KOVAEVI, MILO, Kroz Svjetlost, Sarajevo, 1992.

sintagme

reenice,

I. FUNKCIJA I ZNAENJE Semantiki tipovi nekongruentnih atributa srpskohrvatskog jezika

Nekongruentni atribut je nastao u procesu sintaksike i leksikosintaksike derivacije, odnosno funkcionalne i kategorijalne transpozicije vrsta rijei. Na semantiku nekongruentnih atributa utjeu i tip supstantivne rijei kao determinata i tip determinanta (njegova forma i znaenje) i znaenje prijedloga ako je determinant prijedloko-padena konstrukcija. Razliit je put nastanka supstantivnih nekongruentnih sintagmi s konkretnom (predmetnom) imenicom ili imenikom zamjenicom kao determinatom od onih s deverbativnom i deadjektivnom imenicom kao determinatom. Prve su proizvod sintaksike, a druge leksikosintaksike derivacije. Gotovo sve su supstantivne nekongruentne sintagme sa konkretenom imenicom (ili zamjenicom) kao determinatom nastale elidiranjem komunikativno, a najee i stilski redudantnih elemenata ishodine verbalne strukture. Ta ishodina struktura za ovaj tip sintagmi moe biti ili prosta reenica ili zavisnosloena reenica sa atributskom zavisnom klauzom. Ako se za ishodinu strukturu uzme prosta reenica, onda nastaje tako to se elidira glagol., npr. drvo raste u parku drvo u parku. Zavisna atributska klauza se elidiranjem svodi na nekongruentni atribut, npr. drvo koje raste kraj kue zasadio je moj djed drvo kraj kue zasadio je moj djed. Postpozicija i kontaktni poloaj supstantivnog determinanta s determinatom ponekat su jedini pokazatelj njegove atributske funkcije. Pokazatelj su uvijek kad padena ili prijedloko-padena konstrukcija moe biti dodatak i glagolu (kao ADV), npr. sjedim na klupi u parku (u parku moe biti nekongruntni atribut imenici klupa, ali i adverbijalna odredba predikatu sjedim) i irelevantno je ta je od toga. U primjeru stigli su sa sela gosti sa sela /stigli su gosti sa sela/ gosti sa sela su stigli primarno je nekongruentni atribut jer je njegova dubinska struktura eksplicitno realizovana, a struktura adverbijalne odredbe implicitna. 1

Takvih funkcionalnih dilema nema u reenicama u kojima glagol ne vezuje morfoloki oblik padene konstrukcije, npr. iskoio je na klupu pod prozorom (ne moe iskoio je pod prozorom). Sve su supstantivne sintagme sa deverbativnom i deadjektivnom imenicom kao determinatom nastale nominalizacijom: one sa deverbativnom imenicom nominalizacijom ili reenice s glagolskim predikatom ili glagolske sintagme, a one sa deadjektivnom nominalizacijom reanice s pridjevom kao leksikom jezgrom imenskog predikata ili nominalizacijom kongruentne supstantivne singtagme, npr. ljudi dolaze dolazak ljudi, itati knjigu itanje knjige, plavo nebo/nebo je plavo plavetnilo neba. I prilog se pri nominalizaciji upravnog glagola kategorijalno transponuje u pridjev kao kongruetni atribut, npr. prerano doi prerani dolazak.

Semantiki tipovi nekongruentnih atributa uz konkretne/predmetne imenice i imenike zamjenice

1. Partitivno znaenje: Ng kilogram brana, kilometar puta, poetak knjige, centar livade od + Ng neko od prisutnih izmeu + Ng neko izmeu njih iz + Ng najkrupniji iz grupe. 2. Posesivno znaenje: Ng kua mog oca, knjiga njene prijateljice, sin komije, ruka ovjeka od + Ng vrata od kue, rodbina od bolesnika u + Ng jezik u djeteta kod + Ng gradovi kod nas Nd doao je u ruke vojniku. 3. Znaenje karakteristine pojedinosti: Ng djevojka vitkog stasa od + Ng ovjek od trideset godina, ovjek od ugleda bez + Ng ovjek bez ruke, grad bez rijeke, prica bez krila na + Nac kua na dva sprata, pegla na paru, ovjek na glasu?, ovjek na takama? u + Nac drama u tri ina, djelo u dva toma??? sa + Ni djevojka sa plavim oima, ena sa koferom, u + Nl ena u (poodmaklim) godinama, drama u tri ina 2

na + NI ovjek na (dobru) glasu, ovjek u odijelu. 4. Znaenje namjene: od + Ng lijek od opake bolseti protiv + Ng lijek protiv opake bolesti Nd nema lijeka toj opakoj bolesti, pismo majci, poklon sinu za + Nac lijek za tu opaku bolest, cvijee za djevojku, dom za starce. 5. Znaenje materijalne sadrine: o + Nl zakon o bezbjednosti saobraaja, pjesma o ljubavi oko + Ng pria oko naeg nogometa. 6. Uzrono znaenje: od + Ng rupa od metka, mrlja od krvi po + Nl Dalmatinac po ocu, a Srbijanac po majci. 7. Mjesno znaenje: Orijentaciono: blizu, do, du, kod, kraj, pokraj, pored, iznad, ispod, ispred, iza, preko, s, oko, nie, vie, van + Ng (kua blizu pijace, drae du puta, baraka kod mosta, trg ispred katedrale, zemlja preko mora, humka van groblja); uz, s + Nac (staza uz Miljacku, livada sa onu stranu rijeke); meu, nad, pod, pred, za + Ni (selo meu planinama, slika nad stolom, hrast pod prozorom, ljudi pred bolnicom, selo za brddom); pri, prema + Nl (kua pri moru, prozor prema ulici). Lokaciono: du, iz, sa, preko, sred/nasred/posred, vrh/navrh/povrh, dno/podno/nadno, nakraj/ukraj + Ng ( kue du obale, voe iz Afrike, sir s planine, proplanak usred ume, umarak podno livade, kua nakraj sela); na, o, po, u + Nl (drvo na proplanku, kaput o klinu, spomenici po parku, knjiga u ladici); kroz, niz, uz + Nac (put kroz Bosnu, staza niz dolinu Neretve, staza uz brdo). Ciljno: do + Ng (put do mora) ka, prema + Nd (staza ka obali, drum prema kasarni) na, u, za + Nac (cesta na Loven, put u umu, put za Cetinje). Prilog-atribut sa mjesnim znaenjem: kua slijeva, oni unutra itd. 8. Vremensko znaenje: 3

do, poslije/nakon, prije, izmeu, iza, preko + Ng (asovi do odlaska, dani nakon premijere, sat prije polaska, vrijeme izmeu razgovora, dan iza bala, vrijeme preko praznika); na, pred + Nac (bol na Novu godinu, no pred praznik); po, o + Nl (dan po odlasku, urka o Novoj godini). Prilog sa vremenskim znaenjem: drvee ujesen, omladina danas, Egipat nekad i sad.

Tipovi nekongruentnih atributa uz deverbativne imenice

Supstantivne sintagme sa nekongruentnim atributima koji imaju subjekatsko znaenje nastaju nominalizacijom predikatsko-subjekatske veze, Ng dolazak ljudi, zalazak sunca, vika djece ; izmeu+ Ng razgovor izmeu majke i kerke; meu + Ni prepirka meu ljudima. Pri nominalizaciji objekatskih sintagmi objekat postaje nekongruentni atribut s objekatskim znaenjem, blii objekt: Ng kreenje sobe, odbrana grada, prema + Nd potovanje prema gostu, nad + Ni pobjeda nad neprijateljem; dalji objekt: od + Ng zaziranje od mraka, Nd ulagivanje gospodaru, na, u, za + Nac pomisao na enu, razoarenje u djecu, briga za sina, Ni, sa, za + Ni kolutanje oima, otezanje sa isplatom, vapaj za suncem, po, o, u + Nl prebiranje po spisima, razgovor o njoj, oskudijevanje u novcu. Adverbijalno znaenje: 1. mjesno: - orijentaciono: Ng - smjetaj blizu obale, sastanak pokraj rijeke, tranje pored puta, let iznad grada, logorovanje iza grada, prelet preko mora, prolazak izmeu planina, etnja oko grada, kopanje nie kue uz, s + Nac etnja uz more, zadravanje s onu stranu rijeke meu, nad, pred, pod, za + Ni stajanje meu drveem, let nad gradom, sunanje pred kuom, izleavanje pod drvetom, sastanak sa breuljkom. - lokaciono: iz, sa, preko, sred/nasred, nakraj/ukraj, vrh/navrh/uvrh, dno/podno + Ng odlazak iz grada, silazak s planine, prelazak preko planine, odmor uvrh brda, prolazak podno livade niz, kroz, uz, o + Nac sputanje niz strminu, prputovanje kroz Dubrovnik, penjanje uz planinu, lupkanje o sto Ni etnja gradom na, po, u + Nl sastanak na proplanku, etnja po umi, boravak u gradu. -ciljno: 4

