IZVOD IZ KNJIGE SPOSOBNOST ZA LJUBAV I RAD I OLI INTEGRATIVNA PSIHODINAMSKA PSIHOTERAPIJA. Neboja Jovanovi, Beoknjiga 2013.

PSIHODINAMIKA SPOSOBNOSTI ZA LJUBAV

Sposobnost za ljubav
Ljubav je aktivna briga za ivot i razvitak osobe koju volimo. Nezrela ljubav kae: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kae: Trebam te jer te volim. Erih From

Ljubav kao umee-Fromova teorija

Puno je toga napisano o ljubavi kao osedanju, ali malo o ljubavi kao sposobnosti. Erik From je, dodue, pisao o ljubavi kao umedu i pokuao da objasni iz ega se to umede sastoji. Meutim, mislimo da Fromovo razlaganje ljubavi na komponente nije ilo dovoljno u razlaganje te sloene sposobnosti i da nije pokazalo iz kojih atoma se sastoji sloeni molekul ljubavi. U ovom tekstu demo pokuati da, konsultujudi razliite izvore iz etiri psihoanalitike psihologije (teorije nagona, self psihologije, ego psihologije i teorije objektnih odnosa) malo detaljnije ralanimo kapacitet za zaljubljivanje i ostajanje u ljubavi, ljubav kao sloenu sposobnost. Da ponemo prvo od Froma (1990):

Je li ljubav umee? Ako jeste, ona zahteva znanje i trud. Ili je ljubav ugodno osjeanje koje se raa sluajno, neto to oveka obuzme, ako ima sreu? Ova mala knjiga se zasniva na prvoj pretpostavci, dok danas veina ljudi nesumnjivo veruje u drugu. injenica je da ljudi ne smatraju ljubav nevanom. Oni su gladni ljubavi: iako gledaju bezbroj filmova o sretnim i nesretnim ljubavima, iako sluaju stotine triavih pesama o ljubavi ipak e jedva ko pomisliti da bi ita trebalo nauiti o ljubavi. To se udno stanovite zasniva na vie pretpostavki koje, ili pojedinano ili kombinovano, tee da ga podre. Veina ljudi shvata problem ljubavi ponajpre kao problem kako biti ljubljen, a tek onda kao problem voljenja, kao problem neije sposobnosti da voli. Zato je za njih problem: kako biti ljubljen, kako biti vredan ljubavi. U tenji za tim ciljem, oni slede nekoliko puteva. Jednim se naroito slue mukarci, a to je put koji im obeava uspeh, mo i bogatstvo, koliko socijalna granica neije pozicije doputa. Drugi su put osobito izabrale ene, one se trude da budu privlane, negujui telo, ureujui odeu itd. Ostali se naini

postizavanja privlanosti, koje usvajaju i mukarci i ene, sastoje u razvijanju ugodnih manira, zanimljive konverzacije, u skromnosti, dobronamernosti, u nastojanju da se bude od koristi. Mnogi od naina da postanemo vredni ljubavi isti su kao i naini kojima postiemo uspehe: zadobiti prijatelje i uticajne ljude. Zapravo, ono to veina ljudi u naoj kulturi podrazumeva pod biti vredan ljubavi u sutini znai - biti popularan i imati seksipila... Poto usvoje ovo stanovite da se nema ta uiti o ljubavi, kae From, druga premisa je pretpostavka da je problem ljubavi problem objekta, a ne problem sposobnosti. Ljudi vjeruju da je voleti lako, ali je teko nai pravi objekt ljubavi, ili pravu osobu koja bi nas volela. Za to stanovite postoji vie razloga ije poreklo moramo traiti u samom razvitku modernog drutva. Jedan je razlog velika promena u izboru obj ekta ljubavi koja se zbila u dvadesetom veku. U viktorijansko doba, kao i u mnogim tradicionalnim kulturama, ljubav veinom nije bila spontano lino iskustvo koje je moglo dovesti do braka. Naprotiv, brak je bio ugovaran prema konvenciji ili izmeu porodica partnera, ili pomou branog pregovaraa, ili bez takvih posrednika. Brak je sklapan iz socijalnih motiva, a pretpostavljalo se da e se ljubav razviti poto je brak ve sklopljen. U poslednjih nekoliko generacija ideja romantine ljubavi je postala gotovo univerzalna na Zapadu. U Sjedinjenim Dravama, mada obziri konvencionalne prirode nisu potpuno odsutni, ljudi u velikoj meri trae romantinu ljubav, lini doivljaj ljubavi, koji ih zatim treba da dovede do braka. Ta nova ideja slobode u ljubavi morala je znatno uveati vanost objekta nasuprot vanosti funkcije. S tim je faktorom usko vezana i druga karakteristina osobina savremene kulture. itava se naa kultura zasniva na apetitu za kupovanjem, na ideji uzajamno korisne razmene. Srea savremenog oveka sastoji se u zadovoljstvu koje mu prua gledanje izloga i kupovanje svega onoga to on sebi moe priutiti da kupi, bilo za gotovinu, bilo na otplatu. On (ili ona) promatra ljude na slian nain. Za mukarca je privlana devojka, a za enu privlaan mukarac, nagrada koju trae. Privlaan obino znai zgodan omot osobina koje su popularne i traene na tritu personalnosti. Ono to specifino ini linost privlanom zavisi o modi vremena, u fizikom kao i duhovnom smislu. Dvadesetih godina bila je privlana devojka koja pui i pije, koja je neuglaena i izazovna; danas moda vie zahteva privrenost domu i povuenost. Pri kraju devetnaestog i na poetku ovog veka mukarac je morao biti agresivan i ambiciozan danas mora biti drutven i tolerantan, kako bi imao privlaan omot. Na svaki nain, ovek se zaljubljuje u partnera takvih ljudskih kvaliteta kakve su dostupne njegovoj vlastitoj mogunosti razmenjivanja. Spreman sam, dakle, za pogaanje: predmet mora biti poeljan sa stanovita njegove socijalne vrednosti, a u isto vrijeme mora me eleti uzimajui u obzir sve moje otvorene i prikrivene osobine i mogunosti. Tako se dve osobe zaljubljuju kad oseaju da su nale najbolji raspoloivi predmet na tritu, uvaavajui ogranienja vlastitih prometnih vrednosti. Kao i pri kupovanju nekretnina, esto prikrivene mogunosti, koje se mogu razviti, igraju znatnu ulogu u tom pogaanju. Ne bi nas trebalo iznenaditi da u drutvu, u kojem trina orijentacija prevladava i u kojem je materijalni uspjeh vrhunska vrednost, i ljudski ljubavni odnosi slede obrazac razmene koji vlada na tritu roba i radne snage. Trea greka koja vodi do pretpostavke da nema niega to treba uiti o ljubavi lei u zbrci izmeu poetnog doivljaja zaljubljivanja i trajnog stanja ljubavi ili, bolje reeno, ostajanja u ljubavi. Ako dvoje ljudi koji su bili stranci, kao to svi mi jesmo, iznenada dopuste da se zid izmeu njih srui, osete bliskost, sjedinjenost, taj trenutak sjedinjenja jedan je od najblaenijih, najuzbudljivijih doivljaja u ivotu. Taj doivljaj je jo krasniji i udesniji za osobe koje su bile osamljene, izolovane, neljubljene. To udo iznenadne intimnosti esto je olakano ako je spojeno sa seksualnom privlanou i zadovoljenjem, ili njima podstaknuto.

Meutim, ta vrsta ljubavi nije po samoj svojoj prirodi trajna. Dva se bia dobro upoznaju, njihova intimnost gubi sve vie svoj udesni karakter, dok njihov antagonizam, njihovo razoaranje i uzajamna dosada ne ubiju i ono to je jo preostalo od prvotnog uzbuenja. Ipak, oni to sve ne znaju na poetku: zapravo, oni uzimaju intenzitet zanesenosti, ono ludovanje jednoga za drugim, kao dokaz intenziteta njihove ljubavi, dok to moe svedoiti samo o stupnju njihove prethodne usamljenosti. To stanovite da nita nije lake nego voleti ostalo je i dalje preteno shvatanje o ljubavi uprkos obilnim dokazima o suprotnom. Nema gotovo nijedne aktivnosti, ili pothvata koji, kao ljubav, zapoinju s tako velikim nadama i oekivanjima, a koji se ipak tako redovno izjalovljuju. Kad bi to bio sluaj s bilo kojom drugom aktivnosti, ljudi bi bili radoznali koji su razlozi tom neuspehu i ta bi ovek mogao uraditi da to pobolja ili bi se, naprosto, odrekli svakog nastojanja. Budui da je to drugo nemogue kad se radi o ljubavi, ini se da postoji samo jedan nain da se prevlada neuspeh u ljubavi da se istrae razlozi tom neuspehu i da se nastavi sa prouavanjem smisla ljubavi. Prvi korak u tom nastojanju je spoznaja da ljubav predstavlja sposobnost, umee, ba kao to je ivot umee; ako elimo saznati kako se voli, moramo i dalje nastojati u istom smislu kao to to moramo initi kad elimo savladati bilo koje drugo umee, recimo muziku, slikarstvo, drvodeljstvo, umee medicine, ili inenjerstva. Koji su nuni stupnjevi u ovladavanju bilo kojim umeem? Proces ovladavanja umeem moe se prikladno podeliti na dva dela: jedno, ovladavanje teorijom, i drugo, ovladavanje praksom. Ako elim ovladati umeem medicine, moram prvo poznavati injenice o ljudskom telu i o razliitim bolestima. Kad imam sve to teorij sko znanje, nisam nikako merodavan u oceni umea medicine. Postau majstor tog umea tek posle velike prakse, dok se rezultati mog teorijskog znanja i moje prakse ne stope u jedno u moju intuiciju, tu sutinu majstorstva u svakom umeu. Ali, i pored svladavanja teorije i prakse, postoji i trei faktor nuan da netko postane majstor u bilo kojem umeu ovladavanje umeem mora biti na najvii cilj. Nita nam u ivotu ne sme biti vanije od tog umea. To vaii za muziku, medicinu, stolarski zanat a i za ljubav. I moda ovde lei odgovor na pitanje zato ljudi u naem drutvu tako retko pokuavaju da savladaju to umee, ak uprkos svojim oitim neuspesima. Uprkos duboko ukorijenjenoj udnji za ljubavlju, gotovo se sve drugo smatra vanijim od ljubavi: uspjeh, presti, novac, vlast gotovo svu svoju energiju upotrebljavamo da saznamo kako da postignemo te ciljeve, a vrlo se malo trudimo da ovladamo umeem ljubavi. Zar se samo ono smatra za vredno truda ime se moe stei novac, presti, a ljubav, koja koris ti samo dui, ali je nekorisna u modernom smislu, predstavlja luksuz na koji nemamo pravo troiti mnogo energije? Tako nam je From dao osnovne postavke o uzrocima ljudskih problema sa ljubavlju: da je ne smatraju umeem koje treba nauiti, da se vie fokusiraju na kako biti voljen nego kako voleti, da se vie bave objektom ljubavi nego funkcijom voljenja, da imaju trinu orijentaciju u ljubavi. Iskustva u radu sa klijentima u naoj dugogodinjoj psihoterapeutskoj praksi uverila su nas da su, u krajnjoj analizi, svi psiholoko emotivni problemi ljubavne prirode, da su povezani sa nekim nedostatkom sposobnosti voljenja sebe, drugih, rada, ivota...Frojd je govorio o tome da je silj psihoterapije da se osoba osposobi da voli i radi. Mislimo da je to jedan te isti cilj. I

sposobnost za rad je produkt ljubavi. Zato emo ovu sloenu ljudsku sposobnost malo detaljnije analizirati da bismo dostigli, makar u izvesnoj meri, prvi Fromov uslov - teorijsko razumevanje ljubavi kao umea. Da vidimo ta je o tome From rekao.

Odakle ljubav i da li je stvarno aktivnost?

Igrom evolucije i svojim stalnim razvojem, ovek postaje prva vrsta izbaena iz svoje povezanosti sa prirodom. Od ivotinjskih meuodnosa, voenih preteno instiktom, u njemu ostaje samo trag i ono to mu se deava kroz ivot, nije vie odreeno sigurnim sponama prirode, ve njegovim vlastitim snagama i borbom. Svest o tome da za njega nita nije predvieno, da njegova egzistancija nije osigurana i uljuljkana u naruje prirode, svest da e taj ivot, ionako nesiguran, neizbeno zavriti, a on tu nee moi nita, svest da je sam u svom postojanju - u oveku izaziva strah i usamljenost, koju From naziva "izolovanou". Ona izaziva stid, nelagodu i anksioznost, ako je ne uspemo savladati, povlaenje iz stvarnog sveta, pri emu on nestaje, to nije nita drugo nego ludilo. Kroz istoriju, razvili su se razliiti pokuaji savladavanja izolovanosti: a) Orgijastika stanja - ulazak u stanje transa, prilikom rituala, u grupi ljudi. Tako oseamo povezanost sa grupom, sa drugim ljudima, a i ostatak sveta nestaje, pa se nemamo iz ega oseati izolovani. Odjek ovakvih rituala u modernim, zapadnim kulturama, jeste uivanje droge i alkohola, ili seksualni odnosi, podstaknuti samo eljom da se doivi orgazam. Rezultat ovih stanja je intenzivan, kratkotrajan i snano obuhvata i psihu i telo. b) Komformizam - utapanje u grupi ljudi, potreba da uguimo ili sakrijemo sve to nas ini posebnim, da bi smo bili deo neega, da ne bismo bili sami. Gubi se individualnost, prihvata nametnuto miljenje, a potreba da budemo drugaiji zadovoljava se nevanim, sitnim detaljima. c) Stvaralaka aktivnost - stvaranje kreativnog ili umetnikog dela sa kojim umetnik srasta, spaja se i prestaje biti izolovan. Kako ovi naini sjedinjavanja, oito, nisu zadovoljavajui ni trajni, ljudskom rodu ostaje samo - ljubav, sila koja dri na okupu porodicu, drutvo i spreava plimu ludila. "Bez ljubavi, ljudski rod ne bi mogao opstati ni jedan dan" (Fromm E, 1990). Ljubav nije sve ono to njome smatramo. Ponekad je to simbiotika povezanost, slina vezi majke i fetusa, u kojoj su oboje potrebni jedno drugome. Psihika simbioza ima dva oblika, sadistiki - aktivan i mazohistiki pasivan. Potinjavanje drugih pod svoju kontrolu ili stavljanje sebe pod tuu vlast - nita od toga nije ljubav. Ona je aktivnost u kojoj pojedinac ne gubi, ve zadrava ili ak pronalazi svoje ja. Iako je aktivnost, ona nije poput radnog vremena, provedenog u mukotrpnom radu za tue ciljeve, neusmerenog na vlastito zadovoljstvo, izgraivanje i pronalaenje, ali materijalno produktivnog. Ljubav ne proizvodi nita, ali smo usmereni na to da dajemo, u nju ulaemo aktivno uee. Davanje nije odricanje od svoga, ve dokaz da u nama postoji ivot, da imamo ta da pruimo onoj osobi koju volimo. Davanje znai i dobijanje. "U inu davanju neto je roeno i obe osobe koje uestvuju u tom inu zahvalne su za ivot koji je za njih roen."

ta nam je to potrebno za ljubav?

