Lidija Gajski, Medicina u slubi korporacijskih interesa, str.

Medicina u slubi korporacijskih interesa

Lidija Gajski, dr. med., Dom zdravlja Zagreb Centar Objavljeno u: Bioetike teme : knjiga izlaganja s I.-XI. proljetnoga bioetikoga simpozija Hrvatskoga lijenikoga zbora odranih u Zagrebu od 2001. do 2011. godine, ur. Goran Ivanievi i Stella Fatovi-Fereni, Zagreb : Medicinska naklada : Hrvatski lijeniki zbor, 2012., str. 480-486.
Saetak Na plodnom tlu medicine i zdravstva, na kojem im nitko nije postavio granice, zadnjih su dvadesetak godina suvereno zavladali proizvoai razliitih medicinskih proizvoda. Najmonija meu njima, industrija lijekova, preuzela je znaajan dio medicinske znanosti, edukacije, prakse i politike, te ih jasno zlorabi za vlastite interese. Zdravstveni sustavi sve vie funkcioniraju na naelima profita, a sve manje slue javnom dobru lijeenju bolesti i uvanju zdravlja. Kljune rijei: farmaceutska industrija, medicinska znanost, medicinska edukacija Summary Medicine Serving Corporate Interests With no boudaries set for them, in the last two decades the manufacturers of various medical products have seized the rewarding area of medicine and health care. The most powerful among them, the pharmaceutical industry, has taken over a considerable part of the medical science, education, clinical practice and politics, and clearly misuses it for its own interest. Health care systems function increasingly on commercial principles, hence profit, not curing and preventing disease becomes its main aim and motive. Key words: pharmaceutical industry, medical science, medical education

Uvod
Zadnja dva do tri desetljea neoliberalni kapitalistiki gospodarsko-politiki model globalno je prevladao. U tom procesu poduzetnitvo i slobodno trite uli su i u zdravstvene sustave. Nedostatak regulacije, odnosno injenica da privatnom sektoru na tom iznimno zahvalom podruju za zaradu, nisu postavljene granice, doveo je do situacije da proizvoai razliitih medicinskih proizvoda danas u velikoj mjeri ureuju i upravljaju sustavom medicine i zdravstva. Zahvaljujui svojoj financijskoj moi i agresivnosti, medicinska industrija, u prvom redu ona farmaceutska, preuzela je znaajan dio medicinske znanosti, izobrazbe i zdravstvene politike. I jasno ih zlorabi, pa glavni cilj i pokreta itavoga sustava postaje zarada, dok lijeenje i sprjeavanje bolesti odlazi u drugi plan. Zdravstvo troi sve vie novca na lijekove i druge medicinske postupke bez dokazane djelotvornosti, dok teta od tih intervencija evidentno raste. Nema napretka u lijeenju i iskorjenjivanju bolesti, nego se one odravaju kroninima. tovie, umjetno se stvaraju nove, ime se velike populacije ljudi bez ikakvih zdravstvenih tegoba pretvaraju u potroae medicinskih proizvoda. Pod utjecajem industrije kompleksni pojam lijeenja i sprjeavanja bolesti reducira se ne uzimanje tableta, odnos izmeu lijenika i bolesnika se dehumanizira, a sama medicina mijenja svoju paradigmu iz tradicionalno kurativne u preventivnu.