do, put + Ng putovanje do mora, odlazak put Beograda Nd pribliavanje stanici, prema + Nd vonja prema moru na, u, nad, pod, pred, meu, za + Nac dolazak pred tvravu, dolazak u selo, dolazak nad provaliju, dolazak pred kuu, odlazak meu bolesnike, odlazak za Zagreb Prilog kao nekongruentni atribut: odlazak odozgo, boravak tamo, skretanje desno. 2. vremensko znaenje: do, iza, kod, poslije, nakon, preko, prilikom + Ng odmor izmeu dva posla, razgovor iza pola noi, utnja kod sasluanja, odmor poslije napornog rada, dolazak nakon ispita, boravak preko praznika, estitka prilikom dodjeljivanja nagrade kroz, na, za, pred + Nac odlazak kroz nedjelju dana, enidba za Novu godinu, dolazak za mjesec dana, gpormljavina pred oluju Ni posjeta nedjeljom po, o + Nl odlazak po Novoj godini, dolazak o prazniku. Prilog kao nekongruentni atribut: razgovor danas, vjebanje zimi... 3. uzrono znaenje: zbog, od, iz, usljed, zarad, oko, protiv, povodom, na osnovu, ispred + Ng istraga zbog sabotae, vrisak od bola, ogovaranje iz zavisti, sudar usljed poledice, jedikovanje zarad viskokih cijena, svaa oko nasljedstva Nd - divljenje ljepoti, zahvaljujui + Nd spas zahvaljujui srei za, na, uz, o, u + Nac svaa za sitnicu, alba na presudu, razoarenje u djevojku za, nad, pod, pred + Ni al za sinom, pla nad neuzvraenom ljubavi, truljenje pod vlagom, strah pred istinom na, u, po, prema, o, pri + Nl estitanje na pobjedi, guenje u suzama, strah pri pomisli na nju. 4. namera: radi, zarad + Ng dolazak radi Marije, odlazak u prodavnicu zarad novog odijela po, na, za + Nac dolazak po dijete, dolazak na razgovor za posao na + Nl djelovanje na jaanju saradnje. 5. nain: bez, do, iz, ispod, preko, van + Ng rad bez urbe, pogled ispod oka, zaposlenje preko veze kroz + Nac smijeh kroz suze pod + Ni ispraaj pod straom 5

na, o, u + Nl - stradanje na ulici, putovanje o dravnom troku, pisanje u transu. 6. znaenje doputanja: provala uprkos/usprkos obezbjeenja/obezbjeenju 7. uslovno znaenje: nagrada u sluaju pobjede 8. socijativno znaenje: susret s prijateljem 9. znaenje sredstva: prevoz kamionom, nabavka preko/posredstvom/putem knjiare.

ATRIBUTSKA UPOTREBA PRILOGA U SH JEZIKU

Do atributske upotrebe priloga moglo je doi na dva naina: 1. ukoliko je centralni lani sintagme primarna imenica ili neka zamjenica, atributsku je funkciju prilog dobio preko atributske relativne reenice koja je stajala uz tu imenicu ili zamjenicu i unutar koje je prilog bio ili u sastavu imenskog predikata kao njegov leksiki dio, ili je imao uz glagol te relativne reenice funkciju neke adverbijalne odredbe, npr. pogledaj kuu koja se nalazi lijevo pogledaj kuu lijevo. 2. ukoliko je centralni lan supstantivne sintagme imenica, prilog je atributsku funkciju dobio nominalizacijom glagolske sintagme u kojoj je on imao funkciju neke adverbijalne odredbe, npr. otii tamo odlazak tamo.

Znaenje atrbutski upotrebljenih priloga u sh jeziku

Najee se u atributskoj poziciju susreu mjesni prilozi. Sintagme kod kojih se u centralnoj poziciji nalazi neka konkretna, predmetna imenica (sa znaenjem bia, predmeta ili pojave iz realnog svijeta) uz koju kao podreeni lan dolazi prilog u funkciji atributa s mjesnim znaenjem: vidite one kue dolje; zavi u ulicu lijevo; a ta onda ako taj tip tu ne lae; vidite onog djeaka tamo. U okviru ovim sintagmi razlikuju se sintagme sa pokaznom zamjenicom uz koju u podreenoj poziciji dolazi prilog u funkciji atributa s mjesnim znaenjem. Pokazna zamjenica ima funkciju supstantivata tako da se uvijek na osnovu ueg konteksta prepoznaje lice ili predmet na koji se ona odnosi. Upotreba je naroito esta u razgovornom jeziku, dijalozima u knjievnim djelima, a najee je praen pokretom ruke: evo vidi, ovaj ovdje; vikae oni izvana; ovi pozadi i ne znaju ta je; to ne pita one dolje... 6

Osim pokaznih susreu se i nedreene i line zamjenice: sad neko daleko plae za njim; vi odozgo udno gledate na nas odozdo... Atributsko vremensko znaenje ovi prilozi mogu imati u sintagmama sa konkretnom, predmetnom imenicom i sintagmama s glagolskom imenicom kao nadreenim lanom, kao i zamjenicama: drao sam ga na odstojanju zbog onog sino; vjebanje zimi omoguava sportaima da odre kondiciju; prola ga je ljutnja i urba od maloprije... U sintagmama s glagolskom imenicom kao centralnim lanom najee atributsku funkcijju i nainsko znaenje imaju mjesni prilozi: inteligencija je primarno gledanje unaprijed; nalazi se pola sata hoda dalje uzbrdo... Jedino u sintagmama kod kojih centralnu poziciju zauzimaju imenice koje oznaavaju neku inherentnu osobinu lica u funkciji atributa moe doi i prilog s komparativnim znaenjem: bio jedan ovjek odve tvrdica; ja ga znadem odvie junakom... Sintagme s prilozima konstrukcije u sh jeziku u funkciji atributa i sinonimne

Kao sinonim sintagmi i s primarnom i sa sekundarnom imenicom u centralnoj poziciji i mjesnim ili vremenskim prilogom u funkciji atributa u zavisnoj poziciji upotrebljava supstantivna sintagma kod koje uz navedene imenice umjesto priloga dolazi mjesni ili vremenski pridjev najee tvoren od navedenog priloga: brda (u)okolo // okolna brda, kua slijeva // lijeva kua, sada uitelj // sadanji uitelj... Pridjev se ne moe upotrijebiti umjesto priloga i kad postoji mogunost njegove tvorbe od priloga u sluajevima kad bi dolo do promjene znaenja sintagme: izme lijevo i desno i lijeve i desne izme. Pridjevom se ne moe zamijeniti ni mjesni prilog u sintagmama kod kojih je elidiran subjekatski genitiv za koji se taj prilog vee: nareenje odozgo, ne gornje nareenje. Umjesto vremenskog ili mjesnog atributa kao sinonim se moe upotrijebiti neka prijedloko-padena konstrukcija, relativna reenica: izme slijeva i izme zdesna // ime s lijeve i desne strane; krevet ovdje // krevet koji se nalazi ovdje. 7

II. ZNAENJE I FORMA PREFIKSACIJA I NJEN UTICAJ NA FORMU I SEMANTIKU SINTAGME

Analiza obuhvata verbalnu sintagmu iji je determinat (= upravni, nadreeni lan) prefigirani glagol kretanja, a determinant (= zavisni, podreeni lan) besprijedloka ili prijedloka padena konstrukcija s mjesnim znaenjem. Prefiks modificira znaenje osnovne rijei, a tvorenica koja se dobije prefiksom ima najmanje jednu semnatiku komponentu vie u odnosu na osnovnu rije. U glagole kretanja su ukljueni svi glagoli objedinjeni invarijantnom sememom premjetanje koga ili ega u prostoru: nain kretanja, usmjerenost/pravac kretanja. Od ukupno 27 glagolskih prefiksa koliko in havodi S. Babi u Prirunoj gramatici, njih 18 moe prefigirati glagole kretanja: do-, iz-, mimo-, na-, nad-, o-, ob-, od-, po-, pod-, pri-, pro-, raz-, s-, u-, uz-, za-. Perlativno znaenje imaju prefiksi: mimo- (mimoilaenje), o- i ob(obilaenje), pre- (prelaenje) i pro- (jednousmjereno kretanje), raz- i uz- (uzlaenje). Svi pojedini prefiksi nisu podjednako plodni. Gotovo neplodni su mimo(uz ii) i o- (uz ploviti i kruiti). Ablativno znaenje glagolu kretanja pridaju prefiksi od- (udaljavanje od lokalizatora), iz- (kretanje iz unutranjosti lokalizatora) i s- (kretanje sa gornje povrine lokalizatora).

