SVMI VIVEKNANDA

VEDNTA: GLAS SLOBODE

Redakcija i uvod SVMI ETANANANDA

Prevela s engleskoga KSENIJA PREMUR

Naprijed ZAGREB, 1992.

GLAS VIVEKNANDE UVODNA RIJE Sastavljanjem ovog izbora iz osam svezaka Svami Vivekanandijevih predavanja, napisa i pisama, Svami etanananda je izvrio najdragocjeniji zadatak. Ovaj je zadatak zasigurno bio vrlo teak jer je zahtijevao odluan intelektualni zahvat u Vivekanandinu poruku njegovim sluaocima i itaocima poruku koja je morala biti izraena Vivekanandinim vlastitim rijeima. Parafraziranje je valjalo odbaciti (ma koliko prikladno ono ponekad bilo) kako Vivekanandin glas njegov nain izraavanja, ivopisni stil, njegova duhovitost, strast njegove vjere i snano djelovanje njegove otvorenosti ne bi bio izgubljen za volju puke jasnoe. Ne valja smetnuti s uma da je veina ove tekstualne grae po prvi puta bila izloena sluateljstvu u govornoj formi ponekad improvizirano, pa ak i bez najgrublje skice onoga to je Vivekananda elio rei. U takvim su sluajevima biljeke stenografski zapisivali njegovi tovaoci kojima dugujemo, nikada na dostatan na in iskazanu, zahvalnost. Na ovaj smo nain i svjedoci svjeine Svamijeva, do sada jo neobjavljena, iva govora. Vivekanandina iva prisutnost tako esto postaje izrazito jasnom s onu stranu njegovih rijei. Poput svih ostalih, nema sumnje, koji su ih naglas javno itali, esto sam postajao svjestan da tu prisutnost dijelim s onima koji su me sluali. ak i ako samima sebi, osamljeni u svojoj sobi, pokuate naglas itati Vivekanandu, po svoj ete prilici i vi imati isti doivljaj. Christopher Isherwood

PREDGOVOR Ne znam za bolji put izlaganja predgovora ovoj korisnoj knjizi od triju kljunih pojmova kojima je urednik skovao njezin naslov, Vedanta: Glas slobode. U obrnutom slijedu, ponajprije sloboda. Sluaj je htio da ove retke ispisujem na onaj povijesni dan1 kada su astronauti kroili na svoj prvi nesputani hod u kozmikom prostoru. Lebdjeti kao to to oni lebde, poput ptica s cijelim prostranstvom neba u kojem mogu letjeti, na prvi se pogled moe uiniti nalik potpunoj slobodi. Mi , dakako, znamo da nas njihovo lebdenje tek podsjea na duhovnu slobodu za kojom istinski tragamo. Naa je udnja za slobodom, naime, nadasve udnja za Bogom, apsolutnom slobodom kao aspektom boanstva. U tom smislu hinduizam i govori o krajnjoj slobodi koja oznaava kraj mistikog puta kao osloboenja (moka) jer je ono stanje sjedinjenja (yoga) s apsolutnim, beskrajnim i vjenim, te stoga i osloboenje od svih spona uvjetovanosti. Na tu je slobodu ponad svega i Krist upuivao rekavi: Istina e vas uiniti slobodnima. Drugo, glas. Sve dok nismo slobodni, potrebni su nam glasovi kako bi svjedoili o mogunosti slobode, te nas upuivali njezinoj svjetlosti. Glasovi, meutim, podrazumijevaju i pjevae, to, u kontekstu ove knjige, otvara i jedno zanimljivo pitanje. Glas slobode koji odjekuje ovim stranicama, naime, nema izvora koji bi se mogao posve jasno ustanoviti; ako ga pravilno ujemo, uvidjet emo kako on, iz svjetske perspektive, izvire niotkuda. Ne navodim to zato da bih porekao kako jedan odredivi ovjek, k tome vrlo slavan, iznosi ili ispisuje rijei koje ispunjavaju ove stranice. Ako, meutim, s onu stranu rijei oslukujemo misli koje one izraavaju, znat emo da je Vivekananda samo njihov prenosilac, a ne i tvorac. Etimoloki, vedanta znai vrhunac Veda, ali niti same Vede nisu nita vie doli utoci sanatana dharme, nestvorene mudrosti ili daha vjenosti koja je oduvijek bila i uvijek e biti. I tako nas nae posizanje za slobodom, putem u manjoj mjeri bestjelesnog, Vivekanandinog, vodi do posve neotjelotvorenog glasa, vedante, koji svjedoi o zbiljnosti slobode. O ovom prostranijem glasu, jedan je od najotroumnijih ivuih komparativnih filozofa zapisao: Meu izriitim se naucima vedanta pojavljuje kao

7. oujak 1984.

jedna od najizravnijih moguih formulacija o onome to tvori samu bit nae duhovne stvarnosti.2 to bi jo valjalo dodati? Samo izraze zahvalnosti. Zahvalnosti, ponajprije, Svami etananandi Vedanta drutva St. Louisa, nasljedniku mog voljenog uitelja, Svami Satprakaanande, za proiavanje opsenih napisa Svami Vivekanande u ove pristupane razmjere. I izuzev uredniku knjige, zahvalnost samom Vivekanandi. Govori se da je Vivekananda, doavi nepozvan i nenajavljen na Vjersku skuptinu u Chicagu, taj skup asomice osvojio. Zbilo se to 1893. godine, a taj je skup ujedno postao i simbol harmonije vjera u ije su utemeljenje nade polagali njegovi sazivai. Budui da se pribliavamo stogodinjici ovog povijesnog dogaaja, ponovno izdanje ovih kljunih stranica Vivekanandinih napisa smatram prigodnim jer, premda je nae stoljee donijelo napredak u meusobnom razumijevanju vjera, preostaje jo mnogo toga to valja uiniti. Pomnjivost spram glasa slobode to se razlijee ovim stranicama moe nam pomoi da to doista i ostvarimo. Huston Smith Hanna Professor of Philosophy Hamline University

Schuon Frithjof, The Language of the Self, (Madras: Ganesh-Co., Pvt. Ltd., 1959), 15.

BILJEKA UREDNIKA Kada me netko upita, to je vedanta?, to me pitanje podsjeti na jednu pripovijest. Jednom je veliki uitelj vedante pozvan da o vedantinskom nauku odri predavanje. Doavi u dvoranu, obratio se prisutnima pitanjem: Znate li o emu u vam govoriti? Svi su odgovorili nijeno. U tom vam sluaju ni o emu neu govoriti, jer vi nemate predznanja, te, rekavi to, napustio dvoranu. Narednog je tjedna iznova pozvan, ali su ovoga puta organizatori njegova predavanja unaprijed razradili plan, naputivi prisutne da, ukoliko im uitelj postavi isto pitanje, odgovore potvrdno. Uitelj je, uveden u dvoranu, doista i postavio isto pitanje, no ovoga su puta na njegov upit prisutni odgovorili potvrdno, nato je uitelj smjesta rekao: Vi, dakle, znate sve, te ja, prema tome, nemam to rei, te, rekavi to, napustio dvoranu. Iznova su organizatori razradili plan sljedeeg uiteljevog posjeta, zamolivi prisutne da na uiteljev upit polovina od njih odgovori potvrdno, a polovina nijeno. Doavi i po trei put, uitelj je ponovio isto pitanje: Znate li o emu u vam govoriti? nato su prisutni odgovorili onako kako su bili podueni. Ovoga je puta, meutim, uitelj rekao: One koji su odgovorili nijeno, molim da ue od onih koji su odgovorili potvrdno, te, bez ijedne rijei vie, napustio dvoranu. Svi su bili zbunjeni i nisu znali to initi, te su naposljetku odluili da sljedei puta naprosto ute. Nakon mnogih ponovljenih molbi, uitelj je doao jo jednom i postavio isto pitanje, no ovoga puta zauzvrat nije dobio odgovor. Zamijetio je da su svi prisutni obuzeti dubokom utnjom i u tom je trenutku znao da je to pravo vrijeme da im govori o vedanti. Doba u kojem ivimo vrijeme je mlaznih aviona, raketa i satelita. ovjek se eli kretati brzo, te oekuje da e sve i postii brzo, ako ve ne i istog asa. Onaj koji je neupuen u vedantu, ne uvia kako u stvari u pet minut a pokuava saznati sve o duhovnoj tradiciji koja nam je u batinu predavana tokom minulih pet tisua godina. Svjestan sam da prema vedanti, u trenutku kada je nastojim ocrtati u okviru ove kratke biljeke, ne postupam pravedno, ali u, i unato tome, ipak pokuati odgovoriti na pitanje: to je vedanta? Vedanta je vrhunac spoznaje, sveta mudrost hinduskih mudraca, transcendentalno iskustvo proroka istine. Ona je bit ili kraj Veda. I kao to Upaniade dolaze na kraj Veda, tako se i ovaj nauk naziva vedantom. Veda doslovce znai znanje, a nta kraj.

Osnovna su naela vedante: 1. Brahman je vrhovna stvarnost, jedinstvo bez drugotnosti. On je egzistencija svijest blaenstvo apsolutnog, on je s onu stranu imena i oblika, lien svojstava, bez poetka i kraja. On je nepromjenjiva istina, s onu stranu prostora, vremena i uzrokovanja. Ovaj se neizmjerni, beskrajni brahman, posredstvom svoje nedostiive moi, maye, manifestira kao kozmos i cjelina pojedinanih bia, te tako jedno postaje mnotvo. Kada se brahman povezuje sa svojom mayom, naziva se Bogom ili Ivarom. 2. Kozmos je privid, nalik prikazi vode u pustinji, i u stalnoj je promjeni, a opaamo ga posredstvom prostora, vremena i uzrokovanja. Prostor nastaje sa zadobivanjem tijela, vrijeme zapoinje sa zaetkom miljenja, a uzrokovanje s nastankom ogranienja. Ovaj lijepi, dodirljivi kozmos nestaje iz svijesti ulaenjem u stanje sna ili utonuem u samadhi, da bi se iznova pojavio u stanju budnosti. Ovaj je svijet, dakle, dat u umu. 3. Ljudska su bia boanske prirode. Njihova je istinska priroda atman koji je beskrajan, vjean, proien, pun svjetlosti, uvijek slobodan, blaen i istovjetan s brahmanom. Nitko nije grenik, ve grijei i ispata zbog neznanja. I kao to tama iezava sa svitanjem, tako i neznanje nestaje s pojavljivanjem spoznaje. I ropstvo i sloboda dati su u umu. Razmiljajui o slabosti i ropstvu, ovjek i postaje slab i zarobljen, ali razmiljajui o snazi i slobodi, on postaje snaan i slobodan. Nitko ne eli ropstvo, jer ono je bolno. Radost je dana samo u slobodi koja je, kako to vedanta tumai, inherentna priroda svih bia. Cilj je ljudskog ivota u obistinjenju boga, a svrha je religije u nauavanju puta kojim se to boansko oituje u unutranjem svijetu. 4. Na koji se nain boansko oituje u unutranjem svijetu? Vedanta predlae etiri yoge: (a) karma yogu, put nesebinog djelovanja, (b) jnana yogu, put spoznaje, (c) raa yogu put meditacije i (d) bhakti yogu, put odanosti. Rije oznaava sjedinjenje individualne s kozmikom duom 5. Istina je jedna i univerzalna. Ona se ne moe o na jednu zemlju, rasu ili pojedinca. Sve religije svije zuju jednaku istinu razliitim jezicima i na razliite n kao to sunce nije niija svojina, tako niti istina nije jednoj odreenoj religiji ili filozofiji. Nitko ne moe je sunce kransko, hindusko, buddhistiko, idov: muslimansko sunce. Vedanta, ustvari, objavljuje sklad ja. Poput razliitih rijeka koje potjeu iz razliitih vre se naposljetku, gubei svoja imena i oblike, sjedinjuju anu, tako i svi religijski putevi kojima ovjek, potaknut svojim razliitim sklonostima, kroi, vode bogu ili istini.

Ako bi me, dakle, netko upitao: to biste mi preporuili da itam kako bih upoznao vedantu?, bilo bi mi teko odgovoriti. Vedanta je vrlo opsena tema. Njezini su se sveti spisi stvarali tokom minulih pet tisua godina. Tri su temeljn a vedantinska sveta spisa Upaniade (objavljene istine), Brahma sutre (dokazane istine) i Bhagavad Gita (praktine istine. Bit je ovih svetih spisa, meutim, teko dokuiti bez pomoi uitelja i potankog raspravljanja komentara. Za literaturu ponekad preporuujemo Sri Ramakrnin The Great Master i The Gospel of Sri Ramakrina jer je Ramakrnin ivot i nauk bio proet vedantom. Ili, pak, preporuujemo The Complete Works of Swami Vivekananda jer je Svami Vivekananda bio onaj koji je poruku vedante izloio Zapadu. Ugledavi te, vrlo opsene sveske Great Master, Gospel Complete Works, od kojih se svaki sastoji od 1081, 1063 i 4363 stranice, uvijek smo iznova, meutim, bili svjedocima obeshrabrenosti onoga koji se zanimao za vedantu. Mnogi su svamiji Ramakr na reda, dakako, napisali izvrsne krae preglede vedante i yoge koji su nesumnjivo od velike pomoi. Jednom sam se, meutim, iznenada dosjetio proroanske izreke Svami Vivekanande: Ja donosim poruku Zapadu, kao to je Buddha imao poruku za Istok. Kakva je bila njegova poruka? Bila je to vedanta, poruka koju sam, Vivekanandinim vlastitim rijeima, sastavio za itaoce iz njego va djela, The Complete Works. Svaki sam odabrani ulomak nadopunio naslovom, dok su tumaenja za neke od manje poznatih sanskrtskih termina dana u glosariju na kraju knjige. Za volju jasnoe i itljivosti, na ponekim sam mjestima skratio jednu ili vie reenica, ili, pak, uvodnih naznaka, te modernizirao punktaciju bez posebne oznake tih izmjena ili razlika u odnosu na original. Na nekoliko sam mjesta usporedio verziju The Complete Works of Swami Vivekananda sa Swami Nikhilanandinim djelom Vivekananda: The Yogas and Other Works, te prihvatio onu verziju koja je zapadnim itateljima mogla biti jasnija. Na kraju svakog odabranog ulomka date su naznake sveska i broja stranice izvornika Complete Works iz kojeg je dati ulomak preuzet. Redni su brojevi svezaka oznaeni rimskim, a brojevi stranica arapskim brojkama. Navodim, naposljetku, i oznake izdanja koja su koritena za svaki od osam svezaka: Za itanje rukopisa, mnoge dragocjene savjete, te nadahnute uvodne rijei, posebne zahvale dugujem Christopheru Isherwoodu, dok za poticajni predgovor i mnoge korisne sugestije moja iskrena zahvalnost pripada Hustonu Smithu. Za privolu ponovljenoj

objavi ovih izbora iz izvornika The Complete Works of Swami Vivekananda zahvalnost, naposljetku, dugujem i Advaita Ara mu, Mayavati, Himalaje. etanananda

UVOD
VEDANTA I VIVEKANANDA Rijeka ne pije svoju vlastitu vodu, kao to se ni stablo ne hrani svojim plodovima, ve ive za druge. Na podjednak se nain, s vremena na vrijeme, raaju i velike due iji su ivoti ivljeni za dobro drugih. Oni donose mir i sreu ovjeanstvu. Preavi zastraujui ocean maye (relativne egzistencije), lieni ikakva sebina motiva, oni pomau drugima da ga prebrode. Nije vano kada i gdje je roena takva velika linost, ili koliko je dugo ivjela; njihovi su ivoti i poruke vrela nadahnua svim ljudima za sva vremena. Pred kraj je devetnaestog stoljea Svami Vivekananda izloio zapadnom svijetu vjenu poruku vedante. Njegov mu je uitelj, Sri Ramakrna povjerio u poslanstvo prenoenje ovjeanstvu plemenitog nauka vedante jedinstvenosti istine, boanske prirode ovjeka i sklada religija. Ve je i u doba rane mladosti u Svamija pronicala intuitivna spoznaja njegova usuda da bi kasnije, nalik proroku u osvit svog poslanstva, navijestio: Ja donosim poruku Zapadu, kao to je Buddha imao poruku za Istok.1 U nekoliko je navrata Sri Ramakrna doivio vizije o Vivekanandi i prije negoli ga je ikada upoznao. Jednom se, u stanju samadhija, Sri Ramakrnin um vinuo u visine, sve vie i vie, transcendirajui carstvo bogova i boginja, sve dok nije dosegao samo podruje transcendentalnog. U njemu je zatekao sedam potovanja dostojnih mudraca, utonulih u samadhi, te spoznao kako ovi mudraci, u spoznaji i svetosti, odricanju i ljubavi, nisu nadvisili samo ovjeka, ve i bogove. Zapazio je potom boanska djeaka kako prilazi jednom od mudraca, te, zagrlivi ga i obraajui mu se milozvunim glasom, pokuavao otrgnuti njegov um iz samadhija. U trenutku kada je arobni dodir prenuo mudraca, djeak mu se obrati: Silazim u svijet. Hoe li poi sa mnom? Dobrostiva izraza lica mudrac je dao svoju preutnu privolu i iznova utonuo u samadhi. Nikada ranije nisam vidio Narenu (Vivekanandu) do trenutka kada sam ga prepoznao u tom mudracu, rekao je Sri Ramakrna, kasnije odavi, na ponovljeni upit, kako boanski djeak nije bio nitko drugi doli on sam. 2 U drugoj je viziji Sri Ramakrna ugledao trak svjetlosti to je promakao nebom od Varanasija prema Kalikatu (Calcutti). Moja je molitva usliana, uskliknuo je , moj ovjek jednoga dana mora stii meni ususret.3

I Bhuvanevari Devi, Vivekanandina majka, doivjela je viziju o svom sinu i prije njegova roenja. Nadajui se da e Bog blagosloviti nju i njezino muko dijete, zamolila je jednu od svojih roakinja u Varanasiju da u njezino ime obavlja molitve i prinosi rtve u svetitu Virevar ive, dok je ona, u to vrijeme, provodila dane u postu i meditaciji. Ubrzo nakon toga, u snu, ugledala je boga ivu kako, prenut iz meditacije, poprima lik djeteta koje je bilo njezin sin. Vivekananda je roen u Kalikatu (Calcutti) 12. sijenja 1863. godine, te mu je nadjenuto ime Narendranath Datta. Mnogo godina kasnije o svom je predredovnikom imenu zapisao u pismu upuenom Mary Hale u Chicagu: To je vrlo poetino ime. Narendra, koje znai 'poglavar ljudi' (nara znai ovjek, a indra vladar ili poglavar), vrlo duhovito, zar ne? No, takva se imena nadijevaju u naoj zemlji; ne moemo tu nita izmijeniti, no, i unato tome, drago mi je to mi je nadjenuto upravo to ime.4 Rije je o drevnoj tradiciji Indije u skladu s kojom drutvo i narod predvode oni koji su se posvetili samoodricanju, a ne oni koji posjeduju bogatstvo. Ogromna je mo koju su duhovni velikani poput Buddhe, ankare, aitanye i Nanake imali nad milijunima ljudi, a njihov je utjecaj na mnijenje irokih slojeva dublji i dugotrajniji od onog kraljeva i careva. Ve je i kao djeak Vivekananda pokazivao sklonost da postane lutajui redovnik. Pokazujui na crtu na svom dlanu, govorio bi svojim mladim prijateljima: Zacijelo u postati redovnik. Hiromant je to prorekao.5 U narednoj bi prilici, pak, izjavljivao: U najboljem ete sluaju postati odvjetnici, lijenici ili suci. Priekajte samo, ja u ve iznai svoj put.6 Vivekananda je bio prerano sazreo djeak neukrotive snage. Njegova priroena sklonost meditaciji pokazala se k tome ve u ranom razdoblju njegova ivota, ona je bila jedna od njegovih djeakih igara. Jednom se tako, zajedno sa svojim prijateljima, zadubio u meditaciju, kada se u tom trenutku pojavila ko bra. Drugi su se djeaci uplaili, povikom ga upozorili i pobjegli; on je, meutim, ostao nepomian. Kasnije je svojim roditeljima rekao: Nisam bio svjestan ni zmije, niti bilo ega drugog. Osjeao sam samo neizrecivu radost.7 Odgojen i obrazovan u Kalikatu (Calcutti) devetnaestog stoljea, Vivekananda je ve u ranoj dobi upoznao temeljna naela zapadnog miljenja koja su upuivala na stav u skladu s kojim nita ne valja prihvatiti a da za to ne budu dati dokazi. Premda nadaren uenik i vrlo dobro upuen u povijest, filozofiju, knjievnost i suvremenu zapadnu

10

misao, odluno se drao stava: Ne vjeruj niem samo zato to si tako proitao u knjizi. Ne vjeruj niem samo zato to su drugi rekli da je tome tako. Sam otkrij istinu i to e biti ispunjenje.8 Potaknut snanom udnjom za spoznajom istine, Vivekananda je meditirao; prouavao je razliite vjerske tradicije i filozofske sisteme Istoka i Zapada; upoznao je razne vjerske poglavare, ali nita od toga nije bilo od koristi, nita nije moglo utoliti njegovu sveprodiruu glad za istinom. Naposljetku je, u hramskom parku Dakinesvara u blizini Kalikata (Calcutte), upoznao Sri Ramakrnu, te mu postavio ovo jednostavno pitanje: Gospodine, jeste li vidjeli Boga? Ne oklijevajui ni trenutka, Sri Ramakrna je odvratio: Da, ugledao sam Boga. Vidim ga kao to ovdje vidim i tebe, samo jasnije. Bog se moe vidjeti, s njime se moe govoriti. Ali, tko brine za Boga? Ljudi prolijevaju potoke suza za svojim enama i djecom, bogatstvom i imetkom, ali tko tuguje za vizijom Boga? Ako netko istinski udi za Bogom, on e ga zasigurno uzmoi i vidjeti.9 Sri Ramakrnin je odgovor bio prekretnica u Vivekanandinom ivotu, no on je ipak na svakojake naine iskuavao Sri Ramakrnu sve dok ga napokon nije prihvatio za svog uitelja. Kasnije je ustvrdio: Vojevao sam sa svojim uiteljem punih est godina da bih naposljetku bio svjestan svakog djelia prijeenog puta.10 Za Vivekanandina prvog posjeta, Sri Ramakrna mu zaneseno ree: Ah! Stigao si tako kasno. Bezobzirno je od tebe to si me pustio ekati tako dugo! Moja je panja gotovo posve razorena sluanjem besmislica profanog svijeta. Oh, kako sam eznuo da povjerim svoj um onome tko e razumjeti moje misli! Potom je, sklopljenih ruku, oslovio zauenog mladog ovjeka: Boe! Zna m da si ti drevni mudrac, Nara otjelotvorenje Naravane roen na zemlji kako bi otklonio patnje ovjeanstva.11 Sri Ramakrnina postojana ljubav i skrb uinili su da mu Vivekananda bude odan zauvijek. On je poduavao Vivekanandu brojnim znanstvenim podrujima, te mu naposljetku, pred smrt, prenio i svoju vlastitu duhovnu mo. Sri Ramakrna je znao da je Vivekanandin um prirodno naklonjen putu spoznaje, te ga je stoga upuivao u nauk nedualistike vedante. Ponekad je od Vivekanande traio da naglas ita odlomke Atavakra samhite i drugih vedantinskih rasprava kako bi uzmogao pojmiti bit vedantinske filozofije. U nedualistikoj je vedanti brahman vrhovna stvarnost, egzistencija spoznaja blaenstvo apsolutnog. Svijet nije nita drugo doli ime i oblik u kojem je sve privid i

11

nita nije stvarno, posjedujui tek relativnu egzistenciju. S apsolutnog je stanovita, meutim, sve brahman jedinstvo bez drugotnosti. Pojedinana dua nije nita drugo doli brahman. Ime i oblik nastaje i nestaje, ali sopstvo, istinska priroda svakog bia, besmrtno je i nepromjenjivo. Nakon spoznaje svoje istovjetnosti s brahmanom posredstvom meditacije, ovjek je u stanju u svemu sagledati brahmana ili Boga. Vivekanandi je isprva bilo teko prihvatiti nedualistiko gledite u sklad u s kojim je sve doista brahman budui da je u to vrijeme bio vjerni sljedbenik Brahmo Samaja koji je nauavao teistiku filozofiju. U tom je smislu i rekao Sri Ramakrni: To je klevetniko gledite jer u njemu ne postoji nikakva razlika izmeu takve fi lozofije i ateizma. Nema veeg grijeha na svijetu doli o sebi misliti kao o biu istovjetnom s tvorcem. Ja sam bog, ti si bog, sve stvorene stvari su bog to moe biti besmislenije! Mudraci koji su takvo to zapisali, mora da su bili ludi. Budui da je Sri Ramakrna znao put kojim valja odgajati um, prostodunost mladog ovjeka nije ga odvratila. Smijeei se, odgovorio je: Ne mora prihvatiti gledita proroka. Ali, na koji e ih nain opovri ili, pak, ograniiti boju beskonanost? Nastavi s molitvama bogu istine i vjeruj u svako njegovo oblije koje e ti se razotkriti.12 U skladu s vedantinskom tradicijom, razumijevanje filozofije valja postii posredstvom sruti/a/svetih spisa/, yuktija /dokaza/ i anubhave /iskustva/. Vivekanandina se nepokoriva pr iroda nije lako predavala, on je bio strasni poklonik istine. Sve to nije bilo provjereno dokazom i iskustvom, smatrao je neistinitim, u njegovoj je prirodi bilo da se protivi lai. Jednog je dana o vedantinskom iskustvu jedinstva, razgovarajui s jednim od svojih prijatelja u Dakinesvaru, Vivekananda podrugljivo primijetio: Kako to moe biti? Ovaj vr je bog, ova je alica bog i mi sami smo bog! Nita ne bi moglo biti besmislenije! Sjedei u svojoj sobi, Sri Ramakrna zauje Vivekanandin smijeh, izie i zapita: Hej! O emu razgovarate? Potom dotaknu Vivekanandu i zadubi se u samadhi.13 Propovjednici samo raspravljaju o religiji, ali inkarnacije poput Buddhe, Krista i Ramakrne u stanju su transmitirati religiju posredstvom pogleda ili dodira. Uinak je tog dodira Vivekananda i slikovito opisao: Magian uiteljev dodir tog dana, donijevi udesnu promjenu, u trenutku je preobrazio moj um. Bio sam zapanjen uvidjevi kako u kozmosu doista ne postoji nita drugo doli Bog. Sagledao sam to posve jasno, ali sam nastavio utjeti ne bih li se uvjerio da li e ta

12

misao potrajati. Dojam, meutim, u toku dana nije jenjavao. Vratio sam se kui, ali se i ovdje sve to sam ugledao doimalo brahmanom. Sjeo sam za obrok, ali sam i u taj tren ustanovio kako sve hrana, pladanj, osoba koja je posluivala, pa ak i ja sam nije nita drugo doli To. Progutao sam zalogaj ili dva, te nastavio nepokretno sjediti. Prenule su me tek majine rijei: Zato sjedi tako nepokretno? Zavri s obrokom, te sam iznova nastavio jesti. S ve sam vrijeme, meutim, bilo da sam ruao, odmarao se ili iao na sveuilite, bio proet istim doivljajem, te stalno osjeao neku vrst obamrlosti. etajui ulicama, primjeivao sam kako koije naviru odasvud, ali me to nije nagonilo da im se sklonim s puta. Imao sam osjeaj da smo i koije i ja sazdani od iste tvari. Nikakvog osjeta nije bilo u mom tijelu koje je, inilo mi se, postajalo sve slabije. Hrana mi vie nije prijala, ve sam imao osjeaj kao da to netko drugi uzima obrok namjesto mene. Ponekad bih prilegao u vrijeme ruka, te, nakon nekoliko minuta, ustao i iznova poeo jesti. Posljedica je bila ta, to sam neko vrijeme ruao isuvie mnogo, a da mi to nije nimalo nakodilo. Moja je majka postala zabrinuta, te ustvrdila kako neto mora da nije u redu sa mnom. Bojala se da moda vie i neu poivjeti zadugo. Kada se to stanje pomalo izmijenilo, svijet mi se poeo priinjati nalik snu. Setajui niz Cornvvallis Square, dogaalo se da udarim glavom o eljezne reetke ne bih li se uvjerio da li su doista stvarne ili su tek san. Takvo je stanje stvari potrajalo nekoliko dana. Kada sam iznova postao uravnoteen, shvatio sam kako mora biti da sam u proteklo vrijeme doivio odsjaj advaita-stanja, te podjednako tako, iznenada jasno spoznao kako rijei svetih spisa nisu bile lane. Od tog trenutka vie nisam bio u stanju porei stavove advaita filozofije.14 Kako je vrijeme odmicalo, a Vivekanandu proimale raznolike vrsti doivljaja, njegov se buntovni stav, intelektualni skepticizam i narav sklona raspravljanju postepeno preoblikovala u samoodricanje, vjeru i privrenost. Brajendra Nath Seal, jedan od njegovih prijatelja koji je kasnije postao priznati sveuilini profesor, bio je svjedokom te promjene, te o njoj primijetio: Roeni je ikonoklast i slobodni mislilac poput Vivekanande, taj stvaralaki i dominantni duh, krotitelj dua, sam uhvaen u mreu neeg to me se doimalo udnim i nadnaravnim misticizmom, bio zagonetka koju je moja filozofija istog razuma u to vrijeme tek s mukom mogla odgonetnuti.15 Poetkom 1884. godine, Vivekanandin je otac nenadano umro od sranog napada. Za sobom je, naalost, ostavio mnogo nepodmirenih dugova, te se tako neko imuna

13

obitelj iznenada nala u krajnjoj neimatini. Da nevolja bude vea, neki su roaci podnijeli protiv njih tubu s namjerom da im oduzmu kuu. Budui da je Vivekananda bio najstariji sin, on je morao snositi odgovornost za porodinu dobrobit. U to je vrijeme, meutim, tek poloio prijemni ispit, te bio primljen na pravni fakultet. Nije imao posla, a, povrh toga, niti ranijeg praktinog iskustva. No, prisiljen okolnostima, poeo je obilaziti urede, bosonog i bijedno odjeven, u potrazi za poslom. U mnogo je navrata predavanja polazio gladan, te bio esto i klonuo od gladi i slabosti. Samo jedan od njegovih prijatelja, koji je bio upuen u svu teinu njegova poloaja, ponekad bi anonimno poslao neto novca Vivekanandinoj majci kako bi mogli preivjeti. Njegovi su ga prijatelji s vremena na vrijeme pozivali svojim kuama i nudili ga hranom, ali je pomisao na majku i brau koji kod kue gladuju odvraala Vivekanandu od ponuenog jela. Kod kue bi objedovao to je manje mogao, kako bi drugi imali dovoljno. Ovaj je prvi doticaj s okrutnim ivotnim patnjama uvjerio Vivekanandu da je nesebino suosjeanje rijetkost u svijetu, u njemu nema mjesta za slabe, nesretne i siromane. Nesrea nikada ne dolazi sama. Vivekananda o tome kae: Snalazila su me svakojaka iskuenja. Jedna mi je bogata ena ponudila odvratan prijedlog kojim bi dani moje oskudice bili dokonani, a ko ji sam, s prezirom, nepokolebljivo odbio. I druga je ena imala sline prijedloge. Rekoh joj: 'Protratili ste svoj ivot u potrazi za uicima puti. Mrane su sjenke smrti pred vama. Jeste li uinili bilo to da se s time suoite? Odrecite se svih tih besramnih udnji i sjetite se Boga.'16 U nemogunosti da pronae trajno rjeenje financijskih problema svoje obitelji, Vivekananda je jednom posjetio Sri Ramakrnu, te ga zamolio da se u njegovo ime pomoli Bogu. Uitelj mu nato odvrati neka poe u hram i pomoli se sam za pomo Boici majci, uvjeravajui ga pritom kako e njegova molitva biti usliana. Vivekananda se, ispunjen nadom, zaputi u hram no, onoga trena kada je stupio pred lik Boice majke, uvidio je da je ona uistinu iva i svjesna. Zaboravio je na sv ijet, zaboravio na nesretni poloaj svoje majke i brae. Zanesen ekstatikim ushitom, pao je na koljena pred njom, te stao moliti: Bogorodice, prosvijetli me! Uputi me u samoodricanje! Podari mi spoznaju i odanost! Dopusti mi da pred sobom uzmognem nesmetano zadrati tvoju viziju. Vrativi se Sri Ramakrni, ispriao mu je sve to se dogodilo. Sri Ramakrna uputi Vivekanandu da se vrati u hram, te da iznova moli, ali sve to se ve dogodilo, ponovilo se i ovoga puta. Doavi u hram i po tre i puta,

14

Vivekananda se sjeti svoje nakane, ali se zastidi moliti za neto tako neznatno od Majke kozmosa. Naposljetku, na Vivekanandinu molbu, Sri Ramakrna ga blagoslovi: U redu, dakle, tvoja obitelj nikada vie nee oskudijevati u skromnom obroku i odjei.17 Od svog je uitelja Vivekananda bio poduen sintezi spoznaje i odanosti, skladu religija, istinskom znaenju svetih spisa, te tovanju Boga u ovjeku. Vivekananda je, u trenutku kada je Sri Ramakrna leao na samrtnoj postelji u ljetnikovcu u Cossip oru, zamolio od njega blagoslov kako bi, tokom tri ili etiri dana uzastopce, uzmogao ostati zadubljen u nirvikalpa samadhiju, vrhuncu vedantinskog iskustva. U tom su stanju onaj koji spoznaje, spoznaja sama i ono to se moe spoznati postajali jedno. Sri Ramakrna ga, meutim, prekori: Srami se! Trai od mene neto tako beznaajno. Oduvijek sam mislio da e biti nalik velikom smokvinom stablu u ijoj e sjenici poinak potraiti na tisue ljudi. Sada, meutim, vidim da ti traga samo za svojim vlastitim osloboenjem.18 Sri Ramakrna je znao za predstojee Vivekanandino poslanstvo, koje se sastojalo u sluenju ovjeanstvu, te ga je u tom smislu i upuivao. No, i unato tome, Vivekananda je nagovorio svog uitelja da mu izlo i bit znamenitog vedskog dictuma Aham Brahmasmi (Ja sam Brahman). Jedne veeri, meditirajui sa jednim od svojih prisnih prijatelja i suuenika u Cossiporu, nenadano je postao svjestan svjetlosti to se prosipala iza njegovih lea kao da se na tom mjestu nalazila kakva svjetiljka. Svjetlost je postupno postajala sve sjajnija, sve dok se, naposljetku, nije inilo da plamti. Posve obuzet njome, Vivekananda je izgubio tjelesnu svijest. Nakon nekog vremena, iznova se povrativi u stanje prirodne svijesti, zavik nuo je: Gdje je moje tijelo? Zapanjen ga prijatelj stane uvjeravati: Ovdje je. Zar ga ne osjea?, te potom jurnu uza stepenice u Sri Ramakrninu sobu i ree mu u kakvu je stanju Vivekananda. Pusti ga neka za neko vrijeme ostane u tom stanju, odvrati Sri Ramakrna. Dovoljno mi je dugo zbog njega dodijavao.19 Nakon Sri Ramakrnine smrti 16. kolovoza 1886. nekolicina je mladih uenika, pod vodstvom Svami Vivekanande, u blizini Baranagore osnovala samostan u kojem su se posvetili ivotu odricanja, te prihvatili konani redovniki zavjet, kao to je to i Sri Ramakrna uinio, u skladu s redom ankare, velikog uitelja nedualistike vedante. Tako je, dakle, nastao Ramakrnin red, preuzevi za svoj motto stav: Nastojati na svom vlastitom osloboenju i posvetiti se injenju dobra svijetu.

15

Postoji izreka, Istinski je redovnik onaj koji putuje, kao to je ista rijeka ona koja protjee. Nakon nekog vremena Vivekananda je napustio samostan kako bi se odao ivotu putujueg redovnika. Proputovao je, veinom pjeice, gotovo cijelu Indiju, obilazei hodoasnika mjesta, te je tako stekao i neposredno iskustvo o ivotu ljudi. Suoivi se s bijednim ivotnim uvjetima naroda, bio bi ponekad ganut i do suza. Samo onaj tko je sam patio, moe razumjeti patnje drugih. Jednom je tako, na svoj uobiajeno odluan nain primijetio, kako onom bogu koji u ovom ivotu ne moe dati niti koru kruha, ne valja o kraljevstvu nebeskom vjerovati niti u buduem. Napomenuo je, takoer, kako religija ne predstavlja prijeku potrebu Indije, te podsjetio na Sri Ramakrninu jezgrovitu misao: Religija nije za prazan eludac. Vivekananda je pokuao svratiti pozornost mjesnih vlasti na bijedni poloaj naroda, ali zauzvrat nije nailazio na zadovoljavajui odgovor. Svoja je osjeanja kasnije izrazio ovim rijeima: Mogu li se raati sve iznova i iznova, te trpjeti na tisue patnji kako bih uzmogao slaviti jedinog Boga koji postoji i jedinog u kojeg vjerujem, sveukupnost svih dua a da je ponad svega, moj Bog poroni, moj Bog nesretni, moj Bog ubogi svih rasa i sveg ljudskog roda, osobiti predmet mog tovanja20 Za svog je putovanja Indijom Vivekananda doznao za Vjersku skuptinu koja se trebala odrati u rujnu 1893. godine u Chicagu. Mnogi su ga indijski vladari i uglednici pozivali da prisustvuje tom skupu i zastupa hinduizam (vjersku tradiciju vedante), ali je on to odbijao, sve dok u Madrasu nije usnio simbolian san u kojem ga je, koraajui ponad oceana, Sri Ramakrna pozivao da ga slijedi. Zauo je i uiteljev glas kako mu govori: Idi. Na kraju, Vivekananda prihvati poziv. Za vrenja priprema oko Vivekanandina odlaska, Raa Ajit Singh iz Khetrija, Vivekanandin uenik, zamoli ga da doe i blagoslovi njegova novoroenog sina, ujedno predloivi da e se pobrinuti za njegovu putnu kartu za A meriku. Vivekananda pristane, te se zaputi u Khetri na roendansku sveanost. Jedne veeri za njegova boravka Maharaja ga pozva da prisustvuje muzikoj priredbi koju e izvesti jedna plesaica, ali mu Vivekananda zauzvrat porui kako njemu, kao redovniku, nije dozvoljeno iskuavanje svjetovnih uitaka. Djevojka se, uvi njegovu poruku, osjeti povrijeenom, te zapjeva ovu tunu pjesmu koja dospije i do Svamija:

16

Ne gledaj, o Boe, s prezirom na moje grijehe! Nije li Tvoja slava u svemu prisutna? Jedno je olovo ugraeno u kip u hramu, A drugo no u ruci krvnika, Pa ipak se oba pretvaraju u zlato Na dodir kamena mudraca. Zato, Boe, ne gledaj s prezirom na zlo u meni...

Vivekananda bi duboko potresen. Ova ga je plesaica, koju je drutvo smatralo grenom, poduila vanoj poduci: Brahman je, sveproien, svagda slobodan, zauvijek prosvijetljen, bit svih bia. Vivekananda u trenu shvati svoju zabludu, izie iz svoje sobe i pridrui se zabavi, da bi kasnije ustvrdio: Taj je sluaj rasprio moje nedoumice. Uvidjevi kako je sve uistinu oitovanje Jednog, nisam vie mogao nikoga osuivati. 2I Vivekananda naputa Bombav 31. svibnja 1893, putujui preko Japana i Pacifika u Chicago. Svjetska je Vjerska skuptina u Chicagu bila jedan od znaajnih dogaaja u svjetskoj povijesti. Na uvodnom je zasjedanju ove Skuptine Vivekananda iznova izloio vjenu poruku vedante: Poput razliitih rijeka koje, s vrelima iz kojih izviru na raznim mjestima, sjedinjuju svoje vode u oceanu, tako, o Boe, i raznoliki putevi kojima ovjek kroi, ponukan svojim razliitim sklonostima aroliki, kakvim se ine, zaobilazni ili izravni svi vode Tebi!22 Kasnije je gospoda S.K. Blodgett, Amerikanka, o tome govorila: Bila sam na Vjerskoj skuptini u Chicagu 1893. godine. U trenutku kada je taj mladi ovjek [Vivekananda] ustao i izgovorio 'Sestre i brao Amerike', sedam se tisua ljudi diglo na noge kao da odaju poast neem za to nisu znali to je; i nakon toga, ugledala sam mnotvo ena kako prelaze preko klupa da bi mu prile i tada re koh sebi, 'Ako, moj mladiu, uspije odoljeti ovoj najezdi, onda si zaista Bog.'23 Amerike su novine pridale Vivekanandi velik publicitet, te je tako postao poznat u irokim krugovima. Domovi nekih od najbogatijih ljudi amerikog drutva bili su za njega otvoreni i ondje je doekivan kao poastan gost. Nikada, meutim, nije napustio svoje redovnike ideale i sluenje bogu koje je jednom zapoeo vriti. Drao je predavanja posvuda na zapadu, te na Istonoj obali i nekim junim dravama SAD. Osnovao je vedantinsko drutvo u New Yorku, te u Thousand Island Parku poduavao nekolicinu odanih uenika. Posredstvom svojih predavanja, kao i osobnih susreta, Vivekananda je zapadnom svijetu otkrivao duhovno blago vedante. Sestra je Nivedita (Margaret Noble) o tome zapisala: Tamo gdje bi drugi govorili o putevima i svrhama,

17

on bi znao kako rasplamsati vatru. Gdje su drugi davali upute, on je ukazivao na samu stvar.24 Bio je govornik boanskog dara25 tako ga je opisao jedan ameriki novinski izvjestitelj. Istina je uvijek jednostavna, kako to pokazuju nauci svih velikih uitelja svijeta. Vivekananda je sam iskusio vrhovnu stvarnost, te je tako i istine vedante mogao uiniti razumljivim svima. U tom je smislu pisao jednom od svojih uenika: Prevesti hinduistiku misao na engleski, te iz nje izvesti suhoparnu filozofiju, zamrenu mitologiju i neobinu, zapanjujuu psihologiju, religiju koja e biti laka, jednostavna i pristupana, a u isto vrijeme udovoljiti i zahtjevima najuzvienijih umova to je zadatak koji mogu razumjeti samo oni koji su se u njemu okuali. Suhoparna, apstraktna advaita mora postati ivom poetinom u svakidanjem ivotu; od beznadno zamrene mitologije moraju nastati zbiljske udoredne forme; i, naposljetku, od zbunjujueg jogizma mora proizai u najveoj mjeri znanstvena i praktina psihologija i sve to u takvom obliku koji bi i dijete moglo razumjeti. U tome je i moje ivotno djelo.26 Vivekananda se susreo s mnogim istaknutim linostima zapadnog svijeta, kao to je Max Mller, Paul Deussen, William James, Robert Ingersoll, Nikola Tesla, Sarah Bernhardt i madame Emma Calve. Madame Calve, uvena operna pjevaica, zapisala je u svojoj autobiografiji kako Vivekanandi duguje svoj mir i blagostanje. Ispripovijedala je i zanimljivu pripovijest o susretu Johna D. Rockefellera i Vivekanande u Chicagu. Svami je uvjeravao Rockefellera da mu je Bog podario bogatstvo kako bi imao priliku pomoi i initi dobro drugima. Rockefeller je bio ljut to se netko usudio govoriti s njime na takav nain, upuujui ga to da ini. Napustio je sobu, a da se nije ni pozdravio. No, tjedan je dana kasnije iznova doao Svamiju s potvrdom kojom su bile izloene njegove namjere da javnim ustanovama daruje vrlo veliku svotu novca. Evo vam, dakle, ree. Morali biste biti zadovoljni i mogli biste mi za to zahvaliti. Vivekananda je mirno proitao ispravu, te rekao: Vi biste morali zahvaliti meni. To je bila prva Rockefellerova velika darovnica javnom dobru. 27 Vivekananda se vratio u Indiju 1897, nakon to je posjetio i odrao predavanja u nekim evropskim zemljama. Trijumfalni je Vivekanandin doek u Indiji bio izvanredan. Milioni su ljudi iskazali potovanje Svamiju, te su se ak i rade poklonili pred njim.

18

Putovao je i predavao posvuda u Indiji, no ovoga puta kao junak naroda. Jasnim je pozivom vedante poeo buditi uspavani, podjarmljeni narod. Probudite se! Ustanite! I ne prestajte sve dok cilj ne bude postignut. 28 Snaga, snaga je ono o emu mi Upaniade progovaraju sa svake svoje stranice. Ne budite slabi. Da li e se grijehom lijeiti grijeh, a slabou slabost? Ustanite i budite snani.29 Prvi je korak postizavanje snage u pridravanju Upaniada i vjerovanju: Ja sam dua. Sablja me ne moe sasjei; niti oruje dirnuti; vatra me ne moe saeci; vje tar me ne moe sasuiti; Ja sam svemogu, ja sam sveznaju. Ponavljajte ove blagoslovljene, spasonosne rijei. Ne recite kako smo slabi; mi moemo uiniti sve i sva. Svi mi posjedujemo istu, uzvienu duu. Vjerujmo u to.30 Ova shvaanja vedante moraju izii na svjetlost dana, ne smiju ostati samo u umi, samo u spilji, ve moraju djelovati u suditu i sudu, propovjedaonici i kolibi siromanog ovjeka.31 Pronosite svjetlost i ivot vedante do svakih vrata i uskrsnite boansko, skriveno u svakoj dui.32 1897. godine Vivekananda je osnovao Ramakrna Math i Mission, te uobliio njihova pravila i odredbe. Ocrtao je ciljeve i ideale Ramakrna reda koji su doista posve duhovni i humani. Posjed je zakupljen u Beluru, s one strane rijeke iz pravca Kalikata (Calcutte) na kojem je mjestu utemeljeno i sjedite reda, te na kojem je Vivekananda dao postaviti i relikvije Sri Ramakr ne. Uitelj mi je jednom rekao, govorio je Vivekananda, da u ii i ivjeti ma gdje me ti poveo, nosei me na svojim ramenima, bilo to pod drvetom ili u najskromnijoj kolibi.33 Dva dana pred smrt Vivekananda je proroanski izjavio: Duhovni utjecaj koji je dospio ovdje, u Belur, potrajat e tisuu i petstotina godina i ovo e mjesto postati znamenito sveuilite. Nemojte misliti da ja to tek zamiljam ja to vidim.34 Vivekananda je pokrenuo osnivanje i druga dva centra jedan u Mayavati u Himalajama, u kojem su zapadni uenici bili poduavani nedualistikoj vedanti, te drugi u Madrasu. Pokrenuo je i objavljivanje triju asopisa koji su bili namijenjeni irenju misli i ideala vedante. Njegovo je zdravlje, meutim, zbog neprekidnog rada, ubrzo bilo narueno, te mu je odmor bio prijeko potreban. Njegovi su ameriki uenici i prijatelji

19

traili od njega da se vrati u Ameriku, a i njegova su subraa-uenici predosjeali da bi mu putovanje morem dobro inilo. 20. lipnja 1899. godine Vivekananda je, dakle, po drugi puta krenuo za Zapad u pratnji Svami Turivanande i sestre Nivedite. Na ovom se putovanju Svami povjerio Nivediti: to postajem stariji, to mi se sve vie i vie priinja kako je sve u hrabrosti. To je moj novi credo.35 Nekoliko je dana proboravio u Londonu, te potom nastavio put za Ameriku. Volim ovu jenkijevsku zemlju, pisao je jednoj Amerikanki. Volim vidjeti nove stvari. Nimalo ne drim do lutanja starim ruevinama, zanemarivanja ivota zbog drevne povijesti i uzdisanja za davninom. U mojoj krvi kipti isuvie ivota za takvo to. U Americi postoji prostor, postoje ljudi i prilike za sve to je novo. Postao sam silno radikalan.36 Kako je nastavio putovati, nauavati, promatrati, pisati i meditirati, tako je rasla i Vivekanandina vjera u djelotvornost vedante koju nije razumijevao samo kao puku religiju ili filozofiju, ve radije kao nain na koji bi se znanost i religija mogle dove sti u sklad, stvarni napredak i duhovno jedinstvo. Zamijetio je kako su na Istoku, tako ispaenom munim siromatvom, bile izraene uzviene religijske i duhovne tradicije, dok je Zapad, i povrh sveg svog tehnolokog napretka i bogatstva, bio gubitnik zbog svog duhovnog siromatva. Nije postojao razlog, mislio je on, zbog kojeg se Istok i Zapad ne bi mogli meusobno okoristiti snagama, otklanjajui svaki svoje slabosti. U svojem je nauku, napisima i predavanjima Vivekananda iskazivao svoju vjeru u davanje-snage, racionalna i praktina naela vedante koja bi mogla pomoi napretku ovjeanstva u njegovim sklonostima, duhu i znanosti. Propovijedanjem beskrajnih tajni vedante u zapadnom svijetu, govorio je, pobudit emo uzajamnu sklonost i potovanje ovih dvaju velikih naroda, zadravajui za sebe mjesto njihovih duhovnih uitelja; neka oni ostanu nai uitelji u svim oblastima tvarnoga. Nijedna ih od vapijuih potreba nee zatei, 'Daj mi ovo' ili 'Daj mi ono!' Kada se, posredstvom ovakvog odnosa davanja i primanja, uvrsti spona uzajamne naklonosti i potovanja ovih dvaju naroda, nee postojati niti potreba za ovakvim galamljivim vapajima. Oni e, svojom voljom, sami sve uiniti. Vjerujem da e gajenjem religije i znatnijim irenjem vedante i naa zemlja, kao i Zapad, imati neizmjeran probitak.37

20

Ovoga je puta Vivekananda proboravio na Zapadu godinu i pol. Propovijedao je veinom u New Yorku i na Zapadnoj obali. U pravilu, nije obraao panju na stalne napore koje je teret njegova rada predstavljao za njegovo zdravlje. Troio je svoju energiju u neprestanom sluenju ovjeanstvu. U San Franciscu rekao je jednoj uenici: Znate, ja u se moda morati ponovo roditi. Vidite, zaljubio sam se u ovjeka.38 U srpnju 1900. godine napustio je New York kako bi sudjelovao na Kongresu povijesti religija u Parizu gdje je dva puta istupao. Zatim je putovao u Be, Istambul, Atenu i Kairo u pratnji madame Calve i gospoice Josephine MacLeod. Po povratku u Indiju, u prosincu 1900, Svami Vivekananda se usredotoio na zavrno oblikovanje religije koja stvara ovjeka. Iz svog je iskustva znao da se idealni karakter moe oblikovati spregom etiriju yoga putevima djelovanja, spoznaje, odanosti i meditacije i u skladu s time je odgajao redovnike. No, kako je znao da se prib liava kraju svoga poslanja, vodio je i nadahnjivao svoju brau -redovnike i svoje vlastite uenike kako bi ga mogli osloboditi njegovih dunosti. Jednom je rekao gospoici MacLeod: Neu doekati etrdesetu. Predao sam svoju poruku i moram otii. Na njezin upit: Zato? odgovorio je: Sjena velikog drveta nee dozvoliti malom drveu da naraste. Moram otii kako bih ustupio prostor.39 Posavjetovao se s Bengali almanahom i izabrao datum svog konanog odlaska: 4. srpanj 1902, a da to nitko nije znao. Sestra Nivedita je ostavila ovaj zapis: Proveo je sate i sate u uobiajenoj meditaciji, te je zatim odrao dugo predavanje iz sanskrta. Naposljetku je proetao od samostanskih vrata do udaljene ceste. Po povratku sa etnje, zvono je pozivalo na veernju molitvu , a on je otiao u svoju sobu i sjeo, licem okrenut prema Gangesu kako bi meditirao. Bilo je to po posljednji puta. Doao je trenutak koji je njegov uitelj proricao od poetka. Proteklo je pola sata, a onda, na krilima meditacije, njegov je duh poletio onamo odakle vie nema povratka, dok je tijelo bilo ostavljeno na zemlji poput sloene halje.40 Jednom, pri kraju svoga poslanja, rekao je zapadnom sluateljstvu: Moe se desiti da u smatrati dobrim napustiti tijelo, odbaciti ga poput iznoene halje. Ali, neu prestati djelovati! Posvuda u nadahnjivati ljude sve dok svijet ne spozna da je jedno s Bogom.41

21

BILJEKE
1. The Complete Works of Sivami Vivekananda (Mayavati Memorial Edition) (Calcutta: Advaita Ashrama, 196972), sv. V, 314. 2. Vivekananda: The Yogas and Other Works, ed. by Svvami Nikhilananda (New York: RamakrishnaVivekananda Center, 1953), 14. 3. The Life of Swami Vivekananda, by His Eastern and Western Disciples (Calcutta: Advaita Ashrama, 197981), sv. I, 81. 4. Complete Works, VIII, 304. 5. Vivekananda: The Yogas, 5. 6. Life, I, 143. 7. Life I, 19. 8. Life I, 31. 9. Vivekananda: The Yogas, 13. 10. Nivedita, Sister, The Master As I Saw Him (Calcutta: Udbodhan Office, 1977), 10, 11. 11. Vivekananda: The Yogas, 13. 12. Life, I, 96. 13. Life, I, 96. 14. Life, I, 9697. 15. Life, I, 111. 16. Life, I, 124. 17. Life, I, 128. 18. Vivekananda: The Yogas, 31. 19. Life, I, 178. 20. Complete Works, V, 137. 21. Life, I, 286. 22. Complete Works, I, 4. 23. Life, I, 418. 24. Nivedita, 82. 25. Burke, Marie Louise, Swami Vivekananda In America: New Discoveries (Calcutta: Advaita Ashrama, 1958), 85. 26. Complete Works, V, 1045. 27. Burke, 113-114. 28. Complete Works, III, 193. 29. Complete Works, III, 237. 30. Complete Works, III, 244. 31. Complete Works, III, 245. 32. Complete Works, III, 199. 33. Vivekananda: The Yogas, 146.

22

34. Reminiscences of Swami Vivekananda, by His Eastern and Western Admirers (Calcutta: Advaita Ashrama, 1964), 249. 35. Nivedita, 145. 36. Complete Works, VII, 495-6. 37. Complete Works, VI, 4489. 38. Ashokananda, Swami, Swami Vivekananda In San Francisco (San Francisco: Vedanta Society of Northern California, 1969), 13. 39. Reminiscences, 248. 40. Nivedita, 331-2. 41. Complete Works, V, 414.

23

I. to je vedanta?

VEDANTA: VRHUNAC VEDA Rije hindu, kojom se i dan-danas obiavamo nazivati, posve je izgubila svoje znaenje jer su tom rijeju, u njezinu pravu znaenju, nazivani oni koji su ivjeli s onu stranu rijeke Indus (sanskrtski, Sindhu). Drevni su Perzijanci izobliili ovaj naziv u hindu, te su tako sve one to su ivjeli s onu stranu rijeke Sindhu nazivali Hindusima. Na taj je nain, dakle, ovaj naziv predajom dospio i do nas da bismo ga, tokom muhamedanske vladavine, i mi sami naposljetku posve preuzeli. Iz koritenja ovog naziva, dakako, ne bi smjelo proizii nikakvo zlo, ali, kako sam to ve rekao, on je izgubio svoje znaenje, te se tako njime moe podrazumijevati i da svi oni to ive s ovu stranu Indusa u dananja vremena vie ne slijede istu vjersku tradiciju to su je slijedili u davnini. Ovom se rijeju, dakle, ne zahvaa samo ono to je svojstveno hindusima, ve i muhamedancima, kranima, dainima i svima drugima to ive u Indiji. Naziv hindu, stoga, ovdje nemam namjeru navoditi. Koju bismo rije, u tom sluaju, mogli koristiti? Drugi su nazivi, koje bismo jedine mogli navesti, bilo vaidike, pristae Veda, ili pak, jo bolje, vedantisti, sljedbenici vedante. Veina velikih svjetskih religija odaje svoj dug odanosti odreenim svetim spisima za koje vjeruju da su rijei Boje ili nekih drugih nadnaravnih bia, te koja ujedno predstavljaju i temelj njihovih vjerskih tradicija. Od svih su tih svetih spisa, u skladu s miljenjem suvremenih znanstvenika Zapada, najstarije Vede Hindusa, te nam se stoga opi uvid u nauk Veda ini neophodnim. Ova skupina tekstova to se naziva Vedama ne predstavlja izrijek koji bi se mogao pripisati odreenim licima. Njihova starost nikada nije bila, nit i bi ikada mogla biti utvrena, te su stoga, kako mi to mislimo, Vede vjene. Njihova se bitna odlika, za koju bih elio da je zapamtite, sastoji u tome to sve ostale svjetske religije utemeljuju svoj autoritet time, to se smatraju objavom personalnog Boga, niza personalnih bia, Bojih navjesnika ili, pak, osobitih Bojih glasnika odreenim osobama, dok je pozivanje na vjerodostojnost Hindusa utemeljeno time to Vede nikome ne duguju svoj autoritet. One su same po sebi autoritet, time to su vjene -spoznaja Boga. Nikada zapisane, nikada stvorene, promicale su kroz vrijeme. I kao to je stvaranje beskrajno i vjeno, bez

24

poetka i kraja, tako niti spoznaja Boga nema ni poet ka ni kraja. Takva je spoznaja ono to se podrazumijeva nazivom Veda (vid znati). Mnotvo su spoznaja, nazvanih vedantom, ustanovili odlinici to su se nazivali riijima, a poblie su odreeni kao mantra-drata, proroci misaonog svijeta - a ne njihova vlastitog miljenja. Ma kada da ujete kako se odreeni odlomak Veda pripisuje odreenom riiju, nikada nemojte pomisliti da ga je on sam i zapisao ili, pak, stvorio iz nastojanja svog uma. On je bio prorok misaonog svijeta je ve postojao postojao u kozmosu oduvijek. Taj je mudrac, dakle, bio pronalaza riiji su duhovni pronalazai Ova se skupina tekstova, Vede, dijeli ponajprije na dva dijela karma kandu i jnna kandu, inidbeni i spoznajni, redni i duhovni dio. inidbeni se dio sastoji od razli itih rtvenih obreda. Veina je od njih, kao neizvediva pod dananjim okolnostima, odnedavno naputena, dok su se ostali rtveni obredi, u ovom ili onom obliku, zadrali i do dananjih dana. Temeljna su naela karma kande koja obuhvaa propisivanje ovjekovih dunosti dunosti uenika, do maina, pustinjaka, te raznolike dunosti tokom razliitih razdoblja ivota bila, u veoj ili manjoj mjeri, prihvaena sve do dananjih dana. Duhovni je aspekt nae religije, meutim, obuhvaen drugim dijelom, jnna kandom, vedantom krajem Veda biti i svrhom Veda. Sutina se vedske spoznaje nazivala vedantom koja obuhvaa Upaniade. Sve indijske vjerske sljedbe dualisti, osvjedoeni monisti, monisti ili, pak, aivite, vainavite, akte, saure, ganapat ye i svaka ona vjerska sljedba koja se odvai potraiti okrilje hinduizma moraju prihvatiti Upaniade Veda. Sve ove vjerske sljedbe dakako, mogu imati svoje vlastite interpretacije, te ih i interpretirati na svoj vlastiti nain, a da pritom moraju potova ti autoritet. To je ujedno i razlog zbog kojeg, namjesto hindu nastojimo koristiti naziv vedntist. Svi su ortodoksni indijski filozofi duni priznavati autoritet vedante. (III. 118
120)

VEDE: BEZ POETKA I KRAJA Svoju su religiju hindusi primili posredstvom otkrovenja Veda, za koje smatraju da su bez poetka i kraja. Moda e to ovom sluateljstvu zazvuati i pomalo smijeno , kako knjiga moe biti bez poetka i kraja. Vedama se, meutim, ne podrazumijevaju nikakve knjige, ve nataloeno blago duhovnih zakona koje su u razliita vremena otkr ivale razne linosti. Nalik zakonu gravitacije koji je postojao i prije svog otkria, te e postojati i ako ga cijelo ovjeanstvo zaboravi, tako postoje i zakoni to vladaju

25

duhovnim svijetom. udoredni su, moralni i duhovni odnosi izmeu dua, te individualnih sopstava i Oca svih dua postojali i prije svog otkria, te e, kad bismo ih i svi zaboravili, i nadalje postojati. Obretnici se ovih zakona nazivaju riijima, te su potovani kao savrena bia. Sretan sam to ovom sluateljstvu rei da su neke od najveih meu njima bile ene. Na ovom mjestu valja ustvrditi kako ovi zakoni, kao zakoni, mogu biti beskrajni, ali su jednom ipak morali imati i svoj po etak. Stvaranje je, kako nas poduavaju Vede, bez poetka i kraja. Govori se kako je znanost dokazala da je sveukupnost kozmike energije uvijek istovjetna. Ako je, dakle, bilo vrijeme kada nita nije postojalo, gdje se tada nalazila sva ova ispoljena energija? Neki tvrde da je u potencijalnoj formi bila u Bogu. U tom bi sluaju, meutim, Bog bio as potencija lan, as kinetian, to bi ga inilo nepostojanim. Sve to je promjenjivo istodobno je i sastavljeno, a sve se sastavljeno mora podvri promjeni to se naziva razaranjem. Bog bi, dakle, mogao umrijeti to je apsurdno. Nikada, dakle, nije postojalo vrijeme u kojem nije bilo stvaranja. Stvaranje i stvoritelj, ako mi dozvolite da navedem ovu usporedbu, predstavljaju dvije linije, bez poetka i kraja, t o se, jedna naspram druge, paralelno proteu. Bog je uvije k djelatna providnost ijom su moi iz kaosa stvarani sustav za sustavom to se odvijaju u vremenu da bi iznova bili uniteni. Time je iskazano upravo ono to brahminski uenik ponavlja svakoga dana: Sunce i mjesec, Bog stvoren poput sunaca i mjeseca prethodnik ciklusa. (I. 67) RAZMILJANJE O VEDAMA I UPANIADAMA Vedski je rtveni oltar prauzor geometrije. Prizivanje je dev ili prosvijetljenih osnov poklonstva. Misao se vodilja sastoji u tome da je onaj koji se priziva i potpomognut i istodobno pomae. Hvalospjevi nisu samo rijei velianja, ve i, izgovorene ispravnom sklonou uma, rijei moi. Nebeska su carstva tek druga stanja egzistencije pridodatih ula i produbljenih moi. I sva su uzvienija bia predmet raspadanja kao i ona tjelesna. Smrt snalazi sve oblike bia u ovom i drugim ivotima. I devas su smrtne, te mogu pruiti samo nasladu. Povrh svih je deva Jedinstveno bie Bog kao to i povrh ovog tijela postoji neto uzvienije to osjea i vidi.

26

Moi stvaranja, odranja i razaranja kozmosa, te atributi poput sveprisutnosti, sveznanja i svemoi ine Boga svih bogova. Na zemlji umiremo. U nebesima umiremo. U najviim nebeskim carstvima umiremo. Tek kada dosegnemo Boga dopiremo i do ivota, te postajemo besmrtni. Upaniade samo o tome raspravljaju. Upaniadski je put proien put. Mnoge je obiaje, navike i osobne aluzije danas nemogue razumjeti. Posredstvom njih, meutim, istina postaje jasnom. I nebesa i svijet su odbaeni kako bi se dospjelo do Svjetlosti. Upaniade tumae: On je, Bog, proniknuo kozmos i on je sav njegov. On, Sveprisutan, Jedinstvo bez drugotnosti, Jedinstvo bez tjelesnosti, proien, veliki Pjesnik kozmosa ije su mjerilo sunca i zvijezde, daje svakome po njegovoj zasluzi.1 Oni koji svjetlost nastoje dosegnuti obredima, lutaju u posvemanjoj tami. I oni to misle kako je ova priroda sve, u tami su. I oni to nastoje izi i iz prirode posredstvom ove misli, lutaju u jo dubljoj tami.2 Jesu li, prema tome, obredi bezvrijedni? Ne, oni e donijeti probitak onima to dolaze. U jednoj je od Upaniada [Katha] mladi Naiketa postavio ovakvo pitanje: O umrlome neki kau, 'Nestao je', a drugi pak, 'On i dalje ivi.' Ti si Yama, Smrt, ti zna istinu. Odgovori mi. Yama odvrati: ak i deve, mnogi od njih, ne znaju mnogo manje [mogu znati] ljudi. Mladiu, ne trai od mene odgovor. Naiketa je, meutim, ostao uporan. Yama mu odgovori: Boanske naslade, ak ti i njih nudim. Ne ustrajavaj na svom pitanju. Naiketa bi postojan poput stijene. Nato mu bog smrti ree: Mladiu, i po trei si puta odbacio bogatstvo, mo, dug ivot, slavu i porodicu. Dovoljno si hrabar da pita o najvioj istini. Pouit u te. Postoje dva puta: jedan istine i drugi naslade. Ti si odabrao onaj prvi. Na ovom mjestu valja napose zamijetiti uvjete pod kojima se istina iskazuje. Ponajprije, nevinost mladi, ista i jasna dua, traga za tajnom kozmosa. I dru go, on mora prihvatiti istinu za volju istini samoj. Sve dok istina nije posredovana onim tko o njoj posjeduje jasnu spoznaju, onim to je sam stekao njezino razumijevanje, ona ne moe postati plodnom. Takvu istinu ne mogu pruiti knjige, niti je dokazivanje moe utvrditi. Istina dolazi onome tko zna njezinu tajnu.

27

Nakon to ste je prihvatili, budite spokojni. Neka vas ne uznemirava uzaludno dokazivanje. Ostvarite svoju vlastitu spoznaju. Samo vi to moete uiniti. Ni blaenstvo, ni bol, ni porok, ni vrlina, znanje ni neznanje nije to [Istina]. Valja vam je uvidjeti. Kako bih vam je opisao? Onaj to vapi svom svojom duom: O Boe, ne elim nita doli Tebe onome se Bog objavljuje. Budite proieni, budite spokojni. U uznemirenom se umu Bog ne zrcali. Onaj kojeg tumae Vede, Onaj kojem, da bismo ga dosegli, sluimo molitvama i rtvovanjima, Om je sveto ime tog neopisivog Jednog. Ono je najsvetije od svih rijei. Onaj to poznaje tajnu ove rijei dobiva ono to eli.3 Pronaite utoite u ovoj rijei. Ono me koji u njoj pronae utoite, njemu se otvara put. (VI. 8688) DJECA BESMRTNOG BLAENSTVA Ljudska je dua vjena i besmrtna, savrena i bezgranina, te smrt znai tek promjenu njezina sjedita iz jednog u drugo tijelo. Sadanjost je predodreena nai m minulim djelima, a budunost sadanjim. Dua e se i nadalje, od roenja ka roenju i od smrti do smrti, razvijati ili vraati u prethodna stanja. Na ovom mjestu, meutim, iskrsava drugo pitanje: Da li je ovjek uistinu krhka laa, izgubljena u bjesnilu oluje, to se jednog trena uzdie na pjenuavoj kresti valovlja, da bi se ve sljedeeg asa survala u razjapljeni bezdan, kotrljajui se gore-dolje na milosti dobrim i loim djelima nemona, bespomona olupina u pobjesnjelo], nasruoj, nepomirljivoj st ruji uzroka i posljedice maleni noni leptir zateen pod kolom uzrokovanja to neprestano satire sve na svom putu, ne obazirui se na udoviine suze i pla siroadi? Dua pati pod teretom ovakve predodbe. Pa ipak, ona je zakon prirode. Zar nema nade? Zar nema izbavljenja? bio je krik to se prolomio iz dna dua oajnika. On dospije do trona milosra odakle potekoe rijei nade i utjehe koje nadahnu vedskog mudraca, te on stade pred svijet i njegov zvuni glas objavi radosnu vijest: Poujte vi, djeco besmrtnog blaenstva, i vi koji prebivate u viim sferama! Pronaao sam drevnog Jednog to je s one strane svih tmina, svih opsjena. Spoznavi Njega jedinog bit ete izbavljeni od smrti to uvijek iznova nadolazi.4 Djeca besmrtnog blaenstva kakvo milozvuno ime prepuno pouzdanja! Dopustite mi, brao, da vas nazivam tim milozvunim imenom batinika besmrtnog blaenstva.

28

Doista, Hindusi se protive nazivati vas grenici-ma.Vi ste boja djeca, djelioci besmrtnog blaenstva, sveta i savrena bia. Vi, boanstva na zemlji grenici! Grijeh je ovjeka tako nazvati; uvijek je to kleveta ljudskoj prirodi. Doite, o lavovi, i oslobodite se opsjene da ste stado ovaca. Vi ste due besmrtne, duhovi slobodni, blaeni i vjeni. Vi niste tvar, vi niste tijela. Tvar je va sluga, a ne vi sluga tvari. Tako Vede objavljuju, ne zastraujui spoj zakona koji ne prataju, niti vjeitu tamnicu uzroka i posljedice, ve spoznaju da povrh svih tih zakonitosti i unutar svake estice tvari i moi, stoji Jedno na iju zapovijest vjetrovi puu, vatre plamte, iz naoblaenih nebesa kie pljute i smrt kradom pohodi zemlju. A kakva je Njegova priroda? On je posvuda, proieno Jedno bez oblija, Svemoan i Svemilostiv. Ti si na otac, Ti si naa majka, Ti si na voljeni prijatelj. Ti si vrelo sve snage: podari nam snagu. Ti si Onaj koji nosi breme kozmosa: pomozi nam ponijeti malen teret ovog ivota.5 Tako su pjevali vedski riiji. A kako ga tovati? Ljubavlju. Njega valja tovati kao onog tko je ljubljen, miliji od svega u ovom i buduem ivotu. (I. 1011) SLOBODA JE PJESMA DUE Divovska je lokomotiva protutnjala prugom, a maleni je crvi, to je puzio na jednoj od tranica, spasio svoj ivot otpuznuvi s puta lokomotive. Ovaj je siuni crvi, premda toliko beznaajan da moe biti pregaen u jednom jedinom trenu, ipak neto ivue, dok je lokomotiva, tako divovska i golema, tek stroj, sprava. Rei ete kako je jedan od njih iv, a drugi tek mrtva tvar i kako sve njegove moi, snaga i brzina potjeu tek od mrtva stroja, mehanike naprave. Nesretni je mali crv, to se uspinjao na tranicu i kojeg bi i najneznatniji dodir lokomotive liio ivota, velianstveno bie u usporedbi s tom divovskom lokomotivom. On je maleni djeli Beskrajnog i stoga znaajniji od snanog stroja. Zato bi tome bilo tako? Kako moemo razlikovati ivo od mrtvog? Stroj mehaniki vri sve pokrete za koje ga je tvorac nainio da ih vri; njegovi pokreti nisu nadahnuti ivotom. Kako bismo, dakle, mogli provesti razlikovanje ivueg i mrtvog? U ivuem obitava sloboda i razum. U mrtvom je, pak, sve omeeno i nikakva sloboda nije mogua jer ne postoji razum. Sloboda, koja nas razlikuje od pukih strojeva, jest upravo ono za ime svi teimo. Biti slobodniji to je cilj svih naih nastojanja jer

29

tek u posvemanjoj slobodi moe biti i savrenstva. Ova tenja za postignuem slobode u pozadini je svih oblika tovanja, bili mi toga svjesni ili ne. Dijete se protivi zakonu od dana kada je roeno. Njegov je prvi govor pla, protest protiv zarobljenosti u kojoj se naao. udnja za slobodom rada ideju o Biu koje je posve slobodno. Predodba o Bogu temeljni je konstituent ljudske prirode. Satitananda [egzistencija spoznaja blaenstvo] u vedanti je najuzvienija predodba Boga koja u umu moe postojati. Ona je bit spoznaje i, po svojoj prirodi, bit blaenstva. Pokuavali smo priguiti taj unutarnji glas dovoljno dugo, nastojei slijediti zakon i umrtviti svoju ljudsku prirodu, ali je i povrh svega toga opstojao onaj iskonski ljudski nagon to se protivi zakonima prirode. Moda i neemo uzmoi shvatiti smisao, ali i povrh toga postoji ta nesvjesna borba ljudskog s duhovnim, nieg s viim umom, i ta tenja vodi nastojanju za odranjem zasebnog ivota koji nazivamo naom samosvijeu. ak i podzemni svjetovi zaziru od te nadnaravne spoznaje da smo roeni buntovnici. I prvoj se injenici ivota nadiranju ivota sama protivimo i uzvikujemo: Nikakvih zakona nad nama. Toliko dugo dok smo posluni spram zakona, nalik smo strojevima, dok se kozmos i nadalje kree i njegovo kretanje ne moemo prekinuti. Zakoni, po svojoj prirodi zakona, postaju ovjekova priroda. Prvi je nagovjetaj ivota na njegovoj vioj ravni dat u uvianju tog nastojanja unutar nas za raskidanjem okova prirode i postajanjem slobodnim. Slobodo, o slobodo! Slobodo, o slobodo! to je pjesma due. (I. 33335) PROBUDITE SEBE Treba li ljude savjetovati da pokleknu i zavape: O, nesretni smo grenici! Ne. Radije ih podsjetimo na njihovu boansku prirodu. Ispriat u vam jednu pripovijest. U potrazi za plijenom, lavica jednom naie na stado ovaca i tek to je zaskoila jednu od njih, donese na svijet mladune i na mjestu umre. Mladi je lav, hranei se travom i blejei poput ovce, othranjen u stadu, nikada ne saznavi da je lav. Jednog je dana, meutim, drugi lav naiao na stado i zapanjeno stao promatrati snanog lava kako jede travu i bleji poput ovce. Spazivi ga, stado se razbjei i lav-ovca pobjee s njima. No, lav je vrebao povoljnu priliku i tako jednog dana zatee lava-ovcu na spavanju. Probudi ga i ree mu: Ti si lav, no ovaj odvrati: Ne, te stane blejati poput ovce. Lav -stranac ga nato povede do jezera i zatrai od njega da se zagleda u svoj odraz u vodi i ustanovi

30

nije li nalik njemu, lavu-strancu. Lav-ovca se doista zagleda u svoj odraz i potvrdi da mu je uistinu nalik. Nato lav-stranac stane rikati i zatrai od lavia da ga oponaa. Lavovca pokua oponaati snaan glas lava i uskoro je ve rikao podjednako silovito kao i on. I otada vie nije bio ovca. U tome je bit. Mi smo lavovi u ovjoj koi navika, utonuli u slabost pod bremenom svog okruja. Poziv je vedante u samoosloboenju. Valja li vam tumarati sobom, utonulom u tamu, i, udarajui se o prsa, vapiti: Mrano je, mrano, mrano! Ne. Jedini nain da se do svjetlosti dospije jest zapaliti je, i tada e tama nestati. Jedini nain da se obistini svjetlost nad vama jest upaliti duhovnu svjetlost u samima sebi, i tada e mrak grijeha i neisti ieznuti. Mislite na svoje vie, a ne na nie sopstvo. (I. 326-27, VIII. 257)

ZAGOVOR SNAGE Muevnost, muevnost je to za ime se udi sve bi drugo ve bilo na dohvatu, ali snani, jaki, mladi ljudi nepokolebljive vjere i proeti odanou, za takvima se udi. Stotinu takvih i svijet bi bio posvema izmijenjen. Volja je snanija od bilo e ga drugog, pred njom sve mora pokleknuti jer ona potjee od Boga, Boga sama. Proiena je i snana volja svemona. Snaga je ono za ime udimo i stoga valja vjerovati u sebe same. Postali smo slabi i to je razlog to su nam se i okultizam i misticizam te jezovite ideje neopazice prikrali. Moda su u njima skrivene i velike istine, no one su nas zamalo i posve unitile. Uinite svoj duh snanim. Potrebna nam je eljezna snaga i duh jak poput elika. Dovoljno smo dugo tugovali i stoga vie neemo jadikovati, ve emo stati na svoje noge i biti muevni. Vjera koja stvara ovjeka ono je za ime udimo. Znanstvena spoznaja koja gradi ovjeka ono je za ime tragamo. Svekoliko obrazovanje koje sazdaje ovjeka ono je to nam je potrebno. Postoji k tome i nain provjere istinitosti ovih tvrdnji: Sve ono to nas ini slabima tjelesno, umno i duhovno valja odbaciti poput otrova jer u njemu nema ivotnosti, te stoga ni istinitosti. Istina osnauje. Istina je proienost: ona je sve-znanje. Istina mora biti ona koja krijepi, prosvjetljuje i osnauje. Vratite se svojim Upaniadama filozofiji to prosvjetljuje, osnauje i proima ivotnou udaljite se od svih ovih mistinih zamisli to slabe duh. Prihvatite ovu filozofiju. Najuzvienije su istine ujedno i najjedno stavnije na

31

svijetu, jednostavne poput vaeg vlastitog postojanja. Upaniadske su istine pred vama. Prihvatite ih: ivite u skladu s njima. Snaga, snaga je ono o emu mi Upaniade progovaraju sa svake svoje stranice, ona je jedna od onih uzvienih spoznaja koje valja zauvijek zapamtiti. Jedna je od znaajnih poduka kojima sam bio poduen u ivotu bila upravo poduka o snazi. Snage, poduava ona, snage, o ovjee, ne budi slab. Zar nema ljudske slabosti progovara ovjek. Ona postoji, odgovaraju Upaniade, ali zar e vie slabosti iscijeliti ovjeka? Zar biste neist pokuali isprati neisti? Zar se grijeh lijei grijehom, a slabost slabou? Snaga, o ovjee, snaga govore Upaniade. Ustanite i budite snani. Upaniade su doista jedina knjievna kultura na svijetu u kojoj se rije abhih, neustraivi susree posvuda, uvijek iznova. Niti u jednom se drugom svetom spisu na svijetu ovaj pridjev ne vezuje ni uz Boga, ni uz ovjeka. Abhih, [budite] neustraivi! Iz drevnih vremena uskrsava u mom duhu utvara znamenitog vladara Zapada, Aleksandra Velikog, i ja vidim, u sasma zornoj predodbi, velikog cara kako stoji na obali Inda i obraa se jednom od naih sanvasija [redovnika], umskih pustinjaka starac kojem se vladar obraa, moda je neodjeven i ak posve nag, sjedi na razvalini stijene, dok ga vladar, zadivljen njegovom mudrou, zlatom i poastima nagovara da krene s njim u Grku. A starac se podsmjehuje njegovu zlatu, smjeka na njegova nagovaranja i naposljetku ih odbija. Nato vladar, pozivajui se na svoj carski autoritet, zaprijeti: Ako ne pode sa mnom, dat u te smaknuti!, nato starac prasnu u smijeh i odvrati: Nikad dosad, za sveg svog ivota, nisi izrekao takvu lanu izmiljotinu kao ovog trena. Tko me moe smaknuti? Ti, vladar tvarnog svijeta! Nikada! Jer ja sam Duh, neroen i neprolazan. Niti sam ikada roen, niti u ikada umrijeti. Ja sam Beskrajan, Sveprisutan i Sveznajui. A dijete, kakvo si ti, misli da me moe ubiti! Upaniade su plemenito vrelo snage, u njima je snage dovoljno da okrijepi cijeli svijet. Posredstvom njih, cijeli svijet moe biti oivljen, osnaen, proet snagom i ivotom. Svojim e zvonkim glasom dozvati slabe, nesretne i podjarmljene svih rasa, svih vjera i svih vjerskih sljedbi da stanu na svoje noge i budu slobodni. Sloboda tjelesna, duevna i duhovna sloboda poziv je Upaniada. (III. 22325, 23738)

32

SMIONA PORUKA ISTOKA Oko 1400. godine prije nae ere u Indiji je u naponu snage stvarao veliki filozo f Patanjali. On je prikupljao sve injenice, dokaze i istraivanja u oblasti psihologije, te je tako osmislio sva praktina zapaanja, nataloena tokom proteklih vremena. Prisjetite se, ovaj je svijet vrlo star i nije stvoren tek prije dvije ili tri tisue godina. Ovdje se, na Zapadu, obiava govoriti kako je drutvo stvoreno prije tisuu i osamstotina godina, s Novim zavjetom, te da prije tog doba nije postojalo. Ova tvrdnja moda i vrijedi za Zapad, ali zasigurno nije valjana za cijeli svijet. esto je, z a mojih predavanja u Londonu, jedan od mojih produhovljenih i vrlo razboritih prijatelja obiavao zapodjenuti prepirku sa mnom, te je tako jednom, nakon to je upotrijebio sve svoje oruje protiv mene, odjednom uzviknuo: Ali zato vi, riiji, niste u tom sluaju doli u Englesku da nas poduite?, nato odgovorih: Jer u to vrijeme nije niti bilo Engleske. Zar bi propovijedali umama? Prije pedeset godina, rekao mi je jednom Ingersoll, da ste doli ovamo propovijedati, bili biste u ovoj zemlji objeeni, ivi spaljeni ili kamenovanjem protjerani iz sela. Nekim drugim prigodama govorio sam vam ve o odreenju Boga i ovjeka. ovjek je beskrajan krug ija se obodnica ne nalazi nigdje, ali je sredite smjeteno u jednoj jedinoj toki; Bog je beskrajan krug ije obodnice nema, ali je sredite zato posvuda. On djeluje svim rukama, vidi svim oima, hoda svim nogama, die u svim tijelima, ivi svim ivotima, govori kroz svaka usta i misli u svakom umu. ovjek moe postati nalik Bogu i stei mo nad svekolikim svemirom ako beskrajno umnoi sredite svoje samosvijesti. Velika se zabluda svih etikih sustava, bez izuzetka, sastojala u neuspjeloj pouci o nainima na koje bi se ovjek mogao suzdrati od injenja zla. Svi udoredni sustavi pouavaju: Ne kradi! Vrlo dobro. Ali zato ovjek krade? Jer su sve krade, razbojnitva i druga zla djela u pravilu postala nesvjesno automatska. Razbojnik, kradljivac, laac, nepravedni ljudi i ene svi su oni to to jesu za inat samima sebi! Doista je to iznimno velik psiholoki problem. Na ovjeka valja gledati u najmilosrdnijem svjetlu. Nije lako biti dobar. Niste li tek puki strojevi sve dok niste slobodni? Zar bi valjalo da ste ponosni zato to ste dobri? Ne, dakako. Dobri ste jer u tome ne moete nita izmijeniti. Netko drugi je zao jer u tome ne moe nita izmijeniti.

