DOBNERAZLIKEUISPOLJAVANJUFIZIKOGNASILJAKODDJECE OSNOVNOKOLSKOGUZRASTA

AGEDIFFERENCESINPHYSICALVIOLENCEOFELEMENTARYSCHOOL AGEDCHILDREN

byDanijelHopiMustafauvalija

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

Source: ConferenceProceedingsfromthebiennialCongressofPsychologistsofBosniaandHerzegovina (ZbronikradovaKongresapsihologaBosneiHercegovine),issue:3/2013,pages:125141,on www.ceeol.com.

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

NATIONAL AND EUROPEAN IDENTITY AMONG THE YOUNG PARTICIPANTS AND ABSENTEES IN ELECTIONS
Lejla Hasandedi1 Psychiatry Clinic Clinical Center University of Sarajevo
2

DOBNE RAZLIKE U ISPOLJAVANJU FIZIKOG NASILJA KOD DJECE OSNOVNOKOLSKOG UZRASTA

Danijel Hopi1 Fakultet za menadment i poslovnu ekonomiju Univerzitet u Travniku Mustafa uvalija Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerzitet u Sarajevu

Abstract
Due to the very complex political structure of Bosnia and Herzegovina, the complicated social and political situation, as well as a very complex election law, there is an increasing number of abstainers in the elections. The largest number of abstainers is present among young people. Great confusion for young people next to a very complex socio-political situation are identities. They creates a rift between the existence of a very pronounced national identity and the simultaneous pursuit of building a European identity. Therefore, the aim of this study was to determine dierences in national and European identity among participants and absentees, as well as youth representatives of political parties. Also we wanted to examine whether national and European identity can simultaneously exist, or are they mutually exclusive. The study included 720 young people, students from dierent faculties and members of political parties in the Sarajevo Canton and Herzegovina - Neretva Canton. Instruments that were used in the study: the scale of national identity (Cinnirella, 1997), the scale of national identity (orkalo and Kamenov, 1998), the scale of European identity (Cinnirella, 1997) and socio-demographic characteristics questionnaire. The results indicate that among participants and absentees there are no statistically signicant dierences in the national and European identity. Between youth representatives of nationally oriented parties (HDZ, SDA and HDZ 1990) and the second group of political parties (SBB, SBiH and SDP) statistically signicant dierence is in the national identity, while there is no a statistically signicant dierence in European identity. The correlation coecient between national and European identity is statistically signicant, which is very indicative because in the earlier studies this was no shown. This suggests that among young people in B&H national and European Identity exists as a one-dimensional construct, but usually their relationship is viewed through a two-dimensional model. Keywords: national identity, European identity, abstinent, participants
12

Saetak
Teorija socijalnog uenja pretpostavlja poveanje frekvencije zikog nasilja s pribliavanjem perioda adolescencije. Nasuprot tome nalaze se rezultati longitudinalnih istraivanja koja su utvrdila smanjenje zikog nasilja u funkciji dobi. Cilj istraivanja je bio provjeriti nalaze ovih istraivanja na uzorku djece osnovnokolskog uzrasta u BiH, razmotriti teoretske i praktine implikacije dobijenih rezultata. Istraivanje je provedeno je na uenicima treih, estih i devetih razreda irom BiH. Broj ispitanika je N=604. kole i odjeljenja su odabrana sluajnim uzorkovanjem, a ispitani su uenici koji su prisustvovali nastavi na dan istraivanja. Podaci o uestalosti ispoljavanja nasilja prikupljeni su Skalom za procjenu uestalosti vrenja nasilnih oblika ponaanja. Rezultati pokazuju da meu uenicima razliitih trijada postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja zikog nasilja prema drugima (Hi kvadrat= 25.40; p<0,01), pri emu uenici niih razreda tvrde da su ee ziki nasilni prema drugima od uenika viih razreda. Rezultati potvruju nalaze druge grupe istraivanja, ija je implikacija da djeca ne ue da budu agresivna, ve ue da ne budu agresivna. Ukazano je na specine nedostatke objanjenja razvoja agresivnosti koje nudi teorija socijalnog uenja, te na implikacije dobijenih rezultata po kolske programe prevencije nasilja, njihov karakter i utvrivanje kritinog perioda za njihovo provoenje. Kljune rijei: dob, ziko nasilje, uenje, prevencija, kola
1

