Crni maak - Edgar Allan Poe Ne oekujem niti traim da itko povjeruje u ovu silno fantastinu, a ipak silno

jednostavnu pripovijetku koju kanim prenijeti na papir. Zaista bi bio lud da to oekujem u sluaju kad mi ni vlastita osjetila ne pri va!aju ponu"eni im doka#. Pa ipak, lud nisam $ a sasvim sigurno ni ne sanjam. Ali sutra mi je umrijeti i danas elim rasteretiti svoju du%u. Neposredna mi je namjera svijetu predoiti, jasno, saeto i be# popratni primjedbi, ni# obini svakida%nji doga"aja, ije su me posljedi&e uasnule, i#muile, uni%tile. Pa ipak i ne!u nastojati protumaiti. 'ok su #a mene bile je#ive, mnogima !e se initi vi%e grotesknim no stra%nim. (oda se ipak jednom na"e neiji um koji !e moje tlapnje svesti na svakida%njosti $ neki um koji je mirniji, loginiji i staloeniji od moga i koji !e, u okolnostima %to i sa stra opo%tovanjem i#nosim, opa#iti samo obian slijed sasvim prirodni u#roka i posljedi&a. )d djetinjstva bija po#nat po poslu%noj i milosrdnoj naravi. *oliko bija%e istaknuta ta blagost moga sr&a da je i#a#ivala porugu moji sudrugova. Naroito sam volio ivotinje i moji su mi roditelji uga"ali nabavkom najra#nolikiji me#ima&a. + njima sam provodio ve!inu svog vremena i najsretniji bio kada sam i ranio i milovao. )va osobina moga karaktera rasla je #ajedno sa mnom, te mi je u mojoj muevnoj dobi bila jednim od glavni i#vora uitaka. )nim itateljima koji su iskusili ljubav prema vjernom i mudrom psu ne moram se ni truditi protumaiti narav ili silinu uitka koji i# toga i#vire. Postoji ne%to u toj nesebinoj i portvovnoj ljubavi #vijeri %to dopire ravno do sr&a onome koji je imao prilike isku%ati triavo prijateljstvo i kr ku vjernost pukog ,ovjeka. )eni se rano, i s rado%!u kod svoje ene otkri narav blisku mojoj. -oiv%i moju privrenost ku!nim ljubim&ima, nije propu%tala priliku pribaviti ponajljep%e vrste. 'rali smo pti&e, #latne ribi&e, krasnog psa, kuni!e, maloga majmuna i jednog maka. )vaj potonji bija%e neobino velika i krasna ivotinja, sasvim &rna i #apanjuju!e pametna. .ovore!i o makovoj inteligen&iji, moja ena, koja u dnu du%e bje%e nemalo pra#novjerna, esto je spominjala ono staro narodno vjerovanje po kojemu su sve &rne make #apravo preru%ene vje%ti&e. Ne da je ikad o tome o#biljno ra#glabala $ i sam spominjem tu okolnost i# prostog ra#loga %to mi je sada iskrsla u sje!anju. Pluton $ to bija%e makovo ime $ bio je moj najmiliji ljubima& i drug u igri. +amo sam ga ja ranio i on me slijedio kamo god sam se po ku!i kretao. *ek sam ga s mukom uspijevao prijeiti da me i po uli&ama prati. Na%e je prijateljstvo trajalo tako nekoliko godina, tijekom koji su se moja !ud i karakter $ djelovanjem onog #lodu a Neumjerenosti u ispijanju $ korjenito /stid me je i pri#nati0 promijenili na gore. 1# dana u dan postaja sve !udljiviji, sve ra#draljiviji, sve be#ob#irniji prema tu"im osje!ajima. 'opustio sam sebi da se sluim neumjerenim rijeima u obra!anju svojoj eni. Naposljetku sam prema njoj postao i nasilan. 1 moji su ljubim&i, dakako, bili prisiljeni osjetiti promjenu u mojoj naravi. Nisam i samo #anemarivao, ve! sam i grubo s njima postupao. Prema Plutonu sam, pak, jo% uvijek bio sauvao dovoljno po%tovanja koje me obu#davalo da ga ne #lostavljam onako kao %to sam, be# ikakvi ob#ira, muio kuni!e, majmuna, pa ak i psa, kada bi mi se sluajno, ili i# privrenosti, na%li na putu. Ali moja me bolest sve vi%e obu#imala $ jer ima li ve!e bolesti od alko ola2 $ te je konano ak i Pluton, koji je sad ve! ostario te tako postao i pomalo angri#av $ ak je i Pluton poeo trpjeti posljedi&e moje #le volje. 