Poreklo porodice, privatne svojine i drave-Fridrih Engels
Guerin, D. (1980) Anarhizam, od doktrine do akcije, Zagreb: Naprjed.
Mrevi, Zorica (urednica), 1999: Renik osnovnih feministikih pojmova, Beograd: IP arko Albulj.
ANARHIZAM ZA TA SE STVARNO ZALAE?
Istorija ljudskog rasta i razvoja je istovremeno i istorija oajnike borbe svake nove ideje koja nagovetava dolazak nove zore. U svom istrajnom dranju za tradiciju, Staro se nikad nije ustruavalo da koristi najprljavije i najokrutnije metode da zaustavi dolazak Novog, u kom god obliku ili periodu ono pokuavalo da se afirmie. Ne treba ni da idemo u daleku prolost da bismo shvatili/e enormnost otpora i tekoa koje su se nalazile na putu svake napredne ideje. Sprave za muenje su jo uvek oko nas, kao i osuenika odea i drutveni gnev, svi zajedno u zaveri protiv duha koji dostojanstveno marira napred. Anarhizam nije mogao da se nada da e izbei sudbinu svih ostalih inovativnih ideja. Zaista, kao najrevolucionarniji i najbeskompromisniji inovator, anarhizam mora i treba da se suoi sa kombinacijom neznanja i zlobe sveta koji eli da rekonstruie. Da bismo samo povrno obratili/e panju na sve to je reeno i uinjeno protiv anarhizma, bilo bi potrebno napisati celu knjigu. Zato u se ja osvrnuti samo na dve glavne primedbe. Kroz taj osvrt, pokuau i da osvetlim za ta se anarhizam stvarno zalae. udan fenomen kod suprotstavljanja anarhizmu jeste taj, to se osvetljava veza izmeu takozvane inteligencije i neznanja. Ipak, to nije toliko udno ako uzmemo u obzir relativnost svih stvari. Karakteristika neuke mase jeste da ona ne zahteva znanje ili toleranciju. Voena, kao i uvek, pukim nagonom, njeni razlozi su kao kod deteta. Zato? Zato. Ipak, suprotstavljanje neobrazovanog/e anarhizmu zasluuje isti tretman kao i suprotstavljanje inteligentne osobe. Koje su, dakle, primedbe? Prvo, anarhizam je nepraktian, iako lep ideal. Drugo, anarhizam se zalae za nasilje i unitavanje i zato mora biti odbaen kao lo i opasan. Ni inteligentna osoba ni neuke mase ne sude na osnovu temeljnog poznavanja teme nego ili po glasinama ili po pogrenoj interpretaciji. Praktina ema, kae Oskar Vajld, jeste ili ona koja ve postoji ili ona koja bi mogla da se ostvari u postojeim uslovima, ali upravo su postojei uslovi za prigovor i svaka ema koja bi mogla prihvatiti takve uslove jeste pogrena i glupa. Prema tome, pravi kriterijum praktinog nije u tome da li je ona praktina ili glupa; on je pre u tome da li ema ima dovoljno vitalnosti da napusti stagnirajue vode starog i izgradi i odri novi ivot. U svetlu ovog koncepta, anarhizam je zaista praktian. Vie nego bilo koja druga ideja, on pomae da se ukloni pogreno i glupo; vie nego bilo koja druga ideja, on gradi i odrava novi ivot. Emocije neuke osobe konstantno se dre u napetosti najkrvavijim priama o anarhizmu. Nita nije preterano sramotno da bi bilo upotrebljeno protiv ove filozofije i njenih predstavnica/ka. Zbog toga anarhizam nepromiljenima predstavlja isto to i poslovino loa osoba detetu crno udovite koje guta sve pred sobom; ukratko, destrukciju i nasilje. Destrukcija i nasilje! Kako da obina osoba zna da je neznanje najnasilniji element u drutvu, da je njegova mo destrukcije upravo ono protiv ega se anarhizam bori? Niti je svesna da anarhizam, iji su koreni deo prirodnih sila, ne unitava zdravo tkivo nego parazitske izrasline koje se hrane ivotnom esencijom drutva. On samo isti zemlju od korova tako da ona konano moe da d zdrave plodove. Neko je jednom rekao da je potrebno manje mentalnog napora za osuivanje nego za miljenje. Rairena mentalna ravnodunost, toliko dominantna u drutvu, dokazuje da je ovo zaista istina. Umesto da zaroni u dubinu bilo koje ideje, da istrai njenu sutinu i znaenje, veina ljudi e ih ili osuivati ili e se pouzdati u neke povrne ili jednostrane definicije nebitnog. Anarhizam i feminizam-Ema Goldman Guerin, D. (1980) Anarhizam, od doktrine do akcije, Zagreb: Naprjed. Mrevi, Zorica (urednica), 1999: Renik osnovnih feministikih pojmova, Beograd: IP arko Albulj.
ANARHIZAM ZA TA SE STVARNO ZALAE?
Istorija ljudskog rasta i razvoja je istovremeno i istorija oajnike borbe svake nove ideje koja nagovetava dolazak nove zore. U svom istrajnom dranju za tradiciju, Staro se nikad nije ustruavalo da koristi najprljavije i najokrutnije metode da zaustavi dolazak Novog, u kom god obliku ili periodu ono pokuavalo da se afirmie. Ne treba ni da idemo u daleku prolost da bismo shvatili/e enormnost otpora i tekoa koje su se nalazile na putu svake napredne ideje. Sprave za muenje su jo uvek oko nas, kao i osuenika odea i drutveni gnev, svi zajedno u zaveri protiv duha koji dostojanstveno marira napred. Anarhizam nije mogao da se nada da e izbei sudbinu svih ostalih inovativnih ideja. Zaista, kao najrevolucionarniji i najbeskompromisniji inovator, anarhizam mora i treba da se suoi sa kombinacijom neznanja i zlobe sveta koji eli da rekonstruie. Da bismo samo povrno obratili/e panju na sve to je reeno i uinjeno protiv anarhizma, bilo bi potrebno napisati celu knjigu. Zato u se ja osvrnuti samo na dve glavne primedbe. Kroz taj osvrt, pokuau i da osvetlim za ta se anarhizam stvarno zalae. udan fenomen kod suprotstavljanja anarhizmu jeste taj, to se osvetljava veza izmeu takozvane inteligencije i neznanja. Ipak, to nije toliko udno ako uzmemo u obzir relativnost svih stvari. Karakteristika neuke mase jeste da ona ne zahteva znanje ili toleranciju. Voena, kao i uvek, pukim nagonom, njeni razlozi su kao kod deteta. Zato? Zato. Ipak, suprotstavljanje neobrazovanog/e anarhizmu zasluuje isti tretman kao i suprotstavljanje inteligentne osobe. Koje su, dakle, primedbe? Prvo, anarhizam je nepraktian, iako lep ideal. Drugo, anarhizam se zalae za nasilje i unitavanje i zato mora biti odbaen kao lo i opasan. Ni inteligentna osoba ni neuke mase ne sude na osnovu temeljnog poznavanja teme nego ili po glasinama ili po pogrenoj interpretaciji. Praktina ema, kae Oskar Vajld, jeste ili ona koja ve postoji ili ona koja bi mogla da se ostvari u postojeim uslovima, ali upravo su postojei uslovi za prigovor i svaka ema koja bi mogla prihvatiti takve uslove jeste pogrena i glupa. Prema tome, pravi kriterijum praktinog nije u tome da li je ona praktina ili glupa; on je pre u tome da li ema ima dovoljno vitalnosti da napusti stagnirajue vode starog i izgradi i odri novi ivot. U svetlu ovog koncepta, anarhizam je zaista praktian. Vie nego bilo koja druga ideja, on pomae da se ukloni pogreno i glupo; vie nego bilo koja druga ideja, on gradi i odrava novi ivot. Emocije neuke osobe konstantno se dre u napetosti najkrvavijim priama o anarhizmu. Nita nije preterano sramotno da bi bilo upotrebljeno protiv ove filozofije i njenih predstavnica/ka. Zbog toga anarhizam nepromiljenima predstavlja isto to i poslovino loa osoba detetu crno udovite koje guta sve pred sobom; ukratko, destrukciju i nasilje. Destrukcija i nasilje! Kako da obina osoba zna da je neznanje najnasilniji element u drutvu, da je njegova mo destrukcije upravo ono protiv ega se anarhizam bori? Niti je svesna da anarhizam, iji su koreni deo prirodnih sila, ne unitava zdravo tkivo nego parazitske izrasline koje se hrane ivotnom esencijom drutva. On samo isti zemlju od korova tako da ona konano moe da d zdrave plodove. Neko je jednom rekao da je potrebno manje mentalnog napora za osuivanje nego za miljenje. Rairena mentalna ravnodunost, toliko dominantna u drutvu, dokazuje da je ovo zaista istina. Umesto da zaroni u dubinu bilo koje ideje, da istrai njenu sutinu i znaenje, veina ljudi e ih ili osuivati ili e se pouzdati u neke povrne ili jednostrane definicije nebitnog. Anarhizam zahteva od osobe da misli, da istrauje, da analizira svaki predlog, ali da kapacitet mozga prosene/og itateljke/itaoca ne bi bio preoptereen, ja u takoe zapoeti definicijom koju u kasnije elaborirati. ANARHIZAM: filozofija novog drutvenog ureenja zasnovana na slobodi neogranienoj zakonima koje su ljudi napravili; teorija da se svaki oblik vladavine zasniva na nasilju i da je zato ona pogrena i tetna, kao i nepotrebna. Novo drutveno ureenje se zasniva, naravno, na materijalistikoj osnovi ivota; i dok se svi/e anarhisti/kinje slau da je osnovno zlo dananjice ono ekonomsko, oni/e dre i do toga da je reenje tog zla u razmatranju svake sfere ivota individualne, kao i kolektivne; unutranjih, kao i spoljanjih sfera. Temeljan pregled istorije ljudskog razvoja dovee dva elementa u otar meusobni sukob; elemente koje tek poinjemo da razumevamo, ne kao nepoznate jedan drugom, nego blisko povezane i zaista harmonine, samo ako se stave u odgovarajuu sredinu: individualni i drutveni instinkt. Individua i drutvo su vodili nemilosrdnu i krvavu bitku godinama, svako od njih teei superiornosti, jer je svako od njih bilo slepo za vrednost i znaaj onog drugog. Individualni i drutveni instinkti prvi, najjai faktor za individualno nastojanje, za rast, aspiraciju, samoostvarenje; drugi, jednako vaan faktor za zajedniku korist i drutvenu dobrobit. Objanjenje za olujnu pobunu unutar individue i izmeu nje i njenog okruenja, ne treba daleko traiti. Primitivna osoba, nesposobna da razume svoje postojanje, a jo manje jedinstvo celog ivota, osea se potpuno zavisnom od slepih, skrivenih sila uvek spremnih da je ismevaju i rugaju joj se. Iz tog stava izrastaju religiozni koncepti ljudskog bia kao zrna praine zavisnog od superiornih sila na vrhu, koje se mogu zadovoljiti samo potpunom predajom. Sve rane prie se zasnivaju na toj ideji, koja je kasnije i lajt-motiv biblijskih legendi i koja govori o vezi ljudskog bia sa bogom, dravom, drutvom. Uvek isti motiv, ljudsko bie je nita, sile su sve. Znai, Jehova e podnositi ljudsko bie samo pod uslovom potpune predaje. Ljudsko bie moe imati svu slavu na zemlji, ali ne sme postati svesno sebe. Drava, drutvo i moralni zakoni pevaju isti refren: ljudsko bie moe imati svu slavu na zemlji, ali ne sme postati svesno sebe. Anarhizam je jedina filozofija koja ljudskom biu donosi svest o sebi, to podrazumeva da bog, drava i drutvo ne postoje, da su njihova obeanja nitavna i isprazna, jer ona mogu biti ispunjena samo potinjavanjem ljudskog bia. Anarhizam je, prema tome, uitelj ivotnog jedinstva; ne samo u prirodi, nego i u ljudskom biu. Ne postoji konflikt izmeu individualnog i drutvenog instinkta, nita vie nego izmeu srca i plua: jedno, posuda u kojoj se nalazi dragocena ivotna esencija; drugo, skladite elemenata koji odravaju esenciju istom i jakom. Individua je srce drutva koje odrava esenciju drutvenog ivota; drutvo su plua koja distribuiraju element koji odrava ivotnu esenciju tj. individuu vrstom i jakom. Jedina vredna stvar na svetu, kae Emerson, jeste aktivna dua; to svaka osoba ima u sebi. Aktivna dua vidi apsolutnu istinu i govori istinu i stvara. Drugim reima, individualni instinkt je jedina vredna stvar na svetu. To je istinska dua koja vidi i oivljava istinu, iz koje e doi jo vea istina preporoena dua drutva. Anarhizam je veliki oslobodilac ljudskog bia od fantoma koji su ga drali zarobljenog; on je sudija i pomiritelj dveju sila za individualnu i drutvenu harmoniju. Da bi dostigao to jedinstvo, anarhizam je objavio rat opasnim uticajima koji su do sada spreavali harmonino meanje individualnih i drutvenih instinkata, individue i drutva. Religija, gospodarica ljudskog uma; Vlasnitvo, gospodar ljudskih potreba; Vlada, gospodarica ljudskog ponaanja, predstavljaju uporite ljudskog ropstva i svih strahota koje ono zahteva. Religija! Kako ona dominira ljudskim umom, kako ona poniava i degradira ljudsku duu. Bog je sve, ovek je nita, kae religija. A iz tog "nita", bog je stvorio kraljevstvo, tako despotsko, tako tiransko, tako okrutno, tako uasno strogo da nita osim mraka, suza i krvi nije vladalo svetom od njegovog poetka. Anarhizam die ljudsko bie na pobunu protiv ovog crnog udovita. Uniti svoje mentalne okove, kae anarhizam ljudskom biu, jer dok ne misli i ne prosuuje sam/a za sebe, nee se osloboditi dominacije tame, najvee prepreke svakom napretku. Vlasnitvo, gospodar ljudskih potreba, onaj koji porie ljudima pravo da zadovolje svoje potrebe. U prolosti je vlasnitvo zahtevalo boansko pravo, dolazilo ljudskom biu sa istim refrenom kao i religija, rtvuj! Odreci se! Priloi! Duh anarhizma je podigao ljudsko bie iz kleeeg poloaja. Ono sada stoji uspravno, licem okrenutim svetlosti. Nauilo je da vidi neutoljivu, prodrljivu, harajuu prirodu vlasnitva i sprema se da ubije udovite. Vlasnitvo je pljaka, rekao je veliki francuski anarhista Prudon. Da, ali bez rizika i opasnosti za pljakaa. Monopolizirajui akumulirane napore ljudskog bia, vlasnitvo mu je opljakalo njegovo pravo po roenju i uinilo ga siromahom i izgnanikom. Vlasnitvo nema ak ni istroen izgovor da ljudsko bie ne proizvodi dovoljno da zadovolji sve potrebe. Svaki/a student/kinja ekonomije zna da produktivnost rada tokom proteklih nekoliko dekada daleko nadmauje normalne zahteve. Ali ta su normalni zahtevi za nenormalne institucije? Jedini zahtev koji vlasnitvo prepoznaje jeste njegov vlastiti prodrljivi apetit za veim bogatstvom, jer bogatstvo znai mo; mo da potini, da uniti, da iskoristi, mo da porobi, da zlostavlja, da degradira. Amerika se posebno razmee svojom velikom moi, svojim ogromnim nacionalnim bogatstvom. Jadna Amerika, od kakve je koristi svo njeno bogatstvo ako su individue koje ine naciju bedno siromane? Ako ive u bedi, prljavtini, kriminalu, bez nade i radosti; beskunika, bezemljaka vojska sainjena od ljudskih rtava. Opte je poznato da ukoliko dobit nekog posla ne prelazi trokove, bankrot je neizbean. Ali oni koji se bave proizvodnjom bogatstva jo nisu nauili ovu lekciju. Svake godine trokovi proizvodnje u ljudskim ivotima rastu (50 000 ubijenih, 100 000 ranjenih u Americi, samo prole godine) i zarada za mase koje pomau u stvaranju bogatstva, sve se vie smanjuje. Ipak, Amerika je i dalje slepa za neizbean bankrot naeg proizvodnog biznisa. Ali nije ovo jedini zloin u poslednje vreme. Jo je fatalniji zloin pretvaranja proizvoaa u obian deo maine, sa manje volje i odluke od njegovog gospodara od elika i gvoa. Ljudskom biu su ukradeni ne samo proizvodi njegovog rada, nego i mo slobodne inicijative, originalnosti i interes ili strast za stvari koje pravi. Pravo bogatstvo je u korisnim i lepim stvarima, u stvarima koje pomau da se kreiraju jaka, lepa tela i okruenja inspiriua za ivot. Ali ako je ljudsko bie osueno da namotava pamuk na kalem ili da kopa ugalj ili da gradi puteve tokom trideset godina svog ivota, ne moe da se govori o bogatstvu. Ono to on/a daje svetu samo su sive i grozne stvari koje reflektuju glupo i grozno postojanje preslab/a da ivi, previe kukavica da umre. udno je rei, ali ima ljudi koji veliaju ovu umrtvljujuu metodu centralizovane proizvodnje kao najvelianstvenije dostignue naeg doba. Uopte im ne uspeva da shvate da je, ako nastavimo da sluimo mainama, nae ropstvo potpunije nego to je bilo ropstvo kralju. Ne ele da znaju da centralizacija nije samo posmrtno zvono slobodi, nego i zdravlju i lepoti, umetnosti i nauci, svemu onome to je nemogue u mehanikoj atmosferi. Anarhizam ne moe a da se ne odrekne ovakve metode proizvodnje; njegov cilj je najslobodniji mogui izraz svih skrivenih mogunosti individue. Oskar Vajld definie savrenu linost kao onu koja se razvija u savrenim uslovima, koja nije ranjena, osakaena ili u opasnosti. Savrena linost, prema tome, mogua je samo u drutvenom ureenju u kome je ljudsko bie slobodno da odabere nain rada, uslove rada i slobodu da radi. To je ona/j kome je pravljenje stola, graenje kue ili obraivanje zemlje ono to je slikanje umetnici/ku i otkrie nauniku/ci rezultat inspiracije, intenzivne enje i dubokog interesovanja za posao kao kreativne sile. Poto je to ideal anarhizma, njegovi ekonomski ugovori moraju da se sastoje od volonterskih proizvodnih i distributivnih saveza koji e se razvijati u slobodarski komunizam, kao najbolji nain proizvodnje sa najmanjim gubitkom ljudske energije. Anarhizam, ipak, prepoznaje i pravo individue, ili veeg broja individua, da uvek promene nain rada u skladu sa svojim ukusima i eljama. Poto je ovakvo ispoljavanje ljudske energije mogue samo u potpunoj individualnoj i drutvenoj slobodi, anarhizam usmerava svoje snage protiv tree i najvee protivnice svake drutvene jednakosti Drave, organizovane vlasti ili statutarnog zakona gospodarice ljudskog ponaanja. Kao to je religija uprljala ljudski um i kao to je vlasnitvo, ili monopol nad stvarima, potinilo i uguilo ljudske potrebe, tako je drava zarobila ljudski duh diktirajui pravila u svakoj sferi ponaanja. Svaka vlada je, u sutini, kae Emerson, tiranija. Nije vano da li je to vlada po boanskom pravu ili vladavina veine. U svakoj instanci njen cilj je apsolutna potinjenost individue. Pozivajui se na ameriku vladu, najvei ameriki anarhista Dejvid Toro je rekao: ta je vlada nego tradicija, mada skoranja, koja nastoji da se neoteena prenese potomstvu, ali tako da svaka instanca izgubi svoj integritet; ona nema vitalnost ni mo ni jedne ive osobe. Zakon nikada nije stvorio osobu koja je pravednija; a potovanjem ovakvog zakona, ak i oni/e dobronamerni/e svakodnevno postaju slubenici/ice nepravde. I zaista, kljuna osobina vlade je nepravda. S arogancijom i samodovoljnou kralja koji ne moe da pogrei, vlada nagrauje, sudi, osuuje i kanjava najbeznaajnije uvrede, odravajui se pomou najvee od svih uvreda unitenjem individualne slobode. Tako je Ouida u pravu kada tvrdi da se drava samo trudi da ulije u drutvo one vrednosti po kojima e se njene zapovesti sluati, a riznice puniti. Njeno najvee postignue jeste svoenje ljudske vrste na satni mehanizam. U takvoj atmosferi sve one finije i delikatnije slobode, koje zahtevaju poseban tretman i prostorno irenje, neizbeno presue i izumru. Drava zahteva maine za plaanje poreza koje imaju neogranien rok trajanja, riznice u kojima nikada nema deficita, i drutvo monotono, posluno, bezbojno, bezduno, koje se ponizno kree kao stado ovaca pokraj auto-puta izmeu dva zida. Ipak, ak bi i stado ovaca pruilo otpor ikaniranju od strane drave ako ne prihvata korumpirane, tiranske i opresivne metode kojima se ona slui za postizanje svojih ciljeva. Zbog toga Bakunjin odbacuje dravu kao sinonim kapitulacije slobode individue ili manjina destrukcije drutvene veze, smanjivanja ili ak potpunog poricanja ivota kao takvog, zarad vlastitog poveanja. Drava je oltar politike slobode i, kao religiozni oltar, postoji u svrhu ljudskog rtvovanja. U stvari, teko da postoji moderan/a mislilac/teljka koja/i se ne slae da je vlada, organizovana vlast ili drava neophodna samo da odri ili zatiti vlasnitvo i monopol. Efikasnost je dokazala samo u toj funkciji. ak i Dord Bernard o, koji se nada udu od drave pod fabijanizmom, ipak priznaje da je ona trenutno ogromna maina za pljaku i porobljavanje siromanih grubom silom. S obzirom na to, teko je videti zato pametan uvodniar eli da podri dravu poto siromatvo prestane da postoji. Na alost, jo uvek postoji veliki broj ljudi koji su istrajni u fatalnom verovanju da vlada poiva na prirodnim zakonima, da odrava drutveni red i harmoniju, da smanjuje kriminal i da spreava lenju osobu da odere svoje drutvo. Trebalo bi zbog toga ispitati ove argumente. Prirodni zakon je onaj faktor u ljudskom biu, koji se sam afirmie slobodno i spontano, bez ikakve spoljanje sile, u harmoniji sa zahtevima prirode. Na primer, zahtev za hranom, seksualnim zadovoljstvom, za svetlom, vazduhom i vebanjem jeste prirodni zakon. Ali za njegovo izraavanje nije potrebna mainerija vlade, nije potrebna batina, puka, lisice ili zatvor. Poslunost ovakvim zakonima, ako se to moe nazvati poslunou, zahteva samo spontanost i slobodnu mogunost. Da se vlade ne odravaju kroz takve harmonine faktore dokazano je uasnim poretkom nasilja, sile i prinude koji sve vlade koriste da bi opstale. Zato je Blekstoun u pravu kada kae: Ljudski zakoni su pogreni jer su u suprotnosti sa zakonima prirode. Ako ne govorimo o redu koji je nastao u Varavi posle pokolja nad hiljadama ljudi, teko je vladama pripisati bilo kakvu sposobnost za red ili drutvenu harmoniju. Red izveden iz potinjenosti i odravan terorom nije sigurna garancija; ipak, to je jedini red koji su vlade ikada odrale. Istinska drutvena harmonija prirodno raste iz solidarnosti interesa. U drutvu u kom oni/e koji/e stalno rade nikad nita nemaju, dok oni/e koji/e nikad ne rade uivaju u svemu, solidarnost interesa ne postoji; otuda je drutvena harmonija samo mit. Jedini nain na koji se organizovana vlast suoava sa ovom ozbiljnom situacijom jeste ukazivanjem jo veih privilegija onima koji ve imaju monopol nad zemljom i daljim porobljavanjem masa lienih nasledstva. Tako je itav arsenal vlade zakoni, policija, vojnici, sudovi, zakonodavna tela, zatvori naporno angaovan u harmonizaciji antagonistikih elemenata u drutvu. Najapsurdniji izgovor vlasti i zakona jeste da oni slue da bi se smanjio kriminal. Izuzimajui injenicu da je sama drava najvei kriminalac, jer kri svaki pisani i prirodni zakon, krade u obliku poreza, ubija u obliku rata i smrtne kazne, dolo je do potpunog zastoja u borbi protiv kriminala. Potpuno je zakazala u unitavanju ili bar umanjivanju stranog zla koje je sama stvorila. Kriminal nije nita drugo nego pogreno usmerena energija. Sve dok svaka institucija dananjice, ekonomska, politika, drutvena i moralna, kuje zaveru da ljudsku energiju usmeri prema pogrenim kanalima; sve dok je veina ljudi van sebe jer rade stvari koje mrze da rade, i ive ivot koga se gnuaju, kriminal e biti neizbean i svi zakoni mogu samo da poveaju, a nikako da uklone kriminal. ta drutvo, onakvo