KINEZIOLOKI FAKULTET U SPLITU

SEMINARSKA RADNJA Psiholoki interventni programi u sportu

Mentor: izradili: prof.dr.sc.Slavko Trnini Harambai Gospodneti

Seminar Josip ValjanLeonardo Dino Nimac

SADRAJ:

1. Uvod....4

2. Sporta i linost...5 2.1.Struktura i teorije linosti.....5 2.2.Linost i sportsko postignue........................................6 2.2.1.eljni faktori.......................................7 2.2.2.Emocionalni faktori.. .....9 2.3.Mjerenje linosti.........................12 2.3.1.Ljestvice procjene ...................................12 2.3.2.Nestrukturirane projektivne tehnike.....13 2.3.3.Strukturirani upitnici....13

3. Problematini sporta....14 3.1.to raditi s problematinim sportaima...14 3.1.1.Hiper-uznemiren sporta......15 3.1.2.Sporta manipulant...16 3.2. Sporta i frustracije.....16

4. Psiholoki interventni programi u sportu.... 17 4.1.Postupci oputanja..18

2

4.1.1Oputajue disanje........19 4.1.2.Progresivna relaksacija............ 20 4.1.3.Autogeni trening.......... 22 4.1.4.Meditacija.... 25 4.1.5.Biofeedback..26 4.2.Postupci za poveanje pobuenosti.29 4.2.1.Postavljanje ciljeva...29 4.2.2.Poticajni govor..32 4.2.3.Oglasna ploa...33 4.2.4.Publicitet i medijska popraenost.................................33 4.2.5.Potpora navijaa...33 4.2.6.Samoaktivacija.....34 4.2.7.Interakcija-trener,sporta,roditelji....... 34 4.2.8.Prednatjecateljski trening.... 34 4.2.9.Mobilizirajue disanje......35 4.3.Kognitivno bihevioralne intervencije u sportu....35 4.3.1.Razgovor sa samim sobom...36 4.3.2.Strategije suoavanja u sportu..39 4.3.3.Strategije predoavanja u sportu..39 4.3.4.Razvoj vjetina predoavanja ..41 4.3.5.Cijepljenje protiv stresa....41 4.3.6.Trening suoavanja sa stresom.....42

5. Zakljuak. ...42

6.Literatura..45

1.UVOD

U dananje vrijeme ,samo fizika i tehniko-taktika priprema sportau nisu dovoljne za uspjeh u sportu bez obzira o kojoj kategoriji sportaa se radilo. Sve vie sportaa i trenera dolazi do spoznaje kako mentalna uravnoteenost uvelike doprinosi boljoj izvedbi,te joj stoga u procesu priprema i natjecanja poinju pridavat sve vei znaaj. Psiholoke studije u sportu su pokazale da su vjetine noenja s potekoama, anksioznost i stres vrlo dobri prediktori sportskog uspjeha. Takoer,psiholoke varijable kao to su anksioznost,situacijska razina stresa i vjetine njegova svladavanja mogu iznimno utjecati ,i pozitivno i negativno,na njegovu uspjenost. Generalno, uspjeni sportai su predaniji sportu i treningu,s jasnim i mjerljivim ciljevima,vrlo su pouzdani,razina anksioznosti prije natjecanja im je stabilna te ih karakterizira visoka razina kognitivnog funkcioniranja. Takoer su manje depresivni i osjetljivi,rjee su umorni i zbunjeni,a neuroticizam im je nizak na dnevnoj bazi u odnosu na manje kvalitetne sportae Dokazano je brojnim istraivanjima kako upravljanje navedenim mentalnim mehanizmima doprinosi efikasnijem koritenju fizikih sposobnosti,lakoj primjeni tehniko-taktikih zamisli,odnosno utjee na vii stupanj cjelokupne izvedbe sportaa. Trener je taj koji mora poznavati razliite tipove linosti sportaa kao individue ili grupe s kojom e raditi tijekom cijele sezone,kako bi bio u mogunosti uinkovito rabiti razliite pristupe sportaima kojima raspolae. Sredstva i oblici komunikacije,motivacijske tehnike te postupci pouavanja
4

mijenjat e se sukladno stupnju do kojeg pojedini sportai i ekipa manifestiraju razliite crte linost

2. SPORTA I LINOST 2.1.STRUKTURA I TEORIJE LINOSTI Pojam linosti je tako irok da ga je teko definirati te e uvijek biti onih za koje e definicija biti preuska ili preiroka. Jedna je definicija meutim izdrala test vremena. Preloio ju je Allport(1937.) koji je rekao da je linost dinamika organizacija onih psihikih sustava unutar pojedinca koji odreuju njegovo jedinstveno prilagoavanje okolini. Hollander(1971.) nam daje slinu no jednostavniju definiciju. Napisao je da je linost ukupan zbroj karakteristika pojedinca koji ga ine jedinstvenim. Obadvije definicije se slau u jednom,a to je da je linost svakog pojedinca jedinstvena. Moda najbolji nain na koji moemo razumjeti linost jest da pogledamo njezinu strukturu . Kao takvu skicirao ju je Hollander(1971.), a sportski psiholog Martens(1975.) ju je prilagodio psihologiji sporta. Hollander je istaknuo temeljne pojmove a Martens ih je prikazao na jedinstven shematski nain. Prema navedenoj shemi,linost moemo podijeliti na tri odvojene ali meusobno povezane razine. To su (1)psihika jezgra,(2)tipine reakcije i (3)ponaanja povezana s ulogom. Psihika jezgra se (dalje) prikazuje kao neto interno i po prirodi konzistentno,dok se tipine reakcije i ponaanje povezano s ulogom smatraju kao neto eksterno i dinamiko. Relativne uinke socijalne sredine na te tri razine linosti odraava debljina ili propusnost linija koje dijele svaku razinu od okoline. Propusnost znai stupanj u kojem se moe prodrijeti kroz membranu koja dijeli strukturu. Austrijski neurolog,utemeljitelj psihoanalize, Siegmund Freud(1856.1939.),takoer govori o tri strukture koje ine linost. To su Id, ego i super ego.
5

Id-Id je uroena komponenta linosti koja se nalazi u nesvjesnom. On sadri sve ono psiholoko kod pojedinca, sve ono naslijeeno, a to su kao prvo instikti/nagoni,automatske reakcije. Sva psihika energija dolazi iz Id-a i ego i superego bez Id-a uope ne bi mogli funkcionirati. Id je sredite svega animalnog, neogranienog. On ne priznaje nikakve zakone,pravila,ogranienja,ne eli biti sputan. Id djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihiku napetost,iracionalan je i narcisoidan i impulzivan,u njemu je najprisutniji libido(nagon). Ego-Ego je prisutan kod odraslog ovjeka,to je struktura koja funkcionira po principu realnosti te Freud za njega kae da je tu da bi kontrolirao,usmjerio Id. Ego usmjerava linost prema napretku,razlikuje realnost i fikciju,ima sposobnost trpljenja(trpi napetost,odgaa je) i zna planirati da bi doao do zadovoljenja na realan nain. Raspolae kognitivnim kapacitetima ali ne funkcionira bez Id-a. Superego-Superego je dio linosti koji se najkasnije razvija,nije uroen nego se razvija,moralni je uvar linosti. Na temelju usaenih normi on sudi to je dobro a to loe u postupanju linosti,jeli to u skladu s normama ili nije. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomae da Superego ne ode previe u idealnost. Freud nadalje u Superegu razlikuje dvije strukture:Ego-ideal i savjest. Ego-ideal se razvija pod utjecajem nagrada i pohvala te u pojedincu izaziva osjeaj ponosa i vrijednosti. Savjest se razvija pod utjecajem kazni zabrana ili straha te izaziva osjeaj krivnje/grijeha. Od tri strukture koje ine linost za Freuda je najslabiji ego. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini linosti. Ego je rasporeen u sve tri ali ga najvie ima u predsvjesnoj dok superega najvie ima u nesvjesnoj. Osim Freudove psihoanalitike teorije linosti postoji jo itav niz teorija linosti(K.G.Jungova-Analitika t.l., Frommova, Adlerova-Socijopsiholoka t.l..Religijska t.l. i dr.) te je za zakljuiti da je linost nelinearan kompleksan sustav ije prouavanje traje i danas ,te je trenerima od presudne vanosti biti u toku sa novim saznanjima,samim time i poznavanje onih ranijih na podruju poznavanja teorija linosti.

2.2.LINOST I SPORTSKO POSTIGNUE

Premda je svaki pojedini sporta jedinstveno motiviran za natjecanje,uspjeni sportai tvore posebnu skupinu vrlo probranih ljudi. Iako im je temeljna osobina talent,u mnogih se mogu prepoznati i karakteristine,njima zajednike osobine linosti koje se mogu nazvati tipinima za sportski uspjeh. Te osobine linosti u kombinaciji sa fizikim talentom, omoguuju selekciju onih sportaa u kojih su najvei izgledi za uspjeh. Sportai ne moraju pobijediti u svim svojim utakmicama niti moraju biti prvaci da bi ih se smatralo uspjenima. Uspjean sporta je onaj sporta koji djeluje uvijek u skladu s najviom razinom svojih mogunosti. Prema toj definiciji sasvim je jasno da i sporta s ogranienim talentom koji pokazuje pobjednike osobine linosti uspjean sporta(neprekidno daje maksimum svojih mogunosti). Postoje i osobine linosti koje svaki sporta posjeduje ali u razliitim stupnjevima. Razliite osobine linosti i stupnjevi do kojih je svaka razvijena u pojedinom sportau odreuju izuzetnost svakog pojedinca. Odreivanje karakteristika linosti koje bi mogle biti povezane s uspjenou relativno je nov pristup u podruju tjelesnog odgoja. Na temelju velikog broja opservacija i procjena pojedinih sporta,prepoznate su crte linosti koje su povezane sa sportskim uspjehom. To su sljedee osobine linosti:motivacija,predanost(odlunost),inteligencija,agresivnost,preuzimanje vodee uloge,organizacijske sposobnosti,otvorenost treningu,emocionalnost, samopouzdanje,mentalna vrstoa,odgovornost,pouzdanost i savjesnost. Sve te osobine dijelimo u dvije skupine-eljne/pokretake faktore i emocionalna faktore. Pokretaki faktori odnose se na pojedineva oekivanja od sporta i spremnost da on uini sve potrebno za postizanje svojih ciljeva. Emocionalni faktori odnose se na sportaeve najintimnije stavove prema sebi,treneru i prema nainu na koji se s njima postupa. Trenerovo ponaanje moe snano utjecati na te faktore. 2.2.1. eljni faktori

Motivacija je elja sportaa da pobijedi ili bude uspjean Sportai koji ovu osobinu posjeduju u visokom stupnju ,vole i prihvaaju izazove,pobjedu smatraju vanijom od svega drugog. Nadalje,ako je sporta motiviran postavlja se pitanje je li on motiviran primarno ili sekundarno. Primarno znai da se njegove radnje pokreu intrinzino (iznutra,direktno),a sekundarno znai ekstrinzino(izvana,indirektno). Obje vrste motivacije meusobno su usko
7

povezane. Dok sporta koji je primarno motiviran ide u igru,postaje aktivan jer voli sport kojim se bavi, sekundarno motivirani sporta se aktivira npr. zbog emocionalne ili materijalne nagrade koju oekuje. Prednost primarne motivacije je u tome to sportaa ini nezavisnim od vanjskih faktora. Zbog profesionalnog stava,sporta koji je neposredno povezan s njegovom eljom da igra na individualno visokom nivou,uinit e sve da na treningu kao i svojim nainom ivota odri svoju top formu i treniranost. Sekundarno motivirani sporta e neovisno kakva su njegova postignua kao igraa-orijentirati prvenstveno na posljedice svoga ponaanja,izbjegavat e alkoholna pia tek onda kada se boji da bi mogao biti primijeen i sl. Ako trener otkrije da je motiviranost njegova sportaa niska,glavni cilj mu postaje pomaganje sportau u postupno postavljanju sve viih ciljeva. Ako nedostaje komunikacija,ni motivacija nije mogua. To su dva podruja koja su sasvim usko povezan . Nije stvar u tome to u rei,pod pretpostavkom da ono to sam rekao ima glavu i rep,radi se u biti o tome to u to rei i kada! A mora se promisliti i tko e to rei. Mnogi treneri posjeduju stranu snagu karizme,autoriteta,takvu da mogu izrei jasno i saeto svima poznate stvari,ali koje nitko drugi ne bi smio rei. No upravo zato to to govori ovjek s karizmom to vie nije pametovanje,nego mudrost nad mudrostima. Christop Daum Odlunost-osoba s odlunou je spremna dugo i naporno vjebati da bi dosegla svoje ciljeve. Ne predaje se lako i takva osoba vrlo vjerojatno prva dolazi na trening i zadnja odlazi. Mnogo vremena sam usavrava svoje sposobnosti,vjetine,znanja ponekad i do stanja iscrpljenosti. Ako trener otkrije da je odlunost njegova sportaa niska,treba pomoi sportau u izradi rasporeda koji e odrediti trajanje rada,koje bi postignue mogao oekivati te koliko bi ponavljanja morao izvesti da bi ispunio svakodnevni plan trenanog rada. Treba mu pomoi da postane uinkovitiji na treninzima. Inteligencija je nesumnjivo najvanija ljudska mentalna sposobnost. To je sposobnost snalaenja u novim situacijama,snalaenje pred novim i nepoznatim problemima odnosno inteligencija je osjetljivost na probleme. Ona dolazi do izraaja u svim ljudskim aktivnostima pa tako i sportu. Ovaj imbenik se odnosi na sposobnost sportaa da brzo shvaa i usvaja nove/razne stvari. Inteligentan sporta sposoban je usvojiti informaciju u samo nekoliko ponavljanja i ne mora naporno i dugotrajno preraivati kompleksan materijal.
8

