UNIVERZITET U BIHAU

BIOTEHNIKI FAKULTET
ODSJEK: PREHRAMBENI
SMJER: ZATITA OKOLIA

SEMINARSKI RAD
Tema: Globalno zagrijavanje

Studentica:
Minela apevi

Predmetna asistentica:
Mr.sc. Fatima Muhamedagi

Biha, 2013.godine
UVOD

Globalno zagrijavanje je jedan od globalnih ekolokih problema dananjice koji je vezan za

poveanje prosjenih temperaturnih vrijednosti u atmosferi i okeanima. Proces globalnog
zagrijavanja zabiljeen je u 20-tom vijeku, a sam pojam je uveden 80-tih godina prolog vijeka
kada se nauka poela intenzivnje baviti ovim fenomenom.
Zemlja se u zadnjih 100 godina zagrijala za otprilike 1C. Naunici u potpunosti nisu sigurni
zato i kako je do toga dolo. Mnogi od vodeih naunika u svijetu smatraju da pored prirodnog
zagrijavanja Zemlje ni antropogeni (ovjekov) utjecaj ne treba zanemariti. Mnogi smatraju da
upravo antoropogeni utjecaj (industrija, transport, poljoprivreda i druge ovjekove aktivnosti)
ubrzavaju proces zagrijavanja.
Pretpostavlja se da e u budunosti sve ee i vie biti toplotnih valova, sua, poplava, a nivo
mora e i dalje nastaviti da raste.
Ovom problemu potrebno je da se prie ozbiljnije i da se proces rasta zagrijavanja to je mogue
vie smanji kroz poduzimanje konkretnih mjera i aktivnosti. Tako na primjer, primjenom novih
ekokompatibilnih tehnika i tehnologija koliine emisija isputanja staklenikih plinova mogle bi
se staviti pod kontrolu.

Slika 1. - Zagrijavanje planete Zemlje

TA UZROKUJE GLOBALNO ZAGRIJAVANJE ?

Naunici su utvrdili da brojne ljudske aktivnosti doprinose globalnom zagrijavanju.

Najpopularnija teorija svjetskih naunika je teorija prema kojoj je globalno zagrijavanje
posljedica emisije ugljikovog dioksida i metana od strane industrijskih postrojenja, u razvijenim
zemljama. tetni plinovi se akumuliraju u atmosferi i zadravaju toplotu koja bi inae otila u
svemir.
Prema ovoj teoriji poveana koncentracija tih plinova dovodi do tzv. efekta staklenika u
atmosferi. Pod pritiskom pokreta za zatitu okolia mnoge su vlade prihvatile tu teoriju i
potpisale Protokol iz Kojota iji je cilj smanjivanje emisije tih plinova, Bosna i Hercegovina je
prihvatila 16.aprila 2007.godine.

Slika 2. - ovjek je najodgovorniji za zagrijavanje planete

HISTORIJA NAUKE O GLOBALNOM ZAGRIJAVANJU

Jean-Baptiste Joseph Fourier, francuski matematiar i fiziar, shvatio je 1824.godine da

temperatura zemljine povrine u velikoj mjeri ovisi o plinovima u Zemljinoj atmosferi, te je
postavio temelje pojma, koji e mnogo kasnije dobiti ime efekt staklenika.
Ve je 1872. godine bilo poznato da su vodena para i CO 2 glavni stakleniki plinovi, te da
poveanje njihove koncentracije moe uzrokovati povienje temperature u niim slojevima
atmosfere. vedski hemiar Svante Arrhenius, prouavao je devedesetih godina 19. vijeka
Fourierove radove. Zakljuio je da ljudi, izgarajui ugljen, poveavaju koncentraciju CO 2 u
atmosferi, te da ono moe dovesti do povienja temperature na Zemlji zarobljavajui energiju
Sunevog zraenja u atmosferi. Njegov rad nije imao velikog odjeka u naunoj zajednici. I oni
koji su ga opazili, smatrali su da okeani mogu brzo i bez posljedica apsorbirati poveanu koliinu
CO2 u atmosferi.
Pedesetih godina 20. vijeka, Roger Revelle i Hans Suess objavili su rezultate svojih istraivanja,
iz kojih je proizlazilo da postoji granica do koje okeani mogu resorbirati CO 2, te da e njegov
viak u atmosferi izazvati zagrijavanje Zemlje. Revelleov saradnik i uenik Charles David
Keeling (1928-2005.), izumio je 1958. ureaj za mjerenje koncentracije CO2 u atmosferi, to je
bio kljuni dogaaj u historiji globalnog zagrijavanja, jer je omoguio precizna mjerenja
poveanja koncentracije tog plina u atmosferi kroz 20. vijek.

