Psihoanaliza je metod psiholokog pretraivanja koji ima za cilj da dokui podsvjesno znaenje ljudskog ponaanja, a ije se osnove nalaze

u psiholokom ivotu koji je formulisao Frojd. Edipov kompleks Edipov kompleks je skup ljubavnih i neprijateljskih osjeanja koje svako dijete osjea prema roditeljima (seksualna naklonost ka roditelju suprotnog pola i mrnja prema roditelju istog pola koji se doivljava kao suparnik).Normalni ishod Edipovog kompleksa je identifikacija sa roditeljem istig pola. Mit o Edipu Edip, heroj iz grke mitologije, sin Laja, kralja Tebe i Jokaste.Prorokovano je da e ubiti svog oca i oeniti se sa majkom. Jednog dana posjetio ga je prorok sa Delfa i savjetovao mu da bjei kako bi izbjegao nesreu o kojoj je davno Laj bio obavjeten. Na putu prema Tebi posvaao se sa jednim putnikom i ubio ga: to je bio njegov otac. Zatim je otiao u Tebu gdje je Sfinga terorisala stanovnitvo i prodirala prolaznike koji nisu znali da rijee njene zagonetke.Edip, poto je znao odgovor, poslao je Sfingu u smrt.Stanovnici Tebe su ga proglasili kraljem i dali mu Jokastu za enu. Prema Sofoklu, kada je Edip saznao da je poinio incest kao to je prorokovano, iskopao je sebi oi i u pratnji kerke Antigone lutao je po svijetu, a zatim se zaustavio na Kolonu gdje je i umro. KP: Vaa knjiga Uvod u psihoanalizu: Edip, Hamlet, Jekyll /Hyde je knjiga uvoda u psihoanalizu arhetipova svjetske knjievnosti, psihoanalizu dramskog teksta / lika. Pretpostavljam da je najvei teret bio stavljen na rije "uvod" ili? .M.: Tako je, knjiga je zamiljena kao uvod u psihoanalizu od njenih poetaka do danas, a Edip, Hamlet i Jekyll/Hyde funkcioniraju kao tri temeljna naina "strukturiranja" nesvjesnog. Preko tih arhetipova pokuala sam iscrtati temeljna pitanja psihoanalize od Freuda do danas, Edip predstavlja dobro strukturiran, "starinski" ego, Hamlet emocionalnu ambivalenciju, krhkiji, porozniji ego, a Jekyll/Hyde potpuni rasap ega, odnosno rascjep linosti. Uvod je bio primaran motiv, ali uvod u frojdovsku i postfrojdovsku, suvremenu psihoanalizu budui da temeljnim problemom smatram to to se psihoanalizu doivljava kao znanost koja se doslovce okamenila u asu Freudove smrti 1939., te naalost, referencije na psihoanalizu esto ne kreu dalje od Freuda, a kritiari psi hoanalize neumorno "pile" po Freudu to im je osnova za kritiku psihoanalize kao znanosti koja je pass. To je prilino komino, kritizirate psihoanalizu kao znanost pozivajui se na Freudovu paradigmu i ustvrujete kako je Freud zastario. Pa naravno da je zastario, koncepti koje je formulirao potjeu s poetka 20. stoljea i danas Freuda treba tretirati kao oca, zaetnika psihoanalize, znanosti koja se zapanjujue razvijala/razvija nakon njegove smrti. Stalno primjeujem istu tendenciju u kritiara psihoan alize, da razvojnost koju odobravaju drugim humanistikim znanostima uskrauju psihoanalizi, ona je transhistorijska i nema drutveno-povijesnu dimenziju, jer njezina znanstvena-univerzalizirajua logika nije podlona izmjenama, to je posve krivo.

