PETAR KOID " JAZAVAC PRED SUDOM " BIOGRAFIJA Petar Koid roen je jednog junskog dana 1877.

godine,godinu dana uoi Berlinskog kongresa koji je Bosnu i Hercegovinu dao na upravu Austriji na trideset godina.Rodio se na Zmijanju,selo Striidi, u Bosanskoj krajini,u brvnari bez prozora,u onom herojskom kraju koji nikad nije bio pod kmetstvom.Petra je prvi ovjek u svom rodu koji je siao sa planina i otisnuo se u svijet. Bilo mu je dve godine kad je izgubio majku,njegov otac,svetenik Jovan,iz duboke alosti za enom,napustio je kudu i dijecu i otiao u manastir Gomionicu i postao monah Gerasim. Iz baba-Vidine kole kraj ovaca i goveda krenuo je Koid po oevoj elji u manastir Gomionicu da ui itati i pisati kod polupismenuh,bistrih i rodoljubivih kaluera.U manastiru je zavrio dva razreda osnovne kole(vie ih tamo nije ni bilo).Ostala dva uio je u Banjaluci.Po zavretku osnove kole 1891.godine Koid je po oevoj elji krenuo u Gimnaziju u Sarajevo.Otac je sanjao o tome da mu stariji sin postane svetenik i da time nastavi porodinu tradiciju,ali Koideva priroda borca nagovetavala je da se oevi snovi nede ispuniti. Posle sudara sa kolskim vlastima Koid je 1895.godine preao u Beograd.Tamo je iste godine zavrio etvrti razred Gimnazije i upisao se u peti.Gimnaziju je zavrio u junu 1899.godine i otiao u Be da studira slavistiku kod uvenog profesora Jagida.U Beu Koid ulazi u krug studenata Bosanaca i poinje da se bavi literaturom i nacionalnom borbom.U kruoku Pavla Lagarida napisao je Koid svoje prve radove. Prva zbirka njegovih pripoveaka pod naslovom "S planiine i ispod planine" pojavila se u Sremskim Karlovcima 1902.godine.Ovom zbirkom u srpsku knjievnost uao je pisac "od talenta,od stvarnog i originalnog talenta".Dve godine kasnije pojavljuje se druga zbirka koju Koid posveduje "uspomeni genija ure Jakida",najznaajnija novina ove zbirke je poznata satirina aktovka "Jazavac pred sudom". Koid je u junu 1904. godine apsolvirao filozofiju i zatraio slubu od srpskog ministarstva prosvete.Postavljen je za profesora srpskog jezika i knjievnosti u uiteljskoj koli u skoplju.Privlaila su ga stara ognjita srpske slave i veliine.Ubrzo je doao u sukob s onima koji su ugnjetavali nezatidene u novoj sredini i u kasnu jesen 1905.godine naputa Skoplje i odlazi u Sarajevo. U Sarajevo je stigao kao poznat knjievnik i publicist.U svojoj Bosni razvija iroku politiku i kulturnu aktivnost zbog koje su ga okupacione vlasti gonile.Tako je bio protjeran iz Sarajeva.Ali Koid ne miruje.Odlazi u Banjaluku i u svojoj Krajini pokrede list "Otadbina" sa namjerom da oko sebe okupi sve nacionalno svjesne borce.Ipak policija ga nije ostavljala na miru.Od oktobra 1907. do 1909. Koid s manjim prekidima tamnuje po raznim austrijskim robijanicama. Po izlasku sa robije veliki pjesnik Bosanske Krajine opet se vrada litaraturi.Poetkom 1910.godine obavljuje u Zagrebu zbirku pripovjedaka pod naslovom "Jauci sa Zmijanja",a ved idude godine i svoju homoristiko satirinu propovjetku Sudanija.Krajem 1912.godine poeo je da osjeda brzo napredovanje progresivne paralize. Borba za osloboenje i ujedinjenje otpoinje upravo one godine kad je pisac osjetio da je teko bolestan.Morao je da se lei onda kad je trebalo da se bori .Pred sam poetak prvog svjetskog rata 1914.godine Koidevi prelaze u Beograd i Petra smjetaju u duevnu bolnicu.I nestao je tiho,neujno,u