kakvo danas postoji, zna o procesu oajanja, siromatva, uasa, zastraujue borbe, koji ljudska dua mora da proe na putu do kriminala i ponienosti. Kako bi ona/j ko poznaje ovaj uasan proces mogao/la da ne vidi istinu u ovim reima Pitera Kropotkina: Oni/e koji/e e odmeriti odnos izmeu prednosti koje se pripisuju zakonu i kazni i njihovom degradirajuem efektu na oveanstvo; oni/e koji/e e proceniti bujicu izopaenosti kojom dounici zasipaju ljudsko drutvo a koje ak i sudije favorizuju, a vlade dobro plaaju pod izgovorom da pomau razotkrivanju kriminala; oni/ koji/e e ui unutar zatvorskih zidova i tamo videti ta ljudska bia postaju kada su liena slobode, kada su preputena brizi uvara, psovkama, okrutnim reima, hiljadama probadajuih ponienja, sloie se s nama da je ceo zatvorski i kazneni aparat uas koji mora biti okonan. Zastraujui uticaj zakona na lenju osobu je previe apsurdan da bi zasluivao razmatranje. Kad bi drutvo bilo osloboeno rasipanja i troka odravanja lenje klase i isto tako skupog linog obezbeenja koje ova lenja klasa zahteva, drutveni sto bi bio obilan za svakoga, ukljuujui ak i povremeno lenje osobe. Osim toga, dobro je uzeti u obzir da lenjost proizilazi ili iz posebnih privilegija ili fizikih i mentalnih poremeaja. Na sadanji ludi sistem proizvodnje podrava oboje i zapanjujui je fenomen da ljudi sada uopte hoe da rade. Anarhizam eli da oslobodi rad njegovih umrtvljujuih, zaglupljujuih aspekata, njegovog mraka i prinude. eli da rad uini oruem zadovoljstva, snage, boje, prave harmonije, tako da i najsiromanija osoba moe u radu da nae rekreaciju i nadu. Da bi se postiglo ovakvo ureenje ivota, vlada, sa svojim nepravednim, proizvoljnim, represivnim merama, mora biti uklonjena. U najboljem sluaju, ona namee jedan model ivota, bez obzira na individualne i drutvene razliitosti i potrebe. Unitavanjem vlade i uredbi propisanih zakonom, anarhizam predlae spasavanje samopotovanja i nezavisnosti individue od svih ogranienja i invazija od strane vlasti. Samo u slobodi ljudsko bie moe da izraste potpuno. Samo u slobodi e nauiti da misli i da se kree i da d najbolje od sebe. Samo e u slobodi shvatiti stvarnu snagu drutvenih veza koje povezuju ljude i koje su stvarna osnova normalnog drutvenog ivota. Ali ta je sa ljudskom prirodom? Da li ona moe da se promeni? I ako ne moe, da li e ona istrajati pod anarhizmom? Jadna ljudska prirodo, kakvi strani zloini su poinjeni u tvoje ime! Svaka budala, od kralja do policajca, od tupog pastora do diletantna u nauci bez vizije, daje sebi za pravo da autoritativno govori o ljudskoj prirodi. to je vei mentalni arlatan, nedvosmislenije je njegovo insistiranje na poronosti i slabostima ljudske prirode. Ipak, kako bilo ko moe danas da govori o tome, dok su sve te due u zatvoru, sva ta srca uprljana, ranjena i osakaena? Don Barouz je tvrdio da su eksperimentalna istraivanja na ivotinjama u zarobljenitvu potpuno beskorisna. Njihov karakter, njihove navike, njihove elje su potpuno promenjene kada su odvojene od svog stanita u polju ili umi. Kad je ljudska dua zarobljena u tesnom prostoru, svakodnevno nagonjena na potinjenost, kako moemo govoriti o njenim potencijalima? Sloboda, napredak, mogunost i, iznad svega, mir i odmor, sami mogu da nas naue o stvarno dominantnim faktorima ljudske prirode i svim njenim divnim mogunostima. Anarhizam se, prema tome, zaista zalae za osloboenje ljudskog uma od dominacije religije, za osloboenje ljudskog tela od dominacije vlasnitva, za osloboenje od okova i ogranienja vlade. Anarhizam se zalae za drutveno ureenje zasnovano na slobodnom udruivanju individua u svrhu proizvodnje stvarnog drutvenog dobra, ureenje koje e garantovati svakom ljudskom biu slobodan pristup zemlji i puno uivanje ivotnih potreptina, u skladu sa linim eljama, ukusima i naklonostima. Ovo nije luda fantazija ili ludilo uma. To je zakljuak do koga su doli/e inteligentni/e mukarci i ene irom sveta, zakljuak koji je rezultat neposrednog i studioznog posmatranja tendencija modernog drutva: individualne slobode i ekonomske jednakosti, nerazdvojnih sila potrebnih za raanje dobrog i istinitog u ljudskom biu. A sada o metodama. Anarhizam nije, kao to bi neki/e mogli/e pretpostaviti, teorija budunosti koja bi se ostvarila kroz boansku inspiraciju. To je iva sila u procesima naeg ivota koja konstantno stvara nove uslove. Metode anarhizma, prema tome, ne ukljuuju strogi program koji treba da se ostvari pod svim okolnostima. Metode moraju da izrastu iz ekonomskih potreba svakog mesta i klime i iz zahteva intelekta i temperamenta svake individue. Tih, miran karakter kakav je bio Tolstojev elee druge metode za drutvenu rekonstrukciju nego estoka, preplavljujua linost Mihaila Bakunjina ili Pitera Kropotkina. Isto tako, mora biti oigledno da e ekonomske i politike potrebe Rusije diktirati drastinije mere nego one u Engleskoj i Americi. Anarhizam se ne zalae za militaristiki dril i uniformnost; on se, meutim, zalae za duh pobune, u bilo kom obliku, protiv svega to spreava ljudski rast. Svi/e anarhisti/kinje se slau u ovome, kao to se slau u svom protivljenju politikoj maineriji kao sredstvu donoenja velike drutvene promene. Glasanje, kae Toro, je vrsta igranja, kao kockanje ili begemon, igranje sa ispravnim i pogrenim; njegova obaveza nikada ne prevazilazi njegovu celishodnost. ak i glasanje za pravu stvar znai ne initi nita za nju. Mudra osoba nee ostaviti ispravu stvar milosti anse niti eli da ona preovlada putem moi veine. Neposredno ispitivanje politike mainerije i njenih dostignua potvrdie logiku Toroa. ta pokazuje istorija parlamentarizma? Nita osim neuspeha i poraza, ni jednu jedinu reformu koja bi umanjila ekonomski i drutveni stres kod ljudi. Doneti su zakoni za poboljanje i zatitu rada. Ipak, prole godine je dokazano da je Ilinois, sa najstroim zakonima za zatitu rudnika, imao najgore nesree u rudnicima. U dravama u kojima preovlauju zakoni o radu dece, eksploatacija dece je na vrhuncu, iako ovde radnici/e imaju sve politike mogunosti, kapitalizam je dostigao najbestidniji zenit. ak i da radnice/i imaju svoje predstavnice/ke, oko ega nai dobri socijalistiki politiari prave buku, kakve su anse da oni/e budu iskreni/e i da zasluuju poverenje? Treba imati na umu nain na koji politika funkcionie, da bi se shvatilo da je njena staza poploana dobrim namerama puna zamki: korienje veza, spletkarenje, laskanje, laganje, varanje; to je, u stvari, prevara u svakom obliku pomou koga politiki pretendent moe postii uspeh. Tome treba dodati i potpunu demoralizaciju karaktera i ubeenja, dok ne ostane nita to bi nekoga navelo da se bilo emu nada od tako oronule osobe. Ljudi su stalno i iznova bili dovoljno glupi da veruju i podravaju do poslednjeg novia slavoljubive politiare, da bi na kraju bili izdani i prevareni. Moe se rei da osoba od integriteta nikada ne bi podlegla korupciji u politikom mlinu. Moda i ne bi; ali takva osoba bi bila potpuno onemoguena da izvri bilo kakav uticaj u korist rada, kao to se zaista i pokazalo u brojnim sluajevima. Drava je ekonomska gospodarica nad svojim slugama. Dobri ljudi, ako takvi postoje, ostali bi ili odani svojim politikim verovanjima i izgubili ekonomsku podrku, ili bi se drali svog ekonomskog gospodara i bili potpuno nesposobni da urade i najmanje dobro. Politika arena ne ostavlja alternativu, osoba mora biti ili glupa ili bitanga. Politiko sujeverje jo uvek dri prevlast nad srcima i umovima masa, ali istinski/e zaljubljenici/e u slobodu nee da imaju vie nita s tim. Umesto toga, oni/e veruju Stirneru koji kae da ljudsko bie ima onoliko slobode koliko eli da uzme. Anarhizam se zato zalae za direktnu akciju, za otvoren prkos i otpor svim zakonima i ogranienjima, ekonomskim, drutvenim i moralnim. Ali prkos i otpor su ilegalni. U njima lei spas ljudskog bia. Sve to je ilegalno zahteva integritet, samopouzdanje i hrabrost. Ukratko, zahteva slobodne, nezavisne duhove ljudi koji su ljudi i imaju kimu koja se ne da saviti. Univerzalno pravo glasa, samo po sebi, svoj opstanak duguje direktnoj akciji. Da oevi amerike revolucije nisu imali duh pobune i prkosa, njihovo potomstvo bi jo uvek nosilo kraljev kaput. Da nije bilo direktne akcije Dona Brauna i njegovih drugova, Amerika bi jo uvek trgovala crncima. Istina, trgovina belcima jo uvek traje, ali i to e morati da bude ukinuto direktnom akcijom. Sindikalizam, ekonomska arena modernih gladijatora, duguje svoje postojanje direktnoj akciji. Tek su nedavno zakon i vlada pokuali da unite sindikalni pokret i osudili pobornike/ce ljudskog prava na organizovanje na zatvor zbog zavere. Da su se boril/e za svoju stvar preklinjanjem, sudskim zastupanjem i kompromisima, sindikalizam bi danas bio neznatan. U Francuskoj, paniji, Italiji, Rusiji, ak i u Engleskoj (svedoimo o rastuoj pobuni engleskih radnikih sindikata), direktna, revolucionarna, ekonomska akcija je postala tako jaka sila u borbi za industrijsku slobodu, da ini da svet shvati izvanrednu vanost moi rada. Opti trajk, najvii izraz svesti radnika/ca, bio je ismejan u Americi tek nedavno. Danas svaki veliki trajk, da bi pobedio, mora shvatiti znaaj opteg solidarnog protesta. Direktna akcija, koja je svoju efektnost dokazala u ekonomskim redovima, jednako je delotvorna i u okruenju individue. Stotine sila povreuju njeno bie i jedino e je istrajan otpor konano osloboditi. Direktna akcija protiv autoriteta u prodavnici, direktna akcija protiv autoriteta zakona, direktna akcija protiv nadirueg, nametljivog autoriteta moralnog koda jeste logina, dosledna metoda anarhizma. Zar to nee voditi revoluciji? Zaista, hoe. Ni jedna stvarna drutvena promena nije uspostavljena bez revolucije. Ljudi ili nisu upoznati sa svojom istorijom ili jo nisu nauili da revolucija nije nita drugo nego misao preneta u akciju. Anarhizam, veliki podstreka misli, danas proima svaku oblast ljudskog delovanja. Nauka, umetnost, knjievnost, drama, napor za ekonomskim poboljanjem, u stvari svako individualno i drutveno protivljenje postojeoj neureenosti stvari, osvetljeno je duhovnim svetlom anarhizma. To je filozofija suvereniteta individue. To je teorija drutvene harmonije. To je velika, silna, ivea istina koja rekonstruie svet i koja e uvesti Svanue.
Hvalimo se da je ovo doba napretka nauke i progresa. Zar nije onda udno to jo uvek oboavamo fetie? Dananji fetii imaju drugi oblik i sutinu, ali mo koju imaju nad ljudskim umom je isto toliko pogubna kao i mo koju su imali i stari fetii. Univerzalno pravo glasa je na moderni feti. Oni koji jo nisu ostvarili to pravo, vode krvave revolucije da bi ga dobili, a oni koji uivaju u njemu, na oltar ovog svemonog boanstva prinose krupne rtve. Teko onom jeretiku koji se usudi da posumnja u to boanstvo! ena je ta koja oboava fetie vie od mukarca i mada se njeni idoli mogu menjati, ona je uvek na kolenima, uvek sa podignutim rukama koje preklinju i uvek slepa na injenicu da njen bog stoji na staklenim nogama. Moe se slobodno rei da je, od pamtiveka, ena bila najvei pristalica svih boanstava. Naravno, morala je i da plati cenu koju samo bogovi mogu da zahtevaju morala je da plati svojom slobodom, krvlju svoga srca i svojim ivotom. Poznata Nieova izreka, Kada ide eni, ponesi korba sa sobom, smatra se veoma brutalnom, ali on je tom reenicom dobro definisao stav koji ena ima prema svojim bogovima. Religija, a naroito hrianska religija, osudila je enu na ivot inferiornog bia, na roba. Ona je ometala njenu prirodu i zarobila njenu duu, a ipak, hrianska vera nema veeg pobornika i veeg privrenika od ene. ta vie, moe se slobodno rei da bi religija davno prestala da bude faktor u ivotu ljudi da je ene ne podravaju. Najpriljenije crkvene radnice, najneumornije misionarke irom sveta su ene i one uvek prinose rtve na oltar onih bogova koji su lancima sputali njen duh i zarobili njeno telo. Rat, to nezasito udovite, krade eni sve to joj je drago i dragoceno. Rat uzima njenu brau, ljubavnike i sinove, a za uzvrat joj daje ivot pun usamljenosti i oajanja. Pa ipak ena je najvei pristalica i oboavalac rata. Ona je ta koja svojoj deci usauje elju za osvajanjem i moi; ona je ta koja deci puni ui priama o sjaju rata i uspavljuje svoju bebu pesmama sa zvucima truba i pucnjave. ena je ta koja krunie pobednika kada se on vraa sa bojnog polja. Da, ena je ta koja plaa najveu cenu ratu, tom nezasitom udovitu. A tu je i dom. Kakav je to straan feti savremeni zatvor sa zlatnim reetkama! Kako on crpi svu ivotnu energiju ene. Njegov blistavi deo ini svaku enu slepom za cenu koju e morati kao supruga, majka i domaica da plati. Pa ipak, ene se uporno dre doma, sile koja ih dri u okovima. Moglo bi se rei da upravo zato to je svesna strane cene koju mora da plati Crkvi, Dravi i Domu, ena eli pravo glasa da bi se pomou njega oslobodila. To je moda istina, ali samo za manjinu; veina sifraetkinja potpuno odbacuje takvo svetogre. Naprotiv, one insistiraju da e pravo glasa uiniti da ene postanu bolje hrianke i domaice, lojalne graanke drave. Pravo glasa je samo sredstvo za uvrivanje svemoi onih Bogova kojima ene odvajkada slue. I zbog toga nije ni udo to e ona biti isto toliko privrena, isto toliko revnosna, to e se isto toliko prostirati pred svojim novim idolom, pred enskim pravom na glas. Ona, sa osmehom na licu, od pamtiveka trpi proganjanje, zatvaranje, muenje i sve vrste osuda. Kao u starim vremenima, ak i najprosveenije ene oekuju udo od boanstva dvadesetog veka od prava na glas. ivot, srea, radost, sloboda, nezavisnost sve to i jo vie od toga proizai e iz prava na glas. U svojoj slepoj odanosti ena ne vidi ono to su pametni ljudi shvatili jo pre pedeset godina: da je pravo na glas zlo; da je ono samo doprinelo da se ljudi pretvore u robove; da ih je upravo to zaslepilo i onemoguilo da vide kako su, na lukav nain, naterani da se potine. Zahtev ena za jednakim pravom glasa je zasnovan na pretpostavci da ene moraju imati jednaka prava u svim oblastima drutva. Da je zahtev za pravom glasa ispravan, niko tome ne bi mogao da se suprostavi. Teko ljudskom umu koji u svom neznanju moe da prepozna ispravnu stvar u neemu to mu se namee. Ili, zar to ne predstavlja najbrutalnije nametanje kada jedna grupa ljudi donosi zakone koje druga grupa, strahom naterana, mora da potuje? Pa ipak, ene diu veliku buku zahtevajui tu zlatnu mogunost koja je oveanstvu donela mnogo nevolja i oduzela oveku njegov integritet i sposobnost oslanjanja na sopstvene mogunosti; nametanje koje je potpuno korumpiralo narod i uinilo da postane potpuna rtva u rukama beskrupoloznih politiara. Jadan, glupi, slobodan ameriki graanin! On je slobodan da umre od gladi, slobodan da kao kloar skita po autoputevima ove velike zemlje, on ima pravo na glas i zahvaljui tom pravu on je sebi iskovao okove. Nagrada koju dobija je zakon o radnim odnosima, zakon koji zabranjuje pravo na bojkot, na trajk, u stvari zakon koji zabranjuje sve osim neijeg prava da opljaka plodove njegovog rada. Pa ipak, ene nisu izvukle nikakve pouke iz katastrofalnih posledica ovog fetia dvadesetog veka. A stalno nas ubeuju da e ene biti te koje e uiniti politiku istom. Nepotrebno je naglaavati da moje protivljenje zahtevu da ena dobije pravo glasa nije bazirano na rasprostranjenom miljenju da ena nije tome dorasla. I ja ne vidim fizike, psiholoke ili mentalne razloge zbog kojih ena ne bi trebala da ima ista prava na glas kao i mukarci. Ali takav stav me ne moe uiniti slepom na apsurdno miljenje da e ene uspeti tamo gde mukarci nisu uspeli. Ako ona ne moe da uini stanje gorim, ona ga svakako ne moe uiniti ni boljim. Pretpostaviti da e ona uspeti da oisti neto to ne podlee ienju znai pripisivati joj natprirodne mogunosti. Poto je enina najvea nesrea u tome da se na nju gleda ili kao na anela ili kao na avola, njen stvarni spas lei u tome da se ona postavi na zemlju: da bude smatrana ljudskim biem koje podlee svim ljudskim manama i grekama. Da li mi treba da verujemo da e se dve greke meusobno ponititi i dati ispravno reenje? Da li mi treba da pretpostavimo da e otrov koji inherentno postoji u politici postati manje otrovan ako ene uu u politiku arenu? Teko da bi i najvatrenija pobornica prava na glas tvrdila takvu glupost. injenica je da su ak i najnapredniji meu onima koji prouavaju opte pravo glasa shvatili da su svi postojei sistemi politike moi apsurdni i sasvim nepodesni da ree gorue ivotne probleme. Ovaj stav iznosi i Dr. Helen L. Sumner, osoba koja je i sama vatreni pobornik enskog prava na glas. U knjizi Jednaka prava na glas, ona kae: U Koloradu vidimo da jednako pravo na glas slui samo da bi na najoigledniji nain pokazalo sutinsku trule i poniavajui karakter postojeeg sistema. Naravno, Dr. Sumner ima u vidu odreeni sistem glasanja, ali to se isto tako moe primeniti i na celu maineriju predstavnikog sistema. Sa takvom osnovom, teko je razumeti kakvu bi korist enski rod ili oveanstvo imali od toga da ene postanu politiki faktor. Ali, kau ljudi koji zagovaraju opte pravo glasa, pogledajte zemlje i drave gde ena ima pravo glasa. Pogledajte ta su sve one postigle u Australiji, na Novom Zelandu, u Finskoj, Skandinavskim zemljama i u naim dravama Ajdaho, Kolorado, Vajoming i Juta. Udaljenost oarava ili da citiram poljsku izreku bolje je tamo gde mi nismo. Moglo bi se zakljuiti da te zemlje i drave nisu kao druge drave i zemlje, da u njima ima vie slobode i ekonomske jednakosti, da te zemlje vie cene ljudski ivot i da tamo ima vie razumevanja za velike drutvene bitke zajedno sa svim kljunim pitanjima ljudske rase. ene u Australiji i na Novom Zelandu imaju pravo glasa i time uestvuju u donoenju zakona. Jesu li uslovi rada radnike klase bolji nego u Engleskoj, gde se sifraetkinje tako herojski bore? Da li su tamo uslovi za materinstvo bolji, da li su deca tamo srenija i slobodnija nego u Engleskoj? Da li se ena tamo vie ne smatra seksualnom robom? Da li se ona emancipovala od puritanskog duplog standarda morala nejednakog za ene i mukarce? Sigurno je da niko osim priglupih ena politiara ne bi dao pozitivan odgovor na ova pitanja. Ako je tako, onda je besmisleno ukazati na Australiju i Novi Zeland kao na Meku koja odslikava uspehe jednakih prava na glas. Onima koji su upoznati sa stvarnim politikim stanjem u Australiji, poznata je injenica da su tamo upravo politiari sputali radniku klasu usvojivi najotrije zakone, odredivi da trajk bez odobrenja arbritanog komiteta postane krivino delo koje je jednako izdaji. Ja ni jednog trenutka ne elim da impliciram da je pravo ena na glas krivo za ovakvo stanje stvari. Ja samo elim da istaknem da ne postoji razlog da se ukazuje na Australiju kao mesto gde su ene postigle udo, jer ni tamo njihov uticaj nije uspeo da oslobodi radnitvo od ropstva politikih efova. Finska je dala enama pravo glasa; ak i pravo da sede u Parlamentu. Da li je to pomoglo da se razvije vei heroizam i intezivniji entuzijazam nego onaj to ga imaju ene u Rusiji? Finska, kao i Rusija, trpi pod stranim korbaem krvavog Cara. Gde su Finske Perovskaje, Spiridonove, Fingerove, Brekovskavaje? Gde su bezbrojne mlade Finkinje koje veselo odlaze u Sibir zbog svojih uverenja? Finskoj su veoma potrebni herojski oslobodioci. Zato ih pravo glasa nije proizvelo? Jedini osvetnik finskog naroda nije bila ena nego mukarac, a on je koristio efikasnije oruje od glasakog listia. to se tie onih naih drava u kojima ene imaju pravo glasa i na koje se stalno ukazuje kao na primere uda, pitam se ta je to tamo postignuto zahvaljujui pravu na glas a to ene u drugim Dravama ve nemaju; ili to one nisu mogle da ostvare kroz energine napore i bez prava na glas? Istina je da su, u dravama u kojima ene imaju pravo glasa, enama garantovana jednaka prava na imovinu; ali od kakve koristi je to pravo masi ena koje ne poseduju imovinu, hiljadama radnica koji rade za nadnicu, koje ive od danas do sutra? Da jednaka prava glasa nisu i ne mogu uticati na njihovu situaciju, priznala je ak i Dr.Sumner koja je svakako u poziciji da to zna. Poto je nju, kao vatrenu sifraetkinju, Liga za ednako pravo glasa drave Nju Jork poslala u Kolorado da prikupi materijal koji bi govorio u prilog jednakom pravu na glas, ona je poslednja osoba koja bi o tome rekla neto nepovoljno. Pa ipak, ona nas informie: da je jednako pravo na glas vrlo malo uticalo na ekonomski poloaj ena. ene za isti rad ne dobijaju jednaku nadnicu i mada u Koloradu imaju jednaka prava na obrazovanje jo od 1876, ene uiteljice su plaene manje nego u Kaliforniji. Istovremeno, gospoica Sumner ne objanjava injenicu da je pored jednakog prava na obrazovanje, koje ene imaju ve etrdeset pet godina i prava glasa od 1894, popis izvren pre nekoliko meseci samo u Denveru, otkrio injenicu da postoji petnaest hiljada hendikepirane dece kolskog uzrasta. I sve to uglavnom pored ena koje rade u Odeljenju za obrazovanje, a imajui u vidu da su ene u Koloradu usvojile najotrije zakone koji tite decu i ivotinje. ene Kolorada su pokazale veliko zanimanje za dravne institucije koje brinu o hendikepiranoj, delikventnoj i naputenoj deci. Kakva strana optuba protiv enske brige i panje ako jedan grad ima petnaest hiljada hendikepirane dece. Gde je tu slava enskog prava na glas ako je potpuni neuspeh postignut na najvanijem socijalnom pitanju: na deci? A gde je onaj superiorni oseaj za pravdu koji je trebalo da ene uvedu u politiku? Gde je taj oseaj bio 1903. kada su vlasnici rudnika pokrenuli gerilski rat protiv Zapadnog Rudarskog Sindikata; kada je general Bel uspostavio vladavinu terora; kada su ljudi izvlaeni iz kreveta nou, odvoeni preko granice, bacani u tale sa bikovima, kada je on izjavio do avola sa ustavom, motka je ustav? Gde su