KP: Kakav je cilj psihoanalize danas u odnosu na njezine poetke? .M.: To je upravo kljuno pitanje. Krenimo od ciljeva Freudove psihoanalize, s jedne strane, cilj je bio osloboenje pacijenta od simptoma-boli, a drugi cilj je bio unutarnja promjena psihoanaliziranog. Freud je nepogreivo shvatio tekou ove druge misije te je taj zadatak usporedio s isuivanjem jezera, suvremeni psihoanalitiari vie vole metaforu preusmjeravanja rijeke u novo korito. Rana psihoanaliza nije definirala ciljeve te unutarnje prom jene, odnosno to bi ona trebala proizvesti, kakvog ovjeka, molim da se ovo ne shvati eugeniki (smijeh). Danas najutjecajnija grana psihoanalize, psihologija sebstva Heinza Kohuta, ovako definira ciljeve psihoanalitike terapije, to su ujedno i osobine zrelog, ostvarenog sebstva, a to su: empatija, kreativnost, mudrost i humor. Najvea pogreka je kada ljudi misle da je analitika terapija ista racionalizacija i nita vie od toga, to je posve pogreno. Analitika terapija radi s emocijama, a analitiar strpljivo eka i slua pacijentove sesije racionaliziranja, eka to? Emociju u obliku boli, plaa, tuge, jada, oaja i tek tu terapijski posao poinje. Analitika terapija podrazumijeva izmjenu strukture ne naeg miljenja ve

naih emocija i doivljaja sebe. Uzmimo primjer mazohistike linosti. Tu je cilj u dugom procesu terapije preoblikovati emocije kako bi analizirani izaao iz zatvorenog kruga mazohistikih obrazaca i odnosa. Cilj terapije je ostvaren u trenutku kada ta osoba istinski zavoli sebe.

KP: Slaete li se da je Amerika (za razliku od Europe) prigrlila psihoanalizu u nedostatku "boljeg" lijevog miljenja? Kao najmanje opasnu po drutvo koje nije nuno zainteresirano za opstanak takvog miljenja ili su to laike interpretacije? .M.: Sudbina psihoanalize u Americi ima dvije bitne strane. Naime, osloboditeljski potencijal psihoanalize ondje je pretvoren u otupjelu formu prilagodbe ega postojeim drutvenim normama, a razlog tomu je to se psihoanaliza proirila u SAD-u kao ego-psihologija, vrlo konformistika granae psihoanalize, koja je tvrdila da postoji uvijek zdrava jezgra ega i da je kljuno pitanje ispitati mehanizme obrane ega i njegove probleme adaptacije. S druge strane, subverzivna otrica psihoanalize u SAD-u je ila preko utjecajaWilhelma Reicha, utemeljitelja frojdo-marksizma te je zahtjev za psiholoko-drutvenim preokretom kulminirao u kontrakulturnim zahtjevima 1960 -ih u smislu da nema drutvene promjene bez psiholoke promjene te je odnos kontrakulture i nove ljevice vrlo zanimljiv i sloen.

KP: Kakva je Hrvatska sa spomenutim "prigrljavanjem"? .M.: Zanimljivo je da je ve 30-ih godina ovog stoljea psihoanaliza bila vrlo popularna, posebice Freudovo kulturalno djelo Nelagoda u kulturi. Meu lijevom inteligencijom dolo je do opredjeljivanja za Alfreda Adlera nasuprot Freudu te je August Cesarec ve 1932. objavio Psihoanalizu i individualnu psihologijusmatrajui Adlerovu koncepciju psihe puno bliom dijalektikom materijalizmu, dok je naglaavao i osuivao Freudov panseksualizam. Naime, Adlerova individualna psihologija od poetka je s pravom nazivana i socijalna psihologija te je ljevici bio blizak taj izraen socijalni moment Adlerove psihoanalize, elja da se istovremeno mijenja linost i drutvo. U uim psihoanalitikim krugovima Adler nije izvrio velik utjecaj budui da su njegove klinike sheme vrlo pojednostavljene, koliko god bio i dalje zanimljiv u drugim pogledima.