Davanje koje znai primanje, nemogue je bez iskrenosti i odsustva sebinosti. Ljubav je mogua samo za zreo karakter, jer se on, kao takav, ne plai dati sebe. Potrebne su jo neke osobine. a) Briga - nju najbolje pokazuje briga majke za dete. Ljubav trai da nesebino i aktivno podstaknemo razvoj i rast osobe koju volimo. "ovek voli ono oko ega se trudi i trudi se oko onoga to voli." b) Odgovornost - u ljubavi imamo dovoljno energije da odgovorimo na potrebe osobe koju volimo, otkrivi ih sami ili voeni njenom sugestijom. c) Potovanje - znamo ko je zbilja objekat nae ljubavi, pruamo sve to imamo, dobro znajui sve mane voljene osobe, ne pridajui joj osobine koje bismo zeleli da je karakteriu. d) Poznavanje - omoguava da zanemarimo svoju emotivnu reakciju i voljenu osobu vidimo kao to se ona vidi. Prodiremo u dubinu njene linosti i znamo kako joj pomoi. Na ovaj nain pokuavamo otkriti tajnu ljudske prirode, jer ako se odreknemo kognitivnog puta, misli i destrukcije, nasilja i rastavljanja jedinke, to je samo unitava, ostaje nam samo put ljubavi. To sjedinjenje daje nam oseaj da smo postali jedno sa voljenom osobom i sa celim svetom, da smo upoznali. No, ovom oseaju spajanja mora predhoditi kongitivno poznavanje psihikih osobina osobe koju volimo. Eh, briga, odgovornost, potovanje, poznavanje...to su takoe sloene, zrele sposobnosti ukljuene u ljubav do kojih treba doi i za koje, takoe, postoje odreeni preduslovi, sposobnosti koje su u njih ukljuene. I ove lego kockice sastoje se od manjih koje su u njih ugraene. Meutim, pre nego to preemo na dublju vivisekciju ljubavi kao sposobnosti, da se pozabavimo jo malo nekim Fromovim zapaanjima o ljubavi kao sposobnosti: Ljubav i polnost Ljubav, osim odgovora na problem izolovanosti, prua jo jedno reenje - bioloke potrebe za sjedenjenjem suprotnih polova. Osim seksualnog nagona, imamo elju da se psihiki spojimo sa drugim polom. U inu telesnog spajanja nastaje novo bie, pa se, tako, i u psihikom spajanju ljubavnici ponovo raaju. From se suprostavlja Freudu, tvrdei da libido nije samo nagon, da pol za sobom povlai osobine linosti, karakteristino izraene kod mukaraca i ena i da, sjedinjavanjem sa partnerom suprotnog pola, mi teimo i za sjedinjenjem tih osobina. Kao u Platonovoj prii o Androginom biu koje je nekada postojalo (muko i ensko u jednom biu), pa su ga bogovi podelili...i sada svako trai svoju drugu polovinu da bi se oseao celim.

Koga mi volimo? - Vrste ljubavi

Ljubav je aktivnost usmerena na jednu osobu, ali tako da kroz nju uimo da volimo celi svet i sve ljude. Ljubav se ne meri objektom koji volimo, ve umeem kojim ga volimo, njega i celi svet. Usmjerena je na razliite objekte, i tako razlikujemo razliite vrsta ljubavi: a) Bratska ljubav - osnova svih vrsta ljubavi. Prema svakom ljudskom biu oseamo brigu, odgovornost, potovanje i poznavanje. Ona povezuje ravnopravne ljude, voena je potrebom da se upozna, da se ne sudi povrno, ve da se prodre u dubinu tue tuge, straha, nemoi. Odlikuje

se saoseanjem i eljom da se pomogne. Moemo rei da je ovaj oblik ljubavi u osnovi psihoterapeutskog stava. b) Majinska ljubav - javlja se u dva vida. Prvi je briga i odgovornost za telesni rast i razvoj, a drugi je ulivanje volje i ljubavi za ivotom. Razvija oseaj da je divno biti iv, ali je taj oseaj mogu samo ako i sama majka to osea. Usmerena je ne samo na malo dete, ve na dete koje raste, razvija se i osamostaljuje se, to je najtei trenutak za majku, ako nije nauila da voli druge ljude. Nesebina je i bezuslovna, dobijamo je besplatno, samo zato to postojimo, i ne moramo se boriti za nju. Sa druge strane, postoji oeva ljubav, koja je uslovljena i koju moramo zasluiti zadovoljavajui postavljene kriterijume. c) Erotska ljubav - elja za potpunim sjedinjenjem i stapanjem sa drugim ljudskim biem. Ova ljubav nije zaljubljenost, ni seksualno privlaenje, ni razgovor o intimnim stvarima, ni sloboda da se svaamo, ni zajedniki pogled na ivot, ni sebinost u dvoje. Ona je pomalo od toga svega, i odluka da emo iveti za tu osobu koju odlikuju osobine svojstvene samo njoj. Ljubav je i in volje i individualna privlanost. d) Ljubav prema sebi - briga za sebe, kao posebnu linost, bez koje ne bismo imali hrabrosti otvoriti se i dati sebe. Razlikuje se od sebinosti, jer sebinost nije ljubav - samo prazna osoba pokuava da se utopi u samo za sebe omiljenim bogatstvima. ovjek koji voli ljudska bia, sasvim prirodno, voli i sebe, jer je i on ljudsko bie. e) Ljubav prema Bogu - potreba za sjedinjenjem sa vrhovnom biem. Moemo je posmatrati kroz razvoj ljudskog drutva i kroz razvoj pojedinca. Pokuavajui da se sjedini sa prirodom od koje se postepeno odvajao, ovek je najprije oboavao njene delove (ivotinje, biljke), potom toteme, zadim predmete, kao proizvode svojih ruku, da bi napokon, postavi svestan sebe, dao bogovima ljudsko oblije. Najpre je vladao matrijarhat, potreba za majinom bezuslovnom ljubavlju, a potom se pojavio lik Boga koji zahteva, kanjava, uslovljava i nagradjuje, dakle Bog koji je imao lik oca. Dalji razvoj pojma Bog ogleda se u tome to se on gubi kao lik, kao bie i poistoveuje se sa onim to jesu njegove vrednosti - pravda, ljubav, samilost... Od stepena razvoja pojedinca zavisi da li e u Bogu traiti majku ili oca, dakle da li ce uiti o Bogu, ili ga prihvatiti kao nain ivota i postati deo pravde, samilosti i ljubavi. "Praktina" upotreba Zavravajui svoju knjigu, From navodi nekoliko zahteva koji se moraju savladati pre bilo kojeg umea. To su disciplina, koncentracija, strpljenje i fokusiranost na eljeno umee kao na glavni cilj. (Takoe sloene sposobnosti koje zahtevaju preduslove). Za umee ljubavi, vano je da prevaziemo vlastitu sebinost (o narcizmu i ljubavi govoriemo kasnije) i ljude prihvatimo objektivno, a ne kroz sebe. Vano je imati i veru - ( "kvalitet izvesnosti i vrstina koju imaju naa uvjerenja", videemo kasnije kakvu ulogu u toma igra konstantnost objekta ljubavi, sposobnosti tolerancije na frustraciju i ambivalenciju, sposobnost neutralizacije, sposobnost da se ali...) Verujemo u osobu koju volimo, u njenu ljubav, u njenu linost, ali i u sebe i svoje "ja". Moramo, verujui u ljude, verovati u oveanstvo, verovati da su "ovekove mogunosti takve da e ... biti sposobne da izgrade socijalni poredak kojim vladaju principi jednakosti, pravde i ljubavi (prisetimo se Eriksonovog bazinog poverenja i ta je potrebno da se ono razvije). Pored vere, moramo imati hrabrost da se predamo i shvatiti da je tee voleti nego biti voljen (I hrabrost je osobina koja se sastoji iz niza sposobnosti. Prisetimo se Kohutovog

teksta o hrabrosti, nuklearnom selfu i selfobjektima, grandioznom selfu i idealizovanom roditeljskom imagu...ta je sve potrebno za veru i hrabrost.). Nakon to je naveo tolike brojne primere u kojim okolina porie vanost i sutinu ljubavi, Fromm postavlja zavrno pitanje. Da li je mogue voleti, a iveti u toj takvoj okolini? I daje odgovor. Oslanjajui se na veru u oveanstvo, kao jedan od stepenika ka ljubavi, zakljuuje: potreba za ljubavlju skrivena je, ali postoji. Postoji ansa da ona jednom prevlada, da se stvarnost promeni i ljubav bude prihvaena kao vrhovni zakon. Lepo bi bilo kad bi tako bilo. Ali, da magarac ne bi crkao do zelene trave, valja ispitati mogunost da se voli i u svetu takvom kakav je. Moda je ak i to mogue. Zapravo, da bi pomogli oveku da se izbori sa svojim emotivnim, psiholokim problemima, moramo mu pomoi da ovlada sposobnou ljubavi to je vie mogue. Naravno, da bismo u tome uspeli, moramo i sami znati kako se to radi (ne samo teorijski, ve i u praksi) i imati volju da to i primenjujemo, da nam, kako From ree, ovladavanje umeem bude najvii cilj. Koliko je onih koji su spremni za takav poduhvat?

Tri Frojdove teorije o ljubavi

Spomenuli smo Platona i mit o androginu. Kroz razmatranja tog mita moemo videti dva vana Platonova doprinosa razumevanju ljubavi koja su centralna i u kasnijim Frojdovim gleditima. Prvi Platonov doprinos je upravo taj mit o dvojnim biima (muko i ensko u jednom - androgino bie) koji objanjava poreklo ljubavi. Prema toj prii, nai preci su bili sastavljeni od dve osobe u jednoj. Zbog oseanja ugroenosti takvom moi u ljudima, Zevs ih je prepolovio na dva bia, ostavljajui svako od njih nekompletnim i sa veitom enjom da nau svoju drugu polovinu i spoje se sa njom. Takoe, u Simpozijumu, Diotima govori o tome da fizika lepota moe biti transformisana kroz sukcesivne korake na metaforikoj lestvici ljubavi, u ljubav prema mudrosti i apstraktnim vrlinama. Obe te ideje, ljubav kao ponovno nalaenje i sublimacija elje, ugraene su u psihoanalitiku teoriju. Kroz psihoanalitiki metod, Frojd je doao do toga da su razliiti oblici ljubavi koje je posmatrao povezani jedni sa drugima i da dele zajednike koren u iskustvima iz detinjstva. U tome su mu posebno bila od koristi zapaanja o ljubavi koja je dobio kroz analizu transfera (prenosa oseanja sa znaajnih osoba iz detinjstva na terapeuta). Iako su Frojdova zapaanja o prirodi i genezi ljubavi bila revolucionarna, on nije napravio opsenu i sveobuhvatnu teoriju o ljubavi. Zapravo, moemo rei da je Frojd kreirao tri razliite teorije o ljubavi (Bergmann M., 1987) Frojdova prva teorija o ljubavi je sadrana u Tri eseja o o teoriji seksualnosti (Freud, 1905) i u dva kasnija lanka (Freud 1910, 1912). To je poznata teorija o ljubavi kao ponovnom nalaenju, koja je moda najvei Frojdov doprinos razumevanju ljubavi. Prema tom gleditu, ljubav je akt ponovnog nalaenja zato to voljena osoba nesvesno predstavlja edipalnog roditelja. Ljubavi je inherentno svojstveno da je konfliktna jer ona mora evocirati predstavu roditelja kako bi generisala strast, ali ta povezanost mora ostati nesvesna da ne bi seksualnost bila inhibirana tabuom incesta. Srena ljubav evocira predstavu roditelja bez okidanja tabua incesta. Ovde bismo mogli postaviti pitanje zato bi ljubav bila ponavljanje edipalne vezanosti za roditelja suprotnog pola ako je edipov kompleks razreen. Pored toga, iz analize prenosa u terapijskoj situaciji, znamo da klijentova zaljubljenost u terapeuta moe biti i deo prenosa