Slika 3. - Jean-Baptiste Joseph Fourier, francuski matematiar i fiziar

kojem se pripisuje otkrie efekt staklenika

PRIRODNI UZROCI GLOBALNIH KLIMATSKI PROMJENA

U posljednje vrijeme javio se odreen broj naunika koji tvrde da promjena Suneve aktivnosti,
zato se kao dokaz koriste nedavno otkrivene klimatske promjene na Marsu uzrokuju globalne
klimatske promjene.
Od prirodnih faktora, koji utjeu na globalnu klimu, meu najvanijima su aktivnost okeana i
okeanske struje. Okeani mogu konzervirati veliku koliinu topline. Dva najpoznatija primjera
utjecaja okeana na klimu su Golfska struja i fenomen "El Nino". Topla Golfska struja, koja tee
od Meksikog zaljeva du istone amerike obale, pa do britanskog otoja i Skandinavije, ini
klimu tih podruja toplijom nego to bi se oekivalo samo na osnovu njihovih geografskih irina.
Velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlaenje, tako to materijal izbaen
vulkanskom erupcijom, sprjeava Sunevu svjetlost da dopre do Zemljine povrine. Najvea
poznata erupcija vulkana na Zemlji, bila je erupcija vulkana Toba, na otoku Sumatri, koja se
dogodila prije 70.000 godina. Tom prilikom je u atmosferu izbaeno oko 900 km3 materijala, to
je izazvalo znaajne promjene globalne klime.
Takoer, promjene u Zemljinoj orbiti i u nagibu Zemljine osovine mogu uzrokovati globalne
klimatske promjene.

Slika 4. Broj prirodnih katastrofa registriran od 1900. do 2005. godine

DOKAZI GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA

U zadnjih stotinu godina dolo je do najveeg zagrijavanja zemljine povrine u posljednjih 1300
godina. Tako je izmeu 1906. i 2006.godine, prosjena temperatura porasla za 0,6 - 0,9C, a
brzina porasta temperature se gotovo udvostruila u posljednjih 50 godina.

Slika 5. Prosjene temperature u proteklih 1000 godina

Zbog otapanja leda, razina mora polako raste. U 20. vijeku razina mora povisila se za 17 cm.
Povrina ledenjaka (gleera) u svijetu se smanjuje, ba kao i povrina arktikog ledenog pokrova
(za 2,7% godinje, od 1978. godine).
Jedan od vrstih i specifinih dokaza je promjena izotopnog sastava ugljikovog (IV) oksida u
atmosferi. Naime, u dijelu biosfere u kojem je brza izmjena ugljika, postoji ravnotea izmeu
sinteze radioaktivnog ugljika-14 i ostalih, neradioaktivnih izotopa ugljika. Fosilna goriva imaju
izuzetno malenu koliinu 14C od ivog materijala jer su milijunima godina bila zatrpana pod
geolokim slojevima i u nemogunosti izmjene tvari s ostatkom okolia. Izgaranjem fosilnih
goriva, pada koncentracija 14C u atmosferi.