KP: to bi znailo kada bismo drutvo u kojemu ivimo, danas, optuili za uzdizanje narcistike samodostatnosti? I ima li lijeka ukoliko bi "optunica" prola? .M.: Optunica stoji, po svim tokama ubojstva iz nehata (nesvjesnog). U temelju razmatranja teoretiara i praktiara psihoanalize jest narcizam i narcistiki poremeaji linosti. Sebinost, usmjerenost na sebe, manjak empatije i viak agresije opisuje se kao "debelokoni narcizam" i danas su, naalost, najsigurniji naini da uspijete u drutvu. Kada je Christopher Lasch1979. definirao narcistiku kulturu kao nunu posljedicu liberalnog individualizma, nije mogao naslutiti da e poetkom 21. stoljea narcizam postati mjera kolektivizma, a ne individualizma, tako da danas svjedoimo, koliko god to paradoksalno zvualo, narcistikom konformizmu, odnosno narcistikoj linosti kao onoj koja se najbolje uklapa u postojee drutvo i ima najmanje sukoba s vrijednostima tog drutva. U novom DSM-u izbaen je narcistiki poremeaj linosti narcizam nije vie devijacija, on je norma. Danas ste devijantni ako niste narcisoidni. No, kako nikada nema napretka bez odstupanja od norme, budunost psihoanalize vidim u svijetlim bojama. Heinz Kohut je proroanski najavio da e psihoanaliza od znanosti o nesvjesnom postati znanost o empatiji tako da na teorijskoj i praktinoj (terapijskoj) razini iri ideju empatije kao najljepe ljudske osobine te oprema obrambenim mehanizmima empatine ljude da se bore protiv debelokonih narcisa. Da, vidim je kao obrambenu psiholoku tehniku, pored njezinih ciljeva koje sam prethodno navela - kako psihiki osnaiti ljude koji posjeduju sve one osobine koje nas definiraju kao ljudska bia: savjest, potenje, osjeaj krivnje kada nanosimo tetu i bol drugima, posjedovanje osjeaja za tue osjeaje.

KP: Kako razmiljate o popularnim i nuno amaterskim konzumacijama vokabulara psihoanalize? esto zlorabljeni termini su npr: depresija, narcisoidnost i ego. .M.: Zaboravili ste nezaobilazan Edipov kompleks, odnosno, edipovca (mukarca) i histerinu (enu). Sudbina psihoanalize je s jedne strane ista kao i sudbina svih znanosti nita dobro nije nikada proizalo iz pretjerane popularizacije. No, s psihonalizom stvar je i sloenije naravi. Kada kao potpuni laik baratate psihoanalitikim vokabularom nuno sudjelujete u igrama psiholoke moi tako da olako pripisivanje pop-psihoanalitikih kategorija puno vie govori o onoj osobi koja ih primjenjuje, a time uglavnom pokuava ostvariti psiholoku mo nad drugima Zato populariziranje psihoanalize nije nipoto bezazleno. ena koja svrstava mukarca u edipovca (znai, u simbiozi s majkom) i mukarac koji opisuje enu kao histerinu (takoer, u simbiozi s majkom) iste su prie. Proglaavajui nekoga edipovcem vi ga svrstavate u kategoriju malog djeteca koje vi kontrolirate jer se sam ne moe odrati, kao to i proglaavajui enu histerinom, ukazujete na njezin manjak emotivne kontrole, ona je bie nad kojim opet vi preuzimate kontrolu jer ona to nije u stanju. to se tie depresije, u kolokvijalnom govoru je toliko rairena da smo izgubili tugu, alost i alovanje. Vie nitko ne misi da ljudi mogu biti tuni, alosni, ranjeni, ve su uvijek depresivni. alovanje je jedan prirodan proces koji ima svoje trajanje i svoj kraj, vrlo je bolno, ali nema veze s depresijom.

KP: Ide li opravdanost takve konzumacije iz toga to je psihoanaliza dugo osporavana i usporeivana sadrajno s astrologijom, burujskim iivljavanjima i slino? .M.: Mislim da je na prvom mjestu seksualnost, a ona se uvijek dobro prodaje pa je kriva percepcija Freuda kao panseksualista uvijek dobrodola popularnoj kulturi. Pogledajte malo suvremene karikature i reference na Freuda usitcomovima, po pravilu je to potiskivanje elje sa seksualnim odnosom s majkom. Freud je, kau, najcitiraniji znanstvenik 20. stoljea, istovremeno bih se usudila rei da je frojdovska psihoanaliza najnepresunije vrelo popularne kulture - ista seksploatacija. A neuroze, uglavnom amerike srednje i vie srednje klase koje smo preuzeli preko odlinih komedija Woodyja Allena su upravo drugo nepresuno vrelo i vrlo siguran put do kominog uinka, prava burujska iivljavanja, ubitano naporne i zato komine neuroze strukture zatvorenog kruga. Za terapeute su burujske neuroze ozbiljna stvar, jer su bolne kao i sve neuroze.