Agresivnost-Pojam agresivnosti u psiholokom smislu veoma je irok i obuhvaa niz pojava,od fizikog napada na izvor frustracije do raznih oblika kritiziranja. Pojedinac kod kojeg je ova osobina evidentna u visokom stupnju misli kako je agresivnost nuna za pobjedu. Voli se prepirati i brz je kada treba kritizirati neiju pogreku. Voli fiziki kontakt i spreman je brzo uzvratiti onima koji ga udaraju. Vrlo se rijetko suzdrava da ne izgovori sve to misli kada je ljut. S druge strane nekim je sportaima teko nauiti da budu agresivni. S takvim sportaima trener moe samo poduprijeti bilo koju vrstu oitovanja agresivnog ponaanja,te pokuati otkriti zato je tom sportau teko postaviti se i djelovati agresivno. Trener mora jasno dati do znanja da je agresivnost kljuni dio sportskog uspjeha,te ak demonstrirati igrau korak po korak,to tono i koliku agresivnost oekuje od njega u konkretnim situacijama. Preuzimanje vodee uloge-Sportai s osobinom predvodnitva vole utjecati na svoje suigrae i na voditi ih da rade stvari kako on misli da bi trebali. Ne bjei od odgovornosti i uiva u prilici da vodi suigrae i obino uspijeva dobiti pozitivno povratnu informaciju od suigraa. Govori to misli,donosi odluke i preuzima brigu i odgovornost te pobjeuje u veini rasprava. Trener moe pomoi u razvoju takvog pojedinca tako dajui odreena zaduenja koja su nezaobilazna za postizanje ekipnog sportskog uspjeha. Dobra ekipa sastoji se od odreenog broja voa koji upravljaju vlastitim podrujem. Organizacijske sposobnosti-ova osobina je ta koja omoguuje osobi/sportau,da stvari uinkovito sagleda u perspektivi. Takav sporta je sposoban planirati svoje djelovanje. Zadovoljan je kada je program strukturiran. Razvoj ovih sposobnosti ovisi o podrobnostima do kojih je sportau jasno to se od njega oekuje. Sporta e nauiti to da oekuje i shvatit e tijekom procesa vanost individualne odgovornosti.

2.2.2.

Emocionalni faktori

Otvorenost treningu-Sporta koji je otvoren treningu potuje trenera i pozitivno reagira na njegove kritike/savjete. Podloan je pravilima treninga,prihvaa vodstvo kapetana ekipe i cijeni trenerov rad. Bez kompleksa razgovara sa trenerom o svojoj ideji igre. Bez sumnje e biti dobar ekipni igra. Trener ne moe prisiliti igrae da ga potuju,on moe jedino pokazati to je i tko
9

je te se nadati da e sporta znati cijeniti i slijediti njegove zamisli. Trener e zadobiti potovanje veine igraa tijekom vremena svojom temeljnom razumnou,normalnou,samoorganiziranou i pravednou. Deava se da sporta za kojeg se misli da odbija trening zapravo eli postavljati pitanja. Sam trener e biti mnogo uinkovitiji ako dozvoli sportaima da postavljaju pitanja na koja e i odgovarati,nego da ih ignorira. Ponekad sportai postaju otvoreniji za trening ukoliko osjete trenerovu humanost. Prisan razgovor,vrijeme koje trener provede s pojedincem i potpora koju trener moe pruiti,esto mogu biti rjeenja za problem otvorenosti za trening. Emocionalnost-Emocije moemo definirati kao onu vrstu psihikih procesa koji odravaju na odnos prema stvarima i dogaajima to nas okruuju,prema drugim ljudima i prema svojim vlastitim postupcima,akcijama i doivljajima. Osoba koja je u stanju nadzirati svoje emocije,zrela je i stabilna. Vjerojatno je da osjeaji nee negativno djelovati na nju,nee je uiniti nesigurnom. Takav sporta ne pada lako u depresiju niti je frustriran vlastitim grekama ili tuim grekama. U njegovom ponaanju oituje se visoka koliina samodiscipline,rijetko gubi strpljenje,rijetko plane i gotovo nikad se ne osjea kritiziranim. Trener ponekad sportau mora jasno dati do znanja to od njega oekuje u pogledu emocionalne kontrole. Ako je sporta napet te kao posljedica toga slabi njegova emocionalna samokontrola,trener moe pokuati otkriti uzrok njegove tjeskobe i ako je mogue,otkloniti te uzroke u iznimnim sluajevima moe se dogoditi da trener preuzme totalni nadzor nad sportaevim emocijama. Samopouzdanje- Pitanje samopouzdanja ili vjere u sebe kao sportaa je vrlo zanimljiv i jako bitan fenomen u sportu. Lako se izgubi, a teko izgradi. Samopouzdan sporta vrlo je siguran u sebe i svoje mogunosti. Nije sklon pokazivanju zabrinutosti zbog svoje igre,biti neodluan ni uzbuivati se zbog neoekivanih situacija. Vrlo dobro prihvaa upuenu kritiku od strane trenera ali se i zagovara i kod trenera i suigraa za stvari u koje vjeruje. Treneri bi trebali izgraivati ovu komponentu kod sportaa pomaui im da realiziraju svoje unutarnje znanje na naina da se prikae sportau kako je bitan i ekipi i treneru. Pozitivne rijei trenera izgrauju povjerenje i jaaju osjeaj samopouzdanja u komunikaciji kod sportaa niskog samopouzdanja. Izmeu ostalih komunikacijskih vjetina,ak i stisak ruke pomae u ostvarivanju cilja. Trener e u svakom sluaju sportau vie pomoi u izgradnji samopouzdanja ako ga hvali i nagrauje za sve dobro napravljeno,nego ako ga kanjava zbog slabo izvedenih stvari.
10

Mentalna vrstoa-Mentalna vrstoa je sposobnost sportaa da konzistentno djeluje na gornjoj granici vlastitog talenta i vjetina,neovisno o uvjetima natjecanja. Mentalnu vrstou najbolje opisuju etiri elementa: -emocionalna fleksibilnost-sposobnost suoavanja sa neoekivanim emocionalnim obratima,a da sporta pri tome ostane u ravnotei,pozitivan,bez potrebe da se brani(suprotan primjer je sporta kojeg razljuti nepravedna odluka suca pa ima potrebu dokazivati pogreku i opravdati se,to pokazuje rigidnost i mogunost doivljavanja emocionalne krize koja utjee na njegovu koncentraciju,komunikaciju na terenu i daljnju igru). emocionalna responzivnost-sposobnost zadravanja emocionalne kontrole i kontakta s igrom pod pritiskom(sporta koji poinje igrati bez volje kada gubi,pokazuje nisku razinu mentalne vrstoe). emocionalna snaga-sposobnost zadravanja jednake razine borbenosti i natjecateljskog duha bez obzira na okolnosti(i u porazu i u superiornoj pobjedi). emocionalni oporavak-sposobnost brzog povratka u pozitivno emocionalno stanje,brzog oporavka od razoarenja,nakon pogreke ili propusta s jednakom motivacijom za dalje. Mentalna vrstoa se odnosi na cjelokupno mentalno i fiziko stanje ali osobito podrazumijeva dobru emocionalnu kontrolu. Mentalno vrst sporta moe biti pomalo neosjetljiv na osjeaje i probleme drugih,rijetko e se uzbuditi izgubi li utakmicu,igra li loe ili ako netko vie na njega. U stanju je primiti otru kritiku i ne uvrijediti se pri tome a za uinkovitost ne treba puno poticaja od strane trenera. Takva osoba ne ovisi o ekipi da bi zadovoljila svoju potrebu za pripadanjem.Za zadovoljavanjem takvih potreba takvoj osobi nije potrebna ekipa. Ako u osjetljivog sportaa pokuamo razviti mentalnu vrstou,moramo ga u poetku upozoriti kako e se od njega oekivati da proguta mnogo neugodnosti i pojasniti mu da se to ne radi s ciljem ponienja i degradacije sportaeve linosti ve da ga se naui kako prijei preko neugodne i otre poruke. Cilj je poveati uspjenost a ne poniziti nekoga. Mentalna vrstoa moe biti sportaevo najjae oruje a put do tog cilja ni kratak ni jednostavan. Zahtjeva mnoga rada i truda na sportau odnosno sporta sam treba imati elju u samoizgradnji. Trener je taj koji e pomoi u vidu savjeta ili preporuke sportskom psihologu a sam cilj se lake postie u poticajnoj i podravajuoj okolini. Odgovornost-Ovo obiljeje omoguuje sportau da preuzme odgovornost za vlastite postupke i da ispravlja pogreke. Krajnost je sporta s pretjeranim
11

osjeajem odgovornosti koji preduboko doivljava svoje pogreke i o njima stalno misli,ak se i samokanjava zbog njih. Spreman je podnijeti puno mentalne i fizike boli. Igrat e otro ak i kad je ozlijeen. Druga krajnost je kada pojedinac na sebe ne prihvaa nikakvu odgovornost ili ne eli na sebe preuzeti ni dio krivice. Trener mora tome sportau,objektivno,koristei se snimkama,statistikama i grafikonima,pokazati to se od njega oekivalo i u emu je grijeio. Kod sportaa koji pretjeruje sa preuzimanjem krivice na sebe vrijedi obratno. Trener u tom sluaju mora preuzeti dio odgovornosti sa sportaa i staviti na sebe. Povjerenje-Sporta s visokim stupnjem povjerenja prihvaa ljude i stvari onakvima kakve se pokazuju. Ne trai skrivene motive iza reenoga ili uinjenoga;vjeruje treneru. Suigrai ga znaju uiniti naivnim svojom prijetvornou ali se uglavnom dobro slau. Uiva u natjecanju. Trener u pojedincu moe izgraditi povjerenje tako da mu postavlja zadatke ili od njega zahtijeva da preuzme odgovornost te ga pohvali kad sporta uspije ostvarit traeno. Povjerenje se izgrauje polagano,,postojano i sustavno. Trener ne smije omalovaavati igraa niti ga ismijavati jer to kida veze meusobnog povjerenja. Savjesnost-Savjesnost se odnosi na stupanj organiziranosti,ustrajnosti,kontrole i motivacije. Glavne dimenzije koje opisuju savjesnost su samodisciplina, osjeaj dunosti,smisao za red i usmjerenost ka cilju. Savjesna je osoba odluna,dobro organizirana,pouzdana,tona,dovrava svoje poslove i dunosti. Povezano s tim,savjestan sporta voli djelovat to ispravnije i nikad nee pravila treninga pokuat podiniti svojim potrebama. Rijetko e zakasniti ili propustiti trening. To je sporta kojem se moe vjerovati u svakom pogledu. Sportau sa nisko razvijenom savjesnou treba postaviti jasna ogranienja. Trener mu mora dati do znanja da e biti kanjen svaki sporta koji ne bude potivao postavljena pravila. Povezanost izmeu sportskog postignua i psiholokih varijabli znaajno se poveava kada se koristi model interakcije. U predvianju ponaanja model interakcije uzima u obzir i linost sportaa i situaciju u okolini. Koritenjem interaktivnog modela i mjerenja stanja raspoloenja koje je specifino za situaciju,mogue je identificirati psiholoki profil uspjenog sportaa. 2.3.MJERENJE LINOSTI Postoji nekoliko naina za procjenjivanje stupnja razvijenosti navedenih osobina linosti u pojedinom sportau.
12

