OSHO LOTOS KNJIGA 13.

OSHO

KNJIGA 0 NISTA
Tredavanja o zen Majstoru Sosanu
Preveo Swami Prem Mahavira

OSHO LOTOS KNJIGA Sutomore 1995

Naslov orginala Osho Hsin Hsin Ming: The BookOfNothing

(c) Copyright Osho International Foundation (c) Copiright za Jugoslaviju S. Vukovi, Osho Lotos Knjiga 1994.

Izdava Slobodan Vukovi

Korienje materijala iz ove knjige, djelimino ili u cjelini, nije doputeno bez pismenog odobrenja Izdavaa.

SADRAJ
1 VELDCIPUT ... Veliki put nije teak za one koji nemaju predubjeenja 2 PUTJESAVREN .... Putje savren nalik irokom prostranstvu u kojem nam nita ne nedostaje i niega nema previe 3 ISTINA SE NE MOE TRAITI ... Sto vie govori i razmilja o tome, sve vie se udaljava od istine 4 VRATISEKORUENU ... Vratiti se korijenu znai nai sadrinu, slijediti vanjtinu znai izgubiti izvorite 5 JEDtt4STVO ISPRAZNOSTI ... Kada nestane predmet razmiljanja tada iezava i subjekt koji razmilja 6 TEITI KA BESCU.JNOSTI ... Mudar ovjek tei ka besciljnosti, dok budala sputava sebe 7 SVI SNOVI MORAJU NESTATI ... Ako oi ne bi snivale, svi snovi bi sami nestali

8 IVOT U ISTINSKOJ VJERI .... Za jedinstveni um koji je u skladu sa Putom sve samosvojne tenje nestaju. Sumnje i neodlnosti iezavaju i tada je ivot u istinskoj vjeri mogu 9 NlOVONIONO ... Nije bitno kada i gdje, Prosvjetljenje znai ulazak u ovu istinu 10 NEMA JUE, NEMA SJUTRA, NEMA DANAS ... Rijei! Put je izvan rijei, za njega postoji nejue ne sjutra ne danas

tiSI9ttiSI9t9Al<Hg

Ovo su deset predavanja koje je Osho dao izmeu 21. i 30. oktobra 1974, u Osho internacionalnoj komuni u Puni, todija. Predavanja su bazirana na Sosanovoj knjizi Hsin Hsin Ming

UVOD
Prije nego to sam ula Osha, ja sam pod zenom podrazumijevala skup neshvatljivih zagonetki, pregrt nemoguih situacija i nekoliko veselih priica. Iako sam nasluivala da u tome mora biti nekog skrivenog znaenja, niko mi nije mogao rastumaiti taj smisao. Ali tada, zahvaljujui nekim srenim okolnostima koje su obogatile moju ivotnu storiju, ja sam odluila da doem, vidim i ujem Osha. Osho nije govorio o zenu - on jeste zen Majstor - isto kao to je i Majstor velikog broja religija o kojima je govorio. Sve to je govorio poticalo je upravo iz njegovog vlastitog ivotnog iskustva, a jezik mu je bio tako jednostavan i razumljiv da su se zagonetke same razotkrivale ne remetei pritom samu sutinu misterije. U ovom izlaganju Osho je iznio i rasvijetlio sutre zen Majstora Sosana - rastumaio nam ih je u svjetlosti sadanjeg iskustva tako da su one postale znaajne za nas upravo sada. Kao majstor tiine i rijei, Osho je posluio nalik mostu izmedu ispraznosti Sosanovog ne-uma i brbljivosti naeg unutarnjeg bia. Ove Sosanove sutre, na kineskom nazvane "Knjiga istinske vjere" su ujedno i jedine rijei koje je Sosan ostavio i kao takve su veoma mone. Osho je o njima rekao: Te rijei su atomine, prepune su energije. Kadgod osoba koja je dospjela do istine kae neto - ta rije postaje sjeme, i milionima godina ta rije e ostati kao sjeme i nai e isto srce.
9

Ako si spreman, spreman da postane izdanak tada su ove rijei, ove nevjerovatno mone rijei Sosana, ostale i dalje ive za tebe. One su sjeme; one e ui u tvoje srce samo ako imto dopusti, a tada e se putem njih, ti sasvim promijeniti No, naa srca su nerijetko bila zatvorena za rijei beskraja - Bog, prosvjetljenje, ljubav, boanstvo sve su te rijei bile pogreno tumaene tako da su izgubile svoju pravu sutinu i postale apsurdne. Osho je uspio da nam razotkrije znaenje Sosanovih rijei putem Sebe, putem svojeg bia, i da nas pripremi da ta iskustva i sami prihvatimo. Svojim kazivanjima Osho nas je vodio kroz lavirint naih prevrtijivih umova do take gdje smo mogU, ukoLiko su nam oi bile iste, vidjeti samu reafru>st. Od raciomdnog, on nas je vodio do ivice iracionaku>g sa koje smo mogli uti, ako su nam se ui prilagodile, pljesak jedne ruke. Sa svim onim meditacionim tehnikama koje nam je Osho dao, on je proizveo situaciju u nama u kojoj je bUo energije i pogodnosti pomou ega smo mogU odbaciti sve ono to je pomraivalo nau viziju i zasUjepljivalo nas - nau prolost, potiskivanja i na um. Osho je govorio o svim prosvijetljenim Majstorima koji su boraviU na ovoj planeti, i nikada nije ni nagovijestio da treba da vjerujemo u neka naela, dogme Ui ideje - ve samo da nam ukae na raztiite pristupe koji se nude u raznoUkosti i kontradiktornosti stvamosti. On nikada nije bio zainteresovan za teorije, filozofije i "izme" - za njih je rekao da su to stvari koje su se isprijeile izmeu nas i stvamosti. Uvijek nam je ubjedijivo naglaavao da dospjeti do stvamosti, do Boga,
10

prosvjetljenja, nirvane, ili bilo kako da to elite da nazovete, moramo pronai vlastiti pristup svemu tome. Dok je govorio o Sosanu, Isusu Ui Budi, Oshov fokus je uvijek ostajao na nama, na individuabim tragaocima i na naem rastu ka vlastitoj realizaciji. On namje govorio: Vi ste put, i vi ste cUj, i nema distance izmeu vas i cUja. Vi ste tragalac, vi ste traeno; nema udaljenosti izmeu tragaoca i traenog. Vi ste oboavalac, i vi ste oboavano. Vi ste uenik, i vi ste Majstor. Vi ste smisao i odredite. Ovo je VeUki puL

Ma Yoga Pratima ^ W"' Por (r*4Ne *** * * T*tWocV, St***> ismrfvve oofi&t*j>n* '' rzpvAjAt+e, pRGSrkM*&ir WCgTf t MftXtri *svsrtie se sM*p*t*ee, U*BSt$ iS reptiT *u#f kAfdlK#**% MV*m*t& St *** / VMM;

Z . Z U t $ L1 om Tt S s

v*L*ie,

Nt &uoi ^4 n)ri PfioTt v. 5ctc^s cei*,e. i t4*>tt*f), Tf ^fc C,i>LtST VMfil.

11

MAJS<K>%SOSA9t9&Z<E: VELI%J fEUfT HUT <FAX ZA Cftfe fKPJI HpMAjU f FXfcfDUfBJTSrEHJAKAT>A SUI LJWBAfU 19&&9tfA ODSUfBCI r CAtDA StUT TOSiMJT, JSiSW I OtEPRI%XlVT,%tO. 9&I<MJ CAJQ I H&jMAHjU OfDLU1KJJ. I VWJTE f %A%0 ScL OifEfBO I ZfEMLJA BTStWJW f f f f f f U DALJA UAJU. AXO Z ELlS DA Vl DIS IS XHU fMfDA H$MOJ <D9&ATI MlSLJtEyfJfE 9{I ZA Hl fPfKPfBV. QO<%BA OfKP rBDQA SrBD HTJKP fUOLI ILI HT fUOLI JfE SAMO fBOLfESrTUMA.

Poglavlje 1

VELIKI
21.

PUT

oktobarl974.

Ui emo u predivni svijet zen Majstora neuma. Sosan je trei vrhovni poglavar zena. Nita vie se o njemu ne zna. To je uvijek tako bilo jer je istorija samo biljeila nasilje. Istorija nije nikada bila na strani tiine ona to ne moe zabiljeiti. Sve to je biljeila bilo je uznemiravajue. Kada neko postane stvamo utian, on tada nestane iz svakog naeg pominjanja - jednostavno iezne iz ovog naeg ludila. Tako mora i biti. Sosan je ostao lutajui monah za itavog svog ivota. Nikada se due nije nigdje zadravao; uvijek je bio u prolazu, u kretanju, u pokretu. On je bio rijeka; nije bio jezerce, nije bio statian. Bio je u stalnom kretanju. To je znaenje Budinih lutalica; i ne samo u spoljanjem svijetu, oni su, takode, bili i beskunici u svom unutamjem svijetu - jer kad god napravi trajnije obitavalite, biva vezan za to. Oni e ostati neukorijenjeni; za njih nema doma do ovaj itav univerzum. ak i kada se proulo da se Sosan prosvijetlio, on je i dalje nastavio sa svojim preanjim

nainom prosjakog ivota. I nita nije bilo posebno kada je on u pitanju. On je bio samo jedan obini ovjek, ovjek Tao ivota. Jednu stvar elim da vam otkrijem, a to morate zapamtiti: zen je vrsta ukrtanja. A upravo najljepi cvjetovi proizilaze iz ukrtanja, najljepa se djeca raaju iz ukrtanja; isto se dogodilo i sa zenom. Zen je ukrtanje Budinih i Lao. Ceovih misli. To je bilo veliko i veoma znaajno sastajalite, najvee koje je do tada moglo biti. Stoga je zen mnogo ljepi i od Budinog i od Lao Ceovog razmiljanja. Zen je postao rijetki cvijet najveih vrhova svijesti, ujedno i proimanje ta dva visoka vrha ljudskog ishodita uma. Tako zen nije niti budistiki niti taoistiki pristup; zapravo, on u sebi sadri obije krajnosti. Lnidija je naglaeno ozbiljna kada je u pitanju religija - daleka prolost i velika teina religiozne misli doprinijeli su da se u Didiji o religiji razmilja veoma ozbiljno. Lao Ce je, meutim, ostao zauvijek veseljak - on je bio kao jedna stara luda. Nije bio nimalo ozbiljan; neete nigdje nai tako neozbiljnog ovjeka. Tako se Budina i Lao Ceova misao susrela, susrele su se Lidija i Kina, i tako je roen zen. A ovaj na Sosan je bio veoma blizu kada se zen raao, bio je na samom izvoritu zena. On stoga nosi temelje zena. Njegova biografija nije uopte relevantna jer kadgod neki ovjek postane prosvijetljen tada njegova biografija nema nekog znaaja. Poto on vie ne predstavlja neko odreeno oblije, tako i godine njegovog roenja, njegov ivot i datum smrti nemaju neki znaaj. Zbog toga smo se mi na Istoku veoma malo zanimali za biografije, istorijske injenice. Takva vrsta interesovanja nije nikada bila prisutna na ovim prostorima. Takva opsesija je dola sa Zapada; tada su ljudi postali zainteresovani za irelevantne injenice. Kakve bitnosti ima
14

u tome kada je Sosan roen: ove godine ili one godine? Koliko je to znaajno kada je on umro? Sosan je znaajan, a ne njegov dolazak na svijet ili njegov odlazak sa ovog svijeta. Dolasci i odlasci su irelevantna stvar. Jedina relevantnost je u biu. A ovo su jedine rijei koje je Sosan izgovorio. I zapamtite, one nijesu samo obine rijei jer su proizile iz uma koji je otiao dalje od rijei. To nije samo verbalna spekulacija, to su autentina iskustva. Sve to on kae, to je i spoznao. On nije ovjek od znanja, on je mudar. On se izdigao do tajne, i sve to on ispolji je veoma znaajno. To te moe potpuno preobratiti. Ako ga paljivo slua tada takvo sluanje moe postati transformacija tvog unutarnjeg bia, jer sve to on kae je isto zlato svijesti. No i to je veoma teko, jer je izmeu vas veoma velika razlika: ti si um, a on je ne-um. ak i kada koristi rijei, on to radi u tiini; a vi i kada ste tihi, neto se u vama komea. Jednom sam uo kako je bio pokrenut sudski postupak protiv Mula Nasrudina. Meutim, sud nije mogao nita dokazati. On je bio osumnjien za poligamiju, da ima vie ena. Svi su to znali ali niko to nije mogao dokazati. Advokat ree Nasrudinu: "Ti samo budi miran i nita ne govori. Ako kae makar i jednu jedinu rije bie osuden. Zato samo budi miran a ja u se pobrinuti za tvoj sluaj." Tako je Mula Nasrudin zautao, iako je u sebi kuljao, dolazio u iskuenje da par puta posreduje ali se ipak nekako kontrolisao. Spolja je djelovao kao svetac dok je iznutra bio ludak. I sud nije nita mogao otkriti protiv njega. Vrhovni sud je bio nemoan iako je dobro znao da

15

on ima nekoliko ena nije mogao nita da preduzme. Zato je sudija odluio da objavi: "Nasrudine, sada si slobodan. Moe ii kui." Tada Mula Nasrudin pogleda sudiju stidljivo i ree: "Potovani sudijo, kojoj kui?" On je imao vie domova jer je imao i vie ena. Jedna jedina rije moe odati tvoju unutranjost; samo jedna rije i ti si odao tvoju unutranju sadrinu. Ponekad nije ni ta rije potrebna; samo neka gesta, i tvoj unutarnji nespokoj e se oglasiti. ak i ako nita ne govori, ako si u tiini, taj tvoj brbljajui unutarnji svijet nee moi mirovati. Kada Sosan govori, on govori na sasvim drugaijem nivou. On nije zainteresovan za prianje, nije zainteresovan da utie na nekoga, on ne pokuava da te pobijedi u nekoj teoriji, ideji ili nekom naelu. Ne, ali kada on govori tada se njegova tiina rascvjetava. Kada on govori, iz njega izlazi neto do ega je on doao i to eli da podijeli sa drugima. On nema namjeru da te pobijedi, zapamti to - on samo eli da to sa tobom podijeli. I ako bude u prilici da makar i jednu rije razumije, u tvome biu e se neto novo ostvariti, neka tiina e ispuniti tvoju unutranjost. Samo sluaj ovo... Mi emo govoriti o Sosanu i njegovim rijeima. Ako paljivo bude sluao, iznenada e se unutar tebe ostvariti divna tiina. Te rijei su atomine, prepune su energije. Kadgod osoba koja je dospjela do istine kae neto - ta rije postaje sjeme, i milionima godina ta rije e ostati sjeme i nai e isto srce. Ako si spreman, spreman da postane izdanak, tada su ove rijei, ove nevjerovatno mone rijei Sosana, ostale i dalje ive za tebe. One su sjeme; one e ui u tvoje srce
16

sarno ako im to dopusti, a tada e se ti sasvim promijeniti puteni njih. Ne sluaj te rijei posredstvom uma jer njihovo znaenje nije u urnu; um je sasvim nemoan da to razumije. Te rijei ne dolaze iz prostora uma tako da ih razum i ne moe pojmiti. Te rijei dolaze iz prostora neurna. Stoga se one mogu razumjeti samo putem stanja neurna. Zato dok bude ovo sluao nemoj pokuavati da interpretira. Ne sluaj rijei ve pokuaj da uroni u taj jaz izmedu redova; ne zakijuuj to to on kae ve to to znai. Nastoj da prodre u znaaj tih rijei. Neka te znaaj tih rijei obuhvati kao miris. To e tiho ui u tebe i ti e postati bremenit tim znaenjem; ali ne interpretiraj! Nemoj zakljuivati: "On je mislio rei ovo ili ono" jer e takve interpretacije biti samo tvoje. Jednom se dogodilo da se Mula Nasrudin vraao kui pijan u sitne sate. Kada je prolazio pored gradskog groblja pogledao je natpis pored kapije. Bilo je ispisano velikim slovima: POZVONrTE ZA SLUAJ POTREBE - i on je to i uinio. I naravno, u tako sitne sate upravnik groblja je bio uznemiren. On je izaao ljut i spreman na svau, a kada je ugledao Nasrudina totalno pijanog jo vie se razljutio. Ljutito ga je upitao: "Zato? Ali, zato si zvonio? U emu je stvar? to eli od mene?" Nasrudin ga u tiini pogleda na jedan trenutak. Potom odmjeri pogledom natpis iznad vrata i ree: "Ja elim znati, zato ti ne moe lino da pozvoni u to vraje zvono?" Na natpisu je pisalo: POZVONrTE U SLUAJU POTREBE. Dakle, kako da to interpretiramo? Sve ovisi o tebi. Zato nemoj da interpretira - oslukuj! A
17

kada interpretira tada ne moe sluati jer svijest ne moe pratiti dvije suprotne stvari u jednom trenutku. Ako zapone sa razmiljanjem tada oslukivanje prestaje. Upravo sluaj kao kada slua muziku - to je sluanje sasvim drugaijeg kvaliteta jer tada ti ne interpretira. U tom zvuku ne postoji nikakvog znaenja, objanjenja. Ovo je isto tako muzika. Sosan je muziar a ne filozof. Sosan nam ne prua samo rijei, on nam daje neto vie od rijei. Te rijei posjeduju veliki znaaj ali nemaju nikakvog znaenja. One su samo nalik zvuku muzike. Ti ode da sjedi pored vodopada. Ti to oslukuje ali se ne pita to vodopad govori? On nita ne govori .., a opet neto kae. On ti kae mnogo, i vie no to se moe rei. Sto ti radi pored vodopada? Ti oslukuje; postaje smiren i tih, apsorbuje. Doputa da taj vodopad ude to je mogue dublje u tebe. Tada sve u tebi biva tiho i smireno. Ti postaje hram - neto nepoznato je ulo u tebe posredstvom tog vodopada. ta radi dok slua cvrkut ptica, dok oslukuje kako vjetar umi kroz kronje drvea, ili dok se suve travke povijaju na lahoru povjetarca? Sto ti tada radi? Ti samo siuas. Sosan nije filozof, on nije teoiog, nije nikakvi svjetenik. On ne eli da ti preda nikakvu ideju, on nije zainteresovan za ideje. On nije tu zbog toga da te pobijedi, on se samo rascvjetava. On je nalik ovom vodopadu, ili onom vjetru koji duva kroz kronje drvea, ili je samo bezbrina pjesma cvrkuta ptica - nikakvog znaenja nema u tome, ali ima velikog znaaja. Ti treba da apsorbuje taj znaaj i tek tada e biti u prilici da to razumije. Zato samo sluaj, nemoj razmiljati, prosuivati. A tada se omoguava da se mnogo novog dogodi u tebi: jer sam ti rekao da je ovaj ovjek, ovaj Sosan, ovjek o kojem se nita vie ne zna, bio je moan ovjek, ovjek koji je
1B

doao da bi spoznao. I onda, kada on neto govori, tada izlae neto od onog nepoznatog sferi poznatog. Sa njim ulazi boanstvo, ulazi zraak svjetlosti u tamu tvojeg uma. Prije no to uronimo u svijet njegovih rijei, prisjetite se znaaja tih rijei, ne znaenja; muzike, melodije, ne znaenja; zvuk njegovog neujnog uma, njegovog srca, a ne razmiljanja. Ti treba da slua njegovo bie, vodopad. A kako da se slua? Samo budi tih. Ne unosi svoj um u to. Ne poinji da razmilja. "Sto on to govori?" Samo paljivo sluaj bez prosuivanja da Ii je to na taj nain ili ovaj, da Ii je to pravilno ili pogreno, da Ii si ti pobijedio ili ne. Njega nije briga o tvojoj pobjedi, stoga neka ni tebe ne bude briga za to. Ti samo treba da slua i da uiva. Osoba nalik Sosanu se treba uivati; to je jedan prirodni fenomen. Jedna divna stijena - to ti moe uiniti sa njom? Moe uivati u njoj. Moe je dotai, obii, osjetiti, opipati mahovinu po njoj. Sta radi sa oblacima koji plove nebom? Ti plee pod njima, promatra ih, ili samo legne na zemlju i gleda u tiini kako plove nebom. A i oni osjeaju tebe. I ne samo oni spoljnji oblaci - malo po malo, i oni unutranji oblaci poinju da se osjeaju, knenada ti vie nijesi tu, samo se oblaci kreu iznutra i spolja. Raskol izmeu vas je nestao, vie nema nikakvih granica. Ti si postao nebo, a nebo je postalo ti. Prihvati Sosana kao prirodni fenomen. On vie nije ovjek, On je Bog, On je Tao, On je Buda. No, prije no to prodremo u njegovu znaajnost, par stvari se moraju pojasniti. One e ti dati podstrek. UM JE BOLEST. Ovo je jedna temeljna istina koju je Istok razotkrio. Zapad tvrdi da um moe biti bolestan, da moe biti i zdrav. Zapadna psihologija ovisi o tome: um moe biti zdrav ili bolestan. Ali Istok tvrdi da je um kao takav bolestan, on ne moe biti nikako zdrav.
19