Lidija Gajski, Medicina u slubi korporacijskih interesa, str. 2

Znanost
Promjene takve dubine i razmjera podrazumijevaju zahvaanje u sam temelj i uporite nae kulture i civilizacije, a to je znanost. Svjesna injenice da naa civilizacija znanost poistovjeuje sa znanjem i istinom, medicinska je industrija krenula u ovladavanje te djelatnosti i do danas je preuzela vei dio primjenjenih znanstvenih istraivanja. Rauna se da financira najmanje 70% klinikih pokusa objavljenih u velikim medicinskim asopisima. Kliniki pokus vrsta je znanstvenog istraivanja kojom se dokazuje (ili ne dokazuje) uinkovitost odreene medicinske intervencije i danas predstavlja glavno uporite klinike prakse i zdravstvene politike. Financirajui klinike pokuse proizvoai medicinske tehnologije prilagoavaju ih svojim potrebama osmiljavaju njihovo oblikovanje, kontroliraju izvedbu i prezentiraju nalaze. I u tome manipuliraju. Studije koje su ispitivale povezanost ishoda istraivanja i njihova financiranja nale su da ona plaena od farmaceutskih tvrtki 4-5 puta ee imaju rezultate koji pogoduju sponzoru, nego studije financirane iz drugih, veinom javnih izvora. Manipulira se u prvom redu metodologijom znanstvenoga rada. Kad je rije o izboru ispitanika, za pokuse s lijekovima uzimaju se oni u kojih je pripravak djelotvorniji i sigurniji. Trajanje studije namjeta se prema rezultatima. Kao mjere ishoda ne uzimaju se bitne kategorije poput produenja ivota i klinikih dogaaja, nego surogati poput smanjenja krvnoga tlaka, kolesterola ili eera, na kojima je lake demonstrirati efekt. Korisni uinci udruuju se kako bi preli prag statistike znaajnosti, dok se s nuspojavama ini obrnuto. Kad je rije o interpretaciji nalaza, uinak preparata prikazuje se u obliku redukcije relativnoga rizika nepoeljnoga dogaaja koja tipino iznosi oko 30%. Ono to se preuuje je puno manje impresivna redukcija apsolutnoga rizika ili stvarno smanjenje anse za bolest, koje nerijetko iznosi tek 1%, pa i manje. Nakon iznoenja rezultata, u saetku i zakljuku izvjetaja o pokusu, zbog potrebe za saimanjem i pojednostavljenjem, marginalni ili dvojbeni rezultati studije, bivaju svedeni na tvrdnju o djelotvornosti ispitivanoga pripravka. Druge vrste medicinskih istraivanja, takoer u znaajnoj mjeri izravno ili neizravno financirane od privatnoga sektora, pate od jo veih slabosti. Farmakoekonomske studije uz pomo nakaradne metodologije dokazuju da se dugogodinjom primjenom skupih preparata trivijalne uinkovitosti ostvaruje velika ekonomska korist. Temeljna istraivanja dizajniraju patofiziologiju bolesti prema potrebama lijeenja. Opservacijska istraivanja nalaze veliku korist od agresivnoga sniavanja tlaka i eera, a epidemioloka daju lanu sliku o velikoj proirenosti i znaaju komercijalno zanimljivih bolesti. Uz pomo takve znanstvene prakse, djelotvornima se proglaavaju antihipertenzivi, hipolipemici i antidijabetici koji smanjuju vjerojatnost sranog infarkta ili modanog udara u kardiovaskularnih bolesnika s oko 4% na 2,5-3% godinje, a u zdravih tek s oko 0,8% na 0,5% godinje. Dokazuje se korisnost antineoplastika koji uz neugodne nuspojave produuju ivot za nekoliko tjedana. Za masovnu primjenu preporuuju se cjepiva za koja nijedna objektivna analiza ne bi nala dokaze o djelotvornosti. Isplativima se proglaavaju pripravci koji sprjeavaju sranoilne dogaaje po cijeni od 300.000 ili vie kuna. Sigurnima se nalaze oni koje se nakon desetak ili manje godina primjene povlai s trita radi toksinosti. Kad je rije o predmetu istraivanja, privatizirana znanost bavi se temama usmjerenima na brzu dobit, kao to su skupi preventivni lijekovi za doivotno uzimanje. Slabo je zanimaju uzroci bolesti, nefarmakoloka terapija, prirodni lijekovi, te bolesti

