemljom. Ako te to toliko smeta, zato neto ne poduzme? Javlin stisne prste u ake. Treba li poeti objanjavati povijest i ekonomiju neposredno prije nego mora izai da te na komadie sasijee ogromna, podivljala stvar s pilama cirkularkama umjesto ruku? Bilo bi preskupo za ovjeanstvo da ponovo osvoje ovaj planet. Previe umiranja za jedan sentimentalni osjeaj. I pomisli samo na sve one kraljice koje izbacuju jaja vratolomnom brzinom. Ljudi se jednostavno ne razmnoavaju tako mahnito. ovjeanstvo je nauilo prihvaati injenice kakve jesu. Djevojka se nasmije bez veselosti. To je ba lijepo. Zato ti ne naui prihvatiti injenicu da si dobio mene? Javlin joj nije mogao odgovoriti nita. Ona ne bi razumjela da je, im ju je

ugledao pred sobom, umrla njegova nada da e moda ipak sauvati ivot. Za njega, djevojka je bila samo odgovornost, obaveza. Uskoro e i on leati umirui, izdiui svoje ivotne sokove u prainu ba poput onog silnog, mladog kentaura... Samo, kod njega to nee biti praina. Borit emo se u vodi dubljoj od pola metra ree umjesto odgovora. Zna to? Yillibeethi je vole. Ali nama e poneto usporiti brzinu. Moda se utopimo umjesto da nam odgriznu glave. ujem neije korake u hodniku. Moda je na oruar primijeti ona hladno. Jesi li ula to sam rekao? Ne oekuje valjda stvarno da e poginuti, Javline? Reetke spadoe s vanjske strane vrtiju prema hodniku i vrata se otvorie. U njihovom okviru zastade uvar. Ik So Baar nije se pojavio kao to je to obino znao uiniti. Stvorenje im dobaci njihove oklope i oruje i povue se zatvarajui vrata za sobom. Javlina nikada nije prestalo uditi to to ovi veliki, glupi balvani od radnika ipak imaju inteligenciju. Javlin ustade da si pokupi uniformu. Djevojina mu se uini tako lagana i mala! On je podie znaajno pogledavajui s uniforme prema njenoj vlasnici. Hvala prihvati je ona. Izgleda tako mala i nova. Ne treba mi nita teeg. Borila si se ve u njoj? Dva puta Nije je morao pitati je li pobijedila. Onda da se odjenemo. Znat emo kad budu spremni za na nastup. Cut emo kako se arena puni vodom. Vjerojatno nas uvaju za dogaaj dana upravo prije podneva. Nisam znala za pola metra vode. Plai te? Ne. Dobar sam pliva. Plivala sam lovei ribu na robovskoj farmi. Lovila si ribu golim rukama? Ne. Treba zaroniti i probosti je otrim kamenom. Treba malo vjebe prije nego uspije. Bilo je to jedno od zadovoljstava kojih se sjeao. A ona je zaista plivala u jednoj od Zemljinih rijeka! Javlin se zatee kako joj se smijei u lice. Kua Ika Soa je u pustinji ree s namjernom hladnoom u glasu. U svakom sluaju, u areni nee moi plivati. Pola metra blatne, smrdljive vode ne pomae nikome. I bit e prikovana uza me metar i neto dugim lancem. Obucimo onda nae oklope, pa mi ispriaj sve to zna o takvim borbama. Moda moemo napraviti kakav ratni plan. Dok si je Javlin privrivao titnike za ramena i prsa, Awn si odvee pojas i povue haljinu preko glave. Ispod je imala samo iznoene i otrcane bijele gae. Ne obazirui se na nj, onda pone i njih skidati. Javlin se zabulji u djevojku iznenaeno i sa zadovoljstvom. Ve godinama nije priao ni blizu kakvoj eni. A ova ovdje, da, ova je uz to bila i lijepa tijela. Zato to radi? upita jedva prepoznavajui svoj vlastiti glas. to smo lake obueni, to e nam biti bolje u vodi. Zar se ti nee razodjenuti? Javlin odmahne glavom. Gotovo pocrvenjevi, on si nekako uspije prikopati ostatak svoje opreme. Barem ona nee izgledati tako razorno kad si navue titnike za prsa i oklopnu suknjicu. Provjeri zatim svoj dugi i kratki ma, gurnuvi jednog u lijevi tok za pasom, a drugog u desni. Bili su to dobri maevi koje su redulski kovai iskovali prema zahtjevima i uputstvima Zemljana. Kad se ponovo okrenuo prema Awn, ona je ve bila potpuno opremljena. Klimnuvi s odobravanjem on joj ponudi mjesto kraj sebe na klupi. Kad su zazveali orujem jedno o drugo, oboje su se morali nasmijeiti. U areni zavri jo jedna borba. Bodrenje i klicanje dopre do njih kroz reetke. ao mi je to si upala u ovo ree on paljivo. Imam sree to sam upala uz tebe odvrati ona glasom koji nije bio ba potpuno miran, ali kojim za tren uspije ovladati. Nije li to um vode? Javlin ga je uo ve maloprije. Neprirodna tiina i muk spusti se nad onu veliku, neljudsku gomilu u cirkusu dok su gledali kako se tekuina ulijeva u borilite. Za njih ona nesumnjivo ima ogromno emocionalno znaenje jer su svi oni

u vodi ivjeli nekoliko godina u prethodnoj fazi svojih ivota. Imaju gumene cijevi irokih otvora ree Javlin. I njegov glas na tren nekontrolirano zadrhti. Arena se puni prilinom brzinom. Daj da onda napravimo neki plan napada. Te stvari, ti yillibeethi, moraju imati neke slabe toke. I jake! Njih se mora uvati. Ja ne mislim tako. Treba napasti njihove slabe toke. Imat emo i previe posla branei se od jakih. Yillibeethi imaju duga, lankovita siva tjelesa od nekih dvadesetak lanaka. Bar mi se ini. Svaki od njih zatien je ljuturom ili neim jednako tvrdim. Na svakom lanku imaju po par nogu opremljen eljevima otrim poput britve. Na zadnjem i prednjem dijelu imaju noge koje djeluju poput pila kod neke vrste kukaca, a mogu prerezati sve ega se dotaknu. A mora raunati i na njihove eljusti, naravno. uvar se vrati k njima. Njegova ticala provire kroz reetke, a onda on otkljua vrata i ude. Sa sobom je nosio lanac dug koliko elija bijae iroka. Ni Javlin ni Awn se nisu odupirali dok ih je okivao jedno za drugo zakljuavajui narukvice lanca Javlinu na desnu, a Awni na lijevu ruku. Tako znai promrmlja ona zurei u lanac. Ne ini mi se da yillibeethi imaju mnogo slabosti. Mogu li oni svojim pilama prerezati nae maeve? I te kako mogu. Onda mogu prerezati i ovaj lanac. Ako uspijemo da ga presijeku blizu jednog od naih zapea, ono drugo dobilo bi bolje oruje na daljinu nego to je ma. Udarac u glavu krajem tog lanca nee ba popraviti njihovu brzinu. Koliko su u stvari brzi? Pile im oduzimaju najvie od njihove brzine. Nisu ni priblino brzi poput redula. Ne, prije bi se moglo rei da se kreu prilino tromo i polagano. A i injenica da e i njihov par biti spojen jednako kao i mi trebala bi pomoi nama. Kako e biti svezani? Za srednje noge. To im, znai, ostavlja manji luk razaranja nego da su svezani za prednje ili zadnje noge. Ipak emo mi doi glave tim zvijerima, Javline! Kakav je to ubilaki, krvoedni nagon u tim stvorenjima koja stavljaju svoj vlastiti podmladak, svoje potomstvo, u arenu za javnu zabavu!? Javlin se nasmije. Bi li ti imala ikakve osjeaje za svoje vlastito potomstvo da ima milijun beba? To u ti rei kad dobijem prvu od njih. Tonije, ako dobijem prvu od tog milijuna. Svojim dlanom on pokrije njene skupljene u krilu. Nema ako. Jasno da emo zatui one proklete liinke, nemaj straha. Kad im podmetnemo lanac da ga prerezu, onaj kojemu ostane dulji dio napada njime glavu blie ivotinje, a drugi odbija napad druge zvijeri. Je li tako? Tono tako. Na drugim se vratima pojavi redul-radnik, na vratima prema areni. Otvori ih i stade uza njih sa zapaljenom bakljom u klijetima spreman da ih plamenom potjera u borilite ako se ne pojave svojevoljno. Dolo je, znai, vrijeme ree Awn. Najednom se okrene k njemu i zagrli ga. Izaimo onda ponosno, draga promrmlja on. Zajedno, pridravajui lanac izmeu sebe, njih dvoje lakim trkakim korakom pooe prema sredini borilita. Dva su yillibeetha izlazila s njegove druge strane valjajui se i pljuskajui kroz blato. Rulja u gledalitu izvi se prema modrom nebu Zemlje zvidei iz petnih ila. Oni nisu ni sanjali to mukarac i ena mogu zajedno. Doao je tren da to doznaju.
Prevela Zvijezdana Vlahovi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Karl Edward Wagner & David Drake

Ubojica

Wagnerova i Drakeova pria jo je jedna varijanta borbe protiv krvolonog aliena na Zemlji. Zanimljivost je smjetanje radnje u drevni Rim i sukobljavanje jednog domaeg krvoloka ubojici sa zvijezda.

z sivih, nisko objeenih oblaka ponovo je stalo kiiti, a vlani vonj ivotinja vjeao se o kine kapi. Jedna hijena zajaue bolno i tugaljivo sa svojim suhim ravnicama koje vie nikada nee vidjeti. Lycon je zauje bez saaljenja ili suosjeanja. Neka si razdere plua ovdje i sada u Brundisiumu ili nek pogine kasnije u kojoj od rimskih arena! Sjeti se Etiopljanke koja je ivjela jo cijela tri dana nakon to ju je jedna hijena raskomadala. Beskrajno milosrdnije i bolje bi bilo da nisu otjerali hijenu prije nego joj je uspjela sasvim prodrijeti utrobu. Da bar kia prestane poali se Vonones, trgovac iz Armenije ije debeljukasto lice bijae tmurno poput neveselog neba nad njima Mnoge od ovih zvijeri e mi inae pocrkati, a onda sam na niem. U Rimu plaaju samo ono to im nabavim, ali ja tebi moram platiti tvoje bez obzira na sve. Zato sam ja lovac, a ti preprodava, mrgodno sijevne Lyconovim mislima bez mnogo suosjeanja za trgovca. Pa, nee propasti ree glasno. Ne uz cijenu koju ti plaa. Cijeli ovaj tovar ne stoji te ni petinu onoga to e ti donijeti u Rimu. Tigar, ije je bijesno, prigueno reanje povremeno znalo probiti kroz ono neprestano, bezlino komeanje i mete ostalih ivotinja, zarie najednom iz puna grla duboko i stravino. Lycon i Armenac zaue kako se njegovo teko tijelo baca na reetke njegova kaveza. Vonones klimne u njegovom pravcu. Tamo je primjerak kojeg ne bih niim mogao nadomjestiti ree.

 Koji? Tigar? upita Lycon, a u glasu mu se odrazi iznenaenje. Priznajem da je on najvei kojeg sam ja ikada ulovio, ali pokupio sam s njime jo dvojicu koji su gotovo isto toliko velianstveni. Ne, ne mislim na tigra proguna Vonones. Mislim na stvar na koju on rei. Doi. Pokazat u ti. Moda mi ti moe rei o emu se radi. Armenac si na glavu natae svoj pusteni eir iroka oboda i pomno se zamota u ogrta protiv dosadne, sipljive kiice. Lycon poe za njim gotovo ni ne primjeujui kiu ije su se kapi poput sitnih zrnaca zaustavljale na njegovoj kratko podianoj, trcavoj crnoj kosi. U svojim je mladim danima on bio izvia plaenik, prije nego mu se smuilo klati barbarske neprijatelje rimske toliko da se radije okrenuo lovu divljih zvijeri za njegove arene. Dvadesetak godina na otvorenim, divljim prostranstvima ovrslo ga je i ogrubjelo kako na vrijeme, tako i na sve ostalo. Prema samim je ivotinjama osjeao jedino profesionalnu brigu i nita vie. Prolazei kraj drvenog kaveza s desetak grivastih babuna, on se namrti i zaustavi trgovca. Premjestio bih ih u eljezni kavez da sam na tvom mjestu upozori ga. Pregrist e vezove na ovome i imat e vrakog posla da ih ponovo pohvata. Prenatrpani smo uzrujano mu odvrati Armenac. Morao sam ih strpati ovamo. Jedino mi je to preostalo nakon to ste mi istovremeno stigli i ti sa svojim tovarom i mijeana poiljka s Dunava. No, ne brini, premjestit u ih sutra kad raspodijelim stvari za Rim. Zvijeri su reale i bacale se na ljude dok su prolazili onim gustim labirintom kaveza. Veina ih bijae umrljana vlastitim izmetom i ostalom prljavtinom, a krzna, tamo gdje su jo ope provirivala ispod tih skrutnutih naslaga, bijahu istroena i bez sjaja. Leopard sklupan u kutu svog kaveza podsjeti Lycona na istu takvu veliku maku koju je jednom na silu hranio i spasio joj ivot. Bila je to velianstvena pjegava smea zvijer koju je napol izgladnjelu kupio od nekog divljeg sela u planinama Indije. etvorica njegovih ljudi su je morali drati dok joj je on tapom trpao komade sirova mesa u grkljan. A sada je taj gipki ubojica bio cariina omiljena igraka koju su njene ropkinje hranile odabranim komadiima iz srebrnih tanjura Evo, tu smo upozori ga Vonones pokazujui na niski, etvrtasti elini kavez. Stvorenje iz njega zurilo je u njih dvojicu ni najmanje panje ne obraajui bijesnom nastojanju tigra da ga dograbi onom monom apom preko malog razmaka koji ih je dijelio. To je neka vrsta divljeg ovjeka! uzvikne Lycon na prvi pogled. Besmislica! frkne Vonones. Pogleda malo bolje one siune ljuskice, kao krljuti, i te pande! Moda negdje i postoji kakva rasa plave koe, ali ova stvar nije nita vie ovjek nego to je i mandril ovjek! Nakon onog prvog zbunjenog pogleda, Lycon se morao sloiti s njime. Uistinu, ono stvorenje je izgledalo daleko manje ljudsko nego bi to bio mandril kojemu je pak donekle nalikovalo. Vjerojatno je najvie zbog onih golih, bezdlakih udova i pomislio u prvi tren da se radi o ovjeku, zbog toga kao i zbog izraza zloe i razuma u njegovom krutom, nepominom pogledu. Ali, lovac na rijetke primjerke nikada nije vidio nita slino, ak ni nakon dvadeset godina profesionalnog lova na granicama poznatoga svijeta. Lycon ak ne bi mogao sa sigurnou rei radi li se o sisavcu ili gmazu. Tijelo mu bijae prekriveno sitnim ljuskama, a i vonjao je na onaj otar trpak nain poput gmaza. No, poloaj kojeg je zauzelo to stvorenje i njegove kretnje bijahu nalik pokretima velikih maaka. Poput majmuna, stvorenje se je moglo uspraviti i hodati na stranjim nogama. Tada bi otprilike dosegao visinu ovjeka. Lice mu bijae nalik majem, niska ela i slabo razvijene vilice. Plosnata glava bez uiju pruala se naprijed na zmijolikom vratu. Oi toga stvorenja zurile su ravno naprijed pune ljudske snage i vrstine, ali njihove zjenice bijahu uzane i okomite, s opnama koje su ih titile brzim treptanjem. I to je stiglo s Dunava? upita u sve veem udu. Tako je. Stigla je velika poiljka medvjeda i turova koju je jedan od mojih agenata nabavio od Sarmata. I ta je stvar doputovala s njima. Jedino to znam je ono to mi je Dama napisao u popratnom pismu: da je grupa sarmatskih ratnika lutalica vidjela kako je vrh jednog breuljka eksplodirao. Nali su ga kad su poli pogledati to se dogaa. Vrh breuljka koji je eksplodirao?! Napisao je samo toliko slegne trgovac ramenima. Neko je vrijeme Lycon utke prouavao kavez pred sobom.

 Zato si bravu zalio olovom umjesto da je zakljua lancem i lokotom? upita najzad. Tako je stigao objasni Vonones. Morat u obiti vrata i postaviti pravu bravu prije nego ga poaljem na put sutra ili e oni glupani u Rimu razbiti dobar kavez, a ja neu vidjeti ni dinaria odtete. Valjda Sarmati nemaju lokota. ak me je zaudilo i da imaju elini kavez! Lycon se namrti, a nain na koji mu je zvijer postojano i nepokolebljivo uzvraala pogled nije mu se ni najmanje svidio. Te njegove oi promrmlja napokon svjestan nelagode to raste. Da bar svi moji ljudi izgledaju tako bistro! I moji takoer spremno se sloi Vonones. O, ni najmanje ne sumnjam u to da je lukaviji nego to bi to obina ivina smjela biti, ali ipak teko da ga moemo smatrati ovjekom. Jesi li mu vidio kande? Sad ih je uvukao, ali... Gledaj! Stvorenje u kavezu se protegne i rairi pande. Ili su to bile ruke? Kosti mu iskoie, tanke i krhke, ali su kao i sami udovi nagovijetali zastraujuu, poput dijamanta neslomljivu vrstou. Kristalno sjajne pande ispruie se moda kojih est, sedam centimetara tako otre da je izgledalo da se njihovi vrci, tako tanko zailjeni, gube u zrak. Nijedno divlje stvorenje ne bi smjelo imati tako paljivo ureene kande. Usne te zvijeri razvukoe se u paklensko cerenje otkrivajui zube iljaste i otre poput igala. Hermese! promrmlja Lycon skreui pogled. U onim oima ugledao je sjaj krvoedi, blistaj krvoloka, neto iznad i vie od prirodne divljine. Gledajui ih, Lycon se sjeti centuriona ije su oi imale isti takav pogled, jednog malog, neuglednog ovjeuljka koji je poubijao preko stotinu ena i djece za napada na jedno germansko selo. emu e suprotstaviti ovo stvorenje? upita iznenada Vonones slegne ramenima. Ne znam tono. Kupac nije rekao mnogo, osim da mu se ne svia izgled ovog stvora. Zamjera mu? Pa? On ti trebao upravljati borbama zvijeri, a ne natjecanjem ljepotica. Ako hoe lijepe stvari, trebao je naruiti gazele. Za arenu, kako sam mu rekao, ova stvar pred nama je savrena. I prava novost. Ali taj nitkov tvrdi da mu se ne svia pomisao da to stvorenje uva do predstave, pa sam morao spustiti cijenu u bescjenje da mi ga otkupi. Pomisli samo! Pa to ti je dolo? nasmije se Lycon pomalo zlurado i podrugljivo. Zar se i tebi svia tako malo da e ga se rijeiti i po cijenu rtve? Teko da e to doivjeti od mene! podrugne se i trgovac. ivotinje su ivotinje, a posao je posao. Ali ja trenutno na rukama imam i stotinjak drugih zvijeri, a one ga ni najmanje ne vole. Pogledaj samo tigra. Cijeli dan i cijelu no pokuava se dokopati toga stvorenja. ak si je slomio jedan zub o reetke! Vjerojatno vonja tako da ga sve ivotinje mrze. Ne, morat u se pod hitno rijeiti toga stvorenja. Lycon ponovo obrati svoju panju na razbjenjelog tigra. Ta je velika maka ubila jednog, a doivotno osakatila drugog od njegovih ljudi prije nego su je uspjeli zatvoriti u siguran kavez. Ali, ak je i tigrov bijes zbog zatvaranja blijedio pred ovom odlunom mahnitou, pred ovom tvrdom namjerom da se dokopa Vononesove neobine nabavke. Pa, preputam ga tebi ree najzad lovac odustajui od pokuaja da odgonetne tajnu. Sutra u doi po svoj novac, a ti nastoj ostati izvan dohvata pandi toga stvorenja bar do tad. Mogao si nastaviti tim poslom uvjeravao ga je Vulpes. Mogao si se obogatiti u areni. Lycon otkine komad kruha i zamoi ga u masni sok peenke. A mogo sam i poginuti ree ili ostati bogalj za cijeli ivot. Smjesta poali svoje nespretne rijei, no njegov se domain samo nasmije. Vlasnik te male krmice je umjesto lijeve ruke imao tek bartljak, a injenica to je uope hodao bila je sama po sebi najbolji dokaz njegove vrstoe i otpornosti. Lycon ga je vidio nakon to su ga izvukli iz olupine njegovih koija. Lijenici su sumnjali da e doekati idue jutro, ali to je bilo prije dvadest i pet godina. Ne, mene je sruila moja vlastita glupost ree Vulpes. Ili pohlepa. Znao sam dobro kakvi su mi izgledi da se probijem na onom zavoju, ali morao sam pokuati ako nisam htio izgubiti utrku. Pa, na kraju krajeva, imao sam i sree.

Preivio sam, a ve sam skupio dovoljno od svojih ostalih pobjeda da si otvorim mali vinaru. Eto, snalazim se nekako. Ali ti doda on nakon trena utnje upirui prstom u Lyconovo lice obraslo otrom strnjikom ve prosijede brade ti si bio predobar, prepametan. Mogao si se obogatiti. Trebalo ti je jo samo nekoliko godina. S maem si bio bolji od ikoga tko je ikada stupio nogom na tlo arene i znao si se drati na uzdi. I bio si brz. Sve te godine koje si proveo u borbi protiv barbara su te ovrsnule i izvjebale. Za razliku od ovih teturavih, nespretnih grubijana koje publika danas oboava, te kukavike robove i mesnate kladine koji su zanat ispekli u mranim pokrajnim uliicama! Stavi veterana iz ratova naspram smeu te vrste i samo ekaj da vidi koga e izvui za pete iz arene! Vulpes proguta naduak kupu svoje vlastite robe i ratoborno i divlje se obazre po svojoj krmici. No, nitko od njegovih malobrojnih gostiju ne obrati na nj ni najmanje panje. Ojaeno i sa aljenjem je Lycon utke gledao kako njegov domain ponovo natae vino u glinene kupe i mijea ga s vodom. Poeli da mu prijatelj prestane prekapati po starim uspomenama. Vulpes, primijeti on, je malo po malo poeo postajati trbuast i crven u ulicu, slian vinskim mjehovima koje je prodavao u svojoj krmici. A ni on sam, Lycon prijee dlanom preko svoje kratko oiane kose, vie nije bio mlad kao nekad. Makar, s druge strane, on je zadrao svoju snagu, gipkost i dobro tjelesno ustrojstvo. Ali ni Vulpesa nije mogao kriviti zbog premalo kretanja i odravanja snage! Visok za Grka, Lycon je s godinama postao samo vitkiji i tvri. Njegovo je lice jo imalo onu istu mrgodnu otrinu, nalikujui sve vie utavljenoj koi tijesno napetoj preko pravilnih i otrih kostiju. ivost duha i bistrina uma nisu izgubili nita od svoje snage kako se je sve vie Lycon primicao pedesetoj. Njegovi su ljudi jo voljeli prepriavati ono o putovanju od prije nekoliko godina kad je njegovao na palubi lae sjevernog medvjeda dok su se valovi prelijevali preko njih ostavljajui tanki ledeni pokrov svaki put kad bi se povukli. Ali tebe je, moj grki mislioe nastavi Vulpes brbljati tebi je arena jednostavno dosadila. Samo si okrenuo leda i pobrao se. Skita se i klati po najzabitijim kutcima svijeta ve... zar ima ve vie od dvadeset godina? Stavlja ivot na kocku da nabavi divlje zvijeri koje jedva da ti pokriju trokove kad ih konano proda. A tako bi lagodno mogao ivjeti u vili u predgrau Rima! Moda mi se ovo vie svia pobuni se najzad Lycon. Pokua odgurnuti sjeanje na pijesak i miris krvi i zvuk smrti i poput oceanskih valova zagluni urlik gomile koja je klicala gledajui kako ljudi umiru za njihovu zabavu i zadovoljstvo. Ovoga puta Vulpes gotovo da i nije ulivao vode u vino. Moda sam ba to htio promrmlja Lycon. Moda si ba to htio! prezirno frkne Vulpes. Pa to ti zapravo hoe, moj zlovoljni Grku? Sam sam svoj gazda. Moda nisam bogat, ali sam vidio zemlje o kojima Odisej nije ni sanjao i hvatao zvijeri udnije od onih za kojima je boica lova ikada odapela svoju strijelu. Oh, nazdravimo pustolovini! dobroudno mu se naruga Vulpes i kucne svojom aom glasno o njegovu. Lycon se rastreseno nasmijei sjetivi se najednom plavog stvorenja u vononesovom kavezu. I ja sam mislilac objavi najednom Vulpes sa svom uznositou pripitog ovjeka. Vino i sjedenje na vlastitoj stranjici po cio dan ine od dobrog Rimljanina jednako tako velikog mislioca kao to to moe biti tamo neko grko potucalo i sakuplja zvijeri. Ponovo pozivajui na pie podie au prema Lyconu. A tebe, moj prijatelju, privlai ono smrtonosno, onaj trag, ona crta ubojice u svima nama. Moe poricati koliko hoe, ali ona postoji. Mogao si saditi masline ili se baviti kiparstvom. Ali ne, ti izabire vojsku, zatim arenu, zatim to? Je li ti prisjelo ubijanje? Ne, samo ti je dosadio laki plijen. Tako sada provodi dane nadmeui se i hvatajui najdivljije zvijeri poznatih zemalja!.. Ali ne moe pobjei od svoje opinjenosti ubojicom, prijatelju Lycone. Da ti kaem zato? Zato jer, bez obzira kako usto i odvano to nijee, u svojoj vlastitoj dui nosi i ti sam crtu ubojice! Nazdravimo rimskom mislilatvu podie Lycon au s mrkim podsmijehom na usnama.