3edne no!i, vrativ%i se ku!i veoma pijan i# neke od lokalni birtija, uini mi se da me maak i#bjegava. 4epa ga, a on mi, ustravljen mojom estinom, #ubima #ada sitnu rani&u na ru&i. 1stog asa me obu#me demonsko bjesnilo. 5ija van sebe. (oja nekada%nja du%a kao da je naglo odlepr%ala i# mojeg tijela, dok je sotonska, rakijom #alijena #lo!a tresla svaki mi%i! moga tijela. 1# depa prsluka i#vuko noi!, rasklopi ga, #grabi jadnu ivotinju #a vrat i namjerno joj iskopa jedno oko i# one duplje6 7umenim, gorim, dr tim dok #apisujem ovo kleto #vjerstvo. 8ad sam s jutrom povratio ra#um $ snom odagnav%i pijanstvo pret odne ra#vratne veeri $ o!utje napola je#u, napola kajanje #bog poinjenog #loina9 ali, bija%e to u najboljem sluaju tek slaba%no i neodre"eno uvstvo, koje moju du%u ganulo nije. Ponovno se oda neumjerenosti te uskoro u vinu utopi i posljednju uspomenu na taj in. (aak se, u me"uvremenu, polako oporavljao. 'uplja i#gubljenog oka bija%e uistinu #astra%uju! pri#or, ali inilo se da vi%e ne trpi nikakve bolove. Po obiaju je lunjao ku!om, ali je, kao %to se i moglo oekivati, preda mnom bjeao u silnom stra u. *oliko je od mog nekada%njeg sr&a preostalo da sam isprva bio rastuen tom oiglednom nesklono%-!u stvorenja koje me je neko! toliko voljelo.

(e"utim, taj osje!aj vrlo br#o je ustupio mjesto irita&iji. A tada nastupi, kao da me vodi prema mom konanom i nepovratnom padu, du nastranosti. ) ovom du%evnom stanju filo#ofija ne vodi brigu. Pa ipak, kao %to sam siguran u postojanje moje du%e, tako vjerujem da je nastranost jedan od najiskonskiji poriva ljudskog sr&a $ jedna od oni nedjeljivi osnovni funk&ija ili uvstava koji usmjeruju #naaj ,ovjeka. *ko se nije po stotinu puta #atekao kako ini #lo ili bedasto!u i# prostog ra#loga %to #na da to ne bi smio2 Ne osje!amo li vjeitu sklonost, usprkos ra#lo#ima #dravog ra#uma, da kr%imo ono %to je #akon, naprosto #ato %to poimamo da on to jest2 )vaj du nastranosti vodio je, dakle, prema mojoj konanoj propasti. 5ija%e to ona nedokuiva enja du%e da samu sebe i#jeda $ da vr%i nasilje nad svojom vlastitom prirodom $ da ini #lo samo radi #la sama $ koja me tjera%e da nastavim i napokon dokonam #lo koje naneso nedunoj ivotinji. 3ednoga jutra mu posve ladnokrvno naba&i omu oko vrata i objesi ga o stablo9 $ objesi ga dok su mi su#e kli#ile ni# obra#e, a sr&e bilo ispunjeno najgorim kajanjem, $ objesi ga samo #ato %to sam #nao da me je volio i da se niim nije o mene ogrije%io9 $ objesi #ato %to sam #nao da time inim grije $ smrtni grije koji !e do te mjere ugro#iti besmrtnu mi du%u da !e je smjestiti $ ako je tako ne%to uop!e i mogu!e $ i#van dosega beskonanog milosr"a Najmilosnijeg i Najstra%nijeg 5oga. -veer toga dana kada poini ovaj okrutni in, trgnuo me i# sna povik :;atra6<. Zavjese oko moga kreveta bija u u plamenu. ,itava je ku!a buktala. + mukom smo moja supruga, sluga i ja uspjeli umaknuti poaru. 