Krlea - Kraljevo

Miroslav Krlea: KRALJEVO Rane Krleine drame, Legende, nisu se poetkom XX.st. mogle izvesti na sceni onako kako su napisane. (Iza scene bezbroj zborova, scenom prelijeu gorui vlakovi, potapaju se brodovi) ALI Krlea je bio potpuno u tijeku suvremenih europskih kazalinih dogaaja. Kraljevo je napisano 1915.g., a dvije godine kasnije francuski pjesnik Apollinaire pie dramu Tirezijine dojke, iji Prolog ima karakter manifesta novog kazalita. Apollinaire rui temelje klasike na kojima je poivala cjelokupna europska drama od Eshila i najavljuje kazalinu avangardu koje se obiljeja velikim dijelom mogu uoiti ve u Krleinu Kraljevu. G. Apollinaire: Prolog Tirezijinim dojkama Komad je raen za neku staru scenu Jer nam jo nije sagraeno novo kazalite Okruglo kazalite sa dvije scene Jednom u sredini drugom to se svija poput prstena Oko gledalaca i koja e omoguiti Veliki razvoj nae umjetnosti Povezujui esto bez jasne veze kao u ivotu Zvukove geste boje krikove umove Glazbu ples akrobaciju poeziju slikarstvo Korove akcije i mnogostruke dekoracije Nai ete ovdje radnje to se pridodaju glavnoj drami i ukraavaju je Prijelaze patetinog tona u burleskni I razboritu upotrebu nevjerojatnosti Kao i glumce kolektivne i nekolektivne Koji nisu nuno izvaci ljudstva Ve cijelog svijeta Jer kazalite ne smije biti umjetnost privida. Pravo je da se dramatiar slui Svim varkama kojima raspolae .. Pravo je da daje rije gomilama neivih predmeta Ako mu se svidi I da ne vodi rauna ni o vremenu Kao ni o prostoru Kraljevo, kraljevski sajam ima svoje datume, svoj realni zagrebaki prostor u okvirima austrougarske stvarnosti neposredno prije Prvoga svjetskog rata. Tema = sajam. Slikanje provincijskog raspojasanog slavlja i hrvatskih prilika, ali i slika cijelog svijeta u sablaznom razdoblju u kojem se raspojasanou gui i potiskuje strah pred smru. Kraljevo je i junak drame. Istinski nositelji radnje su mrtvi, oni su napuhnute sablasti s ribicama u ovratniku ili samoubojice s uetom oko vrata. Junaci su mrtvi, sajam je iv. Ekspresionistike i realistiko-naturalistike pojedinosti teksta. sajamski ugoaj i kaotina slika ostvareni su barokno bogatim raznovrsnim nabrajanjem sudionika sajma isprepletanje realnoga i irealnoga, metafizikoga, u obliku sablaznih vizija (kelneri i kelnerice, slukinje, momci, soldati Mirogojci, mrtvaci, samoubojice, objeenjaci, kor mrtvaca, kostur na mrtvakom esteropregu, Ptica smrti) didaskalije najavljuju dizanje zavjese, a na sceni mora da je Ritam boja, i ploha i tonova tako silno intenzivan da se ne razabire nita. boje, zvukovi, kaos neodreenih oblika jednako su ivi, ako ne i stvarniji od ljudi silovita vanjska i unutarnja dinamika ruilaka, bezumna strast i sirova snaga kao da su se odvojile od ljudi i ive samostalno na sceni uoavanje boja kao slika stanja, a ne koloristikih obiljeja predmeta: boje intenzivne, ekspresionistiki naglaene; crveno, crno (crno kao imenica) (sve e to pasti u crno; ljudi plivaju u bijeloj boji modro nepoznato nitavilo) zvukovi disonantni, neugodni, razulareni (kaskade se zvukova rue halabukom, jedan herojski bariton u fonografu, sirene bioskopa u daljini, trube limeni bombardoni, jee bubnjevi, kanibalska pretpotopna vika) didaskalije ne najavljuju dramsku radnju ili likove, najavljuju Kaos didaskalijom Krlea istie simultanost svih navedenih pojedinosti, istie da se na sceni sve mora prikazivati istovremeno

KRLEA: Sve moje drame iz onog vremena, oni simbolini dance macabrei, bezbrojna umorstva, samoubojstva, privienja, ono uznemireno odvijanje slika u furioznom tempu, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, bludnica, goruih anela i bogova, rovanje po grobovima sve je to bilo traenje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru. U kvantitativnom. (Golgota, Adam i Eva, Kraljevo). KRALJEVO = najbogatija, sredinja drama Krleinih Legendi. javljaju se samo tipovi. = neindividualistiki, koralni ples ivota i smrti personificiran kozmikim tamburakim zborovima iza scene i masovnim dionizijskim kolima na njoj. Sve je jedan ringipil () pod velikim atrom neba u ovom teatrum mundi: () planetarica plee s debelim kanonikom, dacar s milostivom, purgari i slijepci i ciganke sa prostitutkama, slukinje, soldati, cure, barabe, majmuni, arobnjaci, sve to kovitla se i plee. Vijori crni vihor laju pseta, poplaili se konji, propinju se pa gaze ljude () ------------------------------------------------------------------------------------------------------Iz velikog kovitlaja uzvitla se kor mrtvaca koji su dosada u meteu plesali (). Mnogo objeenih, dri jedan drugomu trik, to se spetljao oko vrata, pa onda otrovani sa grevito iznakaenim licem, rasplamsanih tjelesa, naikani noevima, jedni dre u ruci krvavo srce, drugi svoju glavu a iz vena im mlazi krv jedni imadu votanice u ruci popovi, klerici. Svi pleu oko Anke. Ni skicirani ljubavni trokut ne koristi karaktere. Anka je naprosto Ona, ona svaka, victrix Eva, tip rune prostitutke, ali koja je ipak ve osjetila veliku nevienu enu. i ime joj je NEINDIVIDUALNO, izvedeno iz puke pjesmice Anice, duice Herkules je emblematsi pobjednik seksualnog odabira, izgleda kao trobojni plakat i reklama za hrvanje. Janez je emblematski pobijeeni, samoubojica s uetom oko vrata.