Adlativno znaenje imaju prefiksi do-, u-, na-, za-, pod-, nad- i pri-.

KONCESIVNOST KAO POSLJEDICA NEGACIJE KAUZALNOSTI

Prevladalo je miljenje da se koncesivna semantika podrobnije i ne moe opisati bez njenog promatranja u suodnosu s kauzalnom, mada se na jezikom planu, s obzirom na semantiku vrijednost koncesivnih i kauzalnih formi, te kategorije ine gotovo inkompatibilnim. Sam suodnos sadraja dviju klauza pokazuje da sadraj zavisne nije uzrok sadraju osnovne jer se uzrok moe smatrati uzrokom samo kad proizvodi posljedicu niti je sadraj osnovne posljedica uzroka navedenog u zavisnoj klauzi, jer se posljedica prepoznaje kao takva samo u prisustvu (djelujueg) uzroka. Posmatranje sadraja osnovne klauze kao posljedice, a sadraja koncesivne kao uzroka pokazuje da su na jezikom planuu suodnos dovedeni posljedica bez svog uzroka i uzrok bez svoje posljedice. Budui realizovana, data posljedica u stvarnosti mora imati i svoj uzrok. On nije jeziki ekspliciran, ali se nuno podrazumijeva kao imanentan, obavezno prisutan. Reenice s dopusnim zavisnim klauzama, iako logiki najpogodnije za analizu suodnosa jezikih kategorija koncesivnosti i kauzalnosti, nisu ni najjasniji formalni pokazatelj te povezanosti. Upotrebu kauzalnih konstrukcija u koncesivnoj funkciji omoguavaju samo oni specifini konteksti koji su kauzalnu vezu djelujui uzrok posljedica, mogli prevoditi u vezu nedjelujui uzrok - posljedica. Prevoenju kauzalnih u koncesivne kostrukcije najvie doprinosi negacija. Kategorija koncesivnosti poiva upravo na negaciji.

Analiza dva tipa sintagmi u kojima kauzalne forme uz pomo negacije dobijaju koncesivnu sematiku vrijednost: 1. glagolsko-priloke sintagme s negiranim prilozima namjere i htijenja nenamjerno, nehotino, nehotice + glagol akcije; 2. padene sintagme sa znaenjem negiranja satisfakcije, verbalne, pravne i sl. Prvi tip uzronih sintagmi jeste sa znaenjem voljnog efektora sintagme u kojima su efektor i efekat uvijek u sferi istog lica, s tim da je efektor voljna odluka predstavljena kroz volju, htijenje ili namjeru lica, a efekat voljne, svjesna akcija tog lica. Voljni efektor moe biti izraen prilozima i odreenim padenim i prijedloko-padenim formama. Analizirani su samo prilozi namjerno, hotmino ili hotimice. On ju je nenamjerno uvrijedio. - On ju je uvrijedio jer nije imao najmeru/nije htio. On je to nenamjerno uradio. - On je to uradio jer nije imao namjeru/nije htio. Jasno je da se sadraj obiljeen prilogom ne moe smatrati uzrokom realizacije glagolom obiljeene radnje pa se iskljuuje mogunost uzrone interpretacije negiranog priloga transformacijom navedenog priloga u uzronu zavisnu klauzu. On ju je nehotice/nehotino uvrijedio. On ju je uvrijedio iako (to) nije htio/nemjeravao. On je to nehotice/nehotino uradio. On je to uradio mada (to) nije htio/namjeravao. Negacijom se odrie kauzalna povezanost sadraja priloga i glagola. Negacijom se odrie volja/htijenje kao uzrok, tako da negiranjem ona (tj. volja) dobija ulogu nedjelujueg uzroka. Poto se ne ne javlja jedinim negativnim prefiksom, moe se pretpostaviti da se negiranje prefigiranjem ne ostvaruje samo u navedenom tipu prilokih sintagmi. Semantiki su srodne navedenim i sintagme s prilogom bezrazlono iji afirmativni ekvivalent nije prilog razlono nego padeni iskaz s razlogom: On je bezrazlono (iako nije imao razloga) pobjegao. On je bez razloga (iako nije imao razloga) pobjegao. On je pobjegao, to je bilo bezrazlono. Isto kao i u glagolsko-prilokim sintagmama u kojima je prefiksacija voljnog efektora negacijom verifikator koncesivne semantike vrijednosti sintagme, i u padenim sintagmama s opim znaenjem 10

satisfativnosti (line ili drutvene, verbalne ili konkretne) negacija je verifikator koncesivne semantike uzrone forme, samo to je ovdje negacija leksikog tipa i to se odnosi ne na uzroni nego na posljedini konstituent kauzalne veze. On nije kanjen zbog ubistva/za ubistvo (iako je ubio). Uiteljica ga nije kritikovala za neurednost/zbog neurednosti (iako je bio neuredan). Ovakva interpretacija mogua je samo u sluajevima u kojima je uz negirani satisfaktiv naveden jedan uzrok i kad se podrazumijeva jasna faktivnost realizacije onoga to je obiljeeno padenom uzronom formom sintagme. Ukoliko nisu ispunjeni dati uvjeti, negacija ne moe odnosit i na uzrok i na posljedicu pa sintagma ostaje sad s kauzalnim znaenjem jer su sad logiki usaglaeni uzrok i posljedica. On nije kanjen zbog ubistva (jer nije ubio). On nije kanjen za ubistvo nego za krau. On je kanjem ne za ubistvo nego za krau.

KONSEKUTIVNE KONSTRUKCIJE U DANANJEM VUKOVOM JEZIKU

Razmatranje kauzalnosti iz bilo kojeg aspekta nuno podrazumijeva ukljuenje i uzroka i posljedice to je uvjet kauzalne veze. Za analizu kauzalnosti najvanija je analiza samog relacionog elementa. A to su po pravilu prijedlozi i veznici. Oni svojim semantiko-gramatikim karakteristikama kauzalnim modelima predodreuju ili status uzronih ili status posljedinih (konsekutivnih). Budui da su strukturno kao isto kauzalni modeli prepoznatljivi samo oni kod kojih se gramatiki sadraj relacionog elementa svodi na subordinaciju, ovdje se bavi samo analizom modela kod kojih su elementi a i b u odnosu sintaksike zavisnosti predodreene gramatikim sadrajem elemnta R (prijedloga ili veznika). Ako je gramatikim sadrajem prijedlog ili veznik predodredio sintaksiku zavisnost posljedine jezike jedinice u odnosu na onu to imenuje uzrok, onda je u pitanju posljedini (konsekutivni) jeziki model kauzalnosti i obrnuto: ako je sintaksiki zavisna uzrona jedinica, u pitanju je uzroni jeziki model kauzalnosti.

11

Osnovna je, neki smatraju i jedina, posljedino oformljena sintaksika konstrukcija za izraavanje kauzalne veze sloena reenica s posljedinom (konsekutivnom) zavisnom klauzom. Pet izdvojenih semantikih tipova sloene reenice: 1. reenice s kvalitativno-posljedinom klauzom 2. s isto posljedinom klauzom 3. s odnosom neadekvatnog uvjeta (osnovna) i posljedina (zavisna) 4. s odnosom nedostatnog uvjeta (osnovna) 5. s relativno-posljedinom klauzom konkluzivnog tipa. Prvi se tip odlikuje upotrebom veznika da, upotrebom intenzifikatora, najee tako, toliko, takav, tolik, u osnovnoj klauzi i realnou ili izvjenou posljedice izraene zavisnom klauzom. Intenzifikacijom se odreena osobina ili stanje (obiljeeni imenicom, pridjevom, prilogom ili glagolom) pojaavaju do stepena koji uvjetuje pojavu nove osobine ili stanja kao posljedice izraene zavisnom klauzom uvedenom veznikom da. Navedeni tip reenice najee odraava meuzavisnost kvantiteta i kvaliteta: kvalitativni rast osobine uvjetuje pojavu kvalitativno novog stanja kao posljedice. Pitala sam zato, a on je odmah skinuo remen i tako me namlatio da me jo i danas boli otraga. Djed je toliko zabezeknut da ve ne umije ni da se pokrene ni da togod upita. Ponekad ovjek preivljuje takve stvari da sama injenica da ih je preivio znai ne samo pobjedu nego i udo. Zviznuo me tako da sam pao. Drugi tip ima vezivni elemnt kontekstualno neuslovljene kauzalne semantike veznik tako da. Njegovom se upotrebom mijenja strukturni tip sloene reenice: to nije vie reenica neralanjenog tipa jer se zavisna klauza ne vezuje samo za intenzifikovani dio osnovne klauze, nego se odnosi na cio sadraj osnovne klauze tako da sloena reenica pripada strukturno ralanjenom tipu reenica. Po pravilu se ovim tipom reenica kauzalnosti pristupa iz interpretativnog aspekta, tako da posljedina klauza najee ima nijansu konkluzivnog znaenja. Novine mi ne daju, tako da slabo znam ta se u svijetu dogaa. Najbitnija karakteristika treeg tipa jeste upotreba elativne kostrukcije (apsolutnog superlativa) u strukturi osnovne klauze, a ta elativnost se 12