33

Da ste se nali u njegovu poloaju, tko zna kakvi biste bili? ena na ulici ili kradljivac u zatvoru Krist je koji je bio rtvovan kako biste vi bili dobar ovjek. Takav je zakon ravnotee. Svi kradljivci i ubojice, svi grijenici, najslabiji, najporoniji, zli ljudi svi su oni moj Krist! Poklonstvo dugujem Bogu Kristu i demonu Kristu! To je moj nauk i ja sam tu nemoan bilo to izmijeniti. Padam niice pred dobrim i svetim, kao i pred poronim i avoljim! Svi su oni moji uitelji, moji duhovni oci, moji spasitelji. Mogao bih prokleti jednog od njih, pa ipak imati i koristi od njegovih propusta; mogao bih blagosloviti drugog i okoristiti se njegovim dobrim djelima. U tome ima onoliko istine kao to je istina i da sada stojim pred vama. eninu se zavoenju na ulici moram podrugivati jer to drutvo zahtijeva od mene. Njoj, mom spasitelju, njoj, ije je zavoenje uzrok ednosti drugih ena! Promislite o tome. Promislite svojim razborom, ljudi i ene, o tome. Jer, to je istina potpuna, smiona istina. to vie upoznajem svijet i to vie ljudi i ena upoznajem, moje uvjerenje postaje sve snanije. Koga bih mogao prekoriti? Koga veliati? Valja vidjeti obje strane medalje. (II. 27, 33-34) BILJEKE
1. Ia Upaniad, 8, adaptirano 2. Ia Upaniad, 9. 3. Katha Upaniad, 1.2.1516. 4. vetavatara Upaniad, 2.5,3.8. 5. Pandava Gita, adaptirano 6. Robert Ingersoll, poznati ameriki predava i agnostik devetnaestog stoljea.

34

II. Filozofija vedante

DUH I UTJECAJ VEDANTE Doao sam ovamo kako bih izloio indijsku filozofiju koja se naziva vedantinskom filozofijom. Ova je filozofija vrlo stara, te predstavlja izdanak sveukupnosti drevne arijske knjievnosti, poznate pod imenom Veda. Ona je, kao to je t o oduvijek i bila, sama sr svih promiljanja, iskustava i ralambi, utjelovljenih u sveukupnosti knjievne tradicije to je sakupljana i odabirana stoljeima. Filozofiju vedante odlikuju i stanovite osobitosti. Ponajprije, ona je posvema impersonalna. Svoje porijeklo ne duguje ni jednoj osobi ili proroku, u njezinu sreditu ne stoji ovjek oko kojeg bi se ona izgraivala. No, i unato tome, ona ne spori s filozofijama koje se doista izgrauju oko odreenih osoba. Kasnije su se u Indiji pojavile i druge filozofije i sustavi, izgraeni oko stanovitih osoba primjerice, buddhizam, te mnoge nae dananje sljedbe. Svaka od njih ima svoga vodu kojem duguje vjernost, podjednako tako kao to je to sluaj i s kranima ili muhamedancima. Filozofija vedante, meutim, stoji u pozadini svih ovih raznovrsnih sljedbi, te izmeu nje i bilo kojeg drugog sustava na svijetu nema ni sukoba ni suparnitva. Vedanta nauava da je ovjek boanske prirode, te da je sve to oko sebe zapaamo izdanak svjesnosti o tom boanskome. Sve to je snano, dobro i djelatno u ljudskoj prirodi ishod je boanskoga. Premda kod mnogih postoji ta mogunost, izmeu ovjeka i ovjeka u biti nema razlike, budui da su sva bia u podjednakoj mjeri boanske prirode. S onu stranu, meutim, postoji, kao to je to oduvijek i postojao, beskrajan ocean iji smo mnogobrojni valovi i vi i ja, neprestance proizlazei iz tog beskrajnog oceana. I svaki od nas daje sve od sebe kako bi ispoljio tu unutarnju beskrajnost. Na taj nain, dakle, svatko od nas potencijalno posjeduje taj beskrajni ocean egzistencije, spoznaje i blaenstva kao svoje prirodno pravo i istinsku prirodu, te su razlike meu nama prouzrokovane tek veom ili manjom sposobnou ispoljavanja boanskoga. Vedanta stoga nauava kako ovjek ne bi trebao biti smatran onime to ispoljava, ve onime to sam znai. Svako je ljudsko bie boanske prirode, te bi stoga svaki uitelj mogao biti od koristi, ne da bi kudio ovjeka, ve da mu pomogne dozvati boansko to je u njemu dato.

35

Vedanta povrh toga nauava kako neizmjerna koliina snage to se oituje u drutvu i na bilo kojoj ravni djelovanja doista izbija iz unutranjosti, te zbog toga vedantist sebi uzima slobodu da ono to ostale sljedbe nazivaju nadahnuem nazove izdahnuem. U isti mah, meutim, vedanta ne spori s ostalim sljedbama. Ona nema to zamjeriti onima koji ne razumiju ovjekovu boansku prirodu. Svjesno ili nesvjesno, svaki ovjek pokuava razotkriti to boansko to je u njemu skriveno. ovjek nalikuje beskrajnoj opruzi, smotanoj u malenoj kutiji, to se neprestance pokuava rastvoriti. Sve su drutvene pojave ishod takvog pokuaja rastvaranja. Sva nadmetanja, borbe i zla to ih oko sebe zapaamo nisu ni uzroci tih rastvaranja, ni njihove posljedice. Kao to je to jedan od naih velikih mislilac a ustvrdio kod navodnjavanja polja spremite vode nalazi se na vioj razini, a voda to se nastoji obruiti u polje zaslonjena je branom. Onog trena kada se brana podigne, voda nadire po svojoj vlastitoj prirodi, ispirui svu neist na putu. No, neist i pogan nisu ni ishod ni uzrok rastvaranja ovjekove boanske prirode, one su istodobno postojee okolnosti, te se stoga mogu i otkloniti. Ovu misao, kako tvrdi vedanta, valja pronai u svim vjerskim tradicijama, bilo u Indiji ili izvan nje samo je u ponekima od njih ona izraena posredstvom mitologije, dok je u drugima pronala svoj simboliki izraz. Vedanta nadalje nauava kako ne postoji jedno vjersko nadahnue, jedno oitovanje boanske prirode ovjeka, ma koliko on uzvien bio, ve postoji tek izraz beskrajnog jedinstva u ovjekovoj prirodi. Sve to nazivamo etikom, udorednou i injenjem dobra drugima nije nita drugo doli oitovanje tog jedinstva. U ivotu svakog ovjeka postoje trenuci kada on osjeti da je istovjetan s kozmosom, te pojuri da to izrazi, bio toga svjestan ili ne. Ovaj je izraz jedinstva ono to nazivamo ljubavlju i suosjeanjem, te predstavlja osnovu sve nae etike i udorednosti. U vedantinskoj je filozofiji ova misao saeta u glasovitom aforizmu: Tat Tvam Asi, To ti jesi. Svakog se ovjeka poduava: Ti si istovjetan s ovim univerzalnim biem, i budui takav, svaka je dua to postoji tvoja dua, i svako tijelo to postoji tvoje je tijelo. Povreivanjem ma kojega ovjeka, povreuje sebe sama. Oboavanjem ma kojeg ovjeka, oboava sebe sama. Onoga trena kada je struja mrnje dokinuta, ma koga boljelo, boljet e i tebe. Ako ljubav proistjee iz tebe, zasigurno e ti se i vratiti. Jer ja sam kozmos. Ovaj je kozmos moje tijelo. Ja sam beskrajno, samo to toga u ovom trenu

36

nisam svjestan. Borim se, meutim, da zadobijem tu svijest o beskrajnom. Savrenstvo se dostie kada se pojavi puna svijest o beskrajnom. Naredna se osobita ideja vedante sastoji u naem priznavanju beskonane mijene u religijskom miljenju i odustajanju od nastojanja da svakoga dovedemo do istog suda, jer cilj je svima isti. U tom se smislu vedantist pjesniki ovako izrazio: Kao to mnogobrojne rijeke, sa svojim vrelima u razliitim planinama, teku razliitim tokovima, zaobilaznim ili izravnim, te naposljetku sjedinjuju svoje vode u oceanu tako i sve ove raznolike vjerske tradicije i vjerovanja, izvirui iz razliitih stanovita i protjeui zaobilaznim ili izravnim putevima, naposljetku doseu Tebe!1 Kao oitovanje ovog stava uviamo i kako je ova najdrevnija filozofija svojim utjecajem izravno nadahnula buddhizam, prvu misionarsku religiju svijeta, te je posredno, putem djelovanja aleksandrista, gnostika i evropskih mislilaca Srednjeg vijeka, utjecala i na kranstvo. Kasnije je, utjeui na njemaku misao, prouzrokovala gotovo revoluciju u oblastima filozofije i psihologije. Pa ipak, svo je ovo djelovanje na svijet proteklo gotovo neprimjetno. Poput njenog sipljenja rose u noi to biljni svijet dariva vitalnim tvarima, ova se bo anska filozofija, polako i nezamjetno, proirila svijetom za dobrobit ovjeanstva. Strojni korak vojski ovu religiju nije propovijedao. U Indiji tako nikada nije bilo vjerskih proganjanja od strane Hindusa, naprotiv, oni su iskazivali divljenja vrijedno potovanje svim vjerskim tradicijama i religijama svijeta. Velikom su broju idova pruili utoite nakon to su bili protjerani iz svoje vlastite domovine, a postojanje malabarskih Zidova zapravo je ishod toga ina. Drugom su prilikom prihvatili preostali perzijski narod kada su ovi bili gotovo uniteni, a koji i danas postoje kao Parsi u Bombavu, kao dio nas, kao oni koje volimo. Postojali su i krani koji su tvrdili da su stigli sa Sv. Tomom, uenikom Isusa Krista, te im je bilo dozvoljeno naseliti se u Indiji, te zadrati svoja vlastita vjerovanja. Njihova naseobina u Indiji postoji i danas. Duh meusobne tolerancije nije se ugasio, tamo on nee i ne moe izumrijeti. Ovo je jedna od onih uzvienih pouka kojima poduava vedanta. Znajui da, svjesno ili nesvjesno, stremimo ka postizanju istoga cilja, zato bismo bili nestrpljivi? Ako je jedan ovjek sporiji od drugoga, ne valja biti nestrpljiv, ne valja ga proklinjati, niti kuditi. Kada su nae oi otvorene, a srce proieno, djelovanje istog boanskog up liva,

37

rastvaranje istog boanskog u svakom ljudskom srcu, postat e oigledno, a jedino emo mi biti u stanju zahtijevati bratstvo ljudi. Kada ovjek dostigne najuzvienije, ne videi vie ni ovjeka niti enu, ni sljedbu niti vjeru, ni boju koe niti podrijetlo, niti bilo koje od ovih razlikovanja, ve stremi s onu stranu i razotkriva ono boansko koje jest istinski ovjek s onu stranu svakog ljudskog bia tek je tada dostigao sveope bratstvo, te samo takav ovjek moe biti vedantist. Ovo su samo neki od praktinih povijesnih uspjeha koje je postigla vedanta. (I. 387-92)

OSNOVE VEDANTE Vedantist tvrdi kako se ovjek niti rada, niti umire, niti njegova dua odlazi u nebesko carstvo, te je reinkarnacija u pogledu due uistinu tek mit. Posluimo se primjer om knjige to se prelistava. Knjiga je ta to se rastvara, a ne ovjek. Svaka je dua sveprisutna kamo, dakle, moe stii ili otii? Sva su roenja i smrti promjene u prirodi to ih pogreno tumaimo kao promjene u nama samima. Reinkarnacija je razvoj pr irode i oitovanje Boga u njoj. Vedanta tvrdi kako je svaki ivot sazdan na prolosti, te slobodni postajemo tek onda kada se moemo osvrnuti na svu prolost. udnja za slobodom poprimit e oblik sklonosti ka religiji ve u djetinjstvu. Nekoliko e godina, kao to je to oduvijek i bilo, rasvijetliti ovjeku istinu, a nakon naputanja ovog ivota i oekujui naredni, ovjek e se jo uvijek nalaziti u pojavnom. Duu moemo ovako opisati: ovu duu ma ne moe sasjei, niti koplje probosti. Vatra je ne moe saeci, niti voda rastvoriti. Neunitiva, sveprisutna je ova dua. Stoga ne tugujte za njom. Ako je do sada bilo zlo, vjerujemo da e u vremenima to nadolaze biti bolje. Osnovno se naelo sastoji u tvrdnji da postoji vjena sloboda za svakoga. Svatko je mora dosei. Nagnani udnjom za slobodom, valja se boriti, a svaka je druga udnja izuzev ove prividna. Svako je pozitivno djelovanje, kako tvrdi vedantist, oitovanje te slobode. Ne vjerujem u nadolazak vremena kada e sve zlo svijeta nestati. Kako bi to bilo mogue? Ova se struja nastavlja. Mase voda proistjeu na jednom kraju, no na drugom nove mase ve nadolaze.

38

Vedanta tvrdi da ste proieni i savreni, te da postoji stanje s onu stranu dobra i zla, koje je vaa vlastita priroda, uzvienija ak i od dobr a. Dobro se tek neznatno razlikuje od zla. Ne postoji nikakva teorija zla, ve zlo nazivamo neznanjem. Sve dokle dopire, sve je nae bavljenje drugim ljudima i sva etika u pojavnom svijetu. Kao najpotpunija istinosna tvrdnja, mi uope ne pomi ljamo na to da takva svojstva poput neznanja pripiemo Bogu. Za njega tvrdimo da je egzistencija, spoznaja i blaenstvo apsolutnoga. Svako nastojanje miljenja i govorenja uinilo bi apsolutno pojavnim, te tako izmijenilo njegovu prirodu. Jednu misao valja zapamtiti: tvrdnja Ja sam Bog ne moe biti uspostavljena s obzirom na osjetilni svijet. Ukoliko u osjetilnom svijetu ustvrdite da ste Bog, to vas moe odvratiti od zablude? Stoga se potvrivanje vae boanstvenosti odnosi iskljuivo na noumenalno. Ako sam Bog, tada se nalazim s onu stranu tokova osjetila i neu initi zla. udorednost, dakako, nije cilj ovjeka, ve sredstvo posredstvom kojeg se dostie sloboda. Vedanta nauava kako je yoga jedan od puteva koji navode na jasnu spoznaju te boanstvenosti. Vedanta nadalje nauava kako se to postie obistinjenjem slobode u unutranjem svijetu, dok e sve ostalo pred tim uzmaknuti. udorednost i etika tako e zauzeti svoja odgovarajua mjesta. Sve zamjerke upuene advaita filozofiji mogu se saeti u stavu kako ona ne vodi ka osjetilnim uicima, a nama je drago to to moemo priznati. Vedantinski sistem otpoinje strahovitim pesimizmom, te zavrava istinskim optimizmom. Mi poriemo optimizam osjetila, ali stoga zastupamo istinski optimizam nadosjetilnog. Istinska srea nije u osjetilima, ve ponad njih, a postoji u svakom ovjeku. Ona je vrst optimizma koju zapaamo u svijetu ono to e putem osjetila voditi u propast. Odricanje je u naoj filozofiji od najveeg znaaja. Poricanje ukljuuje i potvrivanje istinskog sopstva. Vedanta je pesimistina utoliko to porie svijet osjetila, ali je optimistina u svom potvrivanju istinskog svijeta. U znatnoj mjeri vedanta cijeni ovjekovu mo miljenja, premda tvrdi kako postoji neto uzvienije od uma. Put, meutim, vo di kroz um. Razum nam je potreban kako bismo protjerali sva stara praznovjerja, a ono to preostaje jest vedantizam. Postoji jedna prekrasna sanskrtska pjesma u kojoj mudrac

39

ovako progovara samome sebi: Zato tuguje, prijatelju moj? Za tebe ne postoji st rah niti smrt. Zato plae? Za tebe ne postoji patnja, jer ti si nalik beskrajnom modrom nebu, nepromjenjivu u svojoj prirodi. Oblaci svih boja nadiru, poigravaju se na tren, da bi potom iezli. Ponovno je to ono isto nebo. Na tebi je tek da rastjera oblake.2 Valja rastvoriti vrata i utrti put. Voda e nadrijeti i, po svojoj vlastitoj prirodi, sve ispuniti jer ona tamo ve jest. Vedanta nauava kako se nirvana moe dostii ovdje i sada, te kako ne moramo ekati na smrt da bismo je dostigli. Nirvana je spoznaja sopstva. Nakon to smo to jednom spoznali, makar i za tren, nikada vie ne moemo biti zavarani opsjenom osobnosti. Prividno, budui da imamo oi, moramo vidjeti, ali stoga sve vrijeme znamo to ono jest, jer smo spoznali njegovu istinsku prirodu. Ono to zaklanja nepromjenjivo sopstvo krinka je. Skinemo li je, pronai emo sopstvo. Sva promjena lei u krinci. Za sveca je ona tanka i zbiljnost gotovo prosijava. Za grenika je krinka gusta, te stoga postoji opasnost da emo iz vida izgubiti istinu kako i tamo postoji atman, podjednako kao i iza sveeve krinke. Kada je krinka posvema uklonjena, spoznajemo kako je nikada nije ni bilo kako smo bili atman i nita drugo. ak se i krinka zaboravlja. Dvije su faze razlikovanja u ivotu: prva, na ovjeka koji je spoznao istinsko sopstvo nita ne moe utjecati; druga, samo takav ovjek moe initi dobro svijetu. On e uvidjeti pravi motiv injenja dobra drugima jer samo jedan i postoji. Ne moemo ga nazvati egoistikim jer bi to bilo razlikovanje. To je jedino nesebinost, opaanje sveopeg, a ne pojedinanog. Svaka je ljubav i suosjeanje iskazivanje tog sveopeg. Ne ja, ve ti. Filozofski bismo to ovako izrazili: pomozi drugome jer ti si u njemu i on u tebi. Bez ikakva e se predomiljanja samo istinski vedantist odrei svoga ivota u korist svoga blinjeg jer zna da nee umrijeti. Sve dok na svijetu ivi i jedan jedini kukac, ivi i on. Sve dok jedna usta jedu, jede i on. Tako nastavlja initi dobro drugima, te nikada nee biti ometen dananjim predodbama o zanimanju za tjelesno. Kada ovjek dosegne ovaj stupanj odricanja, on dospijeva s onu stranu moralne borbe, s onu stranu svega. U najuenijem redovniku, kravi, psu, u najbjednijem mjestu on ne vidi ni uenog redovnika, ni kravu, ni psa, ni bijedno mjesto, ve istu boanstvenost koja se u svemu oituje. On je sam sretan ovjek. A ovjek koji je postigao tu istovjetnost, ak je i u ovom ivotu nadvladao sve postojanje. Bog je proien; za takva se ovjeka st oga kae da ivi u Bogu. Isus je rekao: I prije no to je Abraham postojao, postojao sam

40

ja, to znai da su Isus i njemu slini slobodni duhovi. Isus Nazareanin poprimio je ljudsko oblije, ne pod pritiskom svojih minulih djela, ve da bi inio dobro ovjeanstvu. Nije tono da e ovjek, kada postane slobodan, stati i pretvoriti se u mrtvu tvar, naprotiv, bit e djelatniji od ma kojeg bia jer svako drugo bie djeluje iskljuivo pod prinudom tek on sam posredstvom slobode. Ako smo neodjeljivi od Boga, znai li to da ne posjedujemo samosvijest? Naprotiv. Ona je Bog. Naa je samosvijest Bog. To nije samosvijest koju u ovom trenu posjedujete; vi tek koraate njoj ususret. Samosvijest je ono to ne podlijee promjeni. Kako biste ovo nazivali samosvijeu? Jednog trena razmiljate na jedan, da biste ve narednog razmiljali na drugi nain, a dva sata kasnije posvema drugaije. Samosvijest je ono to se ne mijenja [ono to je] s onu stranu svega, postojano. Ostajanje u nepromijenjenom obliku za ovo bi stanje bilo iznimno opasno jer bi tada lupe zauvijek ostao lupe, a podlac podlac. Ako dijete umre, moralo bi zauvijek ostati dijete. Istinska je samosvijest ono to se nikada ne mijenja i to se nikada nee promijeniti, a to je Bog u nama. Vedantizam je irok ocean na ijoj se povrini ratni brod moe zatei pored splavi. Tako se u vedantinskom oceanu istinski yogin moe zatei pored idolopoklonika ili ak bezbonika. tovie, u vedantinskom su oceanu hindus, muhamedanac, kranin i pars jedno, svi su oni djeca svemogueg Boga. (V. 28186). TRI GLAVNE KOLE VEDANTE Meu vedantistima postoje tri glavne razlike, no u jednome se pogledu svi oni slau: svi oni vjeruju u Boga. Prva kola o kojoj u vam govoriti naziva se dualistikom kolom. Dualisti vjeruju da je Bog, tvorac kozmosa i njegov vladar, vjeito odijeljen od prirode, vjeno odijeljen od ljudske due. Bog je vjean, priroda je vjena, a takve su i sve due. Dok se priroda i due oituju i mijenjaju, Bog ostaje nepromijenjen. Prema tumaenju dualista, Bo g je personalan, ne zbog toga to posjeduje tijelo, ve stoga to se odlikuje svojstvima. On posjeduje ljudska svojstva: milostiv je, pravedan, snaan, svemogu. Njemu se moemo obratiti, moliti se, voljeti Ga, On nam uzvraa ljubav, i tako dalje. Jednom rijeju, On je ljudski Bog, samo neizmjerno uzvieniji od ovjeka. On ne posjeduje ni jednu lou

41

osobinu to ih imaju ljudi. On je riznica beskonanog broja blaenih svojstava takvo je dualistiko odreenje Boga. Naredno osobito naelo dualizma sastoji se u tome to svaka dua naposljetku mora pronai izbavljenje. Nitko nee biti izostavljen. Putem brojnih sudbina, posredstvom razliitih patnji i naslada, svatko e naposljetku doprijeti do osloboenja. Istinska vedantinska filozofija otpoinje s onima to su poznati kao osvjedoeni nedualisti. Oni tvrde kako se posljedica nikada ne razlikuje od uzroka; posljedica je samo uzrok, ponovno dat u drugom obliku. Ako je kozmos posljedica, a Bog uzrok, kozmos mora biti sam Bog nita drugo ne moe biti. Osvjedoeni nedualisti zapoinju s tvrdnjom da je Bog i djelotvoran i tvaran uzrok kozmosa, On sam je i tvorac i tvar od koje je stvorena cjelokupna priroda. U skladu s vjerovanjem ove sljedbe, dakle, sav je kozmos sam Bog. On je tvar sveg kozmosa. Iz Veda doznajemo: Kao to urnanabhi [pauk] ispreda nit iz svog vlastitog tijela... upravo je tako i sav kozmos proizaao iz bitka.3 Nedualisti nauavaju kako su tri bivstva Bog, priroda i dua jedno. Bog je, kao to je to oduvijek i bio, duh, a priroda i due su njegovo tijelo. Podjednako tako kao to ja imam tijelo i duu, tako i sav kozmos i sve due sainjavaju tijelo Boga, a sam je Bog dua svih dua. I dualisti i osvjedoeni nedualisti priznaju kako je dua po svojoj prirodi proiena, a svojim vlastitim djelima postaje grena. Svako greno djelo ograniava prirodu due, dok je svako plemenito djelo razvija. Sve su due dijelovi Boga. Kao to iz rasplamtjele vatre proniu na tisue varnica iste prirode, tako su i due proizale iz ovog beskrajnog bia, Boga.4 Svaka je dua iste svrhe. Sada nadolazimo na advaitu, posljednju vedantinsku kolu, na, kako to smatramo, najljepi cvijet filozofije i religije koji je jedna zemlja ikada uzgojila, gdje ljudska misao dostie svoj najuzvieniji izraz i presee s onu stranu tajne to se doima nedokuivom. To je nedualistika vedanta, isuvie skrovita i preuzviena da bi bila religija irokih slojeva. to tumai advaitist? On tvrdi: Ako postoji Bog, on mora biti i tvaran i djelatan uzrok kozmosa. Ne samo to je tvorac, on je i stvoreno. On je sam kozmos Kako je to mogue? Zar je Bog, proieni, duh, postao kozmos? Da, oito je tako. Ono to svi neuki vide kao kozmos, zbiljski ne postoji. to ste vi, to sam ja, i sve ove

42

stvari to ih opaamo? Puka samoobmana. Postoji samo jedna egzistencija, beskrajno, svagda blaeno jedinstvo. U tom postojanju snivamo sve nae arolike sanje. To je atman, ponad svega, beskrajno, s onu stranu spoznatog, s onu stranu svega to se dade spoznati. U tome i kroz to sagledavamo kozmos. To je jedina zbilja. To je ovaj stol, sluateljstvo ispred mene, zid, to je sve bez imena i oblika. Oduzmite stolu oblik i ime ono to preostaje jest atman. Vedantist se atmanu nee obratiti niti kao mukoj niti kao enskoj osobi jer to su opsjene i zablude ljudskoga uma. Dua nema spola. Samo oni to su u zabludi, to su postali nalik ivotinjama vide enu ili mukarca. ivui bogovi ne vide ni mukarca niti ene. Kako bi oni to su ponad svega mogli imati zamisli o spolnosti? Svatko i sve je atman, sopstvo bespolno, proieno, svagda blaeno. Ono to je tvarno, i to ini razliku, ime je, oblik i tijelo. Oduzmete li ove dvije razlike, ime i oblik, svekolik kozmos postaje jedinstven. Ne postoji dvojakost, ve posvudanje jedinstvo. Vi i ja smo jedno. to propovijeda advaitist? Svrgavajui s prijestolja sve bogove to su ikada postojali ili e ikada postojati u kozmosu, on uzdie na prijestolje sopstvo ovjeka, atman, uzvienijeg od Sunca i Mjeseca, vieg od nebesa, uzvienijeg od samog uzvienog kozmosa. Nikakve knjige, nikakvi sveti spisi, nikakva znanost ne moe iznai slavu sopstva to se pojavljuje kao ovjek, najuzvieniji Bog to je ikada postojao, jedini Bog koji je postojao, postoji i svagda e postojati. Stoga neu tovati nikoga doli svog sopstva. Ja tujem svoje sopstvo, tvrdi advaitist. Pred kim da padam niice? Iskazujem poast svom sopstvu. Kome u se obratiti za pomo? Tko moe pomoi meni, beskrajnom biu kozmosa? Sve su to besmislene sanje, prividi. Tko je ikada ikome pomogao? Nitko. Gdje god da ugledate slaba ovjeka, dualistu, kako plae i jadikuje za spasom odnekud ponad nebesa, sve je to stoga to on ne spoznaje da su nebesa i u njemu samom. On trai pomo s nebesa i pomo stie. Opaamo kako ona pristie, ali iz njegove vlastite unutranjosti, to on pogreno tumai kao nadolazak odnekud izvana. Ponekad, leei u krevetu, bolestan ovjek moe zauti kucanje na vratima. Ustaje i otvara, no ne nalazi nikoga pred vratima. Vraa se u krevet i ponovno zauje kucanje. Ustaje i otvara vrata. Pred vratima nema nikoga. Naposljetku uvia kako je to bilo kucanje njegova vlastita srca to je uobrazio kao kucanje na vratima.

43

Tako ovjek, nakon zaludna traganja za razliitim bogovima van sebe sama, dovrava krug, te se vraa na toku od koje je poao ljudsku duu. Spoznaje naposljetku kako je Bog za kojim je tragao po brdima i dolinama, kojeg je traio u svakom potoku, u svakom hramu, u crkvama i na nebesima, kojeg je ak zamiljao kako sjedi na nebu i vlada svijetom, njegovo vlastito sopstvo. Ja sam on, a on je ja. Nitko doli mene nije bio Bog, a ovaj maleni ja nikada nije postojao. Spoznaj istinu i oslobodi se u trenu. Sva e tama tada nestati. Kada ovjek sagleda svoju istovjetnost s beskrajnim biem kozmosa, kada prestane sva odjelitost, kada se svi mukarci i ene, svi bogovi i nebeski navjesnici, sve ivotinje i biljke i svekolik kozmos stope u jedinstvo, nestat e straha. Mogu li sebi nakoditi? Mogu li se ubiti? Mogu li se ozlijediti? Pred kim da osjeam strah? Bojite li se vi samih sebe? Tada e nestati sva patnja. to moe prouzroiti moju patnju? Ja sam jedinstveno bie kozmosa. Tada e i sva ljubomora ieznuti. Na koga da budem ljubomoran? Na sama sebe? Tada e nestati i sve zlonamjernosti. Prema kome bih mogao biti zlonamjeran? Prema samome sebi? U kozmosu ne postoji nitko doli mene sama. Vedanta nauava kako je ovo jedini put do spoznaje. Iskorijenimo ovo razlikovanje, iskorijenimo praznovjerje o postojanju mnotva. Njemu, koji u ovom svijetu mnotvenosti sagledava je dinstvo; njemu, koji u mnotvu neosjetljivosti opaanja sagledava jedinstveno bie to osjea; njemu, koji u ovom svijetu sjenki shvaa zbiljnost, njemu pripada vjeni mir, samo njemu, samo njemu.5 Advaitist ili osvjedoeni advaitist ne tvrdi kako je dualizam pogrean; on je posvema ispravno stanovite, tek na niem stupnju. On je na putu ka istini, stoga dozvolimo svakome da u skladu sa svojim vlastitim stanovitima razvije svoje vlastito vienje ovoga kozmosa. Ne ozljeujte nikoga, ne poriite niije stanovite. Prihvatite ovjeka takva kakav on jest. Ako moete, pomozite mu i uspnite ga na viu razinu, ali ne ranjavajte i ne unitavajte. Naposljetku, sve e dosei istinu. (II. 239-40, 242, 245-53) MONISTIKA VEDANTA Tumaenje se vedante sastoji u tome to nismo sputani naprotiv, ve sada smo slobodni. tovie, opasno je ustvrditi ili pomisliti da smo sputani takvo je gledite pogreno. To je samoobmana. im ustvrdite, Ja sam sputan, Ja sam slab, Ja sam bespomoan, jao vama! Okivate se jo jednim lancem. Ne govorite i ne mislite tako.

44

Jednom sam uo za ovjeka koji je ivio u umi i danomice obiavao ponavljati: ivoham Ja sam blaeni. Jednoga ga je dana napao tigar i odvukao ga da ga ubije. Vidjeli su t o ljudi s druge obale rijeke i zauli njegov glas, dokle god je u njemu glasa bilo, kako izgovara ivoham ak i u samim tigrovim raljama. Takvih je ljudi bilo mnogo. Bilo je i sluajeva kada su ljudi, bivajui raskomadani, blagosiljali svoje neprijatelje. Ja sam on, ja sam on, a to si i ti. Ja sam proien i savren, a takvi su i svi moji neprijatelji. Ti si on, to sam i ja. To je pretpostavka snage. Unato tome, postoje i plemenite i uzviene postavke u vjerskim tradicijama dualista. udesna je predodba o osobnom Bogu, odvojenom od prirode, kojeg tujemo i volimo. Ponekad je ova predodba izuzetno umirujua. Meutim, kako tvrdi vedanta, taj osjeaj pomalo nalikuje djelovanju opijata. On je neprirodan, te naposljetku donosi slabost, a ono za ime ovaj svijet danas udi, vie no ikada, jest snaga. Slabost je, tvrdi vedanta, uzrok svim patnjama ovoga svijeta, jedini uzrok boli. Zbog svoje slabosti postajemo bijedni. Laemo, krademo, ubijamo i inimo druga zlodjela jer smo slabi. Patimo jer smo slabi. Umiremo jer smo slabi. Tamo gdje nema niega to bi nas uinilo slabima ne postoji ni smrt ni patnja. Slabi smo zbog zablude. Ostavimo li se zablude, sva e opsjena nestati. To je doista jednostavno. Putem svih ovakvih filozofskih rasprava i silnih mentalnih vjebi nadolazimo na ovu religijsku misao to je najjednostavnija na cijelome svijetu. Monistika je vedanta najjednostavniji oblik u kojem se istina moe podastrijeti. Pouavanje je dualizmu bila neizmjerno velika greka to je poinjena u Indiji i drugd je, jer ljudi nisu sagledavali temeljna naela, ve su razmiljali o uistinu nerazumljivom procesu. Kod mnogih su ove zastraujue filozofske i logike tvrdnje izazvale strah. Smatralo se kako ove postavke ne mogu biti rasprostranjene, prihvaene i slijee ne u svakodnevnom praktinom ivotu, te da bi se pod izlikom takve filozofije u ivljenju pojavilo mnogo rasputenosti. Ja, meutim, uope ne vjerujem da bi monistika poimanja, propovijedana svijetu, izazvala nemoral i slabost. Naprotiv, imam razloga da vjerujem kako su ona jedini postojei lijek. Ako je to istina, zato pustiti da ljudi ispijaju abokreinu, dok mimo njih protjee potok ivota? Ako je istina da su svi oni proieni, zato ne bismo ovoga trena tome poduili cijeli svijet? Zato, glasom groma, tome ne poduiti svakog ovjeka koji je ugledao svjetlost ivota, svece i grenike, mukarce, ene i djecu, ovjeka na tronu i ovjeka to mete ulicu?

45

U ovom se trenutku to ini vrlo velikim i uzvienim pothvatom kod mnogih izaziva zaprepatenje. Uzrok tome nije nita drugo doli praznovjerje. Hranei se svakovrsnom loom i neprobavljivom hranom ili postei, postali smo nesposobni pojesti dobar obrok. Od malih smo nogu sluali rijei slabosti. ut ete ljude kako govore da ne vjeruju u duhove, ali je istovremeno vrlo malo onih koji u mraku ne dozive lagan osjeaj jeze. To je jednostavno praznovjerje. Tako je i sa svim religijskim praznovjerjima. U ovoj zemlji [Engleskoj] postoje ljudi, koji bi, kada bih im rekao kako ne postoji bie nalik avlu, smatrali da je time sva religija dokinuta. Mnogi su mi rekli: Kako moe postojati religija bez avla? Kako moe postojati religija bez nekoga tko bi nas usmjeravao? Kako moemo ivjeti a da nitko nad nama ne vlada? Volimo da se s nama tako postupa jer smo na to navikli. I nismo sretni sve dok ne osjetimo da nas netko svakodnevno prekorava. Iznova isto praznovjerje! No, ma kako se to sada inilo stranim, nadoi e vrijeme kada e se svatko od nas osvrnuti i podrugljivo nasmijeiti takvom praznovjerju to je zakrivalo proienu i vjenu duu, te e ponavljati s radou, istinom i snagom, Ja sam slobodan, bio sam i svagda u biti slobodan. Ova monistika zamisao proizlazi iz vedante, i to je zamisao koja zasluuje ivot. Jer ovo je istina, a istina je vjena. Sama istina pouava kako ona nije zasebna odlika ni jednog pojedinca ili naroda. Ljudi, ivotinje i bogovi, svi su oni zajedniki primaoci ove jedine istine. Neka je svi oni prihvate. Zato ivot pretvarati u patnju? Zato putati ljude da upadaju u svakojake zamke praznovjerja? Dat u deset tisua ivota ako dvadeset od njih napusti svoja praznovjerja. Razloite li ljudima ovu istinu, ne samo u ovoj, ve i u zemlji svoga samoga zaetka, bit e prestravljeni. Oni tvrde: Ova je zamisao za sannvasine [redovnike], to naputaju svijet i ive u umama, za njih je to ispravno. Ali za nas, jadne domaine? Svi mi moramo doivljavati neku vrst straha, moramo slijediti obrede, i tako dalje. Dualistika su poimanja dovoljno dugo vladala svijetom, a ovo je njihova pos ljedica. Zato ne izvesti nov pokus? Moda e protei i stoljea dok svi razbori ne prihvate monizam, ali zato s time ne zapoeti ovoga trena? Ako smo tokom svog ivota ovom poimanju poduili dvadesetak osoba, uinili smo veliko djelo . (II. 197200)

46

APSOLUT I NJEGOVA MANIFESTACIJA Pitanje je koje je u razumijevanju advaita filozofije najtee pojmiti, pitanje to e uvijek iznova biti postavljeno i koje e zauvijek ostati otvoreno: kako je beskonano, apsolutno, postalo konano? Pozabavit u se ovim pita njem, a da bih ga razjasnio posluit u se crteom:

(a) apsolut (c) vrijeme prostor uzrokovanje (b) kozmos

Ovdje je apsolut (a), a ovo je kozmos (b). Apsolut je postao kozmosom. Time nije miljen samo tvarni svijet, ve i mentalni, duhovni svijet nebesa i zemlja, te, u stvari, sve to postoji. Um je naziv za mijenu, a tijelo naziv za drugu promjenu i tako dalje, a sve ove promjene tvore na kozmos. Apsolut (a) je postao kozmosom (b) prolazei kroz vrijeme, prostor i uzrokovanje (c). U tome se sast oji sredinja postavka advaite. Vrijeme, prostor i uzrokovanje nalik su staklu kroz koje se ogleda apsolut, a kada ga promatramo s donje strane, ukazuje se kao kozmos. Iz ovoga odmah razabiremo kako u apsolutu ne postoji ni vrijeme, ni prostor, ni uzrokovanje. Pojam vremena ovdje ne moe biti prisutan, budui da ovdje nema ni uma, ni miljenja. Pojam prostora ovdje takoer ne moe biti prisutan jer nema vanjske promjene. Ono to nazivate kretanjem i uzrokovanjem ne moe postojati ondje gdje je samo jedno. Valja pojmiti i zapamtiti da ono to nazivamo uzrokovanjem zapoinje nakon, ako smijemo tako rei, degeneracije apsoluta u pojavno a ne ranije, te da naa volja, naa udnja i sve ostalo uvijek nadolaze nakon toga. Sada se postavlja pitanje: to su to vrijeme, prostor i uzrokovanje? Advaita znai nedualnost, drugim rijeima, ne postoji dvojnost, ve jedinstvo. No ipak zapaamo kako ovdje vrijedi tvrdnja da se apsolut oituje kao mnotvo, kroz koprenu vremena, prostora

47

i uzrokovanja. Stoga se i ini da ovdje postoji dvoje: apsolut i maya, sveukupnost vremena, prostora i uzrokovanja. Postojanje dvojnosti zasigurno se ini vrlo uvjerljivim. Na to e advaitist odgovoriti kako dvojnost ne moe postojati. Da bismo imali dvojnost, moramo imati dva apsolutna, nezavisna bia koja ne mogu biti uzrokovana. No za vrijeme, prostor i uzrokovanje nemogue je ustvrditi da su nezavisna postojanja. Ponajprije, vrijeme je posvema zavisno postojanje koje se mijenja sa svakom mijenom naeg uma. Ponekad se kome u snu priinja kako proivljava cijeli niz godina, drugom prilikom nekoliko mjeseci promie poput sekunde. Tako je vrijeme posvema zavisno od naeg stanja duha. Drugo, pojam vremena ponekad nestaje u cijelosti, a tako je i s prostorom. Ne moemo proniknuti to je prostor, p a ipak, on je ovdje, neodrediv i ne moe postojati od ma ega odvojen. Tako je i s uzrokovanjem. Sveukupnost ovog kozmosa, dakle, predstavlja, kao to je to oduvijek i predstavljala, osobit oblik [apsoluta]. Apsolut je ocean u kojem smo vi i ja, kao i sunca i zvijezde, i sve ostalo, samo aroliko valovlje. A to valovlje ini razliitim? Samo oblik taj oblik ine vrijeme, prostor i uzrokovanje, potpuno zavisni od vala. im val nadire, oni nestaju. im pojedinac naputa ovu mayu, ona za njega iezava, te on postaje slobodan. (II. 130, 13536) ANALIZA OPAANJA Promatram vas. Koliko je toga nuno ovom vienju? Ponajprije, oi. Jer ako sam u svakom drugom pogledu savren, a nemam oiju, neu vas moi vidjeti. Drugo, zbiljski organ vida. Jer oi nisu organi, one nisu nita drugo doli instrumenti vida, a tek se iza njih nalazi pravi organ, nervni centar u mozgu. Povrijedi li se taj centar, ovjek moe imati najotrovidnije oi, pa ipak nee biti sposoban vidjeti. Stoga je nuno da se centar, zbiljski organ, nalazi ondje gdje i jest. Na podjednak nain, vanjsko uho nije nita drugo doli instrument za prenoenje zvunih titraja u unutranjost, u smjeru centra, a tako je i sa svim naim osjetilima. Pa ipak, to nije dovoljno. Pretpostavimo da se nalazite u svojoj knjinici, te da ste usredotoeni na itanje knjige. Sat otkucava vrijeme, no vi ne ujete njegovo odbijanje. Zvuk postoji, titraji to se prenose zrakom postoje, i uho i nervni centar takoer postoje, titraji se putem uha prenose do centra, pa ipak vi ne ujete. to nedostaje? Duh je odsutan. Uviamo, dakle, kako je trea stavka to je neophodna prisutnost duha. Ponajprije mora postojati vanjski instrument, zatim organ

48

kojem e vanjski instrument prenijeti osjet, te naposljetku, sam organ mora biti sjedinjen s duhom. Nije li tome tako, organ i uho mogu primiti osjet, pa ipak neemo toga biti svjesni. Duh je podjednako tako samo prenosilac. Njegov je zadatak da osjet prenese razumu koji je odreujua mo. Razum je taj koji odluuje o onome to je pred njega predmetnuto. Pa ipak, ni to nije dovoljno. Razum mora prenijeti osjet jo dalje, te sve podastrijeti pred vladara tijela, ljudsku duu, ustolienog kralja. Podastrijevi to pred njega, od due dolazi naredba to initi, a to ne initi. Ta naredba istim redoslijedom dosee razum, duh, organe koji prenose poruku instrumentima, te je time naposljetku opaanje dovreno. Uviamo, dakle, kako tijelo, vanjski oblik, ne posjeduje prosvijetljenost kao svoju vlastitu bit, ono nije samo-pro-svjetljujue, te ne moe spoznati sama sebe, podjednako tako kao to to ne moe ni duh. Zato ne? Jer duh narasta i nestaje, jednom snaan, drugi put slab; jer na njega moe djelovati sve i sva. Svjetlost stoga to prosijava duhom nije njegova vlastita svjetlost. ija je, dakle, svjetlost? Ona mora pripadati onome to je posjeduje kao svoju vlastitu bit, i kao takvo, nikada ne moe propasti ili umrijeti, nikada ne moe postati snanije niti slabije svjetlost moe pripadati samo dui. Ona je samo prosvjetljujua. Ona sama jest svjetlost . (II. 213-16)

DOBRO I ZLO Svjedoci smo kako u ovom svijetu svu sreu prati patnja, poput njezine sjenke. ivot je praen svojom sjenkom smru. Oni moraju biti sjedinjeni jer nisu ni suprotstavljeni, niti dva odvojena postojanja, ve razliita oitovanja iste tvari ivot i smrt, tuga i srea, dobro i zlo. Dualistiko poimanje o tome kako su dobro i zlo dvije odvojene bitnosti, te da se oba nastavljaju u vjenost, na prvi je pogled apsurdno. Oni su samo razliita oitovanja jedne i iste zbilje, jednom se pojavljujui kao dobro, drugi put, pak, kao zlo. Razlika nije u prirodi, ve u stupnju jedno se od drugog razlikuje po stupnju svog intenziteta. Uviamo, dakle, kako isti nervni sustavi na podjednak nain prenose i pozitivne i negativne osjete. Ukoliko su nervi povrijeeni, ni jedan od osjeta nee doprijeti do nas. Ista e pojava kod jednog pobuditi uitak, a kod drugoga izazvati bol. Hranjenje mesom ovjeku e pruiti uitak, a zadati bol ivotinji koju on jede. Nikada nije postojalo neto

49

to bi svima pruilo jednak uitak. Jedni su zadovoljni, drugi nezadovoljni, a tako e tome i nadalje biti. Povijest svijeta pokazuje kako je zlo, podjednako tako kao i dobro, stalno narastajui kvantitet. Uzmimo primjerice najprimitivnijeg ovjeka koji ivi u umi. Njegov je smisao za uitak neznatan, a takva je i njegova sposobnost da pati. Njegova je patnja posvema na razini osjetilnog. Ne dobije li dovoljno hrane, patit e. Zadobivi, meutim, mnogo hrane i slobodu da luta i lovi, bit e posvema sretan jer njegova se srea sastoji samo u osjetilima, podjednako tako kao i njegova patnja. No, uznapreduje li taj ovjek u spoznaji, porast e i njegova srea, razum e se pred njim razotkriti, a njegov e se osjetilni uitak razviti u duhovni uitak. Osjetit e zadovoljstvo itajui prekrasnu pjesmu, a matematiki e problem u njemu pobuditi zanimanje. No, i pored toga, istanani e nervi postajati sve osjetljiviji na patnje duevnog bola o kojima primitivan ovjek ni ne razmilja. Uzmite za primjer svoju zemlju [Englesku], najbogatiju na svijetu, raskoniju od mnogih drugih, te sagledajte koliko je patnja estoka, koliko je umobolnih u usporedbi s drugim rasama, samo zbog toga to su udnje tako snane. Vedanta ne tvrdi kako je ovaj svijet samo bijedan jer to ne bi bilo istinito. U isti mah, meutim, pogreno bi bilo rei kako je ovaj svijet prepun sree i milosti. Uzaludno je, dakle, poduavati djecu kako je ovaj svijet sav dobar, sav posut ruama, sav med i mlijeko ono o emu smo ustvari svi sanjarili. Podjednako tako, pogreno je misliti kako je sav svijet zao samo zbog toga to je jedan ovjek patio vie od drugoga. Upravo je ta dualnost, igra dobra i zla ono to sainjava na iskustveni svijet. Uza sve to, vedanta tvrdi: Ne smatrajte da su dobro i zlo dvoje, dvije odvojene biti jer dobro i zlo ine jednu i istu pojavu tek na razliitim stupnjevima, u razliitim pojavnim oblicima, izazivajui razliitosti osjeanja u istom umu. Osnovna se misao vedante, dakle, sastoji u pronalaenju jedinstva u pojavnom jedinstvene egzistencije koja se oituje, ma koliko se razliitom ona inila u svom oitovanju. Razmislite o drevnoj teoriji Perzijanaca: dva boga stvaraju ovaj svijet, bog dobra koji ini sve to je dobro, te bog zla koji ini sve to je zlo. Ve na prvi pogled zapaate besmislenost, jer ako se na taj nain provodi, svaki zakon prirode mora imati dva dijela: jedan, kojim upravlja bog dobra, te drugi, kojim upravlja bog zla, nakon to je prvi bog

50

prestao djelovati. Ovdje nastaje potekoa: oba djeluju u istom svijetu, a meusoban sklad odravaju povreivanjem jednih i injenjem dobra drugima. Ovo je, dakako, surov sluaj, najgrublji nain izraavanja dualnosti egzistencije. No, uzmite za primjer jednu napredniju, apstraktniju teoriju kako je svijet dijelom dobar, a dijelom zao. Raspravljajui s istog stanovita i ovo je besmisleno. Ista je sila koja nam daje hranu i ubija mnoge u nezgodama i nesretnim sluajevima. Stoga uviamo kako ovaj svijet nije ni dobar ni zao, ve mjeavina obojega. I kako odmiemo sve dalje i dalje, tako emo otkrivati da je sva krivica uklonjena s prirode i namaknuta na naa leda. U isti mah, meutim, ved anta ukazuje na izlaz ali ne putem poricanja zla, jer ona odvano ralanjuje zbilju kakva jest i ne nastoji nita zatajiti. To nije credo beznaa, to nije agnosticizam. Ona iznalazi lijek, ali ga eli uspostaviti na nerazorivim temeljima ne putem zatvaranja djetetovih usta, niti zasljepljivanjem njegova vida neim to je neistinito i to e dijete za kratko vrijeme otkriti. Sjeam se jednog dogaaja iz svoje mladosti. Mladome ovjeku umre otac, ostavivi ga u bijednim imovinskim prilikama, s brojnom po rodicom koju je valjalo uzdravati. Mladi shvati da mu oevi prijatelji ne ele pomoi. Tada poraz -govori sa sveenikom koji mu ponudi ovakvu utjehu: O, sve je to dobro. Sve je to poslano za nae dobro. Ovo je stara metoda kojom se zlatnim listiem nastoji obloiti stara rana, priznanje slabosti i besmislenosti. Mladi otie, a est mjeseci kasnije sveeniku se rodi sin. Povodom tog dogaaja on priredi svetkovinu zahvalnosti na koju je i mladi bio pozvan. Sveenik je molio: Bogu hvala za njegove milosti, nato mladi ustane i ree: Stani! Sve je to patnja. Sveenik upita zato. Kada je umro moj otac, rekao si kako je to dobro, iako oigledno zlo, te je tako i sada ovo prividno dobro, no istinski zlo. Da li je ovo put izljeenja patnji svijeta? Budite dobri i imajte milosti prema onima koji pate. Ne pokuavajte to prikriti. Nita ne moe izlijeiti ovaj svijet. Uputite se s onu stranu njega. Ovo je svijet dobra i zla. Gdje god da postoji dobro, slijedi zlo, ali s onu stranu i iza svih takvih oitovanja, svih proturjeja, vedanta pronalazi jedinstvo. Ona nauava: Ostavi ono to je zlo i napusti ono to je dobro. to onda preostaje? S onu stranu dobra i zla stoji neto to je tvoje, istinsko ti s onu stranu svakoga zla, podjednako tako kao i s onu stranu svakoga dobra a to je ono to se oituje kao dobro i zlo. Spoznaj to ponajprije, te e tada i samo tada postati istinski optimist, ne ranije; jer tada e biti u stanju nad svime vladati. Vladaj ovim oitovanjima i bit e slobodan

51

oitovati istinskog sebe. Ponajprije postani gospodar samoga sebe, ustani i budi slobodan, kroi van granica ovih zakona, jer oni ne upravljaju tobom neogranieno, ve su samo dio tvoga bia. Ponajprije otkrij kako nisi rob prirode, nisi to nikada bio, niti e ikada biti. Ova je priroda, koliko god je smatrao beskrajnom, samo konana, kap u oceanu, a tvoja je dua ocean. Ti si s onu stranu zvijezda, Sunca i Mjeseca to se, u usporedbi s tvojim beskrajnim biem, ine nalik pukim mjehuriima. Spoznaj to i uzmoi e vladati i nad dobrim i nad zlim. Tek e se tada svekoliko vienje promijeniti a ti e ustati i rei: Kako je lijepo dobro, a udesno zlo! U tome se sastoji nauk vedante. Ona ne prua nikakav povran lijek, poput prekrivanja rane zlatnim listiem, a to je rana vie upaljena, to se dodaje vie zlatnih listia. Ovaj je ivot muna zbilja. Smiono prokrite svoj put kroz njega, iako to moe biti vrlo teko. Nije vano! Dua je jaa. Vedanta ne polae odgovornost na male bogove, jer vi ste tvorci svoje vlastite sree. Sami sebi prouzro kujete patnju, inite dobro i nanosite zlo, i vi ste oni to zaklanjate oi rukama i govorite kako je tamno. Sklonite ruke i ugledajte svjetlost. Ve sada, pa i od samoga poetka savreni ste i sjajni. Sada razumijemo znaenje stiha: Onaj koji u ovom svijetu sagledava mnotvenost ide od smrti do smrti. Sagledajte jedinstvo i budite slobodni. (II. 17882)

PROMJENA JE UVIJEK SUBJEKTIVNA U emu se sastoji teorija evolucije? Postoje dva inioca: prvi, strahovita potencijalna snaga to se nastoji iskazati, i drugi, okolnosti koje je zatomljuju, njezina okolina koja joj ne dozvoljava da se izrazi. Kako bi se borila protiv svoje okoline, snaga neprestance poprima nova oblija. U svojoj borbi, ameba poprima jedan oblik kako bi nadvladala odreene prepreke, da bi zatim poprimila drugi oblik, i tako dalje sve dok ne postane ovjek. Ako ovu misao razvijate do njezina logikog zakljuka, mora nadoi i trenutak kada e ta snaga, to je postojala u amebi i razvila se u ovjeka, nadvladati sve z apreke to ih priroda moe pred nju postaviti i tako izbjei svim svojim okruenjima. Ova e misao, izraena metafiziki, poprimiti sljedei oblik: postoje dvije komponente svakog djelovanja jedna je subjekt, druga objekt a jedina je svrha ivota uiniti subjekt gospodarom objekta. Primjerice, nesretan sam jer me netko prekorava. Moja e se borba sastojati u tome, da uinim sebe dovoljno snanim kako bih nadvladao okolinu, tako da me netko moe prekoravati a da ja to ne osjeam. Na taj nain svi mi pokuavamo

52

nadvladati prirodu.

to

se smatra udorednim? injenje subjekta snanim

prilagoavajui ga apsolutu, tako da konana priroda prestane vladati nad nama. Logiki je zakljuak nae filozofije dat u tome, kako mora nadoi vrijeme kada emo nadvladati sva okruenja jer priroda je konana. Postoji jo neto to valja nauiti. Kako znate da je priroda konana? Jedini je nain da to spoznate posredstvom metafizike. Priroda je ono beskrajno to se oituje u granicama, te je stoga konana. Tako mora nadoi i vrijeme kada emo nadvladati sva okruenja. Ali kako da ih nadvladamo? Nikako ne moemo nadvladati sva objektivna okruenja. Ne moemo. Malena riba nastoji umai svojim neprijateljima u vodi. Kako to ona ini? Razvijanjem krila i postajanjem pticom. Riba ne mijenja vodu ili zrak, promjena se odvija u njoj samoj. Promjena je uvijek subjektivna. Do pobjede nad prirodom u toku cijele evolucije dolazi promjenom subjekta. Primijenite li to na religiju i moralnost, otkrit ete kako do pobjede nad zlom dolazi iskljuivo promjenom samog subjekta. Na taj nain sustav advaite zadobiva svoju punu snagu na subjektivnoj strani ovjeka. Govoriti o zlu i patnji je besmisleno, jer oni ne postoje van ovjeka. Ako sam otvrdnuo na sav gnjev, nikada neu biti gnjevan. Ako sam neosjetljiv na mrnju, nikada je neu osjetiti. Ovo je, dakle, proces kojim se postie ta pobjeda putem subjektivnog, usavravanjem subjektivnog. Usuujem se rei kako je advaita jedina religija koja je u suglasnosti sa suvremenim istraivanjima, tovie, kako ide i dalje od njih, i to kako na tvarnim, tako i na moralnim stanovitima. To je i razlog zato se ona toliko svia suvremenim znanstvenicima. (II.
13638)

DUA, BOG I RELIGIJA Na prvom, odnosno dualistikom stupnju ovjek spoznaje kako je on mala osobna dua John, James ili Tom te tvrdi: Bit u John, James ili Tom u vjenost, i nita drugo. Podjednako bi tako mogao naii i ubojica i rei: Ja u zauvijek ostati ubojicom. No kako vrijeme odmie, Tom nestaje i vraa se prvobitnom istom Adamu. Blaeni oni ista srca, jer oni e ugledati Boga. Moemo li ugledati Boga? Ne, dakako. Moemo li ga spoznati? Ne, dakako. Kada bi se Bog mogao spoznati, on vie ne bi bio Bog. Spoznaja je ogranienje. Ali moj otac i ja smo jedno. Ja otkrivam zbiljnost u svojoj dui. U nekim su religijama ovakva shvaanja pronala svoj izraz, dok se u drugima na njih samo ukazuje. Iz nekih su vjerskih tradicija, meutim, ona sasma

53

prognana. Kristova su uenja u ovom trenu vrlo slabo shvaena u ovoj zemlji [Americi]. Oprostite mi to u rei da ona nikada nisu ni bila pravilno shvaena. Razliiti stupnjevi razvitka apsolutna su nunost postignua proienosti i savrenstva. Raznoliki su religijski sustavi u biti zasnovani na istim idejama. Isus je rekao: Kraljevstvo je nebesko u vama. Na drugom mjestu, pak, govori: Oe na koji jesi na nebesima. Kako uskladiti ove dvije izjave? Ovako: kazujui ovo drugo, obraao se neobrazovanom mnotvu, irokim masama koje ne poznaju religiju. Na tom je mjestu bilo nuno obratiti im se njihovim vlastitim jezikom jer oni ele konkretne misli, neto to se dade pojmiti osjetilima. ovjek moe biti najvei filozof svijeta, ali dijete u pitanjima religije, i tek kada razvije visoko stanje duhovnosti moe shvatiti da se kraljevstvo nebesko nalazi u njemu samom. To je istinsko kraljevstvo duha. Odatle uviamo kako oigledna proturjeja i zabune u religiji ne oznaavaju nita drugo doli razliite stupnjeve razvitka. I kao takvi, nemamo prava okrivljavati ma koga zbog njegove religije. Postoje stupnjevi razvitka na kojima su oblici i simboli nunost; oni su jezik koji due na tom stupnju mogu razumjeti. Naredna je misao koju vam elim iznijeti ta, da se religija ne sastoji od doktrina ili dogmi. Ona nije ono to itate, niti dogma za koju vjerujete da je od posebnog znaaja, ve ono to spoznajete. Blaeni su oni ista srca jer oni e ugledati Boga, jest, u ovom ivotu. A to je spasenje. Postoje oni koji pouavaju kako se do spasenja moe stii nerazumljivim mrmljanjem rijei. Ni jedan veliki uitelj, meutim, nikada nije pouavao da su za spasenje nuni vanjski oblici. Mo dostizanja spasenja dato je u nama samima. U Bogu ivimo i kreemo se. Vjere i sljedbe imaju svoje uloge, no, budui prolazne, one su za djecu. Sveti spisi nikada ne stvaraju religije, ve religije stvaraju svete spise. Ne smijemo to zaboraviti. Ni jedan sveti spis nije nikada stvorio Boga, ve je Bog nadahnuo sve velike svete spise. I ni jedan sveti spis nije nikada stvorio duu. Ne smijemo to zaboraviti. U svim religijama naposljetku se obistinjuje Bog u dui i to je jedna, sveopa istina svih religija. Ako u svim religijama postoji jedna, sveopa istina, smjestit u je ovdje u obistinjenje Boga. Uzori se i metode mogu razlikovati, ali ovo je sredinja toka. Mogu postojati tisue razliitih radijusa, ali svi se oni meusobno stjeu u jednoj toki, u jednom sreditu obistinjenju Boga koje je s onu stranu ovog osjetilnog svijeta, svijeta neprestanog jela i pia i prianja besmislica, ovog svijeta lanih sjena i sebinost i. Tamo se ono nalazi, s onu stranu svih

54

svetih spisa, svih vjera, s onu stranu ispraznosti ovoga svijeta, obistinjenje Boga u vama samima. ovjek moe vjerovati u sve crkve ovoga svijeta, moe u svojoj glavi nositi sve svete spise ikada napisane, moe se krstiti u svim rijekama na zemlji pa ipak, ne opaa li Boga, svrstat u ga u isti red s krajnjim ateistom. Drugi pak ovjek moda nikada nije kroio u crkvu ili damiju, niti izveo ma kakav obred, ali ako osjea Boga u sebi i time biva uzdignut ponad ispraznosti svijeta, on je posveen ovjek, svetac, ma kako ga nazvali. im ovjek ustane i kae kako je u pravu ili kako je njegova crkva ispravna, a svi ostali to nisu, istoga je trena on sam posve u krivu, jer ne spoznaje da njegova vlastita potvrda ovisi o potvrdi svih drugih. Ljubav i milosre prema cijelom ljudskom rodu u tome je prosuivanje istinske religioznosti. Ne mislim pritom na sentimentalnu izjavu kako su svi ljudi braa, ve na to da se jedinstvo ljudskog ivota mora osjetiti. Dokle god one nisu iskljuive, sve sljedbe i vjere pripadaju meni; sve su one uzviene jer pomau na putu prema istinskoj religiji. Pridodat u tome kako je dobro biti roen u crkvi, ali je zlo tamo umrijeti. Dobro je roditi se kao dijete, no zlo ostati djetetom. Crkve su, obredi i simboli dobri za djecu, meutim kada dijete odraste ono mora nadvladati crkvu ili sebe samo. Ne smijemo zauvijek ostati djeca jer je to nalik nastojanju da jedan kaput pristaje svim veliinama i stasovima. Ne osuujem postojanje sljedbi u svijetu. Kamo sree da ih ima jo dvadeset milijuna, jer to ih je vie, to je vee podruje odabiranja. Ono emu se zaista protivim jest nastojanje da se jedna religija prilagodi svakom sluaju. Premda su sve religije u biti iste, one moraju imati mnotvo oblika prouzrokovanih nejednakim okolnostima meu razliitim narodima. Svatko od nas mora imati svoju vlastitu osobnu religiju osobnu u toj mjeri dokle doseu njezine vanjske okolnosti. Prije mnogo godina posjetio sam velikog mudraca nae zemlje, iznimno sve ta ovjeka. Razgovarali smo o naim svetim spisima, Vedama, o vaoj Bibliji, o Kuranu, te openito o svetim spisima. Na kraju naeg razgovora ovaj me je dobri ovjek zamolio da odem do stola i uzmem knjigu. Bila je to knjiga koja je, izmeu ostalog, navodi la i prognozu koliine kie koja e pasti tokom godine. Mudrac mi naloi da to proitam. I ja proitah koliinu kie koja e pasti. Potom on ree: Sada uzmi knjigu i iscijedi je. Tako sam uradio, a on mi ree: Zato, djeae moj, iz nje ne izlazi niti k aplja vode? Dok ne prokaplje voda, ovo je samo knjiga. Tako je i s vaom religijom. Sve dok vas

55

ne navede na spoznaju Boga, ona je beskorisna. Onaj koji zbog religije samo prouava knjige podsjea me na basnu o magarcu koji je na svojim leima nosio teak teret eera, a da za njegovu slatkou nije ni znao. (I. 323-26) BILJEKE
1. Siva Mahimnah Stotram, 7. 2. Avadhuta Gita, adaptirano. 3. Mundaka Upaniad, 1.1.7. 4. Mundaka Upaniad, 2.1.1. 5. Katha Upaniad, 2.2.13.

56

III. Religija vednte

MNOGOBROJNA LICA ISTINE ovjek je oduvijek udio snatriti s onu stranu, elio se razviti, te se sve to nazivamo napretkom i razvojem oduvijek mjerilo tim traganjem traganjem za ljudskom sudbinom, traganjem za Bogom. Uviamo kako, iako ne postoji nita to bi ovjeku pruilo vie sree od religije, podjednako tako ne postoji i nita to bi mu donijelo vie uasa od religije same. Nita nije vie pridonijelo miru i ljubavi od religije; nita nije izazvalo eu mrnju do religija. Nita nije bratstvo ljudi uinilo opipljivijim do religije; nita nije izazvalo vee neprijateljstvo meu ljudima od religije. Nita nije osnovalo vie dobrotvornih ustanova, vie bolnica za ljude, pa ak i za ivotinje, do religije; nita nije natopilo svijet s vie krvi negoli religija. U isti mah, meutim, uviamo kako je oduvijek postojala skrivena struja miljenja, kako su oduvijek postojale grupe istomiljenika, te filozofi i prouavaoci komparativne religije koji su nastojali, a nastoje i danas, postii sklad meu svim ovim protivnim i neskladnim sljedbama. U nekim su zemljama ovi pokuaji bili plodonosni, ali u pogledu cijeloga svijeta uspjeh je izostao. Ne smijemo smetnuti s uma kako su sve velike svjetske religije vrlo stare ni jedna se nije stvorila u dananje vrijeme te kako svaka religija svijeta duguje svoje porijeklo zemlji to se protee izmeu Gangesa i Eufrata. Ni jedna velika religija nije ponikla u Evropi ili Americi, ba ni jedna. Svaka je od njih azijatskog porijekla i pripada tom dijelu svijeta, kao to je i propovijedanje oduvijek bilo posao Azijata. Zapadnjaci su velianstveni u pogledu organizacije socijalne ustanove, vojske, vlade i drugo. Radi li se, meutim, o propovijedanju religije, ne mogu se mjeriti s Azijatima iji je to zadatak oduvijek bio to oni uostalom i znaju, te i ne ulau odvie snage u to. injenica je sadanje povijesti ljudske rase, dakle, kako sve ove velike religije postoje, ire se i umnoavaju. Tome, dakako, postoji razlog. Da je elja sveznajueg i svemilostivog tvorca bila da jedna od tih religija postoji a druge izumru, odavno bi ve postala zbiljom. Da je bila istina kako je samo jedna od tih religija zbiljska, a sve ostale pogrene, ona bi se do sada ve proirila cijelim svijetom. Tome, meutim, nije tako;

57

niti jedna nije zadobila potpuni primat. Sve religije ponekad uznapreduju, a ponekad nazaduju. Kada bi se vodila statistika, u svakoj biste zemlji, po svoj prilici, otkrili kako se religije ponekad razvijaju, a ponekad zaostaju. Sljedbe se sve vrijeme umnoavaju. Ako su tone tvrdnje jedne religije da je u njoj data cjelokupna istina i da joj je Bog podario svu istinu, zato onda postoji toliko mnogo sljedbi? Ne proe niti pedeset godina, a ve dvadeset sljedbi biva zasnovano na jednom svetom spisu. Ako je Bog stavio istinu u odreene svete spise, nije nam ih darovao da bismo se sporili nad njihovim postavkama. ini se da je to istinito. Zato? ak ako je Bog i dao knjigu koja u sebi nosi cjelokupnu istinu o religiji, ona ne bi sluila svojoj svrsi jer je nitko ne bi mogao razumjeti. Uzmite, primjerice, Bibliju i sve sljedbe to postoje meu kranima. Svatko istome tekstu dodaje svoje vlastito tumaenje, te tvrdi kako iskljuivo on razumije tekst, dok su svi ostali u krivu. Tako je u sluaju svake religije. Postoje brojne sljedbe meu muhamedancima, buddhistima i stotine meu Hindusima. Iznosim vam ove injenice kako bih vam pokazao da se svaki pokuaj dovoenja ovjeanstva do jedinstvene metode razmiljanja u pogledu duhovnog pokazao neuspjenim i da e kao takav uvijek i biti neuspjean. Ne moete prisiliti sve da se pokore istim idejama. To je injenica i hvala Bogu to je tako. Ja nisam protivnik niti jedne sljedbe. Drago mi je to one postoje i jedino prieljkujem da se nastave sve vie umnoavati. Zato? Iz jednostavnog razloga: kada bismo vi i ja i svi ovdje prisutni morali misliti potpuno istovjetne misli, ne bismo imali o emu razmiljati. Znamo da se dvije ili vie sila moraju sukobiti kako bi prouzrokovale kretanje. Ono to pobuuje miljenje jest sraz misli, razlikovanje misli. Kada bismo svi razmiljali na isti nain, bili bismo nalik egipatskim mumijama u muzeju to bezizraajno gledaju jedne druge i nita vie doli mumije! Vrtlozi se i virovi pojavljuju jedino u umeim, ivim potocima. U ustajaloj ih, mrtvoj vodi nema. Kada izumru sve religije nee vie postojati niti sljedbe. Bit e to savreni mir i sklad smrti. No tako dugo dok ovjeanstvo razmilja, sljedbe e postojati. Mijena je znak ivota i ona ovdje mora biti prisutna. Molim Boga da se sljedbe do te mjere umnoavaju dok ih naposljetku ne bude koliko i ljudskih bia, jer svatko e tada imati svoju vlastitu metodu, svoj osobni nain razmiljanja o religiji.
(II. 359-64)

58

RELIGIJA JE OBISTINJENJE Religija je pitanje istine, a ne raspri. Valja stoga ralaniti nae vlastite due i iznai to se u njima nalazi. To valja shvatiti i shvaeno obistiniti. U tome se sastoji religija. Nikakva raspra nee prouzrokovati religiju. Pitanje da li Bog postoji ili ne nikada ne moe biti potvreno dokazom jer su dokazi s jedne strane podjednako tako valjani kao i oni s druge strane. Ali ako postoji Bog, on je u naim vlastitim srcima. Jeste li ga ikada ugledali? Samo mudraci ovoga svijeta imaju pravo rei kako su ralanili svoj duh i razotkrili ove injenice. Uinimo li isto, ne ranije, i mi emo vjerovati. Ovo je sve to je dato u religiji. Ali jedno valja zapamtiti: u biti, devedesetdevet posto onih koji osporavaju religiju nikada nisu ralanili svoj duh, niti se borili da dostignu istinu. Tako njihovi argumenti protiv religije nemaju vie teine nego to bi nas dirnule rijei slijepca to izvikuje: Svi ste vi budale to vjerujete u postojanje Sunca! Obistinjenje je velika misao koju valja nauiti i nje se pridravati. Sav ovaj mete , sukobljavanja i razlike u pogledu religijskog prestat e tek onda kada shvatimo da vjera nije data u svetim spisima i hramovima, ve u stvarnom zapaanju. Samo onaj koji je istinski shvatio Boga moe imati vjeru. Ne postoji bitna razlika izmeu najuzvie nijeg duhovnog gorostasa koji moe govoriti s uvjerenjem i najprizemnijeg, najneukijeg materijalista. Priznajmo da smo svi bezbonici, jer nas puko intelektualno odobravanje ne ini religioznima. Uzmite za primjer kranina, muhamedanca ili sljedbenika bilo koje vjerske tradicije na svijetu. Svaki ovjek koji je zbiljski spoznao istinu Propovijedi na gori bio bi savren i istog bi trena postao Bog. Pa ipak, reeno je kako u svijetu postoji nekoliko milijuna krana. On to se pod tim razumijeva sastoji se u tome kako ovjeanstvo jednom moe pokuati shvatiti tu Propovijed. ak ni jedan meu dvadeset milijuna vjernika nije istinski kranin. Tako je i za Indiju reeno kako postoji tri stotine milijuna vedantista. No kada bi samo jedan od tisuu uistinu spoznao religiju, svijet bi se u velikoj mjeri promijenio. Svi smo mi ateisti, pa ipak pokuavamo suzbiti ovjeka koji tu injenicu priznaje. Svi mi lutamo u mraku. Religija je za nas puko intelektualno odobravanje, puki razgovor, puko nitavilo. ovjeka koji umije dobro govoriti esto smatramo religioznim. To, meutim, nije religija. udesni naini vezivanja rijei, retorike sposobnosti i tumaenje tekstova

59

svetih spisa na razliite naine slue jedino uitku uenih, ali ne predstavljaju religiju. Vjera nastupa s poetkom istinskog obistinjenja u naim vlastitim duama. To e biti osvit vjere i tek emo tada postati moralni. U sadanjem trenutku nismo mnogo moralniji od ivotinja. Jedino to nas zatomljuje osude su drutva. Kada bi drutvo danas izjavilo Neu te kazniti ako krade, navalili bismo na tue vlasnitvo. Policajac je onaj koji nas ini moralnima. Javno nas mnijenje ini moralnima, dok smo istinski neznatno bolji od ivotinja. U tajanstvenosti naih srca proniemo u istinitost ove tvrdnje. Stoga ne budimo licemjerni. Priznajmo da nismo religiozni i da nemamo prava s prijezirom gledati na ostale. Svi smo mi braa, a uistinu emo postati moralni tek kada obistinimo vjeru. Ako ste vidjeli odreenu zemlju, a netko vas prisili na izjavu da je niste vidjeli, u dubini due znat ete to je istinito. Podjednako tako, kada shvatite religiju i Boga u snanijem smislu no to sagledavate ovaj pojavni svijet, nita nee moi oslabiti vae vjerovanje. Jer vi posjedujete istinsku vjeru. U tome se sastoji ono to u sebi nose rijei vaeg Evanelja: Ako posjeduje vjeru kao zrno goruice. Tada ete spoznati istinu jer ste istinom i postali. Misao je vodilja vedante: Obistinite religiju. Nikakva raspra ne moe biti dostatna. (II.
16365)

RELIGIJA DANANJICE Uviamo kako gotovo u svakoj religiji postoje ove tri osnovne postavke to ih nalazimo u tovanju Boga: obredi ili simboli, imena i ljudi-bogovi. Sve ih religije posjeduju, pa ipak ste svjedocima i kako se sukobljavaju. Jedna tvrdi: Moje je ime jedino ime, moj je obred jedini obred, a moji ljudi-bogovi jedini su ljudi-bogovi na svijetu. Sve je vae tek mit. Sve su to pojavni oblici odanosti kroz koje ovjek mora proi. Ako je iskren, ako uistinu eli dostii istinu, uzdie se ponad njih sve do razine na kojoj su obredi nitavni. Hramovi i crkve, sveti spisi i obredi, samo su djeji vrti religije koji duhovno dijete mora uiniti dovoljno snanim kako bi poduzelo daljnje korake. Ovi su prvi koraci nuni ukoliko ono eli religiju. Istinska odanost, istinski bhakti nastupa sa udnjom, enjom za Bogom. Samo, tko udi? To je pitanje. Religija se ne nalazi u doktrinama, dogmama, niti u intelektualnom dokazivanju. Ona postoji i postaje. Ona je obistinjenje.