Nijedna psihijatrija ne moe pomoi; najvie to moe uiniti je da to prihvati kao normalno stanje. Zato postoje dvije vrste bolesti uma: normalna - to znai da si ti bolestan isto onoliko kao svi oko tebe; i nenormalna - to podrazumijeva da si ti posebno bolestan. Tvoja bolest nije uobiajena - prihvatljiva. Tvoja bolest je individualna, ne pripada masi; to je jedina razlika. Normabio oboljenje ili nenormalno, ali um nikada ne moe biti zdrav. Zato? Istok tvrdi da je prava priroda uma takva da on mora ostati nezdrav. Sama rije "zdravlje" je neto predivno. To dolazi iz istog korijena iz kojeg dolazi i rije "cio". Zdravlje, ozdravljenje, cjelovitost, svetost - sve te rijei dolaze iz jednog korijena. Tako um ne moe biti zdrav jer ne moe biti cio. Um je uvijek podijeljen: raskol je njegova osnova . Ukoliko um ne moe biti cjelovit, kako onda moe biti zdrav? A ako on ne moe biti zdrav, kako onda moe biti svet? Svi umovi su profani, bezboni. Ne postoji svetog uma. Sveti ovjek ivi bez uma jer on ivi nepodijeljeno. Um je bolest. A koje je ime te bolesti? Aristotel je njeno ime; ako eli da tome da pravo ime tada je najbolje da tu bolest nazove Aristotelitis. Tada e ona izgledati upravo kao prava bolest. Zato je Aristotel bolest? Upravo zbog toga to on kae: "Ovo ili ono, izaberi!" A izbor je u funkciji uma; um ne moe biti izbirljiv, kaberi, i bie u nevolji, jer to god da izabere ti uzima neto to je protivno neem drugom. Ako si se odredio za neto, ti mora biti protivan neemu drugom; ne moe biti samo za ili samo protiv. Kada se "za" otvori tada nas "protiv" prati kao sjenka. Kada je, pak, "protiv" tu, isto tako mora biti i "za" tu negdje - skriveno ili ne. Uvijek kada bira, ti se dijeli. Tada obino kae: "Ovo je dobro, a ono je loe." A ivot je potpuno
20

jedinstvo. Bitisanje opstaje samo kao nepodijeljenost; egzistencija ostaje u dubokom sjedinjenju. To je jedinstvo. Ako ti kae: "Ovo je divno, a ovo je runo", tada um nastupa jer je ivot obostran. Lijepo postaje runo, a ono runo biva lijepo. Ne postoji nekih granica; nema sigurnosnih brava. ivot nastavlja da protie od ovog ka tome. Um je fiksirana brava. Fiksiranost je u prirodi uma, a fluidnost je u prirodi ivota. Zbog toga je um opsjednut, on je uvijek fiksiran, uvijek postoji neka odreenost. A ivot ne poznaje oderenost; ivot je fluidan, fleksibilan, kree se i ka suprotnom. Neto to je ivo ovog trenutka ve sljedeeg trenutka moe biti mrtvo. Neko je mlad ovog trenutka, ve sledeeg trenutka je stariji. Oi koje su bile blistavo lijepe, sada su ostarale i mutne. Lice je bilo prelijepo, a sada je svelo - ak ni duha prolosti tu vie nema. Ljepota postaje runoa, ivot postaje smrt, a smrt kree na put da donese novi ivot, novo roenje. Sto da se, dakle, radi sa ivotom? Ti ne moe birati. Ako eli da bude sa ivotom, sa cjelinom, ti treba da bude neizbirljiv. Um je izbor. Aristotel je od toga napravio bazu za svoju filozofiju i logiku. Ti ne moe nai ovjeka koji je toliko udaljen od Sosana kao to je to Aristotel, jer Sosan kae: "Ni ovo ni ono - ne biraj." Sosan kae: "Budi neizbirljiv." On jo kae: "Ne ini podjele, razlike!" Onog trenutka kada napravi distinkciju, kada neki izbor prodre, ti si ve izdijeljen, fragmentaran; postao si bolestan, ti vie nijesi itav. Zapamti, ako nekada upita hrianina... koji zapravo uopte ne pripadaju Isusu, koji pripadaju Aristotelu. Hrianstvo je vie bazirano na Aristotelu nego na Hristu. Isus je bio vie nalik Sosanu. On bi rekao: "Ne prosuujte. Prosuivati znai negirati." Jo bi rekao: "Ne ini nikakav izbor. Ne govori da je neto dobro a da je
21

neto loe. To nije tvoja briga. Dopusti da o tome cjelina odlui. Nemoj biti sudija." Ali hrianstvo nije ni nalik Isusu. Osnivai hrianstva su vie Aristotelovi nego Hristovi. Ti ne moe napraviti crkvu od Sosana ili Isusa. Kako moe napraviti crkvu ako ostane neizbirljiv? Crkva je namijenjena onima koji su za i protiv neega; ona treba da bude za Boga a protiv avola. A u ivotu Bog i Davo nijesu dvije pojave, oni su jedno. avo je jedno lice, a Bog je drugo lice jedne iste energije - oni nijesu dvoje. Ponekad to dolazi kao avo, a ponekada kao Bog. A ako moe sagledati tu stvar malo dublje, uoie da je to zapravo samo jedna ista pojava. Ponekada se on pojavljuje kao lopov, a ponekad kao vrli ovjek. Ponekad e ga nai u uglednom kvartu, a nekada sa ljudima koji su odbaeni. On se kree, on je stalni pokret. Niko nije tako daleko od njega da ga ne bi mogao dostii, niko nije iza njega - on se objavi u svakome. Isus nije inio razlike, ali hrianstvo je stvaralo velike podjele jer je religija trebalo da postane moralnost. A kada jednom religija postane moralnost, ona tada vie i nije religija. Religija je neto to najvie daruje u ivotu. Potrebna je najvea hrabrost da bi se bilo neizbirljiv jer um nalae da bira. Um kae: "Reci neto! Ovo je runo, ono je dobro. Ovo je predivno, ono je ravo. Ja volim ovo, a mrzim ono." Um ti nalae da se odreuje i da bira. Um posjeduje iskuenje da vri podjele. Kada si jednom podijeljen, tada je tvoj um miran. Ako, pak, ti nijesi odreen, ako kae: "Ja ne elim nita da kaem. Ja ne elim da prosuujem", tada e se um osjeati kao da je na samrtnikoj postelji. Aristotel kae A je A, i ne moe biti drugaije - ne moe se nita drugo dogoditi. Sosan kae da ak i nema suprotnog - oni su se ve susreli, uvijek su bili zajedno. Ovo je jedna od najveih istina koja se mora
22

ostvariti, da suprotno nije neto drugojaije. Samo postoji ti koji govori neto suprotno; inae, suprotno ne egzistira. Pogledaj samo egzistencijalno i vidjee da je to zapravo samo jedna ista energija. Ti voli neku osobu... Dola mi je jedna ena i rekla: "Deset godina smo u braku i nikada se nijesmo posvaali. I ta se sada dogodilo? On me je napustio!" Ona je bila ubijeena ako se ne svadaju da su u velikoj i dubokoj ljubavi. Ovo je glupi stav - ali to je aristotelijanstvo - ta ena je sasvim logina. Ona kae: "Deset godina smo bili u braku. Nikada se nijesmo posvaali, nikada se nijesmo naljutili jedno na drugo." Jo je i rekla: "Bili smo u takvoj dubokoj ljubavi da se nikada nijesmo borili oko bilo ega. Nije nikada bilo ni jednog trenutka konflikta. A sada, to se to dogodilo? h,nenada me je napustio. Da nije moda poludio? Naa ljubav je bila tako duboka." Ova ena nije u pravu. Upravo, ukoliko je ljubav duboka, tada e se dogaati prepirke izmeu dvoje ljubavnika. Ponekada ete se svaati ali ta svaa nee dovesti do raskida ljubavi, to e je i ojaati, obogatiti. Ukoliko tu ima ljubavi, ta ljubav e se obogatiti prepirkom; ako pak ljubavi tu nema, vi ete se odijeliti, otuiti. Deset godina je stvarno dug period ak i dvadeset i etiri sata je previe da bude u jednom istom stanju uma jer je um takve prirode da se kree uvijek ka suprotnome. Ako voli neku osobu; ponekada e se osjeati ljut. I stvamo, ti se osjea tako upravo zato to voli. Ponekada mrzi! Ponekada bi se i rtvovao za svoju ljubav, a ponekada bi je i ubio. Obije krajnosti si ti. Ako se nikada ne bi posvaao za deset godina, to bi znailo da tu uopte i nema ljubavi. Znailo bi da to i nije neki odnos. I ti se usled toga plai da e bilo kakva svaa, prepirka ili slino, naruiti vau vezu i pokvariti itavu
23

stvar. Ti si uplaen stoga to se nijeste nikada svaali. Ti nikada nijesi ni pojmio da ljubav ide dublje nego svaa, da svada, zapravo, moe biti samo neka trenutna arka koja e vas potom baciti jedno drugom u zagrljaj jo prisniji. Ne, ti nijesi nikada vjerovao u to. Zbog toga si se i uzdravao od svaa. A to nije nita iznenaujue, ovjek je takav i ostao. I kaem: "Iznenaden sam da je on ostao sa tobom deset godina. Zato?" Jedan ovjek je doao kod mene i rekao mi: "Neto se loe dogaa sa mojim sinom. Posmatram ga ve dvadeset godina - bio je uvijek posluan. Takvog dobrog djeaka nijesi nigdje mogao nai. Nikada mi se nije suprotstavljao, uvijek je bio pokoran. A sada je odjednom postao hipik. Vie me uopte ne slua. Gleda me kao da nijesam njegov otac. Odnosi se prema meni kao da sam stranac. A za svih tih dvadeset godina je bio tako pokoran. Sto se to dogodilo sa mojim sinom?" Nita se nije dogodilo. To se trebalo oekivati, jer ako sin stvamo voli svog oca, on e biti neposluan. Kome drugome moe biti neposluan? Ako sin stvamo voli svog oca i vjeruje mu, ponekada e poi malo naprijed - jer zna da je taj odnos dovoljno dubok da se usled nepokornosti ne moe nita poremetiti. Zapravo, taj odnos se moe jo i obogatiti. Takva protivnost samo obogauje va odnos. I stvarno, suprotnost i nije suprotna. To je samo ritam, ritam istog; ti se pokorava, a potom se ne pokorava - to je samo jedan ritam. Inae, ako bi se samo pokoravalo, sve bi postalo monotono i mrtvo. Monotonija je priroda smrti jer suprotnost nije prisutna. ivot je ivotan. Suprotno je prisutno, prisutan je i ritam. Ti se kree, ti se vraa; odlazi, i ponovo se vraa; ti se ne pokorava, a onda se ponovo pokori; voli i mrzi. To je ivot, ali ne logika. Logika kae ako voli, ne moe mrzjeti. Ako voli, kako moe biti ljutit? Ako
24

voli na taj nain, tvoja ljubav je monotona, jedna ista razina. Ali tako e postati napet, nee se moi opustiti. Logika poznaje samo linearni sistem: ti se moe kretati samo po jednoj liniji. ivot podrazumijeva kruenja: jedna ista linija se kree, ide gore, sputa se, pravi krugove i postaje krunica. Mora jednom vidjeti kineski krug jin i jang. To je ivot: susretanje suprotnosti. Taj krug jin i jang je pola cm, a pola bijel. U bijelome postoji cmo polje, a u cmome bijelo polje. Bijelo se kree ka cmom, a cmo se kree ka bijelome - to je krug. ena se kree ka mukarcu, a mukarac ka eni....to je ivot. Ako to osmotri paljivo, na vidjee to i u sebi. Jer mukarac nije neprekidno mukarac, ne moe ni biti - ponekad je i on ena. ena nije ena neprekidno dvadeset i etiri sata dnevno ponekad je ona i mukarac. Oni se kreu ka suprotnostima. Kada je ena ljuta, ona vie nije ena: ona tada postaje mnogo agresivnija od ijednog mukarca, i postaje puno opasnija od ijednog mukarca jer je njena muka priroda ista i rijetko koritena. Zato kada ona to upotrijebi, to ima takvu estinu i britkost kakvu nema nijedan mukarac. To je nalik zemljitu koje nije godinama korieno; i kada posije sjeme, ono munjevito iznikne. ena ponekad postaje mukarac; a kada se to dogodi, ni jedan mukarac se ne moe sa njom uporediti. Tada je ona veoma opasna: tada je boIje za mukarca da se povue. A to je ono to svi mukarci i rade - oni postaju povueni, predaju se. Poto mukarac postaje ena, tada se situacija smiruje - inae bi bila velika nevolja. Dva maa u jednoj korici ne mogu stati. Ako ena postane mukarac, promijeni svoju ulogu, tada i mukarac postaje ena. Tako se sve prilagodava, krug je ponovo uspostavljen. A kada mukarac postane popustljiv i predan, tada to predavanje ima istotu koju ne moe postii nijedna ena - to je stoga
25

to on nikada ne koristi tu priliku, nikada nije u toj igri. Obino biva stamen i ratoboran. Obino je on mo, a ne predaja. Ali kada se dogodi da se preda, tada to biva takva nevinost i bezazlenost kakvu ena ne moe postii. Pogledaj samo mukarca dok je u ljubavi - on je nalik djetetu. Tako se ivot kree. Ako bude u prilici da ovo razumije, nee nikada biti zabrinut. Tada e znati: Ljubav ima svoje odlaske, ali e se ona ponovo javiti; ljubavnik ponekada ode, ali e se ponovo vratiti; voljeni je ljut, on e voljeti. Tada ti moe biti spokojna. Sa Aristotelom, ti nikada ne moe imati spokoja jer ako je ljubavnik otiao, on je otiao lineamim principom - ne vraa se vie, tu nije prisutan krug. Na Istoku vjerujemo u krug; na Zapadu vjeruju u liniju. Zapadni um je lineami, dok je istonjaki um kruni. Stoga na Istoku ljubavnik moe da eka. On zna da e se ena koja je otila vratiti. Ona je vea na putu povratka, ona se mora vratiti; prije ili kasnije, ona mora zakucati na tvoja vrata. Samo ekaj... jer je suprotno uvijek prisutno. A kada se ena vrati posle ljutnje tada ljubav ponovo bude svjea. Sada to vie nije isto ponavljanje. Jaz ljutnje ponitava prolost. Onaje sada ponovo mlada djevojka, nevina djevojka. Ona se tada ponovo zaljubljuje - sve postaje novo i svjee. Ako shvati sve ovo, tada nee nikada biti protiv niega. Ti e znati da je i ljutnja divna, da je povremena prepirka, na neki nain, smisao ivota. A sve to pomae obogaenju ivota. Tada to prihvata, i duboko u tom inu prihvatanja ivota kao takvog, ti biva strpljiv; nema vie nestrpljenja i urbe. Tada ti moe ekati, moe se moliti i sanjati. Liae, ukoliko je ivot neki lineami proces, kao to Aristotel misli - kao to je zapadnjaki nain miljenja od Aristotela dospio do Bertranda Rasela - tada nee biti spokojstva, ivot e
26

donositi previe nespokoja. Niko se nee vraati, ti e uvijek drhtati, plaiti se i tako postati sklon potiskivanju svojih tenji. Tada ti moe biti sa nekim i deset godina ili ak i deset ivota, ali to e biti ivot sa strancem. Ti e kontrolisati sebe, ona e kontrolisati sebe, i tako nikada nee biti vaeg susretanja. ivot nije logika. Logika je samo jedan dio naravno, veoma jasan, kategorian, raien, odijeljen ali ivot je tako u zbrci. ta da se radi? To je tako. To nije sasvim jasno, raieno, podijeljeno - to je haos. Ali logika je mrtva, a ivot je iv - zato je pitanje da Ii hoe odabrati dosljednost ili ivot. Ako si previe za dosljednost, ti e brzo zamrijeti i biti sve mrtviji jer doslednost je mogua samo ukoliko odbaci potpuno suprotnosti. Tada e samo voljeti i voljeti, i nikada tako vie nee biti ljutnje, mrnje, promjene raspoloenja. Ti e se samo pokoravati i pokoravati - nikada vie nee biti nepokornosti, buntovnitva, nikada nee biti napretka. Ali kada sve bude stabibio, tada i odnosi postaju otrovni - to je ubistveno. Sosan nije za logiku, on je za ivot. Sada pokuaj da shvati znaenje njegovih rijei. On kae: y}r Veliki put nije teak za one koji nemaju predubjedenja. Kada su i ljubav i mrnja odsutni tada sve postaje jasno i neprikriveno. Naini ak i najmanju odluku i vidjee kako se nebo i zemlja beskrajno udaljavaju. Ako eli da vidi istinu tada nemoj drati miljenje ni za niprotiv.
27

J-.

Borba oko toga to neko voli ili ne voli je samo bolest uma. Upravo nalik uan Cuovom: "Jednostavno je u pravu." Veliki put nije teak .Ako to lii na tekoe, to je usled tebe koji to stvara tegobnim. Veliki putje lak. Kako to moe biti teko? Cak i drvee to slijedi, rijeke to prate, stijene to slijede. Kako moe biti teko? ovjek je to nainio tekim. Um je krivac to je to teko - a trik je u tome da neke jednostavne stvari naini tekim, da bira, da stvara podjele i razlike. Ljubav je laka, mrnja je jednostavna, ali ti jednostavno nastoji da bira, da se odreuje. Ti kae: "Ja u samo voljeti, ja neu nikoga mrzeti." Tako sve postaje komplikovano i teko. Ti sada vie ne moe ni voljeti. Udisanje je lako, izdisanje je lako. Ti bira i kae: "Ja u samo da udiem, ja neu da izdiem." Tako sve postaje tekoa. Um e tada rei: "Zato bih izdisao? Disanje je ivot. Jednostavno aritmetiki: udii, ali nemoj izdisati - tako e postati sve vie ivotniji. Tako e se vie ivota akumulirati u tebi. Ti e tako postati veliki trezor ivota. Samo udii, nemoj da izdie, jer je izdisanje smrt." Zapamti, prva stvar koju dijete naui kada se rodi je da udie. A poslednja stvar kada ovjek umire je da izdahne. ivot zapoinje sa udisajem, dok smrt zapoinje sa izdisajem. Svaki put kada udahne, ti se ponovo raa; svakog trenutka kada izdahne, ti umire, jer je dah upravo ivot. Zbog toga hindusi to zovu prana: prana znai ivot. Dah je ivot: to je jednostavna logika, jednostavna aritmetika, nema vie problema, ti to moe isplanirati: to vie udii, i ne izdii, i tako e ivjeti vjeno. Ako, pak, bude izdisao tada e morati da umre, a ako to ini previe, onda e brzo umrijeti! Aritmetiki, jednostavno,

28

lako... izgleda lako. Dakle, to bi se logiki trebalo raditi? Logino bi bilo da samo udie, a nikada izdie. Ljubav je udisanje, a mrnja izdisanje. Dakle, ta da se radi? ivot je Iak samo ukoliko ne donosi odluke, tada je jasno da udisanje i izdisanje nijesu suprotne stvari; to su samo dva dijelajednog istog procesa. A ta dva dijela su organski povezani, ne mogu se nikako podijeliti. I ako ti ne izdie...? Logikaje loa.Ti ne bi bio iv, automatski bi bio mrtav. Pokuaj - samo udahni i nastoj da ne izdie. Ti e to odmah shvatiti, ti e postati vrlo napet. itavo bie e eljeti da izdie jer bi, inae, to bila smrt. Ako bude birao, bie u nevolji. Ako, pak, ne bude birao sve e biti veoma jednostavno i lako. Jednostavni pristup je ispravan. Ukoliko je ovjek u nevolji, to je samo usled previe razliitih uitelja koji mu truju um, koji su ga uili: "kaberi ovo. Nemoj initi to, uini ovako." Njihove naredbe su te ubijale. A oni izgledaju logino. Ako pokua da se sa njima bori, oni e te pobijediti njihovim argumentima. Logika e pomoi njima: "Pogledaj! To je tako jednostavno! Zato izdisati ako je to smrt?" A to se redovno dogaalo ne samo sa disanjem...Postoje kole yoge koje ue da je tvoj ivotni vijek izmjeren disanjem; ne godinama ve sa brojem udisaja - stoga, propovijedali su oni, nastoj da sporije die. Ako bude uzeo dvanaest udisaja u jednoj minuti, ti e ubrzo umrijeti; nastoj da uzme est ili tri, tako e ivjeti due. Niko jo u tome nije uspio ali su ljudi upomo pokuavali. Dii sporo! Zato? - Jer ako die sporije dah e biti vani sve manje i manje, tako da e ti se smrt manje deavati, ti e tako biti due u prilici da ivi. Jedina stvar koju e tako izgubiti je to e nestati oduevljenja za ivot. ivot nee biti nita dui, iako e to tako izgledati.