Cofer i Johnson(1960.) ustanovili su tri osnovne kategorije mjernih tehnika. To su ljestvice procjene, nestrukturirane projektivne tehnike i upitnici. 2.3.1. Ljestvice procjene Za njih je karakteristino da ukljuuju jednog ili vie procjenitelja od kojih se trai da promatraju pojedinca u datoj situaciji. U svrhu maksimalne objektivnosti procjenitelj koristi prethodno napravljenu kontrolnu listu. Rezultati mogu biti prilino toni ukoliko su procjenitelji uvjebani a kontrolna lista se pravilno koristi. Dvije tipine situacije u kojima se primjenjuje procjena linosti su intervju i promatranje postignua. Kod intervjua cilj je odrediti osobine linosti i opi dojam pomou niza otvorenih pitanja. Intervju moe biti valjana metoda ukoliko se intervju vodi sistematski i sa kvalitetnim pristupom osobe koja vodi intervju ali je samim time i nepouzdana jer mnogo ovisi o osobi koja intervjuira. Kao i kod intervjua,promatranje ispitanika u situaciji izvoenja odreene djelatnosti,moe biti uinkovita ako je kontrolna lista dobro osmiljena i planirana te je procjenitelj dobro uvjeban. Uobiajeno za ovu metodu je da kontrolna lista sadri specifine osobine i ponaanja koje procjenitelj nastoji vidjeti a kada ih zapazi procjenjuje im snagu i jasnou. Metoda ljestvice procjene koristi se za dobivanje podataka osobina linosti iako se trebaju uzeti u obzir motivi koji stoje u pozadini. 2.3.2. Nestrukturirane projektivne tehnike Projektivne tehnike se openito koriste za dobivanje informacija o motivima koji su u pozadini. Projektivne tehnike doputaju ispitaniku da kroz nestrukturalan zadatak izrazi svoje unutarnje osjeaje i motive. Date tehnike se prvenstveno koriste u klinikoj psihologiji i sinonim su za psihoanalitike pristupe objanjenju linosti. Pretpostavka na kojoj se temelje nestrukturirane testovne situacije jest da ako ispitanik vidi da nema tonog i netonog odgovora,prije e se otvoriti i biti iskren u svojim odgovorima. Razvijeno je nekoliko vrsta nestrukturiranih testova, Rorschachoc test/test mrlja(Sarason,1954.),test tematske apercepcije,(Tompkins,1947.)test nedovrenih reenica,(Holsopple i Miale,1954.),test kua-drvoovjek(Buck,1948), i dr. Test mrlja i test tematske apercepcije su najee koriteni. 2.3.3. Strukturirani upitnici
13

Strukturirani test je test tipa papir-olovka ili na skali Likertova tipa gdje ispitanik na skali od 1-10 (gdje je 1 potpuno netono a 10 potpuno tono) zaokruuje broj koji po njegovom miljenju najbolje odgovara istinitosti/neistinosti postavljene tvrdnje u upitniku.Npr.Ispitanik odgovara na tvrdnju:Kada se radi o sportu,kako natjecanje napreduje dogaa mi se da postajem jako napet i anksiozan, tako to e zaokruiti odreeni broj na skali od 1-10. Vjeruje se da se primjenom upitnika identificiraju odreene karakteristike ili osobine linosti(Minnesota multifazini inventar linosti,Cattellov upitnik esnaest faktora linosti,Inventar motivacije sportaa). Inventar motivacije sportaa(AMI),je nain za procjenjivanje stupnja razvijenosti osobina linosti koji zahtjeva malo vremena a treneru prua objektivnu procjenu sportaeve osobnosti pa emo ga kao takvog ukratko i opisati. Inventar motivacije sportaa (Athletic Motivation Inventory-AMI) AMI test nainili su Thomas Tutko,Bruce Ogilvile i Leeland Lyon u Institutu za prouavanje motivacije sportaa na Dravnom koledu San Jose. Prema autorima,AMI mjeri brojne osobine linosti povezane s visokim sportskim postignuem:nagon,agresiju, odlunost,odgovornost,voenje,samopouzdanost, emocionalnu kontrolu,psihiku kontrolu,spremnost za poduavanje,razvoj svijesti i povjerenje. AMI moe pomoi treneru u voenju sportaa tako to e mu pokazati koje osobine linosti valja poticati,motivirati ,ili preciznije,AMI daje mjere eljenih i emocionalnih faktora te dvanaest pojedinanih dimenzija linosti. Svaki testirani sporta usporeuje se s ostalim sportaima iz iste sportske discipline i jednake razine natjecanja. Rezultati se prikazuju na ljestvici od devet stupnjeva,gdje je jedan niska razina razvijenosti date konativne osobine,pet je prosjena razina razvijenosti a devet vrlo visoka razvijenost dotine crte linosti. Na dnu profila nalazi se kratak opis sportaevih osobina a istiu se one osobine koje bi mogle predstavljati problem u radu s pojedincem na kojeg se odnosi test. Valja napomenuti da trener ne smije koristiti materijal da bi degradirao,poniavao sportaa jer je to prije svega nemoralno i neetino. Trener dobivene spoznaje treba koristiti na konstruktivan nain. Sumnja li trener u svoje sposobnosti i ne zna to uiniti sa dobivenim informacijama,najbolje je da potrai profesionalnu pomo. Prvi i jedini cilj takvog materijala jest pomoi treneru da pomogne sportau u pomaganju samome sebi.
14

3.PROBLEMATINI SPORTA 3.1. TO RADITI S PROBLEMATINIM SPORTAIMA Veina je trenera vjerojatno tijekom karijere radila i sa sportaima s kojima ,ma to inili,nisu uspijevali izazvati znaajne promjene. Neke su smatrali udacima,za druge su mislili da imaju granine poremeaje a za tree da imaju duboke emocionalne probleme. Trenerima su osobito teko razumljivi sportai o osobnim problemima,zato to veina trenera nije imala prigodu prouavati individualne razliitosti i neponovljivosti,osobito kada se radi o takozvanom, poremeenom ponaanju. Ne postoji ivotno podruje u kojemu bi se problematino ponaanje javljalo vjerojatnije i ee nego u sportu. To vrijedi iz nekoliko razloga:povean fiziki rizik inherentan je samom inu natjecanja;sporta- neprekidno procjenjuju(kao rezultat javlja se tendencija da postane uznemiren);natjecanje je za sportae neprekidni stres-to je natjecanje intenzivnije, vei je pritisak. U radu sa svakim sportaem individualni pristup je ono to presudno razlikuje dugoronu uspjenost od neuspjeha. Trener se prema sportau mora odnositi kao osoba prema osobi. Pohvaljujui i nagraujui sportaa svaki put za dobro obavljen posao,trener e u sportau bre i lake utemeljiti dobre navike i pravilne osjeaje prema sebi samome i prema ekipi. Trener neprekidno na umu mora imati svoje stavove,mora biti svjestan svoga odnosa prema razliitim aspektima sportaeve osobnosti,jer e ti stavovi odrediti nain i stupanj uspjenosti trenerova rada sa svakim pojedinim sportaem. Nain rada sa sportaem daleko nadilazi golo izgovaranje rijei,ono obuhvaa trenerovo specifino ponaanje koje otkriva uoavanje,uvaavanje,zanimanje i iskrenu brigu za sportaa! Dakle,trener treba znati prepoznati razliite linosti svojih sportaa da bi konano mogao utjecati na njih. Sukladno tome,razliiti su tipovi problematinih sportaa koje trener treba prepoznati:sporta koji se opire treningu,sporta manipulator,hiper-uznemiren sporta,sporta sa strahom od uspjeha,sporta sklon ozljeivanju,laac,sporta sa psihosomatskom ozljedom,povuen sporta,sporta sklon depresiji (najee vrste problema prema dr. Bruce Ogilvie i dr. Thomas Tutko). Za svakog od njih karakteristian je nastanak datog ponaanja i samo ponaanje te je i rjeavanje samog problema specifino za svakog od navedenih sportaa. Primjeri:
15

3.1.1. Hiper-uznemiren sporta Hiper-uznemiren ili sporta ukoen od straha,je sporta kojeg moemo opisati kao pahuljastog,ljuskavog, sastavljenog od tankih slijeva. Potpuno je nepredvidiv,jedan dan je izvrsno,drugi dan je oajan. Raspada se uvijek u trenucima kada svi najvie oekuju od njega i oslanjaju se na njega. Nitko nikada nije siguran to e se dogoditi sa takvim sportaem. Pred utakmicu je previe uznemiren, nervozan. Takav pojedinac dolazi iz okruenja u kojem nita u ivotu nije bilo predvidivo. Iste stvari su jednom bile dobre,drugi put bile loe. Vrlo je brzo u ivotu otkrio da ma to pokuao uiniti,jednom je bilo uinkovito,drugi put neuinkovito. Kao posljedicu razvio je shvaanje da ivi u potpuno nepredvidivom svijetu. Nikad ne zna to moe oekivati. U danom trenutku djeluje iskljuivo prema predosjeaju i feelingu. Trener mora jasno kazati to oekuje od sportaa tako da ovaj zna da e u svakom trenutku imati podrku,pobjeivao ili gubio. Mora znati kako se od njega oekuje da bude najbolji to moe,da da sve od sebe. Anksioznost je najvei problem. Uspije li trener podrkom pomoi sportau da prebrodi anksiozne trenutke,postoji velika vjerojatnost da e mu moi izmijeniti i obrazac nepredvidivosti. Ve i sam razgovor moe pomoi a ponekad valja i promijeniti igraeva zaduenja. 3.1.2. Sporta manipulant Vrlo je sebian,uvijek nastoji da bude po njegovom i narcistian je. Ne eli suraivati ukoliko za to ne dobije svoj dio slave. Vrlo se esto ulaguje,dodvorava. Lijepo govori ugodne stvari i vrlo brzo svatko poinje initi neto za njega. Kasnije,poinje sa prekrajima pravila i propisa,za to uvijek ima ispriku. ini se kao da postavlja i radi prema svojim pravilima. Nije nuno buntovan ali s vremenom komplotira,okree ljude jedne protiv drugih kako bi on mogao raditi po svojemu. Takvoj osobi nikad nisu postavljene granice ponaanja. Uvijek je bio pretjerano maen i paen(pretjerana majina panja u najranijoj djejoj dobi). to god uinio, bio je uvijek u pravu-nikad nije mogao uiniti nita pogreno. Rezultat je njegovo odrastanje u potpuno nerealistinom svijetu.Za njega ne postoje ogranienja- pravila se ne odnose na njega. Trener mora jasno do znanja staviti kako postoje definirana ogranienja i kazne za prekritelje pravila. Postoje takozvani meki,osjetljivi i tvrdokorni manipulatori. Prvome kazne i pravila valja postaviti i objasniti na oinski,iskren nain;za drugoga je nain mnogo grublji,otriji.
16

3.2.SPORTA I FRUSTRACIJE Frustracija(lat.frustrare=razoarati) je sloeno psihiko stanje koje je karakteristino po: unutranjoj napetosti,neugodnim osjeajima kao to su razoarenje,razdraljivost,ljutnja, te po ponaanjima kao to su neprijateljstvo,doivljaj osobne nemoi i poraza itd. Pojedinac na frustraciju moe reagirati potienou i povlaenjem u sebe ali moe se javiti i agresija. Trenutak od kojeg e individuum reagirati na frustraciju ovisi o njegovoj toleranciji na frustraciju. Kolika e biti veliina tolerancije u odreenom trenutku ovisi s jedne strane o strukturi linosti pogoenoga a s druge,o situaciji u kojoj se sve dogaa. Frustracija nastaje zbog prepreke izmeu pojedinca i eljenog cilja i to je cilj vei i motivacija jaa,sama frustracija moe biti vea. Zapreke mogu biti vanjske(uvjetovane prirodnom ili drutvenom okolinom) te unutarnje(uvjetovane individualnim osobinama,nedostacima,sukobom motiva). Sportska borilita i sport openito je ispunjen raznim situacijama koje emocionalnu stabilnost a time i frustracionu toleranciju sportaa stavljaju na kunju. Sporta treba imati stabilan nain emocionalnog reagiranja i ne smije ga mijenjati iz situaciju u situaciju. Emocionalno nestabilan sporta sa niskim nivoom frustracione tolerantnosti je po pravilu nedosljedan u zahtjevima koji se stavljaju pred njega. U sluaju ekipnog sporta,izraene emocionalne oscilacije mogu negativno utjecati i na ostatak momadi. 4.PSIHOLOKI INTERVENTNI PROGRAMI U SPORTU Bilo koja strategija koja je namijenjena mijenjanju postojeeg psihikog stanja ili raspoloenja sportaa zove se INTERVENCIJA. U sportu se primjenjuju strategije prilagoavanja pobuenosti koje pomau sportau u smanjenju ili poveanju psihike pobuenosti. Kada se koriste da smanje pobuenost i anksioznost, primjena tih strategija zove se SUOAVANJE SA STRESOM. Smanjenje fizioloke pobuenosti esto rezultira istovremenim smanjenjem anksioznosti i napetosti. Miina je napetost jedan od faktora koji esto prati kognitivnu i somatsku anksioznost. Napetost nije sinonim za anksioznost, ali je njezin sastavni dio. Sportai koji imaju problem visoke razine pobuenosti i anksioznosti koristiti e tehnike oputanja koje slue sniavanju i kontroliranju fizioloke pobuenosti, anksioznosti i miine napetosti. U tehnike oputanja spadaju:
17

progresivna relaksacija autogeni trening meditacija biofeedback tehnike smirujueg disanja.