60

ujemo mnoge kako govore o Bogu, o dui i zagonetkama kozmosa, ali pitate li jednog po jednog: Jesi li spoznao Boga? Jesi li ugledao svoju duu? koliko ih moe potvrdno odgovoriti? A opet se meusobno sukobljavaju. Jednom su se prilikom u Indiji sastali zagovaratelji razliitih sljedbi i zapoeli raspravu. Jedan ree kako je jedini Bog iva, drugi pak da je to Vinu i tako unedogled. Njihovom raspravljanju nije bilo kraja. Prolazio je tim putem mudrac, a oni to su raspravljali pozvae ga da presudi. Mudrac ponajprije postavi pitanje ovjeku koji je tvrdio da je iva najvei Bog: Jesi li vidio ivu? Da li se poznajete? Ako ne, kako onda zna da je on najvei Bog? Obraajui se tovaocu Viima upita ga: Jesi li ti vidio Vinua? I postavljajui isto pitanje svima otkri kako ni jedan od njih nije znao nita o Bogu. Zbog toga su i raspravljali toliko dugo jer da su uistinu znali, ne bi ni raspravljali. Kada se posuda puni vodom uje se zvuk, no kada je napunjena, zvuka vie nema. Tako i sama injenica raspravljanja i sukobljavanja meu sljedbama pokazuje kako oni o religiji ne znaju nita. Ona je za njih tek puko mnotvo zapjenjenih rijei koje valja zapisivati u knjige. Svatko se pouruje napisati to deblju knjigu, nainiti je zamanijom to je vie mogue, potkradajui pritom grau iz svakog spisa kojeg se uspije domoi, ne priznajui nikada svoju zaduenost. Tada je izbacuje u svijet, poveavajui time ve postojei mete. Velika veina ljudi su bezbonici. Drago mi je to se u suvremenom zapadnom svijetu raa njihova nova vrst materijalisti, jer oni su istinski ateisti. Bolji su od religioznih ateista koji su neiskreni, koji se sukobljavaju i raspravljaju o religiji, a opet je ne ele, nikada ne nastojei spoznati je, niti je razumjeti. Prisjetite se rijei Kristovih: Zamoli i bit e ti da-to; trai i nai e; pokucaj i vrata e se pred tobom otvoriti. Ove su rijei doslovce istinite nisu figure, niti izmiljotine. Tko udi za Bogom? To je pitanje. Smatrate li kako itavo ovo mnotvo ljudi u svijetu eli Boga, a ne moe ga zadobiti? To ne moe biti. Kakva je to potreba bez svog objekta u pojavnom svijetu? ovjek eli disati i postoji zrak kojeg e udisati; ovjek eli jesti i postoji hrana kojom e se nahraniti. to stvara te udnje? Postojanje pojavnog. Svjetlost je bila ta koja je stvorila vid, zvuk je bio t aj koji je stvorio sluh. Tako je i svaku udnju u ljudskom biu stvorilo neto to je u pojavnom svijetu ve postojalo. Ova udnja za savrenstvom, za dostizanjem cilja i dospijevanjem s onu stranu prirode kako ona moe postojati dok

61

je neto ne stvori, ne usadi u ovjekovu duu i tamo je ne oivotvori? Stoga e onaj u kojem je probuena ova udnja i dosei svoj cilj. elimo sve doli Boga. Sve to oko sebe zapaate nije vjera. Gospoda u svojem salonu ima namjetaj iz cijeloga svijeta, a budui da je sada moderno imati neto japansko, kupuje vazu i smjeta je u svojoj sobi. Tako i velika veina gleda na vjeru posjeduje sve mogue za vlastitu nasladu, ali ne dodaju li tome daak vjere, ivot nee biti skladan jer e ih drutvo prekorijevati. Oni moraju imati malo vjere jer drutvo od njih tako oekuje. Takvo je trenutno stanje religije u svijetu. (II. 42-45) O INJENJU DOBRA SVIJETU Postavljeno nam je pitanje: Koju korist ima drutvo od vae religije? Drutvo je podvrgnuto provjeri istine, to je, meutim, vrlo nelogino. Drutvo je samo stupanj razvitka kojeg svi prolazimo. Podjednako bismo tako mogli prosuivati smisao i svrhu znanstvenog otkria posredstvom koristi koju od njega ima dijete. To je naprosto besmisleno. Kada bi drutveni poloaj bio stala n, bilo bi to podjednako tako kao da dijete zauvijek ostane dijete. Ne postoji savren ovjek -dijete jer rijei su pojmovno proturjeje. Ne moe, dakle, postojati niti savreno drutvo. ovjek mora, i hoe, poniknuti iz takvih ranih stupnjeva. Drutvo je na odreenom stupnju dobro, ali ono ne moe biti na ideal. Ono je stalna mijena. Sadanja merkantilna civilizacija mora odumrijeti zajedno sa svim svojim tenjama i besmislicama sve je to vrst povorke naelnika Londona. Ono to svijet eli jest mo miljenja posredstvom osobnosti. Moj je uitelj obiavao rei: Zato ne pomogne svom lotosovom cvijetu procvjetati? Pele e tada dolaziti same od sebe. Svijetu su potrebni ljudi mahniti od ljubavi prema Bogu. Valja vjerovati u sebe same jer ete tada vjerovati i u Boga. Povijest svijeta je povijest estorice ljudi punih vjere, estorice ljudi duboke, proiene naravi. Potrebno nam je troje: srce da bismo osjeali, mozak da bismo shvatili i ruke da bismo djelovali. Ponajprije moramo izai iz svijeta i prilag oditi se instrumentima. Pretvorite se u dinamo. Ponajprije osjeajte za svijet. U trenutku kada su svi ljudi spremni da djeluju, gdje je ovjek osjeaja?Gdje je osjeaj koji je stvorio jednog Ignatiusa Loyolu? Iskuajte svoju ljubav i poniznost. ovjek koji je ljubomoran nije smjeran niti vjeran. Ljubomora je uasan, stravian grijeh. Tako tajanstveno prodire u ovjeka. Upitajte se da li va um reagira mrnjom ili ljubomorom? Velike koliine

62

mrnje i gnjeva, izlijevajui se na svijet, neprestance razaraju d obra djela. Ako ste proieni, ako ste snani, tada ste vi, jedan ovjek, istovjetni cijelom svijetu. Mozak za shvaanje, sljedei uvjet injenja dobrih djela, naposljetku je tek suha Sahara. Ne postoji li u njegovoj pozadini osjeaj, on sam ne moe uiniti nita. Uzmite ljubav, koja nije nikada izostala, i tada e mozak shvatiti, a ruke oivotvoriti pravednost. Mudraci su sanjali o Bogu i imali vienje Boga. Oni ista srca ugledat e Boga. Svi uzvieni tvrde kako su ga ugledali. Tisue godina ranije vieno je i prepoznato jedinstvo to se prostire s onu stranu, a jedino to sada moemo uiniti jest ispunjavanje tih velianstvenih obrisa. (VI. 144-45)

CILJ RELIGIJE Kada ne bismo mogli spoznati drugi svijet, ivot bi nalikovao pustinji, a ljudski ivot bio uzaludan. Pravilno je rei: Budi zadovoljan onime to jest. Krave i psi to jesu, kao i sve ostale ivotinje i to je ono to ih ini ivotinjama. Miruje li ovjek zadovoljan sadanjim i napusti svako traganje za drugim svijetom, ovjeanstvo e se mo rati iznova vratiti na razinu ivotinja. Religija je traganje za drugim svijetom, ono to ini razliku izmeu ovjeka i ivotinje. Religija ne ivi od kruha, ne prebiva u kui. Uvijek iznova ujete kako se iznosi primjedba: Koja je korist od religije? Moe li ona siromane liiti bijede? Pretpostavljajui da ne moe, da li bi to dokazalo neistinitost religije? Pretpostavimo da dijete ustane u trenutku kada pokuavate razjasniti astronomski teorem i kae: Donosi li on medenjake? Ne, ne donosi, glasit e va odgovor. Onda je on beskoristan, rei e dijete. Djeca prosuuju cijeli svijet sa svojeg vlastitog stanovita, onog koji pravi medenjake i tako ine sva djeca svijeta. Ne smijemo prosuivati vie pojmove sa stanovita niih. Sve se mora prosuivati svojim vlastitim mjerilima i beskonano mora biti prosuivano mjerilima beskonanosti. Religija proima sveukupnost ovjekova ivota ne samo sadanjost, ve prolost, sadanjost i budunost. To je, dakle, vjena veza izmeu vjene due i vjenog Boga. Da li je logino mjeriti njezinu vrijednost njezinim djelovanjem na par trenutaka ljudskog ivota? Ne, dakako. Svi su ovi argumenti negativni. Na ovom mjestu iskrsava pitanje: Moe li religija uistinu neto postii? Moe. Ona ovjeku donosi vjeni ivot. Ona je uinila ovjeka onim to jest i od ovog e ljudskog

63

bia nainiti Boga. To je ono to religija moe uiniti. Oduzmete li je ljudskom drutvu, to e preostati? Nita doli mora neljudi. Osjetilna srea nije cilj ovjeanstva. Svrha je sveg postojanja mudrost (jnana). Uviamo kako ovjek uiva u svom umu vie no to ijedna ivotinja uiva u svojim osjetilima. Uviamo takoer kako ovjek u svojoj duhovnoj prirodi uiva ak i vie negoli u svojoj razumskoj prirodi. Najuzvienija mudrost, dakle, mora biti o va duhovna spoznaja. S ovom e spoznajom nadoi i blaenstvo. Sve su stvari na ovom svijetu tek sjenke istinske spoznaje i blaenstva, njezina oitovanja treeg i etvrtog stupnja. Jo jedno pitanje: to je svrha? U dananje se vrijeme tvrdi kako ovjek be skrajno napreduje, sve dalje i dalje, i kako ne postoji svrha savrenstva koje se moe postii. Stalno se pribliavajui i nikada ne dostiui ma to to znailo i koliko god se inilo udesnim besmisleno je ve na prvi pogled. Nosi li pravac u sebi kre tanje? Pravac, projiciran u beskraj, postaje krug i vraa se na svoju ishodinu toku. Morate zavriti tamo gdje ste zapoeli, a budui da ste zapoeli u Bogu, morate mu se i vratiti. to preostaje? Podrobno djelovanje. Kroz svu vjenost valja podrobno dje lovati. I jo jedno pitanje: Hoemo li daljnjim nastojanjem u religiji otkriti nove istine? I da i ne. U prvom redu, o religiji ne moemo vie nita novo spoznati. Sve je ve spoznato. U svim ete svjetskim vjerskim tradicijama pronai tvrdnju o postojanju jedinstva u nama. Budui istovjetno s boanskim, u tom smislu ne moe biti daljnjeg napretka. Spoznaja znai pronalaenje tog jedinstva. Naredno pitanje glasi: Moe li se pronai takvo jedinstvo? Od najranijih se vremena u Indiji pokuavalo dosei spoznaju religije i filozofije Hindusi, naime, ne razdvajaju religiju od filozofije, kao to je to uobiajeno u zapadnim zemljama. Religiju i filozofiju uzimamo kao dva aspekta istog stava koji se u podjednakoj mjeri temelje na razumu i znanstvenoj istini. Vedanta se ne zadovoljava zavretkom u dualizmu, ve nastavlja svoje traganje za konanim jedinstvom koje je u podjednakoj mjeri cilj i religije i znanosti. (III. 35) TEMELJNA NAELA RELIGIJE Sve religije svijeta, drevne ili suvremene, odumrle ili ivue, moj e um ponajbolje shvatiti kroz ovu etverostruku podjelu:

64

1. Simbolika upotrebljavanje razliitih vanjskih pomagala u svrhu ouvanja i razvijanja religijske sposobnosti ovjeka. 2. Povijest filozofija svake religije kakva je prikazana u ivotopisima boanskih ili ljudskih uitelja koje priznaje svaka religija. Ona ukljuuje mitologiju jer ono to je jednoj rasi ili u jednom razdoblju mitologija ili je to bilo, drugim rasama i u drugim razdobljima predstavlja povijest. ak i u pogledu ljudskih uitelja kasnije su generacije velik dio svoje povijesti shvatile kao mitologiju. 3. Filozofija logiki temelj cjelokupnog djelokruga religije. 4. Misticizam priznavanje neega to je nadmono osjetilnoj spoznaji i razumu, to poneki, pa i svi ljudi u odreenim okolnostima posjeduju. [Ovo] se protee i kroz ostale podjele. Sve vjerske tradicije svijeta, pripadale one prolosti ili sadanjosti, sadravaju u sebi jedno ili vie ovih naela, a one visoko razvijene i sva etiri. (IV. 374) VEDANTA: NESREENA RELIGIJA Religija je obistinjenje duha kao duha. to sada inimo? Upravo suprotno, obistinjujemo duh kao tvar. Od besmrtnog Boga proizvodimo smrt i tvar, a od neive, beivotne tvari stvaramo duh. Religija je [pitanje] razvitka, a ne mnotva besmislenih rijei. Prije dvije tisue godina ovjek je ugledao Boga. Mojsije ga je ugledao u goruem grmu. Da li to to je uinio Mojsije kad je vidio Boga spaava i vas? Niije opaanje Boga ne moe vam pomoi, osim to vas moe potaknuti i nagnati na injenje istog. U tome se sastoji cjelokupna vrijednost primjera koje daju drevni. Ni u emu drugom. Oni su [samo] znakovi na putu. injenica da jedan ovjek jede ne moe utaiti glad drugoga. Tako ni injenica da je jedan ovjek ugledao Boga ne moe spasiti drugoga. Vi sami morate vidjeti Boga. I svi ovi ljudi koji se spore nad pitanjem to je Boja priroda da li on ima tri glave na jednom tijelu ili pet glava na est tijela . . . Jeste li vidjeli Boga? Ne . . . Ali oni ni ne vjeruju da e ga ikada vidjeti. Kakve smo budale mi smrtnici! Upravo tako, luaci! [U Indiji] je ve postalo tradicijom uvjerenje da, ako postoji Bog, on mora biti tvoj i moj Bog. Kome pripada Sunce? Kaete da je ujak Sam svaiji ujak. Ako postoji Bog morali biste ga mo i vidjeti. Ako ne, okanite ga se.

65

Svatko smatra kako je njegova metoda najbolja. Vrlo dobro! No zapamtite, ona se moe pokazati dobrom za vas. Odreena vrsta hrane koju jedan ovjek teko probavlja, lako je probavljiva drugom. Zbog toga to je vaa metoda dobra vama, ne prenagljujte sa zakljukom kako je upravo ona pravilna metoda za svakoga, ili kako Jackov kaput pristaje Johnu ili Mary. Svi neobrazovani, nekulturni mukarci i ene koji ne razmiljaju sputani su tom vrstom luake koulje! Razmiljajte za sebe. Postanite ateisti! Postanite materijalisti! Bit e to bolje. Vjebajte svoj um!. . . to vam daje pravo da ustvrdite kako je metoda ovog ovjeka pogrena? Za vas ona moe biti pogrena. Drugim rijeima, preuzmete li je, bit ete ponieni. No to istovremeno ne znai da e i taj ovjek biti ponien. Stoga, kako govori Krina, ako imate spoznaju i ugledate slaba ovjeka, ne osuujte ga. Spustite se na njegovu razinu i pomozite mu ako uzmognete. On se tek mora razviti. Pokreemo religiju i sainjavamo izvjestan broj dogmi, te izdajemo cilj ovjeanstva postupajui sa svakim kao [da svi imaju] istu prirodu. Ne postoje dvije osobe istoga uma, ili istog tijela . . . Niti postoje dvije osobe iste religije . . . elite li postati religiozni, ne kucajte na vrata ni jedne sreene religije. One ine stotinu puta vie zla nego dobra jer zaustavljaju napredovanje osobnog razvitka. Prouavajte sve ali budite vrsto i nepokolebljivo pri svome. Posluajte moj savjet i ne gurajte glavu u stupicu. Onog trenutka kada vas pokuaju u nju uhvatiti, sklonite glavu i poite drugdje. [Kao] pela to sakupljajui med po brojnom cvijeu ostaje slobodna, nesputana ni jednim cvijetom, ne budite ni vi sputani . . . Ne kucajte na vrata ni jedne sreene religije jer [religija] postoji samo izmeu vas i vaeg Boga i nijedna se trea osoba ne smije isprijeiti izmeu vas. Pogledajte to su sve uinile sreene religije! Zar je Napoleon bio strasniji od vjerskih proganjanja? . . . Organiziramo li se vi i ja, poinjemo mrziti svakoga. Bolje je i ne voljeti ako ljubav znai jedino mrnju prema drugima. To nije ljubav, ve pakao! Ako ljubav prema naem vlastitom narodu znai mrnju prema svim ostalima, onda je to sama sutina sebinosti i brutalnosti, a posljedica je toga vae pretvaranje u neovjeka. Ne budimo vie tovaoci vjera ili sljedbi s uskim, ogranienim poimanjima Boga, ve ga sagledajmo u svemu to postoji u kozmosu. Ako ste spoznali Boga, posvuda ete otkriti tovanje istovjetno onome u vaem vlastitom srcu.

66

Oslobodite se ponajprije svih ogranienih pogleda i sagledajte Boga u svakoj osobi djelujui svim rukama, hodajui svim nogama, jedui svim ustima. U svakom biu ivi Bog, svim umovima razmilja on. On je samoobjavljujui, nama blii nego to smo to sami. Spoznaja je ova religija, vjera to je Bogu ugodna i to nam je on daruje. Kad osjetimo to jedinstvo, postat emo besmrtni. (I. 46970, 47374, 341.)

RAZUM I RELIGIJA Pitanje to na ovom mjestu iskrsava glasi: Da li se religija moe pravdati otkriima razuma kojima se svaka druga znanost pravda? Valja li i u religijskom znanju primijeniti iste one metode istraivanja koje primjenjujemo u znanostima i spoznajama pojavnog svijeta? Po mojem miljenju valja tako uiniti i vjerujem da to se to prije uini, to bolje. Ako takva istra ivanja mogu razoriti religiju, onda je ona sve vrijeme bila nekorisno, bezvrijedno praznovjerje, i to prije iezne, to bolje. Posvema sam uvjeren da bi njezino unitenje bilo najbolje to se moe dogoditi. Sve to je neisto nesumnjivo bi bilo otklonjeno , a bit religije pobjedniki bi proizala iz ovakvog istraivanja. Ne samo da bi to bilo uinjeno znanstvenim znanstvenim, u najmanjoj mjeri, kao bilo koji zakljuak fizike i kemije ve bi posjedovalo i veu snagu, budui da fizika i kemija nemaju nutarnji nalog da jame za svoju istinu, dok religija to ima. Religija je vedante u stanju zadovoljiti zahtjeve znanstvenog svijeta u pogledu najvie generalizacije i zakona evolucije. Vedanta ak i potpunije udovoljava zahtjevu da tumaenje stvari proizlazi iz same njezine unutranjosti. Brahman, Bog vedante, ne posjeduje nita van samoga sebe, ba nita. Sve je ovo, dakako, on. On je dat u kozmosu, on sam jest kozmos. Ti si ovjek, ti si ena, ti si mladi to koraa s mladalakim ponosom, ti si starac to koraa teturajui.1 On je ovdje. Vidimo ga i osjeamo. U njemu ivimo, kreemo se i postojimo. Takvo se poimanje nalazi i u vaem Novom zavjetu. To je ta misao Bog imanentan kozmosu, sama bit, sr, dua stvari. U ovom se kozmosu on oituje, kao to se oduvijek i oitovao. Vi i ja smo sitni djelii, sitne toke, uski kanalii, maleni izrazi to ivimo unutar beskrajnog oceana egzistencije, spoznaje i blaenstva. Razlika izmeu ovjeka i ovjeka, izmeu Bojih navjesnika i ovjeka, izmeu ovjeka i ivotinje, izmeu ivotinja i biljaka, izmeu biljaka i kamenja, nije u vrsti jer svatko, od najuzvienijeg Bojeg navjesnika do najnieg djelia tvari nije nita drugo

67

doli izraz tog beskrajnog oceana ve samo u stupnju. Ja sam nisko oitovanje, vi ste moda uzvienije, ali u oba je oitovanja tvar ista. I vi i ja smo odlivi istog kanala, a to je bog; i kao takvi, vaa priroda jest Bog, a takva je i moja. Nasljednim pravom poprimate Boju prirodu, a tako je i ja poprimam. Vi moete biti Boji navjesnik proienosti, ja mogu biti najcrnji od svih demona. Usprkos tome, moje je nasljedno pravo taj beskrajni ocean egzistencije, spoznaje i blaenstva, a takvo je i vae. Danas ste se vi vie oitovali, no priekajte, ja u se tek oitovati, jer sve je to dato u meni. Nikakvo se izvanjsko tumaenje ne trai nitko za njega nije ni pitao. Sveukupnost je ovog kozmosa sam Bog. Da li je Bog, prema tome, tvar? Dakako da nije, jer tvar je taj Bog opaen posredstvom pet osjetila. Taj Bog, opaen intelektom, predstavl ja razbor, a kada duh vidi, on je i vien kao duh. On nije tvar, no togod je u tvari istinsko jest on. (I. 367, 37475)

OSNOVE ETIKE Vedantinski su mislioci otkrili osnove etike. Iako su sve vjerske tradicije pouavale etikim propisima poput ovih: Ne ubij, ne ranjavaj, ljubi blinjega svoga kao sebe sama i tako dalje, pa ipak ni jedna religija nije navela razlog tome. Zato ne bih smio raniti svoga blinjega? Zadovoljavajui ili uvjerljiv odgovor na ovo pitanje nije bio na pomolu sve dok nije proizaao iz metafizike spekulacije Hindusa koji se nisu zadovoljavali pukim dogmama. Tako Hindusi tvrde kako je atman apsolutan i sve-proimajui, te stoga i beskrajan. Ne mogu postojati dva beskraja jer bi jedan drugog ograniili i tako postali konani. Podjednako tako, svaka je osobna dua dio te sveope due koja je beskrajna. Ranjavajui svoga blinjega, dakle, pojedinac zapravo ranjava sebe. Ovo je osnovna metafizika istina koja stoji u pozadini svih etikih propisa. Preesto se vjeruje kako osoba u svom napredovanju ka savrenstvu prelazi put od pogreke do istine, te kada jedna misao smjenjuje drugu, neminovno mora odbaciti prvu. Nikakva pogreka ne moe voditi ka istini. Prolazei razliite stupnjeve, dua ide od istine do istine, a svaki je stupanj istinit. Put vodi od nie istine ka uzvienijoj. Ovaj se pogled dade posvjedoiti sljedeim primjerom: ovjek putuje ka Suncu i na svakom koraku snima fotografiju. Kako e razliita biti prva fotografija od druge, jo razliitija od tree ili od posljednje kada dostigne istinsko Sunce! Iako se silno razlikuju jedna od

68

druge, sve e one biti istinite, samo e ih promjenjivi vremenski i prostorni uvjeti uiniti naizgled razliitima. Priznavanje ove istine omoguilo je Hindusima da opaze sveopu istinu svih religija, od najnie do najuzvienije. Ono ih je uinilo jedinim narodom u kojem nikada nije bilo vjerskih proganjanja. (I. 38485)

MORALNOST U VEDANTI Jednom je [u Indiji] uinjen izniman pokuaj propovijedanja vedantinske etike i u odreenoj mjeri bio uspjean tokom nekoliko stotina godina iz povijesti znamo kako su te godine bile najbolje razdoblje ovog naroda. Mislim pritom na buddhistiki pokuaj dokidanja povlastica. Ovo su samo neki od najljepih epiteta upuenih Buddhi kojih se prisjeam: Ti, koji si sruio kaste, dokinuo povlastice, propovijedao jednakost svih bia. On je propovijedao ovu ideju jednakosti. Njezinu su mo u bratstvu ramana [buddhistikih redovnika] u odreenoj mjeri krivo protumaili, te nalazimo kako su uinjene stotine pokuaja osnivanja crkve koja bi ukljuivala nadreene i podreene. Ne moete osnovati crkvu ako ljudima kaete da su svi oni bogovi. Jedan od pozitivnih uinaka vedante je sloboda religijskog miljenja koju je Indija uivala kroz svu svoju povijest. Valja nam likovati nad injenicom kako u ovoj zemlji nikada nije bilo vjerskih proganjanja, gdje je ljudima dozvoljena potpuna sloboda u vjerskim pitanjima. Ova praktina strana vedantinske moralnosti nuna je danas kao to je to oduvijek i bila moda i nunija jer se ovo prisvajanje povlastica strahovito pojaavalo usporedo s proirivanjem spoznaje. Pojam o Bogu i avlu, odnosno o Ahuri Mazdi i Ahrimanu, nosi u sebi dobar dio pjesnike ljepote. Razlika izmeu Boga i avla ne oituje se ni u emu doli u nesebinosti i sebi nosti. avo ima saznanja koliko i Bog, moan je koliko i Bog, samo to nema svetosti, i to je ono to ga ini avlom. Primijenite istu ovu misao na dananji svijet: preobilje spoznaje i moi bez svetosti ini ljudska bia avlima. Oni meu vama koji su pro uavali Gitu prisjetit e se znamenitog odlomka: Onaj koji istim oima gleda uenog brahmina, kravu, slona, psa i prognanika uistinu je mudrac i razborit ovjek. ak i u ovom ivotu, onaj iji se um nepokolebljivo odluio za istovjetnost pobjeuje relativno postojanje, jer Bog je jedan i isti za sve, a Bog je ist. Stoga za one koji imaju istovjetnosti za sve i proieni su, za njih kaemo da ive u Bogu.2 Istovjetnost za sve bit je vedantinske moralnosti. Uvidjeli smo kako subjektivni svijet vlada nad objektivnim. Promijeni li se subjekt, i objekt se neminovno mora

69

promijeniti. Proistite li se, i svijet se neminovno mora proistiti. Ovome sada valja pouavati vie no ikada. Sve vie i vie bavimo se naim blinjima, a sve manje samima sobom. Svijet e se promijeniti ako se i mi promijenimo. Ako smo proieni, i svijet e postati takvim. Postavlja se pitanje zato bismo morali vidjeti zlo u drugima. Ne vidim zlo sve dok i sam nisam zao. Ne mogu biti patnik ako nisam slab. Stvari to su me obino dovodile do patnje u djetinjstvu sada vie ne djeluju. Subjekt je doivio promjenu, te je neminovno i objekt morao doivjeti tako nas pouava vedanta. Kada dosegnemo to udesno stanje jednakosti, istovjetnosti, smijat emo se svemu onome to sada nazivamo uzrocima patnje i zla, a to je ono to se u vedanti naziva dostizanjem slobode. Znak je pribliavanja slobodi sve vea prisutnost istovjetnosti i jednakosti. Jednak u patnji i srei, u uspjehu i porazu takav je um to se pribliava stanju slobode. (I. 42426) PRAKTIKA RELIGIJA itamo mnoge knjige, mnoge svete spise. Od malih nogu imamo najrazliitija miljenja i stalno ih mijenjamo. Razumijemo to se misli pod teoretskom religijom, te smatramo da razumijemo i to se misli pod praktikom religijom. Sada u vam izloiti moje poimanje praktike religije. to je svrha ivota? Je li ovaj svijet svrha ivota? Nita drugo? Moramo li biti to to jesmo i nita vie? Mora li ovjek biti stroj to glatko radi, bez ikakva zastoja? Jesu li sve patnje koje on danas doivljava sve to on moe imati, i ne eli li neto vie? Najuzvieniji je san mnogih religija svijet. Velika veina ljudi sniva trenutak kada e nestati bolesti, slabosti, bijede i patnje svake vrste i kako e tada posve uivati. Praktika religija, prema tome, jednostavno znai: Oistite ulice! Uljepajte ih! Uvjereni smo kako e u tome svi uivati. Je li naslada svrha ivota? Kada bi to bilo istinito, stravina bi pogreka bila uope postati ovjekom. Moe li ovjek uistinu uivati u jelu s veim tekom nego p as ili maka? Poite do menaerije i pogledajte [divlje ivotinje] kako trgaju meso s kostiju. Vratite se i postanite pticom!... Kakve li pogreke postati ovjekom! Uzaludne su bile moje godine stotine godina nastojanja da postanem ovjekom osjetilnih uitaka.

70

Upamtite stoga svakidanju teoriju praktike religije i ono emu ona vodi. Milosre je sjajno, no onog trenutka kada ustvrdite kako je to sve, izloit ete se riziku ulijetanja u materijalizam. To vie nije religija, i nije nita bolje od ateizma. to je onda ideal religije ako to ne moe biti praktika [religija]? Ona to zasigurno ne moe biti. Zbog ega smo ovdje? Zbog slobode, zbog spoznaje. elimo spoznati kako bismo se oslobodili. Na je ivot jedinstveni vapaj za slobodom. Koji je razlog nica nja biljke iz sjemena, prevrui zemlju i uzdiui se ka nebu? Koji je dar sunca zemlji? to je va ivot? Ta ista borba za slobodom. Priroda nas u cijelosti pokuava zaustaviti, a dua se eli izraziti. Tako se borba u prirodi nastavlja. Priroda tvrdi, Pobijedit u., a dua odvraa, Pobjednikom moram postati ja. Priroda nato ponudi, Stani! Pruit u ti malo naslade da te uspokojim. Za trenutak dua uiva, zavedena, no ve idueg trenutka [ponovo vapi za slobodom]. Jeste li opazili vjeni vapaj to se razlijee stoljeima otimajui se iz svih grudi? Beskrajna se ljudska dua nikada ne moe zadovoljiti ma ime doli samim beskrajem... Beskrajna se udnja moe uto -liti jedino beskrajnom spoznajom niim drugim. to je prema tome praktika religija? Dostizanje tog stanja slobode dosezanje slobode. Ovaj je svijet dobar, ukoliko nam pomae na putu prema cilju. U suprotnom, poinje li nametati jo jednu koprenu na tisuu ve postojeih, on postaje zao. Tako dugo dok nam pomau ka cilju svojine, uenje, ljepota i ostalo od praktine su vrijednosti. Prestanu li nam pomagati, postaju zbiljska opasnost. to je onda praktika religija? Iskoristite ovaj i idui svijet za postizanje jednog cilja dosezanje slobode. Odrecite se niega kako biste postigli uzvienije. to su temelji drutva? Moralnost, etika, zakoni. Odrecite ih se! Odolite svakom iskuenju da otmete svojinu svoga blinjega, da s njim loe postupate, odrecite se svih naslada to ih prua tiranija nad slabima, svih naslada to ih prua varanje drugih kazujui im lai. Nije li moralnost temelj drutva? to je brak doli odricanje od neednosti? Primitivan se ovjek ne eni. ovjek se eni jer se odrie. I tako dalje. Odrecite se! Napustite! rtvujte! Ne ni zbog ega, ve zbog dostizanja uzvienijeg. Ali tko je u stanju to uiniti? Vi niste, sve dok ne posjedujete uzvienije. Moete govoriti, moete nastojati, moete initi mnoge stvari, ali odricanje dolazi samo po sebi kada posjedujete uzvienije. Sve to je nie od toga otpast e samo od sebe.

71

Ovo je praktika religija. to je jo ona? ienje ulica i graenje bolnica? Njihova se vrijednost sastoji jedino u odricanju. A odricanju nema kraja. Tekoa postoji u tome to se odricanju pokuavaju postaviti granice dotle i ne dalje. Ovo odricanje ne poznaje granice. Tamo gdje postoji Bog nema drugotnosti. Gdje postoji svijet nema Boga. Ovo se dvoje nikada nee sjediniti [kao] ni svjetlost i tama. U tome se sastoji ono to sam shvatio iz kranstva i ivota uiteljeva. Nije li to buddhizam? Nije li to hinduizam? Nije li to muhamedanstvo? Nije li to uenje svih velikih mudraca i uitelja? Svi ste vi materijalisti, jer vjerujete da ste tijelo. Zada li mi ovjek otar udarac akom, rei u da sam udaren. Probode li me, rei u da sam proboden. Ako nisam tijelo, emu bih to trebao rei? Nema nikakve razlike kaem li da sam duh. Samo sam sada tijelo, jer sam se preobratio u tvar. Zbog toga se moram odrei tijela, kako bih se vratio onome to uistinu jesam. Ja sam duh dua koju nikakav predmet ne moe probosti, nikakva sablja na dvoje rasjei, nikakva vatra saeci, nikakav zrak sasuiti. Neroen i nestvoren, bez poetka i kraja, besmrtan i sveprisutan takav sam ja. I sva patnja nastaje samo zato to mislim da sam malena grudica gline. Poistovjeujem s e s tvari i snosim sve posljedice. Praktika religija je poistovjeivanje samoga sebe s vlastitim sopstvom. Prekinite to pogreno poistovjeivanje! Koliko daleko ste u tome uznapredovali? Mogli ste sagraditi dvije tisue bolnica, pedeset tisua cesta, kakva li korist od toga ako niste spoznali svoju duhovnost? Umirete pseom smru, s istim osjeanjima kao i pas. Pseto zavija i cvili jer zna da je samo tvar koja e se rastvoriti. Morate ugledati Boga, obistiniti duh, jer to je praktika religija. Ono to je propovijedao Krist vi ne nazivate praktikom religijom: Blaeni neka su oni slaboga duha, jer njihovo je kraljevstvo nebesko. Je li to bila ala? Koja je praktika religija to je vi imate na umu? Boe, pomozi nam! Blaeni neka su oni ista srca, jer oni e ugledati Boga. Znai li to ienje ulica, podizanje bolnica i ostalo? Dobra djela, kada ih inite istoga duha. Ne dajte ovjeku dvadeset dolara i ne kupujte sve novine u San Franciscu kako biste u njima pronali svoje ime! Kraljevstvo je nebesko u nama. Bog se u njemu nalazi. On je dua svih dua. Sagledajte ga u svojoj vlastitoj dui. To je praktika religija. To je sloboda. Upitajmo se meusobno koliko smo daleko u tome odmakli koliko smo tovaoci tijela, a koliko

72

istinski vjernici u Boga, u duh, i koliko uistinu smatramo same sebe duhom. To je nesebinost. To je sloboda. To je istinsko tovanje. Spoznajte sami sebe. To je sve to se dade uiniti. Spoznajte sebe kao to to jeste beskrajan duh. U tome se sastoji praktika religija. (IV. 23841, 243-46) VEDANTINSKO VIENJE PORODINOG IVOTA Prema hinduskim svetim spisima ivot svakog pojedinca odlikuje se osobitim dunostima, pored onih to su zajednike cijelom ovjeanstvu. Hindus zapoinje ivot kao uenik, zatim sklapa brak i postaje domainom. U starosti se povlai u mirovinu, te naposljetku naputa svijet i postaje sannyasin. Svakom se od ovih ivotnih razdoblja pripisuju odreene dunosti, no ni jedan od njih nije stvarno nadreen drugome. ivot oenjena ovjeka podjednako je uzvien kao i ivot neoenjena koji se posvetio religijskom djelovanju. ovjek koji mete ulicu podjednako je uzvien i velianstven kao i kralj na svom prijestolju. Besmisleno je rei kako je ovjek koji ivi van svijeta uzvieniji od ovjeka koji ivi u svijetu. Mnogo je tee ivjeti u svijetu i tovati Boga nego napustiti sve i voditi slobodan i lagodan ivot. etiri su ivotna razdoblja kasnije u Indiji bila svedena na dva: razdoblje domaina i razdoblje redovnika. Domain sklapa brak i izvrava svoje obaveze kao graanin, a dunost drugoga jest posveivanje svoje cjelokupne snage religiji, propovijedanju i tovanju Boga. Proitat u vam nekoliko odlomaka iz Mahanirvana Tantre, koja se bavi ovim predmetom, i uvidjet ete kako biti domain i izvravati sve dunosti predstavlja vrlo teak zadatak: Domain bi morao biti odan Bogu spoznaja Boga trebala bi predstavljati svrhu njegova ivota. Pa ipak on mora neprestano djelovati, te izvravati sve svoje dunosti. Plodove svojih inova mora prepustiti Bogu. Velika je dunost domaina zaraivanje za ivot, no mora pripaziti da to ne bi inio kazujui lai ili varanjem i pljakanjem ostalih ljudi. Ne smije zaboraviti da mu je ivot dat na slubu Bogu i siromanima. Spoznajui da su njegova majka i otac vidljivi predstavnici Boga, domain im uvijek i u svakom sluaju mora ugoditi. Ugodi li majci i ocu, ugodio je i Bogu. Dobro je dijete ono koje svojim roditeljima nikada ne upuuje rune rijei.

73

Pred roditeljima se ne zbijaju ale, ne smije se pokazati nemir, ljutnja ili razdraenost. Pred svojim se roditeljima dijete mora prignuti, u njihovoj prisutnosti mora ustati i ne smije sjesti dok mu to oni ne naloe. Posjeduje li domain hranu i pie, te odjeu, a da se nije ponajprije pobrinuo da su snabdjeveni njegovi roditelji, njegova djeca, njegova ena i siromani, poinit e grijeh. Majka i otac stvoritelji su ovoga tijela. Tako ovjek mora proi tisuu potekoa kako bi im inio dobro. Takva je i njegova dunost prema vlastitoj eni. Nijedan ovjek ne bi trebao prekoravati svoju enu, ve je mora uzdravati kao svoju vlastitu majku. ak i kada proivljava najvee potekoe i probleme on ne smije iskaljivati svoj bijes na njoj. Onaj koji pored svoje ene snatri o drugoj, takne li je makar svojom milju takav e ovjek skonati u najcrnjem paklu. Pred enama mukarac ne smije upotrebljavati nepristojne rijei i nikada se ne smije hvaliti svojim sposobnostima. On ne smije rei: Uinio sam ovo, uinio sam ono. Domain svoju enu mora obasipati novcem, odjeom, ljubavlju, vjernou i rijeima slatkim poput nektara, i nikada ne smije uiniti ma to to bi je uznemirilo. ovjek koji je uspio u zadobivanju ljubavi edne ene uspio je i u svojoj vjeri, te posjeduje sve vrline. Dunosti su ovjeka prema svojoj djeci sljedee: Sina valja s ljubavlju podizati do njegove etvrte godine ivota. kolovati ga valja dok ne napuni esnaestu. S dvadeset ga godina valja zaposliti. Njegov ga otac tada odano treba smatrati sebi ravnim. Na potpuno jednak nain valja odgajati ker i najpomnije je kolovati. A kada se uda, njezin joj otac treba podariti dragulja i dragocjenosti. Neumjerenu sklonost k jelu, odjei, te prekomjerno njegovanje tijela i ureivanje kose valja izbjegavati. Domain mora imati proieno srce i isto tijelo, biti uvijek djelatan i spreman na djelovanje. Pred svojim se neprijateljima mora pokazati kao junak. Njima se mora suprotstaviti, jer takva je njegova dunost. Ne smije sjesti u ugao i tugovati, niti govoriti besmislice o nepruanju otpora. Ne pokae li se svojim neprijateljima kao junak, nije ispunio svoju dunost. No prema svojim prijateljima i roacima mora biti njean poput janjeta.

74

Dunost je domaina i neiskazivanje potovanja bezbonima. Iskazuje li on potovanje takvima, titi bezbonost. Velika bi pogreka bila po dcjenjivati i zanemarivati dobre ljude, vrijedne potovanja. Domain je sredite ivota i drutva. Za njega je tovanje zapravo stjecanje i troenje bogatstva na plemenit nain, jer domain, koji nastoji na pozitivan nain i u pozitivne svrhe postati bogat, ini u pogledu dosezanja spasa praktiki isto to i pustinjak dok moli u svojoj eliji. Jer u njima sagledavamo samo razliite aspekte iste vrline samopredavanja i rtvovanja sama sebe, pobuene osjeajem odanosti prema Bogu i svemu to je njegovo. U svako m sluaju, domain se mora boriti da stekne dobro ime. Ne smije kockati, ne smije se kretati u drutvu nemoralnih, ne smije govoriti lai i ne smije biti uzrok patnji drugih. Domain mora kazivati istinu i govoriti blago, upotrebljavajui rijei koje su ljudima drage, koje e drugima initi dobro. On ne smije govoriti o osobnim stvarima drugih. Kopajui bunare za vodu, sadei drvee pokraj ceste, podiui odmorita za ljude i ivotinje, izgraujui ceste i mostove, domain ide k istom cilju kao i najuzvien iji yogin. (I. 42-46) JEDINSTVO U MNOTVU Na samom poetku mogu vam rei da u Indiji nema politeizma. U svakom ete hramu, stanete li i posluate, uti kako tovaoci sva svojstva Boga, ukljuujui i posvudanjost, upuuju oblicima. To nije politeizam, niti bi naziv henoteizam objasnio ovu situaciju. to nazivljemo ruom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom. Imena nisu tumaenja. Sjeam se kako sam jednom kao djeak uo kranskog misionara kako propovijeda mnotvu. Izmeu ostalih milozvunih stvari govorio im je i ovo: zada li on udarac tapom njihovom idolu, to idol moe uiniti? Jedan od slualaca otro odvrati: Oskvrnem li tvog Boga, to on moe uiniti? Kada umre, bit e kanjen, ree propovjednik. Tako e i moj idol kazniti tebe kada ti umre, uzvrati hindu. Stablo se poznaje po svojim plodovima. Kada sam meu onima to se nazivaju tovaocima vidio ljude, kakve u pogledu moralnosti, duhovnosti i ljubavi nikada ranije nisam sreo, stao sam i upitao se: Moe li grijeh stvoriti svetost?

75

Praznovjerje je velik neprijatelj ovjeka, no bogomoljstvo jo je i vei. Zato kranin odlazi u crkvu? Zato je kri svet? Zato se lice za vrijeme molitve podie k nebu? Zato u katolikoj crkvi postoji toliko mnogo kipova? Zato se u svijesti protestanata javlja toliko mnogo slika dok mole? Brao moja, ni o emu ne moemo razmiljati a da pritom nemamo predodbe, jednako kao to ne moemo niti ivjeti bez disanja. Po zakonu asocijacija, materijalna slika priziva mentalnu ideju i obrnuto. To je razlog zato hindu koristi vanjski simbol dok tuje. Rei e vam kako mu on pomae da svoj um odrava usredotoenim na bie kojem se moli. Podjednako tako kao i vi zna i on da slika nije Bog, i da nije sveprisutna. Naposljetku, koliko sveprisutnost znai veini svijeta? Ona postoji kao puka rije, puki simbol. Posjeduje li Bog svoje pojavno podruje? Ako ne, ponavljajui rije sveprisutni, mislimo na prostrano nebo ili prostor i to je sve. Kao to nalazimo da na jedan ili drugi nain, po zakonima naeg mentalnog ustrojstva, moramo povezivati nae pojmove beskonanosti sa slikom plavoga neba ili mora, tako prirodno povezujemo i nae poimanje svetosti s predodbom crkve, damije ili kria. Hindusi su poimanja svetosti, proienosti, istine, sveprisutnosti i ostala doveli u vezu s razliitim kipovima i obredima, no s jednom razlikom: dok neki ljudi sav svoj ivot posveuju svom idolu crkve i nikada se ne uzdiu ponad njega, jer za njih religija znai intelektualni pristanak na odreene doktrine i injenje dobra svojim blinjima, cjelokupna je religija hindusa, pak, usredotoena na obistinjenje. ovjek e postati boanskim obistinjenjem boanskoga. Idoli, hramovi, crkve i sveti spisi samo su potpore, pomo njegovom duhovnom djetinjstvu, no on mora napredovati sve dalje i dalje, i nigdje ne smije stati. Vanjsko tovanje, materijalno tovanje, kako kazuju hinduistiki sveti spisi, najnii je stupanj; nastojanje da se izdigne, duevna molitva, sljedei je stupanj; no najvii se stupanj postie tek s obistinjenjem Boga.3 Zapamtite, isti taj revni ovjek koji pada niice pred idolom kazuje: Njega ne moe iskazati ni Sunce, ni Mjesec, ni zvijezde, ni grom, o vatri da se i ne govori. Kroz njega oni isijavaju svoju svjetlost. Meutim, on ne skrnavi tueg idola niti tue tovanje naziva grijehom. U tome on raspoznaje nuno razdoblje ivota. Dijete je otac ovjeka. Bi li starac imao pravo rei kako je djetinjstvo, ili mladost, grijeh? Ako je ovjek u stanju svoju boansku prirodu obistiniti uz pomo neke predodbe, da li bi bilo ispravno nazvati to grijehom? Ili ak i kada je okonao taj stadij nazvati ga

76

grekom? Kako hindu smatra, ovjek ne putuje od greke k istini, ve od istine k istini od nie k uzvienijoj istini. Za njega sve religije, od najnieg fetiizma do najuzvienijeg apsolutizma, znae mnotvo pokuaja ljudske due da pojmi i obistini beskrajno, pri emu je svaka ljudska dua odreena uvjetima svoga porijekla i drutva, a svaki od njih oznaava razdoblje napretka. I svaka je dua mladi orao to tei k sve viem i viem, sakupljajui sve vie i vie snage dok napokon ne dosegne velianstveno Sunce. Jedinstvo u mnotvu zamisao je prirode, koju je hindu prepoznao. Svaka druga religija propisuje odreene vrste dogme i pokuava prisiliti drutvo na njihovo usvajanje. Pred drutvo ona stavlja samo jedan kaput, koji mora podjednako pristajati i Jacku i Johnu i Henryju. Ne odgovara li on Johnu, ili Henryju, ovaj e morati ii bez kaputa. Hindusi su iznali da se apsolut moe obistiniti, da se o njemu moe razmiljati, da ga se moe potpuno izloiti jedino putem relativnog, a kipovi, krievi i polumjeseci samo su mnotvo simbola mnotvo klinova za vjeanje duhovnih ideja. Nije tono da je ovakva pomo nuna svakome, ali oni kojima nije potrebna nemaju pravo rei da je ona pogrena. U hinduizmu ona nije niti obavezna. Jedno vam jo moram rei. Idolopoklonstvo u Indiji nije nita strano. Ono nije majka bludnica. Naprotiv, ono je pokuaj nerazvijenih umova da shvate uzviene duhovne istine. Hindusi imaju svoje greke ponekad imaju i iznimke. No zapamtite: oni su uvijek pristalice kanjavanja svojih vlastitih tijela, a nikada presijecanja grkljana svojim blinjima. Ako se hindu fanatino spali na lomai, on nikada ne pali vatru inkvizicije. A ak se i ovo [samortvovanje] ne moe vie pripisati njegovoj religiji nego to se spaljivanje vjetica moe pripisati kranstvu. Za hindusa, prema tome, cijeli religijski svijet predstavlja samo putovanje, izdizanje razliitih mukaraca i ena, u razliitim uvjetima i okolnostima, do istoga cilja. Svaka religija samo stvara Boga iz tvarnog ovjeka, a taj isti Bog sve njih nadahnjuje. emu onda postoji toliko mnogo proturjeja? Ona su samo prividna, rei e hindu. Proturjeja proizlaze iz iste istine to se prilagodava raznolikim prilikama u razliitim prirodama. To je isto svjetlo to dopire kroz raznobojna stakla, a sitne su razlike nune za svrhu prilagoavanja. No u sri svega vlada ista istina. U svojem utjelovljenju u Krinu Bog je navijestio ovjeku: Postojim u svakoj religiji kao to u nizu bisera postoji konac.4

77

Gdje god ugleda neobinu svetost i izuzetnu snagu kako se uzdie i proiava ovjeanstvo, znaj da sam to ja.5 (I. 1518) BILJEKE
1. vetavatara Upaniad, 4.3. 2. Bhagavad Gita, 5.1819. 3. Atmajnana Nirnaya, 14. 4. Bhagavad Gita, 7.7. 5. Bhagavad Gita, 10.41.

78

IV. Bog i ovjek u vedanti

BOG: PERSONALAN I IMPERSONALAN Sistem je advaite nerazarajui. Njegova je velianstvenost u tome, to ima smionosti propovijedati: Ne prijeite niiju vjeru, ak niti vjeru onih koji su se zbog svog neznanja priklonili niim oblicima tovanja.1 U tome se sastoji to ovaj sistem nauava ne prijeite, ve pomozite svima da se izdignu sve vie i vie; obuhvatite cjelokupno ovjeanstvo. Ova filozofija propovijeda Boga koji je sveukupnost. Tragate li za sveopom religijom to se moe odnositi na svakoga, morate znati da ta religija ne smije biti sainjena iskljuivo od djelia, ve da mora biti njihova cjelokupnost, obuhvaajui sve stupnjeve religijskog razvitka. Ovako jasno izloena ova se misao ne nalazi niti u jednom drugom religijskom sustavu. Svi su oni samo dijelovi, koji svi podjednako nastoje dostii sveukupno. Samo zbog toga postoje dijelovi. Tako, od samoga poetka, advaita nije bila ni u kakvom sukobu s razliitim postojeim sljedbama u Indiji. Danas u Indiji postoje dualisti, a njihov broj daleko nadilazi sve ostale, jer dualizam po svojoj prirodi odgovara slabije obrazovanim umovima. On je vrlo prikladno, prirodno, razborito tumaenje kozmosa. No advaita nije u zavadi s ovim dualistima. Dualist smatra kako Bog postoji van kozmosa, negdje na nebu, dok advaitist dri da je Bog njegova vlastita dua, te da bi bilo klevetniki nazvati ga neim udaljenijim. Svaka pomisao na odjeljivanje bila bi strana. Bog je najblie od bliskog. Ni u jednom jeziku ne postoji rije kojom bi se dala izraziti ta bliskost, osim rijei jedinstvo. Advaitist nije zadovoljan niti jednom drugom milju, podjednako tako kao to je i dualist uasnut poimanjem advaite, te ga smatra klevetnikim. No, unato tome, advaitist spoznaje kako i druga poimanja moraju postojati, i nije u zavadi s dualistom, koji je na pravom putu. Sa svoga e stanovita dualist morati sagledati mnotvo, jer to je priroena nunost njegova stanovita. Dozvolimo mu da ga zauzme. Advaitist zna da, ma kakva god dualistova teorija bila, on ide prema istom cilju. U tom se pogledu advaitist potpuno razlikuje od dualista kojeg njegovo stanovite prisiljava na vjerovanje da su svi putevi to odstupaju od njegova vlastita pogreni. Dualisti cijeloga svijeta prirodno vjeruju u personalnog Boga, posve antropomorfnog, koji je kao uzvieni vladar u ovom svijetu nekima zadovoljan, a drugima nezadovoljan.

79

Samovoljno je zadovoljan nekim narodima ili rasama, te ih obasipa milostima. Prirodno, dualist dolazi do zakljuka kako Bog ima svoje miljenike, te se nada da je i on sam jedan od njih. Otkrit ete kako gotovo u svakoj religiji postoji ovakvo poimanje: Mi smo miljenici naega Boga, i samo vjerovanjem kako i mi vjerujemo moe stei njegovu naklonost. Neki dualisti toliko usko razmiljaju da ustraju pri tvrdnji kako samo malobrojni, predodreeni za Boju naklonost, mogu biti spaeni; ma koliko ostali pokuavali, ne mogu biti prihvaeni. Pozivam vas da mi pokaete jednu dualistiku religiju koja nema u veoj ili manjoj mjeri izraenu ovu iskljuivost. Stoga, u prirodi stvari, dualistike e religije zasigurno biti u suprotnosti i sukobu jedna s drugom i one to odista oduvijek i jesu. Pa ipak dualisti zado bivaju puku naklonost obraajui se ispraznosti neobrazovanih, koji vole osjeaj uivanja posebnih povlastica. Dualist smatra kako ne moete biti moralni sve dok va Bog ne dri prut u ruci, spreman da vas kazni. Mnotvo koje ne razmilja u pravilu su dua listi, i kao takvi su, jadnici, tisuama godina bili proganjani po svim zemljama. Njihovo je poimanje spasenja, stoga, sloboda, zbog straha od kazne. Jedan me je sveenik u Americi upitao: to? Vi nemate avla u svojoj religiji? Kako to moe biti? Uviamo, meutim, da su najbolji i najuzvieniji ljudi ikada roeni u svijetu djelovali s tom uzvienom neosobnom misli. ovjek koji je rekao: Ja i moj otac smo jedno, bio je taj ija se snaga spustila do milijuna. Dvije tisue godina djelovao je za dobro. I z namo kako je taj isti ovjek bio milostiv prema ostalima, jer nije bio dualist. Mnotvu je, koje ne moe zamisliti nita uzvienije od personalnog Boga, rekao: Molite se svom ocu na nebesima. Drugima je, koji su bili u stanju razumjeti i uzvieniju misao, rekao: Ja sam loza, a vi ste mladice. No svojim je uenicima, posve se razotkrivi, obznanio najuzvieniju istinu Ja i moj otac smo jedno. Vedantist Bogu ne pridaje nikakvih svojstava doli sljedea tri: beskrajna egzistencija, beskrajna spoznaja i beskrajno blaenstvo. Ova tri svojstva on smatra jednim. Egzistencije bez spoznaje i ljubavi ne moe biti. Spoznaje bez ljubavi, kao ni ljubavi bez spoznaje, ne moe biti. Ono to elimo, jest sklad egzistencije, spoznaje i beskonanog blaenstva, jer to je na cilj. (II. 14143)

80

BOG U SVEMU Jo od djetinjstva sluam o sagledavanju Boga posvuda i u svemu, i o tome kako tek tada mogu istinski uivati svijet. No im se pomijeam sa svijetom i zadobijem nekoliko udaraca, ova misao iezava. Koraam ulicom razmiljajui kako Bog postoji u svakom ovjeku, kad naie snaan ovjek i gurne me. Padam na plonik koliko sam dug i irok. Brzo se pridiem stisnutih pesti, krv mi navire u glavu i slijedi refleksna kretnja. Istoga sam trena pobjesnio. Otkako smo roeni, govorili su nam da u svemu vidimo Boga. Ovome pouava svaka religija sagledaj Boga u svemu i posvuda. Zar se ne sjeate da u Novom zavjetu i Krist kazuje tako? Svi smo mi tome pouavani, no kad doemo do praktine strane nastaju potekoe. Svi se vi sjeate kako u Ezopovim basnama prekrasni jelen gleda svoj lik to se odraava u jezeru i kazuje svojem mladuncu: Kako sam snaan! Pogledaj moju predivnu glavu. Pogledaj moje noge, kako su samo jake i miiave. I kako hitro mogu trati. Tada zauje psei lave u daljini i istoga se trena dade u bijeg. Travi tako nekoliko kilometara dahui se vrati. Mladunac nato ree: Upravo si mi govorio kako si snaan. Kako to da si pobjegao kada si uo pse to laju? Da, sine, samo to kad psi zalaju, nestane sve moje pouzdanje. Takvi smo i mi. Imamo visoko miljenje o ovjeanstvu, osjeamo se jakima i smionima, donosimo velike odluke, ali kad zalaju psi iskuenja i napasti, postajemo poput jelena iz basne. Ako je tako, koja je, prema tome, korist od pouavanja? Postoji najvea korist: vrstoa e i stalnost u vjeri naposljetku pobijediti. Nita ne moe biti postignuto u jednom danu. O ovom Sopstvu valja najprije sluati, zatim ga valja pouavati, te se naposljetku valja u njega zadubiti.2 Svatko moe vidjeti nebo. ak i crvi, puui po zemlji, vidi plavo nebo ali kako je samo ono daleko! Tako je i s naim idealom. Vrlo je udaljen, nema sumnje, no svejedno znamo da ga moramo posjedovati. Na nesreu, velika veina ljudi u ovom ivotu tapka u mraku, bez ikakva ideala. Ako ovjek s idealom ini tisuu pogreaka, siguran sam da ovjek bez ideala ini pedeset tisua. Stoga je bolje posjedovati ideal. Ideal je ovjeka u svemu vidjeti Boga. Ako ga, meutim, ne moete vidjeti u svemu, ugledajte ga u jednoj stvari, u onome to najvie volite, a potom ga sagledajte i u drugoj.

81

I tako moete nastaviti. Pred duom stoji beskonaan ivot. Ne urite se, i postii ete svoj konani cilj. (II. 15153)

POKLONSTVO IMPERSONALNOM BOGU Kada vedanta kae kako smo vi i ja Bog, ona pritom ne misli na personalnog Boga. Posluimo se primjerom: od velike koliine gline izraen je golemi glineni slon, i od iste te gline nainjen je mali glineni mi. Hoe li ikada glineni mi biti u stanju postati glineni slon? No, stavite li ih oba u vodu, oni se obojica pretvaraju u glinu. U obliku gline obojica su jedno, ali dok postoje u obliku slona i mia, meu njima e uvijek postojati razlika. Beskrajno, impersonalno nalik je glini iz naeg primjera. Mi smo i vladar kozmosa jedno, ali kao oitovana bia, ljudi, mi smo njegovi vjeni robovi, njegovi tovaoci. Na taj nain uviamo kako personalni Bog preostaje. Sve ostalo u ovom relativnom svijetu preostaje, dok je religija stvorena kako bi bila zasnovana na vrim temeljima. Stoga je nuno da ponajprije spoznamo impersonalno kako bismo spoznali personalno. Molitva e takoer ostati, samo to e zadobiti ire znaenje. Sva besmislena poimanja molitve, molitve na niskom stupnju, koje jednostavno predstavljaju pridavanje rijei besmislenim udnjama u naem umu, moda e morati otpasti. Zamoliti Boga da vam dade malo zraka, da poalje kiu, da uini da voe u vaem vrtu okrupnja, i tako dalje, prilino je neprirodno. Moliti se vladaru kozmosa, naklapati o svakoj naoj sitnoj potrebi, i od djetinjstva govoriti O, Boe, daj da me proe glavobolja, uistinu je smijeno. Bogu nam se valja obraati radi uzvienijih stvari. Budala je dakako onaj, koji poivajui na obalama Gangesa kopa maleni zdenac. Budala je dakako i onaj koji, ivei u blizini rudnika dijamanata, traga za komadiima kristala. Dakako, i mi emo biti budale ako se zbog trivijalnih, ovozemaljskih stvari budemo obraali ocu posvemanje milosti, ocu posvemanje ljubavi. Njemu emo se, stoga, obratiti za svjetlost, snagu, ljubav. Ali tako dugo dok u nama postoji slabost i enja za podlonom zavisnou, postojat e i ovakve sitne molitve i poimanja poklonstva personalnom Bogu. Oni koji su se visoko izdigli ne mare za takve sitne pripomoi. Oni su ve gotovo zaboravili na zahtijevanje stvari za sebe, na traenje stvari zbog svojih potreba. Njihova je dominantna misao Ne ja, ve ti, brate. Takve su osobe dostojne tovanja impersonalnog Boga. A to je to poklonstvo impersonalnom Bogu? Tu nema

82

ropstva O, boe, ja sam nitko. Imaj milosti prema meni. Zasigurno znate staru perzijsku pjesmu: Dooh vidjeti moju ljubljenu. Vrata bijahu zatvorena. Pokucah i zauh glas to dopirae iz unutranjosti: Tko si? Ja sam taj i taj. Vrata se ne otvorie. Dooh po drugi put i pokucah. Isto pitanje bijae mi postavljeno, i ja dadoh isti odgovor. Vrata se ne otvorie. Dooh tako i po trei put i uh isto pitanje. Odgovorih, Ja sam ti, ljubavi moja. I vrata se otvorie. Impersonalnog se Boga tuje istinom. A to je istina? Istina je da sam ja on. Neistinito je kada kaem da ja nisam ti. La, strana je la kada kaem da sam odvojen od tebe. Ja sam jedno s ovim kozmosom potpuno jedno. Mojim je osjetilima samima po sebi oito da sam jedno s kozmosom. Jedno sam sa zrakom to me okruuje, jedno sa snagom, jedno sa svjetlou, dovijeka jedno sa cijelim sveopim biem koje se naziva kozmosom, koje se pogreno smatra kozmosom. Jer sveope bie je on i nita doli on, vjean subjekt u biti, koji u svakom srcu kazuje Ja jesam, besmrtno jedinstvo, besano jedinstvo, uvijek budno, besmrtno, ija slava nikada ne umire, ije moi nikada ne iznevjeruju. Ja sam jedno s time. U tome se sastoji sve poklonstvo impersonalnom. Koji je ishod? Cijeli e se ovjekov ivot izmijeniti. Snaga, snaga je ono za im toliko strasno udimo u ivotu. Jer ono to nazivamo grijehom i patnjom ima samo jedan uzrok, a to je naa slabost. S njom nadolazi i neznanje, a s neznanjem patnja. Impersonalno e nas uiniti snanima. Tada emo se moi nasmijati patnjama, nasmijeiti se podlosti zlih, a okrutni e tigar, iza svoje tigrovske prirode, razotkriti moje vlastito sopstvo. Takav e biti ishod. Ova je dua dovoljno snana da postane jedno s Bogom; nita doli nje nije snano. to smatrate uzrokom snage Isusa Nazareanina u vaoj Bibliji, te neizmjerne, beskonane snage koja se smijala izdajnicima i blagosiljala one koji su ga eljeli ubiti? Bilo je to Ja i moj otac smo jedno. Bila je to molitva: Oe, kao to sam ja jedno s tobom, uini da svi budu jedno sa mnom. To je poklonstvo impersonalnom bogu. (I. 37981) POKLONSTVO IVOM BOGU udimo za tovanjem ivoga Boga. itav ivot nisam vidio nita drugo doli Boga, niti ste vi vidjeli ita drugo. Da biste vidjeli ovu stolicu najprije ete vidjeti Boga, a tek potom stolicu u njemu i kroz njega. Tvrdei Ja jesam on je posvuda. Onoga trena

83

kada osjetite Ja jesam svjesni ste postojanja. Kamo bismo poli vidjeti Boga ako ga ne moemo vidjeti u naim vlastitim srcima i u svakom ivom biu? Ti si mukarac, ti si ena, ti si djevojica, ti si djeak. Ti si starac koji teturajui hoda oslanjajui se na svoj tap. Ti si mladi koji koraa ponosan na svoju snagu. Ti si sve to postoji udesni ivi Bog, jedina zbilja u kozmosu. Mnogima se to moe uiniti kao strana proturjenost tradicionalnom Bogu, koji ivi negdje iza vela i kojega nitko nikada ne vidi. Sveenici nam jedino obeavaju: slijedimo li ih, prihvaamo li njihove savjete i kroimo li putem koji su nam oni odabrali, tada e nam oni, nakon nae smrti, dati preporuku to e nam omoguiti da ugledamo lice Boje! to su sva ova razmiljanja o nebesima doli puke preinake besmislenog mijeanja sveenstva u svjetovno? Dakako, misao o impersonalnom vrlo je razarajua, ona sveenicima, crkvama i hramo vima oduzima svaku njihovu funkciju. U Indiji danas vlada opa glad, ali podjednako tako postoje hramovi s draguljima neprocjenjive vrijednosti. Da su sveenici pouavali narod ovoj ideji impersonalnog, njihovo bi zvanje ve davno nestalo. Pa ipak valja je nesebino pouavati, bez mijeanja sveenstva u svjetovno. Vi ste Bog i ja sam Bog. Tko koga slua? Tko koga tuje? Vi ste najvii hram Boga. Radije bih tovao vas nego ikoji hram, kip ili Bibliju. Zato su neki ljudi tako proturjeni u svojim razmiljanjima? Nalik su ribi to isklizava iz naih ruku. Tvrde kako su praktini i lukavi. Vrlo dobro. No ima li togod praktinije od tovanja ovdje, od tovanja vas? Ja vas vidim, osjeam i spoznajem da ste vi Bog. Muhamedanac tvrdi kako nema Boga do Alaha. Vedanta pak tvrdi kako ne postoji nita to nije Bog. Veinu od vas to moe zastraiti, ali postepeno ete to razumjeti. ivi je Bog dat u vama, pa ipak podiete crkve i hramove, i vjerujete u svakojake prividne besmislice to postoje jedino u vaoj uobrazilji. Jedini Bog kojeg valja tovati je ljudska dua u ljudskom tijelu. Dakako, i sve su ivotinje hramovi, no ovjek je najuzvieniji od njih, Taj Mahal svih hramova. Kad ne bih mogao tovati u njemu, nijedan mi drugi hram ne bi bio od koristi. Onoga trena kada spoznam Boga koji stoluje u hramu svakog ljudskog tijela, onoga trena kada iskaem potovanje svakom ljudskom biu i u njemu sagledam Boga, toga sam trena slobodan od svake prisile. Ovo je tovanje najpraktinije od svih. Ono nema nikakve veze s teoretiz iranjem i spekulacijom. Pa ipak ono mnoge zastrauje. Oni tvrde kako ovakvo tovanje nije

84

pravilno i nastavljaju nizati teorije o davnim idealima o kojima su sluali od svojih djedova kako je negdje u nebesima Bog nekome rekao da je on Bog. Od tada imamo samo teorije. Prema njihovom miljenju u tome se sastoji praktinost, a nae su zamisli nepraktine. Nesumnjivo, tvrdi vedanta, svatko mora imati svoj vlastiti put, ali put nije i cilj. tovanje Boga koji postoji na nebesima i tome slino nije loe, ali t o su samo stepenice na putu prema istini, a ne sama istina. Sve je to dobro i divno, postoje tu i neke udesne zamisli, ali vedanta na svakom mjestu kazuje:
Prijatelju, njega kojeg tuje kao nespoznatog, njega ja tujem kao tebe. On, kojeg tuje kao neotkrivenog, za kojim traga posvuda po kozmosu, s tobom je sve vrijeme. Postoji kroz njega, a on je vjean svjedok kozmosa. On, kojeg sve Vede tuju, ne, tovie, on koji je svagda prisutan u vjenom ja postoji li on, postoji i cijeli kozmos. On je svjetlo i ivot kozmosa. Kada ja ne bi bilo prisutno u tebi, ti ne bi vidio sunce, sve bi bilo tamna gomila. Sjaji li on, ti vidi svijet.

Pitanje koje ovdje openito iskrsava glasi: Nee li to dovesti do silnog mnotva tekoa? Svatko e od nas razmiljati: Ja sam Bog, i to god inio ili mislio mora biti dobro, jer Bog ne moe initi zlo. Ponajprije, ak i uzimajui opasnost pogrenog tumaenja za gotovo, moe li se provjeriti da na drugoj strani ova ista opasnost ne postoji? Oni su tovali Boga na nebe sima odvojenog od njih samih i kojega se uistinu boje. Roeni su drhtei od straha, i cijeli e svoj ivot tako drhtati. Je li time svijet uinjen mnogo boljim? Neistinito je rei kako e poimanje neosobnog dovesti do zastraujueg porasta zla u svijetu, kao da druge doktrine nikada nisu sluile zlim djelima, kao da one nisu dovele do sektatva, natapajui svijet krvlju i potiui ljude da jedni druge raskomadaju. Moj Bog je najvei Bog. Odluimo o tome u otvorenoj borbi. To je rezultat dualizma po cijelo me svijetu. Iziite na jasno svjetlo dana. Siite s uskih puteva. Jer kako beskrajna dua moe mirovati zadovoljna da ivi i umire kao dio koloteine? Iziite u kozmos svjetlosti. Sve to postoji u kozmosu pripada vama. Ispruite ruke i s ljubavlju ga prigrlite u svoje naruje. Ako ste ikada osjetili da to elite uiniti, osjetili ste Boga. (II.
32023)

85

ISTINSKA PRIRODA OVJEKA Tijelo nije istinski ovjek, niti je to um, jer um raste i opada. Istinski je ovjek duh, s onu stranu, koji sam moe postojati dovijeka. Tijelo se i duh neprestano mijenjaju, te su, ustvari, samo nazivi za niz promjenjivih pojava, nalik rijekama ije su vode u neprestanom stanju kretanja, pa ipak ostavljaju dojam nerazbijenih tokova. Svaka se estica ovoga tijela neprestano mijenja, nitko ne zadrava isti oblik kroz dulje vrijeme, pa ipak ga smatramo istim tijelom. Tako je i s umom: as sretan, as nesretan; as snaan, as slab poput vira to se stalno mijenja. To ne moe biti beskrajni duh, jer promjena je mogua jedino u ogranienom. Apsurdno je rei kako se beskrajno na bilo koji nain mijenja, jer to nije mogue. Vi se kreete i ja se kreem, kreemo se kao ograniena tijela a svaka estica u ovom kozmosu u neprestanom je stanju kretanja. Smatrajui kozmos jedinstvom, sveukupnou, on se ne moe kretati, niti mijenjati. Kretanje je uvijek relativno. Kreem se u odnosu na neto drugo. Svaka se estica u ovom kozmosu moe mijenjati u odnosu na bilo koju drugu esticu. Uzmete li sveukupan kozmos kao jedno, u odnosu na to se on moe kretati? Pored njega ne postoji nita drugo. Tako je ovo beskrajno jedinstvo nepromjenjivo, postojano, apsolutno, i ono je istinski ovjek. Naa se zbiljnost, prema tome, sastoji u sveopem, a ne u ogranienom. Stare su zablude, ma koliko utjene one bile, misliti kako smo ograniena bia koja se neprestano mijenjaju. Ljudi su zastraeni kada im se kae da su oni sveope bie, u svemu prisutno. U svemu to inite, u svakoj nozi kojom kroite, u svakim usnama kojima govorite, u svakom srcu kojim osjeate. Ljudi su prestravljeni kada im se to kae. Oni e vas uvijek iznova pitati da li e tada zadrati svoju samosvijest. to je samosvijest? Volio bih to vidjeti. Dijete nema brkova. Kada postane ovjekom moda e imati bradu i brkove. Njegova bi se samosvijest izgubila kada bi ona bila u tjelesnom. Izgubim li oko, ili jednu ruku, moja bi se samosvijest izgubila kada bi bila data u tijelu. U tom se sluaju alkoholiar ne bi smio ostaviti pia, jer bi time izgubio svoju samosvijest. Lopov ne bi smio postati dobar ovjek, jer bi time izgubio svoju samosvijest. Zbog straha od gubljenja samosvijesti nijedan ovjek ne bi smio promijeniti svoje navike. Nema druge samosvijesti doli one u beskrajnom. To je jedini nepromjenjivi uvjet, a sve je ostalo u stanju neprestanog kretanja. Samosvijest ne moe biti ni u pamenju. Pretpostavimo da uslijed udarca u glavu zaboravim cijelu svoju prolost time sam izgubio i cijelu svoju

86

samosvijest, nestao sam. Ne sjeam se dviju ili triju godina svog djetinjstva, a ako su pamenje i postojanje jedno, tada je sve to sam zaboravio izgubljeno. Onaj dio ivota kojega se ne sjeam nisam ni ivio. Takvo je vrlo usko poimanje samosvijesti. Jo uvijek nismo samosvjesni. Borimo se za samosvijest, a to je beskrajno, to je istinska priroda ovjeka. ivi samo onaj iji je ivot dat u cijelom kozmosu, a to vie usredotoujemo nae ivote na ograniene stvari, to bre idemo ka smrti. ivimo samo one trenutke kada su nai ivoti u kozmosu, u drugima, a ivjeti ovaj maleni ivot je smrt naprosto smrt i to je razlog zato nastaje strah od smrti. On se moe pobijediti jedino spoznajom da, sve dok postoji i jedan ivot u kozmosu, ivi i ovjek. Kada ovjek moe rei: Ja sam u svemu, u svakome; ja postojim u svakom ivotu, ja sam kozmos, samo tada nastaje stanje neustraivosti. Apsurdno je govoriti o besmrtnosti u stvarima to se neprestano mijenjaju. I kao to ree jedan stari sanskrtski mislilac: Samo je duh samosvjestan, jer je beskrajan. Beskrajnost je nedjeljiva, ona ne moe biti razbijena na komade. Ona je uvijek ista, nedjeljivo jedinstvo, i to je samosvjestan ovjek, istinski ovjek. Nezbiljski je ovjek tek puko nastojanje da se izrazi i oituje ova samosvijest to lei s onu stranu. Evolucija nije u duhu. Ove promjene to se dogaaju zli postaju dobri, ivotinja postaje ovjek; smatrajte ih za to god vam drago, nisu promjene u duhu, ve evolucija prirode i oitovanje duha. Pretpostavimo da postoji zaslon to vas zakriva od mene, i na njemu malena rupica kroz koju mogu vidjeti neka lica ispred sebe, zapravo samo nekoliko njih. Pretpostavimo da se rupica pone sve vie i vie iriti i da se tako prizor sve vie razotkriva pred mojim oima. Naposljetku, cijeli zaslon nestaje i ja stojim oi u oi s vama. U ovom se sluaju vi niste niti najmanje promijenili. Rupica je bila ono to se razvijalo, a vi ste se postepeno oitovali. Tako je i s duhom. Nikakvo se savrenstvo ne moe dostii, jer ste ve sada slobodni i savreni. to su ove misli o religiji i Bogu i o traganju za onim to dolazi poslije? Zato ovjek trai Boga? Zbog ega u svakom narodu, u svakom drutvenom staleu, ovjek prieljkuje savren ideal, bilo u ovjeku ili Bogu, ili bilo gdje drugdje? Zbog toga to je ta misao u vama. Vae je vlastito srce kucalo a da vi to niste zna li; zabunom ste ga smatrali neim to dopire izvana. Bog u vama samima je to to vas nagoni na traganje za njim, to vas tjera da ga spoznate. Nakon dugih posvudanjih traganja, po hramovima i crkvama, na zemlji i nebesima, na kraju se opet vraate, zatvarajui krug u toki iz

87

koje ste krenuli, svojoj vlastitoj dui, te nalazite da je on, za kojim ste tragali irom svijeta, zbog kojeg ste zaklinjali i molili po crkvama i hramovima, koga ste gledali kao tajnu svih tajni, zastrtu oblacima, da je on najblie od bliskog, da je on vae vlastito sopstvo, zbiljnost vaeg ivota, tijela i due. To je vaa vlastita priroda. Potvrdite i oitujte to. Vi ne morate postati isti, jer to ste ve sada. Vi ne morate postati savreni, jer to ste ve sada. Priroda je poput onog zaslona to zakriva zbiljnost s onu stranu. Svaka dobra misao koju mislite ili u skladu s kojom djelujete jednostavno je skidanje koprene, dok se proienost, beskonanost i Bog s onu stranu sve vie oituju. U tome se sastoji cjelokupna povijest ovjeka. to prozirnija postaje koprena, to sve vie i vie svjetla dopire kroz nju, jer u njegovoj je prirodi da sja. Njega [sopstvo] ne moemo spoznati, uzaludno to pokuavamo. Kada bi se ono dalo spoznati, ne bi vie bilo to to jest, jer ono je vjeni subjekt. Spoznaja je ograniavanje, spoznaja je konkretiziranje. Vae vlastito sopstvo je vjean subjekt svega, vjean svjedok ovoga kozmosa. Spoznaja je, kao to je to oduvijek i bila, nii stupanj, degeneracija. Mi smo ve sada taj vjeni subjekt, kako ga onda moemo spoznati? To je istinska priroda svakog ovjeka, a on je nastoji iskazati na najrazliitije naine. U suprotnom, zato onda postoji toliko mnogo etikih propisa? Gdje je tumaenje cjelokupne etike? Jedna se ideja izdvaja kao sredite svih etikih sustava, izraena u najrazliitijim oblicima naime, injenje dobra drugima. Vodei motiv ovjeanstva valjalo bi biti milosre prema ljudima, te prema svim ivotinjama. No to su samo razliiti izrazi vjene istine: Ja sam kozmos, a ovaj je kozmos jedinstven. Ili drugim rijeima, gdje je razum? Zato bih trebao initi dobro drugima? to me na to primorava? Suosjeanje, osjeaj posvudanje istovjetnosti. Ponekad i najokrutnija srca osjeaju sklonost k ostalim biima. ak i ovjek koji se prestravi ako ka ete da je ova prividna samosvijest uistinu zabluda da je bezvrijedno pokuavati se drati te prividne samosvijesti ak i taj ovjek e vam rei kako je krajnje samoodricanje sredite cjelokupne moralnosti. A to je to savreno samoodricanje? Ono znai odricanje od ovog oigledno prividnog sopstva, odricanje od svake sebinosti. Pojam mene i mojega ahamkara i mamata ishod je davnog praznovjerja i to vie ovo dananje sopstvo iezava, to se jae oituje istinsko sopstvo. To je istinsko samoodricanje, sredite, osnova i sr svih moralnih uenja, te, bio ovjek toga svjestan ili ne, cijeli svijet ide prema tome, upranjavajui ga u veoj ili manjoj mjeri. Samo to

88

to ogromna veina ovjeanstva ini nesvjesno. Uinimo da to ine svjesno. Navedimo ih na rtvovanje, znajui da ovo mene i mojega nije istinsko sopstvo, ve samo ograniavanje. Samo jedan letimian pogled na tu beskrajnu zbiljnost to se prostire u pozadini samo jedna iskra beskonane vatre koja je zapravo sve predstavlja dananjeg ovjeka. Beskonano je njegova istinska priroda. (II. 7983) SLOBODNO IVLJENJE tujui Boga oduvijek smo zapravo tovali nae vlastito skriveno sopstvo. Najgora je la koju uope moete izrei da ste roeni grenik ili zao ovjek. Grenik je samo onaj koji u drugom ovjeku vidi grenika. Zamislite da je ovdje jedno dijete, a vi postavljate vreu sa zlatom na stol. Pretpostavite da naie kradljivac koji odnosi zlato. Djetetu je to potpuno svejedno: u njegovoj unutranjosti ne postoji kradljivac, pa ga ono ne vidi niti u vanjskom svijetu. Za grenike i zle ljude zlo postoji u vanjskom svijetu, no ne i za dobre ljude. Tako zao ovjek ovaj kozmos vidi kao pakao, djelomino dobar ga vidi kao raj, dok ga savrena bia shvaaju kao i sam Bog. Samo onda kada ovje k ovaj kozmos vidi kako ga vidi i Bog, samo tada nestat e koprene ispred njegovih oiju; tek e tada ovjek, proien i izbavljen, cijelo svoje vienje smatrati promijenjenim. Tada iezavaju svi runi snovi to su ga morili milijunima godina, a on, koji je sebe smatrao ili ovjekom ili Bogom ili demonom, koji je smatrao da ivi na niskim mjestima, na uzvienim mjestima, na zemlji, na nebesima i tako dalje, otkriva da je uistinu sveprisutan; da je u njemu sadrano sve vrijeme, a ne on u vremenu; da su sva nebesa data u njemu, ali on nije ni u jednom od njih, te da su svi bogovi koje je ovjek ikada tovao dati u njemu, a da on nije ni u jednom od njih. On je tvorac bogova i demona, ljudi i ivotinja, biljaka i kamenja. Istinska priroda ovjeka stoji pred n jim otvorena, uzvienija od nebesa, savrenija od naeg kozmosa, beskonanija od beskonanog vremena, sveprisutnija od sveprisutnog etera. Jedino tako ovjek postaje neustraiv i slobodan. Tada prestaju sve zablude, iezavaju sve patnje, i svim je strahovanjima zauvijek kraj. Roenje odlazi, s njim i smrt. Patnje nestaju, s njima i naslade; zemlja iezava, s njom i nebesa; nestaje tjelesnost, a s njom i um. Za takva ovjeka nestaje sav kozmos. Zauvijek prestaje traganje, kretanje i neprekidna borba meu silama, a ono to se oitovalo kao sila i tvar, kao srazovi prirode, kao priroda sama, kao nebesa i zemlja, biljke i ivotinje, ljudi i

89

nebeski namjesnici sve se to preobraava u jednu beskonanu, nesalomljivu, nepromjenljivu egzistenciju, a ovjek koji spoznaje otkriva kako je jedinstven s njom. Kao to najraznobojniji oblaci izlaze pred nebeski svod, zadravaju se na tren, a potom iezavaju, tako i pred ovu duu izlaze sva ova vienja, vienja zemlje i nebesa, mjeseca i bogova, naslada i patnji. No sve one nestaju, ostavljajui jedan beskonaan, postojan, nepromjenljiv duh. Nebo se nikada ne mijenja, ve oblaci. Pogreno je, prema tome, smatrati da se duh mijenja. Pogreno je takoer smatrati da smo greni, ogranieni, da smo odvojeni. Istinski je o vjek jedna jedinstvena egzistencija. Na ovom mjestu iskrsavaju dva pitanja. Prvo: Da li je to mogue obistiniti? Za sada je to doktrina, filozofija. No, je li to mogue uistinu obistiniti? Mogue je. U ovom svijetu jo uvijek postoje ljudi za koje je zabluda zauvijek nestala. Drugo pitanje glasi: Umiru li oni neposredno nakon takvog obistinjenja? Ne tako brzo kao to to mi mislimo. Dva kotaa spojena jednom osovinom zajedno se kreu. Uhvatim li se za jedan kota i sjekirom presijeem osovinu napola, kota se, koji sam uhvatio, zaustavlja. No na drugi kota jo uvijek djeluje proli moment sile, tako da on nastavlja kretanje jo nekoliko trenutaka, te naposljetku pada. Dua, to proieno i savreno bie, jedan je kota, a ovaj vanjski privid tijela i duha je drugi, dok je ono to ih spaja osovina djelovanja, karme. Spoznaja je sjekira to e raskinuti vezu izmeu njih, a kota due e se zaustaviti zaustaviti u razmiljanju kako ona dolazi i odlazi, ivi i umire, prestat e razmiljati kako je ona priroda, kako ima svoje elje i udnje i otkrit e da je savrena i da vie ni za im ne udi. No na drugi e kota, kota tijela i duha, jo uvijek djelovati moment sile minulih djela. Tako e on postojati jo neko vrijeme, sve dok se moment sile minulih djela ne istroi i ne iscrpi. Tek nakon toga past e tijelo i duh, i dua e postati slobodnom. Ne postoji vie nikakvo odlaenje u nebo i vraanje ak niti odlaenje u Brahmaloku ili bilo koju od najuzvienijih sfera. Jer otkuda on to moe doi i kamo to moe otii? ovjek koji je u ovom ivotu dostigao ovo stanje, kome se, makar i na tren, izmijenila uobiajena slika svijeta, i zbilja postala oiglednom, naziva se ovjekom slobodnog ivljenja. To je cilj vedantista, postizanje slobode za ivota. Jednom sam u zapadnoj Indiji putovao kroz nenapueno pusto podruje. Danima sam pjeaio kroz pusto, i na moje iznenaenje svakoga sam dana viao prekrasna jezera, oko kojih je raslo drvee, i odraze drvea kako titraju na povrini vode. Kako prekrasno izgledaju ova jezera, a oni to nazivaju pustinjom! rekoh samom sebi.