Krlea - Kraljevo
Tipizacijom po profesiji Janez = funebra Anka = kasafrajla Herkules = cirkuski strongman je povrno kamuflirana neindividualnost. Postoji i etniko-regionalna i klasna tipizacija: Turci, idovi, Makedonci, Kinezi, kumek estinan, malograanin, purgerske gospe Miroslav Krlea napisao je dramu Kraljevo 1918.godine. Radnju te jednoinke smjestio je na Kraljevski sajam koji se dogaa jedne kolovoke noi u predratnom Zagrebu. Drama je puna buke i isprepletenih glasova mnogobrojnih likova: prodavaa, krmara i krmarice, kumeka, purgera, purgarica, prostitutki, Talijana, Kineza, sviraa, cirkusanata. U krmi jedu i piju dvije prostitutke Stella i Margit, a ubrzo im se pridruuje Madam s jo nekoliko djevojaka, i iz njihovog razgovora saznajemo da se u sobi broj pet kod Hajnalke objesio Janez, pogrebnik naranaste brade i zelenih oiju. Mrtvi Janez se pojavljuje na sceni sa trikom oko vrata, ene vrite, u pozadini se dogaa poar, ljudi bjee, nastaje mete koji se potom smiri i na scenu dolazi jo jedan mrtvac utopljenik tijef inter koji se utopio u Savi. Slijedi dijalog izmeu tijefa i Janeza u kojima oni ale za svojim prolim ivotom; tijef nagovara Janeza da se vrate na Mi rogoj prije nego to se zauju pijetlovi dakle, prije nego to svane. Janez ne eli otii dok ne vidi svoju Anku u koju je bio nesretno zaljubljen, i ije je odbijanje bilo povod njegovom samoubojstvu. Kao naruena pojavljuje se i Anka, zapravo runa prostitutka, u pratnji Herkulesa, njezina aktualnog ljubavnika koji podie automobile, lomi eljezo Dok Herkules kupuje vruu janjetinu, Janez zapoinje razgovor s Ankom, koja ga pak tjera od sebe jer smrdi kao mrtvac. Pridruuje im se uskoro more mrtvaraca koji oko Anke pleu stravino mrtvako kolo, a rastjerat e ih tek Herkulesov povratak Janez nasre na Herkulesa, no Herkules mu izbija no i odlazi s Ankom, dok Janez nastavlja piti do zore u kojoj mrtav pada pod stol. Janeza odvoze, a slavlje Kraljeva se nastavlja Vanost Kraljeva u hrvatskoj dramskoj knjievnosti odreuje se njenim ekspresionistikim elementima, a napisana je u vrijeme kada je ekspresionizam bio tek u zaetku, tako da je Krlea stvorio djelo koje je u potpunosti odgovaralo kontekstu te na neki nain predvidjelo tadanja moderna strujanja u svijetu. Kraljevo je moda prva u potpunosti ekspresionistika drama u svijetu, koja je zamiljena tako da koristi za to vrijeme eksperimentalne kazaline postupke poput poigravanja sa svjetlosnim i zvunim efekti ma, masovne scene u kojima se pretapaju i meusobno prekrivaju brojni glasovi, fragmentarnu dramaturgiju gdje se pojedinane scene izdvajaju iz atmosferske buke, diskurs politikih proklamacija te munjevite mizanscenske izmjene PREDISTORIJA KOMADA Krleina drama Kraljevo napisana je u ranoj fazi obimnog stvaralatva velikog pisca, u jeku rata i nekoliko mjeseci prije nego je Krlea upuen na ratite gdje e boraviti kratko vrijeme. Uz Kraljevo 1915. godine pie i drame U predveerje i Leevi i nudi ih ravnatelju drame HNK u Zagrebu Josipu Bachu, koji ih odbija. Iz pravilno utvrene strukture dramskog teksta, dramskog realizma i ukalupljenosti izraza Krlea prvi u Europi u dramsko stvaralatvo uvodi ekspresionistiki izraz koji u sebe ukljuuje raznoro dne grane humanistike od knjievnosti do filozofije i mitologije. Tematski i kompozicijski srodna djela (Kaiserova, Tollerova, Ghelderodeova) nastala su ili su objavljena poslije, pa ih Krlea tada nije mogao poznavati. Zanimljivo je da