EFEKT STAKLENIKA I STAKLENIKI PLINOVI

Efekt staklenika je proces u kojem naa Planeta ne uspijeva odrati ravnoteu

izmeu energije prikupljene sa Sunca i toplote isputene u Svemir.
Plinovi ija se koncentracija porasla zagaivanjem atmosfere vraaju dio topline natrag
na Zemlju, to izaziva porast temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnotea. Slian
proces odvija se u stakleniku, pa odatle je proizaao i naziv.

Slika 6. Efekt staklenika

Kako se zemaljska povrina i zrak zagrijavaju, tako emitiraju infracrveno toplinsko zraenje,
koje najveim dijelom zavrava u svemiru, to omoguava hlaenje Zemlje. Neto od ovog
7

infracrvenog zraenja ponovno apsorbiraju vodena para, ugljikov dioksid i drugi plinovi u
atmosferi. Plinovi koji uzrokuju efekt staklenika u atmosferi nazivaju se stakleniki plinovi.
Najzastupljeniji i najjai stakleniki plin je vodena para (H2O). Plinovi kojih je manje i imaju
slabiji uinak su ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), te neki isto sintetiki plinovi kojih inae
nema u prirodi: klorofluorougljici (CFC), hidrofluorougljici (HFC), perfluorougljici (PFC),
sumporov heksafluorid (SF6).
Glavni izvori staklenikih plinova nastali su razliitim ljudskim djelatnostima.Vodena para je
uglavnom rezultat isparavanja hidrosfere i transpiracije biljnog pokrivaa, ugljikov dioksid je
rezultat aerobnog disanja, umjetnih gnojiva i gorenja, a metan taljenja i raspada klatrata,
anaerobnih procesa, kao i nekih industrijskih procesa (industrijski uzgoj ivotinja, proiavanje
otpadnih voda, sjea uma, prehrana). Velike koliine metana stvaraju velika krda stoke svojim
procesom probave.
Utjecaj staklenikih plinova na globalno zagrijavanje ovisi o svojstvima plinova i o njihovoj
prisutnosti u atmosferi. Tako na primjer, metan je oko 80 puta jai stakleniki plin od ugljikovog
dioksida, ali je puno manje prisutan u atmosferi, tako da je njegov doprinos globalnom
zagrijavanju puno manji.

Plin

Formula

Vodena para
Ugljikov dioksid
Metan

H2O
CO2
CH4

Doprinos
36 72 %
9 26 %
49%

Slika 7. Doprinos staklenikih plinova efektu staklenika

Stakleniki plinovi ostaju u atmosferi jako dugo. Potencijal globalnog zatopljavanja (engl. global
warming potential GWP) je mjera kojom se opisuje utjecaj jedinine mase pojedinog plina na
globalno zagrijavanje, a u odnosu na istu koliinu ugljikovog dioksida. Pri tom se uzima u obzir
fiziko-hemijska osobina plina i procijenjeni ivotni vijek u atmosferi.

Naziv plina

Hemijska
formula

Potencijal globalnog zagrijavanja u

odreenom vremenu

ivotni
vijek
(godine)

20 godina

100 godina

500 godina

Ugljikov dioksid

CO2

50-200

Metan

CH4

12

72

25

7.6

Duikov suboksid

N2O

114

289

298

153

Freon R-12

CCl2F2

100

11 000

10 900

5 200

Freon R-22

CHClF2

12

5 160

1 810

549

Tetrafluorometan
Heksafluoroetan
Sumporov
heksafluorid

CF4
C2F6

50 000
10 000

5 210
8 630

7 390
12 200

11 200
18 200

SF6

3 200

16 300

22 800

32 600

Duikov trifluorid

NF3

740

12 300

17 200

20 700

Slika 8. Atmosferski ivotni vijek i potencijal globalnog zatopljavanja za razliite staklenike plinove