90

Putovao sam tako gotovo mjesec dana, neprestano viajui predivna jezera, drvee i biljke. Jednoga sam dana bio vrlo edan i poelio napiti se vode, te tako krenuh prema jednom od tih bistrih, prekrasnih jezera. Ali pribliivi se vidjeh kako je ono nestalo. Odjednom mi je doprlo do svijesti, Ovo je obmana o kojoj sam itao cijelog ivota. Tako mi se pojavila i pomisao kako sam tokom itavih mjesec dana, svakodnevno, viao utvaru, a da toga uope nisam bio svjestan. Sljedeeg sam jutra nastavio svoje putovanje. Ponovo se pojavilo jezero, ali usporedo s njim i misao da je to privid, a ne stvarno jezero. Tako je i s ovim kozmosom. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom, svi mi putujemo kroz ovu iluziju svijeta, ne znajui da je ona uistinu samo privid. Jednog e se dana ona raspriti, no ipak e se ponovo pojaviti. Tijelo mora ostati pod utjecajem minule karme, i iluzija e se ponovo pojaviti. Ovaj e nam se svijet vraati sve dok budemo pritijenjeni karmom. Mukarci, ene, ivotinje, biljke, nae sklonosti, ljubavi i dunosti sve e se vratiti k nama, no ne i s istom snagom. Pod utjecajem nove spoznaje oslabit e snaga karme, njezin e se otrov izgubiti. Ona e se preobraziti, jer zajedno s njom pojavljuje se i ideja da mi to ve sada znamo, da je otra razlika izmeu zbilje i obmane ve spo svijet vie nee biti isti kao prije. to ostaje privreno onome koji je dostigao sop stvo? Malo karme, djeli momenta sile njegova minulog ivota, no sve je to pozitivan moment sile. Sve dok se negativan moment sile posvema ne iscrpi i ne sagore svi poinjeni grijesi, ovjeku nee biti mogue vidjeti i spoznati zbilju. Stoga, ono to ovjeku koji je dostigao sopstvo i vidio istinu preostaje jest ostatak pozitivnih utisaka o njegovom proteklom ivotu, pozitivan moment sile. ak i ako ivi u svom tijelu i neprekidno djeluje, on djeluje samo radi injenja dobra. Njegove usne izgovaraju jedino blagoslove. Njegove ruke ine jedino dobra djela. Njegov um moe misliti jedino dobre misli. Kamo god iao, njegova je prisutnost blagoslov. On sam je ivui blagoslov. Samom svojom prisutnou, takav e ovjek najporonije ljude preobratiti u svece. ak i ako ne pr ogovara, sama njegova prisutnost bit e blagoslov ovjea nstvu (II. 279-82, 284) TO NAS INI NESRETNIMA? to nas ini nesretnima? Uzrok je svim nevoljama zbog kojih patimo udnja. Vi udite za neim, a udnja ne biva ispunjena ishod je tjeskoba. Ne postoji li udnja, ne

91

postoji ni patnja. I na ovom mjestu, meutim, postoji opasnost da me pogreno razumijete. Stoga je neophodno objasniti to po razumijevam pod naputanjem udnje i postajanjem slobodnim od svake patnje. Zidovi nemaju udnje i nikada ne pat e. Istina, no oni se nikada niti ne razvijaju. Ova stolica nema udnje, nikada ne pati, ali je uvijek stolica. U srei postoji velianstvenost, podjednako tako kao i u patnji. I u zlu, ako smijem tako rei, postoji korist. Veliku smo poduku iz patnje ve svi nauili. Tokom naeg ivota poinili smo stotine stvari za koje bismo poeljeli da ih nikada nismo uinili, no koje su istovremeno bile veliki uitelji. to se mene tie, drago mi je to sam poneto uinio dobro i mnogo toga loe; drago mi je to sam poneto uinio pravilno i to sam napravio mnogo greaka, jer svaka je od njih bila velika pouka. Takav kakav sam sada, ja sam ishod svega to sam poinio, svega to sam mislio. Svaki in i svaka misao imali su svoj uinak, a ti uinci ine sveukupnost mog razvitka. Svi mi shvaamo da su udnje pogrene, no to je miljeno pod naputanjem? Kako nastaviti ivot? Bio bi to vrlo poguban savjet, koji bi unitio udnju, a s njom i ovjeka. Rjeenje je sljedee: nije tono da vi ne biste trebali imati vlasnitvo, niti da ne biste trebali imati nune stvari, pa ak i bogatstva imajte sve to poelite, ak i vie, samo spoznajte istinu i obistinite je. Bogatstvo nikome ne pripada. Ne razmiljajte o vlasnitvu, o svojini. Vi ste nitko, ja nisam ma tko, niti je to bilo tko drugi. Sve pripada Bogu. Bog je u bogatstvu to ga uivate. On je u udnji to buja u vaem umu. On je u stvarima koje kupujete da biste utolili svoju udnju. On je u vaoj prekrasnoj odori, u vaim predivnim ukrasima. To je tok miljenja. Sve e se preobraziti im ponete sagledavati stvari u ovom svjetlu. Stavite li Boga u svaki va pokret, u svaki va razgovor, u svaki va obred, u sve, itav e se prizor izmijeniti, a svijet, namjesto da se doima kao jad i bijeda, postat e raj. Kraljevstvo je nebesko u vama, rekao je Isus, a tako kazuje i vedanta i svaki veliki uitelj. On koji ima vid da bi gledao, neka vidi, on koji ima sluh da bi sluao, neka uje. Vedanta dokazuje da je istina za kojom smo sve vrijeme tragali prisutna u ovom trenutku i da je neprestance i bila s na ma. U naem smo neznanju smatrali da smo je izgubili i tako smo plaui i tugujui lutali svijetom, nastojali otkriti istinu, a sve to vrijeme ona je prebivala u naim vlastitim srcima. Jedino je tamo moemo pronai. Shvatimo li naputanje svijeta u starom, grubom smislu, desit e se sljedee: ne smijemo djelovati moramo utonuti u dokolicu, mirujui poput grumena zemlje, ne

92

razmiljajui ni o emu, niti ita radei ve moramo postati fatalisti, noeni svakim sluajem, vodeni zakonima prirode, lutajui o d mjesta do mjesta. Takav bi bio ishod. No to nije ono to se pod time razumijeva. Mi moramo djelovati. Obini ljudi, posvuda noeni lanim udnjama to oni znaju o djelovanju? ovjek gonjen svojim vlastitim osjeajima i svojim razborom to on zna o djelovanju? Djeluje onaj koji nije gonjen svojim vlastitim udnjama, niti bilo kakvom sebinou. Djeluje onaj koji nema nikakvih daljnjih motiva na umu. Djeluje onaj koji od djelovanja nema to dobiti. Uroni li ovjek glavu u budalaste raskoi ovoga svijeta, a da nije spoznao istinu, izgubit e tlo pod nogama. On ne moe dostii cilj. I proklinje li ovjek svijet, povlai li se u umu, mui li svoje tijelo i ubija li se malo -pomalo izgladnjivanjem, pretvara li svoje srce u jalovu pustaru, iskorjenjuje li sve osjeaje i postaje li osoran, krut i prazan, promait e put. To su dvije krajnosti, dvije pogreke na oba kraja. Obojica su pogrijeila put. Obojica su promaila cilj. Djelujte, kazuje vedanta, stavljajui tako Boga u sve i znajui kako je on u svemu prisutan. Djelujte neprekidno, smatrajui ivot neim oboavanim, neim to je proglaeno Bogom, smatrajui ga samim Bogom, i znajui da je to sve to moramo uiniti i da je to sve to smijemo traiti. Bog je u svemu. Gdje bismo ga drugdje poli traiti? Ve sada se nalazi u svakom inu, u svakoj misli, u svakom osjeaju. Spoznavi to, moramo djelovati, jer to je jedini put. Drugi ne postoji. Tako nas posljedice djelovanja nee sputavati. Vidjeli smo kako su lane udnje uzrok svih patnji i zala, no proglaene boanstvom, proiene kroz Boga, one ne donose zlo, niti patnju. Oni koji nisu doznali ovu tajnu bit e prisiljeni ivjeti u okrutnom svijetu sve dok ga ne uvide. Mnogi niti ne znaju kakav obilan izvor blaenstva lei u njima, oko njih, posvuda. Oni ga jo nisu uvidjeli. to je demonski svijet? Vedanta tvrdi da je to neznanje . (II. 14750)

PATNJA: NJEZIN UZROK I LIJEK Preispitamo li nae vlastite ivote, otkrit emo da se najvei uzrok patnje krije u sljedeem: latimo se neega i uloimo u to svu nau snagu moda se radi i o neuspjehu, pa ipak to ne moemo napustiti. Svjesni smo da nam to ini naao, i da e svako daljnje ustrajanje na tome jednostavno donijeti sa sobom patnju, no svejedno se ne moemo otrgnuti. Pela doleti srkati med, ali se njezine noice prilijepe za vr s medom i ona ne moe vie umai. Iznova i iznova nalazimo se u tom stanju. To je

93

itava tajna postojanja. Zbog ega smo ovdje? Doli smo ovamo da bismo srkali med, i otkrivamo kako nam se ruke i stopala lijepe za njega. Uhvaeni smo , premda doosmo uhvatiti. Doosmo uivati, a uivaju nas. Doosmo vladati, a vladaju nama. Do osmo djelovati, a djeluje se na nas. Neprestance to otkrivamo. I to prodire u svaku pojedinost naeg ivota. Na nas djeluju drugi umovi, a mi uvijek nastojimo djelovati na druge umove. elimo nai zadovoljstvo u nasladama ivota, a one se nagrizanjem uvlae u nau sr. elimo prirodi uzeti sve, no otkrivamo kako na koncu priroda nama oduzima sve iscrpljuje nas i odbacuje. Kada ne bi bilo svega ovoga, ivot bi bio pun radosti. Nita zato! Sa svim svojim uspjesima i neuspjesima, radostima i tugovanjima, ivot moe biti jedan niz veselja, samo ako nismo zarobljeni. Jedan je uzrok patnje: privreni smo, zarobljeni smo. Zato Gita kazuje: djelujte neprestano, djelujte, no ne budite privreni, ne budite zarobljeni. Pridrite za sebe pravo odvajanja od svega, ma kako ljubljenog, ma koliko dua udjela za tim, ma koliko jake duevne boli osjetili ako to napustite. Ipak pridrite pravo naputanja kad god to poelite. Slabima ovdje nema mjesta, kako u ovom tako ni u jednom drugom ivotu. Slabost vodi k ropstvu. Ona vodi k svakojakim patnjama, tjelesnim i duevnim. Slabost je smrt. Stotine tisua mikroba nas okruuju, ali nam ne mogu nakoditi sve dok ne postanemo slabi, sve dok tijelo nije pripravno i predisponirano da ih prihvati. Moe postojati i milijun mikroba patnje to lebde oko nas. Nita zato! Oni se nama ne usuuju pribliiti, oni nemaju snage da nas dohvate sve dok um nije oslabljen. To je velika istina: snaga je ivot, slabost je smrt. Snaga je blaenstvo, vjean, besmrtan ivot; slabost je neprestana napetost i patnja. Slabost je smrt. Privrenost je izvor svih naih sadanjih uitaka. Privreni smo naim prijateljima i naoj rodbini. Privreni smo naim intelektualnim i duhovnim djelima. Privreni smo vanjskim predmetima koji nam pruaju zadovoljstvo. Sto, meutim, donosi patnju doli sama ta privrenost? Moramo se odvojiti da bismo stekli radost. Samo kad bismo imali snage da se po naoj vlastitoj volji odvojimo, ne bi bilo ni patnje. Najbolje od prirode dobit e samo onaj ovjek koji, imajui sposobnost da se prikloni neemu ulaui u to cjelokupnu svoju snagu, ima i snagu da se od toga odvoji kada je to potrebno. Potekoa je u tome to mora postojati podjednako mnogo sposobnosti privrenosti kao i odvojenosti. Ima ljudi koje nikada nita ne privlai. Oni nikada ne mogu voljeti.

94

Bezosjeajni su i bezvoljni. Oni izmiu veini ivotnih patnji. Zid nikada nee osjetiti patnju, zid nikada ne voli, nikada nije povrijeen. No to je napokon samo zid. Svakako je bolje biti privren i zarobljen nego biti zid. Prema tome, ovjek koji nikada ne voli, okorio i tvrd, izmiui veini ivotnih patnji, izmie i njegovim radostima. To nije ono to mi elimo. To je slabost, to je smrt. Dua koja nikada ne osjeti slabost i patnju nije probuena. To je beutno stanje. Mi to ne elimo. Istodobno, mi ne elimo samo silnu mo ljubavi, silnu mo privrenosti, sposobnost ulaganja sve nae due u jedan jedini predmet, gubei pritom sebe i preputajui se da nas unite zbog drugih dua to je mo bogova ve elimo postati uzvieniji i od samih bogova. Savren ovjek moe unijeti svu svoju duu u jedan trenutak ljubavi, a da unato tome ostane neprivren. Kako se to dogaa? Postoji jo jedna tajna koju valja doznati. Prosjak nikada nije sretan. On jedino dobiva milostinju, sa saaljenjem i pritajenim prijezirom ili barem sa skrivenom pomisli kako je on zapravo priprost stvor. On nikada uistinu ne uiva ono to je dobio. Svi smo mi prosjaci. to god inili, elimo neto zauzvrat. Svi smo mi trgovci. Trgovci smo u ivotu, u vrlini, u vjeri. Naalost, trgovci smo i u ljubavi. Stignete li do trgovine, radi li se o pitanju davanja i uzimanja, kupovanja i prodavanja, ostanite pri zakonima kupovanja i prodavanja. Postoje loa i dobra vremena, cijene rastu i padaju. Uvijek oekujete udarac to e uslijediti, to je nalik gledanju u zrcalu. Vae se lice odraava: uinite li grimasu grimasa je i u zrcalu, smijete li se i zrcalo se smije. To je kupovanje i prodavanje, davanje i uzimanje. Zarobljeni smo. Kako? Ne onim to dajemo, ve onim to oekujemo. Kao naknadu za nau ljubav dobivamo patnju ne zbog toga to volimo, ve zbog toga to zauzvrat elimo ljubav. Tamo gdje nema elje nema niti patnje. udnja, elja, otac je svih patnji. udnje su nametnute zakonima uspjeha i neuspjeha. One moraju donijeti patnju. Velika je tajna istinskog uspjeha, istinske sree, prema tome, ova: najuspjeniji je ovjek koji ne trai nita zauzvrat, savreno nesebian ovjek. To se doima paradoksom. Zar ne znamo da svaki ovjek koji je nesebian u ivotu biva prevaren, povrijeen? Oigledno znamo. Krist je bio nesebian, pa ipak je raspet na kriu. Istina, no mi znamo da je njegova nesebinost bila povod, uzrok velike pobjede: vrhunac milijuna i milijuna ivota s blagoslovom istinskog uspjeha.

95

Ne traite nita, ne elite nita zauzvrat. Dajte to morate dati. Vratit e vam se, samo ne razmiljajte o tome ovog trena. Vratit e vam se stostruko umnoeno, no vaa panja ne smije biti usredotoena na to. Ipak, imajte snage da dajete. Dajte, i dopustite da s time zavri. Nauite da se sveukupnost ivota sastoji u davanju, da e vas priroda prisiliti na davanje. Stoga dajte s veseljem. Prije ili kasnije, mor at ete odustati. Stupate u ivot da biste sakupljali. Stisnutih aka elite uzimati. No priroda stavlja svoje ruke oko vaeg vrata i prisiljava vas da otvorite ake. eljeli to ili ne, morate dati. Onog trenutka kada kaete neu slijedi udarac, i vi ste povrijeeni. Ne postoji nitko tko naposljetku nee biti prinuen od svega odustati. I to se vie ovjek bori protiv tog zakona, to se nesretnijim osjea. To je stoga to se ne usuujemo davati, jer nismo dovoljno predani da bismo pristali na velik zahtjev prirode, da smo nesretni. ume je nestalo, a zauzvrat dobivamo toplinu. Sunce upija vodu iz oceana kako bi je u obliku kie vratilo na zemlju. Vi ste stroj za uzimanje i davanje. Uzimate da biste davali. Ne zahtijevajte stoga nita zauzvrat, jer to vie dajete vie e vam biti uzvraeno. to bre moete isprazniti zrak iz ove prostorije, to bre e se ona napuniti zrakom izvana. Zatvorite li sva vrata i zaepite li svaku pukotinu, ono to je unutra zadrat e se, no ono to je izvana nee prodrijeti unutra. Ono to je unutra stagnirat e, degenerirati i postati zatrovano. Rijeka se neprestano izlijeva u ocean i neprestano se iznova puni. Ne prijeite izlaz u ocean. Onoga trenutka kada to uinite, smrt vas se domogla. Ne budite, dakle, prosjak. Budite samo stalni. To je najtei zadatak kojeg pred vas postavlja ivot. (II. 26) OVJEK, TVORAC SVOJE SUDBINE Susreo sam neke astrologe koji su predskazivali udesne stvari, no nemam razloga vjerovati da su ih proricali iskljuivo iz zvijezda ili ma ega slinoga. U mnogim se sluajevima jednostavno radi o itanju tuih misli. Ponekad se uistinu predskazuju udesne stvari, no u veini sluajeva to su notorne besmislice. Ljudi koji stare oni su koji govore o sudbini. Mladi ljudi u pravilu ne dolaze do astrologije. Mi moda i jesmo pod planetarnim utjecajem, ali nam to ne bi trebalo mnogo znaiti. Buddha je rekao: One koji se prehranjuju proraunavanjem zvijezda, slinim smicalicama i ostalim lanim vjetinama valja izbjegavati. Morao je to znati, jer on je najvei hindu koji je ikada roen. Neka budu zvijezde. U emu je zlo? Ako

96

zvijezda moe omesti moj ivot, on je posve bezvrijedan. Uvidjet ete kako su astrologija i sve takve mistine stvari uglavnom znakovi slaba duha. Prema tome, im oni postanu nadmoni u naem umu, posjetite lijenika, uzimajte zdravu hranu i poivajte. to dulje ivim, svakoga sam dana sve vie uvjeren u to da je svako ljudsko bie boansko. Ni u jednom mukarcu ni u jednoj eni, ma kako zli oni bili, ne umire boanstvenost. Samo to on ili ona ne zna kako je dosei, te ekaju istinu. Zli ih ljudi pokuavaju zavesti svakojakim budalatinama. Prevari li jedan ovjek drugoga za novac, rei ete da je jedan podlac, a drugi nasamaren. Koliko je vei grijeh onog koji pokuava druge duhovno varati! To je teta. Jedini je pokazatelj da vas istina mora uiniti snanima i izdii vas iznad praznovjerja. Dunost je mislioca da vas izdigne iznad praznovjerja. ak su i ovaj svijet, ovo tijelo i ovaj um praznovjerja. Kakve ste vi beskrajne due! I da vas pre vare svjetlucave zvijezde! Sramno je to stanje. Vi ste boanstva, a blistajue zvijezde svoje postojanje duguju vama. Jednom sam tako putovao Himalajama, a duga se cesta pruala pred nama. Mi, ubogi redovnici, nismo mogli pronai nikoga tko bi nas prevezao, te smo bili prisiljeni itav put prevaliti pjeice. S nama je bio i jedan starac. Cesta se sputala i dizala stotinama kilometara, a kad starac vidje to ga oekuje ree: O, gospodine, kako prijei ovaj put? Ne mogu vie hodati. Moja e se plua rasprsnuti. Odvratih mu: Pogledaj svoja stopala. On uini tako, a ja mu rekoh: Put pod tvojim nogama je put to si prevalio i isti je taj to ga vidi pred sobom. Uskoro e i on biti pod tvojim nogama. Najuzvienije su stvari pod vaim nogama, jer vi ste boanstvene zvijezde. Sve je to pod vaim nogama. Moete progutati pregrt zvijezda ako to elite takva je vaa istinska priroda. Budite snani, doprite s onu stranu svih praznovjerja i postanite slobodni. (VIII.
183, 184, 186-87)

BILJEKE
1 Bhagavad Gita, 3.26. 2 Brihadaranvaka Upaniad, 2.4.5.

97

V. Pojam mye
TO JE MAYA? Gotovo svatko od vas uo je za rije maya. Ona se uglavnom, iako nepravilno, upotrebljava za oznaavanje obmane ili opsjene. Teorija maye, meutim, tvori jedan od stupova na kojima poiva vedanta. Stoga je nuno pravilno razumijevanje ovog pojma. Zamolit u vas za malo strpljenja, jer postoji velika opasnost da me pogreno shvatite. Najstarija je upotreba [rijei] maya, koju pronalazimo u vedskoj knjievnosti, u smislu zablude. No u to vrijeme istinska teorija jo nije bila dokuena. Pronalazimo ovakve odlomke, Indra je putem svoje ma ye poprimio raznolike oblike. Ovdje rije maya uistinu znai neto poput arolije, te pronalazimo razliite odlomke koji u sebi stalno nose isto znaenje. Rije maya se nakon toga u cijelosti izgubila iz vida. U meuvremenu se ideja ma ye razvijala. Kasnije se pojavilo pitanje: Zato ne moemo spoznati tajnu kozmosa? Odgovor na ovo pitanje bio je vrlo znaajan: Zbog toga to govorimo uzalud, zbog toga to smo zadovoljni osjetilnim stvarima, i zbog toga to jurimo za udnjama. Prema tome, mi zbiljnost prekrivamo velom. Ovdje se rije maya uope ne upotrebljava, ali nam se javlja pomisao da je uzrok naeg neznanja neka vrsta koprene to se isprijeila izmeu nas i istine. Mnogo kasnije, u jednoj od najnovijih Upaniada, ponovo pronalazimo rije maya, no do tog doba u njoj se odigrala promjena, te je rijei pripojeno mnotvo novih znaenja. Teorije su bile predlagane i ponavljane, druge su bile zapoete, sve dok se naposljetku nije ustalila ideja maye. U veta-vatara Upaniadi pronalazimo sljedeu misao: Spoznaj da je priroda maya, a vladar ove maye sam Bog. Kod kasnijih mislilaca pronalazimo da je rije maya bila preudeavana na razliite naine, te tako dolazimo i do velikog ankaraarye. Teoriju ma ye u manjoj su mjeri preudesili i buddhisti, no u njihovim je rukama ona postala veoma nalik onome to se naziva idealizmom, i upravo se to znaenje danas uglavnom pridaje rijei maya. Kada hindu kae da je svijet maya, ljudi istoga trena pomiljaju da je svijet opsjena. Pojavljujui se kod buddhistikih filozofa, ovo tumaenje ima svojevrsnu osnovu, jer je postojala grupa mislilaca koji uope nisu vjerovali u postojanje vanjskog svijeta. No maya vedante, u svom posljednjem razvijenom obliku, ne predstavlja ni idealizam ni

98

realizam, niti je ona teorija. Ona je jednostavno oitovanje injenice to mi jesmo i to opaamo oko sebe. Kao to nijedan ovjek ne moe iskoiti iz svog vlastitog sopstva, tako nijedan o vjek ne moe doprijeti s onu stranu ogranienja koja su mu nametnuta zakonitostima vremena i prostora. Svaki bi pokuaj razrjeavanja zakona uzrokovanja, vremena i prostora bio uzaludan, jer bi se sam pokuaj morao odvijati tako da se bez razmiljanja prihvati postojanje uzrokovanja, vremena i prostora. Ovaj svijet nema postojanja. to je time miljeno? To znai da on nema apsolutnog postojanja, ve da postoji jedino u odnosu na moj um, na va um, te u odnosu na um bilo koga drugog. Ovaj svijet opaamo s naih pet osjetila, i kad bismo imali jo koje osjetilo, u njemu bismo vidjeli jo i neto drugo. I kad bismo imali jo koje osjetilo, svijet bi nam se opet inio neim drugaijim. Svijet stoga, nema istinskog postojanja, niti nepromjenjive, postojane, beskrajne egzistencije. A ne moe biti nazvan ni nepostojanjem, jer vidimo da on postoji i da moramo u njemu i kroz njega djelovati. On je spoj postojanja i nepostojanja. (II. 8889, 91)

TO JE MAYA Svako je dijete roeni optimist. Ono sanja zlatne snove. U mladosti postaje jo optimistinije. Mladom je ovjeku teko vjerovati u postojanje stanja kao to su smrt, poraz i ponienje. Tako dolazi starost, a ivot postaje gomila ruevina. Snovi su se rasplinuli u zraku, i ovjek postaje pesimist. Tako kroimo od jedne do druge krajnosti, primajui udarce to nam ih nanosi priroda i ne znajui kamo idemo. Nadalje, postoji ta uasna zbilja smrti. Cijeli svijet ide k smrti. Sve umire. Sav na napredak, sve nae samodopadnosti, poboljanja, duevne naslade, bogatstva, nae spoznaje sve ima isti kraj smrt. Jedino je ona zajamena. Gradovi nastaju i nestaju, carstva se uzdiu i padaju, planete se razbijaju na komade i mrve u prah da bi bile raznesene atmosferama ostalih planeta. I tako to traje sve od pamtivijeka. Smrt je kraj svega. Smrt je kraj ivota, ljepote, bogatstva, moi, kreposti. Umiru sveci i grenici, umiru kraljevi i prosjaci. Svi oni idu prema smrti. Pa ipak postoji grevito prianjanje za ivot. Na svojevrstan nain, ne znajui zato, prianjamo za ivot. Ne moemo ga se odrei. A to je maya.

99

S najveom brinou majka odgaja dijete. Sva je njezina dua, sav njezin ivot, u tom djetetu. Dijete odrasta, postaje ovjek, i moda sluajno postaje podlac i neovjek, udara je i tue svakodnevno, pa ipak majka ostaje privrena svom djetetu. A kada se njezin razum osvijesti, ona prikriva svoju privrenost zamilju ljubavi. Ona malo razmilja o tome da se ovdje ne radi o ljubavi ve o neem drugom, to se do epalo njezinih nerva i ega se ona ne moe osloboditi. Ma koliko pokuavala, ona ne moe raskinuti vezu koja je sputava. A to je maya. Svi mi tragamo za zlatnim runom i svatko od nas smatra kako e biti upravo njegovo. Svaki razuman ovjek vidi da je njegova vjerojatnost moda jedan naprama dvadeset milijuna, pa ipak stremi k zlatnom runu. A to je maya. Smrt se danonono rasprostranjuje ovom naom zemljom, no mi svejedno vjerujemo da emo ivjeti dovijeka. Jednom su upitali kralja Yudhithiru: Koja je najljepa stvar na Zemlji? Kralj je odvratio: Svakog dana ljudi oko nas umiru, pa ipak vjeruju da nikada nee umrijeti.1 A to je maya. Silna su proturjeja u naem umu, u naoj spoznaji, i dakako u svim injenicama naeg ivota s kojima se posvuda susreemo. Pojavljuje se reformator i eli ukloniti sva zla to postoje u jednom narodu, no prije nego to se ona uklone na drugom mjestu pojavljuje se tisuu novih zala. Nalik je to staroj ruevnoj kui. Popravite jedno mjesto, a ruevina se proiri na drugo. Nai se reformatori u Indiji zaklinju i propovijedaju protiv zala prisilnog udovitva. Na zapadu je nesklapanje braka velik grijeh. S jedne strane pomozite nevjenanima, jer oni pate. S druge strane, pomozite udovcima i udovicama, jer oni pate. Ovo je poput kroninog reumatizma, zalijeite ga u glavi, a on prijee na tijelo, zalijeite ga ondje, a on prelazi na stopala. Reformatori ustaju i propovijedaju kako se uenje, bogatstvo i kultura ne bi trebali nalaziti u rukama nekolicine odabranih, te daju sve od sebe kako bi ih uinili dostupnim svima. Oni mogu nekima donijeti sreu, no moda se s nadolaskom kulture umanjuje tjelesna srea. Spoznaja sree donosi sa sobom spoznaju nesree. Kojim nam putem, prema tome, valja krenuti? Najmanja koliina tvarnog blagostanja koju uivamo donosi drugdje istu koliinu patnje. To je pravilo. Mladi ga ljudi moda ne uviaju jasno, ali oni koji su dovoljno dugo ivjeli i oni koji su se dovoljno borili shvatit e ga. A to je ma ya. Ove se stvari danonono odvijaju, a pronai rjeenje ovog problema je nemogue. Zato bi tome trebalo biti tako? Nemogue je dati odgovor, jer samo pitanje ne moe

100

biti logiki sroeno. Ne postoji ni kako ni zato. Jedino to znamo jest to da problem postoji i da tu ne moemo nita promijeniti. ak i nae shvaanje problema, stvaranje njegove precizne slike u naem vlastitom umu je van nae moi. Kako ga onda moemo rijeiti? Maya je oitovanje istine ovog kozmosa i naina na koji se on nastavlja. Ljudi su uglavnom zastraeni kada im se kau takve stvari. Ali mi moramo biti hrabri. Sakrivanje injenica nije put do pronalaska lijeka. Svi vi znate da zec, gonjen psima, sputa svoju glavu mislei kako je siguran. Traimo li utoite u optimizmu, ponaamo se jednako kao i zec. To, meutim, nije lijek. Ima i prigovora ovoj zamisli, no moete primijetiti kako ih uglavnom postavljaju oni koji posjeduju veinu dobrih stvari u ivotu. U ovoj zemlji [Engleskoj] vrlo je teko postati pesimist. Svatko mi kazuje kako udesno svijet opstoji, kako napreduje. Ali ono to sam taj ovjek jest to je njegov vlastiti svijet. Ponovo se pojavljuju stara pitanja: kranstvo mora biti jedina istinska religija svijeta, jer su kranski narodi napredni! Ova je tvrdnja proturjena sama sebi, jer napredak kranskog naroda ovisi o nesrei ne-kranskih naroda. Mora postojati netko od kojeg bi se otimalo. Pretpostavite da je cijeli svijet trebao postati kranski. U tom bi sluaju i kranski narodi osiromaili, jer ne bi bilo nekranskih naroda koje bi oni pljakali. Prema tome, ovaj argument oslabljuje samog sebe. ivotinje se prehranjuju biljkama, ljudi ivotinjama i, to je najgore od svega, jedni ljudi drugim ljudima jaki slabima. To se posvuda deava. A to je ma ya. Koje rjeenje ovdje moete iznai? Svakog dana ujemo mnotvo objanjenja i svakog nam se dana kazuje kako e naposljetku sve biti dobro. Uzimajui za gotovo da je to mogue, emu bi trebao postojati ovaj bezboni nain injenja dobra? Zato se dobro ne bi moglo initi dobrim umjesto ovim opakim metodama? Potomci dananj ih ljudskih bia bit e sretni. Ali emu danas mora postojati sva ova patnja? Rjeenja nema. To je maya. Kako poveavamo nau sposobnost da budemo sretni, poveavamo i nau sposobnost da patimo. Ponekad sam sklon pomisliti da emo, poveavajui aritmetiko m progresijom nae sposobnosti da postanemo sretni, s druge strane, geometrijskom progresijom, poveati nau sposobnost da budemo nesretni. Mi koji napredujemo znamo da to vie napredujemo, to se vie puteva otvara patnji, jednako kao i nasladi. A to je maya.

101

Stoga smatramo kako maya nije teorija objanjenja svijeta. Ona je jednostavno iskazivanje injenica kakve jesu da je sama osnova naeg postojanja proturjeje, da se posvuda moramo kretati kroz to strahovito proturjeje, da gdje god postoji dobro mora postojati i zlo, i da gdje god postoji zlo mora postojati i neto dobro. Gdje god ima ivota, smrt mora slijediti kao njegova sjenka. I svatko tko se smije morat e i plakati, i obrnuto. Ovo se stanje stvari ne da popraviti. Uzaludno zamiljamo da e postojati mjesto gdje e biti samo dobro i gdje nee biti zla, gdje emo se samo smjekati i nikada neemo tugovati. U samoj je prirodi stvari to nemogue, jer e uvjeti uvijek ostati isti. Gdje god u nama postoji sposobnost smijeenja, pritajena je i sposobnost plakanja. Gdje god postoji mo pruanja sree, prikriva se i mo koja e nas uiniti nesretnima. Ista pojava koja nam se sada ini dobrom sutra se moe initi loom. Ista pojava koja kod jednog izaziva patnju, kod drugog moe izazvati sreu. Vatra to je opekla dijete moe posluiti za spravljanje dobrog obroka za ovjeka koji gladuje. Isti nervi koji prenose osjeaje patnje prenose i osjeaje sree. Jedini nain da se zlu stane na kraj je, prema tome, da se isto to uini i dobru. Drugog naina nema. Da bismo zaustavili smrt morali bismo zaustaviti i ivot. ivot bez smrti i srea bez patnje su proturjeja, i nijedno se ne moe pronai odvojeno od drugog, jer svako je od njih samo razliito oitovanje istoga. Dozvolite mi da jo jednom ponovim kako vedantinsko gledite nije ni pesimistino ni optimistino. Vedanta ne kazuje ni da je sav ovaj svijet zao ni da je on sav dobar. Ona kazuje da nae zlo nije nita manje vrijedno od naeg dobra, i obrnuto. Dobro i zlo su povezani. Ovo je svijet, i spoznajui ga, djelujete strpljivo. Ova je maya sveprisutna. Strahovita. Pa ipak putem nje moramo djelovati. ovjek koji kazuje da e djelovati kada svijet postane posvema dobar i da e tada uivati blaenstvo, ima izgleda da uspije koliko i ovjek koji sjedi pored Gang esa i kazuje: Prijei u rijeku kada sva voda otee u ocean. Put nije djelovanje s mayom, ve protiv nje. Ovo je sljedea injenica koju valja nauiti. Mi nismo roeni kao pomagai prirode, ve kao njezini konkurenti. Mi smo njezini gospodari, pa ipak se stavljamo u podreeni poloaj. Zbog ega je ovdje ova kua? Priroda je nije sagradila. Priroda kazuje, Poi ivjeti u umu. ovjek uzvraa, Sagradit u kuu i suprotstaviti se prirodi, te tako i uini. Sveukupna je povijest ovjeanstva neprestana bor ba protiv takozvanih zakona prirode, a ovjek naposljetku iz borbe izlazi kao pobjednik. U unutranjem se svijetu

102

odvija ista borba borba izmeu animalnog i duhovnog ovjeka, izmeu svjetla i tame. I ovdje ovjek biva pobjednikom. On probija sebi put, iz prirode ka slobodi. (II.
91-95, 97-98, 102, 104)

ZAMKA MAYE Jednom Narada [veliki mudrac] ree Krini: Gospodine, pokai mi mayu. Proteklo je tako nekoliko dana, a Krina upita Naradu da li bi poao s njim do pustinje. Nakon to su hodali nekoliko kilometara Krina ree: Narada, edan sam. Moe li mi donijeti malo vode? Poi u smjesta, gospodine, i donijeti ti vode. I tako Narada ode. Nedaleko odatle nalazilo se selo. Narada je u potrazi za vodom doao u selo i zakucao na jedna vrata. Otvorila mu je prekrasna mlada djevojka. Ugledavi je, Narada je istoga trena zaboravio da njegov uitelj eka vodu, i da moda umire od ei. Zaboravio je na sve i zapodjenuo razgovor s djevojkom. Cijelog se dana nije vraao svom uitelju. Sutradan je ponovo bio u toj kui i razgovarao s djevojkom. Razgovor se razvio u ljubav. Narada je tada zamolio djevojina oca za njezinu ruku, te se njome oenio, ivio u selu i s njom izrodio djecu. Proteklo je tako punih dvanaest godina. Njegov je tast umro, a Narada naslijedio svu njegovu imovinu. ivio je, kako se inilo da vjeruje, vrlo sretan ivot sa svojom enom i djecom, poljima i stokom. Tada je nadola poplava. Jedne se noi rijeka podigla, preplavila svoje obale i potopila cijelo selo. Kue su se ruile, ljudi su bili noeni i potapljani, sve je bilo noeno bujicom. Narada je morao bjeati. Jednom je rukom drao svoju enu, a drugom svoje dvoje djece. Tree je dijete bilo na njegovim ramenima, te su tako pokuali prijei stranu bujicu. Nakon nekoliko koraka Narada je uvid io da je struja prejaka, a dijete koje je sjedilo na njegovim ramenima palo je, te bje odneseno bujicom. Vapaj oaja ote se iz Naradinih grudi. Pokuavajui spasiti nesretno dijete popustio je ostale, te su i oni bili izgubljeni. Naposljetku je i njegovu enu, koju on stezae svom snagom, odnijela bujica, a njega izbacila na obalu rijeke, gdje je u dubokoj alosti plakao i tugovao. Uto zauje njean glas iza svojih leda: Dijete moje, gdje je voda? Poao si po vr vode, a ja ekam. Otiao si prije gotovo pola sata. Pola sata uzvikne Narada. Punih je dvanaest godina prolo njegovim umom, a svi ovi prizori odigrali su se u pola sata! I to je maya. (II. 12021)

103

RASKIDANJE KOPRENE MAYE Ja sam potpun i savren, i nikada nisam bio sputan smiono propovijeda vedanta. Mislite li da ste sputani, takvi ete i ostati. Spoznate li da ste slobodni, slobodni ete i biti. Prema tome, cilj i svrha ove filozofije jest da nas navede na spoznaju kako smo oduvijek bili slobodni, i kako emo takvi zauvijek i ostati. Nikada se ne mijenjamo, nikada ne umiremo, niti smo se ikada rodili. to su, dakle, sve ove promjene? to nastaje od ovog pojavnog svijeta? Ovaj je svijet priznat kao prividan svijet, sputan vremenom, prostorom i uzrokovanjem, to se u vedanti naziva vivartavada: prividno dodavanje imena i oblika apsolutu. Apsolut se ne mijenja. U siunoj je amebi skriveno beskrajno savrenstvo. Amebom se naziva zbog svoje vanjtine. A od amebe do savrenog ovjeka, promjena se ne odvija u unutranjosti ona ostaje ista, nepromjenjiva ve u vanjtini. Ovdje postoji jedan zaslon i neki prekrasan krajolik izvana. Na zaslonu postoji jedna malena rupica kroz koju moemo samo na tren ugledati krajolik. Zamislimo da se rupica pone poveavati. S njezinim poveavanjem ukazuje se sve vie i vie krajolika, a kada zaslon posvema nestane, suoeni smo sa sveukupnou krajolika. Ovaj prizor izvana je dua, a zaslon izmeu nas i krajolika maya vrijeme, prostor i uzrokovanje. Negdje postoji malena rupica kroz koju mogu na as ugledati duu. Kako se rupica poveava, tako vidim sve vie i vie, a kada zaslona nestane, spoznajem da sam ja dua. Promjene u kozmosu, dakle, nisu promjene u apsolutu. One se odvijaju u prirodi. Priroda se razvija sve vie i vie sve dok se naposljetku apsolut ne pone oitovati. On postoji u svakome. Kod nekih se on jasnije oituje nego kod drugih. Cjelokupan je kozmos uistinu jedan. Govorei o dui, rei da je ovjek nadmoniji od ivotinje ili od biljke potpuno je besmisleno. Sav je kozmos jedan. Kod biljaka je zapreka oitovanju due vrlo velika, kod ivotinja neto manja, kod ovjeka jo manja, kod uenih, duhovnih ljudi jo manja, a kod savrenog ovjeka ona je posvema nestala. Sve nae borbe, vjebe, patnje, naslade, suze i osmijesi, sve to inimo ili mislimo, usmjereno je tom cilju raskinuu zaslona, poveavanju rupice i stanjivanju slojeva koji preostaju izmeu oitovanja i zbiljnosti s onu stranu. Nae djelovanje, stoga, nije osloboenje due, ve oslobaanje od spona. Slojevi oblaka zakrivaju Sunce, pa ipak ono ostaje nepromijenjeno. Djelovanje se vjetra sastoji u rastjerivanju oblaka, i to vie oblaci

104

nestaju, to se vie suneva svjetla ukazuje. U dui nema nikakve promjene ona je beskrajna, apsolutna, vjena egzistencija, spoznaja i blaenstvo. (I. 41921) BOJA IGRA Ne krivite nikoga. Desi li se zlo, znajte da se Bog poigrava s vama, i budite iznimno sretni zbog toga. Nakon svake sree dolazi patnja; one mogu biti daleko jedna od druge ili blizu jedna drugoj. to je dua naprednija, to se bre izmjenjuju srea i patnja. Ono za im udimo nije ni srea ni patnja. Obje nas navode na zaborav nae istinske prirode. Obje su lanci jedna eljezni, druga pak zlatni. S onu stranu obje nalazi se atman, koji ne poznaje ni sreu ni patnju. To su stanja, no stanja su u vjenoj mijeni, a priroda je due nepromjenjivo blaenstvo i mir. Ne moramo to dosei, jer to ve posjedujemo. Valja nam samo isprati neist i ugledati blaenstvo. Ustrajte na sopstvu, jer samo tada moete istinski voljeti svijet . Zauzmite vrlo, vrlo visoko stajalite. Spoznavi nau sveopu prirodu, na panoramu svijeta valja nam gledati sa savrenom mirnoom. No to je samo djeja igra, i znamo da nas to ne moe uznemiriti. Ako je umu drago velianje, ozlojedit e ga prekoravanje. Svi su osjetilni uici prolazni, ak i naslade uma. U nama samima jedini je uitak, koji ne stoji u vezi ni sa im, niti je o ma emu ovisan. Savreno je slobodan. To je blaenstvo. to nam je nae blaenstvo dohvatljivije, to smo nadahnutiji. Naslada je sopstva ono to svijet naziva religijom. Unutranji, istinski kozmos neizmjerno je vei od vanjskog, koji je samo nejasna projekcija istinskog kozmosa. Svijet nije ni istinit ni neistinit, on je sjenka istine. Fantazija je pozlaena sjenka istine, kazuje pjesnik. Ulazimo u svijet, i tada on za nas oivljava. Same po sebi, stvari su neive, jedino im mi darujemo ivot, a potom se poput budala okreemo, bojimo ih se ili u njima uivamo. Ne budimo nalik onim ribaricama, koje su se, zadeene olujom na putu od trnice do kue, sklonile u cvjearevom domu. Noile su u sobi tik do vrta, a zrak je bio zasien miomirisom cvijea. Uzaludno su pokuavale otpoinuti, sve dok jedna od njih ne predloi da nakvase svoje koare za ribu i postave ih pored svojih glava. Uinivi tako, sve su utonule u dubok san. Svijet je naa koara za ribu. Ne smijemo ovisiti o svijetu zbog naeg uitka. Oni koji su o tome uistinu ovisni su tamasike, sputani. Pored njih postoje rajasike, samoljubivi,

105

koji uvijek govore samo o svom vlastito m ja. No ponekad oni ine dobra djela i mogu postati duhovni. Najuzvieniji su, meutim, sattvike, u-sebe-zadubljeni, koji ive iskljuivo u sopstvu. Ova tri svojstva tamas, rajas i sattva [nitavnost, djelovanje i nadahnue] data su u svakoj osobi, a razliite osobine prevladavaju u razliitim sluajevima. Nemogue je doivjeti nasladu bez boli, dobro bez zla, jer ivot je sam po sebi tek izgubljena ravnotea. Ono to mi elimo jest sloboda, a ne ivot, naslada ili dobro. Svijet je beskrajan, bez poetka i kraja, vjeno mrekanje vode na beskrajnom jezeru. U ovom jezeru ima jo nedokuenih dubina u kojima je ravnotea ponovo uspostavljena, no mrekanje na povrini uvijek je prisutno. Napori da se ponovo uspostavi ravnotea proteu se u vjenost. Da bismo ponovo uspostavili izgubljenu ravnoteu valja nam odolijevati tamasu putem rajasa, a potom pobijediti rajas putem sattve, mirnog stanja koje e rasti sve dok sve ostalo ne iezne. Napustite veze. Postanite sinom Bojim, budite slobodni, i tek tada ete moi ugledati oca, kao to je to uzmogao Isus. Beskrajna je snaga u vjeri i Bogu. Izbjegavajte slabost i ropstvo. Vi ste dua jedino ako ste slobodni, bit ete besmrtni jedino ako ste slobodni, Bog postoji jedino ako je slobodan. Svijet postoji zbog mene, a ne ja zbog svijeta. Dobro i zlo nai su sunji, a ne mi njihovi. U prirodi je neovjeka da ostane tamo gdje jest. U prirodi je ovjeka da tei k dobru i izbjegava zlo. U prirodi je Boga da ne trai niti jedno, ve da bude blaen u vjenost. Budimo Bog! Uinite svoje srce oceanom, poite s onu stranu svih triarija ovog svijeta. Budite ludo sretni ak i onda kada se radi o zlu. Sagledajte svijet poput slike i uivajte potom u njegovoj ljepoti, znajui da na vas nita ne moe tetno djelovati. Znate li t o je dobro? Ono je poput staklenih perli koje djeca pronalaze u kaljui. Gledajte svijet s mirnom samodopadnou. Sagledajte dobro i zlo kao istovrsno, i jedno i drugo jedino kao Boju igru. Uivajte u svemu . (VII. 1113) BILJEKA
1. Mahabharata, Vanaparvan, 313.116.

106

VI. Karma Yoga

(Put djelovanja) KARMA I NJEZIN UINAK NA KARAKTER Rije karma izvedena je iz sanskrtske rijei kri koja znai initi, raditi. Sve je djelovanje karma. U tehnikom smislu, ova rije podjednako ozna ava posljedice djelovanja. S obzirom na metafiziku, ona ponekad znai posljedice iji su uzroci bila naa minula djela. U karma yogi jednostavno se radi o rijei karma sa znaenjem djelovanje. Svrha je ovjeanstva spoznaja. Ona je jedini ideal koji pred nas postavlja istonjaka filozofija. Cilj ovjeka nije naslada, ve spoznaja. Naslada i srea imaju svoj kraj. Pogreno je smatrati da je naslada cilj. Uzrok je svim patnjama koje susreemo u svijetu pogreno miljenje kako je naslada ideal za koji se va lja boriti. Nakon nekog vremena ovjek otkriva da ono prema emu ide nije srea, ve spoznaja, da su naslada i bol veliki uitelji, te da od zla ui koliko i od dobra. Promiui njegovom duom, naslada i bol ostavljaju u njoj razliite prizore, a rezultat tih sjedinjenih dojmova je ono to nazivamo ovjekovim karakterom. Uzmete li karakter ma kojeg ovjeka, uvidjet ete da je on tek skupnost tenji, sveukupnost sklonosti svog uma. Otkrit ete da su patnja i srea podjednaki imbenici u uobliavanju karaktera. Dobro i zlo imat e jednakog udjela u oblikovanju karaktera, a u nekim sluajevima patnja e biti vei uitelj nego srea. Prouavajui najvee karaktere koje je ovaj svijet dao, usuujem se rei, u najveem broju sluajeva ustvrdit emo kako je patnja pruila veu pouku nego srea. Siromatvo je bolje pouavalo nego bogatstvo. Udarci su rasplamsavali unutranji plam vie no to je to uinilo velianje. Ova je spoznaja, iznova, svojstvena ovjeku. Nijedna spoznaja ne dolazi izvana, sve je dato u unutranjosti. Ono za to kazujemo da ovjek spoznaje, valjalo bi, izraeno strogo psiholokim jezikom, znaiti ono to on uvia ili razotkriva. Ono to ovjek saznaje uistinu je ono to otkriva skidajui koprenu sa svoje vlastite due, rudnika beskonane spoznaje. Kaemo da je Newton otkrio gravitaciju. Je li ona sjedila negdje u kutu, oekujui Newtona? Ona je postojala u njegovu vlastitom umu. U pravom trenutku on ju je otkrio. Sva spoznaja do koje je svijet ikada doao dolazi iz

107

uma. Beskonana biblioteka kozmosa data je u vaem vlastitom umu. Vanjski je svijet samo poticaj, prilika koja vas navodi na prouavanje vaeg vlastitog uma, dok je predmet vaeg prouavanja stalno prisutan u vaem umu. Padanje jabuke sa stabla dalo je Newtonu poticaj da se dade na pro uavanje svog vlastitog uma. Preinaivi sve prethodne spone miljenja u svom umu, otkrio je meu njima novu vezu, koju nazivamo zakonom gravitacije. U pitanju nije bila ni jabuka, ni bilo to u sreditu Zemlje. Spoznaja postoji u umu poput vatre u komadiu kremena. Poticaj je trenje koje je iznosi na vidjelo. Tako je i sa svim naim osjeajima i djelima. Nae suze i osmijesi, nae radosti i jadi, nae jadikovke i smijeh, nae klevete i dobroinstva, naa velianja i prekoravanja spokojno prouavajui naa vlastita sopstva otkrit emo da je svaki od ovih osjeaja pod utjecajem mnogobrojnih udaraca proizaao iz nae unutranjosti. Ishod je ono to mi jesmo. Svi udarci, zajedno uzeti, nazivaju se karmom djelovanjem. Svaki je mentalni i tjelesni udarac zada n dui, kojim je u njoj kresnuta vatra, putem kojeg je otkrivena njezina vlastita snaga i spoznaja, karma rije koja se upotrebljava u svom najirem smislu. Prema tome, svi mi sve vrijeme inimo karmu. Govorim vama: to je karma. Vi sluate: to je karma. Diemo: to je karma. Hodamo: to je karma. Sve to inimo, bilo u tjelesnom ili mentalnom smislu, jest karma, koja na nama ostavlja svoje tragove. (I. 2729)

TAJNA KARME Ma kojim se poslom bavili na je um baen u valovlje, a kad posao privedemo kraju, pomislit emo kako je valovlje iezlo. Ne, ono nije nestalo, ono je postalo profinjenije, [jedva zamjetljivo], no jo uvijek prisutno. Pokuavamo li se prisjetiti posla, valovlje se ponovo pojavljuje. Prema tome, ono je bilo ovdje u protivnom ne bi bilo sjeanja. Svako djelo, svaka misao, pozitivna ili negativna, ostaje zapamena, jedva zamjetljiva, te se pohranjuje u sjeanju. I sretne i nesretne misli nazivaju se bolnim zaprekama, jer, u skladu s yoginima, na kraju nanose bol. Svaka srea koja proizlazi iz osjetila naposljetku e sa sobom donijeti bol. Svaka e nas naslada uiniti pohlepnima, a posljedica je nae pohlepnosti bol. Ljudskim udnjama nema granice. ovjek nastavlja udjeti, a kada stigne do toke u kojoj udnja ne moe biti utoljena, osjetit e bol kao posljedicu. Stoga, sveukupnost dojmova, dobrih ili zlih, yogini smatraju bolnim zaprekama. Oni zapreuju put k slobodi due. (I. 243)

108

FILOZOFIJA KARME Uenik: Gospodine, zbog ega je nuno drugima initi dobro? Svami Vivekananda: Nuno je za vae vlastito dobro. Razmiljajui o tijelu kao neemu to je posveeno sluenju drugima tijelu, koje samodopadljivo poistovjeujemo sa ja zaboravljamo na vlastiti ja, to e naposljetku uzrokovati gubitak svjesnosti o tjelesnom. to usredotoenije razmiljamo o dobrobiti ostalih, to smo zaboravljiviji prema nama samima. Na ovaj ete nain, proiavajui postepeno svoje srce putem djelovanja, osjetiti da vae vlastito sopstvo proima sva bia i sve stvari. Upravo injenje dobra drugima otvara put, nain otkrivanja vlastitog sopstva ili atmana. Spoznajte to kao jedan od duhovnih postupaka, disciplinu obistinjenja Boga. Svrha je ovog postupka, pored toga, i obistinjenje vlastitog sopstva. Podjednako kao to se ovaj cilj postie jnanom (spoznajom), bhaktijem (odanou) i tako dalje, postie se i djelovanjem za dobro drugih. Uenik: Ali gospodine, nastavim li se predavati danononom razmiljanju o drugima, kada u razmiljati o atmanu? Ostanem li i dalje potpuno zaokupljen pojedinim i relativnim, kako u spoznati atman, koji je apsolutan? Svamiji: Najvii je cilj svih disciplina, svih duhovnih puteva, postizanje spoznaje atmana. Kada biste putem odanosti sluenju drugima i proiavanjem svoga srca takvim djelovanjem postigli viziju svih bia kao vlastitog sopstva, to bi preostalo na putu dostizanja obistinjenja sopstva? Biste li rekli da je obistinjenje sopstva stanje u kojem se postoji poput nedjelatne tvari, poput ovog zida ili ovog komada drva? Uenik: Premda to nije pravo znaenje, ipak se ono, o e mu sveti spisi govore kao o povlaenju sopstva u svoju istinsku prirodu, sastoji u obustavljanju svih funkcija uma i sveg djelovanja. Svamiji: Da, stanje samadhija o kojem govore sveti spisi uistinu nije lako postii. Kada se ono, iako vrlo rijetko, pojavi kod nekoga, ne potraje zadugo. Prema tome, ime e ta osoba biti nadalje zaokupljena? Nakon spoznavanja stanja koje opisuju sveti spisi, svetac sagledava sopstvo u svim postojeim biima, i u tom se saznanju posveuje sluenju, tako da se svaka karma to je preostala za rjeavanje putem tijela moe iscrpiti. To je stanje upravo ono to ga autori astri [svetih spisa] opisuju kao ivanmukti, slobodan za ivota.

109

Uenik: Tako se naposljetku, gospodine, radi o tome, da bez postizanja stanja ivanmuktija djelovanje za dobro drugih nikada ne moe biti izvravano u svom najtonijem smislu. Svamiji: Da, tako kazuju astre. No one isto tako kazuju da djelovanje, ili sluenje, za dobro drugih vodi k stanju ivanmuktija. U protivnom ne bi bilo potrebno od strane astri da nas pouavaju zasebnom putu vjerske djelatnosti, zvanom karma yoga . (VII.
111-13)

IN I NJEGOVA TAJNA Jedna je od najveih pouka koju sam dobio u ivotu poklanjanje panje nainu rada podjednako kao i njegovom konanom cilju. ovjek koji me je tome pouio bio je velik, a njegov vlastiti ivot praktiko je dokazivanje ovog uzvienog naela, iz kojeg sam uvijek zadobivao vrijedne pouke. I ini mi se da u njemu lei sva tajna uspjeha: poklanjati nainu onoliko panje koliko i konanom cilju. Velika greka u naem ivotu sastoji se u tome da smo izuzetno privueni idealom; cilj toliko opinjava, toliko je zamaman, toliko je velik na naem mentalnom obzorju, da detalje posvema gubimo iz vida. No kada god doe do neuspjeha, analiziramo li ga kritiki, otkrit emo da je u devedeset i devet posto sluajeva uzrok tome bilo nepoklanjanje panje nainu. Prikladna panja posveena uglaivanju i jaanju naina jest ono to nam je potrebno. Odgovarajuim nainom konani se cilj mora postii. Zaboravljamo da je uzrok taj koji izaziva posljedicu. Posljedica ne moe nastati sama po sebi. Ako uzroci nisu ispravni, stvarni i uplivni, posljedice nee biti. (II. 1)

NAUK KARMA YOGE Karma yoga nauava: Ne naputajte svijet. ivite u njemu, upijajte utjecaje to je vie mogue, no ako je to zbog vae vlastite naslade, uope ne djelujte. Naslada ne bi smjela biti ciljem. Zatomite ponajprije svoje sopstvo i shvatite tada cjelokupan svijet kao svoje vlastito bie. Kao to su stari krani obiavali govoriti: Starac mora umrijeti. Ovaj je starac sebina pomisao kako je sav svijet stvoren za na uitak. Budalasti roditelji pouavaju svoju djecu molitvi: O Boe, koji si stvorio ovo Sunce i ovaj Mjesec za mene, kao da Bog nije imao to drugo initi ve sve stvarati za tu djecu. Ne pouavajte svoju djecu takvim besmislicama. A opet postoje ljudi budalasti u

110

drugom pogledu. Oni nas ue tome kako su sve ove ivotinje stvorene da bismo ih mi ubijali i njima se prehranjivali, te da ovaj kozmos postoji zbog ovjekove naslade. Sve su to budalatine. Tigar bi tako mogao rei: ovjek je stvoren zbog mene, te moliti: O Boe, kako su zli ovi ljudi koji ne dolaze i ne postavljaju se pred mene da ih prodrem! Oni kre tvoj zakon. Ako je svijet stvoren zbog nas, i mi smo stvoreni zbog njega. Najgrenija pomisao koja nas pritie jest ta da je svijet stvoren zbog nae naslade. Ovaj svijet ne postoji zbog nas. Milijuni ljudi umiru i nestaju iz svijeta svake godine, a svijet to ne osjea, jer ih milijuni drugih zamjenjuju na njihovom mjestu. Svijet je stvoren za nas jednako tako kao i mi za njega. Da bi se pravilno djelovalo potrebno je, stoga, ponajprije odbaciti misao sklonosti. Zatim, ne valja se upletati u sukob. Ponaajte se kao svjedok i nastavite djelovati. Moj je uitelj obiavao govoriti: Odnosite se prema svojoj djeci poput dadilje. Dadilja e prihvatiti vae dijete, maziti ga, igrat e se s njim i odnosit e se prema njemu s takvom njenou kao da je njezino vlastito. No im joj otkaete, ona je spremna sa sv im svojim stvarima krenuti iz kue. Sve to je postojalo u obliku sklonosti biva zaboravljeno. Ostavljanje vae djece i preuzimanje druge, prosjenoj dadilji nee zadati ni najmanji duevni bol. Tako biste se i vi trebali odnositi prema svemu to smatrate svojim vlastitim. Vi ste nalik dadilji. Vjerujete li u Boga, vjerujte da sve ove stvari koje smatrate svojima zapravo pripadaju njemu. (I. 8889)

KARMA YOGA U SKLADU S GlTOM Koje je znaenje ideje djelovati bez motiva? U dananje je vrijeme mnogi shvaa ju u smislu da se djelovati mora na takav nain kako ni naslada ni patnja ne bi mogle utjecati na um. Ako je ovo pravo znaenje, za ivotinje bi se moglo rei da djeluju bez motiva. Neke ivotinje prodiru svoje vlastito potomstvo i pritom ne osjeaju ba nikakvih duevnih boli. Kradljivci upropatavaju druge ljude liavajui ih njihova vlasnitva, no kada bi oni bili beutni za uitak ili bol, takoer bi djelovali bez motiva. Ako je to znaenje, tada bi se onaj koji ima beutno srce, najgori od svih zlo inaca, mogao smatrati osobom koja djeluje bez motiva. Zidovi nemaju osjeaja naslade niti patnje, nema ga niti kamen, pa ipak se ne moe rei da oni djeluju bez motiva. U gore izloenom smislu, nauk je moan instrument u rukama bezbonika. Oni e nastaviti

111

initi zla djela i tvrditi kako djeluju bez motiva. Kada bi smisao djelovanja bez motiva uistinu bio takav, uenja Gite izlagala bi straan nauk. Dakako, to nije pravo znaenje. Gita pouava karma yogi. Djelovati bismo trebali putem yoge [koncentracije]. Kod takve koncentracije pri djelovanju [karma yoga] nema svjesnosti o prisutnosti nieg ja. Svjesnost da se ini ovo ili ono nikada nije prisutna ako se djeluje putem yoge. Zapadni ljudi ovo ne razumiju, te kazuju: Ako nema svjesnosti o ja, ako je ovaj ja nestao, kako onda ovjek moe djelovati? Djeluje li se, meutim, s koncentracijom, gubei pritom svu svjesnost o samom sebi, in koji se vri bit e neizmjerno bolji, to je svatko mogao osjetiti u vlastitom ivotu. Mnoga djela inimo podsvjesno, primjerice probavljanje hrane, mnoga druga svjesno, a neka pak udubljujui se u samadhi, gdje nema svjesnosti o niem ja. Zadubi li se slikar u svoje platno u potpunosti, gubei pritom svjesnost o svom ja, bit e u stanju stvarati remek-djela. Dobar kuhar usredotouje sve svoje sopstvo na hranu koju pripravlja, te tako za neko vrijeme gubi svjesnost o svemu ostalom. No takvi su ljudi u stanju obavljati samo jedan in savreno, in na koji su navikli. Gita po uava da bi na taj nain valjalo vriti sva djela. Onaj koji putem yoge postaje jedno s Bogom, izvrava sav svoj in tonei u koncentraciju, i ne trai pritom nikakvu osobnu korist. Takvo izvravanje ina donosi svijetu samo dobro iz njega ne moe proizai nikakvo zlo. Oni koji djeluju tako, nikada ne ine nita zbog sebe samih. Ishod svakog djelovanja izmijean je s dobrom i zlom. Nema dobrog djela koje u sebi ne nosi i primjesu zla. Nalik dimu to okruuje vatru, neto zla uvijek prianja uz djelovanje. Trebali bismo se upustiti u takvo djelo koje donosi najveu koliinu dobra i najmanju mjeru zla. Arjuna je ubio Bhimu i Dronu. Da se to nije dogodilo, Durvodhanu ne bi bilo mogue pobijediti, a snaga zla trijumfirala bi nad snagom dobra, te bi tako velika nevolja snala cijelu zemlju. itamo Gitu uz svjetlost svijee, a brojne kukce plamen saie nasmrt. Tako postaje vidljivo da zlo uvijek prianja uz djelovanje. Oni koji djeluju bez svjesnosti o svom niem ja nisu pod utjecajem zla, jer djeluju za dobrobit svijeta. Djelovanje bez motiva, nezavisno djelovanje, donosi najuzvienije blaenstvo i slobodu. Ovoj nas tajni karma yoge u Giti pouava Sri Krina. (V. 247-49)

112

DJELOVANJE RADI DJELOVANJA ovjek djeluje potaknut razliitim motivima. Djelovanje lieno motiva ne postoji. Neki ljudi ele stei slavu i djeluju za nju. Drugi pak ele novac i djeluju za njega. Neki drugi ele posjedovati mo i zato djeluju. Neki ele dospjeti u carstvo nebesko i djeluju kako bi to i ostvarili. Ostali pak ele ostaviti za sobom ime, nakon svoje smrti, kao to je to obiaj u Kini, gdje ovjek ne stjee titulu sve dok ne umre, to je naposljetku i bolje nego kod nas. Kada tamo ovjek uini neto vrlo dobro, njegovom pokojnom ocu ili djedu dodjeljuju plemiku titulu. Neki ljudi d jeluju radi toga. Neki sljedbenici odreenih muhamedanskih sljedbi tokom cijelog ivota djeluju da bi stekli veliku grobnicu. Drugi pak djeluju za pokoru. ine najrazliitije nemoralne stvari, zatim podiu hram ili darivaju sveenike kako bi se iskupili i dobili od njih propusnicu za carstvo nebesko. Smatraju kako e ih ovakva dobroinstva oistiti, i kako e, usprkos svojoj grenosti, proi bez kazne. Takvi su neki od motiva djelovanja. Djelujte radi samog djelovanja. U svakoj zemlji postoje pojedinci koji su uistinu sol zemlje, koji djeluju radi samog djelovanja i ne mare ni za ime, ni za slavu, niti za dospijevanje u nebesko carstvo. Oni djeluju samo radi toga to e iz njihovog djelovanja proizai dobro. Drugi ine dobro siromanima i pomau ovjeanstvu potaknuti jo uzvienijim motivima, jer vole dobro i vjeruju u injenje dobra. udnja za imenom i slavom u pravilu rijetko donosi trenutne rezultate, oni e nas stii tek kada ostarimo i kada smo gotovo skonali sa ivotom. Ne zadobiva li ovjek neto iak o djeluje bez ikakva sebinog motiva na umu? Dakako, zadobiva najuzvienije. Nesebinost je daleko unosnija, samo to ljudi nemaju strpljenja provesti je u djelo. Unosnija je ak i u pogledu zdravlja. Ljubav, istina i sebinost nisu samo moralni slikoviti izrazi. One oblikuju na najuzvieniji ideal, jer u njima lei oitovanje snage. Sva se proizlazea snaga to proistjee iz sebinog motiva rasipa. Ona nee biti uzrokom vraanja vae snage. No obuzda li se sebinost, snaga e se razvijati. Ovaj samonadzor teit e k stvaranju mone volje karaktera koji moe tvoriti jednog Krista ili Buddhu. Budalasti ljudi ne znaju ovu tajnu. (I. 31-33)

BITI NEZAVISAN Budite nezavisni. Pustite stvari da djeluju; pustite modane centre da djeluju; djelujte neprekidno, no ne dozvolite da valovi nadvladaju va um. Djelujte poput stranca u ovoj

113

zemlji, poput posjetioca. Djelujte neprestano, no ne vezujte se. Ropstvo je stravino. Ovaj svijet nije nae stanite, ve samo jedna od brojnih postaja kroz koje prolazimo. Zapamtite staru izreku sankhva filozofije: Sva priroda postoji radi due, a ne dua radi prirode. Istinski je razlog postojanja prirode odgajanje due. Drugog znaenja nema. Priroda je ovdje jer dua mora crpiti spoznaju, i putem nje se osloboditi. Zapamtimo li ovo zauvijek, nikada neemo zavisiti od prirode. Spoznat emo da je priroda knjiga koju nam valja proitati, te da ona za nas nema vie vrijednosti od onog trena kada smo stekli potrebno znanje. Djelujte poput gospodara, a ne poput roba. Djelujte neprestano, no ne obavljajte posao roba. Zar ne vidite kako svi djeluju? Nitko ne moe biti posvema miran. Devedeset i devet posto ovjeanstva djeluje poput robova, a rezultat toga je patnja. Sve je to sebino pregnue. Djelujte kroz slobodu! Djelujte kroz ljubav! Rije ljubav iznimno je teko shvatiti. Ljubav nikada ne nadolazi sve dok ne postoji sloboda. U robu ne moe postojati istinska ljubav. Kupite li roba, okujete li ga u lance i natjerate li ga da radi za vas, radit e kao rob, no u njemu nee biti ljubavi. Ta ko je i s nama. Kada mi sami, poput robova, djelujemo za stvari ovoga svijeta, u nama ne moe biti prisutna ljubav, i nae djelovanje nije istinsko. To vai za djelo za nae roake i prijatelje i za djelo za nas same. Sebino je djelo djelo roba. A ima i naina da se to ispita: svaki in ljubavi zauzvrat donosi sreu i blaenost. Stoga, istinska ljubav ne moe nikada djelovati tako da nanese bol ljubavniku ili ljubljenom. Pretpostavimo da mukarac voli enu. Prieljkuje je svu posjedovati samo za sebe i neizmjerno je ljubomoran na svaki njezin pokret. On eli da ona sjedi pored njega, da stoji pored njega, da jede i da se kree na njegovu zapovijed. On je njezin rob i eli je imati za svog roba. To nije ljubav, ve vrsta morbidne ljubavi roba, koja se neopazice podmee kao ljubav. To ne moe biti ljubav, jer ona je bolna. Ne ini li ena ono to mukarac eli, njemu to nanosi bol. U ljubavi nema tegobnog djelovanja, ljubav donosi jedino djelovanje blaenstva. Nije li tako, onda to nije ljubav, ve pogreno shvaanje ljubavi. Ako ste uspjeli zavoljeti svog mua, svoju enu, svoju djecu, cijeli svijet, kozmos, na takav nain da se u vama ne poraa bol i ljubomora, i nikakav sebian osjeaj, tada ste pripravni biti nezavisni. Krina kazuje: Pogledaj me, Arjuna! Prestanem li djelovati makar na tren, sav e kozmos umrijeti. Djelovanjem nita ne mogu zadobiti. Ja sam jedini Bog. Ali zato djelujem? Zato to volim svijet.2 Bog je nezavisan jer voli. Upravo nas ta istinska

114

ljubav ini nezavisnima. Gdje god postoji zavisnost, prianjanje uz stvari ovog svijeta, valja vam znati da je sve to samo tjelesno privlaenje sklopova estica tvari neto to dva tijela sve vrijeme privlai sve blie i blie, te ako oni ne dou dovoljno blizu jedno drugom, izazvat e bol. No tamo gdje postoji istinska ljubav, ona ne poiva na tjelesnoj zavisnosti. Takvi ljubavnici mogu biti udaljeni tisuama kilometara jedno od drugog, no njihova e ljubav svejedno biti ista. Ona ne umire i nikada nee izazvati bol. Postizanje ovakve nezavisnosti gotovo da je ivotno djelo, no im smo dotle pristigli, postigli smo cilj ljubavi i postali slobodni. Traite li od svoje djece neto zauzvrat za ono to ste im darovali? Djelovati za njih vaa je dunost i tu je tome kraj. Ma to god inili za odreenu osobu, grad ili dravu, zauzmite isti stav to ste ga zauzeli u pogledu svoje djece ne oekujte nita zauzvrat. Uzmognete li postojano zauzimati stav davaoca, u kojem je sve to dajete svijetu dar bez uzdarja, bez ikakve pomisli na uzvraanje, tada e vam vae djelovanje donijeti nezavisnost. Zavisnost postoji jedino tamo gdje oekujemo uzvraanje . (I. 5659)

SVATKO JE VELIK NA SVOM VLASTITOM MJESTU Jedan se kralj obiavao propitivati kod svih sannvasina koji su pristizali u njegovu zemlju: Koji je ovjek uzvieniji onaj koji naputa svijet, te postaje sannvasin, ili onaj koji nastavlja ivjeti u svijetu, te obavlja svoje dunosti domaina? Mnogi su mudri ljudi tragali za rjeenjem ovog pitanja. Neki su tvrdili kako je sannvasin uzvieniji, nato je kralj zahtijevao dokaze njihovim tvrdnjama. Kako nisu mogli podastrijeti nikakvih dokaza, kralj im naloi da se oene i postanu domaini. Tada pristigoe drugi i rekoe: Domain koji izvrava svoje dunosti je uzvieniji ovjek. I od njih je kralj zahtijevao dokaze. Kako ne uzmogoe dati dokaza, kralj ih prisili da se oene i smire kao domaini. Naposljetku pristigne mlad sannvasin, a kralj se slino propita i u njega. Mladi odgovori: Svatko je, kralju, velik na svom vlastitom mjestu. Dokai mi, zahtijevao je kralj. Dokazat u ti, uzvrati sannvasin, no ti najprije mora ivjeti nekoliko dana kao to ja ivim, kako bih ja bio u stanju dokazati ono o emu govorim. Kralj pristade i pode sa sannvasinom van granica svog kraljevstva. P roli su tako mnoge zemlje, dok naposljetku nisu stigli u veliko kraljevstvo. U prijestolnici toga kraljevstva upravo se odvijala velika sveanost. Kralj i sannvasin zaue zvuk bubnjeva i glazbu, te

115

izvikivae. Ljudi su se u sveanim odorama okupili na ulicama. U toku je bilo sveano proglaenje. Kralj i sannvasin zastadoe da vide to se to ovdje zbiva. Izvikiva je glasno obznanjivao da se kraljevna, ki kralja te drave, sprema izabrati supruga, izmeu mnogobrojnih to se pred njom okupie. Bio je to drevni obiaj u Indiji da kraljevne na ovakav nain biraju sebi suprunike. Svaka je kraljevna imala odreene predodbe o tome kakvog bi ovjeka eljela za supruga. Neke bi uzimale najljepeg mukarca, neke najuenijeg, druge pak najbogatijeg i tako dalje. Svi kraljevii iz susjednih kraljevstava odijevali bi svoja najbolja odijela i predstavljali se kraljevni. Ponekad su i oni imali svoje vlastite izvikivae koji su nabrajali njihove vrline i razloge zbog kojih su se nadali da e ih kraljevna izabrati. Kraljevnu su, u najsjajnijoj odori, nosili na nosiljci, dok je ona gledala kraljevie, i o njima sluala. Ako nije bila zadovoljna onim to je vidjela ili ula, rekla bi svojim nosaima, Dalje, te se ne bi vie obazirala na odbijenog prosca. Ako je pak bila zadovoljna jednim od njih, bacila bi mu oko vrata vijenac cvijea, te bi izabrani postao njezinim muem. Kraljevna zemlje u koju su na kralj i sannvasin prispjeli upravo je priredila jednu takvu zanimljivu sveanost. Ona bijae najljepa kraljevna na svije tu, a njezin je suprug nakon smrti njezina oca trebao postati vladarom kraljevstva. Zamisao ove kraljevne bila je udati se za najljepeg mladia, no nije mogla nai ni jednog ija bi je ljepota zadovoljila. Ovakva su se okupljanja odrala ve nekoliko puta , ali kraljevna nije mogla izabrati mua. Ovo je okupljanje bilo najsveanije od svih dotad odranih, i prisustvovalo je vie ljudi no ikada ranije. Kraljevna je tako stupila na nosiljku, a nosai je ponesoe od mjesta do mjesta. inilo se da ona ne mari n i za koga, i svi bijahu razoarani uvidjevi da e i ovaj skup zavriti neuspjehom. Upravo tada jedan mladi, sannvasin, ija je ljepota sjala kao da se Sunce spustilo na Zemlju, pristupi i stade u ugao meu okupljene, promatrajui to se zbiva. Kraljevnin a nosiljka bijae upravo u blizini, a im ona ugleda prekrasnog sannvasina stade i baci mu cvjetni vijenac oko vrata. Mladi sannvasin uto dohvati vijenac, te ga odbaci uzvikujui: Kakva je ovo glupost? Ja sam sannvasin. to meni znai brak? Kralj te zeml je pomisli da je mladi moda siromaan, pa se ne usuuje oeniti kraljevnom, te mu ree: S mojom keri ide i pola mojeg kraljevstva, a itavo nakon moje smrti!, i stavi mu

116

ponovo vijenac. Mladi ga ponovo odbaci, rekavi: Glupost! Ne elim se oeniti, te urnim koracima napusti skup. Uto se kraljevna toliko silno zaljubi u ovog mladia, da ree: Udat u se za ovog ovjeka ili u umrijeti!, te poe za njim ne bi li ga povratila. Na drugi sannvasin, koji je doveo kralja, nato ree: Kralju, poimo za ovim parom. Hodali su tako za njima, na prilinom odstojanju. Mladi sannvasin koji je odbio oeniti kraljevnu, zamae nekoliko kilometara izvan grada. Kada je stigao do ume, ue u nju. Kraljevna ga je slijedila, a naa su dvojica slijedila oboje. Mladi je sannvasin dobro poznavao umu i znao sve zamrene umske puteve. Naglo je krenuo jednim od njih i nestao, a kraljevna vie nije mogla pronai izlaz. Nakon dugotrajnog traganja ona sjedne pod drvo i zaplaka, jer se vie nije znala vratiti. Uto pristigoe na kralj i drugi sannvasin, te joj rekoe: Ne plai. Mi emo ti pokazati izlaz iz ume, samo sada je premrano da bismo pronali put. Ovdje je veliko drvo. Hajdemo poinuti pod njim, a izjutra emo rano poi i pokazati ti put. Na drvetu pod kojim se oni smjestie ivio je pti sa svojom enom i tri mlada u gnijezdu. Maleni pti pogleda dolje, te ugleda troje ljudi kako sjede pod drvetom, pa ree svojoj eni: Draga moja, to da napravimo? Ovdje su neki gosti u kui, a zima je, i mi nemamo vatre da se ogriju. Rekavi to, odleti i donese malo gorueg drveta za potpalu u svom kljunu, te ga ispusti pred svoje goste, koji dodadoe neto ogrjeva i naloie razbuktalu vatru. Ali pti nije bio zadovoljan uinjenim, pa ponovo ree eni: Draga moja, to da napravimo? Nemamo ba nita da im dademo za jelo, a oni su zacijelo gladni. Mi smo domaini, naa je dunost nahraniti svakoga tko stigne u kuu. Moram uiniti ono to je u mojoj moi. Dat u im svoje tijelo. Tako se baci posred vatre i izdahne. Gosti ga vidje e kako pada, pokuae ga spasiti, no on bijae za njih prebrz. ena malenog ptia vidje to je njezin mu uinio, pa ree: Ovdje ih je troje, a samo jedna malena ptiica za jelo. To nee biti dovoljno. Moja je dunost kao ene ne dozvoliti da napori mog mua budu uzaludni. Neka im i moje tijelo. Tako i ona pade u vatru i nasmrt se opee. Vidjevi to se deava, te da svejedno nema dovoljno jela za sva tri gosta, troje mladunaca rekoe: Nai su roditelji uinili to su mogli, pa opet to nije dovoljno. Na a

117

je dunost nastaviti djelo naih roditelja. Neka im i naa tijela. Tako i oni jurnue u vatru. Zapanjeni prizorom, troje ljudi nikako nije moglo izjesti ove ptiice. Provedoe tako no bez hrane, a izjutra kralj i sannvasin pokazae kraljevni put, te se ona vrati svom ocu. Tada sannvasin ree kralju: Kralju, vidio si da je svatko velik na svom vlastitom mjestu. eli li ivjeti u svijetu, ivi poput ovih ptica, u svakom trenutku pripravan rtvovati sebe radi drugih. eli li se odrei svijeta, budi poput onog mladia kojem najljepa ena i kraljevstvo nisu znaili nita. eli li biti domain, smatraj svoj ivot rtvom za dobrobit drugih, a izabere li ivot odricanja, ne gledaj ljepotu, bogatstvo i mo. Svatko je velik na svom vlastitom mjestu, a dunost jednog nije i dunost drugog. (I. 4751) OSVJEDOENOST KARMA YOGINA Za uzviena djela potrebno je troje. Prvo, osjeajte iz srca. to je to u intelektu ili razumu? Ide nekoliko koraka naprijed, a zatim stane. No nadahnue dolazi iz srca. Ljubav otvara i najjaa vrata. Ljubav predstavlja ulaz u sve tajne kozmosa. Osjeajte, stoga, moji tobonji reformatori, moji tobonji rodoljubi! Osjeate li? Osjeate li da su milijuni i milijuni potomaka bogova i mudraca postali bliski susjedi neljudima? Osjeate li da danas gladuju milijuni ljudi, i da su milijuni gladovali stoljeima? Osjeate li da se neznanje nadvilo nad Zemljom poput tmastog oblaka? Uznemiruje li vas to? Ne da li vam usnuti? Je li se to uvuklo u vau krv, jurei vaim venama, postajui suglasno s otkucajima vaeg srca? Je li vas nagnalo na mahnitost? Jeste li jasno sagledali pomisao na patnju koju sa sobom donosi stradavanje, i jeste li zaboravili sve o vaem imenu, vaoj slavi, vaim enama, vaoj djeci, vaoj svojini, ak i o vaim vlastitim tijelima? Jeste li to uinili? To je prvi korak u postajanju rodoljubom, prvi korak. Umjesto troenja snage u zapjenjenom govoru, moete osjetiti jeste li pronali kakav izlaz, kakvo praktino rjeenje, kakav izlaz umjesto prijekora, kakve milozvune rijei to e ublaiti patnje i izvesti iz ove ive smrti? Pa ipak to nije sve. Imate li volje savladati zapreke, visoke poput planinskih lanaca? Kada bi se itav svijet, s maem u ruci, digao protiv vas, biste li se i onda usudili initi

118

to u to vjerujete da je ispravno? Kada bi vae ene i vaa djeca bila protiv vas, kada bi nestalo svog vaeg novca i bogatstva, kada bi izumrlo vae ime, biste li i dalje bili nepopustljivi? Biste li i dalje ili za tim i nepokolebljivo nastavljali putem prema vaem vlastitom cilju? Kao to kazuje veliki kralj Bhartrihari: Pustimo da mudraci kude ili hvale; pustimo da boica sree doe i pustimo je da ode kamo god eli; pustimo smrt da doe danas ili za stotinu godina; nepokolebljiv je onaj ovjek koji ne odmi e ni centimetra s puta istine.3 Posjedujete li takvu nepokolebljivost? Posjedujete li to troje, svatko od vas e initi uda. Ne morate pisati u novinama, ne morate ii uokolo i drati predavanja, vae e lice sjati. ivite li u spilji, vae e misli prod irati kroz kamene stijene, titrati irom svijeta stotinama godina, sve dok se ne uhvate za jedan um i u njemu ostvare. Takva je snaga miljenja, iskrenosti i istoe namjere . (III. 22527) PRIA O SAMORTVOVANJU Nakon bitke kod Kuruketre petorica pandavske brae prinijela su veliku rtvu i darivala siromane velianstvenim darovima. Svi su ljudi bili zapanjeni veliinom i raskonou rtve, te govorili kako ovakvu rtvu svijet jo nije vidio. No nakon sveanosti prispije tamo maleni mungo, ija je jedna p olovica tijela bila zlatna, a druga smea, te se stade valjati po podu dvorane u kojoj je rtva bila prinijeta. Tako ree okupljenima: Svi ste vi laci! Ovo nije bila nikakva rtva. to? uzviknue oni. Usuuje se rei da ovo nije bila nikakva rtva! Zar ne zna koliko je novaca i dragulja pljutalo pred siromane i kako su svi postali bogati i sretni? Ovo je bila najvelianstvenija rtva to ju je ovjek ikada prinio. Mungo, meutim, ree: Bijae jednom jedno maleno selo, u kojem je prebivao siroti brahmin sa svojom enom, sinom i snahom. Bijahu vrlo siromani i ivljahu tako od sitnih darova to su ih dobivali za propovijedanje i uenje. Snae tako zemlju opa glad i potraje tri godine, a siroti je brahmin patio vie no itko drugi. Naposljetku, nakon viednevnog gladovanja, donese otac jednog jutra malo jemenog brana, to je sreom dobio, te ga razdijeli na etiri dijela, po jedan za svakog lana obitelji. Pripremie oni tako svoj obrok, i upra vo kada se spremie objedovati, zau se kucanje na vratima. Otac otvori vrata, a vani stajae gost. (U Indiji je gost sveta osoba. Za vrijeme svog posjeta on je poput Boga i kao takvom se prema njemu valja i odnositi.) Siroti brahmin ree: 'Ui, gospodine. Dobro doao.' I postavi pred gosta svoj obrok, koji ovaj u tren pojede,

119

rekavi: 'O gospodine, gotovo si me ubio. Gladovao sam deset dana, a ova je malenkost samo razbuktala moju glad.' Nato ena ree svom muu: 'Daj mu moj dio.' Mu joj odvrati: 'Ne', ali je ona ipak ustrajala pri svom, rekavi: 'Ubog je ovjek, a naa je dunost kao domaina pobrinuti se da ga nahranimo. Moja dunost ene nalae mi da mu dadem svoj obrok, jer ti vie nema da mu ponudi.' I tako ona dade svoj dio gostu, koji ga pojede i ree da njegova glad jo nije utoljena. Uto sin ree: 'Uzmi i moj obrok. Dunost je sina pomoi svom ocu u ispunjavanju njegovih dunosti.' Gost pojede i to, no jo uvijek bijae gladan, pa mu i sinova ena dade svoj obrok. To bijae dovoljno, pa se gost, blagosiljajui ih, uputi dalje. Iste je noi ovo etvoro ljudi umrlo od gladi. Nekoliko zrna brana palo je na pod, a kada sam se valjao po tom podu, polovica se mog tijela pozlatila, kao to i sami vidite. Otada putujem irom svijeta, nadajui se da u pronai jo jednu rtvu nalik toj. No nigdje je ne pronaoh, ak se ni ovdje druga polovica mog tijela nije pozlatila. Stoga kaem da ovo ovdje nije ni bila rtva. (I. 6061) POMAEMO SEBI, A NE SVIJETU Naa dunost prema drugima znai pomaganje, injenje dobra svijetu. emu bismo trebali initi dobro svijetu? Oigledno da bismo mu pomogli, no zapravo da bismo pomogli sebi samima. Uvijek bismo trebali nastojati pomoi svijetu, i to bi trebao biti najuzvieniji motiv koji nosimo u sebi. Ali razmotrimo li bolje, vidjet emo da svijet uope niti ne zahtijeva nau pomo. Ovaj svijet nije stvoren da bismo se pojavili vi i ja i pomogli mu. Jednom sam itao propovijed u kojoj je stajalo: itav je ovaj prekrasni svijet dobar, jer nam daje vremena i mogunosti da pomaemo drugima. Ovo je zacijelo prekrasan osjeaj, no nije li klevetniki rei da je svijetu potrebna naa pomo? Ne moemo porei da u svijetu ima mnogo patnje. Izai i pomoi drugima, prema tome, najbolje je to moemo uiniti, iako emo naposljetku otkriti da je pomaganje drugima zapravo samo pomaganje nama samima. Kao djeak imao sam nekoliko bijelih mieva. Drao sam ih u maloj kutiji u kojoj su se nalazili i maleni kotai. Kada su mievi pokuali prijei kotae, oni su se okretali i okretali, a mievi nikada nisu nikamo stizali. Tako je i sa svijetom i naim pomaganjem. Jedina je pomo u tome to dobivamo moralnu pouku.

