Sofokle i Pazolini: Car Edip ______________________________

Vjeba broj 2 Sofokle i Pazolini: Car Edip

FAKULTET DRAMSKIH UMJETNOSTI CETINJE Predmet: Svjetska drama i pozorite Profesor: Sinia Jelui Studentkinja: Aleksandra Mari Smjer: Produkcija I

Sofokle i Pazolini: Car Edip ______________________________ PROMJENA VREMENSKIH OKVIRA itajui nedavno neke od pozorinih kritika Jovana irilova, u jednoj njegovoj reenici prepoznah kockicu mozaika koja mi je nedostajala: Sudbina ovjeka je sveopta a tragedija imanentna naem postojanju. Citiram ga ne trudei se da promjenim, izostavim ili dopunim ovu misao prepoznajui njenu istinu kao svoju. Toliko obinu i vanvremensku da je mogu primjeniti i sada, za potrebe ove analize. Toliko tanu da moe da pomiri sve vremenske okvire Pazolinijevog Edipa koji se kao rediteljev savremenik pojavljuje u njegovoj rodnoj Bolonji ili, sa vidljivom istorijskom distancom, kao mitski Sofoklov junak, u drevnom Korintu ili Tebi ( zapravo junom Maroku, u okolini Quarzazate). Bolonjsku priu, u prologu filma zapoinje beba Edip negdje 1930. sluajui sa strahom rijei svoga oca oficira koji mu kae da zauzima njegovo mjesto pod suncem. Zavrava je u epilogu filma, slijepi Edip koji svirajui frulu na stepenicama jedne od najveih crkava na svijetu, San Petronia, na Piazza Maggiore, na pitanje gdje se nalaze, dobija odgovor od svog pratioca, djeaka Anela, da ivot zavrava tamo gdje poinje. Mitska pria pak, pripovjeda detalje Sofoklove drame u kojoj glavni junak, po stranom saznanju da je ubio svoga oca Laja i oenio svoju majku Jokastu, oslijepi sebe i progna iz grada. Njen cilj je Pazolinijeva namjera da iz realnosti filma ue u introspektivnu analizu sopstvene linosti. Slavni reditelj, pisac i pjesnik, i sam je izjavio da je u filmu Edipo re ispriao priu sopstvenog Edipovog komleksa. Djeak u prologu sam ja, njegov otacpjeadijski oficir, je moj otac, a njegova majka guvernanta, je moja sopstvena majka. Smatram zato da je za razumijevanje ovog i ovakvog Pazolinijevog djela sa vrlo malo dijaloga, neto titlova i izuzetnom muzikom, fotografijom i likovnim rjeenjima, neophodno se baviti linou autora. Kao i uvijek kada se zbog boljeg razumijevanja nekog dramskog djela analiziraju epoha i istorijske okolnosti u kojima je autor stvarao, ovdje je krucijalan Pazolinijev buntovni i avangardni umjetniki stav i njegova homoseksualnost.

Franko Citti kao Edip

Sofokle i Pazolini: Car Edip ______________________________ PIER PAOLO PASOLINI Pazolini je bio jedna od kontroverznijih figura u kulturi 20. vijeka i ujedno jedan od najpoznatijih homoseksualaca u Italiji. Ubijen je surovo 1975. na jednom pustom mjestu u blizini Ostije: pregaen je sopstvenim kolima nakon ubistva, i iako je ustanovljeno da je poinilac mladi iz Rima koga je Pazolini pokupio radi seksa, okolnosti zloina ostale su nerazjanjene do kraja. Za sebe je govorio da je katoliki marksista a njegov prijatelj Alberto Moravija da je vodei italijanski pjesnik. Pisao je poeziju, romane, kritike i teorijske eseje, novinarske lanke. Iako su svi njegovi filmovi donekle kritika buroaskog svijeta, postajali su sve vie religiozni i na njih je uticala Frojdova teorija: Edip, Teorema, Medeja, i Trilogija ivota - Dekameron, Kanterberijske prie i Hiljadu i jedna no. Pazolinijev posljednji i najkontroverzniji film je bio Salo - ili 120 dana Sodome, koji je prikazan posthumno. Upravo je Pazolinijeva homoseksualnost, tokom kasnih 40-tih, dovela do toga da ne ostane malo poznat uitelj-ljeviar u provinciji. Sa entuzijazmom je koristio seksualne prilike koje su nudili momci sa ulice i seljaci koji su za Pazolinia predstavljali otelotvorenje nevinosti i senzualnosti subproleterijata, nesputanog ogranienjima buroaskog morala. Meutim, u oktobru 1949. su se upravo ta ogranienja obraunala sa Pazolinijem: lokalni svetenik ga je prijavio vlastima i bio je optuen za irenje loeg uticaja meu omladinom i injenje opscenih djela na javnim mjestima. Pazolini je izgubio posao, a komunistike novine L'Unita su objavile njegovo izbacivanje iz partije zbog moralne i politike neasti. Pazolini se zakleo da e ostati komunista uprkos toj partijskoj odluci . U periodu izmeu kasnih 60-tih i 1975. Pazolini je svoj problematini imid dodatno potvrivao vodei u tampi linu kampanju protiv onoga to je video kao bolesti italijanskog (i zapadnog) drutva. Bio je politiki odmetnik koji je odbijao da stane uz bilo koju partijsku politiku. Za vrijeme studentskih protesta 1968, stao je na stranu policije koju je smatrao za istinske sinove siromanih a studente zarazmaena burujska derita.