potreba vezanih za roditelja istog pola. Meutim, to ne umanjuje znaaj Frojdovih zapaanja da ljubav esto jeste ponavljanje ranijih odnosa sa objektima u novim vezama. Ljudi nesvesno trae i nalaze partnere koji po nekim osobenostima (makar u njihovom doivljaju) imaju slinost sa njihovim roditeljem suprotnog pola (ali esto i istog pola). Nalaze u partnerima tate ili mame. Uglavnom iza takvih izbora stoji potreba da se ponovi slina vrsta odnosa kako bi se, kako kau getaltisti, dovrili nedovreni poslovi i nalo bolje reenje, ispravilo neto to je nedostajalo. Meutim, kod ponavljanja odnosa sa roditeljem koji je bio povreujui, novi odnos, umesto popravljanja, bude replika povrede. Druga Frojdova teorija ljubavi je sadrana u lanku O narcizmu (Freud, 1914). Ranijoj ideji da je ljubav ponovno nalaenje edipalnog roditelja Frojd je dodao da voljena osoba, takoe, moe predstavljati idealizovani aspekt sebe (selfa). Takva ljubav restaurira stanje savrenosti spajanjem voljenog bia sa idealnim selfom osobe. Kao to je to lepo izrazio Milan Raki u Iskrenoj pesmi: ...Ti nece znati ta u meni biva, da ja u tebi volim sebe sama.... Izvor zaljubljenosti je esto nae vienje idealnog sebe u drugome. On ima ono to bismo mi eleli da budemo. Bergman (Bergmann, 1980) je pronaao treu Frojdovu teoriju o ljubavi ugraenu u tekstu Instikti i njihove promene(Freud 1915). U tom lanku, Frojd je definisao ljubav kao stav ega (t.j. Selfa), koji je odreen ulogom voljenog bia u zadovoljavanju svih potreba osobe, ne samo seksualnih. To je mnogo kompleksnije vienje ljubavi od prethodnih teorijskih pogleda. Ono se vie odnosi na trajnu ljubav nego na zaljubljivanje. Frojdova trea teorija sugerie da je zreli ego preduslov za ljubav, jer kreiranje ljubavnog stava zahteva integraciju viestrukih impulsa i afekata, ukljuujui i neprijateljske afekte (sugerie neophodnost razvijenosti prethodnih sposobnosti o kojima smo govorili-tolerancije na ambivalenciju, na frustraciju, integrativne funkcije ega...). Pre doprinosa koje su dali ego psiholozi, Frojd je video tu sposobnost kao prirodni sled instiktualnog razvoja i zato je smatrao genitalnost kao preduslov za ljubav. U treoj teoriji ljubavi Frojd poinje da posmatra ljubav kao emociju, a ne kao sublimaciju instikta. Tako objekt ljubavi postaje jedinstven, a ne lako zamenjiv kao objekt nagona. Kao posledica toga dolazi Frojdov zakljuak da je ljubav vie od instikta, da je totalni ego ukljuen u voljenje svojih objekata. Iako u ljubavi moe biti ponavljanja odnosa sa roditeljima, ili vienja idealnog sebe u voljenoj osobi, to nije sve. Moe postojati i realan odnos sa osobom koju volimo, koji nije samo prenos oseanja sa roditelja ili projekcija idealnog sebe. U lanku O Intrapsihikoj funkciji zaljubljivanja, Bergman (1980) demonstrira kako su Frojdove ideje o ljubavi modelirane na njegovoj topografskoj teoriji snova. Ljubav je transfer libida sa figura iz detinjstva na neku figuru u sadanjosti, okinut kada sadanja figura evocira nesvesnu predstavu primarnog objekta ljubavi. Kada se te dve predstave spoje-kondenzuju, ljubav se pojavljuje kao i manifestni sadraj sna. Naalost, ljubav se moe i rasprsnuti u vazduhu kao san letnje noi nakon buenja. Nije udo to je Frojd bio pesimistian u vezi sa romantinom ljubavlju. Sa topografskog stanovita, ljubav je samo san, iluzorno obnavljanje prolosti, konstruisano da bude doivljeno kao realno u sadanjosti, i predodreeno da bude razoarenje u budunosti. Sa prednostima koje donosi strukturalni model, smatra Bergman, postaje mogu potencijalno optimistiniji pogled na ljubav. Srena ljubav moe biti vie od ponovnog nalaenja. Bergman je (1971) bio jedan od prvih koji su doprineli novim razumevanjima ljubavi prema kojima su preedipalne odrednice inkorporirane u strukturalni model ljubavi. Kako?

Bergman nije samo proirio teoriju o ljubavi tako to je ukljuio preedipalna iskustva, ve je istakao i vanost postedipalnog ivota i kreativnu upotrebu simbolikog procesa u kreiranju ljubavnog odnosa koja ide izvan repetitivnog ponovnog nalaenja primarnog objekta ljubavi. Naa potreba za ljubavlju je, prema Bergmanu, ukorenjena u bazinom karakteru ljudske prirode. Ljudsko bie nema volju ni da ue u svet bez zagrljaja dobrodolice svoje majke. Potvrde za ovakvo stanovite nalazi u picovim (pitz 1945) nalazima vezanim za hospitalizam (decu u domovima) koji, prema njemu, potvruju postojanje instikta smrti koji mora biti predupreen povoljnim balansom libida. Taj libido, ta ljubav, mora doi od sredine. Ako nema emotivne dobrodolice sredine, deca umiru (filziki ili emotivno umiru, iako su im osnovni nagoni zadovoljeni).

Poreklo kapaciteta za ljubav

Primarno poreklo kapaciteta za ljubav lei u simbiotikoj vezi sa majkom. Simbioza je subjektivni izvor potrebe za jedinstvom, stanja koje se, delimino, moe ponovo nai u stanju zaljubljenosti ili prave ljubavi. Meutim, kapacitet da se uiva u tom ponovnom nalaenju spojenosti u ivotu odraslih nije zagarantovana samo srenom simbiozom u detinjstvu. Uspeh u procesu separacije-individuacije je preduslov za sreno jedinstvo i poremeaji u procesu separacije ine to da je stanje jednosti sa voljenom osobom ispunjeno anksioznostima vezanim za gubljenje osobenosti i guenje u simbiozi, za invazivnost voljene osobe, probijanje granica...koji umanjuju kapacitet za ljubav odrasle osobe. Uspena separacijaindividuacija je, meutim, samo prvi preduslov kapaciteta za ljubav. Produena bespomonost detinjstva praena je brojnim iskustvima emocionalnog i telesnog zadovoljstva koja razvijaju oseanja nene ljubavi kao i senzualnog zadovoljstva i to dovodi do strastvenosti edipalne ljubavi i podstie edipalni konflikt. Agresivnost edipalnog deteta odgovara agresivnosti koja dolazi od roditelja, ekscesivna roditeljska agresivnost komplikuje edipov konflikt koje e dete morati da razrei kako bi volelo kao odrasla osoba. Iako Edipov kompleks nosi u sebi emotivne zavrzlame, on je i preduslov kapaciteta za ljubav. Edipov kompleks se mora transformisati, a ne raspasti. Koncept nestajanja Edipovog kompleksa (Freud 1924) nije samo nekonzistentan sa Frojdovim stanovitem o neunitivosti elje, ve je u suprotnosti i sa njegovom teorijom o ljubavi kao ponovnom nalaenju. Da je nestajanje Edipovog kompleksa mogue, dete bi ostalo bez objekta koje e teiti da ponovo nae kroz neki drugi odnos. Neki nalazi, koji govore da podizanje deteta od strane veeg broja osoba umanjuje njegov potencijal za ljubav kao odrasle osobe, potvruju to vienje. Ako je detinja ljubav podeljena, kao odrasla osoba ono e imati previe objekata za ponovno nalaenje od kojih ni jedan nema dovoljno emocionalnog znaaja da zadovolji. Ponovno nalaenje veeg broja objekata ljubavi u jednoj osobi je mogue, ali to zahteva veliku integrativnu aktivnost za koju mnogi nisu sposobni (Bergman, 1987).

Kontranalaenje-suprotan izbor
Ponovno nalaenje je relativno jednostavno kada postoji dobar voljeni prototip. Meutim, kada su rani objektni odnosi bolni ili razoaravajui, ponovno nalaenje ponavlja destruktivni odnos. Bergman je (Bergman, 1971) je postavio i novi koncept-

kontranalaenje (ili suprotan izbor) koji je definisao kao kompulsivno izbegavanje osoba koje su kao originalni objekt. Kontranalaenje izbegava destruktivnost patolokog ponovnog nalaenja, ali ljubavi baziranoj na kontranalaenju nedostaje strasna uverenost u ljubav prema voljenoj osobi kao kod ponovnog nalaenja. Tako da, prema Bergmanovim opisima, i kontranalaenje izgleda kao problem, izbor manjeg od dva zla.

Leea ljubav
U svojim kasnijim radovima (Bergman, 1987) on je uneo pozitivniju verziju kontra nalaenja. Primetio je da ljubav moe biti zasnovana na fantaziji o novom objektu koji lei rane zadobijene od strane roditelja. Leei objekt je neko od koga se oekuje da e proiriti potencijal osobe za sreu tako to e pruiti emocionalna iskustva kao to su ohrabrivanje, optimizam ili ogledanje (empatiju) ono to je nedostajalo u primarnim odnosima. Traganje za leeim objektom osobu iznutra ispunjava nadom, mada je predisponirano za razoarenje ako su nade suvie velike. Ipak, traenje ljubavi koja lei je progresivno-ono gleda unapred, u novu budunost koja nije ponavljanje prolosti. Iako Bergman nije bio eksplicitan u tome, koncept leee ljubavi treba razlikovati od kontranalaenja jer je zasnovan na traenju neega dobrog, a ne na prostom izbegavanju loeg. Lekovita ljubav ne moe da obezbedi vezu sa neijim infantilnim objektima ljubavi, ali moe da oivi umrtvljene potencijale za oseanje zadovoljstva i intimnosti. Leea ljubav sadri neke misterije koje jo treba ispitati i razjasniti. Kako osoba uopte dolazi do predstave leee ljubavi ako ona nije zasnovana na ranijem iskustvu? Iako Bergman to nije elaborirao, njegovi komentari sugeriu da poreklo predstave o leeoj ljubavi moe da potie iz dve razliite zone iskustva: prvo, elja za leeom ljubavi moe biti formirana kroz simboliku elaboraciju trenutaka i delova iskustva, ukljuujui prolazne momente povezanosti i zadovoljstva koji su proivljeni ili direktno ili kroz posmatranje zadovoljavajue ljubavi koju dobijaju drugi. Druga zona iskustva je interpersonalno iskustvo iz postedipalnog perioda ili iz perioda ivota odrasle osobe. Bergman je (Bergman, 1988) smatrao da promene u ljubavi u ivotu odrasle osobe mogu reorganizovati sposobnosti individue za ljubav. Emocionalne potrebe koje nisu zadovoljene u detinjstvu mogu biti naknadno zadovoljene u ivotu odrasle osobe i takva odrasla iskustva zadovoljenja mogu da doprinesu evoluciji novih libidinalnih prototipova (obrazaca voljenja). Iako je bolja varijanta od patolokog ponovnog nalaenja, potraga za lekovitom ljubavlju komplikuje ljubav. Divergencija elja za poznatim figurama iz detinjstva i elja za novim, lekovitim objektom sa druge strane, stavlja velike zahteve pred kapacitete ega za integracijom, i svaki realni objekt moe otii (ili biti naputen) ako se bilo koja od ove dve oprene tenje ne ispuni. Frojdova klasina formulacija iz prve teorije o ljubavi - da je ljubav uhvaena u kontradikciju izmeu elje za incestuoznim i neincestuoznim, mora se proiriti da ukljui drugu fundamentalnu kontradikciju u dinamici ljubavi. Ljubav moe, takoe, biti rastrzana konfliktom izmeu elje za poznatim, ali povreujuim objektom, sa jedne strane, i elje za leeim objektom sa druge. (esta tema ljubavnih romana, ili serija, a i esto pitanje vezano za ivotne izbore partnera: Zato nekoga privlai veza sa osobom koja je povreuje, a ima nekoga ko joj sve pruaZato se, uopte, dvoumiZato se zaljubljuje u kretene, a nema takvu strast prema nekoj dobroj osobi? Kao to ree, to jest otpeva, Oliver Mandi u svojoj pesmi: Nije za nju, nije za nju, ovek ko ja da je oima pije, nije za nju ovek ko ja, za nju je tip da je psuje i bije...). Ve smo napomenuli da je jedna od kontradikcija u

dinamici ljubavi i sukob izmeu potrebe za jedinstvom sa voljenim biem i straha od stapanja, gubljenja individualnosti. Druga kontradikcija je sukob izmeu potrebe za povreujuim objektom i potrebe za leeom ljubavlju.

Intrapsihike funkcije ljubavi

Ljibav ispunjava seriju intrapsihikih funkcija. Bergman je (Bergman, 1980) identifikovao etiri takve funkcije: 1. Strast ljubavi pospeuje transfer libida sa infantilne (incestuozne) predstave iz nesvesnog, gde zadovoljenje nije mogue, u sadanje, neincestuozne interpersonalne veze, gde je zadovoljenje dostupno. U ljubavi se strastvene emocije i seksualnost prema roditelju suprotnog pola prenose u odnos u kojem su dozvoljene. 2. Ljubav simboliki restaurira izgubljeni objektni odnos iz detinjstva. To je osnova doivljaja koju esto imaju zaljubljeni kao da se znamo celog ivota...bili razdvojeni, pa smo se ponovo sreli, kao da sam se vratio/la kui, kao da smo bili zajedno u nekom prethodnom ivotu... 3. Ljubav restaurira, u izvesnoj meri, raj simbiotikog jedinstva. U zaljubljenosti partneri oseaju kao da su jedno, da postoje samo oni, a da je svet oko njih stao...da su se stopili, u rajskom jednistvu...to su doivljaji veoma slini onome to osea beba u doivljaju spojenosti sa majkom u periodu simbioze. 4. Ljubav lei rane povrede i deprivacije. Moe nam pruiti korektivna emotivna iskustva, iskustva da se moemo oseati drugaije nego u naim prvim ljubavimaljubavima sa roditeljima koje su imale neke povreujue aspekte. U svom radu Bergman povremeno pominje jo tri funkcije ljubavi: 5.) Ljubav moe da povrati narcistiku ravnoteu kroz projekciju ego ideala na voljenu osobu (Frojd, 1914). (Voljena osoba moe, uivanjem u onome to dobija od partnera, da hrani i ego ideal svog ljubavnika. Osoba osea kako je dobra i sposobna da voli, prui zadovoljstvo partneru-to je realizacija sopstvenog ego ideala. Bolji sam kad sam sa tobombudi najbolje u meniProjekcija ego ideala u voljenu osobu ini nas savrenima jer smo u vezi sa svojim idealom u voljenoj osobi, ali i obratno, sposobnost partnera da primi ini nas savrenim jer posedujemo mo zadovoljavanja, mo ljubaviLjubav zadovoljava uzajamno narcistiko ispunjenje ). 6.) Heteroseksualna ljubav moe uvrstiti polni identitet time to sadri identifikaciju sa suprotnim polom (Razumevanje, empatija i identifikacija sa potrebama suprotnog pola uvruje identifikaciju sa sopstvenim polom. Kad volim, razumem ta je potrebno eni koju volim, a ja kao mukarac to mogu i elim da pruim...volim to sam mukarac..., isti proces se u ljubavi odvija i kod ene). 7.) Stena ljubav moe restaurirati detinji kapacitet za igru (u odrasloj osobi) kapacitet da se povee fantazija sa objektivnom stvarnou u zajednikoj interpersonalnoj stvarnosti (ko bajagi stvarnost, uivanje u ljubavnim igrama). Sve ove funkcije, naravno, imaju i svoju patologiju, ali su i deo normalnog ljubavnog ivota.