Lycon je s Vononesom suraivao ve mnogo godina, a debeli je Armenijanac bio jedan od aice ljudi koje je smatrao i prijateljima. Poten u granicama razumnog oekivanja, iako i lukav i prepreden u poslovima, Vonones je plaao novcem pune teine, a bio je poznat i po tome to je uz cijenu isplaivao i nagradu ako bi mu nabavlja donio togod izuzetno. Pa ipak, nakon cijele noi pijanevanja s Vulpesom, Lycon nije bio ba presretan kad mu je trgovac upao u sobu dobrano prije podneva probudivi njega i zasmetavi petoricu drugih putnika. to te je za ime razbludnih blizanaca spopalo da me budi u ovo doba?! zarei Lycon i sam se iznenadivi kad ugleda danje svjetlo. Rekao sam ti da u ja doi po novac kasnije k tebi. Ne, ne radi se o tome! zastenje Vonones tresui ga za rame. Dodi, Lycone! Mora mi pomoi! Lycon mu istre ruku iz nervoznih prstiju i uspentra se na noge. Netko prokle njihovo komeanje i nabaci se sandalom na njih. U redu, dobro zijevne lovac. Izaimo i pustimo ljude da spavaju. Stepenice su zaudarale na smee i otpad. Zadah podsjeti Lycona na vonj Vononesovih kaveza sa zvijerima na onaj kiseli smrad koji nastaje kod previe ljudi ivi predugo meu skuenim zidovima. Same stepenice zaposjeli su prosjaci, nemajui drugoga sklonita i krova nad glavom. S vremena na vrijeme bi upravitelj zgrade platio straarima da ih izbace odande na ulicu. A oni koji su si mogli platiti dio sobe bili su tek neznatno ii od prosjaka Dovraga Vonones! O emu se radi? pobuni se Lycon dok ga je pomahnitali Armenijanac ponovo grabio za ruku vukui ga naprijed. Vani! Ne mogu... Ona mi je ivotinja pobjegla. Ona plava. Pa pokua ga smiriti Lycon razumno rekao si mi da nisi puno platio za nju, a to znai i da nisi tako puno izgubio. U svakom sluaju, kakve veze to ima sa mnom? No, Vonones samo vrsto stisne usta i nastavi vui Lycona niza stepenice i dalje na poploenu ulicu gdje ga je ekalo osam nosaa s njegovom nosiljkom. Tu on gurne Lycona unutra i briljivo navue zastore prije nego progovori tihim, uzbuenim glasom. Ne usuujem se dopustiti da vijest procuri! Lycone, zvijer mi je pobjegla samo nekoliko kilometara izvan grada. Sada luta na jednom posjedu, to znai na stotine malih zemljinih parcela koju svaku obraduje po jedna naseljena obitelj. . Pa? Posjed je imperatorovo vlasnitvo, a ona je plava zvijer ubila jednog seljaka ni par minuta nakon to je pobjegla! Mora mi pomoi da je uhvatimo prije nego se dogodi neto jo gore! Hermese! tiho prokle Lycon shvativi zato je gubitak te jedne ivotinje pretvorio prefriganog trgovca u bijednu, druu olupinu. Kako se oslobodila? To i jest ono najgore zacvili Vonones. Nekako je otkljuala kavez. Ja sam osobno provjerio sve lokote prije nego je karavana krenula. Ali nitko mi nee to povjerovati. Svi e rei da sam bio nepaljiv i da nisam dobro zatvorio kavez. A ako car dozna da po jednom od njegovih posjeda hara... Domicijan pokazuje svoje nezadovoljstvo na veoma zanimljive naine ozbiljno zavri trgovevu misao Lycon. Jesi li siguran da ve nije prekasno da se cijela stvar zataka? Vonones je tekom mukom i junakim naporom zadravao mir. Zasad je to u redu. Nadzornik nema nita vie volje priati o tome nego to je ja imam da se pria prouje. I on dobro poznaje carevu ud. Ali, ak i ono to on moe prikriti ima granice i ja... Nee trebati puno vie od onoga to se dogodilo seljaku da dosegne i prijee te granice. Mora mi ponovo uhvatiti tu zvijer, Lycone! U redu nenadano odlui Lycon. Znao je da zalazi u vode koje bi mogle oluju Domicijanova bijesa svaliti na sve koji se zateknu u blizini. No, njegov glas bijae ispunjen uzbuenjem. Vodi me na mjesto s kojeg je ivotinja pobjegla Karavana je jo stajala onako razvuena po cesti kad su stigli do nje u Vononesovoj, sada sasvim blatnoj nosiljci. Bilo je u njoj tridesetak kola od kojih veina bijae natovarena samo jednim kavezom kako bi se izbjegle tunjave kroz reetke. Usprkos vjetru, kii i komeanju, ivotinje su izgledale nemirnije nego u Vononesovom skladitu. Moda je za to postojao razlog. Trei kavez odostrag zjapio je prazan i otvoren.

Lycon zakorai izmeu dva kaveza, a onda se munjevito sagne kad jedna apa s ispruenim pandama sune kroz zrak prema njemu. Veliki tigar razoarano zarei i pogrbi se natrag u svom kavezu. Lycon gotovo u nevjerici jo jednom pogleda svoju vlastitu ruku da se uvjeri da je zaista ostala na ramenu. Ovoga se mora paziti upozori Vononesa. Taj je bio ljudoder jo kad smo ga uhvatili, i to po vlastitom izboru, a ne zato to bi bio star ili hrom ili nesposoban hvatati drugi plijen. Kad ga puste u arenu, navalit e na bilo to to se tamo nade. Moda rastreseno promrmlja trgovac. Ali ja bih radije o onoj plavoj zvijeri. Nikad nisam vidio nita to bi uspjelo tako neizostavno i sigurno pobuditi ubilaki nagon u svakoj zvijeri, bez izuzetka, koja mu se nae u blizini. Upravo ih navodi u ubilaki bijes. Moda je njegov miris kriv za to, ali ponekad bih se mogao zakleti da ih nekako mui i izaziva Lycon neodreeno klimne glavom, ali ne ree nita. Misli da bih mogao pustiti ostatak karavane dalje? upita Vonones zabrinuto. Samo privlae panju ovako nasred ceste. Makni ih s ceste koliko god moe zamiljeno e Lycon i svakako razvuci niz kola. Ali ih nemoj pustiti predaleko jer e mi trebati nekoliko ljudi za hvatanje. Ti nema lovake pse, zar ne? Vonones odmahne svojom proelavom glavom. Ne, ne bavim se esto psima. Postoji, meutim, jedan mali opor u Brundiziumu za njihovu ovdanju arenu. Poznajem ovjeka koji ih ima i mislim da e mi ih poslati jo prije podneva ako ga zamolim. Onda to i uini prihvati Lycon. Najlake e biti stjerati zvijer u procjep i jednostavno pustiti pse da je rastrgaju. Ili ih moda ipak uspijemo odvui na vrijeme i spasiti dovoljno da je proda nekome u Rimu. Ne brini o prodaji grozniavo e Vonones. Samo je ti uhvati! No, Lycon je ve razgledavao lokot na praznom kavezu. Vrlo oito je bilo da nije ni oteen, ni slomljen. Na njemu je bilo tek nekoliko sitnih ogrebotinica. Nije li koji od tvojih ljudi umijean u ovo? Ozbiljno me to pita? Ni oni ne podnose zvijer nita bolje od mojih ivotinja! Vononese, ja mislim da je on otvorio lokot svojim kandama. Armenijanevo lice jasno je pokazalo koliko se trgovcu smuilo od takve pomisli. Na kojih sedam metara udaljenosti od kola nalazili su se prvi tragovi zvijeri u blatnoj zemlji, utisnuti duboko u itno polje kraj ceste. Na crnoj zemlji njihov je otisak bio isto toliko tajanstven i neodgonetljiv kao i sama ivotinja koja ih je ostavila. Ipak, Lyconu su vie nalikovali na otiske gmaza, nego ptice. Dugi palci vodili su prema uzanom, povijenom svodu stopala s debelom, mamuzastom petom. Primijetio sam da neto nije u redu objasni mu uznemireni voza iduih kola tek kad je ta plava stvar sasvim iznenada izletjela, sunula, iz svog kaveza i skoila u polje. Pa isto tako lako mogla se je baciti na mene, a gdje bih onda sada ja bio, to te ja pitam! Lycon mu ne odgovori, niti je on oekivao odgovora. Vononese, ti ima nekoliko strijelaca u karavanu, zar ne? Da ali nisu mogli uiniti nita Sve se odigralo previe nenadano i neoekivano. Onaj na kraju odapeo je strelicu na mjesto gdje se ito zatalasalo, ali u stvari nije imao mete pred sobom. Da se bar ta zvijer okrenula protiv karavane umjesto to je pobjegla kroz polja i ivice! Moji bi je strijelci u tom sluaju zasigurno sredili i ja ne bih bio u takvom sosu. Lycone, to stvorenje je ubojica! Ako nam umakne... No, dobro, smiri se zastrue lovac. Nee nikome pomoi ako sada izgubi glavu. Lycon se uspravi s mjesta gdje je dotle prouavao tragove i obazre se oko sebe. Nee ni ti biti tako samopouzdan kad vidi to je uinilo od onog seljaka dobaci mu Vonones. Seljakova kua bila je kolibica nalik konici, bez prozora, spletena od iblja i blata, podignuta na rubu parcele koju je obraivao. Skutreno jedno do drugog, na njenim je vratima njegovo troje djece nepomino promatralo dolazak stranaca zatravljeno hladnom kiicom i oevom smru. Seljak je leao kojih desetak metara dalje u polju. Kosa je pala nekoliko

koraka od njegova tijela a njena je elina otrica bila ista i neumrljana. Prazno zaprepaenje jo se odraavalo u njegovim staklastim oima Iznenadni, razdorni potez pandi onoga stvorenja rasporio je ovjeku utrobu potpuno i divljaki. Ostao je leati na leima u mlaki svoje vlastite krvi i crijeva, a gole rebrene kosti stravino su mu strale iz otvorene prsne upljine. Lycon obrati panju na komadie mesa razbacane po brazdama. Cime si ga hranio u stovaritu? upita Isto kao i ostale mesodere potresno i drhtavo odgovori Vonones. Ostacima govedine i dijelovima ivotinja koje su mi pocrkale. Nije mi se inio izbirljiv. Pa ako ga uspijemo uhvatiti ivog, znat e to zaista voli ree Lycon mrano. Vidi li gdje ikakav trag jetre ovog ovjeka? Vonones s mukom proguta slinu i prestravljeno se zabulji u le na zemlji. Strijelci kraj kojih su se jednako nelagodno ogledali na sve strane sa strelicama umetnutim u tetive svojih lukova Lycon, koji je oima pratio tragove dokle je dopirala vidljivost u neravnom polju, najednom se namrti. Od ega je tetiva tvoga luka? upita najblieg strijelca Od crijeva odvrati ovaj trepnuvi zbunjeno. Lycon s gaenjem prokle. Po ovoj kii crijevo e se rastegnuti kao sueva ast! Vononese, moramo nabaviti koplja i lukove s tetivama od navotene konjske dlake prije nego ita poduzmemo. Ne elim zavriti na leima s utrobom oko sebe i ovako blesavim izrazom na licu poput ovog jadnika pred nama! Lycon je izabrao tucet Vononesovih ljudi da s njime pou za psima. Nakon toga, satima se nije desilo nita, samo to se Vononese pjenio i uzrujano etkarao pokraj kola. Sada kad mu se inilo da e se nekako izvui iz nevolje, bolesni Armenijanev strah ustupi mjesto nestrpljenju. Negdje sredinom poslijepodneva pojavie se trona seljaka kola s parom olinjalih mazgi umjesto zaprege. Na koijakom sjedalu sjedio je koati Talijan sa sjevera, a po kratkom biu i konim narukvicama na podlakticama obiju ruku bilo je svima jasno da je on dreser estorice krupnih psina koji su gotovo potpimo zauzeli stranji dio kola. Za njima je klipsala poiljka s lovakim priborom, mreama, lukovima i kopljima. Gdje si se toliko zadrao, Galerijuse? nestrpljivo ga doeka Vonojnes. Poslao sam po tebe ve prije nekoliko sati i posebno naglasio da ne ali novaca za iznajmljivanje kola! Dovraga, ovjee, pa cijela je stvar ve mogla biti gotova da nisi izabrao ovu olupinu! Mislio sam da e ti biti drago ako ti zatedim neto novaca namrti se Galerius u priglupom uenju. Moj tast mi ih posuuje po posebncoj cijeni. Nema veze otrese se Lycon zaustavljajui daljnju svau. Ionako smo morali ekati oruje. Kakvi su psi? Mogu li pratiti trag po ovoj kii? Naravno. To su pravi lovaki psi, pravi molosijanci pohvali ih njihov uitelj ponosno. Nisu odgajani za arenu. Otkupio sam ih od nekog momka koji je na svom imanju uzgajao jelene prije nego je uvrijedio Domicijana. Vonones stade gristi svoje neuredne nokte. Barem je opor pasa pred njime izgledao sasvim sposoban povui svoj dio posla, zakljui Lycon promatrajui ih. Veliki, pjegavi psi su se komeali u kolima ukoenih nogu i nakostrijeene dlake, duboko uznemireni grajom i mirisima iz Vononesove karavane. Bokovi im bijahu uzani i puni oiljaka, a jaka ramena pokazivahu ustrajnu i nepopustljivu snagu. Moda je njihov gazda i mogao biti obina prljava prostaina, ali ti psi bijahu izvrstan lovaki opor i dobro zbrinuti. Pun poslovnog zanimanja, Lycon se upita bi li mogao nagovoriti Galeriusa da mu ih proda. Imate li konje? upita Galerius. Bit e malo tee slijediti ove ljepotane pjeice. Morat emo izdrati frkne Lycon. Ono to je Galerius znao o lovu vjerojatno se odnosilo samo na lov u areni. No, ovdje se nije radilo o nekoj zbunjenoj ivotinji opkoljenoj usred Ibtvorena prostora. Pogledaj ono zemljite doda. Konji bi nam tu samo smetali! Ispod niskih, sivih oblaka zemlja oko njih bila je ispresjecana kamenim vododerinama, sjenovitim tjesnacima i skupinicama zakrljalog drvea. U gustim razmacima ivice bez ograde dijelile su jedan seljaki posjed lod drugog stvarajui tamne, trnovite prepreke nalik labirintu diljem cijelog imanja. Medu njima je

postojalo nekoliko niih odsjeaka preko kojih bi kakav dobar konj mogao preskoiti, samo da uporna kia nije pretvorila preoranu zemlju i polumovarno tlo nesigurno za noge. Mrtei se Lycon pogleda nebo. Kia se sada pretvorila tek u neku zlosretnu, dosadnu izmagliastu rosulju, ali naoblaka je bila gusta, a sunce nisko na obzorju. Ve na tridesetak metara bilo je teko raspoznavati pojedine predmete. Imamo jedan, najvie dva sata ako hoemo ivotinju uloviti danas procijeni. Pa, da vidimo kakvi su ti psi! Galerius odgurne stranja vrata na kolima i opor se baci na zemlju. Cviljeli su i reali nesigurno dok ih je njihov uitelj biem stjeravao u red i proveo pokraj preostalih kola. Cim se pribliie praznome kavezu, psi najednom pokazae strano, neoekivano uzbuenje. Jedna od kuja zalaje glasno, iz dubine grla i baci se u itno polje. Ostala petorica sunue za njom i nita ih vie nije trebalo usmjeravati na pravi trag. I oni mrze plavo stvorenje, pomisli Lycon dok je uzbueni opor nestajao preko polja lajui iz sveg glasa. Idemo! povie on. I dobro otvorite oi! Zgrabivi koplje za veprove, lovac jurne za uznemirenim oporom. Vononesovi ljudi nagnue za njim koliko je koji mogao, dok su psi brzali ve daleko naprijed kroz ito. S ostatkom ljudi Vonones ostade kraj ceste. Uzrujano premeui luk u rukama stajao je na jednim kolima i promatrao kako potjera nestaje u izmaglici i sumraku. Izgledao je ponovo dovoljno prestraen da odapne u prvo to se pojavi iz ume, te se Lycon podsjeti da mora vikom upozoriti trgovca na sebe prije nego se ponovo vrate karavani. Psi su ve nestali u itu, tako da su ih ljudi mogli slijediti voeni jedino njihovim dalekim laveom. A to i nije bilo potrebno jer su njihova velika tjelesa u itu ostavljala trag slian prolasku bojnih kola. No, u toj njihovoj mahnitosti bilo je nemogue odrati korak s njima. Meka zemlja lijepila im se za noge, a sandale su sve ee ostajale u blatu i ljepljivoj slami. Zar ih ne moe usporiti? upita Lycon Galeriusa koji je sopui kaskao kraj njega. Ne kad nanjue ovakav trag! pridavljeno dahne ovaj. Podivljali su, sasvim podivljali. Nikako ih neemo dostii bez konja! Lycon zaguna i produi korak. Galerius ubrzo zaostade iza njega, a kad se Lycon obazre preko ramena, vidje ga kako stoji i isti si sandale od blata. Od ostalih ostale su samo jo nejasnije mrlje tamo dalje u izmaglici. Lycon si priuti tek jedan izgubljeni dah da ih sve prokune i potri dalje. Psi su projurili kroz uzani procjep u prvoj ivici. Lycon pode za njima gurnuvi preda se svoje koplje. Je li procjep i prije bio tamo ili ga je njihov plijen probio bjeei tuda? Oito je stvorenje bilo jae, daleko jae, nego su to njegovo vitko tijelo i mravi udovi nagovjetavali. Novo polje bijae ve ponjeveno, pa je otra strnjika provirivala iz hladnog blata bodui Lvconove palce. U jednoj slabini osjeti bol. Hermese! pomisli on. Zvijer je ve lako mogla stii do Tarantuma da je htjela! Ako im ipak umakne, nitko nee moi spasiti Vononesa. ak bi i samom Lyconu moglo u tom sluaju biti daleko zgodnije provesti nekoliko godina izvan granica carstva. Eto, to se dogaa kad se mijea u stvari koje te se i ne tiu... Druga seljaka kua skutrila se pokraj idue ivice. Hej! povie lovac. Je li opor pasa proao ovuda? No, iz kolibice ne zauje ni glasa, ni pokreta. Zabrinut najednom tim mukom, Lycon zastade i proviri kroz otvoreni ulaz. Pola tek zamijeenog kruha polako je dobivalo crnu ugljenu koricu na vatri usred kolibe. Ostatak kolibe bijaesav poprskan crvenkastosmeim mrljama krvi to su se suile na zalazeem suncu. A u toj maloj sobici bilo je razbacano barem est tjelesa. Ovdje se zvijeri nije tako urilo! Lycon okrene glavu potresen jezivim prizorom prvi put nakon mnogih godina. Obazre se i pogleda u smjeru odakle je stigao. Nitko od njegove pratnje jo nije dospio ni do te zadnje ograde. Ovoga puta Lyconu je bilo drago to su tako beskorisno akljavi i spori. Jednim tapom on razbaca uareno ugljevlje po slamnatom podu kolibe. Izae i za sobom ubaci i taj razgorjeli tap. Uz malo sree nitko nee saznati to se ovdje dogodilo. Kao to je Vonones rekao, sve ima svoje granice. Najbolje da hitno dokraje plavu zvijer! Tada zauje estoki lave lovakog opora na mjestu ne tako daleko sebe. Po divljakoj elji i strasti u njihovim glasovima Lyconu je bilo jalno da su dostigli svoj plijen. Pa bio on to mu drago, shvati Lycon s olakajem, doao je do kraja svog puta.

Ne hajui vie on se sagne i progura kroz ivicu na najbliem mjestu, ne traei laganijeg prolaza. Njeno trnje razdere mu tuniku i zapara kou na rukama i nogama, ali on ne obrati panje na takve sitnice. im se osloidi i zadnjeg ljubomornog uboda ivice, Lycon pojuri u pravcu lavea. Znao je da vie nema nade da ivotinju uhvati ivu. Svaki od onih est bolosijanaca bio je veliinom gotovo jednak plavom stvorenju, a nastupi u areni prije bi nauili opor da ubije plijen, nego da ga dri na mjestu do dolaska lovca. Do vremena kad Vononesovi ljudi stignu s mreama sve e ve biti gotovo. Lyconu je skoro bilo ao zbog toga jer ga je na odreeni nain zvijer oaravala. Ali sasvim je oito bilo i to da je stvorenje previe ubilaki mono da ga se pusti slobodno i prepametno da ga se sigurno zatvrori u kavez. Sva srea da je zvijer ostala blizu mjesta pokolja i da nije jurila dalje! Lycon zakljui da je opor sada iza idue ograde od ivice. Uz nevjerojatni krik bola jedan od pasa skoi visoko i ukae se iznad ivice previjajui se i mlatarajui apama. U bijesno lajanje pasa najedtom se uvue prestravljeni ton. Iza ivice, Lyconu nevidljiva, bjesnila je borba. A sudei po zvukovima koje je Lycon tako dobro poznavao, opor je bio u loijem poloaju! Lycon prokle ispod glasa i baci se prema dalekoj ivici potiskujui od sebe gr u slabini. Zglobovi prstiju kojima je stiskao drku svog koplja pobijelie od estine njegova zahvata. Ispred sebe ugleda tri psa kako se komeaju i ree nesigurno s ove strane ograde. Ostali ne bijahu na vidiku. Lycon zakljui da moraju biti s druge strane trnovite ivice, a po njihovoj utnji mrtvi. Zvijer je bila vrajki lukava! Saekala je u zasjedi opor dok se provlaio kroz ogradu. Ali ak ni tako sigurno nikako nije mogla nadvladati tri ogromna molosijanca! Lycon nije bio ni tridesetak metara daleko kad li se ubojica plavih krljuti pojavi preko ograde lakim skokom dostojnim kakvog akrobate. Okrene se jo u zraku i jedna njegova ruka s onim poput igala otrim i tankim pandama sjevne prema grlu najblieg molosijanca i preree ga prije nego je veliki pas uope i osjetio prisustvo neprijatelja. Stvorenje se doeka na noge gipkou i spretnou make, a dva preostala psa bacie se na nj istovremeno. Zvijer se okrene i zamahne svojim smrtonosnim kandama istovremeno se saginjui, izmiui hitrinom koja njegove kretje stopi u jedan jedini glatki, nejasni bljesak. Bljesak smrti. Nijedan od pasa ne zavri skoka. One sjajne pande rasporile su im utrobe, pogubivi ih tako tonou i djelotvornou none more. Lycon zastade na mjestu i od estine svog zaleta odsklie se po blatnoj zemlji. Nije se trebao obazrijeti iza sebe da shvati da je sam sa zvijeri. Njene oi zasjae kad se okrenula od pomorenih pasa prema njemu i zabuljila se u svog progonitelja. Lovac prui preda se koplje i ne pokuavajui ga baciti. S onom svojom brzinom, stvorenje bi mu se sasvim lako izmaklo. A dobro je znao i to da e, ako zvijer skoi, on poginuti. Jedina nada koja mu je jo preostala bila je da je nabode kopljem u skoku i moda svog ubojicu povue za sobom u smrt. Uini mu se da je i zvijer to shvatila. Stvorenje une i razvue usne u divlje cerenje. Tada se u skladnom luku ponovo baci preko trnovite ograde. Skamenjen i suhih ustiju Lycon pokua izrei svoju molitvu zahvalnicu. Ne skidajui pogleda s ograde i dalje je drao koplje spremno u ruci. Tada zauje iza sebe pljaskanje nogu nespretnih trkaa kroz blato. Sav zapuhan i jedva diui prilazio mu je Galerius praen nekolicinom drugih sabijenih u izmoreno i jadno klupko. Ona koliba tamo se zapalila! propenta. Zar nisi vidio? Sva se pretvorila u plamenu kuglu do vremena kad smo mi stigli. Ne znam je li tko ostao u njoj, ili je uspio pobjei, ili... Glas mu zamre na usnama kad najzad ugleda raskomadana tijela mrtvih pasa. Pa to se dogodilo ovdje? upita najzad zaprepateno. Napokon i Lycon ispusti dotad zadravani dah. Pa, naao sam zvijer koju srno trebali loviti... dok ste vi glupani buljili tamo u poar! Mislim da ti Vonones sada duguje opor pasa. Lycon je ekao dovoljno dugo da se uvjeri da zvijer vie ne lei u zasjedi iza ivice. Nakon to su vidjeli pse, nitko nije htio biti prvi koji e se provui na drugu stranu. A sjetivi se onih smrtonosnih pandi, ni sam lovac nije imao za to ni najmanje volje. Neto dalje u ivici je zjapio prolaz, pa on poalje polovinu ljudi onuda da se provuku zaobilazno. Ali, od zvijeri vie nije bilo nikakva traga, osim ona tri rastrgania psea lea. S gaenjem se Lycon okrene i svojim lakim trkom krene natrag prema karavani, ostavljajui ostale da ga slijede kako hoe i mogu. Tko je? zauje otar upit kad se pribliio cesti. Ne pucajte, do sto vragova! zaurla Lycon i prokle ih sve prije nego nemirni prsti otpuste strelicu. Hermese, samo bi mi jo to trebalo!