120

Ovaj svijet nije niti dobar niti zao. Svaki ovjek stvara svijet za sebe. Razmilja li slijepac o svijetu, svijet e biti mek ili tvrd, ili pak hladan ili topao. Mi smo skupnost patnje ili sree, iskusili smo to stotinu puta u toku ivota. U pravilu su mladi ljudi optimistini, a stari pesimistini. Pred mladima je ivot. Stari jadikuju kako je njihovo vrijeme prolo; stotine se udnji, koje ne mogu utaiti, sukobljavaju u njihovim srcima. Ipak, i jedni i drugi su budalasti. ivot je dobar ili zao ve prema naem stanju duha dok ga sagledavamo. Sam po sebi, ivot nije ni dobar ni zao. Sama po sebi, vatra nije niti dobra niti zla. Dok nas grije rei emo: Kako li je prekrasna vatra! Kad na njoj opeemo prste, okrivljavat emo je. Pa ipak, sama po sebi, ona nije ni dobra ni zla. Kakav e osjeaj ona u nama izazvati, ovisit e o tome kako je upotrebljavamo. Tako je i s ovim svijetom. On je savren, a pod savrenstvom podrazumijevamo da je savreno pristao ispunjavanju svoje svrhe. Svi mi moemo biti savreno sigurni da e ovaj svijet nastaviti svoje prekrasno postojanje i bez nas, te se ne trebamo zamarati eljama da mu priskoimo u pomo. Pa ipak, dobro moramo initi: udnja da se ini dobro najuzvienija je pokretaka snaga koju posjedujemo, ako smo pritom sve vrijeme svjesni da je pomagati drugima naa povlastica. Nemojte stajati na visokom pijedestalu uzimajui pet centi i govoriti: Evo, siroti moj prijatelju. Naprotiv, budite zahvalni to je siroti ovjek prisutan, i da, darivajui ga, moete pomoi samom sebi. Nije primalac dara taj koji je blaen, ve darovatelj. Budite zahvalni to vam je dozvoljeno ispoljiti svoju mo dobroinst va i milostivosti u svijetu, te tako postanite isti i savreni. Sva dobra djela tee k tome da nas uine istima i savrenima. (I. 7576) SVIJET: PSEI KUDRAVI REP Bijae jednom siroti ovjek koji je elio neto novaca. Negdje je tako uo, da e, uhvati li duha, moi zapovijedati da mu ovaj donese novaca ili bilo to to poeli, pa je jedva ekao da ga uhvati. Tumarao je tako tragajui za nekim tko bi mu udijelio duha, a naposljetku pronae mudraca silnih moi, te ga usrdno zamoli za pomo. Mudrac ga zapita to bi inio s duhom. elio bih duha koji bi radio za mene. Naui me, gospodine, kako da ga se domognem. Silno ga elim odvratio je ovjek. Nato mudrac ree: Ne uznemiravaj se. Radije poi kui. Sljedeeg je dana ovjek ponovno doao k mudracu, te stao plakati i zaklinjati: Podari mi duha. Moram ga imati, gospodine, da

121

mi pomogne. Na koncu mudrac osjeti gaenje prema svemu i ree: Uzmi ovu amajliju, ponavljaj arobnu rije i duh e se pojaviti. to god mu naloi, on e i uiniti. Ali pazi! Duhovi su uasna bia i valja ih neprestano drati zaposlenima. Ne da li mu posla, oduzet e ti ivot. ovjek odvrati: To je lako. Dat u mu posla za sav njegov ivot. I ode ovjek tako u umu, te nakon dugog ponavljanja arobne rijei pred njim se pojavi divovski duh, te ree: Ja sam duh. Pobijeen sam tvojom magijom, ali me mora neprestano zapoljavati. Onoga trena kada propusti zadati mi zadatak, ubit u te. ovjek nato ree: Sagradi mi palau, a duh odvrati: Reeno uinjeno. Palaa je sagraena. Donesi mi novaca, opet e ovjek. Ovdje je tvoj novac, uzvrati duh. Sasjei ovu umu i podigni na njezinom mjestu grad. To je uinjeno, ree mu duh i zapita ga: Jo neto? ovjek se nato prestrai i pomisli kako nema vie nita to bi mogao duhu zadati. Sve je uinio u tren oka. Duh mu ree: Daj mi neto da radim, ili u te prodrijeti. Siroti ovjek nije mogao pronai nikakvog daljnjeg posla, te se nasmrt prestravi i pobjee. Trao je tako k mudracu, a kad stie k njemu, ree: O gospodine, spasi mi ivot! Mudrac ga upita o emu se zapravo radi, a ovjek objasni: Nemam vie nikakvih zadataka za duha. Sve to mu naloim da uradi, on uradi u trenu, a sada mi prijeti da e me prodrijeti ako mu ne dam novog posla. U tom trenu stigne i duh, viui: Prodrijet u te!, te se spremi da prodre ubogog ovjeka. ovjek stade drhtati od straha i preklinjati mudraca da ga spasi. Mudrac nato ree: Pronai u izlaz. Pogledaj onog psa s kudravim repom. Isui brzo svoj ma i odsijeci psu rep, te ga daj duhu, nalaui mu da ga za tebe ispravi. Tako je i bilo. Duh uze rep i polako i paljivo stade ga izravnavati, no im ga je ispustio, rep se ponovno zakovra. Jo ga je jednom marljivo izravnao, te vidio kako se, im ga je pokuao ispustiti, rep ponovno zakovrao. Duh strpljivo pokua jo jednom. Trajalo je to danima, sve dok iscrpljen ne ree: Nikada se u ivotu nisam naao u ovakvoj neprilici. Ja sam star, isluen duh, ali ovo jo nisam doivio. Nagodit u se s tobom. Pusti me, a ja u ti dozvoliti da zadri sve to sam ti dao, i obeavam da te neu povrijediti. ovjek bijae silno zadovoljan i razdragano prihvati nagodbu. Ovaj je svijet nalik kudravom pseem repu, a ljudi su se stotinama godina trudili da ga izravnaju. No im ga ispuste, on se ponovo zakovra. Kako bi drukije moglo biti? Ponajprije je potrebno spoznati kako djelovati bez zavisnosti, tek tada neete postati

122

fanatikom. Kada spoznamo da je ovaj svijet nalik kudravom pseem repu i da ga nikada neemo moi izravnati, neemo postati fanatini. Kada u svijetu ne bi postojala fanatina zaslijepljenost, svijet bi mnogo vie napredovao nego to danas napreduje. Pogreno je smatrati kako fanatinost moe pridonijeti napretku ovjeanstva. Naprotiv, ona je usporavajui imbenik, koji stvara mrnju i bijes, uzrokuje borbe i sukobe meu ljudima i ini ih bezosjeajnima. Smatramo da je sve to inimo ili posjedujemo najbolje na svijetu, a da je ono to ne inimo i to ne posjedujemo bezvrijedno. Primjera s pseim kudravim repom prisjetite se uvijek kada osjetite sklonost da postanete fanatini. Ne trebate se zabrinjavati zbog svijeta. On e i nadalje postojati i bez vas. Tek kada ste izbjegli fanatinost, djelovat ete pravilno. Razborit je i smiren ovjek, zdravog prosuivanja i staloenih nerava, velike milostivosti i ljubavi, onaj koji ini dobra djela, i na taj nain ini dobro sebi. Fanatik je budalast i bezosjeajan. On nikada nee moi ispraviti svijet, niti sam moe postati ist i savren. (I. 7779) SAVRENI KARMA YOGIN Dozvolite mi da kaem nekoliko rijei o ovjeku koji je nauk karma yoge uinio praktinim. Taj je ovjek Buddha. On je jedini ovjek koji je ovaj nauk ikada proveo u savrenu praksu. Svi su proroci svijeta, izuzev Buddhe, imali neke izvanjske motive koji su ih potakli na nesebino djelovanje. Proroke svijeta, s ovom jednom iznimkom, moemo podijeliti u dvije grupe: prvu, koja je smatrala da su utjelovljenja boga koji je siao na zemlju, i drugu, koja je smatrala da su oni samo boji glasnici. A obje grupe svoju pokretaku snagu crpe iz djelovanja u vanjskom svijetu i oekuju nagradu, ma koliko silno duhovan bio jezik to ga upotrebljavaju. No Buddha je jedini prorok koji je kazivao: Ne zanimaju me vae raznolike postavke o bogu. Koja je korist od raspravljanja svih tih domiljatih naela o dui? inite dobro i budite dobri, i to e vas dovesti do slobode i istine. U voenju svog ivota nije imao nikakvih osobnih motiva. I koji je ovjek djelovao vie od njega? Pokaite mi u povijesti ma i jednog ovjeka koji se toliko silno vinuo iznad svih ostalih. Sav ljudski rod dao je samo jednog takvog ovjeka, takvu uzvienu filozofiju, tako iroko suosjeanje. Ovaj je uzvieni mislilac propovijedao najuzvieniju filozofiju, a ipak je osjeao najdublje suosjeanje s najniim ivotinjskim vrstama i nikada nije iskazao nikakvih zahtjeva za samoga sebe. On je idealan karma yogin,

123

djelujui bez ikakva motiva, a povijest ovjeanstva pokazala ga je najveim ovjekom koji je ikada ugledao lice zemlje neusporedivi najuzvieniji spoj srca i uma koji je ikada postojao, najsnanija snaga due koja se ikada oitovala. On je najvei reformator kojeg je svijet ikada vidio. On je bio prvi koji se usudio rei: Ne vjerujte zato to su bili napisani neki stari rukopisi. Ne vjerujte zato to je to vae nacionalno vjerovanje, zato to su vas od malih nogu prisiljavali da vjerujete. Argumentirano porazmislite o svemu, i nakon to ste proveli ralambu, otkrijete li da e to initi dobro svima, vjerujte, ivite u skladu s time i pomognite i drugima da i oni tako ive. Najbolje djeluje onaj koji to ini bez ikakva motiva niti zbog novca, niti zbog slave, niti zbog iega drugog. A kada je ovjek u stanju uiniti takvo neto, postat e Buddha, i iz njega e proizai snaga da djeluje tako kao da e promijeniti svijet. Takav ovjek predstavlja najuzvieniji ideal karma yoge. (I. 116-18) BILJEKE
1. Svami Vivekananda se takoer naziva i Svamiji. 2. Bhagavad Gita, 3.22, 24 3. Bhartrihari, Nitiatakam, 74.

124

VII. Jna Yoga

(Put spoznaje) VJENO PITANJE Silna je upornost kojom se ovjek priklanja osjetilima. Pa ipak, ma koliko zbiljskim smatrali pojavni svijet u kojem se kreu i postoje, u ivotu pojedinaca i naroda postoji trenutak kada se i nehotino zapitaju: Da li je ovo stvarnost? Smrt stie ak i onog koji nikada ne nalazi vremena da preispita vjerodostojnost svojih osjetila, iji je svaki trenutak ivota ispunjen nekom vrstom osjetilnog uitka, te je i takav prinuen postaviti sebi isto pitanje: Da li je ovo stvarnost? Religija otpoinje ovim pitanjem i zavrava njegovim odgovorom. ak i u dalekoj prolosti, u kojoj nam zabiljeena povijest ne moe pomoi, pod tajanstvenim svjetlom mitologije, u tamnom sutonu civilizacije, nalazimo postavljeno isto pitanje: to nastaje iz ovoga? to je stvarno? Jedna od najpoetinijih Upaniada, Katha Upaniada, zapoinje pitanjem: Kada ovjek umre, nastaje prepirka. Jedna strana tumai da je otiao zauvijek, a druga ustraje u vjerovanju da jo uvijek ivi. to je istinito? Na ovo su pitanje pruani razliiti odgovori. Sva sfera metafizike, filozofija, i religija doista su proete razliitim odgovorima na ovo pitanje. U isti je mah uinjeno i mnogo pokuaja da se pitanje potisne, da se stane na kraj nemiru duha koji ustraje: to se nalazi s onu stranu? to je stvarno? No tako dugo dok postoji smrt, svi pokuaji zatomljavanja tog pitanja pokazat e se neuspjenima. Mi moemo govoriti kako s onu stranu ne vidimo nita, kako sva naa nadanja i tenje ograniavamo na ovaj trenutak, t e se svim silama odupiremo razmiljanju o bilo emu s onu stranu osjetilnog svijeta. A moda i sve to se nalazi u pojavnom svijetu pridonosi tome, ogranienju svojim uskim okvirima. Sav se svijet moe udruiti da nas odvrati od irenja s onu stranu trenut nog. Pa ipak, dokle god postoji smrt, jedno se pitanje uvijek iznova mora pojavljivati: Da li je smrt kraj svih ovih stvari uz koje prianjamo, kao da su one najzbiljskije od svih zbiljnosti, najtvarnije od svih tvari? Svijet nestaje u trenutku, i vie ga nema. Stojei na rubu provalije s onu stranu koje je beskraj, razjapljen bezdan, svaki e um, ma kako snaan, ustuknuti i upitati se: Da li je ovo stvarno? Nadanja ivotnoga vijeka, izgraivana malo po malo svom energijom uzviena uma, nestaju u trenu. Jesu li ona stvarna? Na ovo pitanje valja

125

dati odgovor. Vrijeme nikako ne umanjuje njegovu snagu, naprotiv, ini ga jo snanijim. Zatim postoji i enja za sreom. Teimo za svim onim to nas moe uiniti sretnima. Nastavljamo nae sulude sudbe u pojavnom svijetu osjetila. Upitate li mlada ovjeka, iji je ivot uspjean, izjavit e da je svijet stvaran. On uistinu tako i misli. Kada taj isti ovjek ostari i ustanovi kako mu srea neprestano izmie, moda e tada izjavljivati kako je to usud. Naposljetku otkriva kako se njegove udnje ne mogu obistiniti. Gdje god prolazio, postoji nerazoriv zid s druge strane kojeg ne moe doprijeti. Svako osjetilno djelovanje ima za posljedicu reakciju. Sve je prolazno. Naslada, patnja, obilje, bogatstvo, mo, siromatvo ak i sam ivot sve je prolazno. ovjeanstvu preostaju dvije mogunosti. Jedna je vjerovati nihilistima kako je sve nitavilo, kako nita ne znamo, te kako nikada nita ne moemo spoznati o budunosti, o prolosti, pa ak ni o sadanjosti. Ne smijemo smetnuti s uma da je luak onaj koji porie prolost i budunost, te se eli prikloniti sadanjosti. Podjednako tako netko moe osporavati oca i majku, te zahtijevati dijete. Bilo bi to podjednako nelogino. S osporavanjem prolosti i budunosti neizbjeno se mora osporiti i sadanjost. Takva je mogunost koju nude nihilisti. Nikada nisam vidio ovjeka koji bi istinski mogao postati nihilist, makar na tren. Govoriti je vrlo lako. Druga je mogunost traganje za objanjenjem, za zbiljom, otkrivanje bilo ega to je u ovom svijetu vjene mijene i prolaznosti istinsko. Postoji li u ovom tijelu, skupu molekula tvari, neto to je stvarno? U tome je dato traganje to traje svom povijeu ljudskog uma. U najstarijim vremenima pronalazimo trake svjetla to prodire u um ovjeka. ak i onda nalazimo one koji su nainili korak s onu stranu ovog tijela, otkrivajui neto to nije ovo pojavno oblije, iako mu je veoma nalik, neto mnogo cjelovitije, mnogo savrenije, neto to ostaje ak i nakon to se ovo tijelo rastvori. U hvalospjevu Rg Vede, upuenom bogu vatre koji spaljuje mrtvo tijelo, nalazimo: Ponesi ga, o vatro, njeno na svojim rukama. Podari mu savreno tijelo, sjajno tijelo. Ponesi ga ondje, gdje ive oci, gdje vie nema patnje, gdje vie nema smrti. Ovu istu misao pronai ete u svakoj religiji. Na nju se nadovezuje jo jedna misao. Znaajna je injenica da sve religije, bez izuzetka, ovjeka smatraju degeneracijom onoga to je on neko bio, zaodijevale one to u mitoloke rijei, jasan je zik filozofije ili prekrasne izraze poezije. Jedna je injenica koja progovara iz svakog svetog spisa i iz

126

svake mitologije: ovjek je degeneracija onoga to je bio. To je sama sr istine u prii o Adamovu padu u idovskom svetom spisu. (II. 70-72) TO JE ATMAN U toku je dugaka rasprava o tome, da li je skup tvari koji nazivamo tijelom uzrok oitovanja sile koju zovemo duom, miljenjem, i tako dalje, ili je miljenje ono to oituje ovo tijelo. Religije svijeta, dakako, smatraju da je sila nazvana miljenjem ta koja oituje tijelo, a ne obrnuto. Postoje kole moderne misli koje smatraju da je ono to nazivamo miljenjem jednostavno posljedica udeavanja dijelova stroja koji nazivamo tijelom. Druga mogunost da je dua, ili skup misli, ili kako god to nazivali, ishod ovog stroja, ishod kemijskih i fizikih spojeva tvari koja sainjava tijelo i mozak ostavlja pitanje otvoreno. to sainjava tijelo? Koja sila sjedinjuje molekule u tjelesno oblije? Kakva je to sila koja iz mase tvari, to se posvuda nalaz i, upija grau, te moje tijelo oblikuje na jedan, drugo tijelo na drugi nain, i tako dalje? to ini te beskonane razlike? Rei da je sila koju zovemo duom posljedica kombinacija molekula tijela nalik je postavljanju kola ispred konja. Kako dolazi do kombinacija? Gdje je bila sila koja ih ini? Rei da je neka druga sila bila uzrok ovim kombinacijama, da je dua ishod te tvari, te da je dua sama ishod tih kombinacija nikakav je odgovor. Valja prihvatiti onu teoriju koja razjanjava veinu injenica, ako ve ne sve, a da pritom nije oprena ostalim postojeim teorijama. Loginije je rei da je sila koja upija materiju i oblikuje tijelo ista [onoj] koja se kroz to tijelo oituje. Besmisleno je, stoga, rei da su sile miljenja to ih tijelo oituje ishod rasporeda molekula, te da nemaju zasebnog postojanja. Sila se ne moe razviti niti od materije. Vea je mogunost pokazati da ono to nazivamo tvari uope niti ne postoji. Tvar je samo odreeno stanje sile. Mogue je dokazati da su vrstoa, tvrdoa ili b ilo koje stanje tvari posljedica kretanja. Poveavanje brzine vrtlonog kretanja fluidima podaje snagu krutih tijela. Masa zraka koja struji u obliku vrtloga, poput tornada, postaje nalik krutom tijelu, te svojim djelovanjem lomi ili presijeca kruta tijela. Kada bi se nit paukove mree mogla kretati neogranienom brzinom, bila bi podjednako vrsta kao i eljezni lanac, i presijecala bi hrastovo deblo. Gledajui na ovakav nain, bilo bi lake dokazati da ono to nazivamo tvar uope ne postoji. No drugi se nain ne moe dokazati.

127

Koja je to sila koja se oituje kroz tijelo? Ma to god ona bila, svima je oigledno da ona uzima estice i iz njih stvara oblike ljudska tijela. Ovdje nema nikoga drugog tko bi za vas i za mene stvorio tijela. Nikada nisam vidio nekog tko bi za mene uzimao hranu. Ja sam taj koji je mora asimilirati, te iz nje proizvesti krv i kosti i sve ostalo. Kakva je to tajanstvena sila? Poznato nam je kako se nekada, u svim drevnim svetim spisima, ova snaga, ovo oitovanje moi smatralo ivom tvari koja ima oblik tijela, te koja je preostajala ak i nakon to tijelo propadne. Kasnije, dakako, nalazimo i uzvieniju ideju da to ivo tijelo nije predstavljalo silu. Sto god ima oblik mora biti ishod kombinacija estica i zahtijeva jo neto ponad sebe to bi ga pokrenulo. Ako ovo tijelo mora imati neto to nije tijelo da ga stvori, ivo e tijelo istom nunou zahtijevati jo neto osim sama sebe to e ga stvoriti. To neto nazivalo se duom, ili sanskrtski atman. Atman je bilo ono to je putem ivog tijela djelovalo na opipljivo tijelo u vanjskom svijetu. ivo se tijelo smatra prebivalitem due, a atman se nalazi s onu stranu toga. Ono ak nije niti um. On oblikuje duh, a putem duha i tijelo. Vi imate atman, ja imam atman. Svatko od nas ima zasebnog atmana i posebno profinjeno tijelo, te putem toga djelujemo na opipljivo vanjsko tijelo. Mnogobrojna su pitanja bila postavljena o ovome atmanu, o njegovoj prirodi. to je atman, dua ovjeka, koja nije ni tijelo ni um? Uslijedile su dugotrajne rasprave. Spekuliralo se, nastajale su teorije, te se pojavljivale raznolike sljedbe filozofskih istraivanja. Pokuat u vam izloiti neke od zakljuaka do kojih se o ovom atmanu stiglo. ini se da se razliita filozofska uenja slau u miljenju kako ovaj atman, ma to on bio, nema ni lika ni oblika, te da ono to nema ni lika ni oblija mora biti posvudanje. Vrijeme zapoinje s umom, a i prostor je dat u umu. Bez vremena uzrokovanje ne moe postojati, a bez ideje slijeda ne moe biti ni ideje uzrokovanja. Vrijeme, prostor i uzrokovanje, dakle, dati su u umu. Budui da se ovaj atman nalazi s onu stranu uma, i bezoblian, mora da se nalazi i s onu stranu vremena, prostora i uzrokovanja. Prema tome, nalazi li se on s onu stranu vremena, prostora i uzrokovanja, mora da je beskrajan. Sada dolazi trenutak najuzvienije spekulacije u naoj filozofiji: beskrajno ne moe biti dvojako. Ako je dua beskrajna, moe postojati samo jedna dua, a sva shvaanja razliitih dua prema kojima vi imate jednu duu a ja drugu, nisu stvarna. Istinski je ovjek stoga jedan, beskonaan, posvudanji duh, a prividan je ovjek samo ogranie nje

128

istinskog ovjeka. U tom su pogledu mitologije u pravu kada kazuju da je prividni ovjek, ma koliko uzvien, samo nejasna refleksija istinskog ovjeka, koji se nalazi s onu stranu svega. Istinski ovjek, dua, s onu stranu uzroka i posljedice , nesputan vremenom i prostorom, mora stoga biti slobodan. On nikada nije bio sputan, niti bi takav mogao biti. Oigledni je, prividni ovjek, refleksija, ogranien vremenom, prostorom i uzrokovanjem, dakle, sputan. Izreeno rijeima ponek ih naih mislilaca, ini se da je sputan, no zapravo nije. Ova je ozbiljnost prisutna u naim duama, ova posvudanjost, ova duhovna priroda, ova beskonanost. Svaka je dua beskonana. Stoga ne postoji pitanje roenja i smrti. (II. 7578)

PUT PREMA SLOBODI Istina je da smo svi mi sunji ma ye, u njoj roeni, u njoj i ivimo. Nema li dakle izlaza, ni nade? Stoljeima je poznato da smo svi nesretni, da je ovaj svijet uistinu tamnica, da ak i naa takozvana treptava ljepota nije nita doli kaznionica te da su i nai umovi i na duh kaznionice. Nikada nije bilo ovjeka, ni ljudske due koja to bar jednom nije osjetila, ma to god govorila. Ponajvie tako osjeaju stari, jer se u nji ma nagomilalo iskustvo sveg ivota, te ih lai prirode ne mogu lako prevariti. Zar nema izlaza? Vjerujemo da usprkos svemu, i pored ove uasne injenice pred nama, usred tuge i patnje, ak i u ovom svijetu gdje su ivot i smrt istoznani, ak i ovdje postoji siuan glas koji odjekuje svim stoljeima, svakom zemljom i u svakom srcu: Ova, moja maya, je boanstvena, sainjena od odlika, i vrlo se teko moe prijei. Pa ipak oni koji dolaze k meni prelaze rijeku ivota. Doite k meni svi vi koji patite i sil no trpite pod tekim bremenom, i ja u vam pruiti poinak. To je glas koji nas vodi naprijed. ovjek ga je uo i slua ga stoljeima. To je glas koji do ljudi dopire onda, kada se ini da je sve izgubljeno i da je svaka nada naputena, kada je ovjekovo pouzdanje u vlastitu snagu splasnulo, i kada se ini da se sve topi u njegovim rukama, te da je ivot beznadna ruevina. Tada ga on uje. Ovo se naziva vjerom. S jedne strane, stoga, nalazimo smionu tvrdnju da je sve ovo besmisleno, da je ovo maya. No usporedo s njom postoji i tvrdnja koja ulijeva najvie nade, da s onu stranu maye ipak postoji izlaz. Na drugoj strani, praktini nam ljudi kazuju: Ne razbijajte sebi glavu takvim besmislicama kao to je religija ili metafizika. ivite ovdje. Ovaj je svijet

129

dakako vrlo lo, no uinite ga najboljim to je mogue. Izreeno jednostavnim jezikom ovo znai: ivite licemjeran ivot, ivot ispunjen neprestanim prijevarama, prikrivajui sve rane na najbolji mogui nain. Nastavite dodavati zakrpu na zakrpu, sve dok sve nije izgubljeno, a vi se pretvorite u krpe. To je ono to se naziva praktinim ivotom. Oni koji se zadovoljavaju takvim krpeom nikada nee stii do vjere. Religija zapoinje strahovitim nezadovoljstvom trenutnim stanjem stvari, naim ivotima i mrnjom estokom mrnjom prema krpljenju ivota, te neizmjernom odvratnou prema prijevari i lai. Religiozan moe biti jedino onaj ovjek koji se usuuje rei, kao to je moni Buddha rekao jednom prilikom ispod Bo drveta: Smrt je bolja od monotonog, neukog ivota. Bolje je umrijeti na bojnom polju nego voditi ivot pun poraza. Ovo je temelj religije. Kada ovjek zauzme ovakav stav, na putu je da iznae istinu, na putu je prema bogu. Ta odluka mora biti prvi poticaj na putu postajanja religioznim. Prokrit u sebi put. Spoznat u istinu ili u se odrei ivota u pokuaju. Jer, s ove strane gledano, ivot je nita, on je proao, on nestaje iz dana u dan. Prekrasan, nadobudan mlad ovjek dananjice veteran je sutranjice. Sva nadanja, veselja i naslade uvenut e poput cvijea pogoenog mrazom sutranjice. Takva je jedna strana. Na drugoj pak, nalaze se silne ari pobjede, pobjede nad svim nedaama ivota, pobjeda nad samim ivotom, osvajanja kozmosa. To je strana kojoj se ovjek moe prikloniti. Oni koji se stoga usuuju boriti za pobjedu, za istinu, za religiju, na pravom su putu, i to je ono to propovijedaju Vede: Ne oajavaj. Put je vrlo teak, nalik koraanju po otrici noa. Ipak, ne oajavaj. Ustani, osvijesti se i pronai ideal, pronai cilj. Neobina injenica, prisutna u svim naim radovanjima i tugovanjima, tekoama i borbama, sastoji se u tome to nesumnjivo putujemo prema slobodi. Pitanje je praktiki bilo ovo: to je ovaj kozmos? Otkud potjee? U to ide? A odgovor je bio: U slobodi se uzdie, u slobodi poiva i u slobodi nestaje. Ovu ideju slobode ne moete napustiti. Vaa djela, sami vai ivoti, bez nje e biti izgubljeni. Svakog nam trenutka priroda pokazuje da smo robovi i da nismo slobodni. Pa ipak, istovremeno se pojavljuje druga misao: da smo usprkos tome slobodni. Na svakom nas koraku obara maya i pokazuje nam kako smo sputani. Pa ipak, istoga trena, usporedo s tim udarcem i osjeajem da smo sputani, pojavljuje se drugi osjeaj da smo slobodni. Neki nam unutranji glas kazuje da smo slobodni. No pokuamo li obistiniti tu slobodu, uiniti je

130

oevidnom, nailazimo na gotovo nesavladive potekoe. Pa ipak ovjek u sebi ustraje u tvrenju: Ja sam slobodan, ja sam slobodan. Prouavate li razliite vjerske tradicije svijeta, posvuda ete pronai izraenu ovu misao. Ne samo religija ne smijete ovu rije shvaati u njezinom uem znaenju ve i itav ivot drutva tvrenje je jednog naela slobode. Svi su pokreti dokazivanje naela te jedne slobode. Ovaj su glas uli svi, spoznali oni to ili ne, glas koji izjavljuje: Doite k meni svi vi koji patite i trpite pod tekim bremenom. Ovo ne mora biti izreeno istim jezikom ili istim nainom govora, ali u ovom ili onom obliku glas ustraje u tome da je sloboda s nama. Uistinu, roeni smo za volju tog glasa, svaki na pokret jest za volju njega. Svi mi jurimo za slobodom, svi mi slijedimo taj glas, bili toga svjesni ili ne. Kao to je seosku djecu privukla glazba frulaa, tako i mi slijedimo glazbu tog glasa, a da toga nismo niti svjesni. to se potom dogaa? Prizor se poinje mijenjati. im spoznate glas i shvatite to on jest, itav se prizor mijenja. Isti svijet koji je jedno bio sablasno bojno polje sada se promijenio u neto dobro i divno. Vie ne proklinjemo prirodu, niti kazujemo da je svijet uasan, te da je sve uzaludno. Ne trebamo vie kukati niti jadikovati. im shvatimo glas, uviamo zbog ega je potrebna ova borba borba, nadmetanje, tekoa, okrutnost, sitne naslade i veselja. Uviamo da je sve ovo prisutno u prirodi stvari, jer bez njih ne bismo ili prema glasu koji nam je sueno dostii, spoznali mi to ili ne. Sav je ljudski ivot, sva priroda, prema tome, borba da se dostigne sloboda. Sunce se kree prema svom cilju, tako i Zemlja u svom kruenju oko Sunca, tako i Mjesec u kruenju oko Zemlje. Prema tom cilju kree se planeta i zrak pue. Sve se bori na putu prema njemu. Svetac ide prema tom glasu i on tu ne moe ba nita, to mu ne slui ba na ast. Tako je i s grenikom. Milosrdan ovjek ide izravno prema tom glasu i nita ga ne moe sprijeiti. krtac takoer hita prema istom cilju. Najuzvieniji dobroinitelj uje u svoj nutrini isti glas, ne moe mu odoljeti, te mora krenuti prema njemu. Tako je i s najbesramnijim besposliarem. Jedan grijei vie od drugoga, a onog koji grijei vie nazivamo zlim, dok onog koji grijei manje nazivamo dobrim. Dobro i zlo nikada nisu dvije razliite stvari, ve jedno te isto. Razlika meu njima nije u prirodi, ve u stupnju. (II. 12227)

131

ZAVLADAJTE SVOJIM VLASTITIM CARSTVOM Kada ovjek uini neto zlo, njegova se dua poinje griti, a snaga mu opada i smanjuje se sve vie i vie, sve dok on ne uini neko dobro djelo, kada se dua ponovno razvija. ini se da je jedna misao zajednika svim indijskim sustavima, a po mom miljenju i svim sustavima svijeta, znali to oni ili ne, a to je ono to ja nazivam boanstvenou ovjeka. Ne postoji niti jedan sustav na svijetu, niti jedna istinska religija koja ne smatra da je ljudska dua ma to ona bila ili ma kakav njezin odnos prema bogu bio u biti proiena i savrena; bila [ova misao] izraena jezikom mitologije, alegorije ili filozofije. Njezina je istinska priroda blaenstvo i mo, a ne slabost i patnja. Ipak, na ovaj ili onaj nain, patnja je ovdje. Jedna je uzviena ideja koja mi se ini jasnom i koja se pokazuje kroz mnotvo praznovjerja u svakoj zemlji i svakoj vjerskoj tradiciji: da je ovjek boanstven, i da je ta boanstvenost naa priroda. to se god jo pojavljuje, puko je dodavanje, kako to smatra vedanta. Neto je jo dodano, no ta boanstvena priroda nikada ne umire. U najniem biu, kao i u najsvetijem, uvijek je podjednako prisutna. Valja je izazvati i ona e se razviti. Moramo zatraiti, i ona e se oitovati. Ljudi su u prolosti spoznali da vatra postoji u kremenu i u suhom drvu, no bilo je potrebno trenje da bi se izazvao plamen. Tako je i ova vatra slobode i proienosti priroda svake due, a ne njezino svojstvo, jer svojstva se mogu stei, pa prema tome i izgubiti. Dua sa slobodom ini jedno, i dua je jedno s egzistencijo m, kao to je i jedno sa spoznajom. Sat -it-ananda egzistencija spoznaja blaenstvo apsolutnog je priroda due, njezino nasljedno pravo, a sva oitovanja koja vidimo njezini su izrazi, dok se nejasno ili jasno oituje. Vedantist smiono tvrdi da svi uici ovoga ivota, ak i najprizemnije radosti, nisu nita drugo doli oitovanja jednog boanskog blaenstva, apsolutnog bia due. ini se da je ova ideja misao vodilja u vedanti, i kao to sam ve rekao, ini mi se da takvo miljenje dijeli svaka vjerska tradicija. Jo nisam uo za religiju koja ne promilja na taj nain. Jedna je openita misao koja djeluje kroz sve religije. Uzmite primjerice, Bibliju. Tamo ete pronai alegorijske tvrdnje da je prvi ovjek, Adam, bio proien, te da je njegova bezgrenost kasnije bila unitena njegovim grijesima. Ova nam alegorija zorno pokazuje kako su Hebrejci vjerovali da je prvotna ovjekova priroda savrena. Razvratnosti koje vidimo, slabosti koje osjeamo samo su nadodane toj prirodi. I kasnija povijest kranske religije nam pokazuje da su takoer vjerovali u mogunost, tonije,

132

neizvjesnost ponovnog zadobivanja tog starog stanja. Takva je cjelokupna povijest Biblije, Starog i Novog zavjeta. Tako je i s muhamedancima. Oni takoer vjeruju u Adama i njegovu istou, a kroz Muhameda otvorio im se put da ponovno zadobiju izgubljeno stanje. Jednako je i s buddhistima koji vjeruju u stanje zvano nirvana, to se nalazi s onu stranu relativnog svijeta, ono je identino onome to vedantisti nazivaju Brahmanom. I itav je sistem buddhista zasnovan na ideji ponovnog zadobivanja izgubljenog stanja nirvane. U svakom sustavu nalazimo prisutnu ovu teoriju: da se ne moe zadobiti nita to ve nije vae. Nikome u ovom kozmosu niste duni. Zahtijevajte svoje nasljedno pravo, kao to je to najpjesnikije izrazio veliki vedantinski mislilac u naslovu jedne svoje knjige, Svarajvasiddhi (Postizanje naeg vlastitog carstva). To je carstvo nae, mi smo ga izgubili i njime moramo ponovno zavladati. Mayavadin, naprotiv, kazuje da je gubljenje carstva samo tlapnja, te da ga nikada nismo izgubili. U tome je jedina razlika. Premda se svi sustavi dosada slau u tome da smo imali carstvo i da smo ga izgubili, daju nam raznolike savjete u pogledu njegovog ponovnog zadobivanja. Jedan kazuje da moramo izvravati odreene obrede, darivati odreene idole odreenim svotama novca, jesti odreenu vrstu hrane, te ivjeti posebnim stilom da bismo iznova zadobili svoje carstvo. Drugi nam sustav pak kazuje da emo ga ponovno zadobiti ako jadikujemo, padnemo na koljena i ponizimo se pred nekim biem s onu stranu prirode. Trei pak ui da emo naim izgubljenim carstvom zavladati ako ljubimo to bie svim svojim srcem. Svi ovi raznoliki savjeti dati su u Upaniadama. Nastavite li, pronai ete ih. No posljednji i najznaajniji savjet je taj da uope ne trebate jadikovati. Ne morate prolaziti kroz sve te obrede i ne trebate se obazirati na to kako ponovno stei izgubljeno carstvo, jer ga nikada niste ni izgubili. Zato biste trebali nastojati pronai ono to niste niti izgubili? Ve sada ste proieni. Ve sada ste slobodni. Vjerujete li da ste slobodni, slobodni ste ve ovog trena, vjerujete li da ste sputani, sputani ete i ostati. Ovo je vrlo smiona tvrdnja, te kao to sam vam na poetku ovog predavanja ve rekao, morat u vam se vrlo smiono obraati. Sada vas to moe plaiti, no kada o tome porazmislite i obistinite to u vaem vlastitom ivotu, spoznat ete da je ovo o emu vam govorim istina. Jer ako ta sloboda nije vaa priroda, ni na koji nain ne moete postati slobodni. Ili, pretpostavivi da ste jednom bili slobodni i da ste nekako izgubili tu slobodu, to nam pokazuje da niste bili slobodni da od njeg zaponete. Da ste bili slobodni, to bi vas

133

moglo liiti te slobode? Zavisno nikada ne moe postati nezavisnim. Ako je ono uistinu zavisno, njegova je zavisnost bila privid. (II. 19296)

KORACI DO OBISTINJENJA Prvo meu svojstvima koje mora posjedovati aspirant za jnanu, ili mudrost, su sama i dama, koje moemo razmatrati zajedno. Ona znae odravanje organa u njihovim centrima pri emu im se ne dozvoljava da zastrane. Ponajprije u vam objasniti to znai rije organ. Uzmimo primjerice oi. Oi nisu organi vida, ve samo instrumenti. Ukoliko nisu i organi prisutni, ja ne vidim, ak i ako imam oi. No pored organa i instrumenata, vida nee biti ako se i um ne vee uz njih. Dakle, u svakom inu opaanja potrebno je troje: prvo, vanjski instrumenti, drugo, unutranji organi, te tree, um. Um djeluje putem dva posrednika jednog vanjskog i jednog unutranjeg. Kad vidim stvari, moj um izlazi, postaje vanjskim. No pretpostavimo da sklopim oi i ponem razmiljati. Um ne izlazi, on je aktivan u unutranjosti. U oba je sluaja prisutna aktivnost organa. Prema tome, da bismo kontrolirali um, ponajprije moramo biti sposobni kontrolirati organe. Spreavanje uma od tumaranja van i unutra, te zadravanje organa u njihovim odgovarajuim centrima jest ono to je miljeno rijeima ama i dama. Sama se sastoji u tome, da se umu ne dozvoli da postane vanjskim, a dama u provjeravanju vanjskih instrumenata. Tako dolazimo do uparatija, koji se sastoji u tome, da ne razmiljamo o osjetilnim stvarima. Veinu vremena provodimo u razmiljanju o predmetima opaanja, stvarima koje smo vidjeli ili uli, koje emo vidjeti ili uti, stvarima koje smo jeli, jedemo ili emo jesti, mjestima gdje smo ivjeli i tako dalje. Veinu naeg vremena o njima razmiljamo ili govorimo. Onaj tko eli postati vedantist mora se toga odviknuti. Sljedea je priprema najtea od svih (Teak je zadatak mislioca!) titika. Ona nije nita manje nego idealno uzdravanje Ne opiri se zlu. Ova misao zahtijeva objanjenje. Mi se ne moramo oduprijeti zlu, no istovremeno, moemo se osjeati vrlo nesretnima. Neki ovjek mi moe izgovoriti vrlo neugodne stvari, ja ga moda neu vidljivo mrziti zbog toga, moda mu neu drsko odgovoriti, moda u obuzdati svoju oitu ljutnju, ali ljutnja i mrnja mogu biti prisutne u mojemu umu, te se mogu osjeati vrlo loe u pogledu toga ovjeka. To nije nepruanje otpora. Ne bih trebao nita osjeati, niti mrnju niti ljutnju, te niti ne pomiljati na pruanje otpora. Moj um mora

134

biti tako smiren kao da se nita nije niti dogodilo. I tek onda kada sam dospio u to stanje, postigao sam nepruanje otpora, prije nikako. Uzdravanje od svake patnje, ak i bez same pomisli na pruanje otpora ili istjerivanje patnje, bez ikakva munog osjeaja u umu i bez grinje savjesti to je titika. Sljedea potrebna osobina je raddha, vjera. Valja nam imati strahovitu vjeru u religiju i boga. Sve dok je nemamo, ne moemo teiti da postanemo jnani. Veliki mi je mudrac jednom rekao da ak niti jedan od dvadeset milijuna na ovom svijetu nije vjerovao u boga. Upitao sam ga zato, a on mi je odvratio: Uzmimo da je u ovoj sobi lopov, koji saznaje da se u susjednoj sobi nalazi mnogo zlata, a od ove je dijeli samo vrlo tanka pregrada. Kakav e biti poloaj tog lopova? On uope nee moi spavati. Njegov e mozak aktivno razmiljati o nainu kako da se domogne zlata. Ni o emu drugom nee razmiljati odgovorio sam. Mudrac nato uzvrati: Vjeruje li da ovjek moe vjerovati u boga i pritom ne sii s uma u nastojanju da ga d osegne? Vjeruje li ovjek iskreno da taj neogranieni, beskrajni rudnik blaenstva postoji, te da ga se moe dosei, nee li taj ovjek poludjeti u svojoj borbi da ga dosegne? Snana vjera u boga i dosljedna udnja da ga dosegne sainjavaju raddhu. Sada dolazimo do pojma samadhana, ili neprestanog vjebanja zadravanja uma u bogu. Nita se ne moe uiniti u jednom danu. Religiju ne moemo progutati u obliku pilule. Ona zahtijeva upornu i neprekidnu vjebu, jer um se moe osvojiti jedino polaganim i stalnim vjebanjem. Sljedee je svojstvo mumukutva, estoka udnja za slobodom. Sva je naa patnja na vlastiti izbor, jer takva je ovjekova priroda. Stari je Kinez, nakon ezdeset godina provedenih u zatvoru, bio osloboen na dan krunjenja novog cara. Izaav i iz zatvora uzviknuo je kako on ne moe ivjeti. On se mora vratiti u svoju stravinu tamnicu, meu takore i mieve. Danje svjetlo vie nije podnosio. Tako je zatraio da ga ubiju ili da ga vrate u tamnicu. Vratili su ga u zatvor. Podjednako je tako i sa svim ljudima. Nesmotreno teimo za svim moguim oblicima patnje i opiremo se oslobaanju od njih. Svakodnevno teimo za uicima i, prije nego to ih osjetimo, otkrivamo da ih nema. Izmakli su nam iz ruku. Svejedno ne odustajemo od naih suludih nastojanja, ve nastavljamo dalje, zaslijepljene budale kakve ve jesmo. Malo je ljudi koji spoznaju da uz nasladu postoji i bol, a uz bol naslada; koliko je bol odvratan toliko je odvratna i naslada, jer ona je sestra blizanka bolu. ovjekovoj slavi

135

kodi injenica da on tei za patnjom, i podjednako tako kodi mu njegova tenja za nasladom. Ljudi uravnoteena uma trebali bi otkloniti i patnju i nasladu. Zato se ovjek ne eli osloboditi od toga da se njime netko poigrava? Ovog smo trena bievani, i ponemo li plakati, priroda e nam udijeliti dolar. Ponovno smo ibani, i kada zaplaemo, priroda nam daje komadi paprenjaka. Mi se ponovo poinjemo smijeiti. Mudrac eli slobodu, jer nalazi da su svi predmeti opaanja uzaludni, te da nasladama i patnjama nema kraja. Kako samo bogati ljudi silno ele pronai nove naslade! Sve su naslade poznate, a oni ipak ele nove. Zar ne vidite koliko budalastih stvari svakodnevno izmiljaju samo da bi na trenutak nadraili nerve; a kada je to uinjeno, kako dolazi do reakcije? Vein a ljudi nalik je stadu ovaca. Upadne li ovan predvodnik u jamu, itavo e ga stado slijediti i sve e ovce polomiti vratove. Podjednako tako, to ini vodei lan drutva ine i svi ostali a da pritom niti ne razmiljaju to ine. Kada ovjek poinje uviati ispraznost svjetovnih stvari, osjetit e da ne bi trebao dozvoliti da se priroda njime poigrava, niti da ga nosi sa sobom. To je ropstvo. Uputi li se ovjeku nekoliko ljubaznih rijei, on se poinje smijeiti, a kada zauje nekoliko neugodnih rijei, poinje plakati. On je rob komadiu kruha, udisaju zraka rob odijelu, rob rodoljublju, domovini, imenu i slavi. On se, dakle, nalazi usred ropstva, a njegovo je ropstvo zakopalo istinskog ovjeka. Onaj kojeg nazivate ovjekom zapravo je rob. Kada ovjek shvati svo svoje ropstvo, javlja se elja, estoka udnja za slobodom. Poloite li komad gorueg ugljena na ovjekovu glavu, pogledajte kako se ovjek trudi da ga zbaci. Sline e biti i borbe za slobodu onog ovjeka koji istinski razumije da je rob prirode. Sljedea je disciplina takoer vrlo teka: nityanityaviveka razlikovanje izmeu onoga to je istinsko i onoga to je ne-istinsko, izmeu neprolaznog i prolaznog. Jedino je bog vjean, sve je ostalo prolazno. Sve umire. Aneli umiru, ljudi umiru, ivotinje umiru, svjetovi umiru, sunce, mjesec i zvijezde, sve umire; sve je podlono neprestanoj mijeni. Planine dananjice bile su oceani jueranjice i bit e oceani sutranjice. Sve je u stanju strujanja. itav je kozmos skupina promjena. No postoji jed no koje se nikada ne mijenja, a to je bog. I to mu se vie pribliavamo, bit e manje promjene za nas, priroda e biti sve manje sposobna djelovati na nas, a kada ga dosegnemo i stanemo

136

pokraj njega, pobijedit emo prirodu. Bit emo vladari nad pojavama prirode i one vie nee imati upliva na nas. Zbog ega je ova disciplina tako vana? Zbog toga to se religija ne dostie putem uiju, niti putem oiju, a niti putem mozga. Nikakvi nas sveti spisi ne mogu uiniti religioznima. Moemo prouiti sve knjige to postoje na svijetu, a da ipak ne razumijemo rije religije ili boga. Moemo govoriti cijeloga ivota, a opet se neemo opametiti. Moemo biti najueniji ljudi koje je svijet ikada vidio, a da moda uope nikada niti ne dosegnemo boga. Gdje je bog? Gdje se nalazi polje religije? Ono se nalazi s onu stranu osjetila, s onu stranu svijesti. Svijest je samo jedan od mnogih stupnjeva na kojima djelujemo. Morat ete prekoraiti polje svijesti, zai s onu stranu osjetila, pribliavati se sve vie i vie vaem vlastitom sreditu, a kada tako uinite, pribliit ete se sve vie i vie bogu. to je potvrda boga? Neposredno opaanje, pratvaka. Dokaz ovog zida jest taj da ga ja opaam. Tisue i tisue su ranije tako opaale boga, i opaat e ga oni koji ga ele opaziti. No ovo opaanje nikako nije osjetilno. Ono nadilazi osjetila i svijest, a sve vjebanje nuno je da bi nas odvelo s onu stranu osjetila. Sva naa minula djela i sklonosti vuku nas prema dolje. Ove e nas pripreme uiniti proienima i laganima. Stege ropstva e poputati same od sebe, a mi emo se uzdii s onu stranu ove razine osjetilnog opaanja za koju smo privreni. Tada emo vidjeti, uti i osjetiti stvari koje ljudi u tri svakidanja stanja buenju, snivanju i spavanju niti osjeaju, niti vide, niti uju. Tada emo progovoriti neobinim jezikom, a svijet nas nee razumjeti, jer i ne zna za nita drugo doli osjetimo. Istinska je religija potpuno transcendentalna. Svako bie u kozmosu posjeduje skrivenu mo prevazilaenja osjetila. ak e i siuni crv jednog dana prevazii svoja osjetila i dostii boga. Niti jedan ivot nee biti neuspjeh, jer neuspjeh u kozmosu ne postoji. Stotinu e se puta ovjek ozlijediti, tisuu puta e se spotai i pasti, no naposljetku e shvatiti da je on bog. Poznato nam je da se uspjeh ne postie idui ravnom linijom. Svaka se dua kree u krug i morat e ga zatvoriti, i nijedna dua ne moe ii tako nisko jer e doi trenutak kada e se morati uzdii. Nitko nee biti izgubljen. Svi smo mi stvoreni iz jednog zajednikog sredita, a to je bog. Najuzvieniji, kao i najprizemniji ivot koji je bog ikada stvorio vratit e se ocu svih ivota. Onaj od

137

kojeg su stvorena sva bia, u kojem ive sva bia i kojem se sva ona vraaju to je bog. (I. 405-8, 410-12, 415-16)

U POTRAZI ZA SOPSTVOM Bog i avo pooe uiti o sopstvu od velikog mudraca. Uie tako s njim dugo vremena. Naposljetku im mudrac ree: Vi sami ste bia za kojima tragate. Obojica vjerovae da su njihova tijela sopstvo. avo se vrati svome narodu posvema zadovoljan i ree: Nauio sam sve to se dalo nauiti: jedi, pij i budi veseo. Mi smo sopstvo. S onu stranu nas nema niega. avo po svojoj prirodi bijae neuk, pa se nikada ne upita nita vie, ve bijae savreno zadovoljan idejom da je on bog, te da je pod pojmom sopstva miljeno tijelo. Bog imae proieniju duu. U poetku on poini greku ovako razmiljajui: Ja sam, ovo tijelo. Brahman. Dozvoli mi da ga odrim snanim i zdravim, i dobro odjevenim, te mu prui sva uivanja. No uskoro otkri da to ne moe biti ono to miljae mudrac, njihov uitelj. Mora postojati neto uzvienije. Tako se bog vrati mudracu i ree: Gospodine, jesi li me uio da je ovo tijelo sopstvo? Ako je tako, vidim da sva tijela umiru. Sopstvo ne moe umrijeti. Mudrac mu nato odgovori: Iznai to sam. To ti jesi. Tada bog pomisli da je ono to je mudrac podrazumijevao pod sopstvom ivotna snaga koja pokree tijelo. Ipak, nakon nekog vremena otkrije da vitalna snaga ostaje snana ako jede, dok za gladovanja njegova vitalna snaga slabi. Bog se ponovno vrati mudracu, te mu ree: Gospodine, jesi li htio rei da je vitalna snaga sopstvo? Mudrac mu ponovno uzvrati: Iznai to sam. To ti jesi. Bog se tako vrati kui, razmiljajui o tome da je moda um sopstvo. No doskora ustanovi da su misli tako raznolike sad dobre, sad zle. Um bijae i previe nestalan da bi bio sopstvo. Vrati se tako mudracu i ree: Gospodine, ne vjerujem da je um sopstvo. Jesi li mislio na um? Ne, odgovori mudrac. To ti jesi. Iznai to sam. Bog se vrati, te naposljetku otkri da je on sopstvo, s onu stranu miljenja, jedinstvo bez roenja i smrti, koje ma ne moe sasjei, niti vatra saei, koje zrak ne moe sasuiti niti voda istopiti, bez poetka i kraja, postojano, nedodirljivo, sveznajue, svemogue bie da sopstvo nije niti tijelo niti dua, ve neto s onu stranu svega. Time bijae zadovoljan. Siroti avo nije dosegao istinu, zahvaljujui svojoj naklonosti tijelu.

138

Ovaj svijet posjeduje itavo mnotvo takvih demonskih naravi, no ima i dobrih. Predloi li ovjek ostalima da ih podui nekom nauku kako bi poveali snagu osjetilnog uitka, nai e mnotvo ljudi spremnih za to. Lati li se drugi pokazivanja najvieg cilja, nai e samo nekolicinu spremnih da ga sasluaju. Vrlo je malo onih koji imaju mo shvaanja uzvienog jo manje je onih koji imaju strpljenja da ga i postignu. (I. 14042)

TO TI JESI Na istom drvetu ivljahu dvije ptice, jedna na vrhu, druga podno nje. Ptica na vrhu bijae spokojna, tiha, velianstvena, utonula u svoju vlastitu blaenost. Ptica na niim granama bijae as sretna as nesretna, jedui as slatke as gorke plodove i skakuui s grane na granu. Nakon nekog vremena nia ptica pojede izuzetno gorak plod, te osjeti gaenje. Pogleda tada prema gore i ugleda drugu pticu, zau dne ljepote, zlatnog perja, koja ne jede ni slatkih ni gorkih plodova, koja nikada nije ni sretna ni nesretna, ve smirena, utonula u samu sebe, te ne vidi nita s onu stranu vlastitog sopstva. Nia ptica prieljkivae takvo stanje, no uskoro na nj zaboravi, te ponovno pone jesti plodove. Doskora tako pojede izuzetno gorak plod, koji je uini nesretnom, iznova pogleda nagore, te se pokua pribliiti uzvienoj ptici. Jo jednom tako zaboravi, te nakon nekog vremena pogleda gore. Donja ptica nastavi tako ivjeti sve dok se nije prilino pribliila prekrasnoj ptici. Tada ugleda odraz svjetla od njezina zlatnog perja kako se poigrava oko njezina vlastitog tijela, osjeti promjenu i uini joj se da e se rasplinuti. Priavi jo blie, sve se oko nje rasplinjavalo, te donja ptica naposljetku shvati ovu zaudnu promjenu. Donja je ptica bila samo sjena koja se doimala stvarnom, odraz uzviene ptice. Ona sama bijae, u biti, sve vrijeme ta uzviena ptica. Jedenje plodova, slatkih i gorkih, i mala prizemna ptica koja se naizmjence raduje i tuguje bijahu samo isprazna tlapnja, san. Sve je vrijeme istinska ptica bila gore, smirena i tiha, uzviena i velianstvena, s onu stranu jada, s onu stranu patnje. Gornja je ptica bog, gospodar ovog kozmosa, a donja je ptica ljudska dua koja jede slatke i gorke plodove ovoga svijeta. S vremena se na vrijeme dui zadaje teak udarac. Za odreeno vrijeme ona prestaje jesti, krene prema nepoznatom bogu, i tada nadolazi bujica svjetla. ovjek smatra da je ovaj svijet uzaludna predstava. Pa ipak, osjetila ga poteu prema dolje, te on ponovno, kao i prije, poinje jesti gorke i slatke plodove

139

ovoga svijeta. I ponovno usljeuje izuzetno jak udarac. Njegovo se srce iznova otvara boanskom svjetlu. Pribliavajui se tako postepeno bogu, prilazei sve blie i blie, ovjek otkriva da njegovo staro sopstvo nestaje. Kada prie dovoljno blizu, uvia da on nije nitko drugi doli bog, te uzvikuje: On koga sam ti opisao kao ivot ovog kozmosa, prisutnog u svakom atomu, u suncima i mjesecima on je osnova naeg vlastitog ivota, dua nae due. Ne, to ti jesi. (II. 394-96) BILJEKA
1. Taittiriva Upaniada, 3.1.

140

VIII. Bhakti Yoga

(Put odanosti) TO JE BHAKTI? Bhakti yoga je istinska, prava potraga za bogom, potraga koja zapoinje, traje i zavrava u ljubavi. Jedan jedini trenutak zanosa ljubavi prema bogu donosi nam vjenu slobodu. Bhakti, kazuje Narada u svom objanjenju bhakti aforizama, jest predana ljubav prema bogu. Kada je ovjek zadobije, on voli svakoga, ne mrzi nikoga. Tako je zauvijek zadovoljan. Ovu se ljubav ne moe svesti ni na koju svjetovnu dobrobit, jer tako dugo dok traju svjetovne udnje, ovakve ljubavi nema. Bhakti je uzvienija od karme, uzvienija i od yoge, jer su one namijenjene nekom cilju u vidu, dok je bhak ti njegovo vlastito uivanje, njegova vlastita svrha i cilj. Najbolje odreenje bhaktija dao je kralj bhakti, Prahlada: Ta besmrtna ljubav koju neuki osjeaju prema prolaznim osjetilnim stvarima i dok meditiram o tebi, ne daj da ta ljubav izmakne iz mog srca! Boe, oni podiu visoke hramove u tvoje ime, oni prinose raskone darove u tvoje ime ja sam siromaan, nemam nita, prema tome, uzmi ovo moje tijelo i poloi ga pred svoje noge. Ne naputaj me, o boe. Takva molitva proizlazi iz dubine bhaktina srca. Onom koji je to iskusio, ova je vjena rtva sopstva voljenom bogu daleko uzvienija od svog bogatstva i moi, ak i od svih uzvienih misli o slavi i nasladi. Spokojnost bhaktine smirene odanosti je mir koji nadvisuje svo shvaanje i od neusporedive je vrijednosti. Njegova apratikulva [samopredavanje] je takvo stanje duha u kojem on nema interesa i prirodno ne spoznaje nita to je u suprotnosti s njim. U tom stanju uzviene odanosti sve to ima oblik sklonosti potpuno nestaje, osim sveupijajue ljubavi prema bogu u kojem sve stvari ive, kreu se i imaju svoje postojanje. Ova ljubav prema bogu, dakako, ne sputava duu, ve djelotvorno kida sve njezine stege. Devi Bhagavata daje nam sljedee odreenje uzviene ljubavi (para-bhakti): Kao to ulje prelijevano iz jedne posude u drugu pada u neprekidnoj liniji, tako je i s umom koji u neprekidnom strujanju razmilja o bogu to je ono to nazivamo para-bhakti ili najvia ljubav. Ovo nesmetano, uvijek nepromjenjivo usmjerenje uma i srca prema

141

bogu, s neodvojivom odanou, svakako je najuzvienije oitovanje ovjekove ljubavi prema bogu. (III. 3132, 36, 8486)

TAJNA LJUBAVI Ljubav vidimo posvuda u prirodi. to je god u drutvu dobro, uzvieno i dostojanstveno, ostvarenje je te ljubavi. to je god u drutvu loe, tonije bezbono, takoer je loe upravljeno ostvarenje istog tog osjeaja ljubavi. Isti je osjeaj koji nam daje proienu i svetu branu ljubav izmeu mua i ene, kao i onu ljubav koja zadovoljava najnie oblike animalne strasti. Osjeaj je isti, samo je njegovo oitovanje razliito u razliitim sluajevima. Isti je osjeaj ljubavi, dobro ili loe upravljen, koji nagoni ovjeka da ini dobro, da siromanima daje sve to posjeduje, a drugog ovjeka da presijeca grkljan svojoj brai i uzima sve to oni posjeduju. Prvi ovjek voli druge u onoj mjeri koliko drugi ljubi samoga sebe. Usmjerenje ljubavi u drugoga je loe, no ispravno i dolino u sluaju prvoga. Ista vatra koja priprema objed moe opeci dijete, i nije greka vatre ako uini tako; razlika se krije u nainu na koji je upotrijebljena. Stoga, ljubav estoka udnja za zdruivanjem, jaka elja od strane dvaju bia da postanu jedno, i naposljetku, od svih bia da se sjedine u jedno oituje se posvuda u uzvienijem ili prizemnijem obliku, ve prema sluaju. Bhakti yoga je nauk uzvienije ljubavi. Ona nam pokazuje kako je usmjeriti. Pokazuje nam kako je obuzdati, kako njome rukovati, kako je upotrebljavati, kako joj podariti novu svrhu, te nam podaje najuzvienije i najvelianstvenije ishode kako uiniti da nas povede k duhovnom blaenstvu. Bhakti yoga ne ui Odustani, ona jedino kazuje: Ljubi ljubi najuzvienije! I sve prizemno prirodno otpada s onoga ije je predmet oboavanja najuzvienije. Nita drugo ne mogu rei o tebi osim da si moja ljubav. Ti si prekrasna! O, kako si divna! Ti si ljepota sama. Ono to se naposljetku u ovoj yogi od nas zahtijeva jest upravljanje nae udnje za ljepotom prema bogu. to je uistinu ljepota u ljudskom licu, u nebu, u zvijezdama, u mjesecu? Ona je samo djelomino opaanje istinske, sveobuhvatne boanske ljepote. Sjaji li on, sve sjaji. Njegovim svjetlom sve svijetli. Zauzmite ovaj uzvieni stav bhaktija, koji e vas navesti na trenutno zaboravljanje svih vaih sitnih osobnosti. Udaljite se od svih sitnih sebinih veza u svijetu. Ne gledajte na ljudsku prirodu kao na sredite svih vaih ljudskih i uzvienijih tenji. Stanite kao

142

svjedok, kao uenik, i promatrajte prirodne pojave. Osjeajte osobnu nesklonost prema ovjeku, i vidjet ete kako se ovaj silni osjeaj ljubavi razvija u svijetu. Ponekad postoje i trvenja, no ona se javljaju jedino u toku nastojanja da se dostigne uzvienija, istinska ljubav. Ponekad dolazi i do lagane borbe ili pada, no sve je to samo uzgredno. Stanite u stranu i slobodno se prepustite tekoama, neka one nadou. Osjetit ete ih samo dok ste u strujanju svijeta, no kada ste van njega, kao svjedok ili uenik, bit ete u stanju sagledati milijune i milijune puteva u kojima se bog oituje. Ma gdje god postojalo ikakvo blaenstvo, ak i u najulnijim stvarima, postoji iskra vjenog blaenstva koja je sam bog. ak i u najprizemnijim oblicima privlanosti postoji zametak boanske ljubavi. Jedno od imena boga u sanskrtu jest Hari, koje znai onaj koji sve privlai. Njegova je privlanost jedina vrijedna ljudskog srca. Tko moe uistinu privui duu? Samo on. Smatrate li da mrtva tvar uistinu moe privui duu? Ona nikada nije privukla duu, niti e to uiniti. Kada ugledate ovjeka privuenog prekrasnim licem, smatrate li da je pregrt poredanih molekula tvari bilo ono to ga je istinski privuklo? Nikako. Iza tih tvarnih estica mora postojati, i jest, igra boanskog upliva i boanske ljubavi. Neuk ovjek to ne spoznaje, no ipak svjesno ili nesvjesno biva time, i samo time, privuen. Tako i najnii oblici privlanosti crpe svoju snagu iz samog boga. Bog je veliki magnet, a svi mi nalik smo eljeznoj piljevini. On nas neprestano privlai, i svi ga mi nastojimo dosei. Sva naa stremljenja u ovom svijetu nikako nisu upravljena sebinim ciljevima. Budale ne znaju to ine. Cilj je njihova ivota naposljetku pribliiti se velikom magnetu. Sve ovo silno nastojanje i stremljenje u ivotu upravljeno je k tome, da nas naposljetku uputi bogu da bismo se s njim sjedinili.
(III. 73-75)

RELIGIJA LJUBAVI Jedna se zvijezda rada, druga vea nadolazi, a onda jo vea, dok se naposljetku ne pojavi Sunce, a sva manja svjetla ieznu. To Sunce je bog. Zvijezde su manje ljubavi. Kada to Sunce obasja ovjeka, on pomahnita Emerson ga naziva ovjekom opijenim bogom. On se preobraava u boga. Sve biva stopljeno u jedan ocean ljubavi. Svakidanja je ljubav puka animalna privlanost. Zato bi inae postojala razlika meu spolovima? Klei li netko ispred kipa, to je uasna idolatrija, no klekne li netko isp red supruga ili supruge, to je sasvim dopustivo!

143

Svi smo mi djeca koja se s mukom podiu na noge. Milijuni su ljudi od religije napravili posao. Samo je nekoliko ljudi u jednom stoljeu dostiglo ljubav boga, a itava je zemlja postala blaena i posveena. Kada se pojavi boji sin, itava zemlja postaje blagoslovljena. Istina je da se u jednom stoljeu u itavom svijetu rada samo nekolicina takvih, no svi bi morali nastojati dosei boju ljubav. Tko zna, moda ete vi ili u moda ja biti sljedei koji e to postii. Dakle, borimo se. U Propovijedi na gori itamo: Zamoli, i bit e ti dato; trai, i pronai e; kucaj, i vrata e ti se otvoriti. Tekoa se sastoji u tome, da ne znamo tko trai i tko eli. Bhakti je religija, a religija nije za mnotvo. To je nemogue. Odreena tjelovjeba, ustajanje i sjedanje, moe biti pogodno za mnotvo, ali religija je za nekolicinu. U svakoj zemlji postoji samo nekoliko stotina onih koji mogu biti, i bit e, religiozni. Ostali ne mogu biti religiozni jer nee biti probueni, jer to niti ne ele. Glavno je eljeti boga. elimo sve osim boga, jer nae svakidanje potrebe zadovoljava vanjski svijet. Tek onda kada nae potrebe zau s onu stranu pojavnog svijeta, traimo zadovoljenje iz unutranjosti, od boga. Postoji i takva religija koja je pomodna. Moja prijateljica ima mnogo namjetaja u svom salonu. Moderno je imati japansku vazu, te ona mora imati jednu, pa makar stajala tisuu dolara. Podjednako tako ona eli malo religije i pristupa crkvi. Bhakti nije za takve. To nije potreba. Potreba je ono bez ega ne moemo ivjeti. to elimo? Postavljajmo sebi svakodnevno ovo pitanje: elimo li boga? Moete proitati sve knjige na ovom svijetu, ali ovu ljubav ne moete zadobiti s moi govora, niti najuzvienijim umom, niti prouavanjem razliitih nauka. Onaj koji istinski udi za bogom zadobit e ljubav. Njemu se bog podaje. Ljubav je uvijek obostrana i odraavajua. Moete me mrziti, no ako vas ja elim ljubiti, vi me odbijate. Ustrajem li, za mjesec ili godinu sigurno ete me zavoljeti. To je poznati psiholoki fenomen. Kao to vjerna ena razmilja o svom pokojnom muu, tako s podjednakom ljubavlju i mi moramo eljeti boga, te emo ga i pronai. A sve knjige i najrazliitije nauke niemu nas nee poduiti. itanjem knjiga postajemo papige, nitko ne postaje uen itanjem knjiga. Proita li ovjek samo jednu rije ljubavi, on dakako postaje uen. Tako ponajprije elimo stei tu udnju. Nalazimo ljude koji idu u crkvu i govore: Boe, podari mi ovo i ono. Boe, izlijei me. Oni ele lijepa, zdrava tijela, i zbog toga to su uli da e netko uiniti to umjesto

144

njih idu u crkvu i mole se bogu. Bolje je biti nevjernik nego tako poimati religiju. Kao to sam vam ve rekao, bhakti je najuzvieniji ideal. Ne znam da li emo ga dostii i li ne kroz milijune godina koje nadolaze, ali ga moramo uiniti svojim najuzvienijim idealom, te naa osjetila upraviti k najuzvienijem. (IV. 16-21)

LJUBAVNI TROKUT Ljubav se moe prikazati u obliku trokuta, iji svaki kut odgovara jednoj od njezinih neodvojivih osobina. Nema trokuta koji nema sva svoja tri kuta, kao to nema niti istinske ljubavi bez njezina tri svojstva: prvi kut naeg ljubavnog trokuta je taj da ljubav ne poznaje pogaanje; drugi, da ljubav ne poznaje straha; i trei, da ljubav ne poz naje suparnika, jer u njoj je zauvijek utjelovljen ljubavnikov najuzvieniji ideal. O ljubavi se posvuda govori. Svatko kazuje: Ljubi boga. Ljudi ne znaju to valja voljeti. Da znaju, ne bi o ljubavi govorili tako olako. Svaki ovjek tvrdi kako moe voljeti, a onda doskora otkriva da u njegovoj prirodi nema ljubavi. Svaka ena tvrdi da moe voljeti i uskoro ustanovljuje da ne moe. Svijet je prepun govora o ljubavi, no uistinu voljeti je teko. Gdje je ljubav? Kako znate da ljubav postoji? Prvo iskuenje ljubavi je to da ona ne poznaje pogaanje. Tako dugo dok vidite da jedan ovjek voli drugoga samo da bi od njega neto dobio, znajte da to nije ljubav. To je trgovanje na malo. Gdje god postoji pitanje kupovanja i prodavanja, tu nema mjesta ljubavi. Tako kada ovjek moli boga: Podari mi ovo, podari mi ono, to nije ljubav. Kako bi mogla biti? Ja ti nudim molitvu, a ti mi daje neto zauzvrat. To je puko trgovanje. Jedan se veliki kralj uputi u lov u umu, te tamo sluajno susretne mudraca. Zapodjenue tako razgovor, a kralj se silno oduevi mudracem i zamoli ga da prihvati jedan dar od njega. Ne, ree mudrac, ja sam potpuno zadovoljan svojim stanjem. Ovo mi drvee daje dovoljno plodova za jelo. Ovi predivni bistri potoci daju mi dovoljno vode. Spavam u o vim spiljama. Ne marim za tvoje poklone, premda si kralj. Kralj tada odvrati: Poi sa mnom u moj grad i uzmi dar, samo da bi me proistio i razveselio. Naposljetku mudrac pristade da poe s kraljem. Odvedoe ga u kraljevsku palau, gdje bijae zlata, dragulja, mramora i drugih predmeta zaudne ljepote. Bogatstvo i mo bijahu posvuda oigledni. Kralj zamoli mudraca neka prieka trenutak dok on ne ponovi svoju molitvu, te ode u ugao i pone moliti: Boe, podari mi jo bogatstva, jo djece, jo zemalja. U meuvremenu, mudrac ustade i poe. Kralj

145

primijeti da se ovaj sprema otii, te poe za njim. Ostani, gospodine. Nisi uzeo moj dar, a ve odlazi. Mudrac se okrene k njemu i ree: Prosjae, ja ne prosim od prosjaka. to ti moe dati? Cijelo si vrijeme prosio samoga sebe. To nije jezik kojim progovara ljubav. Kakva je razlika izmeu ljubavi i trgovanja na malo ako traite boga da vam podari ovo i ono? Prvo je iskuenje ljubavi to da ona ne poznaje pogaanja. Ljubav uvijek daje i nikada ne uzima. Dijete boje govori ovako: Zaeli li bog tako, dat u mu sve, ali od njega ne elim nita. Ne elim nita u ovom kozmosu. Volim ga, jer ga elim voljeti, i ne traim blagonaklonosti zauzvrat. Tko mari da li je bog svemoan ili ne? Ja ne elim nikakve moi od njega, niti oitovanja njegove moi. Dovoljno mi je da je on bog ljubavi. I vie ne traim. Drugo je iskuenje ljubavi to da ljubav ne poznaje straha. Tako dugo dok ovjek promatra boga kao bie koje sjedi ponad oblaka, s nagradama u jednoj ruci i kaznama u drugoj, ljubavi ne moe biti. Moete li nekoga zastraivanjem natjerati da voli? Voli li janje lava? Mi maku? Rob gospodara? Sunji ponekad hine ljubav, no je li to ljubav? Gdje ste ikada vidjeli ljubav u strahu? To je uvijek varka. Uz ljubav se nikada ne pojavljuje strah. Zamislite mladu majku na ulici. Zalaje li na nju pas, ona e pobjei u najbliu kuu. Sljedeeg dana, ona ide ulicom sa svojim djetetom, i zamislimo da lav napadne dijete. Kako e se ona ponijeti? Skoit e u la vlje ralje da bi zatitila svoje dijete. Ljubav je nadvladala sav njezin strah. Tako je i s ljubavlju prema bogu. Tko mari da li bog nagrauje ili kanjava? Onaj koji ljubi tako ne razmilja. Sjetite se suca koji dolazi kui. to njegova ena vidi u njemu? Ne suca, onog koji oslobaa ili kanjava, ve svog mua, svoju ljubav. to njegova djeca vide u njemu? Svojeg vjernog oca ne onoga koji oslobaa ili kanjava. Tako ni djeca boja nikada u bogu ne vide onoga koji nagrauje ili kanjava. Strahuju i drhte samo oni ljudi koji nikada nisu osjetili ljubav. Odbacite sav strah premda ta zastraujua poimanja boga kao onog koji kanjava i nagrauje mogu biti od koristi u primitivnim umovima. Neki ljudi, ak i najueniji, su duhovni barbari, i ovakve im ideje mogu pomoi. No duhovnim ljudima, ljudima koji se pribliavaju religiji, u kojima je probuena duhovna sposobnost opaanja, takva su poimanja jednostavno djetinjasta i budalasta. Takvi ljudi odbijaju svaku pomisao na strah. Tree je iskuenje jo uzvienije. Ljubav je uvijek najuzvieniji ideal. Kada je netko proao prva dva stupnja, kada je odbacio svo trgovanje i sav strah, poinje shvaati da je

146

ljubav uvijek najuzvieniji ideal. Koliko smo puta vidjeli da prekrasna ena ljubi runog mukarca! Koliko smo puta vidjeli da lijep mukarac ljubi runu enu! U emu se krije privlanost? Promatrai jedino vide runog mukarca ili runu enu, dok ljubavnik tako ne gleda. Ljubavniku je ljubljeni najdivnije bie koje je ikada postojalo. Kako to? ena koja voli runog mukarca uzima ideal ljepote iz svog vlastitog uma i projicira ga na ovog runog mukarca, a ono to ona oboava i voli nije ruan mukarac, ve njezin vlastiti ideal. Taj je mukarac samo pobuda, na kojeg ona projicira svoj vlastiti ideal i njime ga zakr iva, te on postaje njezin predmet tovanja. Ovo se odnosi na svaki sluaj gdje volimo. Najuzvieniji se ideal svakog ovjeka naziva bogom. Neuk ili mudar, svetac ili grenik, mukarac ili ena, obrazovan ili neobrazovan, profinjen ili nekultiviran ma kakav bio ovjek, njegov je najuzvieniji ideal bog. Spoj svih najuzvienijih ideala ljepote, uzvienosti i moi daje nam najpotpuniju predodbu boga, punog ljubavi i vrijednog ljubavi. (III. 8689, II. 47-49, III. 89) POTREBA ZA UITELJEM Svakoj je dui sueno da bude savrena, i svako e bie naposljetku dostii to stanje. to god smo ovog trena, posljedica je onoga to smo bili ili to smo mislili u prolosti, i to god emo biti u budunosti, bit e posljedica onoga to inimo ili mislimo ovog trena. No ovo ne iskljuuje nae primanje pomoi izvana. Mogunosti su uvijek oivljavane neim izvana koliko-toliko, u veini sluajeva u svijetu pomo iz vanjskog svijeta je gotovo uvijek neophodna. Poticajni utjecaj dolazi iz vanjskog svijeta, i djeluje na nae skrivene snage. Tada zapoinje razvitak, nadolazi duhovni ivot, a ovjek naposljetku postaje svet i savren. Takav nam poticaj ne mogu dati knjige. Dua moe primiti poticaj jedino od druge due, niega drugog. Sveg ivota moemo prouavati knjige, moemo postati vrlo ueni, no naposljetku otkrivamo da uope nismo razvili duhovnost. Iz toga ne slijedi da visok stupanj intelektualnog razvoja uvijek ukazuje na jednak razvoj duhovne strane ovjeka. Naprotiv, gotovo svakodnevno nalazimo sluajeve gdje se um vr lo razvio na teret duha. U intelektualnom razvoju knjige nam mogu mnogo pomoi, ali u duhovnom razvoju gotovo uope ne. Prouavajui knjige ponekad smo zavedeni na miljenje da uivamo pomo u pogledu duhovnog. No analizirajui sami sebe otkrit emo da je jedino na um

147

bio pomognut, a ne duh. To je razlog zbog kojeg gotovo svatko od nas moe najljepe govoriti o duhovnim temama, ali kada do e trenutak stupanja u djelovanje, otkrivamo da smo bijedno nepotpuni. To je stoga to nam knjige ne mogu pruiti potic aj iz vanjskog svijeta. Da bi potaknuo duh, impuls mora doi iz druge due. Dua od koje dolazi poticaj naziva se guru, uitelj, a dua na koju se impuls prenosi je uenik, sljedbenik. Da bi prenijela impuls dua od koje on dolazi, mora prije svega posjedovati mo prenoenja. Nadalje, objekt na koji se impuls prenosi mora biti sposoban da ga primi. Sjeme mora imati mo klijanja, a polje mora biti dobro uzorano, a kada su oba uvjeta ispunjena dolazi do zaudnog razvijanja religije. Zagovornik religije mora biti zaudan, takav mora biti i sljedbenik, a kada su obojica uistinu zaudni, izuzetni, samo e tada uslijediti velianstveni duhovni razvoj, nikako drugaije. Takvi su istinski uitelji i istinski uenici. Kako emo prepoznati uitelja? Ponajprije, Sunce ne treba baklju da bi se uinilo vidljivim. Nije nam potrebna svijea da bismo vidjeli Sunce. Kada Sunce izlazi, instinktivno postajemo svjesni njegova izlaenja, a kada uitelj ljudi doe da nam pomogne, dua e instinktivno znati da je pronala istinu. Istina poiva na svojim vlastitim dokazima. Ona ne trai nikakvog drugog svjedoanstva da je potvrdi. Ona je samo-oitujua. Ona prodire u najskrovitije dubine nae prirode, a itav kozmos ustaje i kazuje: Ovo je istina. Takvi su najuzvieniji uitelji, ali nama mogu pomoi i manji. A budui da mi sami nismo uvijek dovoljno intuitivni da bismo bili sigurni u vlastito prosuivanje ovjeka od kojeg primamo pomo, potrebna su nam odreena iskuenja. Postoje odreeni uvjeti koji su neophodni, kako kod uenika tako i kod uitelja. Uvjeti neophodni za uenika jesu proienost, istinska udnja za spoznajom i ustrajnost. Za uitelja nam ponajprije valja sagledati injenicu da on zna tajnu svetih spisa. Sav svijet ita svete spise Biblije, Vede, Kurane i druge no oni su samo rijei, vanjsko ureenje, sintaksa, etimologija, filologija, gole kosti religije. Uitelj moe biti u stanju otkriti starost pojedinog svetog spisa, ali rijei su samo pojavni oblici u kojima se stvari pojavljuju. Oni koji se previe bave rijeima i putaju um da uvijek vrluda noen silom rijei gube duh. Stoga uitelj mora biti u stanju spoznati duh svetih spisa. Drugi uvjet koji je neophodan kod uitelja jest njegova bezgrenost. Jednom me je prijatelj zapitao u Engleskoj: Zato nam valja gledati na linost uitelja? Jedino

148

moramo prosuivati ono to kazuje i to prihvatiti. Nije tako. eli li me ovjek poduiti dinamici ili kemiji, ili bilo kojoj drugoj fizikoj nauci, njegov je karakter nevaan, jer je spoznaja kakvu fizike nauke zahtijevaju jednostavno intelektualna, te ovisi o intelektualnoj moi. ovjek tako moe posjedovati gigantsku intelektualnu snagu a da pritom u pogledu vlastite due nije daleko odmakao. U duhovnim je naukama od poetka do kraja nemogue da u neproienoj dui moe postojati imalo duhovne prosvjeenosti. emu nas takva dua moe poduiti? Ona ne zna nita. Duhovna istina je proienost. Blaeni su oni ista srca, jer takvi e ugledati lice boje. U ovoj je reenici sadrana bit svih vjerskih tradicija. Ako ste to shvatili, sve ono to je izreeno u prolosti i to je mogue izrei u budunosti spoznali ste. Ne morate se udubljivati u nita vie, jer sve nuno sadrano je u toj reenici. Ona bi mogla spasiti svijet, makar se svi ostali sveti spisi izgubili. Trei je uvjet motiv. Valja vam sagledati da uitelj ne poduava iz neke skrivene pobude zbog imena ili slave, ili neega slinog ve iz ljubavi, iste ljubavi prema vama. Kada se duhovne sile prenose od uitelja do uenika, mogu biti prenijete jedino putem medija ljubavi. Ne postoji nikakav drugi medij koji bi ih mogao prenijeti. Svaki drugi motiv, poput dobitka ili slave, istoga bi trenutka unitio medij koji prenosi. Stoga sve mora biti uinjeno iz ljubavi. Uitelj moe biti samo onaj tko je spoznao bo ga. Kada vidite da su ovi uvjeti kod uitelja ispunjeni, sigurni ste. Nisu li oni ispunjeni, nerazumno je prihvatiti takva uitelja. Slijep ovjek moe doi u muzej, ali on samo dolazi i odlazi. Ako mu valja vidjeti, njegove oi moraju ponajprije biti otvorene. Ono to otvara oi u vjeri je uitelj. Na odnos s uiteljem je dakle odnos pretka i potomka, pri emu je uitelj duhovni predak, a uenik duhovni potomak. Posve je u redu govoriti o slobodi i nezavisnosti, ali bez poniznosti, pokornosti, oboavanja i vjere nee biti religije. Znaajna je injenica da gigantske duhovne due poniu jedino ondje gdje jo uvijek postoji takav odnos izmeu uenika i uitelja. Kod onih koji su ga odbacili, religija se pretvara u razonodu. U narodima i vjerama gdje se ovaj odnos izmeu uitelja i uenika ne odrava, duhovnost je gotovo nepoznata veliina. Ona se nikada ne pojavljuje bez tog osjeaja. Ne postoji netko tko bi je prenio, niti netko tko bi je prihvatio, jer su svi nezavisni. Od koga oni mogu uiti? A ako i ue, oni nauk kupuju. Dajte mi religije za dolar. Ne mogu je dobiti za dolar? Na takav je nain nemogue postii religiju!