29

Reeno je da oenjeni ljudi ive due od neenja, zato je neko upitao Nasrudina: "Da Ii je to istina, Nasrudine?" Nasrudin je odgovorio: "kgleda tako. Oenjeni ovjek ne ivi nita due, ali njemu izgleda da je ivio previe." Onda kada ima previe nevolja, ivot ti izgleda predug. Kada nema nikakvih nevolja, vrijeme izgleda krae Bili su neki jogini koji su disali sve manje i manje, i sporije; oni su tako samo usporili proces ivota. Oni su samo znatno manje ivotniji, to je sve! Oni nee nita due ivjeti - manje e ivjeti. Oni nikada nijesu ivjeli potpuno; njihova svijea nikada nije savreno gorela. Zanos, entuzijazam, oduevljenje i ples ivota je izgubljen. Oni su samo draili sebe, to je bilo sve. A to se dogaalo i sa seksom, jer ljudi vjeruju da sa seksom dolazi smrt. Oni su u pravu jer seksuakia energija daje rodenje novom ivotu - zato to se vie seksualne energije oslobodi, to se i vie ivota oslobodi. Logino, sasvim aristotelovski, ali i veoma glupo. A vi ne moete nai vee budale od logiara. Logino je da ivotna energija potie od seksa - dijete se rada pomou seksa, seks je izvor ivota - zato se dri toga. Ne dopusti da seks izade vani jer e, inae, biti mrtav. Tako je itav svijet postao uplaen. Ali to je isto kao kod disanja, itavo bie eli da se ispolji. Zato vai takozvani sveci, koji su propovijedali odricanje od seksuakiog ivota, ele da zadre seksuakni energiju, da sputaju sjeme, kada itavo tijelo eli da ga izbaci. Tako njihov itavi ivot postaje seksualan: oni sanjaju seks, oni samo misle o seksu. Seks postaje njihova opsesija jer pokuavaju da uine neto drugo, logiki, naravno, ali ne i ivotno, i istinito. Oni, naprotiv, ne ive dugo, ivjei tako, moraju umrijeti veoma brzo.

30

Nova su otkria da ovjek ivi due ukoliko produi svoj ljubavni ivot. Ako ovjek bude mogao voditi ljubav u svojoj osamdesetoj godini ivota, on e tada ivjeti jo due. Zato? Jer ukoliko vie izdie, utoliko vie i udie. Stoga, tano... ako eli da ivot traje due, onda izdii vie tako da se unutar tebe stvara vei prostor za udisanje. Ti nikada ne razmilja o udisanju. Ti samo izdie onoliko koliko moe, a itavo bie potom samo brine o udisanju. Voli vie - to je nalik izdisanju - i tvoje tijelo e okupljati vie energije iz itavog kosmosa. Ti samo stvori vakum, i energija e doi. To je sve tako u svim ivotnim procesima. Ti jede, a onda postaje krt, zatvoren. Logika je u pravu: ne izdii! Zatvaranje je odabrano usled udisanja, a protiv izdisanja. Skoro svaki civilizovani ovjek je zatvoren; ti moe mjeriti civilizovanost kroz zatvorenost. Sto je vie neka zemlja zatvorena, to je vie civilizovana jer je i vie logiarska. Zato izdisati? Samo udii. Hrana je energija. Zato je izbacivati iz sebe? Ti moda nijesi svjestan ali nerazumno je prihvatiti logiarsko i aristotelijansko. No, ivot je upravo balans izmeu izbacivanja i unoenja. Ti si samo prolaz. Dijeli! Pruaj! Tako e ti se jo vie dati. Bude Ii krt, ne da Ii nikome nita, i tebi e se jo manje davati jer ti to ne treba. Sjeti se toga i promatraj svoj ivotni proces. Ako si stvamo zainteresovan da spozna prosvjetljenje sada, podsjeti se da daje vie kako bi ti se jo vie vraalo. Dah van, izdii! To je potpuno znaenje davanja, dijeljenja. Dar je davanje svoje energije; tako se i tebi vie daje. Ali razum nalae... on ima svoju logiku, a Sosan tu logiku naziva bolest. Velikiput nije teak...

31

Ti si nainio to tekim, ti si teak. Veliki put je lak... ...za one koji nemaju predubjedenja . Ne unosi predubjedenja - samo dopusti ivotu da se slobodno kree. Ti ne govori ivotu: "Idi tuda, idi na sjever ili idi na jug." Ti to ne govori, ti jednostavno tee sa ivotom. Ti se ne suprotstavlja struji, ne bori se protiv struje, postaje jedno sa tom strujom. ...za one koji nemaju predubjedenja. Veliki put je Iak za one koji nemaju predubjedenja. A ti ima predubjedenja o svemu! U sve ti eli da unese svoj razum. Ti kae: "Ja volim ovo, a ne volim ono, ja cijenim ono, a ne cijenim to." Kada su i ljubav i mrnja odsutni Kada nema predubjedenja...kada su svi stavovi "za" i "protiv" nestali, i ljubav i mrnja e, takoe, nestati. Tada ti nee voljeti neto, a neto mrzjeti, ti e samo doputati da se dogaaju stvari bilo kako da one izgledaju. ...tada sve postaje jasno i neprikriveno. Naini ak i najmanju odluku i vidjee kako se nebo i zemlja beskrajno udaljavaju. Ali tvoj um e rei: "Ti e postati nalik ivotinji ukoliko ne bude razgraniavao. Ako ne bude
32

birao koja razlika e biti izmeu tebe i drveta?" Bie razlika, i to velika razlika, ali ne razlika koja e ukljuivati razum - razlika koja e se ogledati kroz svijest. Drvo je lieno mogunosti izbora, nesvjesno. Ti e biti isto tako neizbirljiv, ali svjestan. To je ono to neizbirljiva svijest znai, a to je ujedno i velika razlika: ti e biti svjestan da ne bira. A takva svjesnost ti daje jedan duboki mir... postaje Buda, postaje Sosan, uan Cu. Nijedno drvo ne moe postati uan Cu. uan Cu je nalik drvetu, i jo neto vie. On je nalik drvetu kada je izbor ukljuen, a uopte ne lii drvetu kada je u pitanju svijest. On je potpuno svjestan da on ne bira. Kada su i ljubav i mrpnja odsutni... I ljubav i mrnja daju boju tvojim oima, i tada ti ne moe da vidi jasno. Kada si zaljubljen, ti uoava stvari koje nijesu prisutne; kada si zaljubljen tebi je prelijepa i runa ena. Ti u svojem umu vidi prelijepu djevojku, i ti to potom projektuje u stvarnost. Zbog toga svaka ljubav dolazi do svoje frustracije prije ili kasnije, jer kako neka djevojka moe glumiti ulogu koju si joj ti dao? Ona je samo jedna obina osoba, ona e te odbiti i rei: "Ja nijesam ekran!" Koliko dugo e ona moi da uestvuje u tvojim projekcijama? Prije ili kasnije, vi ete uoiti da one ne funkcioniu. U poetku e to imati nekog smisla: ona e se ponaati kako ti hoe, a ti e se ponaati kako je njoj drago. Mula Nastrudinova ena je rekla - ja sam to uo - rekia mu je: "Ti me vie ne voli kao to si me volio u poetku kada si me prosio." Mula Nasrudinjoj ree:"Draga, nemoj obraati previe panju na te stvari - to je bila samo izboma
33

propaganda. Ja sam zaboravio to si mi ti govorila, a ti zaboravi to sam ti ja govorio. Sada pokuajmo da budemo onakvi kakvi smo uistinu." Niko ne moe dovijeka igrati ulogu koju ti eli jer je to nelagodno. Kako se neko moe poistovjetiti sa tvojim snovima? On ima svoju stvamost, i ta stvamost ga uslovljava. Ako voli neku osobu ti izmilja stvari kojih nema. Ako mrzi neku osobu, ti opet projicira stvari kojih nema. U ljubavi voljena osoba postaje bog. A u mrnji osoba postaje avo - a mi nijesmo ni davoli ni bogovi. Ta osoba je samo ono to uistini jeste. Ti davoli i bogovi su samo nae projekcije. Ako si zaljubljen, ne moe stvari sagledavati jasno; isto tako, ako mrzi, stvari gleda kroz svoju mrnju. Kada ne bi bilo svianja ili nesvianja, tvoje oi bile iste, imale bi svoju jasnou. Tada bi druge vidio onakve kakvi su u stvamosti. Kada jednom bude imao jasnou svoje svijesti tada e itava egzistencija biti pred tobom u potpunoj realnosti. Takva stvamost se zove Bog, ta stvamost je istina. Sta to znai? ovjek nalik Sosanu nee voljeti? Njegova ljubav e imati sasvim drugaiji okus, ta ljubav nee biti nalik tvojoj. On e te voljeti, ali ta njegova ljubav nee biti izbirljiva. On e voljeti, ali njegova ljubav nee biti projekcija. On e voljeti, ali ta ljubav nee biti ljubav iz njegovog sna. On e voljeti stvamost. Ljubav prema stvamosti je milostiva. On nee projektovati na ovaj ili onaj nain. Nee u tebi vidjeti boga ili avola. On e u tebi samo vidjeti tebe, i dijelie sa tobom samo zbog toga to toga ima previe - a to vie dijeli sa drugima to se vie toga i rada. On e dijeliti samo svoju ekstazu sa tobom. Kada ti voli, tada ti projektuje. Ti voli ne da bi se davao ve da bi uzimao; voli kako bi mogao da eksploatie. Kada voli neku
34

osobu, stalno pokuava da je podesi kako tebi odgovara. Svaki suprug upravo to radi, svaka supruga to radi, ak i svaki prijatelj. Oni uvijek pokuavaju da mijenjaju druge, da mijenja stvamost, a stvamost se ne moe promijeniti tako samo moe izai iz toga jo vie frustriran. Stvamost se ne moe promijeniti, samo se tvoji snovi mogu okonati, i tada e biti povrijeen. Ti ne oslukuje stvamost. Niko ne moe ispuniti tvoje zamisli i snove. Svi smo mi ovdje da ispunimo svako svoju destinaciju, samo svoju realnost. ovjek nalik Sosanu voli, ali njegova ljubav nije neko iskoriavanje. On voli upravo zbog toga to ima previe da prui, on je preplavljen time. On nije stvarao san od nekoga. Sve to doe na njegovom putu, on prihvati i biva spreman da dijeli. Njegovo davanje nije uslovljeno jer on ne oekuje nita od tebe. Ako ljubav bude iekivala tada e biti frustrirana, ako ljubav bude takva tada nee biti ispunjenja. Ako ljubav bude iekivanje tada e to samo biti jad, tuga i ludilo. "Ne", ree Sosan, "ni ljubav ni mrnja. Samo pogledaj kakvi su oni u stvamosti." Ovo je, takoe, i Budina ljubav: vidjeti stvamost drugih, vidjeti druge onakve kakvi su, samo vidjeti stvamost; ne projektovati, ne sanjati, ne stvarati zamisli, ne pokuavati da druge naini onakvim kakve ti eli. Kada su i ljubav i mrnja odsutni tada sve postaje jasno i neprikriveno. Um treba da voli i mrzi, i treba da se kree neprekidno izmeu te dvije stvari. Ako ti ne voli i ne mrzi tada ide izvan domaaja uma. Gdje je tada um? Kada izbor nestane tada nestane i uma iz tebe. ak i ako

35

kae: "Ja elim da budem u tiini" - ti tako nikada nee biti u tiini jer ti to uslovljava. U tome je problem. Ljudi obino dolaze kod mene sa rijeima: "Ja elim da budem u tiini, ne elim ovu tenziju vie." Meni je ao takve ljude - ao mi ih je jer to to govore je glupost. Ako ne eli tenziju, ti e tada izumiti neku novu, jer to "ne elim" e stvoriti neku novu tenziju. A ako previe eli tiinu, ako si previe u tome, tvoja tiina e i sama postati tenzija. Tada e jo vie biti uznemiren upravo zbog toga stava. Sto je tiina? To je samo jedno duboko razumijevanje - razumijevanje fenomena da ako nastoji da stvara preduslove tada e sigumo biti pod tenzijom; kad god ne pretenduje na neto, tada i ne moe biti napet, ti si oputen. A kada si oputen tvoje oi dobijaju jasnou, one vie nijesu prekrivene oblacima snova. Ako nema misli u umu, ti moe vidjeti smisao. A kada vidi istinu, tada se oslobaa. Istina oslobaa. Naini ak i najmanju odluku i vidjee kako se nebo i zemlja beskrajno udaljavaju. Najmanja odluka, najmanji izbor, i ti si ve podijeljen. Tada ti ima pakao i nebo, a izmeu njih dvoje, ti e biti lomIjen. Ako eli da vidi istinu tada nemoj drati miljenje ni za niprotiv. Krei se kroz ivot bez nekog unaprijed odreenog stava. Budi razgolien, bez ikakvog stava o istini jer sama istina odbacuje sve stavove. Odbaci sve
36

svoje filozofije, doktrine, teorije, spise! Odbaci sve smee! Hodaj samo u tiini, neizbirljiv, sa oima koje su spremne da vide upravo ono to se dogada, a ne nikako ono to se ti nada da e vidjeti. Ne nosi sa sobom svoje elje. Reeno je da je staza ka paklu sasvim prepuna elja: dobrih elja, nada, snova, dugi, ideala. Staza ka nebu je sasvim ista i prazna. Odbaci stoga sav svoj teret. Sto visoije eli da se uspne to manje tereta mora odnijeti sa sobom. Ako eli da se ispne na Himalaje, mora odbaciti sav teret. Konano, kada dospije do Gourishankara, do Everesta, mora sve odbaciti. Ti treba da ide tamo sasvim nag jer to se vie kree ka visinama, to sve laki mora biti. Svi stavovi su samo teret na tom putu. Oni nijesu krila, to je nalik krilima od papira. Bez stava, bez ikakvog predubjedenja... Ako eli da vidi istinu tada nemoj drati miljenje ni za niprotiv Ne budi teist, i ne budi ateist ako stvamo eli da spozna istinu. Nikada ne kai: "Postoji Bog." Isto tako ne kai da ga nema, jer bilo ta da kae postae samo jedna duboka tenja. I sve to bude duboko sakriveno u toj tenji ti e ispoljavati, projektovati e to na stvamost. Ako eli da boga vidi kao Krinu sa flautom na usnama, ti e ga i vidjeti jednog dana - ali ne zbog toga to je Krina tu, ve samo kao sjeme tenje koje si ti projicirao na svijet. Akoj>ak eli da vidi razapetog Isusa, ti e i to moi vidjeti. Sto god eli, moe biti projektovano, ali to je samo svijet snova - ti nijesi doao ni blizu istine. Postani ovjek bez sjemena: bez stava, bez miljenja za ili protiv, bez filozofije. Samo nastoj da vidi ono to jeste.

37

Ne nosi nikakve misli sa sobom. Rreni u ivot osloboen uma. Ako eli da vidi istinu tada nemoj drati miljenje ni za niprotiv. Borba oko toga to neko voli ili ne voli je samo bolest uma. Ovo je bolest uma: to neko voli, i to neko ne voli, za i protiv. Zato je um podijeljen? Zato ti ne moe biti sjedinjen? Ti bi to elio, ti eli biti sjedinjen, ali i dalje ini podjele, predubjedenja, voli i ne voli. Upravo neki dan jedna ena mi je dola i zamolila: "Blagoslovi me, ja elim tvoj blagoslov." Vidio sam u njenim oima da ima nekih problema i zato sam je upitao: "to je posrijedi?" Ona ree: "Ja sam ve inicirana od jednog drugog Majstora." SiJcob - ona eli moj blagoslov ali ipak zna da ja nijesam njen Majstor. Ona ima drugog Majstora, i ta sada? Rekao sam joj da odbaci obojicu. Bilo bi mi lake da sam joj rekao da odbaci njega, a da prihvati mene, to bi bilo lake, tako bi um imao priliku da odmah pone funkcionisati iako bi i dalje ostao isti problem, hne bolesti bi se promijenilo ali bi bolest ostala ista. Ponovo, negdje drugo, ista sumnja bi se rodila, isto komeanje. Ali ako ja kaem: "Odbaci oboje..." jer je to jedini nain da dospije do Majstora, kada ti nema neko predubjeenje na ovaj ili na onaj nain. Ti tada jednostavno dolazi prazan. Ti tada dolazi bez ikakvog miljenja. Jednostavno dolazi besposlen, prihvatajui. Samo tada ti moe doi do Majstora. Ne postoji drugog puta. I ako Majstor postane vrata za istinu tada e to biti
38

tako jer je to priprema, to je inicijacija. Majstor e ti pomoi da se lii promiljanja, sumnji, mozganja. Ako Majstor postane tvoj izbor tada e on biti zapreka za tebe. Tako ti ponovo mora birati, tada je ponovo um ukljuen. A to vie koristi um ti e sve vie biti usmjeren, to e biti jo izraenije. Zato se i ne koristi previe umom. Ti jo kae: "to se to dogodilo sa naom ljubavi? Sto e se dogoditi sa naim pripadnitvom? Sto e se dogoditi sa naim vjerovanjem, sa naom religijom, crkvama i hramovima?" Sve je to tvoj teret. Budi slobodan od toga i dopusti njima da budu slobodni od tebe. Oni su te drali ovdje, utemeljenog, a istina te eli slobodnog. Ti postaje slobodan, sa krilima slobode, rastereen.
V V

Ree Sosan: Borba oko toga to neko voli ili ne voli je samo bolest uma. Kako da se to prevazie? Postoji Ii ikakvog naina da se to prevazie? Ne, ne postoji nain za to. Pojedinac mora jednostavno da to razumije. Pojedinac moe samo da pogleda jasno u injenice kada je to u pitanju. Taj pojedinac mora jednostavno da zatvori jedno oko i da pogleda jednom u vlastiti ivot - osmotri to! Tada e osjetiti istinu o kojoj govori Sosan. A kada osjeti istinu, sve bolesti nestaju. Ne postoji lijek za to, jer ako ti se da lijek ti e ponovo biti ovisan; ovog puta o lijeku. Tada e bolest biti zaboravljena, a medicina e biti optereenje; tako medicina postaje bolest, bolest nove ovisnosti. Ne, Sosan ti nije elio dati nikakvi lijek, nikakvo sredstvo. On ak nije ni elio da sugerie to da
39

radi. On je samo nastojao da insistira, ponovo i ponovo, po hHjadu i jednom, da bi shvatio kako si stvorio zbrku oko sebe, kako si dospio do takve bijede. Niko drugi ti nije to stvorio; to je samo bolest tvog uma nastala predubjedenjima, izbirljivostima. Ne biraj! Prihvati ivot u njegovoj potpunosti. Ti mora promatrati sveobuhvatno, u potpunosti: i ivot i smrt, ljubav i mrnju, sreu i nesrenost, agoniju i ekstazu. Ako uspije da zagleda u njih u potpunosti, kada su skupa, ta onda ima da se bira? Ako ifa vidi kao jedno, ta onda ima da se izabere? Ako spozna da agonija nije nita drugo do ekstaza, a ekstaza samo agonija; ako mogne da uoi da srea nije nita drugo do nesrea; ljubav nije nita do mrnja, a da mrnja nije nita do ljubav - ta se onda ima birati? Kako da izabere? Tada izbor otpada. Ti nijesi taj koji je to odbacio. Ako bi ti to odbacio, tada bi to bio tvoj izbor - u tome je paradoks. Ti nijesi taj koji e to odbaciti jer ako ti to odbaci to bi znailo da si ili protiv iti za. Tako je tvoj izbor postao potpunost. Ti si sada za totahio, a protiv raskola, ali je i bolest ula. To je veoma suptUna stvar. Tvoje stvamo spoznavanje e postati odbacivanje. Ti sam nikada to ne odbacuje. Ti se samo smije... i trai oljicu aja.