4teta je bila potpuna. +va moja svjetovna bogatstva bija u progutana, i ja se od tog trenutka prepusti oaju. Nisam toliko malodu%an da bi poku%avao ustanoviti u#rono-posljedinu ve#u i#me"u ove katastrofe i onog okrutnog #vjerstva. +amo navodim lana& injeni&a $ i ne elim ostaviti ni jednu mogu!u kariku nepotpunom. 'an nakon poara obi"o #gari%te. +vi su se #idovi uru%ili i#u#ev jednog. 1#nimku je predstavljao pregradni #id, ne jako debeo, koji je stajao posred ku!e i na kojeg se prislanjalo u#glavlje moga kreveta. =buka je na tom mjestu velikim dijelom odoljela uinku vatre $ %to sam pripisao injeni&i da je bila tek nedavno nanesena. )ko ovoga #ida okupilo se mno%tvo ljudi i inilo se da mnogi s posebnom po#orno%!u prouavaju jedan njegov odre"eni dio. Znatielju su mi potakli u#vi&i :Neobino6<, :Nevi"eno6< i slini. Primakao sam se i na bijeloj podlo#i #ida primijetio, kao da je ure#an u bareljefu, lik divovskog maka. 'ojam je bio i#a#van uistinu sa #adivljuju!om vjerno%!u. )ko vrata ivotinje visilo je ue. +pa#iv%i ovo privi"enje $ jedva sam mogao i pomisliti da bi bilo i%ta drugo $ na%ao sam se u krajnjem udu i uasu. Ali napokon mi u pomo! priskoi ra#mi%ljanje. (aka sam, sjetio sam se, bio objesio u vrtu tik u# ku!u. Na #nak u#bune #a poar, vrt se odma ispunio ljudima $ od koji je netko #a&ijelo skinuo ivotinju sa stabla i kro# otvoreni pro#or uba&io je u moju sobu. *o je, po svoj prili&i, uinio kako bi me probudio i# sna. -ru%avanjem ostali #idova, rtva moje okrutnosti bila je utisnuta u svjee nanesenu buku, nakon ega je vapno, u# pomo! vatre i amonijaka i# le%ine, dovr%ilo portret kakvim ga ovdje ugleda . 1ako sam #a tu #apanjuju!u injeni&u, ovdje potanko opisanu, odgovornim smatrao svoj um, pa ak i svoju savjest, ona je ipak ostavila dubokog traga u mojoj ma%ti. (jese&ima se nisam uspijevao osloboditi makove utvare9 u du%u mi se, u to vrijeme, povratio nekakav polu-osje!aj koji je nalikovao kajanju, ali to ipak nije bio. 1%ao sam toliko daleko da sam tugovao #bog gubitka ivotinje, te se oko sebe osvrtao, po onim odurnim birtijama koje sam redovito posje!ivao, #a nekim drugim ljubim&em iste vrste, pa ak i slina obiljeja, koji bi #au#eo njegovo mjesto. 3edne no!i, dok sam onako omamljen sjedio u nekakvoj ja#bini vi%e no sramotnoj, panju mi i#nenada privue neki &rni predmet koji je poivao na vr u jedne od golemi bavi dina ili ruma, %to sainjava u glavni namje%taj prostorije. Nepomino sam neko vrijeme gledao u vr bave, i ono %to me je i#nenadilo bija%e injeni&a da ranije nisam na njoj #amijetio taj predmet. Priblii mu se i dodirnu ga rukom. 5ija%e to &rni maak $ jako velik $ velik poput Plutona i u potpunosti mu nalik u svakom pogledu osim u jednom. Pluton nije imao bijele dlake ni na jednom dijelu tijela, a ovaj je maak imao veliku, premda neodre"enu, bijelu mrlju koja mu je prekrivala gotovo &ijela prsa. 8ad ga dodirnu , smjesta ustade, pone glasno presti, protrlja mi se o ruku i i#gleda%e oaran mojim glasom. )vo, dakle, bija%e stvorenje #a kojim sam tragao. +mjesta sam krmaru ponudio da ga od njega otkupim, ali maak ne bje%e njegov $ ni%ta o njemu nije #nao $ i nikad ga ranije nije vidio. Nastavio sam ga milovati, a kada sam se spremao da po"em ku!i ivotinja iskae elju da me prati. 'opustio sam joj, povremeno se saginju!i i tap%u!i je. 8ada je stigla ku!i, smjesta se udoma!ila i odma postala velikim miljenikom moje ene.