tada bile ene politiarke i zato nisu tada iskoristile svoje pravo glasa? U stvari, one su ga iskoristile. One su pomogle da izbore izgubi najliberalniji kandidat, guverner Vejt. On je morao da se skloni sa puta guverneru Pibodiju, oveku koji je bio samo orue u rukama vlasnika rudnika, koji je bio neprijatelj radnika, car Kolorada. Sigurno ni muko pravo glasa nije moglo da uini nita gore To je tano. Pa gde je onda korist koju bi drutvo i same ene imali od enskog prava glasa? esto pominjana tvrdnja da e ene biti te koje e oistiti politiku, je samo mit. To mogu potvrditi ljudi koji poznaju politiku situaciju u Ajdahu, Koloradu, Vajomingu i Juti. ena, koja je sutinski istunac po svojoj prirodi, puna je predrasuda i nepopustljiva u svom naporu da druge uini onoliko dobrima, koliko ona misli da treba da budu. Tako je ona u Ajdahu oduzela pravo glasa svojim sestrama koje rade na ulici i proglasila sve ene razvratnog karaktera nepodobne da glasaju. Pod terminom razvratan one naravno ne podrazumevaju prostituciju koja se odigrava u braku. Ne treba ni rei da su nelegalna prostitucija i kockanje zabranjeni zakonom. Po tom pitanju, za zakon se mora smatrati da je enskog roda: on uvek zabranjuje. Shodno tome, svi zakoni su odlini. Oni ne idu dalje od toga, ali same zakonske tendencije otvaraju sva vrata paklu. Prostitucija i kockanje nisu nikad tako cvetali kao od trenutka kada su postali protivzakoniti. U Koloradu je istunstvo ene dolo do izraaja u jo drastinijem obliku. Od kako ene imaju pravo glasa, mukarci notorno neistog ivota kao i oni za koje se utvrdi da poseuju barove, prognani su iz politke. Da li bi brat Komstok uradio vie? Da li bi svi puritanski oci mogli da urade vie od toga? Pitam se koliko ena shvata ozbiljnost ovog nazovi poduhvata? Pitam se da li one shvataju da je to ba ono to je, umesto da uzdigne enu, nju uinilo politikim pijunom, stvorom koji je zasluio da bude prezren, osobom koja eprka po tuim privatnim ivotima, i to ne toliko za dobrobit pravedne stvari, ve zato to, kako je rekla jedna ena iz Kolorada, one vole da se uvuku u kue u koje nisu nikada ule i da saznaju sve to mogu u politikom i svakom drugom smislu*. Da, i da se uvuku u ljudsku duu i njene najskrivenije kutove i pukotine. Nita ne zadovoljava udnju veine ena kao to to ini skandal. I kada e ona ikada imati toliko prilike za to ako ne kao politiarka? Notorno neisti ivoti i mukarci koji poseuju barove. U svakom sluaju, oni koji raunaju na glasove ena ne mogu biti optueni da imaju mnogo oseaja za meru. ak i kada bi te ene, koje se meaju u tue ivote, mogle da odluuju iji su ivoti dovoljno isti za jednu tako istu sredinu kao to je politika, da li iz toga sledi da i vlasnici barova spadaju u istu kategoriju? Ili to moda samo amerika hipokrizija i netrpeljivost, koja se toliko manifestovala kroz prohibiciju koja sankcionie irenje alkoholizma meu mukarcima i enama bogate klase, a sa druge strane budno motri nad jedinim mestom koji je preostalo siromanom oveku. Ako ni zbog kojeg drugog razloga, enin uzak i istunstvom proet stav prema ivotu ini je veom opasnou za slobodu tamo gde ona ima politiku mo. Mukarac je davno prevaziao predrasude koje ene jo uvek imaju. Na polju ekonomske konkurencije mukarac je bio primoran da bude efikasan, da donosi odluke, da pokazuje sposobnost i kompetenciju. Zbog toga on nije imao ni vremena niti naklonosti da meri svaiju moralnost puritanskim merilima. On ni u svojim politikim aktivnostima nije iao okolo sa povezom na oima. On zna da je kvantitet, a ne kvalitet, ona materija koja se troi u politikom mlinu i, osim ako nije sentimentalni reformator ili stari fosil, on zna da politika nikada ne moe biti nita drugo nego movara. ene koje su u potpunosti upuene u politike tokove, poznaju prirodu zveri, ali u svojoj samozadovoljnosti i egoizmu one same sebe prisiljavaju da veruju da treba da maze zver i da e ona tako postati pitoma kao jagnje, slatka i ista. Kao da ene nisu prodavale svoje glasove, kao da ene politiarke ne mogu biti kupljene! Ako njeno telo moe biti kupljeno za materijalnu nadoknadu, zato to ne bi moglo biti i sa njenim glasom? To to je uinjeno u Koloradu i u drugim dravama nisu poricali ni oni koji su bili naklonjeni enskom pravu glasa. Kao to sam malopre istakla, ta suena vizura koju ene imaju u odnosu na ljudske poslove nije samo argument protiv nje kao politiki superiorne u odnosu na mukarca. Postoje i drugi argumenti. Njen doivotni ekonomski parazitizam je potpuno zamaglio njenu koncepciju znaaja jednakosti. Ona galami traei jednaka prava sa mukarcima, a eto, mi saznajemo da malo ena hoe da agituje u nezgodnim delovima grada. Kako malo ta jednakost za njih znai u poreenju s Ruskinjama koja se suoavaju sa samim paklom borei se za svoje ideale? ena zahteva da ima ista prava kao i mukarac, a uvreena je to ga njeno prisustvo ne obara s nogu: on pui, ne skida eir i ne skae sa stolice kao lakej. To mogu biti trivijalne stvari ali ipak, one predstavljaju klju za poimanje prirode amerikih sifraetkinja. Budite sigurni, njihove engleske sestre su prerasle ova glupa stanovita. One su pokazale da su dorasle svemu to se od njihovog karaktera i snage izdrljivosti trai. Svaka ast heroizmu i otpornosti engleskih sifraetkinja. Zahvaljujui njihovim energinim, agresivnim metodama one su inspirisale neke nae beivotne beskimene dame. Ali, posle svega, i sifraetkinjama nedostaje sposobnost razluivanja stvarne jednakosti. Kako drugaije da se rauna na ogroman, gigantski napor da se pokrenu hrabri borci za bedan mali zakonski predlog koji treba da koristi aica imunih dama bez ikakve vajde za ogromnu masu ena koje rade? Istina, kao politiarke one moraju biti oportunisti, moraju preduzimati polumere ako ve ne mogu dobiti sve. Ali kao inteligentne i liberalne ene trebalo bi da shvate da, ako je glasaki listi oruje, onima koje su razbatinjene treba vie nego ekonomski superiornoj klasi i da ove potonje ve uivaju previe moi zahvaljujui svojoj ekonomskoj superiornosti. Brilijantna predvodnica engleskih sifraetkinja, gospoa Emelin Pankhurst je i sama priznala, na jednom od svojih putovanja po Americi na kojima je drala predavanja, da ne postoji jednakost izmeu politiki superiornih i inferiornih. Ako je tako, kako e engleske radnice koje su ve inferiorne u odnosu na dame koje su beneficirane ekltonovim predlogom zakona* biti kadre da rade zajedno sa onima koje su im politiki superiorne, ako taj predlog bude prihvaen? Malo je verovatno da e klasa kojoj pripada Eni Keni i koja je tako puna oduevljenja, odanosti i muenitva, dovesti sebe u situaciju da mora da nosi na svojim leima i svoje enske politike gazde, kao to nosi svoje ekonomske gazde. One bi to ipak morale da ine ako bi jednaka prava glasa za ene i mukarce bila ustanovljena u Engleskoj. Bez obzira ta radnici inili, oni su uvek prisiljeni da plate ceh. Tako da oni koji veruju da pravo na glas donosi mo, pokazuju veoma malo oseaja za pravdu, jer pokazuju najmanju brigu za one kojima e, kao to oni to tvrde, to pravo navodno najvie koristiti. Ameriki sifraetski pokret je do nedavno bio stvar drutvene igre, apsolutno odvojen od ekonomskih potreba naroda. Tako Suzana B. Antoni, bez sumnje jedna izuzetna ena, nije bila samo ravnoduna nego i neprijateljski raspoloena prema radnitvu; nije oklevala da manifestuje svoj antagonizam kada je 1869. savetovala ene da preuzmu poslove tamparskih radnika koji su u Nju Jorku trajkovali*. Nije mi poznato da li je do smrti taj svoj odnos promenila. Naravno postoje neke sifraetkinje koje su se pridruile radnicama enska sindikalna liga (The Womens Trade Union League) na primer; ali one ine manjinu i njihove aktivnosti su u biti ekonomske prirode. Ostatak gleda na teak rad kao na volju Provienja. ta bi se desilo sa bogatima da nema siromanih? ta bi bilo sa ovim lenjim, parazitskim damama koje za jednu nedelju strae vie nego to njihove rtve zarade za godinu dana, ta bi bilo da nema osamdeset miliona radnika nadniara? Jednakost, da li je iko ikada uo za takvu stvar? Malo je zemalja u kojima su arogancija i snobizam toliko razvijeni kao u Americi. To je naroito tako sa amerikim enama koje pripadaju srednjoj klasi. One ne samo to smatraju da su jednake sa mukarcima nego i sebe smatraju superiornim, naroito se smatraju superiornim po svojim vrlinama: dobroti i moralnosti. Pravo je udo da amerika sifraetkinja zahteva svoje glasako pravo, tu najudesniju mo. U svojoj egzaltiranoj uobrazilji ona ne vidi koliko je zapravo podjarmljena, ne toliko od strane mukaraca koliko zbog svojih glupih pogleda i tradicije. Pravo glasa ne moe poboljati ovu tunu injenicu; ono moe samo da je istakne, da je naglasi, kao to uistinu i ini. Poznata amerika aktivistkinja u borbi za enska prava tvrdi da bi ena trebalo da ima pravo na jednaku platu kao i mukarci, pa ak i zakonsko pravo na platu svog supruga. U sluaju da je mu ne izdrava, treba ga osuditi da nosi prugasto osueniko odelo, a ono to u zatvoru zaradi, dobijala bi njegova, po pravima jednaka supruga. Zar ne tvrdi druga poznata predvodnica pokreta za enska prava da e njihov glas ukinuti socijane nevolje protiv kojih su se zajednikim naporima uzaludno borili najsjajniji umovi celog sveta? Zaista treba aliti to nam se navodni stvoritelj univerzuma ve prikazao sa svojom divnom emom stvari, inae bi ene kad dobiju pravo glasa bile u situaciji da ga sasvim prevaziu. Veoma je opasno prihvatiti se posla dekonstrukcije fetia. Doba kada su takve jeresi kanjavane spaljivanjem je prolo, mada jo uvek nije prevazien ogranieni duh onih koji izriu osude drugima samo zato to imaju hrabrosti da se suprostave opte prihvaenim pojmovima. Zbog toga u i ja verovatno biti svrstana u one koji su protiv ena, ali me to ne moe pokolebati da razmotrim sutinu problema. Ponavljam ono to sam na poetku rekla: ja ne verujem da ena moe da uini politiku gorom; ali ne verujem ni da je moe uiniti boljom. I onda, ako ve ne moe da pobolja greke mukaraca, zato da ih ponavlja? Istorija moe biti sastavljena od lai; ipak, ona sadri nekoliko istina i one su nam jedini vodi za budunost. Istorija politikih aktivnosti mukaraca dokazuje da im nije dato nita to nisu mogli da postignu na direktniji, manje skup i dugotrajniji nain. injenica je da je svaki napredak koji je postignut, steen konstantnom borbom, neprestanom borbom za samopotvrivanjem, a ne pomou prava glasa. I nema razloga za bilo kakvu pretpostavku da su ene, ili da e ene, u svom usponu ka emancipaciji, biti potpomognute pravom na glas. U najmranijoj od svih zemalja, Rusiji, u kojoj vlada apsolutni despotizam, ena je postala jednaka mukarcu ali ne uz pomo prava na glas nego zahvaljujui njenom nastojanju da bude i da dela. Ona ne samo to je osvojila sve oblasti nauke i zanimanja, ona je stekla potovanje mukaraca, njihov repekt i drugarstvo; ak i vie od toga: osvojila je divljenje i potovanje celog sveta. I to takoe, ne pomou prava na glas nego zahvaljujui svom divnom heroizmu, duhovnoj snazi, sposobnosti, snazi volje i izdrljivosti u bici za slobodu. Gde su ene iz bilo koje zemlje ili drave koje se mogu podiiti takvom pobedom? Ako razmislimo o onom to su ene u Americi postigle, zakljuiemo da im je na njihovom putu, za emancipaciju pomoglo neto dublje i snanije od prava glasa. Tano pre ezdeset i dve godine aica ena je na konvenciji ena odranoj u Seneka Fols, postavila zahtev da se ene izjednae sa mukarcima u obrazovanju i pristupu raznim profesijama i zanatima. Kakva sjajna dostignua, kakvi izvanredni trijumfi! Ko bi, sem najveih ignoranata, mogao rei da je ena obian rob? Ko bi se usudio da sugerie da ovo ili ono zanimanje ne bi trebalo da joj bude pristupano? Ona je preko ezdeset godina oblikovala novu atmosferu i gradila sebi novi ivot. Postala je svetska sila u svakoj oblasti ljudske misli i delatnosti. I sve je to postigla bez prava na glas, bez prava da pie zakone, bez privilegije da postane sudija, apsandija ili delat. Da, mene mogu smatrati neprijateljem ene; ali ako joj pomognem da sagleda istinu, neu aliti. Nevolja ene nije u tome to ona nije u stanju da radi muki posao, nego u tome to ona trai svoju ivotnu snagu u nastojanju da prevazie mukarca i to radi optereena tradicijom koja ju je uinila nesposobnom da dri korak s njim. O, ja znam da su neke ene uspele, ali po koju cenu, po kakvu uasnu cenu! Nije bitna vrsta posla koju ena radi, vaniji je kvalitet posla kojim se ona bavi. ena ne moe pravu na glas ili glasanju dati novi kvalitet, niti od toga prava moe da dobije bilo ta to bi poboljalo njene kvalitete. Njen razvoj, njena sloboda, njena nezavisnost moraju da budu njeno lino delo koje e proizii iz nje same. Pre svega, time to e se ona potvrditi kao linost, a ne kao seksualni objekat. Zatim, to e odbiti da bilo ko polae pravo na njeno telo; to e odbiti da raa protiv svoje volje; odbiti da slui Bogu, dravi, drutvu, muu, porodici itd; tako e postii da joj ivot bude jednostavniji, dublji i bogatiji. Znai, pokuae da spozna smisao i sutinu ivota u svim njegovim sloenostima, oslobodivi se straha od javnog mnjenja i javnih osuda. Samo takav stav, a ne samo pravo na glas, oslobodie enu, uinie da stekne mo, do sada svetu nepoznatu, mo za stvarnu ljubav, mo koja zastupa mir i harmoniju; mo boanskog plamena koji daje ivot; ena e postati tvorac slobodnih ljudi i ena.
Prevod iz knjige: Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, Third Edition, Compiled and Edited by Alix Kates Shulman, Humanity Books, Amherst, New York, 1966.
lanak orginalno izaao u knjizi: Anarhism and Other Essays, Mother Earth Publications, 1910.
Preveli: Vanda Perovi i Aleksandar Ajzinberg
LJUBAV I BRAK
Uvreeno je miljenje da su brak i ljubav sinonimi, da proizilaze iz istih motiva i da pokrivaju iste ljudske potrebe. I ovo, kao veina takvih miljenja, ne poiva na stvarnosti i injenicama nego na praznoverju. Brak i ljubav nemaju nita zajedniko, udaljeni su jedno od drugoga kao severni i juni pol, u stvari, oni su suta suprotnost. Nema sumnje da neki brakovi mogu biti rezultat ljubavi. Ne zbog toga to se ljubav moe ostvariti jedino u braku, pre e biti da je zato to je vrlo malo onih koji su u stanju da prevaziu konvenciju. Danas postoji veliki broj mukaraca i ena za koje brak nije nita drugo nego farsa, ali koji ga prihvataju zbog javnog mnjenja. U svakom sluaju, istina je da su neki brakovi zasnovani na ljubavi i takoe je istina da u nekim sluajevima ljubav nastavlja da postoji u branom ivotu, ali ja tvrdim da je to uprkos branom ivotu, a ne zahvaljujui njemu. Istovremeno, apsolutno je netano da ljubav proizlazi iz braka. Moemo ponekad uti za udesne sluajeve kada su se suprunici zaljubili jedno u drugo nakon sklapanja braka, ali ako se stvar bolje ispita, utvrdie se da je to pre stvar navikavanja na neizbeno. Sigurno da je to meusobno navikavanje daleko od spontanosti, intenziteta i lepote ljubavi, a bez toga intimnost braka postaje degradirajua i za enu i za mukarca. Brak je prvenstveno ekonomski aranman, ugovor o osiguranju. On se razlikuje od obinog ivotnog osiguranja samo u tome to vie obavezuje i vie iziskuje. Korist od njega neizmerno je mala u poreenju sa uloenim. Kada uplatimo polisu za ivotno osiguranje mi plaamo u dolarima i centima i uvek smo u mogunosti da prestanemo sa uplatama. Ako je, pak, suprug enina premija, ona to plaa svojim imenom, privatnou, svojim samopotovanjem, samim ivotom sve dok ih smrt ne razdvoji. ta vie, brano osiguranje nju osuuje na doivotnu zavisnost, na parazitizam, potpunu beskorisnost, individualnu i drutvenu. Mukarac, takoe, plaa svoj deo ali, kako su njegove sfere ire, brak ga ne ograniava toliko kao enu. On svoje okove osea vie u ekonomskom smislu. Zato ono to je Dante napisao na ulazu u pakao, moe u punoj meri da se odnosi i na brak: Ko ovamo ue, neka izgubi svaku nadu. Da je brak greka niko pametan nee porei. Potrebno je samo ovla pogledati statistike razvoda pa da se shvati koliko je brak strahovita greka. Nee ni stereotipni filistinski argumenti o nedovoljno strogim zakonima u vezi sa razvodom i rastuoj usamljenosti ena opravdati injenicu da: prvo, svaki dvanaesti brak se zavrava razvodom; drugo, da je, od 1870. godine, broj razvoda porastao sa 28 na 73 na svakih sto hiljada stanovnika; tree, da je preljuba, od 1867, kao uzrok za razvod braka porasla za 270,8 odsto; etvrto, da je broj mukaraca koji su napustili svoje porodice porastao za 369,8 odsto. Ovim zaprepaujuim ciframa se moe dodati veliki broj dramskih i literarnih dela koja se bave ovom temom. Robert Herik (Robert Herrick) u delu Zajedno (Together); Pintero (Pintero) u Mid-Chanel; Eugen Valter (Eugene Walter) u Potpuno isplaeno (Paid in Full) i desetine drugih pisaca raspravljaju o jalovosti, monotoniji, jadu i neadekvatnosti braka kao faktoru za harmoniju i razumevanje. Onaj ko prouava drutvo i ko razmilja nee se zadovoljiti uobiajenim povrnim opravdanjem za ovaj fenomen. Morae da kopa dublje u sam ivot polova da bi shvatio zbog ega se brak pokazao tako nesrenom institucijom. Edvard Karpenter kae da su obe strane u braku obeleene sredinom iz koje su potekle, svaka je toliko razliita da mukarac i ena moraju ostati stranci. Odvojeni nepremostivim zidom sujeverja i navika, ljudi u braku nemaju priliku da upoznaju jedno drugo i da se potuju, a bez toga je svaka zajednica osuena na propast. Henrik Ibsen, koji mrzi drutvene obmane, bio je verovatno prvi koji je shvatio ovu veliku istinu. Nora naputa svog supruga ne kako glupa kritika to eli da prikae zbog toga to je umorna od odgovornosti ili osea potrebu za enskim pravima, nego zato to je shvatila da je punih osam godina ivela sa strancem i sa njim izrodila decu. Moe li postojati neto to je vie poniavajue i degradirajue od doivotne bliskosti dva stranca? Nema potrebe da ena zna bilo ta o mukarcu, izuzev koliki su njegovi prihodi. A ta da se zna o eni ta je potrebno znati osim da je prijatne spoljanosti. Mi jo nismo prerasli teoloki mit koji smatra da ena nema duu, da je neka vrsta dodatka mukarcu, nainjena od njegovog rebra samo da bi ugodila gospodinu koji je bio tako snaan da se plaio ak i svoje senke. Moda je lo materijal od koga je ena nainjena kriv za njenu inferiornost. U svakom sluaju, ena nema duu i ta je jo potrebno da o njoj znamo? Pored toga, to manje due ima, to vie vredi kao supruga, bie spremnija da se stopi sa svojim suprugom. Zahvaljujui toj robovskoj popustljivosti mukoj superiornosti, institucija braka je tako dugo ostala netaknuta. Sada, kada ena staje na svoje noge, sada kada je postala svesna sebe kao stvora koji ne zavisi od gospodareve milosti, sveta institucija braka postepeno slabi, i nikakva koliina sentimentalnog kukanja ne moe da ga odri. Prosenoj devojci se od detinjstva govori da je udaja njen krajnji cilj i zbog toga njena obuka i obrazovanje moraju biti usmereni u tom pravcu. Kao to se beslovesna stoka goji da bi bila zaklana, tako se i ona priprema za brak. A ipak, neobino je to rei, njoj je doputeno da zna mnogo manje o funkciji supruge i majke, nego to obian zanatlija zna o svom zanatu. Bilo bi nedolino i runo da pristojna devojka bilo ta zna o branim odnosima. Ali ta rei o nedoslednosti potenja, kome je potrebna brana zakletva da bi neto to je prljavo pretvorila u najistiju i najsvetiju zajednicu, koju onda niko ne sme da dovodi u pitanje ili kritikuje. Pa ipak, to je upravo stav prosenih branilaca braka. Budua supruga i majka dri se u totalnom neznanju o onome to predstavlja njen jedini imetak u jakoj trinoj konkurenciji u seksu. I tako ona ulazi u doivotan odnos sa mukarcem samo da bi se nala zbunjena, sa oseanjem odbojnosti i bezmerno izbezumljena neim to predstavlja najprirodniji zdrav instinkt, a to je seks. Moemo slobodno rei da je veliki postotak njene nesree, jada, oaja i fizikih patnji u braku izazvan kriminalnim nepoznavanjem osnovnih injenica polnih odnosa, a to nepoznavanje se smatra velikom vrlinom. I uopte nije preterivanje kada kaem da je mnogo brakova rastureno zbog ove alosne injenice. Ako je, meutim, ena slobodna i dovoljno zrela da tajne seksa spozna bez blagoslova Drave ili Crkve, bie joj izreena presuda da je potpuno nepodobna da postane supruga dobrog oveka, ije se dobro sastoji od prazne glave i mnogo novaca. Moe li postojati ita sramotnije od ideje da odrasla i zdrava ena, puna ivota i strasti mora da suzbija zahteve prirode, da potini svoje najintenzivnije udnje, narui svoje zdravlje i slama svoj duh, da mora da obuzda svoju matu, da se odrie veliine i radosti seksualnog iskustva sve dok se ne pojavi dobar ovek da je uzme za svoju suprugu? To je prava slika braka. Kako bi se onda takav aranman mogao zavriti sem neuspehom? Ovo je jedan, mada ne malo znaajan faktor koji brak razlikuje od ljubavi. Mi ivimo u pragmatinom vremenu. Prolo je doba kada su, zbog ljubavi, Romeo i Julija rizikovali da se izloe gnevu svojih roditelja, kada se zbog ljubavi Green izloila ogovaranju suseda. Ako, u retkim sluajevima, mladi ljudi i dozvole sebi luksuz romanse, njima se pozabave stariji, driluju ih i tucaju u glavu sve dok ne postanu razumni. Moralna pouka ugraena u devojinu svest nije o tome da li je mukarac u njoj pobudio ljubav nego koliko novaca on ima? Vano i jedino boanstvo praktinog amerikog ivota je: Moe li on zaraditi koliko treba? Moe li izdravati suprugu? To je jedina stvar koja opravdava brak. Postepeno, ovo proima svaku misao devojke, ona vie ne sanja meseinu i poljupce, smeh i suze, ona sanja oping-ture i prodavnice jeftine robe. Ovo siromatvo duha i gadost su elementi nerazluivo vezani sa institucijom braka. Drava i Crkva ne priznaju ni jedan drugi ideal jer je kontrola mukaraca i