Zaljubljivanje i ostajanje u ljubavi

Bergman je naglasio razliku izmeu zaljubljivanja i ostajanja u ljubavi. Zaljubljivanje evocira infantilno, dok ljubav zahteva zrelost. Zaljubljivanje moe da vodi do trajne ljubavi, ali nema kraljevskog puta iz jednog u drugo. Kompletan put zahteva navigacionu vetinu budnog ega. Pet ego funkcija su posebo vane na tom putu: 1) Ljubav zahteva testiranje realnosti da bi se uvideli realni kvaliteti voljene osobe. 2) Ego mora da integrie reprezentacije prethodnih objekata ljubavi sa novim objektom da bi se dostigla snana ljubavna struja (da povee oseanja vezana za primarne objekte ljubavi-roditelje, sa osobama koje voli kao odrasla). 3) Ego mora da se suprotstavi silama superega i da zatiti novu ljubav od tabua incesta (da povee oseanja vezana za primarne objekte sa novim objektima, ali da to ne pokrene i zabrane vezane za incest koje su asocirane sa primarnim objektima). 4) Ego mora da dri pod kontrolom zahteve ida koji insistiraju na potpunom zadovoljenju (novi objekti ne mogu zadovoljiti potrebe na isti nain na koji su to inili roditelji ili na koji smo, kao deca, eleli da to ine, ve na naine koji odgovaraju zrelim osobama). 5) Ego mora da sprei patoloki izbor objekta pregovaranjem izmeu potreba za ponovnim nalaenjem, sa jedne strane, i potreba da se nae siguran objekt ljuba vi, sa druge strane (ako se trai novi objekat koji je slian starom, povreujuem, oekuje se razreenje, ispravljanje odnosa, happy end, i zato su interesantniji partneri koji su slini originalnom povreujuem objektu, da bismo kroz odnos sa njima ispravili taj tip odnosa. Meutim, poto se, uglavnom, samo ponovi povreda, jer se ponavlja obrazac steen sa originalnim objektom, ne dolazi do razreenja. Siguran objekt ljubavi bi mogao biti dobro korektivno emocionalno iskustvo, ali siguran novi objekt nije interesantan, jer sa njim nemamo ta da ispravljamo. Na ego moe postati svestan toga, i upravljati potrebom za ponavljanjem, usmeravati nas na izbor zdravijeg, sigurnijeg partnera). Uh, koliko posla taj jadni ego mora da obavi da bismo preli iz zaljubljenosti u ljubav!! Moemo videti da je Bergman video ljubav kao kompromisnu formaciju, kompleksnu integraciju viestrukih elja i objektnih odnosa iz svakog razdoblja razvoja, zajedno sa njihovim anksioznostima i odbranama. Zato ima mnogo oblika ljubavi sastavljenih od razliitih kombinacija i sastojaka i razliitih reenja konfliktualnih izazova koje oni postavljaju. Sve neobinosti ljubavi, neobini rituali, perverzije i preduslovi za ljubav, mogu se razumeti kao ekspresija potekoa u integraciji tih brojnih inilaca. Nema iste ljubavi, kao to nema ni iste perverzije. Svaka ljubav sadri kontradiktorne emocionalne sile, i integraciju tih sila, to ini da je ljubav mnogo vie od jednostavnog ponovnog nalaenja. Bergman (Bergmann, 2001) daje i listu prepreka zrelom ljubavnom odnosu: -Destruktivna mo prisile ponavljanja (repeticije kompulsije) - potreba da ponavljamo traumatine odnose

-Nerazreeni Edipov kompleks optereenost ljubavi incestuoznim tenjama i zabranama. Patoloki narcizam - nesposobnost da se voli drugi, centriranost na sebe. Zahtev da se objekt transformie - potreba da se drugi menjanjaju prema naim zahtevima. Agresivni nagon potreba da se obejkt ljubavi, povredi, porazi, ponizi, pobedi... Zavist i ljubomora potreba da se kod objekta ljubavi obezvredi ono zbog ega mu se divimo ili ga cenimo, da mu se to oduzme, jer mi to nemamo, a elimo (zavist). Potreba da posedujemo objekt ljubavi, da izbegnemo svako rivalstvo, da ograniimo slobodu, nateramo osobu da bude samo naa, da se pobedi rival, potencijalni ili aktuelni trei. U zavisti su ukljuene dve osobe, u ljubomori tri. Sa tako puno prepreka koje treba savladati nije ni udo to sreemo tako malo zrelih ljubavnih veza kod odraslih. (Bergman je jo bio i milostiv u nabrajanju prepreka. Kasnije emo ih navesti jo.). Na sreu, postoje i neki saveznici u tom tekom traganju za zrelom ljubavlju: -Uvid i samospoznaja -elja za razvojem -Zahvalnost -Sposobnost pratanja

Psihoterapija i poveanje kapaciteta za ljubav

Psihodinamski pristup u psihoterapiji prua mogunost za poveanje kapaciteta za ljubav. U psihoanalizi, kroz transfer oseanja na terapeuta, pojavljuju se potisnuta ljubav vezana za arhaine predstave voljenih objekata koja se pomera na analitiara. Naravno, taj proces je konfliktan: kada se ljubav oslobodi potiskivanja, ona je jo uvek uhvaena u konflikt iz detinjstva. Sr psihoanalitikog postupka je interpretiranje tih konflikata i nesvesnih pomeranja na analitiara. Osloboen od potiskivanja, od konfliktnih zapetljavanja i vezanosti za analitiara, libido moe ponovo da trai objekte u realnom svetu. Pri tome, postojei prototipovi su osnova za ponovno nalaenje. Klinika situacija je, meutim, mnogo komplikovanija kada su postojei prototipovi modeli za destruktivno ponavljanje. U analizi zakvih klinikih problema Bergman (Begmann, 1982) citira Frojdovo razlikovanje izmeu transfera koji su isto ponavljanje nekog ranijeg odnosa, i transfera koji su revidirano izdanje. Ovaj drugi vid transfera revidira stari prototip kombinovanjem sa novim iniocima koje osoba nalazi u odnosu sa analitiarem (Freud, 1905). Taj transfer kao revidirano izdanje omoguava klijentu da prihvati povezanost u analitikoj situaciji koja se zasniva na prihvatanju i razumevanju, kao zameni za mnogo primitivnije oblike zadovoljenja. U tradicionalnoj analizi, analitiki odnos je neophodan i pospeujui kontekst za analitiki rad, ali je oivljavanje i rasvetljavanje infantilnih konflikata ono to je od presudnog znaaja za promenu. Meutim, tamo gde nedostaju funkcionalni prototipovi ljubavi, iskustvo

novih, drugaijih interakcionih obrazaca u okviru analitikog odnosa mogu igrati vaniju ulogu u tretmanu. Tada transferni odnos koji revidira stare obrasce moe dovesti do novog zadovoljavajueg odnosa ili moda do dugo traene ljubavi koja lei. Iskustvo analitikog odnosa moe tako postati baza za nove libidinalne prototipove (obrasce voljenja). Ako uporedimo Frojdovo vienje ljubavi sa Bergmanovim, moemo uoiti veliko pomeranje u naglasku. Frojd je video ljubav sa topografskog stanovita, prema kojem do ljubavi dolazi kada se predstave arhainog objekta ljubavi spajaju sa figurama iz tekueg ivota. Prema njegovom miljenju, ljubavni ivot individue je repetitivna serija sukcesivnih ponovnih nalaenja istih osnovnih prototipova. Prema Bergmanovom gleditu, ljubavni odnosi takoe formiraju serije, ali te serije nisu uvek determinisane samo ponavljanjem. Inovacije i otkria mogu takoe da igraju znaajnu ulogu u sledu ljubavnih odnosa, unosei u te serije progresivno usmerenje. Iz Bergmanove perspektive, teorijski naglasak je pomeren od ponavljanja na promenu, od ponovnog nalaenja starih prototipova na progresivno kreiranje novih modela ljubavi pod uticajem novih iskustava zadovoljenja koja se dogaaju u psihoanalitikom tretmanu ili u ivotu osobe.

Terapijski odnos, vaspitanje i zrela ljubav

Vienje terapijskog odnosa kao vaspitnog procesa kroz koji dolazi do uenja klijenta o zrelim nainima voljenja i proirivanja kapaciteta za ljubav daje i Scott Peck (1987). Ako bismo izvukli sutinu svih tehnikih pojmova psihoanalitikog metoda i naina delovanja analitiara u odnosu prema analizantu, mogli bismo, svakodnevnim renikom, rei da je odnos analitiara prema analizantu zrela ljubav. ta je to zrela ljubav? Peck je definie teleoloki. Ljubav je, po njemu, volja da se proirimo da bismo potpomogli sopstveni i tui duhovni razvoj i sazrevanje. Zrelost ljubavi ne odreuje intenzitet oseanja, ve svrsishodnost aktivnosti. Osoba moe, sa intenzivnim oseanjem, iz velike ljubavi, jer ne moe bez voljene osobe... i slinih emocija, initi mnoge stvari koje su destruktivne za razvoj voljene osobe. Dete se moe uguiti roditeljskom ljubavlju. Ljubav je, dakle, odreena kao aktivnost koja potpomae duhovni razvoj onoga prema kome je usmerena. ivot je teak, tako poinje Peck svoju knjigu, ivot predstavlja niz problema. Da li emo da kukamo nad njima ili da ih reavamo i nauimo svoju decu da ih reavaju. Disciplina je osnovno orue za reavanje ivotnih problema. Bez discipline ne moemo nita reiti. Ovo je samo jo jedan nain da se govori o prihvatanju principa realnosti. Jung je rekao da je neuroza uvek zamena za legitimnu patnju. Tenja da se izbegavaju problemi i emotivna patnja koju donosi suoavanje sa njima je osnova mentalne bolesti. Izbegavajui pravu patnju koju stvara suoavanje sa problemima, izbegavamo i razvoj koji je produkt procesa reavanja problema. Vaspitanje i psihoterapija su procesi koji bi trebalo da pomognu vaspitaniku da prihvati patnju i nunost suoavanja sa problemima i iskustvom bola koje oni nose. Disciplina je osnovno orue u reavanju ivotnih problema. Disciplina se sastoji od tehnika patnje ili sredstava za konstruktivno doivljavanje bola. Peck ih navodi etiri: 1) Odlaganje zadovoljstva; 2) Prihvatanje odgovornosti; 3) Posveenost istini; 4) Balansiranje.

Problem nije toliko u sloenosti ovladavanja ovim oruima, ve u volji da se ona upotrebe. Volja da se ona upotrebe je ljubav. Ove tehnike patnje oito predstavljaju jedan vrednosni sistem. Unutranja instanca koja bi bila odgovorna za sprovoenje ove vrste discipline ( humanistiki Super Ego ) formira se pod uticajem osoba koje su sposobne i voljne da se ponaaju vole disciplinovano. Disciplina ( ova vrsta discipline ) se prenosi procesom identifikacije, a volja da se disciplina koristi zrelom ljubavlju. Disciplinovana ljubav je osnovno sredstvo formiranja kohezivnog humanistikog Super Ega (Super ega ili savesti koja nije progoniteljska, ve potie iz potrebe da se odri dobro oseanje sebe). Odlaganje zadovoljstva je proces planiranja i rasporeivanja patnje i zadovoljstva u ivotu tako to se prvo suoavamo sa neprijatnou da bismo je pregurali i time poveali zadovoljstvo. Dete postepeno ovladava sposobnou da tolerie napetost, odlae neposredno zadovoljenje i energiju ulae u ovladavanje razliitim vetinama kroz koje se odloeno rastereuje napetost i dobija zadovoljstvo na naine koji su prikladniji realnosti, sredini u kojoj ivi i njegovom uzrastu. Mnogima to ne uspeva. Govorili smo o tome vezano za bazine emotivne sposobnosti. Odlaganje zadovoljstva je sposobnost koja je vezana za celovitost i konstantnost objekta i ovladavanje tolerancijom na frustraciju. Balansiranje je vrsta discipline potrebna da se disciplinuja disciplina. To je disciplina koja nam daje fleksibilnost. U vaspitanju i psihoterapiji ono je neobino vano. Inae dobro pravilo moe postati prepreka ukoliko se stalno ne vodi rauna o trenutnoj realnosti. Frojd je, kada je u pitanju analitika tehnika, izbegavao izraz pravila i isticao da su to samo preporuke ija se vrednost mora ponovo proveravati u svakoj novoj situaciji. Stavljanje u zagrade starog iskustva, priguivanje poznatog da bi se prihvatilo nepoznato, proces je kome se ljudi veno opiru. Pojave otpora i transfera u terapiji su oigledan primer ove inertnosti psihe. Meutim, da bi se postiglo balansiranje, potrebno je prethodno izgraditi stabilan sistem reagovanja. Balansiranje se ne raa iz haosa, ve je proces postepenog labavljenja stabilne strukture. Moramo razviti Ego ili Super Ego da bismo doveli u pitanje krutost ili neprikladnost nekih njegovih aspekata. U terapiji, u radu sa osobama koje nisu razvile tzv. intaktni Ego i koherentni Super Ego, potrebno je prvo raditi na njihovoj izgradnji i strukturisanju ( tehnike izgradnje Ega o kojima govore ego psiholozi, proces identifikacije sa analitiarem ). U vaspitanju, normalno, put ka autonomiji vodi preko identifikacija sa vaspitaima, heteronomnih faza u kojima se stvara dovoljno snana struktura linosti koja moe da podnese razlabavljivanje i preispitivanje bez opasnosti raspadanja.