iskazuje prilozima (i)suvie, previe, vrlo i prefigiranjem prefiksom pre- (premalo, premlad i dr.). Suvie ste daleko da bismo znali gdje ste. Bilo je suvie tamno da bi mogao da je vidi. Ono to je izraeno elativnom konstrukcijom uvijek je kao uvjet nesuglasno s onim to je obiljeeno zavisnom klauzom. Tako se posljedica obiljeena zavisnom klauzom zbog takvog uvjeta gotovo iskljuuje, implicirajui obrnutu realizaciju (ako je sadraj posljedine klauze odrian, implicira potvrdnost i obrnuto). Osnovna razlika izmeu treeg i etvrtog tipa jeste: u treem tipu zavisna se klauza odnosila na elativnu konstrukciju, ovdje te konstrukcije nema, ali je zato uvijek sadraj osnovne klauze odrian. A to se postie ili negiranjem cijelog predikata ili negiranjem samo intezifikatora. Zmija nisam da i rep u zemlju uvuem. Nismo ludi da pitamo za kruh. Novijeg su datuma sloene reenice sa zavisnom klauzom relativnoposljedinog tipa. Uvode se veznikim skupovima zbog ega ili usljed ega. Njima uvedena klauza uvijek ima posljedino znaenje tako da su oni kontekstualno neuslovljeni nominatori kauzalne veze. Klauza koju uvode uvijek je posljedina konkluzivnog tipa: Vie stambenih objekata je uniteno zbog ega je 15 porodica moralo biti iseljeno. Fernando Gome kuburi sa povredom Ahilove tetive, zbog ega nijednu utakmicu u Meksiku nije odigrao do kraja. Piper iznosi miljenje da uz uzrone zamjenike priloge i priloke izraze postoje i posljedini, u koje ubraja dakle, znai, prema tome i sljedstveno (tome), odreujui ih kao ue konkluzivne jer ne upuuju na bilo koju posljedicu nego na posljedicu kao zakljuak koji logino slijedi iz onog to je izraeno u prethodnom dijelu teksta. U Vukovom i dananjem jeziku dosta su esti primjeri akuzativa s prijedlogom na koji se mogu podvesti pod posljedine: Na njegovo iznenaenje, djed je odmah pristao. Onda neoekivano, na nau radost, udari u tutanj... a na jo veu nesreu Tursku dunu vjetar...

13

Vukov se jezik od dananjeg razlikuje po tome to se ravnopravno s akuzativnom formom upotrebljava i forma slobodnog instrumentala, a katkad i akuzativna forma s prijedlogom za: A jo za veu nesreu svoju Crnogorci nijesu imali ni dabane dosta. Sve se navedene konstrukcije mogu transformisati u posljedine klauze s veznikom tako da, ali ne samo u njih nego jo prije u slobodne relativne klauze: Navukao je to na nae zaprepatenje / tako da smo se zaprepastili / to nas je zaprepastilo. Ono to nema u Vukovom jeziku, a ima u dananjem jeste forma akuzativa s prijedlogom za uz elativnu konstrukciju kao nadreeni (uzroni) elemenat: Pribojavamo se da je ok od 14. aprila moda i kraj vukova iz Tukanca koji su imali mljene zube, to je premalo za vrstu i beskompromisnu Crvenu zvezdu.

FINALNE I KONSTRUKCIJE NAMJENE U SH JEZIKU

A namjera i namjena meusobno su uvjetovane kategorije. Teko je doprijeti do sutine kategorije namjene ukoliko se ta kategorija ne dovede u vezu s kategorijom namjere (finalnosti). Kategorija namjene je sloenija od kategorije namjere, ona ukljuuje namjeru jer je nastala uz njeno uee. Kategorija finalnosti (namjere) Finalne kosntrukcije podrazumijevaju suodnos dviju niih sintaksikih jedinica (sintaksema, sintagmi ili klauza) od kojih se u jednoj obiljeava svjesna akcija bia (koja implicira realizaciju njegove volje i/ili elje) to predstavlja nain dosezanja planiranog cilja obiljeenog drugom jedinicom u sastavu finalne konstrukcije. Jeziko izraavanje finalnosti prvenstveno podrazumijeva analizu jezikog elementa to zaposjeda poziciju R, jer je taj 14

element nosilac gramatike komponente subordinacije kao nunog preduvjeta za proglaenje jedne kostrukcije finalnom na sintaksikom (jeziko-gramatikom) planu. A poziciju Relementa mogu preuzeti prijedlozi ili subordinacijski veznici . Relacioni model primijenjen je na finalne konstrukcije podrazumijeva tri realizacije: a + p (= prijedlog) + b; a + v (= subord. veznik) + b; a + + b. Pri tome su p, v i nosioci gramatike komponente subordinacijskog odnosa elemnta b prema elementu a, s tim da prijedlog i veznik mogu svojom leksikom semantikom biti i pokazatelji smisaonog finalnog suodnosa jedinica a i b. Finalno znaenje moe biti izraeno sljedeim tipovima sintaksikih konstrukcija: 1. prijedloko-padenim sintagmama 2. konstrukcija s finalnim prilozima 3. konstrukcija s glagolskim prilozima 4. zavisnosloenim reenicama 5. konstrukcija s finalnim prilozima i prilokim izrazima. Prijedlogu radi zadaje se iskljuivo finalna semantika vrijednost, ali se sto susree u uzronom znaenju umjesto genitivne sintagme s prijedlogom zbog. Ova odluka donijeta je radi spreavanja demonstracija. Ostavlja Stanu sa etvoro* djece od kojih su dvoje oboljeli na kostima radi slabe ishrane. Naporedu s genitivom sa prijedlogom radi, upotrebljava se i genitivna sintagma s prijedlozima zarad i poradi. Sva tri prijedloga su odredbenog tipa, a njihova se odredbena vrijednost moe provjeriti pitanjima Zato? S kojom namjerom? Radi ega? dok se ne mogu testirati dopunskim finalnim pitanjem Kamo? Susree se i genitivna konstrukcija s prijedlokim izrazom u cilju, odnosno s ciljem, i u svrhu. U cilju objektivnog informisanja janosti, obavezan sam da saoptim da je pomenuta vijest u cjelini netana i neistina. U svrhu poreenja, evo jednog kratkog osvrta na te radove. Tu spadaju i genitivne konstrukcije s prijedlokim izrazima u ast (svearski povod s kojima je povezan cilj), u znak (naglaavanje samo jednog prepoznatljivog razloga koji je razlog i cilj poduzete akcije) i na ime (prisustvo semantike komponente kompenzacionog razloga): Ova odluka donesen u ast podravanja najveeg skupa jugoslovenskih komunista... 15

Meu padenim modelima najfrekventniji su primarni mjesni, a tek kontekstualno i finalni modeli. Modeli mjesno-finalne interferencije: prijedlog na, u, po. Svrati na kafu kod mene u moju kancelariju. Krenuo tako Muli s Uraganom kroz naa sela, u otkup. Vraali se u duan po pare. Sve finalne konstrukcije to dolaze uz glagole kretanja imaju prvenstveno dopunsku, a ne odredbenu vrijednost. Taj dopunski karakter uoljiviji je u sintagmama dativskoj s prijedlogom ka i instrumentalnoj s za: Nije li to pretjerana udnaj ka potpunoj misaonoj dominaciji.. Jedino tu je nalazila ono za im je toliko udila. U objekatsko finalne spadaju i genitivne sintagme s prijedlogom od: Spasava nas, kad to moe, od batina. Slina je semantika vrijednost i sintagmi iji je upravni lan neka od leksema s opim znenjem protesta ili nezadovoljstva: protiv + G, D, I, na ili za + A. Deset godina protestirao je protiv nadimka. Finalno znaenje uslonjava se uzronim. Nekoliko je tipova padenih sintagmi kod kojih u poziciji nadreenog lana dolaze lekseme sa znaenjem u sukobu interesa: oko + G, za, o + A, o + L. O neraskidivoj vezi ciljnog i uzronog znaenja javlja se i primarno uzrona konstrukcija zbog + G, po + L, I, za + I, iz + G. Jesu se nekad parniili, ali davno. Zbog onog komada ledine... Silvestar se negdje izgubio poslom. Sad ja idem za svojim poslom. Udala se iz interesa. Konstrukcije sa glagolskim prilozima koji mogu dobiti finalnu semantiku vrijednost u strogo odreenim leksiko-sintaksikim usvjetima. Sekao je grane pripremajui lipu za omlaivanje. Vekovi se ukloni prepustivi ga pored sebe. Konstrukcije sa infinitivom uvijek su kontekstualno uvjetovane finalne konstrukcije: Poem kiosku kupiti cigarete i novine. On otie oprati ruke i lice. Finalno jednoznani vezniki spojevi su: s namjerom da, u namjeri da, namjeravajui da, s nadom da, u nadi da, nadajui 16