l.hasandedic@gmail.com

danijelhopic@gmail.com

124

Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina

125

Access via CEEOL NL Germany

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

Uvod
Za veinu teorija koje se bave ljudskim ponaanjem agresivno ponaanje predstavlja jednu od kljunih tema (Tremblay, 2000). S obzirom da rezultira nanoenjem tete ljudima i njihovom okruenju, praktini razlog zbog kojeg je agresivno ponaanje predmet interesovanja je poprilino oigledan. Na tom tragu je i interes za agresivno ponaanje djece, jer osim to predstavlja rizik za rtve takvog ponaanja te djecu koja ga u tom razvojnom periodu ispoljavaju, postoje pokazatelji da je vee ispoljavanje agresivnog ponaanja u djetinjstvu povezano sa kasnijim problemima u ponaanju. Naprimjer, istraivanje koje su u periodu od 22 godine proveli Huesmann, Eron, Lefkowitz & Walder (1984) godine pokazalo je da djeca koja su u treem razredu osnovne kole od strane svojih vrnjaka bila ocijenjena kao vie agresivna u odrasloj dobi su inila u prosjeku ozbiljnija kriminalna djela. Ovo posebno vai za ziku agresivnost, s obzirom da su djeca koja vie ispoljavaju ziku agresivnost u najveoj opasnosti od ispoljavanja ozbiljnih oblika nasilnog ponaanja u adolescenciji i odrasloj dobi (Tremblay et al, 2004). Na samom poetku neophodno je dati odreena pojamovna pojanjenja. Naime, u literaturi koja obrauje problem agresivnosti mogue je pronai niz rasprava o ispravnom deniranju i diferenciranju pojmova kao to su agresivno ponaanje, nasilje, antisocijalno ponaanje, itd. Jedna od distinkcija koju pojedini autori zagovaraju jeste i razlikovanje agresivnog i nasilnog ponaanja, pri emu se agresivno ponaanje denira kao bilo koje ponaanje koje ima za cilj da nanese tetu osobi koja eli da je izbjegne (Bushman & Thomaes, 2007, 20) a nasilje kao agresivno ponaanje koje za cilj ima nanoenje ektremne zike tete, kao to je povreda ili smrt (Bushman & Thomaes, 2007, 21). Prema ovom shvatanju, nasilje predstavlja podvrstu zike agresivnosti, koje je i sama podvrsta agresivnog ponaanja. Ovdje nije cilj pokuati raspravljati o ispravnosti ovakvog stava, ve na njega ukazati te naglasiti da ovo istraivanje nasilje posmatra kao bilo koje ponaanje koje ima za posljedicu da se druga osoba loe osjea ili pak da je izloeno situaciji koja ima negativan efekat na razvoj djeteta. S obzirom na irinu ove denicije te na injenicu da i prema onim shvatanjima koja nasilje drugaije deniraju svako nasilje predstavlja agresivnost, ovako deniran pojam nasilja ustvari je sinonim za agresivno ponaanje, te e u ovom radu tako biti i koriten. Imajui u vidu navedenu deniciju nasilja u cjelini, moemo prihvatiti deniciju zikog nasilja koja kae da je to primjena zike sile protiv druge osobe uz (npr. tap, kamen, metak) ili bez (npr. amar, guranje, udarac, utanje, ujedanje) upotrebe nekog objekta (Tremblay & Nagin, 2005, 83). Jedna od dimenzija agresivnog ponaanja koju je vano ispitivati jeste njegov razvojni put, u okviru koje se kao jedno od najinteresantnijih pojavljuje pitanje dobnih razlika u agresivnom ponaanju. Postoje najmanje dva vana razloga zbog kojih je vano ispitivati dobne razlike u agresivnom ponaanju. Prvi se tie odreivanja prirode agresivnosti i davanje odgovora na pitanje da li je agresivnost naueno ili uroeno, prirodno ponaanje tj. razrjeavanja dileme izmeu empiristikog i nativistikog shvatanja razvoja agresivnog ponaanja. Naprimjer, ukoliko se uestalost
126

agresivnog ponaanja mijenja neovisno od dobnih perioda i za njih specinih okolinskih i socijalnih uslova, onda imamo razloga vjerovati da su pojava i razvoj agresivnog ponaanja neovisni od iskustva ili da su iskustveni faktori u najmanju ruku manje vani za pojavu agresivnog ponaanja. Drugi razlog je usko vezan za prvi: ako dobijemo vie saznanja o tome da li je agresivno ponaanje vie determinirano okolinskim ili uroenim faktorima te u kojem razvojnom periodu je najuestalije, moi emo donositi ispravnije zakljuke o tome kakve preventivne mjere treba poduzimati da bi se sprijeila ili umanjila pojava agresivnog ponaanja i kada je te mjere neophodno poduzeti. Ukoliko se agresivno ponaanje ui, onda je prva preventivna mjera koju je neophodno poduzeti djelovanje na vanjske faktore koji uestvuju u procesu uenja tog ponaanja; ukoliko se agresivno ponaanje ne ui, ve se javlja spontano, onda je potrebno intervencije usmjeriti prema faktorima koji mogu uticati na razvoj mehanizama njegove kontrole. Podaci o uestalosti mogu nam ukazati na kritini period (prije nego frekvencija nasilnog ponaanja dosegne vrhunac) u kojem je takve intervencije najbolje provoditi. Sve navedeno jo vie vrijedi kada je u pitanju zika agresivnost, koja se smatra najozbiljnijim oblikom agresivnosti (Tremblay & Nagin, 2005). Najpoznatiji empiristiki pristup objanjavanju nastanka i razvoja agresivnosti razvijen je u okviru teorije socijalnog uenja koja je u tom podruju bila dominantna u drugoj polovini dvadesetog stoljea (Tremblay, 2008a). Teorija socijalnog uenja pretpostavlja da ljudi ponaanje ue pod uticajem psihosocijalnog okruenja, te da se taj proces odvija i u djetinjstvu i u odrasloj dobi (Englander, 2003). Istom principu podlijee i agresivno ponaanje; tanije, ljudi ue ponaati se agresivno kroz direktno iskustvo i kroz proces koji se naziva modeliranje, odnosno proces posmatranja modela i uenja na osnovu posljedica koje model doivljava za svoje ponaanje (Bushman & Thomaes, 2007), pri emu kao modeli za uenje agresivnog ponaanja mogu posluiti roditelji, komije, vrnjaci, mediji itd. (Tremblay, 2008b). Neka od prvih istraivanja Alberta Bandure, zaetnike teorije socijalnog uenja, pokazala su da je jednostavno posmatranje ivih nasilnih modela (Bandura, Ross & Ross, 1961) ili agresivnih modela na lmu (Bandura, Ross & Ross, 1963) dovoljno da bi dolo do naknadne reprodukcije agresivnog ponaanja koje je i po svom obliku bilo slino agresivnom ponaanju opaanih modela, te da za njegovu neposrednu reprodukciju nije potrebno potkrepljenje. Ipak, agresivno reagovanje posmatraa postaje izvjesnije ukoliko je agresivno ponaanje modela nagraeno, a biva oslabljeno ako model bude kanjen (Bushman & Thomaes, 2007). Osim potkrepljenja, vjerovatnou da e posmatrano ponaanje biti usvojeno poveavaju slinost ili privlanost modela posmatrau, identiciranje posmatraa sa modelom te realistinost konteksta (Bandura, 1977, u Anderson et al, 2003). Ovi faktori, meutim, samo poveavaju vjerovatnou uenja posmatranog ponaanja; kratkorono gledano, posmatranje nasilnog ponaanja djecu ini sklonom da ga imitiraju neovisno od toga ko je model kojeg posmatraju (Huesmann & Taylor, 2006), a do dugorone promjene ponaanja dolazi ako imitiranje opaanog ponaanja biva potkrijepljeno (Anderson et al, 2003). Stoga je na osnovu teorije socijalnog uenja mogue pretpostaviti da e prevalencija nasilja meu djecom rasti sa pribliavanjem adolescenciji (Cote,
Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina 127