Tresnuvi muklo, Vonones se spusti sa svog postolja na kolima. Lice mu bijae duboko zabrinuto. Kako je bilo? Jeste li je uhvatili? Gdje su ostali? Vuku guzice natrag umorno odvrati Lycon. Vononese, nema medu tvojim ljudima ni jednog jedinog kome bih dozvolio da mi povede psa u etnju! Pa oni su vozai kola, a ne lovci pobuni se trgovac. Ali to je sa ivotinjom? Nismo je uhvatili. I dok su se ostali polako vraali jedan za drugim, Lycon ispria trgovcu to se desilo. Kad je zavrio, vlaan mir sumraka spustio se oko niza zaustavljenih kola. Vononesova ramena objesie se u zaprepatenom muku. I Lyconovo vjetrom i suncem otvrdlo lice bijae zamiljeno. Dokopao si se neega to poznaje arenu, Vononese. Ne znam koju, ni iju... Moda su ga Sarmatijanci oteli od Kineza. Ali po nainu kako se kree, po nainu kako su mu pande ureene, po nainu kako ubija iz zadovoljstva... Netko je izgubio pijetla za borbu, a ti si ga kupio! Armenijanac je zurio u lovca ne shvaajui nita. Lycon si oblizne usne prije nego nastavi. Ne mogu ti rei tko je njen vlasnik, ni kakva je to zvijer, ali ja poznajem arenu i kaem ti da je to vrhunski uvjebani ubojica. Kako je samo zaskoio pse iz zasjede i posmicao ih bez i najmanjeg suvinog pokreta! A kako li je tek brz! Ja sam dovoljno brz da mogu odskoiti s jame iskopane u zemlji i prekrivene suhim granjem i liem kad mi noge ve ponu propadati u zamku. Poznavao sam i jednog gladijatora u Rimu koji je bio bri, najbri od svih koje sam ja ikada vidio. Dozvoljavao je da gaaju strelicama sa ezdesetak metara udaljenosti i mogao je izmaknuti strelicama, a ja nisam nikada mogao vjerovati svojim oima. Ali ono stvorenje tamo u poljima je toliko mnogo bre od toga da ga ne mogu usporediti ni sa im. Pa kako su ga onda Sarmatijanci uhvatili? upita Vonones tvrdoglavo. Uhvatili? Ono im se predalo! prasne Lycon. Bandi strijelaca na konjima na tisuama kilometara otvorene ravnice! Lako su ga mogli dostiri i zatui, a ono prokleto stvorenje je to dobro znalo! Onda su ga zatalili u elini kavez, a zvijer uza svu svoju snagu ipak nije mogla polomiti eline reetke. Ali je mogla obijati lokote. Upravo tako. Trgovac duboko udahne i zadrhti cijelim tijelom. Od nelagode kao da se i sama njegova odjea jae stisla oko njega. Kako emo ga onda uhvatiti? upita potreseno. Ne znam. Lycon stade grickati donju usnu zurei u tlo radije nego u Armenijanca. Ako zvijer spava ree zamiljeno moda bismo se mogli prikrasti i pogoditi je smrtonosno. Moda bismo je s tisuu ljudi nekako mogli opkoliti u svim tim ogradama od ivice, vododerinama i usjecima. Nemamo tisuu ljudi nesmiljeno ga podsjeti Vonones. Znam. Magleni oblici promicali su ispred punog mjeseca. Sa sumrakom ona dosadna kiica najzad je prestala. Cak se je i naoblaka stala razilaziti. Ve se nekoliko zvijezda moglo nazrijeti kroz pauinasto nebo. Sjene su se kraste ispod trnovitih ograda i drvea, razlijevale se poljima punim mjeseine, rouzale preko kamenitih vododerina. Ima jedna odreena svota novca koju mogu skupiti na brzinu promrmlja Vonones glasno razmiljajui. Nekoliko brodova isplovljava iz Brundiziuma ujutro... Lycon je, meutim, pogled upro u najblii kavez. Vononese progovori zamiljeno jesu li ikada uo de je tigar po tragu slijedio i uhvatio ovjeka? Molim? Ne, nisam, ali sam uo mnogo jezovitih, krvavih pria o ljudoderima koji su... Ne, ne mislim da je slijedio ovjeka kao bilo koji plijen. Mislim na to da ga je slijedio i ubio, pa, iz osvete. Ne, to se ne dogaa odvrati trgovac spremno i uvjereno. Vuk e to moda uiniti, ali kakva velika maka ni sluajno. One se ne odriu svoga podruja i navika ni za to, ak ni za osvetu. Ja sam to ipak jednom vidio ustvrdi Lycon. Bila je to enka, a jedan od mojih ljudi joj je ispraznio brlog dok je bila u lovu. Izraunali smo kasnije da ga

je slijedila najmanje sedamdesetak kilometara prije nego ga se je najzad doepala. Slijedila je svoje mladune, ne ovjeka. Lovac odmahne glavom. Njih je on predao meni i otiao. Bio je ve u treem selu kad ga je sustigla. Na njenoj prednjoj lijevoj api bio je jedan prst vie tako da nema ni najmanje sumnje da se radi o istoj ivotinji. Pa to onda? Vononese, ja u pustiti onog tigra iz kaveza. Armenijanac se skoro zadavi od iznenaenja Lycone, zar si poludio? Ovdje se uope ne radi o istoj stvari! Ne moe... Znade li moda neto pametnije? Poznato ti je kako sve ivotinje mrze to stvorenje... Tigar je ak slomio zub pokuavajui pregristi reetke samo da ga se dokopa. E, pa, ja u mu pruiti priliku! Ne mogu ti dozvoliti da oslobodi jo jednog krvoednog ubojicu tako blizu naseljenih mjesta! Sluaj, nikako drugaije mi ne moemo dokrajiti ono plavoljusko stvorenje. Nek nam slobodno projuri kroz samo jo nekoliko nezatienih seljakih imanja, Domicijanu e biti sasvim svejedno ako raspusti i sve ivotinje iz karavane! Pa recimo da tigar ubije stvorenje. Onda u biti odgovoran to sam pustio tigra na njegovom imanju! Lycone... Jednom sam ve uhvatio toga tigra. Tigrove poznajem. Ono stvorenje, Vononese... Trgovac sumnjiavo zavrti glavom, ali mu ipak predade sveanj klju.eva. Mrmljajui i gunajui vozai kola se okupie u vrsto zbijenu skupinu nasred ceste stiui svaki oruje kojim se je najbolje znao sluiti. Napregnute panje promatrali su kako Lycon otkljuava kavez i vjeto skae na krov u trenu kad je tigar nasrnuo svom teinom na vrata. Velianstvena maka baci se na cestu gotovo prije nego su vrata pala na ljunak. ibajui repom, ona zastade napola u unju i zarei na uznemirene i prestraene promatrae. Nekoliko njih ne izdri i napne lukove. Gospo Artemis, usrdno dahne Lycon, daj da nanjui trag one zvijezi i poe za njim! Tigar se u tom trenu okrene od ljudi i prie drugom praznom kavezu. U nj on zaurla svoj duboki, grleni izazov, te se okrene prema mjestu gdje su se tragovi one druge zvijeri po prvi put utisli u mokru zemlju. Ni ne pogledavi vie ljude iza sebe tigar pojuri preko polja. Lycon skoi s kola, dograbi svoje koplje za veprove i prekorai jarak. Kamo e? zavie Vonones za njim. Hou vidjeti to e se dogoditi odvikne mu Lycon i zagrabi svojim dugim, lakim trkaim koracima po tragu to ga je ranije slijedio za psima. Lycone, potpuno si poludio! povie Vonones u tihu no. ak ni nakon onog prijanjeg tranja Lyconu nije bilo teko drati korak s tigrom. Make su brze, ali nisu izdrljive i ustrajni trkai poput pasa... ili poput ljudi. Tigar se kretao nezgrapnim, brzim truckavim korakom negdje na sredini izmeu svoje uobiajene ohole, nemarne etnje i zastraujue, strelovite munjevitosti kojom se bacao na svoju rtvu. Nabori koe iza njegove mone ije mrekali su se i podrhtavali nespretno kako su mu lopatice skakutale gore dolje. Mjeseina je isprala svu utosmeu boju izmeu njegovih crnih pruga, pa je ova prekrasna zvijer vie nalikovala nekoj majoj utvari probijajui se onako kroz visoku, ustalasanu penicu. Nije obraala panje na Lycona. Prola je ak i pokraj krvlju natopljene zemlje na mjestu gdje je pala prva rtva plavog stvorenja. Sva njena panja bijae usmjerena iskljuivo i jedino neobinom, mrskom vonju njenog plavoljuskog neprijatelja. Slijedei tigra na sigurnoj udaljenosti, Lycon se i sam udio uspjehu svoga nagaanja. I samom mu je izgledalo nemogue da bi ova velika maka ustvari htjela pokazati svoju premo, dokazati svoje prvenstvo nad onim drugim ubojicom. A ipak je u njoj osjetio onu istu iskonsku i nepatvorenu mrnju, one iste neprirodne mahnitosti i bijes koji su izludjeli lovake pse, a Vononesovo stovarite pretvorili u divlji nered i zbrku dokle god se je u njemu nalazilo i ono stvorenje. A ljudi? Nitko od njih, takoer, nije volio plavoljuskog avla. Zbog nekog nesigurnog straha Vononesovi ljudi postali su potpuno beskorisni u lovu. A i sam Vonones se otarasio stvorenja za beznaajnu svotu jer ni on, ni kupac u Rimu nisu eljeli tu zvijer u svojoj blizini. Zato je stoga jedino on od svih drugih osjeao takvu privlanost prema njoj i zato ga je toliko oaravala?

Tigar promijeni svoj jednolini, ustrajni korak kako bi preskoio preko prve ograde od ivice. Oprezno se Lycon provue za njim te nastavi kaskati prema stupu smrdljiva, crna dima to se jo uzdizao sa zgarita spaiene kolibe drugog seljaka. Letimino pomisli kako e se Vonones pobrinuti da tu sredi stvari i mnogo usrdnije se pomoli da ne naie na jo slinih kosturnica na tom labirintu nalik imanju. Desetak ljudi koji su tuda proli i vratili se probili su poveliki otvor u ivici i Lycon je bio sretan to se ne mora naslijepo provlaiti kroz nju. Tigar je lako preskoi. Kad se Lycon progurao kroz nju ugleda ga kako uri preko praznog polja sada brim i ivljim korakom. Stoga i Lycon pouri kako bi zadrao razmak od onih pedesetak metara koliko je odredio na poetku. Kroz sve ie i jasnije nebo prosija vie zvijezda. Velika maka pred Lyconom izgledala je smrtonosno poput same Nemesis plovei kroz mjeseinu. Mrano i zloslutno Lvcon se podsjeti kako je isto to pomislio i o onom oporu lovakih pasa. Svakim svojim djeliem tigar je bio sposoban ubiti jednako dobro i lako kao i plavi ubojica, a vjerojatno je bio i barem pet puta tei od njega. Brzina i lukavost ipak nisu mogli biti sve na svijetu! Trea trnovita ivica bila je neprobijena i Lyconov se eludac bolno stisne dok se provlaio kroz zgruanom krvlju poprskano granje gdje je Ubojica u zasjedi saekao pse. No, tigar je ve bio i nju preskoio, tako da se Lycon nije udostojao gubiti vrijeme zaobilazei to grozno mjesto kroz otvor tamo nie. Progura se i oprezno zastade na rubu idueg polja. Zemljite ovdje bijae prekrto i prekamenito za redovnu sjetvu. alosno i jadno izmeu golog kamena i sjenovitih vododerina stiskale su se parcelice zemlje ostavljene na ugaru, malo drvee i ikare korova. Pusto bijae sve iarana jakim sukobima tvrdog crnila i bijelih mrlja koje je sijao blijedi mjesec odozgo. Ravno naprijed tigar zastade i trbuhom polegne po kamenitom tlu. Ponjui zrak i iz grudiju mu se ote tiho, duboko reanje nalik dalekoj grmljavini. Tada iz njeg provali onaj njegov izazovni urlik, ona stravina, duboka rika, a mjeseina se odrazi s njegovih sablasnih onjaka. Negdje daleko hol zamue prestravljeno, a Lycon osjeti kako mu se kosa na vratu kostrijei. Malo dalje obroni se kameni iz jedne vododerine obrasle ikarom. Lycon ugleda kako se bokovi velike make podiu i skupljaju za skok podraavajui od suzdrane napete snage. Jedna sjena ljudske veliine podie se iz sjena vododerine i tigar se baci na nju. Tridesetak je metara dijelilo veliku maku od njena tako dugo eljena plijena. Tigar ih prijee u dva kratka skoka prema plavom avolu, a onda se odrazi snano, spreman ubiti. Ljuskom pokriveno stvorenje pomakne se istog trena kad se tigar odrazio od tla.u tom posljednjem skoku. Ponovo stopljeno samo u kovitlac plave energije i snage, stvorenje se baci pod tigra poseui svojim otrim pandama prema njegovom otkrivenom i ranjivom trbuhu. Velika maka krikne, bijesno vrisne i zgri se usred skoka zamahnuvi prema svom neprijatelju u smrtonosnom odgovoru koji je zamalo uspio. ljunak i blato prsnue ispod onih monih apa kad je tigar tresnuo o zemlju i okrenuo se bijesnom brzinom. Plavi ubojica mu se baci na leda prije nego je zavrio okret i kandama zapara tigrov vrat. Gotovo isto tako zasljepljujuom brzinom velika se maka iskrene i prednjom lijevom apom raspali kostolomni udarac stvorenju po rebrima odbaci ga u jedan kvrgavi grm. Tigar zastade pokuavajui oblizati mlaz krvi to mu je curio vratom. Plavoljusko stvorenje ispusti visoki, tanki krik, prvi zvuk kojeg je Lycon uo od njega, i ponovo skoi tigru na lea. Krivo procijenivi, ili moda zbog iznenadne slabosti, doskoi previe i natrag, doepavi se tigrova trbuha umjesto lopatica. Velika se maka grevito previne natrake i zakotrlja divlje mlatarajui ogromnim apetinama, ritajui se nogama, traei naslijepo plijen. Izgubivi oslonac na tigrovim leima, stvorenje se baci u napad meu one bijesno uskovitlane smrtonosne udove. Ova divovska borba postade prebrza za ljudsko oko. Obje se ivotinje propee gotovo uspravno okreui se i reei u grimiznoj izmaglici rumenih kapi. U trenu kraem od jednog udisaja pade desetak divljih, kidajuih udaraca i s jedne i s druge strane dok su se velianstveni suparnici kidali i bacali jedan na drugog u samoubilakoj mahnitosti i nehaju. Bez ikakva vidna prelaza tigar klone u blato. Njegova velika glava mlohavo padne, a gola kost bljesne na trenutak na mjeseini. U divovskom mlazu krv mu ikne iz rane, a onda naglo presahne u tamnu mrlju oko njega. Grevito tigar savije svoja mona leda umirui, a njegov se ubojica teturajui odmakne. Ne vjerujui svojim oima Lycon je kao zatravljen zurio u nj. Plavoljuski ubojica oprezno zakorai prema lovcu. Krv bijae okupala njegove sjajne ljuske poput blistavog carskog ogrtaa. U njegovim oima radosno je svjetlucalo

ubojstvo. Lycon podie svoje koplje, spreman, ekajui. Stvorenje prijee jo jedan korak i posrne. Doeka se o tlo jednom svojom smrtonosnom rukom. Druga mu je, slomljena, visjela uz tijelo, beskorisna, neupotrebljiva, gotovo otkinuta od tijela monim udarcem tigrovih pandi. S trzajem se stvorenje uspravi i naceri lovcu, a na njegovom divljem, neukroenom licu odrazi se smrt. Tada se baci na Lycona. No, u nogama vie nije bilo snage. Skok donese stvorenje na metar pred lovca. Zvijer se odsklie po vlanom, kamenitom tlu. Pande njegove nepovrijedene ruke zariju se u zemlju kraj Lyconovih nogu, a onda snaga i iz njih nestade te se opustie. Mjesec najzad pobjedniki zasja na istom nebu i zapljusne zvijezde svojom ledenom raskoi. Lycon se strese i nakon nekog vremena krene natrag prema cesti. Te noi osjeti se starim.
Prevela Zvjezdana Vlahovi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Neobini duo
Karl Edward Wagner i David Drake roeni su iste godine 1945. i ive u istom gradu Chapel Hillu, Sjeverna Carolina i strano vole i piu SF fantasy i prijatelji su. Da vie od toga nemaju nita zajednikog, nitko se ne bi udio kako to da su tamo daleke 1974. sjeli i zajedno napisali jednu (Killer je objavljena u Midnight Sun No. 1), pa godinu kasnije drugu priu (Dragon's Teeth, Midnight Sun No. 2) iz kojih je nakon deset godina nastao roman (Killer Baen Books, 1985. g.) Wagner je ostao vjena misterija za ljubitelje njegovog Kanea. Zato je nakon pet uspjenih knjiga o riokosom gorostasnom ratniku-uenjaku, koji inae, s izuzetkom miia, strano podsjea na korpulentnog bradatog Wagnera, prestao pisati i vie od jednog desetljea nestao iz tiska? Zato je, u prvom redu, nakon zavrene medicine napustio unovivu profesiju psihoanalitiara da bi se bavio pisanjem o miiavim junacima tipa Conan? Moda prvo treba rei da Kane nije Conan. Wagner sa svojim profesionalnim iskustvom i neobino dubokim poznavanjem korijena amerike herojske fantastike znao je izbjei sve zamke kliea i u nekim dijelovima svog opusa ak i nadii original. ak i kada se upustio u avanuturu da napie jednog Conana u seriji koju je izdava naruio od gotovo svakog tko se htio toga prihvatiti, Wagner je sjeo i napravio roman koji zaista po niemu ne zaostaje za pravim Howardom (Road of the Kings, 1979.). Kane, kojeg bi najlake bilo uproeno opisati kao Conana s mozgom, je upravo ona vrsta literature koju bi italac zasien herojima mogao nai zanimljivom. On je antijunak, koji najvie voli sebe, svoje knjige i svoj ma, koji nema moralnih nazora koji bi ga upuivali na razliku dobra ili zla, ali kojeg sticaj okolnosti ili pokvarenost

njegovih znanstvenika uvijek na kraju natjera da uniti zlo. Ovakva varijanta heroja s maem, voena majstorskom Wagnerovom rukom, neobino dobro uspijeva i iako je malo onih koji poznaju Wagnerova djela, mnogo ih je manje koji ih ne vole. U posljednjih deset godina, naalost, Wagner se posvetio povremenom pisanju horrorpria, ureivanju godinje kolekcije najboljeg horrora za Daw books, a nakon vlastite kolekcije sada je, napokon, zavrio roman medicinski triler etvrti peat (The Fourth Seal). David Drake je svoj prvi roman Gospodar Zmaja (The Dragon Lord, 1979. g.) napisao u isto doba kad je Wagner prestao objavljivati i prigodno ga posvetio Wagneru. Od te posvete Wagner kao da je prestao pisati. Gospodar Zmaja je bio roman koji je imao malo izgleda da uspije, bio je to jo jedan od onih mnogobrojnih fantasy romana o kralju Arthuru Pendragonu. No Drake je uspio, promijenivi kut gledanja, napisati istu avanturu na originalan nain, vienu oima dvojice pomalo neobinih vojnika u armiji kralja Arthura. Svi elementi romantine legende ovdje su spleteni u jedan realistian ugoaj u koji je vrlo lako povjerovati, a Drakeova proza je ista, jasna, neoptereena suvinim opisima, u svojoj osnovi akciona. Takav stil pisanja Drake je zadrao i kasnije i on mu je pribavio sklonost publike, bez antipatije kritiara. Iste, 1979. g, Drake je objavio i drugi roman Hammer's Slammers baziran na seriji pripovjedaka o odredu plaenika iz 30og stoljea. Slammersi su, kao i mnoge druge prie o plaenicima budunosti, nale svoj krug oboavatelja i ta serija se nastavlja (danas ve postoji pet knjiga). Drake je proveo dvije godine kao ispitiva zarobljenika u Vijetnamu i Kambodi, iskustvo koje on sam opisuje bez iluzija na stvarnom primjeru umirue djevojke koju je ispitivao, i iz tog razdoblja on crpi mnotvo stvarnih

situacija. Piui vojniku literaturu, kao i mnogi vojnici prije njega, Drake pokazuje pacifistiku stranu svog karaktera, svoje gnuanje od nasilja i svoje poimanje asti koje mu je u njegovoj slubi bilo uskraeno. Pripovijetka Killer nastala je iz oite Drakove fascinancije rimskom kulturom kojom je zarazio Wagnera. Tom kolaboracijom gotovo je sam zaeo jedan uski podanr unutar SF-a. Koritenje rimskih legionara protiv razumne zvijeri-ubice iz svemira, Drake je kasnije proirio na kidnapiranje legionara za rat u svemiru (Ranks of Bronze, 1986.) o emu ste ve itali u Sinusu. Iako, naravno, originalna ideja o tome kako primitivni Zemljani nadvladavaju tehniki superiornije svemirce potie jo do Paula Andersona

i njegovog romana High Crusade (Nebeska kriarska vojna) iz 1960. g, Rimljane su u tu svrhu poeli koristiti i drugi. Tako je Harry Turtledove u svom Videssos ciklusu (do sada tri romana) iskoristio rimsku legiju da ju arolijom Galskog druida prebaci u Videssos, svijet gdje crna magija radi svoje. Roman koji je kasnije nastao iz pripovijetke Killer jedno je od boljih ostvarenja ako gledamo Drakeov dosadanji opus, dok, to se tie Wagnera. njegov Kane je mnogo upeatljiviji lik od bilo ega to je kasnije stvorio. Cini se da je Killer vie plod Drakeove mate, to naravno nita ne umanjuje uitak itanja. Neven Antievi