Sportai koji imaju problem niske razine fizioloke pobuenosti koristit e strategije koje e im podii razinu fizioloke pobuenosti. U te strategije ubrajamo: postavljanje ciljeva poticajni govori oglasna ploa publicitet i medijska popraenost potpora navijaa samoaktivacija interakcija trener, sporta i roditelji prednatjecateljski trening tehnike mobilizirajueg disanja Intervencije poduzete da prilagode pobuenost ili kontroliraju anksioznost trebaju biti u skladu sa odreenim simptomima sportaa. 4.1.POSTUPCI (STRATEGIJE) OPUTANJA

Dok neki sportai imaju tekoa zbog niske razine pobuenosti, tei je problem sa sportaima koji doivljavaju pretjerano visoku razinu anksioznosti i napetosti. Bilo koja strategija koja podie pobuenost moe kod tih sportaa uzrokovati samo veu anksioznost i napetost. Ono to se obino dogaa jest da poviena razina pobuenosti dovodi do pada postignua. Taj pad u postignuu, sam po sebi, rezultira jo veom anksioznou, to dovodi do spirale anksioznosti/ stres. Samo je jedan nain da se ovjek oslobodi te spirale, a to je da obrne proces tako da reducira anksioznosti i napetost. Postupci oputanja mogu uinkovito reducirati napetost i anksioznost povezane sa sportom. Reakcija oputanja se sastoji od psihikih promjena koje su suprotne reakciji simpatikog ivanog sustava bori se ili bjei. Tonije reeno , postupci kao to su progresivna relaksacija, autogeni trening i meditacija rezultiraju
18

smanjenjem potronje kisika, pulsa, disanja i aktivnosti skeletnih miia, dok se poveava otpor koe i alfa modani valovi ( Benson, Beary i Carol, 1974.). Benson i suradnici ( 1974.) objasnili su da su etiri razliita faktora potrebna za izazivanje reakcije oputanja. Svaki je od tih faktora u odreenoj mjeri prisutan u pojedinim tehnikama. Ta etiri elementa ili faktora su: 1. mentalno sredstvo ( openito neka vrsta rijei, fraze, objekta ili postupka koji se koriste da se panja usmjeri prema unutra), 2. pasivan stav, 3. oputenost miia 4. tiho okruenje. Pod irokim terminom oputanja mogu se adekvatno kategorizirati nekoliko tehnika. To su: progresivna relaksacija, autogeni trening, meditacija, biofeedback, oputajue disanje- u zavisnosti od trajanja udisaja u odnosu na izdisaj,razlikujemo dva oblika disanja: 1.Smirujue disanje 2.Mobilizirajue(stimulirajue) disanje

4.1.1 Tehnike disanja-smirujue disanje '' Kada je disanje poremeeno i um takoer postaje uznemiren. Kontrola disanja omoguava postojanost uma.'' (Hatha Yoga Pradipika) Poinjemo sa tehnikom oputajueg disanja iz razloga to je znanje pravilnog disanja preduvjet za sve ostale tehnike, a i najbri je nain postizanja smanjene pobuenosti. To je zato to je dah direktno povezan sa autonomnim ivanim sustavom. Kada smo uznemireni ili anksiozni, tada prevladava simpatiki dio autonomnog ivanog sustava, a on je zaduen za ubrzan rad srca, ubrzano disanje, povisi se krvni pritisak, ponemo se znojiti. Meutim, kada se koncentriramo na vlastito disanje i usporimo ga i produbimo, direktno emo djelovati na parasimpatiki dio autonomnog ivanog sustava koji e usporiti ritam srca, zatim frekvenciju disanja, a na taj nain e se promijeniti i biokemija
19

naeg tijela, te emo utjecati na smanjenje pobuenosti i anksioznosti. Organizam e ui u stanje unutarnje ravnotee, a sporta e se moi uspjenije koncentrirati na zadatak koji trenutno sprovodi. Smirujue disanje emo koristiti kod sportaa sa visokom razinom fizioloke pobuenosti.Smirujue disanje je vrsta disanja kod kojeg izdisaj traje dulje od udisaja. Dovoljna su dva tjedna vjebe da bismo nauili ovaj oblik disanja . Preporuljivo je vjebati na svjeem zraku ili u nemogunosti toga,u dobro provjetrenoj prostoriji. Disanje je najbolje izvoditi u leeem poloaju, ali je mogue i sjedei. Da bi se izbjegla hiperventilacija, koristi se mala pauza. Primjer etape smirujueg disanja Trajanje udaha Trajanje izdaha Trajanje pauze 4 4 2 4 5 2 4 6 2 4 7 2 4 8 2

*vrijeme trajanja udaha, izdaha i zadravanja daha izraeno je u sekundama.

4.1.2. Progresivna relaksacija Sve moderne tehnike progresivne relaksacije varijacije su onih koje je opisao Edmond Jacobson ( 1929., 1938.). Jacobson je svoj rad na progresivnoj relaksaciji poeo u prvim godinama 20. stoljea. Njegova je glavna teza bila da je nemogue biti nervozan ili napet u bilo kojem dijel tijela u kojem su miii potpuno oputeni. Nadalje, vjerovao je da se nervoza i napetost miia i organa koji nisu pod voljnom kontrakcijom moe smanjiti ako se opusti odreena skupina skeletnih miia. Prema Jacobsonu, anksiozni um ne moe postojati u oputenom tijelu. Jacobsonov postupak progresivne relaksacije zahtijeva da sudionici lee na leima s rukama uz tijelo. Povremeno se preporua sjedei poloaj u ugodnom naslonjau.

20

U svakom sluaju soba bi trebala biti prilino tiha, a ruke i noge ne bi trebale biti prekriene., da se izbjegne nepotrebno podraivanje. Dok je cilj svakog programa progresivne relaksacije oputanje cijelog tijela u roku od nekoliko minuta, bitno je da u poetku osoba prakticira tu tehniku barem jedan sat svaki dan. Kad se postupak relaksacije jednom dobro naui, reakcija oputanja se moe postii za nekoliko minuta. Jacobsonova metoda trai od pojedinca da prije nego to opusti najprije stegne miie. Stezanje pomae da se prepozna razlika izmeu napetosti oputenosti. Kad je pojedinac to jednom uspio napraviti, bit e u stanju potpuno opustit ud, a da ga prije ne stegne. Jacobson je upozorio da bi samo prvih nekoliko minuta bilo koje seanse oputanja trebalo biti posveeno stezanju miia. Ostatak vremena trebao bi biti posveen postizanju potpune oputenosti. Da bi se mii smatrao oputen, ne smije biti ni najmanje stegnut i mora biti mlohav i nepomian. Jacobsonov postupak potpune progresivne relaksacije ukljuuje sustavno stezanje i oputanje odreenih grupa miia na prethodno utvren nain. Oputanje poinje sa miiima na lijevoj ruci, nastavlja se sa onima na desnoj, pa lijevoj i desnoj nozi, trbuhu ,leima, prsima i ramenima, te zavrava sa vratom i miiima lica. Kompletan trening tog postupka traje vie mjeseci. U poetnim bi fazama itav tretman trebao biti posveen potpunom oputanju jedne miine grupe. Iako je nerealno oekivati da sporta toliko vremena posveti uenju oputanja, Jacobsonova ideja je dobro prihvaena. Dobro razvijen program treninga oputanja u poetku zahtijeva puno vjebe. Nakon nekoliko mjeseci vjebe trebalo bi biti mogue da reakcija oputanja bude pitanje nekoliko sekundi ( Nideffer, 1981.) Predloena je i skraena verzija Jacobsonova postupka od etrdeset tretmana ( Bernstein i Borkovec, 1973.; Greenberg, 1990.). Carlsonova i Hoyleova revizija ( 1993.) pruila je dokaz da je skraeni postupak treninga progresivnog oputanja uinkovit u smanjenju anksioznosti, napetosti i stresa. Brojne varijacije Jacobsonova originalnog postupka progresivne relaksacije dokazale su se kao uinkovite (Greenberg, 1990.). Npr., nije neophodno da postupak uvijek pone s lijevom rukom. Greenberg je predloio da bi u nekim sluajevima kontrakciju miia trebalo nadopunjavati primjenom otpora na nepokretni objekt.

21

Krajnji cilj svakog programa treninga oputanja jest da se u specifinoj situaciji potakne reakcija oputanja i osujeti stres. Npr., profesionalni igrai golfa nemaju pola sata vremena da se opuste prije ubacivanja vrijednog $15000. Igra mora biti u stanju obaviti to dok eka na ubacivanje, a to je vjetina za koju je, da bi se savladala, potrebno puno sati vjebe. Istraivanja su jasno pokazala da su postupci progr. relaksacije uinkoviti u izazivanju reakcije oputanja. Nadalje, brojna su istraivanja pokazala da je, kada se koristi zajedno s drugim kognitivnim ili postupcima kontrole pobuenosti, povezana s poveanjem sportskog postignua ( Greenspan i Feltz, 1989.; Onestak, 1991.; Neiss, 1988.).Greenspan i Feltz (1989.) kritiki su se osvrnuli na devet istraivanja u koja su bili ukljueni razni oblici oputanja. Veina je istraivanja pokazala da je poveanje postignua bilo povezano s kontrolom pobuenosti u kombinaciji s nekom drugom kognitivnom tehnikom. Meutim nekoliko je studija pokazalo da ve zasebno postupci progresivne relaksacije uinkovito poboljavaju postignue. Npr., Wrisberg i Anshel (1989.) su pokazali da je oputanje koje se koristilo zajedno sa predoavanjem bilo uinkovito u poboljanju ubaaja kod mladih sportaa. Ni predoavanje ni trening relaksacije nisu bili uinkoviti u poboljanju izvoenja bacanja, ako su primijenjeni sami. Zajedno s odgovarajuim upozorenjem, trening oputanja miia je uinkovit u poveanju sportaeve tolerancije na bol (Broucek, Bartholomew, Landers i Linder, 1993.).

4.1.3. Autogeni trening I autogeni trening i progresivna relaksacija izazivaju reakciju oputanja. Dok se progresivna relaksacija temelji na dinamikom stezanju i oputanju miia, autogeni se trening oslanja na osjeaje koji su povezani s udovima i miiima tijela. Autogeni trening je vrlo slian autohipnozi i temelji se na ranim istraivanjima u vezi s hipnozom. Postupak je prvi razvio njemaki psihijatar Johannes Schultz (Schultz i Luthe, 1959.). Radei s hipnotiziranim pacijentima Schultz je zapazio da svi oni, bez razlike, izvjetavaju o dva tjelesna osjeta povezana s reakcijom oputanja. Ta su dva osjeta teina u udovima i osjeaj topline u itavom tijelu, rukama i nogama. U svom se najjednostavnijem obliku autogeni trening sastoji od serije mentalnih vjebi koje su napravljene da dovedu do ta dva tjelesna stanja. Udovi se osjeaju teki zbog potpune odsutnosti
22

miine napetosti, a osjeaj topline u tijelu se javlja zbog irenja krvnih ila (reakcija parasimpatikog ivanog sustava),(Greenberg, 1990.). Razliiti su autori predlagali razliite vjebe i samoizjave s obzirom na to kako da se primjenom autogenog treninga postigne reakcija oputanja (Davis, Eshelman i Mc Kay, 1988.; Greenberg, 1990.; Vanek i Cratty, 1970.). Autogeni je trening, u biti, sastavljen od tri dijela koja se esto isprepleu. Prvi i najvaniji dio jest est poetnih koraka koji su napravljeni da sugeriraju umu osjeaj topline u tijelu i teine u udovima. To su sljedeih est samoiskaza:

1. Teina u rukama i nogama (poevi sa dominantnom rukom ili nogom). 2. Toplina u rukama i nogama (ponovo se poinje s dominantnom rukom ili nogom). 3. Toplina u prsima i percepcija snienja pulsa. 4. Mirno i oputeno disanje. 5. Toplina u podruju solarnog pleksusa. 6. Osjeaj hladnoe ela. Drugi vaan sastavni dio autogenog treninga ukljuuje upotrebu mate. U ovom se koraku osobu potie da vizualizira zamiljene scene oputanja, dok se istovremeno usredotouje na osjeaje topline i teine u rukama i nogama. Trei dio autogenog treninga ukljuuje primjenu specifinih tema (Davis i sur., 1988.), da pomognu u postizanju reakcije oputanja. Osobito uinkovita specifina tema je primjena samoiskaza da se sugerira umu da je tijelo zaista oputeno. Kao i kod progresivne relaksacije, istraivanja su jasno pokazala da je autogeni trening, kada se pravilno koristi, uinkovit u postizanju oputanja (Benson i sur., 1974.). Da bi se savladao, za autogeni trening je potrebno nekoliko mjeseci i puno vjebe. Kad se jednom savlada, postizanje oputenosti je pitanje minuta. Dok su prednosti ove tehnike oputanja dobro dokumentirane, malo je podataka koji upuuju na to da autogeni trening sam po sebi poboljava sportsko postignue. Vanek i Cratty (1970.) i Spigolon i Annalisa (1985.) pruaju anegdotske podatke koji upuuju na to da je autogeni trening povezan s poboljanjem sportskog postignua. Razliiti su autori naveli programe autogenog treninga i oputanja koji su prihvatljivi za sportae (Harris i Harris, 1984.; Nideffer, 1985.; Orlik, 1986.).
23

Nadalje,na tritu se mogu nabaviti brojne vrpce na kojima je snimljen autogeni trening i trening progresivne relaksacije (Rotella, Malone i Ojala, 1985.). Sljedea tablica sadri niz uputa i izjava koje se mogu koristiti da se sportae naui oputanje pomou autogenog treninga. Koristei tu i druge upute, sporta moe razviti i snimiti svoju vlastitu vrpcu autogenog treninga.