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

Vaillancourt, LeBlanc, Nagin & Tremblay, 2006) jer e s vremenom bivati sve vie i vie izloena modelima za agresivno ponaanje (Tremblay, 2008a), to bi samo po sebi trebalo poveati vjerovatnou imitiranja takvog ponaanja. Jedan od poznatijih modela za kojeg se smatra da je potvrdio oekivanja u vezi sa rastom nasilnog ponaanja u funkciji dobi razvio je Mott (Mott, 1993). U ovom modelu razlikuju se dvije grupe ljudi koji ispoljavaju antisocijalno ponaanje: oni koji takvo ponaanje ispoljavaju tokom itavog ivotnog vijeka i oni koji to ponaanje ispoljavaju samo u periodu adolescencije, iz ega slijedi da je doba adolescencije ono u kojem je antisocijalno ponaanje najvie zastupljeno jer ga tada ispoljavaju obje grupe. Mott takoer smatra da nalazi koji su posluili kao osnova za ovaj model mogu posluiti i kao objanjenje onoga to se smatra najprihvaenijom injenicom u kriminologiji (Gottfredson & Hirschi, 1990, u Marsh, Melville, Morgan, Norris & Walkington, 2006), a to je porast stope kanjivih ponaanja u dobnim skupinama bliim kraju adolescencije te njen pad nakon te dobi, to je poznato kao krivulja kriminaliteta u funkciji dobi (eng. age-crime curve) (Stolzenberg & DAlessio, 2008). Izvjetaj Svjetske zdravstvene organizacije iz 2002. godine pod nazivom Nasilje i zdravlje slijedi ove nalaze (i taksonomiju) tvrdei da veina mladih ljudi koji postanu nasilni su prijestupnici koji takvo ponaanje ispoljavaju samo u adolescentskoj dobi i koji pokazuju malo ili nimalo znakova visokog nivoa agresivnosti ili drugih problema u ponaanju tokom djetinjstva (Svjetska zdravstvena organizacija, 2002, 31; u Tremblay, 2008b). S druge strane se nalazi tzv. hipoteza sprijeene socijalizacije (Patterson, 1982, Tremblay, 2000, 2003; u Lee, Baillargeon, Vermunt, Wu & Tremblay, 2007), koju Vitaro, Brendgen & Barker (2006, 13) jo nazivaju i perspektiva agresivnosti u ranom djetinjstvu, a prema kojoj djeca odrastajui ne ue da budu agresivna ve ue da ne budu agresivna, i prema kojoj je agresivno ponaanje norma za mlau ali ne i za stariju djecu. Meu prvim u nizu longitudinalnih istraivanja koja su posluila kao osnova za ovu hipotezu bilo je istraivanje Cairns (Cairns et al 1989, u Tremblay, 2008b) koje je pokazalo da zika agresivnost djeaka i djevojica u siromanim dijelovima Sjeverne Karoline opada u periodu izmeu 10. i 18. godine, dovodei u pitanje miljenje da djeca tokom adolescencije ue da budu ziki agresivna. Meu najee citiranim istraivanjima koja podupiru hipotezu sprijeene socijalizacije su istraivanja Richard E. Tremblay (npr. Nagin & Tremblay, 1999; Brame, Nagin & Tremblay, 2001; Kokko, Tremblay, Lacourse, Nagin & Vitaro, 2006; Tremblay, 2008b); kao njihovi najvaniji zakljuci mogu se izdvojiti sljedei: izmeu 9. do 30. mjeseca dolazi do znaajnog poveanja proporcije djece koja su ziki agresivna; veina ljudi koristi ziku agresivnost prije 36. mjeseca; uestalost upotrebe zike agresivnosti raste skoro do kraja tree godine nakon ega slijedi njeno kontinuirano opadanje; uestalost je najvea u periodu izmeu 18. i 42. mjeseca (Tremblay & Nagin, 2005). Suprotno onome to bi mogli oekivati na osnovu teorije socijalnog uenja, razvoj zike agresivnosti karakteriziran je uenjem inhibiranja agresivnosti te uenjem alternativnih oblika agresivnosti i alternativnih oblika ponaanja (Archer, 2009); kontrola agresivnog ponaanja ui se jo u predkolskom dobu, a za one koji u tome ne uspiju postoji opasnost razvijanja ozbiljnog nasilnog ponaanja u adolescenciji i odrasloj dobi (Tremblay et al, 2004).
128