Marion Zimmer Bradley

Smrt meu zvijezdama

Doista je teko nai toliko senzibiliteta u prii nekog mukog autora koliko osjeajnosti, uglavnom, nalazimo u priama spisateljica, Bradleyeva u ovoj prii ogoljuje ljudske rasistike sklonosti, ali i humanizam uz izuzetno zanimljiv i neoekivan kraj.

aravno, pitali su me to mislim o tome, prije nego sam se ukrcala na zvjezdani brod. U cijelom Zapadnom sektoru Galaksije, malo je zakona stroih od onog to dijeli ljude od ne-ljudi, tako da je mali kapetan VESTE on je takoer bio Theradin, ponosan, u crnoj koi Carskih trgovakih snaga oklijevao i zapinjao, govorei o tome, jednako toliko koliko je i bio dosljedan u pogledu dostojanstva jednog svemirca. Vidite, gdice Vargas objasnio je, ne jednom, ve toliko puta koliko sam ga htjela sluati, strogo uzevi, ovo uope nije putniki brod. Ovlateni smo da prevozimo samo teret. Ali, shodno naoj radnoj dozvoli, od nas se zahtijeva da prevezemo i pokojeg putnika, sa osamljenijih planeta na kojima ne postoji redovna putnika sluba. Naa pravila nam, jednostavno, ne dozvoljavaju diskriminaciju, a jedan Theradin je rezervirao mjesto na ovom brodu, za nae zadnje putovanje. Zastao je i ponovno naglasio: Vidite, imamo samo jednu putniku kabinu. Ovo je teretni brod i nije nam dozvoljeno provoditi nikakvu diskriminaciju medu naim putnicima. Izgledao je bijesan zbog toga. Naalost, ve i ranije sam nailazila na takvo shvaanje. Neki Terani ne ele putovati na istom brodu sa ne-ljudskim biima, ak i kad su izolirani u suprotnim krajevima broda. Shvatila sam njegov neugodan poloaj, bolje no to je i mislio. Theradin rijetko putuje svemirom. Nitko nije mogao predvidjeti da e Haalvordhen, Theradin sa Samarre, koji je na naputenoj planeti Daneb ivio osamnaest njenih ciklusa, odabrati upravo ovaj let da se vrati u svoj vlastiti svijet Istovremeno, nisam imala drugog izbora. Morala sam se vratiti na neku od planeta u Carstvu bilo koju planetu s koje sam mogla uzeti brod za Terru. Zbog rata koji samo to nije bio buknuo u sektoru Procyona, morala sam se vratiti kui prije nego to veze budu sasvim prekinute. Inae pa znate, galaktiki rat moe potrajati i do osam stotina godina. Dok bi se ponovno uspostavila redovna transportna sluba, ja vie ne bih brinula kako da stignem kui. VESTA me je mogla odvesti prilino daleko od opasnog sektora, sve do Samarre Sirius Sedam koja je, slikovito reeno, upravo preko puta Solarnog sistema i Terre. Pa ipak, to je bilo problematino rjeenje. Pravila o segregaciji su stroga, zakoni protiv diskriminacije jo stroi, a Theradin je prvi rezervirao mjesto. Kapetan mu nije mogao uskratiti prijevoz, sve da je i pedeset ljudi, terariskih ena, ostalo nasukano na Denebu IV. A dijeliti kabinu sa Theradinom, nije ni etiki, ni moralno, a niti drutveno dolazilo u obzir. Haalvordhen je bio ne-ljudski telepat; i nijedno ljudsko bie, pri zdravoj pameti, nee se pribliiti, vie nego je potrebno, ak ni ljudskom telepatu. A to se tie ne-ljudskog... A opet, to se jo moglo uiniti? Kapetan nesigurno ree: Moda bismo Vas mogli ugurati u odio za posadu nelagodno je zastao i okrznuo me pogledom. Ugrizoh se za usnu, namrtivi se. To je bilo jo i gore. Shvaam polako sam rekla, da je taj Theradin Haalvordhen ponudio da mi dopusti da dijelim njegovu kabinu. Tako je. Ali gdice Vargas... Na brzinu sam donijela odluku. Uiniti u tako rekoh. Od svega to mogu, to je najbolje. Umalo poalih zbog svoje odluke, vidjevi njegovo zgranuto lice. Zajedljivo pomislih kako e to prouzroiti interplanetarni skandal. Ljudska enai graanin Terre provodi etrdeset dana u svemiru i dijeli kabinu sa ne-ljudskim biem. Theradin, iako po obliku muko, nije imao niti jednog obiljeja koje bi se, iole, moglo dovesti u vezu sa odreenim spolom. Ali to, naravno, nije predstavljalo problem. Ne-ljudskim biima je bilo naroito zabranjeno da se mijeaju sa ljudskim rasama. Terranski obiaji i tabui su obavezivali i ja odluno prihvatih saznanje da e, do vremena kad stignem na Terru, planeta moda biti prevrua da me primi. Pa ipak, rekoh sebi prkosno, bila je to velika Galaksija. A uvjeti sada nisu bili

ba normalni i to je sve mijenjalo. Potpisala sam ek na povei iznos, za svoj prijevoz i ugovorila utovar i otpremu ono malo svojine koju sam mogla bezbjedno prevesti svemirom. Ali, svejedno, slijedeeg dana, kad sam se popela na brod, jo uvijek sam osjeala nelagodu, takvu nelagodu da sam pokuala ojaati svoj klonuli duh kojekakvim sitnim udobnostima. Na svu sreu, Theradini su udisali kisik, tako da sam znala da nee biti nikakvih problema oko atmosferskih smjesa ili zranog tlaka koji e se odravati u kabini. A Theradini su bili TIP-DVA ne-ljudskih bia, to je znailo da e, bez posebnih narkotika, ubrzanje hiperbrzog broda mog suputnika bacit u posvemanju iznemoglost. U stvari, on e vjerojatno leati omamljen u svom visinskom zaporu, tokom veeg dijela putovanja. Jedina kabina se nalazila u udaljenom kraju zvjezdanog broda, prema njegovom kljunu. Bila je to mala, udnovata i sferina prostorijica, gnijezdo. Skroz unaokolo te kugle, zidovi su bili obloeni pjenastom spuvom, jer putnici nikad ne postiu vjetinu jednog svemirca u manevriranju tijelom pri slobodnom padu, pa su kabine morale biti konstruirane tako da onaj ili ona koji tu obitavaju, neoprezno se kreui, ne bi prosuli svoj mozak, udarivi o neobloenu povrinu. Razmjeteni, nasumce, po unutranjosti kugle, bila su tri visinska zapora kolijevke ugnijedene na zaokretnim uporitima unutar kojih se putnik, za vrijeme lansiranja, udobno smjetao u amortizirajuu pjenastu spuvu i sloeni Garensenov tlani aparat i stoga imao omoguen miran san, iz kojeg nije mogao odlebdjeti. Na nekoliko, vijcima privrenih, vratiju, stajala je oznaka PRTLJAGA. Smjesta sam odvinula jedna vrata i strpala svoje osobne stvari u kutiju. Potom vrsto stegnuh poklopac vijcima i paljivo prevukoh meku oblogu preko njega. Na kraju, penjui se, obidoh malu prostorijicu, trudei se da je poblie upoznam, prije nego stigne moj nesvakidanji cimer. Imala je oko etiri metra u promjeru. Sfinkterina komora je vodila iz uskog hodnika u udubinu za brodski teret i odio za posadu, dok je druga vodila u ono to je po funkciji odgovaralo kupaonici kabine. Planetom ogranieni ljudi i ene su uvijek iznenaeni i pomalo okirani kad vide sanitarne instalacije na svemirskom brodu. Ali, jednom kad pokuaju obaviti normalne tjelesne funkcije pri slobodnom padu, vrlo dobro razumijevaju tu neobinu opremu. Obavila sam est putovanja uzdu Galaksije, u isto toliko ciklusa. Ja sam, praktiki, ve pravi majstor i mogu, u slobodnom padu, oprati ak i lice, a da se ne utopim. tos je u tome da se koristi spuva i sisaljka. Ali, sve u svemu, potpuno mi je jasno, zato svemirci, izmeu planeta, izgledaju pomalo zaputeno. Ispruila sam se na meku oblogu glavne kabine i, s rastuom nelagodom, ekala da se pojavi ne-ovjek. Na svu sreu, nije potrajalo dugo dok se membrana na vanjskoj sfinkterskoj bravi proirila i radoznalo, iljasto lice provirilo unutra. Vargas gica Hellen? prozbori Theradin piskutavim apatom. Tako se zove istog asa odgovorih. Pridigla sam se i sasvim izlino dodala: Vi ste, naravno, Haalvordhen? To je moja identifikacija potvrdio je tuinac i izdueno, mravo, udnovato-miiavo tijelo umigolji za iljatom glavom. Ljubazno je, Vargas gdice, dijeliti smjetaj u ovakvoj nudi. Ljubazno je od vas poletno uzvratih. Svi mi moramo stii kui, prije nego izbije ovaj rat! Taj rat se moe sprijeiti, usrdno se nadam ree ne-ovjek. Govorio je razumljivim Galaktikim Standardom, ali bezizraajno, jer su glasne ice Theradina smjetene u pomonom paru unutarnjih usana i njihovi glasovi zvue piskavo i nedovoljno jako za ljudsko uho. Pa ipak, znate Vi, Vargas gdice, oni bi me bili izjurili s ovog broda da naprave mjesta za jednog graanina Carstva, da niste Vi bili tako srca milostivog da dijelite kabinu. Za ime boga! uzviknuh, zgranuta. Nisam to znala! U nevjerici sam zurila u njega. Kapetan nije mogao legalno uiniti tako neto ili se iole ozbiljnije pozabaviti takvom milju. Da nije pokuavao zastraiti Theradina, kako bi ovaj prepustio svoje rezervirano mjesto? Ja ja sam Vam htjela zahvaliti rekoh, da prikrijem svoju zbunjenost. Zahvalimo se mi drugom, onda, i budimo u slozi piskavi glas je neprirodno izgovorio. Pogledom preletih ne-ovjeka, nemona da prikrijem svoju ljubopitljivost. Po obliku, Theradin je donekle bio humanoid ali samo donekle jer, zdepaste ruke su zavravale akama koje su bile u rukavicama bez prstiju, a izdueno, otro lice je bilo vilinsko i neprestano se kreveljilo.

Ne bi se moglo rei da Theradini imaju ikakvih facijalnih miia i nikakva promjena izraza ili modulacija glasa im nije mogua. Naravno, na licu onoga koji ima telepatske sposobnosti, ovakve istananosti vidljivog ili ujnog izraza, bile bi suvine. Do tada nisam jo bila osjetila nikakvu odvratnost koja je samo prisustvo Theradina trebalo pobuditi. To se nije puno razlikovalo od bivanja u prisustvu velike ivotinje-humanoida. Nije bilo nieg posebno grozomornog u samom tuincu. Pa opet, bio je telepat i to od one ne-ljudske vrste, koje se moj rod plaio ve tisuama godina. Da li je mogao itati moje misli? Da ree Theradin s drugog kraja kabine. Morate mi oprostiti. Pokuavam postaviti barijeru, ali to je teko. Vi tako snano odailjate svoju misao da ju je nemogue iskljuiti. Tuinac se zaustavi. Pokuajte ne biti zbunjeni. To muiti i mene. Prije nego sam mogla i pomisliti to da na to odgovorim, jedan od lanova posade, u crnoj koi, progura glavu kroz sfinkter, nenajavljeno, i ree s prizvukom autoriteta: U visinske zapore, molim. Samouvjereno se uvukao u kabinu. Gice Vargas, mogu li Vam pomoi da se opaete? upitao je. Hvala ali moi u i sama rekoh mu. Uurbano se uzverah u zapor, zakapajui unutarnje remenove i privrujui cjevice za usisavanje sloenog Garensenovog aparata preko grudnog koa i trbuha. Ne-ovjek je nezgrapno izvlaio ruke iz svojih zatitnih rukavica i borio se sa Garensenovim udom. Na nesreu, Theradini imaju dvostruki palac, pa je bavljenje minijaturnom terranskom opremom, za njih, skoro nemogue delikatan posao. A jo ga vie oteava injenica da je tkivo njihovih ruku uglavnom tanka, sluzava opna koja se lako trga u dodiru sa koom i grubim metalom. Pomozite Haalvordhenu zatraih od ovjeka iz posade. Ja sam ovo radila mnogo puta dosada. Mogla sam, isto tako, i sauvati dah. ovjek je priao i uvjerio se da su moji remenovi, cjevice i jastuci privreni. Trebalo mu je, kako mi se inilo, puno vremena, a i ruke je koristio malo previe. Leala sam pod tekom Garensenovom opremom, odvie bijesna u sebi, da bih mu pruila makar i tu zadovoljtinu da se pobunim. Prolo je doista puno vremena dok se konano nije ispravio i krenuo prema Haalvordhenovom zaporu. Jednom ili dvaput je nemarno trznuo tudineve vanjske remenove i potom okrenuo glavu prema meni, cerekajui se sa potpuno nepozvanom prisnou. Lansiranje za devedeset sekundi ree i hitro se izvi kroz otvor. Haalvordhen je prasnuo u bujicu samaranskog govora, koju nisam mogla pratiti. Silovitost njegovog glasa je, meutim, pomagala bolje od rjenika. Iz nekog udnog razloga, otkrih da dijelim njegov bijes. Nepotenost cijelog postupka je bila sramotna. Theradin je platio putnike trokove i u svakom sluaju zasluio propisani minimum doline panje. Ne brinite zbog te budale, Haalvordhen rekoh iskreno. Da li ste dobro privezani? Ne znam oajno je odgovorio. Oprema je nepoznata... Gledajte oklijevala sam, ali, iz uobiajene pristojnosti sam morala pokazati gestu. Ako je paljivo pregledam svoj vlastiti Garensen, moete li itati moje misli i tako vidjeti kako bi se aparat trebao namjestiti? Neprirodno se oglasio: Pokuati u i ja smjesta vrsto prikovah pogled za aparat. Idueg trena, u meni se pojavi udnovato osjeanje. Bilo je to neto poput slabanog, munog osjeaja da sam dodirnuta i pogurnuta, protiv svoje volje, od strane ogavnog stranca. Pokuala sam suspregnuti nalet gotovo fizike odvratnosti. Nije udno da se ljudi dre im dalje od telepatskih rasa... I tada ugledah da li sam to ugledala, pitala sam se, ili je to bilo direktno telepatsko uplitanje u moje percepcije? drugu sliku koja je naglegla na Garensen u kojeg sam bila privezana. A taj uvid je bio toliko uznemirujui da sam potpuno zaboravila neugodnost prisnog mentalnog odnosa. Vi niste ni izbliza privezani upozorih. Niste ni poeli sa privrivanjem usisnih cjevica oh, onaj prokleti ovjek. Morao je vidjeti, iz najobinije humanosti... naglo stadoh i u turobnom oaju poeh petljati oko

svojih vlastitih remena. Mislim da ima jo toliko vremena... Ali nije ga bilo. Sa uasnom nenadanou, zaglui me silovita buka posljednje upozorenje. Stisnuh zube, grozniavo ga pourujui: Drite se! Kreemo! I onda nas potrese detonacija! Osjetih kako mi plua klonue pod iznenadnim, munim pritiskom, i svim silama se upirah da ostanem uspravna, grevito hvatajui dah. Zauh tuinev udan, mumljajui hropac i to je izazivalo mnogo vei nemir od ijednog ljudskog vriska. Tad drugi udarni val drmnu takvom silinom da sam glasno zavritala u potpuno ljudskom uasu. Zavritala i izgubila svijest. Nesvijest nije dugo potrajala. Ranije nisam nikada ovako klonula za vrijeme polijetanja i kad sam ponovno dodirnula poznate stvari oko sebe, prvi nejasni osjeaj je bio osjeaj zbunjenosti. to se dogodilo? Tada, skoro istovremeno, postadoh umirujue svjesna da se nalazimo u slobodnom padu i da je lan posade koji nas je bio upozorio da se pripremimo, sada ispruen u praznom prostoru kraj mog visinskog zaplora. Izgledao je zabrinuto. Jeste li dobro, gice Vargas? skrbniki je upitao. Lansiranje nije bilo nita burnije od uobiajenog... U redu sam oamueno ga umirih. Ramena mi se trznue i Garensen zakripa kad sam se uprla prema gore, drhtavim prstima se oslobaajui naprave. to je sa Theradinom? uurbano zapitah. Njegov Garensen je ostao neprivren. Jedva da ste ga i pogledali. ovjek je progovorio, polako i ustrajno, sa promiljenou koja mi nije mogla izmai. Samo trenutak, gdice Vargas ree. Zar ste zaboravili? Svaki trenutak, koji sam ovdje proveo, iskoristio sam za privrivanje Theradinovih pojaseva i tlane opreme. Pruio mi je ruku da se podignem, ali je odbih, tako estoko da sam odletjela do meke obloge na suprotnoj strani kabine. U strahu se uhvatih za drku i pogledah nanie prema Theradinu. Haalvordhen je leao spljoten pod komplesnom napravom. Njegovo iljasto, vilinsko lice je bilo upalo i avetinjsko, a usta su mu izgledala gadno natuena. Sagnuh se blie i naglo odskoih prema gore, silinom koja me u kaskadama odbacila natrag preko kabine, zamalo u naruaj ovjeka iz posade. Mora da ste tek sada privrstili te pojaseve rekoh, optuujui. Oni nisu bili privreni prije lansiranja! To je podli, zloinaki nemar i ako Haalvorhen umre... ovjek ml uputi polagani, prezirni smijeak: To je moja rije protiv tvoje, sestro podsjetio me je. Iz najobinije pristojnosti, iz najobinije humanosti... shvatih da mi je glas promukao i drhtav i nisam mogla nastaviti. On ree, nimalo se ne alei: Trebao bih vjerovati da bi Vam bilo drago da je divljak umro pri lansiranju. Uasno se brinete oko tog divljaka a znate kako to zvui? Dohvatila sam okvir zapora i vrsto se o nj oslonila. Jedva sam mogla govoriti od slabosti. to ste pokuavali izvesti? konano izustih. Usmrtiti Theradina? ovjekov pogubni pogled se nije micao sa mog lica. A da Vi malo zatvorite usta ree, bez zlobe, ali sa tako jednolinim i ledenim glasom, da je to zvualo jo opasnije. Ukoliko neete moda emo ih mi morati zatvoriti umjesto Vas. Nemam naroito miljenje o ljudima koji se zbliavaju sa divljacima. Nekoliko puta sam otvarala, a potom zatvarala usta prije nego sam se prisilila da progovorim. Sve to mu na kraju rekoh, bilo je: Vi, naravno, znate da namjeravam razgovarati sa kapetanom? Kako god hoete. On se okrenu i prezirno zakorai prema vratima. Mi bismo Vam bili uinili uslugu da je divljak umro za vrijeme lansiranja. Ali, kao to rekoh, kako Vas je volja. Ionako mislim da je Va divljak iv. Njih je teko ubiti. Obuhvatila sam zapor, nemona da se pokrenem, dok je on provlaio svoje tijelo kroz sfinktersku bravu i ona se stisnula za njim.

Pa, pomislih tmurno, znala sam u to se uputam, im sam sklopila dogovor. I poto sam se ve obavezala, mogla sam svejedno i pogledati da li je Haalvordhen iv ili mrtav. Odluno se nagnuh nad njegov visinski zapor, otro se iskrivivi da se mogu poduprijeti pri slobodnom padu. Nije bio mrtav. Dok sam ga promatrala, vidjeh natuene ruke, kako krvare i grevito podrhtavaju. A onda, odjednom, tudinac ispusti udnovat, strugajui um. Osjetih se bespomono i iz nekog razloga, u meni se pojavi suut. Prignuh se i poloih nesigurnu ruku na Garensenov aparat, koji je sada bio pomno i znalaki privren. Bila sam ogorena zbog injenice da sam prvi put u ivotu izgubila svijest! Da mi se to nije dogodilo, onaj ovjek iz posade ne bi mogao tako vjeto prikriti svoju nemarnost. Ali bilo je vano zapamtiti da ta okolnost ionako ne bi puno pomogla Haalvordhenu. Vai osjeaji Vam mogu samo sluiti na ast! piskav, jednolian glas, bio je gotovo apat. Ako smijem jo jednom iskoristiti Vau ljubaznost da li biste mogli opet odrijeiti ove instrumente? Sagnuvi se da mu udovoljim, bespomono ga pri tom upitah: Da li ste sigurni da Vam je dobro? Jako daleko od dobrog tudinac odrecitira neprirodno, polako i bez ikakvog izraza. inilo mi se da mu nije bilo po volji to to je morao govoriti glasno, ali nisam vjerovala da bih mogla jo jednom podnijeti onaj telepatski dodir. Tudineve oi, uski prorezi bez sjaja, promatrale su me dok sam paljivo drijeila usisne cjevice i jastuastu opremu. Sa ove udaljenosti, mogla sam vidjeti da su oi izgubile svaku boju i da su ogoljele ruke mlohave i uvele. Bije, takoer, i intenzivno potamnjelih mrlja po tuinevoj glavi i vratu. Izgovorio je, sa uasno velikim naporom: Trebao sam biti drogiran. Sada je prekasno. Argha maci... rijei se izgubie u nejasnom samarranskom, ali je tamna mrlja na njegovom vratu jo uvijek bila tamo i jasno je pulsirala; ruke su se trzale u agoniji, koja je, bivajui nijema, izgledala jo stranija. Pripila sam se uz zapor, maloduna zbog siline vlastitog osjeanja. Pomislih da je Haalvordhen ponovno progovorio, kad mi u mozgu odzvoni, jasno i zapovjedniki, otra naredba: Procalamin! Za jedan trenutak, ok je bio sve to sam osjeala ok i ogromna odbojnost prema telepatskom dodiru. U njemu sada nije bilo kolebanja ili izvinjavanja, jer se Theradin borio za vlastiti ivot. Ponovno se pojavi otra i estoka naredba: Dajte mi procalamin! I s novim naletom malodunosti uvidjeh da je veini ne-ljudskih stvorenja bila potrebna droga, koju su drali na svim svemirskim brodovima da im omogui ivot pri slobodnom padu. Svega nekoliko ne-ljudskih rasa ima tvrdoglavo, ustrajno srce Terrana, koje kuca pomou miine kontrakcije. Cirkulacija Theradina, i njima slinih rasa, ovisi o gravitaciji koja odrava vitalnu tenost da pulsira. Procalamin daje njihovim glavnim krvnim organima upravo toliko umjetnog miinog stezanja koliko im treba da bi se krv kretala i funkcionirala. Uurbano se pokrenuh prema kupaonici brzo promigoljih kroz membranu, odvih poklopac kutije, oznaene sa PRVA POMO. Uredno poslagani, u ladici ispod prozirne plastike, bili su zavoji, antiseptici, jasno oznaeni LJUDI i odvojeno, za tri glavne vrste ne-ljudskih rasa, u jednom dubokom pretincu male plastine kuglice vitalnih stimulansa. Izvadila sam dvije, purpurno fluorescentne male kuglice s natpisom procalamin i proitala upozorenje, ispisano veim slovima na kuglici. Glasilo je: ZA PRUANJE POMOI SAMO OD STRANE OSPOSOBLJENIH LANOVA SVEMIRSKOG OSOBLJA: Osjeaj panike uini da se moj oit stisne. Da li bih trebala pozvati kapetana ili nekog od posade? Tad u meni naraste hladna sigurnost. Ako to uinim, Haalvordhen ne bi dobio stimulans koji mu je bio potreban. Izvadih fluorescentnu iglu za ne-ljudsku kou, probuih kuglicu i usisah dozu u iglu. Tada se, s njenim vrkom jo uvijek zabodenim u kuglicu, izmigoljih nazad, tamo gdje je tudinac jo leao, labavo privezan jednim od unutarnjih pojaseva. Nanovo me obuze panika, sa gotovo aljivim saznanjem da ja ne znam gdje ubrizgati stimulans i da rukovanje pricom u svemiru donosi probleme s kojima se mogu nositi samo posebno uvjebani ljudi. Ali ja, usprkos tome, posegnuh i oprezno dohvatih jednu od razgolienih ruku. Nisam ni zastala da razmislim otkud znam da je ba to pravo mjesto za ubod. Bila sam isuvie obuzeta snanim