OZONSKE RUPE

Zbog prevelike i nekontrlisane upotreba freona (hemikalija koje su se ranije esto koristile kao
potisni plin, npr. u dezodoransima i lakovima za kosuili kao rashladni mediji u hladnjacima,
ledenicama, klima-ureajima), halona (upotrebljava se kao sredstvo za gaenje poara u
protupoarnim ureajima) dolazi do oteivanja ozonskog omotaa, to dovodi do jaeg
ultraljubiastog sunevog zraenja tetnog za zdravlje ljudi. Veliki intenzitet ovog zraenja moe
izazvati razliita oteenja oka, slabljenje imunolokog sistema ili ak rak koe. Poveavanjem
intenziteta Sunevog zraenja dovodi i do globalnog zagrijavanja.
Ozonska rupa je geografski ograniena pojava smanjivanja ozonskog sloja u atmosferi. Prvi put
su otkrivene 1970-tih godina u dijelu june hemisfere. Ozonski sloj je dio stratosphere koji se
nalazina visini od 12 50 km. U prosjeku ozon se 4-5% oteuje u toku jednog desetljea. U 80tim godinama nad Antartikom uz pomo NASA-inog satelita je dokazano oteenje ozonovog

omotaa. Ozonske rupe su vidljive nad Antarktikom u svako antarktiko proljee (septembar oktobar), te nad Arktikom u proljee - ljeto.
Najvea ozonska rupa je izmjerena 1999. godine koja je bila veliine oko 27 miliona km 2. U
2000-toj godini zabiljeeno je da se ozonska rupa poveala na 30 miliona km 2. Kada se jednom
oslobode, klorofluorougljici ostaju aktivni nekoliko desetljea, a nauka jo ne zna naine da se
njihovo djelovanje neutralizira.
Ako se ne prestane sa upotrebom HFC i sagorijevanjem fosilnih goriva, izraunato je da e za
samo tri desetljea prosjena temperatura na povrini Zemlje porasti za 4,5%. To e uz efekt
staklenika dovesti do djelominog otapanja polarnih kapa i podizanja razina svjetskih mora za
jedan metar, i potapanja 11,5% svjetskog kopna.

Slika 9. irenje ozonske rupe (1980.- 1991.)

10

UTJECAJ OVJEKA NA GLOBALNO ZAGRIJAVANJE

Dokazi da ljudsko djelovanje ima itekako velik utjecaj na intenziviranje globalnog zagrijavanja
jo su vri nego to se do sada mislilo, a mogu se pronai u bilo kojem dijelu svijeta, tvrdi
jedna studija kojoj je namjera razuvjeriti skeptike koji tvrde da ovjek nije kriv nizato u smislu
klime.

11

Slika 10. Utjecaj ovjeka na prirodu

Ameriki geolozi su izraunali da je ljudski doprinos poveanju koliine CO 2 u atmosferi jednak

koliini CO2_koju proizvede 17.000 vulkana.

12

Slika 11. Zemaljska je klima izloena svim moguim utjecajima. Ilustracija prikazuje brojne meuodnose, od kojih
svaki moe u pojedinom podruju ili vremenu dobiti kljuni znaaj.

ovjek je u vrlo kratkom razdoblju poremetio prirodne cjeline u svim krajevima svijeta, pa
razvoj meuzavisnih utjecaja ne moemo zasad tano predvidjeti ni najmonijim kompjuterima.
Globalno zagrijavanje je posljedica koja nije ograniena samo na pregrijanu atmosferu.
Metaforiki reeno, ljudski otisci prstiju u kontekstu negativnih klimatskih promjena mogu se
detektirati ne samo u porastu temperature ve i u slanosti okeana, poveanju vlanosti zraka,
smanjenju leda u Arktikom okeanu u omjeru 600.000 km2 u 10 godina.
Zagovornici ovjekovog utjecaja na globalno zagrijavanje vjeruju da je poveanje temperature u
20. vijeku najveim dijelom posljedica ljudskog djelovanja. ovjek svakodnevno mijenja sastav
atmosfere sagorijevanjem fosilnih goriva, unitavanjem uma i drugim djelatnostima. Do kraja
19. vijeka, kad je poela industrijska revolucija, koncentracija CO2 u atmosferi narasla je za
treinu, a osiguranje hrane za nekoliko novih milijardi stanovnika dodatno je opteretilo
atmosferu metanom i duikovim oksidom.
13

