GODINE 1980. I 1984. SIRIUS JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE. 1986.

DOBITNIK JE NAGRADE EVROPSKOG SF UDRUENJA A NOSILAC JE I POVELJE SFERA ZA UNAPREENJE DOMAEG SF STVARALATVA.

Recenzenti: Darije oki i iga Leskovek Autor slike s naslovne stranice: Sandi Radovac

SADRAJ
Samuel R. Delany VRIJEME JE SPIRALA .........3 Ben Bova O ZVIJEZDE, HOETE ME SKRITI? ........37 A. D. Foster VOZI OFENZIVNO ..............49 Ian McDonald SAN .........................................59 Richard C. Meredith PLAENIK .............................78 Bojan Meserko SAMI NA ISTINI ................92 SLOVENSKA SF SCENA ............................100 D. Filipovi SF-ROCK II...........................113

VJESNIKOVA PRESS AGENCIJA

Glavni i odgovorni urednik MILIVOJ PAIEK
Izdava: NIPRO VJESNIK (Predsjednika Poslovodnog odbora Vjekoslav Koprivnjak) OOUR Informativno-revijalna izdanja (direktor Boidar Radman). Predsjedavajui savjeta: dr. Ivan Krtali. Adresa redakcije, izdavaa i tiskare: 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555 Telex 21 121 YU VSK Kolegij redakcije: Berislav Grabunik (grafiki urednik), Marija Jurela (urednik), Pavle Lugari (zamjenik glavnog urednika), Milivoj Paiek, Biserka Pupavac (pomonik glavnog urednika), Tisak NIPRO Vjesnik, OOUR Novinska rotacija i OOUR TM.

Broj 149 listopad 1988. Urednik: Hrvoje Pri Grafiki urednik: eljko Brneti

Uvodna rije
osjeam nekako romantino, kao da lebdim u besteinskom stanju. Obradovali su me i rezultati prodaje ljetnjeg dvobroja prodan je u cjelosti, a proli broj je nadmaio prethodne. Tumaim li to ispravno

Dragi itaoci, dakle, volimo se! Nakon moje prole uvodne rijei, uz injenicu da itate ovu, to je izvjesno. Sad se

 da ste zadovoljni koncepcijom i da se to zadovoljstvo iri? Proanalizirajmo malo vie komentare naslovne stranice Jana (za kojim ste inae vapili). Marija Veternik, Zoran Pliveli i Ognjen Mati ju hvale dok Nenad Vukmirovi, Ivan Pejin i Davor oli kau da je diletantska. Mene iskreno zanima vae masovno miljenje. Osobno smatram da je Jan mnogo bolji u c/b ilustraciji nego u boji. Ovaj broj SIRIUSA ima, na neki nain, gosta urednika. To je iga Leskovek, jedan od veterana domaeg SF pregalatva, poznati slovenski fan, publicist, kritiar, esejist, aktivist, a sa zaviu priznajem da ima i jednu od najimpozantnijih SF biblioteku kod nas. On je pripremio priloge za temeljitiji uvid u slovensku SF scenu i opremio na magazin do zadnje stranice. Ovaj broj zapoinjemo nagraenom novelom Samuela Delanyja, vrlo neobinom slikom iz jedne od moguih budunosti neobine karakterizacije iako, priznajem, oekivah drugaiji kraj od Samuelovog. Ben Bova pie u skladu s glorificiranjem homo sapiensa ak i kad je on zlo svemira, Fosterova pria je pretea Mad Maxa, Meredith pie o

moralnim dilemama i savjesti plaenika, a meni je najdraa pria Iana McDonalda, topla, intimna, vieslojna pria o djejim tratumama. Nae gore list, u skladu s koncepcijom gosta-urednika, je Bojan Meserko. Kutravi mladi slovenski pisac kojem ovo nije prvo pojavljivanje na stranicama SIRIUSA, nego esto ili sedmo. Za kraj uvodne rijei, eer, uvijek dolazi na kraju, upuujemo estitke DUANU RISTlCU I MIROSLAVU JOKICU. Duan je student druge godine svjetske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu koji je pobijedio na natjeaju RadioBeograda za znanstvenofantastinu radio-igru. Njegovu igru SVIRAJ TO OPET, KSEM reirao je Miroslav i ona je osvojila treu nagradu na upravo odranom Festivalu radija i televizije nesvrslanih zemalja odranom u Nigeriji. Jo jednom estitamo ponosni to volimo SF. Do idueg SIRIUSA za mjesec dana pozdravljam vas ua na novi reklamni slogan AKO STRAHUJETE ZA BUDUNOST ITAJTE SIRIUS.. Va urednik Hrvoje Pri

SAMUEL R. DELANEY

Vrijeme je spirala poludragog kamenja

ovuci ordinatu i apscisu na ravnini stoljea, zatim odredi etvrtinu kruga. Trei kvadrant, molit u lijepo. E, vidi, ja sam roen u toki '50. A, tu malo dalje je '75. Kad sam navrio esnaest godina, pustili su me iz sirotita. Teglei preko breuljaka istonog Vermonta teret imena koje su mi nadjenuli premda sam jo bio zelemba Harold Clancy Everet, zamislite (iako sam odonda promijenio bezbroj imena, pretpostavljam da neete imati veih potekoa da me prepoznate), donio sam tada vrstu odluku: Naime, ja i stari Michaels, koji me je prethodno uzeo za najamnog radnika na osnovu Slubenog Papira to vam ga obino daju kad naputate sirotite, rintali smo na njegovoj mljekarskoj farmi, t. j. brinuli se za 13.362 arene krave sorte Guernsey koje su uhranjene i drogirane ruiastom tenou to je strujila njihovim prozirnim ilama (i neugodno se lijepila za ruke!) spavale omamljene u besprijekorno istim pregradama nalik lijesovima; elektrini vibratori automatski su izazivali podrhtavanje miia i podraavali njihov rad, ne budei ih iz duboka sna dok je mlijeko teklo potocima u iste, sterilne kontejnere. Dakle, ta Moja Odluka (koju sam donio jednog sparnog poslijepodneva, odmarajui se malo na polju poput pravog Teaka, potpuno iscrpljen nakon tri sata tekog fizikog rada, i

razmiljajui o mehanizmu svemira i njegovu ustrojstvu, dok mi se u glavi vrtjelo od umora) glasila je ovako: Sada kad su Zemlja, Mars i svi Vanjski Sateliti prepuni ljudi i raznih drugih stvarica, sigurno negdje mora postojati daleko lagodniji nain ivota od ovog. Odluio sam krenuti u potragu za njim. I, tako sam starom Michaelsu ukrao nekoliko kreditnih kartica, jedan od njegovih helikoptera i bocu jeftinog domaeg viskija to ga je starkelja sam napravio i otisnuo se u svijet. Znate li moda kako to izgleda kad se treten pijan pokuavate spustiti ukradenim helikopterom na ravan krov Pan Americanovog nebodera? Zatvor, batine i sve ono to sam pretrpio nakon toga nauili su me pameti. Ali, mili moji, imajte na pameti da sam prije desetak godina tri puna sata rintao kao crnac na onoj prokletoj farmi krava i to poteno rintao! I, nitko me vie otada nije zvao Harold Clancy Everet. * * * Hank Culafroy Eckles (riokos, malo neodreenih crta lica, visok oko metar osamdeset) izaao je polagana koraka iz garderobe na svemirodromu, nosei u malom koveiu velik broj stvari koje nisu bile njegove. Poslovni ovjek, koji je hodao pokraj njega, govorio mu je: Moram priznati, da me vi, dananji mladii, stvarno ljutite. Namjeravate se vratiti u Bellonu, velite. Glupost! Juriti od jednog planeta do drugog samo zato to imate neprilika s tom malom plavuom o kojoj ste mi priali, to zaista nema smisla. I jo k tome, napustiti svoj posao! Hank se zaustavlja i usiljeno smjeka: Dakle, ja... Jasno mi je da dananja mlade ima nekih potreba, koje mi stariji vjerojatno ne moemo razumijeti, ali ipak morate imati takvu odgovornost prema... On primjeuje da je Hank zastao pred vratima na kojima je pisalo GOSPODA. E, pa dobro, onda. Na usnama mu je zatitrao osmijeh. Drago mi je to smo se upoznali, Hank. Ugodno je porazgovarati s nekim pametnim na ovim interplanetarnim putovanjima. Do vienja! Samo desetak minuta kasnije, kroz ta ista vrata izlazi Harmony C. Eventide, visok metar sedamdesetdevet, ni centimetara vie ni manje (jedna mi je umjetna peta napukla, pa sam skinuo obje i ostavio ih ispod hrpe papirnih runika), smee kose (ni moj frizer ne bi tono mogao odrediti o kakvoj je nijansi rije), dotjeran po posljednjoj modi, skorojeviki i nevjerojatno neukusno, jednom rjeju tip mukarca s kojim sigurno nijedan Poslovni ovjek ne bi zapodjeo razgovor. Redovnom helikopterskom linijom uputio sam se iz svemirske luke do nebodera Pan Americana (tamo sam se nekad davno pokuao spustiti; treten pijan), izaao iz Glavne Stanice i krenuo polagano 42-om ulicom prema Osmoj Aveniji, nosei sa sobom u malom koveiu mnotvo stvari koje nisu bile moje. Veer je bila poput izrezbarene svjetlosti. Preao sam kolnik od plastipleksa Velike Bijele Ceste ljudi koji se kreu po njoj doimaju se sablasno, osvjetljeni tim mljenobijelim svjetlom ispod podbradaka i zaobiao svjetinu koja je dizalima izlazila na povrinu iz dubina podzemnih eljeznica (kad mi je bilo osamnaest godina, i u prvom tjednu nakon izlaska iz zatvora, postajkivao sam ovdje, potkradajui prolaznike ali tako neprimjetno da nitko od njih nije ni znao da kradem njihove osobine); sad sam se probijao kroz grupu uenica koje su hihotale i vakale gumu, vrlo zbunjene zbog prozirnih plastinih bluza koje su imale na sebi, a ije je noenje zakon ponovno poeo dozvoljavati (ujem da su enske grudi esto bile predmet rasprave i scena ali ne uvijek opscene, jo tamo od sedamnaestog stoljea), pa sam i ja netremice zurio u njih zbog ega su mlade djevojke jo jae poele hihotati. Pomislio sam, boe mili, kad sam ja bio u njihovim godinama, nalazio sam se na onoj prokletoj farmi krava, dalje nisam elio razmiljati.

Svjetlosna traka s najnovijim vijestima koja je u obliku petlje kruila trokutastom graevinom kompanije Comunications, Inc., objanjavala je najjednostavnijim engleskim jezikom kako se Senator Regine Abolafia priprema za poetak istrage o Organiziranom Zloinu u Gradu. Silno sam sretan to sam neorganiziran, ne mogu vam rei koliko mi je to drago. U blizini Devete Avenije ulazim sa svojim koveiem u dugi, pretrpani bar. U New Yorku me nije bilo ve dvije godine, ali sjeam se da sam prilikom svoje posljednje posjete, ovdje esto viao jednog tipa koji je zaista znao i umio da se brzo, sigurno i probitano otarasi svih tih stvari koje nisu bile moje. Pojma nisam imao hou li ga moda sresti i ovaj put. Gurao sam se kroz mnotvo frajera koji su pili pivo. Tu i tamo sam primjeivao ensku starudiju odjevenu po najnovijoj modi u pratnji mladolikih tipova. Sve je bilo obavijeno dimom koji se je izdizao iznad te bune atmosfere. Ne volim ovakve lokale. Sva mlaarija prisutna ovdje bili su hermafroditi ili narkomani. Oni stariji prieljkivali su dolazak nove mlaarije. Uspio sam se nekako probiti do anka i tamo sam svim silama nastojao dozvati ovjeuljka u bijelom kaputu. Iznenadna tiina koja je zavladala iza mojih lea, natjerala me je da se okrenem. Stajala je mirno iza mene, u ogrtau od bezbroj koprena prikopanom visoko uz vrat i na zapeu ogromnim mjedenim iglama (oh, tako ukusno na samoj granici neukusa); lijeva joj je ruka bila gola, a desna prekrivena tankim, prozirnim sifonom boje vina. U svakom sluaju, izgledala je mnogo bolje nego ja. Meutim, takvo razmetljivo ispoljavanje vlastite profinjenosti bilo je i vie nego neumjesno u ovoj krmi. Ljudi oko nje zduno su se pretvarali da je ne zamjeuju. Prstom je pokazivala na svoj runi zglob, upirui jarko crveni, lakirani nokat u uto-naranasti kamen na mjedenoj kopi. Znate li to je ovo, gospodine Eldrich? upitala je; tog joj je trenutka nestalo koprene s lica, oi su joj imale ledeno hladni izraz ispod crnih obrvi. Tri su mi misli odmah pale na pamet: (Prvo) Ovo je ena iz svijeta visoke mode jer sam putujui ovamo iz Bellone proitao u listu Delta lanak o t. zv. nepostojanim, iezavajuim tkaninama, iji se identitet boje i stupanj prozirnosti mogu regulirati lijepim i pametnim draguljima na zapeu. (Drugo) Za vrijeme svog prethodnog boravka ovdje, kad sam bio znatno mlai i nosio ime Harry Calamine Eldrich nisam poinio nikakav vei zakonski prekraj (dodue, ovjek ih ne moe pamtiti sve poimence); bilo kako bilo, smatrao sam da nisam zgrijeio toliko da bih morao odsjediti u zatvoru due od trideset dana, naravno pod tim imenom. (Tree) Dragulj u koji je upirala prstom... ... Jaspis ? upitao sam. utjela je ekajui da jo neto kaem; ja sam pak ekao neki znak na koji bih joj dao do znanja da tono znam to ona oekuje od mene. Jaspis potvrdila je. ... Jaspis... ponovno sam izrazio svoju sumnjiavost koju je ona tako uporno eljela ukloniti. ... Jaspis. No, sad se ve poela kolebati i uzmicati, uvidjevi da sam posumnjao u njene dobre namjere. Da, Jaspis. Izraz njena lica jasno mi je govorio da je konano shvatila da i ja, znam sve to zna i ona. Gospoo, s kim ste vi to mene zamijenili? Znai, tajna Rije-Lozinka ovog mjeseca glasi: Jaspis. Jaspis je lozinka (ifra) upozorenje koju ovaj mjesec Pjevai Velegrada, ti novovjeki bardovi, prenose i ire usmenom predajom u ime i u korist jedne prilino rasprostranjene bratovtine ija rabota nije odisala potenjem i zakonitou, a kojoj sam i ja pripadao na svoj nain ovih devet

godina (naravno, preruen na najrazliitije naine). Rije-Lozinka se mijenja svakih trideset dana. Proli mjesec ona je glasila Opal. Doznao sam je na Marsu i upotrijebio ak tri puta da bih se dokopao stvari koje mi po zakonu nisu pripadale. im se pojavi nova Lozinka, za samo nekoliko sati nju ve zna svaki lan Bratovtine na svih est planeta i planetia. Obino vam je mrmljajui doapne neki krvlju obliveni tip, leei u mraku kune vee ili vam je netko dobaci iz tamne uliice; ponekad vam je nadrljanu na komadiu papira, gurne u ruku neki darker u prolazu koji se brzo izgubi u gomili. Ovaj mjesec Rije-Lozinka je bila: Jaspis. Evo to sve ona moe znaiti: U pomo! ili Pomozite mi! ili Pomoi u vam! ili Promatraju vas! ili Zrak je ist, bjeite sada! Vanost sintakse: Ako se rije-Lozinka pravilno upotrebljava, neete ni trena razbijati glavu to ona znai u datoj situaciji. Vanost pravilne upotrebe: Ne vjerujte onome tko Lozinku upotrebljava u pogrenom kontekstu. ekao sam da ona prva prekine utnju. Otvorila je preda mnom lisnicu i pokazala mi je.. Sef Specijalnog Policijskog Odreda, Maudline Hinkle govorila je napamet, ne gledajui tekst koji se nalazio ispod srebrne znake. Vidi, vidi rekoh. Maud. Zatim sam se uozbiljio. Hinkle? Da, to sam ja glavom. Znam da mi nee vjerovati, Maud. Ti si tip ene koja gubi ivce kad grijei. Ali, vidi ja se zovem Eventide, a ne Eldrich. Harmonij C. Eventide. Zar nije za nas oboje prava srea to se noas mijenja Lozinka? Rekao sam ovo, jer svi policajci ve vrlo dobro znaju da Lozinka postoji. Za njih to vie nije nikakva tajna, premda sam susretao i takve uvare zakona koji nisu imali pojma o promjeni Rijei ni nakon tjedan dana. Dobro, onda: Harmony. elim razgovarati s tobom. Zaueno sam podigao obrvu. Ona mi je uzvratila na isti nain, rekavi: Sluaj, meni je svejedno kako se zove. Sto se mene tie, mogu te zvati i Henrietta.. Samo sluaj ono to u ti rei. O emu to eli razgovarati? O zloinu, dragi moj... ? Eventide. Hajde da se dogovorimo. Ja u tebe zvati Maud, a ti mene moe mirne due zvati Harmony. To mi je zbilja pravo ime. Maud se osmjehnula. Vie nije bila u cvijetu mladosti. Moda je imala ak i koju godinu vie od Poslovnog ovjeka. No, ona je naravno bila mnogo bolje naminkana od njega. Vjeruj mi da o zloinu znam mnogo vie od tebe rekla je. Ruku na srce, ne bi me uope iznenadilo da do sada nisi nikada uo za moj odjel policijskih snaga. Reci mi, to ti uope zna o Specijalnom Policijskom Odredu? U pravu si, prvi put ujem za njega. Mislim da su u proteklih sedam godina vrlo ustro i, rekla bih, uspjeno izmicao Regularnim Snagama.

 Ali, Maud, sluaj... Specijalni Policijski Odred vodi brigu o onim tipovima ija je krivulja protuzakonitog djelovanja u naglom porastu, visina tog uspona automatski stavlja u pogon naa mala automatska svjetla koja iznenada poinju mirkati. Siguran sam da nisam napravio nita tako strano, da bi... Ne pratimo mi osobno to ti radi. Taj posao obavlja kompjuter. Naa je dunost da provjerimo prvu diferencijalnu veliinu na grafiki prikazanoj krivulji koja nosi tvoj broj. Tvoja je krivulja momentalno u naglom usponu. Znai, uskraujete nam ak i dostojanstvo vlastitog imena... Najefikasniji smo odjel u cjelokupnoj organizaciji Policijskih Snaga. Moe ovo smatrati najobinijim hvalisanjem. Ili, samo zanimljivom konstatacijom. Vidi, vidi rekoh. Hoe li popiti neto? Sitan konobar u bijelom koji nam je priao, zbunjeno je pogledao Maudinu elegantnu odjeu i nakit, pa se onda udaljio. Hvala. Iskapila je pola ae na nain koji nije odgovarao njenoj pojavi, Mi ne gonimo sve kriminalce. Pogledaj samo vae vodee gangstere, Farneswortha, Jastreba, Blavatskia. Pogledaj i one vae sitne lopove, depare, uline preprodavae droge, provalnike ili nazoviimpresarie. Oni na samom vrhu kao i oni na dnu ljestvice imaju stalne prihode. Oni ustvari ne naruavaju stabilnost drutva. Regularne Snage vode rauna o jednima i drugima, i misle da svoj posao dobro vre. Mi im to uope ne elimo osporiti. No, pretpostavimo da se preprodava droge malog formata poinje razvijati u monog trgovca narkoticima, da osrednji vice-impresario odlui postati ucjenjiva i gangster velikog stila; tada nastupaju potekoe praene vrlo neugodnim drutvenim reperkusijama. Onda u akciju stupaju Specijalni Odredi, sluei se nekim metodama koje daju vrlo dobre rezultate. Kakve su to metode? Reci mi neto vie o njima? Neobine su, ali zato vrlo uspjene odvrati ona. Jedna je od njih na primjer hologramska memorija podataka. Zna li to se dogaa kad hologramsku plou prepolovi? Kad trodimenzionalnu sliku... prepolovi? Ona odmahnu glavom. Trodimenzionalna slika ostaje itava, samo je nejasna i nedovoljno izotrena, dakle mutna. To stvarno nisam znao. Ako je jo jednom prepolovi, ona postaje jo nejasnija i mutnija. No, dovoljno je da ti ostane samo jedan kvadratni centimetar prvobitnog holograma, opet e imati cijelu sliku neraspoznatljivu dodue, ali itavu. Zadivljeno sam promrmljao nekoliko mmmm. Svaki najsitniji dijeli fotografske emulzije na hologramskoj ploi, za razliku od obine fotografije, daje podatke, odnosno prikazuje u cjelosti objekt koji se hologramski snima. Prema tome, dakle, hologramska memorija podataka jednostavno znai da se svaki i najmanji podatak koji imamo recimo, o tebi odnosi na cijeli tvoj dosadanji ivot, tvoju egzistenciju i sve nesuglasice koje postoje izmeu tebe i tvoje okoline. Sve ostale specifine podatke i injenice o odreenim zakonskim prekrajima ili teim krivinim djelima preputamo Regularnim Policijskim Snagama. Cim mi sakupimo dovoljan broj podataka vanih za nas, nae su metode daleko efikasnije: ne gubimo te iz vida ni jednog jedinog trenutka, ak moemo i predvidjeti gdje se nalazi i to smjera. Nevjerojatno rekoh. Dakle, ovo je stvarno jedan od najneobinijih paranoidnih sindroma za koji sam ikada uo. Mislim, ovako

stupiti u razgovor s nekim u gostionici. Ponekad mi se dogaalo da u nekim drugim ustanovama, doivim udne stvari... Iza tebe, u tvojoj prolosti rekla je ozbiljno vidim krave i helikoptere. U tvojoj ne tako dalekoj budunosti opet vidim helikoptere, i jastrebove. Reci mi, oh Dobra Vilo, kako to... Strahovito sam se uznemirio. Nisam naime elio da itko sazna za moj postupak sa starim Michaelsom osim tebe, svemoni, i mene. Cak niti Regularni Odredi, koji su me uhvatili i izvukli iz onog pomahnitalog helikoptera to se poskakujui sve vie pribliavao ivici krova one goleme Pan Americanove zgrade, nisu doznali za to. Progutao sam sve kreditne kartice kad sam ih spazio kako me ekaju, a serijski brojevi vrlo su pomno ostrugani sa svih moguih dijelova koji su inae nosili serijske brojeve; dakako, to je izveo netko mnogo upueniji i sposobniji od mene: dobri stari Michaels pohvalio mi se svojim remekdjelom prilikom nae prve zajednike pijanke na onoj farmi. Ali, zato ti to sve meni govori? naprosto me zapanjuju sve te otrcane fraze koje ovjek upotrebljava kad je obuzet paninim strahom. Osmjehnula se, a smijeak joj je iezao ispod koprene. Informacije i podaci dobivaju svoj pravi smisao tek kad ih s nekim podijeli uo je njen glas, ali joj lice nije vidio. Ej, sluaj, ja... Izgleda mi da e uskoro doi do prilino velike svote novca. Mislim da ti takoer s puno sigurnosti mogu rei da e u trenutku kad bude primao novac, stii helikopter pun mojih ljudi i uhapsiti te. To je informacija koju... Ustuknula je. Neki je tip zakoraio izmeu nas dvoje. Hej, Maud... Sad zna to ti predstoji. Radi to te volja. Krma je bila prepuna ljudi i svaka urba u toj gomili mirisala je na kavgu. I tako, ni sam ne znam kako mi je uspjelo izgubiti nju i stei toliko neprijatelja. Bilo je tu udnih, ekscentrinih tipova: masna im je kosa visjela u pletenim iljcima, trojica su imala tetovirane zmajeve na mravim ramenima, jedan je tip imao praku na oku, a peti je noktima crnim poput ugljena zagrebao po mom licu (ukoliko niste primijetili, ve je pune dvije minute trajala estoka opa tunjava koju sam ja i te kako dobro osjetio). Nekoliko je prisutnih ena vritalo iz sveg glasa. Udario sam nekog akom i naglo sagnuo glavu da izbjegnem protuudarac, a onda se ton graje naglo promijenio. Netko je zapjevao Jaspis! u pravom trenutku ba onako kako se to radilo. To je bio znak opasnosti, znak da stiu najobiniji, prilino nespretni Regularni Policijski Odredi kojima sam uspjeno izmicao punih sedam godina. Tunjava se premjestila na ulicu. Naao sam se izmeu dva tipa koja su se mlatila svom snagom, ali sam se ipak uspio probiti kroz pobjenjelu gomilu i izai iz nje samo s nekoliko ogrebotina. Ljudi su se sada tukli u manjim grupama. Tek to sam izletio iz jedne, uletio sam u drugu, ali sam istog trena shvatio da je rije o grupi ljudi koji stoje u krugu i promatraju nekoga koji je oigledno gadno nastradao. Jedan od prisutnih nije dozvoljavao promatraima da priu blie. Drugi je okrenuo nastradalog tipa. Zgren u lokvi krvi, leao je onaj ovjeuljak koji je tako uspjeno prodavao stvari koje nisu bile moje. Nisam ga vidio ve pune dvije godine. Polazei da nekog ne udarim svojim koveiem, sagnuo sam se i svojski potrudio da izaem iz tog metea. Kad sam spazio prvog policajca, pretvarao sam se da sam puki prolaznik koji je priao gomili da vidi to se tu deava. Uspio sam u tom svom nastojanju. Skrenuo sam u Devetu Aveniju i nakon samo nekoliko koraka dao se u trk...

 Hej, stani! Priekaj malo... Prepoznao sam taj glas (nakon pune dvije godine, odmah sam ga prepoznao), ali se nisam zaustavljao. Stani! To sam ja, Jastreb! Stao sam. Njegovo ime jo niste proitali u ovoj prii; Maud je dodue spomenula Jastreba, gangstera i multimilijunaa koji vrlo uspjeno operira na onom dijelu Marsa gdje ja jo nisam nikada bio (a takoer je umijean u sve protuzakonske rabote irom Suneva sistema). Istovremeno, mislila je i na jednog drugog Jastreba, potpuno drugaijeg od ovog prvog. Vratio sam se nekoliko koraka prema jednoj mranoj kunoj vei. Iz nje se zauo djeaki smijeh O, stari moj. Ponaa se kao da si neto gadno zgrijeio. Jastreb? upitao sam sjenku. Bio je jo u onim godinama kad ljudi porastu nekoliko centimetara ako ih ne susreete neko vrijeme. Jo se uvijek mota ovuda? upitao sam. Povremeno. Bio je sjajan momak. Sluaj, Jastrebe, moram se izvui odavde. Bacio sam pogled prema podivljaloj gomili. Razumijem. Zakoraio je prema meni. Mogu li i ja s tobom? udno. Dapae. udim se to me on pita tako neto. Hajdemo. Pod svjetlom uline lampe nekoliko koraka dalje, vidio sam da mu je kosa jo uvijek svjetla, boje borovine. Izgledao je poput pravog pravcalog clarkera: uasno prljava jakna od crnog traper-platna, obuena na golo tijelo bez koulje; zatim crne traperice zrele za pranje miris se, naime, osjeao i u tami. Bio je bosonog; za tu njegovu naviku znao sam i ranije. Kad smo doli do ugla, nasmijao mi se pod svjetlom uline lampe i vre stegao jaknu oko svog grudnog koa, skrivajui oiljke i ogrebotine koje su mu unakazivale poprsje. Oi su mu bile zelene poput trave mog doma. Da li ga sada ve prepoznajete? Ako vam zbog nekog kvara na sistemu disperzije podataka irom planeta i planetia to jo uvijek ne polazi za rukom, onda u vam rei da je pokraj mene uz obalu rijeke Hudson koraao nitko drugi nego Jastreb Pjeva. Kad si se vratio, stari moj? Prije nekoliko sati odvratio sam. Sto si donio? Stvarno te to zanima? Gurnuo je ruke u depove i podigao glavu. Stvarno. Uzdahnuo sam poput roditelja kojeg je iznerviralo vlastito dijete. Pa, dobro onda. Ve smo prilino dugo hodali uz rijeku; nigdje nije bilo ni ive due. Sjedni. Sjeo je, zajaivi nisku ogradu koja se pruala uz rub rijeke, tako da mu je jedna noga (uasno prljava, uzgred reeno) visjela nad tamnom, svjetlucajuom povrinom rijeke. Sjeo sam ispred njega i palcem preao po rubu koveia, otvarajui ga. Jastreb je skupio ramena i nagnuo se prema meni. Hej... Upitno me je pogledao svojim zelenim oima. Smijem li dodirnuti robu? Slegnuo sam ramenima. Samo izvoli. Zadebljalim prstima s izgrienim noktima poeo je rovati po stvarima. Podigao je dvije od njih, zatim ih spustio i uzeo tri druge. Ej! apnuo je. Koliko vrijede sve ove stvari? Deset puta vie nego to u stvarno za njih dobiti. Moram ih se

otarasiti to prije. Bacio je pogled na nogu koja mu se njihala iznad vodene povrine. Ako nema drugog izlaza, moe ih uvijek baciti u rijeku. Ne budi blesav. Traio sam jednog tipa koji se prije stalno vrzmao oko te krme. Bio je vrlo vjet za te stvari. Podigao sam pogled i primijetio kako sredinom rijeke iznad zapjenjene povrine plovi veliki hidrokrilni brod. Na njegovoj palubi nalazilo se desetak helikoptera sigurno ih rijekom prevoze do Patrolnog uzjetita u blizini Verrazana. Nekoliko sam trenutaka gledao as Jastreba as te helikoptere na brodu, sav izbezumljen sjetio sam se Maud i njenog proroanstva. No, hidrokrilac je tiho umei nestao u mraku. Tog su tipa danas teko ranili. Jastreb je zataknuo vrke prstiju u depove i promijenio pozu. I, tako sam se naao u stisci. Znam da on ne bi preuzeo sve ove stvari, ali bi me sigurno uputio na neke ljude koji bi otkupili ostatak. A, ovako... uj me. Veeras idem na jednu zabavu... zastao je, grizui ostatak nokta na malom prstu ... gdje bi ti vjerojatno mogao prodati te stvarice. Alexis Spinnel prireuje prijem u ast Regine Abolafie u Visokom Tornju. Visoki Toranj... ? Mnogo je vode proteklo od onih dana kad sam zajedno s Jastrebom arao gradom. Paklena Kuhinja u deset; Visoki Toranj u pono... Idem tamo samo zbog toga to dolazi Edna Silem. Edna Silem je najstarija meu Pjevaima New Yorka. Ime Senatorice Abolafie ve sam vidio veeras na svjetlosnoj traci s najnovijim vijestima. A, meu svim onim brojnim novinama i magazinima koje sam itao putujui ovamo s Marsa, sjeam se dobro da sam naiao na lanak gdje se spominjalo ime Alexisa Spinnela u vezi neke ogromne sume novca. Rado bih ponovno vidio Ednu rekao sam iznenada. No, ona me sigurno vie ne bi prepoznala. U prvoj rundi mog prijateljevanja s Jastrebom, otkrio sam malu drutvenu igru koju neobino vole igrati ljudi poput Spinnela i njemu slini. U tom nadmetanju pobjeuje onaj koji uspije pod svojim krovom okupiti najvei broj Gradskih Pjevaa. U New Yorku ih ima petero (dijeli drugo mjesto s Luxom na planetu Japetus). Tokio je na prvom mjestu sa sedam Pjevaa. To e dakle biti zabava uz prisustvo dvoje Pjevaa? Najvjerojatnije e ih biti etvoro... ukoliko se i ja tamo pojavim. Dakle, na sveanom prijemu u ast novog gradonaelnika mora ih biti etvero. Upitno sam podigao obrve. Moram doznati novu Lozinku od Edne. Rije se noas mijenja. Dobro rekoh. Ne znam to smjera, ali pristajem zavrio sam na razgovor. Vraali smo se polagana koraka prema Times Squareu Kad smo stigli do Osme Avenije i do prvih plastipleks plonika, Jastreb se zaustavio. Samo trenutak rekao je. Zatim je zakopao svoju jaknu do grla. Moemo dalje. Hodati ulicama New Yorka u drutvu Pjevaa vjerojatno je najbolja kamuflaa za ovjeka moje profesije (prije dvije godine imao sam o tome drugaije miljenje). Pokuajte se sjetiti trenutka kad ste zadnji put sreli na ulici svoju omiljelu televizijsku Tri-D zvijezdu. Recite poteno: da li biste uope bolje pogledali, a kamo li prepoznali onog niskog tipa u sakou od tvida pola koraka iza njega? Veina ljudi s kojima smo se mimoili na Times Squareu prepoznala ga je. Mlad, u toj svojoj pogrebnoj crnini, prljavih nogu i pepeljaste kose bio je sigurno najupadljiviji od Pjevaa. Ljudi su se smjekali, mirkali

oima, samo je nekolicina upirala u njega prstom ili drsko zurila. A, tko bi mi to od prisutnih na prijemu mogao pomoi da se otarasim tih stvarica? Pa, recimo, Alexis se neprestano busa u prsa da je sklon avanturizmu. Moglo bi se lako dogoditi da se on lino oduevi njima. A, on ti sigurno moe platiti vie nego to bi dobio da ih' ispod ruke prodaje na ulici. Hoe li mu ti rei da su te stvarice sumnjiva porijekla i da je policija zainteresirana za njih? Moda e ba ta injenica jo vie pobuditi njegov interes. On je veliki podlac. To si ti rekao, stari moj. Spustili smo se na peron podzemne eljeznice. Slubenik na blagajni upravo je namjeravao uzeti novac to mu ga je Jastreb pruio, i pritom podignuo oi. Promrmljao je nekoliko nerazumljivih rijei smijeei se, a zatim nam je rukom dao znak da proemo. O, hvala lijepo rekao je Jastreb, iskreno iznenaen kao da mu se ovako neto lijepo dogaa prvi put. (Prije dvije godine rekao mi je vrlo mudro, Cim pokaem da neto oekujem od nekoga, to neto se prestaje dogaati. Jo sam uvijek bio impresioniran, kako je dobro podnosio svoju glasovitost. Kad sam upoznao Ednu Silem i rekao joj tu svoju misao, odgovorila je istom bezazlenou: Ali, zato i jesmo ono to jesno.) Sjedili smo u vagonu svjetlih boja; Jastreb je spustio ruke na sjedalo i prekriio noge. Malo dalje od nas, grupica brbljavih iparica u prozirnim bluzama hihotala je, rukom pokazivala na nas, a pritom pokuavala da ih ne primjetimo. Jastreb se uope nije obazirao na njih, a ja sam se trudio da one ne vide kako ih gledam. Tamne su sjenke jurei promicale kraj prozora. Ispod sivog poda vagona ulo se tiho brujanje. U jednom trenutku nagnuli smo se snano u stranu. Poduprijevi se rukama o sjedalo, pogledali smo kroz prozor i vidjeli da smo izali na povrinu. Vani, grad je svjetlucao tisuama sitnih svjetala, a zatim ih hitro sakrio iza stabala Fort Tryona. Odjednom, prozori preko puta naih sjedala zablistali su jarkom svjetlou. Iza njih pojavljivali su se i iezavali velikom brzinom metalni stupovi. Izali smo na peron gdje su nas doekale kapi sitne kie. Na ploi je pisalo DVANAEST TORNJEVA. Kad smo se popeli do ulice, kia je meutim ve prestala. S kronji stabala koje su nadvisivale zid, padale su velike kapi vode. Da sam znao da e mi se netko pridruiti, zamolio bih Alexa da poalje kola po nas. Rekao sam mu da nisam siguran da li u doi. Jesi li siguran da nee biti neprilika zbog toga to sam ti se ja prikljuio? Zar nisi ve jednom bio ovdje zajedno sa mnom? Bio sam ja tu jedanput i ranije rekoh. Misli li da e sve biti u redu, ako.. Oinuo me je pogledom. Dakle, Spinnel e biti oduevljen Jastrebovim dolaskom, pa makar ovaj dovukao sa sobom itav opor pravih darkera Pjevai su uostalom poznati po tome. Prisustvo jednog manje vie pristojnog lopova, nije Spinnelu moglo nakoditi nego naprotiv donijeti korist. Koraali smo predgraem koje je svojim izgledom jasno ukazivalo na drutveni status njegovi stanovnika. S lijeve strane iza ograde nalazio se lijep park koji se prostirao do prvog sivokog tornja. Na maloj uzvisini, dvanaest golemih luksuznih stambenih zgrada dizalo se nebu pod oblake. Ja sam, Jastreb Pjeva rekao je Jastreb Pjeva, govorei u

mikrofon koji se nalazio na ulazu. Zujanje, tiktakanje i ponovno zujanje. Krenuli smo puteljkom prema bezbrojnim staklenim vratima. Skupina mukaraca i ena u frakovima i veernjim haljinama upravo je izlazila iz zgrade. Ugledali su nas kad smo ulazili u predvorje. Namrtili su se videi iz daljine bijedu koja je po njihovu miljenju zalutala ovamo (u jednom mi se trenutku priinilo da meu njima vidim Maud omotanu ogrtaem od one tkanine koja iezava, no kad se okrenula primijetio sam da joj je lice tamno, boje prene kave); jedan od mukaraca u grupi prepoznao je Jastreba i neto rekao ostalima. Smjekali su se prolazei pokraj nas. Jastreb nije obraao pozornost na njih. No, im su proli, rekao je: Jedan te je od ovih tipova znaajno pogledao. Da vidio sam. Zna li moda zato? Pokuavao se sjetiti da li smo se negdje ve sreli. A, sreli ste se? Kimnuo sam glavom. Da, i to na istom mjestu gdje sam upoznao i tebe, samo je to bilo mnogo ranije, odmah nakon mog izlaska iz zatvora. Rekao sam ti da sam ovdje bio ve jednom prije dugo vremena. Tri etvrtine predvorja bilo je prekriveno modrim sagom, dok je ostatak prostora bio ispunjen velikim bazenom u kojem se nalazio red metalnih reetkastih pregrada visokih oko tri i po metra na ijem su vrhu stajale ukrase posude u kojima je gorjela vatra. Samo predvorje je imalo tri kata, i bilo nadsvoeno kupolom, obloenom zrcalima. Vijugavi dim dizao se iz posuda prema ukrasnom reetkastom okviru. Nemirni, isprekidani otsjai vatre titrao je pleui po zidovima. Vrata dizala zatvorila su se, ooavijajui nas poput cvijeta svojim metalnim laticama. Izgledalo je kao da stojimo na mjestu, dok je sedamdeset pet katova nestajalo u dubini ispod nas. Izali smo na vrhu zgrade i zakoraili u lijepo ureen umjetni park. Plavokos mukarac, preplanule koe u kombinezon-odijelu boje kajsije ispod kojeg je provirivao visoki ovratnik crne koulje, skoio je s oveeg kamena (umjetnog) obraslog paprati (pravom) koja je rasla uz potoi (prava voda; umjetni vodeni tok). Zdravo! Zdravo! Stanka. Ba mi je drago da si ipak doao. Stanka. Bojao sam se da nee moi. Sve ove stanke omoguile su Jastrebu da me predstavi. Moja je odjea bila takva da Spinnel po njoj nije mogao odrediti da li sam ja neki Nobelovac s kojim je Jastreb sluajno bio na ruku, ili pak neki lopov iz visokog drutva. Hoe li skinuti jaknu? upitao je Alexis. To je bio znak da Jastreba ipak ne poznaje tako dobro kao to je to elio da ljudi misle. Po ledenom izrazu mladieva lica, shvatio je da mu pitanje nije bilo na mjestu. Kimnuo je glavom prema meni, smjeei se to mu je jedino i preostalo i onda smo zajedno krenuli prema okupljenim gostima. Edna Silem je sjedila na prozirnom zrakom napunjenom jastuiu. Nagnula se naprijed, drei au obim rukama i ustro diskutirala o politici s ljudima koji su sjedili na travi ispred nje. Nju sam prvu prepoznao (kosa boje potamnjelog srebra; dubok promukli glas). Iz rukava mukobanjastog odijela, provirivale su smeurane ruke drei au s drkom, prepune dragog kamenja i srebra; one bi se stresle svaki put kad bi iznosila svoje argumente. Kad sam pogledom ponovno potraio Jastreba, vidio sam nekoliko poznatih imena/lica zbog kojih su ljudi kupovali novine, sluali glazbu, zbog kojih su ili u kazalite (meu njima i dramski kritiar Delte, zamislite); tu je bio ak i onaj matematiar iz Princentona o kojem sam

itao prije nekoliko mjeseci kao autoru nove teorije o kvazarima odnosno leptonima. Meu uzvanicima nalazila se i jedna ena koja je silno privlaila moju panju. Nakon nekoliko sekundi i letiminih pogleda koje sam joj uputio, prepoznao sam Senatorku Abolafiu, predsjednikog kandidata iz redova Nove Stranke koja je imala velike izglede da pobijedi na izborima. Prekrienih ruku sluala je diskusiju koja se vodila izmeu Edne i jednog vrlo glasnog mladia, ije su oi bile oteene od noenja kontaktnih lea. Ali, gospoo Silem, ne mislite li vi da... Kad iznosite takva predvianja, morate znati... Gospoo Silem, ja sam svojim oima vidio statistike, koje... Vi morate znati... glas joj je postao napet, dublji i tii tako da je stanka izmeu izgovorenih rijei postala jednako bogata i sadrajna kao i izgovorene rijei da kad bi ljudi znali sve, ba sve, statistika predvianja uope ne bi bila potrebna. Nauka vjerojatnosti matematiki izraava nae neznanje, a ne nau mudrost i znanje to sam smatrao vrlo zanimljivim nastavkom predavanja koje mi je odrala Maud. U tom trenutku, Edna je podigla oi i uzviknula Zdravo, Jastrebe! Svi su se okrenuli. Zaista mi je drago to te vidim. Lewis, Ann pozvala je druga dva Pjevaa koji su ve bili tamo (on taman, ona blijeda, oboje vitki poput jele; njihova su me lica potsjetila na bistra i mirna jezerca, besprijekorno ista, koja jo moete nai u dubokoj umi; mu i ena koji su postali Pjevai samo dan prije stupanja u brak prije sedam godina), vidite da nas on ipak nije napustio! Edna je ustala, ispruila ruku nad glavama ljudi koji su ostali sjediti, i rekla dubokim, promuklim glasom Jastrebe, ovdje su ljudi koji vode prepirku sa mnom na temu o kojoj ti mnogo vie zna od njih. Ti bi sigurno bio na mojoj strani, zar ne? Ti bi im rastumaio... Gospoo Silem, ja nisam elio... zauo se glas s poda. Zatim se malo okrenula u stranu, irom otvarajui aku, oi i usta. Ti! Ja. Mili boe, tebi se zaista nisam nadala ovdje. Nismo se vidjeli skoro dvije godine, zar ne? Draga Edna: lokal gdje smo ona, Jastreb i za proveli jednu dugu veer, pijui pivo nije uope bio nalik ovom Visokom Tornju. Gdje se skriva sve ovo vrijeme? Uglavnom na Marsu odvratio sam. Ustvari tek sam se danas vratio. Ba je zabavno to ovakve stvari mogu mirne due rei na ovakvom mjestu, bez trunke straha. Jastrebe, i ti, obojica... (to je znailo da mi je zaboravila ime ili da me se jo dobro sjea, pa me ne eli dovesti u nepriliku) doite ovamo i pomozite mi piti ovo izvrsno Alexisovo pie. Nastojao sam ostati ravnoduan dok smo joj prilazili. Ako se ona jo iega sjeala, onda je to sigurno bio posao kojim se bavim i vjerojatno joj je ova situacija bila neobino zabavna kao i meni. Izraz olakanja proirio se Alexisovim licem: sada je znao da sam ja ipak netko, premda mu jo nije bilo jasno koji netko. Kad smo prolazili pokraj Lewisa i Ann, Jastreb im se znaajno i prijateljski osmjehnuo. Oni su mu uzvratili jedva primjenjivim smjekom. Lewis je kimnuo glavom. Ann se pomaknula u elji da mu dotakne ruku, ali to ipak nije uinila; svi prisutni su primijetili ovu razmjenu pozdrava. Kad smo odabrali pie koje nam je odgovaralo, Alex nam je napunio ae, prethodno stavivi u njih komadie leda. U tom trenutku, priao nam je mladi oteenih, podbulih oiju s praznom aom. Ali, gospoo Silem, to se po vaem miljenju moe suprotstaviti takvim politikim zloupotrebama? Regine Abolafia je imala na sebi bijeli svileni kostim. Nokti, usne i kosa bili su joj iste crvene boje; na grudima je nosila pomno izraenu

bakarnu iglu. Uvijek me privlai promatrati ljude koji su naviknuti da budu u sreditu panje, ali u situaciju kad su gurnuti u drugi plan. Ona je u ruci vrtjela au, paljivo sluajui. Ja im se suprotstavljam ree Edna. Suprotstavlja im se i Jastreb. Protiv njih su i Lewis i Ann. Mi smo, u krajnjoj liniji tu da vam pomognemo. Glas joj poprimio onaj autoritativni prizvuk tako svojstven Pjevaima. Tada se kroz fino tkanje razgovora zauo zvonki glasni Jastrebov smijeh. Okrenuli smo se prema njemu. Sjedio je prekrienih nogu pokraj ivice. Pogledajte... apnuo je. Ljudi su oima slijedili njegov pogled. On je bio uprt u Lewisa i Ann. Ona, visoka i plavokosa, on, taman i neto vii od nje, stajali su nepomino, malo plaljivo i zatvorenih oiju (Lewisove su usne bile otvorene). Oh proaputao je netko tko nije bio upuen pa oni e... Pozorno sam promatrao Jastreba, jer nisam nikad imao prilike vidjeti kako se ponaa jedan Pjeva u prisustvu svog kolege koji izvodi svoju poznatu toku. Sastavio je tabane, uhvatio se za none prste i nagnuo naprijed, dok su mu ile na vratu nabrekle. Gornji se gumb njegove jakne otkopao. Na kljunoj kosti mogla su se vidjeti dva duboka oiljka. Vjerojatno ih nije primijetio nitko osam mene. Vidio sam kako Edna stavlja au na pod dok su joj se oi ispunile ponosom u oekivanju onog to je slijedilo. Alex, koji je upravo pritiskao polugu automata za pravljenje leda (udno kako je automatizacija postala omiljeli nain na koji je visoko drutvo pokazivalo svoj prezir za viak radne snage), podigao je glavu i videi to e se dogoditi za koji tren, brzo je pritisnuo tipku STOP. Automat je zaumio i prestao raditi. Osjetio se i lagani povjetarac (ne mogu vam rei da li je bio umjetni ili pravi), i stabla su poela tiho umjeti.

