Lidija Gajski, Kako se ideja humanizma zlorabi za korporacijske ciljeve, str.

Rezolucije, deklaracije, peticije Kako se ideja humanizma zlorabi za korporacijske ciljeve

Hrvatski je sabor 17. lipnja 2011. donio Rezoluciju o eernoj bolesti (Narodne novine, broj 70/11, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_06_70_1512.html). Cilj joj je, kako se navodi u obrazloenju predlagaa, saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, smanjiti pojavnost dijabetesa, potaknuti njegovo rano otkrivanje, lijeenje i rehabilitaciju. Rezolucija se poziva na procjenu da u Hrvatskoj ima oko 316.000 dijabetiara i da njihov broj ubrzano raste od 2004. do 2009. godine povean je za vie od 50%. Rije je o stanju koje predisponira, odnosno ukljuuje zdravstvene poremeaje od velikoga klinikog znaaja, poput sranoga i modanog udara, sljepoe, otkazivanja bubrega i amputacije, te vodi poveanoj smrtnosti. U Rezoluciji se stoga pozivaju nadlene politike i zdravstvene institucije i organizacije, kao i gospodarski subjekti, mediji i udruge bolesnika, da implementiraju i financijski podupru mjere i postupke koji vode smanjenju broja oboljelih i umrlih od te bolesti. Prihvaanje ove rezolucije na prvi pogled ni u emu nije sporno; dapae, rije je o poeljnoj i hvalevrijednoj inicijativi. Dijabetes je doista znaajan i rastui javnozdravstveni problem, a drava je po Ustavu duna skrbiti o zdravlju svojih graana. Meutim, oni koji imaju uvid u funkcioniranje medicinske industrije, u ovom e politikom projektu prepoznati poduzetnike korijene i proitati ga u stvari kao korporacijski projekt. O emu se radi? Donoenje Rezolucije o eernoj bolesti nije izolirani dogaaj; rije je o uhodanoj praksi koja je na djelu zadnjih petnaestak godina. Prije dvije godine Sabor je, primjerice, usvojio Rezoluciju o zloudnim tumorima (http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_10_121_2979.html), a nekoliko godina ranije u Osijeku je prihvaena Deklaracija o pravima bolesnika s kroninim bolom. Svi se ovi dokumenti pozivaju na sline meunarodne, odnosno europske povelje, u konkretnom sluaju Rezolucije Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije o dijabetesu, odnosno o karcinomu, te o pristupu bolu, te Deklaracije Europskoga parlamenta, odnosno Europske deklaracije o dijabetesu, borbi protiv raka i o kroninom bolu. S jednakim ciljem i na slian nain proglaava se u dravnim parlamentima nacionalni dan odreene bolesti. Svjedoci smo da su svoj dan do sada dobile mnoge este bolesti poput hipertenzije, astme i osteoporoze, ali i neke rjee, primjerice rak grla maternice iji je nacionalni dan proglaen u Saboru poetkom ove godine, pa i one vrlo rijetke - unatrag nekoliko godina obiljeavamo Meunarodni dan rijetkih bolesti. I opet po uzoru na svjetsku i europsku praksu. Rije je, dakle o projektu koji kree iz centra globalne politike moi i iri se do nacionalne razine. U vezi s izborom klinikih stanja koje se na ovaj nain tretiraju, poznavatelj e primijetiti da se radi o komercijalnim bolestima. U pravilu su to oboljenja koja su neizljeiva, odnosno zahtijevaju dugogodinju, pa i doivotnu terapiju. Pri tom se u sluaju estih bolesti poput hipertenzije ili dijabetesa zarauje na velikoj koliini lijekova, u sluaju rijetkih bolesti na njihovoj iznimno visokoj cijeni (godinja terapija za jednog pacijenta premauje i milijun kuna), a kad je rije o malignomima, solidno je zadovoljen i jedan i drugi element. A novcu za farmakoterapiju treba pribrojiti i onaj za druge vrste lijeenja, te dijagnostiku obradu i praenje koritenje razliitih aparata, potronog materijala, laboratorijskih testova itd. Prosjeni dijabetiar troi tablete ili inzulin, ali i trcaljku za inzulin s pripadajuim iglama, aparat za samokontrolu i iglice i test-trake za kontrolu eera u krvi.