praskozorje jednog avgustovskog dana 1916.godine u porobljenom Beogradu.Nekako pred smrt on je sa uzdahom rekao:"U ropstvu se rodih,u ropstvu ivjeh,u ropstvu vajme i umrijeh."Prijatelji su ga ujutru nali u mrtvanici. esto se govorilo da je Koid Borac bacio u sjenu Koida Pjesnika.Ne treba pjesnika i borca suprostavljati jednog drugom;da nije bilo jednoga ne bi bilo ni drugoga.Koid je poeo da pie iz potrebe da se bori i sve svoje osobine kao ovjeka i borca sa stradu je preliovao u svoje linosti.njih je dosta :duhoviti,prevejani i kompleksni David trbac,aljivi,hvalisavi i tragini Simeun ak,surovi i mrani mrajski proto,zaneseni Relja Kneevid,...

JAZAVAC PRED SUDOM ista,svijetla sudnica.Po zidovima vise slike velikih linosti.Na desnoj strani od vrata k raj prozora,sto,na lijevoj takoe sto.Na stolovima protokoli i nekakve debele knjiurine. David(malen,nizak,suva kao grana,lagan kao perce.Lijeva mu je noga malo krada od desne,te se gega kad ide.Oi su mu svijetle i prelijevaju se kao u make iz mraka.Sav sijed,preko pedeset godina.mijenja glas.Umije zaplakati kao malo dijete,zalajati kao pae,a zakukurikati kao pijetao.esto puta udari zgodno rukama o bedra kao pijetao krilima i zakukurijee,te prevari pijetlove,a se prije vremena raskukurjeu po selu.Zato ga rue pomlae ene.Pretvara se i da je stidljiv.Ne vjerujte mu.Ulazi u sudnicu krsti se i dri jazavca svezana u vredi.U Jazavca samo njuka viri iz vrede)... Djelo "Jazavac pred sudoma nastalo je 1904. godine. David trbac je lik koji nosi najvie osobina bosanskog seljaka,od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.Surovost ivota uinila je da se njegova raspoloenja prelivaju jedna u druga,da se mijenjaju najede svjesno,a katkad i nesvjesno,ali uvijek s odreenim ciljem:ismejati preds tavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav u i sav jed.Zato on nije sam predstavnik seljaka iz Striida,on simbolizuje sve seljake u pokorenoj bosni koji zasigurno jesu manje obrazovani od okupatora,ali su vedi kao ljudi i imaju ojstva vie no stotinu okupatora. Koid je u Davida trbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime,ved u ime itavog bosanskog seljatva i da pred sobom nema samo dva sitna inovnika okupatorskog reima ved itav reim,i vie od toga-dravu koja iza njega stoji ,i jo vie -ropstvo uopte.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad obinih svakodnevnih seljakih nevolja:nerodice,sue,poplave,postavila ga je u centar opteseljakih briga,patnji,njihovih bolova i njihove nesrede.David svojom rijei,grimasom i gestom podvrgava podsmijehu itavu okupatorsku vlast. U Davidovom stavu prema ivotu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Ako ovjek nije u mogudnosti da se bori protiv jaeg fizikom sbagom,onda de uiniti sve da se bori nadmudrivanjem. Koid u kratkim i ritkim reenicama Davida trpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.Za umu kae:"Za turskog suda svaija,niija uma,a danas :carska uma".A njivica koju jazavac pljaka nije "ni Davidova,ni carska,ni spahijska".U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja ega ga je