tjelesnim gaanjem. Insinkt ovjekove davne prolosti na Zemlji, govorio mi je da ispustim ne-ljudsko tijelo i zgurim se, brbljajui i urliui, kao to bi uinili moji majmunoliki preci. Ogoljela opna je bila grozniavo vrela i neprijatno sluzava na dodir. Borila sam se sa rastuom muninom, dok sam pokuavala smisliti kako da ga umirim za ubod. Pri slobodnom padu nema postojanosti, nema smjera. prica je, naravno, funkcionirala na principu usisavanja, ali je prodiranje pod kou predstavljalo veliki problem. Povrh svega, i mene samu je obuzimala vrtoglavica od ne-gravitacijskog leta, i hladno uvidjeh da, ukoliko ne budem mogla izvriti ubrizgavanje u slijedeih nekoliko minuta, neu biti u stanju to uiniti uope. Za jedan trenutak, nije me ni bilo briga, jer me je primitivni dio moje linosti potsjeao da u se, ukoliko tudinac umre, rijeiti ogavnog suputnika i nastaviti sasvim pristojno putovati izmeu planeta. Tvrdoglavo se oduprijeh iskuenju. Umirih iglu u ruci, pokuavajui pobijediti dezorijentaciju, zbog koje sam bila uvjerena da Theradina, istovremeno, gledam odozdo i odozgo. Izgledalo je kao da je moj vlastiti gravitacijski centar bio smjeten u upljini mog trbuha i trudila sam se da suspregnem poznati instinkt pri putovanju svemirom, koji me je tjerao da se skvrim u fetalni poloaj i lebdim. Neznatno se primaknuh Theradinu. Znala sam da, ako se uspijem dovoljno pribliiti, nae dvije mase e uspostaviti zajedniko gravitacijsko teite i imat u barem privremenu orijentaciju dok budem zabadala iglu. Manevar je bio neugodan, jer je tudinac izgledao besvjesan, mlohav i nepomian, i sama fizika bliskost tom stvorenju je izazivala odbojnost. Osjet debele, vlanjikave ruke, koja slabano podrhtava u mojoj, bio je gotovo odvratno prisan. Ali konano, uspjeh se primaknuti dovoljno blizu da izmeu nas uspostavim zajedniko teite os na kojoj sam izgledala kao da, naas ovjeena, lebdim. Povukla sam Haalvordhenovu ruku u ovo teite, u jedva desetak centimetara prostora medu nama, vrsto stisnula iglu i odluno je zabola. Taj pokret je poremetio kratkotrajnu umjetnu gravitaciju i Haalvordhen je odlebdio i odskoio, pomalo besteinski, u svoj zapor. Ruka je otklizila unatrag, igla se bezopasno trznula. Glasno opsovah, sada ve posve nerazborito ljuta i djelomino me i moj vlastiti uzrujani trzaj odbaci na drugi kraj kabine. Milei polako unatrag, pokuala sam kripnuti zubima, ali sam uspjela samo kljocnuti, od ega mi se protresla lubanja. U napetoj ljutnji, zgrabih Haalvordhenovu ruku, koja je gotovo prestala sa svojim grozniavim pulsiranjem, i, uz bolno polagani napor, bilo koji brz ili iznenadan pokret bi me ponovno odbacio, trzajem, unazad preko kabine ugurah ruku pod remen i pustih je da ostane tako. Jedva osjetno se trgla Theradin je, oito, jo uvijek bio osjetljiv na bol i eludac mi se podie na to bolesno pulsiranje. Ali ja zakvaih stopala pod okvir zapora i prebacih slobodnu ruku preko tuinca, vrsto prihvativi pojaseve koji su ga opasivali. Drei ga tako sigurno uklijetenog, ponovo zabih iglu. Ona je dotakla, ubola i tada, u oaju, shvatih da ne moe probiti Theradinovu kou, bez teine i pritiska odostraga. Bila sam previe unesena u ono to je trebalo uiniti da bih ba marila kako to inim. I stoga, naglo zaokrenuh prema naprijed, sa grevitom kretnjom koja me izbaci, u punoj duini, preko tuineva tijela Iako jo uvijek nisam imala nikakve teine, silovit moment tog pokreta satjera pricu duboko u tkivo ruke. Pritisnula sam ruku, a potom se polako pridigla i pogledala unaokolo, spazivi onog ovjeka iz posade kako mi se kesi, sa glavom ponovno gurnutom kroz otvor, promatrajui me s odvratnou koju je od poetka pokazivao prema Theradinu. Za njega sam pala nie od Theradina, ponizivi sebe u bliskom kontaktu sa ne-ljudskim stvorom. Pod tim ledenim, prezirnim pogledom, nisam bila u stanju govoriti. Mogla sam jedino utke izvui iglu i podii je uvis. Ukoeni izgled osudivanja se promijenio, sasvim neznatno, ali ne i vie od toga. Ostao je nijem, gledajui me pogledom koji je bio negdje izmeu strave i optuivanja. inilo se da je tamo visio godinama, stoljeima, vjenostima, naprosto me gledajui, s licem poput izduene elipse ponad krutog ovratnika njegove crne koe. Tada, bez ijedne rijei, on polako izvue glavu i otvor se za njim stisnu, ostavljajui me samu sa svojim munim osjeanjem okuenosti i gotovo histerine krivnje. Pustih iglu da visi u zraku, skvrih se u loptu i, potpuno rastrojena, poeh ridati poput lude.

Mora da je proteklo puno vremena prije nego sam uspjela doi k sebi, jer, prije no to sam i pogledala da li je Haalvordhen jo iv, zauh slabano zvrndanje, to je znailo da je vrijeme za obrok i da su poslali hranu, sputajui je niz kosinu u nau kabinu. Bezvoljno sam odmaknula meku oblogu u stranu i izvukla termoizolirane posude jednu garnituru bezbojnu, a drugu ne-ljudski fluorescentnu. Tromo postajui svjesna kakvu sam budalu od sebe radila, odvukoh svoju porciju do visinskog zapora i strpah je u posebni prorez, da ne bi odlebdjela. Potom, pri pogledu na figuru koja je bila nepomino ispruena ispod sigurnosnog pojasa drugog zapora, slegoh ramenima i ponovno se odgurnuh preko kabine, nosei fluorescentne posude Haalvordhenu. Ispustio je klonuli, uljudan um koji sam protumaila kao izraz zahvalnosti. Sada ve krajnje iznurena cijelim poslom, spustila sam posude pred njega, sa golim minimumom pristojnosti i povukla se do svog zapora, bavei se uvijek kakljivim problemom konzumiranja hrane u slobodnom padu. Naposljetku se podigoh da vratim posude na kosinu, znajui da neemo naputati kabinu tokom itavog leta. Koritenje prostora na svemirskom brodu se pridrava strogog minimuma. Tamo jednostavno nema mjesta za neuvjebane i nestrune osobe da se muvaju po pretrpanom brodu i moda posve opasno priblie kritino delikatnoj opremi, a posada je isuvie zaokupljena poslom, da bi stala i drala na oku turiste koji se vrzmaju naokolo. U sluaju potrebe, putnici mogu dozvati nekog od posade, pritiskom na dugme za poziv. A inae, to se tie posade, mi smo bili u drugom svijetu. Zastala sam u visini Haalvordhenovog visinskog zapora. Njegove posude su ostale netaknute i ja osjetih poriv da kaem: Zar se ne biste trebali potruditi da neto pojedete? Jednolini glas je postao jo slabiji i hrapaviji, a tudinev paljivi izgovor nerazgovijetan. Rijei njegovog materinjeg samarranskog, izmijeale su se sa udno oblikovanim reenicama, koje su, kako mi se inilo, izvirele direktno iz mentalnih koncepata. Vrlo ljubazno od Vas, thakkava Vargas gdice, ali prekasno, Haalvordhenja duboko sa zahvalnim eljama... slijedio je, muklo i nejasno, dugi izliv samarranskog, a onda, kao za sebe, Theradin-mi umirem nigdje, samo na Samarri i pred samo malo vremena, Haalvordhen-ja znao mora umrijeti i mora vratim na rodnu planetu. Saata. Znajui da vratiti i umrijeti tamo gdje svi Theradinmi umire... Rijei u neredu ponovno sve zamutie, a mlohave ruke se grevito stiskahu i otvarahu. I onda, udnim, opreznim tonom, ne-ovjek ree: Ali ja ne ivim zato da se vratim tamo gdje mogu prestati-umrijeti. Haalvordhen-ja ne trajati tako dugo, iako Vargas Vi gdice pomagati kao pravi ovjek, a ne tudinac. ao mi da Vai ljudi nepomagati uope Vama... ponovno je zastao i sa neobinim, tihim mrmorenjem, nastavio, Sada Haalvordhen-ja dati Vargas-Vama uvijek-poklon u nasljedstvo, biti potrebno je to. Mlohavo oblije ne-ljudskog bia se odjednom ukoi, postade kruto. Izgledalo je kao da su se otvorili kapci sputeni preko Theradinovih oiju, i, u stravinom gru, ja se pokuah zavitlati unazad. Ali, nije mi uspjelo. Ostala sam nepomina, uhvaena u nijemoj zaprepatenosti. Osjetih iznenadnu, ledenu hladnou i po meni se ponovno razmili snano fiziko gaenje na neugodan i odvratan osjeaj tuinca u mom umu, ovaj put ne kroz rijei, ve kroz jo prisniji kontakt mrskim dodirom, tako intimnim da sam osjetila svoje tijelo kako mlitavi u bespomonim naletima grevitog podrhtavanja pod dubokim, hipnotikim kontaktom. Tad se u mom mozgu podie val gotovo opipljive tame. Pokuala sam viknuti: Prestanite! Prestanite! I panini uas sunu kroz moju zadnju svjesnu pomisao. Evo zato, ovo je razlog zbog kojeg se ljudi i telepati ne mijeaju... A onda se golema, tamna vrata otvorie pod mojim osjetilima i ja iznova uronih u nesvijesnost Nije prolo vie od par sekundi, pretpostavljam, prije nego se crnina zatalasala i podigla i ja sa naoh plutajui, bespomono skvrena u zraku, i gledajui, sa suzdranom radoznalou, Theradinov visinski zapor pod sobom. Neto u jezovitoj mlohavosti tog oblija me nagna da se posve razbudim. Sa vrstim povezom koji mi je oteavao disanje, sjurih se prema dolje. Nikad prije nisam bila vidjela mrtvog Theradina, ali nije bio potreban nitko da mi kae kako upravo gledam jednoga. Suho sam dahtala zbog poveza koji me je jo davio oko vrata i sa histerinom mahnitou se divlje bacih na drugi kraj kabine, udarajui i gnjeei dugme za sluaj opasnosti, vritei i jecajui i viui...

Drali su me pod narkoticima, za sve ostalo vrijeme putovanja. Sjeam se da sam se dvaput budila i izvikivala stvari koje ni sama nisam razumjela, sve dok me ubodi igala u ruku ne bi ponovno odaslali natrag u umirujue snove. Pred kraj leta, dok mi je svijest jo bila pomuena, natjerali su me da potpiem papir, neto u vezi svjedoenja da posada ne snosi nikakvu odgovornost za Theradinovu smrt. Nije bilo vano. Bilo je neeg jasnog i hladnog i pronicivog u mom duhu, iza povrne smetenosti, to mi je govorilo da moram raditi upravo ono to oni ele, ili u imati ozbiljnih problema sa terranskim vlastima. U tom asu, nisam ak ni marila za sve to i vjerovala sam da je u pitanju droga. Sada, naravno, znam istinu. Kad je brod aterirao na Samarru, morala sam napustiti Vestu i prebaciti se na drugi brod za Terru. Vestin mali kapetan mi je prodrmao ruku i oprezno izbjegavao moj pogled, ne pominjui umrlog Theradina. Imala sam osjeaj udno, kako je to bilo jasno mojim osjetilima da je sa mnom postupao onako kako bi postupao sa tempiranom bombom koja u svakom trenutku moe eksplodirati. Znala sam da me, s nestrpljenjem, pouruje da se im prije ukrcam na brod za Terru. Ponudio mi je specijalnu rezervaciju za lino-krsta, po najnioj cijeni, sa oiglednom lai da u njemu posjeduje neke dionice. Suzdrano sam sluala lai u kojima se koprcao, odbila ruku koju mi je ponovno pruio, pa i sama izrekla pokoju la. Bio je ljut. Znala sam da nije elio da se zadravam na Samarri. Pa opet, barem mu je bilo drago da e me se rijeiti. Svrivi napokon sa vjeitim formalnostima terranske pristajaline zone, brzo se zaputih lukim gradom i pozvan theradinski prizemni automobil. Theradin. koji ga je vozio, radoznalo me pogleda i aputavim glasom obavijesti da mogu pronai ljudski prijevoz iza suprotnog ugla. Iznenaena sama sobom, zastala sam i u udu se upitala to to radim. I tada... Tada se predstavih na nain koji je Theradin mogao nepogreivo razumjeti. Bio je skoro jednako toliko iznenaen koliko i ja. Uzverah se u automobil, koji me odveze do nekakve udne zgrade, u obliku gromade, koju moje oi nisu nikada prije vidjele, ali koju sam sada poznavala tako prisno, kao to poznam plavo nebo Terre. Dvaput, dok sam prelazila okretnu rampu, osjetih izazov. I dvaput, sa istim naletom unutarnjeg iznenaenja, na izazov odgovorih ispravno. Naposljetku stigoh pred Theradina ija se lozinka ukrsti s mojom poput sigurnog, otrog koplja i rezultat je bio zapanjujui. Theradin Haalvamphrenan se dvaput nagnu u nazad, u znak pozdrava i ree ne rijeima haalvordhen! Ja odgovorih na isti nain. Da. Zahvaljujui stanovitim glupim grekama, nisam se mogao vratiti na na rodni planet i bio sam prisiljen upotrijebiti tijelo ovog tudinca. Izvrivi prijenos, nevoljko i u nudi, sada uviam odreene prednosti. Jednom kad si u ovom tijelu, ono uope ne izgleda odvratno i, uz to, domain je izuzetno inteligentan i simpatian. alim zbog osjeanja da sam ti odbojan, dragi prijatelju. Ali, razmisli. Sada u moi biti od koristi kao glasnik i kurir, bez diskriminacije od strane ovih zaslijepljenih Terrana. Zakon koji prijei Theradinu da umre na bilo kojoj drugoj planeti bi se sada trebao promijeniti. Da, da drugi se utke pomirio, brzo shvaajui moju misao. No, sada preimo na stvari od osobnog znaaja. Tvoja je imovina, naravno, ostala netaknuta. Postadoh svjesna da posjedujem pet krasnih, otmjenih kua na planeti, privatno jezero, vonjak Theirrv-stabala i etiri hattel-amca. Nasljedstvo kod Theradina ovisi, naravno, o kontinuitetu mentalne linosti, bez obzira na porijeklo nasljednika. Kad bi neki Theradin umro, prenijevi svoju svijest u novog i mlaeg domaina, ovaj je odjednom posjedovao sve to je pripadalo prijanjoj linosti. Dva Theradina, nezadovoljna svojim individualnim bogatstvima, katkada udruuju svoje linosti unutar jednog tijela-domaina, i na taj nain uveavaju skromne imetke. Kontinuitet memorije je, naravno, bio savren. Kao Helen Vargas, imala sam stanovita prava i povlastice terranskog graanina, stanovitu imovinu, stanovita porodina prava i privilegije Carstva. A kao Haalvordhen, bila sam, isto tako, osloboena Samarre. Iz osjeanja stroge pravinosti, rekla sam Haalvamphrenanu kako je prvotni domain umro. Dala sam mu kapetanovo ime. Neu mu nimalo zavidjeti, kad slijedei put pristane na Samarri. Kad bolje razmislim Haalvamphrenan je rekao zamiljeno, naprosto u izvriti samoubojstvo u njegovom prisustvu Helen-Haalvordhen-ja sam, oito, imala vrlo dugaak i zanimljiv ivot pred

sobom. Jednako kao i svi ostali Theradini.

Preveli Melita Bai i Ivan Bilosni

Miha Remec

Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Dromidska skulptura

Miha Remec je, bez dvojbe, jedan od malog broja najveih domaih pisaca SF-a svih vremena. Upravo mu je tiskan novi roman Zelena zaveza koji emo vam predstaviti u iduem broju, a u ovom vam donosimo njegovu priu za koju recenzent iga Leskovek kae da je jedno od najboljih Remevih ostvarenja u kojem autor postavlja temeljna pitanja o svijetu umjetnosti, njegova odnosa prema svijetu i spoznaje kao ovjeka.

romidski skulptor pozvao me da udem u njegovo djelo. Nisam znao ime sam zasluio toliko povjerenje i ast. Zemaljski svemiroplovci koji su dosad slijetali na Drom u sastavu Rama nisu, naime, nikada prije prekoraili prag dromidskih umjetnina. A priali su nevjerojatne prie o tajanstvenim otvorima to su posijani u podnojima kristalnih brda posvuda na tome svijetu. Dromidi su bili nepovjerljiva, u se zatvorena bia, ba kao i njihovo tijelo skriveno u oklopu nalik oklopu velike rakovice sa obala zemaljskih mora. ovjek im se nikada nije mogao pribliiti i nikada nije znao to zamiljaju u svome mozgu skrivenom ispod snanog tita vanjske ljuture. Imali su nekoliko parova oiju razmjetenih po cijelom oklopljenom tijelu i hladnih poput umjetnih kristalnih kuglica tako da je bilo nemogue s njima izmijenjati pogled. Meusobno i s posjetiocima opili su telepatski, a kako se njihovo sporazumijevanje ograniilo prije svega na osjeanje, najee neodreene slike, nikada nisi tono znao to ti poruuju. Umjetnikov poziv bio je nedvosmislen: osjetio sam neodoljivu elju da uem kroz sredinji otvor isklesan u kristalnoj stijeni, a potom i misaonu poruku: Pozivam vas, potovani Zemljanine, na razgledanje moje skromne umjetnosti.

Skromna ba i nije, pomislih. Ve i samo klesanje ulaza u tvrdi kristalni masiv bilo je pravi podvig. Podzvunom pjesmom reemo kristal kao najmeku elatinu , telepatirao mi je Dromid. Nisam jo bio navikao na to da ova oklopljena bia upadaju u svaku misao i da od njih upravo nita ne moe sakriti. Prilino je neprijatan osjeaj kada od njihovih misli hvata samo ono to oni ele. Moda nikada neu ni saznati zato me taj ogromni hrut u zlatastozelenom oklopu poziva u svoj tajanstveni svijet. Nema nikakve tajne, velecijenjeni goste sa Zemlje. Prohtjelo mi se osjetiti dvooni pogled na moj izradak. Samo to. Bit e mi ast budete li me pratili. Umjetnik se zanjihao na parovima rukonogu tako da su resko zakripali nebrojeni zglobovi, a potom je poeo ulaziti u otvor. Kod Dromida je bilo nemogue ustanoviti da li puze naprijed ili natrag, da li gmiu lijevo ili desno: etverouglasti pljosnati otkop na svim je stranama imao rukonoge, kao i oi. Mogao sam se pognuti i puzei na sve etiri ui u skulpturu a ona se odmah iza ulaza proirila tako da sam se mogao uspraviti. Skulptura me je u asu zadivila: kroz redove kristala prelijevale su se, naime, snane modrikaste zrake dromidskoga sunca Rama lomei se u duginim slapovima to su padali sa sviju strana. Prizor me tako obuzeo da sam ukoeno gledao u sve to treperenje boja i svjetla. Nema na Zemlji prizora poput ovog, najblii tome bio bi osjeaj to ga ima ronilac u kristalno istoj vodi nad kojom sija sunce. No, to je slabana usporedba. Kristalni sustav dromidskoga gorja bili su graeni od razliitih ploha i stoga su se zrake lomile kao u prizmi. Drom je, osim toga, kruio oko Rama bre nego zemlja oko Sunca, pa su se upadni kutovi svjetlosnih zraka mijenjali bre mijenjajui i spektre boja i svjetla. S nekoliko rukonogu dromidski me je skulptor zvao dalje ispriavajui se: Ne valja gubiti vrijeme. Ulazni vidikovac oblikovan je jo jako nevjesto. to me onda tek eka, pomislih i oprezno pooh za Dromidom. Tlo po kojem sam hodao nisam, vidio, samo sam ga osjeao i od toga me hvatala vrtoglavica. Svuda uokolo prelijevala se svjetlost, dolje nekako vie tamnomodra, ali nigdje nije bilo granice izmeu uklesanog prostora i kristala. Kao da sam lebdio u moru bez dna. Usuujem se upozoriti vas da se pomiemo u podruje pojuih boja, telepatirao mi je umjetnik. Prostor se nenadano zaiskrio u modroj boji, pa sam se sjetio jesenskog neba u rodnoj Zemlji, a samo korak dalje ve se modrina prelila u zelenkastu boju zlaanih preljeva. Bila je to, zanimljivo, boja Dromidove oklopne ljuture, pa se i moj domain stopio s njom tako da sam ga teko pratio. Posve sam gubio mo snalaenja, nikakvu prostornu sliku o tvorevini u kojoj sam se kretao nisam imao: mogao je to biti ravan hodnik, ali jednako tako i stranputica to vijuga medu kristalima. Bez brige, cijenjeni Zemljanine, nee se izgubiti. Izvest u te iz svoje skulpture kao to sam te i uveo u nju. Dvoono je zaista donekle vratolomno. Ne samo donekle nego prilino, makar su preljevi boja tako udesni i oku ugodni. Podruja boja poela su se slijevati i prelijevati, poput slapova sa svih su se strana prosipale raznobojne zrake i tada sam zauo pjesmu: bio je to zvuk kao kad ovlaenim prstom lagano pritiskujui trlja rubom tanke ae. Moda je i slian i zvuk pile na kojoj se svira, ali ta je glazba imala takav raspon tonova kakav nema ni jedno glazbalo na Zemlji. inilo mi se da svaka nijansa boje nosi svoj zvuk, a nijansa je bilo bezbroj, te sam tako sluao velianstvenu skladbu od koje mi se jeila kosa na tjemenu i od koje su mi oi suzile koliko me je obuzela. Dromid se pritajio i neopazice stao iza mene. Vjerojatno je oduevljeno pratio moje osjeaje ne elei smetati. Tek kad sam se pomaknuo i kad je kristalna skladba utihnula, ponovo mi je telepatirao: Moja najdublja zahvalnost za priznanje, Zemljanine. Ne znam da li sam ga zasluio za ovaj ar boja i zvukova. Sada dolazi predio form. Kipar promakne pored mene i odkripi preda mnom prolazom koji bih sam teko razaznao. I dalje sam imao dojam da se kreemo prostorom bez tla i bez pravih dimenzija. Ipak, nisam se imao vremena baviti ovim nelagodnim osjeajem. Preda mnom se, naime, otvorio vidik koji u teko opisati. Na Zemlji je sauvana prastara optika igraka, kaleidoskop, u ijem se cilindru obojena stakalca pomiu izmeu tri zrcalne plohe tvorei udesne are. Neto slino tome zbivalo se pred mojim oima, ali ne tako ogranieno kao u malenoj napravi. Obojene forme nastajale su