1. Naite tihu prostoriju ili okruenje gdje neete biti ometani. 2. Naite udobno mjesto gdje moete sjesti ili lei na lea. 3.Zatvorite oi i odbacite misli o vanjskom svijetu. 4. Ponite meditirati tako da duboko udahnete da vam to pomogne opustiti se. 5. Polako udahnite, izdahnite, udahnite, izdahnite, udahnite, izdahnite. 6. Svaki put kada izdahnete,osjetite kako iz svog tijela izbacujete napetost. 7. Sada kada osjeate da ste oputeni i da se vae disanje stabiliziralo, ponite si sugerirati da osjeate kako su vai udovi teki. 8. ''Osjeam da mi je desna ruka teka'',''osjeam da mi je je lijeva ruka teka'', '' osjeam da su mi obje ruke teke'', ''osjeam da mi je desna noga teka'', ''osjeam da mi je lijeva noga teka'', '' osjeam da su mi obe noge teke'', ''osjeam da su mi ruke i noge teke''. 9. ''Osjeam da mi je desna ruka topla'', ''osjeam da mi je lijeva ruka topla'', ''osjeam da su mi obje ruke tople'', ''osjeam da mi je desna noga topla'', ''osjeam da mi je lijeva noga topla'', ''osjeam da su mi obje noge tople'', ''osjeam da su mi ruke i noge tople''. 10.''Osjeam da mi je toplo u podruju srca i da moj puls postaje spor i pravilan''. 11.Nekoliko se minuta usredotoite na svoj puls, dok istovremeno sebi ponavljate da vam puls postaje spor i pravilan. 12.Nekoliko se minuta usredotoite na svoje disanje, dok si istovremeno ponavljate da osjeate da vam disanje postaje mirno i oputeno. 13.Nekoliko puta ponovite:''Osjeam toplinu u podruju trbuha.'' 14. Nekoliko puta ponovite: ''Osjeam hladnou na elu.''
24

15. Dok doivljavate osjeaje topline i teine u udovima, toplinu u solarnom pleksusu i hladnou na elu, zamislite da ste na toploj, pjeanoj plai i pijete hladnu limunadu, dok gledate kako valovi dolaze i odlaze. 16. Dok uivate u toj (ili nekoj drugoj) vizualnoj predodbi koja oputa, ponavljajte si rijei oputanja. 17. '' Miran sam.'' 18. '' Toplo mi je i oputen sam.'' 19. '' Um mi je miran.''

4.1.4. Meditacija Meditacija je oblik oputanja koji je direktno povezan sa pojmom selektivne panje. Kod izvoenja meditacije, osoba pokuava nekritiki usmjeriti svoju panju na jednu misao, zvuk ili objekt. Meditacija e rezultirati oputanjem ako se obavlja u tihom okruenju koje je povezano sa pasivnim stavom i smanjenom miinom napetou (Benson i sur., 1974.). Meditacija kao oblik oputanja i kontrole misli ima porijeklo u istonoj kulturi i stara je preko etiri tisue godina. Najzasluniji za uvoenje meditacije u zapadnu kulturu je Maharishi Mahesh Yogi iz Indije. Pod imenom transcendentalna meditacija njegov je oblik meditacije iroko prihvaen Americi i diljem svijeta. Drugi oblici meditacije istonih kultura su Chakra yoga, Rinzai Zen, Mudra yoga, Sufism, Zen meditacija i Soto Zen (Greenberg, 1990.). Najee koriteno sredstvo transcendentalne meditacije je tiho ponavljanje mantre. Mantra je jednostavan zvuk koji nema znaenje, a slui kao sredstvo dostizanja transcendentalnog stanja svijesti. Jedan je zvuk bio popularan ''om'' ili ''ahhom'' ( Nideffer, 1976.). Druga mentalna sredstva koja su se koristila u meditaciji ukljuivala su mandalu (geometrijski lik), nadam (zamiljeni zvuk), pranayama ( disanje).
25

Dok meditira, osoba sjedi u ugodnom poloaju, zatvorenih oiju. Usredotoava se na duboko disanje, dok istovremeno tiho ponavlja mantru. Kau da zvuk mantre brzo nestaje dok um ulazi u suptilne razine misli i konano stie na njihov izvor. Dok veina orijentalnih pristupa ui sjedei meditacijski poloaj, i Zen i transcendentalna meditacija naglaavaju da su prihvatljivi i stajanje i sjedenje (Layman, 1980.). Davis i sur. (1988.) i Greenberg (1990.) dali su odlinu ideju za poboljanje i olakavanje doivljaja meditacije. Slino transcendentalnoj meditaciji, Tai Chi je oblik meditacije u kretanju koji potjee iz Kine. Uinak Tai Chia na smanjenje stresa moe se usporediti s onima kakvi se dobivaju pomou umjerene fizike vjebe (Jin, 1992.). Primjena meditacije prua sportau iz individualnog sporta jedno od najboljih sredstava za oputanje i uene kontroliranja panje u pripremi za sportsko natjecanje. Sportski dogaaj kao to je ronjenje, gimnastika i sportovi na otvorenom (trkaki ili igraki) mogu uinkovito koristiti meditaciju kao sredstvo za pripremu za sljedei zaron, trku il bacanje. Jasno je da razliiti oblici meditacije mogu smanjiti anksioznosti i napetost tako da dovedu do reakcije oputenosti, no nije jasno ima li ona uinak na poboljanje sportskog postignua. Ka i uinci drugih oblika oputanja, vjerojatno je da su uinci meditacije na sportskom postignue indirektni. Meditacija ima direktne uinke na smanjenje anksioznosti, napetosti i stresa, to bi onda trebalo djelovati u smjeru poboljanja postignua. Pokuaji da se trening meditacije direktno povee sa boljim sportskim uspjehom imali su mjeovit uspjeh. ini se da je meditacija dobra kod izvoenja vjetina grube motorike, kao to je sprint na 50 metara, zadaci kod kojih je potrebna agilnost, razni skokovi i zadaci koordinacije ( Reddy, Bay i Rao, 1976.). No ini se da malo doprinosi boljem izvoenju finih motorikih zadataka kao to je streliarstvo, streljatvo i zrcalno preslikavanje (Hall i Hardy, 1991.; Williams, 1978.; Williams i Herbert, 1976.; Williams, Lodge i Reddish, 1977.; Williams i Wickerman, 1976.).

4.1.5. Biofeedback-bioloka povratna sprega Pokazano je da ovjek moe imati voljnu kontrolu nad funkcijama autonomnog ivanog sustava. Istraivanja na ivotinjama koja je proveo Di Cara (1970.) i na ljudima koje je proveo Benson i sur. (1974.) to su potvrdila. Biofeedback je
26

relativno moderna tehnika koja se temelji na tim principima (Davis i sur., 1988.; Greenberg, 1990.). Biofeedback trening pokuava razliitim instrumentima pomoi ljudima u kontroliranju reakcija autonomnog ivanog sustava. Npr., osoba prati sluni signal vlastitog pulsa i razliitim ga mislima, osjeajima i osjetima pokuava usporiti. Kada jednom naui prepoznati osjeaje povezane sa smanjenjem pulsa taj se instrument uklanja i osoba bez njega pokuava kontrolirati puls. To je cilj biofeedback terapije. Ljudi koji pate od kronine anksioznosti ili bolesti uzrokovane anksioznou mogu uvijek imati koristi od biofeedback treninga, jer, kad naue smanjiti funkcioniranje simpatikog ivanog sustava, indirektno su nauili smanjiti anksioznost i napetost (Brown, 1977.; Danskin i Crow, 1981.). Biofeedback je, u biti isti kao i progresivno oputanje, autogeni trening i meditacija. Koritenjem posljednje tri tehnike osoba se oputa; to smanjuje pobuenosti i sniava aktivnost simpatikog ivanog sustava. S biofeedbackom osoba pomou instrumenata poinje smanjivati odreenu fizioloku mjeru. To smanjuje pobuenost i poveava oputenost.

Instrumenti Teoretski, biofeedback moe biti jako koristan kod sportaa koji pate od retjerane anksioznosti i pobuenosti. Ako sportai mogu uvjebati da u laboratoriju kontroliraju svoje fizioloke reakcije, onda bi trebali biti u stanju istu sposobnost prenijeti i na sportsko polje. Glavni nedostatak biofeedbacka u sportu su trokovi. Troak nabave sprave za mjerenje pulsa, EEG-a, EMG-a ili promjene EDR-a (elektrodermalne reakcije) iznad je mogunosti prosjenog kolskog budeta. Meutim, nisu sve biofedback mjerne tehnike skupe, a mnoge su jo u eksperimentalnim fazama. Najee osnovne mjerne tehnike koje se koriste u biofeedback treningu su temperatura koe, elektromiografija, elektroencefalograf.

Temperatura koe- najee koritena i najjeftinija biofeedback tehnika. Kad sporta postane jako pobuen, u vitalne organe dolazi dodatna koliina krvi. Dio te dodatne koliine krvi dolazi iz perifernih krvnih ila, ostavljajui u rukama osjeaj hladnoe i klonulosti. Tako uinci stresa smanjuju temperaturu koe u
27

ekstremitetima. Osoba moe pratiti temperaturu koe da otkrije koje su vrste reakcija, misli i autogenih fraza najuinkovitije u njezinu povienju. Obino su osobe uvjebane u koritenju tehnika progresivnog oputanja i autogenim frazama da im pomognu u postupku biofeedbacka. Iako su na raspolaganju sofisticiraniji instrumenti, za praenje temp. koe moe se koristiti jednostavan i jeftin toplomjer na kartonskoj podlozi. Karton je odrezan tono iznad kuglice i toplomjer se trakom privrsti na prst. Elektromiografija - druga jako popularna biofeedback tehnika koristi elektromiograf (EMG). Elektrode se privrste na odreenu grupu miia ruke ili dlana i osoba pokuava smanjiti napetost miia koristei zvune ili vidne znakove elektrine aktivnosti miia. Zvuni znaci obino dolaze kroz slualice u obliku kuckanja. Vidni znaci dolaze kroz osciloskop u koji subjekt gleda. Elektroencefalograf (EEG) je trei osnovni instrument koji se koristi za biofeedback. Koritenje EEG-a openito se zove trening modanih valova. Siuni elektrini impulsi iz milijarde modanih stanica mogu se detektirati elektrodama postavljenim na tjeme i povezanim s EEG-om. EEG biljei etiri osnovne vrste modanih valova. Beta valovi prevladavaju tijekom razdoblja uzbuenosti i visoke pobuenosti. Kada je osoba oputena i ''pusti mozak na pau'' prevladavaju alfa valovi. Ono to osoba nastoji proizvesti jesu alfa valovi. Druge dvije vrste su theta valovi, koji prevladavaju tijekom razdoblja pospanosti i delta valovi koji su povezani sa dubokim snom ( Fisher, 1976.). Dok su temperatura koe, EMG i EEG najee metode koritene u biofeedback treningu, nekoliko se drugih koristi u neto manjoj mjeri. To su elektrodermalna ili galvanska reakcija koe (EDR), puls i krvni tlak. Jo postoje metode koje ukljuuju praenje frekvencije disanja, pritisak znoja iz koe, kiselost eluca, stezanje sfinktera i kemijski sastav krvi. Biofeedback i postignue U nekim se sluajevima biofeedback moe provoditi u sportskom okruenju. Npr., Costa, Bonaccorsi i Scrimali (1984.) izvjestili su o primjeni biofeedback treninga s rukometnom momadi da bi se smanjila prednatjecateljska anksioznost . Kao to su Wenz i Strong (1980.) primijetili, razlika izmeu uspjeha i neuspjeha dva jednako spremna sportaa esto ovisi o njihovoj sposobnosti da se
28

nose s percipiranim natjecateljskim stresom. Biofeedback prua sportaima nain da odrede svoje razine fizioloke pobuenosti i da naue kako da svjesno djeluju u namjeri da smanje anksioznost i poboljaju postignue. Zachkowsky i Fuchs (1988.) izvijestili su o 42 studije koje su ispitivale uinak biofeedback treninga na sportsko postignue. U te 42 studije, 83% ih je nalo da je biofeedback uspjean u poboljanju sportskog posignua, kao to ima i uinke na dobrobit sportaa. U novije su vrijeme Petruzzelo, Landers i Zalazar (1991.), Boutcer i Zinsser (1990.), i Blumenstein, Bar- Eli i Tenenbaum ( 1995.) izvijestili da biofeedback trening u sportaa ima visoku uinkovitost u postizanju reakcije oputanja i umjerenu uinkovitost u poboljanju postignua.