KP: Teorija i praksa psihoanalize nailaze na uvijek isti problem s kojim se susreu "teorija i praksa". Jeste li vi prihvaeni ili ekskomunicirani od praktiara? I o kojemu se sukobu, zapravo radi? .M.: Vrlo jednostavno, radi se o potpuno suprotnim poimanjima psihoanalize. Meu teoretiarima psihoanalize postoje dva tipa: oni koji vjeruju u uinkovitost psihoanalitike terapije te oni koji ne samo da ne vjeruju u uinkovitost psihoanalitike terapije, nego s prezirom odmahuju na bilo kakvo vezivanje psihoanalitike teorije i prakse. Takvi teoretiari i nisu teoretiari psihoanalize jer je njezino razlikovno obiljeje povezanost teorije i prakse. Ako nam je Marx ostavio u naslijee nesvjesni nalog koji potmulo djeluje u nama da mijenjamo drutvo, Freud nam je svakako ostavio nalog da mijenjamo sebe. Pseudo-teoretiari psihoanalize rabe psihoanalizu kako bi u svom neumoljivom pohodu dijagnosticirali sveprisutnu patologiju. emu to? I gdje je tu mjesto za nadu, jer psihoanaliza je diskurs nade nade da e bol nestati, u toj mranoj slici patolokog drutva koje se ubrzano i dalje patologizira. I gdje je mjesto boli? Psihoanaliza je oduvijek bila govor upuen ranjenima, bolnima i ispaenima.

KP: to mislite o ideologiji zdravlja, ideologiji analnosti i uspjeha? Jo jedno stvaranje idealnog potroaa ili se odista radi o novoj razini drutvene svijesti?

.M.: Ideologija zdravlja duevnog i tjelesnog je, rekla bih, sastavnica new age ideologije i u ekstremnom obliku vrlo zabrinjava. To je ustvari fiksacija na zdra vlje te se ondje kao cilj ivota identificira - ostati zdrav - tjelesno i duevno. Mislim da u vlastitim ivotima svakako imamo i brojne druge elje osim ostati zdravima, a fiksacija na odranje zdravlja stvara "neurozu zdravlja i normalnosti" rezultat je predvidiv. Ideologija analnosti bi oznaavala naglasak na samokontroli kao najboljem putu prema uspjehu, u obliku deurnih control freakova. Zanimljivo je da je Golemanov bestseler Emocionalna inteligencija iskoriten u te svrhe u izopaenom obliku IQ e vam donijeti otkaz, EQ e vam donijeti probitak.Control freak ne bi nikako bio idealan potroa. Konzumeristika ideologija prebiva u koketiranju s oralnim fiksacijama, s razinom kanibalistikog prodiranja rob. Inae su oralne fiksacije u vezi s manjkom emotivne kontrole, usisavanjem, prodiranjem tuih emocija, tuih sebstava, labilnih granica prema ostalima koji se esto u tom ljudoderskom pohodu ponitavaju. Oni su idealni potroai. Ako je Max Weber govorio o protestantskoj etici i duhu kapitalizm a to danas moemo protumaiti u smislu analnih fiksacija koje dovode do karakterne krutosti, krtosti, emotivne i ine, danas svjedoimo regresiji s analnog na oralni stadij. Kako je duhovito primijetio Frederic Jameson, Weberov tip isposnikog kapitalistikog subjekta teko moemo povezati s dananjim opingoholiarom. Rekla bih da je potonji u poloaju ovisnosti i prodiranja ne hrane, ve robe, ispunjavanja rupe u vlastitom sebstvu mahnitim konzumerizmom.

KP: Gdje je po vama subverzivna otrica psihoanalize (i ima li je uope)? .M.: Duboko vjerujem da takva subverzivna otrica postoji ako pod tim razumijevamo razvijanje nae linosti u odreenom otporu prema postojeim normama. Upravo nas analitika terapija dovodi u doticaj s naom vlastitom udnjom, ne onom koju su proizveli mediji, autoriteti (roditelji i drugi), ve onom koja e postati naa. Psihoanaliza nieanski poruuje: postanite ono to jeste. Na kolektivnoj razini, promovirajui vrline poput empatije (naglaavam njezin drutveni znaaj), mudrosti, kreativnosti i humora, koje nisu pretjerano u modi, psihoanaliza se upravo postavlja nasuprot dominantnim drutvenim vrijednostima. Da, biti empatino, kreativno, mudro bie koje je humorom sposobno nasmijati se vlastitim nesavrenostima, relativir ati sebe - u dananjem je svijetu istinski subverzivan pothvat.