Lidija Gajski, Kako se ideja humanizma zlorabi za korporacijske ciljeve, str. 2

U pitanju je, bez sumnje, interes medicinske industrije. Kako bi to bolje prodavala svoje proizvode, u zadnjih je dvadesetak godina ovladala medicinskom znanou, strunom izobrazbom lijenika, medijskom prezentacijom medicinskih informacija, i naravno, politikom. Zahvaljujui velikoj financijskoj moi novano podupire (korumpira) politike stranke i mone politiare, a izgradila je i golemu infrastrukturu koja slui lobiranju pri zakonodavnoj i izvrnoj vlasti. Na taj nain ostvaruje donoenje i provedbu zakona koji joj idu u prilog, a zaustavlja usvajanje onih koji je ograniavaju. Jedna od glavnih komponenti spomenute infrastrukture su udruge za borbu protiv bolesti. Primjerice, proizvoai lijekova i opreme vezane uz osteoporozu oformili su Meunarodnu zakladu za osteoporozu (IOF), iji je navodni cilj borba protiv ove bolesti. Rije je, meutim o pravoj politikoj organizaciji koja je u Europskom parlamentu pokrenula Interesnu grupu za osteoporozu koja je okupila eksperte i izradila akcijski plan. Njime su, kako stoji u dokumentima Zaklade, razraene mjere za poboljanje pristupa dijagnostici i dokazanoj terapiji, koje su potom ukljuene u kljune dokumente EU. Aktivnost Interesne grupe ide i prema Europskoj komisiji koja je sastavila Zakljuke o osteoporozi, a oni se mogu koristiti kao sredstvo utjecaja na lokalne vlade. Strategija se, dakako, usmjerava i prema nacionalnim vladama koje se posebnim projektima educiraju o osteoporozi i upuuju na davanje prioriteta tom problemu, te ih se obavezuje na izvrenje konkretnih zadataka. Slina kvazi-civilna organizacija, Europska udruga za rak vrata maternice (ECCA), osnovana i financirana od proizvoaa cjepiva i dijagnostikih testova za HPV (humani papilomavirus), 2008. godine na Dan borbe protiv raka grla maternice, diljem Europe skupljala je potpise za peticiju STOP raku vrata maternice u Europi. Tom peticijom ECCA poziva Europski parlament, Europsku komisiju, te nacionalne vlade da primijene organizirane programe prevencije u svim europskim dravama bez daljnjeg odgaanja. Gotovo 40.000 potpisa skupljenih u Hrvatskoj, meu njima i oni najvienijih hrvatskih politiarki, pridodano je potpisima iz drugih europskih zemalja, kao i potpisima zastupnika u Europskom parlamentu kako bi ih se prikupio milijun i onda peticija predala europskom Povjereniku za zdravstvo i nacionalnim ministrima zdravstva. ECCA i Interesna grupa za rak vrata maternice Europskog parlamenta organizirale su i Europski summit o raku grla maternice, a pridruila se i Svjetska zdravstvena organizacija koja je 2007. odrala konferenciju o strategiji prevencije ove bolesti. Aktivnosti na podruju lijeenja bola, a Deklaracija o bolu tek je jedan od njihovih rezultata (u sklopu projekta Europa protiv bola, 2002. godina bila je proglaena godinom borbe protiv bola, Svjetska zdravstvena organizacija organizirala je niz simpozija o toj temi, a brojne su drave osnovale svoja nacionalna medicinska drutva za lijeenje bola), takoer su bile inicirane od proizvoaa lijekova, tonije opioidnih tableta i naljepaka za suzbijanje bola u pacijenata oboljelih od raka i koincidirale su s pojavom nove generacije tih proizvoda na tritu. Kao rezultat opisanih politikih aktivnosti, nakon kojih su slijedile one strune i edukacijske, itav je niz novih lijekova i drugih medicinskih proizvoda u razdoblju od samo nekoliko godina uveden u kliniku praksu irom svijeta. Rezolucije i deklaracije dale su ovim projektima posebnu teinu i zamah, ve i samim svojim nazivom, a naroito injenicom da su bolesti i lijeenje pozicionirale i afirmirale kao kategorije iz sfere ljudskih prava. Rezolucija o zloudnim bolestima trai od drava i drugih institucija da u potpunosti zatite ljudska prava i dostojanstvo onkolokog bolesnika, ona o dijabetesu da omogue svakom bolesniku jednaku dostupnost obvezujuih postupaka lijeenja bez obzira na ekonomski ili socijalni status, a potpisnici Deklaracije o bolu pozivaju se na Konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini i Europsku deklaraciju o pravima pacijenata. U potonjoj se