Lidija Gajski, Medicina u slubi korporacijskih interesa, str. 3

koje ubijaju milijune ljudi u siromanom dijelu svijeta, to sve pridonosi neuinkovitosti moderne medicine u iskorjenjivanju bolesti i smanjenju pobola. Jedna od najuoljivijih posljedica ovako koncipirane znanosti jest irenje indikacije za lijekove. Uz pomo klinikoga pokusa jednostavno se dokae djelotvornost preparata u novim stanjima i na novim skupinama ispitanika (antidepresivi, statini). Na slian nain, demonstrirajui uinak farmaka u blagim i prolaznim poremeajima, te fiziolokim stanjima, ire se i granice bolesti (astma, depresija), te stvaraju novi kliniki entiteti poput menopauze, premenstrualnoga sindroma, erektilne disfunkcije. Hipertenzija, hiperlipidemija i hiperglikemija (dijabetes) danas su najee bolesti. Radi se u stvari o laboratorijskim ili tehnikim parametrima. Proglaene su rizinim faktorima, pa onda i bolestima, kad se utvrdilo da nose veu vjerojatnost kardiovaskularnih dogaaja i smrti i da lijekovi tu ansu mogu smanjiti. No koncept imbenika rizika stoji na klimavim nogama, a veza je jasno preuveliana, o emu, izmeu ostaloga svjedoi i skroman uinak lijekova. Na tom konceptu, po kojem je mineralna gustoa kostiju uzeta kao faktor rizika za kotani prijelom, zasnovana je i osteoporoza. Uz spomenute dvojbe, ovdje treba dodati i onu koja se odnosi na injenicu da je za normalnu uzeta gustoa kostiju mlade odrasle ene. Izjednaavanje mladosti sa zdravljem, a starosti s boleu, samo je jo jedan od modela pomou kojeg se ljude bez ikakvih smetnji pretvara u potroae lijekova. Tradicionalna medicina bavila se bolestima koje su podrazumijevale subjektivnu tegobu ili lako uoljiv poremeaj. Definicija bolesti bila je jednostavna. Danas kad se bolest dijagnosticira uz pomo laboratorijskih i drugih tehnikih parametara, postavlja se pitanje granine vrijednosti pri kojoj se proglaava bolest. Koja je visina tlaka ili eera nenormalna, dakle ona koja zahtijeva lijeenje, odnosno ciljna ona kojoj treba teiti? Naalost, ona dobivena uz pomo spornih istraivanja i proglaena svojevoljnim dogovorom malih grupa kliniara financijski povezanih s farmaceutskom industrijom. Osim to se do graninih i ciljnih vrijednosti rizinih imbenika dolo vrlo problematinim putem, nain na koji su formulirane nosi jo jednu opasnost s vremenom se mogu jednostavno sputati. Potrebno je samo da istraivanja dokau dobrobit pri niim razinama parametara. I doista. Jo prije petnaestak godina granica patoloke vrijednosti ukupnoga kolesterola bila je 6,5 mmol/l. Kroz nekoliko sastanaka strunih odbora u SAD-u i Europi ciljna je vrijednost sputena na manje od 5 mmol/l, a za srane, bubrene bolesnike i dijabetiare i manje (i do 3,5 mmol/l ukupnoga kolesterola). Slino se dogodilo s krvnim tlakom, ija je normalna vrijednost sa 160/95 mm Hg smanjena na 140/90, a za spomenute kategorije bolesnika na oko 130/80, pa i nie; optimalnom vrijednou tlaka proglaena je ona nia od 120/80 mm Hg. Nije teko zakljuiti koja je posljedica ovoga sustavnoga sputanja ciljnih i graninih vrijednosti. Postaviti ih nisko znai ranije zapoeti farmakoterapiju, koristiti velike doze lijekova i dodavati pripravke. To je ono ega smo svjedoci u suvremenoj klinikoj praksi bolesnici uzimaju sve vie lijekova. Istodobno, sve vei broj ljudi postaje kandidatima za lijeenje. Jo krajem prologa desetljea baratalo se podatkom o 10-25% hipertoniara meu odraslima; danas je to 44%. Uz primjenu europskih smjernica za prevenciju kardiovaskularnih bolesti iz 2003., 76% odrasle norveke populacije spada u skupinu poveanoga rizika. U Velikoj Britaniji 87% mukaraca i 56% ena iznad 65 godina ima kriterije koji ih ine kandidatima barem za jedan kardiovaskularni preparat. Tradicionalna medicina bavila se bolesnim ljudima i nastojala je ukloniti ili ublaiti tegobe. U novije vrijeme, tjerana interesom silno narasle medicinske, u prvom redu farmaceutske industrije, koja je u meuvremenu potroila stvarne bolesnike, ona se okree ljudima bez smetnji, proglaenim podlonima bolesti u budunosti. Primjena u

Lidija Gajski, Medicina u slubi korporacijskih interesa, str. 4

preventivne svrhe ono je emu lijekovi i drugi medicinski postupci danas zahvaljuju svoju ekspanziju. Rije je o promjeni same medicinske paradigme i pojavi s dalekosenim kulturnim, drutvenim i gospodarskim posljedicama.