Metod
U ovom istraivanju ispitano je postojanje razlika u uestalosti ispoljavanja zikog agresivnog ponaanja izmeu razliitih dobnih skupina s ciljem da se utvrdi koji od razvojnih modela zike agresivnosti podravaju podaci dobijeni na bosanskohercegovakom uzorku, te, s obzirom na rezultate istraivanja i odgovor na prvo istraivako pitanje, u kojem razvojnom periodu je neophodno poeti sa intervencijama za prevenciju zikog nasilja u koli u BiH i kakve prirode one trebaju biti? Ovakvim istraivanjem moe se, uz oslanjanje i na istraivanja drugih autora, doi do odreenih zakljuaka o prirodi naina na koji se zika agresivnost pojavljuje i razvija, a na osnovu toga i zakljuaka o najvanijim detaljima preventivne strategije. Provjera ovih modela provedena je na uenicima osnovnih kola treih, estih i devetih razreda devetogodinjeg obrazovanja irom BiH. U uzorku su bili i uenici osmogodinjeg obrazovanja s tim da su njihovi rezultati voeni u skladu sa dobnim uzrastom. Ukupan broj uenika koji su uestvovali u istraivanju je N=604, podjednako ukljuujui djeake i djevojice. kole i odjeljenja unutar kole su odabrana sluajnim uzorkovanjem dok su se ispitali svi uenici koji su prisustvovali nastavi dana istraivanja. Podaci o uestalosti ispoljavanja 11 oblika nasilja nad djecom su prikupljeni su Skalom za procjenu uestalosti vrenja nasilnih oblika ponaanja (Hopi, 2008). Skala ispituje uestalost ispoljavanja 11 oblika nasilja i uestalost izloenosti oblicima nasilja: udaranje, guranje, gaanje, ignoriranje, vrijeanje, prijetnja, ogovaranje, nepoeljno dodirivanje, izlaganje erotskim sadrajima, otimanje i oteivanje stvari. Uestalost svakog oblika nasilja se ispitavala Likertovom skalom sa 4 ponuena odgovora: nije mi se desilo, jednom ili nekoliko puta (do 5 puta), vie puta (preko 5 puta) i svakodnevno. Prije poetka istraivanja osiguran je pristanak sudjelovanja uenika u istraivanju od strane nadlenih ministarstava obrazovanja u BiH, dozvola direktora kole i roditelja uenika koji su sudejlovali u istraivanju. Istraivanje je provedeno u svih 10 kantona, Republici Srpskoj i Brko Distriktu. U istraivanju je primjenje transverzalni metod prikupljanja podataka. Razlog zbog kojeg je u istraivanju problema agresivnosti u bosanskohercegovakom kontekstu korisno upotrijebiti transverzalni metod je injenica da je agresivno ponaanje djece u BiH, iako jo uvijek ne sistematski ispitana i dokumentovana, ipak izraena pojava te da bi provoenje longitudinalnih istraivanja s ciljem utvrivanja primjenjivosti podataka dobijenih u drugim zemljama u svrhu izrade preventivnih strategija u BiH zahtjevalo vrijeme koje moda nemamo. Osim toga, transverzalnom metodom mogue je izbjei osipanje uzroka koje je moda izvjesnije kada se ispituje agresivnost i populacija u kojoj bi s vremenom moglo doi do njenog porasta te je lake obuhvatiti iri dobni raspon to je u ovom sluaju vano jer prua bolji uvid u proces meuvrnjakog modeliranja.

Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina

129

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

Rezultati
Rezultati istraivanja pokazuju da postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja udaranje izmeu djece razliitih trijada (2(6)=25,397; p<0,01). Uenici prve i druge trijade ee istiu da su svakodnevno ili vie puta bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanje udaranje, ujedno uenici prve i druge trijade ee izvjetavaju da nikada nisu bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja udaranje (tabela 1). Rezultati takoer pokazuju da postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja guranje izmeu djece razliitih trijada (2(6)=28,437; p<0,01). Uenici prve i druge trijade ee istiu da su svakodnevno bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanje udaranje, te slino kao i kod situacije udaranje uenici prve i druge trijade ee izvjetavaju da nikada nisu bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja guranje (tabela 2). Nadalje, postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja gaanje izmeu djece razliitih trijada (2(6)=18,954; p<0,01). Uenici prve i druge trijade ee istiu da su svakodnevno ili vie puta bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanje gaanje, te slino kao i kod prethodnih oblika ponaanja uenici prve i druge trijade ee izvjetavaju da nikada nisu bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja gaanje (tabela 3). Rezultati ukazju da postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja ignoriranje izmeu djece razliitih trijada (2(6)=41,551; p<0,01). Uenici prve i tree trijade ee istiu da su svakodnevno ili vie puta bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanje ignoriranje, te uenici prve trijade ee izvjetavaju da nikada nisu bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja ignoriranje (tabela 4). Postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja vrijeanje izmeu djece razliitih trijada (2(6)=20,975; p<0,01). Uenici prve i druge trijade ee istiu da su svakodnevno ili vie puta bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanje vrijeanje, te uenici prve trijade ee izvjetavaju da nikada nisu bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja gaanje (tabela 5). Takoer, postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja prijetnja izmeu djece razliitih trijada (2(6)=20,430; p<0,01). Uenici prve trijade ee istiu da su svakodnevno ili vie puta bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanje vrijeanje, meutim uenici prve trijade rjee izvjetavaju da nikada nisu bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja gaanje od uenika druge i tree trijade (tabela 6). Postoji statistiki znaajna razlika u uestalosti ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja ogovaranja izmeu djece razliitih trijada (2(6)=25,396; p<0,01). Uenici prve i druge trijade ee istiu da su svakodnevno u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanje ogovaranja, te uenici prve trijade ee izvjetavaju da nikada nisu bili u situaciji ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja ogovaranja (tabela 7).
130

Tabela 1. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja udaranja s obzirom na trijadu

Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada nije mi se desilo 76 39.4% 76 26.2% 74 28.8% 226 30.5% udaranje jednom ili vie nekoliko puta puta 65 33.7% 120 41.4% 129 50.2% 314 42.4% svakodnevno 9 4.7% 14 4.8% 2 .8% 25 3.4% Ukupno 193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

43 22.3% 80 27.6% 52 20.2% 175 23.6%

Tabela 2. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja guranje s obzirom na trijadu

Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada nije mi se desilo 101 52.3% 113 39.0% 80 31.1% 294 39.7% guranje jednom ili vie svakodnevno Ukupno nekoliko puta puta 54 30 8 193 28.0% 15.5% 4.1% 100.0% 116 52 9 290 40.0% 17.9% 3.1% 100.0% 122 52 3 257 47.5% 20.2% 1.2% 100.0% 292 134 20 740 39.5% 18.1% 2.7% 100.0%

Tabela 3. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja gaanje s obzirom na trijadu

Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina nije mi se desilo 125 64.8% 182 62.8% 149 58.0% 456 61.6% gaanje jednom ili vie nekoliko puta puta 37 19.2% 67 23.1% 84 32.7% 188 25.4% Ukupno 193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

svakodnevno 8 4.1% 6 2.1% 1 .4% 15 2.0%

23 11.9% 35 12.1% 23 8.9% 81 10.9%

131

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

Tabela 4. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja ignoriranje s obzirom na trijadu

Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada nije mi se desilo 121 62.7% 118 40.7% 95 37.0% 334 45.1% ignoriranje jednom ili Ukupno vie nekoliko puta svakodnevno puta 41 21.2% 116 40.0% 108 42.0% 265 35.8% 26 13.5% 55 19.0% 47 18.3% 128 17.3% 5 2.6% 1 .3% 7 2.7% 13 1.8% 193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada

Tabela 7. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja ogovaranje s obzirom na trijadu ogovaranje jednom ili vie Ukupno nije mi se nekoliko svakodnevno desilo puta puta
126 65.3% 151 52.2% 121 47.1% 398 53.9% 40 20.7% 86 29.8% 96 37.4% 222 30.0% 17 8.8% 37 12.8% 36 14.0% 90 12.2% 10 5.2% 15 5.2% 4 1.6% 29 3.9% 193 100.0% 289 100.0% 257 100.0% 739 100.0%

Tabela 5. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja vrijeanje s obzirom na trijadu

Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada nije mi se desilo 133 68.9% 153 52.8% 135 52.5% 421 56.9% vrijeanje jednom ili vie svakodnevno Ukupno nekoliko puta puta 41 21.2% 100 34.5% 99 38.5% 240 32.4% 16 8.3% 34 11.7% 22 8.6% 72 9.7% 3 1.6% 3 1.0% 1 .4% 7 .9% 193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

Tabela 8. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja nepoeljno dodirivanje s obzirom na trijadu dodirivanje jednom ili vie nije mi se nekoliko desilo puta svakodnevno puta
Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada 137 71.0% 216 74.5% 191 74.3% 544 73.5% 39 20.2% 59 20.3% 46 17.9% 144 19.5% 14 7.3% 13 4.5% 16 6.2% 43 5.8% 3 1.6% 2 .7% 4 1.6% 9 1.2%

Ukupno 193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

Tabela 6. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja prijetnja s obzirom na trijadu

Broj % Broj trijada II trijada % Broj III trijada % Broj Ukupno % I trijada 132 nije mi se desilo 126 65.3% 207 71.4% 186 72.4% 519 70.1% prijetnja jednom ili vie nekoliko puta puta 37 19.2% 58 20.0% 60 23.3% 155 20.9% svakodnevno 6 3.1% 3 1.0% 0 0.0% 9 1.2% Ukupno 193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

24 12.4% 22 7.6% 11 4.3% 57 7.7%

Tabela 9. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja izlaganja drugih erotskim sadrajima s obzirom na trijadu izlaganje erotskim sadrzajima ili vie Ukupno nije mi se jednom nekoliko svakodnevno desilo puta puta Broj 166 19 6 2 193 I trijada % 86.0% 9.8% 3.1% 1.0% 100.0% Broj 255 20 11 3 289 trijada II trijada % 88.2% 6.9% 3.8% 1.0% 100.0% Broj 224 25 5 3 257 III trijada % 87.2% 9.7% 1.9% 1.2% 100.0% Broj 645 64 22 8 739 Ukupno % 87.3% 8.7% 3.0% 1.1% 100.0%
Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina 133

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

Tabela 10. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja otimanje/kraa s obzirom na trijadu
otimanje / kraa Broj % Broj % Broj % Broj % ili nije mi se jednom nekoliko desilo puta 169 87.6% 252 86.9% 226 87.9% 647 87.4% 17 8.8% 31 10.7% 22 8.6% 70 9.5% vie puta 5 2.6% 7 2.4% 7 2.7% 19 2.6% svakodnevno 2 1.0% 0 0.0% 2 .8% 4 .5% Ukupno 193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

Diskusija
Dobijeni rezultati na nekoliko naina podravaju rezultate longitudinalnih istraivanja koja ukazuju na smanjenje zike agresivnosti u funkciji dobi (ukljuujui i period osnovne kole (npr. Nagin & Tremblay, 1999) na koji je bilo fokusirano i ovo istraivanje) te hipotezu sprijeene socijalizacije. Rezultati koji se odnose na druge oblike nasilja (verbalne, psiholoke i seksualne prirode) pokazuju drugaiju distribuciju, odnosno ne postoji nedvosmislen trend smanjenja ispoljavanja oblika nasilja kod djece starijih uzrasta, dok je kod zikih oblika nasilja taj trend stabilan. Rezultati ukazuju da odreena oekivanja koja proizlaze iz teorije socijalnog uenja nisu opravdana. Prije svega, sama injenica da je u jo jednoj kulturi, relativno razliitoj od onih u kojima je veina istraivanja na ovu temu provedena, pokazano da je razvojna putanja zike agresivnosti vrlo slina onoj koju nalazimo u drugim kulturama odnosno drutvima, govori o manjem uticaju okolinskih faktora na njen tok. To posebno dolazi do izraaja ako uzmemo u obzir socioekonomske razlike izmeu BiH i drugih (uglavnom zapadnih) zemalja u kojima su ovakva istraivanja provoena. Naime, loe ekonomsko stanje povezano je sa veim stopama kriminaliteta, ukljuujui i nasilne oblike kriminaliteta; Fajnzylber, Lederman & Loayza (2002) su, naprimjer, pokazali da stagniranje ekonomskog rasta inducira vee stope ubistava, a Kapuscinski, Braithwaite & Chapman (1998) da stopa nezaposlenosti ima snaan uticaj na stopu ubistava. U skladu s tim, opravdano je zbog loe ekonomske situacije i visokog nivoa nezaposlenosti u BiH oekivati poveane stope kriminaliteta i nasilja, a time i vei broj agresivnih modela. Samo poveanje ukupnog broja agresivnih modela poveava vjerovatnou da e njihovo ponaanje biti posmatrano i oponaano; meutim, ono to (zbog modelirajueg uticaja koji roditelji imaju na djecu) u kontekstu loeg ekonomskog stanja jo vie poveava tu vjerovatnou jeste prisustvo nasilja meu partnerima koje je povezano sa niskim nivoom godinjih primanja u porodici (Cunradi, Caetano & Schafer,, 2002) i nezaposlenou (Cunradi, Todd, Duke & Ames, 2009). Ukoliko se agresivno ponaanje prenosi mehanizmima socijalnog uenja, onda bi, u ovakvim uslovima, vjerovatnoa poveanja uestalosti nasilnog ponaanja trebala biti vea a vjerovatnoa zadravanja nekog od ranijih nivoa nasilnog ponaanja jo vea. Meutim, ovo istraivanje pokazuje da do pada agresivnosti u funkciji dobi dolazi ak i kada su neki od tih uslova koji pospjeuju uenje agresivnosti izraeniji nego u drugim sredinama. Dobijeni rezultati stoga daju jo jednu potvrdu tvrdnji Tremblay & Nagin (2005) da istraivanja zike agresivnosti dosljedno pokazuju opadajue razvojne trendove neovisno od zemlje, metode i izvora podataka koritenih u istraivanju. Kada je u pitanju uloga mehanizama socijalnog uenja, rezultati daju mogunost za tri tumaenja: do smanjenja zike agresivnosti dolazi ili zato to se broj modela za nasilno ponaanje kojima su djeca izloena smanjuje, ili se agresivnost uopte ne ui socijalnim modeliranjem, ili je i jedno i drugo sluaj. Kada je u pitanju prva pretpostavka, ovo istraivanje potvruje da djeca, naprimjer, treeg razreda s odrastanjem mogu oekivati da e meu svojim vrnjacima nailaziti na manje, a ne vie ziki agresivnih modela, to je suprotno oekivanju teorije socijalnog uenja. Takoe, ako pod vrnjacima
Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina 135

