Professional Documents
Culture Documents
Tema 5
Tema 5
VERTIKALNA SIGNALIZACIJA
Nastavna pitanja:
1. Definisanje i namena vertikalne signalizacije
2. Podela vertikalne signalizacije
3. Elementi vertikalne signalizacije
4. Postavljanje saobraćajnih znakova
5. Vizuelni prijem saobraćajnih znakova
6. Značenje saobraćajnih znakova
7. Putokazna signalizacija
8. Izrada elemenata vertikalne signalizacije
9. Održavanje vertikalne signalizacije
Prvi saobraćajni znakovi datiraju iz 1909. god., kada je došlo do prvog međunarodnog
usaglašavanja pravila kretanja u putnom saobraćaju. Prvi saobraćajni znaci su se odnosili
na označavanje neravnina na putu, oštrih krivina , železničkih prelaza i raskrsnica
puteva.
Nakon toga, razvoj saobraćajnih znakova, kako po broju, tako i po sadržaju, odnosno
grafičkom oblikovanju, veoma je brz.
1
Sve veća pažnja se posvećuje "dizajniranju" znakova (grafički izgled, odnos površina, te
raspored simbola). Već 1931. god. 14 evropskih zemalja, a među njima i Kraljevina
Jugoslavija, prihvataju Konvenciju o unifikaciji saobraćajne signalizacije. U to vreme je
već bilo definisano oko 20 saobraćajnih znakova uz primenu boja.
• znakovi opasnosti,
- funkciji znakova,
- značenju znakova,
- stepenu standardizacije,
- stalnosti informacija i
- načinu izrade.
2
Podela prema značenju znakova je najviše primenjivana i prepoznatljiva u
svakodnevnoj upotrebi.
Ova podela je i zakonski verifikovana Zakonom o osnovama bezbednosti saobraćaja na
putevima i Pravilnikom o saobraćajnim znakovima na putevima.
Očita je sličnost između pomenute dve podele (funkcionalna i prema značenju) s tim
što je funkcionalna detaljnija, a podela prema značenju povezuje značenje
saobraćajnih znakova sa njihovim oblikom.
3
Po svojim karakteristikama najbolji su osvetljeni saobraćajni znakovi, ali su relativno
skupi za izradu i održavanje, pa se najčešće primenjuju reflektujući.
Obični znakovi se koriste uglavnom u objektima zatvorenog tipa i skromnijih su
karakteristika, pa se ne primenjuju na putevima.
Saobraćajni znak sastoji se od lica znaka i podloge s tim što je lice znaka - prednja strana
znaka, a čine ga lik, osnova i okvir (slika 2.).
Lik znaka čine simbol i (ili) razni natpisi. Osnovu znaka predstavlja elemenat na kome
je ucrtan lik i nalazi se neposredno ispod simbola, odnosno teksta. Okvir uokviruje
simbol, odnosno natpis. Podloga znaka je deo znaka na kome se nalazi osnova znaka sa
svim ostalim elementima.
4
Što se tiče oblika saobraćajnih znakova, uglavnom su to jednakostranični trougao, krug i
pravougaonik (odnosno kvadrat).
Trougao pripada znakovima opasnosti, krug znakovima izričitih naredbi (ali i
znakovima obaveštenja), a pravougaonik (kvadrat) pripada znakovima obaveštenja.
Postoje i izuzeci koji odstupaju od ova tri oblika. Izuzeci se odnose kako na oblik tako i
na dimenzije. Reč je o sledećim znakovima:
Andrejin krst ..................................................................... 120 x 12 cm
Približavanje prelazu preko pruge sa i bez branika ........... 100 x 30 cm
Jednosmeran saobraćaj ...................................................... 100 x 25 cm
Što se tiče korišćenja boje, primenjuju se četiri osnovne boje sa određenim značenjem, a
pojedine od njih su karakteristične za određene grupe znakova, žuta, plava i zelena boja
predstavljaju osnovne boje; na znakovima se javlja i crvena, s tim što ne sme biti
preovlađujuća na znaku već se koristi za okvir.
znakovi opasnosti imaju osnovu znaka žutu, okvir je crven, a simbol je crne boje;
znakovi izričitih naredbi imaju osnovu znaka žutu, okvir je crven, a simboli su crni
(znakovi zabrane i ograničenja), odnosno osnova znaka je plava sa belim simbolima
(znakovi obaveze);
znakovi obaveštenja imaju osnovu znaka plavu sa elementima bele boje, odnosno
imaju žutu, plavu i zelenu boju (za znakove putokazne signalizacije);
dopunske table imaju osnovu koja po boji odgovara osnovi znaka uz koji se postavlja
(može biti žuta, plava ili zelena).