ena jedna od potreba Drave i Crkve. Bez sumnje je da postoje ljudi koji i dalje smatraju da je ljubav iznad dolara i centi. To je naroito istina za onu klasu ljudi koji, iz ekonomskih razloga, moraju sami sebe da izdravaju. Taj moni faktor je zaista doveo do ogromne promene poloaja ene u drutvu i ako imamo u vidu da je ena relativno skoro poela da se zapoljava u industriji, zaista je neverovatno kako se to brzo dogodilo. est miliona ena zarauje, est miliona ena je izjednaeno sa mukarcima u svom pravu da budu eksploatisane, da budu opljakane, da trajkuju, tavie, imaju pravo da umru od gladi. elite li jo neto, moj Gospodine? Da, est miliona zaposlenih ena u svim oblastima privreivanja, od najvieg intelektualnog posla do najteeg fizikog rada u rudnicima i na eleznici; da, ene ak rade kao detektivi i policajci. To sigurno pokazuje da je emancipacija kompletna. Pa ipak, bez obzira na sve to, od te velike armije ena radnica, mali je broj onih koje prihvataju svoj rad kao trajno stanje, na isti nain kao to to prihvata mukarac. Bez obzira koliko mukarac bio slab, on je nauen da bude nezavisan, da sam sebe izdrava. Ja znam da niko u naoj ekonomiji nije potpuno nezavisan; pa ipak, i najbedniji primerak mukog roda mrzi da bude parazit, ili barem ne voli da se zna da je on to. ena gleda na svoj poloaj radnice kao na neto prolazno, to se odbacuje im se pojavi neko ko e dati vie. Zato je beskrajno tee organizovati ene nego mukarce. Zato da postanem lan sindikata? Ja u se udati i imau svoj dom. Zar ona od detinjstva nije uena da je to njen konani cilj? Ne treba da proe mnogo vremena pa da ona shvati da dom, mada prostorno ne tako velik zatvor kao to je fabrika, ima ipke na prozorima i mnogo solidnija vrata. Da ima uvara tako lojalnog da niko ne moe pobei iz tog zatvora. Najtraginije je da dom, zapravo, ne oslobaa radnicu od potrebe da zaradi van kue, on samo uveava posao koji ona treba da uradi. Prema najnovijim statistikama podnetim Komitetu za rad i nadnice i prenaseljenost populacije, deset odsto nadniarki u Nju Jorku su udate, pa ipak moraju da nastave da rade na najmanje plaenim poslovima na svetu. I kada se ovoj injenici doda argatovanje oko kunih poslova, ta onda ostaje od zatite i slave koju sebi pripisuje dom? U stvari, ak ni ena koja potie iz srednje klase, u braku ne moe da govori o svom domu, poto je mukarac taj koji stvara njenu sferu. Nije vano da li je mukarac nasilnik ili dobar ovek. Ono to ja elim da dokaem je da brak garantuje eni dom samo zahvaljujui milosti njenog mua. Tada se ona kree po njegovom domu, godinu za godinom, sve dok njen pogled na svet i ljudsku delatnost ne postane nezanimljiv, suen i otrcan isto kao to je njeno okruenje. Nije ni udo to ona postaje gnjavator, to se svaa oko sitnica, to voli da ogovara, to postaje nepodnoljiva i tako tera mukarca od kue. Ona ne moe da ode i kada bi htela nema gde. Pored toga, kratak period branog ivota dovodi do toga da ona die ruke od svih svojih potencijala, to prosenoj eni potpuno oduzima sposobnost da se snae u spoljnom svetu. Ona zanemaruje svoj spoljni izgled, postaje nespretna u pokretima, nesposobna da sama donosi odluke, kukavica da proceni situaciju, postaje optreenje i dosadna svom muu, a to je ono to veina mukaraca poinje da mrzi i prezire. Ba je to divna atmosfera za raanje novog ivota, zar ne? Ali kako zatititi prava deteta, ako ne u braku? Pa zar to nije ono najvanije? Sve je to la i hipokrizija! Brak titi dete, a hiljade dece su naputena i bez doma. Brak titi dete, a sirotita i ustanove za zbrinjavanje dece su prepuna, Drutvo za borbu protiv okrutnosti prema deci ima pune ruke posla spasavajui male rtve od roditelja koji ih vole da bi ih stavili pod okrilje brine ljubavi Geri drutva. Kakvo je to samo izvrgavanje braka ruglu. Brak moda ima mo da dovede konja do reke, ali da li moe da ga natera da pije vodu? Zakon e uhapsiti oca i obui ga u robijako odelo, ali da li je to ikada nahranilo gladno dete? Ako je roditelj nezaposlen, ili krije svoj identitet, ta tu brak moe da pomogne? On se poziva na zakon da bi se mukarac doveo pred pravdu i stavio iza reetaka, na sigurno mesto, a plodovi njegovog rada ne idu detetu, ve Dravi. Detetu ostaju samo izbledela seanja na oca u robijakom odelu. A to se tie zatite ena, tu lei prokletstvo braka. Brak joj zaista ne moe pruiti zatititu, ali sama ideja je toliko odvratna, sramotna i uvreda samog ivota, tako poniavajua za ljudsko dostojanstvo, da takva parazitska institucija zasluuje da se zauvek osudi. To je isto kao i drugi patrijarhalni ugovor kapitalizam. On oveku oduzima prava koja stie roenjem, onemoguava mu razvoj, truje njegovo telo, dri ga u neznanju, bedi i zavisnosti, a onda osniva humanitarne institucije koje se hrane poslednjim ostacima ovekovog samopotovanja. Institucija braka od ene ini parazita nekog ko je potpuno zavisan. Onesposobljuje je za ivotnu borbu, brie njenu drutvenu svest, paralie joj matu i tako namee svoju velikodunu zatitu, koja je u realnom ivotu zamka i karikatura ljudskog karaktera. Ako majinstvo predstavlja najviu realizaciju enske prirode, koja druga zatita je tome potrebna osim ljubavi i slobode? Brak osujeuje, izbezumljuje i korumpira enina oekivanja. Zar poruka koju brak daje eni nije: samo kada sledi moje zakone, rodie dete? Zar ena nije osuena na smrt, zar nije osramoena i poniena ako odbije da kupi svoje pravo na majinstvo tako to e prodati svoje telo? Zar nije brak ona institucija koja jedino sankcionie majinstvo, mada je dete zaeto u mrnji i prisili? Pa ipak, ako se majinstvo ostvari slobodnom voljom, iz ljubavi, iz ekstaze ili prkosne strasti, zar se onda ne stavlja kruna od trnja na nevinu glavu deteta i krvavim slovima ne upisuje straan epitaf Kopile? Da brak zaista ima sve one vrline za koje se tvrdi da ima, njegov kriminalni odnos prema majinstvu bi bio dovoljan da zauvek bude iskljuen iz carstva ljubavi. Ljubav, najjai i najdublji element u ivotu, ono to donosi nadu, sreu, ekstazu, ljubav koja se protivi svim zakonima, svim konvencijama, ljubav - najslobodniji i najjai kova ljudske sudbine, kako tako snano sveobuhvatno oseanje moe da bude izjednaeno sa jadnim malim, od Drave i Crkve sankcionisanim, brakom? Slobodna ljubav? Kao da ljubav moe biti ita drugo osim slobodna! Mukarac moe da kupi pamet, ali svi milioni na svetu nisu uspeli da kupe ljubav. Mukarac je potinio sebi tela, ali sva mo ovog sveta ne moe da potini ljubav. Mukarac je potinio cele narode, ali sve njegove vojske ne mogu da potine ljubav. Mukarac moe da okuje i ogranii duh, ali je potpuno nemoan pred ljubavlju. Visoko na svom prestolu, sa svim svojim sjajem i pompom koja se zlatom moe kupiti, mukarac je ipak samo siromaan i oajan, ako ga mimoie ljubav. Ali, ako ljubav postoji, i najsiromanija kua sija toplinom, puna je ivota i boja. Tako ljubav poseduje arobnu mo da od prosjaka napravi kralja. Da, ljubav je slobodna i ne moe da egzistira u nekoj drugoj atmosferi. Kada je slobodna, ona se daje bezrezervno, u velikim koliinama i potpuno. Svi zakoni zasnovani na statutima, sve sudnice ovog sveta, ne mogu da je iupaju iz korena. Ali, ako je tlo sterilno, kako brak moe da d plodove? To je kao poslednja velika i oajnika bitka prolaznog ivota protiv smrti. Ljubavi nije potrebna zatita: ona je sama sebi zatita. Dokle god je ljubav to to proizvodi decu, ni jedno dete nee biti naputeno, gladno ili oajno zbog nedostatka ljubavi. Ja znam da je ovo istina. Ja znam za ene koje su postale majke u slobodi sa mukarcima koje su volele. Malo je dece u braku koja uivaju takvu panju, zatitu i privrenost svojih majki kao to je uivaju ona deca koja su roena van braka. Oni koji brane autoritet, plae se naleta slobodnog majinstva, jer e ih to liiti njihovih rtava. Ko e se boriti u ratovima? Ko e stvarati bogatstvo? Ko e biti policajac, tamniar, ako ene odbiju da nasumice raaju decu? Ali rasa, rasa, ta e biti sa rasom, viu kralj, predsednik, kapitalista, svetenik. Rasa treba da bude sauvana, a ene treba tako degradirati da postanu samo maine institucija braka je naa jedina sigurnost protiv opasnog buenja seksualnosti u eni. Ali uzaludni su ovi izbezumljeni napori da se odri stanje ropstva. Uzaludni su takoe i svi crkveni edikti, suludi su napadi vladara, ak je uzaludna i ruka zakona. ena vie ne eli da uestvuje u proizvodnji rase boleljivih, slabih, oronulih i jadnih ljudskih bia, koja nemaju ni snage ni hrabrosti da zbace jaram siromatva i ropstva. Umesto toga, ena eli manje dece, ali decu koja bi bila bolja, zaeta i odgajena u ljubavi i kroz slobodan izbor, a ne kroz obavezu koju nalae brak. Nai lani moralisti tek treba da steknu ozbiljan oseaj odgovornosti prema detetu koje je u nedrima ena probudilo ljubav prema slobodi. Radije bi se takva ena zauvek odrekla sjaja i ponosa materinstva, nego to bi na svet donela novi ivot u atmosferi koja je puna samodestrukcije i smrti. I ako ona postane majka, to je da bi detetu dala najdublje i najbolje to u sebi ima. Da sazreva zajedno sa detetom njen je moto, ona zna da samo na taj nain moe da doprinese izgradnji istinske mukosti i enskosti. Ibzen mora da je imao viziju slobodne majke kada je, vetinom majstora, napravio lik Gospoe Alving. Ona je bila idealna majka zato to je prerasla brak i sve njegove strahote, jer se oslobodila svojih okova i pustila svoj duh da se razvija sve dok nije postala obnovljena i jaka linost. Na alost, bilo je prekasno da se spase njen Osvald, srea njenog ivota, ali ne suvie kasno da shvati da je ljubav u slobodi jedini uslov za lep ivot. Oni koji su kao Gospoa Alving, krvlju i suzama platili svoje duhovno buenje, odbacuju brak kao neto to se namee, kao plitku, praznu alu. Oni znaju da je ljubav jedina osnova koja je kreativni, inspirativni i uzvieni temelj za novu rasu, za novi svet, bez obzira da li traje neko kratko vreme ili venost. U sadanjem, malom svetu, ljubav je za veinu ljudi stranac. Poto je ljudi ne razumeju i klone je se, ona se retko zane, ili ako se to i desi, ona brzo uvene i umre. Njeno neno tkanje ne moe da podnese stresove i napor svakodnevnog ivota. Njena dua je suvie kompleksna da se prilagodi ljigavoj potki nae drutvene strukture. Ona kuka, ali i trpi zajedno sa onima koji imaju potrebu za njom, mada im nedostaje sposobnost da se uzdignu na vrh ljubavi. Koja vizija, koja mata, koji genije poezije, ak i delimino, moe da predvidi potencijal takve snage u ivotu mukarca i ene. Ako se ikada ostvari istinsko drugarstvo i postigne jednakost meu polovima, onda e ljubav, a ne brak biti ona snaga koja je dovela to toga.
Prevod iz knjige: Red Emma Speaks, An Emma Goldman Reader, Third Edition, Compiled and Edited by Alix Kates Shulman, Humanity Books, Amherst, New York, 1966.
lanak orginalno izaao u knjizi: Anarhism and Other Essays, Mother Earth Publications, 1910.
Preveli: Vanda Perovi i Aleksandar Ajzinberg
TRAGEDIJA ENSKE EMANCIPACIJE
Poeu sa jednim priznanjem: bez obzira na sve politike i ekonomske teorije koje se bave fundamentalnim razlikama koje postoje meu raznim grupama unutar ljudske rase, bez obzira na sve klasne i rasne razlike, bez obzira na sve vetake granice koje razdvajaju enska prava i muka prava, tvrdim da postoji taka gde se ove razlike mogu ukrstiti i postati jedna savrena celina. Ne mislim da ovom tezom predlaem primirje. Opti drutveni antagonizam koji je sada ovladao naim celokupnim javnim ivotom, izazvan snagom suprostavljenih i kontradiktornih interesa, doivee potpun slom kada reorganizacija naeg drutvenog ivota zasnovana na principima ekonomske pravde postane realnost. Mir ili harmonija meu polovima i individuama ne mora biti zasnovan na plitkom izjedneavanju svih ljudskih bia; niti se ovde poziva na eliminaciju individualnih karakteristika i osobina. Problem sa kojim se mi danas suoavamo i kojeg treba u najblioj budunosti reiti je kako ostati svoj, a ipak biti u harmoniji sa drugima, kako saoseati duboko sa svim ljudskim biima, a ipak zadrati svoje vlastite karakteristine kvalitete. ini mi se da ovo moe biti polazna taka oko koje mogu da se sloe, bez antagonizma i * NENSI FREJZER U ovom radu elela bih da ire sagledam drugi talas feminizma. Neu se baviti ovom ili onom aktivistikom strujom, nekim posebnim aspektom feministike teorije, ni pojedinim socijalnim slojevima ena. Pre bih pokuala da sagledam drugi talas feminizma kao epohalnu drutvenu pojavu u njenoj celini. Uzimajui u obzir skoro etrdeset godina feministikog aktivizma, htela bih da dam svo- ju ocenu tog pokreta, njegove putanje i istorijskog znaaja. Gledajui u prolost ovog pokreta, nadam se da u uspeti da uvidim i njegovu budunost. Dok anali- ziram put koji smo prele, nadam se da u osvetliti neke od izazova sa kojima se danas suoavamo, u doba velike privredne krize, drutvene neizvesnosti i politi- kih promena. 1 Stoga, ispriau priu o irokim dometima i optem znaaju drugog talasa femi- nizma. Moja pria, istovremeno istorijski narativ i drutveno-teorijska analiza, fo- kusira se na tri take u vremenu, od kojih svaka uspostavlja vezu izmeu drugog talasa feminizma i kapitalizma. Prva taka odnosi se na poetak pokreta u okviru onoga to u nazvati dravnim kapitalizmom. Pokuau da ocrtam nastanak drugog talasa feminizma (iz antiimperijalistike Nove levice) kao radikalnog * Nancy Fraser, profesorka politikih nauka na Novoj koli za drutvena istraivanja (New School) i ko- urednica asopisa Sazvea. Predavala je na Univerzitetu Nortvestern i Univerzitetu Johan Volfgang Gete (Frankfurt, Nemaka). Dobitnica je brojnih stipendija i nagrada, kao i gostujua predavaica na univerzite- tima irom SAD i Evrope. 1 Ovaj esej nastao je iz izlaganja na Cortona Colloquiumu, koji je kao temu imao Gender and Citizenship: New and Old Dilemmas, Between Equality and Difference, novembra 2008. FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE 239 NENSI FREJZER Feminizam, kapitalizam i lukavstvo istorije -Nensi Frejzer * NENSI FREJZER U ovom radu elela bih da ire sagledam drugi talas feminizma. Neu se baviti ovom ili onom aktivistikom strujom, nekim posebnim aspektom feministike teorije, ni pojedinim socijalnim slojevima ena. Pre bih pokuala da sagledam drugi talas feminizma kao epohalnu drutvenu pojavu u njenoj celini. Uzimajui u obzir skoro etrdeset godina feministikog aktivizma, htela bih da dam svo- ju ocenu tog pokreta, njegove putanje i istorijskog znaaja. Gledajui u prolost ovog pokreta, nadam se da u uspeti da uvidim i njegovu budunost. Dok anali- ziram put koji smo prele, nadam se da u osvetliti neke od izazova sa kojima se danas suoavamo, u doba velike privredne krize, drutvene neizvesnosti i politi- kih promena. 1 Stoga, ispriau priu o irokim dometima i optem znaaju drugog talasa femi- nizma. Moja pria, istovremeno istorijski narativ i drutveno-teorijska analiza, fo- kusira se na tri take u vremenu, od kojih svaka uspostavlja vezu izmeu drugog talasa feminizma i kapitalizma. Prva taka odnosi se na poetak pokreta u okviru onoga to u nazvati dravnim kapitalizmom. Pokuau da ocrtam nastanak drugog talasa feminizma (iz antiimperijalistike Nove levice) kao radikalnog * Nancy Fraser, profesorka politikih nauka na Novoj koli za drutvena istraivanja (New School) i ko- urednica asopisa Sazvea. Predavala je na Univerzitetu Nortvestern i Univerzitetu Johan Volfgang Gete (Frankfurt, Nemaka). Dobitnica je brojnih stipendija i nagrada, kao i gostujua predavaica na univerzite- tima irom SAD i Evrope. 1 Ovaj esej nastao je iz izlaganja na Cortona Colloquiumu, koji je kao temu imao Gender and Citizenship: New and Old Dilemmas, Between Equality and Difference, novembra 2008. FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE 239 NENSI FREJZER izazova preovlaujuem androcentrizmu dravno regulisanih kapitalistikih drutava nastalih nakon II svetskog rata. Druga taka se odnosi na tok evolucije feminizma u dramatino izmenjenim drutvenim okolnostima narastajueg neo- liberalizma. Tu u pokuati da ocrtam ne samo izuzetan uspeh ovog pokreta, ve i zabrinjavajue pribliavanje nekih njegovih ideala zahtevima novog oblika kapi- talizma u nastanku postfordistikog, neorganizovanog, meunarodnog kapi- talizma. Analizirajui ovu fazu, preispitau da li je drugi talas feminizma nena- merno obezbedio kljuni sadraj novom duhu kapitalizma, kako ga nazivaju Lik Boltanski (Luc Boltanski) i Eva Kjapelo (ve Chiapello). Trea taka odnosi se na moguu promenu pravca feminizma u postojeim uslovima, unutar krize kapita- lizma i politikih promena u SAD, to bi moglo predstavljati poetak udaljavanja od neoliberalizma i pribliavanje novom obliku drutvene organizacije. Njenom analizom pokuau da istraim mogunosti ponovnog stavljanja u pogon femi- nistikog obeanja emancipacije u svetu potresenom dvostrukom krizom kri- zom finansijskog kapitala i hegemonije SAD koju sada oekuje i izazov pred- sednikog mandata Baracka Obame. Uopteno govorei, predloiu kako da pozicioniramo putanju kretanja drugog talasa feminizma u odnosu prema skoranjoj istoriji kapitalizma. Nadam se da u tako doprineti oivljavanju neke vrste socijalistiko-feministike teorije, koja me (pre nekoliko decenija) prvobitno inspirisala, a koja i dalje prua najbolju nadu za uspostavljanje rodne pravde danas. Meutim, moj cilj nije da preraujem zastare- le dvosistemske teorije, ve da spojim najbolje u savremenoj feministikoj teoriji sa najboljim u savremenoj kritikoj teoriji kapitalizma. Da bih pojasnila logiku na kojoj se zasniva ovaj pristup, dozvolite mi da obja- snim svoje nezadovoljstvo onim to je moda najire prihvaeno razumevanje drugog talasa feminizma. esto se kae da je relativni uspeh pokreta u promeni kulture direktno srazmeran njegovom relativnom neuspehu u promeni institucija. Ova procena predstavlja ma sa dve otrice: s jedne strane, feministiki ideali rod- ne ravnopravnosti, toliko sporni tokom prethodnih decenija, sada su deo neupit- nog drutvenog mainstreama; s druge strane, ti ideali tek treba da budu prakti- no ostvareni. Stoga, danas iroko prihvaena feministika kritika npr. seksualnog zlostavljanja, trafikinga (trgovine enama) i nejednakih plata bila je i to ne tako davno uzrok mnogobrojnih polemika. Ipak, ovakva postepena promena stavo- va ni u kom sluaju nije uklonila navedene prakse. Zbog toga se esto uje kako je drugi talas feminizma izvojevao pobedu upravo kao epohalna kulturna revolucija, ali da velika promena u mentalitetu nije jo uvek rezultovala strukturnom, institu- cionalnom transformacijom. 240 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE Treba jo neto primetiti u vezi sa ovim stanovitem, koje opravdano tvrdi po- stojanje iroke prihvaenosti feministikih ideja danas. Meutim, teza kulturnog uspeha nasuprot institucionalnom neuspehu ne uspeva da u potpunosti osvetli istorijski znaaj i budue izglede drugog talasa feminizma. Ukoliko pretpostavimo da institucije zaostaju za kulturom kao da se jedno moe menjati bez prome- ne drugog onda to navodi na zakljuak da sve to treba uiniti jeste da instituci- je sustignu kulturu kako bismo ostvarili feministike nade. Ovakva pozicija ini manje vidljivim sloeniji, uznemirujui uinak feminizma: ire prihvatanje kultur- nih stavova roenih iz drugog talasa bilo je deo jo jedne drutvene promene, ne- predviene i neeljene od strane feministikih aktivistkinja promene drutvene organizacije kapitalizma nakon II svetskog rata. U ovom radu cilj mi je da istraim ovu neprijatnu mogunost. Stoga, moja hipo- teza glasi: ono to je bilo zaista novo u vezi sa drugim talasom feminizma jeste nain na koji je povezao posredstvom kritike androcentrinog dravnog kapita- lizma tri analitiki razliite dimenzije rodne nepravde: ekonomsku, kulturnu i politiku. Podrvrgavajui dravni kapitalizam irokom, viestrukom analitikom istraivanju, u kome su se tri navedene perspektive slobodno spajale, feministki- nje su stvorile iroko razgranatu, sistematsku kritiku. U decenijama koje su usle- dile, ove tri dimenzije nepravde se razdvajaju, kako meu sobom, tako i od kritike kapitalizma. Ovu razdeobu feministike kritike prati izvesno ukljuenje (incor- poration) i delimino jaanje nekih njenih aspekata. Razdvojene jedna od druge i od drutvene kritike koja ih je spajala, zamisli drugog talasa feminizma regru- tovane su da poslue projektu koji je bio u snanom sukobu sa irom, holisti- kom vizijom pravednog drutva. Kao lep primer lukavstva istorije mogu posluiti upravo utopijske elje feminizma koje su pronale svoj novi ivot kao stanovita koja legitimiu prelaz na novi oblik kapitalizma: postfordistiki, meunarodni, neoliberalni kapitalizam. U narednim redovima, razradiu ovu hipotezu u tri koraka koji odgovaraju tri- ma takama u vremenu, pomenutim ranije. U prvom koraku, analizirau kriti- ku drugog talasa feminizma usmerenu na androentrini dravni kapitalizam, kritiku oslonjenu na tri pretpostavke drutvene pravde: preraspodelu, priznanje (recognition) i predstavljanje (representation). U drugom koraku, ponudiu skicu rastavljanja tog kritikog sklopa i upotrebu nekih njegovih delova za legitimaciju neoliberalnog kapitalizma. U treem, proceniu izglede za ispunjenje feministi- kog obeanja emancipacije u sadanjem trenutku, trenutku privredne krize i poli- tike nestabilnosti. 241 NENSI FREJZER FEMINIZAM I DRAVNI KAPITALIZAM Zapoeu pozicioniranjem pojave drugog talasa feminizma u kontekstu dravnog kapitalizma. Pod dravnim kapitalizmom podrazumevam hegemonu drutve- nu formaciju nastalu nakon II svetskog rata, formaciju u kojoj drava igra aktivnu ulogu u upravljanju nacionalnom privredom. 