4.2.

POSTUPCI (STRATEGIJE) ZA POVEANJE POBUENOSTI

Poveanje pobuenosti ili strategije psiholoke pobuenosti jesu tehnike za poveanje sportaeve pobuenosti ili razine aktivacije. Dok pretjerana anksioznost i prevelika pobuenost mogu biti glavni kamen spoticanja za sportae sklone anksioznosti, premalo aktivacije takoer moe biti problem. Tome je pogotovo tako kod vrhunskih sportaa koji igraju protiv relativno slabe momadi. Vano je da se sporta naui pripremiti za natjecanje koristei strategiju koja je za njega najbolja. To moe znaiti da kada eli kontrolirati anksioznost koristi jednu, a kada se eli psiholoki ''podii'', drugu strategiju. Meutim, za momadi, prije nego za pojedinca, mogu biti potrebne razliite strategije. Npr., ako trener zakljui da njegova momad ne uzima protivnika ozbiljno, mora poduzeti neto glede spremnosti svoje momadi. Trener riskira da previe aktivira nekoliko lanova momadi koji naginju anksioznosti, no to je obino bolje nego preuzeti rizik voenja nedovoljno inspirirane momadi. Brojni istraivaki lanci navode da strategije poveanja pobuenosti imaju stimulirajui uinak za zadatak snage i izdrljivosti ( Gould, Weinberg i Jackson, 1980.; Shelton i Mahoney, 1978.; Weinberg i Jackson, 1985.; Wilkes i Summers, 1984.). Rezultati istraivanja i ovi zakljuci sukladni su s Oxendineovom (1970.) bazinom teorijom da je iznadprosjena razina pobuenosti od bitne vanosti za postignue u aktivnostima irokih miinih skupina u koje je ukljuena snaga, izdrljivost i brzina. Takoer slijedi da e poviena pobuenost pomoi sportaima ija je prednatjecateljska razina pobuenosti ispod optimalne. Ako je sporta za odreenu aktivnost previe ili
29

premalo pobuen, tada su prikladni odreeni postupci poticanja. Trener moe koristiti brojne specifine strategije da psiholoki potakne svoje sportae (Taylor, 1992.; Voelz, 1982.). Ako su te strategije dobro isplanirane i ne koriste se pretjerano esto, mogu pomoi momadi u motiviranju za natjecanje. 4.2.1. Postavljanje ciljeva

Postavljanje ciljeva je krajnje uinkovito sredstvo za poticane sportaa ili momadi. Postavljanje ciljeva je kognitivna teorija motivacije koja je uinkovita u davanju energije pojedincu da bude produktivniji (Lockhe i Latham, 1990.). Sportae kod vrlo posjeenih utakmica, kao to su one s gradskim ili dravnim rivalima, rijetko treba poticati. Meutim, kako da sportai budu uzbueni zbog utakmice s momadi koju su pobijedili deset puta zaredom? Takoer, problem je potaknuti npr. profesionalnog koarkaa da odigra posljednjih dvadeset utakmica sezone kada momad na tablici zaostaje petnaest bodova za predposljednjim. Ovakve su situacije golem izazov za sportae, trenere i menaere. Rjeenje je u uinkovitom postavljanju ciljeva. Lockeova i Lathamova osnovna teorija je da: izmeu stupnja teine cilja i postignua postoji linearan odnos, ciljevi koji su specifini i teki vode u viu razinu postignua nego cilj ''daj sve od sebe''. U sportu je puno vanih ciljeva. Ciljevi se mogu definirati u terminima kao to je teina, specifinost, mjerljivost, blizina i osobna orijentacija. Ciljevi su openito definirani kao svrha ili objekt koji pokuavamo postii (Locke i Lathman, 1985.). Moda je najvanija komponenta postavljanja cilja to da li ga sporta prihvaa ili ne (Locke, 1991.). Sportai esto postavljaju ciljeve koje su im nametnuli roditelji, treneri ili drugi sportai. Ako ga oni sami ne prihvaaju, onda on nema znaaja. Drugi vaan faktor koji treba razmotriti u postavljanju cilja je orijentacija na cilj. Za pojedince koji vie vole postaviti ciljeve koji su direktno vezani za ishod natjecanja kae se da im je cilj orijentiran na ishod. Oni razmiljaju u terminima pobjeivanja, a ne nuno u terminima kvalitete igre. Nasuprot tomu, pojedinci koji imaju orijentaciju na izvedbu ili tijeku nastupa, skloni su razmiljati u terminima kvalitete nastupa, a ne nuno u terminima ishoda natjecanja.
30

Dugorono gledano, poeljno je da se sporta usmjeri na izvedbenu orijentaciju, ali da ne napusti svoj cilj postizanja uspjeha. Kao to su Locke, Shaw, Saari i Latham (1981.) objasnili, etiri su osnovna naina na koje postavljanje ciljeva moe utjecati na postignue. To su: formiranje usmjerene panje postavljanje ciljeva mobilizira napore postavljanje ciljeva mobilizira potrebu da se ustraje i trudi cijelu sezonu postavljanje ciljeva promie razvoj novih strategija uenja.

Tablica 2 Saetak odabranih principa postavljanja cilja u sportu

1.Specifini su ciljevi bolji nego openiti. 2. Ciljeve treba napisati ili opisati u bihevioralnim terminima, tako da se mogu mjeriti. 3. Teki su ciljevi bolji nego lagani ili oni tipa ''dajte sve od sebe'' . 4. Kratkoroni ciljevi pomau u postizanju dugoronih. 5. Ciljevi vezani uz izvedbu preferiraju se u odnosu na one vezane uz ishod. 6. Dobar mehanizam postavljanja ciljeva zahtijeva da se ciljevi napiu i pomno motre da bi se postigla njihova motivacijska vrijednost. 7. Da bi se ciljevi mogli postii, sporta ih treba prihvatiti.

1. Odreeni ciljevi bolji su nego openiti. Sportau je teko prepoznati je li u odnosu na postavljeni cilj postignut napredak dok cilj nije relativno odreen. Odreeni ciljevi rezultiraju veim poboljanjem nego openiti. Tako je u odbojci ubacivanje 90% servisa u polje bolji cilj nego samo postati toniji server. 2. Ciljevi trebaju biti mjerljivi. Osim to ciljevi trebaju biti odreeni, takoer trebaju biti mjerljivi. Cilj igraa softbola da povea svoj prosjek udaraca za 50% bodova moe se mjeriti i postii, ali cilj da se pobolja kontakt s lopticom ne moe.
31

3. Teki i umjereno teki ciljevi bolji su nego lagani. Mnotvo industrijskih, organizacijskih, kolskih i sportskih istraivanja uputili su na to da je korisno da sportai i predradnici nastoje postii ciljeve za koje se smatra da ih je teko postii. 4. Koritenje kratkoronih ciljeva da se postigne dugoroni. Da bi se postigao dugoroni cilj kao to je postati igrasveuiline reprezentacije sporta treba na tom putu ispuniti nekoliko kratkoronih ciljeva. 5. Postaviti ciljeve za bolji nastup umjesto ishoda. Istraivanja konzistentni podravaju postavljanje ciljeva koji se odnose na nastup umjesto ciljeva koji se odnose na ishod (Zimmemman i Kitsantus, 1996.). Ciljevi koji se odnose na bolji nastup odnose se na postupke i strategije zamiljene kao pomo u svladavanju vjetine. To su ciljevi koji se mogu postii, ak i ako se cilj da se pobijedi nije postigao. Ako je jedini cilj pobjeda (cilj je ishod), sporta e biti razoaran ako izgubi. Meutim, kod izgubljenog natjecanja sporta ima utjehu ako uspije postii vlastiti cilj. Mladi sportai ne razumiju razliku izmeu ta dva cilja, odnosno ishoda i izvedbe. Za trenera ili roditelja bilo bi mudro sjesti s mladim sportaem i razgovarati o osobnim ciljevima koji su usmjereni na nastup, a koji bi mogli dovesti do osobnog ili uspjeha momadi. 6. Postupak postizanja ciljeva. Bitno obiljeje uinkovito postavljenih ciljeva je ocrtavanje specifine strategije ili plana za postizanje cilja. Npr., kako tono postii cilj uspjenog slobodnog bacaa s prosjekom od 85%? Ako se cilj prepusti sluaju, najvjerojatnije se nikada nee postii. Zajedno, trener i sporta moraju planirati postizanje tog cilja. Sporta mora ostati nakon treninga i vjebati dodatnih 100 bacanja. Druge strategije, kao to je jaanje ruke i runog zgloba takoer se mogu razmatrati. Na kraju, djelotvoran program postavljanja cilja zahtijeva neprestano praenje i procjenu od strane trenera i igraa. Sporta mora svakog dana razmotriti ciljeve i procijeniti napredak. Odreeni cilj moe biti nedostian. U tom sluaju, potrebno je redefinirati cilj na realistian nain. Meutim, redovita procjena napretka pomae sportau u uoavanju poboljanja koja pruaju dodatnu motivaciju za postizanje ciljeva. 7. Sporta mora prihvatiti ciljeve. Kako bi cilj bio djelotvoran, sporta mora vjerovati da je to njegov cilj. Trener ili roditelj moe pomoi u postavljanju i razgovoru o ciljevima, ali u konanoj analizi, cilj mora pripadati sportau. Sporta je taj koji mora biti motiviran, prema tome on mora postaviti i dostii cilj. 4.2.2. Poticajni govor

Poticajni govor koji dri trener ili neki drugi uvaeni lan momadi najrairenija je metoda koja se u dananje vrijeme koristi da se povea razina
32

aktivacije sportaa. Ali kao i bilo koja verbalna komunikacija, moe biti uinkovita i neuinkovita. Moda najvaniji element poticajnog govora jest naglaavanje onoga ega u momadi nedostaje. Ako je oito da momad protivnika shvaa olako, treba im utuviti da u odreenom trenutku svatko moe biti '' veliki ubojica''. Neki elementi uinkovitog poticajnog govora mogu ukljuivati osobne izazove, prie, pjesme, tiinu, rasuivanje i moduliranje glasa. 4.2.3. Oglasna ploa

Poruke na oglasnoj ploi umnogome su identine onima u poticajnom govoru, ali se prenose vizualno, prije nego verbalno. Oglasna se ploa treba postaviti tamo gdje je lanovi momadi ne mogu predvidjeti. Idealna su mjesta kao to je podruje u blizini svlaionice i gdje se obavlja trening. Oglasna ploa treba uvijek prenositi pozitivne, motivirajue misli i ideje. Izreka koja se lako pamti, kao npr. '' Na muci se poznaju junaci'', moe biti uinkovita. Sportai zapamte tu jednostavnu izreku, a kasnije e je, kada e trebati podrku, ponavljati. Druge poruke na ploi mogu ukljuivati osobne izazove lanovima momadi. Na oglasnoj se ploi mogu staviti i izazivake ili raspirujue izjave trenera ili igraa protivnike momadi. Ako je protivniki igra izjavio da e na sljedeoj utakmici nekog ''spremiti u mali ep'', to treba izloiti tako da svi vide. To e momadi pruiti neto oko ega e se uzbuditi. 4.2.4. Publicitet i medijska pozornost

kolske novine i drugi naini oglaavanja mogu biti od velike koristi u poticanju momadskog duha. Ako lanovi momadi osjeaju da studenti stoje iza njih, oni e se vie truditi da se pripreme. Trener moe dati oglas u novine da privue panju na vanu utakmicu ili natjecanje. Isti ti oglasi mogu se koristiti da u momad privuku nove igrae. Mnogim momadima publicitet nije problem, ali za druge jest. Moe biti potrebno gajiti bliske odnose sa medijima i kolskim sportskim reporterima. Potrebno je pozvati ih na utakmicu i poslati im pozitivne informacije o igraima i predstojeim natjecanjima. 4.2.5. Potpora navijaa

33

Za sportae koji treniraju 10-15 sati na tjedan i imaju raspored od 30 utakmica, nije loe imati potporu navijaa. Navijai priopavaju sportaima da je to to oni rade vano i drugim ljudima, a ne samo njima samima. Mnogi igrai mogu '' izgorjeti'' tijekom sezone svakodnevnog igranja koarke, nogometa ili tenisa. Oni koji su odgovorni za promicanje trebaju uiniti sve da potaknu publiku da ih dolazi gledati i tako podrava. 4.2.6. Samoaktivacija

esto, kod dijela sportaa moe se letargina aktivnost primjenom mentalnih strategija pretvoriti u poticanje aktivacije. Istraivanja su jasno pokazala da su pokuaji ''podizanja'' pomou razliitih internalnih kognitivnih strategija uinkoviti u poboljanju aktivnosti kod koje je potrebna snaga i miina izdrljivost (Weinberg i Jackson, 1985.).