UTJECAJ GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA NA IVOT NA ZEMLJI

Globalno zagrijavanje mijenja navike i ponaanje stotina vrsta biljaka i ivotinja irom svijeta.
Nauici kau da studije, utemeljene na prijanjim istraivanjima u Sjevernoj Americi i Europi,
najavljuju izumiranje ivotinjskih i biljnih vrsta tijekom iduih desetljea jer e ih porast
temperature prisiljavati na suoavanje s gubitkom stanita i s novim prirodnim neprijateljima.
Alastair H. Fitter, profesor biologije sa Sveuilita u New Yorku, rekao je da su biljke i ivotinje
ve pogoene globalnim zagrijavanjem, iako je temperatura Zemlje u prolom vijeku porasla za
samo 0,5 C.
"Studije pokazuju da priroda ve odgovara na klimatske promjene, iako su one tek poele, a
najgore tek dolazi", rekao je Fitter.
Po podacima UN-a, temperatura Zemlje bi, zbog taloenja tetnih plinova u atmosferi, u iduem
vijeku mogla porasti za skoro 5,8 C. Dvije su skupine naunika odvojeno pregledale stotine
objavljenih radova o promjenama broja i ponaanja ivotinjskih i biljnih vrsta, za koje se
pretpostavlja da su uzrokovane globalnim zagrijavanjem.
Utvrdili su utjecaj zagrijavanja na stotine vrsta, od insekata preko ptica do sisara, pa ak dovodi i
do poput gubitka stanita.

14

Slika 12. ivotinje gube stanite topljenjem ledenjaka

Slika 13. Nestajanje jezera ad u Africi

Globalne temperature mogle bi narasti za samo dva desetljea do kritine granice koja bi mogla
pokrenuti opasne poremeaje u klimi planete Zemlje, tvrdi svjetska organizacija posveena

15

zatiti okolia. Arktika regija se najbre zagrijava, topei polarne ledenjake, to prijeti
izumiranju polarnih medvjeda do kraja vijeka.
Globalne temperature su do sada, od 1750.godine, porasle za oko 0.7C. Klimatski modeli
ukazuju na to da bi tijekom ovoga vijeka moglo doi do povienja temperature za vie od 5C.
Osim toga, primijeen je porast morske razine od 15 pa ak do 90 cm.

Slika 14. Topljenje ledenjaka

16

SPORAZUMI VEZANI ZA GLOBALNO ZAGRIJAVANJE

Najznaajniji sporazumi su oni koji su doneeni u Kyotu i Montrealu.

KYOTO SPORAZUM - je sporazum na kojem su se razvijene zemlje dogovorile da e smanjiti

isputanje plinova tetnih po ozonski sloj za 5.2% u usporedbi sa 1990 godinom. To je protokol
Ujedinjenih Naroda koji je usvojen u Rio de Janeiru 1992., u Kyotu je samo unaprijeen.
Protokol predvia da razvijene zemlje moraju platiti i osigurati tehnologiju nerazvijenima da
sprijee promjenu klime.Da bi postao valjan sporazum iz Kyota mora ratificirati barem 55
zemalja, koje su odgovorne za 55% emisije CO 2 iz 1990. godine. Bosna i Hercegovina je
prihvatila Kjoto protokol 16.aprila 2007. godine.

MONTREALSKI PROTOKOL - njime je propisano smanjenje proizvodnje freona za 50%.

Ubrzo se uvidjelo da takvo smanjenje nije dovoljno. Poetkom 1990-ih Montrealski protokol je
izmijenjen. Zatraeno je da se do 2000. godine u potpunosti obustavi upotrebu freona. Bude li se
svijet pridravao sporazuma, potpuno zacjeljenje ozonskog omotaa predvia se oko 2050-te
godine.