Preduslovi za razvoj kapaciteta za zaljubljivanje i ostajanje u ljubavi

Kernberg (1974) je govorio o preduslovima u razvoju osobe koji su potrebni da bi se razvio kapacitet za zaljubljivanje i ostajanje u ljubavi, kao i o posledicama do kojih dolazi ako osoba ne razvije te preduslove. Inidividua mora da dostigne dva razvojna stadijuma da bi se uspostavio normalan kapacitet za zaljubljivanje i ostajanje u ljubavi: Prvi stadijum, kada se rani kapacitet za ulnu stimulaciju erogenih zona (posebno oralni i koni erotizam) integrie sa kasnijim kapacitetom za uspostavljanje potpun og objektnog odnosa (konstantnost objekta). To praktino znai da je osoba u stanju da integrie svoje potrebe za nenou sa doivljajem druge osobe kao posebne, autonomne linosti, koja nije

samo produetak njenih potreba. Razvija se kapacitet za aljenje, krivicu, i brigu (jer drugi vie nije samo objekt za zadovoljenje potreba) to rezultira u produbljavanju svesnosti o sebi i drugoj osobi i poetak je razvoja kapaciteta za empatiju i vie nivoe identifikacije sa drugim. Dostizanje ove razvojne faze omoguava razvoj kapaciteta za zaljubljivanje, ukljuujui kapacitet za nenost, i zreliji oblik idealizacije od one koja je karakteristina za primitivne mehanizme cepanja, kao i izvesni kapacitet za identifikaciju i empatiju sa objektom ljubavi. Drugi stadijum razvoja je puna integracija genitalnosti u ljubavni odnos (to se postie razreenjem edipalnog konflikta) u kojem potpuno genitalno uivanje ukljuuje u sebe raniji erotizam povrine tela (senzualnost) u kontekst potpunog odnosa sa objektom, ukljuujui komplementarnu seksualnu identifikaciju. To znai da osoba moe da spoji nenost i seksualnost, da vidi svog partnera kao autonomnu osobu sa kojom ima odnos uzajamnosti. Dostizanje ove faze omoguuje dalje produbljivanje uzajamne identifikacije i empatije izmeu partnera. Integracija genitalnosti u ljubavni odnos omoguava prelazak iz stanja zaljubljenosti u stanje ljubavi. Pregenitalne tenje (potreba za stapanjem, idealizacija, koni erotizam, senzualnost, nenost...) se uklapaju u genitalni primat (zadovoljavaju se u okviru genitlne seksualnosti, ali nisu dominantne potrebe). Nenost se proiruje na puno seksualno uivanje, idealizacija postaje zrela privrenost nekom idealu koji predstavlja voljena osoba ili nekom idealu vezanom za to ta par eli da postane (ulaganje u razvoj veze kakva se eli). Takva idealizacija se vie ne zasniva na nezrelim mehanizmima cepanja, niti na potrebi za reparacijom iz depresivne pozicije razvoja, ve na zrelim idealima vezanim za nain ivota koji osoba eli da vodi sa svojim partnerom. Genitalnost dovodi do intenzivne meusobne identifikacije partnera za vreme orgazma, do identifikacije sa svojom seksualnom ulogom i komplementarnom ulogom partnera. Javlja se doivljaj uzajamnosti, uivanje u sopstvenom zadovoljstvu i zadovoljstvu koje pruamo partneru. Za razliku od primitivne fuzije self-objekt reprezentacija za vreme simbiotike faze razvoja, u orgazmu postoji vii nivo spojenosti u kojem se zadrava oseaj sopstvene individualnosti, ali i doivljaj jedinstva i identifikacije sa partnerom. Kernberg govori i o tome da postoji kontinuum u razvoju kapaciteta za zaljubljivanje i ostajanje u ljubavi, i da mesto na kojem se osoba nalazi na tom kontinuumu ima znaajne dijagnostike, prognostike i terapijske implika cije (Da je ljubavna dijagnostika posebno vana za terapijski proces i da, u velikoj meri, moe da ukae i na prognozu uspenosti tretmana). Prema Kernbergu, socijalno izolovane, gotovo potpuno neukljuene narcistike linosti koje dolaze na tretman zbog impotencije, konflikata oko homoseksualnih poriva, ili bilo koje druge vrste seksualne psihopatologije, imaju lou prognozu. Impulsivne, haotine, infantilne linosti koje funkcioniu na graninom nivou (borderline) imaju bolju prognozu od narcistikih pacijenata iako, povrno gledano, njihova ljubavni ivot moe izgledati poremeeno, neprikladno i nezrelo. Seksualni promiskuitet na tom strukturalnom nivou moe da reflektuje rapidni proboj primirivne idealizacije koja karakterie takva seksualna iskustva i oajniko traganje za drugim objektima sa kojima se primitivno idealizovana veza moe ponovo uspostaviti. Sama injenica da takvi granini pacijenti mogu da uspostave relativno stabilni odnos sa drugim ljudskim biem, u okviru kojeg se mogu ispoljiti nena i seksualna oseanja, predstavlja realni potencijal za emocionalni razvoj, iako se, kod takvih osoba, esto mogu videti ekstremno nasilne, destruktivne, neprikladne, odcepljene (na delu je mehanizam splitinga-cepanja) interakcije sa drugim osobama (esto mogu koristiti

idealizovanu ljubavnu vezu da racionalizuju i eksternalizuju sopstvenu odgovornost za druge interpersonalne konflikte...da optuuju ostatak sveta za hladnou, surovost, neprijateljstvo, sebinost...). Osobe koje su dostigle sledei nivo razvoja na kontinuumu kapaciteta za ljubav sposobne su da se zaljube i uspostave stabilnu ljubavnu vezu, iako je odnos praen izvesnim stepenom seksualne inhibicije, to pokazuje predominaciju edipalnih konflikata u odnosu. Paradoksalno, kada je dostignuta integracija internalizovanih objektnih relacija i kada je uspostavljen potpuni objektni odnos (celovitost objekta) tako da se razviju normalne triangularne edipalne relacije, onda infantilne zabrane protiv seksualnosti stupaju na snagu i dolazi do potiskivanja edipalnih tenji i inhibicije genitalnosti. Zbog toga, na tom viem nivou patologije zaljubljivanja, postoji vei kapacitet za ono to se moe nazvati romantina idealizacija. Prognoza uspenosti tretmana sa osobama na ovom nivou je, generalno, mnogo bolja.

Zreli ljubavni odnosi

Ako se osvrnemo na iri kontekst kompletnog spektra psihopatologije, koncept genitalnog primata se pojavljuje u drugaijem svetlu. Kapacitet za seksualni odnos i orgazam ne garantuje seksualnu zrelost, niti nuno predstavlja relativno vii nivo psihoseksualnog razvoja. Lichtenstein (1970) je, ispitujui aplikacije ego psiholokih principa na predstavu psihoseksualnog razvoja, primetio da klinika posmatranja ne potvruju jasnu korelaciju izmeu emotivne zrelosti (kapaciteta da se uspostavi stabilan objektni odnos) i sposobnosti da se postigne zadovoljenje kroz genitalni orgazam (genitalni primat). Shodno tome, zakljuuje on, koncept genitalnog primata u klasinom smislu nije vie odriv. Radei sa ljudima kao psihoterapeuti, moemo videti da je puni kapacitet za orgazam prisutan i kod teko narcistikih linosti i kod zrelih ljudi, kao i to da seksualna inhibicija moe biti prisutna i kod najteih tipova narcistike izolacije i kod relativno blaih neuroza i karakternih patologija. Ta naizgled paradoksalna situacija moda moe najbolje da se shvati u svetlu strukturalnih implikacija razvoja internalizovanih objektnih odnosa na funkcionisanje ega i superega. Kernberg je (1970, 1971, 1972) dao model razvoja psihikog aparata, razvoja ega (ukljuujui ego identitet), i superega u kontekstu stadijuma razvoja internalizovanih objektnih odnosa. Taj model implicira da predodreeni stadijumi razvoja internalizovanih objektnih odnosa determiniu karakteristike instiktualnog ivota, integracije ega i superega, dominirajue mehanizme odbrane i karakterne crte, kao i stepen i tip patologije. Taj model integrie stadijume razvoja libida i agresije kao komponente sistema nastajuih konstelacija internalizovanih objektnih odnosa. Prema tom vienju, relativna sloboda ispoljavanja seksualnih poriva u interpersonalnim situacijama kod osoba sa jakom patologijom internalizovanih objektnih odnosa je vezana za to da libidnalne tenje nisu integrisane u potpune objektne odnose, pa tako mogu biti ispoljene kao otcepljeni instiktualni derivati u slubi pregenitalnih potreba i parcijalnih objektnih odnosa. Drugim reima, osobe sa teom patologijom u razvoju objetnih odnosa ne doivljavaju drugu osobu (a ni sebe) kao celinu, i njihova seksualnost se moe ispoljavati kao ista potreba, nagon koji se ne vezuje za osobu kao cilj, ve kao sredstvo. Nasuprot tome, kod osoba sa zrelijom strukturom, ba zato to su genitalne tenje integrisane sa totalnim objektnim odnosima u vreme kada je konstantnost objekta dostignuta, one dovode do inhibicija i konflikata sa specifinim (celim, edipalnim) objektima. Iz tog razloga

moemo videti osobe sa teom patologijom kako nemaju inhibicije seksualnosti i sposobnosti doivljavanja orgazma, i osobe sa neurotinom strukturom, koje su razvile konstantnost objekta, a imaju probleme vezane za inhibiciju seksualnosti i probleme sa sposobnoi do ivljavanja orgazma.

Koje su karakteristike zrelog kapaciteta za uspostavljanje ljubavnog odnosa? Balint (1948) je sugerisao da, pored genitalnog zadovoljenja, pravi ljubavni odnos ukljuuje: idealizaciju, nenost, i poseban oblik identifikacije (idealizaciju nije smatrao apsolutno neophodnom. Ona moe, u mnogim sluajevima, ometati razvoj zadovoljavajueg ljubavnog odnosa). to se tie posebnog oblika identifikacije, Balint je naziva genitalnom identifikacijom, u okviru koje interesovanja, elje, senzitivnost, neuspesi...partnera dostiu, ili se oekuje da dostignu, gotovo istu vanost za nas kao i nai..., Balintov principijelni naglasak je na nenosti. On sugerie da nenost potie od pregenitalnih tenji i da nas potreba za produenom, venom brigom i zadovoljavanjem tera da regrediramo, ili da nikada ne napredujemo dalje od arhainih infantilnih oblika nene ljubavi. Ukratko, on smatra da je ono to zovemo genitalna ljubav fuzija genitalnog zadovoljenja i pregenitalne nenosti , i da je genitalna identifikacija ekspresija te fuzije. Rollo May (1969), naglaava vanost obzirnosti (care - obzirnosti, zainteresovanosti, voenja rauna o drugome...) kao preduslovu za sposobnost voljenja. Obzirnost je, po njemu, stanje sastavljeno od prepoznavanja drugog, ljudskog bia slinog sebi, identifikacija sa bolom ili radou drugoga, krivice ili aljenja, i svesnost da smo svi u osnovi isti, da poivamo na opte ljudskoj osnovi. On je koristio saoseanje (compassion) i zainteresovanost - brinost (concern) kao alternativne termine. Opisujui aspekte zrele ljubavi, May naglaava odnos izmeu kapaciteta za nenost i kapaciteta za brigu (obzirnost, zainteresovanost). On je, takoe, postavio kapacitet za genitalnu identifikaciju, to jest, za punu identifikaciju sa voljenom osobom bez gubljenja sopstvenog identiteta u ljubavnom odnosu, na centralno mesto. Kao dodatak, May je naglasio i prisustvo tuge u ljubavnim odnosima (tuge koja proistie iz konsolidacije totalnog objektnog odnosa - i dobro i loe idu zajedno, i ljubav i agresija prema voljenom objektu, to dovodi do tuge zbog agresije prema onome koga volimo i do reaktivacije brige, krivice, i reparacije - potrebe da se popravi teta nanesena agresijom) kao i vanost samog genitalnog iskustva, koje dovodi do promene svesnosti, novog jedinstva u okviru kojega se razvija oseanje jedinstva sa prirodom. Wisdom (1970) sugerie da u teoriji Melanije Klajn o depresivnoj poziciji moemo nai fundamentalne komponente ljubavi kod odraslih osoba. Normalna idealizacija koja se javlja u ljubavi prema partneru dolazi kroz neutralizaciju loih aspekata partnera kroz proces reparacije. Kada se objedine doivljaji ljubavi i agresivnosti prema voljenom objektu, javlja se tuga, depresivna pozicija, ao nam je to oseamo agresiju prema voljenom objektu, i onda teimo reparaciji, nadoknaivanju tete, pa iz te potrebe za reparacijom, popravljanjem odnosa koji smo pokvarili svojom agresijom, idealizujemo partnera, ali na zdraviji nain nego ako koristimo mehanizam cepanja - gde pocepamo doivljaj osobe na njene dobre i loe aspekte, kao da ne pripadaju istoj osobi. Wisdom opisuje razlike u idealizaciji voljene osobe kod onih koji su u paranodino-izoidnoj poziciji i onih koji su u depresivnoj poziciji.