I trijada trijada II trijada III trijada Ukupno

Tabela 11. Uestalost ispoljavanja nasilnog oblika ponaanja oteivanje linih stvari s obzirom na trijadu
oteivanje linih stvari nije mi se desilo Broj % Broj % Broj % Broj % 143 74.1% 214 73.8% 194 75.5% 551 74.5% jednom ili nekoliko puta 41 21.2% 66 22.8% 58 22.6% 165 22.3% vie puta 6 3.1% 7 2.4% 5 1.9% 18 2.4% svakodnevno 3 1.6% 3 1.0% 0 0.0% 6 .8% Ukupno

I trijada trijada II trijada III trijada Ukupno

193 100.0% 290 100.0% 257 100.0% 740 100.0%

Izmeu djece razliitih trijada ne postoji statistiki znaajna razlika u ispoljavanju nasilnog oblika ponaanja nepoeljni dodiri (2(6)=3,457; p>0,05; tabela 8), u izlaganju drugih erotskim sadrajima (2(6)=3,351; p>0,05; tabela 9), otimanju i krai (2(6)=3,553; p>0,05; tabela 10) kao ni oteivanju linih stvari (2(6)=4,382; p>0,05; tabela 11).

134

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

podrazumjevamo i starije vrnjake, odnosno uenike viih razreda, onda je zbog manje zastupljenosti ziki agresivnih modela u starijim razredima ukupni omjer ziki nasilnih i ziki nenasilnih vrnjaka u trenutku kada se ispoljava najvei nivo zike agresivnosti (u treem razredu, a tim vie i u narednim razredima) jo manji nego kada kao vrnjake raunamo samo uenike istih razreda; oba prethodna zakljuka donekle (s obzirom da vrnjaci nisu jedini mogui modeli) daju razloga za prihvatanje prve mogunosti. Ovaj nalaz jo uvijek ne iskljuuje mogunost djelovanja mehanizama socijalnog uenja jer samo ukazuje da se smanjuje broj modela, ali ne negira njihovo modelirajue djelovanje. Meutim, injenica da dobni periodi u kojima su djeca izloena veem broju ziki agresivnih modela meu vrnjacima nisu praeni poveanjem ve smanjenjem frekvencije zike agresivnosti (to potvruju i longitudinalna istraivanja) ukazuju da prisustvo tih modela ipak ne rezultira uenjem agresivnog ponaanja. Ove dvije injenice sugeriraju neadkevatnost teorije socijalnog uenja kao eksplanatornog modela nastanka i razvoja zike agresivnosti u najmanju ruku u pogledu uenja zike agresivnosti od vrnjakih modela. Teoriji socijalnog uenja mogue je uputiti jo jednu kritiku koja se tie vie njene logike strukture: ukoliko su za uenje zike agresivnosti neophodni agresivni modeli, slijedi da su i ti modeli, da bi razvili ziki agresivna ponaanja, morali i sami imati modele od kojih su to ponaanje nauili, a i njihovi modeli svoje modele, i tako do u beskonanost; postavlja se pitanje: ko su bili prvi modeli i kako se kod njih mogla javiti zika agresivnost ako, s obzirom da su oni prvi, prije njih nije bilo ziki agresivnih modela? Ove kritike meutim ne mijenjaju injenicu da postoji odreen broj istraivanja koja ispunjavaju oekivanja teorije socijalnog uenja, pa je neophodno objasniti kako je mogue da za obje hipoteze postoji empirijska podrka. ini se da su korijeni tih razlika metodoloke prirode. Prije svega, to je tendencija koja je prisutna u istraivanjima koja nalaze vrhunac antisocijalnih ponaanja u adolescenciji da pod antisocijalnim ponaanjima podrazumjevaju i druga antisocijalna ponaanja (kao to je npr. kraa) a ne samo ziku agresivnost (Vitaro, Brendgen & Barker, 2006), dok istraivanja koja se fokusiraju iskljuivo na ziku agresivnost taj vrhunac, kao to pokazano, identiciraju u ranom djetinjstvu. Takoer, prva grupa istraivanja se oslanja na zvanine statistike krivino pravnog sistema i time se fokusira iskljuivo na osobe u dobi krivine odgovornosti, to, kada je u pitanju, zika agresivnost, znai da je poveanje na koje ta istraivanja pronalaze rezultat injenice da policija i krivino - pravni sistem tada poinju hapsiti i osuivati ljude koji su prema drugima bili ziki nasilni vjerovatno jo od obdanita (Tremblay & Nagin, 2005, 90). Sve ovo ne znai da socijalno uenje ne igra nikakvu ulogu u razvoju zike agresivnosti. Osim to u nekim periodima i kod nekih pojedinaca zika agresivnost moe biti rezultat modeliranja (Alink et al, 2006), u procesu razvoja agresivnosti socijalno uenje moe biti prisutno na jo dva naina: u procesu uenja kontrole agresivnosti i u procesu usporavanja uenja kontrole agresivnosti. To to se broj ziki agresivnih modela u starijim razredima smanjuje, iako ukazuje da se zika agresivnost ne ui, moe posluiti kao pokazatelj da je mehanizam socijalnog uenja ipak na djelu, i to u slubi smanjivanja agresivnosti kroz modeliranje neagresivnog ponaanja,
136