sve oslobodio "slavni sud"."Oslobodio" ga je svinjeta,koze i krave.I najzad ona sa bolom kae da ga je sud "oslobodio" sina,kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.Vrhunac bola,dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove rijei:"Lani oko asni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.Davide ,umro ti je sin pa ti carstvo alje tri vorinta.To ti e nagrada.O dobre carevine,krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti,a ena i djeca zaplakoe.Brate knee vrati ta tri vorinta carevini .Pravo de biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko, red' demo,kasti,neku nagradu,jer je ona mene od napasti oslobodila."Ova velika tagika ,tek obloena providnom skramom humora,pee nagoni suze na oi,budi bijes u srcu i angauje itaoca u visoko moralnom smislu.David trbac je koncipiran tako da bude gr bijesa i bunta protiv okupacije. DAVID TRBAC Junak satirine aktovke Jazavac pred sudom David trbac je lik koji nosi najvie osobina bosanskog seljaka,od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.Surovost ivota uinila je da se njegova raspoloenja prelivaju jedna u druga,da se mijenjaju najede svjesno,a katkad i nesvjesno,ali uvijek s odreenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav u i sav jed. Koid je u Davida trbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime,ved u ime itavog bosanskog seljatva i da pred sobom nema samo dva sitna inovnika okupatorskog reima ved itav reim,i vie od toga-dravu koja iza njega stoji ,i jo vie -ropstvo uopte.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad obinih svakodnevnih seljakih nevolja:nerodice,sue,poplave,postavila ga je u centar opteseljakih briga,patnji,njihovih bolova i njihove nesrede.David svojom rijei,grimasom i gestom podvrgava podsmijehu itavu okupatorsku vlast. U Davidovom stavu prema ivotu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Ako ovjek nije u mogudnosti da se bori protiv jaeg fizikom sbagom,onda de uiniti sve da se bori nadmudrivanjem. Koid u kratkim i ritkim reenicama Davida trpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.Za umu kae:"Za turskog suda svaija,niija uma,a danas :carska uma".A njivica koju jazavac pljaka nije "ni Davidova,ni carska,ni spahijska".U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja ega ga je sve oslobodio "slavni sud"."Oslobodio" ga je svinjeta,koze i krave.I najzad ona sa bolom kae da ga je sud "oslobodio" sina,kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.Vrhunac bola,dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove rijei:"Lani oko asni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.Davide ,umro ti je sin pa ti carstvo alje tri vorinta.To ti e nagrada.O dobre carevine,krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti,a ena i djeca zaplakoe.Brate knee vrati ta tri vorinta carevini .Pravo de biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko, red' demo,kasti,neku nagradu,jer je ona mene od napasti oslobodila."Ova velika tagika ,tek obloena providnom skramom humora,pee nag oni suze na oi,budi bijes u srcu i angauje itaoca u visoko moralnom smislu.David trbac je koncipiran tako da bude gr bijesa i bunta protiv okupacije. David je o itavom svom ivotu govorio pred sudom i pred njim bio as stidljiv,as surov,as molediv i miran kao jagnje,ali uvijek spreman da neprijatelja napadne sa njegove nasjabije strane.

JAZAVAC PRED SUDOM - PETAR KOCIC

Delo "Jazavac pred sudom" nastalo je 1904. godine. David trbac je lik koji nosi najvie osobina bosanskog seljaka,od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.Surovost ivota uinila je da se njegova raspoloenja prelivaju jedna u druga,da se mijenjaju najede svjesno,a katkad i nesvjesno,ali uvijek s odreenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav u i sav jed.Zato on nije sam predstavnik seljaka iz Striida,on simbolizuje sve seljake u pokorenoj bosni koji zasigurno jesu manje obrazovani o d okupatora,ali su vedi kao ljudi i imaju ojstva vie no stotinu okupatora.Koid je u Davida trbca ugradio u svoju jednu osobinu -svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime,ved u ime itavog bosanskog seljatva i da pred sobom nema samo dva sitna inovnika okupatorskog reima ved itav reim,i vie od toga-dravu koja iza njega stoji ,i jo vie -ropstvo uopte.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad obinih svakodnevnih seljakih nevolja:nerodice,sue,poplave,postavila ga je u centar opteseljakih briga,patnji,njihovih bolova i njihove nesrede.David svojom rijei,grimasom i gestom podvrgava podsmijehu itavu okupatorsku vlast.U Davidovom stavu prema ivotu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Ako ovjek nije u mogudnosti da se bori protiv jaeg fizikom sbagom,onda de uiniti sve da se bori nadmudrivanjem.Koid u kratkim i ritkim reenicama Davida trpca prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.Za umu kae:"Za turskog suda svaija,niija uma,a danas :carska uma".A njivica koju jazavac pljaka nije "ni Davidova,ni carska,ni spahijska".U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja ega ga je sve oslobodio "slavni sud"."Oslobodio" ga je svinjeta,koze i krave.I najzad ona sa bolom kae da ga je sud "oslobodio" sina,kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.Vrhunac bola,dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove rijei:"Lani oko asni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.Davide ,umro ti je sin pa ti carstvo alje tri vorinta.To ti e nagrada.O dobre carevine,krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti,a ena i djeca zaplakoe.Brate knee vrati ta tri vorinta carevini .Pravo de biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko, red' demo,kasti,neku nagradu,jer je ona mene od napasti oslobodila."Ova velika tagika ,tek obloena providnom skramom humora,pee nagoni suze na oi,budi bijes u srcu i angauje itaoca u visoko moralnom smislu.David trbac je koncipiran tako da bude gr bijesa i bunta protiv okupacije.