2 Najbolje smo upoznati sa jednim oblikom dravnog kapitalizma, a to je drava blagostanja tzv. prvog sveta, koja je koristila kejnzijanska sredstva ne bi li ublaila cikluse uspona i padova svojstvene kapitalizmu. Uei iz iskustava Velike krize i privrednog planiranja tokom II svet- skog rata, ove drave primenile su raznovrsne oblike diriizma (strogo dravno upravljana ekonomija prim. prev.) investicije u infrastrukturu, planska indu- strijalizacija, progresivno oporezivanje, socijalna davanja, pravna regulacija poslo- vanja, nacionalizacija nekih kljunih industrija i dekomodifikacija javnih dobara. Iako su najuspenije u ovakvoj organizaciji bile bogate i mone lanice OECD, jedan oblik dravnog kapitalizma mogao se nai i u tzv. treem svetu. U osiro- maenim bivim kolonijama, nove nezavisne zemlje u razvoju pokuale su da upotrebe svoje daleko oskudnije potencijale kako bi podstakle brz rast nacionalne privrede, podravajui kupovinu domaih proizvoda, investicije u infrastrukturu, nacionalizaciju kljunih industrija i tzv. besplatno kolstvo. 3 Dakle, opte uzev, koristiu izraz prvi svet da bih oznaila drave blagostanja, lanice OECD i bive kolonije, zemlje u razvoju nakon II svetskog rata. Napokon, u tim zemljama je drugi talas feminizma doiveo erupciju tokom ranih 70-ih godina. Da bih tano objasnila ta je izazvalo takav nagli uspon, elim da istaknem etiri kljuna svojstva politike kulture dravnog kapitalizma. Ekonomizam. Po definiciji, dravni kapitalizam ukljuuje upotrebu javne politike moi za regulaciju (u nekim sluajevima i za ukidanje) ekonomskih trita. U pita- nju je, u velikoj meri, zapravo stiavanje krize u interesu kapitala. Ipak, ove drave stekle su dobar deo svog politikog legitimiteta navodno se zalaui za inkluziju, drutvenu jednakost i solidarnost meu klasama. Pa ipak, ovi ideali tumaeni su ekonomistiki i klasnocentriki (class-centric). U politikoj kulturi dravnog kapi- talizma socijalna problematika stavljena je u kontekst raspodele, kao pitanje pra- vine podele dobara, posebno prihoda i radnih mesta, dok je socijalna raslojenost 2 Za dalje razmatranje ovog pojma, vidi Friedrich Pollock, State Capitalism: Its Possibilities and Limita- tions, u: Andrew Arato i Eike Gebhardt, ur, The Essential Frankfurt School Reader, London, 1982, str. 7194. 3 Takoe, privredni ivot u komunistikom bloku bio je ozloglaen po pitanju dravnog uplitanja, a ima i onih koji bi ga i dalje nazivali dravnim kapitalizmom. Iako u tome ima neke istine, ja u slediti konvenci- onalni pristup, te u iz prvog dela svog izlaganja iskljuiti ovaj region, delom zbog toga to se tek posle 1989. godine javlja drugi talas feminizma kao politika sila u bivim komunistikim zemljama. 242 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE posmatrana kroz prizmu klase. Dakle, sutina drutvene nepravde bila je nepra- vedna ekonomska raspodela, a njen tipian primer bila je klasna nejednakost. Ui- nak ove klasnocentrike, ekonomistike vizije bio je da marginalizuje, ako ne i da u potpunosti uini nevidljivim druge aspekte i mesta geneze nepravde. Androcentrizam. Zatim, odigrao se sledei scenario: politika kultura dravnog kapitalizma uzela je mukog radnika kao prototip idealnog graanina, pripadnika etnike veine hranioca i porodinog oveka. iroko je bilo prihvaeno, tako- e, da je njegova plata glavni, ako ne i jedini, ekonomski oslonac porodice, dok je svaki prihod koji ostvari njegova ena trebalo da bude puki dodatak. Duboko rodno ukorenjen, ovaj konstrukt porodine plate koristio je i kao drutveni ideal moderan i osposobljujui vertikalnu drutvenu pokretljivost i kao osnova za dravnu politiku u vezi sa zapoljavanjem, socijalnom pomoi i razvojem. Iako je navodno bio zagarantovan, ovaj ideal nije ostvarila veina porodica, jer je plata mukarca retko bila sama po sebi dovoljna da podmiri decu i nezaposlene ene. Takoe, fordistika industrija za koju je ovaj ideal vezivan uskoro je smanjena u odnosu na narastajui, usluni sektor sa niskim platama. Meutim, tokom 1950-ih i 1960-ih, ideal porodine plate i dalje je sluio da odredi rodne norme i da zauz- da one koji im se opiru, osnaujui mo mukarca u domainstvu i usmeravajui socijalne tenje u oblast privatne potronje. Jednako vano, visoko vrednujui pla- eni posao, politika kultura dravnog kapitalizma uinila je nevidljivim drutve- ni znaaj neplaenog starateljstva i kunih poslova. Institucionalizujui androcen- trino razumevanje porodice i rada, ta kultura je naturalizovala rodne nepravde i uklonila ih iz politike arene. Etatizam. Dravni kapitalizam je takoe bio etatistiki, proet tehnokratskim, menaderskim duhom. Oslanjajui se na strunjake za projektovanje raznovrsnih pravila i procedura, i na birokratske strukture koje su ih primenjivale, drave bla- gostanja i one u razvoju odnosile su se prema onima, kojima su navodno sluile (tzv. servis graana prim. prev), vie kao prema klijentima, potroaima i po- reskim obveznicima nego kao prema aktivnim graanima. Rezultat je bila depoli- tizovana kultura, koja se pitanjima pravde bavila kao tehnikim problemom koji treba reiti pod nadzorom strunjaka ili korporativistikim pregovorima. Daleko do toga da su osnaivani da tumae svoje potrebe na demokratski nain posred- stvom politike rasprave i borbe obini graani stavljeni su, u najboljem sluaju, u poziciju pasivnih primalaca zadovoljenja svojih potreba, nametnutih odozgo. Vestfalijanizam. Konano, dravni kapitalizam bio je po definiciji nacionalna formacija, s ciljem mobilizacije kapaciteta drava-nacija, ne bi li podrao nacio- nalni privredni razvoj u ime ako ne uvek u interesu sopstvenog graanstva. 243 NENSI FREJZER Zahvaljujui regulacionom okviru Breton Vudsa (Bretton Woods), ova formacija zasnivala se na cepanju politikog prostora na manje, teritorijalno razgraniene delove. Kao rezultat toga, politika kultura dravnog kapitalizma institucionalizo- vala je vestfalijansko stanovite po kome obavezujua naela pravde vae iskljuivo u kontekstu dravljanstva. Generiui lavovski deo socijalnih borbi nakon II svet- skog rata, ovaj svetonazor preusmerio je zahteve za pravdom na domai politiki teren pojedinanih drava. Uinak navedenog inei medveu uslugu ljudskim pravima na meunarodnom nivou i antiimperijalistikoj solidarnosti bio je su- enje prostora pravde, marginalizacija, ako ne i potpuno izmetanje nepravde van sopstvenih dravnih granica, daleko od oiju javnosti. 4 Uopte uzev, politika kultura dravnog kapitalizma bila je ekonomistika, andro- centrina, etatistika i vestfalijanska dakle, sastavljena od svega onoga to je bilo meta kritike kasnih 1960-ih i 1970-ih. Tokom tog perioda vatrenog radikalizma, drugi talas feminizma udruio se sa Novom levicom i antiimperijalistikim pokre- tom, bacajui rukavicu u lice ekonomizmu, etatizmu i (u manjoj meri) vestfalija- nizmu dravnog kapitalizma, preispitujui i androcentrizam, a sa njim i seksizam u sopstvenim redovima. Razmotrimo svaku od ovih taaka ponaosob. Drugi talas feminizma protiv ekonomizma. Odbacujui svoenje nepravde na kla- sno neravnopravnu raspodelu dobara, feministkinje drugog talasa pridruile su se ostalim emancipatornim pokretima, ne bi li razbile restriktivnu ekonomsku ideo- logiju dravnog kapitalizma. Politizujui lino, one su proirile znaenje pravde, tumaei kao nepravdu previene drutvene nejednakosti, tolerisane ili raciona- lizovane od pamtiveka. Istovremeno odbacujui marksistiko usredsreivanje is- kljuivo na politiku ekonomiju i liberalni fokus u potpunosti usmeren na pravni poredak, feministkinje su otkrile nepravde na drugim mestima u porodici i kul- turnoj tradiciji, u nedravnom sektoru i svakodnevnom ivotu. Takoe, feminis- tkinje drugog talasa razotkrile su nova mesta koja bi mogla sadrati nepravdu. Odbacujui primat klase, socijalistike, crne i antiimperijalne feministkinje takoe su bile protivne naporima radikalnih feministkinja da uspostave rod kao privile- govanu kategoriju. Usredsreujui se ne samo na rod, ve i na klasu, rasu, seksu- alnost i nacionalnost, prve su uvele danas iroko prihvaenu multidisciplinarnu alternativu partikularnim pristupima. Konano, feministkinje drugog talasa pro- irile su delokrug pravde i na privatne oblasti kao to su seksualnost, kuni po- slovi, reprodukcija i nasilje nad enama. Tako su proirile i pojam nepravde, da bi obuhvatio ne samo ekonomsku nejednakost, ve i statusne hijerarhije i asimetrije 4 Za potpunije razumevanje vestfalijanske politike ideologije vidi Fraser Reframing Justice in a Global- izing World, NLR 36, novembardecembar 2005. 244 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE u politikoj moi. Gledajui unazad, moemo slobodno rei da su te feministkinje zamenile monistiki, ekonomistiki svetonazor pravde irim, trodimenzionalnim poimanjem, ukljuujui u pojam pravednosti i ekonomiju, kulturu i politiku. Rezultat toga nije bila prosta lista pojedinanih problema. Naprotiv, ono to je povezivalo mnotvo novootkrivenih nepravdi bila je ideja da je podreenost ena sistemska, oslonjena na dubinske strukture drutva. Feministkinje drugog talasa raspravljale su, naravno, o tome kako je najbolje opisati drutveni totalitet da li kao patrijarhat; dvostruki sistem, spoj kapitalizma i patrijarhata; svetski impe- rijalistiki sistem; ili kako ja najvie volim da ga zovem kao istorijski pose- ban, androcentrini oblik sistema dravnog kapitalizma, strukturiranog trima meusobno isprepletanim reimima potinjavanja: nepravedna raspodela, nepri- znavanje i nezastupljenost. Meutim, uprkos takvim razlikama, veina feminis- tkinja drugog talasa izuzev liberalnih feministkinja slagala se oko toga da prevazilaenje potinjenosti ena zahteva radikalnu promenu dubinskih struktura drutvenog totaliteta. Ova zajednika posveenost sistemskoj promeni obeleila je poetke pokreta nastalog u okviru irih emancipatornih previranja tog vremena. Drugi talas feminizma protiv androcentrizma. Ako je drugi talas feminizma bio deo sveopte aure radikalizma 1960-ih, ipak je stajao u napetom odnosu prema drugim emancipatornim pokretima. Njegova glavna meta, na kraju krajeva, bila je rodna ne- pravda dravnog kapitalizma, to teko da je bio prioritet za nefeministike antiime- prijaliste i nove leviare (New Leftists). U izvoenju kritike androcentrinog drav- nog kapitalizma, feministkinje drugog talasa morale su da se suoe i sa seksizmom na levici. Liberalnim i radikalnim feministkinjama to nije predstavljalo problem one su se naprosto odvojile i napustile su levicu. Socijalistikim, antiimperijalnim i femi- nistkinjama koje nisu pripadnice bele rase, naprotiv, tekou je predstavljalo to to su se sukobile sa seksizmom na levici i dalje ostajui njenim delom. Bar neko vreme, socijalistike feministkinje uspele su da odre taj teak balans. Pronale su jezgro androcentrizma u rodnoj podeli rada koja rad, plaeni i ne- plaeni, koji obavljaju ene ili se sa njim dovode u vezu sistematski obezvreuje. Primena ove analize na dravni kapitalizam razotkrila je duboku strukturnu vezu izmeu velike odgovornosti samih ena za neplaeno staranje, potinjavanje u braku i privatnom ivotu, rodnu segregaciju na tritu rada, dominaciju mukara- ca u politikom sistemu i androcentrizma socijalnih davanja, industrijskih politi- ka i razvojnih programa. U stvari, one su razotkrile porodini dohodak kao mesto gde se sreu (nepravedna) raspodela, (ne)priznavanje i (ne)zastupljenost. Rezultat je bila kritika koja je ukljuila privredu, kulturu i politiku u sistematian opis en- ske podreenosti unutar dravnog kapitalizma. Daleko od toga da je pokuao da 245 NENSI FREJZER naprosto promovie potpuno ukljuenje ena kao plaenih radnica u kapitalistiko drutvo, drugi talas feminizma teio je da promeni dubinske strukture drutva i sistem vrednosti delimino tako to e se pozitivno vrednovati i neplaeni rad (a ne samo plaeni), posebno drutveno neophodno staranje (koje obavljaju ene). Drugi talas feminizma nasuprot etatizmu. Meutim, feministike primedbe drav- nom kapitalizmu bile su zainteresovane koliko za njegove forme, toliko i za suti- nu. Kao i njihovi saveznici na Novoj levici, odbacile su birokratsko-menaderski duh dravnog kapitalizma. Rairenoj kritici fordizma 1960-ih godina dodale su rodnu analizu, pokazujui da kultura velikih, piramidalno organizovanih insti- tucija unutar struno-menaderskog sloja dravnog kapitalizma sadri modernu verziju mukosti (masculinity). Razvijajui tome suprotan, horizontalni princip sestrinskih veza, feministkinje drugog talasa stvorile su potpuno novu organi- zacionu praksu poveanog senzibiliteta. Nastojei da premoste otar etatistiki rascep izmeu teorije i prakse, prikazivale su sebe kao kontrakulturni demokratski pokret antihijerarhijski, participativni i narodni (demotic). U vremenu kada akronim NVO za nevladine organizacije jo nije postojao, feministike akademke, advokatice i socijalne radnice identifikovale su se vie sa najirim slojevima dru- tva, a manje sa vladajuim profesionalnim duhom depolitizovanog vetaenja. Meutim, za razliku od svojih kontrakulturnih saboraca, veina feministkinja nije olako odbacila dravne institucije. Birajui da radije trae da se u potonje uvedu feministike vrednosti, one su osmislile participativno-demokratsku dravu koja osnauje svoje graane. Efektivno razvijajui nove odnose izmeu drave i dru- tva, nastojale su da promene pasivne primaoce socijalnih davanja i puke objek- te razvojnih politika u aktivne subjekte, osnaene da uestvuju u demokratskom procesu razumevanja sopstvenih i tuih potreba. Shodno tome, cilj je bio manje da se ukinu dravne institucije, a vie da one postanu delotvorne, kako bi unapredile i zaista podrale rodnu pravdu. Drugi talas feminizma za i protiv vestfalijanizma. Moda je odnos feminizma pre- ma vestfalijanizmu dravnog kapitalizma bio vie ambivalentan. Nastajui iz glo- balnog politikog previranja tog vremena, usmerenog i protiv rata u Vijetnamu, pokret je, van svake sumnje, imao u vidu prekograninu, meudravnu nepravdu. Ovo je naroito vailo za feministkinje u zemljama u razvoju, ija je rodna kritika bila isprepletena sa kritikom imperijalizma. Ali tamo, kao i drugde, veina femi- nistkinja videla je drave kao prave adresate sopstvenih zahteva. Tako su feminis- tkinje drugog talasa nastojale da vestfalijanski okvir ostvare na nivou prakse, ak i kada su ga kritikovale na nivou teorije. Taj okvir, koji je razdelio svet na monad- ne teritorijalne politike, nastavio je da bude podrazumevani izbor u doba kada je 246 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE jo uvek izgledalo da drave poseduju potrebne potencijale za upravljanje dru- tvom i kada tehnologija za meunarodno umreavanje u realnom vremenu jo nije bila dostupna. Stoga, u okviru dravnog kapitalizma, slogan sestrinstvo je glo- balno (osporavajui sebe, jer je i sam bio imperijalni slogan) bio je vie apstraktan gest, nego praktino ostvariv postvestfalijanski politiki projekat. Generalno govorei, drugi talas feminizma ostao je ambivalentan prema vestfali- janzmu, ak i kada je odbacivao ekonomizam, androcentrizam i etatizam drav- nog kapitalizma. Meutim, po svim ovim pitanjima on sadri znaajne nijanse u stavovima. Dok su odbacivale ekonomizam, feministkinje tog vremena nikada nisu sumnjale u sredinju vanost pravedne preraspodele, kao ni u znaaj kritike politike ekonomije za projekat enske emancipacije. Daleko od toga da su elele da minimalizuju ekonomski aspekt rodne nepravde naprotiv, nastojale su da ga prodube, razjanjavajui vezu te nepravde sa dvema drugim drutvenim dimen- zijama: kulturom i politikom. Takoe, u odbacivanju androcentrizma porodine plate, feministkinje drugog talasa nikada nisu nastojale da taj koncept prosto za- mene porodicom sa dva dohotka. Za njih je prevazilaenje rodne nepravde znailo okonanje sistemske devalvacije staranja (o drugima) i rodne podele rada, plaenog i neplaenog. Konano, u odbacivanju etatizma dravnog kapitalizma, feminis- tkinje drugog talasa nikada nisu dovodile u pitanje neophodnost jakih politikih institucija sposobnih da organizuju privredni ivot u slubi pravde. Daleko od toga da su elele da oslobode trita dravne kontrole, nastojale su da demokratizuju dr- avnu mo, uine to veim (javno) uee graana, osnae odgovornost i poveaju tokove komunikacije izmeu drave i drutva. Sve u svemu, drugi talas feminizma doneo je politiki projekat promene zasnova- ne na proirenom razumevanju nepravde i sistemskoj kritici kapitalistikog dru- tva. Najnaprednije struje unutar tog pokreta videle su svoju borbu kao vieslojnu, usmerenu istovremeno protiv ekonomskog izrabljivanja, statusne hijerarhizacije i politikog podreivanja. tavie, za njih je feminizam bio deo ireg emancipator- nog projekta, gde je borba protiv rodne nepravde bila nuno povezana sa borbom protiv rasizma, imperijalizma, homofobije i klasizma, a sve navedeno zahtevalo je promenu dubinskih struktura kapitalistikog drutva. FEMINIZAM I NOVI DUH KAPITALIZMA Kao to se ispostavilo, taj projekat je ostao mrtvoroene, rtva dubljih istorijskih sila, loe razumevanih u to vreme. Iz dananje vremenske distance, primeuje- mo da se rast drugog talasa feminizma dogodio istovremeno sa istorijskim poma- kom ka neoliberalizmu. Obrui geslo dravnog kapitalizma, koji je nastojao da 247 NENSI FREJZER upotrebi politiku kako bi ukrotio trite, zagovornici novog oblika kapitalizma predlagali su upotrebu trita za zauzdavanje politike. Rastavljajui na sastavne delove kljune elemente sistema iz Bretton Woodsa, uklonili su kontrolu kapita- la koja je omoguila kejnzijansko upravljanje nacionalnim privredama. Umesto diriizma, zagovarali su privatizaciju i deregulaciju; na mesto socijalnog davanja i socijalnog dravljanstva postavili su trickle-down (politika smanjenja taksi i pove- anja pomoi krupnom kapitalu prim. prev.) i linu odgovornost; drave bla- gostanja i drave u razvoju zamenili su slabim, okrutnim dravama nadmetanja. Isprobavan u Junoj Americi, ovaj pristup posluio je za rukovoenje tranzicije u kapitalizam, u istonoj i srednjoj Evropi. Iako su ga javno podrali Margaret Taer (Margateth Thatcher) i Ronald Regan (Ronald Reagan), primenjen je postepeno i nejednako u tzv. prvom svetu. Nasuprot tome, u tzv. treem svetu, neoliberalizacija je uvedena pod pretnjom zaduivanja, kao nametnuti program strukturnog prila- goavanja koji je preokrenuo sva kljuna naela developmentalizma (teorija koja tvrdi da je jaanje domaeg trita i visoko oporezivanje uvoza najbolji nain eko- nomskog razvoja prim. prev.) i prinudio postkolonijalne drave da otue svoju imovinu, otvore svoja trita i skreu socijalna davanja. Zanimljivo je primetiti da je drugi talas feminizma cvetao u novim uslovima. Ono to je poelo kao radikalni kontrakulturni pokret sada je bilo na putu da postane iroka, masovna drutvena pojava. Privlaei poklonike iz svih klasa, etniciteta, nacionalnosti i politikih ideologija, ideje feminizma pronale su svoj put do sva- kog domena drutvenog ivota i promenile samorazumevanje svih onih sa kojima su dole u dodir. Uinak nije bio puko proirenje aktivistikih redova, ve i preo- blikovanje zdravorazumskog svetonazora porodice, rada i dostojanstva. Da li je puka sluajnost to to je drugi talas feminizma napredovao u tandemu sa neoliberalizmom? Ili postoji nekakva perverzna, skrivena meusobna privlanost? Druga mogunost jeste jeres, ali ako odbijamo da je istraimo, inimo to na nau tetu. Svakako da je uspon neoliberalizma dramatino promenio teren na kome je delovao drugi talas feminizma. Smatram da je uinak bio preoznaavanje (resigni- fication) feministikih ideala. 5 Tenje koje su imale jasan emancipatorni potisak u kontekstu dravnog kapitalizma dobile su daleko dvosmislenije znaenje u neolibe- ralnoj eri. Sa dravama u razvoju i dravama blagostanja pod opsadom zagovor- nika slobodnog trita, feministika kritika ekonomizma, androcentrizma, etatitz- ma i vestfalijanizma dobila je novi zamah. Dozvolite mi da razjasnim tu dinamiku preoznaavanja preispitujui etiri pomenute, kljune take feministike kritike. 5 Pozajmljujem izraz preoznaavanje iz rada Judith Butler Contingent Foundations, u: Seyla Benhabib, Ju- dith Butler, Drucilla Cornell i Nancy Fraser,Feminist Contentions: A Philosophical Exchange, London, 1994. 248 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE Preoznaavanje feministikog antiekonomizma. Uspon neoliberalizma poklopio se sa velikim promenama u politikoj kulturi kapitalistikih drutava. U ovom perio- du, zahtevi za pravdom sve vie su razumevani kao zahtevi za priznavanjem iden- titeta i razlike. 6 Sa ovim zaokretom iz preraspodele u priznanje doli su i snani pritisci da se drugi talas feminizma izmeni u neku verziju politike identiteta. Bila je to, bez sumnje, progresivna varijanta, ali je ipak prenaglasila kritiku kulture, zanemarivi kritiku politike ekonomije. U praksi, postojala je tenja da se soci- jalno-ekonomska borba podredi borbi za priznanje (identiteta), dok je u akadem- skom diskursu feministika teorija kulture zasenila feministiku drutvenu teoriju. Ono to je poelo kao neophodni korektiv ekonomizma, vremenom se pretvorilo u podjednako jednostran kulturalizam. Tako, umesto stvaranja iroke, sveobuhvat- ne paradigme koja bi obuhvatila i preraspodelu i priznanje, drugi talas feminizma zamenio je de facto jednu ogranienu paradigmu drugom. tavie, to se dogodilo u trenutku koji nije mogao biti gori. Okretanje ka politici priznanja spojilo se isuvie lako sa usponom neoliberalizma, koji je iskljuivo eleo da potisne svako seanje na socijalni egalitarizam. Dakle, feministkinje su prena- glasile kritiku kulture upravo u trenutku kada su okolnosti nalagale da treba obra- titi vie panje na kritiku politike ekonomije. tavie, kako je ta kritika naputana, kulturni element odvojen je ne samo od ekonomskog, ve i od kritike kapitalizma, kritike koja ih je prethodno objedinjavala. Odeljeni od kritike kapitalizma i stavlje- ni na raspolaganje alternativnim poimanjima, navedeni elementi mogli su biti uvu- eni u opasnu vezu sa neoliberalizmom, kako je to Hester Einstein imenovala. 7 Preoznaavanje feministikog antiandrocentrizma. Stoga, bilo je samo pitanje vre- mena kada e neoliberalizam preoznaiti feministiku kritiku androcentrizma. Da bih to objasnila, posluiu se unekoliko izmenjenim argumentom koji su osmislili Lik Boltanski i Iv Kjapelo. U znaajnoj studiji Novi duh kapitalizma, njih dvoje tvr- de kako kapitalizam u doba istorijskih preloma periodino preobraava sam sebe, delom i tako to osnauje odreene aspekte kritike koja je uperena protiv njega. 8