4to se mene tie, jako br#o sam prema maku poeo osje!ati odre"enu odbojnost. 5ilo je to upravo suprotno od onog %to sam oekivao, ali $ ne #nam ni kako ni #a%to $ njegova oita privrenost ispunjavala me ga"enjem i iritirala me. )vaj osje!aj odvratnosti i irita&ije polako je prerastao u gorinu mrnje. Poeo sam ga i#bjegavati9 odre"en osje!aj stida i spomen na prija%nje #vjersko djelo sprjeavao me da ga fi#iki #lostavljam. Nekoliko tjedana nisam ga udario niti mu bilo kako nasilno naudio, ali postupno sam ga poeo promatrati s nei#re&ivom mrnjom i %utke i#bjegavati njegovo ogavno prisustvo, poput kuna da a. )no %to je nesumnjivo pove!alo moju mrnju prema ovoj ivotinji bija%e otkri!e, jedno jutro nakon %to sam ga doveo ku!i, da mu ba% kao i Plutonu nedostaje jedno oko. Zbog te je okolnosti, pak, samo jo% vi%e omilio mojoj eni, koja je, kako ve! reko , u velikoj mjeri posjedovala onu ljudskost uvstva koja j i mene neko! krasila i koja je bila i#vorom mnogi moji najedniji i najjednostavniji uitaka. -nato mom #a#oru od maka, inilo se da njegova privrenost meni raste. +lijedio me u stopu s uporno%!u koju bi itala& te%ko pojmio. .dje god bi sjeo, sklupao bi se pod mojim stol&em, ili bi mi skoio u krilo, name!u!i mi svoje odvratno umiljavanje. Ako bi ustao da odem, saplitao bi me se me"u nogama gotovo me obaraju!i na tlo, ili bi mi se, #ariv%i svoje duge i o%tre pande u moju odje!u, u#verao na prsa. 1ako sam u tim trenu&ima e#nuo da ga usmrtim jednim udar&em, ono %to me prijeilo bilo je, dijelom, sje!anje na moj prija%nji #loin, ali, ponajvi%e $ dopustite da to odma pri#nam $ posvema%nji uas od te ivotinje. *aj uasnut stra nije #apravo bio stra od tjelesnog #la $ a ipak, ne #nam kako bi ga drukije odredio. .otovo me i stid pri#nati $ da, ak i u ovoj #atvorskoj !eliji, gotovo me stid pri#nati $ da su je#a i uas koje je ta ivotinja u meni pobu"ivala bili pojaani jednim od najlu"i privi"enja koje je mogu!e #amisliti. (oja mi je supruga vi%e puta skrenula panju na onu bijelu mrlju na njegovom kr#nu koju sam ve! spomenuo i koja je predstavljala jedinu vidljivu ra#liku i#me"u ove neobine #vijeri i one koju sam bio usmrtio. ,itala& !e se prisjetiti da ta mrlja, premda velika, u poetku bje%e vrlo neodre"ena9 me"utim, postupno je $ i skoro neprimjetno te se moj ra#um dugo vremena borio da to odba&i kao plod ma%te $ poprimio surovu jasno!u obrisa. 5io je to sada prika# jednog predmeta kojeg se gro#im i#re!i $ te sam ponajvi%e #bog toga mr#io tog monstruma, i uasavao ga se, i bio bi ga se rije%io da sam smogao rabrosti $ bila je to sad, kaem, slika jedne je#ive $ jedne sablasne stvari $ slika ;3E4A>A6 $ o , tog sumornog i stra%nog oru"a uasa i #loina $ oru"a samrtne muke i smrti6 +ada #aista bija #apao u ve!i jad od jada svekolikog ,ovjeanstva. 'a mi jedna nera#umna #vijer $ ijeg sam sudruga s pre#irom umorio $ da mi jedna nera#umna #vijer nanese $ meni, ovjeku, stvorenom na sliku i priliku +vevi%njeg 5oga $ toliko nepodno%ljiva jada6 3ao6 ni danju ni no!u vi%e ne po#nava blaenstvo spokoja6 *ijekom dana, stvorenje me ni na trenutak nije pu%talo na miru, a no!u sam se, svakog sata, tr#ao i# snova nei#re&ive je#e da bi osjetio vru!i da te stvari na svom li&u, i njenu golemu teinu $ utjelovljenu no!nu m?ru koju nisam imao snage #ba&iti sa sebe $ koja mi je vjeno leala na sr&u6 Pod pritiskom muka poput ove, i posljednja se slaba%na mrvi&a dobrote u meni predala. )pake misli postado%e mi jedini prisni drugovi $ misli beskrajno mrane i podle. (oja uobiajena !udljivost prerasla je u mrnju svega i svakog, a mojim je naglim, estim i nekontroliranim i#ljevima bijesa, kojima sam se sada slijepo prepu%tao, moja strpljiva supruga $ na alost6 $ bila naje%!om i najpokornijom rtvom. 