KP: Kakva je suvremena (ideoloka) retorika sree / normalnosti / zdravlja? Ta klasina formula i dalje implicira odreeni interval izmeu onoga to jesmo i simbolike vrijednosti naeg uspjeha? Rasizam uspjenosti? .M.: Rasizam uspjenosti je prisutan na svim razinama ne vrijedite kao ovjek, ve se vaa vrijednost odmjerava prema vaoj uspjenosti. To je obrnuti svijet, kada vas netko (naalost, esto i obitelj) ne doivljava preko onoga to jeste, ve preko vae eksternalizirane drutvene slike koja se, kao pozitivna ili negativna, umee u bliske emotivne odnose. Vrhunac cinizma ili kako je rekao Oscar Wilde, "Cinik je onaj koji svemu zna cijenu, ali niemu vrijednost". Danas svatko ima svoju cijenu, trino odreenu, a vrijednost valja traiti drugdje. Da, psihoanalitiki profinjeno bismo to mogli nazvati rasizmom uspjenosti, ali bih to jednostavnije nazvala malograantinom, u neto kompleksnijem psiho-ruhu. Ali znamo, sreom, da se na kraju uvijek ispostavi da je car gol. Retorika sree jest retorika ekstaze, mahnitog ushita, ekstatina, rubna iskustva se potiu preko medija kao trenuci krajnjeg samoispunjenja, od ekstremnih sportova do ekstremnih emotivnih doivljaja. Veina dananjih reklama promovira intenzitet kao jedini oblik sree. Zdrav osjeaj ugode i uivanja u malim stvarima pretvorio se u mahnitu ekstazu i to se danas naziva sreom. Svi ti pokazatelji dio su onoga to bih nazvala borderline kulturom te upravo radim na knjizi koja e nositi ba takav naslov.

U devetnaestom veku malo ko se usuivao da obrati panju na tako nedostojne i "sumnjive" fenomene kakvi su snovi. Tumaenje njihovog smisla bilo je preputeno varalicama,samozvanim prorocima,vraarama itd. Niko od ugled nih psihijatara ili psihologa nije bio spreman da rizikuje svoju reputaciju uputanjem u istraivanjemistine i prezrene oblasti kao to su snovi. Kako je Frojd doao na ideju da su snovi vani za psihiki ivot i da imaju znaenje? Do tog otkria doao je preko analize vlastitih snova u doba kada je pao u jedno teko duevno stanje nalik depresiji. Putokaz za otkrivanje znaaja snova bili su mu i njegovi pacijenti koji su mu priali svoje snove. Svojim delom "Tumaenje snova",zasnovanim na brojnim analizama snova,Frojd je dokazao da snovi imaju smisao,odnosno da imaju psiholoki,a ne religijski smisao. Oni su jezik due,kojim progovara nae nesvesno,na simboliki nain. Svojim pristupom snovima,Frojd je udario temelj na nauno,psiholoko tumaenje snova,ali i mnogih drugih tvorevina fantazije. Deiji snovi jasno pokazuju da je sutina sna oigledno ostvarenje neke u stvarnosti nezadovoljene elje. Tako je,recimo,neki estogodinji deak kome je majka,zbog osetljivog grla branila da jede sladoled,iste noi sanjao: Nalazim se u poslastiarnici i jedem veliki sladoled od sedam kugli! A jedan drugi,petogodinji deak,kome roditelji nisu dali da vozi biciklu jer je povredio ruku,nou sanjao: Petar vozi bicikl u parku sa drugovima! Snovi odraslih ljudi su,za razliku od deijih snova,zbrkani,besmisleni,teko razumljivi.Njih,bez poznavanja vetine tumaenja,teko da moemo da razumemo kao ostvarenje neke elje koja je u realnosti ostala neostvarena. Jedan od najpoznatijih mehanizama rada sna je simbolizacija. To je postupak kojim se zabranjene elje pomou simbola maskiraju i ine neprepoznatljivim. Simbol u snu je neki konkretni predmet ili fenomen,koji je zamena za neto drugo,psihiko ili nesvesno. Putem simbolizacije skrivenih elja snovi postaju nerazumljivi a njihov sadraj neproziran. Uzmimo,recimo,ova dva naizgled besmislena sna mladia homoseksualne orijentacije. Prvi san: Vidim sebe sa pitoljem u ruci. Cev je neobino izduena. Drugi san: Drim dugaak i veoma teak tap u ruci. Oseam se kao da sam nekog tuk ao,iako nema nikoga osim mene u snu. Ova dva banalna,na oko naivna i beznaajna sna,ubrzo e postati lako shvatljiva kada upoznamo "frojdovsku simboliku". Po Frojdu,veina simbola(ali ne i svi) u snu su seksualne prirode. Tako,recimo,najpoznaziji simboli mukog polnog ograna su: tap,kiobran,stub(i drugi dugaki,uspravni predmeti),ma,koplje,strela,sablja,pitolj(iljato i vatreno oruje),kao i slavina,vodoskok,luster,zmija,kravata,cigara,klju,eki,buzdovan,eir i broj 3. enski polni organ u snu simbolizuju: peina,jama,kutija,kovei,koljka,vrt,kapija,soba,tvrava,crkva,cipela i sl. Seksualni in simbolizuju ritmine radnje: jahanje,plesanje,udaranje,letenje,oranje,penjanje uz stepenice itd. Mastrubacija je,obino, predstavljena klizanjem i otkidanjem grane,kastracijaianjem,opadanjem kose i ispadanjem zuba. Postoji,meutim,niz simbola koji,po Frojdu,nisu seksualne prirode. Tako,recimo, levo-desno u snu ima prevashodno etiki smisao(levo=zlo,desno=dobro). Smrt je simbolizovana odlaskom na put,a izlazak iz vode simbolizujeroenje. U snu kralj i kraljica simbolizuju roditelje,gamad brau i sestre,a princ/princeza samog snevaa,pie Frojd. Sve ovo Frojd saima u jednu jezgrovitu definiciju: San je prikriveno ispunjenje jedne potisnute elje .A to zapravo znai da mi odrasli ak ni u svojim ne vidimo svoje iskonske,tajne elje kao direktno,otvoreno ispunjenje; tanije,mi ih vidimo,ali u toliko maskiranom obliku da ih ne prepoznajemo kao svoje,niti kao ostvarene.