U takvim trenucima, elementi antikapitalistike kritike bivaju preoznaeni kako bi legitimisali novi oblik kapitalizma u nastanku, koji tako zadobija vii moral- ni znaaj, potreban kako bi se nove generacije motivisale da podnose (sutinski) 6 Za ovu promenu u gramatici politikih zahteva, vidi Fraser, From Redistribution to Recognition?, NLR1/212, jul-avgust 1995. 7 Hester Eisenstein, A Dangerous Liaison? Feminism and Corporate Globalization, Science and Society, vol. 69, br. 3, 2005. 8 Luc Boltanski i ve Chiapello,The New Spirit of Capitalism, London, 2005 [Paris,1999]. Za razmatranje psihoanalize kao duha druge industrijske revolucije, koje se zavrava tako to postavlja feminizam kao duh tree, vidi Eli Zaretsky Psychoanalysis and the Spirit of Capitalism, Constellations, vol. 15, br. 3, 2008. 249 NENSI FREJZER besmislen posao zarad akumulacije bez kraja i konca. Novi duh, posluivi kao legitimacija prilagodljivog, neoliberalnog kapitalizma naeg doba, nastao je iz umetnike kritike dravnog kapitalizma Nove levice, koja je odbacila starinski konformizam korporativne kulture. U nekim aspektima pobune 1968. neoliberalni teoretiari menadementa otkrili su paradigmu za novi umreujui, projektni kapitalizam, gde su vrste organizacione hijerarhije zamenjene horizontalnim timovima i prilagodljivim mreama, oslobaajui linu kreativnost. Rezultat je bila nova romansa izmeu kapitalizma i objektivnih promena u svetu, koja je ukljuila tehnoloki uspon Silikonske Doline i koja danas svoj najistiji izraz nalazi u filo- zofiji Gugla (Google). Argument koji iznose Boltanski i Kjapelo je originalan i snaan. Pa ipak, zato to je rodno slep, on ne uspeva da zahvati svu osobenost duha neoliberalnog kapitaliz- ma. Bez sumnje, taj duh ukljuuje maskulinu romansu slobodnog, neoptereenog, samooblikovanog (self-fashioned) pojedinca. Meutim, neoliberalni kapitali- zam stoji u vezi sa Volmartom (Walmart), makiladorama (fabrike koje brutalno iskoriavaju jeftinu, obespravljenu radnu snagu prim. prev.) i mikrokreditima koliko i sa Silikonskom Dolinom i Guglom. Njegovi kljuni radnici su ne samo mukarci, nego i ene (jo uvek nesrazmerno zastupljene u odnosu na mukar- ce), ne samo mlade neudate ene, ve i ene u braku i sa decom; ne samo ene koje nisu bele rase, ve ene svih nacionalnosti i etniciteta. Kao takve, one su se ulile u trita rada diljem sveta, a uinak toga bio je podrivanje jednom za svagda ideala dravnog kapitalizma o porodinoj plati. U neorganizovanom liberalnom kapitalizmu, taj ideal bio je zamenjen novom normom porodice sa dva dohotka, bez obzira na to to je stvarnost, na kojoj se temelji ovaj novi ideal, stvarnost niskih primanja, smanjene sigurnosti radnog mesta, opadajueg standarda ivota, naglog porasta broja radnih sati po domainstvu, pogoranja rada u dve smene sada se radi u tri ili etiri i uveanja broja domainstava koja vode ene. Neorganizo- vani kapitalizam uspeo je da ni od ega napravi neto nudei novu, izmatanu romansu enskog napetka i rodne pravde. Ma kako to uznemiravajue zvualo, smatram da je drugi talas feminizma novom duhu neoliberalizma nenamerno obezbedio kljuni sastojak. Naa kritika porodi- nog dohotka sada tvori dobar deo romanse koja snabdeva fleksibilni kapitalizam viim smislom i moralom. Dajui njihovim svakodnevnim nastojanjima moral- nu osobenost, feministika romansa privlai ene sa oba kraja socijalnog spektra: s jedne strane, to su strunjakinje iz srednje klase odlune da izgrade svoje kari- jere; s druge, privremeno zaposlene, frilenserke, nisko plaene uslune radnice, sluavke, seksualne radnice, migrantkinje, radnice u zonama slobodne trgovine i 250 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE mikrokreditne zaduenice, koje ne trae samo izvor prihoda i materijalnu sigur- nost, ve i dostojanstvo, samousavravanje i oslobaanje od tradicionalne muke moi. Na oba kraja, san emancipacije ena upregnut je u pogon kapitalistike aku- mulacije. Stoga je kritika porodinog dohotka, koju je sproveo drugi talas feminiz- ma, imala perverznu reinkarnaciju. Nekada kljuni deo radikalne analize kapitali- stikog androcentrizma, ona danas slui da ojaa pozitivno vrednovanje najamnog rada unutar kapitalizma. Preoznaavanje feministikog antietatizma. Neoliberalizam je takoe preozna- io antietatizam prethodnog perioda, inei od njega plan za smanjene dravnog uplitanja na minimum. U novoj klimi, kritika paternalizma drave blagostanja koju je izneo drugi talas feminizma bila je tek na korak daleko od kritike drave- dadilje (tzv. nanny state, drava koja obimno koristi protekcionizam, ekonomski intervencionizam i razne forme regulacije u ekonomskoj i socijalnoj sferi prim. prev.), koju je ponudila M. Taer. Bilo je to, zasigurno, iskustvo u SAD, gde su femi- nistkinje bespomono posmatrale kako Bil Klinton (Bill Clinton) koristi njihovu detaljnu kritiku seksizma i stigmatizacije unutar sistema (ionako bedne) socijal- ne pomoi kao podrku planu da okona dravna davanja kakva poznajemo, to je ukinulo pravo na socijalnu pomo na federalnom nivou. U bivim kolonijama, kritika androcentrizma developmentalne drave preobrazila se u meuvremenu u razvojni entuzijazam nevladinih organizacija, koje su se svuda pojavile kako bi ispunile prazan prostor nastao suavanjem dravnih nadlenosti. Sigurno je da su najbolje od ovih organizacija donele hitno potrebnu materijalnu pomo stanovni- tvu lienom javnih slubi. Ipak, uinak je esto bio depolitizacija lokalnih grupa i prilagoavanje njihovih planova i programa onako kako je najvie odgovaralo fon- dacijama iz prvog sveta. Zahvaljujui svojoj kratkoronoj prirodi, delatnosti nevla- dinih organizacija uinile su malo u smislu kako preispitivanja smanjenih drav- nih davanja tako i izgradnje politike podrke za odgovornu dravnu aktivnost. 9 Rastua popularnost mikrokredita ilustruje ovaj paradoks. Koristei se femini- stikim vrednostima osnaivanja i horizontalne participacije nasuprot pasivi- zujuem, birokratskom i vertikalnom etatizmu, arhitekte ovih projekata izgra- dile su inovativni spoj pojedinane samopomoi i umreavanja unutar zajednice, nadziranja nevladinih organizacija i trinih mehanizama, s ciljem borbe protiv siromatva ena i rodnog potinjavanja. Dosadanji rezultati ukljuuju impresiv- nu arhivu otplaenih kredita i anegdotskih svedoanstava o ivotnim promenama. 9 Sonia Alvarez, Advocating Feminism: The Latin American Feminist NGO Boom, International Feminist Journal of Politics, vol. 1, br. 2, 1999; Carol Barton Global Womens Movements at a Crossroads, Socialism and Democracy, vol. 18, br. 1, 2004. 251 NENSI FREJZER Meutim, u feministikoj halabuci dignutoj oko ovih projekata ostaje skrivena uznemirujua sluajnost: mikrokreditiranje je procvetalo ba kada su drave na- pustile makrostrukturne napore u borbi protiv siromatva, napore koje niske po- zajmice ne mogu da zamene. 10 U ovom sluaju, feministika kritika birokratskog paternalizma doprinela je razvoju neoliberalizma. Stanovite koje je za cilj prvo- bitno imalo da promeni dravnu mo u servis graana za osnaivanje i dosezanje socijalne pravde sada se koristi da legitimie marketizaciju (proces koji omoguava da se dravna preduzea ponaaju kao firme orijentisane ka marketingu prim. prev.) i smanjenje dravnih trokova. Preoznaavanje feminizma za i protiv vestfalijanizma. Konano, neoliberalizam menja na bolje i na gore ambivalentan odnos drugog talasa feminizma prema vestfalijanizmu. U novom kontekstu globalizacije, ne moe se vie tvrditi kako je ograniena teritorija drave jedini legitimni okvir ostvarivanja pravde i obaveza koje iz nje proistiu. Feministkinje su i ranije osporavale svoenje pravde na nivo drava-nacija, zajedno sa zatitnicima ivotne sredine, ljudskih prava i kritiari- ma Svetske trgovinske organizacije. Koristei postvestfalijanske uvide beskorisne unutar dravnog kapitalizma, one su ciljale prekogranine nepravde, margina- lizovane ili zapostavljene u prethodnom periodu. Koristei nove komunikacione tehnologije za uspostavljanje meunarodnih mrea, feministkinje su izumele nove strategije, kao to je efekat bumeranga (uskraivanje odreenih prava esto moe izazvati pobunu koja dovodi do jo veih prava prim. prev), mobiliui globalno javno mnjenje kako bi se uvidele lokalne nepravde i osudile drave koji ih dozvolja- vaju. 11 Rezultat je bio novi oblik feministikog aktivizma koji obeava meuna- rodni, vieslojni, postvestfalijanski feminizam. Meutim, okretanje meunarodnom planu donelo je tekoe. esto sputavane na nivou drave, mnoge feministkinje usmerile su svoju energiju ka meunarod- noj areni, posebno ka nizu konferencija Ujedinjenih nacija, od Najrobija preko Bea do Pekinga... i dalje. Izgradnjom prisustva u globalnom civilnom drutvu, posredstvom koga se ukljuuju u nove reime globalnog upravljanja, feministki- nje su uvuene u neke od problema na koje sam ve ukazala. Na primer, uee u kampanjama za enska ljudska prava, usredsreene preteno na pitanja nasilja i reprodukcije, zapostavljajui siromatvo. Pristajui na hladnoratovsku podelu na 10 Uma Narayan, Informal Sector Work, Microcredit and Third World Womens Empowerment: A Critical Perspective, rad predstavljen na skupu XXII World Congress of Philosophy of Law and Social Philosophy, maj 2005, Granada. 11 Margaret Keck i Kathryn Sikkink, Activists Beyond Borders: Advocacy Networks in International Poli- tics, Ithaca, NY, 1998. 252 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE graanska i politika prava, s jedne, i socijalna i ekonomska prava, s druge strane, ovi napori, takoe, dali su prednost priznanju nasuprot preraspodeli. Pored toga, ove kampanje pojaale su izmetanje feministike politike u nevladin sektor, irei jaz izmeu strunjaka i lokalnih grupa, dajui nesrazmerno velik uticaj eliti koja vlada engleskim jezikom. Analogno se zbiva u okviru feministikog angamana u vezi sa politikim aparatom Evropske unije, posebno imajui u vidu odsustvo istinski meunarodnih i panevropskih enskih pokreta. Dakle, feministika kri- tika vestfalijanizma u eri neoliberalizma pokazala se kao ma sa dve otrice. Ono to je poelo kao spasonosni pokuaj da se izvan drave-nacije proiri obim pravde zavrilo je u nekim svojim aspektima pripojeno administrativnim potrebama novog oblika kapitalizma. Uopte uzev, sudbina feminizma u neoliberalnom dobu predstavlja paradoks. S jedne strane, relativno mali kontrakulturni pokret prethodnih decenija rastao je eksponencijalno, uspeno irei svoje ideje irom sveta. S druge strane, femini- stike ideje prole su suptilne promene i u pogledu svojih uinaka u politiki izmenjenom kontekstu. Nesumnjivo emancipatorna u eri dravnog kapitalizma, kritika ekonomizma, androcentrizma, etatizma i vestfalijanizma sada se pojavljuje optereena dvosmislenostima, podlona legitimaciji potreba novog oblika kapita- lizma. Na kraju krajeva, ovakav kapitalizam vie bi voleo da se sukobi sa zahtevi- ma za priznanje, nego sa zahtevima za preraspodelu, jer gradi novi reim akumu- lacije na temeljima najamnog rada ena, te pokuava da ukine drutvenu kontrolu trita s ciljem da na globalnom nivou dejstvuje sve vie i vie slobodno. OTVORENA BUDUNOST? Meutim, danas se sam kapitalizam nalazi na ozbiljnoj raskrsnici. Bez sumnje, glo- balna finansijska kriza i odluna postneoliberalna reakcija vodeih kapitalistikih drava koje su sada po pravilu kejnzijanske oznaava poetak kraja neolibe- ralizma kao ekonomskog reima. Izbor Baraka Obame moda predstavlja znak od- lunog odbacivanja neoliberalizma ak i u samoj utrobi zveri kao politikog projekta. Moda smo svedoci nastanka novog talasa mobilizacije s ciljem osmilja- vanja alternative (neoliberalizmu). Moda, shodno tome, stojimo na rubu jo jedne velike promene, temeljne i duboke kao to je ona koju sam upravo opisala. Ako je tako, onda e oblik drutva koje tek dolazi u narednom periodu biti pred- met velikih sporova. I feminizam e znaajno uestvovati u toj polemici na dva ra- zliita nivoa. Prvo, kao socijalni pokret ije sam bogatstvo ovde naznaila, a koji e nastojati da obezbedi da nadolazei reim institucionalizuje posveenost rodnoj 253 NENSI FREJZER pravdi. Ali, takoe, i kao opti diskurzivni konstrukt koji feministkinje vie ne po- seduju i njime ne upravljaju prazan oznaitelj neeg nesumnjivo dobrog (nalik, moda, demokratiji), koji moe biti zloupotrebljen i koji e biti korien za legi- timaciju mnotva razliitih scenarija, koji nisu svi redom posveeni rodnoj pravdi. Izdanak feminizma kao drutvenog pokreta, ovaj drugi, diskurzivni feminizam otrgao se kontroli. Kako diskurs postaje nezavisan od pokreta, potonji je sve vie suoen sa svojom tamnom stranom, dvojnikom koji izaziva nelagodnost, a koga naprosto ne moe ni prihvatiti, niti ga se moe u potpunosti odrei. 12 U ovom eseju, istakla sam zabrinjavajui razvoj ova dva feminizma, razvoj koji se okree od dravnog kapitalizma i ide ka neoliberalizmu. ta treba zakljuiti iz toga? Sigurno ne treba misliti da je drugi talas feminizma doiveo neuspeh, niti da je kriv za trijumf neoliberalizma. Ne treba zakljuiti ni da su feministiki ideali sami po sebi problematini, niti da su uvek-ve osueni na preoznaavanje zarad dobrobiti kapitalizma. Naprotiv, ja zakljuujem da mi, za koje feminizam pre svega predstavlja pokret za rodnu pravdu, treba da postanemo vie istorijski samosvesne jer radimo na terenu koji je takoe zaposela i naa tamna strana. S tim ciljem, vratimo se na pitanje: ta objanjava nau opasnu vezu sa neolibe- ralizmom, ako takvog objanjenja uopte ima? Da li smo rtve nesrenog sticaja okolnosti koje su nas zadesile na pogrenom mestu i u pogreno vreme, te smo po- stale lak plen najlukavijeg od svih zavodnika, kapitalizma tako neprobirljivog da je u stanju da instrumentalizuje bilo koje stanovite, ak i ono koje mu je, kao ta- kvo, strano? Ili je tu, kao to sam ranije iznela, na delu neka podzemna privlanost izmeu feminizma i neoliberalizma? Ako takva privlanost postoji, ona se nalazi u kritici tradicionalne (muke) moi. 13 Ta mo je ve dugo meta feministikog ak- tivizma, koji je nastojao poevi jo sa Meri Vulstonkraft (Mary Wollstonecraft) da oslobodi ene privatnog podreivanja mukarcima, bilo da su u pitanju oe- vi, braa, svetenici, stareine ili muevi. Ali, ta tradicionalna mo se u nekim pe- riodima pojavljuje i kao prepreka irenju kapitalizma, kao deo spoljanjeg drutve- nog tkiva u kome su trita kroz istoriju nalazila svoje mesto i koje je posluilo da ogranii obim ekonomskog rasta. 14 U ovom trenutku, dve navedene kritike tradici- onalne moi jedna feministika, druga neoliberalna kao da se pribliavaju. 12 Ova formula feminizma i njegovog dvojnika mogla bi se sjajno razraditi u kontekstu predsednikih izbora u SAD 2008. godine, gde dvojnice nelagode predstavljaju Hilari Klinton (Hillary Clinton) i Sara Pejlin (Sarah Palin). 13 Ovaj uvid dugujem Eli Zarecki (Eli Zaretsky) lina prepiska. 14 U nekim periodima, ali ne uvek. U mnogim kontekstima kapitalizam je vie sklon da se prilagodi, nego da se suprotstavi tradicionalnoj moi. Vidi Karl Polanyi,The Great Transformation, Boston, 2001. 254 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE Nasuprot tome, feminizam i neoliberalizam se razilaze oko posttradicionalnih oblika rodnog potinjavanja, oko ograniavanja ivota ena koja ne poprimaju oblik privatnog potinjavanja, ve proizilaze iz strukturnih ili sistemskih tokova gde su delatnosti mnogih ljudi apstraktno ili bezlino posredovane. Paradigmat- ski sluaj toga jeste ono to Susan Okin opisuje kao ciklus drutveno uzrokova- ne i izrazito neravnomerne ranjivosti u braku, u kojoj tradicionalna dunost ena da odgaja dete potpomae oblikovanje trita rada koje teti enama dovodei do nejednake moi na ekonomskom tritu, to za uzvrat pojaava i pogorava ionako nejednake odnose moi unutar porodice. 15 Takvi, tritem posredovani, procesi potinjavanja predstavljaju same ile-kucavice neoliberalnog kapitalizma. Danas, prema tome, ti procesi bi trebalo da postanu sredite feministike kritike, jer eli- mo da se razlikujemo od neoliberalizma i da izbegnemo njime posredovano preo- znaavanje feminizma. Poenta, naravno, nije da odustanemo od borbe protiv tradi- cionalne muke moi, koja je i dalje neophodni deo feministike kritike. Naprotiv, poenta je da se preispita odve lak preobraaj takvih oblika kritike u neoliberal- nog dvojnika feminizma pre svega ponovnim povezivanjem borbi protiv linog potinjavanja sa kritikom kapitalistikog sistema koji, dok obeava osloboenje, u stvari zamenjuje jedan nain potinjavanja drugim. U nadi da e feministiki program biti unapeen, elela bih jo jednom da razmo- trim etiri arita feministike kritike: Postneoliberalni antiekonomizam. Mogue udaljavanje od neoliberalizma pru- a priliku za obnovu emancipacije koju je obeao drugi talas feminizma. Potpu- no usvajajui trodimenzionalno stanovite u vezi sa nepravdom, sada moemo na daleko uravnoteeniji nain napraviti sintezu dimenzija preraspodele, priznanja i predstavljanja, razdvojenih u prethodnoj eri. Temeljei ove nezamenjive aspekte feministike kritike na robusnom, savremenom poimanju drutvenog totalite- ta, treba da ponovo poveemo feministiku kritiku sa kritikom kapitalizma, i time vratimo feminizam levici. Postneoliberalni antiandrocentrizam. Isto tako, mogui prelazak na postneolibe- ralno drutvo nudi priliku za raskid lane veze izmeu nae kritike porodinog dohotka i prilagodljivosti kapitalizma. Ponavljajui kritiku androcentrizma, femi- nistkinje bi mogle da podre oblik ivota koji ne stavlja u sredite svog sistema vrednosti plaeni rad, ve ceni i nekomodifikovane delatnosti, ukljuujui staranje. Takve delatnosti, koje sada obavljaju uglavnom ene, treba da budu pozitivno vred- novani aspekti sveopte dobrobiti. 15 Susan Okin, Justice, Gender and the Family, New York, 1989, str. 138. 255 NENSI FREJZER Postneoliberalni antietatizam. Kriza neoliberalizma takoe prua ansu za prekid veze izmeu nae kritike etatizma i marketizacije. Zalaui se za participativnu demokratiju, feministkinje bi sada mogle da podre novu organizaciju politike moi, koja bi podredila birokratski menadment graanskom osnaivanju. Meu- tim, cilj je da se ne raspline, ve ojaa, mo javnosti. Tako, participativna demokra- tija koju danas zahtevamo koristi politiku da ukroti trita i da usmeri drutvo u pravcu ostvarivanja pravde. Postneoliberalni antivestfalijanizam. Konano, kriza neoliberalizma prua ansu da se na produktivan nain razrei naa dugotrajna ambivalencija prema vestfalijaniz- mu. Uraunavajui meunarodni domet kapitala, danas neophodni resursi javno- sti ne mogu se nai iskljuivo unutar nacija-drava. Shodno tome , zadatak je da se pobije identifikacija demokratije sa ogranienim politikim zajednicama. Udru- ivanjem sa drugim progresivnim snagama, feministkinje bi se mogle zaloiti za novi, postvestfalski politiki poredak, vieslojni poredak, demokratski na svakom svom nivou. Spajajanjem supsidijarnosti (princip donoenja odluka to je mogue blie graanima i na nivou na kome je to najuinkovitije [lokalnom, regionalnom, nacionalnom ili evropskom] prim. prev.) i participacije, nova raspodela demo- kratskih snaga trebalo bi da bude u stanju da ispravi sve dimenzije nepravde, ne- pravde du svake ose i na svakoj skali, ukljuujui i prekogranine nepravde. Dakle, ini mi se da je ovo trenutak u kome bi feministkinje trebalo da misle na veliko (think big). Imajui u vidu kako neoliberalna najezda instrumentalizuje nae najbolje ideje, sada moemo iskoristiti novostvoreni prostor da ih povrati- mo. Ako odmah delujemo, mogle bismo preusmeriti predstojee promene u pravcu pravde, i to ne samo po pitanju roda. Izvornik: Nancy Fraser, Feminism, Capitalism and The Cunning of History u: New Left Review, martapril 2009. Preveo sa engleskog: Duan Maljkovi 256 3. A FEMINIZAM, KAPITALIZAM I LUKAVSTVO ISTORIJE Feminizam, reprodukcija i ekonomski poloaj ene -Milo Mili i Sanja Petkovska Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 162 Mi l o Mi l i Sa n j a Pe t k o v s k a Feminizam, reprodukcija i ekonomski poloaj ene K ako biti ckonomski ravnopravna u sistcmu strukturnc ckonomskc ncjcdnakosti: a li sc borba za ckonomsku ravnopravnost svodi na borbu za ravnopravno ucc u cksploatisanju tucg rada, odnosno borbu za jcdnaku ansu da sc dospc na poziciju cksploatisanih: Kako o poboljanju ili pogoranju svojc ckonomskc pozicijc govorc gazdarica i radnica: ta onda lcminizam moc da prcdstavlja za jcdnu, a ta za drugu: U ovim pitanjima sc nc krijc (ortodoksna) marksistika oskula o ncmogunosti ravnopravnosti polova bcz istinskc ckonomskc ravnopravnosti ljudi, vc jcdno sasvim drugo pitanjc: koliko jc i u kom smislu ckonomski poloaj cnc ekonomska katcgorija: dgovor na to pitanjc ukazac na mogui uticaj lcminizma na ckonomski poloaja cnc. 163 Poj am ekonomskog i pol i ti kog Pojam ckonomija potic od grkc rci oikonomia upravljanjc domainstvom (oikos kua, domainstvo, i nomos upravljanjc). naj koji upravlja domainstvom jc oikonomos (a kako nastavak os ukazujc na muki rod slcdi da jc mukarac taj ko upravlja domainstvom). imc to mukarac upravlja: Nijc dovoljno rci da on upravlja lunkcionisanjcm domainstva, pa ak ni da upravlja ivotom ukuana i ukuanki. Nama jc znaajno da pojam ckonomija podrazumcva i odnose proizvodnje. ta jc lunkcionisanjc domainstva ako nc proizvodnja hranc, higijcnskih uslova ivota, ali i proizvodnja ljudi, u smislu vaspitavanja i obrazovanja dccc da postanu uzorni graani. rugim rcima, proizvodnja (produkcija) u domainstvu tic sc reprodukcije drutvcnog sistcma i njcgovc strukturc kao takvc. S drugc stranc, starogrko i jo uvck ivo i ilavo shvatanjc politikc pravi jasnu razliku izmcu doma i politikc, odnosno privatnc i javnc slcrc: ono to sc dcava u domu jc privatna stvar, dok izlazak u javnost prcdstavlja izlazak u politiki ivot drutva. Fcminizam nijc ukazao samo na injcnicu da jc lino istovrcmcno politiko, vc jc ukazao i na rodni vrcdnosni smisao razlikc izmcu javnog i privatnog: privatna slcra jc slcra za cnc, a javna za mukarcc. d starogrkc svakodncvnc ivotnc praksc i lozojc takoc potic i daljc snano shvatanjc da jc cnama mcsto izvan politikc. 