40

~ZftT* STP HL ZtnuHtS x,H*c&H& stv*&f^ ^ZAt^D</o fJVtrt/'euotr l/*l, On* oe *>oT<?<"*<9 7 swrai><v<^ 6^2 tiAA^Kt> ; s e z w'x<c^. $Ant> 2 8 ^ WSt-C e*fnvtrr*)Ai4 fci 'D4>ij#*>0, V PoiBt>u$t,Mj SvT~tw f7vW/', A1^ vfcjui J wt u*c^v^ Ne eG.t&sm f ne&,*rzs*o&ri. $vco ^ e UH iMinB/^/ H6<$eti-*VH<t &L&V)tT* Htirttttr i*>MA o S&6. Z^uiTP>v,} u c#v,e n>aavt>*ie.n, eKo e r t w e ^ i Mn fVK^e*/^<'. 'S" -' Jtf S*+*f 3fcO*<s>fc tti P*(/6C>t KAKf ^fcT t9ot**frri 3feo(>im, A/e SH**rf( LijytVuiTvo, bV0iTtViCr c6-i Oh#lfTt.

''KfrtDA JcE 'VU'BO%p ZHfr&EHJ'E SWMQ HTsxVATLjiVo wLz>Ajz uHuvA%Hfi Mi%uMA t BfEStPOTStgfBfHP UZHfEMlcKgfH cPUtT JX SAV%$TH HALIX fPHPScZKAtyTVU Q<DJ<E HjScM Hg HEcDOScMJE I HlScM cHg cPKgTJCE. U STtVAXI, SVE JE cUSLTfD t c S&ScE IZ$I%LJlVOSTl DA cPKjMVATlcMO ILI c c c OD BIJ E MO- KfrDA Hg MOTMO VWJcETl cPKfrVU t PKlcKPcDU STtVAXI- IVOcT cMlJE Zl ZATCcEcRl StPOLJcHJTjg SVlJcETA cKfrO TO tHjjE Hl U UHJITAXJ<JTM OSJcEdAHJU cPKfrZtHltHZ- tBUDI ScPOcKOJAcH &EZ TtEttHJcL ZA AfKTlVHpSU U JEDIcHSTtVu STtVAK} I cPogxrSAcH tPKfrVAC E HKSTATl SAM OD ScEWE. KfrDA tPOKJJSAVAS tDA c PKpagcHES A%TiVHpsTi, DA tPostEigHES TASlVHPS% TAJ ISTl HAtPOtK, TtE IStPUHJAVA SA AfKTlVHpSU. KPLItKP gOD DA OSTAHES U JEcDcHpM TSQtZKgMU ILI HgfKptM DtKSigoM HjKfrfA HgES SfPOZHfrTl JcEDlHSTtVO. OHI XPJI eHE ZlVcE Hfr JTDtHOSTfrVAH HfrlH gU<BE, tBILO DA SU A9&lVHl ILI fPASlVHJl DA TV%DT ILI wy*fftt.

Poglavlje 2

PUT JE SAVREN
22.oktobarl974

Nekoliko pojanjenja je potrebno prije nego to uemo u ovu Sosanovu sutru. Na Zapadu, upravo prije nekoliko godina, djelovao je izvjesni hipnotizer Emil Coue - on je uspio da razotkrije jedan od osnovnih zakona ljudskog uma. On je to nazvao "zakon suprotnog efekta" to je zapravo jedna od najstarijih sutri taoistikog i zen razmiljanja. Sosan je govorio o ovom zakonu. Ako pokua da shvati ovaj zakon, tada e ti Sosanovo kazivanje biti razumljivo. Na primjer, ako ti ne dolazi san na oi, ta ti pokuava da uradi? Ti nastoji da zaspe - ini napor, radi razne stvari ali sve to pokua donosi suprotan efekt; upravo ono to ti treba, nikako da doe. Sasvim neto drugo se dogaa jei je svaka aktivnost i svaki napor protivan snu. San je relaksacija. Ti niim ne moe pospjeiti to, nita ne moe uiniti da se to dogodi. Ti ne moe nametati volju tome, ne moe siliti - to uopte ne pripada dijelu tvoje volje. To se nalazi u nesvjesnom, a

tvoja volja je samo jedan fragment svijesti. Kada ue u nesvjesno, nespoznato, kada ue u dubinu, taj fragment koji je svjestan, taj fragment koji je volja, ostaje na samoj povrini. Nikako ne moe povui svoju povrinu ka dubini, nikako ne moe svoju periferiju dovesti u centar. Zato kad naini napor da zaspi, to je kao samounitavajui in. Ti radi neto to zapravo moe donijeti suprotno - jo e vi e ostati budan. Jedini nain da zaspi je da nita ne radi. Ako to ne doe, nita. ekaj...nita ne radi! Inae, ti e se jo vie udaljiti, i vea distanca e se stvoriti. Samo malo saekaj na jastuku, ugasi svijetlo, sklopi oi i ekaj oputen. Bilo kada da to doe, dobro je. Ti, inae, to ne moe dovesti nijednim inom tvoje volje - voljaje protivna nespoznatom. A ovo se dogaalo i sa mnogim drugim stvarima u ivotu: upravo suprotno bi se dogaalo. Ako eli da bude u tiini, to treba da uradi? - Jer je tiina nalik snu. Ti nikako to ne moe prisiljavati. Ti samo moe dopustiti da se to dogodi, to je isto to i oputanje, ali ne postoji nikakvog naina da se to izdejstvuje. to e uraditi ako eli da bude smiren? Ako bilo to uini tada e biti jo nemimiji. Ako pak eli da bude u tiini, to e uraditi? Stianost znai ne-djelanje. Ti samo biva oputen, bitie. A kada kaem jednostavno oputen, ja i mislim jednostavno. Nikakav metod nije potrebno koristiti da postigne relaksaciju jer taj metod znai da ponovo mora neto uraditi. Postoji knjiga pod naslovom "Mora se opustiti". A to "mora" je protivno oputanju, to "mora" se ne smije ukljuiti, inae e postati jo napetiji. Taj zakon je ponovno otkriven od strane Emila Couea, a on je rekao: "Neka se stvari dogaaju, nemoj ih prisiljavati." Postoji neto to se moe prisiljavati, a to pripada samo svjesnom dijelu uma. Ali postoje stvari koje
44

k.

se ne mogu prisiljavati. One pripadaju tvojem nespoznatljivom, tvojoj dubini bia - one ne mogu biti forsirane. Puno puta ti se dogodilo da si pokuavao da se prisjeti nekog imena ili lika, ali nikako nije ilo, iako si osjeao da ti je to ime upravo na vrhu jezika. Taj osjeaj je toliko dubok da ti osjea da e se svakog trenutka pojaviti, da to moe lako uhvatiti. Ali to vie pokuava, to sve manje dolazi. Ti e ak postati i sumnjiav da Ii je to tvoje osjeanje ispravno ili ne.Ali ti ipak to osjea tvoje itavo bie ti govori da je to tu, upravo na vrhu tvog jezika. Ali zato to ne dolazi kada je na vrhu jezika? Ono i nee doi. Uradi to god hoe ali ona nee doi. Tada postaje frustriran, osjea se bespomoan, tada odbacuje sav projekt. Odlazi u batu da neto radi, ili pak uzme da ita novine, ili ukljui radio i slua muziku - i odjednom se to pojavi. Sto se dogodilo? To to si slutio pripada nesvjesnom koje je duboko u tebi. Sto vie pokuava, to vie biva neuspjean; i to vie pokuava, to sve vie uznemirava svoje nesvjesno. Tada to biva u haosu, sve biva pobrkano. Ono je samo na vrhu ali poto si ti previe aktivan da bi to ispoljio... ti koristi mo, a voljna mo nikako ne moe nita donijeti to se nalazi u tvojoj dubini bia. Samo predatost moe to donijeti, to se moe postii samo kada se opusti. Zato kada ude u park ili svoju batu, kada pone itati novine, kada pone kopati zemlju, sluati muziku, ti tada zaboravi na itavi predanji projekt... odjednom je sve tu. To je taj zakon suprotnog efekta. Sa nesvjesnim, zapamti, volja nije od koristi - ne samo da nije od koristi ve je i opasna, uznemiravajua. Lao Ce, uan Cu, Budidarma, Sosan - oni su Majstori ovog zakona suprotnog efekta. U tome je razlika izmedu joge i zena. Joga ini svaki napor, a zen ne ini nikakav napor, i tako je zen istinitiji od ijedne joge. Ali
45

joga izaziva, jer kada si ti u pitanju tada je djelovanje jednostavnije - bilo koliko da je teko, ono je za tebe jednostavnije. Ne - djelovati je teko. Ako ti neko kae: "Ne ini nita" ti si tada kao u nekom gubitku, izgubljen si. Zato ponovo pita: "Sto da radim?" Ako ti neko kae da ne radi nita, to za tebe biva veoma komplikovano. To, zapravo, ne bi trebalo da bude tako kada bi ti to razumio. Ne-djelovanje ne zahtijeva nikakve kvalifikacije. Djelovanje moe iziskivati neko poznavanje ili kvalifikovanost, ono moe uslovljavati neku praksu. Nedjelovanje ne trai nikakvu praksu. Zbog toga zen i kae da se prosvjetljenje moe dogoditi u tili as - jer tu nije pitanje kako to ostvariti, pitanje je kako dopustiti da se dogodi. To je nalik snu: ako se opusti, on je tu; opusti se, i san te obuzme. To je borba unutar tvog srca. Ti to ne doputa jer previe aktivnosti ima na povrini svog bia. Da Ii si ikada zapazio injenicu da je skoro devedeset procenata novoroene djece dolo na svijet nou a ne danju? Zato? To bi trebalo biti podjednako. Zato oni radije biraju no, ak i u devedeset procenata? To je stoga jer je tada majka oputena, nije u stanju svijesti tada je nesvjesna. Ona oputeno spava i dijete tada moe nesmetano izai. Ako bi, pak, bila svjesna ona bi inila napore i tada bi zakon suprotnog efekta bio tu. Ako bi majka bila svjesna tada bi inila sve napore kako bi se oslobodila bolova, i to okonala, kako bi se ve jednom porodila. Svaki napor je, u svakom sluaju, sama barijera; ona je tako postavila prepreku. Sto ona vie pokuava, to se vie prepreke raaju, i dijete ne moe izai van. U primitivnim zajednicama majke nemaju nikakve bolove kada raaju, ba nikakve bolove. To je stvamo udo. Kada su po prvi put zapadni naunici otkrili da u primitivnim zajednicama majke ne osjeaju bol, oni
46

to nijesu mogli vjerovati. Kako je to mogue? Tada je napravljeno mnogo eksperimenata, mnogo istraivakih projekata, i otkriveno je da je to zbog toga to te ene nijesu bile svjesne.Oni ive slobodno kao divlje ivotinje; tamo nema borbe, nema rata, prisiljavanja. Oni ne nameu svoju volju niemu, oni jednostavno prolaze. Oni su primitivni, oni nemaju svjestan um. to si vie civilizovaniji, to i vie ima svjesniji um. to si vie civilizovaniji, to je tvoja volja vie trenirana, a tvoje nesvjesno se udaljava sve vie i vie od tebe, sve dublje odlazi, tako se stvara jaz izmeu tebe i tvojeg nesvjesnog unutamjeg prostora. Ako se neto treba uraditi, makar koliko to teko bilo, ti e nai spoznaje kako da to uradi, kako da to ostvari. Ti e nauiti tehnike; postoje eksperti, ti se moe istrenirati. Ali u zenu se niko ne moe istrenirati. U boanskom ne postoji eksperta i autoriteta - ne moe ih biti, jer tu nije pitanje znati - tu je pitanje oputanja u svom biu, ne djelovanje. Najvea e ti se stvar dogoditi samo onda kada ti ne bude inilac, kada ne bude aktivno prisutan. A ako neto radi, ako djeluje, ti onda mora biti aktivno prisutan. San dolazi kada nijesi prisutan. Prosvjetljenje dolazi, takode, na isti nain - ono dolazi kada ti nijesi aktivno prisutan. Ali ako djeluje, kako moe biti po strani, odsutan? Ako ti neto preduzima, ti mora biti prisutan. Akcija podrazumijeva ego. Kada, pak, ti ne radi nita, ego se ne moe ukljuiti. On jednostavno izumire, nestaje, vie nije tu. A onda kada ega nema tada se svijetlost ukazuje. Zato uvijek kada ti neto pokuava voljno da uradi, barijera je postavljena. Moje meditacije treba da radite ali ne voljom moi. Nemoj prisiljavati sebe; bolje, dopusti da se to samo dogodi. Plovi u tome, izgubi se u tome. Budi upijen, ali ne svojom voljom. Ne
47

manipulii jer kada pone manipulisati tada se pone dijeliti, biva dvoje: manipulator i manipulisano. Kada si jednom podijeljen na dvoje tada je nebo i pakao tu; tada se uspostavlja velika distanca izmeu tebe i istine. Ne posreduj, dopusti da se stvari same dogaaju. Ako praktikuje kundalini meditaciju, dopusti treskanje - ne radi ti to! Stani u tiini, osjeti kako to dolazi, a kada tvoje tijelo zapone sa blagim podrhtavanjem, pomogni mu, ali nemoj ti to raditi! Uivaj u tome, osjeti blaenstvo u tome, dopusti to, prihvati i prui dobrodolicu, ali nemoj nametati svoju volju tome. Ako to pokua prisiljavati, to e postati samo jedan obian zadatak, samo jedna tjelesna vjeba. Tada e treskanje biti tu, ali samo po povrini. To te nee uzdii. Ti .e ostati i dalje utemeljen, stijeni nalik, skamenjen. Ti e ostati manipulator, onaj koji je to uradio, i tijelo e samo to pratiti. Tijelo nije u pitanju, u tebi je pitanje. Kada kaem da se tresete tada mislim da se tvoje skamenjeno bie pokrene do u temelj, da tako postane meke, tenije, da plovi, da tee. I kada skamenjeno bie postane fluidno, i tvoje tijelo e to pratiti. Tada nee biti tresaa ve samo treskanje; tada nee biti nikoga da to obavi.; to e se samo dogoditi. Tada poinioca vie nema. Uivaj u tome, ali nemoj to siliti. I zapamti, kada bilo to sili, ti ne moe u tome uivati. To postaje suprotnost, to je neto drugo, i nikako se ne moe stopiti sa tobom. Ako namee volju, ti nikada nee moi uivati u tome. Ako, pak, samo uiva u tome, ti to nee nikada siliti. Na primjer, nikako ne moe siliti svoju ljubav. Ti to nikada ne moe poiniti, i ako pokua da tome nametne svoju volju, nikada ne moe u tome uivati. Ako u tome uiva, ti mora da odbaci svaku nametnutu radnju, sve Kinseyse, Masterse i Donsonse 48

sve treba da ih odbaci. Treba da zaboravi sve to si uio o ljubavi. U poetku e malo biti izgubljen jer tu nema mapa, uputstava. Kako zapoeti? Samo malo sacekaj...i dopusti da se tvoja unutarnja energija pokrene i prati je potom bilo gdje da ona ide. Za to e trebati moda malo vie vremena; kada to krene, ti e biti preplavljen. Ti vie nee biti tu. Ljubav e biti tu, ali nee biti ljubavnika. Ljubav se dogaa nalik energiji ali u tome nije prisutan ego. Tada je to veoma mono, veliko ostvarenje. Tada lubav postaje ekstaza i ti tada spoznaje ono to se dogodilo onima koji su dospjeli do boanskog. Ti spoznaje jedan dio toga, kap u okeanu. Ti upozna zraak - i tada okus toga dolazi do tebe. Meditacija, Bog, prosvjetljenje, nirvana, sve to ulazi u bie putem ljubavi jer se putem ljubavi bljesak dokuuje. A kada je bljesak tu, prijemiva dua kree na put otkrivanja odakle je taj bljesak krenuo. Kroz ljubav se Bog moe otkriti. Zbog toga je Isus obiavao da kae... ako bi ga neko upitao: "Sto je Bog?" On bi odgovorio: "Bog je ljubav." - jer kroz ljubav vi doivljavate prvi bljesak boanskog. Ali postupak je isti: ti ne moe siliti ljubav. Ako pokua da nametne volju tome sva ljepota tada nestaje, itava stvar tada postaje mehanika. Ti e proi kroz itav ritual ali se nita nee dogoditi. U tome nee biti ekstaze - to je neto to se treba raditi i zavriti. To nikada nee doi do tvojeg centra, nikada nee protresti tvoje temelje, nikada nee postati unutamji ples. To nee biti uzbuenje tvoje due, to e se samo dogaati na periferiji. Zapamti, ljubav se ne moe voljom postii, a isto tako ni meditacija. Odbaci sve znanje jer znanje ti je potrebno samo onda kada neto treba uraditi. Kada ti nema nita da uradi, emu je onda potrebno znanje? Ti ne treba
49

nikakvo znanje. Sve to treba je samo osjeanje, poriv kako da to odbaci, kako da ne bude. A kada kaem "kako", ja ne mislim tehniki, kada kaem "kako", ne mislim da treba da zna neku tehniku. Ti samo treba da traga za time. Dvije stvari u ti predoiti koje e ti biti od koristi. Jedna je san: pokuaj da otkrije kako se san dogada, kako ti zapada u san. Ti moe imati neki ritual ali taj ritual ne stvara san, to moe samo pomoi. Svako ima svoj ritual. Djeca imaju svoj ritual, praktian poloaj. Svako dijete ima svoj poloaj. Ono moe uzeti svoju cuclu i staviti je u usta... To ti nee donijeti san, ali to moe pomoi tom djetetu - ono je nalo svoj ritual. Ako ti slijedi to dijete, ti nee zaspati. Ista stvar je i sa svim meditacionim tehnikama - svako nade svoj odreeni ritual. To pomae jer ti daje odreenu klimu. Ti ugasi svijetlo, upali odreeni miris u svojoj sobi, ima posebnu vrstu jastuka, veliinu, mekou. Ti ima odreeni poloaj koji koristi. Sve ovo moe pomoi ali sve ovo nije uzronik. Ako bi neko poeo da slijedi slijepo ova pravila, to bi moglo biti zapreka za meditaciju. Pojedinac mora da nae svoj ritual. A ritual ti samo pomae da bude oputen i da eka. Kada i oputen u ekanju, stvari se ponu dogaati. Ba kao to dolazi san tako ti i Bog dolazi; isto kao to ljubav dolazi, tako ti Bog dolazi. Ti ne moe to eljeti, ne moe to siliti. A tvoj itav ivot je postao problem jer si, zapravo, previe u ivotu kada treba da obavi neke stvari. Ti si bio uspjean u nekim mehanikim poslovima jer se to moglo nauiti, ali zato si sasvim postao neefikasan u nekim humanim radnjamajer se one ne mogu nauiti i mehaniki obaviti. Uvijek kada se treba obaviti neka mehanika stvar, za to postoje tereni za obuku, ali se svijest ne moe uvjebavati. I ti tada ide pred gurue, da pronae neke
50

tehnike, neke mantre, kako bi postao prosvijet]jen... Ne postoji mantra koja te moe prosvijetliti. Ovo je mantra: Sosan kae da treba da postanete razumniji - manje moi, vie oputanja; manje napora, vie nenapora; manje djelanja u svijesti, vie plivanja kroz prostore nesvjesnog. Sada pokuaj da shvati ovu sutru: 3 Kada je duboko znaenje stvari neshvatljivo tada je unutarnji mir uma bespotrebno uznemiren.