se da, sa eljom da, u elji da, elei da, u nastojanji da, nastojei da... Ako se navedeni vezniki spojevi shvate kao sloeni veznici, onda njima uvedena finalna klauza nema vie dopunsku, nego odredbenu funkciju. Upotreba potencijala u predikatu finalne klauze gotovo da se finalnost te klauze gramatikalizuje. U semantici samog potencijala sadrn je konatvni motiv elje ili htijenja (Ja bih jeo Ja elim/hou jesti/da jedem). Potencijal u predikatu finalne klauze omoguuje da se uz veznik da pojave i veznici kako, e da, ne li. Ranije je pitanje postavljeno da bi se problem naao. Ili je optuene odvukao na sud kako bi ih uutkao? Pod stare dane krene u Ameriku ne bi li povratio i zaradio prijanje bogatstvo. Ponekad ni to to je zavisna klauza uvedena nekim od navedenih veznika i to to je predikat u potencijalu nije samo po sebi dovoljnoda joj obezbijedi status finalne: Crvena zvezda je preko Cvetkovia postigla prvi gol, a nekoliko minuta kasnije u listu strelac se upisao Musemi, da bi u 87. minuti Milo Bursa postavio konaan rezultat 2:1 za Crvenu zvezdu.

Kategorija namjene (svrhe) Namjena ili svrha se od finalne kategorije razlikuje po tome to ne znai djelovanje usmjereno ka konkretnom cilju, nego obiljeava objektivnu slubu ega, pa se tako izraz namjera ili cilj odnosi na akciju bia, a namjena (svrha) se tie predmeta. Razlika izmeu ovih kategorija: kod namjernih konstrukcija upravni lan je uvijek dinamikog tipa jer odraava realizaciju akcije poduzete (i obavezno nezavrene) za dosezanje cilja obiljeenog zavisnim lanom konstrukcije; kod konstrukcija namjene ili svrhe nadreeni lan uvijek je statian, to je neki ostvareni predmet ili stanje to su stvoreni da poslue ovjeku u njegovim raznim aktivnostima. Poto se namjena vezuje za efekte ovjekova rada, njeno izraavanje najee je vezano za supstantivne sintagme. Najslobodnije, s obzirom na tip imenica u poziciji nadreenog lana supstantivne sintagme s akuzativnim prijedlogom za: Prie za djecu mogu jo sluati prije spavanjna. U nadreenoj poziciji dolazi i glagol ili glagolska imenica sa opim znaenjem predodrediti slubu ega glagol sluiti: 17

Ovaj klju slui za pokretanje motora. Dolo je do toga da ono tijelo nije vie za plau ni za pokazivanje. Najraznoobraznije su supstantivne sintagme kod kojih je u nadreenoj poziciji neka od leksema sa znaenjem sredstva za spreavanje, suzbijanje onoga to se imenuje zavisnim lanom sintagme. Najfrekventnija je upotrebi leksema lijek, uz koju se namjena obiljeava: protiv, od + G, za + A, D: ...lijek za otvorene i zatvorene rane...; ...lijek protiv side...; ... lijek od opekotina...; ...svuda ima lijeka... Znaenje namjena se moe se izraziti i zavisnom reenicom. Zavisna klauza sa znaenjem namjene najee se uvodi opesubordinacijskim veznikom da: Vatra je data ovjeku da se grije. Iako je u sistemu stvorenih prijedlokih izraza postojala mogunost da se zbog same leksike semantike prijedlokih izraza u svrhu i sa svrhom i preko njih stvorenih sloenih veznika u svrhu da i sa svrhom da, namjena i formalno konstituie kao posebna jezika kategorija. Do toga nije dolo jer se ovo ozrazi susreu i u finalnom znaenju. Dolo je do njihovog mjeanja sa izrazom u cilju/s ciljem i u cilju da/sa ciljem da.

O SLOENOJ REENICI S UZRONOM RELATIVNOM KLAUZOM

Kao to u prostoj reenici uzroni konstituent ne mora biti adverbijalna odredba nego moe biti i atribut, tako i na noviou zavisnosloene reenice uzrona klauza, ako je ve ekvivalent tog konstituenta osim adverbijalne moe imati i adjektivnu funkciju. 18

Uzronost se odreuje na dva naina: 1. preko uzrone semantike njihovih veznika 2. na osnovu uzrono-posljedinog smisaonog odnosa sadraja klauza u zavisnosloenoj reenici tamo gdje je veznik polisemian ili samo funkcionalan. Na razliitosti supstitutivne vrijednosti vezivne rijei temelji se i semantika potklasifikacija relativnih reenica. Ukoliko se vezivna rije i supstantivne antecedent podudaraju u semantikom opsegu, tj. ako vezivna rije zahvata cio semantiki opseg antecedenta, zavisna reenica je apozitivna, a ako se ne podudaraju onda je atributska.a Uzmemo li na primjer vezivnu rije koji kao najfrekventniju, a antecedent obiljeimo sa N taj odnos supstituenta i antecedenta kod apozitivnih relativnih reenica mogao predstaviti kao koji = N, a kod atributskih kao koji = neki od N. Igrai koji ne uestvuju na domaem prevenstvu nee ubudue moi da igraju na meunarodnim turnirima. Sadraj relativne klauze osnov je restrikcije antecedenta igrai i uzrok (razlog) sadraja predikata nee moi da igraju. Ali te dvije semantike vrijednosti nisu ravnopravne: osnovna je komunikativna uloga klauze restriktivnost, dok je uzrona vrijednost tek implikacija, ali implikacija ije bi ekspliciranje bilo i komunikativno redundentno, a i u suprotnosti sa stilskim i sa zakonima jezike ekonomije. Igrai koji ne uestvuju na domaem prvenstvu nee ubudue moi da igrajju na meunarodnim turnirima zato to nisu uestvovali na domaem prvenstvu. Apozitivna relativna klauza nje ekvivalent samo apozicije nego moe biti i ekvivalent apozitivnom atributu, tj. atributu koji je uveden uz semantiki odreenu imenicu pa nema ulogu individualizacije i idnetifikacije imenice nego moe biti uveden i s ciljem da uspostavi smisaonu vezu s nekim drugim konstituentom reenice. Nedostajae (nee igrati) kanjeni Predrag Juri. Meu zavisnim klauzama najblii ekvivalent je adverbijalna uzrona klauza: Nedostajee (nee igrati) Predrag Juri zato to je kanjen. Nedostajae Predrag Juri koji je kanjen. Zavisne klauze su u reenicama kao i atributi na semantikom planu uzrone jedinice. Na sintaksikom planu nisu ekvivalentne. Predikativni atribut i adverbijalna uzrona klauza uspostavljaju neposrednu sintaksiku vezu s predikatom kao centrom posljedinog sadraja. Kod apozitivnog atributa i apozitivne klauze kao semantiki i sintaksiki konkurentnih jezikih sredstava kauzalna je veza posredna: ona se 19