Dimenzija (veličina) znaka predstavlja meru površine lica znaka, i to dužina, širina,
odnosno prečnik znaka.
Veličina dopunskih tabli zavisi od veličine znaka uz koji se postavlja, s tim što širina
dopunske table mora da bude jednaka širini osnove ili prečniku znaka, a visina ne sme
da bude veća od polovine širine znaka.
5
Dimenzije znakova su različite i u funkciji su brzina kretanja, odnosno kategorije
saobraćajnice:
OBLIK ZNAKA
MESTO
POSTAVLJANJA Ravnostrani Krug ili Kvadrat ili
trougao osmougaonik pravougaonik
Autoput i put
rezervisan za 90 x 90
saobraćaj motornih 120 90
90 x 135
vozila,
magistralni put
Regionalni putevi i 60 x 60
gradske 90 60
60 x 90
saobraćajnice
40 x 40
Ostali putevi 60 40
(40 x 60)
Umetnuti znakovi 40 30 -
Dimenzije su date u cm
6
Saobraćajni znakovi se postavljaju, u principu, sa desne strane kolovoza, gledano u smeru
kretanja, i to tako da ne ometaju kretanje vozila i pešaka.
Saobraćajni znakovi koji vise, ili se postavljaju iznad kolovoza, postavljaju se na visini
od 4,5 metra, a izuzetno i na većoj visini.
7
Na autoputu, putu rezervisanom za saobraćaj motornih vozila i na magistralnim
putevima, znakovi opasnosti i znakovi izričitih naredbi moraju biti presvučeni
retroreflektujućim materijama ili, pak, osvetljeni vlastitim izvorom svetlosti, radi bolje
vidljivosti noću.
Prepoznavanje je, pak, raspoznavanje elementa signalizacije po obliku i boji. Ova faza je
u direktnoj zavisnosti od oblika znaka, boje osnove znaka, kontrasta sa okolinom i
njegove osvetljenosti.
Čitanje je najvažnija faza vizuelnog prijema informacija sa znaka. Ona traje nešto duže
od prethodne dve, ali je znatno komplikovanija od njih. Za ovu fazu su od posebnog
značaja oblik i veličina slovnih, odnosno brojčanih oznaka, međusobni raspored i oblik
elemenata znaka, te kontrast osnove znaka i elemenata na njemu.
8
Osim karakteristika elemenata signalizacije, na čitljivost utiču i mnogobrojni drugi
faktori od kojih se posebno izdvajaju:
Što se tiče procesa prepoznavanja znakova značajno je tzv. rastojanje vidljivosti znaka,
odnosno dužina puta opažanja.
Rastojanje opažanja znaka u funkciji je brojnih faktora, od kojih su najznačajniji:
vidni ugao znaka,
oblik,
kontrast znaka i osnove,
kontrast simbola i osnove znaka,
složenosti i poruke znaka,
vrsta znaka,
individualne karakteristike opažača i
brzine vozila.
Vidni ugao znaka (α) definisan je kao odnos veličine jedne stranice znaka ili prečnika
znaka i udaljenosti na kojoj vozač raspoznaje znak: α = (H/L) odnosno, L = (H/ α).
Istraživanjima je utvrđeno da uglovni razmer nije isti za različite oblike znakova. Ovaj
razmer je niži za trouglasti oblik nego za kružni, odnosno trouglasti znakovi se
raspoznaju sa veće udaljenosti.
Nadalje, pokazalo se da prag raspoznavanja oblika znaka iznosi oko 10'.
9
Tačno raspoznavanje poruke znaka, kada se prepoznaju oblik i simbol znaka, zavisi od
simbola, kontrasta simbola i znaka i znaka i osnove.