3ednog me dana pratila po nekakvom ku!nom poslu u podrum stare ku!e u koju smo #bog bijede bili prisiljeni preseliti. (aak me slijedio ni#a strme stepeni&e i, gotovo me gurnuv%i naglavake, ra#draio do ludila. Podigav%i sjekiru, i #aboraviv%i u svojom gnjevudjetinju je#u koja je do tog trenutka obu#davala moju ruku, #ama nuo sam prema ivotinji udar&em koji bi je, naravno, na mjestu bio usmrtio da je pao onako kako sam elio. Ali udara& je #austavila ruka moje ene. Natjeran tim mije%anjem u bjesnilo vi%e no demonsko, i#vukao sam ruku i# njena stiska i #ario joj sjekiru u mo#ak. Pala je na mjestu mrtva, be# ijednog rop&a. Po%to sam poinio ovo gnusno umorstvo, smjesta sam se, savr%eno promi%ljeno, dao na #adatak da sakrijem truplo. Znao sam da ga i# ku!e ne mogu i#nijeti, ni no!u ni danju, a da se ne i#loim opasnosti da me susjedi #apa#e. .lavom su mi se ra"ale ra#ne ideje. - jednom trenutku sam pomi%ljao da truplo raskomadam na si!u%ne dijelove i uni%tim i vatrom. - drugom trenutku sam mu odluio u podu podruma iskopati raku. Zatim sam dvojio oko toga da ga ba&im u #dena& u dvori%tu $ ili da ga spremim u sanduk, poput kakve robe, po uobiajenom postupku, te da po#ovem nosaa da ga odnese. Naposljetku sam se dosjetio neem mnogo boljem. )dluio sam ga #a#idati u #id podruma $ ba% kao %to su, prema #apisima, i redovni&i u srednjem vijeku obiavali raditi sa svojim rtvama.

Za svr u poput ove podrum je bio vrlo prikladan. Zidovi su mu bili slabo #a#idani i netom prije obukani grubom bukom, kojoj je vlaga u prostoriji prijeila da otvrdne. 4tovi%e, u jednom se #idu nala#ilo nekakvo ispupenje, u#rokovano lanim dimnjakom ili kaminom, koje je bilo ispunjeno tako da se ne ra#likuje od ostali #idova podruma. -vjerio sam se da na tom mjestu mogu lako ra#maknuti &igle, umetnuti le% i sve ponovno #a#idati kao prije, tako da ni jedno oko ne #amijeti ni%ta sumnjivo. - toj se rauni&i nisam prevario. -# pomo! elje#ne poluge lako sam uklonio &igle, i, paljivo poloiv%i truplo u# unutarnji #id, u tom poloaju ga podupro te u# malo truda vratio #id u prvobitno stanje. Nakon %to sam, u#a sve mogu!e mjere opre#a, nabavio vapno, pijesak i strune, pripremio sam buku koja se nije ra#likovala od stare i paljivo je nanio preko nove naslage &igle. 8ad sam #avr%io, osjeti #adovoljstvo uinjenim. Na #idu se ni po emu nije moglo primijetiti da ga je netko dirao. +me!e s poda sam uklonio s najve!om pomnjom. Pobjedonosno sam se osvrnuo i rekao sam sebi@ :'akle, ovdje, u najmanju ruku, moj trud nije bio u#aludan<. +ljede!i mi je korak bio da potraim #vijer koja je bila u#rokom tolikoj nevolji, jer sam, napokon, vrsto nakanio da je umorim. 