ostvaruje preko imenicom iznaenog pojma koji je ovdje karika za koju se vezuju i uzrok i posljedica. Da bi se bolje uoila uzronost apozitivne klauze, pretpostavimo da uz uzrono obrazloenje negiranja potrebno jo uzrono obrazloiti kanjavanje poto i to moe biti komunikativna nepoznanica. Nedostajae kanjeni Predrag Juri, koji je u Kikindi bio i skljuen. Nedostajae kanjeni Predrag Juri zato to je u Kikindi bio iskljuen. Na osnovu prisustva odreenih leksema u strukturi osnovne klauze ovdje izdvajamo etiri grupe relativnih uzronih klauza: 1. kad se u predikatu ili subpredikatu osnovne klauze upotrijebi glagol ili glagolski izraz sa znaenjem (psiho)fiziolokog stanja ili raspoloenja (npr. radost, ljutnje, zadovoljstva), a uz nj se navodi lice u subjektu ili objektu koje je izaziva tog stanja, sadrajem se relativne klauze iznosi ono na osnovu ega je to lice izaziva navedenog stanja. Munjoz se ali na sudiju, koji je tolerisao grubu igru. U primjerima se umjesto zamjenice koji moe upotrijebiti i veznik to. 2. U osnovnoj klauzi esto su u razliitim sintaksikim funkcijama upotrebljene lekseme vrijednosti suda ili ocjene, kojima autor iznosi svoj stav o posljedici vezanoj za lice oznaeno antecedentnom imenicom. Relativnom se klauzom tad obiljeavaju postupci tog lica koji su istovremeno i razlozi posljedinog sadraja obiljeenog predikatom i argument autorovog suda, tako da ta klauza ima dvostruku uzronu vrijednost: njom se oznaava i uzrok za sadraj predikata kao posljedicu i argument za autorovu ocjenu. Najvie zaslugato su Dobojlije osvojile jedan bod pripada golmanu Radmiloviu, koji je branio fenomenalno. 3. U novinarskom jeziku najbrojniji su primjeri sloenih reenica u kojima se predikatom osnovne klauze neoekivano odrie neto to je uobiajeno, neto u iju se realizaciju ne sumnja. Umjesto koji klauze kao potpuno semantiki ekvivalentna mogla bi se upotrijebiti uzrona klauza s veznikom jer ili zato to: U ekipi Sarajeva nee se pojaviti Ferhatovi, koji je dobio crveni karton protiv Slobode. 4. Nerestriktivnom relativnom klauzom obiljeava se i uzrok tipa kriterij onda kad se u osnovnoj klauzi iznosi zakljuak o licu koji se temelji na postupku tog lica navedenom u zavisnoj klauzi. Nije iskljueno da je to uo i sam biskup, koji se na tu rije takoer bio okrenuo. 20

Da relativna reenica ima znaenje kriterija u njoj bi umjesto koji bilo upotrebeljeno na osnovu tiga to: Nije iskljueno na osnovu toga to se na tu rije takoer bio okrenuo, da je to uo i sam biskup.

O SH SLOENIM REENICAMA S POSESIVNOM ATRIBUTSKOM ZAVISNOM KLAUZOM

Od svih konektivnih rijei atributske zavisne klauze najfrekventnija je u upotrebi zamjenica koji, to je posljedica njene vee neosjetljivosti na kontekst. Upotrebljena kao konektivna rije, odnosna zamjenica koji kongurira u rodu i broju s antecedentnom imenicom, dok joj padeni oblik zavisi od tog znaenja kog reeninog lana ona ima u atributskoj klauzi. Budui da zamjenica koji kao supstitutivni konektor moe doi u najrazliitijim leksiko-semantikim okruenjima i zauzimati bilo koju sintaksiku poziciju zavisne klauze. Naporedo sa njom upotrebljavaju se i prilozi kod i gdje. Naporedo sa koji upotrebljava se i zamjenica iji: Izdao ih je sam kasapin Nurija, kojega je bila bata... Spavali smo u nekategoriziranim hotelima, u mranim sobama iji se parket dizao... Gramatiari upotrebu jedne ili druge zamjenice u konektivnoposesivnoj funkciji podvode pod stilske osobenosti autora. Konektivno-posesivno koji nije mogue uvijek realizovati u sintagmatski zadatoj poziciji. Tada koji mora biti u konektivnoj poziciji poto subjekt i leksiki dio predikata ne mogu zajedno doi ispred samog kopulativnog glagola Izdao ih je sam kasapin Nurija, kojega je bila bata; ali ne: Izdao ih je sam kasapin Nurija, bata kojega je bila... Odnosna zamjenica iji u konektivno-posesivnoj funkciji, budui kongruentan atribut, uvijek je prepozitivna postcedentnoj imenici s kojom tvori supstantivnu kongruentnu sintagmu, ime se ujedinjuje sintagmatska (atributska) i reenina (konektivna) pozicija ove zamjenice bez obzira da li je postvententa imenica upotrebljena u besprijedlokoj ili u prijedloko-padenoj formi poto prijedlog uvijek dolazi ispred svih kongruentnih atributa jedne imenice. Koraao je polako ispod ogolelih, injem ukraenih topola na ijim su se vrhovima ljuljale vrane. 21

Zamjenica iji sve svoje gramatike osobine (rod, broj, pade) dobija od postcedentne imenice pa moe doi u bilo kojem padeu sa i bez prijedloga. Zamjenica koji vee se za G ili D. Ako su te imenice razliitog roda i/ili broja, zamjenica koji je efikasnije sintaksiko sredstvo od zamjenice iji je zamjenica koji dobijajui rod i broj od antecedentne imenice jasno oznaava na koju se od imenica odnosi zavisna klauza, dok pri upotrebi zamjenice iji moe ostati dilema. Predmet istraivau jezika nije samo ovaj ili onaj pojedini jezik nego sveukupni razred jezika, kojega su lanovi uzajamno povezani. Upotreba zamjenice iji u takvim situacijama dovela bi najee do nepoeljne dvoznanosti iskaza: Govorimo o radu autorke ije su ideje imale velikog uticaja na savremenike ne moe se odrediti da li se radi o idejama iznesenim u radu ili autorkinim idejama uope. Nasuprot teritorijalno organienoj upotrebu genitivnog konektivnoposesivnog koji jo se uvijek u svim funkcionalnim stilovima upotrebljava besprijedloki oblik zamenice koji u konektivnoj i funkciji nekongruentnog posesivnog atributa: Tamo smo razgovarali okreni cvijeem kojemu nisam znao imena.

III. FORMA I ZNAENJE

22

GRADACIONE REENICE ZA NEREALIZOVANU STVARNOST

U sloenoj reenici uporeuju se dva elementa koji pripadaju razliitim reenicama: jedan iz one koja se uvodi veznikom a kamoli / a nekmoli, a drugi iz one to joj prethodi, koja zajedno s reenicom uvedenom veznikom ini niz koji sam moe pretpostaviti sloenu reenicu. Elementi koji se uporeuju u uvodnoj i usporednoj reenici mogu predstavljati: 1. predmete i pojave, obiljeene imenicom, zamjenicom ili prilogom 2. radnje, obiljeene glagolom. Imenice i zamjenice pri usporedbi mogu zauzimati razliite sintaksike pozicije (prilozi samo adverbijalnu), tako da se s obzirom na funkcije usporeuju ili subjekti iliobjekti ili neka adverbijalna odredba: U ovim naseljima nema dovoljno prodavaonica, a kamoli knjinica, servisa i sl. Ja se sjeam ak i raznih sitnica, a nekmoli ljudi, imena i zgoda. Pristali bi oni da im otac gazi po golim temenima, a kamli po njihovim interesima. Sloena reenica ovog tipa im sve leksiki istovrsne konstituente osim onog koji ulazi usporedni niz. Takva je sloena reenica uvijek, osim kad se usporeuju subjekti, monosubjekatska. Kad se usporeuju predikati ili sadraji cijelih reenica, onda je monopredikatska, a ukoliko se uporeuju neki drugi reenini konstituenti i monosubjekatska i monopredikatska. Nikad se nije saznalo ni ko mi je majka, a kamoli / da se saznalo ko mu je/ otac. Ukoliko je predikat uvodne reenice negiran, on je u usporednoj obavezno potvrdan, i obrnuto. Ta j injenica navela gramatiare da ovim reencama uz poredbenost pripiu odredbu suprotnosti. Suprotnost je ovdje samo formalne prirode, zasnovana na odnosu negiranost-pozitivnost (ili obrnuto) predikata, ali takav suprotan odnos formi predikata ne pretpostavlja i funkcionalno-semantiku suprotnost zasnovana na odnosu odrinost-potvrdnost (i obrnuto) realizacije sadrava dviju reenica. To se vidi po nemogunosti upotrebe veznika ali u ovim reenicama. Sloene reenice sa veznikom akamoli / a nekmoli semantiki su veoma bliske sloenim reenicama s veznikom a iza kojeg dolazi 23