P.P. Pasolini

Sofokle i Pazolini: Car Edip ______________________________

SOFOKLOV EDIP - traginost prevelike mudrosti Sofoklovi tragiki heroji nee da sluaju i nee da popuste. U prkosnom buntu radije gube sve nego da se prilagode i na taj nain ouvaju svoju jadnu ljudsku egzistenciju. Edipom upravlja njegova narav i u tome je sva njegova tragina krivica u klasinom smislu je nema. Njegova hamartija jeste u tome to nije sposoban da se povinuje ljudskim standardima i svjetskom poretku i to nee pognuti glavu pred bogovima. Prava tragika nastaje iz suprotstavljenosti izmeu tamnih sila kojima je ovjek izruen i njegove volje da se sa njima suoi. Ta borba je veinom bezizgledna, ona ovjeka samo jo vie i dublje zaplie u mreu patnji i esto ga vodi u propast. Ali prihvatanje te borbe je potreba, neophodnost (nalog) ljudske egzistencije koja nee i ne moe da se tek tako preda. Svijet onih koji se povinuju i nastoje da izbjegnu izbor predstavlja pozadinu pred kojom stoji tragiki junak. Bazina Edipova crta je njegova najvia aktivnost i bezuslovna nepokolebljivost djelanja. Iako ga je snala loa sudbina, iako vidi da se mree oko njega sve vie steu, jo uvek bi mogao, u poslednjem trenutku, da izbjegne sudbinu, ako bi veo koji je sam podigao, ponovo prebacio preko stvari. On bi to mogao kada ne bi bio Edip, tragiki junak. On sve razumije, osim jedne stvari: da radi spoljnjeg mira, radi puke egzistencije moe da se pomiri sa stvarima i naini kompromis. Upravo zbog te neumoljivosti svoga htjenja, ak kada ga ono vodi i u propast, Edip postaje junak tragedije. ak i u najgorim trenucima, kada je oslijepljen, on ne pomilja kako je moda bilo bolje da je istina ostala neotkrivena. To je za njega nezamislivo. Naprotiv, on ali zato planina Kiteron nije zadrala dijete, zato kao beba nije umro. Pitanje je zato se Pazolini opredijelio za Sofoklovog Edipa? Da li je elio da porui da kao i Edip, nije zasluio kaznu? Da je i njegova kao i Edipova krivica samo u tome to je prijek i nagao i ima viak samopouzdanja? Da pokae kako hrabrost moe da uzrokuje propast? Da se ispovedi o svojoj bliskosti sa majkom i svojem strahu ili mrnju koje je osjeao prema ocu, tj. o svom Edipovom kompleksu?

LITERATURA - dr Milo N. uri: Istorija helenske knjievnosti, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Srbije, Beograd - Zdeslav Dukat: Sofoklo, ogledi o grkoj tragediji, Dometi, Rijeka 1981 - Biljeke sa predavanja NETOGRAFIJA www.imdb.com

Sofokle i Pazolini: Car Edip ______________________________ www.kirjasto.sci.fi www.movie-locations.com www.gay-serbia.com ANEX

I was twenty, not even - eighteen, nineteen... and I had been alive for a century, a whole lifetime consumed by the pain of the fact that I would never be able to give my love if not to my hand, or to the grass of ditches or maybe to the earth of an unguarded tomb... Twenty and, with its human history and its cycle of poetry, a life had ended.
(Iz zbirke A Desperate Vitality P.P.Pazolinija, prevod na engleski Pasquale Verdecchio)