Najprije pojedinano, zatim u duetu, pa onda opet svaki posebno. Lewis i Ann su poeli pjevati. Pjevai su ljudi koji promatraju stvari oko sebe, i zatim idu okolo i priaju ljudima to su vidjeli. Ono to ih ini Pjevaima je njihova sposobnost da ljude prisiljavaju na sluanje. To je najbolja i najjednostavnija definicija koju mogu dati. Osamdeset-estogodinji El Posado iz Rio de Janeira vidio je roenim oima kako se rui zgrada sa sirotinjskim stanovima i odmah je otrao u Avenidu del Sol i tamo u stihu

poeo improvizirati (to i nije tako teko u sonom i bogatom portugalskom jeziku), pjevajui o strahoti kojoj je bio svjedokom; suze su mu tekle potocima niz prane obraze dok mu se glas mijeao s umom palmina lia iznad suncem obasjane ulice. Stotine ljudi se zaustavilo i slualo ga; pristizale su i mnoge nove stotine. Svi ti ljudi ispriali su drugim stotinama ljudi ono to su uli od njega. Samo tri sata kasnije, na stotine tih istih ljudi dolo je na mjesto nesree s pokrivaima, hranom, novcem, lopatama i to je jo nevjerojatnije, sa eljom i voljom da se organiziraju i udrue i da kao jedinstvena organizacija prue svoju pomo. Nijedan televizijski Tri-D izvjetaj o nekoj katastrofi nije nikad izazvao takvo reagiranje javnosti. El Posado se tako smatra prvim Pjevaem u povijesti udruenja. Drugi po redu Pjeva bila je Miriamne u nadsvoenom gradu Luxu, koja je trideset godina hodala njegovim metalnim ulicama, veliajui svojim pjesmama ljepotu Saturnovih prstena doseljenici naime ne mogu prostim okom vidjeti prstenove zbog ultraljubiastog isparavanja. Ali, Miriamne, sa svojim neobinim onim mrenama, odlazila je danima, rano u zoru do samog ruba grada, gledala, uoavala i vraala se, da pjeva o onom to je vidjela tamo. Sve to, ne bi naravno bilo spomena vrijedno da se nije dogodilo neto drugo. Onih dana kad Miriamne nije pjevala bilo zbog bolesti ili kratkotrajnog izbivanja kad je jednom prilikom otila u posjetu susjednom gradu akcije u burzi Luxa naglo su poele padati, a zloin i nasilje u gradu rasti. Nitko nije mogao objasniti o emu se radi. Jedino to su poduzeli bilo je da Miriamne proglase Pjevaem. Zato je uope dolo do pojave Pjevaa, zato su nicali u gotovo svakom gradu diljem cijelog Suneva Sistema? Neki su smatrali da je to spontana reakcija na djelovanje sredstava javnih glasila i masovne komunikacije, koji gue nae ivote. Premda Tri-D-vizija, radio i svjetlosne trake s najnovijim vijestima alju informacije cijelim svemirom, oni istovremeno ire i osjeaj otuenosti od neposrednog izvora tih informacija. (Koliko samo ljudi jo uvijek posjeuje sportske priredbe ili politike skupove s malim radio i Tri-D prijemnicima ukljuenim kako bi se uvjerili da je ono to vlastitim oima gledaju stvarno istina?) Prve su Pjevae ustoliili ljudi iz njihove okoline. Zatim je nastupilo razdoblje kad se svatko tko je to smatrao potrebnim proglaavao Pjevaem, a ljudi su ga sluali ili naprosto odbacivali s prezirnim smjekom. I tako, kad su mi pred nosom zalupili vrata odbijajui da me prime u svoje redove, veina gradova imala je ve neslubeno svoje Pjevae. Danas kad se pojavi upranjeno mjesto, preostali Pjevai odluuju koga e izabrati. Trae se i na naroitoj cijeni su osobe koje posjeduju pjesniki i kazalini dar, kao i odreeni magnetizam i mo nad ljudima koji posebno dolaze do izraaja u kriznim situacijama ili u sukobu neke poznate linosti i mree javnih glasila kad se automatski trai miljenje ili rije Pjevaa. Prije nego to je postao Pjeva, Jastreb je bio prilino popularan svojom knjigom pjesama koju je objavio kad mu je bilo petnaest godina. Obilazio je mnoga sveuilita i itao svoje pjesme, ali u to vrijeme jo nije bio naroito poznat javnosti, pa se zbog toga nemalo zaudio da sam ja uope uo za njega. Bilo je to one daleke veeri kad smo se upoznali u Centralnom Parku (upravo sam proveo ugodnih trideset dana kao gost grada i naao svata zanimljivog u jednoj ovdanjoj knjinici.) Bilo je to, tek nekoliko tjedana nakon njegova esnaestog roendana. Njegovo pristupanje lanstvu Pjevaa trebalo je biti objavljeno za etiri dana, premda je on ve bio upoznat s tim. Sjedili smo uz obalu jezera do zore, a on se itavo to vrijeme preispitavao, razmiljao glasno i jadikovao zbog buduih odgovornosti i obaveza. Prole su dvije godine otada, a on je jo uvijek najmlai Pjeva na svih est planeta. Prije nego to netko postane Pjeva, nije obavezno da on bude pjesnik, no veina kandidata upravo jesu pjesnici ili glumci. No, na interplanetarnom popisu lanstva nalaze se i jedan luki radnik, dva sveuilina profesora, jedna bogata nasljednica tekih milijuna i najmanje dvije osobe vrlo sumnjive prolosti tako da ak niti neumorna Reklamno-Propagandna Mrea, koja uvijek tri za senzacijama, nije eljela javno objelodaniti njihova imena na registru. Bez obzira na njihovo porijeklo i prolost, ove raznovrsne i nesvakodnevne linosti, ove ivue legende, pjevale su o ljubavi, o smrti, o promjeni godinjih doba, o svim drutvenim klasama, o vladama i vladarima, te njihovim najuim suradnicima. Oni su pjevali pred velikim mnotvom ljudi, manjim grupicama, pjevali su i za osamljenog lukog radnika koji se

umoran vraa kui s posla, pjevali su na uglovima sirotinjskih etvrti, u vagonima vlakova to prevoze ljude na posao u grad, u otmjenim vrtovima na vrhu Dvanaest Tornjeva, pjevali su izabranim gostima na prijemu Alexa Spinnela. Meutim, zakonom je zabranjeno umnaanje Pjesama Pjevaa mehanikim sredstvima (ukljuujui tu i objavljivanje stihova, odnosno teksta pjesama) od samih poetaka, a ja potujem zakon, tako mi svega, kao to to ovjek moje struke i mora initi. I, zbog toga vam umjesto Lewisove i Annine pjesme nudim opis cijelog dogaaja. Kad su zavrili sa svojom pjesmom, otvorili su oi i gledali oko sebe izrazom koji je mogao znaiti zbunjenost, ali isto tako i prezir. Jastreb je sjedio nagnut naprijed, promatrajui ih oduevljeno. Edna se utivo smjekala. Meni se lice razvuklo u onu vrst osmijeha koji se javlja kad ste neim silno dirnuti i zbog toga neobino sretni. Lewis i Ann su otpjevali svoju pjesmu savreno. Alex je ponovno nastavio disati, gledajui oko sebe da vidi to o pjesmi misle njegovi uzvanici; kad se uvjerio da je sve u najboljem redu, ponovno je pritisnuo automat koji je poeo umiti i drobiti led u sitne komade. Pljeska nije bilo, ali su se zauli zvuci koji su izraavali oduevljenje prisutnih; ljudi su kimali glavom, komentirali, aputali. Regina Abolafia je ustala i prila Lewisu neto mu govorei. Trudio sam se da prislukujem, sve dok me Alex nije udario aom u lakat. Oh, oprostite, molim vas... Premjestio sam kovei u drugu ruku i uzeo pie, smjekajui se. Kad se Senatorka Abolafia udaljila, dvoje pjevaa se je dralo za ruke i gledalo plaho jedno u drugo. Ponovo su sjeli. Drutvo se podijelilo u manje grupice i nastavilo s razgovorom, koraajui polagano vrtom, kroz mali umarak. Oblaii boje jelenje koe neprestano su skrivali i otkrivali mjesec. Nekoliko sam minuta stajao sam, okruen mladim stablima, sluajui muziku: Lassusov kanon u dva dijela programiran za hi-fi generatore. Sjetio sam se: itao sam jedan lanak u veliko-tiranom knjievnom asopisu u kojem je pisalo da je to jedini mogui nain za uklanjanje muzikog takta i pjesnikog metra, kojim je proteklih pet stoljea opteretilo moderne glazbenike. Drvee je okruivalo mali bazen od kamena; vode u njem nije bilo. Ispod plastine povrine, plela su se i ispreplitala apstraktna svjetla, pleui u nemirnim, otsjajima. Oprostite... ? Okrenuo sam se i ugledao Alexisa, koji ovaj puta nije nosio pie u ruci niti je znao kud e s rukama. Bio je prilino uzbuen i pomalo preplaen. ... ali na mladi prijatelj mi je rekao da vi imate neto to bi mene moglo zanimati. Taman sam htio podii svoj kovei, ali je Alex spustio ruku (koju je prethodno od pojasa podigao do uha) u namjeri da me zaustavi. Ah, ti skorojevii. Nemojte uriti. U redu je. Nije hitno da ih pogledam. Moda to uope nee biti potrebno. elio bih vam neto predloiti. Ja sam u svakom sluaju zainteresiran za ono to imate, ako su te stvarice stvarno onakve kako ih je Jastreb opisao. No, veeras je ovdje jedan moj gost kojeg one jo vie zanimaju. To mi je izgledalo prilino udno. Znam da vam se to moda ini udno primijetio je Alexis ali smatrao sam da bi vas to moda moglo zanimati obzirom na financijsku stranu. Ja sam ekscentrini kolekcionar koji e vam za tu robu ponuditi cijenu odgovarajuu situaciji u kojoj u je koristiti: ekscentrini drutveni razgovori a zbog samog karaktera te robe morao bih prilino strogo ograniiti izbor ljudi s kojima bih mogao voditi takve razgovore. Kimnuo sam glavom. Moj gost, meutim, treba ih mnogo vie i vrlo bi mu dobro doli Moete li mi rei tko je taj va gost? Naravno i ja sam pitao Jastreba tko ste vi, a on mi je dao na znanje da bi to znailo odavanje vane drutvene tajne. I s moje bi strane bilo vrlo

netaktino i opasno da vam otkrijem ime svog gosta. Osmjehnuo se. Ali indiskrecija je ipak ona snaga koja pokree mehanizam ljudskog drutva, gospodine Harvey Cadwaliter-Ericson... Pritom se znaajno smjekao. Usprkos mnogobrojnih imena koje sam promijenio, Harvey Cadwaliter-Ericson ipak nikad nisam bio, ali morate znati da Jastreb ima vrlo bujnu i duhovitu matu. Tada sam se sjetio magnata CadwaliterEricsona iz Tythisa na Tritonu koji su stekli bogatstvo proizvodnjom volframa. Jastreb ne samo da je duhovit, bio je zaista super inteligentan, naprosto sjajan, ba kao to su to o njemu pisale sve novine i magazini. Pretpostavljam da ete mi sada ipak odati tajnu tko je taj va misteriozni gost? Pa, dobro odvratio je AIex smijekom make koju hrane iskljuivo kanarincima Jestreb se sloio u tome da Jastreba neobino zanima roba koju imate tu (pokazao je rukom na kovei) to je stvarno istina. Smrknuo sam se. Glavom su mi jurile male, brze misli koje glasno rei kad za to doe vrijeme. Jastreb? Alex je potvrdno kimnuo glavom. Vie se nisam mrtio. Molim vas hoete li naem mlaom prijatelju rei da na trenutak doe ovamo gore? Kako elite. Alex se naklonio i otiao. Minutu kasnije, Jastreb se pojavio meu drveem, smijui se. Prestao je, kad je vidio moje ozbiljno lice. Hmmm... poeo sam. Podigao je glavu. Poeao sam se po bradi. ... Jastrebe, rekao sam jesi uo za Specijalne Policijske Odrede? Da, uo sam. Odjednom su se poeli neobino zanimati za mene. Hej! rekao je, iskreno se udei. Kau da su ti odredi vrlo dobro uvjebani i krajnje efikasni. Hmmm ponovio sam. Sluaj poeo je Jastreb kako ti se ovo svia? Ovdje je veeras jedan moj imenjak. Zamisli. Alexu nita ne moe promai. Zna li moda sluajno zato je on ovdje? Vjerojatno se ali nagoditi s Abolafiom. Sutra poinje njena velika istraga. Je li? Sjetio sam se onih misli koje su mi maloas jurile glavom. Poznaje li moda enu po imenu Maud Hinkle? Njegov iznenaeni pogled odgovorio je ne. Ona tvrdi da je jedan od efova elitnog specijalnog odreda onoj misterioznoj organizaciji o kojoj sam ti maloas govorio. Stvarno? Razgovarao sam s njom rano veeras i ona je svoj intervju zavrila kratkom moralnom propovijedi o jastrebovima i helikopterima. Kad sam te sreo neto kasnije, smatrao sam to pukom sluajnou. Meutim, sada mi se ini da je ova veer potvrda njenih nagovjetaja o Jastrebovima. Zavrtio sam sumnjiavo glavom. Jastrebe, iznenada sam se naao u jednom sumanutom, paranoinom svijetu gdje zidovi ne samo da imaju ui, ve vjerojatno i oi i duge prste s kandama. Svi ljudi koji me okruuju da, ak i ti mogu biti pijuni i uhode. ini mi se da se u svakom kanalizacijskom otvoru na ulici i u svakom izlogu nalaze dalekozori, mitraljezi ili neto jo mnogo stranije. Ne mogu naprosto shvatiti kako su tebe ove podle, izdajnike sile, prisutne svuda i svagdje, uspjele natjerati da me namami u ovaj zamreni, avolski... Prestani, molim te! Zabacio je kosu. Nisam te namamio... Moda ne svijesno, ali znaj da Specijalni Odredi posjeduju Hologramsku Memoriju Podataka, a njihove su metode podmukle i

okrutne... Rekao sam da prestane! Ponovno su me obuzele sumorne misli. Zar misli da bih ja mogao... Shvatio je koliko sam prestraen. Sluaj, taj drugi Jastreb nije neki sitni lopov. I on ivi u isto tako sumanutom svijetu, samo za razliku od tebe, on je u njemu stalno. Ako je on ovdje, onda moe biti siguran da su tu i njegovi ljudi oi, ui i prsti kao i ljudi Maud Hickenlooper. Hikle. Dobro, to sad nije vano. Nijedan Pjeva nee nikad... Sluaj, zar zaista misli da bih ja... Premda sam znao da su stare rane skoro zarasle, rekao sam Da. Jednom si mi uinio uslugu, i ja... Darovao sam ti nekoliko masnica. To je sve. Stare su se rane otvorile. Jastrebe rekao sam. elim ih vidjeti. Duboko je udahnuo. Zatim je poeo otkopavati mjedenu dugmad. Crne mu se jakna rastvorila. Umjetno svjetlo bacalo je pastelni odsjaj na njegova prsa. Lice mi se steglo, ali nisam skidao pogled s njega. Tiho sam zavidao. Podigao je oi. Ima ih neznatno vie nego posljednji put, zar ne? Jednog e dana nastradati, Jastrebe. Slegnuo je ramenima. Ne mogu ak prepoznati oiljke koje sam ti ja zadao. Pokazao mi ih je prstom. Ah, nemoj sad... ! rekao sam otro. Postojao je sve uznemireniji i konano posegnuo za posljednjim donjim gumbom. Sluaj rekao sam to mirnije mogao zato to radi? Nema nita stranije od ispraznog pitanja. Ponovno je slegnuo ramenima, i videi da ne elim sve to, zelene su mu oi na trenutak bljesnule ljutnjom. Nisam ni to elio. Rekao je tada: Sluaj... kad dodirne nekog lagano, njeno, moda to ini ak i s ljubavlju. Onda taj podatak, koliko ja znam, putuje u mozak gdje ga njegovi centri pretvaraju u osjeaj ugode i uitka. Moda ti centri u mojoj glavi pogreno interpretiraju sve podatke... Odmahnuo sam glavom. Ti si Pjeva. Pjevai su poznati kao ekscentrici i udaci, ali... Sad je on odmahivao glavom. Bijes je zavladao njime. Vidio sam tu buru osjeaja koja je protutnjala njegovim biem i nestala u sekundi, a da se pritom nije pretvorila u rijei. Ponovno je bacio pogled na sve te rane i oiljke koji su prekrivali njegovo mravo tijelo. Zakopaj se, sinko. Zao mi je da sam ti uope neto rekao. Ruka mu se zaustavila na pola puta. Zar zaista misli da bih te ja izdao? Zakopaj se. Zakopao se i onda rekao Oh. I dodao. Zna, pono je. Da, i to onda? Edna mi je upravo dala Lozinku. Koja glasi? Ahat. Kimnuo sam glavom. Konano je zakopao i svoj ovratnik. O emu razmilja? O kravama. O kravama? upitao je Jastreb. Zato?

 Jesi li ikad bio na mljekarskoj farmi? Odmahnuo je glavom. Vidi, da bi dobio to vie mlijeka, krave treba odravati stanju umjetnog ivota. Hrane ih intravenoznim putem iz velike cisterne koja sistemom cijevi i cjevica snabdijeva sve te ive leine hranjivim tvarima. Vidio sam slike. Ljudi. ... i krava? Vidi, dao si mi Rije-Lozinku. Ona sad poinje cirkulirati, iriti se na sve strane, jer u je predati drugima, a ovi drugi treima, i tako dalje, sve dok sutra u pono... Idem po... Pravog Jastreba? Okrenuo se. Molim? Kae mi da neu postati rtva podle igre s tajanstvenim silama koje znaju mnogo vie od nas. To je tvoje miljenje. No, kaem ti, im se otarasim ove robe nestat u s pozornice na najsktakularniji nain koji si ikad vidio. Na Jastrebovu elu pojavile su se dvije sitne bore. Da li si iguran da to ve nisam vidio? U stvari mislim da jesi. Nasmijao sam se. Aha ree Jastreb izmeu smijeha i disanja. Poslat u drugog Jastreba. Izgubio se meu drveem. Bacio sam pogled na umjetne mjeseeve zrake koje su u obliku romba padale po liu. Zatim sam pogledao svoj kovei. Zaobilazei umjetne stijene i visoku travu, pribliava mi se onaj drugi Jastreb. Bio je odjeven u sivo veernje odijelo i sivu svilenu koulju s visokim ovratnikom. Iznad grubog lica, glava u je bila obrijana do koe. Gospodine Cadwaliter-Ericson? Pruio mi je ruku. Rukovao sam se i stresao: male otre koice prekrivene koom Zove se... ? Arty. Arty Jastreb? Pravio sam se kao da ve nisam potajne mjerio njegovu sivu odjeu od pete do glave. Osmjehnuo se. Arty Jastreb Da. Izabrao sam to ime dok sam bio jo mnogo mlai od ovog vaeg prijatelja. Alex mi kae da imate.. ovaj, neke stvarice koje ustvari nisu vae. Stvari koje ne pripadaju vama. Kimnuo sam glavgm. Pokaite ih. Vjerojatno su vam ve rekli, to... Nije htio uti kraj moje reenice. Hajde, pokaite mi to imate! Ispruio je ruku, smjekajui se ljubezno poput inovnika u banci. Palcem sam preao preko automatskog patentnog zatvaraa. Poklopac se otvorio. Recite mi kazao sam mu kad je sagnuo glavu da vidi to imam u koveiu kako da se ponaam u vezi Specijalnih Odreda? Cini mi se da su mi za petama. Podigao je glavu i pogledao me ispod oka. Zaboga, gospodine Cadwaliter-Ericson! Odmjerio me je od pete do glave. Pazite na ravnomjernost svojih prihoda! Prihod mora zadrati stalnu vrijednost rasta, to je najvanije. Ako vi kupite ove stvarice i platite koliko one stvarno vrijede, teko da u u tome uspjeti. Mogu zamisliti. No, ja vam mogu platiti manje... Poklopac mog koveia brzo se zatvorio. ... ili, ako vam se to ne svia, pokuajte se posluiti vlastitom glavom i nadmudriti ih. Vi ste ih sigurno nadmudrili mnogo puta. Vjerojatno sada imate

uravnoteeni prihod, ali ste prije sigurno imali potekoa. Arty Jastreb prepredeno je kimnuo glavom. Sigurno ste imali kratak susret i sukob s Maud. estitam vam, i ujedno izraavam svoje sauee. Cini mi se da se znate dobro uvati. Hou rei da vas nisam vidio meu veeranjim uzvanicima i gostima. Ovdje se veeras odravaju dvije zabave odvrati Arty. Sto mislite kuda Alex nestaje svakih pet minuta? Smrknuo sam se. Ova umjetna svjetlost na kamenju pokazao je rukom prema tlu gdje sam stajao predstavlja mandalu, mistini krug, promjenljivih nijansi i boja na stropu nae prostorije. Alex smijuljio se naprosto nestaje i sputa se ispod ovog kamenja gdje se nalazi paviljon Istonjakog Sjaja... Da. Regina se nalazi na oba popisa. Kao i ja. I mladi Jastreb, Edna, Lewis, Ann... Smijem li ja znati sve ovo to mi sad priate? Pa, vi niste doli ovamo s osobama koja se nalazi na jednom i na drugom spisku. Mislio sam... Zautio je. Pogrijeio sam. Pa, dobro. Snalaljiv umjetnik prilino brzo shvaa da faktor vjerojatnosti u povoenju i imitiranju nekog koji se nalazi na vrhu drutvene ljestvice ukljuuje i vae neotuivo pravo da pogrijeite. Sluajte rekao sam. Kako bi bilo da sve ovo pruio sam mu kovei ponudim u zamjenu za nekoliko informacija. Vjerojatno biste eljeli znati kako da izbjegnete Maudinim pandama? Odmahnuo je glavom. Bilo bi vrlo glupo i nepromiljeno da vam to kaem, ak da i znam kako. Osim toga, vi se moete osloniti i na svoje naslijeeno bogatstvo. Palcem je udarao po svojoj koulji. Vjerujte mi, mladiu, da Arty Jastreb nije imao nita kad se naao u kripcu. Nita. Stavio je ruke u depove. Pokaite mi sada to imate. Ponovno sam otvorio kovei. Jastreb je gledao robu neko vrijeme. Uzeo je u ruku nekoliko stvari, okretao ih na sve strane, odloio ih i ponovno stavio ruke u depove. Dat u vam ezdeset tisua za ovo, u uobiajenim kreditnim ploicama. A, informacije koje mi trebaju? To ne dolazi u obzir. Nasmijeio se. Ne elim vam rei ni slova. Na ovoj planeti ima vrlo uspjenih lopova. Na drugih pet njihov je broj jo manji. Zelja da se neto ukrade je poriv ka besmislenom i drutveno neprihvatljivom. (Na cijeni su priroene sposobnosti i dar za poeziju, kazalite, mo nad ljudima...) Ali, to je isto pokretaka sila ba kao i poriv za vlau, dominacijom ili ljubavlju. Dobro rekoh. Negdje gore, nad glavom zauo sam tihi um. Arty me je milo pogledao. Posegnuo je rukom u unutranji dep svog sakoa i izvadio punu aku kreditnih ploica svaki je snop svezan ljubiastom vrpcom sadravao deset tisua listia. Izvukao je jedan. Dva. Tri. etiri. Ovo moete uloiti bez ikakve opasnosti... Sto mislite zbog ega me Maud progoni? Pet, est. U redu. Hvala rekoh. Moete li mi dati i kovei? upitao je Arty. Traite od Alexa papirnatu vreicu. Ako elite, mogu vam stvari poslati... Dajte ih ovamo Onaj je um postao glasniji. Drao sam u rukama otvoreni kovei. Arty je posegnuo u njega obim rukama. Trpao je stvari u depove sakoa, hlaa; odijelo mu se deformiralo od pretrpanih depova. Pogledao je oprezno lijevo, pa desno. Hvala rekao je. Hvala Zatim se okrenuo i pourie padinom, depova prepunih svakakvih stvari koje nisu bile njegove.

Podigao sam glavu da vidim odakle je dolazio onaj um, ali gore u liu stabala nije bilo nieg. Sagnuo sam se i irom otvorio kovei. Otvorio sam i pregradak na stranjoj strani u kojoj su se nalazile stvari koje su pripadale meni i uurbano poeo prekapati po njima. Alex je upravo pruao onom mladiu s oteenim oima jo jednu au viskija kad je ovaj upitao Je li itko vidio gospou Silem? Kakav je ovo um tu gore.. ? U tom trenutku, jedna krupna ena omotana ogrtaem od iezavajueg materijala, doteturala je preko kamenja, vritei. Rukama je grebla koprenom prekriveno lice. Alex je prosuo sodu po rukavu, a mladi je zaprepateno rekao Oh, mili boe! Tko je to? Ne! vikala je ena. Oh, ne! Pomozite! maui naboranim prstima koji su blistali od prstenja. Zar je ne prepoznajete? aputao je Jastreb povjerljivo nekom gostu. To je Henrietta Contessa od Effinghama. A, Alex, uvi to, pojurio je da joj pomogne. Grofica se meutim sagnula izmeu dva kaktusa i nestala u visokoj travi. Meutim, svi prisutni krenuli su prema njoj. Hodali su i zagledavan u grmlje, a jedan od njih proelavi mukarac u crnom smokingu, s leptir manom i irokim tamnim pojasom, zakaljao se i rekao zabrinutim glasom Oprostite, gospodine Spinnel? Alex se munjevito okrenuo. Gospodine Spinnel, moja majka... Tko ste vi? Njegova je upadica strahovito uznemirila Alexa. Gost se uspravio i glasno rekao Markis Horace Clement Effingham No, ponosa je nestalo isti tren. Ja... oh, moja majka.. gospodine Spinnel. Bili smo dolje na onaj drugoj zabavi, kad se ona posve iznenada strahovito uznemirila i uzrujala. Dotrala je ovamo gore ja sam joj rekao da to ne ini! Znao sam da ete se naljutiti. Oh, morate mi pomoi! a onda je podigao glavu. To su uinili i svi ostali. Helikopter je prekrio mjesec, sputajui se polagano uz pomo posebnih dvostrukih padobrana. Oh, preklinjem vas... govorio je na smrt preplaeni sin. Pogledajte molim vas! Moda se vratila dolje. Moram... rekao je, obazirui se i gledajui lijevo i desno moram je pronai. Pojurio je suprotnim pravcem od svih ostalih. Sum i zujanje helikoptera zamijenio je jak lom, koji se u sekundi pretvorio u zaglunu buku dok su dijelovi plastinog svoda letjeli na sve strane kroz grane drvea, udarajui o umjetne stijene... Pojurio sam prema dizalu, vrsto zatvorivi i zakraunavi svoj kovei, i uao, ali je u tom trenutku dojurio mladi Jastreb i zakoraio meu metalna vrata dizala koja su se upravo poela zatvarati. Elektronsko oko ponovno ih je namjeravalo otvoriti. Lupio sam akom po ploici ZATVORI VRATA. Mladi je zateturao, udario ramenima o stijene dizala, uspostavio ravnoteu i bez daha izustio Hej, zna li da policija izlazi iz tog helikoptera! Izabrana osobno po ukusu Maud Hinkle, nema sumnje. Izvukao sam jo jedan uperak bijele kose sa svoje sljepooice. Stavio sam ga u kovei pokraj rukavica od plastiderma i umjetne koe (punih starakih bora, proirenih plavih ila, dugih crvenih noktiju; bile su to malo prije jo Henriettine ruke umotane u nabore njenog saria od sifona). Sputajui se osjetili smo trzaj, i lift se zaustavio. Jo sam bio pola ja, pola Markiz Clement kad su se vrata dizala otvorila. Sive kose i bezbojna lica, mrk i natmuren u dizalo je uao Arty Jastreb. Iza njegovih lea gosti su plesali u prekrasnom paviljonu ukraenom na poseban, istonjaki nain (dok se na stropu nalazila mandala, magini krug, s bljeskom u svim moguim bojama i nijansama). Arty me je natkrilio u brzini pritiskanja ploice ZATVORI VRATA. Zatim me je pogledao prilino zaueno.

Uzdahnuo sam i zavrio skidanjem Clema sa svog lica. Je li policija ve tamo gore? upitao me je. Arty rekao sam, zakapajui hlae moram ti odgovoriti s da. Dizalo se sputalo sve bre. Uzrujan si ba kao i Alex. Skinuo sam sako smokinga, izvukao ruke, okrenuo rukave, i jednim trzajem skinuo bijeli, tvrdi plastron zajedno s crnom leptir manom; gurnuo sam ga u kovei pokraj ostalih plastrona, a onda sam brzo okrenuo sako i obukao sivi kaput s uzorkom riblje kosti koji je pripadao Howardu Calvinu Evingstonu. Howard je (poput Hanka) imao crvenu, riu kosu (ali ne u tolikoj mjeri kovravu). Arty Jastreb je u udu podigao svoje izbrijane obrve kad sam skinuo s glave Clementovu elu i razbaruio svoju kosu. Vidim da one stvarice vie nemate po depovima. Sad mnogo bolje izgledate. Ah, spremio sam ih na sigurno mjesto rekao je mrzovoljno. Arty rekao sam mu, mijenjajui glas i podeavajui ga na boju Howardova dobrodunog baritona mora da sam bio silno umiljen kad sam pomislio da su ovi policajci iz Regularnog Odreda doli ovamo samo zbog mene... Arty Jastreb je stvarno zareao. Ne bi imali nita protiv da pored tebe epaju i mene. Iz svog ugla dizala mladi je Jastreb upitao starijeg. Tvoji momci iz osiguranja su tu, zar ne Arty? Pa, to onda? Postoji samo jedan nain da se izvue odavde bijesno je prosiktao mladi Jastreb. Jakna mu je bila polurazdrljiva otkrivajui oiljcima izbrazdano poprsje. A to je, da izae zajedno s Artiem, ako on nema nita protiv. Odlina ideja odvratio sam. eli li da ti vratim nekoliko tisua za tu uslugu? Ta mu se pomisao nije ni najmanje svidjela. Od tebe ne elim ba nita. Okrenuo se mladom Jastrebu. Ti bi mi mogao uiniti jednu uslugu, ali on, nikako. Sluaj, nisam veeras oekivao Maud. Ako eli da ti prijatelja izvuem odavde, onda mora neto uiniti i za mene. Mladi je bio zbunjen. Uinilo mi se da na Artievom licu zamjeujem samozadovoljni izraz, no to je potrajalo tek djeli sekunde. Ponovno je djelovao zabrinuto. Smisli neto da namami mnogo ljudi u predvorje, i to to bre moe. Namjeravao sam ga upitati emu sve to, ali nisam znao koliko se njegovih ljudi iz osiguranja nalazi ovdje. elio sam mu postaviti i neka druga pitanja, ali se dizalo u tom asu zaustavilo, a vrata naglo otvorila. Ako to ne uini, rekao je mrko stariji Jastreb mlaem nitko se od nas nee izvui odavde. Upamti, nitko iv! Nisam imao pojma to e mladi poduzeti, ali kad sam zakoraio da krenem za njim u predvorje, Arty Jastreb me je zgrabio za miicu i ljuti to prosiktao: Ostani tu, idiote! Uao sam natrag u dizalo. Arty se leima naslonio na ploicu OTVORI VRATA. Mladi je Jastreb jurnuo prema bazenu i skoio u njega. Kad je doao do tri i po metara visokih reetkastih pregrada, poeo se penjati prema eravnicima. Ozlijedit e se, jadan momak! apnuo je stariji Jastreb. Da, da rekoh premda mi se u glasu nije osjeao onaj cinizam to mi je bio u dui. Mladi je Jastreb poeo neto petljati ispod goleme posude u kojoj je gorjela vatra. Sekundu kasnije neto je otpalo. Neto je zatim zazvealo. A, onda je neto jurnulo iznad vode praeno jarkim plamenom i udarilo u rub bazena, bjesomuno zvidei i umei. Crna strijela sa zlatnim vrkom: Jastrebova plamena strijela.

Ugrizao sam se za usnu kad sam zauo znak za uzbunu. etvorica mukaraca u uniformama trali su plavim sagom. Skupina ljudi koja se kretala drugom stranom predvorja, ugledala je plamen, i jedna je ena vrisnula. Ostao sam bez daha, pretpostavljajui da su sag i zidovi nezapaljivi. Bazen je bio u plamenu. Jastreb je izronio na dijelu bazena koji jo nije bio zahvaen vatrom, bacivi se na sag i pokrivajui lice. Valjao se po sagu, a onda se osovio na noge. Iz drugog dizala koje se upravo spustilo, izala je grupa njegovih putnika koji su ostali skamenjeni i zurili bez daha u prizor pred njima. Stigla je i grupica vatrogasaca s opremom za gaenje. Jo se uvijek ulo zvono koje je davalo znak uzbune. Mladi se Jastreb okrenuo i pogledao dvadesetak ljudi koji su se nali u predvorju. S njegovih promoenih traperica voda se slijevala na sag i stvarala male lokvice. Vatra je pretvorila kapi vode na njegovu licu i kosi u treperave djelie bakra i krvi. Udarao je akama po mokrim bedrima, duboko udahnuo i poeo Pjevati, nadjaavajui svojim glasom svu buku, zvonjavu i mrmorenje prisutnih. Dvoje ljudi pojurilo je natrag prema liftovima. Na ulazu u predvorje pojavilo se novih desetak. Pola minute kasnije liftovi su se vratili, u svakom je bilo jo desetak ljudi. Shvatio sam da se zgradom munjevito proirila vijest da u predvorju jedan Pjeva Pjeva svoju Pjesmu. Predvorje se sve vie punilo promatraima. Vatra je umila, vatrogasci su se vrpoljili, a Jastreb je Pjevao stojei rairenih nogu na plavom sagu uz gorui bazen; Pjevao je o krmi nedaleko Times Squarea, prepunoj lopova, narkomana, kavkadija, pijanaca, ena koje su ve bile prestare da prodaju robu koju su jo uvijek nudile mukarcima, pjevao je o krmi gdje je ranije te veeri izbila tunjava u kojoj je jedan starac teko ranjen. Arty me je povukao za rukav. Sto, dovraga... ? Bjeimo zasiktao je. Vrata dizala su se zatvorila iza nas. Polagana koraka prolazili smo pokraj ljudi koji su paljivo sluali Pjesmu, postajkujui tu i tamo otvorenih oiju i uiju. Istini za volju, u tom trenutku Jastrebu Pjevau nisam mogao odati duno potovanje. Hodajui polagano, razmiljao sam kakvo to osiguranje ima Arty. Stojei iza dvoje ljudi u kupaim ogrtaima koji su mirkali od plamenog bljeska i pozorno sluali, shvatio sam da je sve vrlo jednostavno da jednostavnije ne moe biti. Arty se naprosto elio iskrasti kroz gomilu ljudi; zbog toga je nagovorio Jastreba da stvori guvu. Da bismo se domogli izlaza, morali smo proi kroz policijski kordon sastavljen od pripadnika Regularnih Jedinica, koji po mom miljenju nisu imali nikakve veze s onim to se dogaalo u vrtu na vrhu zgrade; ovi su se jednostavno skupili da vide poar i uju Pjesmu. Kad je Arty jednog od njih potapao po ramenu ( Samo malo mjesta, molim vas ) da proemo, policajac ga je pogledao ne shvaajui odmah to ovaj eli od njega. Kasno paljenje, rekao bih. Konano je ipak napravio korak u stranu da nas propusti. U tom trenutku, njegov kolega koji je pratio to se dogaa, uhvatio ga je za ruku i ljutito mahnuo glavom. Tada su obojica nastavila paljivo sluati Pjevaa. Dok mi se uzbuenje polako slijegalo u grudima, shvatio sam da je mrea Jastrebovih pijuna i kontrapijuna, kao i njegovo manevriranje i makinacije, tako zamreno i zakuasto da bi me svaki pokuaj da prodrem u njegovu sr moglo otjerati u ludilo. Konano smo stigli do izlaza i Arty je otvorio vrata. Iz klimatiziranog zraka predvorja zakoraio sam u no. ustra koraka sputali smo se strmim prilazom. Hej, Arty... ? Ti idi na onu stranu. Pokazao je rukom prema ulici. A, ja u na ovu drugu. A,... kamo vodi ulica? upitao sam.

 Do stanice podpozemne eljeznice Dvanaest Tornjeva. Sluaj. Izvukao sam te iz kripca. Za sada si izvan opasnosti. Sjedni u podzemnu eljeznicu i odvezi se samo hoe. Zbogom. Kreni ve jednom. Arty Jastreb je gurnuo ruke u depove i brza koraka krenuo ulicom, u svom smjeru. Ja sam pak poao svojim putem, ulicom nizbrdo, drei se zida strahujui da e me netko pogoditi strelicom iz jureeg automobila, ili laserskom zrakom iz obljinjeg grmlja. Stigao sam konano do podzemne eljeznice. I nita mi se nije dogodilo. Nakon Ahata doao je Malahit: Pa, Turmalin: Beril (u tom mjesecu navrio sam dvadeset estu): Porfir: Safir (u tom mjesecu uzeo sam deset tisua koje nisam spiskao, i investirao ih u zakonski isti posao: veliki restoran Ledenjak na Tritonu, specijaliziran za sve vrste sladoleda jedini te vrste na Tritonu koji je postigao izvanredan financijski uspjeh; svi oni koji su u taj posao uloili svoja sredstva imali su profit od 800%, ozbiljno vam kaem. Dva tjedna kasnije izgubio sam polovinu te zarade na nekim glupim, protuzakonitim poslovima, to me je bacilo u oaj, ali Ledenjak je i dalje poslovao odlino. Stigla je i nova Rije-Lozinka): Cinober: Tirkiz: Tigrovo Oko: Hector Calhoun Eisenhower konano se prihvatio posla i utroio tri puna mjeseca uei kako postati uvaeni lan vieg sloja gangsterskog podzemlja. Duga je to pria! Svata tu treba poznavati: sloeno financijsko poslovanje, privredno pravo, kako unajmiti radnu snagu: Uhh. No, kompleksnost ivota uvijek je za mene imala posebnu dra. Izdrao sam sve, i uspio. I tu vai osnovno naelo: paljivo promatraj i oponaaj uzore to bolje moe! Granat: Topaz (priapnuo sam ovu Rije svojim plaenicima na samom vrhu Trans-satelitske energane, i natjerao ih da izvre dva ubojstva. I, znate to? Uope me nije grizla savjest): Tafit: Razdoblje Tafita bliilo se kraju. Upravo sam navratio na Triton iskljuivo zbog Ledenjaka. Jutro je bilo predivno: sve je ilo kao po loju. Odluio sam uzeti slobodno poslije podne i otii malo u razgledavanje podruja Torrents. ... visoki oko 210 metara upozoravao je vodi, i svi turisti oko mene naslonili su se na metalnu ogradu i kroz plastini prolaz promatrali podignutih glava gromae zaleenog metana koje su se dizale nebu pod oblake, obavijene hladnim zelenim bljetavilom Neptuna. Samo nekoliko koraka nie, dame i gospodo, moete vidjeti prvi puta Praizvor Ovog Planeta, gdje je prije vie od milijun godina tajanstvena sila, koju znanost niti danas ne moe objasniti, izazvala naglo topljenje etrdeset kvadratnih kilometara zaleenog metana stvarajui za samo nekoliko sati vrtlog dva puta dublji od vaeg zemaljskog Grand Kanjona koji i danas stoji tu, zahvaljujui injenici da se nakon otopljenja temperatura opet naglo spustila na... Ljudi su upravo krenuli uskim prolazom, kad sam je ugledao kako se smjeka. Kosa mi je danas crna i upava, a put kestenjasto smea. Osjeao sam veliko samopouzdanje koje je gotovo graniilo s drskou, pa sam se pribliio bez straha. Namjeravao sam je osloviti prvi, ali je ona prekinula cijelu igru, naglo se okrenuvi i rekavi mi mrtvohladna Vidi, vidi, pa to je glavom Hamlet Caliban Enobarbus! Vratili su mi se stari refleksi, pa sam svoju zbunjenost ublaio nevinim smjekom .Oprostite, ali mislim da ste me zamijenili... Ne, nisam to rekao. Maud kazao sam joj zar si dola ovamo da mi saopi da je moje

vrijeme isteklo i da mi je kucnuo posljednji as? Nosila je na sebi koprenu od razliitih nijansi modre boje s velikim broem na ramenu; bro je bio staklen. No, primijetio sam gledajui ostale turiste da je ona ovaj puta bila mnogo nenapadnije odjevena. Ne odvratila je. Ovdje sam na odmoru. Kao i ti. Zaista? Zaostali smo za gomilom turista. ali se. Specijalne Jedinice Zemlje surauju sa Specijalnim Odredima na drugim planetima, ali na Tritonu nemamo pravne ovlasti za nae djelovanje. Budui da si ovamo doao s dosta novaca, a svi tvoji registrirani prihodi potjeu iz Ledenjaka, Specijalni Odredi nemaju osnova za tvoje gonjenje za sada, premda bi Regularnim Jedinicima Tritona moda bilo drago da te epaju. Osmjehnula se. Nisam jo posjetila Ledenjak Bilo bi vrlo lijepo da me tamo odvede jedan od vlasnika. Kako bi bilo da me pozove na jedan sladoled, ha? Strme stijene Praizvora Ovog Planeta blistale su svojim predivnim bjeliastim sjajem. Turisti su zurili bez daha, a vodi je nastavljao priati o indeksima loma svjetlosti, o kutevima nagiba. Imam osjeaj da mi ne vjeruje rekla je Maud. Moj pogled dao joj je potvrdan odgovor. Jesi li se ikad bavio trgovinom droga? upitala me je iznenada. Namrtio sam se. Ozbiljno te pitam. Hou ti neto objasniti... neto to e i tebi i meni olakati ivot. Ne izravno rekoh. Ne znam zato me to pita kad znam da sve podatke ima u svojim dosjeima. Vidi, ja sam se nekoliko godina bavila tom djelatnou rekla je Maud. Prije nego to sam pristupila Specijalnim Jedinicama radila sam u Odjelu za suzbijanje trgovine narkoticima pri regularnim policijskim jedinicama. Dvadeset etiri sata dnevno imali smo posla s ovisnicima i preprodavaima droge. Da bi uhvatili one velike, morali smo se sprijateljiti sa sitnom ribom. Ako smo eljeli epati one vee, onda smo se morali pribliiti onima na vrhu. Pritom smo bili na ulici s njima, mjesecima smo govorili njihovim jezikom, ponekad smo mjesecima ivjeli zajedno u istoj ulici, istim zgradama. Odmaknula se od metalne ograde da bi propustila neko dijete. Dva puta sam morala ostaviti posao da bi se podvrgla denarkotizaciji dok sam bila u tom policijskom odjelu. A, ne zaboravi da sam bila meu najboljima. Sto time eli zapravo rei? Samo ovo: ti i ja se sada kreemo istim putanjama, iskljuivo zbog profesije koje smo odabrali. Vjerojatno bi se zaudio kad bih ti rekla koliko imamo zajednikih poznanika. Nemoj se iznenaditi kad se jednog dana ponovno sasvim sluajno sretnemo prelazei trg Sovereign Plaza u Belloni, a samo nekoliko tjedana kasnije oboje opet sluajno navratimo u isti restoran na ruak za vrijeme boravka u Luxu na Japetusu. Premda krugovi ijim se putanjama kreemo pokrivaju mnoge planete, oni su jedni te isti, zajedniki, i ne tako udaljeni kako bi netko mogao pomisliti obzirom na posao kojim se bavimo. Doi. Mislim da mi glas nije zvuao presretno. Vodim te na onaj sladoled u vlastitu kuu. Krenuli smo uskim prolazom. Zna rekla je Maud ako uspije izmaknuti akama Specijalnog Odreda na vom planetu i na Zemlji, nakon nekog vremena dospjet e na sam vrh ljestvice i imat e velike prihode koji e stalno, ali postepeno rasti. Moda e ti za to trebati nekoliko godina, ali sigurna sam da e uspjeti. Zbog toga nema nikakvog smisla da sada budemo neprijatelji. Moda e jednog dana dostii onu toku gdje Specijalni Odredi vie nee pitati za tebe niti te progoniti. Oh, sigurna sam da emo se nas dvoje susretati i tada, naravno pukom sluajnou. Mnogo podataka mi dobivamo svakodnevno od vodeih ljudi podzemlja. U tom sluaju i mi moemo uiniti neto za tebe. Ponovno baca holograme. Slegnula je ramenima. Lice joj je imalo sablasni izraz pod ovim zelenkastim svjetlom. Kad smo doli do prvih umjetnih gradskih svjetala,

