FUTURIZAM Futurizam je kulturni pokret nastao poetkom 20. st. u Italiji, a stekao je poklonike i u drugim zemljama, naroito u Rusiji.

Kao posljedica estetike brzine, u futuristikom slikarstvu prevladava element dinamizma: u pokretu sudjeluju i objekt i prostor unutar kojega se on krede. Iluziju kretanja likova esto postiu simultanim sekvencama kretanja na istoj plohi; vizualni dojam inspiriran strobofotografijom (vie etapa pokreta na istoj fotografiji). Dinamizam vlakova, aviona, uurbanost svakodnevnog ivota (pas u etnji s vlasnicom, djevojica koja tri balkonom, plesaice) naglaeni su komplementarnim bojama i snanim potezima kistom. Svoj analitiki pristup stvarnosti, geometrijski karakter oblika, fragmentaciju i dekompoziciju plohe i volumena, futuristi duguju kubizmu. Naglaeno je i kubistika tehnika lomljenja slikarske povrine na djelide, od kojih svaki biljei drugaiju prostorno-vremensku perspektivu, dok je izraziti kolorizam u suprotnosti s monokromijom nekih kubista. U pokuajima da slikarskim sredstvima prikae zvukove, futurizam se pribliava apstrakciji. Futurizam je oprean statinosti i nepominosti metafizikog slikarstva Giorgia de Chirica. Intencija je pokreta ne prikazivati jedan fiksirani trenutak sveopdeg dinamizma, ved samu dinamiku senzaciju. Futuristi su u poetku koristili tehnike nastale nakon postimpresionizma kako bi oslikali rast industrijskog drutva, ali su to bile statine kompozicije ovisne o figurativnim elementima. Nastojanja futurizma takoer su, sa svoje strane, dijelom uklopljena u druge pokrete: art deco, vorticizam, dadaizam, nadrealizam.

Giacomo Balla bio je talijanski slikar, kipar; jedan od inicijatora futurizma i njegov glavni teoretiar u slikarstvu. Njegovi rani radovi odraavaju suvremene francuske trendove, ali i upuduju na njegov cjeloivotni interes u prikazivanju svjetla i svjetlosnih efekata. Balla nije bio opsjednut modernim strojevima ili nasiljem, ved dinamikom kretanja, npr. svjetlosti. Tako je njegova slika Ulina lampa, studija svjetlosti (1909.) dinamian prikaz svjetla s ozrajem brzine i hitrosti u duhu futurizma koji je oaran energijom modernog ivota i vidi se tendencija ka divizionizmu. Jedno od njegovih najpoznatijih djela, Dinamizam psa na uzici (1912.) pokazuje gotovo kadar po kadar ene koja eta psa na bulevaru. Rad ilustrira njegov princip simultanosti, tj. istovremeno prikazivanje vie vremenskih dijelova (sekvenci) istog pokreta.

Umberto Boccioni bio je talijanski slikar i kipar; jedan od inicijatora futurizma i njegov glavni teoretiar u slikarstvu. Bio je antitradicionalist, njegove slike i kipovi izraavaju novu estetiku prostornog dinamizma, pokreta i brzine. Boccioni, najoriginalniji od futurista, naao je sredstvo za izraavanje novog smisla vremena, prostora i energije, svojstvenog 20. st. Njegova prva velika futuristika slika, Pobuna u galeriji (1909.), ostala je blizu pointilizma i pokazala je povezanost s futurizmom samo svojom nasilnom temom i dinaminom kompozicijom. Grad koji se uspinje (1910.-1911.) je, meutim, uzorno futuristiko djelo u svojoj zastupljenosti dinamike, pokreta i brzine. Vrtoglavost ljudskih figura u tim scenama guve ponavljaju se fragmentirani, ali ritmiki, prema futuristikom stilu dok je miidna energija koju stvaraju nepovezana s futuristikim kultom stroja. Motivi i teme njegovih radova su grad, stroj, kaos svakodnevice. U svojim slikama koristio se komplementarnim bojama i izbjegavao ravne linije, isti motiv prikazivao je u susljednim tokama vremena, efektno sugerirajudi njegovo kretanje u prostoru (npr. Dinamizam biciklista, Dinamismo di un ciclista, 1913). Ruke violiniste (Ritam violiniste), 1912

Carlo Carra, Pogreb anarhiste Gallia, 1911

Carlo Carr, Intervencionistiki manifest, 1914

Luigi Russolo, Revolt, 1911

Gino Severini, Bolniki vlak prolazi kroz selo, 1915

Aleksandra Exter, Prostorni dinamizam (1914)

Olga Rozanova, Pub (1915)

RAJONIZAM Rejonizam (rajonizam) je umjetniki avangardistiki pokret nastao u Rusiji 1912. godine. Utemeljen je na spoznaji da se svjetlost iri zrakom; drao se naela da slikarstvo treba prije svega doaravati zrake svjetlosti (franc. rayon zraka). Ovu prvu programatsku umjetnost ruskog porijekla stvorio je Mihail Larionov, a porijeklo joj je u futurizmu i kubizmu. Tei osamostaljenju boja i oblika. Mrlje i zrakasti potezi boje, sukladni futuristikim snanim linijama, rasporeeni su neovisno o motivu u samostalne kompozicije, posve slobodno, bez figurativnih asocijacija. Godine 1913. objavljen je "Rajonistiki i futuristiki manifest".