svuda unaokolo i ja sam sam u tom kaleidoskopu gledajui slijevanje i rastakanje obojenih kristala. Nikakav stereoprojektor na Zemlji ne bi mogao doarati to udesno oblikovanje to se dogaalo poda mnom i nada mnom i svuda oko mene tako da sam neprestano bio u sreditu razgleda, ak i tada kad me je dromidski umjetnik obzirno pozvao da nastavimo. Od ovog mjesta forme se oblikuju u neobine pojave. To je oblast privienja u mojoj skulpturi. Moram vam rei, velecijenjeni Zemljanine, da ete sada biti sutvorac skulpture: pojave e se oblikovati u skladu s vaim osjeajnim i misaonim valovima. Bit e mi posebna ast i zadovoljstvo pratiti ovu kreaciju. Nikada jo Zemljanin nije suoblikovao dromidsku skulpturu. Znao sam da se uputam u neto posve nepoznato i nedokuivo. Nisam oekivao da u sudjelovati u samom stvaranju i srce mi je u prsima zakucalo bre i jae. Iao sam za Dromidom koji je ubrzao maui rukonogama. Vrtuljak obojenih form okretao se sporije, a njegovi su se djelii razlagali i gubili u kristalnom obodu. Potom je poelo uobliavanje neba i obzora prekrivenih najudesnijim olujnim oblacima obasjanim kosim zrakama zalazeeg sunca. Suneva svjetlost probijala se kroz usku pukotinu izmeu dvije oblane fronte i stvarala na sumranim masama oblaka nevjerojatnu skalu boja: od zlataste do ljubiaste, pa preko njene i vatrenocrvene do tamnomodre i metalne. Oblaci su plovili neprekidno se mijenjajui, a mijenjalo se i svjetlo zalazeeg sunca. Predio je ve bio u tami i samo se jo na najbliim kuama vidio odsjaj staklenih okna. U daljini su se ocrtavali obasjani vrhovi bregova Obuzela me spoznaja da je to slika s moje Zemlje koja mi se neko davno urezala u sjeanje uobliivi se sada u dromidskoj skulpturi svom svojom ljepotom. Prizor je ak dobivao i neke druge dimenzije, ali je ipak ostajao tako zemaljski da se nisam mogao othrvati silini sjete i grevitoj nostalgiji za Zemljom koju kao kolovani svemiroplovac ne bih smio pokazati. S takvom zaviajnom enjom ne moe se putovati medu zvijezde. Zasuzile su mi oi, stisnulo mi se grlo i osjetio sam suzu kako klizi niz lice. Slika se tada izgubila u nekoj toki, a itavim se vidnim poljem pokazalo lice moje pokojne majke. Njezine plave oi gledale su me tako umirujue da sam prestao plakati. Bio sam dijete, jedva svjesno dijete, i majina blizina i njezin apat potpuno su me smirili. Nizale su se tako slike iskopane iz moga najdubljeg sjeanja i mijeale se: vidio sam svjetove to sam ih posjetio na svojim zvjezdanim putovanjima, magnetni vihor kako silovito okree plinske nakupine, gledao sam livade prepune poljskoga cvijea, bumbare kako oblijeu cvjetove, vilinske konjice nad virovima i Kumovsku slamu kakva se vidi iz Andromede. Svaki taj prizor pratilo je pojaano unutranje uenje to se razlijevalo svim osjetilima: gledajui morsku obalu na kojoj se bijelilo okruglo kamenje uo sam udaranje oblukata noenih valovima i udisao mirise mora. Tako su stvarne bile te slike da su me itavoga obuzimale, a istodobno bile su prepune tako nestvarnih nijansa. Zaboravio sam na vrijeme, zaboravio na dromidskog umjetnika i zanio se stvaranjem. I kada se preda mnom otkrila kristalna okolica dromidskoga podezmlja nisam znao je li to jo uvijek privienje ili je stvarnost. Osvijestila me je Dromidova obavijest: Naputamo podruje pojava i pribliavamo se sredinjoj toki moje skulpture. To je toka spoznaje. Protrnuo sam. Da li uope elim spoznaju? Ne znam zato, ali obuzme me nagonska bojazan, strah pred mogunou da me dromidska skulptura suoi s konanom samospoznajom. Putujemo, dodue, meu zvijezde, ali jo uvijek nismo razrijeili neka sutinska pitanja vremena, ivota i smrti. Ako ne eli dalje, velecijenjeni Zemljanine, moemo se vratiti. Tko se plai spoznaje nije ni zreo za nju. Skulptor je zastao i njegova su okaca bljesnula. Sigurno me mjerio pogledom i ekao da vidi to u uiniti, kako u odluiti. Pred nama je u kristalnoj masi bio ulaz kroz koji je oito valjalo ui da bi se dolo do sredita dromidske skulpture. Neto mi je pomoglo da se oslobodim ljudske prabojazni pred temljenom spoznajom: moda je Dromid telepatski utjecao na me ili pak je moja elja za spoznajom bila jaa od straha. Odluio sam u trenu i zakoraio u sredite Dromidova djela. Odjednom naoh se u sreditu svega. Kao da gledam tisuom oiju irili su mi se jednovremeno pogledi na dogaaje koji su bili i koji tek e biti. Vidio sam poetak koji nije bio poetak i vidio sam kraj koji nije bio kraj, koja je svijest percipirala beskonanost fluida i njegovu ogranienost. Naposljetku vidio sam samoga sebe kao kapljicu svijesti to klizi u

kristalnom bezvremenu i neprostoru, kapljicu koja si otvara vrijeme i prostor i pokree zbivanja. Vidio sam i druge sline kapi kako, svaka za sebe, vremenuju i prostore u fluidu i spoznao sam da sam probio ljusku ogranienih spoznavanja, da sam sada bio, da sada jesam, da u sada biti i da nikada neu izai iz dromidske skulpture.
Preveo Boris Nazansky

Predrag Raos

Spaavanje svijeta*

ila je zavladala i ovim brodom i svakog trenutka, i mene i broda, u nanosekundi, bez ikakve najave, moe nestati. Ali zamisli, otkrila sam tajnu Sile! Sila je u mojoj vlasti! Sila koja znai unitenje Zemlje, civilizacije, itavog ljudskog roda! Sila ima svoju Ahilovu petu, i kako jednostavnu! Ali, nikada se ne bi domislila! Jedna jedincata reenica i zauvijek je gotovo sa Silom! Naprosto ne mogu doi k sebi od oduevljenja zamisli, da sam to ba ja, ona neugledna Maria Puzzi, da sam zapravo ja ta koja e izbaviti svijet od propasti! Malo tu znai to meni najvjerojatnije nema spasa, to sam u vlasti Sile koja me svaki as moe unititi, a unitit e me sigurno. Moe se dogoditi svakog trenutka, u nanosekundi, i nee me biti. Ali svijet e biti spaen, jer sam otkrila tajnu Sile! Oh, Elvira, znam da me vjerojatno ali, no uvjerena sam da bi mi zapravo trebala zavidjeti i biti nesretna to nisi na mome mjestu. Zna, kad sam napokon shvatila tajnu Sile, a to je bilo jutros oko est i pol, najprije sam se dobro istuirala, onda obukla onu plavu haljinu, zna koju, onu iz Singapura. Onda sam iz fri * Ova pria od tono dvadeset redaka nastala je zapravo kao pokuaj suzbijanja rairenog uvjerenja da a) ne znam pisati kratko, te da, rasplinjujui se u epsku irinu, itatelje davim predugim uvodima i da b) zanemarujem enske likove. Nadam se da e ova pria ve golom svojom bjelodanou prekinuti sve zlonamjerne glasine. Dobra vijest za ATARIjevce? Pretpremijera samo za njih! Novi SF roman Predraga Raosa Nul effort, a koji bi uskoro trebao izai u izdanju zagrebake Mladosti, nestrpljivi vlasnici Atarija mogu dobiti besplatno u prvome u nas (a moda i u svijetu) elektronskom predizdanju. Dovoljno je da na autorovu adresu (Zagreb, Lainska 72), kako nam veli, poaljete tri prazne jednostrane 3-inne diskete, i dodate li tome jo i povratnu potarinu (u potanskim markama), za nekoliko dana vratit e vam se sa nasnimljenim tekstom romana od etiri stotine stranica. Ponuda, dakako, vrijedi samo do izlaska knjige. Mali znak panje autora prema itateljima koji prate njenov rad i jedinstvena prilika koju bi teta bilo propustiti. to je jo danas besplatno?

MALI ZELENI JAHAI

Siriusova kola za pisce Christopher Evans

Likovi Characters; 1988

deje za prie gotovo uvijek dolaze u sprezi sa stanovitom skupinom likova. Postava likova moe varirati u rasponu od jedne jedine osobe do stotina i tisua. Ono to je neosporno jeste da su ljudi potrebni. Fikcija ukljuuje

dramu, a drama je proizvod napetosti izmeu lika i situacije. Temeljna razlika izmeu znanstvene fantastike i ostalih vrsta knjievnosti, u ovom pogledu, je u tome to se SF bavi jo i neljudskim likovima tuincima, robotima, androidima, itd. Pisci znanstvene fantastike pokazuju sklonost ka stvaranju papirnatih likova tj. likova bez ikakve osobnosti. Oni mogu hodati i govoriti i initi razne stvari tokom prie, ali sve to ustanovljava njihov identitet jeste ime. I ve dugo se na tom polju vodi rasprava da li je tradicionalna karakterizacija neophodna ili poeljna. Dokazivano je da, poto je znanstvena fantastika knjievnost ideja, njen glavni interes jesu stvari prije filozofske negoli psiholoke prirode; pa su stoga i njeni likovi vrlo blizu toga da postoje kao arhetipovi koji izraavaju jednu jedinu ljudsku sklonost moda skepticizam ili slijepo vjerovanje ili glas znanstvenog racionalizma. Na osnovu toga, svaki bi pokuaj da se likovi uine sloenijima samo odvraao panju od prikaza sredinje ideje. Ovakvi argumenti nalaze opravdanje u odreenim vrstama pria. Ranije smo spomenuli priu Williama Tenna Oslobaanje Zemlje (Sirius br. 10) koja se nedvojbeno bavi stanovnitvima prije nego li jedinkama. Na slian nain, i Olaf Stapledon u nekim svojim knjigama uzima u razmatranje itave narode i nepregledne perspektive tisuljea, a one sa sobom donose jezovito osjeanje jedinki koje se svode na beznaajnost kad ih se razmatra u svemirskim mjerilima. (Iako se mora napomenuti da je Stapledon pisac kojemu se lake diviti nego li uivati u njegovim djelima, obzirom da nudi tako malo temeljnih ljudskih utjenosti; uza svu njegovu velianstvenost, njega se vie potuje, nego to ga se stvarno ita.) Tako postoje sluajevi u kojima je konvencionalna karakterizacija nevana ili neumjesna, pa znanstvena fantastika i privlai one pisce koji se vie zanimaju za procese nego li za same ljude; koji su vie usredotoeni na situaciju nego na lik.* Ali, oskudna karakterizacija u SF-u je, preesto, plod nemaru ili urbi. Veina SF pria ukljuuje konvencionalne dramske situacije i upravo to je mjesto na kojem siromatvo karakterizacije daje kritiarima ovog podruja glavninu njihove municije. Oaravajue ideje se usauju u prie kojima nedostaje ljudske nedokuivosti. _________________

* Ovdje nema nikakvu vanost injenica da SF nipoto nije jedinstven u posjedovanju pisaca krajnje ozbiljnosti, a koje ne zanima oslikavanje linosti. Franz Kafka i Jorge Luis Borges su dva znamenita primjera, Kafka po svojoj zainteresiranosti za procese depersonalizacije, a Borges po svojim snanim filozofskim sklonostima, tako da njegove prie esto bivaju razrade ideja u njihovom najiem obliku.

Stvaranje snanih likova je teak posao u svim vrstama fikcije i moda dvostruko tei u SF-u, gdje se autor rve jo i sa neobinou centralne ideje. Ali pri tom se na ideju i lik gleda kao da su u nekoj vrsti meusobnog sukoba. U stvarnosti, oni bi se trebali nadopunjavati, prisno ovisei jedno od drugog. Sjajan primjer vrste znanstveno-utemeljene prie sa uvjerljivim ljudskim likovima je Glazba krvi (Blood music) Grega Beara. Ona se bavi bijegom virusa, dobijenog bioinenjeringom, koji se iri meu svjetskim stanovnitvom, izazivajui velike promjene u ljudskim mentalnim sposobnostima, a konano i u samom ljudskom tijelu. Ovako saeta, Glazba krvi moe liiti na samo jo jednu varijaciju klasine SF-teme, ali, kroz cijelu priu, razvoj radnje neprekidno ovisi o linostima ljudi koji su njome obuhvaeni. To je vidljivo od samog poetka, kad virus izlazi iz laboratorija, zato to ga zaneseni istraiva, obuzet samim sobom, ubrizgava u sebe da ne dozvoli unitenje uzorka. Kroz itav roman, itaoca prati osvjeavajui osjeaj da se naunici ponaaju kao stvarni ljudi, sa svim problemima i hirovima linosti koje stvarni ljudi posjeduju. Stapanje likova i radnje se izvodi pravilno i roman, kao rezultat toga, sjajno funkcionira. RAZLIITI LIKOVI U znanstvenoj fantastici je mogue ustanoviti tri vrste likova koje moemo oznaiti kao govornika, tipa, i trodimenzionalnog. Govornik je naprosto figura koja obitava u prii, koja govori i djeluje, ali ne ini apsolutno nita to bi otkrilo njenu linost. Takvi likovi postoje samo da bi odredili tok radnje na najmehanikiji nain. Budui da nemaju nikakve osobnosti, govornici su u potpunosti neraspoznatljivi od ostalih likova svoga soja. Tip je, u sutini, karikatura osoba koja ispoljava ograniene i standardizirane reakcije, bez obzira na situaciju. Tipove se, uglavnom, moe ukratko definirati uz pomo jednog ili dva pridjeva odvani heroj, zli genije, rastreseni profesor, grubi-ali-estiti svemirski kapetan. Tipovi ispoljavaju line hirove, ali na

predvidljiv nain. Jednom kad se ustanovi njihova sutinska priroda, oni vie nisu kadri da nas iznenade ili barem, ne dovoljno uvjerljivo. Ako uine neto to odudara od lika, to e se kositi sa njim i izgledati e nevjerojatno. Trodimenzionalni lik pokazuje zaokruenu linost, pa stoga i irok dijapazon emocija i reakcija. Poput stvarnih ljudi, takvi e likovi ispoljavati stanovite osobne sklonosti, ali njih nee biti lako svesti na unaprijed pripremljen opis. Oni se razlikuju od zbiljskih ljudi (i to nas jo jednom podsjea na sutinsku artificijelnost beletristike) po tome to pisac moe o njima otkriti mnogo vie. U stvarnom ivotu, moemo dovoljno duboko i temeljito poznavati samo sebe, dok se najskrovitije misli i tajne izmiljenih likova mogu sasvim ogoliti. Trodimenzionalni likovi e itaocu pruiti osjeaj da proivljavaju ivot onkraj stranica prie. Ako nas njihovo ponaanje iznenadi, onda ono to ini krajnje konstruktivno, produbljujui njihovu linost, umjesto da bude u suprotnosti sa njom. Neizbjeno, svi likovi unutar prie nemaju jednak prostor za svoj razvoj, tako da govornici i tipovi mogu savreno odgovarati u mnogim situacijama. Ali bi vaniji likovi trebali biti to je mogue trodimenzionalniji, budui da e to priu uiniti realistinijom i omoguiti itaocu da se snanije poistovjeti sa onim to se deava. TO RAZOTKRIVA LINOST? U treem poglavlju smo spomenuli da su akcija, govor i misao tri glavna naina na koje se likovi izjanjavaju u prii, ali koje su to znaajke koje odreuju linost? Evo ueg izbora: 1. Pojava 2. Nain ivota 3. Navike i manirizmi 4. Unutranji ivot 5. Interakcija s drugima 6. Govor 7. Ime Pojava lika sadri dva bitna oblika: priroena obiljeja, kao to su tip lica, visina ili spol; i steena obiljeja, kao izbor frizure ili odjee. Oba se mogu koristiti za doaravanje lika, ali je prvi komotniji i manje realistian postupak. Na primjer, pisac moe nekoga opisati kao recimo, ovjeka s licem poput majmunskoga. Ovdje je to pejorativni epitet koji sugerira glupost, a moda i surovost Opis je saet, ali ipak tei da smjesta degradira lik na tipa. I to, zapravo, nije u skladu sa ivotom, budui da znamo da nam u stvarnom svijetu neija priroena obiljeja rijetko odaju njegov temeljni karakter. Pisci koji svoje prie ispunjavaju sa razdraganim debelim mukarcima, razbludnim konobaricama, itd, poseu za stereotipima i predstavljaju shematski pogled na ljude, jer nisu svi debeli mukarci razdragani, niti su sve konobarice razbludne. Nakon to je ovo reeno, tip pojavnosti se moe prilino dobro iskoristiti kao pokazatelj karaktera. Netko sa obiljejima mrzovoljnog lika, moe doista tako i izgledati, zbog svog zlovoljnog duha koji ga je naveo da se cijelog ivota mrti i negoduje, tako da i njegove fizike crte poprime mrzovoljan izgled. Na slian nain, ako se debelog ovjeka u prii prikae kako bezbrino provodi vrijeme, trusei pivo i vaui hamburgere, tada je on oito sretan debeli ovjek. Ali, on je sretan zato to voli jesti, a ne zato to je debeo. Ovo razlikovanje moe izgledati kao stvar nijanse, ali je daleko od toga: to je razlika izmeu lika koji iskazuje svoju vlastitu osobnost i onoga kojemu je ona nametnuta od strane autora, naprosto zbog njegovog fizikog tipa. I ponovno, fiziki izgled postaje prije steeno, nego li priroeno obiljeje: po svoj prilici, debeli ovjek bi bio mraviji (i moda manje veseo) kad bi odabrao da manje jede. A to ako otkrijemo da je debeljko bio rtva rijetke bolesti koja ga ini da nekontrolirano jede i prua mu lani osjeaj bezbrinosti? Odmah na stvari gledamo iz sasvim drugog ugla. Isto tako, razbludna konobarica moe biti napirlitana, imati izbijeljenu kosu i haljinu od leopardove koe sa dubokim izrezom, ali ako saznamo da je, izvan sati provedenih u baru, ona zapravo telepat koji radi u koli za autistinu djecu, tada i njen lik dobija na dubini. Steena obiljeja, uglavnom, otkrivaju mnogo vie. Odjea, minka, frizure, brade i brkovi su svi neka vrsta iskaza, iako on ne mora biti oigledan. Na primjer, lik koji se odijeva u jednolinu ili tamnu odjeu ne mora nuno biti introvertiran i sramrljiv; ena koja se napadno minka nee obavezno biti drutvena. Odnos izmeu nae linosti i naina na koji se ukraavamo je kompleksan, ali uvijek

postoji i moe se korisno upotrijebiti u pripovijedanju. Nain ivota: Jednako vana je i fizika okolina koju ljudi odabiru. Kakvu vrstu ivota oni vode? Uoljive znaajke u tome su posao kojeg lik odabire, prijatelji, kuni ivot i aktivnosti u slobodnom vremenu. to se tie posla, nemarnom piscu je ponovno lako posegnuti za oiglednim stereotipima: na primjer, svemirskog istraivaa koji je neustraiv i smion. Ali svemirski istraiva ne mora nuno biti neustraiv i smion: ona (da, to moe biti i ena) moe naprosto biti zaljubljena u putovanja. Ili je moemo uiniti agorafobinom osobom koja se apsolutno uasa svakog putovanja, ali je vrsto rijeena da savladava svoj strah od otvorenih prostora. U tom sluaju, ona je hrabra, ali zasigurno ne i neustraiva, to je mnogo zanimljivija kombinacija. Izbor prijatelja i kunog ivota nam, takoer, moe mnogo rei o samom liku. ovjek koji ivi u suvremenom staklenom tornju i redovito prireuje zabave za svoje slavne goste je oito drugaiji tip od ovjeka koji ivi sam u hermetiki zatvorenoj spilji na tamnoj strani Mjeseca. Naravno, mi moemo odluiti da ih uinimo istom osobom koja vodi dvostruki ivot, to otvara neke zanimljive mogunosti. Aktivnosti u slobodno vrijeme sportovi, hobiji i slino su takoer pokazatelji neijih enji i sklonosti. Tu nam i kontrast moe biti od koristi. Ljudi esto biraju hobije koji se u potpunosti razlikuju od njihovih zanimanja. Tako moemo imati blistavu zvijezdu 3-D-filma koja sakuplja aldebaranske bradaviaste gusjenice ili pobonog visokog sveenika kojeg uvijek uznemire nosorokonji. Ipak, pisci bi se trebali uvati kontrasta koji su previe oigledni: zli genije koji s ljubavlju gladi svoju maku dok mui zatvorenike i pokree maineriju sudnjeg dana, je klie dobro poznat iz filmova o Jamesu Bondu i skoro odsvakud drugdje. Navike i manirizmi: Ovo su stvari koje nisu od sutinskog znaenja, a koje ljudi rade kako bi se osjeali ugodnije ili zadovoljnije. Navike su obino svjesne i hotimine radnje, a manirizmi nesvjesne i mehanike geste. Navike zadovoljvaju nae enje, bilo da su tjelesne ili duhovne. Rutina i ritual su, u ovom pogledu, lozinke. Svemirska putnica koja se prekrii svaki put kad se penje u zvjezdani brod je praznovjerna, mogue straljiva i vjerojatno pobona. Robotski tehniar koji, odlazei na posao, svakog jutra zaposjeda uvijek isto sjedite u hoverbusu, moe biti izuzetno teritorijalan, krute vanjtine i jednostavno, nematovit. Reanimator leeva u kriogenikom centru, koji svakog jutra redovito stavlja novi cvijet u svoj zapuak, moe biti neto poput kicoa ili moe osjeati da bi se njegovi, nanovo oivljeni, tienici mogli obradovati pri pogledu na cvijet, simbol dareljivosti prirode. Manirizmi su esto istananiji. Kimanje glavom ili slijeganje ramenia mogu otkriti karakter, ovisno o tome kako su izvedeni. Mnogo tota je naem ponaanju instinktivno, nesraunato. ovjek koji se poigrava sa svojim rukama, moe biti uzrujan ili preplaen, a ako su mu nokti posve izgrieni, on je, skoro sigurno, tjeskoban tip. ena koja neprestano zabacuje kosu unatrag bi mogla biti tata, iako, meutim, ukoliko ima pogrbljen stav, a glava joj je nagnuta prema naprijed, moe jednostavno sklanjati kosu sa oiju. I tako dalje. Navike i manirizme se nikada ne bi smjelo previe nesmiljeno koristiti u prii, jer e u tom sluaju izgledati nametnuti, prije nego li prirodni, usiljeni pokuaj da se lik oivi. Unutranji ivot: Svi mi imamo osnovne line sklonosti koje potiu iz kombinacije nasljeenih i iskustvom steenih osobina i kojima su obojeni itav na pogled na ivot i nae reakcije na bilo koju situaciju. Jednako je i sa izmiljenim likovima. Nije teko odverglati spisak pridjeva koji opisuju osnovne sklonosti linosti optimist/pesimist, jak/slab, samopouzdan/srameljiv, drutven/nedrutven, mudar/ naivan, inteligentan/glup, priljiv/utljiv, aktivan/pasivan, i tako dalje. I ponovno bi se lijeni pisac mogao zadovoljiti s tim da kae kako je lik kukavica ili sebian, ali veina ljudi u zbiljskom svijetu ima linost koja se ne da jednostavno definirati uz pomo jednog pridjeva. Tako e i u fikciji likovi izgledati realistinije i zaokruenije ako ih se ne strpa, previe olako, u pretinac. Na primjer, dva zanimljiva lika bi mogla biti tuni optimist i veseli pesimist. Prvi je mogao imati tragian ivot usljed zle kobi, ali ipak zadrava vjeru da e na kraju stvari ispasti dobro. Drugi moe biti vedar duh koji smatra da je ivot u osnovi uzaludan, ali je rijeen da iz njega izvue ono najbolje. Fikcija nam omoguava pristup do misli neke osobe i njenih najintimnijih zbivanja. I tako, dok moe biti dramatski slabano rei itaocu da je ovjek krt, moe ga se sasvim zadovoljavajue prikazati kako zadubljeno zuri u kutije