Ako ti neto razumije, tada e biti mira. Ako, pak, ne moe neto shvatiti, tada e biti uznemiren, napet i tjeskoban. Uvijek kada je neko tjeskoban to ukazuje da nije shvatio stvari, nije shvatio duboko znaenje stvari. Tada obino osuuje druge da zbog njih ne moe shvatiti znaenje stvari, da si zbog njih tjeskoban. Niko nije u tjeskobi zbog drugih. Ti si tjeskoban upravo zbog toga to neto ne moe shvatiti ili pogreno shvata. Na primjer, neko doe k meni - suprug, otac petoro djece - i kae mi kako je veoma uznemiren jer mu supruga stalno prebacuje i nastoji da se svaa sa njime, i da dominira u kui tako da ga vie ni djeca ne sluaju... "Majka je postala previe nametljiva i djeca je vie sluaju, oni vie ne ele da me uju. Ja sam postao niko i nita i zato sam previe jadan. Uini neto za mene. Uini da kroz tvoju ljupkost moja ena postane malo razumnija." Rekoh mu: "To je nemogue. Pomou moje ljupkosti ili bilo ije milosti ne moe postati nita vie svjesniji, razumniji. To je u tvojoj moi. A kada trai tue razumijevanje tada ti to gubi, gubi pravu stvar.
51

Zato ti supruga izgleda dominantno? Ona tako izgleda upravo zato to se ti bori za tu dominaciju. Ako se ti ne bi borio za dominaciju tada ti ena ne bi tako izgledala. To je borba jer si i ti pred istim ciljem. A to je loe u tome ako djeca slijede majku? Ali ti eli da tvoja djeca slijede tebe - inae e biti borbe." Pokuaj da to shvati. Svi pokuavaju da dominiraju. To je u prirodi ega: uiniti svaki napor kako bi dominirao drugima - bilo da je taj drugi suprug, supruga ili djeca, nema razlike - dominirati, nai naina i sredstva za dominiranje. A ako svi pokuavaju da dominiraju tada e biti borbe. Borba nije u tome to drugi pokuavaju da vladaju, borba je zbog toga to ti ne pokuava da shvati kako ego funkcionie. Iskoi iz toga! Drugi se ne mogu promijeniti, a ti e zbog toga nepotrebno traiti svoj ivot ako nastoji da mijenja druge. To je samo njihov problem. Oni e patiti ako ne budu shvatili. Zato bi ti zbog toga patio? Ti jednostavno shvati da drugi pokuavaju da vladaju: "Ja u iskoiti iz toga, je neu pokuati da drugima vladam"... tako tvoja borba iezava. A jedna nova i predivna stvar e se dogoditi. Ako ti ne pokuava da dominira drugima, tvoja e se supruga osjeati glupo i malo po malo e sebi biti smijena - jer nema nikoga sa kim se moe svaati. Kada se ti svaa, ti izotrava tui ego, i to je jedan beskonani krug. Zato se ti ne bi prestao svaati tako da drugi vidi da se svaa sam sa sobom: da se bori protiv vjetra ili protiv duha, a ne da se svaa sa drugima. A kada da i drugome priliku da neto shvati, da neto uvidi, tada supruga nee moi bacati odgovornost na tebe, ona e voditi rauna o svojoj odgovornosti. Isti problem je izraen i kod svih drugih jer je ljudska priroda slina i funkcionie, manje-vie, isto; razlika je samo u procentima. Ako hoe da shvati tada se
52

treba iskljuiti. Ne da se iskljui iz drutva, ne da postane hipik i ode da napravi komunu - nije u tome stvar. Psiholoki, ti vie nijesi u tom tipu ega; dominacije, agresije, nasilja, bijes. Ti vie nijesi dio toga. Jedna fina distanca je stvorena tako da sada moe promatrati te stvari sa smijehom... koliko je samo ovjek glup! I ti se samo smije... kako si samo smijean bio! Reeno je za Rinzaja da bi obino ujutro, kada bi se probudio, poeo tako snano da se smije da bi sav manastir odjekivao. U manastiru je bilo pet stotina sanijasina i oni su to mogli dobro uti. Isto to je inio i uvee prije no bi otiao na poinak. Mnogi ljudi su ga pitali zato to radi. On nije nikome odgovarao samo se smijao. Kada je umirao neko ga je upitao: "Sada nam reci zato si se smijao svaki dan, ujutro i navee, i tako itavog svog ivota? Niko ne moe to da odgonetne, a kada bi te za to pitali ti bi se samo smijao. To je jedina tajna. Molim te da nam to odgonetne prije nego umre." Rinzaj ree: "Ja se smijem usled ludosti svijeta. Smijem se ujutro jer ponovo ulazim u ovaj svijet u koji su svi naokolo blesavi. A uvee se smijem to je jo jedan dan proao dobro." Ti e se smijati, ti ne smije biti zabrinut. Sve okolo je tako smijeno ali ti ne moe to vidjeti jer si dio toga. Toliko si uneen u sve to tako da i ne moe vidjeti sve to se zbiva. Smijene ludosti ne mogu biti sagledane dok ne naini distancu, razmak. I ree Sosan: 3 Kada je duboko znaenje stvari neshvatljivo tada je unutarnji mir uma bespotrebno uznemiren.
53

Tako ti ne dospijeva nigdje, nita ne postie, samo biva uznemiren. Gdje moe dospjeti? Sta moe postii svojom brigom, napetou, uznemirenou? ta si ti? Kuda ide? Nita se ne postie ... bespotrebno. Pa ak i da se neto sa time postie... Ti nita ne dobija. Zapravo, ti ak i gubi. Ti tako gubi one dragocjene trenutke koji mogu biti blaeni, dragocjeno vrijeme gubi, energiju; gubi ivot u kojem moe procvjetati. Tako ne moe cvjetati. Ali ti uvijek misli - a to je neuka strana stvari - ti uvijek misli: "itavi svijet je lo, i ako ja uspijem da promijenim sve, tada u biti sretan." Ti tako nikada nee biti sretan, ti ne moe biti sretan - u tome lei osnova nesree. Kada jednom shvati da nije tvoje da mijenja itav svijet, jedina stvar koju tada moe da uradi je da promijeni sebe. Sufi mistik Bajazit je napisao u svojoj biografiji: "Kada sam bio mlad zakleo sam se Bogu i molio: "Daj mi snage, i ja u promijeniti itav svijet." Svi su me pogreno procjenjivali. Ja sam bio revolucionar i elio sam da promijenim lice svijeta. Kada sam postao malo zreliji, ja sam se poeo moliti: "Ovo je ipak previe. ivot mi izmie iz ruku - skoro pola ivota je prolo a ja jo nijesam promijenio ni jednu osobu, a svijet je tako veliki. Zato sam se obratio Bogu i rekao mu da je moja porodica dovoljna i da mi dopusti da promijenim samo moju porodicu." A kada sam ostarao, uvidio sam da je i porodica veliki zahvat, i ko sam ja da ih mijenjam? Tada sam odluio da je dovoljno ako budem mogao da sebe promijenim. Tako sam se obratio Bogu i rekao da sam spoznao da je sasvim dovoljno da i sebe promijenim i da traim od njega da mi to dopusti.

54

Tada mi je Bog odgovorio: "Sada vie nema vremena. To si txebao traiti na poetku. Tada je i bilo neke mogunosti." Ovo svi trae na kraju. Onaj koji to trai jo u poetku je shvatio prirodu stvari. Shvatio je da nije ba lako ni promijeniti sebe. Ti si itav svijet u malom, ti nosi sa sobom itav svijet. Sve to postoji, bitie i u tebi. Ti si itavi univerzum, a ne samo njegov mali dio - ako i to promijeni, ti si se ostvario, hiae: 3, Kada je duboko znaenje stvari neshvatljivo tada je unutarnji mir uma bespotrebno uznemiren. Put je savren nalik prostranstvu gdje nita ne nedostaje i nita ne pretie. U stvari, sve je usled nae izbirljivosti da prihvatimo ili odbijemokada ne moemo vidjeti pravu prirodu stvari. Put je savren nalik prostranstvu gdje nita ne nedostaje i nita ne pretie. Sve je onako kako treba da bude; ti samo treba da se smjesti u to, samo si ti nesmjeten. Sve ostalo je onako kako treba da bude... nita ne nedostaje i nita ne pretie. Moe Ii zamisliti neki bolji univerzum od ovog? Ako si mudar, ti to nee zamiljati, ako si budala tada e to raditi. Jer nita ne moe biti bolje nego to je.
55

-f

Jedini problem je u tome to ti nijesi smjeten u tome. Budi smjeten i Put je savren nalik prostranstvu gdje nita ne nedostaje i nita ne pretie. Sveje izbalansirano. Samo si ti u svemu problem; svijet nije uopte problem; svijet uopte nije problem Upravo u tome je razlika izmedu politikog i religioznog uma, a tvoj um je politiki. Ispolitizirani um misli: "Ja sam sasvim u redu, sve drugo je loe." Tako on kree da mijenja svijet - Lenjin, Gandi, Hitler, Mao. Tako politiki uim razmilja: "Sve je loe. Ako bi se sve uskladilo tada bi bilo predivno." Dok religiozni um razmilja ovako: "Samo se ja nijesam smjestio kako treba. Liae, sve je savreno, upravo onako kako treba da bude." Savreni put je nalik prostranstvu, nita ne nedostaje i nita ne pretie. Sve je upravo kako i treba da bude, sasvim uravnoteeno. Samo se ti jo koleba, talasa, samo ti jo ne zna kuda da ode, samo si ti jo razdvojen. Samo pomisli: ako bi ovjek nestao sa zemlje, svijet bi bio savren, predivan - tu ne bi bilo nikadvog problema. Problemi dolaze samo sa ovjekom jer je ovjekovo gledanje na stvari oko sebe postalo loe ovjek posjeduje svijest. A takva svijest stvara nevolje. Poto moe biti svjestan, ti i moe initi podjele. Poto si svjesno bie, ti moe rei: "Ovo je u redu, a ono je loe." Isto tako moe rei da je neto runo a neto predivno. Ova svijest nije dovoljna. Kada ona bude dovoljna, kada bude vie svijesti, kada to bude zaokrueno, kada bude savrena svijest tada e ponovo biti sve na svoje mjesto. Nie je rekao - a on je imao talenta za otkria rekao je da je ovjek most, da ovjek nije bie. On je most - neto to slui da se prede na onu drugu stranu. Ti ne

56

moe graditi dom na mostu. Zato Isus govori: "Proi kroz to. Ne gradi dom na tome, to je nalik mostu." Nieova izreka je sledea: "ovjek je most izmeu dvije vjenosti, vjenosti prirode i vjenosti Boga." Sve je u redu sa prirodom, sve je u redu sa Bogom. ovjek je most, on je upravo izmeu: pola priroda, pola Bog. U tome je nevolja - podijeljenost. Prolost pripada prirodi, budunost pripada Bogu. Napetost nalik zategnutom konopcu izmeu dvije vjenosti. Ponekad vue prema prirodi, ponekad vue ka Bogu; jednom ovaj put, drugom prilikom drugi put; jedno stakio podrhtavanje i talasanje, nespokoi. Budi smjeten bilo gdje, samo budi jednom smjeten. uan Cu govori da treba ponovo biti smjeten u prirodi. Ako se smjesti u prirodi tada e biti kao bogovi, postae bog. Buda smatra da treba ii jo naprijed ka Bogu, tada e biti smjeten. Ui idi nazad, ili idi do samog kraja, ali ne stoj na samom mostu. Ova stvar se mora zapamtiti - jedna je od najznaajnijih stvari, temeljna stvar - da bilo da ide naprijed ili nazad ti stie na isti cilj; nije pitanje naprijed ili nazad, pitanje je u tome da ne bude na mostu. Lao Ce i uan Cu su govorili da se treba vratiti prirodi; Tao, Sankara, Buda, Isus, oni su govorili da treba ii naprijed, prei preko mosta, dospjeti do boanskog. Ovo izgleda vrlo paradoksalno, ali nije tako jer su obije obale iste, most je kruan. Bilo da ide naprijed ili da se vraa, dospijeva do istog cilja, do iste take gdje je bie lagano. Bilo to da odabere... Ako misli da je oputanje nemogue za tebe, tada slijedi Patandalija - napor, volja, stremljenje, traganje - tako e se kretati naprijed. Ako osjeti da e shvatiti zakon supromog efekta, i ne samo razumjeti ve dopustiti da se dogodi, tada slijedi Sosana, uan Cua - idi natrag. Ali ne ostaj gdje si sada, tako e biti samo izdijeljen na dvoje,
57

stalno e stojati na mostu. Na mostu ne moe biti miran, ne moe sagraditi svoj dom. To nije cilj, to je neto to se mora proi. Rijei Niea da ovjek nije bie ve neto to treba transcendirati su ispravne. ivotinje imaju bie, Bog ima bie, ali ovjek jo nema bie. On je samo tranzit, on je u stanju tranzita, prolazei izmeu jedne savrenosti ka drugoj. U sredinije izdijeljen. Sosan kae da se vratite nazad; a ako mene pitate, mogu vam rei da je Sosan laki od Patanalija. Isti efekat e se dogoditi na kraju oba puta. Mnogo napora e te dovesti do stanja nenapomosti; ne-napor e te isto dovesti do tog stanja - jer napor nikada ne moe postati cilj, napor samo moe posluiti kao sredstvo. Ti ne moe vjeno initi napore. Ti ini napor samo da dospije do stanja nenapomosti. Za Patanalija napor je put a nenapomost cilj; naporje sredstvo, nenapomostje kraj. Sa Sosanom je nenapomost sredstvo, nenapomost je cilj. Sa Sosanom je prvi korak, i zadnji, takoe. Kod njega nema razlike izmeu sredstva i cilja. Ali sa Patanalijem toga ima - ti mora na tom putu da naini mnogo koraka. Zato e kod Patanalije prosvijetljenje ii postepeno. Kod Sosana je prosvjetIjenje stvar trenutka, instance - to se moe dogoditi svakog trenutka. Ako moe shvatiti Sosana tada nema nita ljepe od toga. Ali ako to prima sa razumijevanjem, tada je za tebe samo Patandali put. Put je savren nalik prostranstvu gdje nita ne nedostaje i nita ne pretie. 4. U stvari, sve je usled nae izbirljivosti da prihvatimo ili odbijemokada ne moemo vidjeti pravu prirodu stvari.
58

Poto mi ili prihvatamo ili odbijamo, to je razlog zbog ega ne moemo sagledati pravu prirodu. Ti tada dodaje svoja miljenja, ideje, predubjedenja i tako svemu daje drugu boju. Mae, sve je savreno. Ti samo treba da gleda, jasno da gleda, bez ijedne ideje, bez ikakvog reagovanja, prihvatanja. Samo isti pogled, kao da tvoje oi nemaju u pozadini um, kao da su tvoje oi samo ogledalo: one ne zakljuuju da je neto lijepo ili runo. Ogledalo samo ogleda stvarnost bilo to da stane ispred njega - ono nema prosuivanja. Ako tvoje oi nemaju um u pozadini, ako su samo ogledalo, one e samo gledati, nee prosuivati, osuivati, tada e sve biti isto i jasno kako je i u stvarnosti, tu se nita ne treba raditi. Ta istota, te oi bez miljenja i prosuivanja - tako moe postati prosvijetljen. Tada nee biti problema da se to rasvijetli, da se razgonetne. To e biti misterija koja se ivi, uiva, ples koji se plee. Vie nijesi u nikakvom konfliktu sa time, tada vie nema to da radi. Ti samo uiva; tada si blaen. To je znaenje neba: gdje ti nita ne mora uraditi, gdje se od tebe ne oekuje da ita uradi, gdje ak i ne pokuava da oslune blaenstvo - gdje je blaenstvo prirodno stanje, gdje te to samo preplavljuje. Ovo se moe dogoditi samo ovdje i sada. To se dogodilo Sosanu, to se dogodilo i meni, to se moe dogoditi i tebi. Ako se neto takvo moe dogoditi jednom ovjeku tada se to moe dogoditi svima. ivot nije u zapletu spoljnjeg svijeta kao to nije ni u unutranjem osjeanju prazninebudi spokojan bez tenje za aktivnou
59

u jedinstvu stvari ipogrean pravac e nestati sam od sebe. Ne ini podjele na spoljanje i unutranje. Sosan kae: "Ne govori da si zainteresovan za spoljnje." Postoji dvije vrste ljudi, i obije vrste e biti ojaene. C.G. Jung dijeli ovjeanstvo na dvije vrste: jedne on zove ekstrovertne, a druge introvertne. Prvi su zainteresovani za spoljnje, dok su drugi poneeni unutarnjim. Ovi prvi su aktivni ljudi, svjetovni - ljudi prestia, pozicija, moi i uticaja. Oni postaju politiari, bivaju drutveni reformatori, velike vode, moni industrijalci. Oni su zainteresovani za stvari, za spoljnji svijet; oni nijesu zainteresovani za sebe. Ona druga vrsta ljudi nijesu previe aktivne osobe. Ako trebaju neto da urade, one e to i uraditi; meutim, oni nijesu poneeni time. Oni vole da ostanu sklopljenih oiju. OnI postaju pjesnici, mistici, meditanti, kontemplativci. Oni nijesu zainteresovani za svijet, oni se okreu ka sebi; oni zatvaraju oi i okreu svoju energiju prema svojoj nutrini. Ali Sosan kae da su oba tipa ljudi pogrena jer su podijeljeni. Osoba koja je okrenuta ka spolja uvijek e osjeati da joj neto iznutra nedostaje. On moe biti veoma moan ovjek; duboko u sebi on e stei osjeaj nemoi. Spolja e moi sakupiti znatno dobro, a iznutra e se osjeati siromanim. On moe imati veliki uspjeh u svijetu; duboko u sebi e znati da gubi. On nije uravnoteen, on previe poklanja panju spoljnjem. On se kree samo u jednoj krajnosti, a tamo gdje je prisutan ekstrem, tamo ima i neravnotee. Osoba koja je bila pjesnik, kontemplativac, mistik, koja je uvijek ostala unutar sebe, isto tako e uvijek osjeati da mu neto fali jer nije bogat svjetovnim
60

stvarima. A spoljni svijet je isto tako prelijep. Cvijee je predivno, a tu su i zvijezde; sunce se jutrom rada, a rijeke teku i vodopadi pjevaju. On je siromaan jer je odbacio sav spoljni svijet; nepotrebno je ivio u svojem unutarnjem kavezu, u svojoj peini u kojoj je otkrio mnoge tajne, na milione misterija. On je ostao zatvoren ovjek, zatvoren u sebe, obrobljen. Oba ta tipa su ekstremni, kbjegni ekstreme. Ne dopusti da stvori razliku izmeu spoljanjeg i unutranjeg, i ne dopusti da postane jedan Jungov tip, bilo to unutarnji ili spoljanji. Sosan kae: Budi protoan, balansiran. Spoljanje i unutranje su samo lijeva i desna strana. Zato izabrati samo jednu? Oni su nalik nogama. Zato odabrati samo jednu nogu? Tako se ne moe kretati. Oni su nalik oima: ako odabere samo jedno oko, ti e vidjeti ali to nee biti trodimenzionalni dojam, dubina e biti izgubljena. Ti ima dva uha: ti moe koristiti samo jedno, ti e se zavaravati da uje lijevim uhom ili desnim, ali tada ti samo gubi. Tada je polovina svijeta zatvorena za tebe. Unutarnje i spoljanje su upravo dva oka, dva uha, dvije noge - zato birati? Zato ne koristiti oboje? I zato biti podileljen? Jer ti si jedan! Lijeva i desna noga samo izgledaju da su dvije. Ti se kree samo uz pomo obije noge - ista energija, isto bie. Ti gleda sa oba svoja oka. Zato ne koristiti i spoljanje i unutranje, i dati im ravnoteu? Zato ii u ekstreme? Zapamti, ne samo da se ljudi kreu ka ekstremima, i drutvo se kree ekstremno. Oduvijek je tako bilo. Istok je ostao okrenut ka unutarnjem uprkos siromatvu. Ko je odgovoran za to? Milioni ljudi umiru svakodnevno, a oni koji su naizgled ivi nijesu uopte ivi, oni su polumrtvi. Ko je odgovoran za to? I introvertni, i mistici, i pjesnici, koji su previe govorili o unutarnjem a osuivali spoljanje, koji su govorili:
61

"Spoljanje nije za nas, spoljanje je loe. Spoljnji svijet treba osuditi, a treba ivjeti samo u unutamjem.", oni su razvijali vie unutamje nego spoljanje - ime su doprinijeli da se ravnotea poremeti. Istok je stvorio introvertne osobe ali je zato izgubio odnos prema spoljanjoj ljepoti. Ti e stoga svugdje po Istoku uoiti uasnu prljavtinu. Mogu zamisliti kako je samo teko jednom zapadnjaku da ivi u ovoj prljavtini na Istoku. To je prljavtina - ko je za to odgovoran? Zato ima tako mnogo prljavtine? Zato ima tako puno bolesti? Zato to je spoljanje potcjenjivano. Mi smo zainteresovani da oistimo unutamje, i zato svi govore zato se treba brinuti o spoljanjoj neistoi. Neka tako ostane. To je materjalno, o tome ne treba brinuti. Mi smo zainteresovani za unutarnju istotu. Zato se brinuti o tijelu? Zato se brinuti o drugima? A rezultat takvog gledanja na stvari je da je Istok jedna strana te ravnotea, dok je Zapad druga strana. Na Zapadu egzistira ekstrovertan tip ljudi. Oni su stvorili veoma razvijeni zdravstveni sistem, istou, higijenu pojedinca, bolji standard - kraljevi bi im zavidili - bolju ishranu, divnu okolinu, sve, ali samo spolja. Unutamje bie je ostalo siromano, prazno. Tako je Istok postao uitelj Zapada kada je u pitanju unutamje bie. Istonjaki gurui idu na Zapad da ue zapadnjake kako se meditira, a zapadnjaki gurui ue Istonjake kako postati bolji ininjer, elektriar, planer, kako stvoriti vie dobara, kako unaprijediti tehnologiju, kako izdii standard ivota. Zato ako eli da ui medicinu treba da ide na Zapad, a ako eli da ui meditaciju treba da doe na Istok. Obije strane su ekstrenme, i kao takve su veoma opasne. Ekstremi su uvijek opasni. A opasnost je u tome da se toak moe okrenuti i da Istok moe postati materijalistiki, a da Zapad moe postati spiritualan.
62