4.2.7.

Interakcija-trener,sporta i roditelji

Te interakcije izmeu sportaevih roditelja, sportaa i trenera izvor su motivacije za sportaa koji se esto previdi (Hellstedt, 1987.). Treneri se esto brinu zbog pretjerano ukljuenih i zahtjevnih roditelja. Meutim, esto se javlja ba suprotna situacija i roditelji su iskljueni iz aktivnog angamana u motiviranju mladog sportaa. Roditelji pruaju ogromnu podrku sportaevoj angairanosti, a koja je ponekad potpuno neprimjetna. Roditelji omoguuju prijevoz na treninge i utakmice i rtvuju godinji odmor i slobodno vrijeme da gledaju kako njihov sin ili kerka nastupaju. Kada su pozvani, esto se moe vidjeti kako mogu dobro posluiti da prate rezultat, voze autobus, a ponekad pomau treneru. Kakav gole izvor podrke i motivacije mogu biti roditelji kada se to pravilno njeguje. 4.2.8. Prednatjecateljski trening

Husak i Hemenway su 1986. godine testirali uinke treninga na dan natjecanja na aktivaciju i postignue plivaa studenata. U tom istraivanju lanovi plivake momadi koleda bili su ukljueni u ustar trening etiri do est sati prije natjecanja. Rezultati nisu uputili na znaajne uinke na postignue, ali su pokazali smanjenje osjeaja napetosti i anksioznosti kod grupe koja je imala prednatjecateljski trening. Budui da anksioznost i napetost mogu lako ometati
34

postignue kod plivakog natjecanja, prednatjecateljski trening moe biti uinkovito orue za pripremu sportaa za natjecanje. Prednatjecateljski treninzi koji poboljavaju i poveavaju aktivaciju oito su uinkoviti u smanjenju prednatjecateljske aktivnosti. 4.2.9. Mobilizirajue disanje

Mobilizirajue disanje je vrsta disanja u kojem faza udaha traje dulje od faze izdaha. Takav oblik disanja ima efekt pobuivanja sportaa. Dovoljna su dva tjedna vjebe da bismo nauili ovaj oblik disanja . Preporuljivo je vjebati na svjeem zraku ili u nemogunosti toga,u dobro provjetrenoj prostoriji. Mobilizirajue disanje se openito koristi za uklanjanje umora,pospanosti, malaksalosti.

Primjer etape mobilizirajueg (stimulirajueg) disanja

Trajanje udaha 4 5 5 6 7 Trajanje 2 2 2 3 3 zadravanja daha Trajanje izdaha 4 4 4 5 5 *vrijeme trajanja udaha, izdaha i zadravanja daha izraeno je u sekundama. 4.3. KOGNITIVNO BIHEVIORALNE INTERVENCIJE U SPORTU

Kognitivno-bihevioralne intervencije poveavaju ili pozitivno djeluju na postignue i uenje sportskih vjetina. Ove strategije u kombinaciji sa tehnikama psihikog oputanja dovode do promjena u ponaanju i poboljanju sportskog postignua. O tim tehnikama moemo razmiljati kao o kognitivnobihevioralnim intervencijama, jer one dovode i do psihikog oputnja i kognitivnog restrukturiranja (Goul i Udry, 1994.). Ovi principi imaju veliku primjenu kod sportaa. Budui da se negativne reakcije uvijek javljaju zbog naeg sustava vjerovanja, trebalo bi promijeniti ili modificirati na sustav vjerovanja. To je upravo ono ime se bavi kognitivno restrukturiranje. Ako sporta na situaciju reagira iracionalnim razmiljanjima, to
35

moe rezultirati emocionalnom uznemirenou, koja uzrokuje pad postignua. Vrlo jednostavan primjer kognitivnog restrukturiranja je tehnika samogovora koju sportai esto koriste za postizanje kvalitetnog fokusa panje i pobuenosti tijekom natjecanja. Ustvari, to je autogeni trening na djelu, napravljen ne samo da kontrolira razinu pobuenosti, ve da kontrolira misli (Van Raalte, Brewer, Lewis , Linder, Wildman i Kozimor, 1995.; Van Raalte, Brewer, Rivera i Petitpas, 1994.). Negativan samogovor povezan je sa gubitkom i slabim postignuem, dok je pozitivan samogovor povezan s pobjeivanjem i poboljanjem postignua. Drugi kognitivni faktori koji utjeu na to kako sporta reagira na odreenu situaciju ukljuuju vjetine suoavanja, predoavanja i postavljanja ciljeva. 4.3.1 . Razgovor sa samim sobom(RSSS) Razgovor sa samim sobom ima veliku uporabu u sportu i vjebama. Studije indiciraju da pomae u radu sa atletama. Primjenjuje se u razliitim,specifinim situacijama. Bitno je naglasiti da je RSSS besmislen ako osoba/sporta koja se koristi tom metodom ne vjeruje u njezin uinak,dakle bitno je da osoba bude svjesna uinaka da bi metoda bila uinkovita. Primjena: 1. Ispravljanje loih navika. Samotreniranje odnosno samoinstrukcija,moe pomoi sportaima da isprave loe navike koje su ve automatizirali. Sportai mogu koristit RSSS tijekom kompeticije kao pomo pri ispravljanju loih navika,fokusiranju panje ili zadravanju navika i ponaanje koji su bili efektni. 2. Fokusiranje panje. Vane rijei:budi ovdje, ili prati loptu mogu pomoi da se sporta fokusira ili zadri panju. 3. Mijenjanje aktiviranja. RSSS mogu pomoi sportau da promijeni aktivaciju da bi dostigao optimalan emocionalni stupanj:ja vjerujem da mogu,napali se i sl. 4.Podizanje samopouzdanja. RSSS je psihologiki klju ka perfekciji! Ako nastavimo sa pozitivnim RSSS:ja budem, veliki su izgledi da e se to i ostvariti. Premda se veina literature o sportu i vjebanju i psihologiji RSSS fokusira na sportae/atlete, RSSS je jednako primjenjiv i kod vjebi. Samouspjenost je bitna kod. RSSS koji gradi samopouzdanje bi trebao funkcionirati kod vjebi i kod potencijalnih vjebi. Perzistentne vjebe koriste pozitivan i
36

motivirajui RSSS dok neuspjeni i oni koji odustaju koriste negativan i samoobrambeni RSSS.

Dakle,da bi RSSS bio efektivan sporta koji ga koristi prije svega mora biti svjestan RSSS i njegovih efekata i onda ga eventualno modificirati ako za to postoji potreba. Retrospektiva-jedna od tri tehnike RSSS u kojoj se individua reflektira nazad na jako dobre ili jako loe izvedbe i onda pokuava prizvat razne misli i osjeaje. Retrospektiva je najefektnija brzo nakon izvedbe,prije no to su dogaaji zaboravljeni. Retrospektiva je mono oruje vrhunskih sportaa. Komentari promatraa ili videokazete mogu potaknuti retrospektivu. Videokazete,odnosno video prikaz koriste treneri znalci,na obino na poluvremenu da bi obratili sportaima pozornost na detalje,gdje je smisao vizualizacije bombardiranje sportaa selektivnim,kratkim i saetim informacijama. Zamiljanje-ima ogranienu uporabu,moe pomoi identificiranju RSSSa. Sportai sposobni zamiljanju mogu ponovno kreirati izvedbu i pozvati nazad misli i osjeaje. Opservacija- sportski psiholog ili drugi promatra moe zabiljeiti RSSS kada sporta pria na glas i ne samo to. Povratna informacija moe biti,onome tko je zna prepoznati i samo kretanje odnosno dranje sportaa. Vrhunski trener e komunicirati sa svojim sportaima i pitati ih kako su se osjeali prije vrhunske izvedbe/ili one loe,i na to su mislili prije takvih izvedbi,kako bi znao koje su misli kojemu sportau prediktori za dobru ili lou izvedbu . Meutim,valja i sportaa poduiti da komuniciraju bez kompleksa sa trenerom kako bi se razvila zdrava kemija unutra momadi,iako i takva komunikacija ima svoje mjesto i vrijeme. RSSS tehnike modificiranja

1.Zaustavljanje misli-Sporta koristi simbole kako bi zaustavio neeljene misli(crveno svijetlo) kada se one pojave. Jedna od ustaljenih tehnika je da brzo i isto izreen :stop kada se neeljena misao pojavi u mislima. Neki ljudi koriste pucketanje prstima. To je samo prvi dio u intervenciji zaustavljanja loih misli jer ih onda treba zamijeniti s pozitivnima. 2.Mijenjanje negativnih u pozitivne misli-Mnogi savjetnici sugeriraju da
37

sluamo negativne misli i onda odmah pored njih stavimo one pozitivne. (npr.ja uvijek pogodim obru sa linije trice,STOP kada utiram pravilno,razmiljajui na izbaaj i tehniku,lopta e lijepo ii lijepo i ui u ko ). 3.Prebacivanje-Mijenjanje negativnih misli u pozitivne nije efektno kada sporta jo uvijek vjeruje u negativne misli. Moe se rei da je prebacivanje interna debata,kada sporta koristi razlog da bi direktno testirao sebe(npr .kad srce kuca jako a on kae da je smiren) mala je vjerojatnost dae biti uspjean. Da bi odbacio negativne misli sporta bi mogao rei(npr. Ovo se dogaa svakome,kada diem smireno i kada se fokusiram na servis,servis je uvijek uspjean). 4.Mijenjanje pogleda-Sporta koji iz juniorske ekipe u kojoj je bio zvijezda prelazi u prelazi u seniorsku u kojoj ne igra nego sjedi na klupi. On bi u ovoj situaciji trebao shvatiti odnosno rei sebi da je tu da naui nove vjetine,strategije za novi,vei nivo. Igra je beskoristan ekipi ako ne prevlada razliku juniorske momadi (u kojoj se prvo igra za zadovoljstvo a onda za tim) u odnosu na seniorsku ( u kojoj se prvo igra za tim a onda za osobni gut).

RSSS ima tendenciju da ima pozitivne efekte na izvedbu dok negativni RSSS ini izvedbu loijom.

NEGATIVNI RSSS

1.Perfekcija je esencijalna-mnogi sportai/atlete misle kako moraju biti savreni cijelo vrijeme. Takve misli su iracionalne i mogu voditi velikom strahu od neuspjeha jer nitko nije savren.2.Katastrofiranje-ono esto nadopunjuje perfekcionizam. Sporta od male greke pravi katastrofu. Takav sporta previe misli o tome:to ako. 3.Ovisnost o uspjehu-Neki su sportai skloni iracionalnom razmiljanju da njihova vrijednost ovisi njihovom uspjehu. 4.Personalizacija-Personalna vrijednost moe biti povezana tendenciji samoobrane time da se sve personalizira(ako se netko u publici smije oni se smiju meni).
38

5.Neshavaanje dobrog-u ovom sluaju dobro znai da mora biti idealan i sporta misli da mora biti idealan ili nije dobar. 6.Krivljenje-Bilo koji tretman koji nije fer vodi ka krivljenju-pronalaenju isprika ili krivljenju drugih. 7.Polarizirano razmiljanje-Kada sporta gleda stvari apsolutno kod svega ili niega. To moe voditi ka obiljeavanju kada identificiramo nekoga sa rijei ili frazom(srce mi kuca jako,ja sam kukavica) ili kada trener kae:ispustio si loptu,mekan si kao curica. 8.Praznovjerje-Sporta povezuje pojedine stvari sa razvojem situacije(ja igram dobro kada su mi tucne sputene). Odgovor je jasan-sporta se treba rijeiti negativnih misli ali da je opet kognitivno restrukturiranje tako jednostavno ne bi imali toliko negativnih razmiljanja. Kod kognitivnog restrukturiranja,sporta prepoznaje da su takve misli iracionalne,identificiraju konstruktivne misli da bi ih zamijenili i vjebati racionalnu samo odluku.