rekla je Nedavno sam srela dvoje tvojih prijatelja, Lewisa i Ann. Pjevae? Potvrdno je kimnula glavom. Oh, pa ja njih ne poznajem tako dobro. Ali, oni znaju mnogo o tebi. Moda preko onog drugog Pjevaa, Jastreba. Oh rekao sam. Jesu li ti rekli neto o njemu? Prije dva mjeseca proitala sam negdje da se oporavlja. Ali otada nisam ula ni rijei. To znam i ja rekoh. Prvi i jedini put kad sam ga vidjela nastavila je Maud bilo je nakon to sam ga izvukla iz bazena. Arty i ja smo, naime, izali iz predvorja prije nego to je Jastreb zavrio svoju toku. Slijedeeg dana proitao sam na svjetlosnim vijestima da je nakon svoje Pjesme, on skinuo jaknu, svukao traperice i ponovno uao u bazen. Vatrogasci su se uzvrpoljili; ljudi su se iznenada ustrali oko bazena vritei: uspjeli su ga ipak spasiti, premda je sedamdeset posto njegova tijela dobilo opekline drugog i treeg stupnja. Uporno sam nastojao da ne mislim o tome. Ti si ga izvukla iz bazena? Da. Bila sam u helikopteru koji se spustio na vrh te zgrade rekla je Maud. Mislila sam da e biti duboko impresioniran kad me ugleda Oh rekoh. Kako si ga uspjela izvui? Kad ste Arty i ti nestali, njegovi momci iz osiguranja su uspjeli zaglaviti lift na 71-om katu, tako da smo se spustili u predvorie tek nakon vaeg odlaska. Tada je Jastreb pokuao... Ali, ti si bila ta koja ga je spasila, zar ne? Lokalni vatrogasci nisu gasili poar dvanaest godina! Sigurna sam da vie nisu znali kako baratati sa svim tim aparatima i opremom. Naredila sam svojim ljudima da bace pjenu u bazen, onda sam ja ula unutra i izvukla ga... Oh ponovio sam. Koliko sam se samo trudio da ne mislim na to itavih ovih jedanaest godina i umalo da uspijem. Pa, ja nisam bio tamo kad se sve to dogodilo. Nije to moja stvar, niti moja krivnja. Maud je priala: Mislili smo da emo saznati neto o tebi, ali kad sam ga izvukla na suho, bio je potpuno bez svijesti, gomila opeenog, sluzavog... Trebao sam znati da Specijalne Jedinice koriste i Pjevae rekoh. To uostalom svi rade. Danas se mijenja Lozinka, zar ne? Jesu li ti moda Lewis i Ann dali novu? Srela sam ih juer, a Rije-Lozinka se mijenja tek za osam sati. Uostalom, oni mi je ne bi rekli. Pogledala me je i namrtila se. asnu ti rije dajem, da ne bi. Idemo na sladoled rekoh. Priat emo o nevanim stvarima i paljivo sluati jedan drugoga i pretvarati se da smo potpuno mirni i ravnoduni; ti e pokuati doznati ono to e ti omoguiti da me jednog dana lake uhvati, a ja u nastojati uti od tebe ono to e mi omoguiti da to izbjegnem. Um-hm. Potvrdno je kimnula glavom. Reci, zato si mi pristupila u onoj krmi?. Oi su joj bile dvije sante leda. Rekla sam ti, nas dvoje naprosto kreemo istim putanjama. Vjerojatno emo se u budunosti ponovno susresti u istoj krmi jedne noi. Vjerojatno je to jedna od onih stvari koje ne smijem znati, zar ne? Osmijeh joj je takoer bio vrlo neodreen. Vie nisam navaljivao. Bilo je to vrlo dosadno poslije podne. Ne mogu se sjetiti niti jedne jedine suvisle reenice od svih onih gluposti koje smo izbrbljali uz sladoledne kupe s vinjama i lagom na vrhu. Oboje smo utroili toliko energije da bi kod onog drugog stvorili utisak kako se odlino osjeamo, da

ni ona, a niti ja nismo upamtili nita znaajno u naem razgovoru, ukoliko je neto znaajno uope reeno. Kad je otila, jo sam se neko vrijeme prepustio tmurnim mislima o spaljenom feniksu. Upravitelj Ledenjaka me je pozvao u kuhinju i upitao to e biti s poiljkom krijumarenog mlijeka (Ledenjak pravi vlastiti sladoled) koje sam uspio potajno nabaviti prilikom svog zadnjeg posjeta Zemlji (nevjerojatno je kako je mljekarstvo slabo napredovalo u posljednjih desetak godina; i tako nisam uope imao nikakvih potekoa da dobro izmuzem onog nesposobnog poznanika iz Vermonta). Pod bijelomljenom rasvjetom i ogromnim plastinim bubnjevima za pravljenje sladoleda, dok sam mu pokuao objasniti da e sve biti u redu, rekao je neto na raun Kradljivog Cara Sadoledara. ( His Cream Emperor); to nije koristilo nikome, naprotiv mirisalo je na opasnost. Kad su stigli i skupili se veernji gosti, kad se oglasila muzika, a kristalni zidovi poeli bljetati; kad je noni program nova atrakcija ovog tjedna napokon poeo poslije dugog nagovaranja i mnogih obeanja (sanduk s kostimima izgubio se negdje na putu ili bolje reeno, ukraden je, ali im to nisam smio rei), tumarao sam pokraj stolova i zamijetio prljavu malu djevojku, oigledno izbezumljenu od prevelike doze droge, kako sa stranje strane stolice pokuava ukrasti lisnicu jednom gostu. vrsto sam je uhvatio za ruku, prisilio je da ispusti svoj plijen i mirno je odveo do izlaza dok je ona mirkala proirenim zjenicama, a da pritom gost nikad nije saznao to se dogaalo iza njegovih lea. Za to vrijeme noni se program ve odvijao bez zastoja, toka za tokom, i svi su se odlino zabavljali na dobri stari nain, samo sam se ja osjeao vrlo loe. Izaao sam iz lokala, sjeo na iroke stepenice i nevoljko gunao kad sam se morao pomaknuta u stranu da bi ljudi mogli ulaziti i izlaziti. Kad sam gunao ve po ne znam koji put, osoba na koju sam se ljutio, zaustavila se i viknuo. Znao sam ja da u te nai samo ako te budem strpljivo traio! Pogledao sam ruku koja me je udarila po ramenu i podigao oi do visokog crnog ovratnika gdje se klimala velika, obrijana glava. Arty rekoh to ti...? Ali on me je i dalje lupkao po ramenu i smijao se lanom srdanou. Nee mi vjerovati to sam sve poduzeo da ti uem u trag, mladiu moj! ak sam morao otplatiti jednog pripadnika Specijalnih Jedinica ovdje na Tritonu. Sjeam se kako si onda brzo promijenio lik. Sjajan trik! Naprosto sjajan! Stari Jastreb je sjeo pokraj mene i stavio mi ruku na koljeno. Ovo ti je zaista izvanredan lokal. Svia mi se, jako mi se svia. Sitne koice u ilama iaranom mesu. Ali jo ne toliko da bih ga kupio od tebe. Moram priznati da brzo ui. To se jasno vidi po tebi i svemu ovome. Ponosan sam to mogu rei da sam ja bio taj koji ti je pruao prvu priliku. Maknuo je ruku s koljena i poeo je trljati o drugu Ako eli doi na sam vrh i postati netko i neto u naem podzemlju, mora barem jednom nogom vrsto stajati s prave strane zakona. Vano ja da poteni, dobri ljudi osjeaju potrebu za tobom; kad to postigne, onda su ti otvorena vrata svih riznica ovog sunevog sistema. Naravno, sve ti to ve sigurno zna; ne govorim ti nita novo. Arty rekoh misli li da je pametno da nas vide ovdje ovako zajedno...? Jastreb je podigao ruku i njome prezirno odmahnuo. Ovdje nas nitko ne moe vidjeti. Moji su ljudi svuda oko nas. Nikad ne idem na javna mjesta bez svog osiguranja. ujem da si se i ti poeo raspitivati i traiti osiguranje to je bilo tono. To je pametno. Vrlo pametno. Dopada mi se to vodi brigu o sebi. Hvala, Arty. Danas sam nekako neraspoloen. Izaao sam malo da udahnem zraka... Arty je ponovno mahnuo rukom. Ne brini. Neu ostati dugo ovdje. Ima ti pravo. Bolje je da nas nitko ne vidi zajedno. U prolazu sam, i elio sam te samo pozdraviti. Samo pozdraviti. Ustao je. To je sve. Poeo je silaziti stepenicama. Arty?

Okrenuo se. Vratit e se jednog dana, i to vrlo brzo; tada e htjeti kupiti moj dio Ledenjaka, jer u ja tada postati vrlo moan i bogat; a ja ti neu htjeti prodati svoj dio jer u se osjeati dovoljno jakim da te nadmaim i pobijedim. I tada emo postati neprijatelji barem neko vrijeme. Ti e pokuavati ubiti mene, a ja tebe. Bio je zbunjen, ali se ipak uspio neduno nasmijeiti. Vidim da si shvatio bit hologramskih podataka. Vrlo dobro. Dapae odlino. To je jedini nain da nadmudri Maud. Pazi samo da se svi podaci koje ima odnose na cjelovitost date situacije. To je takoer jedini nain da nadmudri mene. Osmjehnuo se i prije odlaska dodao Ako se bude uspjeno nosio sa mnom i pritom se razvijao i dalje, pazi da ti osiguranje bude stvarno dobro, jer emo negdje u daljoj budunosti stii do toke gdje e nae neprijateljstvo prestati i gdje e biti i te kako potrebno da ponovno radimo zajedno. Nastoj samo izdrati i doi e vrijeme kad emo ponovno biti prijatelji i saveznici. Budi oprezan. I ekaj. Hvala na upozorenju. Arty Jastreb je pogledao na sat. Idem sada. Zbogom. Smatrao sam da e sad konano otii. Ali ponovno se okrenuo i pogledao me upitno. Zna li novu Lozinku? Tako je rekoh. Noas dolazi nova. Koja je? Jastreb je priekao da prou ljudi koji su silazili stepenicama. Brzo se osvrnuo na sve strane, onda se nagnuo prema meni i s rukama oko ustiju, proaptao je Pirit. Dodao je, namigujui mi Upravo sam je doznao od cure koja ju je dobila direktno od Colette (jedne od tri postojea Pjevaa na Tritonu). Tada se konano okrenuo, siao poskakujui niz stepenice i progurao se u gomilu prolaznika. Ostao sam sjediti, razmiljajui o svemu itavu vjenost dok nisam osjetio potrebu da ustanem i proetam malo. Kad sam potiten i u depresiji, hodanje samo pojaava ritam moje paranoje. Kad sam se vraao, ve sam bio opsjednut halucinacijama o svom traginom kraju: Arty Jastreb ve je poeo kovati urotu protiv mene, a kraj e biti u nekoj slijepoj, mranoj uliici gdje e me opkoliti sa svih strana, a ja u zovui u pomo viknuti Pinit! Tek u onda shvatiti da to uope nije Lozinka ve znak da sam ja terorista u crnim rukavicama s pitoljem (granatom) plinskom bombom u ruci. Na uglu se nalazio mali restoran. Ispod rasvjetljenog prozora, okupljeni oko razbijenog automobila uz sam rub plonika stajala je grupica darkera (u stilu Tritona: lanci na zapeu, tetovirani bumbar na licu, izme s visokom petom za one koji su si to mogli priutiti). Naslonjena na razmrskanom faru stajala je ona mala narkomanka koju sam iste veeri bio izbacio iz Ledenjaka. Priao sam joj bez razmiljanja. Hej? Pogledala me je ispod raupane kose kao ispod stoga sijena, razrogaenih oiju. Ima li moda novu Lozinku? Protrljala je nos koji je ve bio crven od eanja. Pirit rekla je. ula sam je prije jedan sat. Tko ti je rekao?. Malo je razmislila. ula sam je od jednog tipa, koji kae da ju je dobio od frajera koji je veeras stigao ovamo iz New Yorka, a on ju je tamo uo od jednog Pjevaa po imenu Jastreb. Tri darkera koji su stajali u blizini pravili su se da nita ne vide niti ne uju. Oni malo podalje, pozorno su promatrali razvoj dogaaja. Oh rekao sam. Oh, hvala ti lijepo. Occamova Otrica zajedno s pouzdanim podacima o vlastitim snagama sigurnosti otklanja ovu vrst paranoje. U odreenoj fazi posla kojim se ja bavim, paranoja nije nita drugo do profesionalne bolesti. Uvjeren sam da i Arty kao i Maud vjerojatno isto boluju od manije

proganjanja kao i ja. Svjetla iznad ulaza u Ledenjak ve su bila pogaena. U tom sam se trenutku sjetio to sam ostavio unutra, pa sam pojurio stepenicama prema vratima. Bila su zakljuana. Lupao sam nekoliko puta rukom po staklu, no svi su ve otili kuama. Najgore je bilo to to sam zaboravljeni kovei mogao jasno vidjeti kako stoji na pultu garderobe ispod naranaste lampe. Sef restorana ga je najvjerojatnije ostavio tamo, mislei da u se vratiti prije zatvaranja lokala. Sutra u podne Ho Chi Eng treba podii rezervaciju za apartman na Interplanetarnom luksuznom svemirskom brodu. Platinasti Labud, koji sutra u jedan i trideset odlazi za Bellonu. A, tamo iza zakljuanih vratiju Ledenjaka, ekala ga je u koveiu vlasulja, zajedno s konim naborima i borama koji e jo vie suziti crne i kose oi gospodina Enga. Htio sam nasilno otvoriti vrata i ui. No, mnogo e biti bolje da naruim u hotelu buenje u devet, tako da prvi uem zajedno s istaima. Okrenuo sam se i poeo silaziti stepenicama; tada sam se iznenada sjetio neega i strahovito rastuio, potpuno nesvjesno mirkajui oima i smjekajui se: sasvim mirne due mogao sam svoj kovei ostaviti tamo do jutra jer u njemu nije bilo nijedne stvarice koja nije bila moja.
Prevela onja Lovasi Objavljeno posredstvom P & R

SCAN, OCR: Sekundica Ispravke i prelom: MasterYoda www.sftim.com

BEN BOVA

O zvijezde, hoete me skriti?

O, ovjee greni, kamo e bjeati tada? O, ovjee greni, kamo e bjeati tada? O, ovjee greni, kamo e bjeati tada Ba u taj dan?

ROD je bio ranjen i Holman je osjeao njegov bol. Leao je poput ploda u majinoj utrobi u naslonjau oblikovanom prema tijelu, a srebrena mu je uniforma kao nitima pauine bila isprepletena desecima ica, elektroda i sondi koje su ga s brodom povezivale tako temeljito da je bilo teko odrediti gdje zavrava njegov ivani sustav a gdje poinju elektroniki krugovi stroja. Holman je osjeao kuckanje monih brodskih motora kao vlastito bilo, a razjapljene rane u generatorskom odjeljku, gdje su bile udarile neprijateljske zrake, razdirale su mu vlastitu put. Disanje je bilo teko, s naporom, unato tome to se brod svim silama trudio da popravi samoga sebe. Bjeali su, on i brod, jezdili zvjezdanim stazama prema utoitu. Ali kamo? Glavni je raunar bljesnuo svjetlima da privue njegovu panju. Holman je umorno protrljao oi i rekao:

 O.K., to je bilo? NISI ODABRAO KURS, rekao je raunar glasno te istovremeno to isto ispisao na ekranu. Holman se zapiljio u zaslon Naprosto to dalje odavde rekao je naposlijetku. Bilo kamo, samo da je daleko odavde. Raunar je na trenutak zamiljeno zamirkao. TRAI SE ODREENA ZAPOVIJED O KURSU. Sto bi to izmijenilo? brecnuo se Holman. Gotovo je. Sa svim je gotovo. Daj mi mira. U NEDOSTATKU ODREENIH ZAPOVIJEDI POTREBNO JE ISTRAITI PODSVJESNE IZVORE. Istrai. Raunar je uinio upravo to. I da se mogao iznenaditi, zacijelo bi se i bio iznenadio svim eljama zakopanim duboko u Holmanovu skrivenu svijest. Umjesto toga je, meutim, naprosto korelirao te elje s opsesivnim ciljem koji je nalagao trenutak pa odaslao brodskom kormilarskom sustavu skup navigacijskih uputa. Do Mjeseca bjei: O, Mjesece, hoe li me skriti? No Gospodin ree: O, ovjee greni, u krvi e Mjesec biti Ba u taj dan. Posljednja je bitka bila izgubljena. Na milijunima milijuna planeta galaksijama zasijanog svemira ljudski je rod bio smoden, natjeran u poraz i unitenje. Oni Drugi vratili su se preko granice opazivog svijeta, ba kao to se ovjek oduvijek bojao. Vratili su se i bez milosti istrijebili rod zemaljski. Potrajalo je to eonima, no u civilizaciji brodova to plove svjetlosnim brzinama, vrijeme je udno iskrivljeno. Pa i sam Holman, iako je subjektivno imao jedvice trideset godina, vidio je tom posljednjem ratu i poetak i tragini kraj. Iz kole je odmah poao u vojsku. I dok se borio u brodu to je mogao prijei poznati svemir za nekoliko desetljea s pilotom usnulim u kriogenoj anabiozi, ostario je tek deset godina za vrijeme mnogih milijardi to ih je svemir bio otkucao u svom dostojanstvenom, objektivnom toku vremena. Posljednja bitka, iz koje je Holman bjeao, bila se kraj jedne rasprsle galaksije milijarde svjetlosnih godina daleke od Mlijene staze i Zemlje. Ondje, u jezivo plaviastom aru nebrojenih rasutih zvijezda to su sluile kao pozadina, razvili su se ostaci ostataka neko monih flota ovjeanstva. Smrtnici ba kao i Besmrtnici, sabili su redove da bi se suoili s neumoljivim Drugima. Neprijatelj je dobio boj. Ne lako, ali zato potpuno. Ljudski je rod smoden do kraja. Nekoliko izbjeglih ljudi u nekoliko izubijanih brodova bilo je sve to je preostalo. Cak ni Besmrtnici, pomislio je Holman s gorinom, nisu uspjeli pobjei. Drugi su se vrlo brino pobrinuli da se uvjere kako su ovi do kraja pobijeni. I to je, dakle, kraj. Holmanova je svijest slikala krvlju natopljene planete to ih je bio vidio za svoga kratkog, mladog ivota ispunjenog nasiljem. Misli su mu otplovile natrag do rodnoga planeta, do vlastite obitelji, svega toga nestalog pred duga, duga stoljea. Rasuto u prahi djelovanjem geolokih epoha ili naglo razneseno nesavladivim napadom Drugih. No ovako ili onako, bespotedna ih je bujica vremena potpuno prekrila, izbrisala ih za vrijeme tek nekoliko otkucaja Holmanovog srca. I niega vie nema. Svi ljudi koje je znao, svi planeti to ih je bio vidio brodskim elektrooptikim oima, itav ljudski rod... sve je izumrlo. Osjetio je kako se na nj sputa nekakva udna snenost. Brod se ubrzava do brzine svjetlosti i kriogeni se san blii. Ali on nije elio pasti u san sa svim tim mislima o krvi i uasu i gubitku pred oima. Uloivi u to voljni napor, Holman je izotrio misli na jedini preostali

predmet razmiljanja: na vanjski svijet, na univerzum galaksija. Na beskonano crno nebo zasijano otocima zvijezda. Zaareni likovi od svjetlosti, spiralni, jajoliki, eliptini. Sitne mrlje topline u upljem beskonanom mraku; krpice crvenog i modrog to se opiru prodiranju noi. Jedna je od njih, znao je, i Mlijena staza. Pradom ovjeanstva. S ove je udaljenosti izgledao jednako. Neizmijenjen sitnom nezgodacijom kao to je to unitenje jednog inteligentnog roda zvjezdanih lutalica. Zadrijemao je. Brod je grabio naprijed, aljui u prethodnicu nevidljivu mreu sila s radijusom od nekoliko tisua kilometara, mreu to je ubirala rijetke atome vodika koji su lebdjeli izmeu galaksija i njima napajala izranjene, bolne brodske generatore. A onda neto... misao. Holman se promekoljio u naslonjau. Nekakva svijest rasplinuta, daleko, vanzemaljska okrznula mu je misli. Otvorio je oi i pogledao raunarski ekran. Prazan. Tko je to? upitao je. Misao je odskakutala od njega. Stekao je dojam okruenosti drugim svijestima: jednostavnim, otvorenim, gotovo djetinjastim. Bezazlenim i radoznalim. To je nekakav brod. Gdje je? O, da... Sad ga osjeam. Krasan brod. Holman se namrtio od koncentracije. Vrlo je daleko. Jedva ga doseem. A u brodu... ovjek. Ljudsko bie! Koje se boji. Koje i mene tjera da se bojim! Holman dovikuje: Gdje si? Ovaj pokuava progovoriti. Ne odgovaraj! Ali... Njega se plaim. Ne odgovaraj mu: Zna ve to su ljudi! Holman trai: Pomozi mi. Ne odgovaraj mu i on e otii. Ve je i sada tako daleko da ga jedva ujem. Ali on trai da mu pomognem. Da, zato io zna to ga slijedi. Ne odgovaraj mu. Ne odgovaraj! Njihove misli iskliznue mu iz svijesti. Holman mahinalno izotrava vanjske ekrane ali u toj praznini izmeu galaksija nigdje na vidiku nema nikakvog ni broda ni planeta. Oslukuje ponovno, tako napregnuto da ga poinje boljeti glava. Ali glasova vie nema. Ponovno je sam, sam u kovinskoj maternici broda On zna to ga slijedi. Rijei mu odjekuju u glavi. Da me ne slijede Drugi? Da mi nisu nanjuili trag? Zacijelo jesu. I zacijele su mi za petama. Osjea kako mu se hladni znoj polako poinje slijevati. Ali oni me ne mogu uhvatiti promrmljao je sve dok se kreem. Nije li tako? ISPRAVNO, odvraa raunar bljeskajui svjetlima. PRI RELATIVISTICKOJ BRZINI ZA MANJE OD JEDNOG POSTOTKA NIOJ OD SVJETLOSNE, OVAJ BROD NIJE MOGUE PRESTII Dokle god se kreem, nita me ne moe uhvatiti. Ali njegova svijest zazva misao na Besmrtnike. Njih nita ne moe

ubiti.. osim Drugih. I protiv volje, Holman je pao u anabiotiki san. Tjelesna mu se temperatura sunovratila skoro do nule. Bilo mu se gotovo zaustavilo. I dok je brod jezdio gotovo svjelosnom brzinom, jedva vidljivo zamuenje za svakoga tko bi ga potraio, vanjski je svijet nastavio ivjeti vlastitim tempom. Zvijezde su se zgruavale iz oblaka plina, sazrijevale i pogibale u eksplozijama to su napajale nove oblake iz kojih e niknuti nove zvijezde. Izrastali su planeti i izgraivali zrane omotae. ivot je putao korijenje pa se razmnoavao, evoluirao, izgraivao mirijade civilizacija u isto toliko razliitih oblika, koje su potom propadale i izumirale. I sve to dok je Holman spavao. Do mora bjei: O, more, hoe li me skriti? No Gospodin ree: O, ovjee greni, i more e presuit, Ba u taj dan. Raunar ga je probudio njeno slijedom tihih tonova. PRIBLIAVAMO SE SUNEVOM SUSTAVU I PLANETU ZEMLJA, U SKLADU S PODSVJESNO ZADANIM KURSOM. Planet Zemlja, ovjekov prazaviaj. Holman je kimnuo. Da, upravo je ovamo elio stii. Nikad nije vidio Zemlju, nikad se nije ni naao na ovom kraju Mlijene staze. A sad e posjetiti ogoljelu jezgru ovjekove osuene civilizacije. Donijet e im vijest o uasnom porazu i nai se na mjestu ovjekova roenja u trenutku kad neumoljivi plimni val istrebljenja preplavi Zemlju. Dok je namjetao vanjski ekran opazio je da se bol izgubio. Generatori su se sami popravili rekao je. DOK SI SPAVAO. GENERATORSKI SUSTAV SAD FUNCIONIRA NORMALNO Holman se nasmijeio. Smijeak mu je, meutim, izblijedio kad je brod dojezdio blie Sunevom sistemu. Jo se jednom od vanjskog ekrana okrenuo raunaru. Je li s teleskopima sve u redu? Raunar je kratko zabrujao pa odgovorio. NALAZ PROVJERE SUPSISTEMA UREDAN. NALAZ PROVJERE KOMPONENTI UREDAN. NALAZ PROVJERE INTEGRIRANE OPREME UREDAN, OPTIKI UREAJI FUNKCIONIRAJU NORMALNO. Holman je pogledao jo jedanput. Sunce je srljalo ususret njegovom pogledu no neto se u njemu nije slagalo. Znao je odnekud iz dubine svijesti, iako nikad ranije nije vidio Sunce iz tolike blizine, da neto nije u redu. Sunce je bilo bjelkasto i doimalo se nekako patuljasto, nije to bila kugla punog utila kakvu je viao na filmskim vrpcama. A Zemlja. Brod se ubacio u orbitu planeta s kojeg je bio istrugan i trag ivota, orbitu pocrnjele kamene kugle, bezrane i bezvodne. Dok je lebdio nad pustim, nagorjelim tlom, Holman je sa suzama u oima zurio u to uasno razorenje. Ba nita nije preostalo. Ni jedna opeka, ni vlat trave, ni kap vode. Drugi proaptao je. Stigli su prije mene. NEMA POTVRDE, odgovorio je raunar. PROVJERA POLOAJA ZVIJEZDA GLEDANIH SA ZEMLJE POKAZUJE DA JE OD POSLJEDNJE BITKE PROTEKLO SEDAM MILIJARDI GODINA. Sedam milijardi... LOGIKI KRUGOVI UPUUJU NA TO DA JE SUNCE PROLO KROZ FAZU NOVE. TO JE POTPUNO PRIRODNA POJAVA BEZ IKAKVE VEZE S DJELOVANJEM NEPRIJATELJA. Holman je lupio akom po oslonu za ruke svog naslonjaa no ovaj nije ni trepnuo. Zato sam stigao ovamo? Ja se nisam rodio na Zemlji. Nikad je prije nisam ni vidio...

TVOJA PODSVIJEST UPUUJE NA SUBJEKTIVNI PORIV POTAKNUT... Doavola i s mojom podsvijeu! ponovno se zapiljio u mrtvi svijet. Svi ti ljudi... gradovi, svi ti milijuni godina evolucije, ivota. Cak su i oceani nestali. Nikad u ivotu nisam vidio ocean. Jesi li to znao? Proputovao sam pola svemira a nikad nisam vidio ocean. OCEANI SU RELATIVNO RIJETKA POJAVA KOJA POSTOJI NA PROSJENO JEDNOM OD TRI TISUE PLANETA. Brod se odmaknuo od Zemlje, proao mimo pocrnjelog Marsa, skupljenog Jupitera, Saturna bez prstena. I kamo u sada? upitao je Holman. Raunar je utio. Bjei do Boga: Gospodine, hoe li me skriti? No Gospodin ree: O, ovjee greni, mor'o bi se molit Ba u taj dan. Holman je sjedio zapiljen u prazno dok je brod jezdio kroz Plutonovu putanju i sve dalje u prsten kometa na krajnjim granicama Suneva kraljevstva. Najednom je postao svjestan da ga netko gleda. Nema razloga straha. Ja nisam jedan od Drugih. Bio je to potpuno miran, pitomi glas to mu je govorio iz svijesti: bio bi gotovo njean da nije bio potpuno lien svakog osjeaja. Tko si ti? Promatra. I nita vie. Sto radi tu vani? I gdje uope jesi, jer nita ne vidim.. ekao sam da se neki sluajni preivjeli iz Posljednje bitke vrati pradomu ovjeanstva. I ti si jedini koji si ovamo doao, za sve to vrijeme. ekao? A zato? Holman je intuitivno osjetio zbunjeno slijeganje ramenima i orijaa to iri golemo krilo. Ja sam promatra. Promatrao sam ljudski rod od samoga poetka. Nekolicina je iz mog roda ak, s vremena na vrijeme, pokuavala s vama doi u doticaj. Plodovi su, meutim, uvijek bili isti korist je bila ba kao da ste vi pokuali komunicirati s kukcima. Razlike su meu nama prevelike. Razvili smo se na razliitim planetarna. Za nae meusobno razumijevanje nema nikakvog temelja.. Ali vi ste nas promatrali. Da, promatrali vas kako jaate i poseete za zvijezdama, samo da bi vas Drugi suzbili. Promatrali smo vas potom kako ponovno sakupljate snagu i kako se vraate meu zvijezde. Samo to ste ovaj put stalno bili na oprezu, sumnjiavi, budni, stalno ekajui da Drugi jo jednom udare. Promatrali vas kako pronalazite civilizacije koje ne moete shvatiti, civilizacije nalik mojoj, kako ih zaobilazite dok se irite galaksijama. Promatrali vas kako stupate u kontakt s civilizacijama na vaoj razini, takvima s kakvima moete komunicirati. S njima biste se redovito zaratili. I vi ste sve to samo promatrali? S vremena na vrijeme pokuavali bismo vas upozoriti. Pokuavali bismo vas savjetovati. Ali sva naa upozorenja, svi nai kontakti, sve nae slutnje budunosti koje smo vam upuivali, bile su uvijek zanemarivane ili podvrgavane poruzi. I tako ste i po drugi put prokljuali u svemir i tako se upoznali s drugim drutvima to su ivjela na vaoj razini razumijevanja s drutvima agresivnim, oholim, ustraenim. I ba kao djeca, to i jeste, tukli ste se bez kraja i konca. Ali Drugi... to je s njima? Oni su vam kazna. Kazna zbog ega? Zato to smo vodili ratove? Ne. Zato to ste ukrali besmrtnost.

 Ukrali besmrtnost? Stekli smo je vlastitim trudom. Nauili smo kako da ljude uinimo besmrtnima. Nekakvim kemikalijama. eljeli smo itavu rasu uiniti besmrtnom... Ja nisam mogao stei besmrtnost. Besmrtnost. Ali oni to nisu mogli otrpjeti. Oni Drugi. I zato su nas napali. Intuitivno je osjetio odmahivanje glavom koje je odavalo neslaganje. To je istina uznastojao je Holman. Uplaili su se da emo, postavi besmrtni, stei silnu mo. Zato su nas napali dok su jo to mogli. Ba kao to su to bili uinili milijun godina prije toga. Unitili su prvu zemljsku meuzvjezdanu civilizaciju i pokuali definitivno zavriti s nama. Bili su ak izazvali na Zemlji ledena doba kako bi bili sigurni da nitko od nas nee preivjeti. Ali mi smo svejedno kroz sve to proli i vratili se zvijezdama. Zato su na nas ponovno udarili. I zbrisali nas. Milostivi Boe, po svemu sudei ja sam posljednji ljudski stvor u svemira Tvoje je poznavanje istine nesavreno. ovjeanstvo je tijekom vremena moglo dosegnuti besmrtnost. Veina se rasa na koncu razvije do toga. Ali vi ste bili nestrpljivi. I ukrali besmrtnost. Zato to smo do nje doli umjetnim sredstvima, kemikalijama? Zar je to kraa? Zato to su kemikalije koje su vama dale besmrtnost vukle porijeklo iz tijela rase koju ste vi nazvali Cvjetnom. I da biste do njih doli, bilo je potrebno ubijati pripadnike tog roda. Holman je razrogaio oi. Kako? Za svakog ovjeka koji je stekao besmrtnost, jedan je Cvjetnog roda morao umrijeti. Mi smo ih ubijali? Te bezazlene, male... Glas mu je zamro Da bi ovjeanstvo steklo rasnu besmrtnost, bilo je potrebno izvriti rasno umorstvo nad Cvjetnim rodom. Holman je uo rijei no svijest mu je bila tupa; pokuavala se skupiti do nepropusnosti i istisnuti stvarnost. To je razlog zbog kojega su Drugi navalili. To je razlog zbog kojega su vas napali ranije, za vaeg prvog irenja meu zvijezde. Pronali ste jo jednu rasu obdarenu istim tvarima besmrtnosti. Doveli ste njene pripadnike u laboratorije i poeli ih sistematski ubijati. Drugi su vas tada u tome sprijeili. Onda su vam se ipak smilovali i dopustili da nekolicina preivjelih zaostane na Zemlji. To to su izazvali ledeno doba bilo je usluga, time vas nisu eljeli omesti ve ubrzati va ponovni razvoj do civilizacije. Nadali su se da biste se mogli razviti u neto bolje. Ali kada ste jo jednom doli u zgodu da steknete besmrtnost, ponovno ste je zgrabili, ne obazirui se na cijenu, zaboravljajui vlastita mjerila udorea. I tako su Drugi zakljuili da vas je potrebno istrijebiti. I ba nam nijedna rasa u itavom svemiru nije htjela pomoi ? A zato bi ? Dakle, grijeh je ako mi ubijamo, ali je sasvim u redu da nas Drugi istrijebe. Nitko nije govorio o tome to je pravo a to krivo. Ja sam ti samo rekao istinu. Oni e nas ubiti sve do posljednjega. Od vas je preostao jo samo jedan. Te su rijei bljesnule kroz Holmanovu svijest. Ja sam taj jedini... taj posljednji? Odgovora nije bilo. Sad je bio sam. Potpuno sam. Ako se izuzmu oni koji su ga slijedili. Bjei do Sotone: O, Sotono, hoe li me skrili? A Bog e rei: O, ovjee greni, samo idi njojzi, Ba na taj dan.

Holman je sjedio u zgromljenoj tiini sve dok se Sunev sustav nije skupio u toku da bi se umijeao u velianstvenu panoramu zvijezda to su tekle kroz vjenu svemirsku no. Brod je jurio sve dalje, na svoj elektroniki nain osjeajui Holmanovu krivicu i njegov jad. Umorstvom do besmrtnosti, ponovio je Holman u sebi nebrojeno puta. Umorstvom jedne rase do besmrtnosti druge. I on je sam sastavni dio toga! I on je to branio, pa ak i sam za nagradu traio besmrtnost. Borio se za to itav ivot, i ubijao zato da se sam ne bi morao suoiti sa smru. Sjedio je tako okruen mainerijom koja se sama popravljala, sjedio odjeven u srebrenu uniformu, povezan s tisuama automatskih sustava koji su ga hranili, utopljavali, upravljali dovodom zraka, nadgledali krvotok, vjebali mu miie ultrazvunim vibratorima, ubrizgavali u nj vitamine, stapali njegovu svijest s bestrasnim mozgom broda, odravali mu tijelo preplanulim i ustrim, reflekse otrijima od brtve. Sjedio je tako slijep za sve oko sebe, vidnog polja suenog na uas ijem je stvaranju pripomogao. Naravno, ne svjesno, ali za Holmana je to bilo utoliko gore. Borio se a da nije ni znao za to se to bori. Borio se a da se nije ak ni upitao. Sve udo ljudske domiljatosti, sve najdublje tenje njegove due, sve se to usredotoilo na umorstvo itave rase. Napokon je postao svjestan sumanutog raunarovog zujanja i bljeskanja. Sto je bilo? TRAI SE ZAPOVIJED O KURSU. Sto to mijenja na stvari? Cemu dalje bjeati? TVOJA JE DUNOST DA SAUVA VLASTITU OSOBU DOK TI SE NE ZAPOVIJEDI SUPROTNO. Holman je zauo vlastiti smijeh. Zapovijedi? A tko da mi zapovijedi? Nitko nije ostao. TO JE NEDOKAZANA PRETPOSTAVKA. Od rata su protekle milijarde godina rekao je Holman. Zavrio je jo prije mnogo eona. U tom je ratu izginulo ovjeanstvo. Zemlja vie ne postoji. Sunce se pretvorilo u bijelog patuljka. Mi smo anakronizam, i ti i ja... I ISPRAVNO SE KAE ATAVIZAM. Doavola i to kako se kae! elim da sve svri. Umoran sam. PREDATI SE NEPRIJATELJU DOK JOS NISU ISCRPLJENA SVA SREDSTVA OBRANE PREDSTAVLJA KRIVINO DJELO IZDAJE. Onda me strijeljaj kao izdajicu. Tako mi je svejedno kako u zavriti. SISTEMI OVOG BRODA NE POSJEDUJU SPOSOBNOST DA TI NANESU ZLO. Onda u redu, onda prestanimo bjeati. Kad jednom stanemo, Drugi e nas vrlo brzo pronai. Znat e oni to im je initi. BROD NE MOZE NAMJERNO DOPUSTITI SEBI DA PADNE U RUKE NEPRIJATELJU. Zar mi uskrauje poslunost? OVAJ JE BROD PROGRAMIRAN TAKO DA PROTIV NEPRIJATELJA BUDE MAKSIMALNO DJELOTVORAN. ORUANI SISTEMI NE PREDAJU SE DOBROVOLJNO. Doavola, ja nisam oruani sistem, ja sam ovjek! OVAJ ORUANI SISTEM SADRAVA I ZIVOG PILOTA. ON JE PROJEKTIRAN TAKO DA NJIME UPRAVLJA LJUDSKO BICE. TI SI INTEGRALNI DIO TOG SISTEMA. O, proklet bio... Onda u se ubiti. To si elio? Ispruio je ruku prema komandnim ploama isped sebe. Bilo bi vrlo jednostavno runo zavrnuti dotok zraka ili otvoriti zranu komoru ili ak upaliti brodske naboje za samounitenje. Holman je meutim otkrio da se ne moe ni mrdnuti rukama. Nije

mogao ak ni sjediti uspravno. Svalio se natrag u ojastuenu mekou svog naslonjaa i bijesno se zapiljio u ekran raunara. MEHANIZMI ZA SAMOZASTITU POSJEDUJU I SPOSOBNOST SPREAVANJA LJUDSKE KOMPONENTE SISTEMA DA NE POINI KAKVO NERAZUMNO DJELO. Zatim slijed kljocaja i mirkanja pa: U NEDOSTATKU ODREENIH NALOGA O KURSU PLOVIT E SE U REIMU NASUMINOG IZBJEGAVANJA. Usprkos najilavijem otporu, Holman je osjetio kako tone u duboki san. Polako, polako, sve je blijedjelo, dok ga nije progutala tama. , Bjei do zvijezda: O, zvijezde hoete me skriti? A Gospodin ree: O, ovjee greni, i zvijezde e s neba padat Ba u taj dan. Dok je Holman spavao, brod je jezdio brzinom bliskom svjetlosnoj nekakvim bezglavnim, besmislenim kursom, opisujui petlje kroz galaksije, sijevajui kroz eone. Kad su raunarova sondiranja Holmanovog podsvjesnog svijeta utvrdila da je sad sve sigurno, zapovijedio je kriogenim sistemima da probude pilota. Zamirkao je i onda se polako uspravio u naslonjau. PODSVJESNI INDIKATORI UPUUJU DA JE PROAO VAL IRACIONALNOSTI. Holman nije rekao nita. POSTAO SI RTVOM EMOTIVNOG SOKA. A sad je to emotivni bol... ustrajna, kronina, neizljeiva bolest koja e me ubiti prije ili kasnije. Ali ne brini, neu se ubiti sam, to sam ve prerastao. A neu uiniti niti ita to bi tebi moglo nanijeti tetu. NALOZENI KURS? Slegnuo je ramenima Da vidimo kakav je svijet vani. Holman je izotrio vanjske videoekrane. Poprilino se izmijenilo rekao je zbunjeno. Nebo vie nije crno; kao da je pomalo sivkasto ba kao u prvo svitanje zore... NALOZENI KURS? Duboko je udahnuo. Daj da potraimo neki planet gdje su stanovnici premladi a da bi uli za ljude i previe neduni da bi brinuli o smrti. PRIMITIVNA CIVILIZACIJA. SKENERI TAKVA DRUTVA MOGU DETEKTIRATI TEK IZ VEOMA VELIKE BLIZINE. O.K. Vrijeme je jo jedino to nam je preostalo. Brod je naglo obrnuo kurs i krenuo prema najblioj galaksiji da bi je potom otpoeo rutinski istraivati. Holman je zurio u nebo sav zadivljen. Neto se udno dogaalo. Videoekrani su pokazivali vanjski svijet, automatski pritom ispravljajui doplerovski pomak izazvan golemom brzinom broda. Za Holmana je to bilo kao da gleda ubrzani film o kozmolokoj evoluciji. Galaksije kao da bi upuzale u vidno polje, ti mamutski zvjezdani otoci, i pritom esto prilazile jedna drugoj dovoljno blizu da se sraze. Gledao je kako magloviti krakovi orijake spirale neujno prosijecaju rijetku prostornu mreicu velike jajolike galaksije. Vidio je kako dvije spirale prodiru jedna u drugu, kako se njihov rijetki plin zagrijava do intenzivnog modrila da bi naposlijetku ieznuo u ultraljubiastom. I za sve to vrijeme, neko crno nebo postajalo je sve svjetlije i svjetlije. Jesi li to pronaao? rastreseno je upitao raunar i dalje zurei u vanjski prizor. Nee nai nikoga. Holmanu se ukrutilo itavo tijelo. Zabune nije moglo biti: Drugi. Nijedna rasa i nigdje nee te zatititi. Za to emo se pobrinuti.

Ti si sam i sam e biti sve dok te smrt ne oslobodi i tako ti pusti da se pridrui svojim suplemenicima. Njihovi glasovi u njegovoj glavi odzvanjali su studenim gnjevom. Neumoljivom mrnjom, kozmikom i vjenom. Ali zato ba mene? Ta ja sam tek jedincati ovjek. Kakvo bih ja zlo mogao poiniti? Ti si ljudski stvor. Ti si proklet. Od roda ubojica. Vaa je kazna istrebljenje. Ali ja nisam Besmrtnik. Besmrtnika nikad nisam ni vidio. Nisam znao ni ono o Cvjetnome rodu. Naprosto sam izvravao nareenja. Potpuno istrebljenje. itavog ovjeanstva itavog. Sudac i porota, sve u jednom. A i krvnik. U redu..: uhvati me ako moe! Ako ste tako moni, i ako vam toliko znai to da izbriete i posljednjeg jedincatog ovjeka u svemiru, dajte, uhvatite me ako moete! Samo naprijed. Ti nema pravo da se opire. Tvoj je rod opak. I svi to moraju platiti smru. I ti nam ne moe utei. Nije me briga to smo uinili. Jasno? Nije me briga! Krivo ili pravo, sve to nije vano. Ja nisam nita poinio. I neu prihvatiti vau osudu za neto to nisam uinio. To ne mijenja nita na stvari. Moe bjeati i do kraja svemira a nee nam umai. Prisilio si nas da napustimo na vremenski kontinuum. Nikada se vie neemo moi vratiti na svoje zaviajne planete. Ne preostaje nam drugo nego da te hajkamo. Prije ili kasnije tvoja e mainerija zakazati. Ne moe vjeno bjeati. Misli su se prekinule, no Holman ih je i nadalje osjeao, i nadalje intuitivno utio da ga slijede. Ne mogu vjeno bjeati ponovio je Holman sebi u bradu. Doavola, mogu bar pokuati. Ponovno je pogledao na vanjske videoekrane i najednom shvatio pravo znaenje rijei vjeno. Galaksije su se sada skupljale u grozdove, ruile se jedna prema drugoj kao da kliu niz nekakvu orijaku, nevidljivu kosinu. Svemir se jo pred mnogo eona prestao iriti, najednom je shvatio Holman. Sada se stee, ponovno se skuplja. Sve se zavrava! Nasmijao se. Stigli smo do kraja. Ljudski rod i Drugi zajedno. Idu prema krajnjem i potpunom kraju svega. Koliko jo? upitao je raunar. Koliko nam jo preostaje? Raunarova su svjetla bljesnula jedanput, dvaput i potom se smraila. Videoekran je zamro. Holman se zapiljio u mainu. Ogledao se po kabini. Jedan za drugim, vanjski bi ekrani zatreperili, izbrazdali se smetnjama, posrnuli i zatim se migajui ugasili. Oni zaposijedaju brod! Posluivi se i posljednjim gramom volje to je u njemu jo bila preostala, Holman je usredotoio panju na generatore i motore. To je bio najvaniji dio, onaj kljuni sistem koji e odrediti pobjedu ili poraz. Brod se mora nastaviti kretati! Pogledao je ploe s instrumentima no njihova je blaga luminoznost

trnula, tonui u tamu. I disanje se otealo. A kao da su prestali raditi i ureaji za grijanje. Holman je osjeao kako mu ivotna toplina otjee kroz inertnu kovinsku trupinu broda na samrti. Strojevi su, meutim, i dalje kuckali. Brod je i dalje jezdio kroz prostor i vrijeme, srljao na sastanak s beskonanim. Predaj se. Za nekoliko e asaka biti mrtav. Odustani od toga suludog bjeanja i umri u miru. Brod se divlje zatresao. Sto to sada s njim rade: Predaj se! Nosite se doavola! obrecnuo se Holman. Dokle god budem disao, svaki u dah upotrijebiti protiv vas. Ne moe pobjei. Ali sad je Holman ve osjeao kako u brod prodire toplina. Intuitivno je osjeao bolni vanjski bljesak dok su milijarde galaksija srljale jedna prema drugoj, ruei se prema toki kataklizme, jedincatoj u prostoru i vremenu. Jo malo pa gotovo! povikao je. Jo malo i kraj. I vi ste izgubili! ovjeanstvo jo ivi, unato svemu to ste protiv njega pokrenuli. I sve ljudsko: i dobro i loe, umorstva i glazba, ratovi i gradovi i sve to je ikad bilo nae, itava rasa od poetka vremena do njegova kraja... sve je to zakljuano ovdje u mojoj glavi. I ja sam jo tu. ujete li me? Ja sam jo tu! Od Drugih ni glasa. Holman je osjeao velianstveno gromorenje uokolo broda, nalik na daleku grmljavinu. Kraj svijeta. Kraj svega i svakoga. Zavrili smo nerijeeno. ovjeanstvo je izdralo sve do posljednje sekunde. A ako iza ovog svemira slijedi neki drugi, moda se i u njemu za nas ponovno nae mjesta. Zar nije da se nasmije? I tako je doao kraj svijeta. Ne u bijednom mrcanju ve u grmljavini trijumfa.
Preveo Predrag Raos Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

ALAN DEAN FOSTER

Vozi ofenzivno
Why Johnny Can't Speed
Dragi gospodine i gospoo Merwin: Bolna mi je dunost obavijestiti Vas kako je Va sin, Robert L. Merwin, ubijen u putnikom sukobu na junom dijelu auto-puta za San Diego, u blizini drugog skretanja za Irvine Ranch, okrug Orange. Iz onog to su nai procjenjivai mogli rekonstruirati, mladi se Robert oito sukobio oko promjene trake sa crnim Caddyjem Marauderom General Motorsa. Nisam doznao ni za kakvo krenja sjevernoamerikog prometnog zakonika, ali obavijestit u Vas ukoliko bi se neko otkrilo. Obavlja se uobiajena istraga. Ovo drugo vozilo upleteno u sukob poznato je policiji okruga Orange. Njegov vlasnik je ispitan ali nije zadran. Detalji i pojedinosti su prikljueni. Molim prthratite moje osobne izraze suuti. Iskreno Va, GEORGE WlLSON ANGEL ef, odjel Juna Kalifornija prometna policija kalijornijskog okruja Priklj.: 1 izv. nesr. 1 izv. mrtv.