Postoje sve mogunosti da e se to i dogoditi jer se sada Istok okree komunizmu - to je ekstrem u okviru materijalizma - a Zapad se sve vie okree ka spiritualnom. Opasnost je ta, toak se moe okrenuti. Poto ti je dosta spoljanjosti, ti eli da ue dublje u sebe, da otpone unutamje putovanje. Ti moe krenuti u unutamje putovanje. Pogledaj samo hipike, oni su budunost Zapada. Oni su protivnici tehnologije, oni su protiv spoljnje istoe. Ti nee nai prljavije ljude od hipika; oni se ne kupaju, ne mijenjaju svoju odjeu. Oni kau da je to samo spoIja - oni su na svom unutarnjem putovanju. Oni su zaljubljeni u meditaciju ali nijesu ljubitelji istoe. Ista glupost, isti ekstrem, ista opozicija. To je i razumljivo jer kada ti ivi na ekstremu um ti nalae: "Sada treba da ide na drugu stranu jer te ova vie ne moe ispuniti. Ovaj ekstrem je pogrean zato kreni ka suprotnom." Ali zapamti, lako je ii od jednog ekstrema ka drugom ali te ekstremi nee nikada ispuniti. Pogledaj Istok: ak ni unutarnji ekstrem nije ispunjen, to je, takoe, postao neuspjeh. Jer nije pitanje u unutranjem ili spoljanjem, stvar je u ravnotei. Sa ravnoteom se uspijeva, neravnotea te vodi do neuspjeha. A spoljanje i unutranje nijesu dvije stvari. Tamo gdje spoljanje prestaje tamo poinje unutranje. Da Ii ti moe postaviti granicu? Moe Ii rei gdje zavrava spoljanje a gdje poinje unutranje? Gdje? Oni uopte nijesu podijeljeni, razdvojeni. Ta podjela je zbog uma. Unutamje i spoljanje su jedno: spoljanje je samo irenje unutamjeg, dok je unutamje tek izdizanje spoljanjeg. Oni su jedno - dvije ruke, dvije noge, dva oka jednog bia. Da Ii je spoljanje izvan Boga? Ne moe biti, jer nita nije van Boanskog, nita ne moe bitisati van toga. itava tajna ukljuuje i unutamje i spoljanje. Za
63

Boansko ne postoji nita to je unutarnje ili to je samo spoljanje. To je ono to Sosan kae: ivot nije u zapletu spoljnjeg svijeta kao to nije ni u unutarnjem osjeanju praznine Budi spokojan bez tenje za aktivnou u jedinstvu stvari ipogrean pravac e nestati sam od sebe. Ljudi mi obino dolaze - a um je tako lukav - i kau: "Mi elimo da postanemo tvoji sanijasini, ali elimo da uzmemo samo unutarnji sanijas, a ne i spoljanji. Mi ne elimo nikakva spoljanja obiljeja." I jo kau: "Zato spoljanje? Neka to bude samo unutranje." Oni uopte ne znaju to govore. Gdje zapravo unutranje poinje? Kada jede, ti nikada ne kae da to bude unutranje. Kada si edan, i kada pije vodu, nikada ne govori da se to odvija unutra. e je unutarnja, i kako se moe uzimati spolja? Ali gdje se voda i e sastaju? Jer kada uzme vodu, e nestaje, to znai da postoji susretanje - negdje voda susree unutarnju e. Mae, kako bi sve nestalo? Ti si gladan i uzme hranu. Hrana je spoljanje, a glad je unutranje prirode: zato zbog unutamje gladi uzimamo hranu koja je iz spoljanje prirode? Zato biti glup? Uzmi neto to je unutranje. Ali ne postoji unutranje hrane. Glad je unutranja, a hrana je spolja; ali ponegdje i hrana prodire unutra. To mijenja teritoriju. Tada to postaje tvoja krv, tvoje kosti. To postaje tvar od koje nastaje tvoj um, tvoje miljenje. Hrana tako postaje tvoja misao. A ako hrana postane tvoja misao, zapamti, hrana isto tako moe postati tvoja ne-misao.
64

Hrana postaje tvoj um, hrana postaje i tvoja meditacija. Da Ii moe meditirati bez uma? Kako moe postati ne-um bez uma? Kako se moe osloboditi misli bez razmiljanja? Um je tako suptilna hrana, a Ne-um je najsuptilnija hrana - ali tu nema razlike. Zato kada eli da postane sanijasin, ak i boja moe promijeniti teritoriju. To poinje spolja, i malo po malo, uspijeva da dospije do prave unutranjosti. To daje boju tvojem pravom biu; ak i odjea dotie tvoju duu. To mora biti tako jer spoljanje i unutranje nijesu dvije razliite stvari, oni su jedno. Jednostavna stvar - ako samo pogleda nae svakodnevne geste, one izgledaju spolja, odvijaju se spolja, a ako malo dublje pogleda, vidjee da zapravo one dolaze iz nae nutrine. Zapamti, nemoj da se igra sa time i da dijeli egzistenciju. Ona je nepodijeljena. Kada voli neku osobu, ti eli i da je zagrli, da joj osjeti tijelo. Ti nee nikada rei: "Ja te volim, ali te volim samo iznutra." Ovdje ima debelih djevojaka, veoma debelih djevojaka. Jedna mi je rekla: "Ja sam imala samo jednog mladia, i on mi je rekao da voli samo moj duh a ne i moje tijelo." Ona se veoma uvrijedila, jer kada ti nekome kae da voli samo njegov duh a ne i tijelo - ta to moe da znai? Kada ti nekoga voli tada ga moe voljeti samo potpuno, ne moe praviti razliku. To je jedan veoma lukav trik. Taj momak zapravo uopte ne voli tu djevojku, on se samo poigrava njome. On bi najradije rekao da je ne voli ali to ne moe izustiti. Ako ti ne eli da uzme sanijas, tada nemoj da ga uzme! Ali nemoj da igra igre, ne budi lukav, ne pokuavaj da bude domiljat. Ne govori: "Ovo je spolja, a ja elim neto unutranje." U egzistenciji spoljanje znai unutranje, i obratno; oni nijesu podijeljeni, oni su dva
65

krila jednog bia. Nijedna ptica ne moe letjeti samo sa jednim krilom; nijedno bie ne moe rasti samo sa jednom stranom egzistencije - ti treba oba krila za let. Ovaj svijet treba Boga isto tako kao to i Bog treba ovaj svijet. Ovaj svijet ne moe bitisati bez Boga; isto tako ni Bog ne moe postojati bez ovog svijeta. Ja volim jednog rabina, ime mu je Baal Shem; on je jevrejski mistik, jedan od nekoliko rijetkih prosvijetljenih Jevreja. On bi za vrijeme svake molitve obiavao da koristi rijei: "Zapamti, onoliko koliko ja trebam tebe, isto toliko ti treba mene. Bez Baal Shama, gdje bi ti bio?" Obiavao je da govori Bogu i ove rijei: "Ja trebam tebe, ti treba mene. Bez Baal Shama, to bi ti radio? Ko bi se molio?" Zapamti to, on je neto znao, bio je u pravu. Unutranje treba spoljanje jer spoljanje nije nita drugo do irenje unutranjeg. Spoljanje treba unutranje jer to unutranje nije nita drugo do centar periferije. Da Ii moe biti centra bez periferije? Moe Ii biti periferije bez centra? To je nemogue. Kako moe imati centar bez okruenja? Ako ima centar, ako to naziva centrom, istog trenutka se pojavljuje neka okolina. Kako moe imati okoli ako nema nekog centra? To moda nee biti vidljivo ali e biti tu; inae, nee biti ni okoline. Ako ti pogleda pravihio i duboko, taj okoli nije nita drugo do irenje centra, a centar nije nita drugo do okolina u obliku pred^entra; esencija okoline je sami centar. Zivot nije u zapletu spoljnjeg svijeta kao to nije ni u unutarnjem osjeanju praznine Budi spokojan bez tenje za aktivnou u jedinstvu stvari
66

i pogrean pravac e nestati sam od sebe. Kada pokua da prekine aktivnosti, da postignepasivnost, taj isti napor te ispunjava sa aktivnou. To je zakon suprotnog efekta. Kada pokua da prekine aktivnosti, da postigne pasivnost, taj isti napor te ispunjava sa aktivnou. ^. Koliko god da ostane u jednom ekstremu ili nekom drugom nikada nee spoznati Jedinstvo. Oni koji ne ive na jednostavan nain gube, bilo da su aktivni ilipasivni, da tvrde ili poriu. Ne pokuavaj da bude pasivan jer svako nastojanje pripada aktivnosti. Niko se ne moe upinjati da bude pasivan. A ta onda da se radi? Budi sasvim aktivan, i pasivnost e tako doi. Ona prati aktivnost kao sjenka, ona mora doi. Razmiljaj savreno i onda e doi nerazmiljanje. Ti ne moe odbaciti razmiljanje. Nita ne moe biti odbaeno to jo nije upotpunjeno, samo neto savreno se moe prevazii. Zapravo, savreno samo sebe prevazilazi. Zato budi aktivan - samo aktivnost stvara situaciju da se pasivnost dogodi. Ako si bio aktivan tokom itavog dana, sasvim aktivan bilo ta da si radio... kopanje rupa u vrtu, ili rad u fabrici, ili rad u prodavnici, ili predavanje u koli, bilo to da radi, radi to potpuno, a kada doe vee i smiraj se spusti, kada sunce zae, ti e osjetiti kako i pasivnost dolazi. Ta pasivnost je predivna,
67

ona je lijepa kao i aktivnost. Nita se ne treba odabrati! Obije strane su divne, i obije su potrebne. Ne pokuavaj da bude pasivan. Kako moe nastojati da bude pasivan? Ti moe sjesti kao Buda, ali ta pasivnost e biti veoma povrna. Duboko u sebi bie nemiran, sve e u tebi kuvati, bie vulkan - moe eksplodirati svakog trenutka. Ti moe siliti svoje tijelo da sjedi mirno; kako moe siliti svoje bie? Bie djeluje po svojem. Zbog toga ti ne moe zaustaviti razmiljanje. Ljudi sjede u zazen poloaju godinama, moda i dvadeset godina, sjede satima dnevno samo zbog toga da umire um, a on i dalje neprestano radi. Zbog toga ja insistiram na aktivnim meditacijama. To je ravnotea. Prvo budi aktivan, tako aktivan da pasivnost posle toga dolazi sama. Ako si bio sasvim aktivan, i ako ti je sva energija bila pokrenuta, ti potom samo eli da se odmori. Ako nijesi bio aktivan, kako se moe odmarati? Logika e tvrditi neto sasvim drugo. Logika e govoriti: "Nastoj da se odmara tokom cijelog dana pa e biti odmoran i uvee." Mula Nasrudin je doao kod svog ljekara. Kaljui je uao u ordinaciju. Ljekar mu ree: "Jo kaljete? Ali izgleda mi da je neto bolje." Nasrudin mu odgovori: "I treba da vam tako izgledajer sam vjebao itavu no." Ako tokom itavog dana ti praktikuje odmor, ne oekuj da e zaspati te noi. Odmarajui se ti nee donijeti nita vie odmora; praktikovanje odmora samo moe donijeti vie aktivnosti. Kada potom legne, razne misli e ti same dolaziti, i staklo e se komeati i okretati u krevetu. Ti e tako raditi razne zadatke tokom itave

68

noi. A ako bude silio tvoje tijelo tada e se um povui u pozadinu i ispoljiti se kasnije tokom nonih mora. Pametni ovjek se uravnoteuje, on zna da ivot sam ini ravnoteu. Ako jednom tako uradi - ali sasvim, tako da nita ne preostane, da sva energija uiva u aktivnosti - tada odmor automatski nastupa, odmor prati aktivnost. A kada se tvoja energija odmori tada aktivnosti slijede, jer dok se odmara, ti sakuplja energiju, ti biva osvjeen. Tada je svo tijelo ispunjeno, preplavljeno energijom. Tada ti ponovo treba da to upotrijebi, da dijeli sa drugima, da tu energiju kroz aktivnost ostvaruje. Tako e ponovo biti ispunjen. To je nalik oblacima: oni donesu kiu, a potom se ponovo ispune - okean je tu da ih ispuni. Rijeka se uliva u okean; ponovo e se i ona ispuniti. Sosan ree: Budi sasvim aktivan, tada e biti u prilici i da bude sasvim pasivan. Tada se oba ekstrema sastaju i suptihia ravnotea se ostvaruje. Ta suptUna ravnotea je samyaktva, ta suptihia ravnotea je smirenje. Ta suptihia ravnotea je i najvii mogui mir, vrhunac, kreendo, klimaks, jer kada se dvije stvari uravnotee spoljanje i unutranje, aktivnost i pasivnost - tada ti iznenada transcendira obije krajnosti. Kada se njih dvije uravnotee, ti vie nijesi ni ovo ni ono. Lmenada si samo neka trea sila - promatra, osmatra svega. Ali ti ne moe teiti za time. Kada pokua da prekine aktivnosti, da postigne pasivnost, taj isti napor te ispunjava sa aktivnou. Koliko god da ostane u jednom ekstremu ili nekom drugom nikada nee spoznati Jedinstvo.

69

Transcendiraj ekstreme! Ne budi ni svjetovni ovjek ni takozvani spirituakn ovjek. Ne budi teist, ne budi ni ateist. Ne budi Iud za spoljanjim bogatstvom ali ne budi ni opsjednut sa unutamjim smirenjem. Uravnotei se, i ravnotea e biti moto. Oni koji ne ive na jednostavan nain gube, bilo da su aktivni ilipasivni, da tvrde iliporiu. A rezultat je ovaj: oni koji odaberu ekstreme, oni gube oboje, jer ako nastoji da bude samo aktivan, tada nije doputeno pasivnosti da dode, kako e onda biti u prilici da se revitalizuje? Postae tako jedna prazna koljka, impotentna, nemona, siromana. To se upravo dogada takozvanim monim ljudima, takozvanim uspjenim ljudima u svijetu: politiarima, predsjednicima, ministrima. Onog trenutka kada su uspjeli, oni su sve izgubili. Uspjeh je prisutan, ali u toj pogodbi oni su prodali sebe; oni vie nijesu tu. Isto se dogodilo i sa onima , koji su izabrali unutamje, sa introvertnim tipovima ljudi. Kak su postigli unutamje bogatstvo, oni su svugdje oko sebe samo vidjeli neprilike i nelagodnosti. Ako odabere ekstreme, ti e izgubiti oboje. Ako, pak, ne bude odabrao krajnost, tada e dobiti oboje. Ravnotea dobija a ekstremi gube. Ovu ravnoteu je Buda nazvao srednji put, majjhim nikaya, a Konfuije zlatna sredina. Budi samo u sredini. To je najvea umjetnost; biti u sredini, ne birati, ne pomicati se lijevo ni desno. Ne budi ljeviar, a ne budi ni desniar - samo budi tano u sredini. Ako si tano u sredini ti tako transcendira svijet. Tako vie nijesi ni mukarac ni ena. To je upravo ono to Isus navodi. Tada vie nijesi ni materjalista, nijesi vie ni spiritualista. Tako vie nijesi iv, a nee biti ni
70

mrtav. Ni ovo ni ono - most je to premostio. Ti si dospio do cilja. A taj cilj nije neto to je u budunosti, cilj je upravo ovdje izmeu ta dva ekstrema. Ni mrnja ni ljubav... Uvijek se sjeti, kada god naie na dva ekstrema, nemoj birati. Samo pokuaj da nae ravnoteu izmeu njih. To e biti malo teko u poetku zbog nekih starih navika. Mula Nasrudin je bio bolestan i podvrgnut je ljekarskoj njegi. Upravo tog jutra je neko pokucao na njegova vrata i potom je unutra ula elegantna mala ena. Ona mu ree: "Ja sam tvoja doktorica. Svuci se jer sam dola da te pregledam." Mula upita: "Mislite Ii sasvim?" Doktorka odgovori: "Da, upravo tako." Tako se on svue. ena ga detaljno pregleda. Potom mu se obrati rijeima: "Sada moe ii u krevet, frna Ii neko pitanje?" Mula Nasrudin ree: "Samo jedno. Zato ste se muili da kucate?" ena mu odgovori: "Tek radi stare navike." ak se i u tvojim gestima stare navike uoavaju. Navike je lako slijediti jer za to ne treba biti svjestan - navike se ponaaju po svome. Svjesnost je teko ostvariti jer ona jo nikada nije bila prisutna kod tebe te se tako ne moe stvoriiti navika. Ti lako moe birati; lako moe osuivati; odbija i lako potvruje. Kae: "Ovo je dobro, ovo je loe." To moe postii lako jer su to tvoje navike koje traju ve hiljadama ivota. Ti si uvijek bio samo izbirljiv. To je samo fenomen nalik robotu. Kada neto ugleda, ti automatski odluuje i sudi, bez ikakve svijesti o tome. Cvijet je tu; ti ga pogleda i potvrdi:

71

"Divan je" Ui "Nije Lijep." knenada ti prosuivanje dode tako nikada nee biti u prUici da bude u sredini. Neko je doao kod uan Cua i poeo govoriti o nekom ovjeku u gradu: "On je grenik, veoma lo ovjek, lopov," napadao ga je na mnoge naine. uan Cu ga saslua i ree: "On predivno svira flautu." Tada dode jo jedan ovjek, dok je prvi jo sjedio tu, i ree: "Taj ovjek u gradu je stvamo veoma dobar flautista." uan Cu mu odgovori: "Ali onje lopov." Oba su bili prisutni, i on upita: "to pod tim misUte?" uan Cu odgovori: "Samo uravnoteujem - ko sam ja da sudim? On je lopov, on je dobar flautista. Za mene tu nema neke zamjerke, nema ni potvrivanja. Za mene nema izbirljivosti. On je upravo ono to je po svojoj prirodi. Ko sam ja da se odreujem po ovoj Ui onoj krajnosti? Za mene on nije ni dobar ni lo. On je ono to je, i to je njegova stvar. Ko sam ja da bUo to o tome kaem? Ja neto kaem samo da bi uravnoteio obojicu." Nije teko birati, aU pokuaj - a u svemu... Onda kada osjeti mrnju, pokuaj da se kree sredinom. Kada osjeti ljubav, pokuaj da ide po sredini. BUo to da osjea, pokuaj da se u tome kree po sredini. I bie iznenaen da postoji taka izmeu dvije krajnjosti u kojoj sve bitie - gdje ti ne osjea ni mrnju ni ljubav. To je ono to Buda naziva upeksha, indiferentnost No, to nije prava rije za Io znaenje. Upeksha znai upravo sredinu kada ti nijesi ni ovo ni ono. Ti ne moe rei da voU Ui da mrzi, nita ne moe rei, ti si tada samo u sredini. Ti se ne odreuje. Transcendencija se dogaa, a ta
72

transcendencija je rascvjetavanje. To je zrelost koja se treba dostii, to je cilj.

% K*J>0 n**Cif^Z*re" eXTff*e>*''*\ Pe^rfe/ / ft eam* W W"*o* 1- ne svt rf *<r Zi V k . ~ . . . *7~e? ViSt- Cr0*PfelS I MtilfS SVt Jfe V? St isOfilk* ^* S . ? v 2*P|Uir#V' 60'3*, ^f>vir**r *}?S4>Ate j Tf|00 eJr, S**-6># BTTf JVCJ^V, VKATi S K9ee#u TSfiCCc0f>c6CS*i'J#x$ ffZ_KCf N, ^H JS#-0f>Q l^&Vl7fe% ZVfc/H<

73

i OS PO^A UA H <m%pVZl SrTUMXI fE SrBD I IZQUfBIrH HJ'EHJI SWAXHPSrT; ISrRCAm fP^AZHlHU SfTUAXI JTSfW I IZgufBIrTI HJ'EHU SfTUAXHPST. TO VlS'E QOfUOfRjS I cMlSLlS O rBDMT, SrUT fUlSTST UfDALJAVAS OfD IS'TlH% f PXESfMHI T>A QOfUOXlS I X?tZMlLJAS
f f f

Ti HErS fBim u fPXiLici fDA zHA-

Poglavlje 3

ISTINA SE NE MOE TRAITI

23. oktobar 1974.