149

Moete poi i razbijati sebi glavu posvuda po svijetu, tragati po Himalajama, Alpama, Kavkazu, pustinji Gobi ili Sahari, po morskom dnu, no religije nee biti sve dok ne pronaete svog uitelja. Pronaite uitelja, sluite mu kao dijete, otvorite svoje srce njegovom uplivu, sagledajte u njemu boga koji se oituje. (IV. 2128)

O MOLITVI Bog je personalan i impersonalan kao to smo i mi per sonalni i impersonalni. Molitva i velianje prvi su naini razvitka. Ponavljanje bojih imena ima zaudnu snagu. Mantra je posebna rije, sveti tekst ili boje ime, koju guru bira da bi je uenik ponavljao i o njoj razmiljao. Uenik se u molitvi i slavljenju mora usredotoiti na linost, a to je njegova Ita. Ove rijei (mantre) nisu zvukovi, ve bog sam, i imamo ih u sebi. Razmiljajte o njemu, govorite o njemu. Ne udite za svijetom! Buddhina Propovijed na gori bila je sljedea: Kako misli, takav i jesi. Nakon postizanja nadsvjesnosti bhakta se ponovno vraa na ljubav i tovanje. Proiena ljubav nema motiva. Ona nema to zadobiti. Nakon molitve i slavljenja dolazi meditacija. Nakon toga dolazi razmiljanje o imenu i o Iti pojedinca. Molite da ono oitovanje koje je na otac i naa majka raskine nae stege. Molite: Povedi nas kao to otac vodi svog sina, i ne naputaj nas. Molite: Ne elim bogatstvo niti ljepote, ovaj svijet niti drugi, ve tebe, o boe! Boe! Umoran sam. Uzmi me za ruku, boe. Traim utoite u tebi. Uini me svojim slugom. Budi moje utoite. Molite: Ti si na otac, naa majka, na najdrai prijatelj! Ti koji nosi teret ovog kozmosa, pomozi nam da nosimo neznatan teret ovog naeg ivota. Ne naputaj nas. Ne daj da nas ikada rastave od tebe. Podaj nam vjeno prebivalite u sebi. Daj da vjeno uzmognemo u tebi prebivati. Kada je ljubav prema bogu objavljena i jest sve, ovaj se svijet doima kapljicom. Prijeite s nepostojanja na postojanje, iz tame u svjetlo. (VI. 90-91)

150

NAJVIE POKLONSTVO Religija postoji u ljubavi a ne u obredu u proienoj i iskrenoj ljubavi u srcu. Sve dok ovjek nema proieno tijelo i proien duh, njegovo dolaenje u svetite i tovanje ive posve je beskorisno. iva e usliati molitve onih koji imaju proiena tijela i duh, a oni poroni koji ipak pokuavaju drugima propovijedati religiju naposljetku e propasti. Vanjsko tovanje samo je simbol unutarnjeg tovanja, dok su unutarnje tovanje i proienost istinske stvari. Bez njih, vanjsko tovanje bilo bi beskorisno. Stoga vam valja ovo imati na umu. Biti proien i initi dobro drugima bit je svog tovanja. Uistinu tuje ivu samo onaj koji ga moe sagledati u siromanom, u slabom, u bolesnom i nemonom. Vidi li ivu jedino u kipu, njegovo je tovanje samo pripremno. ivi je daleko vie po volji onaj koji je sluio i pomogao jednom siromahu, sagledavajui u njemu ivu, ne razmiljajui pritom o svojoj kasti, vjeri, rasi ili bilo emu drugom, nego ovjek koji ga vidi jedino u hramovima. Bogata je imao vrt i dva vrtlara. Jedan je od njih bio vrlo lijen i nita nije radio. Ali kada vlasnik doe u vrt, lijeni bi vrtlar ustajao, sklopio ruke i rekao: Kako je prekrasno lice moga gospodara, te bi pred njim plesao. Drugi vrtlar nije mnogo govorio, ve bi naporno radio i uzgajao svo mogue voe i povre, te bi ga na glavi odnosio svom gospodaru koji je ivio daleko odatle. Kojeg e vrtlara gospodar vie voljeti? iva je taj gospodar, a ovaj je svijet njegov vrt. Postoje dvije vrste vrtlara jedan koji je lijen, licemjeran i nita ne radi, ve samo govori o ivinim prekrasnim oima, nosu i ostalim crtama lica, i drugi koji se brine o ivinoj djeci, svim siromanima i slabima, o svim ivotinjama i o svemu to je iva stvorio. Kojeg e vrtlara iva vie voljeti? Svakako onog koji slui njegovoj djeci. Onaj koji eli sluiti ocu ponajprije mora sluiti djeci. Onaj koji eli sluiti ivi mora ponajprije sluiti njegovoj djeci i svim stvorenjima na ovom svijetu. U astrama [svetim spisima] reeno je da su oni koji slue bojim podanicima njegovi najuzvieniji podanici. Ovo ete imati na umu. (III. 14142)

LJUBAV, LJUBAVNIK I LJUBLJENI Ovaj je pojavni svijet samo svijet pobuda. Sve to vidimo, zapravo projiciramo iz naeg vlastitog uma. Zrnce pijeska biva naneseno u ljuturu koljke bisernice i nadrauje ju. To nadraivanje stvara u koljci izluinu koja prekriva zrnce pijeska, a

151

ishod toga je prekrasan biser. Slino tome, vanjske nam stvari pruaju poticaje na koje projiciramo nae vlastite ideale i stvaramo nae predmete. Bezbonici vide ovaj svijet kao potpuni pakao, a dobri kao savreno nebesko carstvo. Ljubavnici ga vide punog ljubavi, a mrzitelji punog mrnje. Borci ne vide nita doli borbu, a miroljubivi nita doli mir. Savren ovjek ne vidi nita drugo doli boga. Tako uvijek tujemo na najuzvieniji ideal, a kada dosegnemo toku gdje ideal ljubimo kao ideal, sve rasprave i sumnje zauvijek iezavaju. Tko mari za to da li se boga moe dokazati ili ne? Ideal nikada ne moe nestati, jer je dio moje vlastite prirode. Valjalo bi mi jedino ispitati ideal dok ispitujem moju vlastitu egzistenciju, a kako ne mogu posumnjati u jedno, tako ne mogu sumnjati niti u drugo. Tko mari da li bog moe istovremeno biti svemoan i svemilostiv il i ne? Tko mari za to da li je on taj koji nagrauje ovjeanstvo, da li nas gleda oima tiranina ili oima blagotvornog vladara? Ljubavnik je zaao s onu stranu svega toga, s onu stranu nagraivanja i kanjavanja, s onu stranu straha i sumnje, s onu stranu znanstvenog ili bilo kojeg drugog dokazivanja. Ideal ljubavi njemu je dostatan. I nije li oigledno samo po sebi da ovaj kozmos nije nita drugo doli oitovanje te ljubavi? to je to to primorava atome da se sjedinjuju s atomima, molekule s molekulama, t e uzrokuje da se planete kreu jedna prema drugoj? to je to to privlai ovjeka k ovjeku, mukarca k eni, enu k mukarcu, ivotinje k ivotinjama, privlaei pritom sav kozmos prema jednom sreditu? To je ono to nazivamo ljubavlju. Njezino je oitovanje vidljivo od najnieg atoma do najuzvienijeg bia. Svemogua, sveproimajua je ova ljubav. Ono to se oituje kao privlaenje u onog koji osjea i u onog koji ne osjea, u pojedinom i u univerzalnom, jest ljubav boja. To je jedina pokretaka sila koja postoji u ovom kozmosu. Pod impulsom te ljubavi Krist daje svoj ivot za dobrobit ovjeanstva, Buddha ak i za ivotinju, majka za svoje dijete, mu za svoju enu. Zahvaljujui impulsu te iste ljubavi ljudi su spremni poloiti svoje ivote za dobrobit domovine. Iako se to moe initi neobinim, impuls te iste ljubavi nagoni kradljivca na krau, ubojicu na ubojstvo. I u tim je sluajevima duh isti, samo je oitovanje drugaije. To je jedina pokretaka sila u kozmosu. Kradljivac osjea ljubav prema zlatu. Ljubav postoji, samo je krivo usmjerena. Tako je u svim zloinima, kao i u svim kreposnim djelima u njihovoj je pozadini ta vjena ljubav. Pretpostavimo da neki ovjek ispie ek na tisuu dolara za dobrobit siromanih u Ne w Yorku, a istovremeno, u istoj sobi, drugi ovjek krivotvori ime prijatelja. Svjetlo pod

152

kojim obojica piu je isto, ali svaki e od njih biti odgovoran za korist koju e iz tog ina izvui. Svjetlo ne treba slaviti niti okrivljavati. Nepripadajua, pa ipak prisutna u svemu je ljubav, pokretaka sila kozmosa, i bez nje bi se kozmos u trenutku raspao u komade. Ta je ljubav bog. Nitko, o voljeni, ne voli mua zbog njega samog, ve zbog njegova sopstva. Nitko, o voljeni, ne voli enu zbog nje same, ve zbog njezina sopstva. Nitko ne voli iz nikakve druge pobude doli zbog samog sopstva.1 ak i sebinost, tako silno osuivana, nije nita doli oitovanje te iste ljubavi. Stanite postranu ove igre. Ne mijeajte se u nju, ve sagledajte ovu zaudnu panoramu, ovu velianstvenu dramu to se odvija prizor za prizorom, osluhnite ovu prekrasnu harmoniju. Sve je ovo oitovanje iste ljubavi. ak i u sebinosti to e se sopstvo umnoavati i silno rasti. To jedno sopstvo, jedan ovjek, postat e dva sopstva kada se ovjek oeni, a nekoliko kada izrodi d jecu. I tako se on razvija sve dok ne osjeti da je itav svijet, itav kozmos, njegovo sopstvo. Razvija se u mnotvo sveope ljubavi, beskonane ljubavi, ljubavi koja je bog. U poetku bijae ljubav prema sopstvu, ali su zahtjevi tog siunog sopstva ljuba v uinili sebinom. Na kraju dolazi pun sjaj svjetla, kada je sopstvo postalo beskrajno. Bog, koji je ponajprije bio bie, rastvara se u beskrajnu ljubav. I ovjek se preobrazio. Pribliavao se bogu, odbacivao sve isprazne udnje kojih je neko bio prepun. Sa udnjama je iezla i sebinost, a na samom vrhuncu pronaao je da su ljubav, ljubavnik i ljubljeni jedno. (II. 4951, 53) BILJEKA
1. Brihadaranvaka Upaniada, 2.4.5.

153

IX. Raa yoga

(Put meditacije) NAUK RAA YOGE Uitelji nauka raa yoge kazuju da, ne samo da se religija osniva na iskustvima drevnih vremena, ve da nijedan ovjek ne moe biti religiozan dok nije sam stekao ista iskustva. Yoga je nauk koji nas ui kako stei takva iskustva. Nikakva je korist govoriti o religiji sve dok je nismo sami osjetili. Ako postoji bog, mi ga moramo vidjeti; ako postoji dua, mi je moramo zamijetiti; u suprotnom bolje je ne vjerovati. Bolje je biti otvoreni ateist nego licemjer. ovjek eli istinu, eli je sam iskusiti. Kada je shvati, obistini je, osjeti je u dubini svog srca, tada e samo tada, kazuju Vede nestati svake sumnje, sva e se tama raspriti, i svaka e pokvarenost biti ispravljena. Nauk raa yoge predlae da pred ovjeanstvo izloi praktinu i znanstveno razraenu metodu dosezanja ove istine. Ponajprije, svaka znanost mora imati svoju vlastitu metodu istraivanja. elite li postati zvjezdoznanac a sjednete i zavapite: Astronomija! Astronomija!, astronomije nikako nee biti. Podjednako je tako i s kemijom. Odreenu metodu valja slijediti. Valja vam poi u laboratorij, uzeti razliite supstance, pomijeati ih i sastaviti, vriti na njima pokuse, i iz toga e proizai znanje kemije. Ako elite postati zvjezdoznanac, valja vam poi do zvjezdarnice, uzeti teleskop i prouavati zvijezde i planete, i tek tada ete postati zvjezdoznanac. Svaka znanost mora imati svoje vlastite metode. Mogao bih vam propovijedati tisue propovijedi, ali one vas nee uiniti religioznima sve dok sami ne provedete metodu u djelo. Ovo su istine mudraca svih zemalja i svih vremena, istine koje su iznali proieni, nesebini ljudi, bez ikakvog drugog motiva doli injenja dobra svijetu. Svi oni tvrde da su iznali istinu uzvieniju od onog to nam mogu donijeti osjetila, i pozivaju na provjeru istine. Oni zahtijevaju da prihvatimo metodu i da je poteno provodimo u djelo, a tada, ako ne otkrijemo tu uzvieniju istinu, imat emo pravo rei da u tvrdnji niti nema istine. Prije nego to to uinimo, nerazumno je od nas poricati istinu njihovih tvrdnji. Prema tome, moramo iskreno djelovati, koristei propisane metode i prosvjeenost e doi.

154

U stjecanju znanja koristimo se uopenjem, a ono se zasniva na promatranju. Ponajprije promatramo injenice, zatim ih uopavamo, i potom donosimo zakljuke ili naela. Spoznaju uma, unutranje ovjekove prirode i miljenja nemogue je postii bez prethodne moi promatranja injenica to se unutra odvijaju. Relativno je lako promatrati injenice u pojavnom svijetu, jer je u tu svrhu izumljeno mnogo pomagala, ali u promatranju unutranjeg svijeta takvog instrumenta koji bi nam mogao pomoi jednostavno nema. Ipak, znamo da je promatranje nuno ako elimo imati istinsku nauku. Bez pomne analize svaka e nauka biti beznadna puko teoretiziranje. Iz tog se razloga psiholozi meusobno prepiru stoljeima, od poetka svijeta, izuzev onih malobrojnih koji su pronali nain promatranja. Nauk raa yoge predlae ponajprije nain promatranja unutranjih stanja. Instrument promatranja je sam duh. Mo panje, pravilno vodena i usmjerena prema unutranjem svijetu, analizirat e duh i razjasniti nam injenice. Moi uma nalik su rasprenim zrakama svjetla. Kada su koncentrirane, one rasvjetljuju. U tome se sastoji na jedini nain spoznaje. Kako su sve spoznaje u svijetu postignute nego koncentracijom moi uma? Svijet je spreman odati svoje tajne samo ako znamo kako pokucati, kako mu zadati neophodan udarac. Snaga i sila udarca dolaze iz koncentracije. Moi ljudskog uma nema granice. to je mo koncentriranija, to je vie moi usmjereno na jednu toku. U tome je tajna. Um je lako usmjeriti na vanjske stvari, jer on po svojoj prirodi tei prema van. No tome nije tako u sluaju religije, psihologije ili metafizike, gdje su subjekt i objekt jedno. Objekt je unutarnji sam um je taj objekt. Stoga je nuno prouavati sam um um koji prouava um. Poznata nam je mo uma koju nazivamo refleksijom. Ja govorim vama. Istovremeno, stojim po strani kao druga osoba koja spoznaje i uje to ja govorim. Vi djelujete i razmiljate istovremeno, dok dio vaeg uma stoji po strani i promatra to vi razmiljate. Moi uma se moraju koncentrirati i ponovno vratiti u um. I kao to najmranija mjesta otkrivaju svoje tajne pred prodornim sunevim zrakama, tako e i koncentrirani um prodrijeti u svoje vlastite najskrivenije tajne. Na taj emo nain stii do osnove vjerovanja, do istinske, prave religije. Sami emo opaziti da li imamo due ili ne, da li ivot traje nekoliko minuta ili itavu vjenost, da li u kozmosu postoji bog ili ne. Sve e nam se ovo otkriti.

155

U tome se sastoji ono to raa yoga predlae da nas podui. Cilj sveg ovog nauka je taj, kako koncentrirati um, kako otkriti najdublja skrovita naeg vlastitog uma, te kako uopiti njegov sadraj i oblikovati vlastite zakljuke. Ona ne postavlja pitanje koja je religija naa da li smo deisti, ateisti, krani, Hebrejci ili buddhisti. Mi smo ljudska bia i to je dovoljno. Svako ljudsko bie ima pravo i mo da traga za vjerom. Svako ljudsko bie ima pravo traiti razlog i samo pronai odgovor na pitanje samo ako se oko toga potrudi. Do sada smo vidjeli da u prouavanju raa yoge nikakva vjera niti religija nije nuna. Ne vjerujte u nita dok to sami ne otkrijete. U tome se sastoji nauk raa yoge. Istina ne zahtijeva uporite da bi stajala. elite li rei da istine naeg probuenog stanja zahtijevaju nekakve snove ili fantazije da bismo ih dokazali? Dakako da ne. Prouavanje raa yoge zahtijeva mnogo vremena i neprekidnu vjebu. Dio te vjebe je fizike prirode, no uglavnom je ona mentalna. (I. 12732) MOI UMA Da li ste ikada primijetili fenomen koji nazivaju prijenosom misli? Neki ovjek ovdje o neemu razmilja, a njegova se misao oituje u nekoj drugoj osobi, na nekom drugom mjestu. Vrei pripreme nikako sluajno jedan ovjek eli odaslati misao drugom umu na odreenoj udaljenosti, a taj drugi um zna da misao stie, te je prima podjednako onako kako je i bila odaslana. Udaljenost ne ini razliku. Misao putuje i dosee drugog ovjeka koji je razumijeva. Ovaj nam primjer pokazuje kako postoji stalnost uma, kako to yogini nazivaju. Um je univerzalan. Va um, moj um, svi ti sitni umovi, dijelovi su univerzalnog uma oni su sitni valovi u oceanu. Zbog stalnosti uma u stanju smo neposredno prenositi misli jedan drugom. Vidite to se sve dogaa oko nas. Ovaj je svijet - svijet utjecaja. Dio nae energije biva potroen u odravanju naih vlastitih tijela. S onu stranu toga, svaka estica nae energije danonono biva troena u utjecanju na druge. Naa tijela, nae vrline, na razum i naa duhovnost, sve ovo neprestano utjee na druge, i podjednako tako oni utjeu na nas. Ovo se odvija posvuda oko nas. Uzmimo konkretan primjer: dolazi ovjek. Znate da je on vrlo uen. Govori prekrasnim jezikom, govori vam satima, ali ne ostavlja nikakav dojam. Dolazi drugi ovjek i progovara svega nekoliko rijei, ne ba

156

pomno sroenih, moda i gramatiki neovjerenih no ipak on o-stavlja dubok dojam. Mnogi su od vas ovo doivjeli. Oigledno je da same rijei ne mogu uvijek ostaviti dojam. Rijei, ak i misli, pridonose samo jednu treinu utjecaja u ostavljanju dojma, dok ovjek pridonosi dvije treine. Ono to nazivate osobnom privlanou to je ono to izlazi i na vas ostavlja dojam. U naim obiteljima postoje glave. Neke su glave obitelji uspjene, druge pak ne. Zato? U naim se neuspjesima tuimo na druge. Onog trenutka kada doivim neuspjeh kazujem da je ovo i ono bilo tome uzrok. U neuspjesima ovjek nerado priznaje vlastite greke i slabosti. Svaka osoba pokuava prikriti vlastite mane i svaliti krivicu na nekog drugog ili neto drugo. Sklona je ak neuspjeh pripisati looj srei. Kada glave obitelji ne uspiju u svojim zadaama, trebale bi se zapitati zato neke osobe upravljaju svojim obiteljima tako uspjeno, druge pak ne. Tada ete uvidjeti da se razlika krije u ovjeku u njegovu ponaanju, u njegovoj linosti. Ideal svakog obrazovanja, svakog vjebanja moralo bi biti stvaranje ovjeka. Meutim, umjesto toga stalno pokuavamo uljepati vanjtinu. Koja je korist od uljepavanja vanjtine kad ne postoji nutrina? Cilj i svrha svog vjebanja je nagnati ovjeka na razvijanje. ovjek koji ispoljava utjecaj, koji svojom magijom obasipa svoje blinje, generator je moi, a kada je taj ovjek spreman, on moe initi sve to eli. Takva e linost djelovati ma kako se s njom postupalo . Usporedimo velike uitelje religije s velikim misliocima. Mislioci su jedva utjecali na bilo iju duu, a ipak su pisali divne knjige. Uitelji su religije pak za svog ivota pomicali zemlje. Linost jest ono to ini razliku. Linost koja ispoljava utje caj u mislioca je slaba, u velikih proroka ona je snana. Kod prvog dotiemo razum, kod drugog pak dotiemo ivot. Nauk raa yoge tvrdi da je ona otkrila zakonitosti koje razvijaju tu linost, a posveivanjem panje tim zakonima i metodama svatko moe razviti i ojaati svoju linost. U tome se sastoji jedna od uzvienih praktinih stvari, i to je tajna svog uenja. Ona ima sveopu primjenu: u ivotu domaina, u ivotu siromaha, bogataa, poslovnog ovjeka, duhovnog ovjeka, u svaijem ivotu ona je velika stvar, jaanje njegove linosti. Neprestano se tuimo da ne moemo ovladati naim djelima i mislima. No kako bismo i mogli? Kad bismo mogli ovladati profinjenim pokretima, kada bismo mogli

157

uhvatiti nae misli u korijenu, prije nego to su one postale miljenje i prije nego to su postale djela, bilo bi nam mogue ovladati time u cijelosti. Sobom bi bilo mogue ovladati samo ako postoji metoda kojom bismo mogli analizirati, istraivati, razumijevati i naposljetku se uhvatiti ukotac s tim profinjenim silama, profinjenim uzrocima. A ovjek koji je ovladao svojim vlastitim umom nesumnjivo e moi ovladati i svakim drugim umom. Zbog toga su proienost i udorednost oduvijek bile predmeti religije. Proien, moralan ovjek uvijek uspijeva vladati sobom. A svi s u umovi istovjetni oni su samo razliiti dijelovi jednog uma. Onaj tko poznaje jedan grumen gline, spoznao je svu glinu u kozmosu. Onaj tko spoznaje i ovladava svojim vlastitim umom, spoznaje tajnu svakog uma i nad njim vlada. (II. 1317)

KAKO BITI YOGIN? Yogin mora neprestano vjebati. Valjalo bi mu pokuati ivjeti u osami. Drutvo razliitih vrsta ljudi odvraa um. Yogin ne bi trebao mnogo govoriti, jer govorenje odvraa um; ne raditi previe, jer previe rada podjednako tako odvraa um. Umom se ne moe vladati nakon cjelodnevnog napornog rada. Onaj tko se pridrava ovih pravila postaje yogin. Snaga yoge je takva da i najmanje vjebanje donosi viestruke koristi. Ona ne kodi nikome, ve mu ini dobro. Ponajprije, ona e ublaiti nervnu razdraenost, donijeti smirenost i omoguiti da stvari jasnije sagledamo. Narav e nam biti bolja, a poboljat e nam se i zdravlje. Dobro zdravlje bit e jedan od prvih znakova poboljanja, podjednako tako i prekrasan glas. Nedostaci u naem glasu e nestati. Ovo e biti prvi od mnogobrojnih uinaka koji e uslijediti. Oni koji marljivo vjebaju primijetit e i mnoge druge znakove. Ponekad e uti zvukove, nalik zvonjavi zvona to se uje na velikoj udaljenosti, mijeajui se s drugim zvukovima i dopirui do uha kao jedan neprekidan ton. Ponekad emo neto primijetiti recimo siune toke svjetla koje plove i postaju sve vee a kada se ovakve stvari pojave, znajte da brzo napredujete. Oni koji ele postati yogini, i u tom pogledu marljivo vjebaju, moraju prije svega povesti rauna o svojoj prehrani. No podjednako tako, i oni koji ele samo malo vjebe za svakidanji ivot, poslovan ivot, takoer ne bi trebali previe jesti, jer bi inae mogli jesti sve to im je po volji. Za one koji ele naglo napredovati i marljivo vjebaju, stroga je dijeta neophodno potrebna.

158

Kada se ovjek poinje koncentrirati, padanje igle init e se poput groma koji odjekuje mozgom. Kako organi postaju sve osjetljiviji, tako i opaanja postaju izotrenija. Ovo su stupnjevi koje moramo proi, a svi koji ustraju naposljetku e i uspjeti. Odbacite sva dokazivanja i sve ono to vam odvraa panju. Postoji li togod u suhoparnom intelektualnom argonu? On jedino izbacuje um iz njegove ravnotee i uznemirava ga. Valja obistiniti stvari na profinjeni m razinama. Hoemo li to postii govorom? Dakle, napustite sav isprazan govor. itajte samo one knjige to su napisale osobe koje su doivjele obistinjenje. Oni koji uistinu ele postati yogini moraju jednom za svagda napustiti nagrizanje vie stvari odjednom. Prihvatite jednu ideju i uinite je svojim ivotom. Razmiljajte o njoj, sanjajte je, ivite od nje. Pustite da se va mozak, vai ivci, vai miii i svaki dio vaeg tijela njome napuni, i ostavite svaku drugu ideju po strani. Ovo je put do uspjeha koji su utrli veliki duhovni divovi. Ostali su strojevi koji govore. elimo li uistinu postati blaeni, i uiniti takvima i druge, moramo poi dalje od toga. Prvi se korak sastoji u neuznemiravanju uma. Ne valja se druiti s ljudima ije ideje uznemiravaju. Svi vi znate da vas odreene osobe, odreena mjesta i odreene vrste hrane odbijaju. Izbjegavajte ih. Oni koji ele doprijeti do najuzvienijeg moraju izbjegavati svako drutvo, bilo ono dobro ili loe. Marljivo vjebajte. Nije vano da li ivite ili umirete. Valja vam se zadubiti i djelovati bez razmiljanja o rezultatu. Ako ste dovoljno hrabri, za est mjeseci bit ete savren yogin. No oni koji prihvate samo djeli toga, i po djeli od svega, nee napredovati. Nikakva je korist od uzimanja satova. Onima koji su prepuni tamasa [lijenost], koji su neuki i tupi iji se umovi nikada ne prihvaaju neke ideje, koji jedino ude za razonodom takvima su religija i filozofija samo predmeti zabave. Takvi su ljudi neustrajni. Oni sasluaju govor, smatraju da je divan, a zatim pou kui i sve zaborave. Za uspjeh je potrebna strahovita ustrajnost i silna volja. Popit u svu vodu oceana, kazuje dua koja ustraje. Po mojoj e se volji planine raspasti. Imajte takvu energiju, takvu volju i marljivo djelujte, pa ete postii cilj. (I. 17578) VJEBA YOGE Tijelo valja pomno njegovati. Ljudi koji mue svoje tijelo bezboni su i opaki. Odravajte neprekidno svoj um radosnim. Pojave li se sjetne misli, odbacite ih. Yogin

159

ne smije previe jesti, ali podjednako tako ne smije niti postiti. On ne smije previe spavati, ali ne smije niti bdjeti. Yogin moe postati jedino onaj ovjek koji se u svim stvarima pridrava zlatne sredine. Koje je najpogodnije vrijeme za vjebanje yoge? Svitanje i su mrak, kada se cijela priroda smiruje. Prihvatite pomo prirode. Zauzmite najprirodniji sjedei poloaj. Izravnajte sljedea tri dijela tijela: rebra, ramena i glavu. Kima mora biti slobodna i ravna, ne pognuta naprijed ili natrag. Tada mentalno doivljava jte svoje tijelo kao savreno, dio po dio. Zatim poaljite struju ljubavi itavom svijetu. Nakon toga molite za prosvjeenost. Sposobnost koju koristimo u snivanju i miljenju mata takoer e biti nain stizanja do istine. Ako je mata dovoljno iva, predmet biva doaran. Prihvatite ideju, posvetite joj se, strpljivo nastavite nastojati i sunce e vam se pokazati. to je um proieniji to je lake njime vladati. Ako elite vladati svojim umom, morate ustrajati na njegovoj proienosti. Ne razmiljajte poudno o pukim mentalnim moima. Pustite ih. Onaj koji traga za moima uma njima i podlijee. Gotovo svi koji ude za moima bivaju uhvaeni u njihovu zamku. Svaki val strasti koji uspijete otkloniti je vaa prednost. Stoga je dobro pravilo ne uzvratiti na gnjev gnjevom, kao to je to kod cijele istinske moralnosti. Ne govorite nikada o grekama drugih ljudi, ma kako krupne one bile. Time se nikada nita ne postie. Nikome neete pomoi ako mu govorite o njegovim grekama. Povrije dit ete ga, a podjednako tako povrijedit ete i samoga sebe. ovjeka ne moete prosuivati po njegovim grekama. Zapamtite, bezboni su posvuda po svijetu jednaki. Kradljivac i ubojica jednaki su u Aziji i u Evropi, pa i u Americi. Oni ine narod za sebe. Jedino ete u dobrima, proienima i snanima pronai raznolikost. Ne prepoznavajte zlou u drugima. Zloa je neukost, slabost. Koje li je dobro govoriti ljudima da su slabi? Prijekor i prokletstvo nisu od koristi. Moramo im ponuditi neto uzvienije. Govorite im o njihovoj vlastitoj velianstvenoj prirodi i njihovom nasljednom pravu. Nikada se ne prepirite o religiji. Sve prepirke i rasprave u pogledu religije jednostavno pokazuju da duhovnost nije prisutna. Religijske rasprave i prepirke uvijek su svae za mrvice nakon objeda. One zapoinju tek onda kada nestaje pro -ienosti i duhovnosti i kada dua ostaje jalova. (VI. 130, 133, 135, 126, 136, 127, 141-42, 127)

160

SAMOKONTROLA Usred svih nevolja valja ustrajati na naem bogu. Priroda od nas zahtijeva da reagiramo, da na udarac uzvratimo udarcem, prijevarom na prijevaru, lai na la, da uzvratimo iz sve snage. Ne uzvratiti udarac zahtijeva nadboansku snagu. To je vrlo teko, no neprekidnim vjebanjem moemo prevladati tekoe. Moramo nauiti da nam se nita ne moe dogoditi ako se prethodno ne uinimo na to prijemljivim. Dobivamo samo ono za to smo sposobni. Napustimo na ponos i shvatimo da patnja nikada nije nezasluena. Nikada nismo primili nezasluen udarac. Nikada nije bilo zla kojem ja sam, svojim vlastitim rukama, nisam utro put. Ovo moramo spoznati. Analizirajte sami sebe i uvidjet ete da je svaki udarac koji ste pretrpjeli uslijedio samo zbog toga to ste se za nj pripremili. Vi ste uinili polovinu, a drugu polovinu uinio je vanjski svijet. Tako je dolo do udarca. No uza sve to, iz te iste analize proizai e poruka nade, a ona glasi ovako: Ja ne vladam vanjskim svijetom, ali vladam onim to se nalazi u meni i to je meni blisko, svojim vlastitim svijetom. Ako su za neuspjeh potrebni vanjski i moj unutranji svijet, ako su nuni da bi mi zadali udarac, neu pridonijeti onom kojim vladam kako u tom sluaju moe uslijediti udarac? Uzmognem li istinski ovladati sobom, udarca nikada nee biti. Sve vrijeme, jo od najranijeg djetinjstva, pokuavamo svaliti krivnju na neto izvan nas samih. Neprestance ustajemo da bismo druge ljude ispravljali, a ne same sebe. Ako smo nesretni, kazujemo: O, ovaj je svijet avolje djelo. Preklinjemo druge ljude i kazujemo: Kakve zaslijepljene budale! No zato bismo ivjeli u takvom sv ijetu ako smo uistinu tako dobri? Ako ovaj svijet pripada avolu, mora da smo i mi sami avoli. Zato bismo inae bili ovdje? O, ljudi ovoga svijeta su tako sebini! Istina. No zato bismo se nalazili u takvom drutvu ako smo uistinu bolji od njih? Sjetite se toga. Dobivamo samo ono to zasluujemo. La je kada kaemo da je ovaj svijet zao, a da smo mi dobri. To je nemogue. To je uasna la koju ponavljamo sami sebi. Ovo je prva lekcija koju vam valja nauiti: ni pod kakvu cijenu ne proklinjite neto u vanjskom svijetu, ne svaljujte krivnju na nekoga izvana, ve budite ovjek, ustanite i preuzmite krivnju na sebe. Uvidjet ete da je to uvijek istina. Uhvatite sami sebe. (II. 6-8)

161

KAKO VLADATI OSJEAJIMA itta-vrittis, goleme valove miljenja, moemo uvidjeti i osjetiti. Njima je lako upravljati. No to s profinjenijim instinktima? Kako ovladati njima? Kada sam gnjevan, itav se moj um pretvara u ogromni val gnjeva. Ja ga osjeam, vidim, opipavam, mogu njime lako upravljati, mogu se s njime boriti, ali ga neu potpuno nadvladati sve dok se ne latim njegovih uzroka. Neki mi ovjek moe rei neto vrlo otro i ja poinjem osjeati kako se uzbuujem. ovjek nastavlja sve dok ne postanem potpuno gnjevan, zaboravljam na sebe i sebe samog poistovjeujem s gnjevom. Kada me on zapoeo vrijeati pomislio sam: Razbjesnit u se. Gnjev je bio jedno, a ja drugo. No kada sam se razbjesnio, ja sam bio gnjev. Ovakve osjeaje valja obuzdati u sri, u njihovom korijenu, u njihovim profinjenim oblicima, ak i prije nego to postajemo svjesni da oni djeluju na nas. Kod velike veine ovjeanstva ovakva profinjena stanja emocija ak nisu niti poznata stanja s onu stranu svjesnosti iz koje izbijaju. Kada se mjehuri uzdie s dna jezera mi ga ne vidimo ak niti onda kada je ve gotovo na povrini. Tek kada se rasprsne i povrina se vode namreka, mi spoznajemo da je to bio mjehuri zraka. U borbi s valovljem moemo uspjeti jedino ako uzmognemo zgrabiti ih u njihovim profinjenim oblicima. Sve dok ih ne zgrabite i ne sav ladate prije no to su postali golemi, nema nade da ete potpuno pobijediti nad udnjama. Da bismo uzmogli obuzdati nae udnje, moramo ih obuzdati u njihovom samom korijenu. Samo tada bit emo u stanju unititi njihovo sjeme. Sagorjelo sjeme posijano u zemlju nikada nee niknuti, tako se niti nae udnje nee pojaviti. Meditacija je jedan od uzvienih naina obuzdavanja uzdiueg valovlja. Meditacijom moete postii da va um uzmogne obuzdati takvo valovlje. I nastavite li s meditacijom danima, mjesecima, godinama sve dok ona ne postane navika, dok se ne pojavljuje usprkos vaoj vlastitoj volji gnjev i mrnja bit e nadvladani i ukroeni. (I.
24143)

KONCENTRACIJA Koncentracija je bit svake spoznaje. Bez nje se nita ne moe postii. Obian ovjek uludo potrati devedeset posto svoje snage miljenja, i zbog toga neprestano ini pogreke. Uen ovjek, odnosno um, nikada ne ini pogreke. Kada je na um

162

koncentriran i okrenut samome sebi, sve to je u nama sluit e nam, bit e nae sluge, a ne gospodari. Stari su Grci koncentraciju primjenjivali na vanjski svijet, a rezultat toga bilo je savrenstvo u umjetnosti, knjievnosti i drugdje. Hindusi su se koncentrirali na unutranji svijet, na neistraena podruja sopstva, i razvili nauk yoge. Yoga vlada osjetilima, voljom i umom. Korist njezinog nauka je ta da nauimo kako vladati umjesto da se nama vlada. Um se doima slojevitim. Na je istinski cilj prijei sve te slojeve to se prostiru izmeu i pronai boga. Cilj i svrha yoge je obistinjenje boga. Da bismo to postigli, moramo zaci s onu stranu relativne spoznaje, s onu stranu osjetilnog svijeta. Svijet je svjestan osjetila. Djeca boja na toj razini spavaju. Svijet spava u pogledu vjenog, a upravo u tom podruju budna su djeca boja. Takvi su sinovi boji. P ostoji samo jedan put ovladavanja osjetilima sagledati boga koji je zbiljnost ovoga kozmosa. Tada, i samo tada, moemo uistinu pobijediti naa osjetila. Koncentracija je zadravanje uma u sve uim i uim granicama. Osam je stupnjeva za takvo zadravanje uma: prvi je vama obuzdavanje uma putem izbjegavanja vanjskih okolnosti, u emu je ukljuena cijela moralnost. Ne inite zla. Ne ranjavajte nijednog ivog stvora. Ne ranite li nikoga tokom dvanaest godina, ak i lavovi i tigrovi e tada pred vama pokleknuti. Vjebajte istinitost. Dvanaest godina potpune istinitosti u misli, rijei i djelu daje ovjeku ono to on eli. Budite isti u misli, rijei i djelovanju. istoa je osnova svih religija. Osobna proienost je imperativ. Sljedei je stupanj niyama nedozvoljavanje umu da vrluda u bilo kojem smjeru. Nakon toga asana poloaj tijela. Postoje osamdeset i etiri poloaja, ali najprikladniji je onaj koji je pojedincu i najprirodniji to jest, onaj koji je mogue najdulje odravati s najveom lakoom. Nakon toga slijedi pranayama sus-prezanje daha. Zatim pratvahara ograniavanje organa od njihovih objekata. Zatim dharana koncentracija, te dhvana kontemplacija ili meditacija. (Ovo je sr sistema yoge.) Najzad dolazi samadhi nadsvjesnost. to su tijelo i um proieniji to se bre postie eljeni rezultat. Morate biti potpuno proieni. Ne razmiljajte o zlim stvarima, jer e vas takve misli sigurno unazaditi. Ako ste potpuno proieni i odano vjebate, va e um naposljetku postati reflektorom beskrajne moi, ijem dosegu nema granica. No vjebati valja neprestano i ne valja se priklanjati svijetu. Kada ovjek postigne nadsvjesno stanje, nestaje sav osjeaj tijela. Samo tada ovjek postaje slobodan i besmrtan. Po svim vanjskim prilikama nesvjesnost

163

i nadsvjesnost se ine istim, ali se zapravo razlikuju kao to se grumen gline razlikuje od grumena zlata. Onaj ija je sva dua predana bogu dosegao je razinu nadsvjesnog. (VI.
12325)

MEDITACIJA Ponajprije, meditacija bi morala biti negativne prirode. Otjerajte u mislima sve. Ralanjujte sve to u um dopire pukim djelovanjem volje. Sljedee, ustrajte na onome to uistinu jesmo: egzistencija, spoznaja i blaenstvo postojanje, spoznavanje i tovanje. Meditacija je nain sjedinjenja subjekta i objekta. Meditirajte: Iznad, sve je prepuno mene; ispod, sve je prepuno mene; u sredini, sve je prepuno mene. Ja sam prisutan u svim biima i sva su bia prisutna u meni. Om Tat Sat. Ja to jesam. Ja sam egzistencija povrh duha. Ja sam jedini duh kozmosa. Ja nisam ni naslada ni patnja. Tijelo pije, jede i tako dalje. Ja nisam tijelo. Ja nisam um. Ja sam on. Ja sam svjedok. Ja promatram. U zdravlju, ja sam svjedok. U bolesti, ja sam svjedok. Ja sam egzistencija, spoznaja, blaenstvo. Ja sam sr i sok spoznaje. Kroz vjenost ja se ne mijenjam. Ja sam smiren, blistav i nepromjenjiv. (VI. 9192) STALOENOST UMA JE YOGA U Indiji je ivio veliki mudrac po imenu Vyasa. Poznat je kao tvorac vedantinskih aforizama, i bijae svet ovjek. Njegov je otac pokuao postati savren ovjek, ali nije uspio. Njegov je djed takoer pokuavao, ali ni on nije uspio. I njegov je pradjed pokuao slino, ali ni on nije uspio u svom naumu. Ni sam V yasa nije potpuno u tome uspio, no njegov sin, uka, roen je savren. Vyasa je sina poduio mudrosti, a nakon to ga je sam poduio spoznaji istine poslao ga je na dvor kralja Janake. Janaka je bio moan kralj, a zvali su ga Janaka Videha. Videha znai bestjelesan. Iako je bio kralj, Janaka je posvema zaboravio da ima tijelo. Sve je vrijeme osjeao da je duh. uka bijae k njemu poslan kako bi od njega uio. Kralj je znao da Vyasin sin dolazi k njemu da bi uio o mudrosti, te je unaprijed izvrio odreene pripreme. Kada se djeak predstavio pred dverima palae, straari se

164

na njega nisu ni obazirali. Jedino su ga posjeli. Tako je djeak sjedio tri dana i tri noi, nitko s njim nije razgovarao, niti ga pitao tko je i otkuda dolazi. Djeak je bio sin uzvienog mudraca. Njegovog je oca slavila cijela zemlja, a i sam je bio vrlo ugledna osoba, pa ipak priprosti se straari uope nisu na njega obazirali. Nakon toga, odjednom su se pojavili kraljevi ministri i svi visoki uglednici, te ga primili uz najvie poasti. Uveli su ga u palau, i u najsjajnije odaje, priredili mu najmirisnije kupke i dali prekrasna odijela, i u takvoj su ga raskoi drali punih osam dana. Na smirenom, dostojanstvenom ukinom licu ova se promjena u postupanju niti najmanje nije odraavala. Bio je isti usred ove raskoi kao i za vrijeme ekanja pred vratima. Tada su ga doveli pred kralja. Kralj je bio na svom tronu, glazba je svirala, a bilo je i plesa i druge zabave. Kralj tada dade djeaku alicu mlijeka, napunjenu do ruba, i zamoli ga da sedam puta obie dvoranu ne prolivi pritom ni kapi. Djeak uze alicu i krene posred glazbenika i privlanih plesaica prekrasnih lica. Prema kraljevoj elji obie tako dvoranu sedam puta i ne prolije ni kapi mlijeka. Djeakov um nije moglo privui ba nita ako on sam nije dozvolio da to na njega djeluje. A kada je vratio alicu kralju, kralj mu ree: Ono emu te je otac poduio i to si sam nauio ja mogu samo ponoviti. Spoznao si istinu. Poi sada kui. Dakle, ovjek koji je ovladao samim sobom ne moe biti podloan utjecaju vanjskog svijeta. Za njega vie nema ropstva. Njegov je um postao slobodan. (I. 9092)

165

X. Vedanta u praksi
PRIPREME ZA PLEMENITIJI IVOT Prva je nunost spokojan, jednostavan i miran ivot. Ako se moram potucati uokolo po itav dan da bih se prehranio, teko mi je postii neto uzvi eno u ovom ivotu. Moda u u drugom ivotu biti roen pod milostivijim okolnostima. Ali ako sam dovoljno ozbiljan, ovakve e se okolnosti promijeniti ve za ovoga ivota. Uitelj je rekao ueniku: Dijete moje, udi li za bogom, bog e doi k tebi. Uen ik nije u potpunosti razumio svog uitelja. Jednog su dana obojica pola do rijeke da se okupaju, a uitelj ree: Zaroni, te djeak tako i uini. Sljedeeg je trenutka njegov uitelj ve bio na njemu, drei ga pod vodom. Nije dozvolio djeaku da izroni na povrinu vode. Kako se djeak borio i iscrpio, uitelj ga pusti. Onda, dijete moje, kako si se osjeao pod vodom? O, osjetih udnju za zrakom! Nato ga uitelj upita: Osjea li takvu udnju i za bogom? Ne, gospodine, odvratio je djeak. Osjeaj takvu udnju za bogom i imat e ga. Ako elite postati yogin, ponajprije morate biti slobodni, te se morate dovesti u takvo stanje u kojem ete biti sami i osloboeni od svake tjeskobe. Onaj koji udi za lagodnim i udobnim ivotom i istovremeno eli obistiniti sopstvo nalik je budali koja se, htijui prijei rijeku, uhvatila za krokodila, zamijenivi ga deblom. Tragajte ponajprije za kraljevstvom bojim i njegovom pravednou, a sve e drugo doi samo po sebi. Onome koji za nita ne mari, sve dolazi. Sud bina je nalik dopadljivoj djevojci. Ona ne voli onoga koji je eli, ve se stavlja na raspolaganje onom koji ne voli nju. Novac dolazi i pljuti pred onim koji za njega ne mari. Tako dolazi i slava, u izobilju, sve dok ne postane problem i teret. Sve ovo uvijek dolazi svom gospodaru, a podanik nikada nita ne dobiva'. Gospodar je onaj koji usprkos tim stvarima moe ivjeti, iji ivot ne ovisi o sitnim, budalastim stvarima ovoga svijeta. ivite za ideal, za samo jedan ideal. Neka on bude tako uzvien i tako snaan da u umu ne preostane nita drugo da u njemu nema mjesta ni vremena za bilo to drugo. Kako neki ljudi ulau svu svoju snagu, svoje vrijeme, mozak, tijelo i sve ostalo da bi se obogatili! Nemaju vremena niti za doruak! Rano ujutro oni izlaze iz svojih kua da bi otili na posao! Oni umiru u pokuaju devedeset posto njih a ostatak, kada

166

zaradi novce, ne moe u njima uivati. To je nevjero jatno! Ne kaem da je loe pokuati biti bogat. To je sjajno, udesno! Ali zato, to to pokazuje? To nam p okazuje da jedan ovjek moe posjedovati istu koliinu energije i nastojati dosei slobodu kao to drugi ovjek nastoji stei bogatstvo. Znamo da se moramo odrei bogatstva i drugih stvari nakon smrti, pa ipak pogledajte koliko energije troimo da bismo to stvorili. Zar mi ta ista ljudska bia ne bismo trebali uloiti tisuu puta vie snage i energije u stjecanje onoga to nikada ne blijedi, ve ostaje u nama zauvijek? Jer naa su dobra djela, nae duhovno savrenstvo, jedini istinski prijatelji koji na s slijede i s onu stranu smrti. Sve ostalo ostavljamo za sobom, zajedno s naim tijelom. Ovo je prvi veliki korak istinska udnja za idealom. Tekoa je na Zapadu u tome to se sve moe lako uraditi. Uzviena svrha nije istina, ve razvitak. Borba je strana lekcija. Pazite, velik je dobitak u ovom ivotu borba. To je ono kroz to prolazimo. Ako postoji put do nebeskog carstva, on zasigurno vodi kroz pakao. Put je uvijek takav. Kada se dua uhvatila ukotac s okolnostima i susrela smrt tisuu puta na svom putu i unato tome se nije obeshrabrila, te se i dalje borila tada dua izlazi kao pobjednik i podsmjehuje se idealu za koji se borila, jer otkriva koliko je uzvienija od njega samog. Ja sam kraj, moje vlastito sopstvo i nita vie. S ime bih moga o usporediti moje vlastito sopstvo? Moe li vrea zlatnika biti ideal moje due? Dakako da ne! Moja je dua najuzvieniji ideal koji mogu imati. Obistinjenje moje vlastite prirode jedini je cilj mojeg ivota. Ne postoji nita to je potpuno zlo. Davao ovdje ima svoje mjesto, podjednako kao i bog, jer ga u protivnom ovdje ne bi niti bilo. Kao to sam vam ve rekao, u nebesko carstvo stiemo jedino kroz pakao. Nae su greke na mjestu. Nastavite! Ne osvrite se ako smatrate da ste uinili neto loe. Vjerujete li da biste bili to to ste danas da niste do sada uinili sve te greke? Blagoslovljene neka su vae greke. One su nehotice odigrale ulogu vaih anela uvara. Blagoslovljena neka je patnja! Blagoslovljena neka je srea! Ne marite za vau sudbinu. Drite se ideala. Naprijed mar! Usporedo s tim valja meditirati. Meditacija je jedina vana stvar. Meditirajte! Ona je najuzvienija. To je najlaki pristup duhovnom ivotu um koji meditira. Meditacija je jedini trenutak naeg svakidanjeg ivota u kojem uope nismo tvarni dua koja razmilja o sebi, osloboena od svake tvari taj udesni izraz due! (V. 25053)

167

NAGOVJETAJI PRAKTINE DUHOVNOSTI Zadatak pred nama je nepregledan: prije svega, moramo nastojati obuzdati ogromnu koliinu potonulih misli kojih smo postali nesvjesni. Zla su djela nesumnjivo na razini svjesnoga, ali ono to je prouzroilo zlo djelo bilo je daleko s onu stranu toga, u podrujima nesvjesnog, nevidljivog, pa je stoga bilo i mnogo utjecajnije. Praktina psihologija ponajprije usmjerava svoju sposobnost na obuzdavanje nesvjesnog, i mi znamo da to moemo uiniti. Zato? Zato to znamo da je uzrok nesvjesnog svjesno. Nesvjesne misli zapravo su milijuni naih davnih potonulih misli stari svjesni inovi koji su se okamenili. Mi ih ne gledamo, ne znamo za njih, zaboravili smo na njih. Ali pazite, ako je mo zla u nesvjesnom, znai da je i mo dobra isto u nesvjesnom. Mnogo je stvari u nama pohranjeno, kao u depu. Mi smo ih zaboravili, ak niti ne razmiljamo o njima. A mnogo je i onih ko je trunu i postaju uistinu opasne. One izlaze, ti nesvjesni uzroci koji unitavaju ovjeanstvo. Istinska e ih psihologija, stoga, pokuati staviti pod kontrolu svjesnog. Teak je zadatak oiviti sveukupnog ovjeka kako bi ga se uinilo potpunim gospodarom samoga sebe. ak i ono to nazivamo automatskim inom organa unutar naeg tijela, poput djelovanja jetre, i tako dalje, moe biti prisiljeno da izvrava nae naredbe. Ovo je prvi dio nauka obuzdavanje svjesnog. Sljede i je korak zaci s onu stranu svjesnog. Kao to je nesvjesno djelovanje ispod svjesnosti, tako postoji i drugo djelovanje koje je iznad nje. Kada se dostigne to nadsvjesno stanje, ovjek postaje slobodan i boanstven. Smrt postaje besmrtnost, slabost postaje beskrajna snaga, a eljezna stega postaje osloboenje. To je cilj beskrajno podruje nadsvjesnog. Svatko bez izuzetka, ba svatko od nas, moe dosei ovaj vrhunac yoge. To je vrlo teak zadatak. Ako netko eli dosei istinu, morat e uiniti mnogo vie od sluanja predavanja i upranjavanja vjebi disanja. Tajna se krije u pripremi. Koliko je vremena potrebno da se upali svjetlo? Samo trenutak. A koliko je vremena potrebno da se naini svijea! Koliko nam je vremena potrebno da objedujemo? Otprilike pola sata. A sati da pripremimo objed! elimo upaliti svjetlo za tren, ali zaboravljamo da je najvanija stvar pravljenje svijee. Premda je cilj teko postii, ak ni najmanji napori nisu uzaludni. Znamo da nita nije izgubljeno. U Giti Arjuna upita Krinu: Oni koji u ovom ivotu ne uzmognu dostii savrenstvo u yogi, bivaju li takvi razneseni poput ljetnih oblaka?1 Krina odgovara:

168

Nita, prijatelju moj, nije u ovom svijetu izgubljeno. Ma to god netko inio, to ostaje kao njegovo vlastito. I ako se uivanje u yogi ne postigne u ovom ivotu, valja je se ponovno prihvatiti u sljedeem.2 Kako inae objanjavate udesno djetinjstvo Isusovo, Buddhino ili ankarino? Najvea pomo duhovnom ivotu je meditacija (dhyana). U meditaciji se odriemo svih materijalnih stanja i osjeamo nau boansku prirodu. U njoj ne zavisimo ni od kakve vanjske pomoi. Traak due moe naslikati najsjajniju boju ak i na najtamnijim mjestima, najopakije stvari moe zaodjenuti u miomiris. Dua moe bezbone uiniti boanskim i sva mrnja, sva sebinost biva zasjenjena. to je manje miljenja o tijelu, to bolje. Jer tijelo jest ono to nas vue nazad. Sklonost i poistovjeivanje je ono to nas ini nesretnima. U tome se krije tajna: misliti da sam duh, a ne tijelo, te da sveukupnost ovog kozmosa, sa svim svojim odnosima, sa svim svojim dobrom i zlom, nije nita drugo doli niz slika prizora na platnu kojih sam ja svjedok. (II. 3437) DUHOVNA VJEBA U SKLADU S VEDANTOM Istinu najprije valja uti, zatim valja o njoj razmiljati, te je naposljetku neprestano dokazivati. Mislite uvijek na sljedei nain: Ja sam brahman. Svaku drugu misao valja odbaciti, jer nas oslabljuje. Odbacite svaku misao koja kazuje da ste mukarci ili ene. Napustite tijelo, um, bogove i duhove. Napustite sve osim te jedne egzistencije. Gdje jedan uje drugog, gdje jedan vidi drugog, to je maleno. Gdje jedan ne uje drugog, gdje jedan ne vidi drugog, to je beskrajno.3 Najuzvienije se postie kada subjekt i objekt postanu jedno. Strah prestaje samo onda kada sam istovremeno sluatelj i govornik, kada sam uitelj i uenik, kada sam stvoritelj i stvoreno. Ne postoji nita drugo to bi nas zastrailo. Ne postoji nita drugo doli ja sam. to me moe zastraiti? Ovo valja sluati danomice. Oslobodite se svake druge misli. Sve ostalo valja odbaciti, a ovo valja stalno ponavljati, ulijevati u uho, sve dok ne dopre do srca, sve dok svaki ivac i svaki mii, svaka kap krvi, ne zadrhti pri pomisli da sam ja on. Prije nego to zaponete vjebati, oslobodite svoj um od svake sumnje. Borite se, razmiljajte i raspravljajte, a kada u svom umu ustanovite da samo to i to moe biti istina, i nita osim toga, vie ne raspravljajte. Ne govorite dalje. Ne sluajte vie obrazlaganja, niti sami raspravljajte. Koja je korist od daljnjih dokazivanja? Vi ste zadovoljeni. Odluili ste. to preostaje? Istinu sada valja obistiniti. Zato onda gubiti

169

dragocjeno vrijeme na isprazna dokazivanja? O istini sada valja meditirati, i valja prihvatiti svaku misao koja vas ini snanijim, te odbacit i svaku koja vas oslabljuje. Bhakta tovalac meditira o obredima i kipovima i slinim stvarima, kao i o bogu. To je prirodan nain, no prilino spor. Yogin meditira o razliitim sreditima u svom tijelu i upravlja moima u svom umu. Jnani kazuje: Um ne po stoji, podjednako tako niti tijelo. Ovakva misao o tijelu i umu mora nestati, ona mora biti prognana. Stoga je glupo o njima razmiljati. Bilo bi to nalik lijeenju jedne bolesti tako da se zarazimo drugom. Njegova je meditacija, dakle, najtea, negativna. On porie sve, a ono to preostaje jest sopstvo. Ovo je najanalitikiji pristup. Jnani eli pukom silom analize otrgnuti kozmos od sopstva. Vrlo je jednostavno rei: Ja sam jnani, no teko je to uistinu i biti. Put je dug. Ovo je nalik koraanju po otrici noa. Ipak, ne oajavajte. Probudite se, ustanite i ne zaustavljajte se sve dok ne dostignete cilj, kazuju Vede. 4 Prema tome, kakva je meditacija jnanija? On se eli uzdii iznad svake ideje tijela i uma, te eli odagnati svaku pomisao da je on tijelo. Primjerice, kada kaem, Ja, Svami, istoga se trena javlja pomisao na tijelo. to mi tada valja uiniti? Moram zadati otar udarac svom umu i rei: Ne, ja nisam tijelo. Ja sam sopstvo. Tko mari za to da li se bolest javlja ili smrt dolazi u svom najuasnijem obliku? Ja nisam tijelo. Zato ga onda uljepavati? Da bismo jo jednom uivali privid? Da bi se nae ropstvo nastavilo? Pustite to. Ja nisam tijelo. Ovo je put jnanija. Bhakta kazuje: Bog mi je podario ovo tijelo da uzmognem sigurno prijei ocean ivota, i moram ga njegovati sve dok se ovo putovanje ne privede kraju. Yogin pak kazuje: Moram biti paljiv prema svom tijelu, da uzmognem nepokolebljivo nastaviti i naposljetku dostii osloboenje. Jnani osjea da ne moe ekati. On mora dosei cilj ovoga trena. Stoga kazuje: Ja sam slobodan u vjenost. Nikada nisam sputan. Ja sam bog kozmosa u vjenost. Tko e me uiniti savrenim? Ve sada sam savren. Jnani se nastoji otrgnuti od ove tvarne stege, ovog tvarnog ropstva, putem snage razumskog osvjedoenja. Ovo je negativan put neti, neti ne ovo, ne ovo. (III. 2528)

170

OBISTINJENJE I NJEGOVA METODA Beskrajno oitovanje koje se dijeli uvijek ostaje beskrajno, i svaki je njegov dio beskrajan.5 Brahman je isti iako se pojavljuje u dva oblika promjenjivom i nepromjenjivom, izraenom i neizraenom. Znajte da su spoznavatelj i spoznato jedno. Trojstvo spoznavatelj, spoznato i spoznavanje oituje se kao ovaj kozmos. Boga kojeg vidi u svojoj meditaciji yogin vidi putem moi svog vlastitog sop stva. Ono to nazivamo prirodom i sudbinom jednostavno je boja volja. Tako dugo dok tragamo za nasladama, ropstvo ostaje netaknuto. Naslaivati se moe jedino nesavreno bie, jer naslada je ispunjenje udnje. Ljudska dua u iva u prirodi. Zbiljnost je prirode, due i boga, koja se nalazi u pozadini, brahman, ali njega ne vidimo sve dok ga ne iznesemo na vidjelo. Moemo ga iznijeti na vidjelo putem pramanthe, ili trenja, podjednako tako kao to putem istog trenja moemo izazva ti vatru. Tijelo je najobiniji komad drveta, Om je zaotren komad, a meditacija je trenje. Putem trenja, odnosno putem meditacije, svjetlo koje je spoznaja brahmana provalit e u duu. Traite ga putem tapasa. Drei tijelo uspravno, rtvujte osjetilne or gane u svom umu. Osjetilni su centri iznutra, a njihovi organi izvana. Satjerajte ih stoga u um i putem dharane, koncentracije, uvrstite svoj um u dhyani, meditaciji." Brahman proima kozmos, kao to maslac proima mlijeko, ali ga trenje oituje na jednom mjestu. Kao to bukanje pravi maslac od mlijeka, tako dhyana donosi obistinjenje brahmana u dui. Brahman je bez djelovanja. Atman je brahman, a mi smo atman spoznaja nalik ovoj uklanja svaku pogreku. Ovo valja uti, razumski shvatiti i naposljetku ob istiniti. Razmiljanje je primjenjivanje razuma i utemeljenje ove spoznaje u nama putem razuma. Obistinjenje je stvaranje toga dijelom naeg ivota putem neprestanog razmiljanja o tome. Ova neprekinuta misao, dhvana, nalikuje neprekidnom toku ulja kada ga prelijevamo iz jedne posude u drugu. Dhvana danomice zadrava um na toj misli i tako nam pomae da dostig-nemo osloboenje. Uvijek mislite Soham, Soham, [ja sam on, ja sam on]. Ovo je gotovo isto tako dobro kao i osloboenje. Ponavljajte to danju i nou. Obistinjenje e doi kao posljedica ovog neprekidnog razmiljanja. (VII.
3538)

171

PRAKTINA VEDANTA - I Zamolit u vas da shvatite da je vedanta, iako silno praktina, uvijek takva u smislu idealnog. Ona ne propovijeda nemogu ideal, ma kako uzvien on b io, makar je dovoljno uzvien da bi bio ideal. Jednom rijeju, ideal se sastoji u tome da ste boanske prirode. To ti jesi. Ovo je sr vedante. Nakon svih tih razgranjivanja i intelektualne gimnastike spoznajete da je ljudska dua proiena i sveznajua. Uviate da su praznovjerja poput roenja i smrti potpuna besmislica kada se govori o dui. Dua nikada nije bila roena i nikada nee umrijeti, a sve ove ideje o tome kako emo svi umrijeti i kako se svi toga pribojavamo puka su praznovjerja. I sve su ideje o tome kako ovo moemo uiniti, a ono ne moemo, praznovjerja. Mi moemo uiniti sve. Vedanta pouava ljude da ponajprije imaju vjeru u same sebe. Kao to odreene religije svijeta kazuju da je ovjek koji ne vjeruje u personalnog Boga izvan sebe samoga ateist, tako vedanta nauava da je ateist onaj ovjek koji ne vjeruje u samoga sebe. Ne vjerovati u slavu nae vlastite due je ono to vedanta naziva ateizmom. Mnogima se, nesumnjivo, ovo doima stranom pomisli, i veina nas smatra kako se ovaj ideal nikada ne moe dostii. No vedanta ustraje u vjerovanju da ga svatko moe obistiniti. Bez obzira na to da li ste mukarac, ena ili dijete, pripadali bilo kojoj rasi nita nee biti zapreka obistinjenju ovog ideala, jer, kako vedanta pokazuje, on je ve sada obistinjen, on je ve sada ovdje. Vedanta ne priznaje grijeh. Ona priznaje jedino pogreku. A najvea je pogreka, kako tvrdi vedanta, smatrati sebe slabim, smatrati se grenikom, bijednim stvorom, smatrati da nemate snage i da ne moete uiniti ovo i o no. Svaki put kada tako razmiljate zakivate jo jednu kariku u lancu koji vas sputava. Dodajete jo jedan sloj hipnotizma na vau vlastitu duu. Stoga, tko god vjeruje da je slab u krivu je, tko god smatra da je neproien u krivu je i iri negativnu misao u svijetu. Valja nam uvijek imati na umu da u vedanti nema pokuaja pomirenja ovog sadanjeg ivota hipnotiziranog ivota, prividnog ivota kakav smo pretpostavili s idealom. Ali ovaj prividni ivot mora nestati, a istinski ivot, kakav je oduvijek postojao, mora se oitovati i prosjati. Nijedan ovjek ne postaje proieniji i proieniji. To je pitanje jasnijeg oitovanja. Koprena pada, a priroena se proienost due poinje oitovati. Sve ve sada pripada nama beskrajna proienost, sloboda, ljubav i snaga.

172

Sredinji je ideal vedante jedinstvenost. Ne smijemo gledati na ljude s prezirom. Svi mi idemo ka istom cilju. Razlika izmeu slabosti i snage je razlika u stupnju. Razlika izmeu vrline i poroka takoer je u stupnju. Razlika izmeu nebesa i pakla takoer je u stupnju. Razlika izmeu ivota i smrti takoer je u stupnju. Sve su razlike u ovom svijetu razlike u stupnju, a ne u nainu, jer jedinstvo je tajna svega. Sve je jedno, koje se oituje kao misao, kao ivot, kao dua ili tijelo, a razlika postoji samo u stupnju. Kao takvi, mi nemamo prava s prezirom gledati na one koji se nisu razvili do istog stupnja. Ne osuujte nikoga. Ako moete priskoiti u pomo, uinite tako. Ako ne moete, sklopite ruke, blagoslovite svoju brau i pustite ih da pou svojim vlastitim putem. Zadravanje i osuivanje nije put ka djelovanju. Djelovanje se nikada ne vri na takav nain. Troimo nau energiju na proklinjanje drugih. Prijekor i osuda su uzaludan nain troenja nae energije, jer naposljetku shvaamo kak o svi sagledavamo istu stvar, kako se svi manje-vie pribliavamo istom idealu i da je veina naih razlika puka razlika u izrazu. Slabosti moe biti, kazuje vedanta, ali nema veze; mi elimo sazrijevati. Lijek slabosti nije mozganje nad njom, ve razmiljanje o snazi. Pouite ljude snazi koja je ve sada u njima. Nikada ne recite ne, nikada ne recite ne mogu, jer vi ste beskrajni. U usporedbi s vaom prirodom ak i vrijeme i prostor su nitavni. Moete uiniti sve i sva. Vi ste svemoni. O ovom atmanu valja najprije sluati. Sluajte danomice da ste vi dua. Ponavljajte to danju i nou sve dok se ta misao ne uvue u vae vene, dok ne pone gorjeti u svakoj kapi vae krvi, dok ne postane vaa krv i vae meso. Neka se cijelo vae tijelo ispuni jednim idealom: Bez roenja i bez smrti, blaena, sveznajua, svemogua, uvijek uzviena dua to sam ja. Razmiljajte o ovom danju i nou. Razmiljajte o tome sve dok to ne postane sastavnim dijelom vaeg ivota. Meditirajte o tome i iz toga e proizai djelovanje. Srce progovara iz iskrenih osjeaja srca, a iz iskrenih osjeaja srca ruka posee za inom. Djelovanje e nadoi. Ispunite se ovim idealom. to god inili, o tome mislite dobro. Sva e se vaa djelovanja uveliati, preobraziti, proglasiti bo anstvom, samom silom ove misli. Kaite ovo slabim ljudima i ustrajte u kazivanju: Ti si proien. Probudi se i ustani, o moni! Ovo ti snivanje ne dolikuje. Probudi se i ustani. Ovo ti ne pristaje. Nemoj

173

misliti da si slab i nesretan. Svemoni, ustani i probudi se, oituj svoju istinsku prirodu. Neprilino je to to vjeruje da si grenik. Neprilino je to to smatra da si slab. Kaite ovo svijetu, kaite ovo samima sebi, i pogledajte do kakvog praktinog rezultata dolazite. Pogledajte kako se s bljesko m oituje istina, kako se sve mijenja. Recite to ovjeanstvu i pokaite mu njegovu snagu. Tada emo nauiti kako da je primjenjujemo u naem svakidanjem ivotu. Da bismo bili u stanju koristiti ono to nazivamo vivekom, razlikovanjem, da bismo znali kako da u svakom trenutku naeg ivota, u svakom naem djelu, razlikujemo ono to je pravilno od onoga to je nepravilno, istinsko od lanog, morat emo spoznati iskuenje istine, a to je proienost, jedinstvo. Sve to pridonosi jedinstvu je istina. Ljubav je istinita, a mrnja lana, jer mrnja pridonosi mnogostrukosti. Mrnja je ono to ovjeka odvaja od drugog ovjeka, stoga je ona pogrena i lana. Ona je sila to rastavlja. Ona razdvaja i unitava. (II. 29497, 299300, 3024) PRAKTINA VEDANTA - II U razliitim Upaniadama pronalazimo kako ova vedantinska filozofija nije samo ishod meditiranja u umama, ve da su se njezinim ponajboljim dijelovima domislili, i izrazili ih, umovi koji su bili upravo najzauzetiji svakodnevnim ivotnim stvarima. Ne moemo zamisliti zauzetijeg ovjeka doli apsolutnog vladara, ovjeka koji vlada milijunima ljudi, pa ipak neki su od tih vladara bili duboki mislioci. Sve ukazuje na to da ova filozofija mora biti vrlo praktina. Kasnije, kada stignemo do Bhagavad Gite veina ju je od vas vjerojatno itala, jer ona je najbolji komentar na vremena apsolutistike monarhije, a ne kao danas, kada je kralj u najveoj mjeri puka figura. Pa ipak takvi su ljudi pronalazili vremena domisliti se svim ovim idejama, obistinili ih i njima po duili ovjeanstvo. Ovakva poimanja vedante moraju izai na vidjelo, ne smiju ostati skrivena u umama ili spiljama; ona moraju izai van da bi djelovala na optuenikoj i sudakoj klupi, s propovjedaonice, u kolibi siromaha, kod ribara koji love ribu i u enika koji ue. Ona se obraaju svakom mukarcu, eni i djetetu, bez obzira na njihovo zanimanje i ma to god oni bili. ega se imamo pribojavati? Kako ribari i svi ostali mogu ideale Upaniada provesti u djelo? Put nam je pokazan. Beskrajan je, jer religija je beskrajna. Nitko ne moe zaci s onu stranu. I to god iskreno uinite za vas je dobro. ak i najmanja sitnica,

174

dobro uinjena, donosi silne rezultate. Stoga, pustimo svakoga da uini ono malo to je u njegovoj moi. Misli li ribar da je on duh, bit e bolji ribar. Misli li uenik da je duh, bit e bolji uenik. Misli li odvjetnik da je duh, bit e bolji odvjetnik, i tako dalje.
29293, 296, III. 245) (II.

ZADOVOLJSTVO U ODRICANJU Svijet je prepun zla; stoga, napustite svijet ovo je velika pouka, nesumnjivo i jedina. Napustite svijet. Nema dvojbe o tome da zbog razumijevanja istine svatko od nas mora napustiti pogreku. Nema dvojbe da svatko od nas tko eli imati dobro, mora napustiti zlo. Nema dvojbe da svatko od nas tko eli ivjeti, mora napustiti ono to predstavlja smrt. Pa ipak, to nam preostaje ako ova teorija ukljuuje naputanje osjetilnog ivota, ivota kakav mi poznajemo? I to jo podrazumijevamo pod ivotom? Ako napustimo ovo, to nam preostaje? Ovo emo bolje razumjeti kada kasnije stignemo do mnogo filozofskijih dijelova vedante. No za sada doputam tvrdnju da razumsko, racionalno rjeenje problema pronalazimo jedino u vedanti. Na ovom vam mjestu mogu jedino izloiti ono emu vedanta nastoji pouiti, a to je proglaavanje svijeta bogom, apoteoza svijeta. Vedanta, u zbilji, ne otkazuje svijet. Ideal odricanja nigdje ne dostie takve visine kao u nauku vedante. No podjednako tako, time nije miljen grubi, poguban savjet. Ovo uistinu znai proglaavanje svijeta bogom naputanje onakvog svijeta kakvim ga mi smatramo, kakav poznajemo, kakav se on nama doima, i spoznavanje onoga to on uistinu jest. tujte ga, jer je on sam bog. Na poetku jedne od najstarijih Upaniada itamo sljedee: Sve to postoji u ovom kozmosu valja prekriti bogom. Sve nam valja prekriti bogom, ali ne lanim optimizmom, niti tako da zatvaramo oi pred zlom, ve istinskim sagledavanjem boga u svemu. Stoga, svijet moramo napustiti. A kada tako uinimo, to nam preostaje? Bog. to to znai? Moete imati enu. To ne znai da vam je valja napustiti, ve da vam u njoj valja sagledavati boga. Napustite svoju djecu to to znai? Izbaciti ih pred vrata, kao to to neki neljudi ine? Svakako ne. To je tovanje avla. To nije religija. Sagledajte boga u svojoj djeci. Tako i u svemu drugom. Bog je podjednako prisutan u ivotu i u smrti, u srei i u patnji. Sav je svijet njime ispunjen. Otvorite oi i ugledajte ga.