4.3.2. Strategije suoavanja u sportu

Suoavanje se moe definirati kao:stalno promjenjivi kognitivni i bihevioralni napori da se izae na kraj s posebnim eksternalnim i/ili internalnim zahtjevima za koje se procjenjuje da doseu ili nadilaze neije snage.Tako su strategije suoavanja dinamika svjesna nastojanja pojedinca da eliminira ili upravlja stresom. Negativni stres se javlja kada pojedinac percipira debalans izmeu zahtjeva i mogunosti. Strategije suoavanje mogu se podijeliti u dvije osnovne vrste,(a)usmjerene na problem i (b)usmjerene na emocije. SS usmjerene na problem su kognitivno-bihevioralna nastojanja da se problem koji uzrokuje stres rijei. SS koje su usmjerene na emocije nastoje regulirati osjeaje koji su nastali zbog stresa pomou tehnika kontrole pobuenosti. Adekvatnost strategije suoavanja moe biti povezana s percepcijom kontrolabilnosti stresnog dogaaja. Ako sporta percipira da je rjeenje stresne situacije pod njegovom kontrolom,onda se usmjerava na strategiju suoavanja s tim problemom. U SS usmjerenoj na problem pojedinac se izravno suoava sa stresnom situacijom. npr ako je sporta pod stresom zbog nadolazeeg natjecanja, treba biti proaktivan,odrediti izvore
39

zabrinutosti i ukljuiti strategije kojima e im pristupiti. Ako sporta percipira da je rjeenje situacije izvan njegove kontrole,onda pribjegava nekoj strategiji izbjegavanja u kojoj pojedinac izabire nain kod kojeg se direktno ne suoava sa stresom. Ako je sporta zabrinut zbog nadolazeeg natjecanja,svoju panju moe usmjeriti na druge aktivnosti. Strategije suoavanja se moraju razviti,vjebati i dotjerati da bi se dobili najbolji rezultati.

4.3.3. Strategije predoavanja u sportu

Ustanovljeno je da je ljudsko predoavanje koritenje vizualizacije da se zamisli situacija. Fisher(1986.) objanjava da je predoavanje jezik mozga,odnosno,jezik ne moe rei koja je razlika izmeu fizikog i dogaaja i ive vizualizacije tog dogaaja. Iz tog razloga mozak moe koristiti predoavanje da omogui ponavljanje ,elaboraciju, pojaavanje i uvanje vanih sportskih sekvenci. Mentalna vjeba kao kognitivna strategija je uinkovitija kada se vjeba ali i manje uinkovita nego fizika vjeba(mentalna vjeba podrazumijeva da pojedinac vjeba fiziki zadatak na neki prikriven nain,iako stvarna predodba zadatka moe i ne mora biti prisutna. Nasuprot tome mogue je da sporta vizualizira odreenu scenu bez stvarnog vjebanja bilo ega). Murphy i Jowdy(1992.) su oznaili predoavanje kao mentalni proces a mentalnu vjebu kao odreenu tehniku. Nadalje,mentalna vjeba je uinkovitija kod zadataka koji imaju veliki udio kognitivne komponente,a udio fizike vjebe na mentalnu je nevaan. Istraivanja pokazuju da je mentalno vjebanje motorikog zadatka,npr. u koarci,prije fizike vjebe puno korisnije nego mentalno vjebanje zadatka nakon fizikog. Mentalno vjebanje od 1-3 minute je korisnije nego ono od 5-7 minuta odjednom(Etnier i Landers,1996). Druga vana injenica povezana s mentalnim vjebanjem jest da napredni sportai imaju vie koristi od nje nego poetnici.Za poboljanje postignua pomou mentalne vjebe neophodna je odreena razina vjetine tj, trener ne bi trebao oekivati da e mentalna vjeba biti uinkovita kod sportaa koji nisu uvjebani u odreenom sportu.to je sporta iskusniji,mentalna vjeba e za njega biti korisnija a
40

najuinkovitija je kod aktivnosti koje zahtijevaju veliku kognitivnu komponentu(Ryan i Simons,1981).

Postoje i teorije o tome kako djeluje predoavanje odnosno o razlozima zbog kojih su uinkovita i kako djeluju predoavanja:Psihoneuromuskularna teorija,teorija simbolikog uenja i teorija udeavanja panje i pobuenosti su neke od njih. Prva teorija smatra da je predodba rezultat subliminalnog neuromuskularnog obrasca koji se koristi za vrijeme stvarnog kretanja. Teorija simbolikog uenja kae da mentalna vjeba i predoavanje djeluje zato to pojedinac doslovno unaprijed planira svoje radnje. Teorija udeavanja panje i pobuenosti je vjerojatno najprimjerenija jer uzima u obzir nelinearnost kompleksnih sustava te kombinira spomenute dvije teorije. Ona spaja kognitivne aspekte simbolikog uenja s fiziolokim aspektima psihoneuromuskularne teorije,U konanoj analizi najbolja teorija moe biti ona koja e ukljuivati elemente sve tri teorije. 4.3.4. Razvoj vjetina predoavanja

Kao i kod treninga oputanja,sposobnosti predoavanja se mogu poboljati vjebom. Trinaest je Hickamnovih koraka u uinkovitom treningu mentalnog predoavanja saetih u ovih est faza: 1.Pronaite mirno mjesto gdje vas nitko nee ometati,zauzmite ugodan poloaj i potpuno se opustite. 2.Vje bajte predoavanje vizualiziranjem kruga koji ispunjava vidno polje. Potrudite se da krug postane modar. Ponavljajte postupak nekoliko puta, svaki put zamiljajui drugaiju boju. Dopustite da predodba nestane. Opustite se i promatrajte predodbe koje se spontano javljaju. 3.Stvorite predodbu jednostavne trodimenzionalne ae. Napunite je obojenom tekuinom,dodajte kockice leda i slamku. Ispod toga napiite napiite opisni naslov. 4.Odaberite razliite scene i popunite ih razliitim detaljima. Ukljuite predodbe koje su povezane sa sportom,kao to je bazen,teniski teren i
41

prekrasan teren za golf. Vjebajte predoavanje ljudi,ukljuuju i neznance u svakoj od tih scena. 5.Zamislite se u sportskom okruenju koje je za vas jako zanimljivo. Vizualizirajte i osjetite sebe kako uspjeno sudjelujete u sceni. Opustite se i uivajte u uspjehu. 6.Zavrite seansu duboko diui,otvarajui oi i prilagoavajui se vanjskom okruenju. 4.3.5. Cijepljenje protiv stresa

Je kognitivno-bihevioralni program intervencije koji ujedinjuje trening oputanja,predoavanja i druge kognitivne postupke. Razvio ga je Meichenbaum(1977.,1985.). Kljuni element CPS-a je progresivno izlaganje sportaa situacijama sve veeg stresa kao nain da ga se cijepi protiv njegovih negativnih uinaka. CPS se sastoji od tri faze:1.faza uvoenja-u kojoj je sportski psiholog usredotoen na uspostavljanje odnosa suradnje i pomaganja sportau da bolje razumije prirodu stresa i njegov uinak na osjeaje i postignue. Za ovu fazu karakteristini su tj mora sadravati intervjue,upitnike i druge strategije da se ustanove sportaeva oekivanja i ciljevi.2.faza stjecanja vjetine-psiholog u ovoj fazi nastoji kod sportaa razviti vjetine suoavanja kao to su progresivna relaksacija,kognitivno restrukturiranje,predoavanje rjeavanje problema i samoinstrukcijski trening. 3.faza primjene i finaliziranja-u ovoj se fazi sporta potie da nauene reakcije i vjetine suoavanja ugradi u svakodnevne situacije. Od sportaa se prvo trai dok je u oputenom stanju,zamisliti(to realnije) sebe kako se suoava sa scenama koje su sve vie zastraujue. Na taj nain sporta predvia stresne interakcije i i vjeba kako e se s njima suoiti. Nakon toga sporta se uvodi u situaciju iz stvarnog ivota u kojoj se razina stresa postupno poveava omoguujui mu da vjeba steene strategije. Na taj nain sporta se cijepi protiv stresa.

4.3.6. Trening suoavanja sa stresom

42

TSS je program kognitivno-bihevioralne intervencije koji je razvio Smith(1980.) a objedinjuje trening oputanja,predoavanja i druge kognitivne postupke. Kao i CPS,TSS se sastoji od tri faze. Razlika izmeu ta dva programa je u treoj fazi u kojoj TSS uvjebava suoavanje sa stresom zamiljanjem visoko stresnih situacija,dok se kod CPS-a u treoj fazi naglaava da se izlazi na kraj sa malim rastuim promjenama u stresu. 1.faza uvoenja-sporta se ui da razumije prirodu stresa i da ve ima brojne korisne strategije suoavanja sa stresom.2.faza stjecanja vjetinasporta ui i vjeba integrirane reakcije suoavanja koje se temelje na oputanju,predoavanju, dubokom disanju i drugim vjetinama te pomou kognitivnih samoiskaza ui aktivirati te vjetine suoavanja.3.faza isprobavanja vjetina-inducurani afekt se koristi da proizvede visoke razine emocionalne pobuenosti a cilj sportaa je da ih reducira primjenom nauenih vjetina.

5.ZAKLJUAK

ovjek je ivi dio prirode koji posjeduje osjetilnost, misaonost i sposobnost svjesnog djelovanja. U stvari ovjek je fenomen kojega je nezahvalno pokuavati reducirati na jednu opu definiciju. Moda je najbolje pokuati ga objasniti kroz neke elementarne strukture. Ako je,kako Euklid tvrdi, pravac ono to nema irine,ovjek bi onda bio krug,sa svim svojim interakcijskim sustavima,gdje mijenjajui jedan dio strukture,utjeemo na druge strukture ali i strukturu u cjelini. Viktor E. Frankl je rekao:Ljudsko ponaanje- sve dok mu neurotino stanje ne promijeni smisao-ima za cilj da ovjek uspostavi odnos s neim izvan sebe. U ovom sluaju,to neto je sport. Sport i ovjek djeluju jedno na drugo,bilo pozitivno,bilo negativno. Na sportskim borilitima moemo vidjeti pobjednike i poraene,moemo vidjeti kako izvedba utjee na raspoloenje sportaa ali i kako raspoloenje utjee na izvedbu,kako se pojedinci ponaaju u pobjedi a kako u porazu. Neki se sportai znaju nositi sa pritiskom i stresom dok drugima to polazi za rukom neto tee. Iz tog razloga psihologija sporta zauzima relevantno mjesto u pripremi sportaa za natjecanje,bez obzira radi li se o uvjetno reeno,problematinoj linosti ili linosti koja zadovoljava kriterije normalnoga. Psihologiji je u ovome
43

sluaju prvi cilj determinirati linost kako bi se sportau pristupilo na adekvatan nain,jer ono to vrijedi za jednoga sportaa ne mora vrijediti i za drugoga. Svaki sportski sudionik treba ostvariti svoj potencijal kao sporta ali i kao linost. Samim time kvalitetan sportski doivljaj moe poveati intrizinu motivaciju,bez da nuno sporta pobjeuje svaki put jer na koncu,vrhunski sporta nije onaj koji pobjeuje svaki put,nego onaj koji ispuni svoj potencijal to mu prije svega omoguavaju psiholoki interventni programi. Strategije prilagoavanja pobuenosti pomau sportau u smanjenju ili poveanju psihike pobuenosti. Kada se koriste da smanje pobuenost ,strategije se nazivaju suoavanje sa stresom a bilo koja tehnika namijenjena mijenjanju postojeeg psihikog stanja ili raspoloenja-intervencija. Zadatak kognitivno-bihevioralnih strategija je promjena ili utjecaj na postojee obrasce razmiljanja i ponaanja. Poduzete intervencije trebaju biti u skladu s odreenim simptomima sportaa. Na taj nain,psihologija pomae sportau da razvije psihike vjetine potrebne za poboljanje sportskog uinka ali i sebe kao linosti koja se ne boji zaloiti sebe, koja se ne zadovoljava stereotipima nego sebe trai u novim situacijama,nameui si kreativna rjeenja kao ispravna. Psiholoki programi su u mogunosti nauiti sportaa mentalnom miru koji e mu dalje pomoi da u stresnim situacijama zadri pozitivan stav koji na kraju odreuje nain izvedbe. Ali i sam sporta treba biti voljan pomoi sam sebi,biti samomotiviran i voljeti ono ime se bavi jer ljubav inducira pozitivnu energiju za pozitivnu predsvijest koja je velikim dijelom odgovorna za nae aktivnosti bez znanja svjesnoga. Iako je veza izmeu ovjeka i sporta kompleksne naravi,ona se i dalje prouava i unapreuje a upravo nelinearnost i promjenjivost te veze,uz mnoge faktore u njoj, kao to je potreba ovjeka da ispuni egzistencijalni vakuum,ine je zanimljivom mnogim znanstvenicima i veina njih bi se vjerojatno sloila da je sport posebna ljudska djelatnost u kojoj je mogue ostvariti nemogue.

44

6.LITERATURA

1. Richard H. Cox:Psihologija sporta;Naklada Slap,2005. 2. Dettmar Cramer,Brigit Jackshaft:Psihologija nogometa;Naklada Slap,2001. 3. Mladen Zvonarevi:Psihologija;kolska knjiga Zagreb,1982. 4. Tutko,Thomas A. & Richards,Jack W.: Psychology of coaching;3rd ed.,Boston:Allyn and Bacon,Inc.,1972.
45

46