Edukacija
Drugi element pomou kojeg se stvara lana predodba o korisnosti i potrebi za lijekovima je medicinska edukacija. Zbog nedostatka regulacije, zahvaljujui svojoj financijskoj moi i agresivnosti, industrija medicinskih proizvoda postala je dominantan imbenik medicinske izobrazbe. Pod patronatom industrije medicinska je edukacija postala nevjerodostojna, pristrana i nekritina. Podupirui znanost u promicanju skupe farmakoterapije, stvaranju novih indikacija i novih bolesti, pretvorena je, ba kao i znanost, u sredstvo za prodaju lijekova i medicinske opreme. Medicinska izobrazba usmjerena je razliitim profilima u sustavu zdravstva, no glavni kupac medicinskih proizvoda i najbitniji imbenik njihove potronje su lijenici, pa je veina edukacijskih napora farmaceutske industrije usmjerena doktorima. Kad govorimo o izvorima strunih informacija, lijenicima su danas na raspolaganju svi mogui medicinski asopisi i publikacije; potrebno je samo kliknuti miem. No to je samo teorija. Zbog niza razloga prosjeni e kliniar od svega ponuenoga konzumirati samo ono to mu je najlake dostupno, tj. ono to mu se samo nudi i to je besplatno materijale koji mu se dostavljaju putem farmaceutskih predstavnika ili potom. A oni su puno blii reklami nego edukaciji. Analize tih materijala nale su da veina tvrdnji u njima nema uporite u znanstvenoj literaturi, te da redovito preuveliavaju terapijske uinke preparata i iskrivljuju preporuke strunih drutava. I kad je rije o strunim predavanjima, simpozijima i kongresima, lijenici daleko najee pohaaju one koje sponzorira medicinska industrija jer su besplatni, odvijaju se u luksuznim hotelima popraenim veerom, nerijetko u inozemstvu, pa i u prekooceanskim odreditima. Jasno je da se sadraj takvih skupova, pa bili to i veliki, primjerice kardioloki ili dijabetoloki kongresi, s obzirom da ih financiraju farmaceutske kompanije, svodi na marketing. Tematski reducirani, s farmaceutskim novcem plaenim medicinskim strunjacima kao predavaima, i po svojem izgledu vie podsjeaju na sajmita i estradu, nego na mjesta gdje se usvaja znanje i razvija struna rasprava. Ipak, vrsta informacije koju lijenici najvie konzumiraju i iji su uinci u klinikoj praksi vjerojatno najvei, izravni je dodir s predstavnicima farmaceutskih tvrtki. Ta je aktivnost vrlo rairena; lijenici svakodnevno primaju farmaceutske zastupnike. Rije je, naravno, o istoj marketinkoj aktivnosti. Osim prema profesionalcima, promidbena aktivnost farmaceutskih tvrtki zadnjih se godina sve vie okree bolesnicima, odnosno javnosti. Svjedoci smo da se o zdravlju i bolesti govori i pie vie nego ikad. Interes za zdravstvenim informacijama je velik, a proizvoai su svjesni da su potencijalni i stvarni bolesnici snaan pomaga u prodaji proizvoda. Farmaceutske se tvrtke s jedne strane, obraaju izravno pacijentima. Pod pokroviteljstvom industrije lijekova organiziraju se simpoziji i izdaju specijalizirani asopisi, osmiljavaju se programi namijenjeni oboljelima od odreenih bolesti. Farmaceutske tvrtke organiziraju savjetovalita, predavanja u starakim domovima i kolama, lijepe plakate i dijele promidbeni materijal po domovima zdravlja. Na internetu su dostupni milijuni adresa koje nude podatke o zdravlju i bolestima; iza mnogih otvoreno ili prikriveno stoje proizvoai lijekova.