Promena vidnog ugla znaka, pored ostalog, uslovljena je pre svega sužavanjem vidnog
polja i smanjenjem vremena trajanja fiksacije pri velikim brzinama.
Na povećanje uglovnog razmera utiče i produženi rad vozača (umor). Povećanje je
manje ukoliko posle dvočasovne vožnje postoji pauza od 15 minuta.
Smatra se da se znakovi potpuno prepoznaju pri vidnom uglu znaka od 15' do 16'.
Utvrđeno je, takođe, da sa povećanjem brzine kretanja vozila raste i veličina vidnog ugla
znaka. Povećanje se javlja već pri brzini od 40 km/h, tako da pri brzini od 100 km/h
vidni ugao iznosi 14', dok pri brzini od 50 km/h iznosi 12'.
preporučuju se odstupanja od ovih načela za tekstove koji se daju iznad puta, tj.
preporučuju se veći razmaci među slovima, a takođe, i da slova budu više četvrtasta.
10
Pri određivanju visine slova koristi se "normativ" da je visina slova od 1 cm vidljiva
sa oko 6 m (slika 3.).
h : 1 = BD : L odnosno h = BD / L
Mitchell i Forbes su razvili poseban metod za određivanje veličine slova prema vrsti
puta, odnosno prema dozvoljenim brzinama kretanja.
Visina slova jednaka je:
11
6. Značenje saobraćajnih znakova
7. Putokazna signalizacija
Pored osnovne uloge da označi smer kretanja ili položaj naseljenih mesta na putnom
pravcu, znakovima obaveštenja (u užem smislu, putokaznoj signalizaciji) dodeljuje se sve
češće posebna uloga, jer ovi znakovi postaju sve značajniji elementi regulisanja
saobraćaja.
Čitanje poruka sa putokaza traje samo nekoliko sekundi i u tom intervalu treba putokaz
uočiti, identifikovati ga, pročitati njegovu poruku i u jednom delu tog intervala još i
pravilno reagovati na poruku.
Uslovi čitanja, brzina nailaska u zonu putokaza, te vremenski uslovi, direktno utiču na
izbor elemenata putokaza, pa je stoga od posebnog značaja - odabrati odgovarajuće
elemente, prvenstveno visinu i karakter slova, kako bi putokaz ispunio svoju namenu.
12
Oba načina ravnopravno se koriste u pojedinim zemljama, a u nekima se koristi samo
drugi način.
Treba istaći da i jedan i drugi sistem imaju svoje i dobre strane i nedostatke.
13
Prvim načinom naznačuje se samo smer kretanja, bez obzira na način korišćenja
kolovozne površine, odnosno samo se označava da se prema datom odredištu treba kretati
pravo ili, pak, uz desno ili levo skretanje.
Drugim načinom, osim smera kretanja, naznačuje se i saobraćajna traka koja se koristi za
kretanje ka datom odredištu. Osim toga, ovim načinom se ukazuje i na način korišćenja
pojedinih ili svih traka za kretanje do odredišta (na prilazu raskrsnici ili na mestima gde
se javlja veći broj traka).
Svaki od navedenih stepena obaveštavanja ima jasno određenu funkciju u sistemu, koja je
sadržana u njegovom nazivu, kao i određene grupe znakova koji su nosioci tih funkcija.
Drugi i treći nivo su tek u uvođenju, u domenu tzv. novih tehnologija upravljanja
saobraćajnim tokovima; stoga je prvi nivo danas najšire zastupljen.
14
Inače, vozačka populacija je različito upoznata sa sistemom puta koji koristi.
Vozači koji poznaju određeni put (ili deo mreže) uglavnom se oslanjaju na svoje
pamćenje, jer već poseduju "subjektivnu mapu", koju delimično dopunjuju znakovima
usmeravanja za vreme korišćenja puta.
Međutim, često te tzv. kognitivne mape, odnosno, interna reprezentacija okoline nisu
potpune, te je neophodno sekvencijalno dopunjavanje aktuelnim informacijama na
samom putu.
Za obe varijante putokaznih oznaka postoji potreba za što kraćim vremenom očitavanja,
da bi se dobila kvalitetna informacija o putokazu, odnosno odredištu.