negativni eksponent ne, pa se one u literaturi navode kao potpuno ekvivalentne. Ja nisam mome svekru ni u sobu ula, a ne da sam mu novce odnela. Ove reenice po formi predikata odgovaraju onim s veznicima a kamoli / a nekmoli. Ukoliko je u sloenoj u kojoj je druga uvedena konstrukcijom a ne predikat prve reenice pozitivan Njih moe pobijediti i aica ljudi, a ne (a kamoli / a nekmoli) da ne moe eta vojnika u drugoj reenici dolazi do dvostruke negacije, negira se jedanput predikat /ne moe), a drugi put sadraj cijele reenice (ne da ne moe) pa se negacije mnoe ime se dobiva potvrdno znaenje reenice. Osim po razlikovnom elemnti i po formi predikata uvodna i usporedna reenica razlikuju se jo po jednom elementu: po intenzifikatoru ni ili i koji dolazi ispred razlikovnog elementa u strukturi uvodne reenice. Intenzifikator ni upotrebljava se kad je predikat uvodne reenice negiran, a i kad je predikat pozitivan. Intenzifikator ukazuje na vrstu, i funkciju, a posredno najee i na oblik. Pa o tome ne treba troiti rijei ni na zabavi, a nekmoli u ozbiljnom razgovoru. Nije mu doputala ni jedno oko da sklopi, a kamoli oba. Prisustvo intenzifikatora u uvodnoj reenici ukazuje na njenu intonacionu i komunikativnu nezavrenost, najavljujui uvoenje nove reenice kojoj predodreuje tip i funkciju usporednog elementa. Osim toga, on uz veznik u reenici s veznikom a kamoli / a nekmoli predoreuje jednostruko poreenje tako da je s obzirom na usporedivost elemnata niz uvijek dvolan, a poto se on ne moe dalje proirivati reenicom istog tipa, taj niz je zatvoren. Tako je sloenareenica s veznicima a kamoli / a nekmoli uvijek dvolana i strukturni zatvorenog tipa. Nizanje jezikih elemenata koji poivaju na njihovom razliitom znaaju naziva se gradacijom. Gradacija se ostvaruje u gradacionom nizu ije elementi nisu podjednako znaajni za komunikatora. U gradacionom nizu jedan elemenat ima obavezno prevlast, veu specifinu teinu. Provjerom semantike svih zabiljeenih primjera za konstrukcije s veznicima a kamoli / a nekmoli jasno je da i ovi veznici primarno pripadaju gradacionim. Taj niz uvijek pretpostavlja odnos oekivanij manje oekivano. Uz gradacione veznike a kamoli / a nekmoli uvijek imamo ustaljen raspored elemenata gradacionog niza: prvo se navodi onaj iju 24

je realizaciju loginije oekivati. Pri tom komunikator vei znaaj pridaje drugom elemntu niza jer te reenice pretpostavljaju postaojanje o mogunosti (ne)realizacije sadraja reenice uvedene veznikom. Znaenje uzrono-posljedine povezanosti uoava se pri transformaciji sloene reenice uz izostavljanje osnovnog gradacionog znaenja, u zavisnosloenu s uzronom namjesto uvodne, ili nezavisnosloenu sa zakljunom namjesto usporedne: Nije se tada jo ni usuivao da je pogleda, a nekmoli da joj iskae svoju ljubav. Budui da tada jo nije usuivao da je pogleda, nije se usuivao ni da joj iskae svoju ljubav. Nije se tada jo usuivao da je pogleda, dakle (znai) nije se usuivao ni da joj iskae svoju ljubav. Kao potpuno sinonimne veznicima a kamoli i a nekmoli neki grmatiari navode veznike ili veznike kostrukcije (a) toli, (a) gdjeli, te, kud, otkud. Nasrodniji su, mada ne i potpuno sinonimni, jer nemaju nijanse znaenja koju donosi prilog kamo, vezniku a kamoli / a nekmoli. Veznici a toli, a gdjeli se vie ne upotrebljavaju u savremenom jeziku. Jo se kao sinonimni navode tim pre i utoliko pre i veza a jo manje, ali nijedan od navedenih nije apsolutni sinonim vezniku a kamoli / a nekmoli.

ZAVISNA REENICA SA SPECIFIKATIVNIM ZNAENJEM

Dio reenica o kojima se govori u ovoj temi jesu sloene reenice sa zavisnom klauzom uvedenom veznikom konstrukcijom s tim to/da. Produkt je dvaju funkcionalnih stilova, naunog i publicistikog, u okviru kojih se i inae (ukljuujui administrativni i administrativnopravni) formirao najvei broj sloenih veznika. Osnovni je razlog formiranja tih veznika uvijek povezan s ciljem preciznijeg semantikog nijansiranja u okviru neke semantike kategorije, ili izraavanja novog znaenja za koje u jezikom sistemu ne postoji predodreena forma. Tim se razlozima moe pravdati nastanak i upotreba veznika s tim to/da.

25

Osnovno bi se znaenje ovog veznika moglo odrediti kao znaenje specifikacije. Tako bi ove reenice i na formalnom i na semantikom planu inile poseban tip zavisnosloenih reenica. Sloeni veznik s tim to/da formiran je prema principu formiranja gotovo svih sloenih veznika srastanjem padenog oblika kataforski upotrijebljene demonstrativne zamjenice s eksplikativnim veznikom to i da. Uee socijativnog u specifikativnim znaenju nije toliko koliko uee drugog instrumentalnog znaenja znaenja popratne okolnosti: Slubeni su jezici na sastanku francuski i engleski, s mogunou (uz mogunost) koritenja i nacionalnih jezika (a/ali pri tom/uz to postoji i mogunost). U sloenim reenicama s veznikom s tim to/da po pravilu po razliitim osnovama suprotstavljaju sadraji osnovne i zavisne klauze tako da promatrane s gramatikog stanovita podsjeaju na odnos adverzativnosti. Tako je popratnookolnosno znaenje kombinovano s elementima gramatiki shvaenog znaenja suprotnosti moda najbitnija karakteristika reenica s veznikom s tim to/da. ak bi se u veini sluajeva specifikativno znaenje moglo proglasiti sintezom popratnookolnosnog i adverzativnog. Zavisnom se klauzom uvedenom tim veznikom uvijek iznosi neka dopunska informacija kojom se specifikuje ono to je obiljeeno osnovnom klauzom. Znaenje specifikacije najee se kontekstualno ostvaruje kao znaenje korekcije. Osnovnom klauzom tad se iznosi opi sud o emu, dok se zavisnom on koriguje izdvajanjem inherentnog dijela (dijelova) cjeline. Na taj se nain izmeu osnovne i zavisne klauze uspostavlja suodnos opeg i posebnog. Osnovnom se iznosi podudarnost elemenata cjeline u neemu, dok se zavisnom iznose specifine karakteristike jednog ili vie elemenata. Dakle, golfovi ... prodavali bi se / u nas i SR Njemakoj/ po jedinstvenoj cijeni, s tim to bi nai kupci, gledajui kroz dinare, plaali za ove automobile i kursne razlike. Na odnosu nepodudarnosti poiva drugi semantiki podtip specifikativnog znaenja eksceptivnosti (ekscepcije). Osnovnom se klauzom tad daje neka ope karakteristika cjeline, a zavisnom se imenuje element to ga ta cjelina ne podrazumijeva, tako da se iskljuenjem pojedinanog iz opeg pojedinano zapravo supotstavlja opem. 26

Svako je radio svoj posao, s tim to Ilakija Pozderac tu nije imao nikakvog posla. Trei jeste uvjet kao poseban podtip specifikativne sematike ove klauze. Zavisnom se klauzom obiljeava sadraj to je semantiki meuuvjetovan sa sadrajem osnovne, tako da je (ne)realizaciji sadraja osnovne jedan od uvjeta i (ne)realizacija sadraja zavisne, ali nikad nije osnovni, najbitniji uvjet. Partizan bi postao ampion ako bi osvojio bod vie od Crvene zvezde, bar isto toliko koliko i Vele, stim da ostvari i prednost u golovima. Provjera prisustva uvjetnog znaenja u ovom tipu primjera mogla bi se izvriti supstitucijom veznika s tim to/da konstrukcijom pod uvjetom / uz uvjet da. I ne samo dodatni uvjet nego i bilo koji dodatni podatak u funkciji specifikacije onog to je obiljeeno osnovnom klauzom obiljeava se zavisnom klauzom s veznikom s tim to/da. Ta klauza najee ima i funkciju epeksegetskog objanjenja kojim se ograniava ili proiruje opseg sadraja osnovne klauze. Zavisnom se klauzom nerijetko kao dodatni komentar eksplicitno navodi neka nepodrazumijevajua, neinherentna pojedinost bitna za ispravno prihvatanje obavijesti iznesene osnovnom klauzom. Tako e u doigravanju za titulu prvaka Jugoslavije u mukoj konkurenciji, tzv. plej-ofu, uestvovati samo etiri prvoplasirana tima ligakog takmienja, s tim to e se pobjednik znati tek poslije tri dobijena mea. Najblii ekvivalent vezniku zavisne reenice ovdje bi bila konstrukcija uz napomenu / s napomenom da. I dalje potujemo rjeenje ... da se na jezik imenuje sloenicom, tj. bilo bi kao srpskohrvatski bilo kao hrvatskosrski i prema slobodnom izboru, s tim to je znaenje oba oblika potpuno isto.

SLOENA REENICA S PROLEPTIKIM KONSTITUENTOM U SH JEZIKU

Luka Zima pod prolepsijom podrazumijeva upotrebu rijei u obinom znaenju ali neobinim i umjetnim nainom. Kae da se vie puta subjekt ili predikat, katkad i oboje, rjee objekt, iz podreene izreke koja bi imala za glavnom slijediti, uzima naprijed u glavnu uzreku kao odvisan dio te izreke, a glagol odvisne izreke ili ostaje nepromijenjen, katkad se pretvori u infinitiv ili sasvim ostaje, te tim od dviju izreka postaje jedna.