Lidija Gajski, Medicina u slubi korporacijskih interesa, str. 5

Edukacijski napori industrije lijekova naroito se usmjeravaju prema udrugama pacijenata. Kako one mogu biti mono sredstvo kojim se vri pritisak na lijenike i zdravstvenu administraciju, kompanije ih pomau na razliite naine planiraju njihove aktivnosti, osiguravaju sredstva za rad, a esto potiu i samo njihovo osnivanje. Primjeri takvih udruga u nas su Hrvatsko drutvo za osteoporozu, iji je glavni sponzor proizvoa vodeega preparata za lijeenje osteoporoze. Druga je Savez dijabetikih udruga, kojeg podupire najvei europski proizvoa inzulina. Obje su udruge izborile da se pripravci njihovih sponzora uvrste u listu onih koji se mogu dobiti na teret zdravstvenog osiguranja. Kad je rije o obraanju irokoj javnosti, treba istaknuti da izravno reklamiranje lijekova u veini zemalja nije doputeno. Meutim, nalaze se putovi posrednog oglaavanja. Ono se provodi kroz izvjetavanje s medicinskih kongresa i okruglih stolova i kroz priu o bolestima i njihovu lijeenju, dakle kroz promociju bolesti. Pod krinkom zdravstvenoga prosvjeivanja, objektivnog izvjetavanja ili pod firmom novosti iz medicine, bez plaanja oglasnoga prostora u medijima se nude informacije s prikrivenom porukom: uinite pretragu, pitajte svoga doktora, zatraite lijek. Posrednici u ovom procesu su novinari, koji su nerijetko u funkciji proizvoaa, pa u prezentaciji ovih tema vrlo esto nailazimo na nekritinost i senzacionalizam. Promidba bolesti odvija se planirano, nerijetko kroz kampanje velikih razmjera. Pri tom se koriste specifine metode. Redovito se formira tzv. trojni savez. Prvo se angaira strunjak za odreeno podruje, najee ugledni kliniki profesor. Tako poruka dobiva vjerodostojnost. Ono to ljudi ne znaju jest da je rije o strunjacima koje plaea, a esto ih je i stvorila farmaceutska industrija. Drugi vaan element jest ukljuivanje neovisnih udruga potroaa. Iz njihovih redova regrutiraju se rtve bolesti, pojedinci koji putem medija plasiraju svoje autentine prie s ciljem da privuku pozornost na bolest i njezino lijeenje. Uz lijenike i bolesnike, trei sudionik, farmaceutska tvrtka, kompletira savez okupljen oko zajednikoga projekta promocije bolesti i sredstva za lijeenje. Gotove informacije proizvedene u takvom sklopu nude se onda novinarima. A oni ih, zbog slaboga poznavanja problema i nevoljkosti da ga sami istrauju, samo prosljeuju javnosti. Kako bi se stvorio povod za govorenje o bolesti, farmaceutski PR (tvrtke za odnose s javnoou) izmislio je pojam Svjetskoga dana ili tjedna bolesti. Tako imamo Dan eerne bolesti, Dan migrene, Dan psorijaze, Svjetski dan astme, Tjedan hipertenzije. Na taj dan odravaju se razliite akcije, okrugli stolovi i predavanja, s ciljem da se upozori na veliku proirenost i ozbiljnost bolesti, te postojanje djelotvornoga lijeenja. Meu glavnim tehnikama u strategiji promicanja bolesti jest stvaranje zabrinutosti i straha. Promidbeni plakati koji se odnose na osteoporozu prikazuju pogrbljenu enu izmuena lica. Radijski oglasi o hepatitisu nazivaju tu bolest gostom kojeg ne biste poeljeli niti smrtnom neprijatelju. S letka kojim su svojedobno bili obljepljeni nai gradovi prolaznike je kroz nian pitolja promatrao lik s tamnim naoalama ispod kojeg je pisalo Visoki tlak tihi ubojica. Ameriki oglas prikazivao je lje mlaega mukarca nad kojim je stajalo: to biste radije, pretragu na kolesterol ili Posljednji sud? U zamanim globalnim kampanjama komercijalne su bolesti poput astme, migrene i depresije (koja je ak postala nekom vrstom mode), poprimile epidemijske razmjere. I razliita fizioloka stanja i blae smetnje narasli su do nerealnih dimenzija i poprimili oblike tekih poremeaja. Primjeri (iza kojih se uvijek krije konkretan farmaceutski pripravak) erektilna disfunkcija, premenstrualne smetnje od kojih je stvoren sindrom, potom menopauza normalna etapa u ivotu ene, koju je na prijelazu stoljea u