Kad je idealizacija posledica cepanja, gubi se svesnost o negativnim aspektima voljene osobe. Ona postaje idealno dobra, a njeni negativni aspekti ne postoje, projektuju se u nekog drugoga, ili se javljaju periodino, kada nam idealna osoba ne zadovoljava potrebe, i onda ona postaje crni avo, bez ikakve svesnosti o postojanju njenih dobrih strana. Ovakav mehnizam idealizacije se javlja kod osoba sa graninom organizacijom linosti (borderline) i povezan je sa najprimitivnijim oblicima zaljubljivanja, ali obino ne vodi do sposobnosti da se ostane u ljubavi - to je zrelija ljubavna relacija. Kod idealizacije povezane sa depresivnom pozicijom i razvojem kapaciteta za tugovanje i brigu, opstaje svesnost i dobrih i loih aspekata voljene osobe, ali dobri nadvladavaju loe i umanjuju ih idealizacijom (volim ga, pa su mi i njegove mane slatke, prihvatljive...istiem njegove dobre osobine...). Meutim, iako na ovom nivou idealizacije postoji realistinija svesnost i empatija sa voljenim objektom, jo uvek nisu dominantne genitalne karakteristike odnosa. Ovaj nivo idealizacije je karakteristian za stanja zaljubljenosti kod neurotinih osoba, i postoji kapacitet za uspostavljanje stabilne ljubavne veze, iako je odnos ispunjen konfliktima i nezadovoljavajui (izraeno ambivalentan, ispunjen krivicom i reparacijom...). Normalan kapacitet za idealizaciju, koji se dostie krajem adolescencije i u odraslom dobu, zasnovan je na stabilnom seksualnom identitetu i realistinoj svesnosti objekta ljubavi. Zreli izbor osobe koju volimo i sa kojom elimo da ivimo ukljuuje zrele ideale, vrednosti, ciljeve koji, zajedno sa zadovoljenjem potrebe za ljubavlju i bliskou, daju iri oseaj smisla ivota. Da li i ovakve realistine procene uklapanja partnera u nae ivotne ideale treba zvati idealizacija?. Taj termin ima konotaciju nerealistinosti, iskrivljenog pozitivnog opaanja objekta ljubavi. Meutim, veina zrelih ljudskih osobina prolazi u razvoju kroz nezrele oblike. Videli smo da se narcizam razvija od grandioznosti do zrelog samopotovanja. Tako se i primitivna idealizacija zasnovana na cepanju razvija, preko idealizacije kroz reparaciju (u depresivnoj poziciji), do zrele idealizacije koja poiva na doivljaju privrenosti nekim realistinim ivotnim idealima i doivljaju da se voljena osoba uklapa u njih.

Literatura:
Abelson, R, P., &Rosenberg, M, J., (1958) Symbolic psychologic: A model of attitudinal cognition, Behavioral Science, 3, 1 13 Abraham, K. (1922). Manifestations of the Female Castration Complex, 1. Int. J. Psycho-Anal., 3:1-29 Abraham, K. (1925). Psychoanalytical notes on Coue's system of self mastery. In Clinical Papers and Essys on Psycho-Analysis. 36.327. London: Hogart Press, 1955.

Abraham, K. (1927). A short history of the development of the libido. In Selected papers of Karl Abraham (Douglas Bryan and Alix Strachey, Trans.). London: Hogarth Press. (Originalni rad je publikovan 1924) Abrams, S. 1978 The teaching and learning of psychoanalytic developmental psychology, J. Am. Psychoanal. Assoc. 26:387-406 Adler, G. (1985). Borderline psychopathology and its treatment. Northvale, NJ: Jason Aronson. Adler, G. 1981 The borderline-narcissistic personality disorders continuum Amer. J. Psychiatry 138 46-50
Akhtar, S. (1992). Tethers, orbits, and invisible fences: clinical, developmental, sociocultural, and technical aspects of optimal distance. In When the Body Speaks: Psychological Meanings in Kinetic Clues, ed. S. Kramer & S. Akhtar. Northvale, NJ:

Akhtar, S. (1994). Object Constancy and Adult Psychopathology. Int. J. Psycho-Anal., 75:441455 Akhtar, S. (2002). Forgiveness. Psychoanal Q., 71:175-212 Akhtar, S. 1987. Schizoid personality disorder, Amer. J. Psychother. 41 499-518 Akhtar, S. 1989 Narcissistic personality disorder, Psychiatric Clinics of North America 12 505529 Akhtar, S. 1990a. Concept of interpersonal distance in borderline personality disorder (letter to editor) Amer. J. Psychother. 147 2 Akhtar, S. 1990b Paranoid personality disorder, Amer. J. Psychother. 44 5-25 Akhtar, S. 1992b Broken Structures: Severe Personality Disorders and Their Treatment, Northvale, NJ: Jason Aronson. Akhtar, S., & Byrne, J. P. 1983 The concept of splitting and its clinical relevance, Amer. J. Psychiatry 140 1013-1016 Alpert, A. (1949). Sublimation and SexualizationA Case Report. Psychoanal. St. Child, 4:271278 American Academy of Pediatric, 2008. Bright Futures Guidelines for Health Supervision of Infants, Children, and AdolescentsThird Edition, Edited by Joseph F. Hagan Jr. MD, FAAP; Judith S. Shaw, RN, MPH, EdD; and Paula Duncan, MD, FAAP Anderson, L. & Krathwohl, D. A. (2001) Taxonomy for Learning, Teaching and Assessing: A Revision of Bloom's Taxonomy of Educational Objectives, New York: Longman Arlow, J. Fantasy systems in twins. Psychoanal Q. 1960 Apr;29:175199. Assagioli, R. (1973.) The Act of Will. New York: Viking Press, Auchincloss, E.L. and Weiss, R.W. (1992). Paranoid Character and the Intolerance of Indifference. J. Amer. Psychoanal. Assn., 40:1013-1037

Balint, M. 1948. On genital love In: Primary Love and Psychoanalytic Technique, New York: Tavistock, pp. 109-120 1959 Balint, A. (1949). Love for the mother and mother love, Int. J. Psychoanal. 30:250-258 Bandler, R. and Grinder, J. (1979). Frogs into Princes: Neuro Lingustic Programming: Introduction to Neurolinguistic Programming. Real People Press, Boulder.
Bartlett, F. 1973. Significance of Patient's Work in the Therapeutic Process. Contemp. Psychoanal., 9:405-416. Beck, A.; Rush, J.; Shaw, B.; Emery, G. (1979). Cognitive Therapy of Depression. New York: The Guilford Press. Beck, A.T.,(1975) Cognitive Therapy and the Emotional Disorders. Intl Universities Press Becker, E. , 1973, Denial of Deth, Free Press, New York

Beebe, B. & Lachmann, F. (1988). The contribution of mother-infant mutual influence to the origins of self and object representations. Psychoanal. Psychol., 5: 305-337 Bergmann, M. S. (1971). Psychoanalytic observations on the capacity to love. In J. B. Mcdevitt & C. F. Settlage, eds., Separation-individuation: Essays in honor of Margaret Mahler. Madison, CT: International Universities Press. Bergmann, M. S. (1980). On the intrapsychic function of falling in love. Psychoanal. Q., 49: 5677
Bergmann, M.S. (1982). Platonic Love, Transference Love, and Love in Real Life. J. Amer. Psychoanal. Assn., 30:87-111

Bergmann, M. (1987). The Anatomy of Loving. The Story of Man's Quest to Know What Love is. New York: Columbia University Press,
Bergmann, M. (1988). Freud's three theories of love in the light of later development. Journal of the American Psychoanalytic Association,, 36: 653-672.

Bergmann, M. (2001) Finding an object. Mod. Psychoanal., 26: 3-13. Berliner, B. (1958). The role of object relations in moral masochism. Psychoanal. Q., 27:38-56 Bernard, M. E. (1991) Staying Rational in an Irrational World, Albert Ellis and Rational Emotive Therapy, New York: NY, Carol Communications, Inc Berne, E. (1964) Games people play. New York: Grove Press Berne, E. (1976). Classification of positions. Transactional Analysis Bulletin Selected Articles from Volumes 1 through 9, 3. San Francisco: TA Press. (Original work published 1962) Bettelheim, B. 1960, The Informed Heart, New York: Free Press of Glencoe Bion, W. (1957). Differentiation of the psychotic from the non-psychotic personalities. Int. J. Psycho-Anal., 38:266-275. Bion, W. 1967 Second Thoughts, New York: Jason Aronson. Bion, W. R. (1962). Learning from Experience. London: Marsefield
Bishop, S. (2010) Develop your Assertiveness, Second Edition, Kogan Page, London

Bleuler, E. (1952), Dementia praecox (Joseph Zinkin, Trans). New York: International Universities Press. (Originalni rad je publikovan 1911) Blos, P. 1967. The second individuation process of adolescence, Psychoanal. Study Child 22:162-186

Blum, H. P. 1981. Object inconstancy and paranoid conspiracy, J. Am. Psychoanal. Assoc. 29:789-813 Bollas, C. (1987). The Shadow of the Object: Psychoanalysis of the Unthought Known. New York: Columbia Univ. Press. Bloom B. S. 1956. Taxonomy of Educational Objectives, Handbook I: The Cognitive Domain. New York: David McKay Co Inc. Bond, M. D., Gardner, S.T. Christian, J. & Sigal, J.J. (1983). Empirical study of self-defese styles. Archives of General Psychiatry, 40, 333-338 Bowlby, J. (1973). Attachment and Loss. Vol. II Separation. New York: Basic Books Bowlby, J. 1969 Attachment and Loss Vol. 1 New York: Basic Books. Bowlby, J. 1980 Attachment and Loss Volume 3 New York: Basic Books. Brenner, C. 1982. The Mind in Conflict. New York: International Universities Press Breuer, J., i Freud, S., 1895, Studies in Hysteria , New York: Nervous and Mental Disease Monographs, 1947 Buber, M. ( 1977) Ja i Ti. Beograd. Vuk Karadi Burngam, D. L., Gladstone, A. E. & Gibson, R. W. 1969. Schizophrenia and the Need-Fear Dilemma, New York: Int. Univ. Press. Capponi, A. (1979). Origins and evolution of the borderline patient. In J. LeBoit & A. Capponi (Eds.),(1986) Advances in psychotherapy of the borderline patient (pp. 63-147). New York: Jason Aronson, Chasseguet-Smirgel
Cassidy, J., & Berlin, L. J. (1994). The insecure/ ambivalent pattern of attachment: Theory and research. Child Development, 65, 971-991. Czander, W. 1993. The psychodynamics of work and organizations : theory and application. Guilford Press, New York

Chasseguet-Smirgel, J. (1964). Female Sexuality. New Psychoanalytic Views. London: Karnac Books. Cohen, C. P., & Sherwood, V. R. (1991). Becoming a constant object in psychotherapy with the borderline patient. Northvale, NJ: Jason Aronson.
David, D., & Szentagotai, A. (2006). Cognitions in Cognitive- behavioral psychotherapies; toward an integrative model, Clinical psychology review 26, pp: 284-298, www. Sciencedirect.com Davis, H. B. (1988). The self and loving. In J. F. Lasky & H. W. Silverman (Eds.). Love: Psychoanalytic perspectives (pp. 159-172). New York: New York University Press. Deutsch, H. (1942). Some forms of emotional disturbance and their relationship to schizophrenia. Psychoanal. Q., 11:301-321. Dryden, W, & Branch, R. (2008). The Fundamentals of Rational Emotive Behaviour Therapy, A Training Handbook, Second Edition, John Willey & Sons Ltd, West Sussex, England Dryden, W, & Gordon, J (1990) Think Your Way to Happiness, Sheldon Press, London

Ehrenberg, D. B. (1975). The quest for intimate relatedness. Contemp. Psychoanal., 11, 320331. Ellis, A & Knaus, W, J (1979). Overcoming Procrastination, NY: New York, New American Library
Ellis, A, & Harper, R, A. (1975). A New Guide to Rational Living, Wilshire Book Company

Ellis, A. (2002) Overcoming Resistance: A Rational Emotive Behavior Therapy Integrated Approach, 2nd ed. NY: Springer Publishing Erikson, E. H. (1963). Childhood and society. New York: Norton. Eriksson, E. (1982). The Life Cycle Completed, W.W. Norton and Company, New York

Erikson, E. (1985) Identitet i ivotni ciklus, Beograd, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Escoll, P. J. 1992. Vicissitudes of optimal distance through the life cycle, In When the Body Speaks: Psychological Meanings in Kinetic Clues ed. S. Kramer. & S. Akhtar. Northvale, NJ: Jason Aronson, pp. 59-87 Fairbairn, W. R. D. (1941). A revised psychopathology of the psychoses and psychoneuroses Int. J. Psychoanal. 22:250-279 Fairbairn, W. R. D. (1952). Psychoanalytic Studies of the Personality, London: Tavistock Fenichel, O. (1938). Problems of Psychoanalytic Technique, The Psycho Analytic Quaterly, Inc.N.Y. , str. 6. Fenichel, O. (1945). The Psychoanalytic Theory of Neurosis, New York: W. W. Norton and Co. Fenihel, O. (1961), Psihoanalitika teorija neuroza, Medicinska knjiga, Beograd, str. 186 Ferenczi, S. (1921). The further development of an active therapy in psycho-analysis, In Ferenczi, S. 1951 Further Contributions to the Theory and Technique of Psycho-Analysis ed. J. Rickman. London: The Hogarth Press. pp. 198-217 Ferenczi, S. (1926) Further Contribution to the Theory and Technique of Psychoanalysis, (Psychoanalysis of Sexual Habits); Institute of Psychanalysis and Hogarth Press, London. Ferenczi, S. (1926a). The problem of acceptance of unpleasant ideas: advances in knowledge of the sense of reality, In Further Contributions to the Theory and Technique of Psycho-Analysis New York: Boni and Liveright, 1927 pp. 366-379 Ferenci, S. (1926b), Sunday Neuroses, in Further contribution to the theory and technique of psycho-analysis, pp174/177, London, Hogart Press (original work published 1918)
Fonagy , P. & Target, M. (1998). Mentalization: A protective factor and a focus of psychotherapy. Psychoanalytic Dialogues , 8 ( 1 ), 28 95 . Fonagy , P. (2001). Attachment theory and psychoanalysis. New York : Other Press . Fonagy, P. , Gergely, G. , Jurist, E. L. , & Target, M. (2002). Affect regulation, mentalization, and the development of the self . NY : Other Press . Fonagy , P. , & Target , M. (2002). Early intevention and the development of self-regulation . Psychoanalytic Inquiry , 22 ( 3 ), 307 335 . Fonagy , P. (2003) . The development of psychopathology from infancy to adulthood: The mysterious unfolding of disturbance in time . Infant Mental Health Journal , 24 ( 3 ), 212 239 .