Ivan je upravo zapoeo vezu sa devojkom koju je upoznao u koli. Jednog popodneva,dok su priali,sluajno je nazvao imenom svoje bive devojke. Da ste bili u ovoj situaciji,da li bi ovo nazvali samo grekom? Mnogi bi se time opravdali. Meutim,psihoanalitiari ne misle tako. Oni smatraju da postoje snage iznad nae svesti koje usmeravaju nae ponaanje. Na primer,jedan psihoanalitiar tvrdi da je Ivan ovu greku napravio zbog nereenih oseanja prema bivoj devojci ili zbog sumnje u novi odnos sa sadanjom.

Tvorac ove teorije je Sigmund Freud. Prema njemu,ljudski um je podeljen na dva dela: 1.Svest ukljuuje sve to ega smo svesni. Tada moemo razmiljati racionalno. Ovde spada i seanje koje nije uvek deo svesti ali se moe lako preuzeti i dovesti u nau svest. Frojd je ovo nazvao podsvest. 2.Nesvesni um je rezervoar oseanja,misli i seanja koje potie izvan nae svesti. Veina sadraja nesvesnog su neprijatni (npr. oseanja bola,anksioznost ili konflikt). Prema Frojdu,nesvesno nastavlja da utie utie na nae ponaanje i iskustva,iako smo svesni ovih uticaja. Frojd je smatrao da lapsusi ne postoje, i da su greke u govoru odraz podsvesnih aktivnosti.