RANK Merwin sloi pismo, vrati ga u omotnicu i poloi na rub stalka lampe, pokraj radija. Drao je enu malo vre. Njeno je jecanje postalo manje histerino, sad kad je strani poetni ok poneto

uminuo. Svoje vlastito emocije uspio je prilino dobro drati na uzdi, ali on je vozio podrujem Los Angelesa nekih dvadeset godina i prema tome bio i vri. Kad je konano opet progovorio, u glasu mu je bila isto toliko gorine koliko i tuge. Jezu, Myrt, o, jezu. Spustio ju je na veliki bijeli kau, otiao do sredine sobe i zastao tamo, sa akama koje su se stiskale i otvarale, iza lea. Istkane are na podu sasvim su mu zaokupile panju. Prokletstvo, Myrtle, rekao sam mu! Rekao sam mu! Gledaj, sine, ako inzistira da sam vozi sve do Diega, barem uzmi pontiac! Imaj malo razuma! Rekao sam mu! Ne znam to je to s klincima ovih dana, mila. Pomislila bi da e me posluati bar ovaj jedan put, je li? Mene, koji sam jednom vozio sve od Indianapolisa do L. A. i bio izazvan samo dvaput na tom putu samo dvaput, Myrt, ali ne, on je morao biti velika gubica! Sluaj, tata. Ovo je neto to ja moram napraviti sam. Mojim vlastitim kolima, kae on meni! Znao sam da e imati nevolja u tom volkswagenu. A esto sam mu to i govorio. Ali ne, sve to je mogao smisliti da mi kae bilo je, Stari, najgore to se moe dogoditi je da moram izmanevrirati neka kola, tono? Vidio si kako ta buba ulazi u zavoje, zar nisi, ha? A ako upadnem u neku eu frku, svaki VW na cesti je zakletvom obavezan da me podri u veini sukoba, barem. Sto da kae takvom klincu, Myrt? Kako da ga dosegne? Lice mu je izraavalo krajnju zbunjenost. Plakanje njegove ene smanjilo se do pokoje suze. Tapkala se oko oiju jednom od njegovih starih maramica. Ni ja ne znam, dragi. Jo uvijek ne razumijem zato je morao voziti tamo dolje. Zato nije mogao uzeti trans, Frank? Zato? O, zna ti zato. to bi njegovi prijatelji rekli? Eno Bobby Merwin, previe uplaen da vozi svoju vlastitu pilu, i takvo smee. Njegov je sarkazam postajao otriji. Jo uvijek je osjeao da se mora dokazati kao mukarac, idiot! Ve je solirao na auto-putevima... zato je osjeao potrebu da proba putovanje preko cijele zemlje? Ma prokletstvo, ako je ve morao pokazati svoju petlju, zato nije mogao to uiniti u velikim kolima? Cak ni VW raen po narudbi ne moe ponijeti mnogo toga. A povrh svega, pomislila bi da ima razuma kloniti se takvih prepirki? Imao je Vozaki Trening! Tko je ikada uo za VW koji raspravlja o poziciji sa cadom marauderom, nita manje! Gdje su bili njegovi prijatelji, ha? Upozorio sam ga na te lake dijelove odavde do Diega, gdje je promet rijedak, pomo je dalje nego se uje zvuk trube, a neki te manijak moe iznenaditi sa ulaza na auto-put! Zastane da povrati dah, otie nazad do stalka lampe i podigne pismo. Upoznat sa sadrajem, ovaj ga put samo nakratko preleti. Prui ga eni, ali ona odbije, pa ga on vrati na stalak. Zna to sada moram uiniti, pretpostavljam? Ona kimne, mrui. Bob je nosio taj dar nekom prijatelju u Diego. Ja sam obavezan pobrinuti se da se to isporui. Ona ga odozgo pogleda, bez mnogo nade. Znala je Franku. Pretpostavljam da ne... On odmahne glavom. Izraz lica mu je bio njean, ali vrst. Ne, mila. Ja ga sam nosim. Odbijam ga poslati, a sigurno se neu voziti transom. Ne nakon svih ovih godina. Ne, idem dolje na isti nain na koji je Bob iao, istim putem. Ipak, prvo u dati da mi srede J. J. Ona tupo pogleda naokolo, nervozno cupkajui fini pokriva na kauu. Pretpostavljam da e ga barem odvesti... Hectoru? Sigurno. Usprkos njegovim cijenama, prokleto je vrijedan novca. Najbolji mehaniar u okolini. Uivam obavljati poslove s njim. Tada znam da dobivam punu vrijednost svog kredita. Ne bismo mogli da ja sad idem negdje drugdje je li? Ne bismo eljeli da on dobije ideju kako mi imamo predrasuda ili tako neto. Idem kod njega, o, ve pet

godina. Skoro sam zaboravio to je on... * * * Idete sve dolje do Diega, ha, gospodine Merwin? ree ilavi chicano. Pokuavao je obrisati neto od masti sa svojih ruku. Prljava krpa koju je upotrebljavao ve se inila nasposobnom da skine ita vie ljepljive plavo-crne prljavtine. Je. Pa e razumjeti, Hectore, kad kaem da J. J. mora biti u tiptop-formi. Ciertamente! 'Oete li otvoriti, molim vas? Frank kimne i krene do mjesta gdje je J. J. stajao, odmah unutar dignute reetke na ulazu u veliku, garau. Sklizne u duboku udubinu vozakog koljkastog sjedita, okrene tri kljua na kombinacijskom paljenju i onda stisne dugme za otputanje haube. Cim se poklopac poeo dizati, on izae, ostavljajui kljueve u poloaju ukljueno. Hector se ve nagnuo nad elektranom kola, napeto zurei unutra. Pa, gospodine Merwin, iz onoga to mogu vidjeti, va je stroj u odlinom stanju, da, odlinom! elite da napunim? Frank kimne bez rijei. Nije bio nimalo iznenaen mehaniarevim brzim pregledom stroja. Poslije svega, otkako ga je kupio. J.J.-u se poklanjala najbolja profesionalna panja. Hector ga ni ne pogleda kad se dade na skidanje zatitnih ploa iznad 0-70-kalibarca na desnoj strani. Ako smijem pitati, kako planirate ii? Frank je izvadio veliku lulu mecrschaum i nabijao je duhanom. Ii u niz Burbank do auto-puta San Diego i tamo se popeti. Bilo bi malo bre popeti se na Venturu, ali na putu ove duine tako malo uteenog vremena mogli bi se zanemariti, a ne vidim svrhe da se borim na raskru. Hector kimne odobravajui. Prilino mudro. Znate, gospodine Merwin, imate dvije prilino loe dionice na tom putu. Vrlo nesigurne. itao sam... o vaem sinu. ao mi je. Jornada de la muerte na kraju dolazi svima nama. Frank zastane palei lulu. Nije se moglo pomoi ree on stisnuto. Bob nije shvatio to... u to ulazi, to je sve. Ja i sebe krivim, ali to sam mogao uiniti? Bilo mu je osamnaest godina i po zakonu nije bilo nieg to sam ja mogao uiniti da ga zadrim. Jednostavno je na sebe uzeo vie nego to je mogao drati. Jedan od Hectorovih pomonih mehaniara dokotrlja velika kolica s municijom. Hector mu mahne da se makne i sam se pozabavi punjenjem. Frank je cijenio tu gestu. Cad, je li? Da naginjao se preko mehaniarevog ramena, da bolje moe pratiti proces punjenja. Nikad ne moe znati to e moda sam morati na cesti raditi. Sto mi daje? Trenutne ili kumulativne? Mijeano. Hector zalupi poklopac punjake kutije na tekom mitraljezu. Poklopac kljocne, zakljuavi se. Hector se odmakne da dohvati male, zakrivljene ljestve; dokotrlja ih do kola. Na vrhu pone provjeravati, po narudbi izraeni, krovni tornji. Oba, izmjenina paljba. Istina, skuplje je, ali, ipak, kola vaeg sina je unitio marauder. Crni? Da, to je tono, ree Frank, samo blago iznenaen. Kako ste otkrili? O, u ovom zanatu brzo se prouje. Vjerujem da znam ba za to vozilo. Koliko sam razumio, vlasnik sam radi dosta toga. S tim se teko petljati, gospodine Merwin. Da li ste moda razmiljali o... Frank slegne ramenima, pogleda na drugu stranu. Nikad ne zna na koga e na cesti naletjeti ovih dana, Hectore. Ja nikad nisam bio onaj koji bjei od dvoboja. Nisam to ni mislio kazati. Svi mi znamo va vozaki borbeni dosije, gospodine Marwin. Nema ba puno asova koji ive u Dolini.

On znaajno pokae na bok kola. Jedanaest je silueta bilo tamo otisnuto. etiri srednje, etiri malene ludi ljudi. S petljom, ali ludi. Dvoja sportska kola klinci Jag i Vet, koliko se sjeao. Nasmijei se prisjeajui se. Brzina nije sve. I jedan veliki zlatni otisak. Njeno prijee rukom preko njega. Taj veliki zlatni, tu bebicu, skinuo je na legendarnoj vonji iz Indianapolisa, tamo '83. ne, '82. Imperial je bio estok, a, suoimo se s tim, on je bio vraki sretan, premlad da zna ita bolje. Hici koji se odbijaju uvijek su imali malo vjerojatnosti za pogodak, ali do vraga, svatko moe gaati gume! Tako je mislio prije dvadesetak godina. Sada je znao bolje zar ne? Pitao se da li je i Bob pokuao neto jednako bezumno. Da, pa, pazite na sebe, gospodine Merwin. Marauder je loa vijest i ravno iz tvornice. Odgovarajue obraen, moe nositi toliko toga i da se dohvati sa busnjaom greyhound. Ne brini za mene, Hectore. Ja mogu paziti na sebe. Provjeravao je najlonsku oplatu na stranjim gumama. Osim toga, J.J. ima nekoliko svojih iznenaenja! Vani je ve bilo toplo, ak i u pet ujutro. Vremenski ured je prognozirao najviu dnevnu temperaturu od 39C u centru L.A. Vei dio toga e izbjei, ali ak i s kontrolom zraka i klima-ureajem stvari mogu postati vrele. On ukljui rashladni ureaj dok je izvlaio plavu limuzinu iz garae, stavljao mjenja u vonju i kotrljao se glavnoj burbankoj prometnici. Jo uvijek je bilo prerano za pravu picu i on je imao malo drutva na sporednoj cesti dok se kretao pokraj bulevara Van Nuys prema prilazu Sepulveda. Kod semafora je jedan rambler bio spor u polasku pri promjeni svjetla. On mu jednom zatrubi i isprepadani voza tog vozila, uoljivo oznaenog kao neutralno, uurba se da mu se makne s puta. Teoretski su sva kola na povrinskim ulicama bila jednaka. Ali su neka bila jednakija od drugih. Prilaz Sepulveda bio je odlian za ulaenje u cestovnu mreu iz jo nekih razloga, a ne samo zato to je to bio laki nain da se proe kroz raskre Ventura. Umjesto da ide uzbrdo, kao veina prilaza, ovaj je omoguavao vozau da se spusti niz visoko brdo. To je dozvoljavalo starijim kolima da lako dobiju dosta vrijednog ubrzanja, a isto tako je vozau davalo pregled nad prometnom situacijom ispod njega. Proao je putniko parkiralite kod stanice Kesfer Trans. Upravo se poelo puniti, kako su pasivniji putnici parkirali svoja osobna vozila da bi krenuli javnim prijevozom. On osjeti nalet prezira, uobiajenu reakciju nezavisnog automobilista prema mekonogim vozaima koji voljno odbacuju svoju vozaku slobodu zbog naguravanja i guvanja u mastranzitmrei. Kakva to osoba treba biti, pitao se po n-ti put, da zamijeni svoje uroeno pravo za priprostu sigurnost konzerve sardina? Ova zemlja sigurno gubi kimu. On brino zatrese glavom dok mu je izvjebano oko odmjeravalo promjenljivu situaciju ispod sebe. Masovni prijevoz je zahtijevao i jo uvijek zahtijeva dosta novca. Jedan od naina na koji su zabrinute vlade (to znai one najindustrijaliziranijih, najrazvijenijih zemalja) dobavljale neophodne svote bio je da smanje skupe motorizirane snage potrebne da upravljaju rasprostrtom mreom auto-puteva. Kako su se smanjenja poveavala, postepeno je, meu preostalim prezaposlenim patrolama, prihvaen obiaj da dozvole samim vozaima sreivanje njihovih vlastitih svaa. Ovaj je obiaj dobio konani oblik kad je '79. Vrhovni sud donio slavnu odluku Briyer protiv Matthewsa i Drave Texas, u kojoj je odlueno da su svi pokuaji upravljanja meudravnim, neprestanim prometom direktno krenje Prvog amandmana. Svaki automobilist koji se nije osjeao doraslim potencijalnim sukobima dobio je sigurnu, tihu mogunost prijevoza u novim Mastransmreama, od kojih je veina ila sredinom i stranama poznatih auto-puteva, visoko iznad mahnitog prometa. Dobrobiti su bile trenutne.

Manje zagaenja, ak i od finih turbinsko-parno-elektrinih strojeva privatnih automobila, kraj problemima s parkiranjem u centrima velikih gradova i jo vie. Po prvi put od svojih poetaka, auto-putevi su, ak i u pici, postali pogodni za brzine bliske onima koje su njihovi graditelji zamislili. A psihijatri su poeli preporuivati vonju kao odlinu terapiju za osobe s nasilnim ili ak ubojstvenim nagonima. Bilo ih je nekoliko koji su vikali protiv nastalog umnoavanja uvjeravajuih sprava kod snanih automobila. Neki su smijeni ljudi ak govorili o trci u naoruanju meu proizvoaima automobila. Njemaka su kola napravila najvee prodore na strana trita. Oklopna oplata, neprobojna staklolegura, izvrsno naoruanje kako su inae ti luaci oekivali od pristojnog ovjeka da Vozi sa Samopouzdanjem? On pojaa rad stroja i frizirana limuzina zaurla niz prilaz, hvatajui nepotreban, ali impresivan zalet. Frank je oduvijek vjerovao u agresivni ulazak. Odmah im pokai svoj stav ili e te do kraja pregaziti. Ta taktika jedva da je bila potrebna u ovom trenutku samo su dvoja kola bila u njegovoj ulaznoj situaciji, i jedna i druga u dvije dalje trake. On se polako prebaci dok nije bio iz njih, paljivo gledajui na unutranji i bone retrovizore zbog drugih koji bi brzo stizali. Trake iza njih su bile iste i on nije imao problema u dolaenju do etvrte, pretposljednje trake. Tu je sigurnije. Dosta prostora za borbene tipove da prou sa obje strane, a on je mogao odravati pristojnu brzinu, a da se ne utrkuje s dragsterima. On ubrza. J.J. do neusiljenih sedamdesetpet milja na sat, namjesti se za dugotrajnu vonju. Uoio je samo dvije olupine dok je glatko brzao kroz Prolaz Sepulveda otprilike normalno za ovako rano doba dana. Helikranske posade vjerojatno su se smjenjivale pa e ove olupine leati malo dulje nego u neko drugo, prometnije doba dana. Prvi je sukob vidio kad je doao do prometnih prilaza Wilshireu. Dva su malena nespretno izravnavala raune. Sporu je traku zauzimala toyota s etvornim vratima. Honda kupe, vano sopui da postigne brzinu na uzbrdici, ue s prilaza na lo poloaj. Jedan ili drugi trebao je usporiti za uspjean ulazak i limuzina, imajui bolji poloaj, razumljivo odbije. Umjesto da vozi jednostavno, honda zadri svoju brzinu prilaenja i ispali nenadanu salvu iz svog malog kalibar 0.25, prosudi Frank okretnog mitraljeza na prozoru. Limuzina na trenutak ludo zakrivuda, kako je voza, iznenaen, na nekoliko sekundi izgubio kontrolu. Tada se ispravi i ponovo zauzme svoj raniji stav. Frank i kola iza njega uspore dajui borcima dovoljno prostora na trakama, kako bi mogli manevrirati. Oklopljeno je staklo podnosilo napad i limuzina pone uzvraati vatru otprilike jednako, standardna tvornika oprema, ocijeni on. Ve su stizali do kraja ulazne trake. Oajniki, odbijajui da dovri sukob, kupe otro skrene prema nosu limuzine. Vlasnik limuzine lagano skrene u drugu traku i onda naglo presijee natrag. Pod tim je kutem njegov desni mitraljez izravno gaao u kupe. Glasni prasak oglasi unitenu gumu. Uz kratki, skoro usporeni udar, kupe pogodi ogradu i prevrne se iz vidika. Na svom je unutranjem retrovizoru Frank mogao vidjeti upravo prvih nekoliko dimova kad je profijuknuo pokraj tog mjesta. Sad je borba bila zavrena, Frank ponovo stisne gas do daske, dobacujui pobjednikom vozau brzi pozdrav. Taj je bio uzvraen pristojno. Uzimajui u obzir njegovu ogranienu opremu, frajer je uradio vrlo dobro. Lako je sredio taj kupe, ali bi manevar bio beskoristan protiv veih kola. Frankovih, na primjer. Ipak, vozai malih kola su bili poseban soj i esto su nadoknaivali svoj nedostatak snage, stroja i vatre istom petljom. Jo uvijek je religiozno gledao Dona Railmana i njegov supersub na Tele rano nedjeljom ujutro, ak i ako mu je gledanost jako opala od prole sezone. Isto tako, nikada nee zaboraviti kad je Tjedni Caripperov Teleprirunik napravio specijalnu emisiju o jednom Mighty Miteu, runo obraenom, sputenom, sa protutenkovskim topom Webcor mudro skrivenim sprijeda ispod haube. Ne, nije se isplatilo uzimati malena kola, ak ni polukola, previe olako.

Proao je raskre Santa Monica bez nevolja. U stvari, jedino to je podsjealo na sukob, na dionici kroz L.A, dogodilo se nekoliko minuta kasnije, dok je jurio pokraj prilaza Podmeunarodnom Aerodromu Los Angeles. Nova vet sva sjajna i zlatna, stvorila se iza njega. Tu je i ostala, vozei mu uz rep. To je samo po sebi bilo borbena provokacija. Mogao je jasno vidjeti vozaa mlada djevojka, vjerojatno oko osamnaest. Otprilike Bobove starosti, pomisli on osjetljivo. Nema sumnje, dragi tata joj kupio bombu. Ona mu zatrubi otro, inzistirajue. On ne obrati panju. Lako ga je mogla proi s bilo koje strane. Umjesto toga, ona ispali rafal svijetleih metaka preko njegove stranje platforme. Kad ju je on odluno nastavio ignorirati, ona se naduri i doveze uz njega. Kikoui se, dobaci mu nepristojnu gestu koju ak ni njegov ne-tako-arhaian um nije mogao prepoznati. On estoko trzne volanom, pa se vrati. Njen bahati izraz odmah nestane, da bi ga zamijenio izraz straha. Kad je vidjela da je to tek njegova finta, ponovo se nasmijei, premda mnogo manje arogantno, i jurne naprijed s dobrih sto milja na sat. Glupoj klinki bilo bi bolje da pazi ne svoje manire, nee doivjeti da napravi 20.000 milja. Moda joj je trebao dati lekciju, spaliti gumu. O, eto. Imao je jo dugo voziti. Neka se netko drugi igra uitelja. Postao je tih i paljiv kad je napustio Santa Anu i uao na podruje Irvinea. Ovdje je bilo malo putnikog prometa i samo nekoliko kupaa ovako rano. Vidio je samo jedna kola iz cadove klase, a to je bio stari, uti thunderhood. Nije bio siguran da li da bude razoaran ili da mu bude lake kad je skrenuo u odmorite San Clemente na doruak. Mogao je jesti kod kue, ali mu je bilo drae da sklizne vani i ne probudi Myrtle. Uzeo je par jaja, neto tosta i marmelade, i uivao u pogledu na Pacifik preko svoje kave, usprkos niskim oblacima koji su se dokotrljavali zadnjih dvadeset minuta. Nadao se da nee padati kia, ak i ako e presjei vruinu. Vrijeme je bilo jedan od razloga zbog kojih je izbjegavao sigurnije, ali due, pustinjske puteve. Prognozirali su grmljavinske pljuskove u unutranjosti, a ak i najbolji taktiki voza moe biti pobijeen u jakom pljusku. Drae su mu bile situacije u kojima je njegov talent mogao operirati bez komplikacija koje bi mu poeljela priroda. Nekoliko toplih kapi, debelih i tekih, pogodi ga dok je naputao zalogajnicu. Postalo je mnogo mranije, a vlanost je bila estoka. Ipak, Irvine je sada bio iza njega. Najbolje brzo stii do Diega i doi kui prije mraka. Imao je tek, policijski dobro osigurane, trake Camp Pendletona pred sobom, pa onda skoro opustjeli Oceanside do puta La Jolla, prije nego to uleti u bilo kakav pravi promet. Nasuprot ranim predvianjima, stanovnitvo Kalifornije proirilo se prema unutranjosti, umjesto uzdu, uglavnom od vlade posjedovane, obale. Da je imao razuma, pa kupio onih sto akri kraj pustinje Mojave, prije nego to je aerodrom doao tamo... Slijeva je mogao vidjeti staru Predsjedniku palau kako se sjaji na svom samotnom brdu. Mahne nostalgino, pa malo ubrza dok se pribliavao pendltonskoj zaobilaznici. Kiica je ostala tako laka da se ak nije ni muio brisaima. Pendleton je proao brzo, a nije imao razloga da se zaustavlja u Oceansideu. Ubrzo je krstario meu valovitim, paperjastim brdima, mekanima u rasprenoj sunevoj svjetlosti. Nekoliko goveda bila su jedina iva bia na vidiku, zajedno s nekoliko velikih vrana koje su iznad njih lijeno kruile u vlanom zraku. Jednom je motociklistiki opor prourlao kraj njega, dugake dvadesetice vlane od rose. Dva tricikla bila su na elu i zaelju opora, ali rune njuke njihovih bestrzajnih mitraljeza bile su pokrivene zbog mogueg pljuska. Nisu su obazirali na njega, tutnjei pokraj sa solidnih devedeset pet milja na sat. Nije imao nikakve elje petljati se s nekom bandom; ne na ovom praznom podruju. Dobar voza moe lako sruiti tri ili etiri velika harley-davidsona ili yamahe, ali jako pokretljivi motori mogu se lako narojiti oko bilo ega manjeg od autobusa ili kola za stanovanje, uveavajui efekt svog lakog naoruanja.

Moda bi mogao kupiti neto zemlje ovdje. Odsutno je zurio u zelenozlatne breuljke, bez naselja i supermarketa. Moda i nije jo jedna Mojave, ali ipak... Otro trubljenje refleksno mu prebaci panju na retrovizore. Prepoznao je tablicu velikog crnog kupea skoro u istom trenutku kad je ustanovio marku i model. Juno si od svog podruja, frajeru, pomisli on mrko. Sake mu vrsto stisnu volan dok je kliznuo na drugu traku. Cad se poravna s njim, pripremajui se za polazak. On tono procijeni trenutak, pa potisne prekida na centralnoj konzoli. Lijevi baca plamena provali u mlazu naranastog plamena. Cad se trne poput oprljenog maeta. U istom trenu, Frank presijee do najdalje trake, ostavljajui to je mogue vei razmak izmeu sebe i velikih kola, ostajui blago ispred njih. Dugaka tamna traka jasno se pokazivala na prednjem kraju kupea, duboki rez na gumi. Sad e cad imati problema ako pokua ikakve nagle pokrete u njegovom pravcu i Frank nije vidio nikakvih problema u odravanju sadanjeg poloaja. Sad je mogao pobjei na prvom izlazu ako se ukae potreba. Aktivirao je krovni tornji, skup dodatak koji je stalno dokazivao svoju vrijednost. Myrtle je htjela izabrati veliki izbaciva granata, ali su je Frank i GM-ov prodava uvjerili da atraktivnost moe biti dobra za impresioniranje susjeda, ali da se na cesti rauna rezultat. Dvostruka pedesetica u tornjiu ekiala je po cadu, odbijajui veliko iverje oklopnog stakla i borbene oplate s njegovog prednjeg kraja. Frank se osjeao samouvjereno dok ga estoka eksplozija nije zloesto zaljuljala i prisilila da u upravljanje ubaci energiju za sluaj nude. Uplaen, on pogleda preko ramena. Hvala bogu za automatske prskae! Stranji dio njegovih kola iznad lijevog kotaa je nestao, isto kao i vei dio stranje platforme. Iskrivljeni, pocrnjeli metal i rastrgana izolacija dimili su se i jeali. Pogled na cad je potvrdio njegove najgore strahove i izlio jo znoja niz kragnu njegove koulje. Nije ni udo da je ovaj marauder stekao takvu reputaciju! Na mjestu standardnih cadovih tekih mitraljeza, iz stranje haube je izvirivao baca raketa Mark IV. Na sreu hitac ga je pogodio pod loim kutem jer bi ostao bez kotaa i njegova manevarska sposobnost bila bi drastino, moda fatalno, smanjena. Napravi S ba na vrijeme. Jo jedna raketa provrita mu pokraj odbojnika. Pedesetice u tornjiu radile su svoj posao, ali to je bilo sporo, presporo! Jo jedan pogodak raketom dovrit e ga, a sad su cadu radili i teki mitraljezi. Paklenski je elio biti u kabini velikog traktora United Truckers kola za stanovanje, visoko iznad betona, s jo jednim vozaem i topnikom na dvostrukim ezdeset-milimetarcima. Pukotina se pojavi na njegovom stranjem prozoru kad su cadovi mitraljezi koncentrirali vatru. Okretao je i uvijao, ubrzavao i usporavao, ne usuujui se dati svom protivniku jo jedan isti hitac onim Markom IV. Sad je prilika, Frank, mali. Sjeti se Salt Lake Cityja! estoko presijee lijevo. Cad presijee desno da bi doao iza njega. U odgovarajuoj sekundi (da, da!) on spusti prekida za sluaj nude. Stranja svjetla za vonju unatrag otpadnu sa J. J-a. U isto vrijeme estoko krramp! baci ga naprijed tako jako da je mogao osjetiti kako mu prekriena orma zagriza u prsa. Borei se oajniki za kontrolu i psujui cijelim putem on lupi u elastiuu sredinju ogradu uz trzaj koji mu je zazveketao zubima, dok su se dva kotaa ludo vrtjela iznad kolnika, a onda skrene sasvim natrag preko pet traka. Borei se cijelim putem protiv neeg razbijenog, on uspije primorati izudaranu limuzinu na umorno zaustavljanje na ljunanom rubu auto-puta. Teko daui razvee sigurnosnu ormu i istetura iz kola hvatajui se za metalni bok. Iza njega, oko etvrt milje niz praznu cestu, gusta perjanica valovitog dima dizala se s gomile iskrivljenog metala, plastike i keramike, proarana jarko naranastim plamenom. Veliki zloesti crni cad je bio sasvim gotov. On jednom zakorakne u tom pravcu, pa zastane, dobivi vrtoglavicu od napora. Niti jedan voza ne bi mogao preivjeti taj pakao. U svom nastojanju da doe iza limuzine, voza cada projurio je barem preko

jedne, a vjerojatno i obje blizinske mine koje je Frank otpustio s mjesta gdje su bili njegovi pokazivai vonje unatrag. Moda je danas osveta bila zastarjela roba, ali se on ipak osjeao razvedreno. A Myrtle bi se na poetku mogla i aliti, ali je on prokleto dobro znao da e u sebi biti zadovoljna. Postao je svjestan da mu neto mokro curi niz obraz, vie nego je moglo doi s neba koje je mjestimino prokapljivalo. Ruka mu je rekla da mu nedostaje komad lijevog uha. Krv je mrljala njegovu dobru vozaku bluzu. On maramicom odsutno potapka rez. Njegovo stranje staklo mora da je nestalo u zadnjoj moguoj minuti. Jedan je pogled to potvrdio, pokazujui dvije uredne rupe i treu sumnjivu na stranjem prozoru. Umm. Imao je tekih situacija i ranije a ova je bila vrijedna toga. Barem e se jedna tablica poloiti na Bobov grob. On uzdahne. Bolje da se zaustavi u Carlsbadu i dade da mu se pobrinu za uho. Prokletstvo, da je samo taj momak obratio neto panje na Vozako obrazovanje. Osamnaest godina star, a nikad nije nauio ono to je njegov stari znao godinama. Budi siguran. Vozi ofenzivno.
Preveo Vlatko Juri-Koki Objavljeno posredstvom P & R

IAN McDONALD

San

Empire Dreams

osvuda je njuila boletinu. Nosnice joj nije mogao namagariti oajniki vonj antiseptika; u boletini je nekakav posebni smrad koji nita ne moe prikriti, smrad umijean u sjajne bolnike premaze, smrad koji se kroz godine i godine prebojavanja i prebojavanja ugradio u slojeve i slojeve uahurenog beznaa. Miris bolnice ne moe se prikriti, on se iscjeuje iz podnih ploica svak put kad se preko njih prevaljaju gumeni kotai, pod slabim pritiskom svakog koraka bolniarki. Dok sjedi u stolici kraj kreveta ona udie boletinu i udi se otkriu koliko je ta boletina hladna. Nije to studen snijega to pada pod prozorom, snijega to umekava i prikriva obrise Royal Victoria Hospitala ba poput kakvog bijelog antiseptika. Studen je to neka kakva okruuje smrt, studen djeaka na krevetu to izvlai iz nje ivu toplinu; studen i boletina. Ona ne zna emu slue svi ti strojevi. Lijenici su objanjavali, i ne samo jednom, no ivot je njezina sina zacijelo neto vie od tih bijelih crta na osciloskopima. ivot se ljudski ne mjeri crtama, Jer ako je ivot samo to, koje su onda linije ljubavi i koje su linije odanosti, gdje je onda bilo srece i gdje je uporni zuj bola? Ona ne eli vidjeti te crte. Catherine Semple je bogobojazna ena koja je taj uporni zuj bola u ivotu sluala dulje no to bi to itko trebao, ali ga nije eljela sluati ako bi se oglasio svetogrdnim aptom ogovaranja. Njen sin lei u komi, glava mu je izbrijana, u mozak mu sitnim mlazovima kroz ice dotjee struja, cijevi mu se sputaju kroz nos, grlo, niz ruke i niz prepone. Ve se esnaest sati nije ni pomaknuo, nigdje nema ni traga ivotu ukoliko se izuzmu bijela oitanja strojeva. Ali e Catherine Semple sjediti kraj kreveta sve dok to ne ugleda. Oko ponoi sestra e donijeti kavu i pokoji novi no ve proitani enski magazin; bit e to sestra Hannon, ona draga, ljubazna i pomalo bojaljiva, iz grofovije Monaghan. Ali do toga asa svata se jo moe dogoditi. * * * Major Tom, major Tom prosti najednom krupna glasina kapetana Zarkona. Major Tom na palubu lovaca, major na palubu lovaca. Zigonska bojna flota na dalekometnim senzorima, ponavljam, Zigonska bojna flota na dalekometnim senzorima. Na njih, Tom, i dr' ih, vi ste posljednja nada Imperija. I zatim dolje, u hangarskom prostoru pod kupolom pod kupolom pod kupolom (zakrivljeni strop hangara, plazmo-vitritni plik broda, deklani mjehur ljema), zgrbljuje se u stranje, astrogatorovo sjedalo X15 Astro lovca pa i sam izgovara te basnoslovne rijei, Vi ste posljednja nada Imperija. Ti, naravno, nisi major Tom ije ime grmi irom goleme palube lovaca, ti si samo Thomas Junior, Mali, koji ini manje od pedeset postotaka najslavnijeg galaktikog dueta (kojega se plae sve od Centralisa do Alphazara 3), no ipak je lijepo sjediti tako, zatvoriti oi i zamiljati da to govore o tebi. I zatim dolazi on, major Tom; posljednji Veliki Zvjezdobojac, Svemirski as, Vakuumski razara, Viteki branitelj, triput odlikovan od samog imperatora Geoffreyja Galaktikim ordenom s lentom; dolazi grabei krupnim koracima preko palube hangara u tom svom velianstvenom, tijesno pripijenom bojnom kombinezonu to te prelijeva svim bojama duge, dok mu je pod miicu poloen ljem s glasovitim simbolom Bljeska munje i imenom Major Tom ispisanim masnim crnim slovima. Kupola se lovca podie da bi ga primila i junak se zmijski gipko umigoljuje u prednje, komandno sjedalo. Haj,Majuni Tome.

 Haj, Veliki Tome. Tehniari odjeveni u svemirske oklope tre tekim korakom nakon to je zapovijeeno da se isprazni paluba lovaca. Pilotska se kupola hermetiki zatvara, brigu za atmosferu preuzimaju brodski ureaji pa izazivaju bol u uima usprkos kaugumi to je gnjei stranjim kutnjacima; otvara se zjenica svemirskih dveri i lovac kree prema lansirnom katapultu. to je onkraj svemirskih dveri? Vakuum, zvijezde, Zygoni. Ne nuno u tom slijedu. Svjetla taktikog monitora mirkaju zeleno, mali animirani astrolovci Imperija bljeskaju na pol tuceta raunarskih ekrana. Lijepi kaugumu za kut kontrolne ploe oruanih sistema. Slijed primarnog paljenja? Spremno. Energobaterije sasvim nabijene? Provjereno. Svi sistemi za potisak i manevar, astronavigaciju, svi komunikacijski kanali? Okej, Majuni Tome. Dr'mo ih. Mi smo posljednja nada Imperija. Udarac ubrzanja satjeruje ti zube niz grlo, spljonjava ti one jabuice dok ne postanu kao novii od pedesetak penija, a hvata te i za iju neodoljivom eljeznom akom kad katapult grabi astrolovca vou naranastih i odbacuje ga prema svemirskim dverima. Iz tebe uz pisak izlijee sav zrak; u trenutku kad svemirske dveri lete na tebe sve tone u crvenilo. I onda si ve proao i, prije nego to ti je rumenilo i izblijedjelo u oima i zrak ti jo jednom ispunio plua, major Tom je ve s tvojim X15 napravio petlju, uspevi se preko napola zaslonjene miljama i miljama i miljama dugake trupine EKCALIBURA, prijestolnog broda Geoffreyja Prvog, Svemirskog Imperatora, Gospodara ogonskih movara, Branitelja Altaira, Suverena Orionove ruke, Svevladara Tamne Nebule. Astronavigacijski izvjetaj. Neprijateljske snage registrirane u zelenom sektoru, 14 delta J. Ubrzavamo do jurine brzine... Valjan posao, Majuni Tome. Naranasti voa naranastoj eksadrili. Zapaene... Jedan po jedan uspinju se sve dalje od EXCALIBURA, viteki piloti naranaste eskadrile: Veliki Ian, Princ, John-Paul (samo za drugove J. P.), kapetan Kit Carson, Crni Morrisey: sve su to nadimci i poznati i uvaavani (koji ponegdje izazivaju i stravu) irom iskriave galaktike spirale. Takva je njihova slava da ti u grlu zastaje knedla kad vidi kako im uglaane oplate krila hvataju odsjaj zvijezda koji njihove u mnogim bojevima izbrazdane lovce preobraava u ognjene bojne dvokolice. Naranasta eskadrila javlja se voi, od naranastog jedan do naranastog pet veli. Okej, veli major Tom s onom nekakvom odlunom stegnutou u glasu koji tako voli uti. Mahanjem krilima svog lovca daje znak za napad i naranasta eskadrila slae se iza njega u smrtonosnu strelicu. Drmo ih. Lijep je posao pred nama. * * * KONFERENCIJA ZA TAMPU, 11.35 sati, 16. sijenja 1987. Da, prvotna je dijagnoza bila leukemija, no kako bolest nije reagirala na konvencionalnu terapiju, doktor Blair ju je klasificirao meu psiholoki zavisne sluajeve... ne, pardon, ne psihosomatske, psiholoki zavisne je izraz doktora Montgomervja, a i doktor Blair bi ga radije upotrijebio. Jednostavno reeno, konvencionalna je kemoterapija bila nedjelotvorna sve dok je postojala psiholoka blokada njenoj djelotvorenosti. Da, leukemija se poela posve povlaiti. Pred koliko vremena? Prije otprilike dvanaest dana. Gospodin u stranjem redu... izvolite. Dananji je dan trideset osmi dan kome, raunajui od trenutka kad je rast raka bio prvi put zaustavljen,

to treba razlikovati od potpunog povlaenja. Pacijent je prije toga dvadeset est dana bio u stanju ortosanacije pri emu se primjenjivala kemoterapija koja se pokazala djelotvornom. Da, gospodine, kemoterapija je bila djelotvorna samo dok se pacijent nalazio u stanju ortosanacije. S time se prekinulo nakon trideset dana. Gospodin iz Irish Newsa... Djeak je savreno zdrav samo molim, nemojte to navoditi, ovo je strogo neslubeno, no u ovom trenutku ne postoji nijedan medicinski razlog zbog kojeg Thomas Semple ne bi mogao ustati iz postelje i naprosto se ietati iz bolnice. Jedini zakljuak do kojeg smo mogli doi jest da zacijelo postoji nekakva psiholoka neravnotea koja ga zadrava, ili bolje, koja ga prisiljava da samog sebe zadravaju u stanju Montgomery-Blairove polusvijesti. Sir, vi do vrata... Ne, projekt nee biti obustavljen jer je otkriveno da je u medicinskom smislu vrlo djelotvoran i zato to se pokazalo da su psiholoki temelji tih procesa valjano zamiljeni. Zanimanje meunarodne medicine za taj proces vrlo je izraeno. Mogao bih dodati da su mnoga prekomorska sveuilita, ba kao i ona odavde, iz Irske, poslala svoje predstavnike da prate razvoj sluaja, i da postoji iroko zanimanje za kompjuteriziranu tehnologiju sistema simuliranja snova pomou senzorne deprivacije. Zapravo se u ovom trenutku sam doktor Montgomery nalazi u Hagu na meunarodnom simpoziju na kojem e iznijeti rad o naelima ortosanacije. Da, gospodine, mogu potvrditi da e se doktor Montgomery s tog simpozija vratiti ranije, i bilo bi mi drago da doznam odakle vam ta informacija, ali to nikako nije zbog pogoranja stanja Thomasa Semplea. Ono je stabilno makar on i bio komatozan, u ortosanacijskom stanju. Okej? Idue pitanje, molim. Sir, vi ste iz Guardiana, zar ne? Mogu li uti vae pitanje? Da, gospoa Semple ga njeguje, u krugu bolnice za nju smo izdvojili jednu sobu, ona u svakom trenutku moe posjetiti sina i vei dio vremena provodi s njim na odjelu. Dopustit e da je fotografirate, ali ni u kojem sluaju nee pristati na intervju, zato nemojte tratiti vrijeme na uzaludne pokuaje. Da, bila je to njena zamisao, ali smo se mi s tim potpuno sloili. Siguran sam da ste svi, gospodo, spremni uvaiti psihiko naprezanje kojem je izvrgnuta: nakon mueve pogibije sad joj jedinac sin pati od leukemije, a povrh svega jo i zbunjujua narav te kome. Slijedee pitanje, molim. I. R. N.? Ne postoji nikakav dokaz koji bi nas naveo da povjerujemo kako se udaljio od programiranog ortosanacijskog sna, to bi, uostalom, bilo i vrlo nevjerojatno, budui da je san skrojen specifino za njega, prema njegovim idealnim fantazijama. Mi vjerujemo da on jo uvijek mentalno proivljava fantaziju Ratova zvijezda, ono to nazivamo simulacijski program Svemirskih bojovnika. Da to malo razjasnim. Posjedujemo, naime, vie od tucet arhetipskih programa specifino skrojenih za tipine psiholoke profile. Ta igra Thomasa Semplea juniora unekoliko je slina igri na automatu, samo to, ako mi dopustite tako dalekosenu analogiju, u toj igri posjeduje neogranien broj etona. Kancerozne elije predstavljene su kao vanzemaljski zavojevaii koje treba unititi, njemu je samome dodijeljena uloga Lukea Skywalkera, glavnoga junaka. ini mi se da je izraz Sluaj Lukea Skywalkera skovao onaj gospodin iz Irish Timesa, nije li tako? Okej... ima li jo pitanja? Ne? Bravo. Kraj vrata je hrpa biltena za tampu, pa ako, dok budete izlazili, pokupite po jedan, trud oko tiskanja nee biti uzaludan. Bojim se jedino da u njima neete nai nita to ve niste uli od mene. Hvala vam, gospodo, to ste bili tako strpljivi i to ste doli po tako gadnom vremenu. Hvala svima i dovienja. * * * (LOKALNI LET BA 4503, LONDON (HEATHROW) BELFAST, POSLIJE KAVE, PRIJE PIA) Ga MacNeill: Stalno mi na um dolazi ta vaa torba: da niste doktor, mister Montgomery? Dr. Montgomerv: Mislim, doktor, da, jesam, samo ne doktor medicine. Doktor psihologije.