to bi bilo u skladu sa hipotezom sprijeene socijalizacije koja pretpostavlja da do pada zike agresivnosti dolazi jer ljudi ue kako da je inhibiraju. S druge strane, Tremblay & Nagin (2005) smatraju da, ako socijalno uenje ima nekog uticaja na nastanak zike agresivnosti, onda se taj uticaj ogleda u usporavanju uenja inhibiranja i kontrole agresivnog ponaanja. injenica da mehanizmi socijalnog uenja nisu najvie odgovorni za pojavu zike agresivnosti ne znai nuno i potvrdu hipoteze sprijeene socijalizacije, s obzirom da postoji jo jedno, dosta popularno, bioloko objanjenje za navodni porast agresivnosti u adolescenciji, a koje je vezano za djelovanje hormona testosterona (npr. Harris, Rushton, Hampson & Jackson, 1996, u Tremblay & Nagin, 2005). Testosteron je spovezan sa zikim nasiljem, njegovo luenje se poveava od rane ka kasnoj adolescenciji a smanjuje tokom odrasle dobi (zbog ega se ini da prati krivulju uestalosti delinkventnog ponaanja) te moe posluiti kao objanjenje spolnih razlika u agresivnosti jer se radi o mukom hormonu (koliina testosterona je 20 puta vee kod mukaraca nego kod ena) (Tremblay & Nagin, 2005). Meutim, ovo istraivanje daje razloga da se ova alternativna bioloka hipoteza odbaci jer je pokazalo da je zika agresivnost najmanja u onoj populaciji u kojoj bi zbog djelovanja testosterona trebala biti najvea (deveti razred). Naravno, longitudinalna istraivanja daju najbolji razlog da se ovo tumaenje dovede u pitanje jer pronalaze najveu frekvenciju zike agresivnosti oko tree godine, daleko prije nego luenje testosterona dosegne svoj vrhunac. ini se, dakle, da rezultati ovog istraivanja daju podrku hipotezi sprijeene socijalizacije kao objanjenju procesa razvoja zike agresivnosti, i to tako to: 1) potvruju opadanje zike agresivnosti 2) ukazuju na nedostake objanjenja koje nudi teorija socijalnog uenja i tako daju podrku nativistikom shvatanju porijeka agresivnosti 3) ukazuju na nedostatke hipoteze o uticaju kasnijih biolokih faktora kao to je testosteron 4) potvruju mogunost uenja kontrole zike agresivnosti (pod uticajem vrnjakih modela) i 5) kao i longitudinalna istraivanja na kojima je ova hipoteza zasnovana, ukazuje da pad zike agresivnosti nije apsolutan, ve da u svakoj dobnoj skupini postoji odreeni procenat ziki agresivnih pojedinaca, time potvrujui da kod jednog broja ljudi zaista ne dolazi do (adekvatnog) uenja kontrole agresivnosti. Kada su u pitanju programi prevencije, ovaj posljednji nalaz je od izuzetne vanosti, jer ukazuje na populaciju koja, s obzirom da u njoj ne dolazi do normativnog uenja kontrole agresivnosti, mora biti u njihovom fokusu. Dalja istraivanja na ovu temu moraju utvrditi koji su to faktori koji kod djece u Bosni i Hercegovini uzrokuju da ne doe do razvoja inhibicije agresivnosti. Upoznavanjem sa faktorima koji mogu sprijeiti da kontrola agresivnosti bude usvojena bit e mogue izgraditi sistem ranog upozoravanja koji e na vrijeme identicirati djecu koja su opasnosti od razvijanja hronine zike agresivnosti koja u kasnijem dobu moe, izmeu ostalog, rezultirati sukobima sa zakonom. Kada je u pitanju ziko nasilje u koli, na osnovu ovog istraivanje mogue je zakljuiti da je to vrijeme period prije treeg razreda; meutim, taj pokazatelj rezultat je metodolokih ogranienja ovog istraivanja u kojem su najmlai ispitanici bili uenici treeg razreda.
Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina 137

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem

Zbornik radova

Longitudinalna istraivanja ukazuju da je takve intervencije neophodno poduzeti mnogo ranije, svakako prije poetka kole. A, ako se zika agresivnost ui kontrolirati prije polaska u kolu, sasvim je izvjesno oekivati da intervencije upotrijebljena tada daju vie rezultata nego u nekom periodu nakon toga, kada je agresivno ponaanje ve postalo nain ivota i kada su ve u opasnosti od razvijanja teih oblika nasilnog ponaanja u adolescenciji i odrasloj dobi (Tremblay et al, 2004). Iako djeca kod kojih ne dolazi do smanjenja agresivnog ponaanja trebaju biti prioritet takvih programa, oni ipak ne trebaju biti ogranieni samo na njih, i to iz dva razloga: da bi se i kod djece koja po relevantnim pokazateljima ne spadaju u rizinu skupinu ipak smanjila vjerovatnoa razvoja agresivnog ponaanja u nekog kasnijem periodu i da bi se proces opadanja zike agresivnosti kod njih pokrenuo dosta ranije to bi dovelo i do smanjenja rizinih ponaanja ali i do ranijeg smanjivanja zastupljenosti ziki agresivnih modela meu vrnjacima i njihov negativan uticaj koji, kao to je ranije kazano, moda moe biti jedan od faktora koji usporavaju usvajanje mehanizama kontrole zike agresivnosti. Kako bi cilj ove druge programa trebao biti ubrzavanje normativnog razvoja kontrole zike agresivnosti (za razliku od programa za riznu skupinu djece gdje bi cilj bio omoguavanje normativnog razvoja tamo gdje je ugroen) ,njihov sadraj bi svakao trebalo prilagoditi tom specinom cilju.