Stvamost je uvijek upravo pored tvog srca, ona uvijek eka ispred tvojih oiju, pored tvojih ruku. Ti to moe dotai, moe osjetiti, to moe ivjeti - ali ti ne moe o tome misliti. Vidjeti je mogue, osjetiti i dotai je mogue - ali nije mogue o tome razmiljati. Pokuaj da razumije prirodu stvari. Razmiljanje je uvijek posredno, nikada nije direktni doivljaj. Ti moe uoiti stvamost ali e i pokuati da razmilja o njoj, a upravo to "o" e biti zamka jer kada razmilja o neemu uvijek se nuno pokrene malo naprijed. "O" znai neto indirektno. "O" znai da ti ne vidi taj cvijet sada i ovdje, ti o tome misli, a to "o" e postati zapreka. Razmiljajui o "o", nikada nee stii do ovog cvijeta. Gledanje je direktno, doticanje je direktno razmiljanje je indirektno. Zbog toga tokoni razmiljanja gubi. Ljubavnik moe spoznati stvamost, ak i plesa moe to znati, pjeva moe to osjetiti, dok je mislilac na najboljem putu da to izgubi.

Jednom sam uo priu o nekom jevrejskom filozofu po imenu Yosel, koji je bio seljak ali veoma filozofian. On je mogao razmiljati o svemu na filozofski nain. Njemu je bilo sve teko da radi osim da razmilja, razmiljanje mu je tako oduzimalo svo vrijeme; kada bi trebalo neto da se uradi, nikada za to nije bilo pogodne prilike. Tako je jednom poao na pijacu u oblinjem selu da proda svoju penicu. Rekao je eni: "Kada budem u prilici da prodam penicu javiu ti telegramom." On je uspio da proda penicu za dobru cijenu. Otiao je na potu da preda telegram, ispunio formular i potom stao da razmilja. Napisao je: "Penica dobro prodana. Dolazim sjutra. Voli te i ljubi, Yosel." Tada je razmislio i odluio: "Moja e ena pomisliti da sam poludio. Zato "dobro"? Zar sam ja namjeravao da prodam svoju penicu loe? Tako je precrtao rije "dobro". Potom je postao jo vie zabrinut jer ako je mogao pogrijeiti i napisati pogrenu rije tako je mogao napraviti jo neku greku. Tada je ponovo pogledao i poeo analizirati svaku rije posebno. Onda je zakljuio: "Zato, "dolazim sjutra"? Da Ii u doi moda sledeeg mjeseca? Hi moda sledee godine? Moja ena dobro zna da u doi im prije budem mogao, im prodam penicu." Tako je precrtao i rije "dolazim sjutra." Zatim je pomislio: "Moja ena zna da sam ovamo doao da prodam penicu, pa zbog ega da stavim u telegram "prodao penicu". On je precrtao i to. A onda se poe smijati. Ree: "Ja sam napisao vlastitoj eni telegram. Zato moram napisati "voli i ljubi"? Da nijesam to pisao neijoj eni? Da joj nije moda roendan ili Yom Kipur? I to je potom precrtao. Tako je posle svega na telegramu ostalo samo njegovo ime: Yosel. Rekao je potom sebi: "Yosel, zar si poludio? Tvoja ena zna tvoje

76

ime." Tako je zguvao taj telegram znajui da je tako utedio novac i liio se gluposti. Tako se to dogaa: ako pokua da razmilja "o", tada proputa sav ivot - tako sve, malo po malo, biva precrtano. Na kraju i ti sam bude precrtan - ne samo da si rijei prekriio, uinio si to i sa svojim imenom, sa samim sobom. Misli se pretvore u dim; sve se u tome kree i sve na kraju skonava. Tako akcija postaje nemogua - ak nije mogue ni da se telegram poalje. Akcija postaje nemogua jer je djelovanje direktna stvar, a razmiljanje indirektna. Oni se nikada ne susreu. To je ujedno i problem u svijetu. Ljudi koji previe razmiljaju nikada nita ne urade; a ljudi koji ne misle, oni se nalaze u poslu. Svijet je u bijedi. Ljudi koji su budale rade jer oni nikada ne razmiljaju, oni jednostavno uskoe u sve. Hitleri, Napoleoni i Maoi su ti koji djeluju, a mudri ljudi kao to su mislioci Aristotel, Kant ili Hegel -- oni samo razmiljaju, oni nikada nita ne rade. Problem za ovjeka koji trai stvamost je u tome kako se izvui iz neprestanog ciklusa razmiljanja, kako zaustaviti misli a i dalje ostati svjestan. Jer i budale ne razmiljaju ali one nijesu svjesne toga. Budite svjesni ta energija koja se kree tokom razmiljanja moe postati svjesnost. Svijest koja se kree u neprekidnom krugu moe bitf zaustavljena, oiena. Razmiljanje e stati, vrtnja svijesti e se tako zaustaviti ali ne i sama svijest. Svijest e tako postati istija, iskristalisana, a i akcija e biti prisutna, akcija se nee zaustaviti. Svijest i akcija - tako e ti dospjeti odmah do stvamosti. I ne samo to - ti e tako pospijeiti situaciju u kojoj e i drugi dospjeti do realnosti. Ti e tako postati pogodna atmosfera, klima pogodna da se stvari oko tebe ponu dogaati. To se upravo dogodilo sa Budom, sa Sosanom, sa uan Cuom.

77

Zapamti: akcija je dobra stvar, a razmiljanje je neprekidno kruenje; to nikuda ne vodi. Zato razmiljanje treba da prestane ali ne i djelovanje. Postoje ljudi koji e i dalje razmiljati; djelovanje e tada prestati. To se upravo deava kada se neka osoba odrekne ivota, kada pobjegne u ume ili se povue u Himalaje. On se tako odrie akcije a ne razmiljanja. On se odrie svijeta u kojem je akcija potrebna. On se isto tako odrie i stvamosti jer kroz aktivnost ti dolazi u kontakt sa realnou. Gledanje je akcija, kretanje je akcija, ples je akcija, slikanje je akcija. Bilo to da radi, ti tako dolazi u kontakt sa realnou. Zbog toga mora da postane jo vie osjeajan u svome djelovanju. Djelovanje ne treba odbaciti; akcija e biti sasvim prisutna jer je to put kojim ti ulazi u stvamost i kojim realnost ulazi u tebe. Pokuaj da to shvati jer je veoma znaajno, temelno - odbaci razmiljanje, ne odrii se akcije. Postoje ljudi koji se odluuju da razmiljaju i koji se odriu akcije. Sto e oni raditi u Himalajima? Tada e se sva energija koja treba da se realizira kroz djelovanje, ispoljavati kroz razmiljanje. Oni e tako postati veliki filozofi, ali filozofija je zemlja budala; ti tamo ivi u rijeima a ne i u stvamosti. Ljubav nestaje, samo rije "ljubav" ostaje. Bog iezava jer je on prisutan u poljima, na pijacama, u svijetu, a samo rije "Bog" e biti sauvana. Akcija e nestati, i samo e koncept ivjeti. Tako e tvoja glava postati tvoje itavo bie. Izbjegni to! Nikada se ne odrii djelovanja, samo se lii razmiljanja. Ali ako se rijei razmiljanja postoji mogunost da postane nesvjestan ili, pak, da postane luda. Ti moe poeti da radi bilo to jer sada ne zna to bi radio i to bi mislio. Tako moe poludjeti. Razmiljanje se treba odbaciti, ali to ne znai da e tada biti manje svjestan, da e postati nesvjestan. Naprotiv,
78

tako e postati vie svjesniji. To je upravo itava umjetnost meditacije: kako biti duboko u djelovanju, kako odbaciti misli, i kako preokrenuti energiju koja se kretala ka razmiljanju, da sama postane svijest. To izgleda veoma delikatno i suptilno jer ako izgubi korak postoji mogunost da zapadne u krajnje neznanje. Lako je odbaciti razmiljanje, ali tada moe zaspati. Svakodnevno si u dubokom snu, i tako ti se to dogada: ti se odrie, misli staju - ali tada vie nijesi tu, svijest, takode, otpada. Tvoja svijest je postala previe poistovjeena, udruena sa razmiljanjem. Zato, kadgod prestane da misli, zapada u duboki san, komu. A to je problem. Pojedinac treba da se odrekne razmiljanja ali i da ne zapadne u komu, jer te ta duboka uspavanost nee odvesti do stvamosti. Ako zapadne u nesvjesno, ti nesvjesno ulazi u stanje bez misli; tako ne dolazi do stvamosti, ti jednostavno zaspe: svijest se tako mijea sa nesvjesnim. Upravo suprotno treba postii: da se nesvjesno stapa sa svjesnim. Kada svjesno ude u nesvjesno ti tada zaspe, uroni u komu, a kada nesvjesno ude u svjesno, i tako postane svijest - ti biva prosvijetljen, postaje Buda, Sosan. Veoma je lako da svjesno zapadne u nesvjesno jer je ono samo manji dio tvojeg bia. Samo desetina tvog bia je svjesna, onih drugih devet desetina su nesvjesne. Samo jedan mali dio tvog bia je postao svjestan i taj dio je uvijek u kolebanju. Bilo kog trenutka, on moe pasti, to je veoma lako. Upravo se to dogaa ovisnicima: ti uzme alkohol, svijest tada ode u nesvjesno. To se dogaa svim uzrastima, svim ljudima u svim zemljama. Isto to se dogodi kada uzme i drogu: svjesno zapadne u nesvjesno. To je primamljivo jer tako misli staju. San je divan, a ti ima puno snova. A ako si sklon snivanju tada ti droga moe pruiti divne snove - fantastine prizore, znamo
79

obojenije od bilo kojeg sna. Ti tako ulazi u raj, u zemlju snova, ali se tako ne kree u stvarnosti. LSD, marihuana, meskalin ili bilo koja druga droga, ti moe pruiti samo dobar san, a u tom snu ti samo moe snivati. Ti snovi su prelijepo obojeni, a tvoj ivot je jadan, tvoj ivot je toliko bijedan da ak eli da ivi u tim snovima. Ti moe birati - ako je to jedini izbor - da ivi u divnom snu ili da ivi u bijednom ivotu. Ovaj ivot je nalik nonoj mori. Ako droga moe pomoi da ti ivot postane ljepi, obojeniji, trodimenzionalan, zato je ne uzeti? Jer ta ima u ovom ivotu? Zivot je prava zbrka, a ti bira san. Droge, alkohol ili bilo koja druga vrsta toksina, uvijek je bila koriena od strane religioznih ljudi. Ali kroz to ti nikada nee dospjeti do stvarnosti. Pomou njih sanio moe dospjeti do uspavanosti, do kome. A u komi moe snivati. Ako si mnogo razmiljao o Bogu, ti ga moe i vidjeti, jer si projektoyao svoje snove na to. Snovi mogu biti usmjeravani i vodeni. Ako si previe razmiljao o Hristu, tada e ti pod uticajem droge Hrist doi. To samo tvoj um igra igre. Ako si previe bio ponesen sa Krinom tada e on stojati ispred tebe sa flautom u rukama i plesati. Ako bi Mdus, predanik Krini, uzeo LSD, on bi tada vidio samog Krinu; hrianin bi vidio Isusa, budist bi vidio Budu. Sve su to samo projekcije uma. Stvarnost zna biti jedna, ali nemoj biti podloan snovima. Ako se preda snovima tada postoji samo jedan put: kako da svjesno ponovo vrati u nesvjesno. Sasvim mali dio se izdigao iz nesvjesnog, a u tome je i ljepota ljudskog bia. Agonija i ekstaza; ali u tome je upravo ljepota ljudskog bia, to je predivno kada je pojedinac uspio da postane ostrvo u okeanu nesvjesnog. To ostrvo treba da se iri i da postane kontinent. Pod uticajem droga to e se ponovo potopiti, ti e se ponovo vratiti da ivi na nain ivotinje ili drveta 80

to je divno na svoj nain ali nije vrijedno tebe, ti e tako izgubiti previe. A ti moe dotai stvarnost; to ostrvo moe postati veliki kontinent. Ne samo droge - postoje i druga suptikia sredstva koja omoguavaju da svijest postane nesvjesno. To se moe postii i pomou muzike, pomou napjeva. Ako bude neprestano ponavljao jednu mantru, i to te moe uspavati jer sve to je monotono donosi duboku uspavanost. To su suptilna sredstva iako na prvi pogled ne lie na droge. U svakom hramu, crkvi, damiji ili bilo kojoj drugoj bogomolji se to praktikuje - a hramovi i crkve su protiv droga, iako nijesu svjesni to oni rade. Oni, takode, uzimaju suptilna omamljujua sredstva nalik drogama, LSD ili marihuane - jer kada ti u molitvi ponavlja jedan isti napjev to te vodi u san, to ne moe donijeti nita drugo. Ti si oputen. Takvo pojanje ti daje osjeaj duboke dosade. Jedna ista rije - Ram, Ram, Ram ti odlazi, odlazi, odlazi... Sto e uraditi? Um ostaje budan samo ako se uvijek neto novo dogaa, inae e um zaspati. Ako se neto novo dogaa tada um ostaje budan. Ako se, pak, nita novo ne dogodi, samo Ram, Ram, Ram, samo bajanje, a ti zna da e se to i dalje ponavljati, tada um zapoinje osjeati uspavanost. Svaka majka to dobro zna. Kada dijete nee da zaspe, ona pone monotono ponavljati jedan isti stih pjesme, svega par rijei, uspavanku. To postaje mantra i dijete tako ubrzo potom zaspe. A um je isti - bilo da si ti dijete ili starac - um se uspavljuje pomou uspavanke, taj proces je sasvim isti. Razmiljanje treba da se zaustavi, ali ne ukoliko pomou toga postaje nesvjestan. Misli treba da prestanu upravo putem vee svjesnosti, budnosti, tako da se energija - koja inae pokree razmiljanje - kree ka svijesti i da svjedoenje postaje prisutan fenomen. Zato
81

zapamti, misli moraju prestati ali ne putem bajanja ve putem svjedoenja misaonog procesa - promatraj to, budi posmatra na brdu, gledaj, osmatraj,... Ako bude duboko uoavao uspinjanje rijei, one e potom iezavati. Pojavie se jaz, neka vrsta pauze. Oblaci iezavaju i plavo nebo se uoava. Ti si budan, senzitivan - nijesi vie u komi. Vei dio nesvjesnog se tako pretopio u svjesno: tvoja vatra je vea, ivotnija, i sada moe vie vidjeti, moe vie stvari dotai, moe vie toga omirisati. Tvoja akcija tako poprima novi kvalitet, kvalitet boanskog. Kada te Buda dotakne, taj dodir je drugaiji. Ti isto tako dotie, ti osjea, takoe, ponekad razliku. Ti ponekad dotakne nekoga sasvim sluajno, ali tada nijesi u svojim rukama - to obino radi i u svakoj drugoj prilici, obino doticanje. Tako je ta ruka mrtva, nepomina - ti nekog pozdravlja sa mrtvom rukom. Ti to moe i osjetiti - da si ruku nekom pruio ali da je nijesi dao. To je samo diplomatsko ophoenje. Ta ruka nije bila iva, topla, sa njom se nije moglo susresti i pomou nje stopiti sa biem sa kojim se pozdravlja. Ponekada kada se sa ljubavlju prui ruka ona je topla, sa njom se daje energija koja je ispunjena ljubavlju, otvorena. Preko ruke neko drugo bie se susree sa tobom. Ona je topla, ona je iva, ona ti vjeruje. Kada te Buda dotakne, to je neto sasvim drugaije, kvalitet je sasvim promijenjen. Jer kadgod je svijest potpuna, svaka radnja tada postaje potpuna. Kada te on dotakne, on postaje samo dodir. On tada biva samo to, nita drugo. Njegovo itavo bie je tada samo dodir, on se pretapa u to. On nije nigdje drugo do u tom dodiru. U takvom trenutku on vie nije u oku, on nije vie uho; u tom trenutku njegovo cijelo bie je transformisano u dodir. On postaje potpuni dodir, a ti e tada osjetiti kako si iluminiran kroz taj njegov dodir - neka nova energija se
82

ulila u tebe. Ako za to nijesi bio spreman to te ak moe i okirati. Ako si bio spreman, to te samo moe obradovati, oivjeti, ti se moe sa time radovati. Kada te Buda pogleda, on postaje samo oko; drugaije nije ni mogue jer on nije podijeljena linost. Kada ti neto gleda, ti radi jo nekolike stvari u isto vrijeme. Razmiljanje se odvija, ti biva podijeljen. Tvoj pogled nije potpun. Kada te Buda pogleda, njegov pogled je potpun, njegove oi su nalik plamteem suncu. One e prodrijeti u tebe, napravie prostor u tvome biu, ii e direktno ka tvom srcu. Ti vie nikada nee biti isti - samo ako to prihvati. Mae, moe ostati zatvoren tako da on nee moi prodrijeti do tebe. ak i ako te bude dotakao, on e dotai samo le, mrtvo bie; ti moe ostati i zatvoren. Uvijek kada je svijest prisutna, bie djelovanja; svijest i akcija tada postaju potpuni. Sada pokuaj da prati ove rijei, one su predivne. 1 Osporavati prirodu stvari je to i izgubiti njenu stvarnost; isticatiprazninu stvari je to i izgubiti njenu stvarnost. Osporavatiprirodu stvari...

Bilo je filozofa koji su osporavali prirodu stvari. Pogledajte, mi emo pokazati tu istu stvar na dva naina, frna jedna divna pria. Jednom se to dogodilo: Akbar, veliki mogulski imperator, je nacrtao jednu liniju na zidu i pozvao sve svoje mudrace da umanje tu crtu ali da je ne dotiu. Oni su bili iznenaeni, i svi su rekli da je to nemogue.