Frankl, V. ( 1987) Neujni vapaj za smislom: Naprijed, Zagreb, Freud, A., (1946). The ego and the mechanisms of defence. New York, International Universities Press, 1966. (Original work published 1936) Freud, S. (1905). Three essays on sexuality. Standard Edition VII. Freud, S. (1908). On sexual theories of children. Standard Edition IX

Freud, S. (1909d). Notes upon a case of obsessional neurosis. SE, 10: 151-318. Freud, S. (1910). A special type of object choice made by men. Standard Edition. Freud, S. (1912). Recommendations to Physicians Practising Psycho-Analysis. The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, Volume XII (1911-1913): The Case of Schreber, Papers on Technique and Other Works, 109-120 Freud, S. (1912b). On the tendency to degradation in the sphere of love. Standard Edition., 11: 178-190. Freud, S. (1912-13/1953), Totem and taboo. Standard Edition., 13:IX. Freud, S. (1914). On narcissism: An introduction. Standard Edition., 14: 69-102 Freud, S. (1915). Instincts and their vicissitudes, S.E. 14 Freud, S. (1915a) Observations on transference-love S.E. 12 Freud, S. (1917). Mourning and melancholia, Standard Edition 14:243-258 London: Hogarth Press, 1957 Freud, S. (1922) Beyond the Pleasure Principle Trans. by C. J. M. Hubback. New York: Boni & Liveright Freud, S. (1923). The Ego and the Id. The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, Volume XIX (1923-1925): The Ego and the Id and Other Works, 1-66 Freud, S. (1924). The dissolution of the Oedipus complex. Standard Edition IXX Freud, S. (1926). Inhibitions, Symptoms and Anxiety. The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, Volume XX (1925-1926): An Autobiographical Study, Inhibitions, Symptoms and Anxiety, The Question of Lay Analysis and Other Works, 75-176 Freud, S. (1930). Civilization and its Discontents, New York: W. W. Norton, 1961 Freud, S. 1931. Libidinal Types. The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, Volume XXI (1927-1931): The Future of an Illusion, Civilization and its Discontents, and Other Works, 215-2201931,Libidinal Types ) Freud, S. (1933a [1932]). New introductory lectures on psycho-analysis. SE, 22: 1-182. Freud S. 1957, New Introductoru Lecture on P.A. Hogart Press. London str.86 Freud, S. (1959). On the history of the psycho-analytic movement. In E. Jones (Ed.) & J. Riviere (Trans.) Collected Papers (Vol. 1, pp. 287359). New York: Basic Books. (Original work published in 1914.) Freud, S., (1963). Psychoanalysis and Faith, The letters of S. Freud and Oscar Pfister, str. 126. New York, Basic Books Frojd, S. (1976). Uvod u psihoanalizu, Matica Srpska,. Str. 269 From, E. (1982). Samerhil za i protiv, zbornik, Prosveta, Beograd, str. 169 182. From, E.(1990), Umee ljubavi, Beogradski izdavacko-graficki Zavod, Beograd. Galdston, R. (1987). The longest pleasure: a psychoanalytic study of hatred. Int. J. PsychoAnal., 68:371-378. Gediman, H. K. (1985) Imposter, inauthenticity, and feeling fraudulent, J. Am. Psychoanal. Assoc. 33:911-936 Gendlin, E. (1982). Focusing, New York: Bantam Books Gesell, A. , Francis, I., Louis, B. Ames & Glenna Bullis (1977). The Child from Five to Ten. New York: Harper and Row Gill, M. (1994). Psychoanalysis in Transition. Hillsdale, NJ: Analytic Press. Glasser, W. (1965). Reallity therapy, New york: Harper & Row,

Glenn, J. (1991). Transformations in normal and pathological latency In Beyond the Symbiotic Orbit: Advances in Separation-Individuation, Theory Essays in Honor of Selma Kramer, M.D. ed. S. Akhtar. & H. Parens. Hillsdale, NJ: The Analytic Press, pp. 171-187 Goldstein, K. (1948). Language and language disturbances. New York: Grune and Stratton) Gorkin, M. (1984). Narcissistic Personality Disorder and Pathological Mourning. Contemp. Psychoanal., 20:400-420

Greenacre, P. (1956). Re-Evaluation of the Process of Working Through, 1. Int. J. PsychoAnal., 37:439-444 Greenson, R. (1966). That "Impossible" Profession, J. Amer. Psychoanal. Assn., 14:9-27 Greenson, R. (1967). The Technique and Practice of Psychoanalysis, New York: International Universities Press, p. 200) Greenson, R. (1978) The Technique and Practice of Psycho Analysis, Hogarth Press and Inst. Of P. A., London,., str. 101. 121. Grunberger, B. (1979). Narcissism. New York: Int. Univ. Press. Gunderson, J. G. (1985). Borderline Personality Disorder, Washington, DC: American Psychiatric Press. Guntrip, H. (1969). Schizoid phenomena, object relations and the self. New York: International Universities Press.
Hammerlie, F. M. & Montgomery, R. L. (1982). Self-perception Theory and Unobstrusively Biased Interactions, A Treatment for Homosexual Anxiety, pp: 362-370, Journal of Counselling Psychology Hartman, D., & Zimberoff, D. (2003). The existential approach in Heart-Centered therapies. Journal of Heart-Centered Therapies, 6(1), 3-46.

Hartmann , H. (1939). Psycho-Analysis and the concept of mental health. International Journal of Psycho-Analysis, 20, 308321
Hartmann, H. (1950a). Psychoanalysis and developmental psychology. Psychoanalytic Study of the Child , 5 , 7 17 .

Hartmann, H. (1950). Comments on the psycho-analytic theory of the ego.' In: Hartmann 1964 Essays on Ego Psychology (London: Hogarth; New York: Int. Univ. Press.) Hartmann, H. (1952). The mutual influences in the development of ego and id In: Essays on Ego Psychology New York: International Universities Press, 1964 pp. 155-182 Hartmann, H. (1956) Notes on the reality principle In: Essays on Ego Psychology New York: International Universities Press, 1964 pp. 241-267 Hartman, H. (1958). Ego Psychology and the Problem of Adaptation , London: Imago Hartmann, H. (1958a). Comments on the Scientific Aspects of Psychoanalysis. Psychoanal. St. Child, 13:127-146.) Hendrick, I. (1936). Ego Development and Certain Character Problems Psychoanal. Q. V p. 32 Hendrick, I. (1942). Instinct and the ego during infancy Psychoanal. Q. 11:33-58 Hendrick, I. (1943). Work and the Pleasure Principle. Psychoanal. Q., 12:311-329) Herman, J. (1992). Trauma and Recovery. New York: Basic Books. Horney, K. (1947). Inhibitions in Work. Am. J. Psychoanal., 7:18-25. Horney, K. 1950 Neurotic Disturbances in Work. Amer. J. Psa. X pp. 80-82) Ikonen, P. (1998). On phallic defense. Scand. Psychoanal. Rev., 21:136-150

Miguel Hoffmann, J., Popbla, L., Duhalde, C. (1999). Early stages of initiative and environmental response, Infant Mental Healt Journal, Volume 19 issue 4, Michigan Association for Infant Mental Health Jaques, E. (1960) Disturbances in the Capacity to Work. 1. Int. J. Psycho-Anal., 41:357-367) Jacobson, E. (1964). The Self and the Object World New York, International Universities Press. Jalom, I. (2011). Gledanje u sunce-prevazilaenje uasa od smrti, Psihopolis, Novi Sad Jalom, I. (2011a). ari psihoterapije, Psihopolis, Novi Sad Janov, A. (2007). Primalni krik, Nova Knjiga, Podgorica Joffe, W. G. & Sandler, J. (1965). Notes on pain, depression, and individuation. Psychoanal. Study Child 20:394-424
Jones, E. (1928). Fear, guilt, and hate. In Papers on Psychoanalysis. Baltimore, MD: Williams & Wilkins, 1950. Jones, E. 1948 The Theory of Symbolism. Papers on Psycho-Analysis , London: Baillire, Tindall and Cox

Jovanovi, N. (2006). Neujna muzika postojanja, Narodna knjiga, Beograd

Jovanovi, N. (2006a), Psihologija uspeha-iveti ili ivotariti, Beograd, Narodna Knjiga Jovanovi, N. (2005). Kako se natimovati uz pomo biofidbeka, Beograd: Centar za Primenjenu Psihologiju Drutva Psihologa Srbije

Jung, C.G. (1913). The Theory of Psychoanalysis. Psychoanal. Rev., 1:1-40 Kainer, R. (1979). The Critical Voice in the Treatment of the Obsessional. Contemp. Psychoanal., 15:276-287. Kainer, R.G. (1983). On the Distinction Between Narcissism and Will: Two Aspects of the Self. Psychoanal. Rev., 70:535-552 Kelley, C. (1992). Education in Feeling and purpose, Radix Journal, Volume I Kernberg, O. F. (1970). Psychoanalytic classification of character pathology, J. Am. Psychoanal. Assoc. 18:800-822 Kernberg, O. (1970a). Factors in the psychoanalytic treatment of narcissistic personalities, American Psychoanal. Assn. 18:51-85 Kernberg, O. (1971). New developments in psychoanalytic object relations theory , Presented at the 58th Annual Meeting of the American Psychoanalytic Association, May 1971 Kernberg, O. (1972). Early ego integration and object relations, Annals New York Acad. Sciences 193 233-247
Kernberg, O.F. (1974). Barriers to Falling and Remaining in Love. J. Amer. Psychoanal. Assn., 22:486-511 Kernberg, O. (1975). Boderline Conditions and Pathological Narcissism, New York: Jason Aronson. Kernberg, O. (1976). Object Relations Theory and Clinical Psychoanalysis, New York: Jason Aronson. Kernberg, O. F. (1980) Internal World and External Reality, New York: Jason Aronson Kernberg, O. F. (1984). Object relations theory and clinical psychoanalysis. Northvale, NJ: Jason Aronson. Kernberg, O. F. (1984). Severe Personality Disorders: Psychotherapeutic Strategies. New Haven, CT: Yale Univ. Press. Kernberg, O. F. (1992). Aggression in Personality Disorders and Perversions. New Haven, CT: Yale Univ. Press.

Kernberg, O. F. (1995). Love relations. New Haven, CT: Yale University Press. Kleeman, J. A. (1967) The peek-a-boo game: part I: its origins, meanings, and related phenomena in the first year. Psychoanal. Study Child 22:239-273 Klein, M. (1935). A contribution to the psychogenesis of manic-depressive states, In: Contributions to Psycho-Analysis 1921-1945 London: Hogarth Press, 1948 pp. 282-310 Klein, M. (1937). Love, Guilt and Reparation. In: Love, Hate and Reparation with Riviere (London: Hogarth). [I] Klein, M. (1940). Mourning and its relation to manic-depressive states, In: Contributions to PsychoAnalysis 1921-1945 London: Hogarth Press, 1948 pp. 344-369 Klein, M. (1948). Contributions to Psychoanalysis (1921-1945). London: Hogarth. Klein, M. (1948a). On the Importance of Symbol Formation in the Development of the Ego' Contributions to Psycho-Analysis (London: Hogarth) Klein, M. (1958). On the Development of Mental Functioning. Int. J. Psychoanal. 39) Klein, M. (1983). Zavist i zahvalnost, Naprijed, Zagreb Knaus, W. J. ( 1983). How to Conquer Yor Frustration, Prentice Hall Trade, UK, England Knaus, W. J. (1973). Overcoming procrastination, Rational Living, 8, 2-7 Kohut, H. (1971). The Analysis of the Self. New York: International Universities Press

Kohut, H. (1972). Thoughts on Narcissism and Narcissistic Rage. Psychoanal. St. Child.. 27:360-400
Kohut , H. (1977). The restoration of the self. New York : International Universities Press .volume 4, p.451-457 four basic concepts)

Kohut, H. (1984). How Does Analysis Cure, ed. A. Goldberg and P. Stepansky. Chicago: University of Chicago Kramer, S. (1980). Residues of split-object and split-self dichotomies in adolescence, In Rapprochement: The Critical Subphase of Separation-Individuation ed. R. Lax. et al.: Jason Aronson, pp. 417-437 Kris, E. (1951). The Development of ego psychology. Samiksa 5 Lachmann, F. & Beebe, B. (1996). Three principles of salience in the patient-analyst interaction. Psychoanal. Psychol., 13: 1-22 Lantos, B. (1952). Metapsychological Considerations on the Concept of Work. 5. Int. J. PsychoAnal., 33:439-443) Lasch, C. (1979). Narcistika kultura, Zagreb, Naprijed, 1986
Lazarus, R, & Folkman, S (1984). Stress, Appraisal and Coping, NY: New York, Springer Publishing Company Levine, D. (2010). Object Relations, Work and the Self, Routlage, East Sissex

Lichtenberg, J. (1983). Psychoanalysis and Infant Research, Hillsdale, N. J., Analytic Press.