175

U ovome se sastoji nauk vedante. Napustite svijet koji ste nasluivali, jer je vae nasluivanje bilo zasnovano na vrlo pristranom iskustvu, na vrlo slabom rasuivanju i na vaoj vlastitoj slabosti. Napustite to. Svijet o kojem smo tako dugo razmiljali, kojem smo tako dugo bili privreni, prividan je svijet kakav smo sami stvorili. Ostavite se toga. Otvorite oi i pogledajte kako takav nikada nije niti postojao. Bio je to san, ma ya. Ono to je uistinu postojalo bio je sam bog. On je taj koji postoji u svakom djetetu, u svakoj eni, u svakom muu. On je taj koji postoji u dobru i u zlu. On postoji u grijeh u i greniku. On postoji u ivotu i u smrti. Silna tvrdnja! Pa ipak to je predmet koji nam vedanta eli pokazati, kojom nas eli poduiti i koji eli propovijedati. Tko uiva u slici onaj koji je prodaje ili onaj koji je promatra? Prodavalac je zaokupljen svojim proraunima, raunanjem dobitka i profita koji e ostvariti prodavanjem slike. Njegov je mozak ispunjen proraunima. On promatra eki drabovatelja i paljivo motri na ponuae. Usredotoen je na sluanje kako se ponude brzo podiu. U slici istinski uiva ovjek koji je na drabu doao bez namjere da kupi ili proda. On promatra sliku i u njoj uiva. Tako je i sav ovaj kozmos slika. Kada udnje posvema ieznu, ljudi e uivati svijet, i ovom e kupovanju i prodavanju i svim budalastim idejama o po sjedovanju doi kraj. Kada ode lihvar, kada odu i kupac i prodavalac, ovaj e svijet ostati prekrasna slika. Nikada nisam proitao ljepe tumaenje boga od ovog: On je veliki pjesnik, drevni pjesnik. Sav je kozmos njegova pjesma, u stihovima i rimama i ritmovima, napisana u beskrajnom blaenstvu. Tek kada napustimo nae udnje, bit emo u stanju itati i uivati ovaj kozmos boga. Tada e sve postati boanstvo. Kutii i zakuci, preaci i sjenovita mjesta koja smo smatrali mranima i profanima, postat e boanstvom. Sve ovo otkrit e svoju istinsku prirodu, a mi emo se smjekati sami sebi i misliti kako sve ovo jadikovanje i plakanje nije bilo nita drugo doli djeja igra, koju smo mi po -strani promatrali. Stoga djelujte, kazuje vedanta. Ona nas ponajprije savjetuje kako da to uinimo: naputanjem naputanjem oiglednog, prividnog svijeta. to je time miljeno? Sagledavanjem boga posvuda. Dakle, djelujte. udite za ivotom koji e potrajati stotinu godina. udite za svim svjetovnim ako elite, samo proglasite ga boanstvom, preobratite ga u nebesa. udite za dugim ivotom, ispunjenim korisnou, blaenstvom i

176

djelovanjem u ovom svijetu. inei tako, pronai ete izlaz. Drugog puta nema. (II.
14547, 14950)

BOG GOVORI KROZ SRCE Jedno od zala vae zapadnjake civilizacije je vaa neprekidna tenja za intelektualnim obrazovanjem, pri emu zapostavljate svoje srce. To vas ini deset puta sebinijima i to e biti vaa propast. Kada doe do sukoba izmeu vaeg srca i uma, slijedite svoje srce, jer um ima samo jedno stanje, razum, unutar kojeg djeluje um i ne moe zaci s onu stranu. Srce je ono to vas vodi do najuzvienije razine, a nju um nikada ne moe dosei. Ono zalazi s onu stranu uma i dosee ono to nazivamo nadahnuem. Um nikada ne moe biti nadahnut. Jed ino prosvijetljeno srce biva nadahnuto. Intelektualan, bezosjeajan ovjek nikada ne biva nadahnut. Ono to progovara iz ovjeka ljubavi uvijek je srce. Ono otkriva uzvieniji instrument od onoga koji vam um moe dati instrument nadahnua. I kao to je u m instrument spoznaje tako je srce instrument nadahnua. U niem obliku ono je mnogo slabiji instrument od uma. Neuk ovjek ne zna nita, ali je po svojoj prirodi pomalo osjeajan. Usporedite ga s glasovitim profesorom kakvu zaudnu snagu ovaj drugi posjeduje. Ali profesor je sputan svojim umom, i istovremeno moe biti i avo i intelektualan ovjek. ovjek srca nikada ne moe biti avo. Nijedan ovjek s osjeajima nije nikada to bio. Pomno odgajano, srce se moe promijeniti, te zai s onu stranu uma; jer ono e djelovati putem inspiracije. ovjek e naposljetku morati zai s onu stranu uma. ovjekova spoznaja, njegova mo opaanja i rasuivanja, te njegov um i srce, zauzeti su bukanjem mlijeka ovoga svijeta. Dugotrajnim se bukanjem stvara maslac, a to je bog. Ljudi srca dobivaju maslac, a mlaenica ostaje umnima. Sve su ovo pripreme za srce za ljubav, za silnu sklonost prema srcu. Uope nije nuno biti obrazovan ili uen da bi se dostiglo boga. Jedan mi je mudrac jednom rekao: Da biste nekoga ubili morate biti opremljeni maevima i titovima, ali da bi se poinilo samoubojstvo dovoljna je igla. Da bi se, dakle, pouavalo druge potrebno je mnogo uma i uenosti, no ne i za nae vlastito prosvjeivanje. Jeste li proieni? Ako jeste, dosei ete boga. Blaeni neka su oni ista srca, jer oni e ugledati boga. Ako niste proieni, ak ni vae poznavanje svih nauka svijeta nee vam pomoi. Moete biti zadubljeni u knjige koje prouavate, ali to nee biti od koristi. Srce je ono to postie

177

cilj. Slijedite srce. Proieno srce vidi s onu stranu uma. Ono biva nadahnuto. Ono spoznaje stvari koje razum nikada ne moe spoznati. Kad god postoji sukob izmeu proienog srca i uma, uvijek stanite na stranu srca, ak i ako vjerujete da je ono to vae srce ini nerazumno. Kada ono eli initi dobro drugima, va vam um govori da to nije razborito, slijedite svoje srce i otkrit ete da tada inite manje pogreaka nego to biste inili slijedei svoj um. Proieno je srce najbolje ogledalo za odravanje istine, stoga sve ove discipline slue proiavanju srca. I im je ono proieno, sve istine sinu u trenutku. Sva e se istina u kozmosu oitovati u vaem srcu, samo ako je ono dovoljno proieno. Problem patnje ne moe se rijeiti putem uma, ve srcem. Da je sva ova silna koliina nastojanja bila potroena na to da se ljude uini proienijima, blaima, strpljivijima, obzirnijima, ovaj bi svijet bio tisuu puta sretniji nego to je to danas. Uvijek oplemenjujte svoje srce. Bog govori kroz srce, a kroz srce govorite vi sami. (I. 41215)

KAKO PREVLADATI SLABOST Ovo pitanje postavljam svakom mukarcu, svakoj eni i svakom djetetu dok upranjavaju fizike, mentalne ili duhovne vjebe. Jeste li snani? Osjeate li snagu? jer znam da jedino istina ulijeva snagu. Jedino nam istina moe uliti snagu i nita nas drugo doli stremljenje prema zbiljnosti ne moe uiniti snanima. Nitko nee dosei istinu sve dok ne postane snaan. Ne svia mi se, stoga, niti jedan sistem koji oslabljuje duh, ini ovjeka praznovjernim, potitenim, nagoni ga na udnju za svim nemoguim stvarima, tajnama i praznovjerjima, jer djelovanje takvog sistema je opasno. Takvi sistemi nikada ne donose nita dobra. Oni uzrokuju nezdravost duha, oslabljuju ga i to do te mjere da e tokom vremena takvom oslabljenom duhu biti gotovo nemogue prihvatiti istinu i u skladu s njom ivjeti. Snaga je, stoga, jedina nunost. Ona je lijek za bolesti svijeta. Ona je lijek za siromane kada pate pod tiranijom bogatih. Ona je lijek za neuke kada ih ugnjetavaju ueni, i lijek za grenike koje tiraniziraju drugi grenici. Nita ne ulijeva takvu snagu kao ova ideja monizma. Nita nas ne ini tako moralnima kao ova ideja monizma. Nita nas nee nagnati na takvo dobro djelovanje, najbolje to moemo, kao kada odgovornost poiva na nama samima. Kada je sva odgovornost prebaena na naa leda dajemo sve od sebe. Kada nemamo niega prema emu polako i oprezno traimo put, nikakvog

178

avla na kojeg bismo svalili nau krivnju, nikakvog personalnog boga koji bi ponio nae breme, kada smo mi sami odgovorni, uzdii emo se do svog vrhunca. Odgovoran sam za svoju sudbinu. Ja sebi inim dobro. Ja sebi nanosim zlo. Ja sam proien i blaen. Valja nam odbaciti sve pomisli koje potvruju suprotno. Ja nemam smrti ni st raha, nemam kaste ni vjere, nemam ni oca ni majke ni brae, nemam ni prijatelja ni neprijatelja, jer ja sam egzistencija, spoznaja i blaenstvo apsoluta. Ja sam blaen, ja sam blaen. Ja sam nesputan vrlinom ili porokom, sreom ili patnjom. Hodoaa, sveti spisi i obredi nikada me ne mogu sputati. Ne mori me glad ni e. Ovo tijelo nije moje, niti sam podloan praznovjerjima i propadanju koje snalazi ovo tijelo. Ja sam egzistencija, spoznaja i blaenstvo apsoluta. Ja sam blaen, ja sam blaen. Ovo je, kazuje vedanta, jedina molitva koju bismo trebali imati. Ovo je jedini put ka postizanju cilja rei samome sebi i drugima da smo boanske prirode. I nastavljajui to ponavljati osjeamo kako nam nadolazi snaga. Onaj koji posrne na samom poetku postajat e sve snaniji i snaniji, glas e dobiti punou, sve dok istina u svoj posjed ne zauzme naa srca i pojuri naim venama, te prome naa tijela. Privid nestaje kako svjetlost postaje sve sjajnija i sjajnija, teret neukosti nestaje i tako e nadoi trenutak kada sve nestaje, a samo sunce zasja. (II. 2012)

OTVORENA TAJNA Nitko ne moe umrijeti. Nitko ne moe biti zauvijek umanjen. ivot nije nita drugo doli igralite, ma kako se grubom igra inila. Ma kako zadobivali udarce i ma kako bili udarani, dua je ovdje i nikada ne biva ranjena. Mi smo taj beskraj. Tako vedantist pjeva: Nikada nisam imao straha ili sumnje. Smrt me nikada nije zadesila. Nikada nisam imao oca ni majke, jer nikada nisam ni bio roen. Gdje su moji neprijatelji jer ja sam sve. Ja sam egzistencija, spoznaja, blaenstvo apsoluta. To sam ja. To sam ja. Bijes, pohota i ljubomora, zle misli i sve takve sline stvari nikada me nisu snale, jer ja sam egzistencija, spoznaja i blaenstvo apsoluta. To sam ja. To sam ja.7 Ovo je lijek za svaku bolest, nektar koji lijei smrt. Mi smo ovdje, u ovom svijetu, a naa se priroda tome protivi. No ponavljajmo: To sam ja. To sam ja. Nemam straha niti sumnje, niti me smrt moe zadesiti. Nemam spola, vjere, niti rase. Kakvu bih vjeru

179

mogao imati? Kakvoj bih to sljedbi trebao pripadati? Koja bi me sljedba mogla privui? Ja sam prisutan u svakoj sljedbi. Ma koliko se tijelo i um protivili, usred najdublje tame, usred bolnih muenja, u krajnjem oaju, ponavljajte ovo jednom, dvaput, triput, ponavljajte ovo u vjenost. Prosvijeenost nadolazi mirno, polako, ali zasigurno dolazi. Mnogo sam puta bio u raljama smrti, izgladnio, ranjavih nogu i klonuo. Danima i danima nisam jeo i esto nisam mogao vie hodati. Sjeo bih tako pod drvo i inilo se da ivot otjee. Nisam mogao govoriti, jedva da sam mogao i razmiljati. No, naposljetku, um se vraa ovoj misli: Ja nemam straha, ja ne mogu umrijeti. Nikada me ne mori glad niti ed. To sam ja! To sam ja! itava me priroda ne moe satrti, jer ona je moj podanik. Dokai svoju snagu, ti boe svih bogova i gospodaru svih gospodara! Povrati svoje izgubljeno carstvo! Ustani, kreni i nemoj stati! I ja bih ustajao, okrijepljen, i evo me, ovdje sam, iv. Dakle, kad god nastane tama, branite zbiljnost i sve e suprotno morati nestati. Jer, naposljetku, to je samo san. Ma kako nesavladive se tekoe isprijeile, ma kako se strane i mrane stvari doimale, one nisu nita drugo doli ma ya. Ne bojte se jer to je odagnano. Satrite je i ona iezava. Zgazite je i ona umire. Ne bojte se. Ne mislite o tome koliko puta niste uspjeli. Nema veze vrijeme nema granica. Poite dalje. Dokazujte se uvijek iznova i svjetlo mora zasjati. Moete moliti svakoga tko je ikada roen, ali tko e vam pritei u pomo? I kakve veze ima put smrti s kojeg zna umai? Pomozi sam sebi. Nitko ti drugi ne moe pomoi, prijatelju. Jer ti si sam svoj najvei neprijatelj i svoj najvei prijatelj. s Zgrabite onda svoje sopstvo. Ustanite. I nemojte se bojati. Usred svih patnji i sve slabosti pustite sopstvo da izae, iako e ono u poetku biti nejasno i nezamjetljivo. Stei ete hrabrost i, naposljetku, rikat ete poput lava: To sam ja! To sam ja! Ja nisam niti mukarac n iti niti ena, niti bog niti avo, ne, nisam niti ivotinja niti biljka, bogat niti siromaan, niti uen niti neuk. Sve je ovo neznatno u usporedbi sa mnom, jer to sam ja! To sam ja! Pogledajte sunce, mjesec i zvijezde. Ja sam svjetlost koja u njima sja. Ja sam ljepota plamena! Ja sam snaga u ovom kozmosu. To sam ja! To sam ja! Moje istinske naslade nikada nisu bile u svjetovnim stvarima u muu, eni, djeci i drugome. Jer ja sam nalik beskrajnom plavom nebu: raznobojni oblaci plove po njenu poigravaju se na tren, zatim se udaljavaju, a iza njih ostaje isto nepromjenjivo plavetnilo. Srea i patnja, dobro i zlo, mogu me na tren zakriti, zastirui sopstvo, ali ja

180

sam jo uvijek prisutan. Oni nestaju jer su podloni promjeni. Ja sjam, jer sam nepromjenjiv. Zadesi li me patnja, znam da je ona konana, stoga mora umrijeti. Snae li me zlo, znam da je ono konano. Ono mora nestati. Jedino sam ja beskrajan i netaknut. Jer ja sam beskrajno, vjeno, nepromjenjivo sopstvo. Ovako pjeva jedan na pjesnik.9 Pijmo iz ove ae ae koja vodi k svemu besmrtno m svemu nepromjenjivom. Nemojmo se bojati. Ne vjerujmo da smo zli, da smo konani i da emo umrijeti. Jer to nije istina O ovome valja sluati, o ovome valja razmiljati, o ovome valja najzad meditirati.10 Dok su ruke zauzete, um bi morao ponavljati: To sam ja. To sam ja. Razmiljajte o tome, sanjajte to, sve dok to ne postane krv vae krvi i meso vaeg mesa, sve dok ovi strani snovi o neznatnosti, slabosti, patnji i zlu posvema ne ieznu, i tada vam nita vie, niti na tren, ne moe sakriti istinu. (II. 4025) BILJEKE
1. Bhagavad Gita, 6.38. 2. Bhagavad Gita, 6.40. 3. andogva Upaniad, 7.24.1. 4. Katha Upaniad, 1.3.14. 5. Beskrajnost je jedinstvo, bez drugotnosti, uvijek nedjeljiva i neoitova -na. Pod beskrajnim oitovanjem Svami podrazumijeva kozmos, vidljiv i nevidljiv. Iako je on sainjen od nebrojenih oblika, ogranienih samom svojom prirodom, ipak kao cjelina on je uvijek beskonaan, tovie, svaki je njegov dio beskonaan, jednako kao to je i s njim neodvojivo sjedinjen. 6. Kada se struja miljenja prekida, nazivamo ga koncentracijom; kada je tok neprekinut, nazivamo ga meditacijom. 7. ankara, Nirvanaatkam, adaptirano. 8. Bhagavad Gita, 6.5. 9. Dattatreva Avadhuta u Avadhuta Giti. 10. Brihadaranvaka Upaniad, 4.5.6.

181

XI. Cilj vedante

DA LI JE NEBESKO CARSTVO CILJ? Vidjeli smo da se najstarija ideja u Samhiti, dijelu Veda, bavila jedino nebeskim carstvom, gdje su ljudi imali sjajna tijela i ivjeli pored svojih oeva. Postepeno su se javljale i druge ideje, ali one nisu bile zadovoljava jue. Jo uvijek je postojala potreba za neim uzvienijim. ivljenje u nebeskom carstvu ne bi se mnogo razlikovalo od ivota u ovom svijetu. U najboljem sluaju bio bi to samo zdrav ivot bogataa, ispunjen osjetilnim uicima, i sa zdravim tijelom koje ne zna za bolesti. Bio bi to ovaj tvarni svijet, samo neto malo profinjeniji. I tu uviamo tekou: vanjski, materijalni svijet ne moe rijeiti problem, jednako kao to to ne moe niti nebesko carstvo. Ako ovaj svijet ne moe rijeiti problem, nikakvo njegovo umnoavanje to ne moe uiniti, jer je tvar, a to nam valja stalno imati na umu, samo neizmjerno malen dio prirodnih pojava. Velik dio pojava koje uistinu zapaamo nisu tvari. Primjerice, kakvu veliku ulogu, u svakom trenutku naeg ivota, odigravaju miljenje i osjeanje, u usporedbi s materijalnim pojavama u vanjskom svijetu! Kako je samo prostran ovaj unutranji svijet sa svojim silnim djelovanjem! Osjetilne su pojave neznatne u usporedbi s njim. Objanjenje nebeskog carstva ini ovu pogreku: ono ustraje na tome da je sveukupnost pojava jedino u dodiru, okusu, vidu, i tako dalje. Tako ovakvo poimanje nebeskog carstva nije moglo pruiti potpunu zadovoljtinu svima. Mudraci su boga obistinili putem moi introspekcije i doprli s onu stranu radosti i patnje, s onu stranu onoga to nazivamo vrlinom i porokom, s onu stranu dobrih i zlih djela, s onu stranu postojanja i nepostojanja. Onaj koji je vidio njega vidio je zbilju. Ali to onda s nebeskim carstvom? Nebesko je carstvo ideja sree umanjena za nesreu . Drugim rijeima, ono za ime udimo su radosti ovog ivota umanjene za njegove patnje. Ovo je nesumnjivo vrlo dobra zamisao ona se prirodno pojavljuje no ona je posvema pogrena, jer apsolutno dobro, kao niti apsolutno zlo, ne postoji. Svi ste uli za onog bogataa u Rimu koji je jednog dana saznao da mu je preostalo samo milijun funti. Rekao je: to u sutra? i smjesta poinio samoubojstvo. Milijun je funti za njega znailo siromatvo.

182

to je radost, i to je tuga? One su samo bitnosti koje iezavaju, neprestano iezavaju. Dok sam bio dijete, snatrio sam o tome da jednom postanem koija. Smatrao sam da bi vrhunac sree bio vozikati se unaokolo. Danas tako ne mislim. Kojoj ete se radosti prikloniti? Ovo moramo svi pokuati razumjeti, i ovo je jed no od posljednjih praznovjerja koje e nas napustiti. Svaije je poimanje naslade drugaije. Vidio sam ovjeka koji nije sretan ako svakoga dana ne proguta kocku opijuma. On moda sniva o nebeskom carstvu u kojem je zemlja sainjena od opijuma. to se mene tie, bilo bi to vrlo loe nebesko carstvo. Stalno iznova itamo u arapskoj poeziji o nebeskom carstvu s prekrasnim vrtovima kroz koje protjeu rijeke. Proveo sam velik dio ivota u zemlji gdje je vode previe. Mnogobrojna sela bivaju preplavljena i tisu e ivota bivaju rtvovane svake godine. Prema tome, moje nebesko carstvo ne bi imalo vrtove kroz koje teku rijeke. Ja bih imao zemlju gdje pada vrlo malo kie. Nai se uici neprestano mijenjaju. Snatri li mladi o nebeskom carstvu, u njegovom e nebeskom carstvu obitavati prekrasna ena. Kada taj isti ovjek ostari, on vie ne eli enu. Nae potrebe stvaraju nae nebesko carstvo, a ono se mijenja s promjenom naih potreba. Kada bismo imali nebesko carstvo nalik onom kakvo prieljkuju oni kojima je osjetil ni uitak sam kraj postojanja, tada ne bismo napredovali. To bi bila najstranija kletva kojom moemo prokleti duu. Da li je ovo sve do ega moemo stii malo tugovanja i malo veselja, a nakon toga umrijeti kao pseto? Kakvom kletvom proklinjete ovjeanstvo ako udite za takvim stvarima! To je ono to inite dok plaete za radostima ovoga svijeta, jer ne znate to je istinska srea. Ono na emu ustraje filozofija nije odricanje od radosti, ve spoznavanje istinske sree. Drevno je norveko nebesko carstvo bilo strano borilite gdje su svi sjedili pred Odinom. Lovili su divljeg vepra, a potom otili u rat i raskomadali jedan drugoga. No, na ovaj nain ili neki drugi, nakon nekoliko sati borbe rane su bivale zacijeljene, a oni su ulazili u dvoranu gdje se pekao divlji vepar, te imali pijanku. A nakon toga divlji bi vepar ponovno poprimio svoje oblije, spreman da ga sutradan ponovno love. Ovo je potpuno isto kao i nae nebesko carstvo, nimalo gore, samo to su naa poimanja neto profinjenija. Mi udimo za lovljenjem divljeg vepra i stizanjem do mjesta gdje e se sve nae naslade nastaviti, jednako kao to su Norveani zamiljali da divlji vepar biva ulovljen i izjeden svakoga dana, a da se sutradan iznova pojavljuje.

183

Stoga, filozofija ustraje na tome da radost bude apsolutna, te da se nikada ne mijenja. Ta radost ne mogu biti radosti i naslade ovoga ivota, pa ipak nam vedanta pokazuje da je sve to izaziva radost u ovom ivotu djeli te istinske radosti, jer ona je je dina radost to postoji. Svakog trena, uistinu, uivamo apsolutno blaenstvo, iako je ono prikriveno, pogreno shvaeno i karikirano. (II. 15859, 16567) ISKUSTVO KOZMIKE SVIJESTI Uenik: Gospodine, postoji li u Upaniadama tvrdnja da je Ivara [bog] svemona osoba? Ljudi openito vjeruju u takvu Ivaru. Svam Vivekananda: Najuzvienije naelo, bog svih, ne moe biti osoba. Jiva je pojedinac, a sveukupnost svih jiva sainjava Ivaru. U jivi prevladava avidva, ili neznanje, ali Ivara kontrolira mayu, sastavljenu od avidye i vidve [spoznaje], te nezavisno stvara iz sebe ovaj svijet pokretnih i nepokretnih stvari. Ali brahman natkriljuje i pojedine i kolektivne, zajednike aspekte, jivu i Ivaru. U brahmanu nema dijela. Samo za volju lakeg shvaanja u njemu se zamiljaju dijelovi. O onom dijelu brahmana u kojem postoji dodavanje stvaranja, odravanja i nestajanja kozmosa, u svetim se spisima govori kao o Ivari, dok se drugi, nepromjenjivi dio, po kojem nema ni pomisli na dvojnost, oznaava kao brahman. Ali ne pomiljajte zbog toga da je brahman razliita ili odvojena materija od jive ili kozmosa. Osvjedoeni monisti smatraju da je brahman taj koji se preobrazio u jive i kozmos. Advaitisti, s druge strane, tvrde da su jive i kozmos samo dodani brahmanu. Ali u samoj zbilji nije bilo promjene u brahmanu. Advaitist kazuje da se kozmos sastoji jedino od imena i oblika. On traje tako dugo dok postoji ime i oblik. Kada se putem meditacije i drugih vjebi ime i oblik rasplinu, preostaje jedino transcendentni brahman. Tada se zasebna zbiljnost jiva i kozmosa vie ne osjea. Tada biva obistinjeno da je to jedinstvo vjena, proiena bit duha, odnosno brahmana. Istinska je priroda jive brahman. Kada putem meditacije i drugih duhovnih vjebi iezne koprena imena i oblika, tada ova ideja jednostavno biva obistinjena. Ovo je bit iste advaite. Vede, vedanta i svi ostali sveti spisi, samo objanjavaju ovu ideju na razliite naine. Uenik: Kako onda moe biti istina da je Ivara svemona osoba? Svamiji: ovjek je ovjek u onolikoj mjeri koliko je osvjedoen ogranienjem nebitnih osobina uma. Putem uma on mora sve razumjeti i shvatiti, dakle, to god on

184

mislio mora biti ogranieno umom. Stoga, prirodna je sklonost ovjekova da linost Ivare [boga] zamilja na osnovi svoje vlastite linosti. O svome idealu ovjek moe misliti samo kao o ljudskom biu. Kada je, iban nedaama u ovom svijetu bolesti i smrti, satjeran do oaja i bespomonosti, on trai utoite u nekome, [uz] kojeg se moe osjeati sigurnim. Ali gdje nai to utoite? Sveprisutni je atman, koji ne ovisi ni o ijoj podrci, jedino utoite. U poetku ga ovjek ne nalazi. ovjek to spoznaje kada se pojave razlikovanje i nepristranost, u toku meditacije i duhovnih vjebi. U ma kojem pravcu napredovao na putu duhovno sti, on nesvjesno budi brahmana u sebi. Ali naini mogu biti razliiti u razliitim sluajevima. Oni koji vjeruju u personalnog Boga moraju se podvrgnuti duhovnim vjebama pridravajui se pritom te ideje. Ako postoji iskrenost putem duhovne vjebe probudit e se brahman lavlje snage. Spoznaja je brahmana jedini cilj svih bia, ali razliite ideje su i razliiti putevi do nje. Iako je istinska priroda jive brahman, on ipak, budui da se poistovjeuje s osvjedoenjem nebitnih osobina uma, pati od svakojakih sumnji, tekoa, naslada i patnji. Ali svatko, od Brahme [stvoritelja] do vlati trave, napreduje prema obistinjenju svoje istinske prirode. I nitko ne moe izbjei krugu roenja i smrti sve dok ne uvidi svoju istovjetnost s brahmanom. Kada ovjek dostigne to troje roenje ovjeka, silnu udnju za osloboenjem i skladnost prosvijetljene due tada se njegova udnja za samospoznajom pojaava. Inae, umovi ljudi, odanih strasti i poudi, nikada ne krenu tim putem. Kako bi se udnja za spoznajom brahmana mogla javiti u onog koji osjea udnju za uicima obiteljskog ivota, za bogatstvom i slavom? Onaj koji je spreman svega se odrei, koji je usred snane struje dvojnosti dobra i zla, sree i patnje, smiren, pouzdan, uravnoteen i svjestan svog ideala, jedino on ustraje u dostizanju samospoznaje. Jedino on, silom vlastite moi, kida na komadie mreu svijeta. Slamajui zapreke maye, on se uzdie kao moni lav. Uenik: Da li je, prema tome, istina da bez sannvase [odricanja] nema spoznaje brahmana? Svamiji: To je tisuu puta istina. U duhovnom se ivotu ba nita ne moe postii bez nepristranosti prema svijetu, bez odricanja i bez naputanja udnje za nasladom. To nije nalik poslastici u rukama djeteta koju moete ugrabiti na prijevaru. Uenik: Ali gospodine, u toku duhovnih vjebi to se odricanje moe pojaviti.

185

Svamiji: Pustimo one kojima e se odricanje postepeno pojavljivati. Neka im bude. Ali zato bi ti trebao sjediti i na to ekati? Zaponi smjesta kopati kanal kojim e u tvoj ivot stii vode duhovnosti. Sri Ramakrina je obiavao osuivati mlakost u duhovnim dostignuima, kao to je, primjerice, kazivanje da e religija doi postepeno i da tu nema mjesta urbi. Ako je ovjek edan, moe li dokono sjediti? Ne tri li on amo -tamo u potrazi za vodom? Ti jo ne osjea e za duhovnou, stoga i sjedi dokono. udnja za spoznajom jo nije ojaala. Zbog toga si i zadovoljan sitnim uicima obiteljskog ivota. Uenik: Uistinu ne shvaam zato ne mogu spoznati ideju odricanja od svega. Molim te, uini da u tome uspijem. Svamiji: Cilj i sredstva u tvojim su rukama. Ja ih mogu samo potaknuti. Prouio si tako mnogo svetih spisa, te slui i drui se s takvim sadhuima [redovnicima] koji su spoznali brahmana, pa ako ak ni to ne objanjava ideju odricanja, onda je tvoj ivot uzaludan. No on nee biti posvema uzaludan. Posljedice e se oitovati s vremenom, na ovaj ili onaj nain. Uenik bijae vrlo potiten, te ree Svamiju: Gospodine, u tebi sam naao utoite. Otvori mi put muktija [osloboenja] da u ovom tijelu uzmognem obistiniti istinu. Svamiji: ega se boji? Uvijek razlikuj tvoje tijelo, tvoja kua, ove jive i svijet potpuno su nestvarni, nalik snu. Uvijek imaj na umu da je ovo tijelo samo trom instrument. A samosadrajna je purua [sopstvo] u unutranjosti tvoja istinska priroda. Pratilac je uma njegov prvi, tanki plat. Zatim dolazi ovo tijelo, njegov opipljivi omota. Nedjeljiva, nepromjenjiva, samooitujua purua lei skrivena iza tih varljivih koprena. Zbog toga je tebi tvoja vlastita priroda nepoznata. Um koji uvijek ide za osjetilima stoga valja usmjeriti prema unutranjem svijetu. Um valja unititi. Ali tijelo je neosjetljivo, opipljivo ono umire i rastvara se u pet elemenata. Ali gomila mentalnih dojmova, koja je zapravo um, ne umire tako brzo. Ona ostaje jo neko vrijeme prisutna u obliku sjemena, zatim iznie i izrasta u drvo. Ona poprima drugo fiziko oblije i nastavlja krug roenja i smrti, sve dok se ne pojavi samospoznaja. Stoga kaem, meditacijom, koncentracijom i silom filozofskog razlikovanja, uroni ovaj um u ocean egzistencije spoznaje blaenstva apsoluta. Kada umre um, nestaju svi ograniavajui domeci, i vi ste uvreni u brahmanu. Uenik: Gospodine, tako je teko usmjeriti ovaj neobuzdani um prema brahmanu.

186

Svamiji: Postoji li ita to je junaku teko uiniti? Samo kukavice tako govore. Mukti je lako dohvatljiv jedino junaku ne i kukavici. Gita kazuje, Odricanjem i vjebom zavladavamo umom, o Arjuna. itta, ili tvar od koje je graen duh, nalik je prozirnom jezeru, a valovi koji se na njemu uzdiu izazvani utjecajem osjetilnih dojmova ine manas, odnosno um. Um se prema tome, sastoji od niza valova miljenja. Iz ovih se mentalnih valova uzdie udnja. Zatim se ta udnja pretvara u volju i djeluje putem svog opipljivog instrumenta, tijela. Ponovno, budui daje ovo djelo beskrajno, i njegovi su plodovi i rezultati beskrajni. Stoga, um uvijek biva potresan bezbrojnim valovima plodovima djelovanja. Ovaj um valja liiti svih valova misli u umu [vrittis] i preobraziti u prozirno jezero tako da u njemu ne ostane niti jedan jedini val misli. Tada e se brahman oitovati. Sveti nam spisi daju letimian uvid u takvo stanje u ovakvim odlomcima: Tada svi vorovi srca bivaju razrezani na komadie, i tako dalje. Razumije li? Uenik: Da, gospodine. Ali meditacija se mora temeljiti na nekom predmetu. Svamiji: Ti sam bit e predmet svoje meditacije. Razmiljaj i meditiraj o tome da si sveprisutni atman. Ja nisam niti tijelo niti duh, niti buddhi [odluujua sila], niti grubo niti profinjeno tijelo2 ovim procesom oslobaanja uroni svoj um u transcendentnu spoznaju, koja je tvoja istinska priroda. Ubij svoj um tako to e ga stalno iznova u to uranjati. Samo tada shvatit e bit uma i bit e ustanovljen u svojoj istinskoj prirodi. Spoznavatelj i spoznato, meditant i predmet meditacije sjedinit e se u jedno i uslijedit e prestanak svih pojavnih dodavanja. Ovo se u astrama naziva transcendentnou trojstva relativne spoznaje [triputibheda.] U ovom stanju nema relativne ili uvjetovane spoznaje. Ako je atman jedini spoznavatelj, kako biste ga samo mogli spoznati? Atman je spoznaja, atman je duh, atman je satidananda. Putem nedokuive moi maye, za koju se ne moe rei da postoji ili ne postoji, relativna je svijest dola do jive, koja nij e drugo doli brahman. Ovo je openito poznato kao svjesno stanje. A stanje u kojem ova dvojnost relativnog postojanja postaje jedno u proienom brahmanu u svetim se spisima naziva nadsvjesnim stanjem, opisanim sljedeim rijeima: Ono je nalik oceanu, potpuno mirnom i bez imena.3 Svamiji je izgovorio ove rijei kao da one dolaze iz beskrajnih dubina njegovog obistinjenja brahmana.

187

Svamiji: Sva filozofija i svi sveti spisi proizali su iz razine relativne spoznaje subjekta i objekta. Ali nijedna misao i nijedan govor ljudskog uma ne moe u potpunosti izraziti zbiljnost to lei s onu stranu razine relativne spoznaje. Znanost, filozofija i drugo, samo su nepotpune istine. Tako one nikada ne mogu biti prikladni putevi za izraavanje transcendentne zbilje. Dakle, promatrano s transcendentnog stanovita, sve se doima nestvarno religijska vjerovanja i djela, ja, vi, kozmos sve je nezbiljsko! Tek se tada opaa: ja sam jedina zbilja. Ja sam sveproimajui atman, ja sam dokaz svog vlastitog postojanja. Gdje je mogunost za zaseban dokaz da bi se ustanovila zbiljnost mog postojanja? Ja sam, kako stoji u svetim spisima, uvijek sebi spoznat kao vjean subjekt.4 Doivio sam i obistinio to stanje. I ti e ga uvidjeti i obistiniti, te promicati ovu istinu brahmana ostalima. Samo tada postii e mir. Dok je izgovarao ove rijei, Svamijevo je lice imalo ozbiljan izraz i bio je zadubljen u misli. Nakon nekog vremena nastavio je: Obistini u svom vlastitom ivotu ovu spoznaju brahmana, koja usklauje sve teorije i ini osnovno naelo svih istina, te je propovijedaj svijetu. To e pridonijeti tvom vlastitom dobru, kao i dobru svih ostalih. Danas sam ti rekao bit svih istina. Ne postoji nita uzvienije od ovog. Uenik: Gospodine, sada govori o jnani, no ponekad zagovara nadmonost bhaktija, ponekad karme, a ponekad pak yoge. Ovo oteava nae razumijevanje. Svamiji: Dobro, istina je ova: spoznaja je brahmana krajnji cilj najuzvieniji usud ovjeka. Ali ovjek ne moe zauvijek ostati upijen brahmanom. Kada on izae iz njega, mora imati neto ime e se zaokupiti. Tada bi trebao initi takva djela koja e pridonijeti istinskoj dobrobiti ljudi. Stoga vas nagovaram na slubu jiva u duhu jedinstva. Ali, sine moj, zamrenosti djelovanja su takve da ak i veliki sveci bivaj u u njih uhvaeni, te postaju pristrani. Zbog toga djelovati valja bez ikakve udnje za rezultatima. Takav je nauk G te. Ali znaj da u spoznaji brahmana nema ni traka nekoj vezi s djelovanjem. Dobra djela, u najboljem sluaju, proiavaju um. Zbog toga je tuma ankara tako otro kritizirao nauk koji spaja jnanu i karmu. Spoznaju brahmana neki doseu putem nesebinog djelovanja. Ovo je takoer nain, ali cilj je obistinjenje brahmana. Znajte da je cilj puta razlikovanja i svih drugih oblika vjebanja obis tinjenje brahmana. Uenik: A sada mi, gospodine, reci neto o prednosti raa yoge i bhakti yoge.

188

Svamiji: Nastojei tim putevima, neki dostiu obistinjenje brahmana. Put bhaktija, ili odanosti prema bogu, polagan je proces, ali vrlo jednostavan za provoen je. Na putu yoge postoje mnoge prepreke. Moda um stremi za fizikim moima i tako vas odvlai od dostizanja vae vlastite prirode. Jedino je put jnane put brzog uivanja i osnovno naelo svih ostalih vjerovanja. Zbog toga je jednako cijenjen u svim zemlja ma i svim vremenima. Ali ak i kod puta razlikovanja postoji mogunost da e se um zaplesti u beskrajnu mreu ispraznih dokazivanja. Stoga, usporedo s njim, valja vjebati meditaciju. Putem razlikovanja i meditacije, cilj, odnosno brahman, mora biti postignut. Ako ovako vjebate, budite sigurni da ete postii cilj. Ovo je, po mom miljenju, lagan put, koji donosi brz uspjeh. Uenik: Reci mi, molim te, jo neto o nauku inkarnacije boga. Svamiji: ini se da eli svime ovladati u jednom danu! Uenik: Gospodine, ako se sumnje i tekoe uma otklone u jednom danu, onda ti neu morati uvijek iznova dosaivati. Svamiji: Oni, po ijoj se milosti spoznaja atmana, toliko veliana u svetim spisima, postie u trenu, su pokretne tirthe [svetilita] odnosno inkarnacije. Od samog svog roenja oni su spoznavatelj i brahmana, a izmeu brahmana i njegovog spoznavatelja nema ni najmanje razlike. Onaj koji spoznaje brahmana postaje brahman.5 Atmana se ne moe spoznati umom, jer je on sam spoznavatelj kao to sam ve rekao. Stoga ovjekova relativna spoznaja dosee sve do avatara onih koji su zauvijek ustanovljeni u atmanu. Najuzvieniji ideal Ivare kojeg ljudski um moe shvatiti je avatara. S onu stranu toga nema relativne spoznaje. Ovakvi se spoznavatelji brahmana vrlo rijetko raaju u svijetu. I vrlo ih malo ljudi moe razumjeti. Oni sami su dokaz istina koje iznose sveti spisi svjetionici na oceanu svijeta. Putem druenja s takvim avatarama i po njihovoj milosti tama u umu nestaje u trenu, a obistinjenje istoga trena plane u srcu. Zato i kako do toga dolazi ne moemo sa sigurnou tvrditi. Ali do toga zacijelo dolazi. Vidio sam kako se to dogaa. Sri Krina je izgovarao Gitu, ustanovljujui se u atmanu. Oni odlomci Gite gdje on progovara s rijeju Ja, neprestano ukazuju na atmana: Nadi utoite u meni, znai Prebivaj u atmanu. Ova spoznaja atmana najuzvienija je svrha Gite. Sve to se odnosi na yogu, i tako dalje, nije nita drugo doli sporedna stvar u pogledu obistinjenja atmana. Oni koji nemaju ovakve spoznaje atmana su samoubojice. Ubijaju se prianjanjem uz nezbiljsko.6 Gube

189

ivot u zamci osjetilnih uitaka. I vi ste ljudi, prema tome, zar ne moete ne uzeti u obzir ovo smee od osjetilnih uitaka koje nee potrajati niti dva dana? Hoete li i vi pridonijeti poveanju redova onih koji se raaju i umiru u potpunom neznanju? Prihvatite blagotvorno i odbacite ugodno. Govorite o atmanu svima, ak i onim najprizemnijima. Neprestanim govorenjem razbistrit e se i va vlastiti um. I uvijek poznavljajte uzviene mantre: Ti to jesi, To sam ja i Sve je ovo doista brahman, te imajte lavlju hrabrost. ega se imate plaiti? Strah je smrt strah je najvei grijeh. Uenik: Gospodine, moe li ovjek djelovati i nakon obistinjenja? Svamiji: Nakon obistinjenja, ono to se obino naziva djelovanjem nije postojano. Ono mijenja svoj karakter. Djelovanje jnanija jedino pridonosi dobrobiti svijeta. to god ovjek obistinjenja kae ili uini pridonosi dobrobiti svih. (VII. 191-200) TAJNA ROENJA I SMRTI Atman nikada ne dolazi niti odlazi, nikada nije roen niti ikada umire. Priroda je ono to se kree pred njim, a odraz tog kretanja pada na njega, te atman neuko smatra da se on kree, a ne priroda. Kada atman tako smatra, on je u ropstvu, ali kada otkrije da se nikada ne kree, da je sve-prisutan, nastupa sloboda. Atman u ropstvu nazivamo jivom. Tako uviate da kazivanje da atman dolazi i odlazi jest takvo jedino zbog lakeg razumijevanja, podjednako kao to ste zbog praktinosti u prouavanju astronomije zamoljeni da pretpostavite kako se sunce okree oko zemlje, premda to nije istina. Tako jiva, dua, postie uzvienija i nia stanja. U tome se sastoji opepoznati zakon reinkarnacije, i taj zakon vezuje sav svijet. Ljudi u ovoj zemlji [Americi] smatraju uasnim to to je ovjek potekao od ivotinje. Zato? to e biti kraj milijuna ivotinja? Jesu li one nita? Ako mi posjedujemo duu, posjeduju je i one, a ako je mi nemamo, nemaju je ni one. Besmisleno je rei da samo ovjek posjeduje duu. Vidio sam mnoge ljude koji su gori od ivotinja. Ljudska dua prebiva u niim i viim oblicima, seli se iz jednog u drugi, ve prema samskarama, ili dojmovima. Ali samo u svojem najuzvienijem obliku, odnosno u ovjeku, dostie slobodu. Ovo putovanje od roenja prema smrti jest ono to se u sanskrtu naziva samsara doslovce, krug roenja i smrti. Sav e svijet, putujui tim krugom, prije ili kasnije dosei slobodu.

190

Svaki oblik, od siunog crva do ovjeka, nalik je jednoj kabini velikog kola. Kabine su u neprestanom kretanju, ali se izmjenjuju oni koji ih zauzimaju. ovjek ulazi u kabinu, vozi se jedan krug i naposljetku izlazi. Kolo nastavlja svoju putanju. Dua poprima jedan oblik, neko se vrijeme u njemu nalazi, zatim ga naputa, poprima drugi oblik, potom naputa i njega da bi poprimila trei oblik. Tako se krug nastavlja sve dok ona ne izae iz kola i postane slobodna. to, prema tome, nastaje od ove trostruke eshatologije dualista, da kada ovjek umire on odlazi u nebesko carstvo, u ovu ili onu sferu, te da bezboni postaju duhovi, ivotinje i slino? Nitko ne dolazi i nitko ne odlazi, kazuje nedualist. Kako moete doi i otii? Vi ste beskrajni. Kamo moete otii? U jednoj je koli odreen broj male djece bio ispitivan. Ispitiva je budalasto postavljao svakojaka teka pitanja maloj djeci. Izmeu ostalog, bilo je postavljeno i ovo pitanje: Zato zemlja ne moe pasti? Njegova je namjera bila izazvati kod male djece pomisao na gravitaciju ili neku drugu zamrenu znanstvenu istinu. Veina njih nije uope mogla shvatiti pitanje, te su tako davali svakojake netone odgovore. Ali jedna je bistra djevojica odgovorila protupitanjem: A gdje bi zemlja mogla pasti? Samo ispitivaevo pitanje bila je na prvi pogled besmislica. U kozmosu ne postoje gore i dolje poimanje je tek relativno. Tako je i u pogledu due. Samo pitanje roenja i smrti u pogledu due potpuna je besmislica. Tko odlazi i tko dolazi? Gdje vi to niste? Gdje je nebesko carstvo u kojem vi niste ve sada? Posvudanje je sopstvo ovjeka. Gdje ono moe otii? Ono je svuda. Za savrena ovjeka svi ovi djetinjasti snovi, ovi djetinjasti prividi roenja i smrti, nebeskog carstva, uzvienijeg neba i niih svjetova nestaju u trenu. Za gotovo savrenog, oni nestaju nakon to im se pokae nekoliko prizora do Brahmaloke. No za neukog oni nastavljaju svoje postojanje. Kako to da sav svijet vjeruje u odlaenje u nebeske carstvo, u umiranje i raanje? itam knjigu; stranicu za st ranicom itam i okreem. Tu je nova stranica, zatim i ona biva proitana i okrenuta. Tko se mijenja? Tko dolazi i odlazi? Ne ja, ve knjiga. Cijela ova priroda nije nita drugo doli k njiga otvorena pred duom. itamo poglavlje za poglavljem, okreemo stranicu za stranicom, a s vremena na vrijeme ukazuje se prizor koji biva proitan i s kojega se prelazi dalje. Do lazi novi, a dua je uvijek ista vjena. Priroda je ono to se mijenja, a ne ovjekova dua. Ona se nikada ne mijenja. Roenje i smrt su dati u prirodi, a ne u vama. Pa ipak neuki su u zabludi. Jednako kao to i mi, u

191

zabludi, vjerujemo kako se sunce kree, a ne zemlja, jednako kao to vjerujemo da s mo mi ti koji umiru, a ne priroda. Sve su ovo, dakle, tlapnje. Podjednako tako privienje je i kada vjerujemo da se polja kreu, a ne vlak, potpuno isto privienju roenja i smrti. (I.
257-61, 276-78)

REINKARNACIJA: PUT PREMA CILJU Ljudsko je bie ponajprije sastavljeno od ovog vanjskog pokrova, odnosno tijela, zatim od profinjene [njene] jezgre, koja se sastoji od duha, razuma, uma i ega. I za njih je istinska ovjekova priroda. Vidjeli smo kako su sve moi grubog tijela posuene od duha, a duh, odnosno profinjeno tijelo, posuuje svoje moi i blistavost od due koja stoji iza njega. Ovdje se postavlja vrlo mnogo pitanja o prirodi due. Ako je postojanje due priznato na osnovi argumenta da je ona samoprosvjetljujua, da su spoznaja, egzistencija i blaenstvo njezina bit, iz toga prirodno slijedi da ova dua nije mogla biti stvorena ni iz ega. Samoprosvjetljujua egzistencija, neovisna o bilo kojoj drugoj egzistenciji, nikada ne bi mogla imati nepostojanje za svoju svrhu. Vidjeli smo da ak niti fiziki kozmos nije mogao proizai ni iz ega, o dui da se i ne govori. Ona je oduvijek postojala. Na ovom mjestu iskrsava vrlo zanimljivo pitanje, o penito poznato kao reinkarnacija due. Ponekad se ljudi prestrae pri toj pomisli, a praznovjerje je tako snano da ak i umni ljudi vjeruju da su izdanak nitavila, a tada, s najveom logikom, [oni] pokuavaju izvesti sljedeu teoriju: iako su proizali iz nitice, bit e vjeni u sve vijeke. Oni koji su proizali iz nitice zacijelo e se tamo morati i vratiti. Niti vi, niti ja, niti bilo tko ovdje prisutan nije proizaao iz nitice, niti e se vratiti k nitici. Postojali smo vjeno, i postojat emo, i nema sile pod suncem ili iznad njega koja bi mogla ponititi vae ili moje postojanje, te nas ponovno vratiti k nitici. Prema tome, ova ideja reinkarnacije ne samo da nije zastraujua, naprotiv, ona je najbitnija za moralnu dobrobit ljudske rase. To je jedini logiki zakljuak do kojeg ljudi zaokupljeni mislima mogu stii. Ako ete postojati u vjenost, mora da ste vjeno postojali i u prolosti, drugaije ne moe biti. Pokuat u odgovoriti na nekoliko primjedbi koje se openito stavljaju protiv ove teorije. Prva je primjedba ova: zato se ne sjeamo nae prolosti? Ali da li se zaista sjeamo sve nae prolosti u ovom ivotu? Koliko se vas sjea onoga to ste inili dok ste bili mala djeca? Nitko se od vas ne sjea svog minulog djetinjstva, a ako vae

192

postojanje ovisi o sjeanju, tada ovaj argument dokazuje da kao djeca niste ni postojali, jer se ne sjeate svog djetinjstva. Jednostavno, potpuna je besmislica rei da nae postojanje ovisi o naem sjeanju na njega. Kako se moemo sjeati naeg minulog ivota? Taj je mozak nestao, razbio se na komade, a stvoren je novi. Ono to je doprlo do ovog mozga ishod je, sveukupnost je dojmova koje smo stekli u naoj prolosti, i s [tim dojmovima] duh nastanjuje novo tijelo. Ovakav kakav sam sada ja sam posljedica, rezultat cjelokupne beskonane prolosti spojene uz mene. Snaga praznovjerja je toliko silna da mnogi koji poriu nauk reinkarnacije vjeruju kako smo potekli od majmuna. Ali oni nemaju hrabrosti zapitati se zato se ne sjeamo naeg majmunskog ivota! Kada uzvieni drevni mudrac, vidovnjak ili prorok davnih vremena koji se suoio s istinom neto kae, ovi moderni ljudi ustaju i kazuju: Ah, on je bio budala! Ali upotrijebite li neko drugo ime Huxley ili Tyndall tada to mora biti istinito, i oni to prihvaaju kao injenicu. Na mjestu davnih praznovjerja podigli su moderna praznovjerja, na mjestu drevnih papa religije ustoliili su moderne pape znanosti. Prema tome, uviamo da ova primjedba u pogledu sjeanja nije osnovana, i to je jedina ozbiljna primjedba suprotstavljena ovoj teoriji. Iako smo uvidjeli da za prihvaanje ove teorije nije nuno sjeanje na minule ivote istovremeno smo pak u stanju tvrditi da postoje razlozi koji pokazuju da sjeanje nadolazi i da e u trenutku osloboenja, kada otkrijemo da ovaj svijet nije nita drugo doli san, svatko od nas ponovno zadobiti sjeanje. Tek tada, u dui svoje due, shvatit ete da niste nita drugo doli glumci, a da svijet nije nita doli pozornica, tek tada sa snagom groma pojavit e vam se ideja nesputanosti; tek tada zauvijek e nestati ova ed za nasladama, ovo prianjanje uz ivot i ovaj svijet; tada e um jasno kao dan vidjeti koliko je puta sve ovo ve postojalo za vas koliko ste milijuna puta imali oeve i majke, sinove i keri, mueve i ene, roake i prijatelje, bogatstvo i mo. Oni su doli i proli. Koliko ste puta bili na najviem vrhu vala i koliko ste se puta survali na dno oaja! Kada vam vae sjeanje donese sve ovo, tek ete tada stajati poput junaka i smijeiti se ak i onda kada vas svijet bude poprijeko gledao. Tek tada ete ustati i rei: Ne marim ak niti za tebe, o smrti! Kakve mi strahote sprema? Ovo e se svima pokazati.

193

Ima li kakvih argumenata, kakvih racionalnih dokaza za reinkarnaciju due? Do sada smo iznosili negativnu stranu, pokazujui da su suprotni argumenti koji bi je opovrgnuli nevaei. Postoje li kakvi pozitivni dokazi? Postoje ak i najvaljaniji. Nijedna druga teorija osim teorije reinkarnacije ne objanjava ogromne razlike koje nalazimo izmeu ovjeka i ovjeka u pogledu njegove moi spoznaje. Razmotrimo najprije proces kojim se stjee spoznaja. Pretpostavimo da idem ulicom i ugledam psa. Kako znam da je to pas? Upuujem ga na moj um, u kojem se nalaze grupe svih mojih minulih iskustava, poredane i svrstane. im se pojavi novi dojam, prihvaam ga i upuujem na jednu od ve postojeih pregrada, te im pronaem grupu istih, ve postojeih dojmova, smjetavam ga u tu grupu. Tada sam zadovoljan. Znam da je to pas jer se on podudara s ve postojeim dojmovima. A kada u unutranjosti ne pronaem srodnika novom iskustvu postajem nezadovoljan. Kada ne nalazei srodnika dojma postanemo nezadovoljni, takvo se stanje duha naziva neznanjem, ali kada pronalazei srodnike ve postojeeg dojma postajemo zadovoljni, takvo stanje nazivamo spoznajom. Kada je pala jedna jabuka, ljudi su postali nezadovoljni. Tada su postepeno otkrili da niz istih dojmova ini lanac. to je bio lanac koji su oni otkrili? Da su sve jabuke pale. Ovo su nazvali gravitacijom. Tako uviamo da je svako novo iskustvo nemogue bez fonda ve postojeih iskustava, jer bez njih ne bi bilo niega na to bismo mogli uputiti nove dojmove. Kada bi dijete, kao to smatraju neki evropski mislioci, ugledalo svijet kao tabula rasa, kako oni to nazivaju, takvo dijete nikada ne bi dostiglo nikakav stupanj intelektualne moi, jer ne bi imalo nita na to bi moglo upuivati svoja nova iskustva. Vidimo da se mo stjecanja spoznaje razlikuje od pojedinca do pojedinca, to nam pokazuje da je svatko od nas doao na svijet sa svojim vlastitim fondom spoznaja. Spoznaja se moe stei na jedan jedini nain, putem iskustva. Nema drugog naina spoznavanja. Ako nismo imali iskustvo u ovom ivotu, mora da smo ga imali u drugim ivotima. Kako to da je strah od smrti posvuda prisutan? Siuno se pile upravo ispililo iz jajeta, a kada se pojavi orao pile u strahu bjei k svojoj majci. Postoji jedno staro objanjenje (teko da bih mu trebao iskazati potovanje pod takvim imenom) ono se naziva instinktom, prirodnim nagonom. to to nagoni maleno pile, tek izalo iz jajeta, na strah od smrti? Kako to da pae koje je izlegla koko im ugleda vodu skae u nju i

194

pliva? Nikada ranije ono nije plivalo, niti je vidjelo bilo to da pliva. Ljudi ovo nazivaju prirodnim nagonom. To je velika rije, ali nas ostavlja tamo gdje smo i bili. Pozabavimo se pojavom prirodnog nagona. Dijete poinje uiti svirati klavir. U poetku ono mora pripaziti na svaku dirku koju dotie, i kako nastavlja vje bati mjesecima i godinama, sviranje postaje gotovo nenamjerno, instinktivno. Ono to se u poetku inilo sa svjesnom voljom, kasnije nee zahtijevati snagu volje. Ovo jo nije potpun dokaz. Jedna polovina ostaje, a to je [injenica] da gotovo sva djelovanja koja su sada instinktivna mogu biti stavljena pod kontrolu volje. Svaki mii u tijelu moe biti obuzdan. Ovo je opepoznato. Tako ovom dvostrukom metodom dokaz postaje potpun, da je ono to nazivamo prirodnim nagonom zapravo degeneracija hotiminih djela. Stoga, ako se analogija odnosi na itav svijet, ako je sva priroda istovjetna, tada ono to je u niim ivotinjama, jednako kao i u ovjeku, prirodni nagon mora biti degeneracija volje. Iz prouavanja makrokozmosa otkrili smo da svaka evolucija pretpost avlja involuciju, a svaka involucija evoluciju. Kako se u svjetlu ove spoznaje objanjava prirodni nagon? Ono to nazivamo instinktom posljedica je hotiminog djelovanja. Stoga mora da je prirodni nagon u ljudima ili ivotinjama bio stvoren njihovim minulim hotiminim djelima. Kada govorimo o hotiminim djelima, priznajemo minulo isk ustvo. To prethodno iskustvo, dakle, stvara prirodni nage Strah malenog pileta od smrti, plivanje paeta, i sva nehotina djela ljudskog bia, koja su rezultat minulih iskustava, sada su postala nagonska. Do sada smo vrlo jasno napredovali, i do sada najnovija je znanost bila na naoj strani. Najnoviji znanstvenici7 vraaju se drevnim mudracima, i tako dugo dok to ine nema tekoa. Oni priznaju da se svaki ovjek i svaka ivotinja raa fondom iskustava, te da su svi prirodni nagoni u umu posljedica prijanjeg iskustva. Ali koja je korist, pitaju oni, o d kazivanja da to iskustvo pripada dui? Zato ono, recimo, ne pripada tijelu, i samo tijelu? Zato ne bismo mogli rei da je to pitanje nasljeivanja? Ovo je posljednje pitanje. Zato ne rei da je svo iskustvo s kojim sam roen posljedica svih prethodnih iskustava mojih predaka? Sveukupnost iskustava od siune protoplazme pa sve do najuzvienijeg ljudskog bia data je u meni, ali je iz jednog tijela prelazila u drugo u toku nasljeivanja. Gdje e nastati potekoe?

195

Ovo je zgodno pitanje, i mi djelomino priznajemo ovo nasljeivanje. Ali u kojoj mjeri? U onolikoj mjeri koliko ono daje tvar tijela. Djelovanjem naih prethodnih dj ela roeni smo u odreenom tijelu, a prikladan materijal za to tijelo dolazi od naih roditelja koji su se uinili spremnim za to da im naa dua bude potomak. Ali jednostavna teorija nasljeivanja prihvaa kao gotovu injenicu, bez ikakva dokaza, najzaud niju propoziciju: da se mentalno iskustvo moe zadrati u tvari, da mentalno iskustvo moe biti u nju ukljueno. Dok vas gledam, u jezeru mog uma die se val. On opada, ali ostaje prisutan u profinjenom obliku, kao dojam. Shvaamo da fiziki dojam ostaje u tijelu. Ali to dokazuje pretpostavku da mentalni dojam ostaje prisutan u tijelu kada se tijelo raspada na komade? to ga prenosi? Pretpostavivi i to da je mogue da svaki mentalni dojam ostane prisutan u tijelu svaki dojam, od prvog ovjeka do mog oca, bio je prisutan u tijelu mog oca kako se on prenosi u moje tijelo? Putem bioplazmike stanice? Kako bi to moglo biti? Oevo tijelo ne dolazi djetetu in toto. Isti roditelji mogu imati nekoliko djece. Prema tome, iz ove teorije nasljeivanja, gdje su do jam i dojmljeni jedno, jer su oboje tvarni, slijedi da roenjem svakog djeteta, roditelji moraju izgubiti dio svojih vlastitih dojmova, ili, ako roditelji prenose sveukupnost svojih dojmova, tada, nakon roenja prvog djeteta, njihovi umovi moraju postati p otpuna praznina. Ponovno, ako je u bioplazmiku stanicu ulo beskonano mnotvo dojmova iz svih vremena, gdje i kako oni mogu postojati ovdje? Ovo je vrlo nemogu stav i sve dok fiziolozi ne dokau kako i gdje ti dojmovi ive u bioplazmikoj stanici, njiho v se stav nee moi prihvatiti. Do sada je jasno da su ovi dojmovi dati u umu, da se um javlja od roenja do roenja, i upotrebljava najprikladniji materijal, te da e um, koji se uinio spremnim za odreenu vrstu tijela, morati ekati dok ne pronae takav materijal. Ovo razumijemo. Teorija, meutim, dolazi do sljedeeg: nasljeivanje postoji u onolikoj mjeri koliko se ono odnosi na davanje materijala dui. No dua se seli i stvara tijelo za tijelom; a svaka misao koju mislimo i svako djelo koje inimo biva u njoj pohranjeno u svom profinjenom obliku, spremno da ponovno iskrsne i poprimi novi oblik. Dok vas gledam u mom se umu die val. Zatim se sputa, postaje sve profinjeniji i profinjeniji, ali ne nestaje. Spreman je da se ponovno pojavi kao val u obliku sjeanja. Tako su svi ovi dojmovi prisutni u meni, a kada umrem njihova e ishodina sila djelovati na mene.

196

Ovdje je lopta, i svatko od nas uzima u ruke palicu te udara loptu sa svih strana. Lopta leti prostorijom od jedne toke do druge, a kada dotakne vrata, izlijee napolje. to je tjera napolje? Rezultat svih ovih udaraca. To e je usmjeriti. to, prema tome, usmjerava duu nakon to tijelo umre? Rezultanta, sveukupnost svih djela koja je uinila, svih misli koje je mislila. Ako je rezultanta takva da zbog budueg iskustva mora stvoriti novo tijelo, dua e prijei k onim roditeljima koji su spremni opskrbiti je odgovarajuim materijalom za to tijelo. Tako e ona ii od tijela do tijela, ponekad do nebesa, a zatim ponovno na zemlju, postajui ovjekom ili nekim niim biem. Ona e ovako putovati sve dok ne zavri svoje iskustvo i ne zatvori krug. Tada spoznaje svoju vlastitu prirodu, spoznaje to ona uistinu jest, a neznanje nestaje. Njezine se moi oituju, ona postaje savrena. Dui tada vie nije potrebno da djeluje putem fizikih tijela, niti joj je potrebno djelovati putem profinjenih, mentalnih tijela. Ona prosijava svojim vlastitim svjetlom i posvema je slobodna nikada vie roena, nikada vie smrtna. Neemo zalaziti u pojedinosti, ali u vam iznijeti jo jednu stvar u pogledu teorije reinkarnacije. To je teorija koja pospjeuje slobodu ljudske due. Ona je jedina teorija koja ne svaljuje krivnju svih naih slabosti na nekog drugog, to je osjeaj koji dijele svi ljudi. Mi ne gledamo vlastite greke. Oi ne vide same sebe, one vide oi drugih ljudi. Mi, ljudska bia, vrlo sporo priznajemo nae vlastite slabosti i greke, tako dugo dok nau krivnju moemo svaljivati na druge. Ljudi openito okrivljavaju svoje blinje, ili, ne uspijevajui u tome, kr ivnju pripisuju bogu, pa ak i dozivaju duha zvanog sudbina. Gdje je sudbina i to ona zapravo jest? Kako sijemo tako emo i eti. Mi smo kovai svoje vlastite sree. Niti krivnja niti pohvala ne pripadaju drugima. Pue vjetar; oni brodovi ija su jedra razvijena brzo se kreu na svom putu, ali oni ija su jedra smotana i privezana uz jarbol od njega nemaju koristi. Je li to greka vjetra? Je li to greka milostivog oca, iji vjetar milosti pue bez prestanka, danju i nou, ija milost nema kraja je li njegova greka to to su neki od nas sretni, drugi pak nesretni? Oni koji okrivljuju druge, a njihov se broj naalost poveava iz dana u dan, nesretne su due, s bespomonim mozgovima, koji su se vlastitim grekama doveli u taj poloaj. Premda okrivljavaju druge, to svaljivanje krivnje nimalo ne mijenja njihov poloaj. Ni u kojem pogledu im to ne koristi. Sam pokuaj pripisivanja krivnje drugima jo vie

197

oslabljuje njih same. Stoga, ne okrivljavajte nikoga zbog vaih vlastitih greaka, ve stanite na vlastite noge i preuzmite svu odgovornost na sebe. Recite: Ova patnja to je proivljavam moje je vlastito djelo i sama ta injenica dokazuje da u je sam morati i ukloniti. Ono to sam sam stvorio mogu razoriti, ono to je stvorio netko drugi nikada neu moi unititi. Stoga ustanite, budite smioni i snani. Preuzmite svu odgovornost na svoja vlastita ramena i znajte da ste tvorci vlastite sudbine. Sva snaga i pomo koju prieljkujete data je u vama samima. Stvorite, dakle, svoju vlastitu budunost. Neka mrtva prolost sahrani svoje mrtve. Beskrajna je budunost pred vama, i valja vam uvijek imati na umu da svaka rije, svaka misao i svako djelo za vas sprema zalihe, te da jednako kao to su zle misli i zla djela spremna zaskoiti vas poput tigra, tako postoji i ohrabrujua nada da su dobre misli i dobra djela spremna braniti vas snagom stotinu tisua anela, uvijek i svagda. (II. 21625)

NADAHNUTI GOVORI Dobro je blizu istini, ali nije jo sama istina. Nakon to smo nau ili da nas zlo ne smije uznemiravati, moramo nauiti da nas ni dobro ne smije initi sretnima. Moramo otkriti da se nalazimo s onu stranu i dobra i zla. Moramo prouiti njihovo pomirenje i uvidjeti da je oboje nuno. Uistinu, dobro i zlo ine jedno, i kao takvi dati su u naem umu. Kada je um samouravnoteen, na njega ne djeluje niti dobro niti zlo. Budite potpuno slobodni jer tada na vas nita ne moe djelovati, i uivat ete slobodu i blaenstvo. Zlo je eljezni lanac, dobro je zlatni. Ali oba su stege. Trn zla u vaem je mesu. Uzmite stoga drugi trn s istoga grma i izvadite onaj prvi, zatim odbacite oba i budite slobodni. Postoji samo jedna mo, a ona se oituje kao dobro ili zlo. Bog i avo su ista rijeka, samo njihove vode teku u suprotnim smjerovima. (VII. 4,5, 22) U svijetu zauzmite stav davaoca. Dajte sve i ne traite nita zauzvrat. Pruajte ljubav, pruajte pomo, pruajte usluge, dajte i najmanju sitnicu koju moete dati, ali odbacite trgovanje. Ne postavljajte uvjete i uvjeti vam nee biti nametnuti. Dajmo iz nae vlastite dobrostivosti, jednako kao to bog daje nama. (VII. 5) Budite hrabri i iskreni, slijedite s odanou bilo koji put, i dosei ete boga. Uhvatite li jednu kariku lanca, cijeli e lanac uskoro spasti. Zalijevajte korijenje stabl a

198

odnosno dosegnite boga i cijelo e stablo biti napojeno. Dobivajui boga dobivamo sve. Jednostranost je propast svijeta. to vie strana razvijete to vie dua posjedujete, i kroz njih sagledavate kozmos. Odredite svoju vlastitu prirodu i nje se drite. Nitha [odanost jednom idealu] je za poetnika jedina mogua metoda, ali s odanou i iskrenou dovest e ga do svega. Crkve, nauci i obredi samo su ograde to zatiuju njenu biljicu, ali ih kasnije valja sruiti kako bi biljica izrasla u stablo. Tako su i razliite vjerske tradicije, Biblije, Vede i vjerska naela samo posude za malenu biljku, iz kojih ona naposljetku mora izai. (VII. 67) Klonite se loeg drutva, osobito u poetku. Izbjegavajte svjetovno drutvo ono e odvratiti va um. Odbacite svaku pomisao na sebe i svoje. Bog se ukazuje onom koji u ovom kozmosu nita ne posjeduje. Presijecite spone svih svjetovnih sklonosti. Zaite s onu stranu tromosti i s onu stranu svih zabrinutosti u pogledu toga to e biti s vama. Nikada se ne osvrite da biste vidjeli posljedice vaih djela. Prepustite sve bogu i nastavite na to ne mislei. Kada se sva dua u neprekidnom strujanju slijeva u boga, kada vie nema vremena za traganje za novcem, imenom ili slavom, kada vie nema vremena za razmiljanje ni o emu drugom doli o bogu samom, tada e se u vaim srcima pojaviti to beskrajno, zaudno blaenstvo ljubavi. Sve udnje nisu nita drugo doli stakleni biseri. (VII. 10) Moj je uitelj [Sri Ramakrina] obiavao govoriti: Bog je sve, ali boga -tigra valja izbjegavati. Sva je voda - voda, ali izbjegavamo piti neistu vodu. Sav je nebeski svod boje kadilo za tamjan, a sunce i mjesec su svjetiljke. Koji nam je drugi hram potreban? Sve su oi tvoje, pa ipak ti nema oka. Sve su ruke tvoje, pa ipak ti nema ruke. (VII. 1314) Nemojte tragati ni za im, niti ita izbjegavajte. Uzimajte ono to dolazi. Nemojte samo ustrajati budite nepristrani. Prisjetite se prie o biku. Jedan je komarac dugo sjedio na bikovom rogu. Tada ga pone pei savjest, pa ree: Gos podine biku, sjedim ovdje ve due vrijeme. Moda vas smetam. Oprostite. Smjesta u otii. Nato bik odvrati: Ali ne, uope me ne smeta. Dovedi cijelu svoju obitelj i nastanite se na mojem rogu. to biste mi smetali? (VII. 14) Bog se najbolje prikrio i njegovo je djelo najbolje. Stoga, najvie e postii onaj tko se najbolje sakrije. Pobijedite sebe i sav e kozmos pripasti vama. (VII. 15)

199

U stanju sattve uviamo samu prirodu stvari; zalazimo s onu stranu osjetila i s onu stranu razuma. Nerazoriv zid koji nas zatvara je samoljublje. Sve pripisujemo samima sebi, razmiljajui: ja u uiniti ovo, ja u uiniti ono. Oslobodite se tog slabanog ja. Ubijmo to tovanje avla u nama. Ne ja, ve ti izrecimo to, osjetimo to, ivimo u skladu s tim. Sve dok ne napustimo svijet kojega je stvorio na ego neemo moi stupiti u kraljevstvo nebesko. Nitko to nikada nije mogao, niti e to moi. Naputanje svijeta je zaboravljanje na ego. Naputanje svijeta znai zaboravljanje na ego, znai uope ne znati za njega ivjeti u tijelu, ali ne od tijela. Taj nitkovski ego mora biti uniten. Blagoslovite ljude koji vas grde. Razmislite o dobru koje vam pritom ine. Oni mogu povrijediti jedino same sebe. Poite ondje gdje vas ljudi mrze. Dozvolite im da iz vas istjeraju ego i pribliit ete se bogu. (VII. 15) Materijalizam kazuje: Glas slobode je t lapnja. Idealizam kazuje: Glas koji govori o ropstvu je opsjena. Vedanta kazuje: Slobodni ste i sputani istovremeno nikada niste slobodni na svjetovnoj razini, ali ste uvijek slobodni na duhovnoj razini. (VII. 32) Religija se bez filozofije pretvara u praznovjerje. Filozofija bez religije postaje puki ateizam. (VII. 36) Religija, velika krava muzara, zadala je mnogo udaraca nogom ali nita zato ona takoer daje i vrlo mnogo mlijeka. Mljekar se ne obazire na udarac krave koja daje mnogo mlijeka. (VII. 44) ak i kada ne bi bilo boga, drite se vrsto ljubavi. Bolje je umrijeti tragajui za bogom, nego ivjeti kao pseto, tragajui za otpacima. Izaberite najuzvieniji ideal i s voj ivot njemu posvetite. Budui da je smrt tako sigurna, najuzvienija je stvar napustiti ivot zbog uzviene svrhe.8 (VII. 45) Religija vam ne prua nita nova. Ona jedino uklanja prepreke i puta vas da sagledate svoje sopstvo. (VII. 62) Ivara [bog] je atman kakvog um vidi i shvaa. Njegovo je najuzvienije ime Om. Ponavljajte ga stoga, meditirajte o njemu, i razmiljajte o svoj njegovoj zaudnoj prirodi i svojstvima. Neprestano ponavljanje Oma jedino je istinsko tovanje. To nije rije to je sam bog. (VII. 62) Vede vam ne mogu pokazati brahmana jer vi ste ve sada brahman. One vam mogu jedino pomoi skinuti koprenu koja sakriva istinu od vaeg pogleda. Prva koprena koja e nestati je neznanje, a s njezinim nestankom nestat e i grijeh. Nadalje, udnja

200

prestaje, sebinost prestaje, i svaka patnja iezava. Do prestanka neznanja dolazi jedino s mojom spoznajom da smo bog i ja jedno. Drugim rijeima, poistovjetite se s atmanom, a ne s ljudskim ogranienjima. Ne poistovjeujte se s tijelom i svake e boli nestati. U tome je tajna ozdravljenja. Kozmos je sluaj uspavanosti. Probudite se i prestanite patiti.
(VII. 46)

Da bismo postali slobodni moramo proi sve od poroka do vrline, a potom se moramo obojega osloboditi. Tamas [inerciju, nedjelatnost] valja pobijediti rajasom [djelovanjem], a oboje mora biti uronjeno u sattvu [dobrotu]. Potom za ite s onu stranu svih ovih triju svojstava. Dosegnite stanje u kojem je samo vae disanje molitva . (VII. 46) Sa svim moima nadolazi daljnja patnja, stoga ubijte udnju. Zadobivanje udnje nalik je guranju tapa u osinjak. Vairagya [odricanje] je otkrivanje da udnje nisu nita drugo doli pozlaene kuglice otrova. (VII. 46) Sve to postoji u ovom kozmosu nastoji zatvoriti krug, vratiti se svom poetku, vratiti se svom jedinom istinskom izvoru atmanu. Potraga za sreom je nastojanje da se postigne ravnotea, da se ona ponovno uspostavi. Najsretniji su trenuci koje poznajemo oni kada u potpunosti zaboravimo na sebe. (VII. 4849) Cjelokupna tajna postojanja je nemati straha. Nikada se nemojte bojati to e od vas biti. Ne ovisite ni o kome. Slobodni ste jedino onoga trena kada odbijete svaku pomo. Puna spuva vie ne upija. (VII. 49) I vedanta i suvremena znanost kao polazinu toku postavljaju samorazvitak. U njemu postoje svi sporedni uzroci. Uzmimo, primjerice, grnara koji oblikuje lonac. Grnar je prvotni uzrok, glina je materijalni uzrok, a grnarsko kolo instrumentalni uzrok. Ali atman je sve troje. Atman je i uzrok i oitovanje. Vedantist tvrdi da ovaj kozmos nije zbiljan, ve da je samo prividan. Priroda je bog sagledan kroz prizmu neznanja. Panteisti kazuju da je bog postao prirodom ili ovim svijetom. Advaitisti tvrde da se bog pojavljuje kao ovaj svijet, ali da on to ustvari nije. (VII. 50) Slijep ovjek ne moe razaznati boje; kako, prema tome, moemo prepoznati zlo ako ono nije u nama? Ono to vidimo u vanjskom svijetu usporeujemo s onim to nalazimo u sebi i u skladu s tim donosimo sud. Ako smo proieni ne moemo vidjeti razvratnost. Ona moe postojati, ali ne za nas. U svakom ovjeku, svakoj eni i svakom djetetu sagledavajte jedino boga. Sagledajte ga putem antarjvotisa, unutranjeg svjetla, i

201

sagledavajui njega ne moemo vidjeti nita drugo. Nemojte eljeti ovaj svijet, jer ono za im udite i dobivate. Tragajte za bogom i jedino za bogom. (VII. 6364) Pojedite voe i pustite ostale da se prepiru oko koare. Sagledajte Krista i postat ete kraninom. Sve je ostalo samo prazan govor. to manje govora to bolje. Uite sve dok slava boja ne prosija kroz vae lice. (VII. 65) U istini nema nagodbe. Prouavajte istinu i nemojte se ispriavati ni zbog kakvog praznovjerja. Isto tako, nemojte sputati istinu na razinu sluaa. (VII. 70) Upotrijebite sve moi filozofiju, djelovanje, molitvu, meditaciju. Razvijte sva jedra, krenite punom parom i dosegnite cilj. to prije to bolje. (VII. 71) Samo istina pobjeuje, a ne neistina.9 Ustrajte na istini i imat ete boga. (VII. 72) Posvema napustite nadu to je najuzvienije stanje. emu se moemo nadati? Raskinite sve spone nadanja, ustrajte na vlastitom sopstvu i budite mirni. Nije vano to inite. Sve prepustite bogu, ali nemojte biti licemjerni u pogledu toga. (VII. 82) Lo je dan onaj kada ne govorimo o bogu, a ne olujan dan. (VII. 82) Onaj koji eli ui u carstvo prosvijetljenosti mora od sve ove religije to trguje na malo nainiti sveanj i odbaciti ga prije nego to proe kroz dveri. Nije istina da ne dobivate ono za to molite. Dobivate sve, ali to je niska, priprosta vjera religija prosjaka. Budala je dakako onaj koji ivei na obalama Gangesa kopa maleni zdenac. Budala je dakako i onaj koji doavi do rudnika dijamanata poinje tragati za staklenim biserima. Ove molitve za zdravlje, bogatstvo i materijalno blagostanje nisu bhakti [odanost]. (VII. 8384) Nikada ne gubite vjeru u sebe moete uiniti sve u ovom kozmosu. Nikada ne gubite snagu. Sva je snaga u vama. (VII. 85) Ispijajui au udnje svijet postaje mahnit. Kao to se dan i no nikada ne podudaraju, tako se niti udnja ne moe podudarati s bogom. Napustite udnju. (VII. 91) Ne ostajte pri starim praznovjerjima. Budite uvijek spremni za nove istine. Budale su oni koji bi pili lou vodu iz zdenca to su ga iskopali njihovi preci, a ne bi pili vodu iz zdenca koji je iskopao netko drugi. Sve dok sami ne spoznamo boga o njemu ne moemo nita znati. Kako moemo shvatiti da je Mojsije vidio boga ako i sami ne vidimo? Ako se bog ikada nekome ukazao ukazat e se i meni. Poi u ravno k njemu. Neka govori sa mnom. Ne mogu kao temelj prihvatiti vjerovanje to je ateizam i

202

bogohuljenje. Ako se bog obratio ovjeku u arapskoj pustinji prije dvije tisue godina, moe se obratiti danas i meni, kako bih inae znao da on nije umro? (VII. 96-97) Razmiljajte danju i nou: Ovaj je kozmos nitavilo. Samo bog jest. Osjeajte estoku udnju za slobodom. Recite, Soham, Soham [ja sam on, ja sam on], ma to se god dogodilo. Neka tijelo umre. Ova je ideja o tijelu samo otrcana la. Budite mirni i spoznajte da ste vi bog. (VII. 92) Neka malobrojni istupe, ive jedino za boga i spase religiju za svijet. rtvujte na bojem oltaru najistije i najbolje to je ova zemlja dala. Onaj koji nastoji bolji je od onoga koji nikada niti ne pokuava. ak i samo promatranje onoga koji se odrekao ima proiavajue djelovanje. Zauzmite se za boga. Neka svijet ide. Ne pristajte na pogodbe. (VII. 100101)
EST STROFA O NIRVANI Ja nisam niti um niti razum niti ego niti razbor; Ja nisam ni tijelo niti njegove mijene; Ja nisam niti osjetilo sluha, okusa, mirisa ili vida, Niti sam eter, zemlja, vatra, zrak; Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaenstvo apsoluta Ja sam on, ja sam on (ivoham, ivoham). Ja nisam ni prana niti pet ivotnih sokova; Ja nisam ni grada tijela niti pet osjetila; Niti sam organi djelovanja niti predmet opaanja; Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaenstvo apsoluta Ja sam on, ja sam on (ivoham, ivoham). Ja nemam ni nesklonosti niti sklonosti, ni pohlepe niti privienja; Niti sebinosti niti zavisti, ni dharme niti moke; Niti sam udnja niti predmet udnje; Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaenstvo apsoluta Ja sam on, ja sam on (ivoham, ivoham). Nisam ni grijeh niti vrlina, niti naslada niti patnja, Niti hram niti tovanje, niti hodoa e niti svete knjige, Niti in naslade, ono to se uiva niti uivalac; Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaenstvo apsoluta Ja sam on, ja sam on (ivoham, ivoham). Ja nemam ni smrti, niti straha od nje, niti kaste; Niti sam ikad bio roen, niti sam imao roditelje, prijatelje ili rodbinu; Nemam ni gurua niti uenika; Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta,

203

blaenstvo apsoluta Ja sam on, ja sam on (ivoham, ivoham). Ja nisam pod utjecajem osjetila; ja nisam ni mukti niti spoznat ljivo; Ja sam bez oblija, bez ogranienja, s onu stranu prostora, s onu stranu vremena; Ja sam u svemu; ja sam temelj kozmosa; posvuda sam ja. Ja sam egzistencija apsoluta, spoznaja apsoluta, blaenstvo apsoluta Ja sam on, ja sam on (ivoham, ivoham). (IV. 391-92)

BILJEKE
1. Mundaka Upaniad, 2.2.8. 2. ankara, Nirvanaatkam 1. 3. ankara, Vivekachudamani, 410. 4. ankara, Vivekachudamani, 409. 5. Mundaka Upaniad, 3.2.9. 6. Ia Upaniad, 3. 7. Najvjerovatnije je Svam Vivekananda aludirao na Charlesa Darwina (1809. - 1882), Thomasa Huxleyja (1825. - 1895) i Herberta Spencera (1820. - 1903). U skladu s mnogim zapadnim znanstvenicima, borba za postojanje, preivljavanje najsnanijih, prirodna selekcija, i tako dalje, uzr oci su uzdizanja niih vrsta u vie. S druge strane, u skladu s Patanjalijem, drevnim indijskim evolucionistom, preobraaj jedne vrste u drugu uzrokovan je popunjavanjem prirode. Kao to nabujala rijeka preplavljuje polje, ruei pritom sve prepreke na svom putu, tako i boanska priroda svakog bia neprestano potie to bie prema savrenstvu, sklanjajui pritom zapreke na njegovom razvojnom putovanju. Evolucija se odvija u carstvu tvari, ali tvar je neosjetljiva. Njoj je stoga potrebna posredna ili neposredna pomo svjesnog principa. Bez njega evolucije nee biti. tovie, evolucija pretpostavlja involuciju. Primjerice, razvije li se ameba u visoko razvijenog ovjeka, mora biti da je taj ovjek bio ukljuen u amebi. Ako se svjesnost i inteligencija razvijaju iz tvari, mora da su u njoj bile i sadrane. Godine 1859. Darwinovo Porijeklo vrsta (Origin of Species) uzvitlalo je mnogo praine meu misaonim ovjeanstvom. Brojni su znanstvenici, filozofi, psiholozi i teolozi raspravljali o ovoj temi. Evo i nekoliko novijih gledita: Sir Julian Huxley je zapisao, Ona [evoluci jska istina] otkriva duh ustolien iznad tvari, kvantitetu podreenu kvaliteti. (Evolution After Darwin [Chicago: The Universitv of Chicago, 1960], Svezak III., 260-61). Pierre Teilhard de Chardin je spomenuo, Svjesnost znatno nadmauje smijeno uske okvire unutar kojih je nae oi mogu neposredno opaziti. (The Phenomenon of Man [New York: Harper & Bros., 1961], 300). Prema L. S. Bergu, Evolucija je u znatnoj mjeri predodreena, razvijanje ili oitovanje prethodno postojeih rudimenata. (Nomogenesis [Cambridge: The M.I.T. Press, 1969], 403). 8. Iz Hitopadee. 9. Mundaka Upaniad, 3.1.6. 10. ankarina himna, Nirvanaatkam, preveo Svam Vivekananda.

204

XII. Univerzalnost vedante

KAKO VEDANTA PROSUUJE DRUGE VJERE? Jesu li sve religije svijeta uistinu proturjene? Ne mislim pritom na vanjske oblike kojima su zaodjevene velike misli. Ne mislim niti na razliite graevine, jezike, obrede, knjige i tako dalje, to se upotrebljavaju u razliitim religijama, ve mislim na unutranju duu svake religije. Svaka religija ima u svojoj pozadini duu koja se moe razlikovati od due druge religije. No jesu li one proturjene? Protuslovljuju li one jedna drugoj ili se pak nadopunjavaju to je pitanje. Prihvatio sam se tog pitanja u vrijeme dok sam jo bio djeak i prouavao sam ga cijelog ivota. Vjerujui da vam moj zakljuak moe biti od pomoi, sada vam ga elim iznijeti. Vjerujem da razliite religije nisu proturjene one se nadopunjuju. Svaka religija prihvaa jedan dio velike univerzalne istine i svu svoju snagu ulae u utjelovljavanje i simboliko izraavanje tog dijela velike istine. To je, dakle, dodavanje, a ne iskljuivanje. U tome je bit. Pojavljuje se tako sistem za sistemom, svaki od njih utjelovljuje veliku ideju, a ideali se moraju dodavati idealima. Ovo je napredovanje ovjeanstva. ovjek nikada ne napreduje od pogreke ka istini, ve od istine ka istini od nie ka uzvienijoj istini nikada od pogreke ka istini. Ponovno, znamo da mogu postojati gotovo proturjena stanovita u pogledu neke stvari, ali sva e ona ukazivati na istu stvar. Pretpostavimo da ovjek putuje prema suncu, i kako napreduje tako na svakom novom stupnju snima fotografiju sunca. Kada se vrati, imat e mnotvo fotografija sunca koje e nam pokazati. Vidimo da ne postoje dvije sline, pa ipak tko moe porei da su sve ovo snimci istog sunca, snimljeni iz razliitih kut ova, s razliitih gledita? Snimite etiri fotografije ove crkve iz etiri razliita ugla. Kako e samo razliite one biti, pa ipak sve one prikazuju istu crkvu. Podjednako tako, svi mi promatramo istinu s razliitih gledita, ko ja se razlikuju prema naem roenju, obrazovanju, okruenju i tako dalje. Moja je ideja, stoga, ta da su sve ove religije razliite sile u sistemu boga, koje djeluju za dobrobit ovjeanstva, te da se niti jedna od njih ne moe ugasiti, da niti jedna ne moe biti istrijebljena. Podjednako kao to ne moete unititi niti jednu prirodnu silu, tako ne moete unititi niti jednu od ovih duhovnih sila.