ispunjene noviima ili kako smilja nain da izbjegne davanje napojnice hotelskom portiru. Katkad moe biti razotkrivajue pokazati lik koji se ponaa na neki odreen nain, ali posjeduje misli i osjeaje koji su u krajnjoj suprotnosti sa tim ponaanjem. (Besmrtnik koji pred drugima do neba uzdie vrline produenog ivota, dok u tajnosti udi za smru, utjelovljuje zanimljiv sukob). U stvarnom ivotu, jednom kad nam se linost uoblii, veina nas relativno malo mijenja ita od sutinskog nazora, zadravajui iste osnovne stavove i sklonosti, to god da nas zadesi. Ali to nije ba tako i u fikciji (naroito u romanima) gdje se razvoj lika obino oekuje i smatra se poeljnim. Veina uobiajenih romana ima kao svoj sredinji zadatak ne samo ocrtavanje lika, ve i njegovu preobrazbu na koju ga prisiljava radnja U znanstvenoj fantastici, ova razmatranja nisu neophodno od tako sredinje vanosti, iako nisu ni tako rijetka kako se esto pretpostavlja U SF-u, preobraaj se ee zbiva u intelektualnom nego u emotivnom smislu tipino, on obuhvaa iznenadnu spoznaju o neopravdanosti neke pretpostavke, iluzornost povrinske pojavnosti, neko povezivanje koje vodi ka posve razliitom sagledavanju situacije. Znanstvena fantastika tei da bude usredotoena na odnos lika sa svjetom uope, prije nego li sa odreenim drugim ljudima. Pa ak i tada, snaan unutranji ivot e uvijek uiniti i taj odnos uvjerljivijim. Interakcija s drugima: Svaka bi pria bila prilino statina i nedovoljno dramatski jaka da nema interakcije meu likovima (naravno, to bi moglo pruiti druge uitke, iako bi oni bili iskljuivo cerebralne prirode). Kada autori govore o likovima koji oivljavaju, oni esto misle na to da su napisali scenu u kojoj likovi ivopisno djeluju jedni na druge i meusobno se pokreu. Likovi e uvijek izgledati stvarnije kada su prikazani u odnosu naspram drugih. Da se vratimo krcu koji potajno zgre novie. Umjesto toga, moemo odluiti da on, na zvuk zvona, odlazi otvoriti vrata.Vani stoji ena sa kutijom zaskupljanje dobrovoljnih priloga. Trai prilog i od njega. On ljutito zatrese glavom i kae joj da nema ni prebijene pare. Dodaje kako bi bilo lijepo kad bi netko i za njega sakupljao milostinju. Potom joj u lice zalupi vrata, odlazi u svoju sobu i podie madrac, provjeravajui da li je njegova hrpica jo uvijek tamo. Nije ba profinjeno, moete rei, ali ova izmjena iznosi na vidjelo da je taj ovjek laac i licemjer, jednako kao i krtac. Radnje koje likovi vre mogu izravno izraavati njihove linosti ili nas upoznati sa nizom ostalih mogunosti. Da li je smireni, uvijek razboriti lik (u SF priama je to esto robot ili android) dobro prilagoen ili njegova spokojna, logina vanjtina skriva ustalasanu masu opasnih emocija? Da li enino divljenje svom suprugu otkriva njenu apsolutnu privrenost njemu ili ona jednostavno umiruje njegove sumnje prije nego ga gurne niz kosinu kuhinjskog automata za otpatke? Ili je ona androidska kopija supruge koju je on potajno usmrtio? Radnje likova mogu prikriti jednako onoliko koliko i otkrivaju. Govor.U literaturi se govor obino naziva dijalogom, iako je savreno mogue da likovi vode i monologe u svrhu dobre dramatike. Monolozi su, ipak, veinom unutranji, drugim rijeima, misaoni procesi prije nego li govor. Unutranji monolozi i govor se fiktivno prikazuju kao pojednostavljene i proiene verzije zbiljskih stvari. Jednako kao to su nae misli esto zbrkane, nasumine i slojevite, tako je i na stvarni govor esto nesuvisao, neodluan i proet ponavljanjima i nebitnostima. U fikciji obino pokazujemo proienu verziju i jednog i drugog iako ona ne bi trebala biti toliko proiena da se ne razlikuje od pripovjedakog stila prie. Suvremena tendencija je da se isputaju navodni znakovi za misli i da ih se prikazuje neukraenima, izuzev upotrebe pridjevnih glagola (on pomisli, ona je razmiljala, itd. tamo gdje su potrebni. Kurziv se moe koristiti (u tipkanoj verziji prie, on se naglaava jednostrukim podcrtavanjem), iako ga je bolje uvati za sluajeve kada se na misli mora ukazati naroita panja ako su one, na primjer, telepatski prijenos iz jednog uma u drugi. Pisci sa istinskim darom za dijalog mogu esto pruiti itaocu neposrednu ideju o linosti svog lika jednom jedinom njegovom replikom. Svatko posjeduje osebujan nain na koji govori? imamo stanovitu kakvou glasa, specifian ton koji poprimamo u skladu sa okolnostima, govorni stil koji proizlazi iz omiljenih rijei i fraza, te odreeni akcent. Kakvou glasa je teko prenijeti u fikciju. Piscu je obino neophodno da ustvrdi kako lik ima osoran ili ciav glas i, ukoliko je to vano, itaoca e vjerojatno trebati na to podsjetiti, jer to nee biti uoljivo iz samog dijaloga. Ton e ovisiti o okolnostima, a i to e esto biti teko izraziti samim dijalogom. Ljutit govor se moe zapapriti sa usklinicima, neodluan sa povlakama ili nizovima tokica, ali ako osoba govori tiho ili uznemireno ili napeto, tada ponovno sam

dijalog to vjerojatno nee sugerirati i moraju se spomenuti misli lika, njegove radnje ili moda reakcija onih koji ga sluaju, kako bi se naglasio ton. Odreeni govorni stil je ono to doista odraava linost. Sitniava ena e priati dosta drugaije od svoje neodreene sestre, jednako koliko i otresit mukarac od svog utljivog brata. Regionalni govorni obrasci su esto osebujni, ali je njihovo koritenje povezano sa mnogim opasnostima i pisci bi pri tom trebali biti na oprezu. uvajte se sklonosti ka upotrebi povrne karakterizacije tako to ete imati, recimo, Teksaanina koji stalno govori you ali ili Velanina sa indeed to goodness (op. pr. u naem sluaju su to Dalmatinac sa razumi ti mene ili Crnogorac oe boji. To su stereotipi, a ne individualne osebujnosti. Sline opasnosti prate i naglasak. Pisac bi trebao biti vrlo oprezan pri upotrebi zbijenog fonetiziranog govora kojim pokuava doarati naglasak i dijalekt. To je izuzetno teko izvesti dobro, a rezultat je obino smijena karikatura. Regionalni slang bi se takoer trebao tedljivo koristiti, osim ako je okosnica prie vezana za usko geografsko podruje. Dobar dijalog neposredno sugerira neto o datim likovima, vie i od same informacije koja se iskazuje rijeima, bez ikakvih dodatnih nagovjetaja. Idealno, govor se ne bi mogao staviti u usta nijednog drugog lika u prii dodue, ovo je velik zahtjev, ali, u veini sluajeva, pisac moe iznai iroku lepezu naina na koje razliiti likovi izraavaju istu stvar. Na primjer, pitanje Da li si to uinio/uinila? moe izazvati nebrojen niz odgovora: Ne ja, bratac/prijatelju/gospon/drukane/staro mome. Posve nedvojbeno nisam. Bog mi je svjedok da nipoto nisam. Ne odgovaram ako me za to optue. Neu odgovoriti stoga to me za to mogu optuiti. Ne. Koga to, doavola, mislite da ete optuiti? I tako dalje. Dijalog, ma koliko bio ivopisan, rijetko u prii stoji due vremena sam. U pravilnim razmacima, biti e neophodno oznaiti govornika, najee dodajui ona ree, on odgovori itd. Nemojte pretjerivati s upotrebom varijacija na ree, zato to vas brine preesto pojavljivanje te rijei u prii. Ree je ono to bi mogli nazvati nevidljivom rijeju (poput i, ili, od, itd). Zato to ju se moe uestalo koristiti, a da na sebe ne svraa pozornost. Nasuprot tome, ako je pria ispunjena varijacijama poput ustvrdi, izjavi, odgovori, primijeti, itd. tada one zaista postaju nametljive. One su mnogo djelotvornije kad se koriste tedljivo. Drite se ree ako vam to prirodno dolazi na pamet. U 3. poglavlju smo upozorili da se likovi ne bi smjeli uzajamno ispravljati, kako se radnja ne bi iznosila u prevelikim cjelinama. Ovo upozorenje u sebi sadri jednu openitiju poantu, a to je da je dijalog najdjelotvorniji i najuvjerljiviji u relativno malim dozama. Likovi koji, neprekinuti, u jednom dahu izgovaraju vie od jednog odlomka, obino itaocima dosauju ili ih ine rastresenima. Ukoliko situacija naroito ne zahtijeva produeni govor moda lik nekom dri lekciju ili je to ovjek dugog daha, tada je najbolje izbjegavati velike komade dijaloga, jer se oni ne podudaraju sa nainom na koji govorimo u stvarnom ivotu. Imena: Vanost imena u fikciji se esto zanemaruje. Bilo bi krajnje glupo rei da imena trebaju nagovjetati prirodu lika (svatko tko se zove na primjer Mordred Grim op. pr.: Mordred je, prema legendi o Kralju Arturu, bio vitez Okruglog Stola, koji se pobunio i ubio svog ujaka Kralja Artura, a Grim u prijevodu znai mrk, neumoljiv, sablastan biti e vjerovatno stereotipna hulja ili lopov), ali ona isto tako, ne bi smjela biti u raskoraku sa njegovom prirodom. U stvarnom svijetu je savreno mogue da se neki herojski ovjek zove Tarquin McFarquhar (Lucijan Bunderle, u naem sluaju), ali je tada u fikciji mnogo tee sprijeiti da italac smjesta ne pretpostavi da je to komini lik. To ime u sebi posjeduje blagu dozu kominosti i pisac e morati uloiti dodatni napor da uvjeri itaoca da je to ovjek kojeg treba ozbiljno shvaati. Slino tome, biti e teko prihvatiti srameljivu bibliotekarku po imenu Tootsie Lovecraft (Dragica Radoljubi), jednako kao i debelog ovjeka zvanog Suhi ili mravog zvanog okrugli. Imena bi trebala biti lako upamtljiva i na neki nain osebujna. Mary Jones i John Smith su savreno prihvatljiva imena, ali zato to su tako uobiajena, mogu sugerirati anonimnost ili svakidanjost koju pisac ne eli. Ime poput Bernard Charles bi moglo izavati pomutnju ako se o liku govori kao o Bernardu u jednom trenutku, a kao o Charlesu u drugom, to u tom sluaju upuuje na dva imena i stoga na dvije razliite osobe. Pisac koji, bez ikakvog oiglednog razloga, u istoj prii ima razliite likove s imenima Anne, Anna i

Annette ili Mulligan, Milligan i Millikan, bi zaista trebao biti upueniji. Izmiljena imena specijalitet SF-a ne bi trebala izazvati nehotino veselje ili biti neizgovorljiva. Tako Lorne Mowa i Grof Ublezinz bi trebali biti komini likovi, doim Xytptl i Wdnersphutz izgledaju poput nasuminog tipkanja. Praktian postupak za izmiljanje imena je da se zaviri u atlas i da se zamijene odabrani samoglasnici ili suglasnici u imenima egzotinih stranih gradova i gradia. To se mora izvesti paljivo, ali moe biti korisno za sugeriranje kulturne jedinstvenosti, ako svi likovi u prii imaju imena preudeena iz jedne odreene geografske regije. Za mnoge pisce, pronalaenje pravog imena je esto klju za oblikovanje svog lika, jer ono smjesta oslobaa cijeli niz zvunih asocijacija i mogunosti. Pouka ovoga je jednostavna: paljivo birajte imena. Ona mogu biti od stvarne pomoi piscu ili izrazita smetnja itaocu. NE-LJUDSKI LIKOVI Roboti, androidi i tudinci su dobro poznati likovi u SF-u, i obino ih se ini antropomorfnima obdarenim ljudskim osobinama u veoj ili manjoj mjeri. Robote u priama obino grade ljudi i oni su esto psiholoki pojednostavljene verzije pravih ljudi tj. tipovi sa jednom jedinom, glavnom znaajkom linosti. Logini robot, bez emocija, postao je tako udomaen da se pretvorio u klie, a u suvremenom SF-u se robotima mogu pridavati i druge osobine, kao to su pedantnost C3PO-a u filmu Zvjezdani ratovi ili Marvinova paranoja u Vodiu kroz galaksiju za autostopere. Androidu koji savreno podsjea na ljudsko bie, i psihiki i fiziki, bit e oito neophodno da se njegova umjetna priroda, u jednom trenutku prie, obznani itaocu, inae bi isto tako mogao biti i od krvi i mesa. Kompjutorski program lien tijela nas moe preplaiti upravo zato to se iznenada pone ponaati ba kao ljudsko bie. Tuinci su, takoer, esto napravljeni na nau sliku i priliku. Odista bizarni tuinski ivotni oblici, poput Lemovog oceana koji osjea, srodniji su natprirodnim silama nego likovima, i pisci obino naginju tuincima koje mogu opisati kao likove i ije se ponaanje moe upotrijebiti da ga se usporedi i suprotstavi naem vlastitom. U izgledu, takoer, esto postoji slinost, barem utoliko da je mogu neki oblik tjelesne ili glasovne komunikacije. Problemi oslikavanja neke istinski tue inteligencije su poticajni, ali takva inteligencija bi vjerovatno prestala biti lik u konvencionalnom smislu. Sve glavne znaajke ljudske linosti se mogu upotrijebiti za razvijanje neljudskih likova. Mogli bismo imati robota s navikom da uvlai glavu meu ramena, androida koji nema predodbu linog prostora i pred ljudima stoji licem uz lice, kompjutorski program koji je plah ili pria grozne viceve, tuinca koji mirie poput zumbula i pri tom izgleda kao vadiep od dima. Mogunosti su beskrajne. Inteligentne ivotinje su takoer karakteristika znanstvene fantastike i opet ih se, uglavnom, prikazuje jako poovjeenima. Pa ipak, pisci su dovoljno mudri da se prisjete nekih biolokih injenica. Obrazovana impanza bi se mogla baviti aritmetikom, ali ne bi mogla govoriti, osim ako joj grlo nije prethodno preinaeno u tu svrhu. Inteligentna maka, ak i ako je ljudske veliine, vjerovatno ne bi uspravno sjedila za stolom ili hodala na dvije noge, jer nije graena za to. Odreeni instiktivni obrasci ponaanja bi se, po svoj prilici, zadrali. U stvarnom svijetu, delfini i kitovi mogu zaista biti visoko inteligentna stvorenja, ali mi jo nismo pronali nikakav djelotvoran nain za komunikaciju sa njima, osim na najbanalnijem nivou. Izmeu razliitih vrsta uzanpredovalih ivotnih oblika moe postojati ogroman zaljev razumijevanja, a proces njegovog izmatavanja jedva da je zapoeo. PRONALAENJE VAIH LIKOVA Sretan je onaj pisac iji likovi prirodno izranjaju iz prie kao trodimenzionalna stvorenja. Mnogo ee, pisac se mora boriti da im udahne ivot. to je sa njihovim utemeljenjem na ljudima koje poznamo iz stvarnog ivota? Ovaj postupak je najbolje izbjegavati, naroito ako to namjeravate initi direktno. Uvijek postoji opasnost da e stvarna osoba prepoznati portret i smatrati ga netonim, nepotenim, nepristojnim ili slino. (I on ili ona e skoro sigurno biti u pravu, ak i kada je autor imao najpoteniju namjeru da ih opie korektno. Nitko od nas ne poznaje druge ljude tako dobro da bi mogao pruiti njihovu savrenu sliku.) to ne znai da pisci ne bi smjeli koristiti osobine koje primjeuju kod drugih: to je neophodno, kao i neizbjeno. Vrijedi prouavati ljude iz stvarnog ivota gledati njihovu odjeu, manirizme, sluati ih kako govore, itd. Ali najbolje je kad se ta zapaanja potom odloe na gnojite mate gdje e se izmijeati i sazrijeti, i konano se razviti u realistine, ali propisno fiktivne likove.

Ukoliko to ne uspije, pisac moe nainiti saete opise razliitih likova, kao pripomo u njihovom oivljavanju. Evo dva takva primjera: Alanna Henderson: ena, 33, kose duginih boja, visoka, dobrog izgleda, kompjutorski astrolog u Procyon Cityju; drueljubiva, ali egocentrina; agresivna prema predstavnicima vlasti, ali i ranjiva; sklonost ka bljetavim orhidejama i crnim cigarama; mistine tendencije utemeljene na praktinoj prirodi; daje prednost lepravoj tamnoj odjei sa mnotvom volana; pria brzo, u kratkim reenicama, maui rukama radi naglaavanja. Veredanis: ambasador Epsilon Eridanija II, humanoidni tudinac neodreenog spola; vertikalnih bademastih oiju i naboranog lica jabukolike koe; grimasa pokazuje sreu, a napuene usnice zbunjenost; odjeven u odoru koja podsjea na poderane zavoje (nadimak mu je Mumija); die astmatino (naviknut na visok postotak kisika u zraku); pogrbljenog dranja (preferira gravitaciju slabiju od Zemljine); govori aputavim glasom i p glasove izgovara kao b (zbrka izmeu papa i baba); sporih kretnji, odie mirisom koji podsjea na bitumen; moe osjetiti ljudske emocije procesom koji je istovjetan mirisanju. Saete biografije ove vrste mogu biti korisne, iako je mudro ostavljati praznine, tako da lik moe rasti ili biti pripremljen za izmjenu detalja, ukoliko to zahtijevaju okolnosti prie. Upamtite da, u veini sluajeva, jaki likovi nee samo uiniti radnju realistinijom, ve bi oni, u principu, trebali tu radnju i pokretati, tako da budu prisno povezani sa onim to se u svakom trenutku dogaa.
Preveli Melita Bai i Ivan Bilosni Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

SF suspense ficion (napeta beletristika) sadri u sebi krimie, znanstvenofantastine romane, avanturistike romane... Patricia Highsmith

SF u akademiji

Ivan Vid

Sve nije sve

ada jedna enciklopedijska odrednica poinje pogrenim ili, u najblaem sluaju, diskutabilnim podatkom, a zatim nastavlja s novim pogrenim, nedostatnim ili manjkavim injenicama, uz nenavodenje ili nepoznavanje mnogih prilino vanih, pa i bitnih podataka, ako ta enciklopedijska odrednica nema razraene i razjanjene kriterije, tada se vrlo ozbiljno moramo zapitati kakve e sve neeljene reakcije i posljedice izazvati.

To je osnovno pitanje koje mi se nametnulo nakon to sam nekoliko puta, i to vrlo paljivo, proitao u prolom dvobroju Sinusa (159-160) ekskluzivno objavljenu odrednicu o Jugoslaviji iz budue Enciklopedije naune fantastike Zorana ivkovia. Samo objavljivanje odrednice u svakom sluaju je hvalevrijedno, jer je tako Zoran ivkovi svoj tekst stavio pred sud javnosti i omoguio, nadam se, mogunost pravodobne kritike, to bi, nadam se opet, moglo i trebalo dovesti do potrebnih dopuna, izmjena i nunih poboljanja te izuzetno vane odrednice prije nego to ona bude definirana objavljivanjem enciklopedije. Opepoznata je injenica da teoretskih, kritikih i bibliografskih radova o jugoslavenskoj znanstveno-fantastinoj knjievnosti gotovo da i nemamo. Ima popisa objavljenih djela, ali ti popisi jo su vrlo udaljeni od pravih bibliografija, a pojedinani knjievno-teoretski, analitiki i kritiki radovi, objavljivani tu i tamo po raznim publikacijama i knjigama, ponekad i s negativnim predznakom za znanstveno-fantastinu knjievnost u cjelini, obuhvatili su samo pojedinane segmente, pa stoga svaki ljubitelj i stvaralac znanstvene fantastike treba od sveg srca pozdraviti jedno sveobuhvatno djelo kao to je najavljena Enciklopedija naune fantastike Zorana ivkovia, uz elju da konana verzija tekstova bude zaista enciklopedijske kvalitete, to se za ovu odrednicu o jugoslavenskom znanstveno-fantastinom stvaralatvu, zasad i u objavljenom obliku, ne moe rei. Ako netko pomisli kako tvrdei da u nas nema ozbiljnijih, obimnijih i znaajnijih teoretskih, analitikih, kritikih i bibliografskih radova o jugoslavenskoj znanstveno-fantastinoj knjievnosti nisam imao u vidu i etiri knjige Aleksandra B. Nedeljkovia Naih 110 SF godina, vlastito izdanje, Beograd 1983; Svet naune fantastike, vlastito izdanje, Beograd 1983; Istorija srpske nauno-fantastine knjievnosti, vlastito izdanje, Beograd 1985; i Istorija hrvatske nauno-fantastine knjievnosti, vlastito izdanje, Beograd 1989.) u krivu je. Te knjige su mi poznate, ali ta polupismena bauljanja Aleksandra B. Nedeljkovia po znanstvenoj fantastici ne smatram niti teoretskim, niti kritikim, niti bibliografskim radovima. Nedopustivo niska razina tih opskurnih knjiga onemoguuje im uvrtavanje u onaj knjievno-teoretski i bibliografski krug kojeg su eljele dosei. Dapae, te etiri knjige alosni su primjeri kako se od jednog ozbiljnog posla moe napraviti nesuvisla lakrdija. Iako nema znaajnijih, barem ne publiciranih i iroj SF javnosti poznatih, radova o jugoslavenskoj znanstveno-fantastinoj knjievnosti, ne moe se rei da nema onih koji se bave odreenim istraivakim radovima, pa je tako i autor ovih redova jedan od onih upornih bibliofila koji sakuplja znanstveno-fantastine knjige, obilazi antikvarijate, prelistava stare asopise, trai izgubljeno, nepoznato i zaboravljeno i pravi bibliografske zapise. To je jedan nezahvalan, dugotrajan posao, jer se neprestano otvaraju novi prostori nepoznatog i sve to se dostie ostaje nedovreno. Zbog toga udno, nestvarno, ali i neozbiljno, djeluje tvrdnja Zorana ivkovia da je u svojem popisu obuhvatio sva ostvarenja SF-anra izvorno objavljena na srpskohrvatskom jeziku, ukljuujui tu i ona koja sadre makar i marginalne elemente ovog anra (premda je ovakvih sasvim malo). Ustvari, bilo bi idealno da je tako, ali ne samo da nije tako, nego je i poprilino udaljeno od toga. Pokuat u to i dokazati, a zadrat u se samo na primjeru znanstveno-fantastine knjievnosti izvorno objavljene na hrvatskosrpskom jeziku u Hrvatskoj. Naime, vjerujem da drugi ljubitelji i strunjaci znaju mnogo bolje od mene razvojni put znanstvene fantastike u Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a moja dosadanja i nedovrena bibliografska istraivanja (uz itanje i potovanje znanstveno-fantastine knjievnosti drugih) uglavnom su skoncentrirana na prolost i sadanjost te knjievnosti u Hrvatskoj. To je i osnovni razlog to u se drati samo jednog podruja, no, i to e biti dostatno da iskae znaajne nedostatke u odrednici. Prva tvrdnja Zorana ivkovia o kojoj valja raspraviti, iako nije direktno vezana uz znanstveno-fantastinu knjievnost izvorno napisanu na hrvatskosrpskom jeziku, nalazi se na samom poetku pododrednice Srpskohrvatsko jeziko podruje. Tvrdnja glasi: Prvo SF delo koje se pojavilo na srpskohrvatskom jeziku bio je prevod Vernovog romana Putovanje u sredite Zemlje iz 1873. Iako ne navodi izdavaa i mjesto izdavanja, pretpostavljam da Zoran ivkovi pritom misli na izdanje N. Stefanovia i dr. Beograd, 1873. A to nije prvo SF djelo tiskano na hrvatskosrpskom jeziku! Deset godina ranije, 1863. godine u Zagrebu, u nakladi Tiskare dra Ljudevita Gaja tiskana je novela Edmonda Abouta Notarov nos.