'a sam je mogao susresti u tom trenutku, nje#ina sudbina bi bila #apea!ena9 ali, inilo se da je lukavu ivotinju u#bunila estina mog prija%njeg gnjeva, te se skrila pred mojim trenutnim raspoloenjem. Nemogu!e je opisati, ili #amisliti, duboki, blaeni osje!aj olak%anja u mojim grudima i#a#van odsustvom te omraene ivotinje. Nije se pojavila ni tijekom no!i $ te sam tako barem jednu no!, otkada je stigla u na%u ku!u, vrsto i opu%teno spavao9 da, spavao, ak i s teretom umorstva na du%i6 Pro%ao je drugi i tre!i dan, a moga muitelja jo% uvijek nije bilo. 1#nova sam disao kao slobodan ovjek. (onstrum je u uasnom stra u pobjegao i# ovi prostora #auvijek6 Nikada mi se vi%e ne!e pojaviti pred oima6 (ojoj sre!i nije bilo kraja6 8rivnja #bog mranog ina tek me malo u#nemiravala. 5ilo je postavljeno nekoliko upita, ali na nji sam spremno odgovorio. 'o%lo je ak i do pretrage $ ali, naravno, ni%ta se nije moglo otkriti. +retnu budu!nost smatrao sam #ajamenom. ,etvrtog dana nakon umorstva u ku!u je neoekivano banuo odred poli&aja&a te se ponovno dao na temeljito pretraivanje prostorija. +iguran u tajnost mog skrovi%ta, nisam !utio ni najmanju nelagodu. Poli&aj&i su mi naloili da i u nji ovoj pretra#i pratim. Pretraili su svaki, pa i najmanji kutak. 1 napokon, po tre!i ili etvrti put, spustili se u podrum. Ni jedan mi%i! nije mi #adr tao. +r&e mi je ku&alo smireno poput sr&a nedunog spavaa. 8oraao sam s kraja na kraj podruma. + rukama prekrienima na prsima lagodno sam koraao amo-tamo. Poli&aj&i su bili sasvim #adovoljni i spremali su se po!i. 7adost u mom sr&u bija%e suvi%e velika a da bi ju uspio #atomiti. .orio sam od elje da i#ustim barem jednu rije, i# osje!aja slavodobitnosti, te da i u svoju nedunost dvostruko uvjerim. - .ospodo $ konano sam pro#borio, dok su se uspinjali stepeni&ama $ radujem se %to sam otklonio va%e sumnje. +vima vam elim #dravlja i ne%to vi%e uljudnosti. Zbogom, gospodo, ovo je $ ovo je veoma dobro #idana ku!a. $ /- toj ma nitoj elji da kaem ne%to neusiljeno, jedva sam i #nao %to uop!e govorim0. $ +mijem li re!i, i#vanredno dobro #idana ku!a. )vi #idovi $ #ar odla#ite, gospodo2 $ ovi #idovi su vrlo masivno gra"eni. $ 1 tu sam, i# puke #anesene ra#metljivosti, snano poku&ao %tapom koji sam drao u ru&i, upravo po onom dijelu redova &igle i#a koji je stajao le% moje ro"ene supruge. ), neka me 5og #a%titi i i#bavi i# kanda Neastivog6 ,im je odjek moji udara&a uti nuo u ti%ini, odgovori mi glas i# nutrine groba6 $ je&aj, isprva prigu%en i isprekidan, poput je&aja djeteta, koji je #atim naglo prerastao u dugaak, glasan i neprekinut urlik, posve neprirodan i neljudski $ vrisak $ bolan krik, satkan od uasa i od likovanja, krik kakav se mogao u#di!i samo i# pakla, poput #druenog urlika i# grla prokletnika u nji ovim smrtnim mukama i #li du ova koji likuju u tom prokletstvu. 5udalasto je govoriti o mojim vlastitim mislima. 1#gubiv%i ravnoteu, #ateturao sam prema suprotnom #idu. Na trenutak je skupina na stepeni&ama ostala nepomino stajati, u krajnjem uasu i stra opo%tovanju. - sljede!em trenutku, tu&et snani ruku ve! je ru%ilo #id. Pao je u jednom komadu. >e% se, sada ve! #natno raspadnut i oblijepljen #gru%anom krvlju, pojavio uspravan pred promatraima. Na njegovoj glavi, &rveni , ra#japljeni usta i s jednim jedinim, rasplamsanim okom, sjedila je ona gnusna #vijer ija me prepredenost namamila na umorstvo, i iji me i#dajniki glas i#ruio krvniku. Za#idao sam tog monstruma u grobni&u6