Danas Montrealski protokol broji 184 zemalja lanica, od ega su 122 zemlje, s niskom
potronjom freona i halona. Zemlje s velikom potronjom ovih tvari, preteno razvijene zemlje,
ukinule su potronju freona i halona.Bosna i Hercegovina je ratificirala ovaj protokol
2003.godine.

17

ZAKLJUAK

Globalno zagrijavanje mnogo utie na klimu i vremenske prilike na Zemlji. Priu o globalnom
zagrijavanju mnogi su donedavno doivljavali kao nauno zanovijetanje. Dok danas, kada su
posljedice ovog fenomena jasno vidljive teimo ka ozbiljnijem pristupanju u rjeavanju ovog
problema. Rjeenje problema je postupan proces koji e trajati desetljeima, ali ako ozbiljno ne
pristupimo njegovom rjeavanju u budunosti e sve ee i vie biti toplotnih valova, sua,
poplava, a nivo mora e i dalje nastaviti da raste.
2013. godina e najvjerojatnije zavriti meu deset najtoplijih godina otkad se obavljaju
mjerenja, prenosi Reuters. Osim tajfuna na Filipinima, meu vremenskim esktremima ove su
godine zabiljeeni rekordni valovi vruine u Australiji i Japanu, te poplave od Sudana do Europe.
Poznato nam je da je u naem gradu ove godine zabiljeena najvia temperatura zraka otkako se
u njemu vre mjerenja, to nam ukazuje na to da globalno zagrijavanje ostavlja posljedice i u
naoj blioj okolini.
ovjek kao pojedinac u zajednici moe uiniti tri stvari:
1. Reciklirati - sve to se moe reciklirati,
2. Smanjiti - potronju vode, koritenja automobila, koritenja elektrine energije i sl., te
3. Podsjeati - ljude koje susreemo u svakodnevnom ivotu o posljedicama ovog problema.

18

LITERATURA

Elektroniki izvori informacija:

1. http://www.dailymail.co.uk/news/article-557374/The-REAL-inconvenient-truthZealotry-global-warming-damage-Earth-far-climate-change.html
2. http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr/globalno-zatopljenje-prirodnekatastrofe
3. http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr/suptilne-komponente-sattvaraja-tama
4. http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr/univerzum-starost-svemira
5. http://www.zelena-lista.hr/index2.php?
option=com_content&task=view&id=36&Itemid=1&pop=1&page=0
6. http://www.fuzip.gov.ba/uploaded/giljotina/TRZ.TUR.INSP/OkoiTur/Podzakonsk
i/ODLUKA~9.PDF
7. http://en.wikipedia.org/wiki/Global_warming
8. http://hr.wikipedia.org/wiki/Globalno_zatopljenje

19

SADRAJ

Tema: Globalno zagrijavanje...................................................................................... 1

UVOD.......................................................................................................................... 2
TA UZROKUJE GLOBALNO ZAGRIJAVANJE ?...............................................................3
HISTORIJA NAUKE O GLOBALNOM ZAGRIJAVANJU.......................................................4
PRIRODNI UZROCI GLOBALNIH KLIMATSKI PROMJENA................................................5
DOKAZI GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA..........................................................................6
EFEKT STAKLENIKA I STAKLENIKI PLINOVI................................................................7
OZONSKE RUPE.......................................................................................................... 9
UTJECAJ OVJEKA NA GLOBALNO ZAGRIJAVANJE......................................................11
UTJECAJ GLOBALNOG ZAGRIJAVANJA NA IVOT NA ZEMLJI.......................................14
SPORAZUMI VEZANI ZA GLOBALNO ZAGRIJAVANJE..................................................17
ZAKLJUAK............................................................................................................... 18
LITERATURA.............................................................................................................. 19
SADRAJ................................................................................................................... 20

20