27

Tri grupe: 1. prolepsa kao anticipacija elementa zavisne reenice u strukturi osnovne Ve te vidim da su dobar junak (Vidim da si ti dobar junak) 2. prolepsa kao atrakcija komparativne reenice Rodila ka' jabuku sina (Rodila sina kao to je jabuka) 3. prolepsa kao anticipacija i atrakcija istovremeno teta tebi pobinut' od mene (teta je da ti pogine od mene). U modelu s proleptinim konstituentom obavezno je zastupljen besprijedloki akuzativni objekt kao proleptiki konstituent i obavezno elidiran subjekt zavisne reenice jer je on anticipiran u objektu uspravne reenice. U modelu bez prolepse (ishodini model) obavezno je izostavljen akuzativni objekt upravne reenice koji se prepoznaje u gramatikom subjektu zavisne reenice, koji kao i subjekt osnovne reence moe biti ili ekspliciran (ako je obiljeen imenicom) ili sadran odnosno izostavljen (ako je u pitanji izraavanje subjekta linim zamjenicama). Poziciju predikata, odnosno subpredikata, moe zauzimati samentiki strogo odreen (ogranien) krug glagolskih leksema. To su glagoli izdvojeni u dvije podgrupe: opservatorni glagoli (vidjeti, gledati, uti, sluati i sl.) i nekoliko glagola stanja psihofiziolokog (osjeati, utjeti) i mentalnog (znati). Uz sve te glagole poziciju subjekta upravne reenice zauzimaju imenice i imenike zamjenice kojima se oznaava ivo bie, najee ovjek, a znaenje tog subjekta po pravilu je znaenje receptora, doivljaa. Anticipacija subjekta zavisne u objektu upravne reenice u sh jeziku najea uz glagole percepcije ulom vida u predikatu ili subpredikatu upravne reenice i to: vidjeti, ugledati, posmatrati, spaziti, opaziti, zapaziti i uoiti. Objekt je imenica koja oznaava realan predmet ili bie ili zamjenica koja upuuje na njih. Zavisna reenica moe biti uvedena i veznikom da i veznikom gdje, i veznikom kako. Posmatrao sam ga kako stie zube. Upitao me je koliko sam puta vidio gica Hariam da jede i pije. Drugu grupu glagola uz koje dolazi objekt u funkciji anticipiranog subjekta zavisne reenice iji veznici mogu biti gdje, kako ili da, predstavljaju glagoli percepcije ulom sluha: uti i sluati. Uz te glagole proleptiki objekt izraen je ili apstraktnom imenicom, ako je u objektu obiljeen tip zvuka ili konkretnom imenicom, ako objekt obiljeava bie ili predmet kao izvorite zvuka. Poslije sam uo jednog ciganina kako sasvim ozbiljno pria. 28

Morao ga je uti kako dolazi. Zavisno od tipa proleptikog objekta, glagoli osjeati i utjeti mogu imati razliito znaenje. Ako je u objektu imenovan neki vanjski predmet ili pojam koji dolazi u doticaj s licem oznaenim u subjektu upravne reenice, onda ti glagoli predstavljaju glagole percepcije ulom dodira: Osjeam mrave kako/gjde/da mi gmiu po tijelu. Ako je u objektu imenovan neki unutranji dio ili stanje lica obiljeenog u subjektu, onda su to glagoli (psiho)fiziolokog stanja sa znaenjem proivljavati stanje, osjeanje kazano pojmom s imenom u objektu: Osjeam srce kako sve jae kuca. Sloena reenica s proleptikim objektom u funkciji anticipiranog subjekta zavisne reenice i glagolom znati u predikatu osnovne reenice izdvaja se izmeu tih reenica ovog tipa ne samo po tome to je ovo jedini glagol mentalnog stanja koji se upotrebljava u ovim reenicama, a jedino uz njega moe biti upotrijebljena zavisna reenica s odnosnom zamjenicom kakav: Znam zemlju kakva je. Uz upravnu reenicu bez proleptikog objekta u njenoj strukturi zavisna reenica ima samo objekatsku funkciju, a uz upravni reenicu s proleptikim objektom zavisna reenica osim to je upuena na glagol u predikatu pa je objekatska ona je upuena i na imenicu ili zamjenicu u proleptikom objektu oa je atributska. Dakle, ona je izrinoadjektivna reenica. Njoj sada ekvivalent u strukturi proste reenice ne moe biti objekt jer je on sintaksiki jednosmjeran, dok je ovakva zavisna reenica sintaksiki dvosmjerna. Gledam te tunu, sveanu i belu. Predikativni atributi mogu supstituisati izrino-adjektivnom reenicom kao potpunim sinonimom jer se i ona vezuje i za predikat i za objekat: Gledam te kako si tuna, sveana i bijela. Pri upotrebi veznik gdje naglasak je na lokaciji u stanje ili okolnost obiljeene sadrajem zavisne reenice: Vidim ga u radu/radnoj situaciji. Pri upotrebi veznika kako akcent se stavlja na kvalitet ili promjenu kvaliteta radnje ili stanja obiljeenih zavisnom reenicom: Vidim ga kako radi (Vidim ga u/pri takvom nainu rada). Veznik da je neobiljeen. Reenicom uvedenom ovim veznikom samo se imenuje, identifikuje okolnost ili situacija u koju je smjeteno ono to je imenovano u proleptikom objektu. 29

UZRONI VEZNICI U VUKOVOM I DANANJEM JEZIKU

Kauzalnost je i misaona i lingvistika kategorija. Kao misaona ona je univerzalna, a kao lingvistika vazda kategorija odreenog jezika. Da bi jedna misaona kategorija dobila status jezike, ona mora imati specifina sredstva izraavanja. Uzronost samog veznika moe biti ili kontekstualno uvjetivana ili kontekstualno neuvjetovana. Kauzalnost se kao sloena kategorija mora naslanjati na proste preko ijeg oslonjavanja i nastaje prvenstveno na kategoriju mjesta i vremena poto ulno konkretno miljenje (kakvo je po pravilu i zdarvorazumsko) kauzalnu vezu nerijetko tvori na principima juxta hoc, ergo propter hoc i ee post hoc, egro hoc. U dananjem sh jeziku upotrebljava se sedam kontekstualno uslovljenih uzronih veznika: im, dok, kad, poto, kako, to, da i gdje koji upuuju na vezu kauzalne s drugim kategorijama: s kategorijom vremena (im, dok, kad i poto), s kategorijom naina (kako) i kategorijom izrinosti (to, da i gdje). im, dok i kad upotrebljavaju se za izraavanje uzroka kriterija, i to ne naunog nego zdravorazumskog, ulno konkretnog uzroka kriterija. im bagrem ovako mirie, bit e kie. Dok se tako izraava, bit e da nesto krije od mene. Sigurno tedi i na mastilu kad se slui olovkom. Veznik poto est je u upotrebi u razliitim uzronim znaenjima kriterija, razloga, argumenta i efektora. Poto to jo nije izvela, sigurni samo da ne zna. Uzrona upotreba veznika da ograniena samo na faktivne sadraje koje uvodi uz nevelik broj leksema stanja ili raspoloenja ovjeka. Pri tom zavisna klauza ima izrino-uzrono znaenje. Najei je uz lekseme radovati se, uditi se, zahvaliti se i uz glagolske imenice od njih tvorene, zatim uz priloge dobro, milo, dargo, ao, alosno i udno i pridjeve sretan i (ne)zadovoljan. Raduje me da vas obojicu vidim u svom domu. Veznik jer jeste opeuzroni. Upotrebljava se za izraavanje svih tipova uzronih znaenja. Sve to nije vano, jer je prolo. 30

Veznik budui da je est u upotrebi i u savremenom i Vukovom jeziku, ali se razlikuju u upotrebama. U Vukovom jeziku on po pravilu uvodi antepozitivnu uzronu klauzu, a u osnovnoj je klauzi gotovo uvijek upotrijebljen korelativni zamjeniki prilog zato ili tako. Taj se korelativni prilog u savremenom jeziku u ovim sloenim reenicama gotovo nikad ne upotrebljava. Budui da su bili zapljusnuti snanim osjeajima, niko nije opazio da juri tako brzo. U dananjem jeziku u potrebii je mnogo vei broj zamjenikih uzronih priloga i prilokih izraza, preko ije su kataforsje upotrebe intonacionim uoblienjem s eksplikativnim veznikom to i da: zato to, stoga to, zbog toga to, usljed toga to, zarad toga to, poradi toga to, na osnovu toga to, po tome to, od toga to, zahvaljujui tome to, blagodarei tome to, iz jednostavnog/prostog razloga to, tim prije to, time to i s obzirom (na to) da.

31