1 Pa ipak, dobrc duc su ncko vrcmc vcrovalc da bi cvcntualni ulazak cna u politiku doprinco humanijcm razvoju drutva. Stvar jc, mcutim, sasvim drugaija: cnc su oduvek u politici slcra privatnog jc vc hiljadama godina prostor istorijsko politikih dcavanja, 2 a marginc politikih odluka ukazuju na 1. Interesantno je napomenuti da se kovanica politika ekonomija sastoji od tri grke rei: polis, oikos i nomos, gde postoji jasno razdvajanje dva nivoa upravljanja: upravljanje privatnom i upravljanje drutvenom sferom. Iz ta dva nivoa upravljanja se zapravo vidi da politika, kao proces odluivanja i dogovaranja, jeste neraskidivo povezana s obe sfere egzistencije. Politiku ekonomiju moemo odrediti kao nauku koja prouava upravljanje dravnim gazdinstvom, tj. procesima proizvodnje i finansiranja u nekom drutvu. 2. Smith-Rosenberg, C. (1976) The new woman and the new history, Feminist Studies, 3, str. 185. I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 164 znaajno mcsto cnc u drutvcnoj strukturi, ak i kada nc poscdujc politika prava. Raznc drutvcnc praksc, poput pracnja porckla po cnskoj liniji, politikih brakova, ograniavanja izbora suprugc iskljuivo na cnc iz odrccnc zajcdnicc itd., 3 ukazuju na poscbnu ulogu cnc u drutvu kojc lunkcionic po obrascu dominacija potinjavanjc. stavljajui za sada pitanjc strukturc dominacijapotinjavanjc samo u lormi naznakc, poglcdajmo do kakvih jc promcna u ckonomskom poloaju cna dovco lcminizam i lcminizmom inspirisanc drutvcnc rclormc. Proccna clckata kojc jc ostavio lcministiki pokrct po pitanju poloaja cna u svctu rada i unaprccnja njihovc ckonomskc nczavisnosti od mukaraca svakako zavisi od tcorijskc paradigmc onoga ko tu proccnu donosi. rugim rcima, s izlaskom oikonomia u politiku slcru, i paralclnim izlaskom cna iz privatnc u javnu slcru, svaki komcntar tc politike promcnc prcdstavlja politiki komcntar. Nc samo da ncma ncvinog itanja, vc ncma ni ncvinog utanja. Ekonomski pol oaj ena Ponimo s utanjcm: pitanjc roda sc najcc izbcgava i ostajc ncprimctno u zvaninim ckonomskim studijama. 4 Rod jc drutvcno znacnjc kojc sc pripisujc biolokim razlikama izmcu polova, odnosi sc na kulturni konstrukt prc ncgo na bioloku datost, 5 na sistcm drutvcnih rclacija koji proizvodi razlikc izmcu cna i mukaraca. 6 Autorkc knjigc ene i ekonomija Evropska 3. Vidi uvod u: Alternatives to Athens: Varieties of Political Organization and Community in Ancient Greece, ur. Roger Brock & Stephen Hodkinson (2000), Oxford University Press, str. 8. i 11. 4. Dijksrta, Geske; Plantenga, Janneke (1997), Gender and Economics A European Perspective, London: Routledge, str. 1 i celokupan poetni deo knjige. Napomena: prilikom donoenja odluka, politike strukture se uglavnom i rukovode zvaninj.im studijama koje sprovele same dravne institucije za praenje trendova i istraivanje. 5. Ferber, M. A. and Nelson, J.A. (1993), Introduction to the Social Construction of Economic and Social Construction of Gender, in: Ferber, M. A. and Nelson, J.A. (eds.), Beyond ecnonomic Man: Feminist Theory and Economics, London: University of Chicago Press, str. 9-10. 6. Klamer, (1992), Commentary, u N. De Marchi (ed.) Post-Popperian Methodology of Economics, Boston: Kluwer Academic Publishers, p. 323 165 perspektiva, zakljuuju da jc lcminizam imao pozitivan uticaj na poloaj cna u radu, kao i da bi osmiljcnc stratcgijc trcbalo daljc razvijati u skladu s ckonomskom politikom vropskc unijc. 7 S drugc stranc, takvi stavovi mogu sc protumaiti i kao pragmatini ustupci kojc lcminizam ini postojcim strukturama dominacijc, kako bi cnc bilc ukljucnc u lormalnc postupkc odluivanja u kojima uticaj cna biva ncutralisan razliitim mchanizmima. Mcutim, pragmatiki lcminizam nijc jcdini pravac u lcministikom pokrctu, niti on nudi najboljc objanjcnjc odnosa cnc i rada, kao ni clckata kojc jc lcminizam kao grupa tcorija i podpokrcta donco cnama u radu. Stoga valja proiriti pitanjc: kako su lcminizmi uticali na cnc i rad: Na to pitanjc sc moc odgovoriti slino kao i na pitanjc da li jc bilo koji rclormatorski pokrct ncto promcnio u drutvu. Pristalicc libcralizma bi sc vcrovatno pobunilc protiv tc konstatacijc, uz argumcnt da savrcmcno doba ipak nudi cnama u radu vic od golog ivota i takozvanih boljih standarda ivota. Kako ncma pouzdanijih naina da proccnimo da li jc zaista tako ili nc, uglavnom sc okrccmo statistici. Pozitivistika tradicija jc za sobom ostavila mctod prcvocnja vrcdnosti u numcrikc pokazatcljc za kojc sc prctpostavlja da nam pouzdano mogu rci ta jc jcdnako, a ta nijc. Utoliko kada sc iznosi miljcnjc o clcktima nckih akcija ili o prcdlozima ta trcba uiniti kako bi sc rodna ravnopravnost unaprcdila, uglavnom cmo dobiti brojanc pokazatcljc i numcriki potvrcnc progrcsivnc trcndovc rasta kao garanciju boljcg ckonomskog poloaja cna. 8 Studija o zaposlcnju cna u vropi, primcra radi, puna jc statistikih pokazatclja i grakona. 9
No, da li nam brojkc zbilja mogu rci ncto o tomc koliko jc uznaprcdovala rodna ravnopravnost i u kojoj jc mcri lcminizam 7. Dijkstra, A. Geske and Plantenga, Janneke (1997), Gender and Economics A European Perspective, London and New York: Routledge 8. Rodna ravnopravnost se bazira na ideji da indivudua treba da bude jednaka u mogunostima, pristupu resursima i dobrima, ljudskim pravima. Osnov je ideja da su svi ljudi svoreni jednaki i da stoga treba podjednako da dele svetska dobra i prednosti. (http://www.dwaf.gov.za/Docs/Other/RISDP/Glossary.doc). 9. V. Rubery, Jill; Smith, Mark & Fagan, Collete (1999), Womens Employment in Europe Trends and Prospects, London and New York: Routledge. I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 166 doprinco rucnju odnosa dominacijapotinjcnost: Jcdnakost nijc, naimc, iskljuivo stvar brojcva. lckti lcminizma na polju rada najpoznatiji su u vidu kvota kojc sc propisuju zakonom. Princip kvota uinak jc shvatanja po kojcm nijcdno drutvo ncc dobrovoljno ukljuivati cnc u slcru rada i odluivanja u cilju ostvarivanja dcmokratskog idcala jcdnakosti, ukoliko nc postojc obavczujui pravni mchanizmi. Kao to su rccnja u vidu politikih instrumcnata poput armativnc akcijc pokazala, zakonski rcgulisano ukljuivanjc cna u rad ili obrazovanjc nijc najboljc rccnjc, jcr jc ncmoguc prccizno odrcditi ta jc jcdnakost. 10 !nstrumcntc armativnc akcijc ili pozitivnc diskriminacijc,
odnosno politikc mcrc kojc pokuavaju da smanjc i/ili olakaju razliita ogranicnja koja sc postavljaju prcd karijcrnc mogunosti cnc, osamdcsctih godina prolog vcka poclc su da osmiljavaju i praktikuju dravc irom cvropskog i amcrikog kontincnta. 11 rugaija dcnicija ovih armativnih instrumcnata bila bi znatno ira: armativna akcija prcdstavlja zakonski pot pomognuto intcgrisanjc grupacija kojc su (bilc) diskriminisanc na tcmclju svog roda, starosnc dobi, rasc ili ctnicitcta, scksualnc orijcntacijc, vcroispovcsti, matcrijalnog poloaja itd. Zapravo, armativna akcija prcdstavlja lormalno rcgulisanjc stcpcna prisutnosti pripadnika/ca manjinskih i marginalizovanih zajcdnica na radnim mcstima i u obrazovnim institucijama. 12
Najvca promcna koju jc modcrno doba donclo cnama u radu jcstc vci broj zaposlcnih cna. Porcd rasta zaposlcnosti cna, drugc vidljivc promcnc sc odnosc na skracnjc radnog vrcmcna, porast zaposlcnja s cksibilnim radnim vrcmcnom i ckspanziju uslunog scktora. 13 Polovina svih cna i ctvrtina svih mukaraca 1994. godinc bila jc zaposlcna s cksibilnim radnim vrcmcnom. 14 Mcutim, posmatrana sama za scbc, ta promcna nc znai puno, jcr brojevi nisu dovoljni, 15 a cksibilno zaposlcnjc nc podrazumcva i boljc uslovc rada, niti boljc platc, kao to ni bolji uslovi rada i vca plata nc podrazumcvaju automatski potpunu ili bar vcu ravnopravnost. 167 Promcnc u radu dovclc su do prcispitivanja tcmcljnih vrcdnosti ljudskog ivota, i do tcmcljitog prcispitivanja osnovnih pitanja ljudskog razvoja: Prcmda nalazimo da su cnc napravilc vcliki pomak, rczultati tog naprctka su lragmcntarni i ncujcdnacni, to moda i nijc toliko ncockivano u postojcim, csto dramatinim socijalnim, ckonomskim i politikim promcnama u prvom dclu dcccnijc |dcvcdcsctih godina XX vcka|. 16 Prcma nckim autorima, cclokupna oblast rada nakon promcna kojc su pratilc translormacijc 10. Prema Stenfordskoj filozofskoj enciklopediji, afirmativna akcija predstavlja pozitivne korake u cilju poveanja prisustva ena i manjina u oblastima iz kojih su oni tokom istorije iskljueni zapoljavanja, obrazovanja i biznisa. 11. Dijksrtai Plantenga, Op. cit., str. 143. Na ovom mestu samo ukazujemo na drugu mogunost naziva za afirmativnu akciju, koja je takoe u upotrebi, bez namere da referiramo na naziv koji su konzervativne struje davale ovim zakonskim reenjima: pozitivna diskriminacija. 12. Meutim, ukoliko drutvenu strukturu ine kategorije onih koji poseduju kapital i onih koji ga ne poseduju, nije jednostavno pokazati kako bi se u sadanjem trenutku moglo izraunati koliko deprivirane grupe zasluuju neko radno mesto vie od pripadnika bilo koje druge drutveno-kulturne skupine, i na kakve vrste nadoknade tano imaju pravo to se od njih trai da preciziraju ukoliko imaju neke pravne zahteve. Primer za to kako pravna barijera tretiranja jednakosti van istorijskog i socio-kulturnog konteksta spreava ostvarenje prava manjinskih grupa na jednakost nudi i sudbina koja je zadesila programe afirmativne akcije, koji su u SAD proglaeni neustavnim jer jednake ne tretiraju jednako, i jer pripadnicima manjinskih grupacija daju neopravdane privilegije koje nisu postignute talentom ili uspehom. (Barkan, Joanne, Alive and Not Well: Affirmative action on Campus, Dissent, Spr 2008, p. 49-57.) Ukoliko integracija marginalizovanih ostaje samo na formalno-pravnom nivou, oni retko uspevaju da se izbore za optedrutvenu priznatost i prihvaenost, tako da je pitanje koliko nastojanja ena koje naglasak stavljaju na postojei pravni okvir, mogu da odu dalje od sudbine koja je zadesila afirmativnu akciju: veliki je broj suenja oteenih belaca i/ ili mukaraca koji dobijaju parnice na osnovu tube da su nezakonski oteeni, ukoliko zbog pripadnika manjina nisu dobili radno mesto ili mesto na eljenom koledu. 13. Rubery et al., Op. cit. 14. Haralambos, Michael (2002), Sociologija teme i perspektive, Zagreb: Golden marketing, str. 716 15. Edwards, Roselin (2000), Numbers are not enough: on women in higher education and being a feminist academic, Academic Work and Life, Vol. 1, 307-333. Autorka analizira rodnu ravnopravnost na univerzitetu, pokazujui da, premda broj ena nastavnica i studentkinja u pojedinim sluajevima ak i premauje broj mukaraca na tim pozicijama, strukturne i hijerarhijske razlike i nii poloaj ena ostaje konstantan. 16. Rubery et al. Op. cit., str. 4 I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 168 socijalistikih drutvcnih urccnja, prc svcga u oblasti radnc politikc, zapada u stanjc kojc nijc dalcko od uslova u kojima sc radilo u najtcim momcntima ckonomskih kriza i siromatva. 17
Savrcmcni razvoj kojcg odlikujc ncprcstano naglaavanjc jcdnakih mogunosti, sudci po pokazatcljima, nijc u stanju i da obczbcdi tc jcdnakc mogunosti cnama i mukarcima. 18
Rad kao l j udsko pravo S obzirom na to da jc diskurs ljudskih prava od samih svojih poctaka bio izgracn oko pojma rada i matcrijalnonansijskih aspckata drutvcnog ivota, trcbalo bi napomcnuti i da sc proccs njcgovog nastanka odigrao u toku XX vcka, uz minimalno ucc cna. cncvska konvcncija (1864) i Univcrzalna dcklaracija o ljudskim pravima, sastavljcna po uzoru na dokumcnt iz Francuskc graanskc rcvolucijc i usvojcna na Gcncralnoj skuptini Ujcdinjcnih nacija 1948. godinc, prcdstavljaju njcgovc politikc i zakonskc osnovc. Prcporuujui ton ovc dcklaracijc nijc i obavczujui, dok jc sama prcporuka toliko opta da nc ukljuujc nuno nijcdnu poscbnu mcru poboljanja poloaja cna. Principi na kojima ova cklaracija poiva sloboda, mir i jcdnakost po scbi nisu novi, tc sc postavlja pitanjc zbog cga jc bilo potrcbno ponovno tumacnjc idcala na kojima sc tcmcljio razvoj modcrnih drava nakon cpohc prosvctitcljstva. Razvijanjcm idcjc ljudskih prava, dolo sc do toga da su ljudska prava nedeljiva i da obuhvataju podjcdnako graanska, politika, ckonomska, drutvcna i kulturna prava, ali jc Univcrzalna dcklaracija svcjcdno ubrzo potom, politikim razmimoilacnjcm mcu monijim zcmljama svcta, podcljcna na dva sporazuma: 17. Lefrene, Florens (2006), Da li je privremenost naa sudbina?, La Monde Diplomatique, http://www.6yka.com/print/324. 18. Treba pomenuti da se ene u naelu suoavaju s veim rizikom od nezaposlenosti. S druge strane, tercijarni sektor u usponu uglavnom nudi slabo plaene poslove s fleksibilnim radnim ugovorima, gde se kao jedna od kljunih kvalifikacija navodi fiziki izgled, to enama na tritu loih poslova enama prua bolju prohodnost. To, meutim, teko moe znaiti da su ene ostvarile neku posebnu korist. 169 Sporazum o graanskim i politikim pravima i Sporazum o ckonomskim, drutvcnim i kulturnim pravima. Zapadna drutva su sc zalagala, iz sasvim jasnih razloga da bi ouvala ckonomsku dominaciju i da bi ligitimisala cksploataciju ckonomija zcmalja u razvoju da politika i ckonomska prava budu odvojcna u dva razliita sporazuma, jcr su ckonomska prava dostignua ili aspiracijc, a nc prava stricto sensu. 19
Takva podcla ljudskih prava nc odgovara ni cnama, ni bilo kojoj drugoj marginalizovanoj skupini, jcr im nc pomac da sutinski poboljaju svoj poloaj: onc su ostavljcnc da sc csto borc za minimum cgzistcncijalnih uslova, poto im sc goli opstanak nc garantujc kao ljudsko pravo, niti im sc garantujc da c biti stvorcni mchanizmi kojima bi tozbilja postalo pravo. vim sc zapravo idcja univcrzalnih ljudskih prava raskrinkava kao ncmogua: zbog cga bi univcrzalna i ncotuiva ljudska prava trcbalo dcliti tako da samo politika graanska prava, koja u praktinom ivotu odvc csto nc znac mnogo, ostanu ncotuiva: va podcla univcrzalnih ljudskih prava otuujc od ljudi osnovnu ljudsku potrcbu matcrijalnu cgzistcnciju kao ljudsko pravo i doputa da zakon jacg odluujc da li c uoptc, komc i u kolikoj mcri, matcrijalna srcdstva za obczbccnjc cgzistcncijc biti dostupna. To pokazujc da ni ckonomska jcdnakost, ali ni ckonomski opstanak individua uoptc nc spadaju u domcn univcrzalnih ljudskih prava. Timc sc zapravo lcgitimizujc ckonomska ncjcdnakost, kao i siromatvo i pogubnc poslcdicc kojc ono ima po ljudskc ivotc, koji bi prcma Univcrzalnoj dcklaraciji o ljudskim pravima trcbalo da budu ncprikosnovcni. Univcrzalizam na koji prctcndujc ton i naziv cklaracijc ukazujc jcdino na diskurs koji tci da 19. Zemlje u razvoju i sovjetski blok su se tu razile sa zapadnim zemljama na ideolokom planu, jer su drale da su obe kategorije oblici neotuivih prava individua, i da treba da budu objedinjene jedinstvenim sporazumom, to predstavlja i nain da one pokuaju da zatite svoja prava na jednakost. Blok razvijenih zemalja, na elu sa SAD, insistirao je na svom tumaenju jednakosti, tako da je taj sukob bio samo deo ireg i dugotrajnijeg spora zemalja istonog i zapadnog bloka. I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 170 raznovrsnost drutvcnockonomskih odnosa svcdc na nckoliko prirodnih i oiglcdnih prava, imc u potpunosti prcncbrcgava istorinost i drutvcnokulturnu spccinost svakog sistcma i kulturc. U tom smislu, radi sc zapravo o istorijski i politiki specinom shvatanju pojma prava i, shodno tomc, naglaavanju spccinih mchanizama i institucija kojc c garantovanjcm tih prava prc svcga garantovati odranje drutvenih odnosa u kojima su prava i lormulisana. (Ne)j ednake pl ate i pol oaj i Postoji vcliki broj studija kojc pokazuju konstantnc pravilnosti u nainu na koji sc manilcstujc ncjcdnakost cna na radu u svim zcmljama svcta. cnc sc po pravilu koluju u strukama kojc c im doncti nic poloajc u drutvu i nia primanja. 20 Prcmda u cclini posmatrano prisustvo cna u radu i obrazovanju rastc, kada sc analizira struktura njihovih poloaja postajc jasno da onc radc na loijim i hijcrarhijski niim radnim mcstima. Za to nam primcr nudi struktura zaposlcnih na Univcrzitctu u 8cogradu, gdc jc broj zaposlcnih cna i mukaraca gotovo isti, ali jc za 200 godina njcgovog postojanja samo jcdna cna bila na poziciji rcktora. 21
Prcma navodima 88C Ncws, platc cna su u 2007. godini bilc za 22 manjc od plata mukaraca, bcz obzira na njihovc sposobnosti. 22 !sti izvor obavctava da ovaj jaz nijc mnogo manji ni u civilnom scktoru. 23 Taj podatak bi sc mogao razliito tumaiti, ali sc namcc zakljuak da lcministiki pokrct nijc u stanju da promcni dubljc strukturc ckonomskc ncjcdnakosti kojc lcc u 20. Edwards, R. Op. cit. 21. Bogdanovi, Marija, ene u obrazovanju i nauci, Sociologija, No. XLVIII, str. 328. 22. Naime, sposobnosti su veoma diskutabilno podruje, ali podaci iz kolovanja, na primer, pokazuju da su sposobnosti i uspeh ena daleko vee od sposobnosti mukaraca. Distribucija sposobnosti meu individuama je veoma raznolika, ali je i nain njihovog merenja i definisanja veoma diskutabilne teorijske osnove i pouzdanosti. 23. Gender pay gap on the increase, BBC NEWS, Wednesday, 7 November 2007 http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/7081822.stm 171 osnovi drutva, kao i da, po svcmu sudci, onc cnc kojc su uspclc da prcdstavljaju strukturc vlasti nisu zastupalc intcrcsc svih cna. Tu bi trcbalo napraviti razliku izmcu lcministkinja i cna uoptc uzcv, jcr sc nc podrazumcva da c svaka cna dclovati u pravcu rodnc ravnopravnosti. A zbog razliitih idcolokih usmcrcnja lcministkinja, problcm ckonomskog poloaja cna nijc sc uvck u svakom vrcmcnskom razdoblju i u svakoj tcorijskoj artikulaciji problcma nalazio u srcditu panjc, to jc rczultiralo parcijalnim rccnjima i ncdovoljno snanim zalaganjcm za intcrcsc i poscbnc potrcbc cna na radu, kojc su svakako tiu optc graanskc ravnopravnosti. ene, tranzi ci j a i nezaposl enost Najvanija karaktcristika savrcmcnog rada i ckonomijc jcstc stalni porast nczaposlcnosti, uprkos konstantnim politikim obcanjima i uvcravanju u suprotno. Razlozi iz kojih broj zaposlcnih cna izglcda statistiki manji moc da budc i nain na koji sc vodi cvidcncija. Na primcr, u \clikoj 8ritaniji udatc nczaposlcnc cnc nisu na cvidcnciji nczaposlcnih, imc im sc na ncki nain oduzima status radno sposobnih, i dodcljujc pcrmancntan status izdravanih lica, iji sc ckonomski status nc odrcujc nczavisno. U tckstu ene i ekonomske promene 2000-2005, Mirjana okmanovi sc bavi pitanjcm da li tranzicija razliito pogaa mukarcc i cnc. Zakljuak ovc analizc jc da su ansc i rizici vcoma ncjcdnako rasporccni u drutvu, kao i da katcgorija roda igra znaajnu ulogu u tomc cnc plaaju ncproporcionalno visoku ccnu sistcmatskih promcna, dok mogunosti za poboljanjc kvalitcta ostaju na niskom nivou. U najtccm poloaju, prcma ovoj analizi, nalazc sc mladc cnc sa niskim stcpcnom strunc sprcmc. okmanovi skrcc panju na nckc razlikc u odnosu na drugc studijc, na primcr, Zapoljavanje ena u Evropi, da cnc u proscku duc ckaju na zaposlcnjc od mukaraca u svim stcpcnima strunc sprcmc, radc isti posao za manju platu, i cc I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 172 sc suoavaju sa starosnom diskriminacijom od mukaraca. 24 na mala prcdnost koju cnc imaju u uslunom scktoru vai samo do 35. godinc, poslc cga su njihovc ansc na tritu rada dalcko manjc. Gcncralno slabljcnjc mchanizama zatitc prava radnika uoptc takoc unazaujc i poloaj cna. Stratcgija za smanjcnjc siromatva potvrujc da su cnc izlocnc i vccm riziku od siromatva i da uglavnom nc poscduju linu imovinu.
Mcutim, cnama nc idc u prilog ni rasprostranjcno pojcdnostavljcno shvatanjc trinc ckonomijc kao objcktivnog, i samim tim pravinog mchanizma, prcma kom postojc brojnc mogunosti da pojcdinac naprcdujc u drutvu, a koliko c naprcdovati zavisi iskljuivo od njcgovog rada i zalaganja. 25 Kako su poctnc pozicijc u drutvu vcoma ncjcdnakc kao poslcdica ncjcdnakc rasporccnosti matcrijalnih dobara izmcu razliith grupa, u postojcoj strukturi nckc grupc nc mogu nikakvim dodatnim zalaganjcm da nadoknadc to to pojcdinci na trinu utakmicu stupaju s dalcko vcom prcdnou koja nijc uslovljcna sposobnostima. Stoga jc tim slojcvima drutva ncophodna dodatna podrka, poput mcra armativnc akcijc, kako bi oni ncpravcdnu prcdnost nadoknadili. Kapitalistiko drutvcno urccnjc sa sobom nosi odrccnc ncjcdnakosti kojc sc podrazumcvaju, kojc su dco sociokulturnog porckla pojcdinaca. U potpunosti sc slacmo sa stavom koji autorka iznosi na samom kraju tcksta, po kojcm rodna ravnopravnost i ncolibcralni kapitalizam potiru jcdno drugo, jcr sc odnosi kojc podrazumcvaju mcusobno iskljuuju.