Lidija Gajski, Medicina u slubi korporacijskih interesa, str. 6

razvijenom svijetu lijeila gotovo polovica ena. Od itavoga niza novostvorenih psihijatrijskih bolesti, spomenimo samo socijalnu fobiju, pod kojom se podrazumijeva strah od javnoga nastupa, osobina donedavno poznata kao srameljivost. Od Helicobactera pylori, bakterije koja ivi u sluznici eludca 60% ljudi, zahvaljujui planetarnoj kampanji takoer je stvorena nova bolest tijekom devedesetih godina XX. stoljea. Do kraja desetljea nova klasa lijekova koja se primjenjuje u vezi s tim, postala je jedna od najpropisivanijih. Osteoporoza se smatra klasinim primjerom proizvodnje bolesti, kao i kolesterol. Taj uglavnom nezanimljiv i rijetko traen biokemijski parametar, zahvaljujui stalnom pritisku na lijenike i javnost, u petnaestak je godina postao najomraeniji medicinski pojam i glavna tema razgovora u lijenikoj ordinaciji. U novije vrijeme svjedoci smo da su velikom javnom kampanjom ptija i svinjska gripa promovirane u globalnu prijetnju ovjeanstvu.

Politika
S obzirom da se na razini politike ureuje mnogo toga to odreuje sudbinu lijeka, u toj sferi farmaceutska industrija nastoji ostvariti najvei mogui utjecaj i to joj uspijeva. Penetrirala je u regulacijska tijela koja odobravaju lijekove za promet. Spomenimo samo injenicu da su u zadnjih 20-tak godina znaajno skraeni rokovi i olabavljeni standardi za registraciju lijekova diljem svijeta. U zdravstvenim osiguravajuim kuama proizvoai lijekova lobiraju za ukljuivanje svojih pripravaka u reim propisivanja bez participacije pacijenta, to je jedan od glavnih uvjeta za njihovu iroku primjenu. Zakonodavne vlasti pod velikim su pritiskom jer se na toj razini reguliraju uvjeti za plasman lijekova i stvara okvir koji odreuje njihovu potronju. Zakonom o zdravstvenom osiguranju iz 2002. godine u Hrvatskoj je uveden takav sustav oslobaanja od participacije i model dopunskog osiguranja koji je u sljedeoj godini doveo do porasta izdatka za lijekove za etvrtinu (25%). Naroit napor farmaceutska industrija ulae u zakonodavstvo na podruju zatite patenata i tu su velike kompanije uspjele izboriti monopol i dugogodinje odravanje visokih cijena. Pri zakonodavnoj vlasti nacionalnih drava, ali i EU, djeluju velike grupe lobista farmaceutske industrije. U Washingtonu na svakoga kongresnika dolazi gotovo sedam lobista te industrije. Jedan od njihovih veih uspjeha bilo je donoenje zakona koji omoguuje izravno reklamiranje lijekova potroaima. Iza naziva lobiranje krije se u stvari korupcija. Izdanim donacijama za predizborne kampanje farma-kartel kupuje budue povlastice na tritu. to se tie egzekutive, farmakoindustrija ima svoje ljude u samom vrhu vlasti. Nekoliko najviih dunosnika izvrne vlasti SAD prozvano je izravnim izdancima te industrije. Poznate su veze obitelji Bush i farmaceutskoga giganta Eli Lilly & Co. Bivi njemaki kancelar Helmuth Kohl izravni je proizvod farmakoindustrije ona ga je kolovala i dovela na vodeu politiku poziciju. U vrijeme njegova mandata njemaki je farmaceutski koncern postao najvei svjetski izvoznik lijekova. Postoje brojni dokazi o utjecaju velikih kompanija na pravosue, poglavito u segmentu zatite od krivnje za tetne posljedice lijeenja. Aktivnosti farmaceutske industrije odvijaju se uz manje ili vie vidljivu, ali vrstu politiku potporu. Ameriki nacionalni program o kolesterolu osamdesetih godina XX. stoljea imao je jasna politika obiljeja. Danas su to globalni projekti koje vode velike civilne udruge, poput, primjerice Meunarodne zaklade za osteoporozu, koje su u biti