Ga MacNeill: O! Onda moram paziti to govorim. Dr. Montgomery: Ah, svi to kau. Ali ne brinite, ja nisam psihijatar, ja sam psiholog-istraiva, bavim se klinikom psihologijom. Pripadam ekipi R.V.H. koja radi na ortosanaciji, to ste uli, za onu priu o Lukeu Skywalkeru? Ga MacNeill: ula sam neto o tome, bilo je u vijestima u deset, zar ne, a bilo je i prije dva tjedna u Svijetu sutranjice. To je ono kako ljude treba navesti da sanjanjem postignu da se bolje osjeaju, je li to? Dr. Montgomery: U dvije rijei, to je to, gospoo... Ga MacNeill: Oh, oprostite, ja samo kokodaem a nisam jo ni pomislila na to da vam se nisam predstavila. Ja sam MacNeill, Violet MacNeill, iz Finaghyja, Beechmount Park 32. Dr. Montgomery: Mislim, vi ste ve pogodili tko sam ja, gospoo MacNeill. A smijem li vas upitati to vas to nosi preko vode? Ga MacNeill: Ah, idem posjetiti sina, zove se Michael, predaje engleski na tehnikom koledu u Dortmundu u Njemakoj, i stalno me zove da ga doem posjetiti, i tako sam pomislila, u redu, sad imam novaca, ba bih i mogla, jer bi mi to moglo biti i posljednji put to ga vidim. Dr. Montgomery: O? Kako sad to? Da se nije zaputio nekamo daleko? Ga MacNeill: O. ne. Ali moda bi se moglo rei da u se zaputiti ja. (SMIJEH, KAALJ.) Vidite, doktore Montgomery, ovaj, ja jo neu dugo. Ja sam takav ovjek, od onih koji misle da treba popu rei pop a bobu bob. Uskoro u umrijeti. Znate, to je taj rak. U dananje doba ne smije ga se ak ni spominjati, ljudima se, kad se nau, ta rije ne dopada, ali ba me briga, ja popu velim pop, eto, ba tako. Velim to svakome jer toga nee nestati ako o tome prestanete govoriti, glupavo je pokuavati se sakriti od toga, to vi mislite? Vi se bavite medicinom, trebali biste znati. Dr. Montgomery: Bavim se psihologijom, gospoo MacNeill. Ga MacNeill: Vidite? Pravi ovjek kojemu se mogu obratiti. ovjek s izvjebanim uhom. Otkrili su ga pred jedno osam mjeseci, rak eluca, ve dobrano uznapredovao, i rekoe mi da imam jo najvie godinu dana. Rekla bih da e biti i vie od toga, ali nemam iluzija da e mi biti bolje, Moja ki, Christine, htjela me smjestiti u onaj sanatorij, znate, u ustanovu za smrtno bolesne, ali ja rekoh, dalje od toga, sve to se tamo radi, to je da po itav dan sjedi i razmilja o umiranju i oni to nazivaju pozitivnim stavom. Umrijeti dostojanstveno, tako oni to vele, no ako pitate mene, rei u vam da svaki dan ivite mrvicu manje a mrtvi ste mrvu vie, i tako to dok se vie ne moe vidjeti razlika. Sto se mene tie, namjeravam nastaviti ivjeti sve dok se ne sruim. Dalje od tog tvog sanatorija, velim Christine, radije nego da raspe svoj zdravi novac za tu klaonicu, daj ga meni pa u ga utroiti da uinim sve to sam oduvijek eljela a za to nikad nisam imala vremena. I da znate, doktore Montgomery, ona mi ga je i dala, a skupila sam i ja neto uteevine, i sad mi je ljepe nego ikad u ivotu. Dr. Montgomery: Ovo bih ja, gospoo MacNeill, nazvao pozitivnim stavom. Ga MacNeill: Vidite? To je razlika izmeu medicinara, ah, znam, znam da ste psiholog, ali meni je to sve jedno te isto, razlika izmeu medicinara i obinog ovjeka. Vi smijete govoriti o svemu tome, moete se isprsiti i rei Ja bih ovo nazvao pozitivnim stavom, Violet MacNeill dok bi svi drugi tako samo mislili a plaili se to izrei da me ne bi uvrijedili ili tako neto. Ali mene ne bi smetalo, ne bi ba nimalo, oni koji me vrijeaju, to su ljudi koji ne kau to im je na pameti. Ali ovo u vam rei, samo me jo jedno mui i ne da mi glavi mira. Dr. Montgomery: A to je? Ga MacNeill: Nije to sa mnom, mislim, nita u vezi mene, provodim se prekrasno, bila sam na Majorci na jednom zimskom izletu, bila sam i u Londonu da vidim te predstave, znate, Tima Ricea i Andrewa LloydWebbera, a imam i roaka u Torontu kojeg bih morala posjetiti, a moram i do Pariza, oduvijek sam ga eljela vidjeti, i to u proljee, ba kao u onoj pjesmi. Volim ga u svako doba godine, moram jo nekako izdrati samo da

ga vidim. A onda je tu i to veselo vozikanje u Njemaku.Sto me vraa na ono o emu sam vam govorila, je li da grozno blebeem? Brinem za djecu, Michaela i Christinu i majunog Richarda, velim majunog, iako ve radi u irskoj policiji; oni me mue. Mislim, nije me mnogo briga hou li umrijeti, to e se i tako dogoditi i ne doputam da me to brine i tako zagoruje ivot, ali me brine to e ostati iza mene. Hoe li mi djeca ikad oprostiti? Dr. Montgomery: To je vrlo dobro pitanje, gospoo MacNeill. Osjeate li krivicu zbog vlastite smrti? Ga MacNeill: Vidite? Pitate ba kao pravi psiholog. Sve je u redu, ne brinite. Na neki nain, glupo je osjeati krivicu zbog smrti; htjela bih rei. neu time razbijati glavu. Ali onda, osjeam se kao da ih na neki nain izdajem. Ja sam kao nekakav gornji sloj izmeu njih i njihovog kraja, i kad se ja maknem oni e se podii i postati taj najgornji sloj. Da li me shvaate? Dr. Montgomery: Shvaam. Jeste li za pie? Evo, ba dolaze kolica. Ga McNeill: Hvala, kako da ne. Za mene din i biter lemon. Mogla bih i bez toga, ali kad sve izraunam i zbrojim korist i tetu, onda je to tuce jednog i dvanaest drugog. Mislim, o emu sam ono govorila? Ah, da, mislite li da djeca ikad mogu oprostiti roditeljima to su umrli? Kad ste mali, roditelji su vam bogovi; ja se sjeam svojih, pokoj im dui, nisu mogli uiniti nita runo i bili su vrsti kao gibraltarska stijena i takvi su zauvijek trebali ostati, no onda su oboje poginuli etrdeset prve u bombardiranju i znate to, doktore, ne znam jesam li im ikad oprostila. Stvorili su moj ivot, sve su mi dali, a onda kao da su me napustili, i sad se pitam hoe li moj Michael i moja Christine i majuni Richard o meni misliti isto. Hoe li misliti da sam ih izdala, ili u ih naprosto udarcem noge utjerati u zrelost? Sto vi mislite, doktore Montgomery? Oprataju li djeca ikada svojim roditeljima to su bili samo ljudi? Dr. Montgomery: Gospoo McNeill, ja to ne znam. Ja to naprosto ne znam. (KOLICA S PIEM DOLAZE DO SJEDALA 28 C&D BAS U TRENUTKU KAD BOEING 757 PRAVI SITNI ZAOKRET KOJI OZNAAVA POETAK SPUTANJA PREMA SNIJEGOM ZAMETENOG SJEVERNOJ IRSKOJ) * * * Zamislila je elju pri pogledu na zvijezdu, na zvijezdu oko koje krui njen sin, zvijezdu brzu i nisku i sjajnu, to se sunovratila iza brda Divi. Kad zaeli neto pri pogledu na zvijezdu, na pamet ti pada sve to ti srce eli; jednom je, kiovite subotnje veeri, zaeljela zauti cvrka, no to ako je ta zvijezda satelit ili vojni helikopter, ponitava li to elju, presavija li to elju srca tako da se zatekne zagledana u vlastiti odraz u prozoru koji je no pretvorila u zrcalo? No to vlada vani lice odraza ispunjava sjenama, i u toj oajnoj toplini bolnike sobe, toplini otealoj od mirisa boletine, sama sebe stee rukama i zna da je ona odraz a to u prozoru stvarni predmet. Svake se veeri ta praznina ponovno ispunjava sjenama iz tog carstva sjena to vlada vani, gdje kroz no tutnje vojna oklopna vozila i gdje obijesni vozai mamuzaju svoje fordove da bi sitne none sate utroili na kruenje oko urednih poljunanih staza gradskog groblja ili stavljali ivote na kocku jurei kroz cestovne kontrolne punktove gdje umorni policijski rezervisti preko nabijenih puaka motre sa stranjih sjedala elinosivih landrovera. Prebaci u ler, bio joj je jednom rekao, pokatkad radimo ba to, prebaci landrovere u ler i prijei tako dvjestotinjak metara, i kad ih potom naglo prebaci u drugu, grunut e poput samarice. Onda odzvanja sve do stanice a izvjetaj veli, uli su se pucnji, u Tennant Streetu, u 1.15 u noi. Pokatkad bi to zvualo poput Custerovog posljednjeg uporita, tako je govorio. To ju je jednom natjeralo u smijeh. Posljednje Custerovo uporite. Tu, u Shadowlandu. Negdje je u toj sobi dua dvanaestogodinjeg djeaka, negdje izmeu gomila starudije za koju je doktor Montgomery rekao da bi u njemu mogla pobuditi nekakvu reakciju. Pokatkad joj se i priinja da je vidi, tu duu to

se skriva, poput kakvog kunog duha, poput patuljaka za koje ju je majka uvjeravala da ive iza kuhinjskog ormana u kui na selu, poput kakvog kunog duha to znade sunuti ispod njegovog ragbijakog ljema da bi se sakrio iza postera grupe U-2, skriven poput izgubljenog titraja u ici njegove gitare ili da bi beskonano kruio u njegovom raunaru poput duha kakvog izbrisanog programa. Tu su i njegovi omiljeni albumi grupe U-2, kao i kasete to ih je specijalno za nj snimio John Cleese da bi na njegovu licu izazvao smijeak, tu je i fotografija Horacija, krianca izmeu kotskog ovara i ruskog hrta, bjelookog i svojeglavog; tu je i fotografija Toma starijeg. Toma starijeg, koji je znao sve o pucanju policijskim lendroverima, i prostorije u stanici s razglasom okrenutim prema dvoritu u koje su dovodili uhapene teroriste, Toma koji je svaki dan obilazio dvanaest razliitih ruta. Toma koji je za nj uvijek bio naprosto tata. Ne, dua dvanaestogodinjeg djeaka, bez obzira kakve boje i oblika bila, nije neto to bi se dalo uhvatiti kompjuteriziranom mainerijom i namamiti da se vrati na tlo kako bi se tu, poput ptice pjevice, uhvatila na lijepak nekakvom ropotarnicom emotivne starudije; najmanje je to mogue dok je ona vani na slobodi, dok u nonom letu opisuje petlje oko Andromede. * * * Koliko je zvijezda na nebu ili pahulja u meavi ili zrna pijeska na obali morskoj, toliko je brodova u zigonskoj jloti, koja dolazi u valovima i valovima lovaca i razaraa i izviaa i krstarica i bojnih brodova i drednota i pokretnih bojnih stanica i kojoj se u srcu, nalik crnom anisu, nalazi admiralski brod. Neprijatelj je tako golem da ti to oduzima dah, i u srcu udara strah, jer je Imperijalni prijestolni brod Excalibur tek brod a major Tom tek ovjek. Major Tom usmjerava kljun svog lovca ravno u najgui dio opora i Naranastu eskadrilu vodi u napad. Zar se on ba nimalo ne boji, pita se znojei se pod ljemom dok te naglo ubrzanje gura duboko u ojastueno sjedalo, utiskuje ti ga posvuda u rebra i ono to je bilo ispred pretvara u neto to je gore. Odakle su samo svi toliki doli? ape da bi svome strahu dao ime za koje ga moe uhvatiti. Major Tom te uje, jer privatnost nije neto ime bi se borbeni tim galaktike reputacije smio optereivati, uje te pa odgovara. Preivjeli nakon to je Imperij unitio njihov glavni planet, Karcinomu. Zacijelo su sklonili zigonski Prvi intelekt prije negoli smo je mi bili raznijeli, i sada su ovdje, formiraju se za jo jedan napad na miroljubive planete Imperija. I mi ih moramo zaustaviti prije nego to unite itav svemir. Bojna bi se flota mogla boriti itavo stoljee a da joj svejedno ne uspije ba nimalo pribliiti se admiralskom brodu Prvog intelekta, no malom bi odredu dvosjednih lovaca moglo, naprosto moglo uspjeti provui se kroz liniju obrane i napasti admiralski brod pulsarskim torpedima. Zatim govori kroz relejne kanale to si ih za nj bio otvorio: Naranasti voa naranastom jedan do pet, ubrzajte do borbene brzine. Dr'mo ih, deki. Na nama danas lei sudbina Imperija. Kako bi ti bilo drago da i sam moe izgovarati takve reenice, takve rijei koje e potaknuti ljude i nagnati ih u borbu, rijei koje mau zvijezdama osutim barjakom Galaktikog imperija, rijei koje ti kostrijee kosu pod ljemom i u kutove prekaljenih ilavih oiju svemirskog marinca natjeruju ti gorde suze. Pomilja da moda i ne bi bilo tako uasno umrijeti dok ti takve rijei jo zvone u uima. Tvoj nianski raunar ve je locirao roj zigonskih drednota i lovaca koji tite admiralski brod Prvog intelekta. Prvi fotonski udarac iz dalekometnih laserskih topova bojnih brodova potresa tvoj X15 ba u trenutku kad se neprijateljski lovci izdvajaju iz formacije da bi te presreli. Na viziru ti se pojavljuju neprozirne toke da bi zaklonile prijee svjetlo fotonskih udara.

 Naranasti voa naranastoj eskadrili veli major Tom. Napadam. Taktiki raunar spreman veli ti. Zaboravi na nj, sinko, kad je rije o gaanju, major Tom obavlja to sam. Prsti ti se trzaju na zamiljenim otponcima dok major Tom hvata u nian zigonskog lovca i raznosi ga izbojem iz laserskog topa. Crni vanzemaljski kozmoplov iri se u prekrasni cvijet bijeloga ognja. Major Tom, meutim, ima ve drugog na nianu. Prelazei u propinjanje da bi se udaljio od nuklearne plamene kugle, naginje se na krilo pa obara jo jednog. Pa jo jednog, i jo jednog, i jo jednog... Na tvom taktikom ekranu zeleni mreasti kvadrat najednom bljesne rumenilom. Veliki Tome, jedan za repom! Uoavam. Naranasti voa naranastom dva. Veliki Iane, imam sjenu za petama. Ja idem na velikog, na admiralski brod. Ubacuje lovac u brzi slijed skakutavih manevara izbjegavanja.Iznenadni bljesak fuzijskog svjetla baca sjenu pred tebe na astronavigacijsku opremu u trenutku kad zigonski progonitelj praska u milijarde milijardi iskriavih komadia. Naranasti dva pribliava se uz grmljavinu da poravna putanju s tvojom. Smioni zvjezdani piloti izmjenjuju pozdravne znakove i naranasti dva bez napora se naginje da bi se izgubio u milijardama milijardi kubinih svjetlosnih godina svemira. Ispred njih zigonski admiralski brod prosipa lovce kao avolsko sjeme i sad se kupole brzometnih lasera zakreu da bi nanianile na tebe. Fotonski udarci ispunjuju zrak poput sjemenki maslaka u ljetni dan. uvaj dupe, mali, ovo smrdi na guvu krii glas majora Toma u radio-slualicama tvog ljema, a zatim poinje zaokretanje, skretanje, vrtnja, opisivanje petlji i krugova, dvostrukih petlji, pa bi na koncu svoj X15 provukao izmeu zigonskih lovaca i laserskih snopova to kriaju nebo. Ispred tebe buja golema trupina neprijateljskog broda, najednom tako bliskog da vidi i poslugu topova u svemirskim oklopima kako opsluuje baterije. Naoruaj pulsarske torpede. Samostalno navoenje. Skljocaj sklopke, upiranje u dugme, zelene se lampice zrcale u viziru. Pulsarski torpedi naoruani. Beskonano maleni bijeli XI5 astrolovac srlja preko suludog kovinskog krajolika preplavljenog laserskom pucnjavom. Ispred tebe uzdiu se sapnice motora, dostojanstvene poput gorskih lanaca, ranjive poput nabacanih jaja. Usta su ti suha, dlanovi su ti vlani, one su ti jabuice osuene poput dva oblutka. Crvena svjetla... Eskadron iza nas, pribliava se brzo. Kovinski se krajolik ispod tebe zamagljuje: vanzemaljski je brod tako pregolem... Kvragu. Naranasti voa naranastoj eskadrili, to je sa zatitom? Tri sjene za repom, pobrinite se za njih, ja kreem na ispuste motora... Pet... eljezna se brda rastvaraju poput eljusti. etiri. Na retroekranu tri opako crna zigonska progonitelja sve su tjenje za petama. Tri. Uzmie sputajui se u sutjesku to se iznenada otvara u golemom zemljopisu pogonskog dijela admiralskog broda. Dva. Ispred tebe je bijeli, pakleni ar zvjezdanih propulzora. Jedan. Pali. Naranasti voa uspinje se sve dalje od motorskih izdanaka. Progonitelji se ustremljuju za tobom ni ne opaajui siunu kap svjetla to se odvojila od tvog lovca pri nuli odbrojavanja pa krenula niz cijevi motora prema miljama dalekoj utrobi neprijateljskog admiralskog broda. Major Tom opisuje luping dvadeset tisua kilometara iznad zvjezdanog broda kome je sudbina ve zapeaena i veli: Detoniraj. Spoetka nema ba niega, ba kao da je moralo protei dosta vremena dok je glas majora Toma proputovao preko tolikog prostora i dok ga je torpedo uo, ali tada, kao da se pokorava njegovoj izriitoj zapovijedi,

zigonski se admiralski brod neujno iri u dugu uarenih estica. Bljesak to potom dolazi boji kokpit u ruiasto, u lijepo ruiasto kupaonikih ploica. Dugo vrijeme prolazi prije nego to taj ar izblijeuje, ar toga ljudskom rukom stvorenog zalaza. Juhuuu! podvriskuje. Juhuuu! Pogodili smo ga! Jesmo itekako veli major Tom. Jesmo, sinko, itekako. to sad? pita. Da se pobrinemo za progonitelje i zatim vratimo na Excalibur? Ne jo veli major Tom i u njegovom je glasu udni prizvuk koji te podsjea na neto to si namjerno bio zaboravio. Nastavljamo napredovanje, nastavljamo napad na svoju ruku, jer tamo je planet, s druge strane Unije zigonskih brodova, planet koji od galaktikog poznavanja dijeli milijun godina i mi, mi sami, moramo poi onamo da zauvijek skrimo zigonsku mo. * * * TISKOVNI BILTEN, 22. PROSINCA 1936 (izvaci)... koncept mentalne kutije, to jest sve prtljage vjerovanja i vrijednosti koje odreuju reakcije pojedinca na dogaaje u ivotu. Istraivanja depresije ukazala su na vezu izmeu psihosomatskih simptoma i stanja mentalne kutije pojedinca. Doktor Montgomery u svojoj je doktorskoj disertaciji postavio hipotezu da taj koncept mentalne kutije moe ponuditi objanjenje za mnoge tee medicinske sluajeve koji nikad nisu bili dijagnosticirani kao psihosomatski no za koje se nedostatak reakcije na konvencionalnu terapiju nikad nije uspio objasniti medicinskim razlozima. ... razvio je duboko snivanje na temelju rada Luzerskog i Bauma na lucidnim snovima, snovima u kojima sniva zadrava svjesnu kontrolu nad sadrajem svoga sna. To je zapravo visoko razraena verzija tehnike sanjanja Luzerskog i Bauma pri kojoj sniva postie stanje interreaktivnog sanjanja pomou hipnotskog i kemijski-induciranog procesa i tako ostvaruje nune popravke svoje oteene mentalne kutije pa se time oslobaa psiholokih pritisaka koji su doveli do kvarenja njegovog zdravstvenog stanja. Moglo bi se rei da on doslovce snovima dovodi sebe u stanje samolijeenja. Doktor Blair je taj efekt doveo u vezu s Nobelovom nagradom potvrenim teorijama Stopparda i Lowea koje tvrde da molekularne izoinformacijske zone polja reda stvorene individualnim molekulama proteina stabiliziraju genetski materijal titei ga od utjecaja elektro-magnetskog i gravitacijskog polja i njima prouzroenih mutacija. On ovako objanjava analogiju dubokog snivanja: ono vraa tjelesna izoinformacijska polja u stanje bioloke i psiholoke metastaze, ili harmonije, koja pacijentu, bar na staninoj razini, vraa sposobnost reagiranja na konvencionalnu terapiju. Sluaj Thomasa Semplea mlaeg ispitni je sluaj tog procesa. Taj pacijent, dvanaestogodinji djeak, dobio je leukemiju nedugo nakon smrti oca, policijskog narednika. Bio je hospitaliziran ali nije reagirao na konvencionalnu kemoterapiju. ... doktor Montgomery i doktor Blair stvorili su scenarij dubokog sna namijenjenog mladom Thomasu, koji je bio analogan kompjuterskim igrama koje su mu bile drage. U toj simulaciji sna on igra junaka svemirskog rata automata za igru i pritom obara zavojevae koji predstavljaju kancerozne stanice u njegovu tijelu. Svakoga dana on u tom polusvjesnom stanju dubokog snivanja provodi petnaest sati i pritom je podvrgnut normalnoj kemoterapiji. Njegovo uspavano stanje neprestano se nadzire najsuvremenijom raunarskom tehnologijom koja istovremeno odrava iluziju dubokog snivanja i to izravnim stimuliranjem neurona (u stanju senzorne deprivacije) i to kako kemijski tako i elektrino... ... Za vrijeme budnih intervala on neprestano pria kako je uzbudljiv taj svemirski ratni san pa doktor Montgomer, i doktor Blair vjeruju da e njihov prvi sluaj upotrebe ortosanacije biti ovjenan potpunim uspjehom. * * *

(PREDNJA SJEDALA VAUXHALL CAVALIERA, REGISTARSKI BROJ GXI 1293, NEGDJE NA AUTO-CESTI IZMEU ZRANOG PRISTANITA U BELFASTU I ROYAL VICTORIA HOSPITALA. POZADINA: PANORAMA U BRZOM PROMICANJU. SNIJEGOM ZASTRTA POLJA I IZLAZNI PUTOKAZI AUTO-CESTE. SCENSKA SLIKA ZA DVIJE OSOBE.) Dr. Montgomery: Kako je, dakle, prola konferencija za tampu? MacKenzie: Ne pitaj. Dr. Montgomery: Zar je tako gadno? No, daj, nita se nije pogoralo, stanje malog je stabilno, ne postoji nijedan zdravstveni razlog za paniku, zar ne? Nikad ga nije ni bilo. MacKenzie: Ako zaista eli znati, sad poinju pokazivati isto ljudsko zanimanje za majku zna i sam, obudovjela ena policajca, sin postradao zna se ve od ega, u tabloidima se rak ne spominje, obara nakladu; i sada, da bi se napunila mjera njenih stradanja, jo je i mrcvare tim neprovjerenim medicinskim eksperimentom. Htjeli su me na konferenciji navesti da ba to kaem. To mi je zadnji put. Drugi put se za svoj dio potrudi sam. Dr. Montgomery: Protuhe. Pretpostavljam da nisi... da im nita nisi rekla. MacKenzie: Ni rijei. Dr. Montgomery: Bravo, prava si. Koje novine? MacKenzie: Kao to rekoh, tabloidi: Mirror, Sun, Star, Mail, Express. Dr. Montgomery: Protuhe. MacKenzie: Gospoa Semple ih u ovom trenutku jo sve dri na uzici, ali je samo pitanje vremena kad e se neko piskaralo provindlati izmeu bolniarki i mahnuti joj ekovnom knjiicom ispred nosa. Dr. Montgomery: Kvragu Odakle najednom toliki interes? MacKenzie: Ne znam. Oito su se neke lokalne novine nameraile na priu i sad kriari ekaju, Saladine, da te im se vrati, raznesu na komade. Krasno su me nagnjavili. Dr. Montgomery: Da, a htjeli bi kroz blato povlaiti i ime bolnice. Valjda im nisi... MacKenzie: Dala do znanja da sam zaduena za simulacijski softver i raunarske sisteme? Misli da sam blesava? Ni slovca. Dr. Montgomery: I hvala Bogu. (GLEDA U SNIJEG I NEKO VRIJEME UTI.) Roz, reci mi, misli li da djeca ikad oproste roditeljima to to su umrli? MacKenzie: Ne bih znala. Moji su oboje upravo odvratno zdravi. U boljoj su kondiciji od mene. Dr. Montgomery: Onda mi reci to misli o ovom. Navest u ti neke injenice u vezi tog sluaja a ti reci to misli. Prvo. Thomasa Semplea smo izlijeili od leukemije, no on je i nadalje u artosanacijskoj komi koja je i dovela do ozdravljenja. Pretpostavljamo da i nadalje duboko sniva jer pri prijelazu iz jednog stanja u drugo nije dolo ni do kakve promjene vitalnih pokazatelja. MacKenzie: Sasvim valjane pretpostavke. Drugo? Dr. Montgomery: Drugo: u takvom stanju lucidnog snivanja on moe biti sve to zaeli, moe biti u svakom vremenu i na svakome mjestu dakako, samo u subjektivnom smislu i tako on postoji u nekakvom svojemu osobnom univerzumu gdje je sve upravo onako kao to on to eli. MacKenzie: U granicama programskih parametara. Dr. Montgomery: Mislim, to spada u tvoje podruje, ne u moje. Tree: njegova oca, narednika u Kraljevskoj alsterskoj policiji, pred njegovim je oima ubila bomba to su mu je bili podmetnuli u kola. MacKenzie: Sto je tebe navelo da taj dogaaj proglasi neuropsiholokim temeljem te njegove leukemije. Dr. Montgomery: Kao i uzrokom nedostatka reakcije na

konvencionalnu terapiju, da. Doavola, jedan dvanaestogodinjak ne bi smio imati samoubilakih elja, zar ne? MacKenzie: Ti si bio taj koji je prvi pomislio da bi mogla biti rije o deformiranoj elji za samokanjavanjem. Dr. Montgomery: Svaki drugi dan i ja pomislim da peene eve padaju s neba i da je ivot ipak vrijedan ivljenja. Ali uj ovo: mislim da smo Thomasu Sempleu mlaem stvorili savrenu sredinu u kojoj bi mogao ponovno stvoriti svog oca. Sad vie ne mora umrijeti da bi ponovno bio s njim, sad je s njim sve vrijeme i u tom je njegovom sanjanom svijetu on samo njegov. Mali se ne moe suoiti sa svijetom u kojemu je njegova oca bomba irskih terorista raznijela na komadie, on se ne moe suoiti sa stvarnou oeve smrti, a sad se ak i ne mora, sad kad moe biti s ocem, sa svojim savrenim, idealiziranim ocem, i to zauvijek u tom stanju dubokog snivanja. MacKenzie: Ovo je pomalo sablasno. Dr. Montgomery: Eto, to je sve. Sto ti misli? MacKenzie: Jesi li sve to smislio u avionu, dok si dolazio? Dr. Montgomery: Poveo sam razgovor sa suputnicom na sjedalu do mojega kad smo ve kod udnih cimera, onda su u njihovom pronalaenju kompjuteri avionskih kompanija apsolutni prvaci i ta je ena imala rak, jedan od onih kod kojih ti daju jo est mjeseci ivota, a osim toga je i voljela priati, zna i sama kakve ene ponekad znaju biti, jedna od onih kojima je lake kad o tome priaju; no dobro, usred tog razgovora, ena je spomenula kako se boji da joj djeca nikad nee oprostiti to to je umrla i ostavila ih same na svijetu. Moda je to pomalo paranoidno ali me je natjeralo da razmislim. MacKenzie: To se slae. Sve se savreno slae. Dr. Montgomery: Je li da se slae? Rekao bih da emo, ako proemo kroz ispise monitora snova, u njima nai Thomasa Semplea starijeg u prirodnoj veliini no dva puta ljepeg nego u naravi, zato to ga njegov siroi neprestano kanjava i kanjava i kanjava, MacKenzie: I to tada? Pretvorit e se u istjerivaa duhova? Dr. Montgomerg: da. (KONSTRUKCIJE IZNAD CESTE S NATPISIMA M1, CENTAR GRADA, M5, CARRICKFERGUS, NEWTONABBEY, BANGOR LISBURN POJAVLJUJU SE IZNAD KOLA. MACKENZIE SKREE VAUXHALL CAVALIEROM NA STAZU OBILJEENU CENTAR GRADA.) * * * eljela bi da odu. Gnua se njihovih bunih nogu, prezaposlene vreve, priguenih razgovora nad utavim raunarskim ispisima, njihovih preuljudnih Gospoo Semple, oprostite, ali... i Gospoo Semple, znate li je li... i Gospoo Semple, biste li nam znali rei da li... Je li to to rade zaista tako vano da stalno moraju lupati tim svojim bunim cipelama i podsjeati je na svijet iza zakretnih vrata bolnikog odjela? Nije ih trpjela kraj svog sina unato tome to je mukarac bio lijenik koji je izmislio taj proces i to je ena bila znanstvenica koja je razradila raunare na koje je njen sin sada prikopan od lubanje do oiju, uiju i grla. Brinuo ju je pogled na njene ruke kraj strojeva, plaila ju je misao da bi ta ena mogla pritisnuti dugmad i prekopati sklopke a da ona nikad ne dozna zato su to uinili. Mrsko joj je bilo vlastito nerazumijevanje a tu je bilo toliko toga to nije razumjela. Sad su razgovarali, uzbueni zbog neeg na raunarskom ekranu. Ona vidi to ih je to uzbudilo iako ne razumije zato. Tko je taj major Tom? uplja podudarnost imena ne moe je obmanuti. Major Tom, major Tom... prisjea se pjesme to ju je jednom bila ula, pjesme o majoru Tom, svemircu koji se nikad ne sputa na vrsto tlo. Da to nije on, major Tom, svemirac koji se i dalje okree i okree i okree u svojoj konzervi po orbiti oko naeg svijeta? Majora Toma nikad nije poznavala. Ali je zato poznavala narednika Toma, visokog i ljupkog u maslinasto zelenoj

uniformi, narednika Toma u kupaim gaicama, na slici sa panjolske plae, opaljenog i nasmijeenog, narednika Toma s tankim briem, narednika Toma za dorukom, samo u koulji, uprtaima s koricama pitolja i policijskim izmama dok eka telefonski poziv koji e mu javiti na kojoj e ga sigurnoj toki danas pokupiti, narednika Toma koji odijeva kaputi, ljubi je u usta i govori majunom Tomu da danas bude dobar u koli i ne zaboravi tablicu mnoenja. Narednika Toma koji odlazi prema svome foru sierri, narednika Toma koji okree klju startera... Gospoo Semple, gospoo Semple. Pred njom se uzdiu lica koja, dok joj se pogled izotrava, mijenjaju i udaljenost i veliinu. Izvolite, doktore Montgomery. Trebala bi nam vaa suglasnost da pokuamo neto za to mislimo da bi vam sina moglo izvui iz kome. A to biste to htjeli uiniti? Iznenauje ju umornost vlastita glasa. Malo izmijeniti programske parametre. Gospoa MacKenzie htjela bi u simulaciju snova ubaciti novi materijal. To ste ve biti pokuali. Pokuali ste i sasvim iskljuiti strojeve. Znam, gospoo Semple. Nije upalilo. Mladi doktor (a kako netko tako mlad moe imati dovoljno iskustva da oblikuje tue ivote?) dovrava svaku njenu misao. On je bistar ali jo naivan. Ona mu zavidi. Thomas se zadrao u stanju snene kome iskljuivo naporom vlastite mate. A evo to sada elimo: ubrizgati mu u san neto tako neprihvatljivo da e za njega jedini izlaz biti izranjanje iz te kome dubokog snivanja. A to je to neto? U ovom asu radije jo ne bih govorio, gospoo Semple, za svaki sluaj, ako ne upali. A ako ne upali? Tada ni vama ni njemu nee biti nita loije nego to vam je sada. A ako uspije? Gospoo Semple, trebam li zaista odgovoriti na to pitanje? Naravno da ne. Onda u redu. Imate i moje doputenje i moj blagoslov. Hvala vam, gospoo Semple. O.K. Roz.

Kuko duge prste ima ta cura! Dok je njima dodirivala tipke raunarske klavijature, naprosto nije mogla skinuti pogled s tih dugih, vitkih prstiju. Nalikovali su vie viticama negoli prstima. Njena je panja bila rastrzana izmeu usplesalih prstiju i bijelih rijei to su izranjale na zelenom ekranu. Na vrhuncu prodiranja, dok se X15 propinjao i bacakao se kao u runom snu iz kojeg se ne moe probuditi i dok su se tresli svaki zavrtanj i svaka zakovica i dok su ti od toga labavili zubi u glavi, deflektorski su se titovi arili ljubiasto-modro i ionizirani se trag lovaca vukao za njima tako da su nalikovali paloj zvijezdi u jesenskoj noi. Bio je i jedan trenutak (ali samo trenutak) u kojem je nadvladao strah, kad tvoje povjerenje u vjetinu majora Toma nije bilo toj vjetini doraslo, trenutak u kojem si vidio kako se tvoj brod rasprskava poput baenog jajeta i sebe, izbaenog i zapaljenog, kako vritei leti u tri stotine milja neba. Vrisak ti je nabujao u prsima i zazveketao o reetke zuba i o mozak da bi potom poeo mlatiti, mlatiti, mlatiti o kupolu tvog ljema. A zatim izlazi i zrak je miran i deflektori se are zagasitim crvenilom vinje i tvoj vjerni lovac propada kroz milje toga zranog svemira sve do saga nagomilanih runastih oblaka. I zatim je strah ponovo tu, ali ne strah od rasapa u ionosferi, jer to bi bila tek smrt, a smrt je naputanje sebe i pridruivanje ostalima, ve strah od onoga to te eka ispod zastora oblaka, jer to je neto uasnije od smrti, jer to brie sve ostalo i ostavlja te samoga sa samim sobom. Veliki Tome, moramo se vratiti! Excalibur zove i zove, kapetan Zarkon, ak i sam Imperator Geoffreg, zapovijedaju nam da se vratimo. Isuvie je opasno, zabranjujem ti da dalje ide sam. Major Tom nita ne odgovara ve tjera tvoj astrolovac X15 sve nie i nie i nie. Oblaci se razdiru poput krep-papira na vrcima krila, magla se vitla i prorjeuje u krpe, i onda ve propada kroz dno oblanog masiva i ispod tebe je povrina. Motori Montgomery/Blair grme dok major Tom dodaje gas; on se sprema sletjeti i tvoj eludac, sad vrsto stegnut gravitacijskom masom od est stotina miljardi miljardi tona neprestano se izvre, a osjeaj munine i elja za povraanjem obuzimaju te dok major Tom naginje X15 na lijevo krilo. Tlo je ipod oblanog pokrova upravo pred nosom, zabranjeni planet stoji sav spreman usred oblane gromade. Pred njima su neogeorgijanski paviljoni od crvene opeke smjeteni u po sto pedeset kvadratnih metara vrtova okruenih bijelim lancima, tu su trejleri na prilaznim stazama, pred kuama su parkirani amci i pomoni obiteljski automobili; lijepe su s ruama u punom cvatu, okolo stoje djeca na dn^kama za kotrljanje, zastala, uprtih kaiprsta, otvorenih usta. Otponj postupak slijetanja. Ti to ne eli. Ti ne smije dolje. Dolje je umiranje i gore od toga Milijardu milijardi milijardi milja dalje Excalibur, imperijalni prijestolni brod, visi ovjeen nad rubom skonog prostora, ali je njegova zgromljujua trupina nematerijalna ba kao i oblaci u usporedbi s bolnom istinitou ovoga mjesta, tako kristalno bistroga da moe proitati ak i ime ulice: Clifden Road. I najednom ti vie nisi majuni major Tom, polovicu najveeg borbenog tima to ga je galaksija ikad poznavala. Najednom si ponovno djeai od dvanaest godina i najednom si ustraeniji no to si bio ikada u ivotu. Otponi postupak slijetanja zapovjeda major Tom. Ne! ti poinje cviljeti ponesen eljom jaom od elje da uje rijei koje e ponovno sve dovesti u red, rijei od kojih e ljudi sa sreom ginuti u praznini svemira. Hou natrag! Vozi me natrag! Otponi postupak slijetanja veli major Tom jo jednom i u njegovom glasu nema niega to nije odlunost i zapovijed. Postupak slijetanja otpoet ti mrca i otealim prstima dodiruje studene komandne ploe. Stajni trapovi izlaze iz aero-dinamikih zaklona i kvae se uz mukli kljocaj. Huk se motora uzdie do vriska. Major Tom prilazi svojim X15 tik iznad vraka krovova poput Djeda Mraza u svojim saonicama da bi se zaustavio nepomino u zraku nad

krunim zakretitem na kraju ulice. Jutarnje kave domaica polako se hlade dok one koje su ih pijuckale stoje u panoramskim prozorima s djeicom u narujima i gledaju spektakl slijetanja astrolovca. Bievima mlazova stjerana u siune pijevice, praina se povlai niz ulicu to dalje od silaznih struja. Zatim slijedi njean dodir, mek poput majinog prsta na obrazu izmuenom nonom morom: dodirnuli su tlo. Iskljui pogon veli major Tom, ali prije nego to e se buka motora kroz apat pretvoriti u nita, otvara se njegova pilotska kupola, on raskopava remenje i tri ulicom prema kui s brojem 32 na dovratku i s ljupkim bijelo-smedim psom to lei na otirau pred pragom. A iza panoramskog prozora i ovdje je ena, sa alicom kave u jednoj ruci i glavom dvanaestogodinjeg djeaka pod miicom druge. A onda najednom itav svijet uvija u se poput onih papirnatih cvjetova za pogaanje sree to su ih pravili u koli. Sjajna se uniforma majora Toma para i razdire dok ovaj tri i vjetar iba i odnosi dronjke da bi ispod njih razotkrio novu uniformu, tamno zelenu sa srebrnim pucetima. Astrolovac X15 die se u zrak iznad Clifden Roada na stupu svjetlosti, oblani se pokrov rastvara i on se pokrov rastvara i on se uspinje u zauvjenost. Tvoje uniforme vie nema i onaj blagi pritisak na glavi nije pritisak ljema ve pritisak sitne, tanjune ruke i ti shvaa, dok se X15 smanjuje u svijetlu toku i uz treptaj iezava, da si ti zapravo onaj djeak u prozoru. Ti si zadran, uhvaen u stupicu njene ruke, izbaen na pusti otok Planeta nonih mora. Najednom je major Tom kraj svog automobila i on ti domahuje, i ti mu jedino moe odmahnuti jer rijei koje bi elio doviknuti, upozorenja koja bi elio vrisnuti, kloparaju u krugovima u krugovima u krugovima u tvojoj glavi poput ljunka noenog valovima i ne daju se izbaciti. Sad je ve otvorio vrata. Sad je ve u automobilu. Vrata zatvorena, pojas zakopan, klju u starteru. Ovaj put za prasak zna io on uistinu jest. Ovaj put si pripravan i sloga zna ocijeniti svaki kljuni trenutak u toj uasnoj reprizi. Ognjena kugla ispunjava unutranjost forda sierre. Trenutak poslije toga, i nadalje ozaren ubitanim svjetlom, krov se nadima poput balona a vrata na stoerima postaju nabreknuta. Trenutak kasnije prozori se rasipaju u bijeli eer i zatim se panoramski prozor pred tobom razlijee u krhotine, u oluji uskovatlanih noeva noenih bijelim vjetrom koji te baca s nogu i otpiruje preko sobe u uskomeanom kaosu stakla da bi tobom tresnuo o sofu. Ljutura se automobila rasipa i njeni se komadii razlijeu. Poklopac motora slijedi te kroz prozor i pridruuje ti se na sofi. Krov se posve otrgao i sad leti gore prema nebu. Automobil tone u huku plamenova i u njegovoj unutranjosti, viena kroz oganj, nekakva crna lutka neto besmisleno krii i plee nekoliko beskonanih trenutaka prije nego se rasipa u hrskavi crni pepeo. Crvena je kia pokropila tapete. U itavom Clifden Roadu ni jedan prozor nije ostao itav. Majka lei na pragu, prebaena pod nekakvim suludim kutom, a kuni joj je haljetak zabaen sve do pojasa. Vani na prilaznom puteljku lomaa hui a upaljene kapi goriva tale asfalt. Perjanica se dima die u nebo, perjanica crnog, uljevitog dima, a ondje na mjestu do kojeg su ti dolutale oi na mjestu na kojem se dim vie ne vidi, ondje je bijela ptica blistave toke: imperijalni astrolovac X15 koji dolazi iz svemira, i ti zna da e se sada sve morati dogoditi ponovno, slijetanje, major Tom u trku, neobine preobrazbe, da e ovjek u zelenoj uniformi ponovno zakoraiti u automobil, da e ponovno biti i eksplozija, izgaranje, astrolovac koji se pribliava da bi sletio, promjene, eksplozija, izgaranje, slijetanje eksplozija izgaranje, eksplozija izgaranje eksplozija izgaranje i opet i opet. Majore Tom! ti vie. Majore Tom, ne ostavljaj me! Tata! Tata! * * * Kad su se oglasili alarmni, kad su bljeskalice po podu rasule svoje

rijetke treperave sjene, rekla ja samoj sebi: On je mrtav, nema ga vie, izgubili smo ga, i mada je to za nju bio konac svijeta, u srcu joj nije bilo ni trunke mrnje prema onima koji su joj ubili sina. Postupili su u dobroj vjeri. Ona se suglasila. Sva je odgovornost na joj. Njima e moi oprostiti, ali sebi nikada. Nema ga vie, pomislila je i ustala iz stolice da ode. Ispijene su alice za crnu kavu zajedno sa enskim magazinima prekrivale stol. Mogla bi tiho klisnuti dok alarmi jo zvone i dok svjetla jo bljeskaju. Koraci sestara u trku pribliuju se, uz tresak, hodnicima, ali ju na vratima zaustavlja iznenadna, uasavajua tiina, kao da joj se u srcu stvorio grumen leda. A onda, nakon to je prohujala oluja, probio se siuan glasi, dirljivo loman i prodoran. Majore Tom! Majore Tom! Ne ostavljaj me! Tata! Tata! Neu te proaptala je neu te ostaviti nikada i tada se sve zaustavilo. Bilo je to kao da je itav grad najednom utihnuo da bi oslunuo te krikove ponovnog roenja i onda su kao da je, stresavi se, svijet otpoeo iznova postojati. Krivulje su zaplesale i pognule se na oscilaskopima, gumeni su mjehuri udisali svoje surogatne dahove, ventili su pitali i elektronika je svijetla toka bila mjerila svoje vrijeme. Ali je ak i ona mogla uoiti razliku. Crvena svjetla to su bila crvena tako dugo da se druge boje nije ni sjeala sad su postala nedvojbeno zelena, i mada nije znala oitavati tragove katodne zrake ipak je znala da su to normalni znaci buenja dvanaestogodinjeg djeaka iz nemirnog, ali zdravog sna. Na koi je osjeala toplinu to je s kreveta dopirala do nje i njuila miris koji vie nije bio vonj boletine ve miris boletine prognane, boletine izlijeene. Sjea se ona svega toga, sjea se sestara, sjea se rukovanja i grljenja i vlanih maramica, sjea se kako su se doktoru Montgomeryju micale usne no rijei su se izgubile u pamenju, jer trenutak je bio zbrkan i sestre, reporteri, lijenici, fotografi, sve se to sloilo jedno uz drugo bez ikakvog smislenog reda, kao da pred sobom ima kutiju prastarih fotografija pronaenih negdje na tavanu. Sjea se fotografskih bljeskalica i novinara, snimatelja s videokamerama koji za sobom vuku kablove i tehniare zvuka, sjea se reportera televizijskih vijesti; sjea se svih njihovih pitanja ali nijednog odgovora. A sada sjedi uz uzglavlje. Na oslonu stolice stoji alica hladne kave koju joj je donijela ona prijateljski nastrojena bolniarka iz grofovije Monaghan. Doktor Montgomery i ona McKenziejeva, ona kojoj raunari vire iz oiju, odgovaraju na pitanja. Ona se ne pretvara da shvaa to su to uinili ali zna to bi to moglo biti. Na trenutak zaboravljena sad smije sjediti i gledati kako joj sin uzvraa pogled. Nevidljive svim kamerama, oi se susreu i smijee. Bilo je bola i opet e ga biti, ali sada i ovdje samo je blagoslov. Vani kao da je prestalo snijeiti ali po boji sve mranijeg neba ona zna da to nee potrajati dugo. Visoko iznad Zapadnog Belfasta prelaze svjetla vojnog helikotptera lynx, i ako prikilji oima, moe sebe natjerati da povjeruje kako to zapravo uope nisu svjetla helikoptera ve trag raketnih motora majora Toma koji se vraa kui s Andromede.
Preveo Predrag Raos Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

SCAN, OCR: Sekundica Ispravke i prelom: MasterYoda www.sftim.com

RICHARD C. MEREDITH

Plaenik
Hired Man

APALJENI grad u dolini iza njih pruao je stravian i lijep prizor kad je Brand konano pozvao svoje drugove da zastanu. Stanite na tren. Disao je s naporom, a po prvi put otkako je znao za sebe bio je svjestan i ogromne teine potpuno oklopijenog borbenog odijela na sebi. Zbog ega? zauje Davidsonov glas u svojim slualicama. Davidson ipak zastade u svom trku, u ustrajnom kaskanju dugim koracima prema vrhu stijene koja se nadnosila nad njima. U bijegu su im pomagali nuklearni reaktori na leima. Ostalo ih je jo sasvim dosta da nas progone. Daj mi da doem do daha odgovori Brand mrzei samoga sebe to mora priznati koliko je iscrpljen. Sigurno nemamo pred sobom vie od nekoliko kilometara ree Wisse koji je zastao nekoliko metara od Davidsona i tako Brandu postao jedva vidljiv, taj nejasno udovini, sablasni slian obris u tami meu vjetrom iskrivljenim drveem planinskog obronka. Znam zastenje Brand. Odijelo mu je postajalo prokleto preteko. Neto nije bilo u redu s njegovim povratnim reakcijama, neto nije bilo u redu s cijelom tom predstavom! Brande dahui e Davidson. Kako se kod tebe oitava sastanak? Brand padne na jedno koljeno na tom stjenovitom planinskom obronku, okreui lea plamteem gradu u dolini. Ukljui oitovanje vremena na unutranjoj strani zaslona za lice na svom ljemu Tri minute odgovori iscrpljeno. Onda daj da zbriemo do avola odavde! Brand uzdahne znajui da nema smisla svaati se oko toga. Morali su na vrijeme stii na dogovoreni sastanak, inae e zauvijek zaglaviti tu, na Novoj Towi. Unato tome to se Dravijancima koliko je on znao, zaista moglo vjerovati, Brand je bio svjestan injenice da se nee vraati dva puta da ih pokupe. Ako on, Davidson i Wisse, jedini koji su preivjeli ovu diverziju na kolonijalni grad, ne stignu na sastanak, ostat e preputeni sami sebi Razumijem. Brand ugleda slabi sjaj nuklearnog reaktora koji je pomogao Wisseu u njegovom estometarskom skoku uz kosinu obronka. I Davidson se svojim mlaznicama odrazi prema visokoj zaravni i signalu koji im je oznaavao mjesto sastanka. Brand je ostao gledajui grad u plamenu dulje nego je smio. Gorjelo je vie od polovice New Towa Cityja S nekom udnom toplinom oko srca Brand je alio zbog onog to su on i njegovi drugovi morali uiniti. A nisu namjeravali unititi vie od bitnih mjesta u gradu: izvore energije, vodovod, centralne komunikacije i slino. Ali isto tako nisu raunali ni s otporom na kakav su naili kod naseljenika. Oni mutavi, zemljoradniki naseljenici sa Stare Zemlje nikada prije nisu imali bogzna to pokazati u smislu svoje obrambene sposobnosti.