Eros ili nagoni ivota su,kae Frojd,nagoni "koji stalno tee obnovi ivota i koji ga stalno obnavljaju". U grkoj mitologiji Eros oliava i slavi telesnu ljubav. On je simbol strasti koja obuzme bogove i ljude i nagoni ih da uspostavljaju intimne odnose kojim obna vljaju ivot kosmosa. U Frojdovoj teorijiEros objedinjuje sve nagone samoodranja individue(glad,e,nagone ega) i nagone odranja vrste(seksualne nagone). Cilj ovog nagona je odranje i uveanje ivota. Po svojoj prirodi Eros tei povezivanju jedinica ivota u sve vee celine,kao i njihovom ouvanju. On je osnova ne samo braka i porodice,ve svake socijalne zajednice i kulture. U svojoj knjizi "Sa one strane principa zadovoljstva",Frojd istie da je "cilj ivota smrt". On je primetio da,nakon traumatinog iskustva,ljudi esto "obnavljaju" iskustva. zakljuuje da ljudi nesvesno imaju elju za smru ali je ona u velikoj meri ublaena ivotnim instiktom. Po miljenju Frojda,samodestruktivno ponaanje je energija koju je stvorio instinkt smrti. Kada je se ova energija ispolji spolja,na druge ljude,onda se to oznaava agresijom ili nasiljem. Borba Erosa i nagona smrti je najbitniji sadraj ivota uopte. Eros je ona mona sila koja moe da se suprostavi mrnji,nasilju,okrutnosti i svim vidovima agresivnosti. Kao rezultat ove gigantske borbe dva mona nagona,kao plod njihovog neizbenoh sukoba,nastaju veoma raznolike,najnie i najvie manifestacije ivota: sadizam,mrnja,rat,mazohizam,neuroze sudbine,negativna terapijska reakcija ali i ljubav,knjievnost,religija i kultura.

Id(ono) je jedina komponenta linosti koja je prisutna od roenja. Ovaj aspekat linosti je potpuno nesvestan i obuhvata instiktivno i primitivno ponaanje. Prema Frojdu, ovo je izvor psihike energije, glavna komponenta linosti. Id je voen principom zadovoljstva,koji tei za hitnim zadovoljenjem elja i potreba. Ako se ove potrebe ne zadovolje odmah, rezultat je stanje anksioznosti ili napetosti. Na primer,oseaj gladi li ei bi trebalo da proizvede elju za hranom i piem. Id je veoma vaan u prvim

godinama ivota jer obezbeuje ispunjenje detetovih potreba. Ako je dete gladno ili ako mu je neprijatno,ono e plakati sve dok se njegovi za htevi ne ispune. Ali, id nije mogue zadovoljiti lako i neposredno. Mi moramo nae postupke podestiti datim uslovima. Zato stupa u dejstvo drugi deo linosti koji se naziva ego(ja). Vodei rauna o realnoj situaciji,ego,makar zaobilazno,nastoji da omogui zadovoljenje onoga emu nagonski deo tei. Trei deo linosti koji razlikuje Frojd jeste super-ego(nad-ja). Taj deo linosti se,prema Frojdu,sastoji od principa normi koje je pojedinac vaspitanjem u kui,pre svega identifikacijom sa ocem,a onda i raznim drugim socijalnim uticajima,usvojio. Pojedinac ih je uneo,untrojicirao u sebe i oni postaju vaan reglulator njegovog ponaanja. Glavna uloga tog dela linosti jeste zadravanje i spreavanje zadovoljenja zahteva koji postavlja id,a koji nisu u skladu sa drutvenim moralom,posebno razliitih seksualnih i agresivnih tenji,i da ih potiskuje iz sfere svesnog u nesvesno. Izmeu ida,ega i super-ega vrlo esto nastaju sukobi. Kad doe do sukoba,linost postaje nesigurna i zastraena.Pojedinac nastoji da svoju tes kobu savlada,da se oslobodi stanja strahovanja i u tu svrhu koristi razliite odbrambene mehanizme. Ovi mehanizmi maskiraju i izobliuju motive i ciljeve koje super-ego ne prihvata,a kojim id tei da ostvari makar posredno ili delimino. Kad su sukobi izmeu ida,ega i super-ega veoma esti i otri,dolazi do poremeaja u ponaanju,do neuroza i duevnih oboljenja. Prema Frojdovom shvatanju,za formiranje linosti odluujue je rano detinjstvo. Kakva e se linost razviti i kakva e biti u toku itavog ivota reava se do pete godine ivota. Dete u svom razvitku prolazi kroz odreene stadijume. U svakom od njih na drugaiji se nain zadovoljavaju osnovni nagoni,pre svega seksualni instikt koji je prisutan od roenja. Od toga da li je pojedinac proao uspeno sv e stadijume,zavisi uspean i normalan razvitak linosti.