Lidija Gajski, Medicina u slubi korporacijskih interesa, str. 7

politike organizacije. Njihovi napori usmjereni su s jedne strane prema nacionalnim vladama, a s druge prema tijelima EU. U Europskom parlamentu postoje interesne skupine za pojedine bolesti, koje izrauju deklaracije i akcijske planove s ciljem da se u zemljama lanicama primijeni zdravstvena politika koja e omoguiti plasman proizvoda njihovih sponzora. Koncept smjernica za kliniku praksu, donedavno nepoznat, a danas uveden praktiki u sve segmente medicine, predstavlja prikladnu infrastrukturu za transfer tehnologije, odnosno osvajanje trita, pri emu je evidentan politiki patronat s elementima prisile. Farmaceutska industrija danas je, nedvojbeno, snaan politiki imbenik. Njezina politika mo proizlazi iz njezine financijske snage kapital vodeih kompanija vei je od BDP-a manjih drava. Nacionalne kompanije kroje unutarnju politiku svojih drava, a velike transnacionalne korporacije ureuju globalni ekonomski i politiki poredak. Postoje uvjerljivi dokazi da je njemaka farmaceutsko-kemijska korporacija bila glavni pokreta Drugoga svjetskoga rata, dok danas naftni i farmaceutski kompleks upravlja irakim ratom.

Zakljuak
Nekritikim i nekontroliranim ulaskom privatnih poduzea i poduzetnitva u medicinu i zdravstvene sustave, stvoren je sukob interesa kljunih aktera na tom podruju znanstvenika, lijenika, farmaceuta, politiara, novinara, pa i voditelja bolesnikih udruga. U takvoj poziciji, pod utjecajem pogodnosti koje nudi privatni sektor, oni se vrlo esto opredjeljuju za osobni probitak i postaju zastupnici interesa proizvoaa razliitih medicinskih proizvoda, a ne interesa i dobrobiti bolesnika i drutva. Na taj nain itav sustav medicine i zdravstva poinje funkcionirati u korist privatnih kompanija, dok lijeenje i sprjeavanje bolesti odlaze u drugi plan; smanjuje se dostupnost zdravstvenih usluga, raste teta od suvine tehnologije, poveavaju se trokovi i javljaju ozbiljne etike dileme i problemi. Rjeenje je u bitnom i odlunom smanjenju utjecaja privatnoga sektora u medicinskoj znanosti, edukaciji, klinikoj praksi i politici. Tek okruenje osloboeno logike kratkoronoga profita prua uvjete za primjereno vrjednovanje, a onda i primjenu medicinskih intervencija s najveim uinkom na zdravlje, odnosno odbacivanje onih beskorisnih. Ono oslobaa i prostor za toliko potreban kritiki diskurs, povratak profesionalne etike i odgovornosti, drukiji pristup i konceptualiziranje lijeenja, bolesti i zdravlja, te otvara put povratka medicine njezinoj iskonskoj humanoj i holistikoj naravi.
LITERATURA ovi A. Etika i bioetika. Zagreb: Pergamena; 2004. Gajski L. Lijeenje eerne bolesti u slubi dijabetike industrije. Lijenike novine. 15. oujka 2010. http://www.scribd.com/doc/174060418 Gajski L. Lijekovi ili pria o obmani. Zagreb: Pergamena; 2009. Gajski L. Medicinska znanost u slubi kapitala. U: Valjan V, urednik. Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije. Zbornik radova Prvog meunarodnog bioetikog simpozija u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 31. III 1. IV 2006.). Sarajevo: Bioetiko drutvo u BiH; 2007. Gajski L. Proizvodnja bolesti; prikaz sluaja. Lijenike novine. 15. srpnja 2009. http://www.scribd.com/doc/173003538 Gajski L. Sluaj kolesterol. Lijenike novine. 15. listopada 2009. http://www.scribd.com/doc/173003938 Matuli T. Autonomija trajne lijenike izobrazbe u kontekstu sukoba interesa u medicinskojpraksi. U: Bakran I, Ivanievi G, ur. Suradnja lijenika i farmaceutske industrije u trajnoj izobrazbi. Knjiga izlaganja na III proljetnom bioetikom simpoziju Hrvatskoga lijenikog zbora odranom u Zagrebu 6. lipnja 2003. Zagreb: Hrvatski lijeniki zbor; 2003.