Probl em reprodukci j e Kako bismo pronali vczc mcu lcnomcnima kojc smo ispitali da bismo prcko njih analizirali uticaj lcministikog pokrcta na promcnc poloaja cnc u ckonomiji, vratimo sc na poctak i na 24. To je povezano sa problemom tranje ena kao radne snage iskljuivo zbog kvalifikacije fizikog izgleda, kojima se ene sistematski poniavaju kao osobe i kao radnice. 25. Dokmanovi, Mirjana (2005), ene i ekonomske promene 2000-2005, Globalizacija, http://www.globalizacija.com/doc_sr/s0082tra.htm 173 pojam oikonomia. Rcprodukcija jc kljuni oblik proizvodnjc koja sc odvija u toplini doma, i jcdno od kljunih pitanja lcminizma. csto sc naglaava uloga cnc u rcprodukciji to vrstc, to radnc snagc i ta sc uloga smcta u okvir nclormalnc ckonomijc, odnosno ncplacnog i ncvidljivog rada. Za rcprodukciju radnc snagc, kao jcdan od najznaajnijih prcduslova lunkcionisanja kapitalizma, najcc sc istic da obuhvata dva momcnata: (1) svakodncvnu rcprodukciju radnc snagc kao takvc, odnosno odravanjc sposobnosti za rad, i (2) rcprodukciju radnc snagc kao klasc, to jcst obczbcivanjc stalnc rczcrvc zamcnjivih radnika i radnica. Znaaj ta dva momcnta najvic sc isticao u socijalistikom lcminizmu, u pokuaju proircnja Marksovih analiza naina proizvodnjc na svc drutvcnc odnosc, a naroito onc koji su u toj analizi ostali na marginama kao manjc vani ili kao potpuno ncvidljivi. Pitanjc cnskog rada u domainstvu i ulogc cnc u rcprodukciji vrstc/klasc, mcutim, moc da sc posmatra iz jcdnc drugaijc pcrspcktivc. ona Haravcj (onna Haraway) istic da u kontckstu obnavljanja vrstc pojam rcprodukcijc igra vrlo spccinu ulogu, i to upravo zato to ne opisujc odnosc i praksc kojc oznaava: ljudska bia sc, na kraju krajcva, jo uvek nc rcprodukuju. 26 Rcprodukcija prcdstavlja obnavljanjc istog, odnosno njcgovu ponovnu proizvodnju, i u kontckstu obnavljanja ljudskc vrstc to jcdino moc da budc kloniranjc, nikako raanjc. Upravo obnavljanje istog, sadrano u pojmu rcprodukcijc, ukazujc na politiki smisao ina vczivanja tog pojma za odnosc i praksc kojc ne rcprodukuju isto Haravcj uvck iznova skrcc panju na idcologiju Jcdnog i !stog, odnosno patrijarhalni mit o mukoj samorcprodukciji u racionalistikom diskursu: Scbstvo jc Jcdan kojim sc nc dominira, koji to zna jcr mu drugi slui (...) 8iti Jcdan znai biti autonoman, snaan, 8og. 27 Shvatanjc rcprodukcijc kao ekonomskog ili biolokog pojma, 26. Haraway, Donna (1992), The Promises of Monsters: A Regenerative Politics for Inappropriate/d Others, Grossberg L., Nelson C., Treichler P. A. (ur.), Cultural Studies, New York: Routledge, str. 295-337. 27. Donna Haraway (1999), Manifiest za kiborge, Feminizam/postmodernizam, (ur.) Linda J. Nicholson, Liberata, Zagreb, str. 191. I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 174 daklc, iz vidnog polja iskljuuje politiku dimcnziju rcprodukcijc: idcja rcprodukcijc vrstc zapravo slcdi politiki diskurs u kojcm ponovo proizvocni bivaju i mukarac i sistcm potinjavanja/ dominacijc, izracn kroz racionalistikc dualizmc muko/cnsko, subjckat/objckat, priroda/kultura, itd. Ako jc nckada izglcdalo da jc dominacija mukaraca rczultat njihovc cljc da idcoloki i politiki nadomcstc svoju otucnost od srcdstava rcprodukcijc vrstc, 28 moc sc rci da jc u savrcmcnom drutvu izlaskom cnc u javnu slcru znaaj srcdstava rcprodukcijc i rcproduktivnc tchnologijc strukturno zaokrcnut u smcru odranja objektivne racionalnosti sistema: libcralna politika ckonomija rcprodukcijc s dcpcrsonalizacijom donosi i iroki prostor za mancvar cna u ckonomiji, pod uslovom da racionalnost sistema ne bude naruena. !ako moc da sc radi o dodatnom sloju mistikacijc koji cni (kao i mukarcu) oduzima mcsto subjckta u rc/produkciji upravo dcpcrsonalizacijom marginalizujui pitanjc pola/roda u ckonomiji ipak jc znaajno da konccpt rcprodukcijc vic ncgo ikad nosi pcat rcprodukcijc drutvenih odnosa, prc ncgo vrstc. Kao i u sluaju naglaavanja znaaja scksualnosti, odnosno objcktikacijc cna, za muku dominaciju u patrijarhatu, 29 pitanjc tela mora da uzmc u obzir i tchnologijc kojc konstruiu tclo kao drutveno. Tc tchnologijc obuhvataju cco spcktar pitanja i dualizama koji nisu svodivi na biolokc dctcrminantc, vc ukazuju upravo na socijalnu konstruisanost subjckata i ckonomskih laktora. Pitanjc odnosa izmcu ena i mukaraca, odnosno njihovog poloaja u ckonomiji, posrcdovano jc racionalistikom i humanistikom idcologijom, ijc prihvatanjc nc samo da nudi osnovu za socijalno prcgovaranjc i rclormc, vc to jc vanijc reprodukciju tc idcologijc. 28. OBrien, M. (1981), The Politics of Reproduction, London: Routledge and Kegan Paul. 29. MacKinnon, C. (1982), Femininism, Marxism, method, and state: an agenda for theory, Signs (7), str. 51544. 175 Reprodukci j a drutveni h odnosa Naglaavajui matcrijalnu osnovu rodnc ncjcdnakosti, marks istiki i socijalistiki lcminizam insistira na uvidu da su patrijarhat i kapitalizam odvojcni, ali uzajamno proimajui sistcmi. Pa ipak, ak i u vcrziji koja istic scksualno zasnovanu drutvcnu rcalnost 30 ili u vcrziji inspirisanoj Fukoovim (Foucault) radom, marksistiki lcminizam i porcd odrccnog rcdcnisanja polazita nc uspcva da napusti ckonomski dctcrminizam. 31 !ako jc rod/pol zadobio znaajno mcsto u takvoj analizi dclimino prclazci iz nadgradnjc u bazu i izlazci iz slcrc biolokog dctcrminizma uticaj odnosa proizvodnjc, makar i u krajnjoj instanci, strukturira ovaj nain miljcnja kao mit o poreklu i zancmarujc sinhronijsku dimcnziju u kojoj splct drutvcnih praksi, rituala i normi nc samo da konstituic rcalnost, vc i platlormu koja omoguava zajcdniki jczik i lormulisanjc politikog jcdinstva ugnjctcnih. Ta idcja zajcdnikog jczika i politikog jcdinstva zasnovana jc na postavci originalnog jcdinstva iz kojcg sc moraju stvoriti razlikc i koji jc izvor uvida i obcanjc ncvinosti, i stoga iskljuujc i plai sc parcijalnih idcntitcta i kontradiktornih stajalita. 32
tavic, politika i idcoloka dimcnzija savrcmcnc upotrcbc pojma rcprodukcijc najoiglcdnija jc u situacijama u kojima sc naruavaju jasnc podclc izmcu clcmcnata racionalistiko humanistikih dualizama, na primcr kada prirodno i normalno zainjanjc i raanjc dctcta, odnosno proccs rcprodukcijc, biva posrcdovan tchnologijom i kada jc rczultat tog proccsa bic kojc nc moc ncprotivrcno i ncproblcmatino da sc prihvati kao ravnopravni/a ucsnik/ca ljudskc zajcdnicc. Govorci o dcbati u danskom parlamcntu 199698. o novim tchnologijama rcprodukcijc i rcprogcnctikc, Nina Likc (Nina Lykkc) istic strah 30. Kelly, J. (1984), The doubled vision of feminist theory, Women, History and Theory, Chicago, University of Chicago Press. 31. Snitow, A., Stansell, C., & Thompson, S. (ur.), (1983), Powers of Desire: The Politics of Sexuality, New York: Monthly Review Press. 32. Haraway, Manifiest za kiborge, str. 168, 170, 171. I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 176 politiara od rucnja prirodnog, normalnog i moralnog porctka rc/produkcijc: Uputanjc politiara u jcdno clokvcntno izlistavanjc monstruoznosti vidim kao pokazatclj njihovog straha i oscaja bcspomonosti vis--vis stranc crozijc tcmclja bilo kakvog posczanja za biolokim dctcrministikim misaonim oblicima. 33 Kiborgdctc jc i prc svog rocnja neprijatelj porctka, jcr smisao pojma rcprodukcijc slui prc svcga svojoj politikoj svrsi: reprodukciji aktuelnih odnosa dominacije i potinjavanja, i svc to ugroava diskurs o Prirodnom, Normalnom i Jcdnom kao osnovama impcrijalistikog diskursa politikog jcdinstva jcstc ncprijatcljsko. Savrcmcni patrijarhat i kapitalizam vic ncgo ikad istiu znaaj rcprodukcijc i kao rcprodukcijc vrstc, odnosno individuc, i kao rcprodukcijc radnc snagc, odnosno rczcrvnc armijc radnica i radnika ali politika dimcnzija rcprodukovanja aktuclnih rcprcsivnih odnosa nikada nc smc izai u prvi plan. d porodinog vaspitavanja, prcko kolskog, do disciplinc radnog mcsta svakodncvno ritu alno ponavljanjc patrijarhalnokapitalistikih obrazaca ponaanja prcdstavlja najvaniji rad rcprodukcijc. Puko raanjc nijc dovoljno: potrcbno jc da sc svako novorocnc izbroji, obclci, klasikujc, oznai kao nosilac ulogc koju c rcprodukovati cclog ivota. Nc samo da ovck nijc homo oeconomicus vc puki Trger, nosilac lunkcijc u strukturi kapitalistikih drutvcnih odnosa 34 vc jc nosei i u jcdnom plodnijem smislu: svi smo mi trudni i svakodncvno raamo (obnavljamo) svojc mcsto u strukturi. Svi mi koji/c smo konstruisani/c kao ljudska bia, i to prc svcga kao radnici i radnice, u savrcmcnom drutvu doivljavamo potpunu feminizaciju. Marksistiki pojam paupcrizacijc nc odgovara onom to sc dcava u savrcmcnom kapitalizmu tavic, da bi sc kapitalizam rcprodukovao on mora obilno da sc rcprodukujc, odnosno da doputa odrccni nivo blagostanja. 33. Lykke, Nina, Are Cyborgs Queer?, http://orlando.women.it/cyberarchive/files/lykke. htm. 34. Vidi: Altiser, L. i Balibar E., Kako itati Kapital, CKD, Zagreb, 1975, naroito str. 185. 177 anas jc rad rcdcniran kao doslovcc cnski i lcminiziran, bilo da ga izvravaju cnc ili mukarci. 8iti lcminiziran/a znai biti ckstrcmno ranjiv/a, podvrgnut/a rastavljanju, sastavljanju, cksploatiranju kao rczcrvnc radnc snagc, biti manjc radnik/ca a vic posluitclj/ica. 35 aklc, lcminizovani smo i na polju rada, uslcd mobilnosti kapitala (itaj: mobilnosti jcltinc radnc snagc) i svih propratnih clckata i strukturnih odlika ckonomskokulturnc globalizacijc, ali smo lcminizovani i u smislu da smo u svakodncvnoj praksi sistcmski i strukturno oploavani/c da bismo iznova raali/c (rcprodukovali/c) patrijarhalnokapitalistikc odnosc i vladajuu idcologiju.
enska prava i enska snaga alcko od toga da prcdstavlja pravolinijsko krctanjc od pukog ncplacnog/ncvidljivog rada ka placnom i rcalno vrcdnovanom radu, mcsto cnc u drutvcnim odnosima proizvodnjc sadri znaajnu politiku dimcnziju koja nc moc da ostanc po strani razmatranja. Struktura razvoja industrijskog kapitalizama jc cnc (i dccu) najcc uvlaila i primoravala na ulazak u proizvodni proccs radilo sc o pitanju golog opstanka u drutvu kojc ubrzano rui svc tradicionalnc nainc proizvodnjc. S obzirom na nain na koji su prc svcga cnc gurnutc u kapitalistikc odnosc proizvodnjc, mocmo da kacmo i da su cnc sistcmatski silovanc da rcprodukuju aktuclnc odnosc dominacijc i potinjavanja: kako u okviru porodicc i drutva, tako i u cksplicitno ckonomskom podruju. Ulazak cna u kapitalistikc odnosc proizvodnjc s jcdnc stranc doprinosi proircnoj rcprodukciji radnc snagc (kao rczcrvnc armijc prolctcra i prolctcrki), ali istovrcmcno rcprodukujc obrazac autoritarnih i hijcrarhijskih drutvcnih odnosa. Znaaj obrasca odnosa koji mora biti zadran izracn jc jasno u jcdnom shvatanju razvoda (1816.): Kao to politika dcmokratija omoguava narodu, slabijcm dclu politikog drutva, da ustanc protiv uspostavljcnc vlasti, tako i razvod, prava porodina dcmokratija, omoguava 35. Haraway, Manifiest za kiborge, str. 182. I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 178 cni, slabijcm dclu, da ustanc protiv branog autoritcta ... da bi drava ostala van domaaja naroda ncophodno jc drati porodicu van domaaja cna i dccc. 36 vaj obrazac dovodi u vczu svc odnosc dominacijc i potinjavanja, i ukazujc na poredak koji jc potrcbno zadrati na svim nivoima drutvcnog ivota. tavic, pojam slabog dcla politikog drutva ukazujc na dva puta sukobljavanja s postojcim. a) Linvv~iiz~: x~o v~:vvx~iiz~:. Prvi put jc patcrnalistiki i libcralan, jcr govori o pravima ugnjctcnih ili ak slabijih i zahtcva institucionalnu zatitu njihovih prava i ravnopravno ukljuivanjc na svim nivoima. Krajnji domct takvog pristupa jc omoguavanjc individuama da mcnjaju mcsta u postojcoj strukturi drutvcnih odnosa, nc dovodci u krizu samu strukturu. Naglasak jc u tom sluaju jasno na pojmu prava: pravo korienja idcntitcta, lunkcija, uloga itd. Puko naglaavanjc prava na rad i prava na ravnopravnu zaradu zaobilazi strukturu kapitalistikc cksploatacijc: rad u kapitalizmu prc svcga slui stvaranju vika vrcdnosti, a tck potom ckonomskc samostalnosti. Kao to su radnici nakon naputanja porodinog scoskog domainstva i patrijarhalnc podclc rada u porodinom gazdinstvu mogli da sc nadaju ckonomskoj samostalnosti (i da rcalno napustc odrccnc tradicionalnc patrijarhalnc odnosc), tako i cnc izlaskom iz ctiri zida domainstva zadobijaju odrccnu ckonomsku nczavisnost, mcutim, kao to socijalistiki lcminizam s pravom primcujc, i mukarac i cna to uspcvaju kao radnici/ce, a nc kao mukarac i ena. Sama struktura kapitalistikih odnosa proizvodnjc, u odrccnoj mcri, slabi tradicionalnc patrijarhalnc odnosc i nuno vodi do njihovc krizc. Kapitalizam jc prcuzco odrccnc lunkcijc patrijarhalnc porodinc zajcdnicc, kao to jc sistcm pcnzionog osiguranja i nansiranjc obrazovanja. Pcnziono osiguranjc prcdstavlja institucionalno i trino rcgulisani patrijarhalni princip porodinog rada, u kojcm rad dccc (bcz obzira na uzrast) 36. Phillips, R. (1976), Women and family breakdown in eighteenth century, France: Rouen, 17801800, Social History (2), str. 217. 179 doprinosi optcm porodinom blagostanju, odnosno pomac roditcljima koji su ostarili i izgubili potrcban nivo proizvodnosti. Takoc, to sc obrazovanja tic kapitalistikc institucijc su kroz porczc prcuzclc staru lunkciju porodicc da obrazujc i priprcma svoju dccu za proizvodni rad. U oba sluaja radi sc o socijalizaciji principa i odnosa koji su u prcdinustrijskom pcriodu privatna stvar porodicc. Kapitalizam rcgulic patrijarhalnu razmcnu unutar porodicc: roditclji obrazuju dccu i staraju sc o matcrijalnom blagostanju porodicc, a dcca kada roditclji vic nisu u stanju da izvravaju svoju patrijarhalnu lunkciju radc i za dobrobit svojih starih roditclja. Stoga su u patrijarhatu dcca ncka vrsta osiguranja za starost. Ta razmcna, mcutim, u kapitalizmu poprima opti, javni karaktcr, poto jc zasnovana na trinim odnosima radnici i radnicc, plaanjcm porcza, obczbcuju i nansiranjc obrazovanja i pcnziono osiguranjc. Koliko god cnska prava u libcralnoj varijanti jo intcnzivnijc naruavala patrijarhalnc odnosc i razlikc u ckonomskom poloaju izmcu cna i mukaraca, kapitalizam i rcprodukcija odnosa dominacija/potinjavanjc ostajc izvan domaaja libcralizma. b) ivvx:x~ ~xcij~ i s~:oosx~ziv~xjv. S drugc stranc, ako sc naglasak pomcri s prava na pojam slabijc/i, situacija jc znaajno drugaija. Fcministika (radikalna i anarhistika) praksa samoosnaivanja polazi od kljunog uvida da sc mcsto u strukturi rcprodukujc i oslanjanjcm na institucijc sistcma: institucionalna rccnja (tzv. zakonskc rclormc) kao vrhunac libcralnog lcminizma zadravaju kao svoj kljuni momcnat pomcnuti paternalizam, bilo u lormi spccijalizovanih, ckspcrtskih grupa (makar i u potpunosti sastavljcnih od cna), ili u vidu intcrvcncijc dravc. Ukratko, nc radi sc o tomc da jc ovck |sic| rocn slobodan, tc da mu jc potrcbno priznanje prava, vc o tomc da jc slobodu potrcbno stalno osvajati i iriti, uslcd cga samoosnaivanjc i dircktna akcija kao konstantne prakse prcdstavljaju radikalno rucnjc patrijarhalnih odnosa. Jcdan od znaajnih primcra cnskc borbc protiv dvostrukc cksploatacijc u kapitalizmu i protiv autoritarnohijcrarhijskih I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o Ne k o j e r e k a o f e mi n i z a m? 180 drutvcnih odnosa, prcdstavljaju Mujeres Libres, panska anar histika grupa osnovana 1936. godinc. Njihova aktivnost jc u vclikoj mcri bila zasnovana na uvianju injcnicc da strukturno uslovljcna prolctarizacija i urbanizacija koja izvlai cnc iz ncvidljivosti doma, prcdstavlja jcdnu vrstu uccnc i iskljuivanjc izbora, tc stoga nuno ostavlja prostor za artikulisanjc otpora prcma novim odnosima proizvodnjc i starim drutvcnim obrascima kontrolc i rcprodukcijc. Naglasak radikalnog socijalistikog lcminizma, prc svcga anarhistikog, stavljcn jc na ncophodnost promene i borbe protiv autoritarnih i hijcrarhijskih (kapitalistikih i patrijarhalnih) drutvcnih odnosa, a nc na ravnopravnom ueu u cksploataciji (na bilo kom kraju tog odnosa). 8cz tog momcnta otpora i konstantnc kritikc, insistiranjc na pukoj ckonomskoj ravnopravnosti dovodi do rcprodukcijc aktuclnih odnosa proizvodnjc. Mujeres Libres i slini radikalni pokrcti cna protiv kapitalizma i patrijarhata istiu lcministiki poziv na samoosnaivanje, i to kroz direktnu akciju ugnjctcnih. Zakl j uak Govorci o uincima lcminizma ulijct Micl ( Julict Mitchcll) tvrdi da lcministiki pokrct ima kljunu ulogu u kriznim, prclaznim drutvcnim pcriodima, koja sc sastoji od priprcmc cna za prihvatanjc pozicijc ckonomski ckspcrimcntalnih ivotinja. nc su tu da prvc na svojoj koi isprobaju privrcdnc ili tchnolokc novinc kojc u proccs drutvcnc rcprodukcijc uvodc ckonomski strunjaci, po pravilu mukarci. Poctkom proccsa industrijalizacijc, cnc su radilc sa mainama vic ncgo mukarci. Na cilj bilc su jcdnakc platc, tragian clckat nacg dostignua bio jc da sc plata postavi kao prcprcka i zatim ugrozc uslovi zapoljavanja, da sc snizi ockivanjc od socijalnog osiguranja, dravnih bcnccija i podrkc sindikata... radnikc solidarnosti... da sc utrc put modcrnom cksibilnom radniku i privatniku. 37
37. Miel, Dulijet (1986), 20 godina feminizma, preuzeto iz What is Feminism, a re-examination, Juliet Mitchell & Ann Oakley (ur.), New York: Pantheon. http:// www.womenngo.org.yu/publikacijeazc/femsveske/fs7/micel.htm; 181 Razvoj politika idcntitcta i rodnc politikc, kako primcujc Micl, uticao jc na prcbacivanjc problcmatikc s klasnih pitanja drutvcnc rcprodukcijc na pitanja sociokulturnih razlika i idcntitcta, s naglasnom na katcgoriji roda. Prcmda sc uticaj lcminizma na promcnc u podcli rada unutar porodicc i prcpoznavanjc injcnicc da su ulogc cksibilnc i da cnc trcba da budu slinijc mukarcima i mukarci sliniji cnama nc moc osporiti, jo uvck ostajc pitanjc: a li jc jcdan od ncsvcsnih zadataka lcminizma u izvlacnju cna iz zapcka istorijc bio i to da sc prctvorc, za sada, u lcgitimnog izdravaoca porodicc, sa nczaposlcnim mukarccm: Tcko jc dokazati da su promcnc u radu kojc jc lcminizam uzrokovao poslcdica dclovanja iskljuivo lcministikog pokrcta, izdvojcnog od razvoja kapitalizma i odluka cna kojc su zadobilc nckc od pozicija moi u vladajuim strukturama, iako s lcministkinjama nisu dclilc ubccnja o rodnoj ravnopravnosti. clujc ncsporno da su klasnc suprotnosti kojc su dovclc do novc i drugaijc potlacnosti cna, samo promcnilc svojc mcsto nastavljajui da tlac kako cnc, tako i mukarcc. ok jc marksistika i socijalistika paradigma bila ncdovoljna da rci svc problcmc koji su otcavali ckonomski poloaj cna, ispostavlja sc da paradigma idcntitcta nc samo da nc moc da sc uhvati u kotac s pitanjcm klasnih ncjcdnakosti, ncgo ni sa pitanjcm klasnih ncjcdnakosti kojc sc baziraju na rodnim razlikama. Konano, naglaavajui ulogu (ckonomskc, politikc i kulturnc) rcprodukcijc, cilj nam jc bio da ukacmo i na politiku dimcnziju svocnja ckonomskog poloaja cna na pitanjc pukih institucionalnih i zakonskih rclormi. Ncma kapitalizma s ljudskim likom, tc ncma ni kapitalizma sa cnskim likom nijc potrcbno da cnc vie ucstvuju u ckonomiji (bilo u smislu da vic radc, da budu boljc placnc, da sc nau na raznim pozicijama u hijcrarhiji, itd.), vc da raskinu odnosc dominacijc i potinjcnosti. Ako feministika politika ckonomija napusti tc pojmovc i uz to prigrli lalologoccntristikc dualizmc, pokazac sc kao puka liberalna politika ckonomija, odnosno apologija statusa quo. I I p o g l a v l j e : l i n o i p o l i t i k o