Lidija Gajski, Kako se ideja humanizma zlorabi za korporacijske ciljeve, str. 3

naglaava da bolesnik ima pravo na sprjeavanje i kontrolu bola, informaciju o mogunostima lijeenja, pravo na slobodan izbor naina lijeenja ukljuujui i pravo na promjenu lijeenja, pravo na drugo miljenje o mogunostima lijeenja, pravo na sudjelovanje obitelji u odluivanju o nainu lijeenja itd. Ukratko, deklaracija u sutini predstavlja zahtjev za veom dostupnou nove klase lijekova. Tekstovi spomenutih deklaracija, rezolucija i peticija praktiki su istovjetni. Svi naglaavaju proirenost i ozbiljnost zdravstvenog problema i tako senzibiliziraju i podiu razinu svjesnosti o konkretnoj bolesti. Od javnozdravstvenih i obrazovnim institucija i medija oekuje se edukacija javnosti o bolesti i lijeenju. Svi su dokumenti jedinstveni u zahtjevu da drava prui potporu u organiziranju i financiranju svih postupaka iji je cilj smanjivanje broja oboljelih i umrlih, to u stvari znai iskoritavanje javnih fondova za dobit dioniara multinacionalnih kompanija. Sve preporuke i smjernice strunih tijela moraju biti uvedene u praksu, no problem je u tome da klinike smjernice danas sastavljaju eksperti plaeni od farmaceutske industrije i prepoznate su kao alat za transfer tehnologije. Poziv na potporu znanstvenim istraivanjima ne bi bio sporan kad se ne bi radilo o marketinkim istraivanjima kojima je cilj to bolja prodaja i plasman medicinskih proizvoda. Zahtjev za organizacijom preventivnih pregleda ve je oivotvoren u zakonima koji su ih propisali kao obavezu. U vremenima kad su stvarni bolesnici, oni koji su sami dolazili doktoru, potroeni, kandidate za lijeenje treba aktivno traiti u populaciji, a najprikladnije je za privatne kompanije da se probir financira javnim novcem. Preporuka za stvaranje registra i baze podataka za pojedine bolesti, takoer o troku drave, neophodan je privatnim poduzeima za trino i marketinko planiranje. Konano, zahtjev za formiranje nacionalnih odbora, te nacionalnih planova i programa borbe protiv odreenih bolesti, osigurava da e preporuke, odnosno tehnologija biti implementirani. Sva navedena traenja i preporuke nisu sporni s obzirom na potrebe i zahtjeve za profitom privatnih poduzea. Naprotiv, zarada je legitimna, tovie nuna za opstanak privatnoga biznisa i poduzetnitva. Problem je u tome to se pri tom ne kreiraju i ne primjenjuju potrebni i korisni proizvodi i postupci, oni koji bi vodili poboljanju zdravlja ljudi. Rije je veinom o bezvrijednoj tehnologiji koja se bavi zdravim ljudima i izmiljenim zdravstvenim problemima i koja ne unaprjeuje zdravlje, nego stvara tetu izravnu, u odnosu na tjelesno i psihiko zdravlje pojedinaca i populacije, i neizravnu ekonomsku, drutvenu i kulturnu. Doista, stvarno djelotvornoj medicinskoj tehnologiji nisu potrebne rezolucije i deklaracije; zahvaljujui svojoj efikasnosti i korisnosti ona ulazi u primjenu sama od sebe. Onoj drugoj, beskorisnoj, za uvoenje su potrebni politiki pritisak i manipulacija, pri emu se, kako vidimo, zlorabi i pojam humanizma i ljudskih prava. Lidija Gajski