Moda poneki SF znalac nee smatrati tu novelu znanstvenom fantastikom, ali po mojem miljenju kako je u noveli rije o transplantaciji organa, zamiljenoj i napisanoj u vrijeme koje nije poznavalo takav medicinski poduhvat, Notarov nos je i te kako znanstvena fantastika, a svojevrsnu podrku u tome daje mi i sam Zoran ivkovi, jer novela sadri makar i marginalne elemente ovog anra. Prema tome prvo nije prvo, nego je drugo! U povijesnom pregledu nije spomenuta prva jugoslavenska SF spisateljica. To je Marija Juri Zagorka (Golubovac, Hrvatsko zagorje, 1873. Zagreb, 1957.) koja je prije 71 godine, 1918. u Zagrebu objavila roman Crveni ocean. Cjelokupno stvaralatvo i ivotni put Marije Juri Zagorke zasluuje jo mnogo obimnih istraivanja (koja je tako uspjeno zapoeo Stanko Lasi) i iru revalorizaciju, a ono to nai vrli teoretiari mogu barem minimalno uiniti vrlo je jednostavno evidentirati u svojim tekstovima da je Marija Juri Zagorka prva hrvatska i jugoslavenska knjievnica koja je napisala jedan znanstveno-fantastini roman. Roman Crveni ocean objavljen je i u Depnom magazinu u nastavcima, od broja 84 do broja 133, to e rei u 50 nastavaka. Depni magazin izlazio je u Zagrebu, a Crveni ocean tiskan je od 8. veljae 1958. do 17. sijenja 1959. godine. Milan Sufflaj, pod pseudonimom O'Leigh Eamon, u zagrebakom asopisu Obzor objavio je 1924. godine roman Na Pacifiku 2255. U pregledu je naveden Aldion Degal kao autor romana Svemirska raketa, ali to nije toan podatak. Aldion Degal je autor romana Atomska raketa, koji je izlazio u zagrebakim Novostima 1930. godine. Ukupno je izalo 49 nastavaka i to u XXIV. goditu Novosti od broja 203 252. Drugi roman Aldiona Degala nije Smaragdni skarabej! To je Degalov trei roman, a poeo je izlaziti u zagrebakim Novostima pod nazivom Smaragdni skarabej. Neobini pothvati Ivana Asharda 1934. godine. Prvi nastavak tiskan je u broju 119, XXVIII. godite, a slijedei nastavci sve do broja 358 u tom goditu Novosti i u brojevima 1 do 132 XXIX. godita. Drugi roman Aldiona Degala zove se Zrake smrti. Taj roman izlazio je takoer u zagrebakim Novostima. Zrake smrti izale su u 376 nastavaka i to 1932. godine 60 nastavaka u brojevima 270-360, te 1933. godine u brojevima 1 do 319. Zrake smrti kasnije su tiskane u Jugoslavenskom listu u 435 nastavaka 1937. 1938. i 1939. godine, a Smaragdni skarabej takoer je izaao u Jugoslavenskom listu i to u nastavcima 1939. i 1940. godine. Ispravan naslov romana Mladena Horvata koji je 1927. godine izlazio u reviji Svijet u Zagrebu glasi Muri Massanga. Treba takoer ispraviti naslov romana Stana Ragera (Stana Radovanovia i Zvonimira Furtingera) koji je 1940. godine izlazio u Zagrebu u Zagrebakom listu. Ispravan naslov glasi Majstor Omega osvaja svijet. U popisu djela (koji to oito nije, jer je popis prvog izdanja knjiga, pa ostaje nejasno to autor odrednice podrazumijeva pod terminom djelo i knjiga) Zoran ivkovi je izostavio vie znaajnih i manje znaajnih djela, pa to bitno utjee na itateljev sud o kvantiteti i kvaliteti znanstveno-fantastinog stvaralatva u Hrvatskoj. Iako moja saznanja nisu zaokruena, pokuat u naznaiti neka od izostavljenih djela. Hrvatskosrpski almanah za godinu 1911 Srpskohrvatski almanah za godinu 1911, Zagreb Beograd 1911. U almanahu je tiskana pripovijetka Stojana Novakovia Nakon sto godina. Odabrane novele savremene hrvatske proze (na ovitku knjige naslov je Savremena hrvatska proza), izdava Josip Sveenski, Zagreb 1930. U knjizi se nalazi pripovijetka Slavka Batuia Zbilo se udo u gradu. Ta pripovijetka nalazi se i u izdanju: Slavko Batui uda i arolije, vlastita naklada, Zagreb 1931. godine. August Cesarec Izrailjev izlazak i druge legende, Hrvatska naklada, Zagreb 1938.godine. U knjizi se nalazi pripovijetka San doktora Prospera Lupusa. Pripovijetku San doktora Prospera Lupusa August Cesarec prvi put je objavio 1930. godine u 9. broju asopisa Knjievnik koji je izlazio u Zagrebu. August Cesarec Izraelov izlazak i druge legende, Zora, Zagreb 1972. godine. Uz pripovijetku San doktora Prospera Lupusa u ovom izdanju Cesarevih pripovijetki tiskana je i pripovijetka Posjeta izdaleka. Franjo Ivanuec Prema Svemiru, vlastito izdanje, Opatija 1965. godine: Antologija hrvatske fantastine proze i slikarstva, Zagreb 1975. Sveuilina

naklada Liber. U ovoj antologiji minimalno tri pripovijetke pripadaju znanstveno-fantastinoj knjievnosti Zaarano ogledalo Frana Galovia. San doktora Prospera Lupusa Augusta Cesarca i Muki mozak Alojza Majetia. Branko Belan Gle, krasne li paprati, Zagreb, 1978, Alfa. Knjiga sadri pripovijetku Prije poetka Treeg svjetskog rata. Knjievna grupa mladih Zbornik radova 78, Zagreb 1978. Klub samoupravljaa Zagreb. U knjizi je pripovijetka Petra Kovaevia Svemirska pria. Zlatko Krili udnovata istina, Mladost, Zagreb 1980. Knjievno stvaralatvo radnika Zagreba Zbornik '85, Zagreb 1985. Izdavai su Gradsko vijee Saveza sindikata Hrvatske Zagreb i Klub samoupravljaa Zagreb, a u knjizi se nalazi pripovijetka Ante Kraljevia Biografija (Ledeno i postledeno doba). Antologija Guja u njedrima. Rijeka 1980. Izdavaki centar Rijeka. U popisu knjiga, zatim, nisu nale svoje mjesto niti slikovnice knjige za djecu. A da i slikovnice mogu biti vrijedna knjievna ostvarenja, knjige koje valja cijeniti, nadam se da nije sporno. Prva slikovnica s mojeg popisa je Neposluni robot Milivoja Matoeca koju je 1961. godine tiskala zagrebaka Mladost. Prema podacima o prvim izdanjima djela jugoslavenskih autora u razdoblju od 15. X. 1961. do 15. X. 1962. godine, objavljenim u Svjetskom almanahu 63, Zagreb 1963. Stvarnost, ova slikovnica tiskana je istovremeno latinicom i irilicom, te na slovenskom i makedonskom jeziku. Ratko Zvrko tiskao je 1966. godine u Zagrebu Svemirsku bajku. Duan Vukoti Posjet iz svemira, Zagreb 1969. kolska knjiga. Zlatko Bourek, Zlatko Grgi, Boris Kolar i Ante Zaninovi autori su slikovnice Zvjezdani kvartet, Zagreb 1972. kolska knjiga. U ovim dopunama nema nekih knjiga za koje sam dvojim da li su znanstvena fantastika ili nisu. Jedna od tih knjiga je Svjetionik i Crveni tank Vladimir Nazora, prvi put tiskana u nakladi St. Kugli u Zagrebu, poslije Prvog svjetskog rata. Rije je o pripovijeci Crveni tank koja je vie alegorijska fantazija, nego znanstvena fantastika, no, jedan vrlo dobrohotni kriterij mogao bi tu pripovijetku uvesti i u SF anr. Postoje i one knjige koje po naslovima daju naslutiti da bi mogle biti znanstvena fantastika ili neto slino tome, ali kako ih jo nisam uspio dobiti u ruke i osvjedoiti se o emu se radi, njihovo uvrtenje ili iskljuenje s popisa neka bude preputeno vremenu. I u samom popisu potrebno je napraviti nekoliko ispravaka. Knjige spisateljskog dvojca Bjai Furtinger uvijek su potpisivane u slijedu Mladen Bjai Zvonimir Furtinger, a ne Furtinger Bjai. Piscu Gardau ime je Anto, a ne Ante. (Kao to Zoran nije Ziran.) Horvat je Joa, a ne Josip. Roman Vjekoslava Majera U utrobi Zagrebake gore prvi put je objavljen 1941. godine u broju 1 asopisa Savremenik, Zagreb. Roman Marije-Vere Mrak zove se Terasa XI, a ne Terasa 11. Taj roman i svoj drugi roman Zarobljenici svemira autorica je prvo tiskala u nastavcima u asopisu Galeb, Rijeka 1972. Prvo izdanje romana Bjaia i Furtingera Nita bez Boene (koji je, ustvari, drugo dopunjeno i preraeno izdanje romana Zagonetni stroj profesora Kruia, Zagreb 1960, Epoha/tiskano je 1970. godine, a ne 1973. Roman Eko eko Hrvoja Hitreca prvi put je tiskan 1979. godine, a u popisu navedeno izdanje je drugo izdanje. Sve u svemu, sve nije sve, kao to niti ovo nije sve. Sigurno postoje jo prostrana nepoznata podruja jugoslavenske znanstveno-fantastine knjievnosti. Sigurno je i to da ekajui odgonetku na sve nepoznanice nikada neemo dobiti neto tako vrijedno kao to je Enciklopedija naune fantastike, jer e uvijek iz istraivakih bibliofilskih i bibliografskih radionica stizati nove i detaljnije informacije. No, odrednica o jugoslavenskoj znanstveno-fantastinoj knjievnosti zasluuje ove, i ne samo ove, dopune, izmjene i poboljanja. Bez njih njeno znaenje i kvalitet bit e bitno umanjeni.

Utkani svet

B
Proitali smo za vas
CLIVE BARKER

(Weaveworld)

arkerov prvi izlet u masivno zdanje mega-romana trebao bi biti test Kingove poznate izjave:...vidio sam budunost horrora i ona se zove Clive Barker! Nakon serije pripovijedaka objavljene u est tomova, Knjige krvi, (Books of blood I-VI, Sphere Books, 1984/85) Barker je svojom neobino snanom imaginacijom zadobio niz pristalica i zgraatelja. Njegove prie pune nadnaravnog nasilja, seksa i krvi

nalikovale bi eksploataciji niskih pobuda i neukusa kad ne bi bilo Barkerovog talenta. Utkani svijet je, iznenaujue, neto sasvim drugo, vie fantastika za odrasle a manje horror. To je u klasinom narativnom slijedu ispriana pria o dvoje mladih, Calu i Suzanni, i udesnom narodu Vidovnjaka koji se u ari arobnog tepiha kriju od tajanstvenog Anelademona. Slijedei odbjeglog goluba Cal ulijee u ludu avanturu, susree Suzannu i s njom poinje potragu za arobnim tepihom. Protiv nje se bore zla arobnica Immacolata i njen dounik Shadwell koji ele unititi Vidovnjake. U okvirima tog naizgled jednostavnog zapleta Barker se dobro snalazi i uspijeva koritenjem kratkih poglavlja (103) odrati dinamiku radnje. Glavi likovi su dobro razraeni, ali ako hou biti do kraja kritian i primijeniti isti kriterij na Barkera kao i na Kinga, moram rei da samo Cal i Shadwell izranjaju kao potpune linosti, dok osnovni enski likovi, iako su glavni pokretai radnje, imaju dosta neiskoritenog potencijala. Ostali muki likovi mnogo obeavaju, no Barker ih stalno izmjenjuje i ne prua im dovoljno prostora. S druge strane uspio je izmisliti dovoljno novih ideja i izvrnuti pregrt starih da zasluuje pohvalu za inventivnost, to u fantastici i nije tako lako. Normalno, namee se usporedba s Kingom; ako je Barker budunost, a King sadanjost, to ih razlikuje, a to povezuje? Barker je nesumnjivo mladi kolega, i ne samo po godinama (roen 1952. god). Iako je Barkerov rjenik bogatiji, King je spretniji u koritenju rijei. Kingov izraz je ii, jednostavniji i esto efikasniji; Barkerove metafore su bogatije, sugestivnije, ali ne uvijek i uspjene, ali to je, zacijelo, stvar iskustva.I pitanje strukture romana je takoer stvar iskustva. itajui knjigu, u jednom sam trenutku zastao, na 371 strani, zapanjen sirovom snagom situacije u kojoj Cal nekoliko mjeseci nakon posljednjeg susreta sa Vidovnjacima i Suzannom, zaaran, zaboravlja gotovo sve to mu se dogodilo. Suzanna ga zove telefonom i Cal, iako se nieg ne sjea, zna da se mora odazvati njenoj molbi za pomo. King bi radnju vjerojatno poeo ba na tom mjestu pletui je naprijednatrag do finala; Barker jo nema tu sigurnost sa masivnim romanima i ne uputa se u egzibicije. Osnovna stvar koju Barker jo mora razraditi da bi dostigao Kinga je neto to se ne da nauiti na silu, a to je poznavanje ljudske prirode. Put u

budunost anra vodi preko dobrih autora. Utkani svijet je jedan od putokaza.

udesno je kako se polako i neprimjetno zbivaju promjene u nama. Sjeate se kako ste kao djeca mrzili mahune i sos od paradajza? Dobro, moda neto drugo, ali kasnije, iznenada, otkrili ste da je antipatije nestalo. Ili ste se moda davili u jagodama, a danas moete mirno pojesti zdjelicu i dosta. Gledam neke od svojih starih prijatelja koji su prije desetak godina umirali za SF-om, a danas mirno izjave kako im je itanje dosadna stvar, kako taj SF, ustvari, i nije bogznato. Nije to nita strano, ljudi dolaze i odlaze iz SF-a, to je prirodno. No, gledam i samog sebe kako bez puno grinje savjesti ostavljam iza sebe niz nedoitanih knjiga poput jabuka jednom zagrienih i bezobzirno baenih. Cini mi se da sam prije ostavljao neproitanom svaku pedesetu knjigu, danas ve svaku treu. Nemam vie ni vremena ni strpljenja da autoru koji ne uspije potaknuti onaj osjeaj zaudnosti ili barem mundane napetosti poklonim bezgranino povjerenje. Da, istina je da se i ukusi mijenjaju, da s vremenom kriteriji postaju stroi. Gledam onih pedeset Van Vogtovih romana na polici i pitam se kako sam to mogao tako lakomo gutati i ponekad se prosto ne usuujem vjerovati sjeanju kad preporuujem neki SF roman star dvadeset i vie godina. Danas sve to izgleda tako naivrio, a nekad davno bilo je prekrasno. Ne mogu zaboraviti Galaktiku Odiseju Keith Laumera (da, onu objavljenu u okljatrenom izdanju u prvom Kozmoplovu), meni se taj roman tako dopao da me nakon dvije godine apstinencije ponovo i definitivno vratio SF-u. Dananjem itau ili itateljici taj bi se roman moda inio djetinjastim, dapae uvjeren sam da oni koji su bili izloeni realistikom svijetu Gibsona, Sheparda,

Cherryhove i ostalih moraju doi do takvog zakljuka pokuavajui razgrnuti redove Laumerove pomalo pubertetske proze. Ima li jo koga tamo tko voli i to? Jesu li moji razlozi ba samo sentimentalno nostalgini ili je i Besterov dobri stari roman Zvijezde moje odredite stvarno naivan? Mislim da to nije samo pitanje uzrasta nego i rastuih kriterija. Ako roman nije stvarno dobar, to kasnije mogu usporediti sa stavom drugih, ograniena koliina vremena koja mi ostaje za itanje natjerat e me da se ne muim. Zato me nimalo nije iznenadio izbor italaca Locusa za ovogodinje nagrade. Svi moji osobni favoriti za koje sam glasao osvojili su prva mjesta. Sad recite to hoete, ili mi je ukus prosjean ili je italatvo Locusa informirana specijalizirana publika pa i moj izbor to odraava. Istina je da se prema anketi 15 posto italaca primarno bavi knjigama ili kao pisci ili kao urednici, dok ak 32 posto italaca to radi kao sekundarno zanimanje, i da u prosjeku proitaju etiri romana mjeseno. Bilo kako bilo, najbolji SF roman je Cyteen C. J. Cherryh, najbolji fantasy roman je Crveni prorok Orsona Scotta Carda, najbolja pripovijetka je Lijepa ki lovca na ljuske Luciusa Sheparda, neunitivi Ellison je dobio troduplu krunu za novelu i kratku priu (The function of the Dream Sleep i Eidolons) i najbolju kolekciju pria Angry Candy (Bijesni slatkii). Najbolja antologija je Full Spectrum u izdanju Bantam-Spectra, urednika Lou Aronice i bive urednice Asimov'sa Shayrae McCarthy. Njen nasljednik, Gardner Dozois je dobio nagradu za najboljeg urednika, a i spomenuti asopis je proglaen najboljim. Michael Whelan je opet najbolji umjetnik, a moj favorit Don Maitz je dobio utjenu nagradu time to mu je prva knjiga ilustracija First Maitz proglaena najboljim neliterarnim SF djelom. Najbolja horror knjiga (to je nova kategorija) je jo jedan viktorijanski vampirski krimi Oni koji love nou Barbare Hambly. Najbolji prvi roman je Desolation Boad Iana McDonalda, nove zvijezde SF-a, koju naalost nisam stigao proitati, pa o njemu moda i u iduem broju. Najvanije to treba rei je da se jo uvijek piu dobri SF i fantasy romani, da ideje nisu presahle, i iako ima manje knjiga i pria to nas oduevljevaju to je samo zato to ih usporeujemo s najboljim to smo upoznali prije. to vie ima SF tiva iza nas to dojam koji svako novo djelo mora ostaviti mora biti snaniji da bi se mogao uspjeno natjecati sa dojmovima iz idiline prolosti zlatnog doba SF-booma. Kad su izlazili prvi brojevi Siriusa i prve

knjige u Kentauru bili smo sretni da ih uope ima, danas su zahtjevi drugaiji. Relativno gledajui, sve manje knjiga danas moe dosei taj vrh kvalitete i to je po mom miljenju jedan od osnovnih razloga za djelominu negativnu ocjenu dijela SF-a koji danas izlazi u Jugoslaviji. Mislim da smo napokon dosegli granicu kada od SF-a traimo barem ono to traimo od knjievnosti glavnog toka. Dugujem jednu ispriku, ono to sam mislio da je pria pretvorena u roman, Borders of Infinity od ovogodinje dobitnice Nebule Lois McMaster, ustvari je kolekcija od tri novele o istom junaku, Milesu Naismithu o kojem sam ve dosta pisao pa neu ponovo, ali moe par rijei o autorici. Lois McMaster Bujold je jo jedna od onih ludih mladih cura koja je poela itati SF sa devet godina da bi na kraju zavrila kao jedina ena u SF-klubu. Tri godine je ekala dok se njen prvi roman nije svidio Jimu Baenu koji je kasnije izdao sve njene ostale romane. Sama je iznenaena uspjehom svojih romana i jo uvijek na sebe gleda kao na poetnika koji se trudi savladati sve vjetine pisanja. Njen nagraeni roman Falling free djelomino je rezultat utjecaja koji je na njen ivot ostavio njen otac svjetski priznati inenjer pa je tako taj roman na neki nain posveen ne onima koji su esto glavni junaci SFa, ve onim ljudima u pozadini koji na kraju sva ta znanstvena otkria moraju pretvoriti u ljudima korisne predmete. T. E. D. Klein, jedan od manje poznatih pisaca horrora, ostvario je neto o emu mnogi sanjaju. Na temelju prvih osam strana svog novog romana uspio je prodati ne samo knjigu ve i prava na film sa dosad nevienom klauzulom. Dobio je 50.000 dolara samo za pravo producenta da za deset puta veu svotu i postotak od prihoda filma otkupi roman kad bude gotov. Sve za samo osam strana! Deki dajte se na posao! Jo malo novih nastavaka: George Alec Effinger, kojeg inae jako cijenim, napisao je nastvak svog cijenjenog romana Kad gravitacija otkae (kojeg, naalost, uope ne cijenim). Roman se zove Vatra u suncu, (A Fire in the Sun), i po reakcijama kritiara slian je prvom djelu. Sumnjam da u ga itati. Gene Wolfe je objavio Vojnika Arete, nastavak Vojnika Magle koji mi se bio svidio na onaj isto Wolfeovski nain: nikom nita nije jasno, ali je sve tako divno pisano da ne moe da vam se ne svia, no to je Wolfe i tu se valjda nita ne moe. On je definitivno jedan od najboljih pisaca to ga ameriki SF danas stavlja pod svoje i kad netko tako

lijepo pie sve mu se moe oprostiti. Michael Moorcock, neumorni britanski fantasta ponudio nam je jo jedan roman u seriji o Elricu Tvrava Bisera (The fortress of the Pearl). Prijatelji Isaaca Asimova, a njih vjerujte ima mnogo, sastali su jo jednom i u knjizi Prijatelji Zadubine i objavili pripovijetke smjetene u povijesti budunosti Dobrog Doktora. Tako e vam Card objasniti kako je postala Druga Zadubina, Anderson, Clement i Harrison e dodati jo par svojih ideja u svijet pozitronskih robota, a Silverberg, Pohl i Connie Willis pokazati to se da uraditi sa Asimovom. Na kraju tu su Bradbury, Ben Bova, gospoa Asimov i slavni autor osobno sa ponekim armantnim retkom. Bit e valjda kod nas izdavaa i za ovo. Ovogodinja dobitnica Locusove nagrade za najbolji roman, kako mi danas ree Krsto Maurani koji se upravo vratio sa Wolrdcona u Bostonu, dobila je i svog drugog Huga za roman. Nakon Downbelow Station C. J. Cherryh je ponovila uspjeh romanom Cyteen iji sam prikaz dao par brojeva unatrag. Da C. J. ne spava na lovorikama vidi se iz njenog opsenog izdavakog programa. Nakon serije pria objavljene u Asprinovom Svijetu lopova, pa dva romana i nove serije pria u Paklu Janet Morris, etiri zajednike zbirke pria u seriji Noi Merovingena, tri romana u tandemu sa manje poznatim autoricama za Baen books, Cherryhova nesmanjenim tempom objavljuje svoje samostalne romane. Nakon ve pohvaljenih Rimrunners, sada je izala njena prva knjiga za Del Rey. To je fantasy roman Rusalka po motivima istoimene ruske bajke prepriane na specifian realistian nain. Njen talenat za odravanje napete atmosfere ni ovdje nije izostao. Neto vie o novom romanu Stephana Kinga The Dark Half' rei u vam u iduem broju, zasad samo da je po tematici slian Mysery i da iskustvo crpi iz Kingovih osobnih iskustava dok je pisao pod pseudonimom. Na top listi vodi StarTrek V, pa zatim Batman... ne nisam se zabunio to nije top-lista filmova, to je top lista depnjaka. Neto nie nalazi se novi Bradburyjev roman The Toynbee

Convector i Cradle Clareka i Gentry Lee. Kod tvrdoukorienih prvi je onaj odiozni Eddings koji je neprestano na listi sa fantasy trakavicom u ne znam koliko tomova, pa novi roman Dana Simmonsa Hyperion i Bimrunners C. J. Cherryh. U zadnji as primismo laureate Huga za najbolja SF-ostvarenja protekle godine. Najbolji roman, o kojem sam vam ve govorio, je Cyteen Cherryhove; novela je The Last of Winnebagos Connie Willis; noveleta Effingerova Schrodinger's Kitten; kratka pria Kirinyaga. Najbolje nebeletristiko djelo je Delanyjevo The Motion of Light in Water. Najbolja dramatska prezentacija je ona Zeke Rodera. Najbolji urednik je Gardner Dozois, najprofi artist Whelan, najsemiprozin Locus, najfanzin File 770, najfanautor David Langford, najfanartisti Brad W. Foster i Diana Gallagher Wu. Nagradu John W. Campbell za najboljeg mladog autora dobila je Michaela Roessner. Tako ene osvajaju SF. Neven Antievi

Sve dosad izale brojeve SIRIUSA mijenjam za printer ili disk-jedinicu za C-64. VJEKOSLAV DUKI Prodajem SIRUISE 1-80, 93-98, 111-119, 103-110. LONAR TOMISLAV, 41000 Zagreb, Domagojeva 11/8, Prodajem SIRIUSE 51-88, 93-95, 99-106, 108-119, 121-137, 139-145. ZLATKO BREZOVEC, 51000 Rijeka, Brae Cetina 17 Kupujem SIRIUSE 2-17, 19-43 45, 46, 59, 64, 66. BRANKO NOVAKOVI, 58000 Split, AVNOJ-a 43

 Inozemna pretplata za est mjeseci iznosi 13 DEM, 102 Asch, 11 Sfr, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7 USD (7,80 avionom), 9 CAD (10 avionom), 4,50 Lstg (5,20 avionom). Dinarska pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-2052 (00027 SIRIUS) NIPRO Vjesnik, Interna banka, Zagreb. Sve informacije o pretplati u tuzemstvu na telefon 341-277. Uplata na devizni raun 30101-620-16-25731-3296911 kod Udruene banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (Za Sirius. Izdanje OOUR-a IRI). Cijena oglasa: crno-bijela stranica 2.000.000 dinara, posljednja stranica 2.500.000 dinara.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com