DAVID TRBAC Junak satirine aktovke Jazavac pred sudom David trbac je lik koji nosi najvie osobina bosanskog seljaka,od buntovnosti i prevejanosti do ulagivanja i lukavstva.Surovost ivota uinila je da se njegova raspoloenja prelivaju jedna u druga,da se mijenjaju najede svjesno,a katkad i nesvjesno,ali uvijek s odreenim ciljem:ismejati predstavnike austrougarske okupatorke vlasti i izliti na njegovu glavu sav u i sav jed.Koid je u Davida trbca ugradio u svoju jednu osobinu-svijest da se pred sudom ne govori samo u svoje ime,ved u ime itavog bosanskog seljatva i da pred sobom nema samo dva sitna inovnika okupatorskog reima ved itav reim,i vie od toga-dravu koja iza njega stoji ,i jo vie -ropstvo uopte.Ova svijest je Davida postavila daleko iznad obinih svakodnevnih seljakih nevolja:nerodice,sue,poplave,postavila ga je u centar opteseljakih briga,patnji,njihovih bolova i njihove nesrede.David svojom rijei,grimasom i gestom podvrgava podsmijehu itavu okupatorsku vlast.U Davidovom stavu prema ivotu i njegovim postupcima ogledaju se osobine jednog naroda koji se vijekovima razvijao pod pritiskom ropstva.Ako ovjek nije u mogudnosti da se bori protiv jaeg fizikom sbagom,onda de uiniti sve da se bori nadmudrivanjem.Koid u kratkim i ritkim reenicama Davida trpca

prikazuje ukletost sudbine bosanskog seljaka.Za umu kae:"Za turskog suda svaija,niija uma,a danas :carska uma".A njivica koju jazavac pljaka nije "ni Davidova,ni carska,ni spahijska".U gradaciji koja ubrzano ide ka svome paroksizmu David nabraja ega ga je sve oslobodio "slavni sud"."Oslobodio" ga je svinjeta,koze i krave.I najzad ona sa bolom kae da ga je sud "oslobodio" sina,kojega su uzeli u vojsku i odveli u Grac gdje je za godinu dana umro.Vrhunac bola,dostojanstva i ponosa predstavljaju ove njegove rijei:"Lani oko asni veriga donese mi knez crnu knjigu i tri vorinta.Davide ,umro ti je sin pa ti carstvo alje tri vorinta.To ti e nagrada.O dobre carevine,krst joj ljubim!-lijepo ja jauknu' od radosti,a ena i djeca zaplakoe.Brate knee vrati ta tri vorinta carevini .Pravo de biti i bogu i ljudima da carevina uzme sebi ko, red' demo,kasti,neku nagradu,jer je ona mene od napasti oslobodila."Ova velika tagika ,tek oblo ena providnom skramom humora,pee nagoni suze na oi,budi bijes u srcu i angauje itaoca u visoko moralnom smislu.David trbac je koncipiran tako da bude gr bijesa i bunta protiv okupacije.David je o itavom svom ivotu govorio pred sudom i pred njim bio as stidljiv,as surov,as molediv i miran kao jagnje,ali uvijek spreman da neprijatelja napadne sa njegove nasjabije strane.