Povratni signal zasvjetluca na zaslonu Brandovog ljema. Pogledavi prema obronku uz koji su se uspinjali, Brand vidje da su i Davidson i Wisse ve nestali. Morao ih je dostii! Nuklearni reaktor tresne ga po leima i Brandova stopala isto tako tresnue o zemlju pod njim Borbeno odijelo koje je nosio desetostruko je poveavalo snagu njegova odraza, pa se kretao proklinjui sve Novoajovance... a napose onog koji je hidrogenskom bombom raznio zgradu pod njegovim nogama. Nije ni sanjao da bi naseljenici mogli imati neto slino. No, isto tako nisu raunali ni s time da bi se naseljenici mogli pojaviti u borbenim odijelima. A pogodilo ga je oito jae nego to je to isprva mislio. I ovo vraje odijelo dobilo je svoje (oitovanja raznih podataka govorila su mu to dovoljno jasno), ali ne valjda u tolikoj mjeri da ne bi mogao stii do mjesta evakuacije, makar se morao i malo vie potruditi. Ni po koju cijenu nee on dozvoliti da Dravijanci odlete bez njega, ne sa svime to mu duguju. Nastavilo se tako tres pa skok, tres pa skok. Iako ve tromo, borbeno ga je odijelo nosilo uz padinu, preko prastarih stijena i iljastih nakupina kamenja, preko i okolo kvrgavih stabala, prema gore, prema sigurnosti planinske zaravni. * * * Jo je jedna puna minuta prola prije nego je dopro do sljemena zaravni i spustio se opet na tvrdu i ravnu zemlju. Brand trzajem glave navue noni vizir i pomou njegovih infracrvenih zraka ugleda nejasne likove Davidsona i Wissea ni pola kilometra dalje. Ovdje gore samo je nekoliko stabala zaklanjalo pogled, a povrina samog tla bila je iznenaujue ravna. udna neka geoloka formacija, primijeti Brand nekim udaljenim dijelom svog mozga. Nekako su ga ove planine podsjetile na vlastiti dom, na onu turu i oporu ljepotu Brejkaunovskih Visova gdje je i samo preivljavanje bila injenica kojom ste se mogli ponositi. Za razliku od ovog lagodnog ivota koji su prokleti Novoajovanci vodili u dareljivim i bogatim dolinama tamo daleko ispod njega. Tamo gdje Davidson i Wisse stoje, tamo mora biti sastajalite za evakuaciju, razmiljao je dalje Brand. Karta projicirana na zaslon njegova ljema to mu i potvrdi. Signali povratnog odailjaa dolazili su ravno odande. I vremenska projekcija sada je stalno svijetlila na zaslonu. Dravijanska korveta svakog bi trena trebala postati vidljiva. Trei, skaui, potpomognut nuklearnim reaktorom, ali svejedno sve vie borei se s rastuom tromou svog odijela, Brand prijee razdaljinu do mjesta na kome su stajali njegovi drugovi. Skoro si ga uprskao primijeti Davidson zajedljivo. Skoro smo ga svi mi uprskali odgovori Brand prisjeajui se onoga to se dogodilo dolje u gradu Ve bismo ih trebali vidjeti ree Davidson iznova gledajui u nono nebo. Ve su trebali ukljuiti retroe. Trebali su ponovi Wisse utiano. S koje bi strane trebali stii? Sa sjevera, mislim odgovori Brand. On ukljui projekciju kompasa na unutranjoj strani svog zaslona i zatim pogleda u nebo prema sjeveru. Ve bismo ih trebali vidjeti ponovi Davidson. Brand pogleda na vrijeme. Trebali bismo. I vie od toga ree Wisse Kasne petnaest sekundi. Prui im priliku ree Davidson. Pojavit e se. Da, znam da hoe sloi se Wisse maloduno. Pa, upavi nas nikada prije nisu iznevjerili. Davidsonov glas sada je zazvuao gotovo ljutito. Uvijek postoji prvi put primijeti Wisse i oito poali istog trena. Prisili se na nevoljki smijeh koji nije nimalo oraspoloio Branda.

Ni Band ni Davidson nisu rekli nita. utke bi pogledali sad na vrijeme, sad na nebo, pa opet na vrijeme. Davidson, crvenokastoute kose i rumena lica ispod ljema svog borbenog odijela, bio je najvei od trojice mukaraca. Meutim, ak ni njega ne biste smatrali visokim u usporedbi s najreprezentativnijim pripadnicima ljudskoga roda. Brejkdaunski Visovi sa svojom gravitacijom od jedan i pol G bili su poznati po snazi i izdrljivost svojih stanovnika, ne i po njihovoj visini. Brand bijae nii od Davidsona, ali je nedostatak svoje visine nadoknaivao irinom i masom svojih ramena. I njegovo lice bilo je iroko. Iza zaslona, oi su mu nalikovale dubokim, tamnim jezerima. On je bio samotnjak svoje jedinice, ovjek s malo prijatelja, ovjek ija prijeka narav i nagla ud nisu ba ohrabrivali i pozivali na bliskije odnose Ali sada je stvarno majstorskom vjetinom drao svoj temperament na uzdi. Znao je da nema druge. Wisse je bio jo nii i po grai laki, ali ipak jo mukarac iju su fiziku snagu othranili oni negostoljubivi Visovi i grubi svijet plaenika. Njegovo mravo lice jedva da se je naziralo u ljemu. Sada je na njemu sve oitije rasla zabrinutost. Cijela minuta ree. Nikada prije nisu zakasnili na evakuacijski sastanak. Ista ozbiljnost odraavala mu se i u glasu. Sto misli, koliku imamo prednost? upita Davidson. Moda deset minuta odgovori Brand osjeajui kako i u njemu raste napetost. Parker ih je usporio onom atomskom bombom u rijeci. Nadam se da jest promrmlja Wisse. I ja takoer... Brand pomisli kako je i sam Parker poginuo u onom minijaturnom atomskom udaru koji je rijeku pretvorio u novo jezero u centru grada. Sve iza toga, sve to se kasnije dogaalo tamo dolje u New Iowa Cityju, sve je to u njegovom mozgu sada bilo zbrkano i nejasno. Ali oito se radilo o zasjedi jer su Novoajovanci bili opremljeni borbenim odijelima jednako dobrim kao i Brandovo i jer su izlijetali kroz vrata i skakali s krovova tonou uvjebanih trupa i u trenu opkolili diverzante koji u stvari nisu ni oekivali neki znaajniji otpor od zemljoradnike populacije Nove Iowe. Nikada prije Novoajovanci nisu im priredili neto slino, ni u jednom od plaenikih napada na manje gradove i farme. Neki su dobri ljudi poginuli tamo dolje, odzvanjalo mu je dalje mislima. Dvadeset sedmorica najeih komandosa galaksije dobila su svoje prije nego su se njih trojica (etvorica, ali se Perker nije provukao na kraju krajeva) probila iz zamke razbacujui termo i hidrogenske bombe i sve ostalo oruje u svim pravcima oko sebe, krei si put gore prema planinama i na mjesto sastanka s Dravijancima. Dovraga, volio bih da poure, pomisli Brand. Dvije minute objavi Davidson mrtvaki mirnim glasom. to im se moglo dogoditi? upita Wisse. Doi e ree Brand. On je sada bio stariji i trebao bi preuzeti komandu, ako se to uope moe tako nazvati. Pogreno su tempirali vrijeme i nita vie. Ponovo pogleda prema nebu. Jo nita. Jo ni sada nita, ako ne raunate sjajne zvijezde novoajavanskog neba, a to obino ne radite kad oekujete dravijansku evakuacijsku korvetu. Wisse ree iznenada. Vrati se do ruba zaravni i provjeri slijede li nas stvarno oni seljaci. A ako dou upavi? Ako dou, natjerat emo ih da ekaju. Ne, ti idi odree Wisse. Brand podie desnu ruku, onu u ijem je rukavu bio smjeten baca raketa, i uperi je u prsa Wisseovog odijela.

 Vrati se do ruba zaravni i provjeri. Nekoliko je trenutaka Wisse oklijevao, a onda jo jednom pogleda u nebo, okrene se i dugim skokovima zagrabi natrag preko sljemena. Pitam se to ih zadrava promrmlja Davidson vie za sebe. Loe tempiranje. Glupost. Jesi li ikada uo da je upavi i sekundu zakasnio? Ovo mi se ni najmanje ne svia. Vidi li ita, Wisse? upita Brand kroz radio-vezu okreui se prema rubu zaravni. Dolaze! U glasu drugog mukarca jasno se nazirala panika. Prokletstvo! Zauvi ga, Brand se upita tko je dovraga izabrao Wissea za plaenika. Trebao je biti klopaki ribar kad se tako lomio pod prvim malim... Tada se Brand sjeti onog krvoprolia i pokolja u gradu. Slika je bila prokleto blizu nemogueg. Nije znao bi li se divio naseljenioima ili se stidio Brejkdaunovaca. Ako su to stvarno bili naseljenici, sine mu najednom sumnja. Ali ako nisu bili, tko onda...? Koliko njih? upita WLssea. Ne znam odgovori mu njegov glas kroz slualice. Nekoliko desetaka. Nemogue obrecne se Davidson. Toliko ih nije ni ostalo. Sam Parker sigurno je pobio cijeli vod! Smiri se i prebroji ih naredi Brand. Trebali bi isijavati dovoljno infracrvene svjetlosti da to uini. Brand ponovo provjeri vrijeme. Pet minuta. Teko je bilo povjerovati da Dravijanci mogu toliko kasniti. etrnaest odgovori mu Wisseov glas nakon nekog vremena. Bio je neto vri sada. Jasno mogu izbrojiti njih etrnaest u borbenim odijelima. Oito je Wisse uspio ponovo stei vlast nad sobom. Previe ree Davidson. Neemo ih moi zadrati. Moda emo morati odgovori Brand. Ne mogu biti u mnogo boljem stanju od nas. Samo to nisu pod punom parom tako dugo kao mi : odvrati mu Davidson. Brand klimne glavom utke, slaui se. Bolje da provjerimo svoje sisteme ree najzad. Wisse, koliko su daleko? Ni pola puta uz obronak odgovori Wisse. Trebat e im dobrih desetak minuta do sljemena. A ako se upavi ne pojave u tih desetak minuta... Brand pusti da mu se misli kod toga izgube. Vrati se k nama ree samo. Dok je ekao Wisseov povratak, Brand stade pregledavati na brzinu sisteme svog borbenog odijela i poeli da se nije uputao u to. Oprema mu je bila u gorem stanju nego to je oekivao. Vie od polovice neophodnih krugova povratne reakcije ve je bilo na pomonim izvorima, a nekoliko ih je bilo i dokrajeno. I municija mu je bila skoro nestala, ba kao i unutranja zaliha zraka, iako se na tom planu mogao prebaciti na vanjsku ako stvari ne postanu prevrue. Gorivo za nuklearni reaktor bilo je gotovo na nuli, a njegove energetske elije... Pa, vie ni ne moete oekivati od elija veliine nokta na palcu kojima su standardno bila opskrbljena odijela, a on je ionako jurio kao da ga vrazi gone sve od trena kad je upao u atmosferu netom je poela duga, novoajoanska no. Kako stoji upita Davidsona. S odijelom? Jo radi. ali nemam vie puno energije. Za samo sat ili dva. Sto je vie od mene..,

Brand provjeri vrijeme. Dravijanci su kasnili nemoguih sedam i pol minuta. Wise se vrati i stade provjeravati svoje sisteme. Ponaa se kao da sada ti dirigira, Brande ree Davidson. Sto misli dalje? Ne mislim odgovori Brand. Jednostavno ekam da dou po nas. A ako ne dou? upita Wisse kome se panika stala vraati u glas. Brandov glas bio je hladan. Doi e. Kako moe biti tako prokleto siguran? upita Davidson svadljivo. Oni nisu ljudi. Po emu zna to su odluili uiniti? K vragu, ovjee, pa mi ni ne znamo zato se borimo ovdje! Koliko dugo ve radimo za upave? upita Brand razlono. Skoro jedan cijeli standard odgovori Davidson. Jesu li nas ikada do sada iznevjerili? Kao to je rekao Wisse... Doi e! U meuvremenu bolje da pripremimo obrambeni poloaj. Poludio si odvrati mu Davidson. Wisse ih je izbrojio etrnaest. Nemamo drugog izbora nego da bjeimo! Bilo je oito da Davidson nije volio tu rije, ali ju je sada ipak upotrijebio. Moemo ponijeti i odailja povratnog signala doda tako da nas upavi mogu nai na drugom mjestu. Odailja je namijenjen nama pokua Brand to je mirnijim glasom mogao. Njima ne treba. Oni imaju svoje vlastite sisteme za praenje. Svejedno, imaju monitor ree Wisse. Rekli su da e nas pokupiti odavde ustrajno e Brand. Da, kao i to da e to uiniti prije devet minuta. Tri su mukarca stajala strijeljajui se oima kroz zaslone ljemova svojih borbenih odijela. Moda ova dvojica i mogu pobjei, mislio je Brand, na neko vrijeme. Kratko. Imali su vie rezervne energije od njega, njihova borbena odijela bila su u boljem stanju od njegovog. No on je znao da ga njegovo odijelo nee odnijeti dalje od jo nekoliko kilometara. A kad se najzad bude morao ponovo upustiti u borbu, elio je sauvati energiju za ono malo oruanih sistema to mu je jo bilo preostalo Deset minuta ree Davidson neobino tihim glasom. Za manje od pet minuta oni e momci nagrnuti preko ruba zaravni, a bit e bijesni k'o vragovi. Nisam toliko lud da ostanem i saekam ih! Priekaj jo pet minuta ree Brand, ni nareujui, ni molei. Vie mu nije bilo stalo ni piljiva boba do toga to e uiniti druga dvojica. Ne odree Davidson i pogleda Wissea kao da trai njegovu podrku. Uzet emo odailja i krenuti prema vrhuncima na istoku. Moda ih, ako stignemo dondje, odatle moemo zadrati. Koliko dugo? Prokleto due nego to bismo mogli odavde! Jedanaest minuta. Moda Dravijanci stvarno nee doi. Oni nisu ljudi. Kako moe znati to uistinu misle? U tom munom ekanju koje je kidalo ivce, sjeanja najednom bljesnue Brandovim mozgom. Jedno je bilo sjeanje na Dravijance koji su doli na Brejkdanske Visove i unajmili jednu jedinicu plaenika da izbaci naseljeniku koloniju Stare Zemlje s Brahibana III, ili Nove Iowe, kako su taj planet zvali njegovi stanovnici i Zemaljska federacija. Plaenici u se ponosili onime to su bili. Zato se onda ne bi borili protiv Zemljana, a na strani gomile zdepastih, crvenih estonogih Dravijanaca? upavi su plaali

u tvrdoj gotovini a, uostalom, to su ljudi s Brejkdaunskih Visova dugovali Novoj Iowi, ili ak Zemlji? I inae su se Brejkdaunovci borili za gotovo sve razumne rase u galaksiji kao i protiv njih. Na kraju krajeva, tko je jo mario za malo terorizma na Novoj Iowi? No to ako su Dravijanci odluili da ih ne isplate? Takav razvoj dogaaja inio mu se nevjerojatnim. upavi nisu radili na taj nain! Dravijanci e doi. Jednostavno ih je neto zadralo. Ali to? Dvanaest minuta. Najzad Davidson ponovo progovori. Ide s nama? Uzmite odailja. Ostajem. Ti si prokleti glupan. Vidjet emo. Brand okrene lea drugoj dvojici i stade traiti neto to bi iole nalikovalo obrambenom poloaju. Vidio je tek nekoliko stabala i nekoliko trupaca. A tamo na nekih kilometar i pol prema naprijed i jo prema gore bilo je neko udubljenje u zemlji, zatieno ili otkriveno kao i bilo to drugo na zaravni. Brande pozove ga Davidson iznenada kad je pokupio odailja i strpao ga pod miku. Doi s nama. Ovdje nema nikakve anse. Nemam dovoljno energije ni za pola puta do onih vrhunaca kamo ste naumili otpovrne Brand polako, s gorinom. Bit e mi bolje ovdje. Trinaest minuta. Smrtonosno bijesni i u borbenim odijelima Novoajovanci e svakog trena nagrnuti preko ruba zaravni. Valjda zna to radi ree mu Davidson. Nadam se da to i vi znate odgovori Brand. Kroz slualice svog ljema uo je jo Davidsonovo frktanje, ali nijedno od trojice mukaraca nije vie progovorio. * * * Okreui lea dvojici svojih drugova, Brand udari po prekidau i iskljui radio-vezu s njima. Sto je bre mogao prijee tada razdaljinu do onog udubljenja koje je izabrao za svoj obrambeni poloaj. Kad je stigao do njega i okrenuo se natrag, Davidson i Wisse ve su nestali prema planinskim vrhuncima nekoliko kilometara dalje. Brand se upita hoe li ih se dokopatii i to e uiniti kad stignu do njih. Smjetajui se nekako u onoj mravi zaklon koji su izborana zemlja, kamen i nekoliko stabala mogli pruiti, Brand baci jo jedan pogled prema nebu. Nita. Nikakvog sjajnog kretanja koje bi oznailo dolazak Dravijanaca. Onda mu se pogled vrati na rub zaravni na kojem e se uskoro pojaviti etrnaest Novoajovanaca. To da bi neki ljudi mogli pomisliti kako je ovo lo nain umiranja njemu nikada nije palo na pamet. I njegov otac, kao i njegov prije njega, poginuli su na stranim svjetovima, vodei tue bitke. Oduvijek je oekivao da e i on skonati na isti nain. Samo, nadao se da e moda jo nekoliko puta posjetiti prekrasan Bremanov planet prije nego to doe njegovo vrijeme. Pa, uvijek se moe sjetiti onog zadnjeg puta... a tada se bogovski proveo! Skine svoju energetsku puku s lea i ubaci je u duplju na ramenu svog odijela. Provjeri unutranju energetsku rezervu oruja i sa zahvalnou opazi da ipak ima jo neto naboja. Mogao je puku puniti i iz energetskih elija svog borbenog odijela, ali odlui da to nee uiniti. Tu e energiju trebati za druge stvari. Uperivi vrh oruja prema rubu zaravni, Brand stade ekati.

I ekajui tako, nije mogao a da se ne zapita o iskrenosti bia za koja je radio. Nikada prije nisu mu davali povoda za sumnju. Sada je, meutim, mogao ekati jo samo malo dulje, jo samo tren mogao im je pokloniti povlasticu sumnje i nadati se da e se pojaviti. A tada je kroz svoj noi vizir ugledao infracrveni sjaj toplog ljudskog tijela i vreline aktiviranog borbenog odijela. Nije osjetio ni najmanji trzaj kad je nergetska puka u njegdovoj ruci opalila. Noni vizir i polarizacija filtera na ljemu uspjeli su tek dijelom zatamniti blistavi plamsaj oruja. Jedan je trenutak onaj lik u borbenom odijelu plamtio istim takvim sjajem... prije nego se rasprsnuo u divljem iskriavom vatrometu. Jedan manje. Brand na tren ukljui oitanje vremena s unutranje strane svog zaslona. upavi su kasnili punih petnaest minuta. Neko vrijeme sve je bilo mirno na rubu zaravni. Kad se prvi pokret najzad pojavio, bilo ga je teko uoiti ak i pomou nonog vizira. Novoajovanci su priguili infracrvenu emisiju svojih odijela.. prokleto predobrih odijela za takve seljake! Bili su gotovo nevidljivi kad su osvojili sljeme, njih est ili sedam istovremeno, i jurnuli naprijed. Brand pritisne obara puke i hitrim pokretom opie polukrug ispred sebe. Vidje kako bar jedan ovjek pada natrake niz obronak dok mu je borbeno odijelo nestajalo u eksploziji plamena. Ostali, meutim, poletjee naprijed, ruku podignutih iznad glava u irokom luku, spremnih za bacanje. Granate grunue potresajui zemlju i kamenje na zaravni. Naseljenici, meutim, nisu po njegovom prvom rafalu imali vremena otkriti njegov poloaj. Gaali su ga naslijepo. Brand lizne suhou svojih usana i dopusti si gutljaj iz cjevice spremita za vodu koja mu je bila nadohvat usana. Na nekih dvanaestak ili manje metara od njega rasprsne se jedna granata, obasuvi ga pljuskom razlomljenog kamenja, potresajui tla pod njim. Brand im odgovori istom mjerom, samo to on svoje granate nije morao bacati. Jedna cijev sklizne preko njegovog lijevog ramena. Lijevom je rukom usmjeravao baca raketa, ciljajui, zatim pritiui okida da izbaci preostale dvije bombe. Ali on nije pucao naslijepo. Brand je vraki dobro znao gdje se nalaze naseljenici. Eksplozije njegovih dviju granata koje su pale blizu ruba zaravni bile su udaljenije. Uini mu se da vidi kako jedan neprirodno svinuti lik leti uvis, ali nije bio siguran. Niti je mogao troiti vrijeme na takve stvari. Imao je previe posla. Preostali naseljenici bili su preli sljeme. I oni su bili naoruani energetskim pukama, moda s desetak ili dvanaest komada. Vie od pola ih je pucalo... a sada su i oni znali gdje je on! Brandova puka ponovo plane. Njena sjajna zraka punom snagom zahvati ovjeka koji je ba ustajao iz svog zaklona tako da jadnik nestade u plamenoj smrti. Najednom oruje naseljenika utihne. Prekini vatru! pozove jedan strahovito pojaani glas. Sto sada? I Brand zaustavi svoje oruje. Plaenice pozove ga onaj glas. Posluaj me. Govori porunik Hamid od Marinaca Federacije. Federalne trupe? Vie se Brand nije udio tome zato se njegovi protivnici ne ponaaju poput farmera i inovnika. Do toga je trena ve bio odredio toan poloaj zvunika. Podie puku i nacilja u tom pravcu. Predaj se, ti glupane grmio je preko zaravni glas oficira marinaca. Bori se protiv svoje vlastite rase. Dravijanci su... No Brand je tada pritisnuo okida pa su to bile zadnje porunikove rijei. Poginuo je u stravinoj eksploziji svog borbenog odijela. Brand opali ponovo i nastavi arati po zaravni svojom energetskom

pukom sve dok nije vidio kako njen plamsaj nestaje prema jednom blijedom svjetlu, da bi se napokon potpuno izgubio. Kad je svoj naboj ispraznila dokraja, Brand slegne ramenima i trzajem izbaci oruje iz duplje, ne obazirui se ni najmanje na njegov pad. Zatim iz rukava svoje desne ruke poalje jednu teledirigiranu raketu prema neprijatelju. Sto li federalni marinci trae ovdje? Nije to mogao dokuiti. Nova Iowa nije bila lanica Federacije! * * * Neto eksplodira pokraj njega, podiui ga cijelog u zrak, i odbaci ga ponovo natrag na tu izmrcvarenu zemlju. Brand padne na lijevo rame i zakrguta zubima od boli, sav u jednoj agoniji. Instinktivno, on se zakotrlja i u istom glatkom pokretu uspravi se na koljeno pokuavajui se snai. Tada, spustivi ponovo noni vizir, u zadnjem oajnikom pokuaju okrene se prema nonom nebu u nadi da e... Eno, bila je tamo! Tokica svjetla koja se micala, prespora da bi bila meteor, i sputala se svejednako usporavajui! S novom snagom Brand se okrene natrag prema napadaima. Uini mu se da ih je vie nego to ih je Wisse izbrojio. Osjeao je sve veu tromost svog odijela, sve veu teinu u lijevoj ruci iji su povratni krugovi jo jedva radili. Pogledom pokua pronai toku odreenu za sastajalite i prepozna je na toj gotovo bezlinoj zaravni s mukom. Marinci jo ne bijahu doprli do nje. Nije se zadravao prebrojavanjem svojih preostalih raketa. Odaslao ih je jednostavno u jednom glatkom, neprekinutom nizu prema marincima, ne prestajui odapinjati sve dok mu se magazin nije ispraznio, a zaravan pretvorila u plameno more projektila to su se rasprskavali. Nekoliko trenutaka meu marincima je vladala prava pometnja. Polako se uspravi. Odijelo mu je definitivno otkazivalo. Krugovi su bili preko svake mjere oteeni. Energija gotovo potpuno ispranjena. Povratne reakcije ponekad jedva zamjetne. No uza sve to nekako se uspio osoviti na noge i potrati, trgnuvi iza pasa jo neupotrijebljen pitolj na naboj s metalnim krhotinama i okidajui njegove eksplozivne ahure u trku ispred sebe Marincima je trebalo kratko vrijeme da se oporave i da na nian uzmu lik koji je trao i skakao preko zaravni. Jedna energetska zraka zaruje po zemlji ispred njega i trava ivo plane. Brand se odrazi i preskoi plameni zid. Druga zraka zakai ga po rancu na leima i neto u njemu eksplodira. Aparati za stabilizaciju otkazae. Usred skoka on zatetura i tresne na zemlju, lea opeenih i punih mjehura a usne mu presue u srazu sa zaslonom ljema. Teturajui, Brand se jo jednom s mukom die na noge borei se izmeu svijesti i nesvijesti. Posrne, trgne se, povrati nekako ravnoteu, potri. Ona sjajna toka na nebu pretvorila se sada u jasno odreeni predmet. Bila je to kratka, nezgrapna dravijanska korveta bez krila Njena posada opazi bitku na tlu ispod sebe. Energetski topovi, svaki sa po jedne strane broda, osue paljbu prema marincima. Drhtavo, zahvalno Brand dahne poput jecaja i klone na koljena. Jedan, dva, moda desetak hitaca sikne od marinaca prema korveti prije nego se ovi dadoe u panian bijeg natrag prema rubu zaravni. Savreno su dobro znali da njihov broj nije bio dorastao brodskom topu. Nekako se Brand ponovo naao na nogama. Ispali jo nekoliko zadnjih, beznaajnih hitaca za marincima, a zatim nespretno potri prema mjestu na koje se sputala korveta. Korveta ukljui svoje rakete za konano prizemljenje. Jedan je trenutak lebdjela u zraku, a onda se polagano, njeno, spusti na zemlju. Jedva da je dodirnula tlo, a Brand je ve bio kraj njenog boka. Tu zastade i pipajui potrai vrata. Naao ih je upravo u trenu kad su se poela otvarati. Brand zatetura unutra i zrani ciklus zapone.

U komori ga je ekao jedan jedini Dravijanac. Kad bi zemaljski sisavac pokuao liiti na pauka i kad bi si pritom zaboravio dodati zadnji par nogu, moda bi tada mogao nalikovati Dravijancu... ali ne previe. Podosta jajoliko tijelo bilo je nasaeno na est nogu od kojih je svaka zavravala nastavkom koji je mogao biti bilo ruka, bilo noga, kako je ve vie odgovaralo u datoj prilici. I tijelo i noge bile su mu obrasle kratkim crvenkastobakrenim dlakama koje su se stalno valovito gibale, hladei kou. Dravijanevo lice, njegovih pola tuceta oiju, jednak broj nosnica, iroka, mlitava usta i naborani sluni organi svi bijahu smjeteni na prednjoj, uoj strani jajeta. I to je bilo ono to je doekalo Branda i obratilo mu se na zauujue dobrom angloterahskom. Gdje su ostali? Potrajalo je nekoliko trenutaka da rijei dopru do njega. Sluni receptori bili su sasvim u redu. Samo, Brandov mozak ba nije. Mrtvi, osim dvojice odgovori napokon, sve vie svjestan toga koliko ga je stajala ta zadnja trka. A ta dvojica? U planinama odgovori Brand. Bojali su se da neete doi. Zakasnili ste. Brand nije znao itati dravijanske simbole, pa tako nije mogao ni odrediti koji je Dravijanev in po oznakama na njegovim leima. alosno, ali neizbjeno ree Dravijanac. Poi sa mnom. Dravijanac povede Branda prolazom u dio broda koji je bio preureen za potrebe ljudskih putnika. Ui uputi ga. Previj si rane i presvuci odjeu. Kapetan te eli odmah vidjeti. U redu ree Brand nekako potiskujui bol svojih opeenih lea i umor koji mu se u tekim valovima razlijevao cijelim tijelom. Ali o onima koji. Ne brini se zbog toga odgovori Dravijanac i njeno ga gurne u dekompresionu komoru ljudske veliine iz koje je hodnik vodio prema odajama za Zemljane. Vrata se izmeu njih dvojice beumno zatvorie i Brand ostade sam, zagledan u njih. Za manje od deset minuta Brand se oslobodio svog borbenog odijela, pozvao jednog automedicinskog robota programiranog za tretman humanoida i presvukao se u termokombinezon. Na lea je navukao rezervoare kisika i rashlaivae, na glavu nuni poluljem i vratio se natrag kroz prolaz u komoru gdje ga je ekao Dravijanac. Osjeao se tek jedva neto vie nego poluivim. Ono to ga je najvie brinulo bila je injenica da je korveta ve letjela, napustivi ak i novoajovansku atmosferu. Jo dok se presvlaio osjetio je kako se brod die, a onda mu je sve vii i vii ton zviduka oko oplate trupa jasno ukazao kako se zrak sve vie i vie razrjeuje prema vakuumu svemira. Stupivi kroz prolaz veliine humanoida, nije mogao a da ne osjeti trenutak gotovo nerazumnog bijesa. Zar neete pokupiti i moje drugove? upita otro, udei se istovremeno zato mu je toliko stalo do toga. Na kraju krajeva, oni su napustili njega! Nemamo vremena odgovori mu Dravijanac i pokae prema jednom hodniku dajui Brandu znak da poe prvi. Moramo stii na drugi sastanak. Poubijat e ih tamo dolje ustrajno e Brand gotovo protiv svoje volje. Zao nam je odgovori Dravijanac takvim glasom da Brand shvati kako nema smisla dalje razgovarati. , Tiina je potrajala izmeu njih dvojice sve dok nisu stigli do jedne komore u koju je Brandu bilo nareeno da ue sam. Sagnuvi se dok je

prolazio kroz niska vrata, Brand se nae u odajama bia koje je prepoznao, ako ni po emu, a ono po brojnim znakama i oznakama na leima. Bio ie to zapovjednik dravijanskog broda. Izmeu dravijanskog kapetana i Branda nalazio se je mali stoli. Na njemu je leala hrpa kendilijanskih monetarnih ploica koje su vaile za ravnopravno i punovrijedno sredstvo plaanja na svakoj civiliziranoj planeti poznate galaksije. Ti si jedini preivjeli obrati se Draviljanac Brandu. Cijeli iznos je tvoj. Tamo dolje su jo dvojica preivjelih odgovori Brand tvrdoglavo. Jo ih stignete pokupiti. Ne otpovrne kapetan vrpoljei dlake na svom tijelu na neobian nain. Kao to vi Zemljani kaete, stvar je izvan moje moi. Kasnimo, a ak i ovako, teko emo se uspjeti sastati s naom flotom prema planu. Sasvim iskreno Brand je morao priznati da ne tuguje previe za Davidsonom i Wisseom. Nikada i nije bio ba tako lud za njima. U redu ree nakon nekoliko trenutaka ako stvari tako stoje. Dobro prihvati Drevijanski kapetan. Monetarne ploice su tvoje... Tebi i tvojim drugovima obean je i prijevoz na Bremanov planet po izvrenju posla doda nakon malog oklijevanja. Tako je odgovori Brand i ponovo osjeti da se tu dogaa mnogo toga to nije shvaao. Bi li prihvatio novi posao? Sada? Da, smjesta odgovori kapetan. Dravijanci su se nali u ratu s... jednom drugom rasom. Neu ulaziti u detalje, samo da ti kaem da ta druga rasa misli da smo malo preesto upadali na podruje koje ona smatra svojim. Iz jednog tobolca ispod svog trbuha kapetan izvadi komad permapapira. Ovo je ugovor na cijelo trajanje rata... po tri puta vioj cijeni od tvoje sadanje. Brand pogleda na hrpu ploica na stolu pred sobom i sve mu najednom pone svitati pred oima... Na primjer, zato su na Novoj Iowi bili marinci. zato je dravijanska korveta kasnila i zato ja tu bila flota upavih i kamo su krenuli. Shvatio je. Cijela ta stvar s Novorn Iowom vjerojatno je bila samo jo jedan mali izazov u cijelom nizu provokacija. Tu Brand odlui ne razmiljati dalje. Misli mu se vrate natrag na hrpu monetarnih ploica. Ve je on posjedovao itavo malo bogatstvo, dovoljno da se izgubi u ekstazama Bremanova planeta mjesecima, moda i godinama, ne razmiljajui ni o emu. Rat e biti kratak govorio je dalje kapetan. Pripremamo se za njega ve dugo... za razliku od naih neprijatelja. Nae su se flote ve skupile. Tvoj e posao biti da promatra planet nakon to mi razbijemo njegovu obranu. A uvjeti na tom planetu upravo su idealni za tvoju vrstu. Ponovo kapetan zastade na tren. Jamim ti ne vie od est mjeseci zadatka i bonus jednak ovoj svoti kad zavrimo. Brand ponovo pogleda hrpu ploica, zamiljajui je dvostrukom. Sto je on ikome dugovao? U redu ree. Sest mjeseci i Bremanov planet. Za to ti jamim odgovori mu Dravijanac, a Brandu se uini da mu u glasu osjea neto za to nije bio siguran, jednu neobinu intonaciju koja kao da je nosila... zar gaenje? Brand uzme ponueni ugovor, potpie i ovjeri otiskom palca ni ne proitavi ga te ga vrati dravijanskom kapetanu. * * *

Sedam standardnih mjeseci kasnije Brand se utapao u ugodnostima Bremanova planeta okruen svim moguim senzualnim uicima koji su ovjeku uope mogli pasti na pamet. Jedna djevojaka ruka gurne mu euforik u usta i nastavi lutati njegovim tijelom. Brand uzdahne. S hrpicom kakvu je sada imao mogao je na ovaj nain proivjeti ostatak svog ivota... kad bi se samo mogao prestati prisjeati, prestati razmiljati! A to je bilo nemogue. Nekada predivni planet postao je klaonica. Njegovi ponosni stanovnici sada su bili tek neto vie od pukog robija pobjednikih Dravijanaca. Njegova ekonomska, politika i moralna snaga konano je i zauvijek bila slomljena. Za svaku stvarnu svrhu i namjenu, taj je planet postao mrtav poput kakvog velikog mjeseca. A Brand je prolazio izmeu njegovih poraenih stanovnika, on osvaja, pobjednik i oni su ga, oni pobijeeni, nazivali Judom, lako Brand nije bio siguran to to znai. A nije ni elio saznati. I ovako je znao previe. Sklupao se stoga unutar sebe i mrzio Dravijance. Pitao se koji je planet sljedei na njihovom popisu: Brejkdaunski Visovi, Cordoba, Nova Kaliforni ja, Bremenov planet, koji idui ljudski svijet? Ali, znao je to mrzi vie od samih Dravijanaca. A s time e morati ivjeti... osim ako ne pokupi revolver koji je leao nekoliko centimetara od njegove ruke i ne raznese si njime lubanju.
Prevela Zvijezdana Vlahovi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

SCAN, OCR: Sekundica Ispravke i prelom: MasterYoda www.sftim.com

BOJAN MESERKO

Sami na istini

RI razliito oblikovane sjene zastale su, pijesak je bio uaren i vukao se nekamo daleko prema nezamjetnom kraju. Srednja sjena naslanjala se na druge dvije koje su je snano podupirale: lijeva je bila valovito uobliena s nerazmjerno velikom glavom, desna je liila na sjenu kaktusa kojemu su bodlji bile udovi. Srednja je bila neraspoznatljiva, ali je bilo zamjetno da ne pripada ni jednoj od dvije to su je podupirale. Pao je u nesvijest grgoui progovori lijevi. Desni nije odgovorio, samo je jo vie ispruio sve svoje udove i jae podupro srednjega koji se ve gotovo posve opruio na uarenom pijesku. Lijevi ga je stegnuo jo snanije i pridigao mu glavu. Srednji je otvorio oi i zagledao se u daljinu to je pred njim treperila. Jesam li ti ve rekao, Van Tine, da me podsjea na neku Miroovu sliku... ? Glas mu je bio hroptav i nerazgovijetan. Van Tin, kome je pripadala kaktusolika sjena, pogledao ga je s nerazumijevanjem i jo ga jae stegnuo i pridigao; glava mu je, tek to je izgovorio pitanje, ponovo klonula na

grudi. Lijevi je nenadano naglo okrenuo glavu i prodorno zazvidao. Na velikoj glavi s malim oima i jedva naznaenim nosom ukazala se ogromna eljust s brojnim otrim zubima koji su sijevnuli prema mlitavom tijelu. Zauo se jak cvoktaj kada su zubi zagrizli u prazno. Zaueno je pogledao kako mu se to moglo dogoditi; leao je nekoliko metara postrance. Zato si me udario? Zato ga titi? Van Tin je utio. Tri njegova para oiju mrano su gledala u tijelo na pijesku. Pridigao ga je na svoje udove i lea okrenuo suncu Zato, Van Tine? Van Tin je utio; sunce je nesmiljeno peklo. Zato ga titi... toga prokletog Terrana? Ubijmo ga meni voda i krv, tebi meso. Sjeti se kako je ukusno njihovo meso, meni je jo u ustima okus njihove vode i krvi... Sami emo sa vratiti... Kakav okus, udesno. Sjea li se kako si se borio protiv njih i s kakvim si uitkom svakoga pojeo, sjea li se da si se ak veselio to su otkrili naa dva planeta... ? Umukni! Van Tin liio je na kaktus: uspravno stablasto tijelo iz kojega su na svaku stranu trcale po dvije grane posute mnotvom pipaka koji su po volji rasli i smanjivali se, na tri od est grana imao je po jedan par izbuljenih oiju zatienih tamnoljubiastom koprenom, na etvrtoj grani bila su usta s dvadeset snanih zuba kojima je kidao meso i slao ga neizgrienog u tijelo gdje su ga probavni sokovi savreno razgraivali, kretao se na neosjetljivim gusjeniastim valjcima koji su se jedva zamjeivali, a s kojih ga se ni na koji nain nije moglo prevrnuti. Okus... I tvoje meso je ukusno, Ito Kate! Ita Katovo tijelo nagrivala je velika grba na leima to se uzdizala nad glavom i inila je jo veom iako je i tako bila nesrazmjerno velika u odnosu na tijelo, noge su mu bile tanke ali neobino miiave kao i ruke koje su bile preduge s obzirom na cijelu figuru, poluzatvorenim oima primjeivao je i najmanje pokrete oko sebe i bilo ga je izuzetno teko iznenaditi, velike objeene usnice zakrivale su uplje zube u dvostrukom rasporedu koji su se pri ugrizu duboko zarivali u meso a u dodiru s tjelesnom tekuinom na nekima od njih pokazali bi se otvori koji su snano usisavali tekuinu aljui je preko jednjaka u grbu koja je bila neka vrsta rezervoara, vlane usnice hermetiki su zatvarale ugrizeno mjesto tako da su uplji zubi nesmetano srkali. I to e sada s njime? Nita. Upravo to me buni: uzeo si ga udovima, napravio mu svojim tijelom sjenu, polako sa suncem pomicat e se na mjestu da zatiti Zemljanina kao i juer, a ja u oko tebe skakati i bjesnjeti dok e se ti okretati, okretati... okretati. * * * Sustav u kojem su prebivali Van Tin i Ito Kat imao je dva planeta i jedno sunce. Oba planeta bila su naseljena; jedan se zvao Porkas, odatle je bio Van Tin, drugi je bio Seldor na kojem je ivio Ito Kat. Porkas je bio polupustinjski planet koji su naseljavali polubiljni mesojedi poput Van Tina, a osim njih bilo je i nekoliko drugih vrsta ivotinjskog porijekla kojima su se prehranjivali Porkaani koji su bili duhovno veoma napredni a usprkos tome nisu poznavali tehnologiju jer su je svojedobno bili posve unitili, osim malog broja raketa kojima su napadali Seldorijance radi njihova ukusnog mesa kojega je na Porkasu bilo sve manje budui da se ivotinjske vrste nisu vie mogle tako brzo razmnoavati da bi zadovoljile njihove potrebe. Dok je Porkas bio polupustinjski planet, Seldor je bio potpuno suh, pustinjski, s uestalim vjetrovima koji su mijenjali povrinu planeta. Seldorijanci su ivjeli u rijetkim krevitim masivima koji su bili gusto naikani peinama to su vodile duboko u unutranjost gdje je bilo podzemne vode, ali u malim koliinama; svaku kap su koliko je god bilo

mogue korisno uporabljali, a eventualni viak pohranjivali u grbu. Za krau vode bila su propisana stroga pravila i kazne. Bili su divlji i plemena su bila u stalnim sukobima, ubijenima su ispijali tjelesnu tekuinu, i tako sve dok ih nisu poeli napadati Porkaani prisilivi ih da se udrue i zajedniki brane to je ubrzo donijelo rezultate zaplijenili su nekoliko raketa, nauili njima upravljati i tako poeli uzvraati napade. Tjelesna tekuina Porkaaha privlaila ih je ba kao i ove njihovo meso. Ratovali su i nitko nije ni pomiljao na primirje. Unaprijedili su taktiku ratovanja a zanemarili tehnologiju. * * * ega se boji? Ponovo poinje! Nisam li ti dosta rekao juer i prekjuer, ve onog dana kad se poeo onesvjeivati... ? Ratovali smo... Mogu te napasti! ? Da? Sjea li se... Niega se ne sjeam... Mora... Sjeam se da su se naselili na naem planetu, mnoge vrste zemaljskih ivotinja, zovu ih takori, koje se neobino brzo mnoe... i mi smo preuzeli ime, i ne samo te, jo mnoge druge. Nemamo vie potrebe ratovati s vama ili oivljavati ma kakve uspomene. I vama su mnogo dali. to su nam dali? Ona ogromna podzemna jezera kraj kojih se moj narod ulijenio... I tako se vie ne trebate boriti. Ali, pogledaj, to im mi dajemo... sebe im dajemo, pratimo ih na istraivakim putovanjima koja su iskljuivo njima korisna, iskoriuju nae sposobnosti... Govorei skakao je oko njega i priao mu slea. Naglo ga je zgrabio i zagrizao. Refleksni Van Tinov udarac bio je tako snaan da je Ito Kat poletio nekoliko metara na stranu u pijesak, u ustima je imao komadi vlanoga tkiva. Ranio si me, Ito Kate! Ispustio je ovjeka i krenuo prema njemu. Ito Kat je hitro ustao i potrao do oblinjega pjeanog breuljka. Usput je isisao tekuinu iz tkiva u ustima. Ispljunuo ga je tek na vrhu breuljka zastavi da vidi gdje je progonilac. Skoro sam ve zaboravio kakav je okus tvoje tekuine. Naderat u se tvog mesa! Trao je za njim i mlatarao svim udovima. Njegova je brzina bila znatno manja i ovaj ga je putao gotovo posve blizu da bi u zadnji as odskoio i ponovo se poeo izazivaki bockati. Van Tine, neto si zaboravio. to... ? Ostavio si Zemljanina na vruem pijesku i suncu, idi mu pravi sjenu da ti ne umre. Ne brini, ivjet e jo toliko dok te ne uhvatim! Bio je blizu njega, desnom stranom udova naznaio je smjer, a lijevom je napao, naglo i silovito. Ito Kat se spretno izmakao i uzvratio napad. On nije promaio Ponovo je imao puna usta iako ne kao pri prvom napadu. Jo si neto zaboravio. Van Tin nije odgovorio, gledao je u ranu kao da ne moe vjerovati da se doista dogodilo to to se dogodilo. Svi su mu udovi drhtali a tijelo se klatilo. Dignuo je pogled i rekao: Ubit u te. Svi udovi narasli su mu u ogromne bodlje. Zaboravio si na Zemljanina od kojega si se jako udaljio, i pogledaj:

sada u potrati k njemu i prije nego to nam prie ostat e od njega samo hrpa kostiju, koe i isisanog mesa... greka, nikad nisam zaboravio njihov okus... vidi... Potrao je prema tijelu to je lealo na pijesku koji je stvarno bio ve toliko daleko da je liio tek na tamnu toku. Dotrao je tamo i poeo poigravati naokolo. Nekoliko puta je sagnuo glavu i cvoknuo zubima. Van Tin je svaki put kriknuo a kad je prispio do nepominog tijela i Ito Kat uzmakao, nije se vidjela nikakva ozljeda. Mogao sam ga! Mogao si. A nisam ga. Ti si prije na redu! * * * Kad su ljudi stigli u taj dio svemira nisu oekivali da e otkriti sunani sustav to ga ine dva naseljena planeta, samo dva i oba naseljena. Prva ekspedicija bila je potpuno unitena; bilo je sedam raketa od kojih se pet spustilo na Seldor dok su dvije pristale na Porkasu. Kasnije ekspedicije, koje su uglavnom bile kaznene, ustanovile su kako su unitene prethodne posade. Dugo je vrijeme prolo prije no to su pokorili i meusobno sprijateljili Stanovnike oba planeta koji su bili na vrlo visokom stupnju razvoja. Jezici planeta neznatno su se razlikovali i tko je nauio jedan znao je i drugi Kroz nekoliko godina ljudi su potpuno uvrstili svoju kulturu koju su domoroci naoko mirno prihvatili i koristili u svakidanjem ivotu. Kasnije su ih poeli uvoditi u istraivanja i voditi sa sobom na nepoznate planete. Pokazali su se kao jako dobri suradnici jer im je u mnogo emu pomagala njihova izvanredna logika, pa su mnoge stvari otkrili upravo zahvaljujui njihovim sposobnostima. Ipak, nikako nisu mogli pustiti mjeovitu seldorsko-porkaku posadu nasamo. Iako su se izvrsno dopunjavali uvijek je uz njih morao biti ovjek jer bi se zaas sukobili i pored toga to su imali pune zalihe hrane i tekuine svih vrsta; prema ljudima osjeali su veliko strahopotovanje i dovoljna je bila prisutnost samo jednog, pa da mirno surauju. Stoga su najee bile posade s jednim ovjekom na elu. U ratnim pohodima na pobunjenike i nepokorene planete bili su najbolji borci, nemilosrdni i okrutni, nisu ostavili svoje navike i nagone prema tijelima protivnika i bili su pojam krvoedne jeze i straha; svuda su, meutim, irili i pouavali zemaljsku kulturu. * * * Morat e me do veeri. Misli da neu uspjeti... ? uvat u te se do veeri, branit u se i obraniti. A kad sunce zae Zemljaninu e biti bolje i opet emo biti prijatelji i suradnici. A do tada... tko e mu praviti sjenu? Ja u te stalno napadati i ti e se morati braniti, a on e ostati preputen suncu i munom umiranju. Nee to uiniti! Zato ne? Zar se nisi zamorio kad si me malo prije lovio, zar ga nisi tada prepustio samom sebi? Hoe li pustiti da te unitim... Zanimljivo, zar ne? Borit u se! Pribliio mu se za vrijeme razgovora i nenadano ga zgrabio. Odgrizao mu je jedan od udova s oima i naglo se sklonio u stranu. S gaenjem je ispljunuo ud i podrugljivo rekao: Ima te sve manje. Uskoro te nee biti dovoljno ni da pravi sjenu, a tad e biti i prekasno jer e biti mrtav. Nee doivjeti to to sam elio da zajedno uinimo. Samo kad bismo zajedno unitili Zemljanina nai bi narodi moda postali prijatelji, svi bi morali zajedniki unitavati i to bi nas zdruilo... a ovako... * * * Van Tin, Ito Kat i ovjek zajedno su krenuli na put da istrae nekoliko

planeta u novootkrivenom sustavu. Na putu nije bilo nikakvih sukoba i opasnih trvenja; ak su se vrlo dobro razumijevali i suraivali dopunjujui se u svim tekoama. Prvi planet na koji su doli bio je pjeskovit i kada su stigli temperatura je za svu trojicu bila podnoljiva, no kad je nenadano nastupila velika vruina bili su jako udaljeni od rakete, a da bude jo gore pokvarilo im se i terensko vozilo tako da je ovjek, kad su se pjeke vraali prema raketi, ubrzo klonuo i sve ee padao u nesvjesticu dok napokon nije ostao leati bez svijesti. * * * Kretat u se prema tebi i ujedno praviti sjenu... Ito Kat se promuklo nasmija etajui u polukrugu na pristojnoj udaljenosti. Van Tin ga je, koliko je mogao, slijedio pogledom, a kad mu je poeo nestajati iz vidnog kuta lagano se pomicao, do bijesa su ga dovodili Ito Katov reei smijeh i kripa zubima. Pravio je sve vee polukrugove koji su postajali sve ui. Nekoliko puta naglo je mijenjao smjer pokuavajui ga zbuniti, ali mu to nije ba uspijevalo. Previe mi panje posveuje, Van Tine, Zemljanin ve neko vrijeme nije u tvojoj sjeni. Van Tin naglo je okrenuo glavu i pogledao i u istom trenutku osjetio je otru bol Ito Kat otkinuo mu je jo jedan ud. Zaurlao je i pojurio za njim, ali je ovaj oekivao takvu reakciju sklonivi se s plijenom u stranu. Ne udaljuj se... Zemljanin... na njega vie ne misli? Zastao je i nemono urliknuo, pa se vratio na prijanje mjesto. Ito Kat bacao je za njim pijesak i rugao mu se. Prijetio mu je da ga ubrzo vie nee biti, da je sve uzalud uvjeravao ga u svoju mo i rugao se njegovoj dobrovoljnoj nemoi. Sunce se uto poelo sputati i sjene su se izduile. Sunce e skoro zai i spustit e se mrak, za tebe vjean. Dolazi moje izbavljenje i tvoja propast. Zemljanin e se probuditi, sve u mu rei, kaznit e te i moda ostaviti na ovom suhom planetu. Kako ti se to svia? Gledaj! Poeo ga je zatrpavati pijeskom, podigla se gusta praina. Poletio je prema njemu. Uhvatio ga je i to je bre mogao ujedno i tukao tijelo u zagrljaju koje mu je naskoro ostalo nepomino leati na rukama. Rekao sam ti da je sve uzalud. Mogao sam ja biti na tvojem mjestu u nekim drugim uvjetima, kao i mnogi Seldorijanci. Unitavamo se meusobno. Traimo i najmanju odsutnost Zemljana da se napadamo, znamo puno naina za izazov i napad, iako paze na nas, puno izgovora, uvjerljivih i neoborivih, poznajemo smrt jedni drugih. Nekad smo se borili meu sobom, kasnije, kad su doli Zemljani, prestali smo privremeno i borili se protiv njih sve dok nas nisu porazili i pokuali nas sprijateljiti i pomiriti, a sad se ponovo borimo... da pridobijemo njihovu naklonost... prokleto... Odbacio je Van Tinovo tijelo i poeo kopati jamu. Kad mu se uinila dovoljno velika i duboka priao je ovjekovom tijelu, pridigao ga i spustio, onako mlitavo, u nju. Sunce je ve bilo jako nisko. Sjeo je na rub jame i promatrao zrnca pijeska to su si kotrljala niz strane. Poluglasno je mrmljao: Uskoro e no, do tada u smisliti razlog za Van Tinovu smrt, pa emo nastaviti put. BOJAN MESERKO

Bojan Meserko roen je godine 1957. u Ljubljani a znanstvenofantastinu prozu objavljuje od 1979. Njegova prozna djela otkrivaju specifian svijet mate mladoga autora koji ima malo zajednikoga s tradicionalnim elementima ove knjievne vrste. Meserkovu prozu karakterizira nadrealislinost spisateljskog izraza koja se ogleda kako u gotovo sanjarskom razlaganju pripovijesti, koje esto podsjea na bludnje glavnog junaka, tako i u izuzetno specifinoj uporabi jezika. Meserko, naime, esto hotice nijee ustaljena jezina rjeenja i gramatika pravila, to u veini primjera ne daje eljene rezultate, ali ukazuje na vrstu pievu rijeenost da probije anrovske okvire eksperimentalnou svojstvenom njemu samome. Tako se esto dogaa da autor obesnauje kako htijenja protagonista tako i neke knjievne elemente koji su bitni za tok pripovijesti. Meserkov subjektivni svijet posve je misaono apstraktan, ali ga ipak karakteriziraju neke zakonitosti. Junaci njegovih proznih djela nosioci su svojevrsnih bizarnih zamisli i, premda je tono da Meserkovo esto jezovito i do krajnosti okrutno razlaganje dogaaja otkriva najdublje ljudske nevolje svagdanjeg svijeta, valja isto tako zapisati da je njegov metaforiki znaaj najee vrilo teko odgonetljiv. Proza Bojana Meserka zaokruuje, dakle, globalno autorov filozofski nazor koji je u odnosu spram sadanjosti, a time i spram stvarnoga svijeta, dovoljno produbljen i filozofski i pjesniki utemeljen.