Lichtenstein, H. (1970). Changing implications of the concept of psychosexual development: an inquiry concerning the validity of classical psychoanalytic assumptions concerning sexuality, American Psychoanal. Assn. 18:300-318 Loven, A. (1984). Bioenergetika, Nolit, Beograd str. 134. Lowen, A. (2003) The Way to Vibrant Health: Bioenergetic Press
Luria, A. R. (1961). The Role of Speech in the Regulation in Normal and Abnormal Behavior , NY: New York, Livermore Lurija, A. R. (1982). Osnovi neurolingvistike, Beograd, Nolit

Lyons-Ruth, K. (1991). Rapprochement or approchement: Mahler's theory reconsidered from the vantage point of recent research on early attachment relationships. Psychoanal. Psychol., 8: 1-23
Mahler, M. S. & Furer, M. (1963). Certain aspects of the separation-individuation phase Psychoanal. Q. 32:1-14

Mahler, M. S. (1971). A study of the separation-individuation process and its possible application to borderline phenomena in the psychoanalytic situation. Psychoanal. Study Child 26:403-424 Mahler, M. S. (1974). Symbiosis and individuation: the psychological birth of the human infant. In The Selected Papers of Margaret S. Mahler, Vol. 2, Separation-Individuation New York: Jason Aronson, 1979 pp. 149-165 Mahler, M. S. (1975). On the current status of the infantile neurosis, In The Selected Papers of Margaret S. Mahler, M. S., & FURER, M. (1968). On Human Symbiosis and the Vicissitudes of Individuation, New York: Int. Univ. Press. Mahler, M. (1979). Separation-Individuation, Vol. 2, New York: Jason Aronson, pp. 189-194
Main, M., & Solomon, J. (1986). Discovery of an insecure-disorganized/ disoriented attachment pattern: Procedures, findings and implications for the classification of behavior. In T. B. Brazelton & M.

Maslow, A. (1970). Motivation and personality (rev. ed.). New York: Harper & Row. Masterson, J. F. (1976). Psychotherapy of the borderline adult: A developmental approach. New York: Brunner/Mazel. Masterson, J. F. (1988). The search for the real self. New York: Free Press. May, R. (1966), The Problem of will and Intentionality in psychoanalysis. Contemporary Psychoanalysis, 3:55-70 , May, R. (1969). Love and Will, New York: Norton.
McDevitt, J. (1975). Separation-individuation and object constancy, J. Am. Psychoanal. Assoc. 23:713743

McDevitt, J. B. (1983). The emergence of hostile aggression and its defensive and adaptive modifications during the separation-individuation process. J. Am. Psychoanal. Assoc. 31 (Suppl.) 273-300
McDevitt, J.B. (1975). Separation-Individuation and Object Constancy. J. Amer. Psychoanal. Assn., 23:713-742 McGuire, W.J. (1964). Indicing resistance to persuasion, U: L. Berkowitz (Ed.): Advances in Exper, Social, Psichology, Vol.1 Academic Press, New York, 192-229.

McGuire, W.J. (1989). The Nature of Attitudes and Change. U: Handbook of Social Psychology, Vol. III, 136-314 Meichenbaum D. H & Goodman J. (1971). Training impulsive children to talk to themselves: a means of developing self-control. Journal of Abnormal Psychology, Apr;77(2):115126. Meichenbaum, D. (1977). Cognitive Behaviour Modification: An Integrative Account. NY: New York: Plenum. Meichenbaum, D. (1996). Stress inoculation training for coping with stressors. The Clinical Psychologist, 49, 4-7. Mekgo, F. (2003). Vaa Linost, Mod knjige i Mono &Manana, Beograd

Melges, F. T. & Swartz, M. S. (1989). Oscillations of attachment in borderline personality disorder. Amer. J. Psychiatry 146 1115-1120 Menaker, E. (1985). The Concept of Will in the Thinking of Otto Rank and its Consequences for Clinical Practice. Psychoanal. Rev., 72:255-264 Miller, A. (1979). The drama of the gifted child and the psychoanalyst's narcissistic disturbance. Int. J. Psychoanal. 60:47-58
Neff, W. S. (1968). Work, and Human Behavior . New York: Atherton Press p. 78 Nunberg , H. (1930/1931) . The synthetic function of the ego . International Journal of Psychoanalysis , 12 , 123 140 O'Donohue W, T, & Fisher, J, E. (2009). General Principles and Empirically Supported Techniques of Cognitive Behavior Therapy, John Willey & Sons. Inc, Hoboken, New Jersey

Osofsky, J. D., (1979). Handbook of Infant Development, New York: Wiley. Parens, H. (1980). An exploration of the relations of instinctual drives and the symbiosisseparation-individuation process , J. Am. Psychoanal. Assoc. 28:89-114
Parens, H. (1991). Separation-individuation theory and psychosexual theory In Beyond the Symbiotic Orbit: Advances in Separation-Individuation Theory Essays in Honor of Selma Kramer, M. D. ed. S. Akhtar. & H. Parens. Hillsdale, NJ: The Analytic Press, pp. 3-34 Pavlov, I.P. (1969). O uslovnim refleksima. u: Parsons Talkot, Edvard ils, Kaspar Negel, Des Pits (ur.) Teorije o drutvu - osnovi savremene socioloke teorije, Beograd: Vuk Karadid Peck, S. (1987). Put kojim se ree ide, Biblioteka Astra, Arion, Beograd, str. 75

Pearls, F. (1947) Ego, Hunger, and Aggression. George Allen and Unwin, Pfieffer, E. (1974). Borderline states. Diseases of the Nervous System 35 212-219
Pearls, F. (1969) Ego, Hunger and Aggression: The beginning of Gestalt Therapy. New York: Random House

Pearls F. (1969). Gestalt Therapy Verbatim, Utah: Bantam Books, Real People Press Piaget, J. (1937). The Construction of Reality in the Child. New York: Basic Books, 1954 Piaget, J. (2002). The Language and Thought of the Child. 3d ed. London: Routledge. Pine, F. (1989). Motivation, Personality Organization, and the Four Psychologies of Psychoanalysis. J. Amer. Psychoanal. Assn., 37:31-64

Poland, W. (1977). Pilgrimage: action and tradition in self analysis, J. Am. Psychoanal. Assoc. 25:399-416 Racker, H. (1966). Ethics and psychoanalysis and the psycho analysis of ethics. Int.J. Psychoanal.47,63 Rajh V. (1982), Analiza karaktera, Naprijed, Zagreb Rank, O. (1972) Will Therapy, 1929-31. In: Will Therapy and Truth and Reality. New York: Knopf.
Rank, O. (1991). The genesis of the object relation. In P. Rudnytsky (Ed.), The Psychoanalytic Vocation: Rank, Winnicott, and the Legacy of Freud. New Haven, CT: Yale University Press.

Rank, Otto. (1932) Art and Artist. New York: Knopf, 1958. Reich W. (1949). Character analysis: 3rd ed. New York: Orgone Institute Press;
Reilly, P. M. & Shopshire, M. S. (2002). Anger Management for substance Abuse and Mental Health Clients, A Cognitive Behavioural Therapy Manual, U.S Departemnt of Health and Human Servicies, Rockville; MD 20857 Roheim, G. 1943. The origin and function of culture, Nervous and mental disease monographs, New York. Rot, N. 2003. Osnovi socijalne psihologije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd

Sander, L. (1962). Issues in early mother-child interaction. J. Amer. Acad. Child Psychiat., 1: 144-166. Sander, L. (1988). The event-structure of regulation in the neonate-caregiver system as a biological background for early organisation of psychic structure. In Frontiers in Self Psychology, ed. A. Goldberg. Hillsdale, NJ: Analytic Press, pp. 64-77. Sander, L. (1997). Paradox and resolution. In Handbook of Child and Adolescent Psychiatry, ed. J. Osofsky. New York: John Wiley, pp. 153-160. Sandler, J. & Sandler, A-M. (1978). On the development of object relationships and affects Int. J. Psychoanal. 59:285-296 Sas, T. (1978). Etika psihoanalize, Vuk Karadi, Beograd. Sachs, H. (1933). The Delay of the Machine Age. Psychoanal Q., 2:404-424. Segal, H. 1957 Notes on Symbol Formation. Int. J. Psychoanal. 38 Segal, H. (1964). Introduction to the work of Melanie Klein. New York: Basic Books.
Selye, H. (1975). Stress without Distress, NY: New York, Signet

Settlage, C. (1977). The psychoanalytic understanding of narcissistic and borderline personality disorders: advances in developmental theory. J. Am. Psychoanal. Assoc. 25:805-833 Settlage, C. (1991). On the treatment of preoedipal pathology In Beyond the Symbiotic Orbit: Advances in Separation-Individuation Theory Essays in Honor of Selma Kramer, M.D. ed. S. Akhtar & H. Parens. Hillsdale, NJ: The Analytic Press, pp. 351-367 Settlage, C. (1993). Therapeutic process and developmental process in the restructuring of object and self constancy J. Am. Psychoanal. Assoc. 41:473-492 Shapiro, D. H. (1994). Manual for the Shapiro Control Inventory (SCI). Palo Alto, CA: Behaviordata. Shengold, L. (1989). Soul Murder: The Effects of Childhood Abuse and Deprivation. New Haven, CT: Yale Univ. Press.

Shostrom, E. (1968) Man, the manipulator. New York, Bantam Books, Sohn, L. (1999). A defective capacity to feel sorrow. In Remorse and Reparation, ed. M. Cox. London: Jessica Kingsley, pp. 69-104.
Spangler, G., & Grossman, K. E. (1993). Biobehavioral organization in securely and insecurely attached infants. Child Development, 64, 1439-1450.

Spitz, R.A. (1945). HospitalismAn Inquiry Into the Genesis of Psychiatric Conditions in Early Childhood. Psychoanalytic Study of the Child, 1, 53-74. Spitz, R. (1946). The smiling response: a contribution to the ontogenesis of social relations. Genetic Psychology Monograph 34 57-125 Spitz, R. (1965). The First Year of Life, New York: Int. Univ. Press. Stein, R. (1991). Psychoanalytic Theories of Affect. New York: Praeger. Stein, R. (1998). Two Principles of Functioning of the Affects. Am. J. Psychoanal., 58:211-230 Steiner, J. (1993). Psychic Retreats: Pathological Organizations in Psychotic, Neurotic and Borderline Patients. London: Routledge Stern, D. N. (1985). The Interpersonal World of the Infant. New York: Basic Books. Stern, D. N. (1995). The Motherhood Constellation. New York: Basic Books. Stern, D.N., Sander, L.W., Nahum, J.P., Harrison, A.M., Lyons-Ruth, K., Morgan, A.C., Bruschweilerstern, N. and Tronick, E.Z. (1998). Non-Interpretive Mechanisms in Psychoanalytic Therapy: The Something More Than Interpretation. Int. J. Psycho-Anal., 79:903-921 Stoller, R. J. (1992). Hooray for love. In: Shapiro, Th. & Emde, R. N. (ed.): Affect: Psychoanalytic Perspectives: 411-437. Stolorow, R. Brandchaft, B. & Atwood, G. (1987). Psychoanalytic Treatment: An Intersubjective Approach. Hillsdale, NJ: The Analytic Press. Stolorow, R. D. & Atwood, G. (1992). Contexts of Being. Hillsdale, NJ: Analytic Press. Stolorow, R.D. & Trop, J.L. (1992). Reply to Richards and Mitchell. Psychoanal. Dial., 2:467473) Stone, L. (1981). Notes on the noninterpretive elements in the psychoanalytic situation and process, J. Am. Psychoanal. Assoc. 29:89-118 Stone, L. J., Smith, H. T. & Murphy, L. B. (1973). The Competent Infant: Research and Commentary. New York: Basic Books. torh, M. (2003) enja jake ene za jakim mukarcem, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. Thoma, H. & Kachele, H. (1987). Psychoanalytic Practice. 1 Principles. Berlin: SpringerVerlag.
Thorndike, E. L. (1931) Human Learning, NY: New York, Appletion-Century-Crofts

Tillich, P. ( 1952) The Courage to Be: Yale University Press, Toplin, P. & M., 1996. Heinz Kohut: The Chicago Institute Lectures , The Analytic Press, Inc Trevarthen, C. (1979). Communication and cooperation in early infancy: a description of primary intersubjectivity. In Before Speech: The Beginning of Interpersonal Communication, ed. M. M. Bullowa. Cambridge: Cambridge Univ. Press, pp. 321-349. Trevarthen, C. (1993). Brain, science and the human spirit. In Brain, Culture and the Human Spirit, ed. J. B. Ashbrook et al. Lanham, MD: Univ. Press America, pp. 129-181. Tronick, E. Z. & Cohn, J. (1989). Infant-mother face-to-face interaction: age and gender differences in coordination and the occurrence of miscoordination. Child Devel., 60: 85-92.

Tronick, E. Z. et al. (1978). The infant's response to entrapment between contradictory messages in face-to-face interaction. J. Amer. Acad. Child Psychiat., 17: 1-13.
Vigotski, L.S. (1983). Miljenje i govor, Nolit, Beograd Vigotski, L.S. (1996). Problemi razvoja psihe. Zavod za udbenike i nastavna sredstva Beograd

Weil, A. (1970). The basic core. Psychoanal. Study Child 25:442-460 Wheelis, A. ( 1956 ) "Will and Psychoanalysis," J. Am. Psychoanal. Assoc. 4:285 White, R. W. (1963). Ego and reality in psychoanalytic theory: a proposal regarding independent ego energies, Psychol. Issues Monogr. 11. New York: Int. Univ. Press. Wilkinson-Ryan, & Westen. (2000). Identity disturbance in borderline personality disorder. American Journal of Psychiatry, 157(4), 528-541. Winnicott, D. W. (1965). The maturational processes and the facilitating environment. New York: International Universities Press. Winnicott, D. W. (1960). Ego distortion in terms of true and false self The Maturational Processes and the Facilitating Environment. New York: Int. Univ. Press, 1965 pp. 140-152
Wisdom, J.O. (1970). Freud and Melanie Klein: Psychology, Ontology, and Weltanschauung. in Psychoanalysis and Philosophy, ed. C. Hanley and M. Lazerowitz (New York: International Universities Press, 350. Wolf, E.S. (1980), On the developmental line of selfobject relations. In: Advances in Self Psychology, ed. A. Goldberg. New York: International Universities Press, pp. 117-130..

Wolf, E.S. (1988). Problems of Therapeutic Orientation. Progr. Self Psychol., 4:168-172 Yogman, M.W. (1999). Affective Development in Infancy, 95-124. Norwood, NJ: Ablex. Yudofsky, Stuart C., (2005), Fatal flaws : navigating destructive relationships with people with disorders of personality and character, American Psychiatric Publishing, London) Zwemer, Weare A.; Deffenbacher, Jerry L (1984), Irrational beliefs, anger, and anxiety, Journal of Counseling Psychology, Vol 31(3), Jul 1984, 391-393.