Literatura
Anderson, C.A., Berkowitz, L., Donnerstein, E., Huesmann, L.R., Johnson, J.D., Linz, D., Malamuth, N.M. & Wartella, E. (2003). The Inuence of Media Violence on Youth. Psychological Science in the Public Interest, 4(3), 81-110. Archer, J. (2009). The nature of human aggression. International Journal of Law and Psychiatry, 32(4), 202208. Bandura, A., Ross, D. & Ross, S.A. (1963). Imitation of Film-Mediated Aggressive Models. Journal of Abnormal and Social Psychology, 66(1), 3-11. Bandura, A., Ross, D. & Ross, S.A. (1961). Transmission of Aggression Through Imitation of Aggressive Models. Journal of Abnormal and Social Psychology, 63, 575-582. Bushman, B. J. & Thomaes, S. (2007). Aggression. U Baumeister, R. F. & Vohs, K. D. (urednici), Encyclopedia of Social Psychology (str. 20-25). Thousand Oaks, CA: SAGE Publications. Ct, S., Vaillancourt, T., LeBlanc, J. C., Nagin, D. S., & Tremblay, R. E. (2006). The Development of Physical Aggression from Toddlerhood to Pre-Adolescence: A Nation Wide Longitudinal Study of Canadian Children. Journal of Abnormal Child Psychology, 34(1), 6882. Cunradi, C.B., Caetano, R. & Schafer, J. (2002). Socioeconomic Predictors of Intimate Partner Violence Among White, Black, and Hispanic Couples in the United States. Journal of Family Violence, 17(4), 377-389. Cunradi, C.B., Todd, M., Duke, M. & Ames, G. (2009). Problem Drinking, Unemployment, and Intimate Partner Violence among a Sample of Construction Industry Workers and their Partners. Journal of Family Violence, 24(2), 63-74. Englander, E. K. (2003). Understanding Violence (2. izdanje). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. Fajnzylber, P., Lederman, D. & Loayza, N. (2002). What causes violent crime? European Economic Review, 46, 1323-1357. Kapuscinski, C.A., Braithwaite, J. & Chapman, B. (1998). Unemployment and Crime: Toward Resolving the Paradox. Journal of Quantitative Criminology, 14(3), 215-243. Lee, K.-H., Baillargeon, R. H., Vermunt, J. K., Wu, H.-X., & Tremblay, R. E. (2007). Age dierences in the prevalence of physical aggression among 511-year-old Canadian boys and girls. Aggressive Behavior, 33(1), 2637. Melville, G., Morgan, K., Norris, G. & Walkington, Z. (urednici). (2006). Theories of Crime. Abingdon: Routledge.

138

Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina

139

III Kongres psihologa Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem Mott, T. E. (1993). Adolescence-Limited and Life-Course-Persistent Antisocial Behavior: A Developmental Taxonomy. Psychological Review, 100, 674-701. Huesmann, L. R., Eron, L. D., Lefkowitz, M. M. & Walder, L. O. (1984). Stability of Aggression Over Time and Generations. Develpomental Psychology, 20(6), 1120-1134. Huesmann, L.R. & Taylor, L.D. (2006). The Role of Media Violence in Violent Behavior. Annual Review of Public Health, 27, 393-415. Stolzenberg, L., & DAlessio, S. J. (2008). Co-Oending and the Age-Crime Curve. Journal of Research in Crime and Delinquency, 45(1), 6586. Tremblay, R. E. (2008a). Development of physical aggression from early childhood to adulthood (revidirano izdanje). U Tremblay, RE, Barr, RG, Peters, R. DeV.,(Eds.) Encyclopedia on Early Childhood Development (str. 16). Montreal: Centre of Excellence for Early Childhood Development. Pristupljeno na: http://www.childencyclopedia.com Tremblay, R. E. (2004). Physical Aggression During Early Childhood: Trajectories and Predictors. PEDIATRICS, 114(1), e43e50. Tremblay, R. E. (2000). The development of aggressive behaviour during childhood: What have we learned in the past century? International Journal of Behavioral Development, 24(2), 129141. Tremblay, R. E. (2008b). Understanding development and prevention of chronic physical aggression: towards experimental epigenetic studies. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences, 363(1503), 26132622. Vitaro, F., Brendgen, M., & Barker, E. D. (2006). Subtypes of aggressive behaviors: A developmental perspective. International Journal of Behavioral Development, 30(1), 1219.

Zbornik radova

AGE DIFFERENCES IN PHYSICAL VIOLENCE OF ELEMENTARY SCHOOL AGED-CHILDREN

Danijel Hopi1 Faculty for Management and Business Economy Mustafa uvalija Faculty for Criminal Justice, Criminology and Security Studies

Abstract
Theory of social learning presupposes an increase in physical violence with the approach of adolescence, and this hypothesis is supported by a certain number of research. On the other hand, results of some longitudinal studies indicate a decrease of physical aggression with age. The goal of this study was to test these two perspectives on a sample of elementary school-aged children in BiH and to consider what the results imply in terms of theory and practice. The study was conducted on sample of pupils from the third, sixth and ninth grade of elementary schools in BiH. The number of respondents was N=604. Schools and classes were chosen by random sampling, and only pupils who attended school on the day the research was conducted took part. Data on the frequency of physical aggression was gathered using the Physical Violence Assessment Scale. There is a statistically signicant dierence (chi-square=25,30; p<0,01) in the frequency of physical aggression between the pupils from dierent triads. Results conrm the ndings of the second group of studies which imply that children do not learn to be aggressive, but that they learn not to be aggressive. Specic weak points of the explanation for the development of aggression provided by the theory of social learning are pointed out, as well as the implications of this studys results for the school violence prevention programs, their character and the determination of the critical period of their implementation. Keywords: age, physical violence, learning, prevention, school

140

Oujak/mart, 2013. Mostar, Bosna i Hercegovina

141