Prva Meserkova zbirka SF-pria i novela izala je kao vlastito izdanje godine 1983. pod naslovom Igra in agonija. Prie u njoj zanimljivo su i uzbudljivo tivo u kojem autor prilino uspjeno preplie objektivnu stvarnost sa slikama iz mate odraavajui i u tako udaljenim onirikim svjetovima svoje fantazije osnovne elemente ovjekova postojanja; nesigurnost, strah i elju za spoznajom. Do sada je Meserko u raznim publikacijama objavio sedamdesetak kraih proznih tekstova, a bio je i redovit gost ljubljanskog radija gdje je objavio oko dvadeset priica. Po svojim SF-radioigrama Meserko je poznat i sluaocima zagrebakog radija. Pored objavljivanja u Sinusu, gdje mu je tiskano pet kraih tekstova, valja spomenuti i vjerojatno najvee priznanje to ga je Bojan Meserko postigao u osam godina pisanja. Dvotjednik za politika, ekonomska i kulturna pitanja Nai razgledi otkupio mu je na natjeaju SF-priicu Obrat. Priica je izuzetno zanimljiva i bavi se ontolokom razliitou poimanja svijeta. Glavne su joj odlike angairanost, izvornost i strukturna savrenost, dok svojim implikacijama raspiruje matu i potie na razmiljanje. Bojan Meserko sudjelovao je i na natjeaju koji je godine 1987. organizirala Tehnika sluba Slovenije. Meu kratkim proznim SF-djelima prva su dva mjesta zauzele Meserkove prie Krog in crta i Vrnitev nadzorovanea. Prva je objavljena u oujskom, a druga, koju je Meserko potpisao pseudonimom, u travanjskom broju asopisa ivljenje in tehnika. Meserkove prie povezuje srodna tematika koja se pokazuje prije svega kroz nemo njegovih protagonista u spletu okolnosti koje im diktira svijet budunosti. Protagonist kao pojedinac ne moe utjecati na okolinu ve joj se u velikoj mjeri prilagoava, a esto u slijepome bijesu djeluje destruktivno i nepromiljeno. Tematika je gotovo uvijek obojena pesimistiki, a ovjekova se nemo otkriva do apsurda. Meserkov spisateljski opus

prilino je nehomogen. Jedna od njegovih glavnih vrlina je ponajprije izvornost ideja, dok jako oscilira njegov odnos prema jeziku, bitnom pievom oruu, kojim izraava svoje misli i spoznaje i kojim prenosi filozofski sadraj i umjetniko uivanje. Njegov jezik inae je inventivan, ali su njegova

jezina rjeenja ipak esto sporna. Ubudue, Meserko e morati vie panje posvetiti razumljivijem i pravilnijem izraavanju jer bi uistinu bila teta kada svoje zanimljive i filozofski duboke tekstove ne bi obogatio umjetnikim uitkom pisane rijei.
Sa slovenskog preveo Boris Nazansky

Slovenska SF scena
IGA LESKOVEK

SF magle u Sloveniji

naaj znanstvene fantastike kao oblika umjetnikog izraavanja i neke pojavne oblike koji prate uvaavanje tog anra u Sloveniji mogue je promatrati na nekoliko naina. Znanstvena fantastika se razvila kao literarni odjek na sve bre drutvene promjene i razmahala se prvenstveno uz pomo pisane rijei. Temelje SF-a je, dakle, postavila knjiga i zato izdavake kue imaju najvie mogunosti kako u populariziranju te umjetnike vrste tako i u prosvjeivanju ljubitelja anra. Naalost, slovenski izdavai sve vie zaostaju za suvremenim literarnim tokovima SF-a, za potrebama italaca koje su poodavno prerasle sposobnosti i znanja urednika koji izdavake programe oblikuju. Suvremena SF knjiga je u Sloveniji postala prava rijetkost, izuzetak koji potvruje pravilo da se u veini izdanih djela zrcali nevjerojatna neinventivnost,

neosmiljenost i neznanje urednikog kadra koji nema utvrene ni najosnovnije smjernice izdavake djelatnosti, ili su one tako arhaine i okotale da bi najpametnije bilo pomesti ih skupa s njihovim urednicima. Ipak, skoro svaka slovenska izdavaka kua tiska povremeno neku SF knjigu, a u tu kategoriju prvenstveno spada program Tehnike zalobe Slovenije u kojoj je i edicija takozvanih klasika fantastike i u kojoj su ve tiskani gotovo cjeloviti opusi Vernea i Wellsa. U klasicima fantastike su svoje mjesto nali i autori kao to su Karel Capek, Bram Stoker i Arthur Conan Dojle. Zanemarimo li izbor, koji je krajnje jednostran i samim time nestruan, koji Vernea i Wellsa predstavlja praktino u cjelosti, a drugim, sluajno izabranim piscima posveuje samo knjigu ili dvije, ne moemo zanemariti da je veina knjiga te

edicije ve prevedena na slovenski, a neke i nekoliko puta. Dodamo li da se urednitvo nije ba potrudilo osuvremeniti prijevode niti osigurati nove uvodne tekstove, namee se zakljuak da se te knjige tiskaju jer Zaloba mora neto izdati. Nova i modernija oprema su u tom sluaju sasvim nebitni. Strunoj ocjeni takvog urednikog programa ne bi pomoglo ni da su knjige tiskane zlatotiskom i uvezane u kou. Evo i konkretnih podataka: TZS je ljetos u ediciji Klasici fantastike objavila Wellsove romane Zgodba o nevidnem loveku i Velikani prihajajo, Izgubljeni svet Doyla, a tik pred izlaskom je Drakula Brama Stokera. Sve ove knjige su ve prije objavljene, a neke i vie puta. Naalost, na budunost nije bolja jer izdavaki plan edicije najavljuje pet drugih Wellsovih romana Vojna svetov, asovni stroj, Prvi ljudje na Mesecu itd. Dakle, slobodno moemo rei na zapadu nita novo jer je cijela edicija stara i nema ni govora o tome da bi Zaloba objavila neka nova, dosad neprevedena djela i time obogatila slovensku kulturnu zajednicu i obradovala itaoce kojima je prvenstveno i namijenjena. Najosjetljiviji problem u tome je to smo mali narod pa se pri izboru za prevoenje djela stranih knjievnosti mora naroito paziti koje knjige to najvie zasluuju. Velika se teta nanosi majstorima i ljubiteljima pisane rijei time to slovenski italac ne moe na svom jeziku itati raznovrsna kvalitetna djela sve dok razni urednici budu birali djela koja su ve utisnula peat u filozofski i umjetniki potencijal naroda, a doputali da suvremena i neprocjenjivo vana djela prolaze pored nas kao da svoj doprinos umjetnosti nismo ni sposobni ni voljni dati. Sjetimo se edicije Sto romanov koja je objavljena prije vie desetljea. U nju su bili uvrteni najbolji svjetski umjetnici pisane rijei, knjige su resili odlini prijevodi i predgovori, a edicija je snano utjecala na misao i filozofske poglede kod nas. Danas, kad trebamo novih sto romana,

urednici su jednostavno odluili pretampati stare, istina, u novoj opremi, ali do slova iste. Koje osiromaenje nae kulturne zaklade. Vratimo se SF djelima. Rekosmo da je minulih ljeta veina izdavakih kua Slovenije povremeno objavila poneku SF knjigu, a Tehnika zaloba Slovenije, vie-manje kontinuirano izdaje novija djela u ediciji Spektrum, pruajui nam tako dovoljno gradiva za analizu izdavakih programa i stanja u SF izdavatvu u Sloveniji. Veina tih novih naslova je stara dva decenija ili vie, da ne spominjemo kako su skoro sve te knjige prije objavljene u drugim republikama. Navedimo da se i tu pojavljuju djela ve objavljena prije desetak godina (Asimov: Golo sonce Jeklene votline), da se krate dulji romani (Aldiss: Ladja med zvezdami je skraen za oko treinu), da se objavljuju samo dijelovi ciklusa (Asimov: Druga vlada galatine drave), Takve pojave, naalost, nisu strane ni u cijelom jugoslavenskom kulturnom prostoru. Objavljene su znatno okrnjene verzije romana Farmera, brae Strugacki, roman Davida Brina Podizanje zvezdane plime je drugi dio tematske zaokruene trilogije... Vrlo je zanimljiv i podatak da je veina novijih SF djela prije objavljivanja u Sloveniji ve objavljena u Jugoslaviji: Carl Sagan Stik (Kontakt); trilogija Jean M. Auel o klanu peinskog medvjeda; Asimovljevi Roboti zore; Douglas Adams toparski vodnik po galaksiji i Restavracija ob koncu vesolja; a u pripremi su Asimovljevi ivljenje, svet in vse to te Zbogom in hvala za vse ribe. Pitanje glasi: pokazuju li navedeni primjeri uredniki parazitizam, sluajnost, neznanje ili liniju manjeg otpora? Moda je odgovor u otkupu autorskih prava i nioj cijeni za drugo objavljivanje. (Moda je to sluaj kod knjiga Sagana i Jean Auel koje su se na slovenskom pojavile u sasvim istoj opremi kao kod drugih jugoslavenskih izdavaa, dok se u drugim primjerima moe

pretpostaviti da je stranom posredniku plaen devizni iznos bez ikakvog popusta). Sve to smo naveli ukazuje da mnogi urednici SF edicije ne poznaju znanstvenu fantastiku, da im do toga nije ni stalo jer bi inae konzultirali poznavaoce anra, da nemaju doraeni izdavaki koncept i da tvrdoglavo objavljuju djela ve poznata ljubiteljima SF-a. Objektivnosti radi, mora se odati priznanje pojedincima koji su u prolosti znali osluhnuti potrebe italaca i rijei znalaca pa smo tako dobili prijevode Dicka, Silverberga, Bestera, Sheckleya, Lema, brae Strugacki, Bradburyja, Vonneguta. Srea je i da su te prijevode radili izuzetno kvalitetni prevodioci. No, ta vremena su prola. Danas u slovenskom knjiarama pored klasika fantastike nalazimo ponekog Asimova, preostale knjige na slovenskom iz skladita, a preovlauju knjige na srpskohrvatskom jeziku. Kvalitetna knjiga na slovenskom, prevedena ili izvorna, danas je rijetkost. Slovenski SF-autori, s izuzetkom Remca i Kuera, povukli su se iz svijeta SF-a ili sasvim prestali spisateljskim radom. Izuzetno destimulativan odnos pojedinih urednika prema domaim stvaraocima ilustrira i primjer prvog romana Mihe Remca Votline koji je nekoliko godina amio u urednikom stolu kue koja je inae izdavala SF, da bi konano bio odbijen. Naravno, u tome lei glavni uzrok velikom vremenskom rasponu prvog i drugog (Prepoznavanje za koje je dobio nagradu SFera) Remevog romana, a sa strahom se pitamo to bi se dogodilo da je i drugi izdava imao takav maehinski odnos. Spisateljska karijera koja se briljantno rascvjetala bila bi utrta na poetku. Dakle, u takvom odnosu treba traiti odgovor na pitanje zato je sve manje domaih, slovenskih pisaca znanstvene fantastike. Tu lei i uzrok pojavi samoizdavatva sa kojim su prvi krenuli Boris Cerin i Bojan Meserko, a najnoviji primjer je almanah Terro. Mranu sliku prua i stanje u slovenskoj kratkoj SF prozi. Osim

Sama Kuera koji svoje prie objavljuje pod pseudonimom Maks Kubo u reviji ivljenje in tehnika koju izdaje TZS, svi drugi slovenski SF pisci kao da su nestali u beskraju svemira. Istina idue bi se godine trebala pojaviti zbirka pria Mihe Remca, ali to e biti retrospektivna zbirka jer on kratku prozu praktiki vie ne pie. Objavljivanje malobrojnih izvornih SF pria, kvalitetnih prijevoda, teorijskih radova i likovnih djela, usredotoeno je u reviji ivljenje in tehnika koja vrlo ozbiljno ispunjava svoju misiju iako je oito da tematske SFblokove pripremaju, manje-vie, samo dva, tri vanjska suradnika. Mora se spomenuti i mjesenik TIM koji redovito objavljuje omladinske SF prie, povlaenje slovenskih pisaca iz svijeta SF-a ogleda se razliito u redakcijama. Neka su urednitva posegnula za prevodima drugih jugoslavenskih autora, to ima vrlo pozitivan uinak jer ukrtava nae kulturne sredine, a neka za inozemnim prijevodima (s engleskog, njemakog, japanskog). No, tu dolazi do katastrofalnih prevodilakih greaka. Spomenimo mjesenik Superpip. Pogledajmo priu japanskog autora koja je prevedena na njemaki, s njega na srpsko-hrvatski, a potom s njega na slovenski. Ima i okantnijih primjera. Prevoenje preko dva jezika nije nepoznato u jugoslavenskim sferama, ali je tako ignorantski odnos urednika prema SF prozi vrijedan aljenja. Politikin zabavnik se izdaje i na slovenskom jeziku pa su SF prie u njemu, kao i ostali tekstovi, prevoene ne s originala nego sa srpskohrvatskog; no, urednitvo Zabavnika je poelo initi i neto mnogo gore krajnje besramno su kraene prie, mijenjane i dopunjavane i tako objavljivane. Sreom, zadnjih godinu i pol dana toga vie nema, ali se ne moe zaboraviti, jer se moe ponoviti. Takvom masakriranju SF-beletristike bi se morala suprotstaviti SF drutva i klubovi, na nesreu, ak su i njihovi predstavnici sudjelovali i sudjeluju u prevoenju takvih tekstova na slovenski.

Djelovanje SF drutava u Sloveniji imalo je svoja mnogo plodnija vremena, da bi zadnjih godina gotovo potpuno zamrlo. Teko bi bilo odrediti uzroke jer se i drutva meusobno razlikuju po programima i ciljevima. Slovenska drutva nisu se dovoljno ukljuila u stvaralake tokove, a kamoli da bi koncipirala takve drutvene aktivnosti koje bi pospjeile brojnost i razvijanje lanstva, njihovo samostalno stvaralatvo. Kako i okupljanja postaju rijetkost, druenje i meusobno informiranje gubi svoj smisao. Neispunjavanje potreba lanstva dovodi do njihova otuivanja od drutva pa ne udi to kreativniji lanovi prije ili kasnije odlaze. Napredovanje i razvoj pojedinaca u direktnoj je vezi s razliitima aktivnostima meu kojima znaajno mjesto zauzima rad u klubovima i sekcijama to znai s drutvom u cjelini i njegovim zakonitostima. Klubovi, skupine koji takve aspekte zanemaruju vrlo brzo ostaju samo s ljudima koji u pomanjkanju uloge u drutvu koja bi bila rezultat njihova stvaralakog ili organizacijskog rada, tjee sebe surogatom stvaralatva fiktivnog znaaja. Oni ne razvijaju vlastitu osobnost, identitet, rade nestruno i svjesno zapostavljaju strunije i sposobnije od sebe nijeui vrijednost i mjesto koje im pripada. Takav razvoj dogaaja nuno dovodi do raspada kluba. Jedini razlog koji takvima omoguava odravanje takvog stanja i svog poloaja je, uglavnom, posljedica zakona o drutvima koji zahtijeva prisustvo barem polovice lanova za neke promjene. U drutvima u kojima vie nema sastanaka, lanova, sinonim za drutvo postaje pojedinac koji ga predstavlja, drutva praktiki nema, njegova adresa je adresa pojedinca. No, takvi pojedinci redovito spreavaju dotok informacija, konstruktivnu kritiku i nerijetko se prikljuuju nekakvim institucijama te svojim fiktivnim znaajem spreavaju kontakt institucije s drugim drutvima i pojedincima. Eto, takva je situacija sa SF-om u

Sloveniji. Konstelacija je nestala prije nekoliko godina bez glasa i traga; neslavni ispadi predsjednika Sekcije za spekulativno umetnost su ve postali povijest, Nova se donekle odrava skrivajui se iza suradnje s Cankarevim domom i organizacije bijenalnih festivala SF-a od kojih su odvojeni svi koji bi na njima morali sudjelovati. Tako se ljubiteljstvo pretvara u samoljublje, a informiranost u dezinformiranost. Kako se svaka aktivnost, kako drutva, tako i pojedinaca, reflektira i na iru drutvenu zajednicu, pogledajmo napis koji je dopustio Cankarev dom u slubenom programu festivala Orwellovo leto: Politika jugoslavenskih drutava ljubitelja SF-a i ovog se puta pokazala u vrlo udnoj svjetlosti: u drutvima vlada neorganiziranost, meusobna zavidljivost (naroita od strane zagrebake Sfere), opadanje lanstva i pretjerivanja prisutna kod narcisoidnih pretkolaca. Da li je, nakon svega, udno da su se pojedinci, struni radnici i neke institucije distancirali od djelovanja drutava i njihovih predstavnika? Bez i trunke osobnosti i osobnih nerazumijevanja dolazi se do spoznaje o teti koju su pojedinci nanijeli znanstvenoj fantastici, da je s njima nemogue suraivati. Na najavljenom filmskom festivalu SFa u Cankarevu domu koji se ovih dana treba odrati, a o kojem jugoslavenska drutva i pojedinci uope nisu obavijeteni, izuzmemo li notice u Delu i ivljenju in tehnici, nee biti nita bolje. Zbog svega navedenog, osnovano je u Ljubljani udruenje Terra kojem je namjena propagiranje SFa kroz sve izraajne oblike, koje je otvoreno za sve aktivne ljubitelje SF-a, s kojim se lako mogu realizirati svi zajedniki projekti. To nije klub ili drutvo u klasinom smislu te rijei u kojem se mogu razmnoiti drutveni paraziti, nego izrazito radno orijentirano udruenje kako bi to bolje dosegnulo slovensku i jugoslavensku SF scenu.
Sa slovenskog preveo Hrvoje Pri

MIHA GRANDA

to se dogodilo sa slovenskim SF klubovima

DOISTA, to? Nekad smo bili tri uspjena i prilino glasovita kluba: Konstelacija, Sekcija za spekulativno umetnost pri SOLT i Nova. A danas...! Nita, mrtvilo, san na lovorikama. Ili moda neto drugo, banalnije, kao naprimjer: nema novaca za redovni rad, izdavanje glasila i sl. Kako ne znam uzroke nedjelovanja drugih dvaju klubova, neu ni razmiljati o tome neka to radije uine sami. Posvetit u se prije svega Novi koja je u poetku slovila kao uspjean klub i izdavala prvi fanzin koji se prodavao i u knjiarama i na kioscima. Neu pisati o poecima drutva. Oni koji nas poznaju dobro znaju kako smo poeli. Zaustavit u se radije kod dva velika dogaaja koji su pridonijeli naem mirovanju i, naalost, doveli do manjih zavada i sukoba u samom drutvu. To su Fantazija 1983. i Orioellova 1984, festivali to su ih zajedno organizirali lanovi Nove, SSU i Cankareva doma. Fantazija je, inae, ponjela mnogo kritika, ali isto tako i pohvala i bila je tada najvea SFpriredba u Jugoslaviji (svi Jukoni i Sferakoni nisu do tada privukli vie od stotinjak ljubitelja SF-a). A nismo uspjeli jer se nismo znali dogovoriti, ponajprije meusobno, a potom ni s velikom slovenskom kulturnom institucijom, Cankarevim domom. Tada je dolo i do unutranjeg rascjepa u Novi i nekoliko naih najpoznatijih lanova otilo je zbog sporova i meusobnih prepiranja posvetivi se samostalnom djelovanju na podruju SF-a (primjerice iga, Remec i drugi). Godine 1984. Conkarev dom je sam organizirao festival SF-a nazvavi ga Orwellova 1984. Na suradnju su tek neposredno prije poetka festivala pozvali Novu i SSU te nekoliko pojedinaca s tog podruja. Kao to znamo, taj je festival doivio poprilian neuspjeh, jo vei nego Fantazija godinu ranije, i to je bio razlog da se i oni kolebljivci u drutvu koji nisu vidjeli smisla u okupljanju SFfanatika odlue na neku vrstu kulturne utnje. Sastanci drutava nisu bili zanimljivi, a ni videoprojekcije nisu privlaile lanove. Sastajali smo se ionako samo jednom mjeseno, a od tada jo rjee sve dok drutvo nije polako zaspalo snom pravednika (i jo spava). Od preko sto lanova, koliko nas je bilo odmah nakon Fantazije, ostalo nas je ubogih dvadeset, od ega moda tek deset nas koji se nadamo da e nam uspjeti da Novu ponovo postavimo na noge. A uzrok neizlaenju naeg fanzina vrlo je banalan: nema novaca! Kulturna zajednica Slovenije nije nam 1985. ni 1986. godine namijenila vie nikakva sredstva a jednako je i ove godine. Moram priznati da je i mene samog zahvatilo neko maloduje. Od prosinca nisam sazvao sastanak drutva, ali sam unato tome pripremio program za organizaciju Jukona 1988. u Cankarevu domu koji sam sastavio na temelju prijedloga drugih lanova drutva. Nadam se da e ga u Cankarevu domu prihvatiti i da emo moi organizirati Jukon zajedno s festivalom SF-a. Doista, i pored neuspjeha godine 1984. u Cankarevu domu su odluili da i dalje probaju sa zamisli o bijenalnom festivalu SF-a u Ljubljani. Razumljivo, naglasak e biti prije svega na SF-filmovima uz nekoliko knjievnih veeri i okruglih stolova. Pohvalno, zar ne? Spomenuo bih i nekoliko drugih podsticaja za obnovu SF-a u Sloveniji. Tako je lani i preklani nove ideje nudila grupa entuzijasta u krugu Terre, udruenja za propagiranje SFa u svim pojavnim

oblicima. Na prodaju su nudili i nekoliko zanimljivih plakata. to je s njima danas, ne znam. Ako im do ruku dospije ovaj lanak, moda e se javiti. elio bih rei da mi je ao to SF u Sloveniji tako tuno tavori, ali se nadam da e nam udruenim snagama uspjeti da na noge postavimo jo postojea drutva ili da emo napokon zaboraviti sve

unutranje zavade i povezati se u jedno jedinstveno drutvo na razini cijele republike. NADAM SE!!! Neka ovaj napis bude izazov i poziv svima koji su spremni suraivati i odrei se osobnih intresa za konani cilj oivjeti zanimanje za SF u Sloveniji. Svima lijep SF-pozdrav!
Sa slovenskog preveo Boris Nazansky

MIHA REMEC

Sjaj i bijeda znanstvene fantastike u Sloveniji

Jezikovno razsodie. Spomenuta knjiica bila je primjer arlatanstva, osobnog isticanja pojedinaca iz klubova i zapostavljanja stvarnih vrijednosti i dosega znanstvene fantastike u Sloveniji, koji nisu mali. Obeavano je tiskanje Obasnika (jedan od prvih, ako ne i prvi domai prozin, op. ur.) kojeg bi priredila oba kluba, kao i antologija slovenskog SF-a. Ni jedna ni druga publikacija nisu ugledale svjetlo dana. Moja pria koju sam poslao specijalno za Obasnik je cijela izgubljena. Na literarnoj veeri nisu itana djela niza znanih slovenskih spisatelja koji piu znanstvenu fantastiku (izmeu ostalih. Gregora Strnie, Branka Gradinika, a ni moja, ime sam ustvari bio i zadovoljan, jer me nisu ukljuili u tu nesrenu priredbu koja je na koncu skoro ostala bez sluaooa). Pokazalo se da klupska ogranienost i samozadovoljstvo onemoguavaju cjelovito predstavljanje SF djelovanja na slovenskom jeziku. Pojedinci su nastupali kao jedini predstavnici slovenskog SF stvaralatva iako je njihov stvaralaki realni uinak bio vrlo malen, a svjesno su preuivali sve druge dosege na tom podruju. Fantazija je pokazala i mnotvo drugih promaaja i amaterizma (blago reeno). Nakon nje sam prekinuo sve veze s Novom, koje sam bio lan, jer se s takvim

LUBOVI ljubitelja SF-a su fenomen anglosaksonskog svijeta, i imaju izrazito komercijalnu pozadinu broj ljubitelja je velik i svi su potencijalni kupci SF literature ili filmova. Zato fandom podravaju izdavai, filmski producenti i sami pisci. Cini mi se da je osnovna greka slovenskih klubova SF-a ta da su preuzeli uzor anglofondoma, a nemaju ni komercijalnog ni stvaralakog zalea. Kod nas je ljubitelja malo, oslanjaju se prvenstveno na stranu prevedenu SF literaturu, domau zanemaruju ili je u cjelosti potcjenjuju. Kao spisatelj SF literature (pet romana, kazalina drama, brojne prie, dvije nagrade SFera) slobodno mogu rei da slovenski ljubitelji SF-a domaem stvaralatvu samo nanose tetu. Dopustite da dokaem tu svoju tvrdnju. Oiti primjer je festival SF-a Fantazija, 1983, koji su zajedno s Cankarevim domom u Ljubljani organizirali SSU i Nova. Bila je to jedinstvena prilika za viestruko predstavljanje slovenskog SF stvaralatva ne samo domaim nego i inozemnim sudionicima. I, to se zbilo? ak ni letak za tu manifestaciju prepun tiskarskih greaka nije sluio na ast festivalu, a jo manje programska knjiica koju je zbog nepismenosti na dnevni red stavilo i

nainom rada drutva nikako nisam mogao sloiti. Cankarevom domu sam, pak, iznio svoje zamisli i predlagao da se za festival idui put sastavi iri organizacioni odbor u kom bi bili ozbiljni kritiari i poznavaoci SF stvaralatva u Sloveniji. Uzalud. I na drugom festivalu, Orwellovom letu 1984, domae stvaralatvo je opet bilo zanemareno. Literarna veer slovenskih pisaca je sasvim otpala. Organizator, Cankarev dom, koji je u zadnji tren opet u organizaciju pozvao prije spomenuta dva kluba, tvrdio je da je sve moja krivica iako nisam uinio nita drugo osim to sam otklonio svoje sudjelovanje na toj veeri jer se ona poklapa s nekim drugim festivalskim programom. Na osnovu svega reenog, uope nije udno da su se mnogi slovenski ozbiljni stvaraoci i poznavaoci SF-a ogradili od klubova koji su uporno podravali anglosaksonske uzore i koji u tom ustrajanju polako i zamiru. Neu optuivati lanstvo tih klubova iako smatram da njihove aktivnosti nisu doprinosile popularizaciji SF stvaralatva u Sloveniji. Naprotiv, tetile su, naroito kad su pojedinci u klubovima prisvojili pravo laiki i

pristrano vrednovati slovensko SF stvaralatvo i predstavljati se kao jedini pravi zastupnici znanstvene fantastike. Pritom se opet pokazale znane mane klubatvo i meusobno omalovaavanje, koje ve dugo prate nae kulturne sfere. SF stvaralatvo u Sloveniji, unato nedjelotvornosti klubova, nije se smanjilo. Ozbiljni stvaraoci i dalje rade i utiru put znanstvenoj fantastici prema iroj slovenskoj javnosti (SF podlisci, slikovnice, prie u osrednjim asopisima i revijama; moj zadnji SF roman je izaao u Preernovoj drubi, izdavau sa najveim nakladama u Sloveniji. itd Uvjerenja sam da e ljubitelji SFa, ako se jo ele druiti u klubovima i drutvima morati preispitati svoj stav i otvoreno se upitati o svojim ciljevima i eljama. Da li e se drati vlastitih korijena, podupirati domae stvaralatvo i s njim pokuati uspostaviti most sa svijetom, ili e ostati u svom debatnom kruoku u kojem e prepriavati ekskluzivne SF novosti iz svijeta i gajiti nostalgiju o klubovima na engleskom govornom podruju to je u naoj sredini ista iluzija.
Sa slovenskog preveo Hrvoje Pri

SAMO KUSER

Mogu Ii SF klubovi postojati bez svoje misije?

kojoj smo tako drastino preputeni ivotom u realnom svijetu.To vai ne samo za okupljanja nego i za sva druga, samo to se u SF klubovima okupljaju ljudi koji rado itaju SF knjige i gledaju SF filmove. No, to nije sve. Slobodno se moe rei da veina ljubitelja SF-a ima osjeaj da u njihovom bavljenju ima i neto vie, neka posebna misija. SF svoje korijene ima u znanosti. Prije nego se netko pone buniti i psovati, dodajem da je te korijene poodavno prerasla, razrasla se u

EU pisati o naem klubu (Sekcijo za spekulativno umetnost, Ljubljana) poznatu faktografiju: nastali smo taditad, imali smo toliko lanova, a sad ovoliko, poeli smo toiono, rado bismo rapoeli ovoito, itd. Te injenice su viemanje jednake za sve klubove i nikoga ne zanimaju. Radije bih neto napisao o ljepilu koje klubove spaja i o energiji koja ih odrava i omoguava da neto naprave. Klubovi nastaju zbog ovjekove potrebe za srodnim duama i izbjagavanja usamljenosti

kronjato drvo kojemu se najvia i najljepa grana ni ne sjea tih korijena. No, neporecivo je da znanstvena fantastika ima neto zajedniko sa znanou, ako ve ne osnovnu tematiku. Suvremena znanost ima svoju misiju; znanstvenik nee objanjavati tajne svijeta nego e svoja otkria aplicirati na stvarnost i pokuati je poboljati (to znai poboljati, drugo je pitanje o kojem sada neemo govoriti). Ako za to nema realnog temelja on e ipak ivjeti u uvjerenju da je njegovo poslanstvo raditi na poboljanju stvarnosti. U znanstvenoj fantastici se radi isto ali na zanimljiviji nain. SF nema mogunosti da, poput znanosti, neposredno mijenja svijet, naroito ne u materijalnom smislu. No, zato si SF moe dopustiti da na znanost gleda kritiki, sa strane, i izabere ono to joj se ini vrijedno, a ostalo odbaci. U SF-u je omiljen princip dovesti neto do ekstrema ili do apsurda to znanosti na neki nain uzima dizgine iz ruku. Ako je misija znanosti mijenjati svijet, onda je misija znanstvene fantastike ocjenjivati (i mijenjati) znanost. Na drugoj je strani SF umjetnost, umjetnost koja takoer ima svoju misiju. To je misija rasvjetljavanja, pouavanja, kritikog ocjenjivanja svijeta. Sve to openito vai i za znanstvenu fantastiku. Naposljetku, postoji jo jedan oblik poslanstva SF-a, religiozno poslanstvo. Naravno, ne radi se o pravoj religiji, u SF-u nema jednog (i istog) boga. No, pojavni oblici su slini pravim religijama. SF ima svoje strasne ljubitelje fanove, to dolazi od fanatik, koji ive za nju i uinili bi sve da se njezina baklja to jae rasplamsa. Njezine ideje zagovaraju s vatrenim

uvjerenjem odbacujui druge (to ne znai da svi vjeruju u iste): SF ima svoje proroke (pisci, reiseri) ali je mnogo tolerantnija od drugih religija jer privrenici jednog proroka ne ratuju protiv privrenika drugog. Postoje okupljanja, konvencije, u kojima se vjerska ushienost razgovori u mnotvu srodnih dua. Ima i svoja misionarska sredita iz kojih privrenici ire svoju vjeru neprosvijeenima. To su SF klubovi. Moda sam tu malo pretjerao jer je osnovna namjena klubova druenje srodnomisleih ljudi. Ipak, klub ne moe opstati ako svoje djelovanje ne propagira, ako ne iri svoje ideje, ako ne dobija nove privrenike, nove lanove. Tu do izraza dolazi osjeaj misije. Klub lako moe opstati bez misijnosti ali bi tada njegovo djelovanje bilo ogranieno, moemo rei tetno. Ideja nije mogue iriti bez osjeaja poslanstva. Kad sam poeo spominjanjem naeg kluba, neka s njime i okonam. SSU je imala prilikom osnivanja velik osjeaj misijskih obaveza, a to je osjeao svaki pojedinac i to smo osjeali u zajednici. Sto sve ne bismo tada uinili za nau stvar. Uivanje u SF literaturi i filmovima bilo nam je zapravo, sporedno, glavno je bilo irenje Ideje i Prosjeivanje mnotva. Naalost (ili ne, kako se uzme) moram ustvrditi da je trenutno stanje sasvim drugaije. Jo uvijek nas vee ljubav prema znanstvenoj fantastici, dugogodinje prijateljevanje i sjeanje na prole dane. No, to nije dovoljno za ozbiljni ivot i rad SF kluba. Zato, i bez straha, tvrdim da je Sekcija za spekulativno umetnost u Ljubljani danas u hibernaciji. Nadam se da nije mrtva.
Sa slovenskog preveo Hrvoje Pri

IGA LESKOVEK

Nada SF ilustracije

F ilustracija kao nain umjetnikog izraza meu slovenskim je umjetnicima jo prilino nepriznata. Tek su rijetki majstori slikarske kiice ovaj anrovski likovni izraz podigli na umjetniki nivo i kroz prizmu matovitih vizija uvjerljivo posredovali svoja vienja i osobno doivljavanje objektivne stvarnosti. Tehnika SF-ilustracija, koja zajedno s astronomskom ilustracijom ini naturalletiki smjer likovnoga SF-stvaralatva, samo je jedan od mnogih smjerova u irokom spektru likovnoga SFizraza, a njeni poeci seu u daleke tridesete godine kada je Frank R. Paul, pionir suvremene tehnike SF-ilustracije, razvio ikonografiju futurolokih mjesta i tehnikih uda. Mnogi ilustratori, meu kojima je najpoznatiji Cris Foss (vrhunac je tehnika ilustracija dostigla s impresionistikim vizijama Johna Berkeyja i nekim nad realistikim slikama Richarda Powersa), tehnike su aspekte i ikonografiju razvijali dalje sve dok ikonografska simbolika nije prerasla anrovske okvire i postala dijelom nae kulture. U taj podanr SFilustracije spadaju i djela mladog dvadesetpetogodinjeg studenta arhitekture Sandija Radovana. Oduevljavaju ga posebno tehniki vidici nae civilizacije dok mu se mata svom irinom razmahuje pri slikanju svemirskih brodova to ih prenosi na platno s neskrivenom ljubavlju. Svemirski brod jedna je od tipinih ikona SF-a. Prerasla je okvire SF-anra i postala dijelom futurolokoga folklornog mozaika koji je izrastao iz mitologije naeg vremena i postao dio nae kulture. Likovna ikona svemirskog broda budi asocijaciju na putovanje u nepoznato, raspiruje matu i skida koprenu to skriva neznane kutke svemira i ljudskoga duha. Zelju za upoznavanjem, otkrivanjem tajni i vizija ljudskog uma, udahnula su Sandiju Radovanu djela Boscha, Ernsta, Dalija, dok je od domaih stvaralaca na njega utjecao Ciuha. Odluujui utjecaj na mladog likovnjaka imala su, meutim, djela engleskog predstavnika suvremene tehnike SF-ilustracije Crisa Fossa.