je E. Barlach, koji je uz likovna djela stvorio i dramska, 1917. zapisao u svoj dnevnik da mu pada na um drama s radnjom koja prikazuje vrevu sajmita, nepregledno mnotvo ljudi, buku, ivotinje, cirkus, sprovod, sve izmijeano, ugoaj Sudnjega dana. Njemaki umjetnik tada n ije mogao znati da je takva drama ve napisana. Barlacha bi zacijelo bila osobito zanimala vizualna strana Krleina djela, za koje se moe, s obzirom na iznimno znaenje didaskalija, ustvrditi da je partitura koja se, gotovo nalik na Wagnerov Gesamtkunstwerk, osniva na sintezi jezinih, zvukovnih, optikih i plesnih elemenata, biljei Viktor mega. Kraljevo je drama ivosti, obiljeena ljudskim susretima i sajamskom atmosferom neobuzdane buke jedne noi u kolovozu predratnog Zagreba. Vizija sajma prevladava kao kljuna toka drame i takva grupna slika jednog bunog dogaaja ivota javlja se po prvi put u novom valu ekspresionistikopjesnike drame. Na poetku drame Krlea slikovito opisuje atmosferu sajma: Svi oni nizovi raznobojnih lampiona, aavih petrolejki, usijanih arulja, crvenih fenjeria, vatrometa, plamenova, zvijezda, ljudi, kola i ivina, sve se to ini silno banalnom, pa opet i neotkrivenom jo, novom objavom. Ljudi sa svijetlima, mesom to se pui, kruhom i igrakama jure i opet se gube u tmini vaara. Bilo je te gomile, to luduje na sceni, visoko, krvavo. Gomila je u ognjici. Ti ljudi, pikturalni likovi Krleina teksta su seljaci koji se svaaju, prodavai, skromni i obini kupci, prostitutke i znakoviti mrtvaci. Drama zapoinje slikom mentaliteta sajma, prostora do tad a neuobiajenog za dramsku radnju, svaom dvojice seljaka kada jedan od njih izgovara antologijsku reenicu Ja sam gospon, ti si mu, ti se meni klanjal bu! Radnja je dramatizirana ljubavnom priom izmeu namjetenika pogrebnog zavoda Janeza, koji se vraa iz mrtvih, i Anke koja odlazi s ljubavnikom, cirkuskim umjetnikom Herkulesom. Kraljevo ovim ljubavnim trokutom, osobito likom Janeza, uvodi mit u svoju sadrajnost to biljei i profesorica Adriana Car-Mihec: U liku glavnog protagoniste Janeza Krlea obuhvaa dva mita ije se simbolike u drami neprestano isprepleu mit o navijetenju Spasiteljeva krtenja, kao i onaj o njegovu drugom silasku, tj. o Sudnjem danu. Tim dvostrukim znaenjem koje pridaje Janezu (Ivan Krstitelj i mrtvac s Posljednjeg suda) mladi pisac na osobit nain unosi u svoju dramu sadrajni aspekt srednjovjekovnih misterija i moraliteta, te njime proima dva temeljna sloja svoje prie onaj vezan uz problem spolova, ali i onaj iji je osnovni cilj pokuaj uzdignua i spasenja iz hrvatske neljudske, kanibalske ratne stvarnosti toga doba i pridaje im kozmika obiljeja. Smjeten u takav kontekst Krlein Ivan Krstitelj nije mogao biti izvriteljem svoje biblijske uloge iz jednostavnog razloga to se nije mogao osoviti iz nizina ljudoderskog kriminala, nasuprot gorili svoje vlastite krvave i prethistorijske noi, te dostii zvijezde. Ta mitoloka prisutnost, ali i slike kaosa u furioznom tempu, dodatno ukazuju na mit o besanoj stvarnosti, i to predratnoj atmosferi, gdje je veseli i buni sajam posluio kao slika palanakog duha i ruilake strasti. Zoran Kravar, pak, biljei: U Krleinoj mladenakoj drami Kraljevo erotski ivotni elan glavnoga lika, grobara Janeza, pokazuje se jaim i od smrti, a cijela pria o Janezu i o njegovu povratku iz groba odvija se na pozadini uskovitlane sajamske vreve koja, slino protenju iz Filipa Latinovicza, biva stilizirana u biocentrini kaos.