205

Ta univerzalna religija, o kojoj su mislioci i ostali u svakoj zemlji snivali, ve sada postoji. Ona je ovdje. Kao to postoji univerzalno bratstvo ljudi, tako postoji i univerzalna religija. to je vei broj sljedbi, to je vie mogunosti da ljudi steknu vjeru. U hotelu, u kojem se nude raznovrsna jela, svatko ima mogunost zadovoljenja svog apetita. Stoga elim da se u svakoj zemlji sljedbe umnoavaju, da vie ljudi zadobije mogunost da budu duhovni. Nemojte misliti da ljudi ne vole religiju. Nemojte u to vjerovati. Propovjednici im ne mogu pruiti ono to im je potrebno. Isti ovjek kojeg se igoe kao ateista, kao materijalista ili to sve ne, moe susresti ovjeka koji e mu dati ono to mu je potrebno, te se ovaj moe pokazati najduhovnijim ovjekom u zajednici. Svaki narod ima u ovom skladu rasa svoju vlastitu misiju koju mu valja izvriti, te tako dugo dok t aj narod ostaje privren tom idealu nita ga ne moe unititi. Ali ako narod odustane od svoje misije i pode za neim drugim, njegov ivot postaje kratak, te on nestaje. Tako je i s religijama. injenica da sve te drevne vjerske tradicije postoje i danas dokazuje da mora biti da su svoju misiju odrale netaknutom. Usprkos svim njihovim grekama, usprkos svim tekoama, usprkos svim svaama i svim optoivanjima likova i kipova, srce svakog ponaosob je zdravo ivo srce koje kuca i udara. Nitko od njih nije izgubio misiju zbog koje je doao. I sjajno je prouavati te misije. Uzmimo primjerice muhamedanstvo. Islam ini svoje sljedbenike ravnopravnima. Ono to muhamedanstvo eli propovijedati svijetu jest to praktino bratstvo svih onih koji pripadaju njihovoj vjeri. To je bit muhamedanske religije. Kod hindusa ete pronai jednu nacionalnu ideju: duhovnost. Ni u jednoj drugoj religiji i nijednom svetom spisu svijeta neete pronai da toliko mnogo energije biva potroeno na definiranje ideje boga. Pokuali su definirati ideju due tako da je nijedan zemaljski dodir ne moe naruiti. Odricanje i duhovnost dvije su uzviene misli Indije, i upravo zbog toga to je tako silno privrena ovim idejama sve su njezine greke nebitne. Kod krana, sredinja misao koju oni propovijedaju je ista: Gledaj i moli jer kraljevstvo je nebesko blizu, to znai, proistite svoj duh i budite spremni! A taj duh nikada ne umire. Sjetite se da se krani, ak i u najteim danima, ak i u najpraznovjernijim kranskim zemljama, uvijek pokuavaju pripremiti za dolazak boji

206

tako to pomau drugima, podiu bolnice i slino. Tako dugo dok krani ostaju vjerni tom idealu njihova religija ivi. Naa e lozinka stoga biti prihvaanje, a ne iskljuivanje. Ne samo snoljivost, jer takozvana je tolerancija esto puta huljenje, a ja u to ne vjerujem. Ja vjerujem u prihvaanje. Zato bih trebao tolerirati? Tolerancija znai da ja mislim kako ste vi u krivu, no ja vas svejedno putam ivjeti. Nije li kletva vjerovati da vi i ja dozvoljavamo drugima da ive? Ja prihvaam sve religije koje su postojale u prolosti i sa svima od njih tujem. tujem boga sa svakom od njih, ma u kojem ga obliju one tovale. Poi u u damiju muhamedanca, ui u u kransku crkvu i kleknuti pred raspelom, ui u u buddhistiki hram i nai utoite u Buddhi i njegovom zakonu. Poi u u umu i meditirajui sjediti s hinduom, koji pokuava vidjeti svjetlo to prosvjetljuje svaije srce. Ne samo to u uiniti sve ovo; ve u otvoriti svoje srce svemu to e moda u budunosti nadoi. Je li boja knjiga zavrena? Ili se otkrivenje i dalje nastavlja? To je sjajna knjiga ta duhovna otkrivenja svijeta. Biblije, Vede, Kuran, i sve ostale svete knjige imaju toliko silno mnogo stranica, pa ipak beskonaan broj stranica ostaje jo da se otvori. Ostavit u svoje srce otvorenim za sve njih. Stojimo u sadanjosti, ali se otvaramo prema beskonanoj budunosti. Prihvaamo sve ono to je bilo u prolosti, uivamo svjetlost sadanjosti i otvaramo svaki prozor naeg srca onome to e do i u budunosti. Pozdravljenje svim prorocima prolosti, svim velikim prorocima sadanjosti i svima onima koji e doi u budunosti! (II. 365-68, 371-74) VEDANTA I VELIKI UITELJI SVIJETA Kozmos se, u skladu s hinduistikim tumaenjem, kree u ciklusima u obliku valova. On se uzdie, dostie svoj vrhunac, zatim opada i ostaje neko vrijeme u udubini da bi se jo jednom uzdigao, i tako dalje, val za valom i pad za padom. Ono to je istina za kozmos istina je i za svaki njegov djeli. Takvo je napredovanje ovjeanstva. Takva je povijest naroda: oni se uspinju i padaju. Nakon uspona dolazi pad. I opet e iz pada proizai uspon, jo silniji. Ovo se kretanje vjeno ponavlja. U religijskom svijetu postoji isto kretanje. U duhovnom ivotu svakog nar oda postoji pad jednako kao to postoji i uspon. Narod e pokleknuti i init e se kao da se sve raspada. No tada on ponovno skuplja snagu i uzdie se. Dolazi golemi val ponekad

207

val zanosa na ijem se najuzvienijem vrhu uvijek nalazi sjajna dua, glas nik. Stvoritelj i stvoreno naizmjence, on je pokretaka sila koja nagoni valove na uzdizanje, narod na uspon. Istovremeno, on je stvoren istim silama koje stvaraju val, to naizmjence djeluju i meusobno djeluju. On upotrebljava svu svoju silnu snagu da bi djelovao na drutvo, a drutvo ga ini onim to on uistinu jest. Takvi su veliki mislioci svijeta. To su proroci svijeta, glasnici ivota, utjelovljenja boga. ovjek esto vjeruje da moe postojati samo jedna religija, samo jedan prorok i samo jedno utjelovljenje, ali takvo vjerovanje nije tono. Prouavajui ivote svih ovih velikih glasnika, nalazimo da je svakom od njih bilo sueno da odigra svoju veliku ulogu, samo jednu da se sklad sastoji u sveukupnosti, a ne samo u jednom tonu. Tako je i s postojanjem rasa niti jedna rasa nije roena da bi sama uivala svijet. Nitko se to ne usuuje rei. Svaka rasa ima svoju ulogu koju joj valja odigrati u ovom boanstvenom skladu naroda. Svaka rasa ima svoju misiju koju mora izvriti, svoju dunost koju mora ispuniti. Sveukupnost je veliki sklad. Niti jedan od tih proroka nije roen da bi vladao svijetom dovijeka. Nitko jo nije u tome uspio, niti e itko biti vladar dovijeka. Svaki od njih pridonosi samo dio, i u pogledu tog dijela, istina je da e naposljetku svaki prorok vladati svijetom i njegovim sudbinama. Ovi su veliki glasnici i proroci uzvieni i istiniti. Zato? Zbog toga to je svaki od njih doao propovijedati uzvienu ideju. Uzmimo, ponajprije, Krinu. Oni koji su itali Gitu znaju da je sredinja misao koja se javlja kroz cijelu knjigu nepristranost. Budite neskloni. Ljubav srca postoji zahvaljujui samo jednom. Kome? Onome koji se nikada ne mijenja. Tko je on? On je bog. Nemojte poiniti greku poklanjajui svoje srce neemu to se mijenja, jer to je sigurna patnja. Moete ga dati ovjeku, ali ako on umre, posljedica je ponovno patnja. Moete ga dati prijatelju, ali ve sutra on moe postati va neprijatelj. Dadete li ga vaem muu, on se jedni dana moe posvaditi s vama. Moete ga dati svojoj eni, ali ona moe ve prekosutra umrijeti. Ovako se odvija svijet. T ako kazuje Krina u Gti. Bog je jedini koji se nikada ne mijenja. Njegova ljubav nikada ne presuuje. Ma gdje da smo ma to inili, on je svagda isto milostivo, vjerno srce, prep u no ljubavi.

208

Sluajte Buddhinu poruku silnu poruku. Ona ima mjesta u naim srcima. Buddha kazuje: Iskorijenite sebinost i sve ono to vas ini sebinima. Ne imajte ene, djeteta, niti obitelji. Ne budite svjetovni. Postanite potpuno nesebini. Pogledajte drugog glasnika, Isusa od Nazareta. On pouava: Budite spremni, jer kraljevstvo je nebesko ovdje. Duboko sam razmiljao o Krininoj poruci i pokuavam djelovati bez sklonosti, ali ponekad se zaboravljam. Tada mi odjednom sine poruka Buddhe: Pripazi, jer sve je u ovom svijetu prolazno, i u ovom ivotu uvijek postoji patnja. Sluam to i nisam siguran koju mi valja prihvatiti. Tada ponovno, poput munje, dolazi poruka: Budite spremni, jer kraljevstvo je nebesko ovdje. Ne oklijevajte niti trena. Nita ne ostavljajte za sutra. Pripremite se za konaan trenutak, koji vas moe odmah zatei, ak i sada. Ova poruka takoer ima svoje mjesto, i mi to priznajemo. Pozdravljamo glasnika. Pozdravljamo boga. Zatim dolazi Muhamed, glasnik jednakosti. On nam je svojim ivotom pokazao kako bi meu muhamedancima morala vladati potpuna jednakost i bratstvo. Rasa, kasta, vjera i spol nisu bili u pitanju. Tako uviamo da svaki prorok, svaki glasnik ima odreenu poruku . Kada najprije sasluate poruku, a potom pogledate njegov ivot, uviate da je njom objanjen cjelokupan njegov ivot koji zrai. Ako se dva ovjeka prepiru oko vjere, samo ih upitajte: Jesi li vidio boga? Jesi li vidio te stvari? Jedan ovjek kazuje da je Krist jedini prorok. Dobro, da li ga je on vidio? Da li ga je tvoj otac vidio? Ne, gospodine. Da li ga je tvoj djed vidio? Ne, gospodine. Jesi li ga ti vidio? Ne, gospodine. Pa oko ega se onda prepirete? Voe je palo u jarak a vi se prepirete oko koare! Razboriti bi se ljudi morali sramiti takvog prepiranja! Prema tome, kada ovjek ustane i kae: Moj je prorok jedini istinski prorok, on nije u pravu on o religiji ne zna ba nita. Religija nije glas, niti teorija, niti intelektualni pristanak. Ona je obistinjenje u srcu naih srca. Ona je doticanje boga. Ona je osjeanje, shvaanje da sam ja duh, u vezi s univerzalnim duhom i svim njegovim uzvienim oitovanjima. Ako ste uistinu uli u kuu oevu, kako ste mogli vidjeti njegovu djecu a ne prepoznati je? Ako ih ne prepoznajete niste ni uli u kuu oevu. Majka prepoznaje svoje dijete ma kako ono bilo odjeveno ili prerueno. Prepoznajte sve velike duhovne

209

ljude i ene u svakom vremenu i u svakoj zemlji, i uvidite da se oni uistinu ne raz likuju jedan od drugoga. (IV. 12021, 12526, 12829, 13133) ZATO SE PROTIVIMO Ispriat u vam jednu malu pripovijest. uli ste uvjerljivog govornika koji je svoj govor zavrio rijeima: Prestanimo zlostavljati jedni druge. Bilo mu je silno ao to e uvijek biti tako mnogo nesloge. Ali mislim da bih vam trebao ispripovijedati priu koja e pokazati uzrok tog razilaenja. aba je ivjela u zdencu. ivjela je u njemu ve dugo vremena. Bila je tamo roena, tamo je odrasla, a ipak bijae samo malena, siuna aba. Naravno, tada tamo nije bilo evolucionista koji bi nam rekli da li je aba izgubila vid ili ne, ali za volju nae prie uzmimo da je imala oi i da je svakodnevno istila vodu od crva i bacila koji su u njoj ivjeli, i to s takvom silnom energijom koja bi sluila na ast naim suvremenim bakteriolozima. Tako se nastavilo, a aba je s vremenom postala glatka i debela. Jednoga je dana stigla druga aba, koja je inae ivjela u moru, i pala u zdenac. Otkuda si ti? Ja sam iz mora. Iz mora! Koliko je veliko? Je li tako veliko kao moj zdenac? I skoi tako s jednog kraja zdenca na drugi. Prijatelju, ree aba iz mora, kako moe usporeivati more sa svojim malenim zdencem? Naa aba skoi jo jednom i upita, Je li tvoje more ovoliko? Kakve gluposti govori; usporeivati more sa zdencem! Onda dobro, ree aba iz zdenca, nita ne moe biti vee od mog zdenca. Ne postoji nita vee od njega. Ovaj je momak laov, izbacit u ga. Ova se potekoa neprestano javlja. Ja sam hindu. Sjedim u svom vlastitom malenom zdencu i mislim da je on itav svijet. Kranin sjedi u svom malenom zdencu i smatra kako je itav svijet njegov zdenac. Muhamedanac sjedi u svom malenom zdencu i smatra ga itavin jetom. Moram zahvaliti vama u Americi na znaajnom pokuaju [Vjerska skuptina, Chicago, 1893] da sruite zapreke ovog naeg malenog svijeta, i nadam se da e vam ubudue bog pomoi da ostvarite svoju nakanu. (I. 45)

210

IDEAL UNIVERZALNE RELIGIJE Stotine su pokuaja uinjene u Indiji, u Aleksandriji, u Europi, u Kini, u Japanu, na Tibetu i naposljetku u Americi, da se sistematski prikae skladno religijsko vjerovanje, da se sve religije sjedine u ljubavi. Svi su pokuaji bili neuspje ni jer nisu prihvatili nikakav praktini plan. Mnogi su priznali da su sve religije svijeta ispravne, ali nisu pokazali nikakav praktini put ka njihovom sjedinjenju, u pogledu omoguavanja svakoj ponaosob da u tom sjedinjenju zadri svoje osobitosti. Praktian je plan jedino onaj koji ne unitava indiv idualnost vjernika, a ist ovremeno mu ukazuje na toku sjedinjenja sa svima ostalima. I ja imam svoj maleni plan. Ne znam da li e djelovati il ne, ali vam ga elim izloiti kako bismo ga raspravili. U emu se sastoji moj plan? Ponajprije, zamolit u ovjeanstvo da prihvati ovu ma ksimu Ne razaraj. Ikonoklastiki reformatori ne ine svijetu dobro. Ne lomite, ne razarajte nita, ve gradite. Pomozite, ako to moete. Ako ne moete, sklopite ruke, stanite postrani i promatrajte kako se stvari odvijaju. Ne ranjavajte ako niste u stanju pruiti pomo. Ne proturjeite uvjerenjima i nijednog ovjeka tako dugo dok su ona iskrena. Drugo, uzmite ovjeka ondje gdje on jest i priskoite mu u pomo. Ako je istina da je bog sredite svih religija i da se svatko od nas kree prema njemu du tih krugova, onda je sigurno da svi moramo dosei to sredite. A u njemu, gdje se spajaju svi krugovi, nestat e svih naih razlika. Sve dok tamo ne stignemo, razlike moraju postojati. Svi krugovi tee prema istom sreditu. Jedan, ve prema svojoj prirodi, putuje jednom putanjom, drugi pak drugom. Pourimo li svi mi naim vlastitim putanjama, sigurno emo stii do sredita, jer svi putevi vode u Rim. to moemo vi i ja uiniti? Vjerujete li da moete pouavati ak i dijete? Ne moete. Dijete se pouava samo. Vaa je dunost pruiti priliku i ukloniti zapreke. Biljka raste. Da li je vi na to nagonite? Vaa je dunost ograditi je, te paziti da je nijedna ivotinja ne pojede. Time zavrava vaa dunost. Tako je i u pogledu duhovnog rasta svakog ovjeka. Nitko vas ne moe pouiti. Nitko od vas ne moe uiniti duhovnog ovjeka. Morate se sami pouavati. Va razvoj mora proizai iznutra. to moe uiniti vanjski uitelj? On moe malo odstraniti prepreke i time njegova dunost zavrava. Pomozite, stoga, ako moete, ali nemojte unitavati.

211

Napustite svaku pomisao da vi moete ljude uiniti duhovnim. To je nemogue. Vi nemate drugog uitelja doli vlastitu duu. Priznajte to. to s tim biva? U drutvu vidimo tako mnogo razliitih priroda. Postoje tisue i tisue razliitih umova i sklonosti. Njihovo posvemanje uopenje je nemogue, ali zbog praktinosti dovoljno ih je razvrstati u etiri kategorije. Ponajprije, postoji djelatan ovjek, radnik. On udi za radom, i u njegovim je miiima i ivcima nesluena snaga. Njegov je cilj raditi graditi bolnice, initi milosrdna djela, graditi ulice, planirati i organizirati. Zatim postoji osjeajan ovjek, koji neobino voli uzvienost i ljepotu. On voli razmiljati o lijepom, uivati estetsku stranu prirode, oboavati ljubav i bo ga ljubavi. Svim svojim srcem on ljubi velike due svih vremena, proroke religija i utjelovljenja boga na zemlji. On ne mari za to da li razum moe ili ne moe dokazati da su Buddha i Krist uope postojali. On ne mari za toan datum kada je propovijedana Propovijed na gori, niti za toan trenutak Krinina roenja. Ono za to on mari jesu njihove linosti, njihovi likovi vrijedni ljubavi. To je njegov ideal. Takva je priroda ljubavnika, osjeajnog ovjeka. Zatim postoji mistik, iji um udi za prouavanjem vlastitog sopstva, za razumijevanjem djelovanja ljudskog uma koje su to sile to unutra djeluju, kako ih spoznati, kako njima upravljati i stei kontrolu nad njima. Takav je mistian um. Zatim je tu prisutan mislilac, koji udi da sve odvae, te da svoj u m upotrijebi ak i s onu stranu mogunosti svog ljudskog miljenja. Da bi zadovoljila najvei dio ovjeanstva, religija mora biti u stanju osigurati hranu za sve ove raznolike tipove duha. A gdje ta sposobnost nedostaje, sve postojee sljedbe postaju jednostrane. Ono to ja elim iriti jest religija koja e biti jednako prihvatljiva svim duhovima. Ona mora biti podjednako filozofska, podjednako osjeajna, podjednako mistina i mora podjednako pridonositi djelovanju. Do u li amo profesori s univerziteta znanstvenici i fiziari oni e ustrajati na razumu. Neka im ga koliko god ele. Pojavit e se mjesto s onu stranu kojeg, vjerovat e, nee moi doprijeti bez raskidanja s razumom. Tada e rei: Ove misli o bogu i spasenju su praznovjerja. Ostavimo ih se. A ja u rei: Gospodine filozofe, ovo vae tijelo jo je vee praznovjerje. Ostavite ga se. Ne idite kui na ruak ili na svoju filozofsku stolicu. Napustite tijelo, a ako to ne moete, predajte se traei milost i sjednite. Jer religija mora biti u stanju pokazati nam kako obistiniti filozofiju to pouava da je ovaj svijet jedno, da u kozmosu postoji samo

212

jedna egzistencija. Slino tome, doe li amo mistik, moramo mu poeljeti dobrodolicu, spremni da mu pruimo razumijevanje mentalne analize i da mu je praktiki pokaemo. Dou li osjeajni ljudi, sjednimo s njima, smijmo se i plaimo u boje ime zajedno s njima. Moramo iskapiti au ljubavi i postati mahniti. Doe li pak djelotvorni radnik, radimo zajedno s njim sve do k ne iscrpimo i posljednji atom snage. Ova e kombinacija biti ideal pribliavanja univerzalnoj religiji. Daj boe da su svi ljudi tako stvoreni da su u njihovim umovima svi ovi elementi filozofija, misticizam, osjeaji i djelovanje podjednako zastupljeni! To je ideal, moj ideal savrenog ovjeka. Svakog koji posjeduje samo jedan ili dva od ovih elemenata karaktera smatram jednostranim. Svijet je gotovo prepun ovakvih jednostranih ljudi, koji poznaju samo jedan put kojim se kreu, i kojima se sve ostalo ini opasno i strano. Moj je ideal religije postati skladno uravnoteen u sva ova etiri smjera. A takva se religija postie onim to mi u Indiji nazivamo yogom sjedinjenjem. Za radnika, to je sjedinjenje njega samoga i cijelog ovjeanstva; za mistika, to je sjedinjenje njegovog nieg sopstva i uzvienijeg sopstva; za ljubavnika, to je sjedinjenje njega samoga s bogom ljubavi; za filozofa, to je sjedinjenje svog postojanja. Ovo je miljeno pod yogom. (II. 38488) VEDANTA I POVLASTICA Ideja povlastice otrov je ljudskog ivota. Dvije sile neprestano djeluju jedna to stvara kaste i druga to ih razara; drugim rijeima, jedna to pridonosi povlastici i druga to je dokida. I svaki put kada povlastica biva ukinuta, sve je vie svjetla i napretka u rasi. Ovu borbu opaamo posvuda oko sebe. Naravno, ponajprije je tu okrutna ideja povlastice prevlasti snanih nad slabima. Zatim postoji povlastica bogatstva. Ima li jedan ovjek vie novaca od drugog, zahtijevat e za sebe sitnu povlasticu. Postoji jo profinjenija i snanija povlastica povlastica uma. ovjek koji zna vie od ostalih zahtijevat e za sebe povlasticu. Naposljetku, najgora od svih, zato to ukljuuje i najvie tiranije, je povlastica duhovnosti. Ako neki ljudi smatraju da o duhovnosti i bogu znaju vie od ostalih, zahtijevat e za sebe veu povlasticu, odnosno prevlast nad svima. Takvi ljudi kazuju: Doite amo i tujte nas, vi obino stado. Mi smo glasnici boji, i vi nas morate tovati. Nitko ne moe biti vedantist a istovremeno priznavati p ovlastice, bile one mentalne, tjelesne ili duhovne nema apsolutno nikakve povlastice ni za koga. Ista je snaga data

213

u svakom ovjeku, samo to se u jednom vie oituje, u drugom pak manje. Ista je sposobnost, skrivena mo djelovanja u svakome. Gdje je pr avo na povlastice? Sva je spoznaja data u svakoj dui, ak i kod onog najneukijeg. On je nije oitovao, ali moda za to nije niti imao prilike moda mu okruenje nije pogodovalo. im se ukae prilika on e je oitovati. Ideja o priroenoj nadmoi jednog ovjeka nad drugim u vedanti je posvema besmislena. (I. 423)

VEDANTA I NAUK Advaiti nikada nije bilo dozvoljeno da zae meu ljude. U poetku su je se doepali neki redovnici i uzeli je sa sobom u umu, te je tako bila nazvana umskom filozofijom. Milou boga pojavio se Buddha i propovijedao je narodu, pa je tako itav narod prihvatio buddhizam. Dugo nakon toga, kada su ateisti i agnostici ponovno unitili narod, otkrilo se kako je advaita jedini put spasenja Indije od materijalizma. Tada se pojavio ankaraarva i jo jednom oivio filozofiju vedante, on ju je uinio racionalistikom filozofijom. Argumenti su u Upaniadama vrlo esto nejasni. Buddha stavlja naglasak na moralnu stranu filozofije, ankaraarva pak na intelektualnu. On je razradio, pojednostavio i ljudima iznio zaudan, skladan sistem advaite. Danas u Evropi prevladava materijalizam. Moete moliti za spasenje modernih skeptika, ali oni se ne predaju. Oni ude za razumom. Spasenje Evrope ovisi o racionalistikoj religiji, a advaita nedvojnost, jedinstvo, ideja impersonalnog boga jedina je religija koja moe utjecati na sve razborite ljude. Ona se pojavljuje gdje god se ini da religija nestaje i zavladava bezvjerje, i to je razlog zato je ona nala plodno tlo u Evropi i Americi. Rekao bih jo neto u pogledu ove filozofije. U drevnim Upaniadama nalazimo uzvienu poeziju. Njihovi su tvorci bili pjesnici. Platon tvrdi da nadahnue ljudima dolazi kroz poeziju, i ini se da su se ti drevni riiji, proroci istine, izdigli iznad ovjeanstva, kako bi mu te istine kroz poeziju i pokazali. Oni nikada nisu propovijedali, filozofirali niti pisali. Glazba je proizala iz njihovih srca. U Buddhi smo imali uzvieno, univerzalno srce i beskrajnu strpljivost, to je religiju uinilo praktinom i dovelo je pred svaija vrata. U ankaraar yji vidimo silnu intelektualnu snagu koja sve osvjetljava snanom svjetlou razuma. Ono za ime mi sada udimo je ta sjajna svjetlost razumskog shvaanja sjedinjenja sa srcem Buddhe, zaudnim,

214

beskrajnim srcem, prepunim ljubavi i milostivosti. Ovo e nam sjedinjenje pruiti najuzvieniju filozofiju. Znanost i religija e se susresti i pruiti jedna drugoj ruku. Poezija i filozofija postat e prijateljice. Takva e biti religija budunosti i ako je moemo razraditi, moemo biti sigurni da e to biti religija za sva vremena i sve ljude. Ovo je jedini put koji e se pokazati prihvatljivim za suvremenu znanost, jer do toga je ve gotovo dolo. Kada uitelj--znanstvenik tvrdi da su sve stvari oitovanje jedne sile, ne podsjea li vas njegova tvrdnja na boga o kojem ste sluali u Upaniadama? Kao to se jedna vatra to stupa u kozmos iskazuje u raz liitim oblicima, tako se i ta jedna dua iskazuje u svakoj dui, pa ipak pored ostaje jo beskonano mnogo.1 Zar ne vidite kamo znanost smjera? Hinduski je narod napredovao kroz izuavanje uma, putem metafizike i logike. Evropski narodi poinju s vanjskom prirodom, a sada takoer i oni dolaze do istih rezultata. Otkrivamo da, tragajui kroz duh, naposljetku stiemo do tog jedinstva, do univerzalnog jednog, do unutranje due svega, do biti i zbiljnosti svega, do vjeno slobodnog, svagda blaenog i uvijek postojeeg. Putem materijalne znanosti stiemo do istog jedinstva. Znanost nam danas tumai da su sve stvari samo oitovanje jedne energije koja je sveukupnost svega to postoji, a nastojanje je ovjeanstva sloboda, a ne ropstvo. (II. 13841)

ISTOK I ZAPAD SE MORAJU SRESTI Kada god vrlina poputa i porok poinje prevladavati, ja dolazim ovjeanstvu u pomo, obznanjuje Krina u Bhagavad Giti. Kada god ovaj na svijet zbog svog razvoja, zbog dodatnih okolnosti, trai novo poravnanje, pojavljuje se val moi, i kao to ovjek djeluje na dvije razine, duhovnoj i tvarnoj, tako se i valovi poravnanja diu na obje razine. Na jednoj strani, strani poravnanja materijalne razine, u suvremeno je doba Evropa bila preteno osnova, dok je na drugoj strani, na duhovnoj razini, kroz itavu povijest svijeta Azija bila ta osnova poravnanja. Danas ovjek trai jo jedno poravnanje na duhovnoj razini. U dananje doba, kada su ideje materijalnog na vrhuncu slave i moi, kada je mogue da ovjek zaboravi svoju boansku prirodu svojom sve veom zavisnou od tvari i kada je mogue da se pretvori u puki stroj za pravljenje novaca, poravnanje je svakak o nuno. I glas je progovorio. Stie snaga to e odagnati oblake nabujalog materijalizma. Pokrenuta je snaga to e

215

uskoro jo jednom podsjetiti ovjeanstvo na njegovu istinsku prirodu. I ponovno je mjesto otkuda snaga kree Azija. U ovom naem svijetu vlada podjela rada. Uzaludno je rei da e jedan ovjek posjedovati sve. Pa ipak, kako smo samo djetinjasti! Maleno dijete u svom neznanju vjeruje da je njegova lutka jedina svojina koju u cijelom ovom kozmosu valja prieljkivati. Tako i narod koji posjeduje silnu materijalnu mo vjeruje da je ona sve to valja prieljkivati, da je ona sve ono to je miljeno pod napretkom, da je ona sve to je miljeno pod civilizacijom, te da ako i postoje drugi narodi koji ne mare za posjedovanje, i ne posjeduju takvu snagu, oni nisu sposobni ivjeti; njihova je egzistencija posve bezvrijedna. S druge pak strane, neki narod moe smatrati da je puka materijalna civilizacija posvema bezvrijedna. S istoka je doao glas koji je jednom izjavio svijetu: ako ovjek posjeduje sve pod ovim suncem, a pritom ne posjeduje duhovnost, koja je korist od svega? Takav je istonjaki tip, drugi je zapadni. Svaki od ova dva tipa ima svoju veliinu, svoju slavu. Ovo e izravnanje biti usklaivanje, sjedinjenje ovih dvaju ideala. Istonjakom je tipu ovjeka svijet duha jednako stvaran kao to je zapadnom ovjeku svijet osjetila. Istonjaki tip u duhovnom nalazi sve za im udi i emu se nada. U njemu nalazi sve ono to njemu ivot ini zbiljskim. Zapadni ga tip smatra sanjarom. Istonjakom je tipu pak ovaj zapadni sanjar, koji se igra s prolaznim igrakama, te se smije pri pomisli da se odrasli mukarci i ene toliko mue da bi stekli pregrt tvari koju e prije ili kasnije ionako morati napustiti. Svaki od njih naziva drugoga sanjarom. Ali istonjaki je ideal za napredak ljudske rase jednako toliko vaan koliko i zapadni; ja vjerujem da je ak i potrebniji. Strojevi nikada nisu usreili ovjeanstvo, niti e to uiniti. Onaj koji nas pokuava nagovoriti da u to povjerujemo tvrdi da je srea u strojevima. Ali ona je uvijek u duhu. Sretan moe postati jedino onaj ovjek koji vlada svojim umom, nitko drugi. I u emu je, naposljetku, sva ta snaga strojeva? Zato bi se ovjeka koji moe putem ice odaslati elektrinu struju nazivalo silno velikim i inteligentnim ovjekom? Zar priroda svakog trena ne ini milijun puta vie od toga? Zato onda ne kleknuti i tovati prirodu? Koja je korist od toga ako ste stekli prevlast nad cijelim svijetom, ako ste zagospodarili svakim atomom u kozmosu? Nita vas od toga nee usreiti ako sposobnost doivljavanja sree nemate u sebi samom, ako niste pobijedili sebe samog. ovjek je stvoren da bi pobijedio prirodu, to je tono, ali pod prirodom zapadni tip

216

podrazumijeva jedino fiziku ili vanjsku prirodu. Istina je d a je vanjska priroda velianstvena, sa svojim planinama, oceanima i rijekama, i sa svojom beskrajnom snagom i raznolikou. Pa ipak postoji jo velianstvenija, unutranja priroda ovjeka, uzvienija od sunca, mjeseca i zvijezda, uzvienija od ove nae zemlje, uzvienija od ovog fizikog kozmosa, koja nadmauje ove nae neznatne ivote, i ona prua novo podruje prouavanja. Istonjaki se ljudi u njoj odlikuju, podjednako kao to se zapadni ljudi odlikuju u onoj drugoj. Stoga je pogodno, kada god do e do duhovnog poravnanja, da ono krene od istoka. Takoer je prikladno, kada istonjaki ovjek eli uiti o gradnji strojeva, da sjedne pod noge zapadnog ovjeka i ui od njega. Kada pak zapad eli uiti o duhu, o bogu, o dui, o znaenju i tajni ovog kozmosa, on mora sjesti pod noge istoka. (IV. 15456) ISTONI I ZAPADNI POGLEDI Openito ete imati prilike uti kako ova vedantinska filozofija i svi ostali istonjaki sistemi upravljaju svoj pogled samo s onu stranu, naputajui naslade i nastojanja ovoga ivota. Takvo je poimanje potpuno pogreno. Samo e vam neuki ljudi koji ne znaju nita o istonoj misli i koji nikada nisu imali dovoljno mozga da shvate njezin istinski nauk rei takvo neto. Naprotiv, u naim svetim spisima itamo da nai mislioci ne ele poi u druge svjetove, ve ih kude kao mjesta gdje ljudi samo malo plau i smiju se neko vrijeme, a potom umiru. Tako dugo dok smo slabi morat emo prolaziti kroz takva stanja, ali to je god istinsko to je ovdje a to je ljudska dua. I na tome se ustraje da poinjavanjem samoubojstva ne moemo izbjei neizbjeno. To ne moemo izbjei. Ali pravi je put teko pronai. Hindu je jednako praktian koliko i zapadni ovjek, samo se njihovi pogledi na ivot razlikuju. Jedan kazuje, Sagradi dobru kuu, imaj dobra odijela i dobro se hrani, imaj dobru intelektualnu kulturu i tako dalje, jer ovo je sav ivot, i u tome je on silno praktian. Hindu pak kazuje, Istinska spoznaja svijeta znai spoznaju due, metafiziku, i on eli uivati takav ivot. U Americi je ivio veliki agnostik2, vrlo plemenit ovjek, vrlo dobar ovjek i izuzetan govornik. Predavao je o religiji za koju je govorio da je beskorisna zato se optereivati drugim svjetovima? Upotrebljavao je ovu metaforu: Imamo ovdje ovu naranu i elimo iscijediti iz nje sav sok. Jednom sam ga prilikom susreo i upitao: Potpuno se slaem s vama. I ja imam neto voa i elim iz njega iscijediti sok. Razlika

217

meu nama krije se u odabiru voa. Vi elite naranu, a ja vie volim mango. Vi smatrate da je dovoljno ovdje ivjeti, jesti, piti i imati neto znanstvene spoznaje, ali nemate prava rei da e to zadovoljiti svaiji ukus. Takvo poimanje meni ne znai nita. Kada bih jedino trebao nauiti kako jabuka pada na tlo i kako elektrina struja djeluje na moje ivce, poinio bih samoubojstvo. elim shvatiti srce stvari, prodrijeti u samu sr stvari. Vae je prouavanje oitovanje ivota. Moje je ivot sam. Moja filozofija kazuje da to morate spoznati i iz svog uma istjerati sve pomisli o nebeskom carstvu, paklu i ostala praznovjerja, iako ona postoje u istom smislu kao to postoji i ovaj svijet. Ja moram spoznati sr ovog ivota, samu njegovu bit, to on jest ne samo kako djeluje i to su njegova oitovanja. elim znati zato svega. Kako preputam djeci. Na svoj vlastiti nain ja sam vrlo, vrlo praktian. Prema tome, vae vjerovanje kako je samo zapad praktian je besmislica. Vi ste praktini na jedan nain, ja na drugi. Postoje razliiti tipovi ljudi i umova. Ako na istoku kaete ovjeku da e iznai istinu stajanjem na jednoj nozi do kraja ivota on e prihvatiti tu metodu. Ako na zapadu ljudi uju da u nekoj neciviliziranoj zemlji postoji rudnik zlata, tisue njih izloit e se tamonjim opasnostima u nadi da e se domoi zlata, a moda e samo jedan u tome i uspjeti. Isti su ljudi uli da posjeduju due, ali su zadovoljni time da brigu o njima prepuste crkvi. Istoni ovjek nee ii u blizinu bezbonika, jer vjeruje da to moe biti opasno. Ali ako mu kaemo da na vrhu visoke planine ivi udesni mudrac koji mu moe podariti spoznaju due, pokuat e se uspeti do njega, iako u tom pokuaju moe izgubiti ivot. Oba tipa ljudi podjednako su praktini, ali pogreka se krije u tome to se prema ovom svijetu odnose kao prema ivotu u cijelosti. Vae je poimanje osjetilne naslade toka koja iezava u njoj nema niega stalnog. Ona jedino donosi nove patnje. Moje poimanje donosi vjean mir. Ne kaem da je va pogled pogrean. Dobro doli u njega. Iz njega proizlazi silno dobro i blagoslov. Ali nemojte, stoga, osuivati moj pogled. Moj je pogled takoer praktian na svoj vlastiti nain. Djelujmo svi na naim vlastitim nakanama. Kamo sree da smo svi jednako praktini na obje strane! Vidio sam neke znanstvenike koji su jednako praktini i kao znanstvenici i kao duhovni ljudi, i moja je velika nada da e u toku vremena cijelo ovjeanstvo postati na isti nain djelatno. Kada promatrate ajnik s vodom to e upravo prokljuati, opazit ete da se najprije pojavljuje jedan mjehuri, potom drugi i tako dalje, sve dok se naposljetku svi mjehurii ne pridrue i ne nastane

218

silno komeanje. Ovaj je svijet veoma nalik tome. Svaki je pojedinac poput mjehuria, a ovaj narod nalikuje mnotvu mjehuria. Postepeno se ovi narodi zdruuju, i siguran sam da e doi dan kada e odvojenosti nestati i da e se oitovati jedinstvo kojem svi mi idemo. Mora doi vrijeme kada e svaki ovjek biti jednako praktian u znanstvenom svijetu kao i u duhovnom. Tada e jedinstvo, sklad jedinstva, proeti sav svijet. Cijelo e ovjeanstvo postati jivanmukti slobodan za ivota. Svi se mi borimo za taj jedan cilj, putem naih ljubomora i mrnji, putem nae ljubavi i meusobnog pomaganja. Silna bujica tee prema oceanu, nosei nas sa sobom. Iako ponekad bivamo noeni bez cilja, nalik slamkama i komadiima papira, naposljetku moemo biti sigurni da e se sjediniti u oceanu ivota i blaenstva. (II. 18588) BUDUNOST VEDANTE Na poetku, mogu vam rei da ne znam da li e ona [vedanta] ikada biti religija velike veine ljudi. Hoe li ona ikada biti u stanju obuzeti jedan cijeli narod, kao primjerice Sjedinjene Amerike Drave? Moda i hoe. Pa ipak, to pitanje elim danas raspraviti. Zapoet u kazivanjem to vedanta nije, a potom u vam rei to ona jest. Ali valja vam imati na umu da sa svim svojim naglascima na impersonalna naela, vedanta nije u suprotnosti ni sa im, iako ne ugroava niti ne naputa istine koje smatra temeljnim. Svima vam je poznato da su odreene stvari nune da bismo imali religiju. Ponajprije, nuan je sveti spis. Mo svetog spisa jednostavno je fantastina! Ma to on bio, sveti je spis sredite oko kojeg se skuplja ljudska odanost. Nijedna religija koja danas postoji u svijetu nije bez svetog spisa. Usprkos svem racionalizmu i uzvienim govorima, ovjeanstvo je jo uvijek privreno svetim spisima. Svaki pokuaj pokretanja religije bez svetog spisa u vaoj je zemlji bio osuen na neuspjeh. U Indiji se uzdiu sljedbe sa silnim uspjehom, ali nakon nekoliko godina one odumiru, jer iza njih ne stoji nikakav sveti spis. Tako je i u svakoj drugoj zemlji. Promatrajte paljivo uspon i pad unitaristikog pokreta. On predstavlja najbolje misli vaeg naroda. Zato se on nije mogao proiriti kao metodizam, baptizam ili ostale kranske vjere? Jer nije bilo svetog spisa. S druge pak strane, pogledajte idove. aica ljudi, tjerana iz jedne zemlje u drugu, jo se uvijek odrava zajedno, jer imaju sveti spis. Sjetite se Parsa svega ih je stotina tisua u itavom svijetu. A znate li da se

219

ta pregrt Parsa i Jaina odrava zahvaljujui svojim svetim spisima? Sve religije koje danas ive imaju svoje svete spise. Drugi je uvjet religije tovanje neke linosti. Linost je tovana kao bog ili kao veliki uitelj svijeta. Ljudi moraju tovati utjelovljenja. Moraju imati inkarnaciju , proroka ili velikog uitelja. Ovo nalazite u svakoj dananjoj religiji. Hindusi i krani imaju inkarnacije. Buddhisti, muhamedanci i Zidovi imaju proroke. No sve je to otprilike jednako svo se njihovo tovanje ispreplie oko neke linosti ili vie njih. Trei uvjet postojanja religije je taj da ona, da bi bila snana i sigurna u sebe, mora vjerovati kako je samo ona istinita. Drugaije ona ne bi bila u stanju utjecati na ljude. Liberalizam odumire jer je jalov, jer ne moe pobuditi zanos u ljudskom duhu, jer ne moe iskazati mrnju prema niemu osim prema samom sebi. Zbog toga je sigurno da e liberalizam sve vie i vie propadati. On moe izvriti utjecaj jedino na mali broj ljudi. Razlog je teko otkriti. Liberalizam nas pokuava uiniti nesebinima. Ali mi ne elimo biti nesebini. Ne uviamo nikakvog neposrednog dobitka u nesebinosti dobivamo vie ako smo sebini. Liberalizam prihvaamo tako dugo dok smo siromani i nita nemamo. Onoga trena kada steknemo bogatstvo i mo postajemo vrlo konzervativni. Siromani je ovjek demokrat. Kada se obogati, postaje aristokrat. U religiji, takoer, ljudska priroda slino djeluje. Pojavljuje se prorok, obeava svakojake nagrade onima koji e ga slijediti i vjeno prokletstvo onima koji to nee. I tako se njihova religija iri. Sve su postojee religije to se ire neobino fanatine. to vie jedna sljedba mrzi ostale sljedbe, to je vei njezin uspjeh i vie je ljudi koje uzima u svoje okrilje. Nakon mnogo putovanja po dobrom dijelu svijeta i ivljenja meu razliitim rasama, te u svjetlu prilika koje vladaju u svijetu, moj je zakljuak da e se sadanje stanje stvari nastaviti, usprkos mnogom pripovijedanju o univerzalnom bratstvu. Vedanta ne vjeruje ni u jedan od ovih nauka. Ponajprije, ona ne vjeruje u sveti spis, to je potekoa na poetku. Ona negira autoritet svakog svetog spisa nad nekim drugim svetim spisom. Ona izriito porie da jedan sveti spis moe sadravati sve istine o bogu, dui i krajnjoj zbiljnosti. Oni od vas koji su itali Upaniade prisjetit e se da one uvijek iznova kazuju: Sopstvo se ne moe spoznati itanjem spisa. Drugo, tovanje neke linosti ini se da je jo tee podrati. Oni od vas koji su uenici vedante a pod vedantom se uvijek podrazumijevaju Upaniade znat e da je ona

220

jedina religija koja nije privrena samo jednoj osobi. Nikada meu vedantistima nijedan ovjek i nijedna ena nisu mogli postati predmetom tovanja. To ne moe biti. ovjek nije dostojniji tovanja nego to je to ptica ili crv. Svi smo mi braa . Razlika je jedino u stupnju. Potpuno sam jednak najniem crviu. Vidite kako je u vedanti malo mjesta za ovjeka koji bi stao pred nas i kojeg bismo tovali on nas umara, ali bivamo od njega spaeni. Vedanta vam to ne daje. Nikakvog svetog spisa, nikakvog ovjeka kao predmeta tovanja, nita. Jo je vea potekoa bog. Vi elite biti demokratini u ovoj zemlji. Bog kojeg vedanta propovijeda je demokratian. Vi imate vladu, ali je ona impersonalna. Vaa vlada nije autokratska, pa ipak snanija je od bilo koje monarhije u svijetu. ini se da nitko ne shvaa da su istinska mo, istinski ivot i istinska snaga u nevidljivom, impersonalnom, u nikome. Kao puka osoba odvojena od drugih vi ste nita, ali kao impersonalna jedinica naroda koja vlada sama sobom vi ste silni. Svi ste vi jedno u vladi vi ste strahovita snaga. Ali gdje je uistinu ta snaga. Svaki je ovjek snaga. Kralja nema. Svakoga doivljavam posvema jednakim. Ne moram skinuti svoj eir niti se pokloniti. Pa ipak u svakom ovjeku postoji silna snaga. Vedanta je upravo to. Njezin bog nije vladar koji sjedi na svom tronu, posvema odvojen od ostalih. Postoje oni koji svog boga upravo tako ele doivljavati boga kojeg se valja bojati i iju naklonost valja stei. Oni pale svijee i puu pred njim u praini. Oni ele kralja koji e njima vladati oni vjeruju u kralja nebeskog koji svima njima vlada. Kralj je barem iz ove zemlje nestao. Gdje je kralj nebeski sada? Upravo ondje gdje je i zemaljski kralj. U ovoj je zemlji kralj uao u svakoga od vas. Svi ste vi kraljevi u ovoj zemlji. Tako je i s religijom vedante. Svi ste vi bogovi. Jedan bog nije dovoljan. Svi ste vi bogovi, kazuje vedanta. Koja je ideja boga na nebesima? Materijalizam. Vedantinska je ideja beskrajno naelo boga utjelovljenog u svakom od nas. Bog koji sjedi na oblaku! Razmislite o potpunoj kletvi koju u sebi nosi takva ideja. To je materijalizam oiti materijalizam. Kada djeca tako misle, to jo moe biti u r edu, ali kada odrasli ljudi pokuavaju pouavati takvim stvarima, to je odvratno eto to je to. Sve je to tvar, ideja tjelesnog, ideja opipljivog, ideja osjetilnog. Svaki je komadi toga glina i nita drugo doli glina. Je li to religija? Bog je duh, i njega valja tovati u duhu i istini. ivi li duh jedino u nebesima?

221

to je duh? Svi smo mi duh. Zato mi to ne shvaamo? to vas to ini razliitima od mene? Tijelo i nita vie. Zaboravite na tijelo i sve e biti duh. U tome se sastoji ono to vedanta ne prua. Nikakvog svetog spisa. Nikakvog ovjeka izdvojenog od ostatka ovjeanstva Vi ste crvi, a mi smo gospodin bog! nita od toga. Ako ste vi gospodin bog, i ja sam gospodin bog. Tako vedanta ne poznaje grijeh. Postoje pogreke, ali ne postoji grijeh, a naposljetku e ionako sve biti dobro. Nikakvog sotone nita od tih besmislica. Vedanta vjeruje u samo jedan grijeh, jedini na svijetu, a on je sljedei: Onoga trena kada pomislite da ste grijeni, ili da je bilo tko drugi grenik, to je grijeh. Iz toga slijedi svaka druga pogreka, ili ono to se obino naziva grijehom. U naim je ivotima bilo mnogo pogreaka. Ali mi nastavljamo ivjeti. Slava nama da smo ih poinili! Ako je vae trenutno stanje dobro, ono je bilo uzrokovano svim poinjenim pogrekama, jednako kao i poluenim uspjesima. Slava naem uspjehu? Slava naim pogrekama! Ne osvrite se za onim to je ve uinjeno. Krenite naprijed! Kao to vidite, vedanta ne postavlja nikakav grijeh niti grenika. Nikakvog boga pred kojim valja osjeati strah. On je jedino bie kojeg se nikada neemo bojati, jer on je nae vlastito sopstvo. Samo je jedno pred kojim nikako ne moete osjeati strah to je on. Nije li najpraznovjernija osoba ona koja se boji boga? Moe postojati netko tko se boji svoje sjenke, ali ak ni on se ne boji sebe. Bog je samo ovjekovo sopstvo. On je to jedino bie pred kojim ne moete osjeati strah. emu sve te besmislice, o tome kako se strah od boga uvlai u ovjeka, nagoni ga na drhtavicu i tako dalje? Blagoslovi boe da nismo svi dospjeli u ludnicu! Ali ako veina nas nije luda, zato onda smiljati takve ideje kao to je strah od boga? Gospodin Buddha je rekao da je cjelokupna ljudska rasa u veoj ili manjoj mjeri luda. ini se da je to posvema tono. Nikakvog svetog spisa, nikakve linosti, nikakvog personalnog Boga. Sve to mora nestati. Jo jednom, osjetila moraju nestati. Ne moemo biti njima sputani. Ovoga smo trena vezani poput ljudi koji umiru od hladnoe na ledenjacima. Oni osjeaju silnu udnju za snom, a kada ih prijatelji pokuavaju probuditi, ukazujui im na smrtnu opasnost, kazuju: Pusti me da umrem, elim spavati. Svi mi ostajemo privreni sitnim stvarima osjetilnog, ak i ako time bivamo uniteni, jer zaboravljamo da postoje mnogo uzvienije stvari.

222

Postoji jedna hinduska legenda o tome kako se bog jednom pojavio utjelovljen u svinju. Imao je svoju enku i tokom vremena oprasilo se nekoliko malenih praia. Bio je vrlo sretan sa svojom obitelji, ivei u kaljui, skviei od radosti i zaboravljajui na svoju boansku velianstvenost i gospodstvo. Bogovi su se izuzetno zabrinuli i sili na zemlju da ga zamole da napusti svinjsko oblije, te da se vrati na nebo. Ali bog nije htio niti uti. Otjerao ih je. Govorio je da je silno sretan i da ne eli da ga itko uznemirava. Ne nalazei drugog naina, bogovi su unitili svinjsko tijelo boga. Istog je trena ponovno poprimio svoje boansko velianstvo i zaudio se kako je mogao uivati u tome da bude svinja. Ljudi se jednako tako ponaaju. Kada god uju za impersonalnog boga kazuju: to e biti s mojom individualnou? Ona e nestati! Kada vam sljedeeg puta takvo neto padne na um, sjetite se svinje, a tada pomislite kakav beskrajan izvor sree nosite u sebi, svatko od vas. Kako ste samo zadovoljni sadanjim stanjem. Ali kada spoznate ono to uistinu jeste, zaudit ete se da ste nerado pristajali na odricanje od osjetilnog ivota. to je to u vaoj linosti? Je li ona togod bolja od tog svinjskog ivota? I to vi ne elite napustiti! Blagoslovi nas boe! Vedanta ne iznosi univerzalno bratstvo, ve univerzalno jedinstvo. Ja sam isti kao i svaki drugi ovjek, kao bilo koja ivotinja dobar, lo, bilo kakav. Jedno je tijelo, jedan um, jedna dua u svemu. Duh nikada ne umire. Smrti nema nigdje, ak niti za tijelo. Um takoer ne umire. Kako bi ak i tijelo moglo umrijeti? Jedan list pada umire li pritom stablo? Kozmos je moje tijelo. Pogledajte kako se nastavlja. Svi su umovi moji. Koraam svim stopalima. Kroz sva usta progovaram. U svakom tijelu prebivam. Zato to ne osjeam? Zbog te individualnosti, te svinjskos-ti. Usko ste povezani s ovim umom i moete biti jedino ovdje, nikako ondje. to je besmrtnost? Kako malobrojni odgovaraju: To je sama naa egzistencija! Veina ljudi smatra kako je sve ovo smrtno i mrtvo da bog nije ovdje, te da e odlaskom u nebesko carstvo postati besmrtni. Zamiljaju da e nakon smrti ugledati boga. Ali ako ga ne vide ovdje ovoga trena, nee ga ugledati nakon svoje smrti. Iako svi vjeruju u besmrtnost, oni ne znaju da se ona ne postie umiranjem i odlaenjem u nebesko carstvo, ve naputanjem ove svinjske individualnost i i nevezivanjem za to siuno tijelo. Besmrtnost je spoznavanje sebe kao jednog sa svim, prebivanje u svim tijelima, opaanje kroz sve umove. Moramo

223

osjeati i u drugim tijelima, ne samo u ovom jednom. to je suosjeanje? Ima li granice ovom suosjeanju, ovom osjeanju u naim tijelima? Posvema je mogue da e doi trenutak kada u osjeati kroz sav kozmos. Koji je dobitak? Svinjsko je tijelo teko napustiti. ao nam je izgubiti nasladu tog naeg jednog siunog svinjskog tijela! Vedanta ne kazuje, Napusti ga, ona kazuje, Prevazii ga. Nema potrebe za isposnitvom bolje je uivati dva tijela, jo bolje tri, bolje je ivjeti u vie tijela nego u jednom? Ako mogu uivati kroz cjelokupan kozmos, cjelokupan je kozmos moje tijelo. Mnogo je onih koji su prestravljeni kada uju ovakav nauk. Ne svia im se kazivanje da oni nisu samo siuna svinjska tijela, koja je stvorio bog tiranin. Kazujem im, Popnite se! Oni pak odgovaraju da su roeni u grijehu da se ne mogu uzdii ako im se ne ukae neija milost. Kazujem im, Vi ste boanstveni!, a oni odgovaraju, Ti, klevetnie, kako se usuuje tako govoriti? Kako bi ubogi stvor mogao biti bog! Mi smo grenici! Ponekad sam vrlo obeshrabren, znate. Stotine mukaraca i ena mi kazuju, Ako nema pakla, kako onda moe biti religije? Ako takvi ljudi idu u pakao svojom vlastitom voljom, tko ih moe od toga odvratiti? to god sanjate i o emu god razmiljate sami stvarate. Ako je to pakao, onda umirete i vidite taj pakao. Ako je to zlo i sotona, dobit ete sotonu. Ako su to duhovi, bit e duhovi. to god pomiljate, to ete i postati. Ako morate razmiljati, mislite dobre misli, uzviene misli. Ali uzimanje za gotovo da ste slabani sitni crvi! Izjavljujui da smo slabi, slabima i postajemo ne postajemo nimalo bolji. Pretpostavimo da ugasimo svjetlo, zatvorimo prozore i kaemo da je soba mrana. Ka kve li besmislice! Koje dobro mi ini rei da sam grenik? Ako sam u tami, dozvolite mi da upalim svjetiljku. Cijela je stvar nestala. Pa ipak kako je neobina ovjekova priroda! Iako je ovjek neprestano svjestan da je univerzalni duh u pozadini njegova ivota, on vie razmilja o sotoni, tami i laima. Otkrijete li ovjeku istinu, on je nee uvidjeti. On mnogo vie voli tamu. U tome se sastoji jedino veliko p itanje koje postavlja vedanta: zato se ljudi toliko boje? Odgovor se krije u tome da su oni sami sebe uinili bespomonima i zavisnima od drugih. Mi smo tako lijeni i ne elimo uiniti ba nita za sebe same. udimo za personalnim Bogom, spasiteljem ili prorokom koji e sve uiniti umjesto nas. Vrlo bogat ovjek nikada ne ide pjeice, uvijek se vozi u koiji. Ali tokom godina, jednoga se jutra probudi posve oduzet. Tada poinje osjeati da nain na koji je ranije ivio nije bio

224

dobar. Nijedan ovjek ne moe hodati umjesto mene. Svaki put kada je to netko inio bilo je to na moju vlastitu tetu. Ako jedan ovjek sve ini umjesto drugoga, ovaj e drugi izgubiti svrhu svojih vlastitih udova. Sve to inimo sami jedino je to inimo. Sve to drugi ine za nas nikada ne moe biti nae. Duhovne istine ne moete nauiti iz mojih predavanja. Ako ste neto nauili, bila je to samo iskra koja je uinila da to plane, da se ukae i izae na vidjelo. Sva ova jurnjava za pomoi je ludost. Poznato vam je da u Indiji postoje bikovske zaprege. Obino su dva bika upregnuta, a ponekad je i sveanj sijena objeen na vrh ruda, malo ispred ivotinje, ali ipak van njihova dosega. Bikovi neprestano pokuavaju dohvatiti sijeno, ali u tome nikada ne uspijevaju. Jednako tako smo i mi pomognuti! Vjerujemo kako emo izvana dobiti sigurnost, snagu, mudrost, sreu. Uvijek se nadamo, ali nikada ne obistinjava -mo naa nadanja. Pomo nikada ne dolazi izvana. ovjeku nema pomoi. Nikada je nije bilo, nema je i nee je ni biti. Zato bi je i bilo? Niste li vi mukarci i ene? Trebaju li gospodare zemlje pomagati drugi? Nije li vas sram? Bit e vam pomognuto kada se pretvorite u prah. Ali vi ste duh. Izvucite se sami iz tekoa! Spasite sami sebe! Ne postoji nitko tko bi vam mogao pomoi niti je ikada postojao. Smatrati da netko takav postoji je slatka zabluda. Ona ne vodi dobru. to je bog vedante? On je naelo, a ne linost. I vi i ja smo personalni Bogovi. Apsolutan bog kozmosa, tvorac, zatitnik i razoritelj kozmosa, je impersonalno naelo. Vi i ja, maka, takor, avo i duh, svi smo mi samo njegove linosti svi smo personalni Bogovi. udite za tovanjem personalnih Bogova. To je tovanje vaeg vlastitog sopstva. Prihvatite li moj savjet nikada neete kroiti ni u jednu crkvu. Izaite, poite i operite se. Perite se iznova i iznova, sve dok se ne oistite od svih onih praznovjerja koja su uz vas stoljeima prianjala. Mnogo su me puta pitali: Zato se toliko smijete i zbijate toliko ale? Ponekad se uozbiljim kada me boli trbuh! Bog je posvemanje blaenstvo. On je zbilja s onu stranu svega to postoji. On je dobrota, istina, on je u svemu. Vi ste njegova utjelovljenja. U tome se sastoji velianstvenost. to ste blie njemu, to manje prilike ete imati plakati i jadikovati. to smo udaljeniji od njega, to e vie kiselih lica biti. to vie ga spoznajemo, to vie patnje e nestajati. Ako je netko tko prebiva u bogu nesretan, koje li koristi od njegova ivljenja u bogu? Koje li koristi od takva boga? Bacite ga u Tihi ocean! Takvog boga mi ne trebamo!

225

Jedinstvo je spoznaja, razliitost je neznanje. Ova je spoznaja vae prirodno pravo. Ne moram vas tome pouavati. U svijetu nikada nisu postojale razliite vjerske tradicije. Svima nam je sueno dostii spasenje, eljeli mi to ili ne. Naposljetku ga morate dostii i postati slobodni, jer u vaoj je prirodi da budete slobodni. Ve sada smo slobodni, samo to toga nismo svjesni, i ne znamo to inimo. Ista se udorednost protee kroz sve religijske sisteme i ideale. Samo se jedno propovijeda: Budite nesebini. Ljubite svoje blinje. Jedan ovjek dodaje, Jer tako je zapovjedio Jehova. Alah, vie Muhamed. Trei pak kazuje, Isus. Ako je to bila jedino Jehovina zapovijed, kako je do nje moglo doi u onih koji nikada nisu za njega uli? Ako je Isus bio jedini koji je tako zapovjedio, kako je takvu zapovijed mogao dobiti onaj koji nikad nije uo za Isusa? Ako je to bio samo Vinu, kako su je idovi mogli dobiti, koji tog gospodina nikada nisu upoznali? Postoji drugi izvor, uzvieniji od svih. Gdje je? U vjenom hramu boga, u duama svih bia, od najnieg do najuzvienijeg. Tamo je on beskrajna nesebinost, beskrajna rtva, beskrajna prisila, da bi se vratio sjedinjenju. Kako se ini, mi smo podijeljeni, ogranieni zbog naeg neznanja i nae neukosti, i postali smo mala ga ta i ta i mali gosp. taj i taj. Ali sva priroda neprestano optuuje ovaj privid da lae. Ja nisam taj mali ovjek ili mala ena, odvojen od svih. Ja sam jedna univerzalna egzistencija. U svojoj vlastitoj velianstvenosti dua se svakog trena uzdie i nagovjetava svoju vlastitu unutranju boanstvenost. Ova je vedanta posvudanja, samo nje morate postati svjesni. Ovo mnotvo budalastih vjerovanja i praznovjerja spreava nas u naem napredovanju. Uzmognemo li, odbacimo ih i shvatimo da je bog duh, da ga valja tovati u duhu i u istini. Pokuajte prestati biti materijalisti! Odbacite svu tvarnost! Poimanje boga mora uistinu biti duhovno. Sve raznolike ideje o bogu koje su manje ili vie materijalistike moraju nestati. Kako ovjek post aje sve duhovniji, mora odbaciti sva takva poimanja i ostaviti ih za sobom. Uistinu, u svakoj je zemlji uvijek postojala nekolicina onih koji su bili dovoljno snani da odbace svu tvar i stanu pod blistavo svjetlo, tujui duh duhom. Proiri li se vedanta ova svjesna spoznaja da je sve jedan duh itavo e ovjeanstvo postati duhovno. No je li to mogue? Ne znam. Niti za tisue godina koje nadolaze. Stara praznovjerja moraju nestati. Svi ste vi zainteresirani kako spasiti od zaborava sva vaa praznovjerja. Zatim su tu jo i ideje o bratu u obitelji, o bratu u kasti i

226

o bratu u narodu. Sve su ovo prepreke na putu ka obistinjenju vedante. Religija je religija samo malobrojnima. Veina onih koji su djelovali na polju religije irom svijeta uistinu su bili politiki radnici. Takva je bila povijest ljudskog roda. Ljudi su rijetko pokuavali ivjeti u skladu s istinom, bez kompromisa. Oduvijek su tovali boga zvanog drutvo. Silno su se trudili odrati ono u to su vjerovale mase njihova praznovjerja, njihove slabosti. Oni nisu pokuavali pobijediti prirodu, ve se njoj prilagoditi, i nita vie. Poite u Indiju i propovijedajte novu vjeru nitko vas nee sluati. Ali kaete li im da je to iz Veda, rei e: To je dobro! Ja ovdje propovijedam ovaj nauk, a vi koliko vas me shvaa ozbiljno? No istina je ovdje posvuda, i ja vam je moram rei. Postoji i druga strana ovog pitanja. Svatko kazuje da ne mogu svi obistiniti najuzvieniju, proienu istinu odjednom, ve da se ljude k njoj mora voditi postepeno, putem tovanja, molitve i drugih uplivnih religijskih vjebi. Nisam siguran da li je to pravilna metoda ili nije. U Indiji ja djelujem na oba naina. U Kalikati imam sve te kipove i hramove u ime boga i Veda, Biblije i Krista i Buddhe. Neka ona budu iskuana. No, u visinama Himalaja imam mjesto gdje svakako elim da nita drugo ne ude osim proiene istine. Tamo elim razraditi ovu ideju o kojoj sam vam danas govorio. Svrha je vjebati one koji tragaju za istinom, te odgajati djecu bez straha i bez praznovjerja. Oni nee sluati o Kristovima, Buddhama, ivama i Vinuima ni o emu od toga. Od samoga poetka oni e uiti kako stajati na vlastitim nogama. Od malih nogu oni e uiti da je bog duh, te da ga valja tovati u duhu i u istini. Na svakoga valja gledati kao na duh. U tome je ideal. Ne znam kakav e biti uspjeh. Danas propovijedam stvar koja mi se svia. elio bih da sam bio odgajan posvema u tome, bez svih tih dualistikih praznovjerja. Ponekad se slaem da u dualistikoj metodi postoji neto dobro ona pomae mnogima koji su slabi. Ako ovjek eli da mu pokaete polarnu zvijezdu, pokaite mu najprije sjajnu zvijezdu pored nje, zatim manje sjajnu zvijezdu, zatim nejasnu zvijezdu, te naposljetku polarnu zvijezdu. Ovaj e mu proces olakati da je opazi. Sve raznolike vjebe, Biblije i bogovi, nisu nita drugo doli rudimenti religije, djeji vrtii religije. Ali tada razmiljam i o drugoj strani. Koliko e dugo svijet morati ekati da dosegne istinu ako slijedi ovaj polagani, postepeni proces? Koliko dugo? Postoji li jamstvo da e u znatnoj mjeri i uspjeti? Do sada ne. Naposljetku, postepena ili ne postepena, lagana ili

227

ne, za slabe, nije li dualistika metoda zasnovana na lai? Nisu li sve mone religijske vjebe esto oslabljujue i stoga pogrene? One su zasnovane na pogrenoj ideji, pogrenom ovjekovom gleditu. Da li bi dvije pogrene stvari mogle initi jednu ispravnu? Bi li la mogla postati istina? Bi li tama mogla post ati svjetlo? Krist je rekao: Ja i moj otac smo jedno. Vi to ponavljate. Pa ipak to nije pomoglo ovjeanstvu. U tisuu i devet stotina godina ljudi nisu shvatili ovu izreku. Oni Krista doivljavaju kao spasitelja ovjeanstva. On je bog, a mi smo crvi! Slino je tome i u Indiji. U svakoj je zemlji ova vrsta vjerovanja sr svake sljedbe. Tisue i tisue godina milijuni su ljudi irom svijeta bili pouavani da tuju boga svijeta, utjelovljenja, spasitelje i proroke. Bili su pouavani tome da sebe smatraju bespomonim, bijednim stvorenjima, te da njihovo spasenje ovisi o milosti neke osobe ili nekih osoba. Nesumnjivo u takvim vjerovanjima postoje i mnoge udesne stvari. Ali i na svojem vrhuncu, ona su samo djeji vrtii religije, i vrlo su malo pomogla. Ljudi su jo uvijek opinjeni prezrenim ponienjem. No ipak, postoje i snane due koje e savladati ovaj privid. Dolazi trenutak kada e uzvieni ljudi ustati i odbaciti sve ove djeje vrtie religije, oivjeti i osnaiti istinsku religiju, tovanje duha duhom. (VIII. 12234, 138-41) BILJEKE
1. Katha Upaniad, 2.2.9. 2. Robert Ingersoll (18331899).

228

GLOSARIJ advaita nedvojnost. Naziv kole vedanta filozofije koja nauava jedinstvo boga, due i univerzuma. Glavni su predstavnici advaita vedante Gaudapada i ankara. Ahriman ime zloduha zoroastrijske vjerske tradicije koji je odgovoran za sve zlo u svijetu. Ahura Mazda ime boanstva zoroastrijske vjerske tradicije koje je odgovorno za sve dobro u svijetu Arjuna jedan od pet Pandava vladara i slavni junak indijskog epa Mahabharata. Na bojnom polju, neposredno pred poetak rata Kuruketra nauk je Bhagavad Gite Arjuni izloio Sri Krina asana stav, dranje tijela atman sopstvo ili dua. Oznaava i vrhovno sopstvo koje je, u skladu s advaita vedantom, istovjetno s individualnom duom, avatarah otjelotvorenje, inkarnacija boga avidva neznanje, kozmiko ili individualno, koje je odgovorno za neshvaanje stvarnosti. Belur selo u kojem je smjeteno sjedite Ramakrna Math i pokreta misije. Nalazi se na otprilike 4 milje sjeverno od Calcutte, na drugoj obali Gangesa. Bhagavad Gita lit., Pjesma o boanstvu. Jedno od najznaajnijih djela vedantinske filozofije, Bhagavad Gita ili, skr aeno, Gita, sastoji se od nauavanja Sri Krine, upuenog Arjuni, o nainu obistinjenja boga tokom vrenja ivotnih dunosti. Osamnaest poglavlja ovog djela predstavljaju dio indijskog epa Mahabharate. bhakti privrenost bogu bhakti yoga put privrenosti. Jedna od etiriju glavnih yoga ili puteva sjedinjenja s bogom Bhartrihari kralj drevne Indije koji se odrekao prijestolja kako bi vodio redovniki ivot. Postao je poznat sanskrtski pjesnik i filozof. Bhima jedan od velikih junaka indijskog epa Mahabharata, glasovit po svojoj odanosti istini.

229

Brahma bog kao stvaralac univerzuma. Prvo boanstvo hinduskog trojstva, od kojeg su druga dva Vinu i iva. brahma sutre autoritarna rasprava vedantinske filozofije, pripisana Vjasi. Putem dokaza brahma sutre tumae duhovna iskustva opisana u Upaniadama. brahmaloka podruje Brahme, koje priblino odgovara najviem nebeskom carstvu dualistikih vjerskih tradicija, u kojem nakon smrti obitavaju duhovno usavrene due. brahman apsolut. Vrhovna stvarnost advaita vedante brahmano pripadnik sveenike kaste, najvie kaste hinduske zajednice Brahmo samaj socijalno-religijski reformistiki pokret Indije kojeg je utemeljio raja Rammohan Rov (1774. 1833.) Buddha lit., prosvijetljeni. Naziv se posebice odnosi na Gautama Buddhu, oko 6. stoljea pr. n. e. Roen kao princ Siddhattha, na podruju dananjeg Nepala, odrekao se svjetovnih uitaka kako bi postao jedan od najveih duhovnih uitelja svih vremena i utemeljitelj buddhizma. buddhi odredujua mo uma koja donosi odluke. Ponekad se prevodi i kao intelekt. ittam misaona svijest. Dio unutarnjeg organa koji predstavlja riznicu pamenja ili, pak, koji traga za predmetima uitka. ittam vritti strujanje misli uma, prouzrokovano udnjama Dakinesvar selo na Gangesu, otprilike pet milja sjeverno od Calcutte. Veinu je svog ivota Sri Ramakrna proveo u Dakinesvaru. dama zatomljivanje djelatnosti osjetnih organa za sve predmete osjeta demonska priroda ovjek je demonske prirode razvratan, poroan, laljiv, pohotan, astohlepan, ohol, proet licemjerjem, tatinom i osornou. Detaljnije vidi esnaesto poglavlje Bhagavad Gite Devas boanstva hinduske mitologije dharana koncentracija panje. esti od osam stupnjeva rada yoge i stadij u procesu meditacije. Dharana je stadij usredotoenja uma na toku ili predmet. dhvana meditacija ili produbljena koncentracija. Dhyanu, sedmi od osam stupnjeva raa yoge Patanjali odreuje kao neprekinuto strujanje misli, usmjere no predmetu koncentracije.

230

Drona junak indijskog epa Mahabharata, slavni uitelj ratnih vjetina Durvodhana najstariji od Kaurava vladara koji je naumio prijevarom preoteti kraljevinu koja po pravu pripada njegovim roacima Pandava. Povijest njihove zavade i rata koji je otuda proizaao, opisana je u znamenitom indijskom epu Mahabharata. Danaka, kralj uzorni kralj hinduske mitologije koji je, utvren u spoznaji brahmana, ipak ostao u svijetu, vrei svoje kraljevske dunosti. divah lit., ivo bie. Individualna dua koja je, u svojoj biti, jedinstvena s univerzalnom duom, divanmukta onaj koji je dosegao osloboenje za ivota u tijelu divanmukti stanje osloboenja za ivota u tijelu Ganapatva poklonik Ganapate, tj., bog kao uklonitelj svih zapreka Gita vidi Bhagavad Gita guru duhovni uitelj. Gu znai tama, a ru razoritelj. Onaj koji razara tamu ili neznanje uenika je guru. Ita izabrano boanstvo. Onaj aspekt personalnog boga o kojem tovalac meditir a kako bi postigao prosvjeenje. Ivara Bog sa svim svojim atributima. Personalni bog jnana kanda filozofski ili spoznajni ulomak Veda. Odnosi se posebice na Upaniade. jnana yoga put spoznaje i razlikovanja. Jedna od etiriju glavnih yoga ili puta sjedinjenja s bogom karma djelovanje koje iniocu donosi rezultate ili, pak, koje je posljedica njegovih prethodnih djela. Takoer, rtvene radnje koje su propisane svetim spisima karma-yoga put nesebinog djelovanja. Jedna od etiriju glavnih yoga ili puteva sjedinjenja s bogom Krina jedno od najtovanijih otjelovljenja ili bojih inkarnacija u hinduizmu. Sri Krina je svom prijatelju Arjuni objavio poruku Bhagavad Gite na bojnom polju Kuruketra. manas mo sumnje i htijenja. Ponekad se prevodi i kao um, mantra sveta rije, stih ili vedska himna. Takoer, ime boga koje guru nadijeva ueniku u vrijeme inicijacije,

231

mantra drata lit., prorok mantra. Odnosi se posebice na riije drevne Indije kojima su himne i molitve Veda objavljene u njihovim meditacijama, maya termin vedantinske filozofije koji oznaava neznanje to zamuuje vienje stvarnosti. Takoer, kozmika opsjena zbog koje se jedno pojavljuje kao mnotvo, apsolut kao relativan. Rije se koristi i za iskaz vezanosti, mayavadin osoba koja vjeruje da je svijet igra nestvarne maye, te da se za nju ne valja vezivati. Mayavati vedantinsko sredite u Himalayama, osnovano 1899. od. na poticaj Svami Vivekanande. Rije je o sjeditu Advaita Arama, ogranku Ramakrna reda, te urednitvu asopisa Prabuddha Bharala. mokah isto to i mukti mukti osloboenje od karme i kruga roenja, smrti i ponovnog roenja posredstvom sjedinjenja s bogom ili spoznaje vrhovne stvarnosti. Mukti je cilj duhovne vjebe. mumukutra snana udnja za osloboenjem Narada veliki mudrac i tovalac boga, spomenut u hinduskim svetim spisima nirvanam krajnje udubljivanje u brahmana ili sveproimajuu stvarnost posredstvom ukinua individualnog jastva, udnje i sklonosti. Oznaava i osloboenje, nirvikalpa samadhi najvie stanje samadhija u kojem onaj koji meditira ostvaruje posvemanje jedinstvo s brahmanom nitha postojana, nepokolebljiva odanost bogu ili idealu nityanitya viveka razlikovanje stvarnog i nestvarnog, kao to je to stav u skladu s kojim je samo brahman stvaran, dok su sve druge stvari u ovom svijetu nestvarne Nivedita, sestra Margaret Noble (1867. 1911.). Irska sljedbenica Svami Vivekanande koja je svoj ivot posvetila radu za dobrobit Indije. niyama obuzdavanje uma. Drugi od osam stupnjeva raa yoge om u pisanoj se formi ponekad pojavljuje kao aum. Najsvetija rije Veda. Predstavlja simbol za personalno boanstvo i apsolut. osvjedoeni advaitist vidi osvjedoeni monist osvjedoeni monist sljedbenik osvjedoenog monizma, kole vedante koju je utemeljio Ramanua. U skladu s postavkama ove kole, dua i priroda predstavljaju modalne oblike brahmana, dok je individualna dua dio brahmana.

232

para-bhakti najvia ljubav prema bogu koju karakterizira posvemanja nesebinost Patandali tvorac Yoga sutrii utemeljitelj yoga sistema, jednog od est sistema ortodoksne hinduske filozofije koji raspravlja o ovladavanju umom, koncentraciji panje, meditaciji, itd. personalno boanstvo boanstvo sa svim svojim atributima kao opreka impersonalnom apsolutu. Bog kao tvorac, zatitnik i razoritelj kozmosa kojem se vjernici klanjaju i tuju ga Prahlada sin demonskog kralja, Hiranyakaipu i veliki tovatelj Vinua iji je ivot opisan u hinduskoj mitologiji. Unato stalnim pritiscima svog oca zbog svoje pobonosti, Prahlada je ostao postojan u svojoj ljubavi prema Vinuu. Vinu se ukazao u obliku ovjeka-lava, te ubio Prahladinog oca. prana ivotni dah koji odrava ivot u fizikom tijelu. Takoer, prvobitna energija ili snaga ije su manifestacije ostale fizike snage pranayama ovladavanje ivotnom energijom posredstvom provoenja vjebi disanja. etvrti od osam stupnjeva raa yoge pratyahara povlaenje uma od osjetilnih objekata. Peti od osam stupnjeva raa yoge pratvaka neposredno opaanje ili predstavljanje puruah lit., ovjek. Termin sahkhva filozofije koji oznaava osnov individualne svijesti. U vedanti ovom je rijeju oznaeno sopstvo ili atman. raa yoga jedna od etiriju glavnih yoga ili puta sjedinjenja s boanstvom. Raa yogu je izloio Patandali u Yoga sutrama u kojima je istaknuto ovladavanje sabranou uma i meditacijom koja vodi samadhiju. raa princip djelovanja ili nespokojnosti. Jedna od triju zna ki koje obuhva aju kozmos uma i tvari. Vidi i sattva i tamas raasika onaj ija je priroda obiljeena svojstvima rajasa Ramakrina, Sri 1836. - 1886. Krist Indije iji je ivot nadahnuo modernu renesansu vedante. Nakon provoenja intenzivne i duhovne discipline i ostvarenja jedinstva s bogom posredstvom razliitih puteva unutar hinduizma, kao i kranstva i islama Sri Ramakrina je ustvrdio: Koliko vjera, toliko i puteva Ramakrina Math i Misija dvojaka institucija, osnovana u ime Sri Ramakrine (1836. - 1886). Jezgru Math (lit., samostan) utemeljio je sam Sri Ramakrina, dok je misiju (filantropsko podruje djelovanja) osnovao Svami Vivekananda 1897. god.

233

Posvuda u svijetu postoje na stotine ogranaka Ramakrina reda, u kljuujui tu i 12 u SAD. Rig Veda jedna od etiriju Veda. Vede su najsvetiji spisi Hindus i vrhovni autoritet hinduske religije i filozofije. Preostale su tri Vede Jajur veda, Sama veda i Atharva veda. rii prorok istine kojem je objavljena mudrost Veda. Takoer, opi naziv za sveca ili isposnika samadhana neprekidna sabranost uma, usredotoena na sopstvo samadhi nadsvjesno stanje u kojem ovjek doivljava svoju istovjetnost s vrhunskom stvarnou. U skladu s Patanalijem, rije je o stanju u kojem istinska priroda objekta sjaji neiskrivljena umom onoga koji opaa. samhita odlomak Veda koji sadri himne i molitve, koritene tokom rtvovanja samsara odnosna rije. Takoer, neminovni krug roenja, smrti i ponovnog roenja iji je subjekt ovjek onoliko dugo koliko ostaje neupu en u svoju istovjetnost s brahmanom samskara utisak ili sklonost u umu ovjeka, stvoren kao posljedica djelovanja ili misli. Sveukupnost ovjekovih samskara, ukljuujui tu i one iz prethodnih roenja, oblikuju njegov karakter. sanatana dharma dosl., vjena religija. Religija Hindusa koju su izloili riiji Veda sankhya jedan od est sistema hinduske filozofije, pripisan mudracu Kapili. Kozmologija je sankhve vrlo sistematina. U njoj je razloen nain na koji je stvaranje proisteklo iz sjedinjenja Purue (svijesti) i Prakriti (tvari). sannyasa redovniki ivot sannyasin redovnik. Onaj koji je primio zavjete sannvase sat-it-ananda vidi satitananda satitananda, takoer i sat -it-ananda apsolutna egzistencija, apsolutna svijest i apsolutno blaenstvo. Izraz oznauje Brahmana, vrhunsku stvarnost. sattvah princip spokojnosti i proienja. Jedna od triju znaajki koje obuhvaaju kozmos uma i tvari. Vidi i radas i tamas sattvika onaj ija je priroda obiljeena svojstvima sattve Saura poklonik Surve; bog predoen kao sunce

234

soham dosl., Ja sam On. Rije koju ponavljaju sljedbenici advaita vedante kako bi se podsjetili na svoju istovjetnost s brahmanom svami ime kojim se oslovljava hinduski redovnik aivite poklonik ive akta poklonik akti, bog kao majka kozmosa sama - disciplina uma koja obustavlja tenje za svjetovnim uicima ankara, takoer i ankaraar ya 688. - 720. Jedan od najveih svetaca i filozofa Indije, te najistaknutiji predstavnik advaita vedante ankaraarya vidi ankara astra sveti spisi, posveene knjige ili kodeks zakona iva Bog kao razoritelj kozmosa. Tree boanstvo hinduskog trojstva od kojeg su druga dva Brahma i Vinu. tovan je i kao vrhunska stvarnost. Ilivoham dosl., Ja sam iva. Rije koju ponavljaju sljedbenici advaita vedante kako bi se podsjetili na svoju istovjetnost s brahmanom. Ilraddha vjerovanje u istine svetih spisa i nauavanje gurua ramana buddhistiki redovnik ruti znanje koje je naueno uvenjem, tj. Vede uka sin Vyase i pripovjeda rimad Bhagavatam. Smatran je uzornim redovnikom Indije. tamas princip pasivnosti ili tromosti. Jedna od triju znaajki koje obuhvaaju kozmos uma i tvari. Vidi i raas i sattvah tamasika onaj ija je priroda obiljeena svojstvima tamasa tapas strogost ili duhovna disciplina Tat tvam asi dosl., To ti jesi. Sveta izreka Veda kojom je izraena istovjetnost individualnog i vrhovnog sopstva titika podnoenje toplote i hladnoe, zadovoljstva i boli, dobitaka i gubitaka, te ostalih parova suprotnosti triputibheda tri diobe, tj. onaj koji zna znanje ono to se moe znati ili onaj koji meditira meditacija predmet meditacije, to postaje sjedinjeno u vrijeme nirvikalpa samadhija Turivananda, Svami 1863. - 1922. Redovniki uenik Sri Ramakrine. U Sjedinjene je Amerike Drave doao 1899. godine zajedno sa Svami

235

Vivekanandom, te se neposredno nakon osnutka Santi arama povukao u San Antonio Vallev u sjevernoj Kaliforniji. U Indiju se vratio 1902. godine. Upaniade sveti spisi koji obuhvaaju filozofijske aspekte Veda. Upaniade su veinom posveene spoznaji boga i zapisivanju duhovnih iskustava mudraca drevne Indije. Postoji otprilike stotinu i osam upaniada od kojih se jedanaest s matraju starijim. uparati djelatnost uma koja zadrava zatomljene organe od ponovnog vraanja predmetima osjetila vairagya odricanje, bestrasnost spram svijeta Vainavite poklonik Vinua, posebice u jednom od njegovih otjelovljenja kao Rama, Krina ili aitanya Varanasi sveti grad na Gangesu u sjevernom centralnom dijelu Indije. Vjeruje se da svatko tko ondje umre neumitno postie osloboenje, te se ne mora ponovno roditi. Grad je poznat i kao Benaras, Benares ili Kai. Vedanta dosl., kraj Veda. Jedan od est sistema ortodoksne hindu ske filozofije koji se ponajvema zasniva na nauku Upaniada, Bhagavad Gite i Brahma sutri. Vede najsvetiji spisi Hindusa i vrhovni autoritet hinduske religije i filozofije. etiri su Vede Rig veda, Sama veda, Jajur veda i Atharva veda. vidya znanje. Takoer, znanje koje vodi obistinjenju vrhunske stvarnosti. Virevar iva aspekt ive, tovan u Varanasiju. Virevar doslovce znai bog junaka. Vinu bog kao zatitnik kozmosa. Drugo boanstvo hinduskog trojstva od kojeg su druga dva Brahma i iva. tovan je i kao vrhovna stvarnost, vivartavada pojavljivanje objekta kao neeg drugog bez njegove prethodne preobrazbe, kao to ue stvara opsjenu zmije u tami. viveka razlikovanje stvarnog i nestvarnog vritti strujanje misli u umu Vyasa glasoviti mudrac koji je svrstao Vede u njihovoj dananjoj formi. On je i autor Mahabharate, Brahma sutri, rimad Bhagavatam i ostalih purana. Yama bog smrti u hinduskoj mitologiji. dosl., samoovladavanje. Prvi od osam stupnjeva raa yoge. Yoga sjedinjenje individualne i vrhunske due. Takoer, disciplina kojom se postie takvo sjedinjenje. Yoga sistem filozofije, pripisan Patandaliju, jedan je od est

236

sistema ortodoksne hinduske filozofije, te je posveen obistinjenju istine posredstvom koncentracije, meditacije, itd. Yudhithira najstariji od pet Pandava vladara iju su kraljevinu prevarom preoteli njihovi roaci Kaurave. Povijest njihove zavade i rata koji je otuda proizaao opisana je u znamenitom indijskom epu Mahabharata.

237