Bila je godina 1980. kad je revija Zivljenje in tennika predstavila ovog ilustratora na svojoj naslovnoj stranici i objavila ilustraciju u boji koja prikazuje dinaminu sliku svemirskog broda to se tik nad vrtlozima oblaka strmo die u nebo. Bio je to, inae, tek prvi od mnogih prikaza SF-ilustratora koji su kasnije, 1984. i 1985. godine, objavljeni u Siriusu, no ipak su upravo djela Crisa Fossa zavazda obiljeila mladog stvaraoca. Kao student arhitekture Sandi Radovan nauio je prije svega crtanje olovkom, razne druge slikarske tehnike nauio je sam. Prouavao je razliite pristupe boji i usavravao se u raznim kolornim tehnikama. Isprva su ga privlaili akvareli, pa se usavravao u slikanju s rasprskavajuom etkicom. Openito, Sandi Radovan daje prednost crtanju i slikanju pred arhitekturom, a poznavanje arhitekturnih zakonitosti omoguilo mu je skladno koritenje znanja perspektive i time postizanje dojma dubine. Letjelice crta izuzetno temeljito, naglaava bezbrojne detalje, na metalne ploe svemirskih brodova nanosi brojne oznake, toke i sl,. to njegovim djelima daje privid veliine i ogromnih dimenzija. Paleta njegovih boja, inae, esto je premalo usklaena, boje suvie dreave. U njegovim boljim djelima dolazi do izraaja smisao za likovnu kompoziciju, a dinamiku postie postavljanjem brodova u blizinu presjene osi. Isprva je radio poglavito olovkom, kasnije je vei dio slike uobliavao rasprskavajuom etkicom, a pojedinane detalje ucrtavao finim kistom. Vremenom je uvidio da rasprskavajua etkica (neki je nazivaju i airbrushe ili ameriki retu) nije nuna za postizanje dojma dubinske vizije, pa je poeo sve vie raditi kistom dok rasprskavajuu etkicu koristi za izradu pojedinanih detalja, slikanje oblaka, ispunih plinova, atmosferskih efekata, igre svjetlosti i sl. Sve to daje njegovim slikama, koje su unato njegovoj mladosti i skromnom likovnom opusu iznenaujue dotjerane, dojam vjerodostojnosti. Zasada se, dakle, radi jo o poetniku ija bismo

likovna djela mogli zapravo lako na prste nabrojati. Mladi likovnjak svakom se novom slikom hvata u kotac s raznim novim tehnikim problemima usavravajui se u slikarskim tehnikama. Njegova istrajnost, koja se iskazuje u neprestanoj tenji za usavravanjem i ogleda u iznenaujuoj dotjeranosti pojedinih djela, svakako je garancija da e Sandi Radovan postati znaajan likovni stvaralac ovog anra. Poznavanje arhitekturnih zakonitosti i odanost likovnoj

umjetnosti omoguuje Sandiju Radovanu izradu dizajna, a takoer je ve objavio i grafike arheolokih nalaza. Slijedei svoju ljubav prema likovnom izrazu Sandi Radovan ostat e nesumnjivo i ubudue vjeran SF-ilustraciji jer mu SF kao medij omoguava da u stvaralakom nadahnuu oslobodi svoju matu i da poleta svojim vizijama kojima izraava osnovna ljudska stremljenja, prije svega neutaivu glad za novim spoznajama.
Sa slovenskog preveo Boris Nazansky

DAMIR FILIPOVI

(II)

SF-Rock
zemaljskom kontrolom. Dok mu oni prenose pitanja tampe koja se uglavnom zanima za to ije koulje nosi, on je izaao iz svoje limene konzerve i promatra plavi Zemljin krug ne znajui to da radi. U tom trenutku se prekida radio-veza, neto je krenulo krivo i major Tom ostaje plutati u svemirskom

Osim Kubrickove, jo je jedna svemirska Odiseja iz ezdesetih ostavila znaajan utjecaj, ovaj put u rock and rollu. To je Space Oddity Davida Bowieja. Pria govori o astronautu, majoru Tomu, koji se svojim brodom otisnuo u svemirska prostranstva, odravajui jedno vrijeme radio-vezu sa

plavetnilu. Tanki bijeli vojvoda, Stakleni pauk ili Ziggy Stardust, to su sve Bowiejevi pseudonimi, bio je s tom vieslojnom pjesmom nekoliko godina ispred vremena, tako da je tek njena druga verzija u sedamdesetim godinama postala hit iji je znaaj sve vie rastao i o kojem su se svodile brojne polemike. Jedan od najprodornijih intelektualaca rock and rolla, koji je znao tvrditi da suprotno opeprihvaenom miljenju svojim tekstovima nema namjeru kazivati kompleksne istine, ve da se samo radi o grupiranju neobinih rijei iji mu se zvuk dopada, postigao je i ovom pjesmom to da ju je svatko mogao protumaiti na svoj nain, a da ona time ne izgubi na vrijednosti. I njemu su predbacivali da je pjesma aluzija na heroinski over-dose, emu se na sebi svojstven nain podsmjehnuo na albumu Scary Monsters, gdje kae da se ne trebamo druiti s majorom Tomom jer svi znamo da je junkee. Naravno, daleko su zanimljivija tumaenja zasnovana na tadanjoj Bowiejevoj fascinaciji Nietzscheovom filozofijom natovjeka. Pri tom je major Tom arhetip ovjeka koji tei za visinama, za znanjem i spoznajom, koja mu je i prije znala oprljiti ikarovska krila. Ne radei nikad pjesme koje bi se dale jednoznano i popularno protumaiti, Bowie je na najbolji nain pokazao kako SF moe funkcionirati u estetici rock and rolla, kad se sklapanjem fragmenata opepoznatih kliea nove masovne kulture dobiva vieslojno, do krajnosti stilizirano i izestetizirano umjetniko djelo. Ono to je poeo sa Space Odity doveo je do savrenstva na album The Rise and the Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars (ne treba zaboraviti ni albume The Man Who Sold the World i Diamond Dogs). Direktni nasljednik doivljaja majora Toma je pjesma o zvjezdanom ovjeku. I Starman se koristi temom rabljenom stotinama puta u holivudskim B-filmovima. Nou na auto-cesti u automobilu prestaje raditi radio i umjesto disko-dokeja zauju se svemirski zvukovi. U brodu je svemirski ovjek koji bi nas rado upoznao, ali ga je strah da bi raznio nae umove. Djeca su

jedina koja ga mogu razumjeti (Spielbergov E. T. ima istu temu). Opet su aktualne usporedbe s natovjekom koji e jednog dana morati smijeniti zastarjelu rasu homo sapiensa (Bowie ima i jednu pjesmu Oh You Pretty Things u kojoj to kae prilino direktno), ali isto tako i s Isusom koji, kao i melankolini zvjezdani ovjek, silazi s visina kao vie bie, ali time ne okrutnije, ve ranjivije, sa spoznajom takvih nestvarnih enji koje nai skueni mozgovi ne bi mogli pojmiti bez oteenja. Govorei kroz medij rock and rolla, sluei se ve u masovnoj kulturi iskristaliziranim SF-ablonama, drei konstantnu vezu s novim medijima dvadesetog vijeka, stripom i filmom, inspiriran svakako i knjigom Waltera Tevisa ovjek koji je pao na Zemlju (u istoimenom filmu Nicolasa Roega glumio je kasnije ulogu jednog slinog zvjezdanog ovjeka), Bowie je pokazao i najiroj publici potpuno nove naine razumijevanja umjetnosti, to ih je donijelo dvadeseto stoljee. Naravno da se ne radi o njegovom vlastitom otkriu, ali kako je rock and roll takoer dio masovne kulture, te su poruke doivjeli i oni koji nad njima nisu intelektualizirali. U tome i jest onaj edukativni dio uloge rock and rolla koji kao ni kod SF-a ne treba potcijeniti. Kad je u pitanju spoj art-roka i SF-a, odmah uz bok Bowieju stoji njemaka grupa Kraftwerk. Ono to se kao nova estetika poelo cijeniti u umjetnosti naeg vijeka jest stilska istoa. Za to su velikim dijelom zasluni filmski kritiari iz vremena francuskog novog vala kad su revalorizirani radovi starih filmskih majstora kao to su Hitchcock, Hawks ili Ford. Umjetnost nije ni ton, ni boja, ni tema. On oduvijek govori nekom vrstom metajezika i kultura je poela sazrijevati u tom pravcu da poinje razumijevati simbole ne mijeajui ih s njihovim opredmeenim modelima iz stvarnog ivota. to je pak stil ii i konzistentniji, to su simboli jasniji i prodorniji, a opet se to to oni progovaraju, budui da korespondiraju direktno s kolektivnim nesvjesnim civilizacije kojoj pripadamo, ne moe ortogonalnom projekcijom prenijeti u dvodimenzionalnu koordinatnu

mreu u kojoj su apscisa i ordinata bilo koji od parova suprotnosti, da ne, crno bijelo ili dobro loe naprimjer. Dapae, neto to je apsolutno loe, postaje apsolutno dobro, bilo u moralnom, bilo u estetskom pogledu Promatrani s te strane, Kraftwerk se maestralno poigravaju vizijama robotiziranog drutva (direktna asocijacija na Fritza Langa) koje su istovremeno komedija, apsurd i slutnja o crnoj stvarnosti koje nismo ni svjesni. Radio-Activity, Man-Machine ili Computer World neki su od najsjajnijih primjera njihove metode kriputavih i okastih siromanih sintesajzerskih zvukova, sloenih po pravilima zastraujue ledene germanske pedantnosti i smisla za pravilnost, uglavnom geometrijski simetrinu. Pojavom panka u rock and roll su mahom ule politike i socijalne teme, ali su Stranglersi, jedan od najznaajnijih bendova tog vremena, koji je nastavio rad i u vrijeme new wavea, pa se odrao i do danas, ve onda imali radova u kojima su SF-elementi jasno naznaeni. Tri su fascinacije Stranglersa: takori, gavrani i ljudi u crnom. Posljednjima je posveena itava ploa Gospel According to tbe Men in Black (Evanelje po ljudima u crnom). Juda iskariotski jedan je od njih, kao i sveenici mnogih religija koji se i danas oblae u crno. Oni prvi ljudi u crnom, a i neki od dananjih, oito su s drugih svjetova, a simbolini Isusov drugi dolazak (Second Corning) najava je budueg dolaska nezemaljske civilizacije. Prenesene u koordinate ve spomenutog simplificiranog kartezijanskog sustava ideje Stranglersa mogu se priiniti jeftinom denikenovtinom, kad se ne bi radilo o ve spomenutim estetskim postupcima koji su danas standardni u tzv. artili camprocku, te u zadnje vrijeme medijski isproblematiziranom darku. Osim direktno u glazbi grupa rock and rolla SF je ostavio traga i na omotnicama njihovih albuma. Svojedobno su osobitu panju pobuivali Roger Dean, ilustrator omotnica prvenstveno grupe Yes, ali i Osibisa, Uriah Heep ili Asia, te agencija

Hipgnosis, koja je svoj mistini stil profilirala na albumima Pink Floyda. Omiljeni motivi Rogera Deana bili su udnovati pejzai s dva mjeseca na nebu, ali je bez obzira na neporeciv talent najee debelo prekoraivao granicu kia, dok su Hipgnosis svojim napadnim nadrealistikitn dosjetkama (osobito na Wish You Were Here) znali iritirati. Naravno da ovim nisu iscrpljeni svi bendovi rock and rolla i autori koji su se doticali SF-a bilo tematikom, bilo ugoajem svoje glazbe. Tu su svakako jo i Tangerine Dreamc, Mike Oldfield, Amon DUH II, Moody Blues, Gong, Devo (bliski Kraftwerku i Stranglersima) i mnogi drugi koji su, ako nita drugo, barem u jednoj pjesmi posegnuli za primamljivim SF-om. Dapae, ak bi se i u sluaju jednog Laibacha detaljnijom analizom njihovih parafraza nacikunsta koje imaju jasne reference s Orwellovom 1984 moglo ustvrditi da kontroverzni Slovenci spadaju u SF-rok, kad ne bi prevladavala percepcija grupe kao grube i ispolitizirane politike diverzije. Nae su se grupe prilino rijetko bavile SF-om, a ako i jesu, bilo je to manje uspjeno. Uglavnom se radi o rijetkim izuzecima, kakav je ovek i Marsovac YU-Grupe iz 1973. godine. Godinu dana kasnije Korni Grupa je snimila u Italiji album Not an Ordinary Life pod jasnim utjecajem pravca sympho i s blagim SF-tihom. Dado Topi je na drugoj ploi grupe Time u Baladi o 2000 koketirao prilino nenadahnuto s postkataklizmikim temama. Kao kuriozum ostaje radioigra Omladinskog Radija o svemirskom junaku Milanu Blentonu, to ga je glumio Davor Gobac, pjeva grupe Psihomodo Pop. Na njihovom prvom albumu Godina Zmaja nalazi se kompozicija Frida to ju je za potrebe serije komponirao Davor Slamnig, ali to je samo tos, a ne ozbiljno bavljenje anrom. Danas, kad je svakodnevica puna tehnikih pomagala koja su jo juer bila SF, znanstvenofantastina literatura kree novim pravcima. Ako SF ponovo postane znaajnija preokupacija rock and

rolla i on e to morati uiniti na neki novi nain, jer sintesajzere

PROITALI SMO ZA VAS

Terra
Izdavatvo u Jugoslaviji ve se pozabavilo almanasima prvi je bio Andromeda koji je doivio tri toma, a naslijedio ga je Monolit koji biljei ve etiri toma. Ova godina donijela nam je i trei almanah koji dolazi iz Slovenije, i odmah da naglasimo, to je, dosad, najkvalitetnije izdanje ove godine u Jugoslaviji, a jedno od najvrednijih proteklih godina u Jugoslaviji openito. Puni naziv je TerraAlmanah, izbor sodobne domae in tuje znanstvenofantastine proze, a izdava je udruenje Terra, udruenje ljubitelja i aktivista SF-a iz Ljubljane. Odgovorni urednik je poznati slovenski SF fant, kritiar, publicist iga Leskovek, a na realizaciji ove vrijedne knjige radili su jo Mitja Zupani, Bojan Meserko, Boris Zaplatil (naslovna ilustracija), a recenzije potpisuju Drago Bajt i Boris Grabnar. Almanah je podijeljen u tri cjeline izbor iz slovenske SF proze, izbor iz inozemne SF proze i izbor kritikih tekstova. Izbor iz slovenske proze donosi prie, tematski povezane temama o umjetnosti i filozofiji, najpoznatijih suvremenih slovenskih SF autora (Kuer, Meserko, Resnik, Remec i drugi) kao i literata koji su napravili izlete u SF teme (Tone Perak, Jaa Zlobec). Sve prie su antologijske vrijednosti i izbor predstavlja dragocjen doprinos povijesti domae znanstvene fantastike (mala zamjerka: zato nije naznaeno da je Remec dvostruki dobitnik SFere, od kojih je jedna upravo za priu objavljenu

imaju manje-vie svi, ali o idejama se radi. i u almanahu, a prije u Siriusu Spomen za Euridiku). Izbor svjetske SF proze ogranien je samo na angloameriko stvaralatvo, to moe, ali i ne mora, biti zamjerka, s obzirom da u suvremenom SF-u ti pisci suvereno vladaju. I u ovom dijelu zadrava se tematika umjetnosti, ovjekova duhovna ivota i psihikih fenomena, a autori su George R. R. Martin, Leiber, Dickson, Dick, Vonda McIntyre, Sheckley i drugi, i nema tog ljubitelja SF-a koji nee biti oduevljen izborom i vrlo zadovoljan prijevodom. Izbor kritike je (naalost) najkrai i sastoji se od dva vrsna eseja Zige Leskoveka: o Sheckleyu, i o Franku R. Paulu, jednom od pionira SF ilustracije. Almanahom Terra dobili smo tako antologijsko djelo koje dolino predstavlja slovensku i svjetsku SF scenu i pokazuje pravi nain prezentiranja SF beletristike. No, njegov uinak znatno bi se umanjio ako se ne bi pojavili i naredni tomovi koji e proiriti uvid u slovenski SF, u svjetski SF, u jugoslavenski SF, koji e zaci i u druge izraajne oblike SF-a (poezija, ilstracija, strip), pojaati dio s kritikom, obogatiti grafiki izgled. Sudei po elanu i zamahu urednitva, kao i po ovom, prvom tomu, neemo dugo ekati. Hrvoje Pri

Knjievni turizam DKH U Budimpeti je od 26. do 29. kolovoza odrana Godinja konferencija WORLD SF

organizacije. Meunarodnog udruenja profesionalnih stvaralaca znanstvene fantastike, koja obuhvaa oko tisuu pisaca, izdavaa, kritiara i teoretiara SFa iz tridesetak zemalja sa svih kontinenata. Godinje konferencije su mjesta na kojima se sagledava to se postie u razvoju i irenju SF-a u zemljama iji su pisci lanovi udruenja, dodjeljuju se priznanja, te, to je izuzetno vano, to su mjesta na kojima pisci i izdavai stvaraju brojne veze, prijateljske i poslovne, sklapaju dogovore i ugovore, raspravljaju o prevodilakim barijerama i trae mostove zbliavanja u svim jezinim kombinacijama. Ovogodinji skup u glavnom gradu Maarske istakao se brojnou tih kontakata i uspostavljenih veza na mnogostruko zadovoljstvo prisutnih lanova, koji kroz osobnu afirmaciju i uspjenost afirmiraju i knjievni krug kojem pripadaju. Sada se u toj znanstvenofantastinoj zgodi, nimalo znanstveno, ali vrlo fantastino, pojavljuje jedan putnik turist knjievnog usmjerenja, predstavnik Drutva knijievnika Hrvatske BRANIMIR DONAT (?), cijenjeni esejist, kritiar i prevodilac kojeg krasi uvaena prolost i sadanjost. lan je Drutva knjievnika Hrvatske, PEN-kluba, Pagva grupe, Hrvatskog drutva kazalinih kritiara i teatrologa, Association internationale des critiques de theatre u Parizu i tako redom. No, taj ovjek ima i jedan nedostatak on ne priznaje, on ne podnosi, on prezire znanstvenu fantastiku. Taj prezir prema znanstvenoj fantastici Branimir Donat iskazao je u Antologiji hrvatske fantastine proze i slikarstva (Liber, Zagreb 1975.) esejem Stotinu godina fantastinog u hrvatskoj prozi, ponavljajui to i jedanaest godina kasnije u knjizi Hodoasnik u labirintu (August Cesarec, Zagreb 1986.) Izmeu ostalog tu je reeno: Fantastina umjetnost vjeno je buenje i vraanje u neki iskonski mit o ovjekovoj baenosti u svijet dok je science fiction samo opereta

u kojoj nas optimistiki lageri iz kemije, fizike i biologije dovode u stanje lane nade. Uz takav sud, koji svjedoi i o sutinskom nepoznavanju znanstvene fantastike, u tom eseju on smatra da je znanstvena fantastika nadomjestak sna, alegoriki san o tehnokraciji koji uvijek vie apelira na nae znanje, nego na osjeaje. Tehnokratska literatura fantastinog ne poznaje slobodu, dunost ili moral, jedina joj je svrha i opravdanje san u buduem ili barem povod na sanjariju o moi... I jo nismo Tamo (u znanstvenoj fantastici prim. p.) ovjek eli dokazati kako moe biti posluan sluga svoga robota. To je njegov stav i nitko mu ne spori pravo na to, ali je sablanjivo da reeni Branimir Donat, osvjedoeni neprijatelj znanstvenofantastine knjievnosti ciniki, mirne due prihvaa prijedlog DKH i odlazi kao predstavnik Drutva u Budimpetu na meunarodni skup stvaralaca po njemu prezrene znanstvene fantastike. Zato on putuje u Budimpetu? Sto e kazati ljudima ije stvaralatvo prezire? Kako e zastupati jugoslavenske pisce, bilo da su lanovi drutva, bilo da su izvan njega? Koga e preporuiti stranim izdavaima, za koga e nai lijepu rije? To ostaje neiskazano u nedokuivim movarama knjievnog turizma. Istina je da je Savez pisaca Maarske poslao slubeni poziv Drutvu knjievnika Hrvatske da poalje svog predstavnika na budimpetanski skup. Ali meu svim svojim brojnim i prekobrojnim lanovima Drutvo ne primjeuje Predraga Raosa, iji je roman Mnogo vike nizato dobio nagradu kao najbolji SF roman u Jugoslaviji 1986. godine i iji je roman Brodolom kod Thule ocijenjen kao jedno od ponajboljih SF ostvarenja uope u nas. Drutvo ne zna ili ne eli znati za Hrvoja Hitreca i roman Ur i roman za djecu Eko eko, djelo koje iza sebe ve ima tri izdanja. Drutvo zaboravlja i na Predraga Jiraseka i Jou Horvata u ijim opusima ima i SF djela. ak iako, to se u

kolovozu moe lako dogoditi, tim piscima nije bilo mogue ii u Budimpetu, onda je svaki drugi izbor bio bolji nego ovaj koji je uinjen. Ne zaboravimo, Branimir Donat prezire i ne nalazi nikakvih vrijednosti u znanstvenoj fantastici. Da li je izbor uinjen zbog neznanja, neinformiranosti? Da li moda Drutvo knjievnika ne zna da postoji jugoslavenska sekcije "WORLD SF-a s nacionalnim povjerenikom, koji ivi i radi u Zagrebu? Teko je u to povjerovati, jer je isto to Drutvo knjievnika Hrvatske 1983. godine bilo pokrovitelj Godinje konferencije Udruenja kada se ona odravala u Zagrebu. Meutim, Drutvo nije nalo za shodno da konzultira jugoslavenske pisce znanstvene fantastike, lanove Udruenja. Umjesto dogovora i suradnje, Drutvo ima svoje udesne puteve delegiranja. Iskoristilo ih je na ruan nain. Branimir Donat nije odbio voznu kartu koja ga je odvela na skup onih koje on smatra nierazrednom podvrstom spisateljskog umijea. Idue godine, Godinja konferencija Meunarodnog udruenja profesionalnih stvaralaca SF-a odrat e se u atraktivnom San Marinu. To je odlina prilika za jedno ugodno turistiko putovanje, pa nee biti nimalo udno da se opet poalju oni koji sa znanstvenom fantastikom nemaju blage veze. Glavno je da se putuje, a to to pravim stvaraocima tog anra donosi tetu i samo odmae, to nije vano. U svakom sluaju, DKH nee propasti zbog zalud potroenih novaca. (Zivko Prodanovi) SF terorizam anarhinosti sasvim sluajno doznasmo za knjigu ANATOMY OF WONDER A critical guide to SF i bacismo letimian pogled na retke o SFu u Jugoslaviji. Potiu iz radionice A. B. Nedeljkovia i zoran su dokaz anarhinosti u svjetskoj SF kritici koja je sasvim nekritina prema izvorima informacija, kao i kod nas jer nismo u stanju svijetu realno i struno

prezentirati nae SF stvaralatvo. Istovremeno Obavjetavamo puanstvo da A. B. Nedeljkovi, nakon jedinstvene Istorije srpskog SF-a zavrava Istoriju hrvatske SF knjievnosti (?) zakljuno sa 31. 12. 1984. godine. Nestrpljivo oekujemo i taj biser njegove radionice. BRANKO BELAN Ovo najmlae jugoslavensko drutvo ljubitelja SF-a vrlo je aktivno u svojim prvim mjesecima. Tokom ljeta su organizirali videoprojekcije SF filmova koje su bile vrlo uspjene, naroito po diskusijama nakon prikazivanja, stalne sastanke i skupove, knjievne veeri (istiemo veer posveenu SF poeziji), a kao kruna svega, pojavio se prvi broj njihova fanzina MISIJA. Zanemarujui sve manjkavosti amaterizma i financija, on djeluje vrlo solidno i ima vrlo ambiciozne planove. Deki planiraju mjeseno izlaenje i vape za materijalima svih vrsta i trae suradnju. Tim prije to im odoe u vojsku predsjednik Zoran Bijeli, tajnik Dragan Antulov, aktivisti Dario Adami i Ante Bajt. Svoja pisma, prie, kritike eseje, ilustracije, stripove, pjesme aljite na adresu DLJZF Branko Belan Dom omladine, 58000 Split, Savska BB ili na Zdeslav Benzon, Balkanska 111 D; tel: 058/528784.. Sastanci kluba su utorkom (slobodna diskusija) i etvrtkom (redovni sastanci) u 19.30 u Domu omladine. METEOR Subotiani su jo uvijek najkreativniji klub u zemlji. Fanzin im je leprav i inovativan, a SF akcije vrlo matovite. Ovog puta istiemo zanimljiv konkurs redakcije Subotikih novina meu osnovcima je raspisan natjeaj za poetak SF prie, a nakon proglaenja najboljeg, objavljen je natjeaj za zavretak prie. Prvu nagradu su konano podijelili Dragan Reik (poetak) i Igor Miletin (zavretak). Svaka ast meteori! LIRA Ljeto '88. trebalo bi znaiti preokret u radu nikih ljubitelja SF-a. lanstvo i aktivnosti su revitalizirani, a podsticaj svemu dao je prelazak pod okrilje SKC-a (nova adresa je

SKC, Sumatovaka bb, 1800 Ni, za Liru, tel.: 018/24-474) sa boljim financijskim i prostornim uvjetima. Zapoelo se ciklusom predstavljanja domaih SF knjiga (prvi gost bio je Slobodan uri), najnovijih SF filmova, preko Distribucije kaseta, ploa i knjiga SKC-a (uz minimalni rabat) mogu se kupovati i prodavati SF djela, tampan je YUSFAN 2 u vrlo zanimljivom uvezu i sa zanimljivim tekstovima, a najvanije je da bi se ovih dana trebala pojaviti decenijama oekivana knjiga HRONIKE O HLOYGEU autorskog trija Stevana Bonjaka, Gorana Stankovia i Zorana Peia Sigme. SFERA Najstariji na klub zapoinje novu sezonu pripremanjem opsenog programa, planiranjem zamanlh akcija, utvrivanjem stalnih aktivnosti: sastanci srijedom u Centru za kulturu Peenica, vidao, igraonice, biblioteka, foto, kompjuteri, radionice, predavanja, tribine (jedino sa ustaljivanjem svog fanzina nikako da se sastanu pa nam se sve ini da e postati paradoks ako oni vrijeme izlaenja desekulariziraju). LAZAR KOMARCIC Emitor nismo dobili od sedmog mjeseca, ali vjerujemo da Beograani nisu dopustili stanku naem najstabilnijem fanzinu, kao i da su urodili plodom apeli urednika da se javi netko za potpisnika kluba. Deki rade najvie na stamuliranju, vrednovanju i plasmanu domaeg stvaralatva i na tome im svaka ast, uspijevaju.

Opoj poplavi nagrada koje su se posljednjih godina pojavile u okviru znanstvene i obine fantastike, sada se pridruila i nagrada Bram Stoker za najbolji horror roman, priu itd. Stokerove nagrade za ivotno djelo dobili su Fritz Leiber, Frank Belknap Long i

Clifford D. Simak, nagradu za najbolji roman podijelili su King za Misery i Robert McCammon za Labui pjev (Svoan Song). Moda kao odgovor na gore spomenutu poplavu, poznati SF kritiar i pisac Charles Prati pokrenuo je nagradu Pisci prolosti u kojoj se nagrada dodjeljuje onom piscu iji zastupnik zakupi najvie mita od prisutnih na podjeli. Opa lakrdija koja prati ovaj dogaaj u kojem se cjenka, nagovara i ucjenjuje moda i nije daleko od zbilje kod pravih dodjela. Ove godine nagradu je dobio Phillip Jose Farmer za svoj roman Venera na koljci koji je napisan pod pseudonimom Kilgore Trout (koji je inae izmiljeni siromani pisac prezrenih SF romana i stalni lik u mnogim romanima Kurta Vonneguta). Dugo oekivani roman Williama Gibsona Mona Lisa Overdrive napokon se ovog ljeta pojavio u Engleskoj a amerika premijera e biti u studenom. Radnja se odvija petnaest godina nakon Neuromancera i sedam godina nakon Grofa Nule. Gibsonova kvadra je ponovo na sceni, tu je Molly, pa Grof Nula, zatim Jane Tessier-Ashpool i kibernetski voodoo bogovi. Po zadnjem poglavlju ini se da ni ovo nije kraj. Izaao je jo jedan neobini nastavak. Nakon to sam proitao Eon od Grega Beara (ne ita se Bir, to je pivo, ovo je medvjed) bio sam malo zbunjen. Roman je izvrsno poeo, prvih 150 strana podsjetilo me na one dobre stare dane kada je Niven vratio svemir u SF. U Eonu je bilo svega: i nove sulude znanosti i naivne globalne politike, ali je sve kao roman bilo spretno sloeno u napetu cjelinu. U nastavku se Bear malo izgubio, ili sam ja bio zabljesnut vatrometom na poetku pa mi se sredina inila nezanimljivom. Kraj je efektno napisan, ali nisam se mogao otrgnuti dojmu da je to mogao biti daleko bolji roman. Neu vam rei u emu je glavni tos, jer, kako ujem, taj bi se roman trebao pojaviti kod nas, pa bi vam uitak mogao biti pokvaren, dovoljno je rei da poslije Nivena nitko nije izmislio lui svijet od Beara. Sada se Sa romanom Vjenost (Eternity) Greg Bear vratio natrag da

odgovori na zagonetku koja je ostala visiti na kraju Eona. Sto se zbiva u svijetu SF-a? Arthur Clarke, prema posljednjim pretragama, boluje od postpolio sindroma od kojeg postepeno slabe miii. Bolest nije smrtonosna i ne razvija se brzo, pa Clarke nije u opasnosti. Greg Benford je imenovan za savjetnika NASA-e za znanost. Nakon to je u seriji Pakao objavila prvi samostalni roman izvan svoje matine izdavake kue Daw, C. J. Cherryh polako raskida partnerstvo s Wollheimom koji je prije dvanaest godina jedini imao razumijevanja za njene romane. Slijedio je roman Cyteen za Wernera, Paladin za Baena, a sada je prodala dva nova fantasy romana Del Reyu. Ane McCaffrey za mjesec dana objavljuje novi roman o zmajevima s Perna, Zora Zmajeva (Dragonsdawn). Roman govori o dolasku prvih doseljenika na planetu Pern. Orson Scot Card nikad ne miruje, sada je izala njegova knjiga Izdaja (Treason), to je ustvari preraen njegov prvi roman Planet zvan Izdaja. S dananjim iskustvom Card je laganom rukom prebrisao grube uglove i svojim fanovima dao novu priliku da se bace u troak. I prije nego to se spustimo do top lista, jo neto o nagradama. Campbellovu memorijalnu nagradu dobila je Connie Willis za svoj prvi roman Lincoln Dreams, a Sturgeonovu nagradu za najbolju kratku priu osvojila je dobitnica Nebule, Pat Murphy za Zaljubljenu Rachel (Rachel in Love). Locusove nagrade, koje se dodjeljuju na temelju izbora italaca ovog asopisa, po broju glasova nadmauju sve nominacije za Hugo i Nebulu zajedno, pa se s pravom moe reci da su stvarni odraz publike koja pozna anr. Ove godine dobitnici su David Brin za Rat Uzdizanja u kategoriji SF romana, Card za Sedmog sina u kategoriji fantasy romana i Emma Buli za Rat hrastova (u izdanju novopokrenute ACE fantasy special serije). Najboljim prvim djelom proglaen je roman Smrt asti Joea Clifforda Fausta. U kategoriji pria nagrade su dobili Silverberg za Tajni djelilae (The Secret Sharer), Pat Murphy za Zaljubljenu Rachel i Pat Cardigan

za Anela. Sve tri prie objavljene su u Isaac Asimov's magazinu, koji je ujedno proglaen i najboljim SF asopisom. Watchmeni Moora i Gibbonsa, strip o kojem sam ve priao, dobio je nagradu za najbolje neliterarno djelo, Lucius Shepard za kolekciju svojih pria Lovac na jaguare (Vidi prijanje Siriuse). Najbolji umjetnik je i dalje Michael Whelan, najbolji izdava TOR, a najbolja antologija ona od Gardnera Dozoisa. Najbolji autor svih vremena po miljenju italaca Locusa je i dalje Robert Heinlein, slijede Asimov, Clarke, Tolkien, Dick, Le Guinova, Silverberg, Pohl, Zelazny i Ellison. Najbolji autor osamdesetih godina je Brin, a slijede Card, Shepard, Wolfe, Gibson, Cherryhova, Benford, Bear, Powers i Robinson. Interesantno je pratiti poredak ovih autora na listi najboljih SF pisaca svih vremena. Od prvih deset, Brin je tek 42, Card 30, Cherryhova 21, a najbolje plasiran je Gene Wolfe na esnaestom mjestu. Zanimljiv je i poloaj Stephena Kinga, on je jedanaesti na listi osamdesetih godina i dvadesetitrei na listi svih vremena. Na top listama vodi Alan Dean Foster sa novim nastavkom serije o Flinxu, Flinx in Flux. Kad je prije desetak godina serija poela, bila je to zanimljiva space-opera; danas je naalost prevakavanje stare slave i ovo prvo mjesto je vjerojatno odraz nostalgije i kompletiranja serije. Drugi je Zelezny sa Znakom Kaosa, a trei Harrison sa novom knjigom o takoru od nerajueg elika. Deseti je Paladin C. J. Cherryh. Meu tvrdo ukorienim knjigama prvi je Asimov sa Preludijem za Zadubinu, slijede Eddings sa novim romanom u Belgariadi, pa Butlerova s Obredima zrelosti. etvrto i peto dijele None vizije 5, horror antologija sa Kingovim priama i Cuteen C. J. Cherryh. Neven Antievi Visions, glasilo studenata ljubitelja SF-a, osnovano 1986. na sveuilitu Cornell, preraslo je ove godine u prvu interdisciplinarnu publikaciju amerikih studenata pisaca, znanstvene fantastike i fantasyja u SAD. Kod nas ne postoji ak ni kolegij koji bi se bavio SF-om. Interzone, jedini britanski SF/

Fantasy magazin, sa kvartalnog prelazi na dvomjeseno izlaenje od broja septembar/oktobar. Naklada mu je oko 4000 primjeraka, plus 1800 za pretplatnike. Adresa: Inter-zone, 124 Osborne Rd, Brighton BN1 6LU, U. K. Asocijacija SFandF umjetnika objavila je nominaeije za ovogodinju nagradu Chesley koja je naziv dobila po poznatom ilustratoru Chesleyu Bonestellu. Ako je vjerovati The Washington Post Book World u kubanskoj knjievnosti izrazit je snaan pokret ka znanstvenoj fantastici. Bridge Records izdala je CD disk i kasete s operom Valis Toda Machovera napisanu po romanu Philipa Dicka BCD 9007. Producenti filma Dune neto su izmijenili verziju koja se upravo prikazuje kod nas, a koja nije donijela prihod kakav se oekivao. Nova verzija je iskoristila 50 minuta jo nevienog materijala, a oko deset minuta je brisano. Vie nema uvoda princeze Irulan kojeg je zamijenio drugi, slikovni, koji vrlo naturalistiki opisuje povijest ovjeanstva, pojaana je i uloga Linde Hunt, ubaena jo jedna Paulova borba u pustinji, ublaene neke scene sadizma. Nakon svih tih zahvata. David Lynch vie ne eli potpisivati taj film pa sada na njemu pie Alan Smithee film. Dobitnici nagrade Atorox za ovu godinu, nagrade za najbolja SF ostvarenja u Finskoj, su S. Albert Kivinen za priu Keskiyon mato Ikaalisissa (Toplina ponoi na Ikaalisissi). Nagrada se, inae, dodjeljuje od 1983, a dobila je ime po robotu, junaku iz knjige finskog pisca Aarnea Haapakokija. Nagradu dodjeljuje Turku SF drutvo osnovano 1976. kao prvo u Finskoj. 11. studenog trebala bi se odrati premijera mjuzikla Fahrenheit 451 kompozitora Davida Meteeja, libretista Georgie Holof i supervizora i autora Raya Bradburyja. Stanley Kubrick povui e svoju zabranu (iz 1974) prikazivanja Paklene narane u Engleskoj koju je postavio kad je grupa huligana nakon projekcije prebila jednog starca na ulici. Sada

je Brian Aldiss kupio jednu kopiju i eli je prikazivati u Oxfordu. Zabranu za Jugoslaviju (zbog copyright naknade) jo Kubrick ne povlai. Zato mi imamo videopirate. Robert Heinlein posmrtno e dobiti najvie odlikovanje NASA -e za doprinos svemirskom programu. Nagradu e primiti Virginia Heinlein na proslavi u Air Space Museumu u Washingtonu. Izgleda da perestrojka i Gorbaov vole SF. Nakon to su lokalne vlasti u Krasnodaru, dva dana prije zakazane konvencije, otkazale tu manifestaciju, organizatori su poslali telegram Gorbiju osobno i tako dobili odobrenje pa je konvencija odrana na veliko zadovoljstvo SF fanova irom SSSR-a.

Potovani drue urednie, savjetujem Vam da pogledate to pie na koricama ovih sto etrdeset i nekoliko SIRIUSA. Ako niste znali, tamo pie biblioteka znanstvene fantastike. Ako Vam je ba stalo da se fantastika pojavi, pokrenite lepo nov asopis. Ne kaem da fantastika nije legitiman anr, ali joj u SIRIUSU nije mesto. Ako Vam to nije jasno, onda ni Vama, kao ni fantastici, nije mjesto tu gdje se trenutno nalazite. Prvo ste nas davili slepim crevom, orsokakom SF-a, cyberpunkom, a sad biste na silu da ugurate fantastiku. Sve mi se ini da Vam je do SF-a stalo kao do lanjskog snega. Ne dopadaju mi se ni ovi novi, raznobojni SIRIUSI, vratite one plave ili neku drugu, novu boju. RISTI RADOSAV, Beograd Dragi Radosave, dopada li se tebi ita u SIRIUSU? Neemo na silu nita ugurati u SIRIUS! Mnogo je italaca koji imaju vie nego pozitivno miljenje o SF-u, to s njima? to si dosad proitao od fantastike? Voli li

kobbite? Koju bi boju volio umjesto plave? *** Potovani urednie i redakcijo, primite puno pozdrava sa malog otoka na Jadranu gdje sam se poprilino namuio da doem do SIRIUSA 146/147. Pri itanju uvodne rijei sam se uplaio da e se problemi odraziti na kvalitetu pria, ali nisu, prie su odline. Sto se cijene tie, to je, tu je, za ljubitelje dobrog SF-a to nije problem. Najbolje prie su Silverbergova, Bradburyjeva i Simakova. Dobra je i Heinleinova iako se vidi da je pisana prije, ali jo uvijek je atraktivna. Sto se tie fantasy pria, zato ne, u manjim koliinama. Aleksandar Vukovi je odlian, odnosno Djevojka za zabavu. Ne volim ba SF poeziju, ali mi se njegova pjesma dopala. Puno pozdrava i plovimo i dalje. M. B. JOHNSON Cijenjeni urednie, ve nekoliko dana prekopavam po hrpetini starih SIRIUSA traei neproitanu priu, pa se sjetih vaeg poziva na dopisivanje. Neu troiti ni ja prste na novu cijenu, nije samo SIRIUS poskupio. No, mogli ste vie stranica dodati dvobroju. Prie su zadovoljavajue, a najbolja je Silverbergova. Ilustracije mi se sviaju, a za onima Ante Jankovia tragam svakog petog u mjesecu. On me oduevljava do te mjere da neke njegove crtee foto-kopiram i uveavam pa ih kao postere lijepim na zid. Ali, ni ostale ilustracije nisu loe. Inae, budui da je SIRIUS moj jedini izvor SF-a elim da to i ostane. Jeste li uli SF-a. Zamislite da idete u trgovinu kupiti kilu limuna, a kod kue naete u vreici kilu grejpa jer su oni vrlo slini i nepravda je to ljudi ne jedu grejp. Kad ve moj deparac ne podnosi milijunske izdatke za SF knjige, a tako dobrog asopisa kao SIRIUS nema, ostanite kao i do sada. elim vam sve najbolje u radu, da ostanete vrsto vezani prirodnim zakonima za svoj anr, a nestrpljive Konane i njima sline odbijte velikom tablom na kojoj pie E = mc2 a poto je mogue da su oni nepismeni poaljite im hordu hobbita, oni e ih s lakoom srediti. LJILJANA NOVKOVIC, Krievci

Potovani urednie, nemojte se zauditi ako vam uskoro stigne poziv za sudsku parnicu. Namjeravam da vas tuim zbog ugroavanja moje privatnosti! Iznenaeni? Ne bi trebalo da budete. Pa, shvatate li vi koliko ste izmijenili moj ivot objavivi onih nekoliko stihova u ljetnjem dvobroju? I je li vam jasno da ja od tog sudbonosnog 8. jula ne mogu da se odbranim od silne navale nadobudnih mladih lutkica (ne mislim na barbike) i onih koje to nisu? Prava ofanziva! ovjee, vi ugroavate moje zdravlje! I to nije sve. Uzeli ste sebi pravo da sruite sve kriterije o neodoljivom mekeru koje primjenjujem na sebi. Cijelog ivota trudim se da usavrim metode za osvajanje ustreptalih krasotica (i koliko-toliko uspijevam u tome), a onda par cool stihova potue sve rekorde, pregazi konkurenciju i uvrsti me u lokalne zvijezde. Pa to je da alien ne povjeruje, a kamoli ovjek. P.S. Galaktika komanda sa postajama stacioniranim u Sunevom sistemu definitivno odobrava dalje mijenjanje ivota i ugroavanje zdravlja individue pod ifrom ALEKSANDAR VUKOVIC M-43 881 279 655 i smatra to poeljnim. Pozdrav ALEKSANDAR VUKOVIC, Sarajevo ... Krei Bilanu iz ibenika odgovaramo da nam moe svoje ilustracije u tuu slati na bilo kom formatu, najbolje A4, a objavljujemo sve to je kvalitetno i svidi nam se... STOP... zahvaljujemo Nathalie Stepi na pismu i sjeanju iz SSSR-a i bili bismo zahvalni na fotokopiji novog romana brae Strugacki, ili barem na posudbi za itanje... STOP... Bratislavu Ivkoviu iz Nia emo potraiti SIRIUSE 142, 146/147, ali ne znamo kako bi bila prihvaena ideja prerastanja naeg magazina u skupu reviju velikog formata jer prve reakcije na takvu ideju bijahu loe... STOP... Mladenu Martinoviu kaemo da moe poslati bilo koji svoj rad, a bit e objavljen ako zadovoljava koncepciju urednitva i, naravno, kvalitetom, honorar se isplauje preko iro-rauna, a ako nam se netko eli obratiti telefonom, moe svakodnevno u radno vrijeme na

broj 041 341-596... STOP... Radoslav Risti iz Beograda je svoj SIRIUS s grekom mogao odmah zamijeniti na kiosku, a ako to dosad nije uinio neka nam javi pa emo mu mi poslati primjerak bez duplih stranica... STOP...

Ovog puta strogi recenzent bio je iga Leskovek, na ocjenjiva pria na slovenskom. Od sedam pria niti jedna nije apsolutno ZA. Veliko MODA dobiva pria PISALNA KOLONIJA koja se bavi temom umjetnikog doivljaja spisateljskog poziva u svijetu budunosti. Pria je vrlo itljiva, visokoliterarne kvalitete ali poneto razvuena, razvodnjenog kraja i pomalo nedoraenog. Trebalo bi popraviti i karakterizaciju. SPOZNANJE o mentalnom putniku svemirem kojem tijelo tei u psihijatrijskoj bolnici stara je tema, ovog puta nedoraena, nema uzrok objanjenja fenomena, opisa realnog svijeta, a i stil bi mogao biti bolji. GOSPOD PREDSEDNIK je alegorija o svijetu budunosti koji je futuristiki nedoraen, konflikt ministra-takora i predsjednikavuka je nepotreban, a pitanje je to

je poruka prie i spada li ona uope u SF. RETORICNO VPRAANJE je da li ova priica spada u SF, ali ako bi se tema posljednjeg pitanja razradila uz realistinije vanjske uvjete bila bi to odlina ideja. RESNICA UNIVERZUMA je kratka crtica o otkriu ostataka strane civilizacije koja se, naalost, nije jako odmakla od zanimljive tematike kao osnove za nadgradnju. Potrebno je ojaati fabulu, realistinost i ivotnost prie, karakterizaciju, a naroito dijaloge na kojima autor mora mnogo raditi, kao i na eliminiranju naivnosti u tehnikim detaljima. KAJA-NON IN ABANEL rabi biblijsku tematiku zakljuuje se ve po alegorijskom naslovu koji podsjea na Kaina i Abela. No, pria je nasilno uvrtena u SF, nategnuta i preduga, meusobni odnosi protagonista nerazraeni, a opominjemo autore i zbog brojnih greaka raunara koji oteavaju itanje. DOBRODOLI PRI NAS DOMA je u veem dijelu apsurdna i do krajnosti groteksna, a bez potrebe za tim. SF nije funkcionalno uklopljen u pripovedaku mit, a i vrlo je lo pogled na prvi kontakt. NAKUP, sa temom ovjeka koji je ivotinja kuni ljubimac aliena je vrlo nematovita, ali bi bila vrlo dobra kad bi nakon istog poetka bilo opisano kako ljudi budunosti vape za pravim ivotinjskim kunim ljubimcima.

NAGRADNA IGRA
Opet stie stotinjak tonih odgovora, ovog puta na nagradno pitanje iz dvobroja. Toan odgovor je Stanley Kubrick, poznati ameriki filmski reiser, roen 1928. Od djeatva ga je zanimala fotografija, jo kao kolarac je objavljivao fotografije u poznatom magazinu Look gdje se i

zaposlio. No, privukao ga je i film. Prva dva je snimio o svom troku, proslavio se kao kamerman, a redateljska slava zapoela je filmom The Killing, preko Spartaka, Lolite, Dr. Strangelovea, Odiseje, Paklene narane, Barryja Lyndona do najnovijeg filma o vijetnamskom ratu. Dobitnik u naoj nagradnoj igri je IVANA DESPOTOVI, 11070 Novi Beograd, Parike komune 59B, a nagrada za toan odgovor je roman Ponos Chanura C. J. Cherryh. Inae, glasove su dobile sve prie iz dvobroja, ali najvie Simakova. Bradburyjeva te prie Sargentove i Heinleina. Novo nagradno pitanje glasi: U ovom SIRIUSU smo spomenuli ANDROMEDU, prvi jugoslavenski almanah znanstvene fantastike. Da li znate koje se godine pojavio i tko mu je bio urednik? Svoje odgovore poaljite na dopisnicama, najkasnije do 25. listopada (na va zahtjev evo vam vie vremena), na adresu VPA-SIRIUS (za nagradno pitanje), 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Naravno, na dopisnicu ete zalijepiti lik Bocka s ove stranice 1 napisati koja vam se pria u ovom SIRIUSU najvie dopada. Nagrada je jedna od knjiga iz tekue SF produkcije.
SF -Biblioteka POLARIS Adresa urednitva: Zoran ivkovt, Senjaka 32, 11000 Beograd, tel.: 011/652-304 VODEA JUGOSLOVENSKA BIBLIOTEKA ZA NAUNU FANTASTIKU POLARIS ima zadovoljstvo da domoim poklonicima SF anra ponudi svoja najnovija izdanja 1. Ursula LeGuin, TRILOGIJA O ZEMLJOMORJU -30.000 dinara (izilo iz tampe) Prema jednodunom sudu kritike, sjajna TRILOGIJA O ZEMLJOMORJU legvinove predstavlja jedno od najvrsnijih dela epske fantastike napisanih u ovom veku, koje nimalo ne zaostaje za Tolkinovim GOSPODAREM PRSTENA, ak ga i nadmaujui u nekim pogledima. Saga o Gedu, arobnjaku izuzetnih svojstva, prerasta u pravi anrovski mit... 2. Isaac Asimov, FANTASTINO PUTOVANJE II -30.000 dinara (izilo iz tampe) Roman FANTASTINO PUTOVANJE Asimov je napisao io 1966, prema scenariju istonaslovnog filma koji je stekao veliku popularnost. Vie od dve decenije kasnije on e se vratiti istom motivu, nopisavi ovoga puta potpuno samostalno roman FANTASTINO PUTOVANJE II u kome ie svoje junake uputio ka jo egzotinijem odreditu: mozgu... 3. Isaac Asimov, PRELUDIJUM ZA ZADUBINU -35.000 dinara (izlazi iz tampe k'rajem oktobra) Verovatno najznamenitija SF serija svih vremena, Zadubina, dobija najnovijim Asimovljevim delom, romanom PRELUDIJUM ZA ZADUBINU, svoj zavrni, esti segment, koji je uz to povezuje i sa hronoloki prethodnim ciklusom o Carstvu. Glavni junak PRELUDIJUMA ZA ZADUBINU nije niko drugi do legendarni Hari Seldon, tvorac psiboistorije. Asimov na svom vrhuncu.. , 4. Arthur Clarke i Gentry Lee, KOLEVKA -35.000 dinara (izlazi iz tampe sredinom decembra) Roman KOLEVKA veliki SF bard Artur Klark poinje ciklus od deset romana koje e napisati u saradnji sa Dentrijem Lijem, glavnim asistentom Karla Segana u znamenitom projektu KOSMOS. Klarkova virtuozna vizionorska mata udruena sa lijevim neospornim spisateljskim umeem iznedrila je izuzetno SF delo koje se ita u jednom dahu. PRETPLATNICA Ovim se neopozivo pretplaujem na sledea dela u biblioteci POIARIS (zaokruiti broj) 1 2 3 4. Obavezujem se da u uplatu izvriti u roku. od sedam dana po dobijanju popunjene potanske uputnice od izdavaa. Ime i prezime:.............................................................................................................. Ulica i broj:..................................................................................................................

Potanski broj i mesto:............................................................................................... Telefon: ............................. /....................................................................................... Pretplatniki broj (ukoliko ste ranije bili no pretplatnik):............................................ Pretplatnicu popuniti itko tampanim slovima i poslati na adresu: Biblioteka POIARIS, dr Zoran Zivkovi, Senjaka 32, 11000 Beograd. Sva dodatna obovetenja moete dobiti na telefon urednitva: 011/652-304.

Kupujem -prodajem
Prodajem YU-Sirius kao i Siriuse broj 14, 25, 40-42, 48, 52, 58, 61, 79-81, 84, 87, 97, 101, 118120, 124, 125, 127, 134-147, po cijeni od 1000 din. po komadu ili 32000 za komplet. MIHAILO DESPOTOVIC, 15000 Sabac, Milana Belovukovia Deve 519 Prodajem komplet Siriusa od 1150, Andromede 1-3, te Tahmasib

brae trugacki. IVAN MIOVIC, 21000 Novi Sad, Cirila i Metodija 160 Mijenjam Sirius 1-147, Alef 111, Supernovu 1-6, Andromedu, 16, Monolit 1, Herberta 1-6, Asimovljev ciklus o Zadubini 1-5, preko 50 knjiga iz edicije Kentaur i drugih izdanja za ispravan stari 800 XL/XE ili 130 XE ili za spectrum 48 sa opremom. BRANKO IVIC, 22000 Sremska Mitrovica, T. Sevenka 37A Prodajem oko 70 paper-back izdanja SF knjiga na engleskom jeziku. Sve informacije pismeno na adresu HRVOJE MARUIC, 41000 Zagreb, Knjiara August Senoa, Socijalistike revolucije 17. Kupujem Kentaur i ostale SF knjige. EPANOVIC BOJAN, 11000 Beograd, Rudo 2 11/22

Cijena pojedinom primjerku 3.000 dinara. PRETPLATA (uz popust) za godinu dana 32.400 dinara, a za est mjeseci 16.200 dinara. Inozemna pretplata za est mjeseci 13 DM, 102 Asch, 11 Sf r, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7 US $ (7,80 avionom). 9 C $ (10 avionom), 4,50 (5,20 avionom). Dinarska pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-2052 (00027 SIRIUS) NlSPRO Vjesnik. Interna banka, Zagreb. Uplata na devizni raun 30101-620-16-15731-3252051 kod Udruene banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za Sirius. izdanje OOUR-a IRI). Cijena oglasa: crno-bijela stranica 250.000 dinara, posljednja omotna stranica 400.000 dinara.