Kako je reč o tekstualnim oznakama, to vreme prijema poruka počinje od trenutka kada
su one čitljive.
15
Posebno su značajni tzv. dijagramski usmeravajući znakovi, koji, u stvari, predstavljaju
kombinaciju informacija koje se daju tekstualno i grafički.
Ovi znakovi sadrže dva osnovna elementa: dijagram (koji predstavlja prostornu situaciju
puteva) i oznaku smera, mesta ili druge važne podatke.
Dijagram se u većini slučajeva sastoji od jednog stabla koje se račva, sa strelicama na
kraju, povezanim sa oznakama odredišta, s tim što strelice mogu biti u raznim
smerovima. Linije ili grane reprezentuju puteve sa različito ucrtanim debljinama, kojima
se predstavljaju putevi različite važnosti. Na tim linijama mogu se, eventualno, nalaziti
znaci zabrane kretanja, opasnosti ili, pak, znak parkiranja kao dodatne informacije za
pojedine pravce, odnosno usmerenja.
Postavljaju se, u principu, ispred glavnih raskrsnica kao prethodna obaveštenja za izbor
određenog puta.
16
Ovi rezultati, koji su suprotni očekivanju da se bolje opažaju i pamte simetrične i kružne
forme, objašnjavaju se time što elemenat simetrije umanjuje perceptivni kontrast na
mestu gde treba da bude postavljen traženi putni pravac.
Dakle, reč je o složenom proizvodu različitih elemenata, koji su rezultat različitih stepena
tehnologije, ali koji kao celina moraju da udovolje zahteve kvalitetne svetloodbojnosti,
zalepljenosti za podlogu, izdržljivosti na udar, i dejstvo vremenskih uticaja, otpornosti na
uticaj soli (primorski krajevi), i na prljanje i sl.
Pri izradi elemenata vertikalne signalizacije moraju biti zastupljeni određeni tehnički
uslovi kako bi znakovi bili što kvalitetniji i što trajniji.
Kod običnih (nereflektujućih) znakova, primenjene boje treba da su matirane (bez sjaja),
da znakovi ne bi blještali i zaslepljivali vozače noću, a kolorimetrijska svojstva
ugrađenih materijala treba da su u granicama propisanim standardom.
Metalni elementi, kao i delovi za montažu, moraju biti izrađeni od nerđajućih materijala i
adekvatno zaštićeni.
17
Dakle, elementi vertikalne signalizacije treba da budu izrađeni od visokokvalitetnih
svetloodbojnih materijala, da budu aplicirani (naneti) na visokokvalitetnu podlogu i da u
svemu poštuju odgovarajuće standarde i normative o njihovom vizuelnom izgledu.
18
Ogledalska i difuzna refleksija su nepoželjne sa aspekta vizuelnog prijema informacija
sa elemenata signalizacije, dok je retrorefleksija poželjna, a ostvaruje se ugradnjom u
lice znaka posebnih staklenih kuglica, odnosno prizmatičnih reflektora.
Materijal klase II, sočiva su ugrađena (nalepljena) na plastični nosač, čija je površina
zaštićena posebnim slojem radi zaštite od uticaja sunca, atmosferilija, čestica prašine i sl.
Reč je o materijalu visokog sjaja.
Osim toga, razna mehanička oštećenja ili izvođenja iz položaja u kome on pruža
maksimum svojih svojstava, kao i nepridržavanje uputstava prizvođača u pogledu izbora
19
boje ili postupka aplikacije, pa i postavljanja znaka na nosač, zasigurno znatno umanjuju
njegovu efikasnost.
9. Održavanje vertikalne signalizacije
Razne popravke i zamena dotrajalih delova, odnosno celih znakova, spadaju, takođe, u
domen održavanja. To je posebno važno kod znakova sa vlastitim osvetljenjem, jer je
često potrebno da se menjaju pregorela rasvetna tela, odnosno delovi instalacije. Tako se
formira ažuriran tzv. saobraćajni putni katastar.
20
Formiranje baze podataka o signalizaciji podrazumeva ažurno registrovanje, lokalizaciju
i pribavljanje informacija o signalizaciji na putevima, kao i stanju održavanja puteva.
Tako se formira ažuriran tzv. saobraćajni putni katastar.
21