83

Tada je jedan od njegovih mudrih ljudi po imenu Birbal nacrtao jo jednu liniju pored te koja je bila neto dua od prethodne. Kada je bila nacrtana ova dua linija, prethodna linija je pri uporeenju sa novom linijom bila kraa. Ako nacrta krau liniju tada e ta prethodna postati dua. Zato postoje dva naina. Ui e nastojati da svoje bie naini irim - tako da e sav svijet postati manji, manji,...taj trenutak dolazi kada tvoje bie postane potpuno, Brahma, svijet tada nestane. Postoji jo jedan nain, ali to je trik. Ti moe poeti da govori kako je svijet iluzija, maya, kako svijeta uopte ne postoji. Tako e nastojati da ospori prirodu stvari i da ubijedi sebe da svijet ne postoji, da ga nema, da je nestvaran, da su to sve snovi. Ubijedie sebe da je svijet samo san - tada osjea da si ti stvaran ali to osjeanje nije istinito. To je samo prevara, privid. Filozofija je oduvijek to radila; uvijek su govorili da svijet nije stvaran. Podi samo do vedantista. Njima se to dogaalo drugaije od onoga to se dogodilo Sankari. Sankara je ostvario svoje bie: on je postao vjean, tada je svijet nastao jer je nemogue da egzistiraju dvije vjenosti. Ako ti postane vjenost tada svijet sam iezava, on je apsorbovan. Dvije vjenosti nijesu mogue, samo je jedna vjenost mogua. Sankara je tako postao vjean, Brahma, apsolutno; tada je on mogao rei da je svijet iluzija, i bio je u pravu. Ali to nije bio nikakav filozofski stav, to je bilo duboko religiozno osjeanje. On je osjeao da svijeta vie ne postoji. Ali onda su sljedbenici preuzeli tu pjesmu i pjevali je hiljadu godina. Oni su govorili kako je svijet iluzija, maya, da ne postoji, da samo tako izgleda, da je to samo privid. Ti moe doi do vjerovanja putem filozofije, moe sebe ubijediti da svijet ne postoji, ti e nastojati da
84

nae dokaze i argumente za to, dokazivae da je svijet iluzija. A ako ubijedi sebe da je to iluzija, ti e i stei takvo osjeanje, lano osjeanje, da si postao Brahma. Ti i mora postati Brahma, tada svijet postaje iluzija, nikako drugaije. Kako e ti, inae, postati Brahma ako je svijet ve iluzija? A to ne moe postati iluzija jer je to samo jedna koncepcija, tvoja misao. Vedantisti su govorili da je svijet iluzija; ali samo ih pogledaj. Baci kamen na njih, i oni e odmah pobijesniti, poee se tui sa tobom. Svijet nije iluzija; samo oni imaju tu koncepciju, filozofiju. A filozofi mogu biti veoma lukavi. Jednom se dogodilo: Jedan sljedbenik Nagardune... Nagarduna je bio jedan od najveih mistika u Lidiji. On je ostvario svoje vjeno bie, i svijet se za njega rastopio. Tada su poeli dolaziti sljedbenici, a sljedbenici su uvijek samo kopija, nastojei da prodru u stvarnost sluajui Majstorove rijei kao zapovjest. Majstorove rijei treba da inspiriu, pokrenu, pomognu ali se one ne smiju uzimati kao >zapovijest, inae e to tako postati samo filozofija. Ti to treba da ostvari. I kada to ti realizuje, tada moe rei: "Da, Majstor je bio u pravu." Kako to moe tvrditi unaprijed? Ali lake je da filozofski klimne glavom u znak odobravanja i kae: "Da". Sljedbenici su dolazili masovno. Jedan od njih, koji je bio veliki filozof, veoma argumentian ovjek, je dokazivao na mnogo naina da je svijet nepostojei. Kralj ga je pozvao da dode jer je njegovo ime doprlo do samog kralja. On ga upita: "Stvamo misli da svijet ne postoji? Razmisli dobro jer sam ja opasan ovjek. Ja nijesam ovjek od

85

rijei, ja sam ovjek od akcije. Ja u dokazati da svijet nije nestvaran. Zato dobro promisli." ovjek ree: "Nema potrebe da se promilja. Ja sam razmiljao o tome milion puta i imam sve dokaze daje svijet nestvaran." No ni filozof nije bio svjestan toga to namjerava kralj da uini. On je imao jednog bijesnog slona. Taj slon je doveden u vijenicu u kojoj je bio i ovaj filozof. On je poeo vritati i bjeati ispred bijesnog slona. U jednom momentu ga je slon pristigao. Tada je ovaj filozof poeo moliti kralja: "Spasi me! Ovaj slon je stvaran. Ja povlaim moje iskaze!" On je potom bio spaen. Tada ga je kralj ponovo pozvao. Poto se on malo sredio, jer je od straha samo drhtao, jecao, a bio je povrijeen na nekoliko mjesta, kralj ga upita: "Dakle, ta sada moe rei?" On mu odgovori: "Svijet je nestvaran." Kralj ga upita: "to pod time misli? Kada je slon trebao da te ubije, rekao si da je svijet stvaran. Zato si se opet promijenio?" Filozof na to odgovori: "Slon, bjesnilo, strah, sve je nestvarno. Slon i ludilo slona, ovjek kojeg si vidio ispred sebe, ovjek koji je bio u strahu i koji ti je priznao daje svijet stvaran - biloje sve to nestvarno." Kralj mu na to odgovori: "Dobro, onda u ja pozvati slona ponovo." Ovaj mu odgovori: "Isto bi se ponovo dogodilo: ja bih ti rekao da je stvaran, a posle bi to pobio. ta tu ja mogu?" Filozofija moe biti veoma lukava. Ti se moe igrati sobom i ubjedivati sebe da je svijet nerealan. Ali kakva je potreba od toga da dokazuje i da ubjeduje? Potreba dolazi odatle to ti ne zna. Kada ti neto zna
86

tada nema potrebe za dokazivanjem, argumentovanjem, ubjedivanjem. Filozofija je nadomjestak za znanje. Ako ti zna, tada nije potrebna filozofija. Ako ti neto ne zna, tada se rada potreba; znanje iskazano kroz filozofiju izgleda kao stvarno znanje. Nije pitanje u tome da se dokazuje da je svijet nestvaran. Ova sutra kae: Osporavati prirodu stvari je to i izgubiti njenu stvarnost... A njena stvarnost je Bog, njihova stvarnost je istina. Drvo je tu. Ako ti ospori postojanje drveta, ti e tako osporiti i boansko koje je u njemu, istinu koja je u njemu. Drvo je samo injenica; fakt je samo prekrio istinu. Ptica je jo jedna injenica, istina je ista. Ponekada istina izgleda kao ptica, ponekad kao drva, kao stijena, a ponekad kao ovjek. Sve su to samo forme. Fakti su forme, ali u svakoj injenici, ako ode malo dublje, je sama istina. Ako ti ospori njenu formu, osporie i ono to je u njima. Ako utvrdi da nita nije stvamo, kako e onda boansko biti stvamo, kako e Bog biti stvaran? Ako kae da je ovaj svijet iluzija, kako e onda stvaralac jednog iluzomog svijeta biti stvaran? I kako jedan stvarni Bog moe stvoriti nestvami svijet? To je nemogue. Jer iz stvamosti dolazi neto stvamo, a iz nestvarnog moe proizii samo neto to je nestvarno. Jedan stvarni Bog ne moe stvoriti nestvarni svijet. A ako je svijet nestvaran, tada je i njegov kreator nestvaran. Ako ospori injenice, ti tako osporava i istinu. Sosanova sutra kae: Osporavati prirodu stvari
87

je to i izgubiti njenu stvarnost.. A ta stvamost je istina. ...isticatiprazninu stvari je to i izgubiti njenu stvarnost. Ako ti kae da stvari postoje, ali da su prazne, onda je i to neki filozofski stav - moda malo bolji no predanji. Prvo je reeno da je svijet nestvaran, da ne postoji, da je ne-egzistencijalan; to je samo u tvom umu tako, sada i ovdje je neto drugo; to je samo projekcija tvog uma, to je samo misao, tvoj san. Jedna druga filozofija, koja je neto bolja, tvrdi da stvari postoje ali da su isprazne. One ne nose nita u sebi, nita ne sadre. One su mrtve, isprazne. One nijesu nita drugo do kombinacije; nema sutine u njima. Drvo je tu ali samo kao kombinacija; u drvetu nema sutine, nema atmana. Ako stavi te kombinacije po strani, tada nita ne bi ostalo. To je nalik nekom mehanizmu: ako odvoji sve djelove neke maine i stavi ih po strani, tada nita nee ostati. Taj stav, takode, nije ispravan, nije istinit. Drvo nije neka sloenica ve bie. ak i stijena ima svoje bie; kada bude postao dovoljno senzitivan i budan, ti e vidjeti da i stijena ima svoju ud. Ponekada je ona sretna i ti to vidi na njoj; ponekada je nesretna, i ti osjeti to na njoj; a ponekada ona pjeva, i to moe uti. Ali za to treba vie senzitivnosti, inae, ti ne moe uti ni pjesmu Bude - kako onda moe uti pjesmu stijene? Ti si prigluv i zaslijepljen, nesenzitivan si i tup. Ti nijesi svjestan - tvoja svijest je tek mali fragment koji je ukljuen u svakodnevne djelatnosti, koji je rutiniran. Ti si samo svjestan toliko da ode na posao i
88

da se vrati kui bez da poini neku nesreu na toni putu; toliko svijesti ima. Ali ti ne moe osjetiti stijenu, ne moe doivjeti drvo. Naunici su upravo razotkrili da drvo posjeduje toliko mnogo sen/.iuvuosti da ne moe ni pojmiti. Drvee rado prima ljude koji su prema njima prijateljski poneeni, a znaju biti zatvoreni ukoliko im ta osoba prijeti nektm neprijateljstvom. Ako batovan doe da sjee i kida granje, tada se drvo odmah zgri, povue se u sebe. ak i prije no to e batovan doi... on ude sa opremom, i itav se vrt zatvori jer osjete da im je on neprijatelj. Jedan naunik je radio temeljno na tom pitanju i zakljuio da drvo moe osjetiti ak i tvoje misli. On je stoga napravio jedan eksperiment: drvee je bilo povezano sa odreenim instrumentima kako bi on bio siguran u svoje pretpostavke, kako bi bio siguran to se dogaa unutar njih. On je potom pomislio: 'Ako u ovom trenutku posjeeni to drvee, to e se dogoditi?" Odmah potom je kazaljka na instrumentima poela da reaguje i da treperi; drvo je primilo misao. On je potom nainio mnoge eksperimente. Nije posjekao drvo, nije ih niim uznemirio, samo je to bila ideja - i to se dogodilo! I uvijek kada je takva zamisao prisutna, instrumenti su pokazivali da je drvo bilo zaplaeno i ljuto I ne samo to: ako posjee drvo, susjedovo drvo e pokazali tugu, brigu, tjeskobu i ljutnju. Sada postoje instrumenti koji pokazuju ta se dogaa unutar drveta, a ubrzo e vjerovatno biti izumljeni aparati koji e moi pokazivati to se dogaa i unutar stijene. Sve je ivo, nita nije prazno. Sve je ispunjeno svijeu, nekom drugom vrstom svijesti - stoga ti ne moe prodrijeti u to. To je veoma teko usled razliitog jezika svijesti. Drvo ima drugaiju vrstu svijesti, stijena opet sasvim drugaiju. Veoma je teko uspostaviti
89

komunikaciju sa njima jer su jezici drugaiji; ali ako si ti znatno budniji, svjesniji, i ako nijesi ispunjen sa predrasudnim mislima, tada ti moe ak pristupiti i stijeni. Nita nije prazno; sve ima svoju sutinu. Hindusi su uvijek vjerovali da sve posjeduje boga u sebi. Usled toga su oni tovali rijeku, drvo; govorili bi da postoji bog rijeke, bog drveta, bog stijene... Sve u svijetuje ispunjeno Bogom; nita nije prazno. Kada jednom ustvrdi da su stvari prazne, opet e izgubiti njihovu sutinu, njihovu stvamost. Ali zbog ega filozofi upomo nastoje da dokau kako su stvari prazne, kako nita nema u njima? Oni pokuavaju to da dokau jer ete tada, ukoliko dokau da su stvari prazne, biti ispunjeniji - srazmjemo ispraznosti stvari, rasti e vaa ispunjenost. Svuda okolo je praznina, a vi ste ispunjeni. No, naravno, ovo je jedan lani put. Postati ispunjen! Taj neumjesni trik nee uspjeti! To vam nee nikako pomoi. Kada postanete ispunjeni ljubavlju, svijeu, meditacijom, tada neete vidjeti da je svijet prazan. Zapravo, zbog toga to ste vi prazni, sve vam izgleda isprazno. Poto vi gledate zaslijepljeno, sve vam tada izgleda prazno - vi sebe previe unosite u stvari oko sebe. Ukoliko u vama nema ljubavi, vi ete i u svojoj okolini vidjeti da nema ljubavi, da ak ni u svijetu nema ljubavi. Ako vae srce treperi sa ljubavlju, vi ete to osjetiti svugdje okolo - u lahoru koji prolazi kroz kronje drvea, u rijeci koja tee ka okeanu. Vi ete osjeati ljubav svugdje! Vi ete biti sposobni da to uoite, da osjetite ljubav svugdje oko vas. Moete osjeati samo ono ime ste ispunjeni, samo ono to imate; nita drugo se ne moe osjetiti. Filozofija je samo jedan trik da se nametne osjeanje koje se zagovara. I tako mi svi postajemo rtve toga; mi smo eksperti u takvim trikovima. Usled toga se
90

uvijek sloi kada ti neko kae kako je tvoj komija nemoralan i lo ovjek - jer ako je on lo, tada si ti dobar, moralan, Ako ti neko kae da je tvoj komija veoma moralan ovjek, da je nuidar i plemenit, ti nee povjerovati u to. Reci e: "Daj nu dokaze za to! Koje dokaze ima za to7 Na kojem polju je on takav? Ja vrlo dobro znam tog ovjeka, onje moj susjed. On nije ni nalik tome to ti govori." Zato? Kad god neko u tvom psisustvu pone govoriti neto loe o nekome, ti se odmah, sa tim sloi, nikada se ne zapita. Zbog toga ima previe ogovaranja. Ali uvijek kada neko neto izrazi to je u korist nekog drugog, ti si odmah prema tome obazriv. Zato':1 Jer ako je on dobar, ti automatski biva lo. Ako su okolo samo mudraci, ko si ti onda? Ti si budala. A ako su okolo sveci, ti si grenik. Moida nijesi svjestan toga trika, ali tako stvari stoje. Postoje samo dva puta: iu e U postati svetac ili e morati dokazivati kako su svi drugi grenici. Filozofija je u slubi tog trika. BiIo ta da eli biti, ti e osporavati druge. Ali to nee pomoi. Ti si odluio da ne postoji niko drugi osim tebe. Ova Sosanova sutra kae:
/ Osporavatiprirodu stvari je to i izgubiti njenu stvarnost; isli'.:ati prazri wu stvari je to i izgubiti njenu stvarnost. Sto vie govori i misli o lome, sve vie se udaljava od istine.

Razmiljanje je lutanje, stranputica. Kada razmilja o neemu, ti se odmah pone udaljavati od toga. Ja sam ovdje, ti moe biti sa mnom - ali ako ti pone razmiljati o meni, ti kree na put udaljavanja od
91

mene; to vie razmilja o meni, to si sve dalji. Razmiljanje je jedan nain bjekstva od stvamosti; to ti daje neki unutarnji smjer, to ti stvara put u tvom umu i ti tako odlazi dalje. Mislilac nije nikada prisutan ovdjesada, on nikada nije u sadanjosti, on je uvijek negdje drugo. Meditant je uvijek sada i ovdje, on nije nigdje drugo. Usled togaje razmiljanje barijera za meditaciju. Ti treba da bude svjestan i, malo po malo, kako bude svjesniji, ti e sve manje saradivati sa mislima. Ja ti dam ruu, i ti odmah pone razmiljati. Odmah se um ukljui: "Divno! Nikada nijasam vidio tako lijepu ruu." Di: "Vidio sam jo nekoliko tako lijepih cvjetova", i tako nastavi. A onda se u tvojem umu rodi pitanje: "to je to lijepota?" Niko to ne zna, niko jo nije donio neki zakljuak. Jedan od najveih engleskih filozofa ovog vijeka G. E. Mur je napisao knjigu Etiki principi, jedan od najboljih logikih pristupa u definisanju dobrote. I posle dvjesta ili trista stranica kompaktnog logikog izlaganja, on je izjavio da je teko definisati ta je to dobrota. Na kraju je i zakljuio da je to nemogue definisati - ali tek posle dvjesta, trista stranica argumentovanja. Jedan od najveih umova je pokuao sa izuzetnom upomou, na ovaj iili onaj nain, sa ovog ili onog stanovita, i na kraju je zakljuio da je dobrota nedefinisana - zato? On je rekao da je to jednostavno kvalitet, neka kakvoa, kao to je uto takvo kakvo je. Kako e definisati uto? ta e rei ako te neko upita: "to je to uto?" Ti e rei: "uto je uto." Kako e to definisati? Rua je rua. Kako e to objasniti? Ako kae da je to divno, da Ii zna to je to ljepota ? Da Ii je jo neko do sada uspio da to deefinie? Ne. Oni su rekli da je ljepota nedefinisana. Ako bi je uporedio sa nekom drugom ruom... da Ii zna da je sve tako osobeno da se ne moe
92

uporedivati? Kako je moe uporeivati sa drugim cvijeem? Ta rua je upravo takva; to nije neka druga rua. Zato bi donosio neku drugu ruu? A kada donese neku drugu ruu, tvoj um je tada u zbrci; tada ima vie stvari na umu i one postaju zapreka za tebe, tako ta rua nee biti u mogunosti da ti se priblii. A tu je bilo neto stvamo - to je moglo da te prome, njen miris je mogao da prodre u tebe. Ta rua je bila spremna da zakuca na tvoje srce ali si ti zapoeo da razmilja o njoj. A kada se vrati, rue nee vie biti tu, ona te ne moe ekati; ti si to izgubio. Rua je imala svoju poruku za tebe, nosila je u tome neto nepojmljivo. To nepojmljivo je izuzetno, to ne moe trajati zauvijek. To je dolo izdaleka, to je zaumno svaki cvijet to donosi. Svako jutro ono dolazi, zakuca na tvoja vrata, ali ste vi zauzeti razmiljanjem, vi ste veliki mislioci. Neto nepojmljivo, neto od boanskog, neto to je vanvremeno je zakucalo na tvoja vrata, neto vanvremeno je dolo u obliku tog cvijeta. Ali ako ti bude razmiljao ti e to izgubiti jer tokom razmiljanja ti zastranjuje, ti tako odlazi daleko od toga, udaljava se. Filozofi razmiljaju o cvijeu. Pjesnici osjeaju cvijet. Ako ti moe da se opredijeli, odlui se uvijek u korist pjesnika. On dotie stvamost bolje nego filozof. A mistici ne ine ni jedno ni drugo - oni jednostavno ostaju u prisustvu rue. Jer i osjeanja na neki nain mogu odvesti dalje - ali ne kao razmiljanje. Osjeanja vas, takode, udaljavaju, jer su osjeanja suptibie aktivnosti. Mistici jednostavno ostaju u drutvu rue. Nikakve aktivnosti, nikakva razmiljanja, nikakva osjeanja - ni glava ni srce. On je samo tu uz ruu. Hindusi to zovu satsang. Kada je prisutan cvijet od ovjeka, Buda, Majstor, ti samo treba da si tu, da samo
93

ostane sa njim. Nemoj razmiljati, nemoj ni osjeati. Samo ostani sa njim - budi sa njim - ti bitie sa njim. Ovo hindusi zovu satsang: biti sa istinom. Sama rije satsang znai biti u prisustvu istine. Rua je tu - budi sa njom. Ne stvaraj nikakvo djelovanje - malo ili vee. Razmiljanje je veliko djelovanje, osjeanje je mala, suptilna aktivnost. Ali ti zna da se osjeanje moe preobratiti u razmiljanje, misli se mogu promijeniti u osjeanja. One su promjenljive, one nijesu daleko jedno od drugog. Osjeanje je .zametak razmiljanja, moda sjeme ili samo pogodnost, i razmiljanje postaje drvo - proces nije drugaiji. Srce i glava nijesu previe udaljeni. Misao se zane u srcu, i iznenada, prije no to i postane svjestan toga, ona stigne do glave. Samo budi sa time... tadaje sve oivljeno, sva su vrata tada otvorena. Tada nema pitanja ni odgovora. Ti si jednostavno postao jedno sa stvamou; pone Ii da misli - ti si ve odvojen od stvamosti. Osjeanja - nijesi sasvim odvojen, ali i to je neka podijeljenost; uivate zajedno, ali je jo prisutna neka doza odvojenosti. Zato nemojte ni razmiljati ni osjeati, samo budite tu, budite sa tim i odjednom e se dogoditi da vie nijeste tu, da svijet nije prisutan. Jedno, Brahma, se pojavilo. Ti i svijet ste postali jedno. Beskrajnost je tu, bezoblinost se ukazala - a to je istina. Istina nije filozofski zakljuak, to je jedno egzistencijalno iskustvo. To nije ni misao ni osjeanje, to je samo egzistencijakio - ti si u tome sa svojim potpunim biem. Kada kap vode padne u okean, bilo da je pala sa promiljanjem ili sa osjeanjem, ona je palo sasvim glava, srce, sve; dobro, loe, sve; sveto, greno, sve; palo je sasvim!

94

Ni svetac ne moe dostii boansko jer je on previe dobar tako da ta njegova dobrota postaje zapreka da ostvari boansko; isto tako ni grenik ne moe postii ostvarenje boanskog jer on o sebi misli da je lo, te to osjeanje biva prepreka da dospije do Boga. Neko ko nije ni svetac ni grenik, ko nije ni ovo ni ono, neko ko se nije opredijelio, neko ko nije izjavio: "Ja sam ovo ili ono", ko samo ostaje u sadanjosti, taj moe spoznati boansko. A ti za to ne mora da ide u Himalaje jer moe i ovdje biti sa stijenjem, i stvar e se dogoditi; ti ne treba da ide u crkvu! Ti moe biti i sa drvetom, i stvar e se dogoditi. ak ni ne treba da ide drvetu, dovoljno je da ostane sa sobom, i stvar e se dogoditi - to je svugdje prisutno. Svaki atom tvog bia vibrira sa time, svaki atom slavi to. SVE nije nita drugo do to.
V

Sto vie govori i misli o tome, sve vie se udaljava od istine. ';/ Prestani da govori i razmilja i tada nee biti niega, Sr J ti nee biti u prilici da zna. Ne-razmiljanje su vrata. Ne-rije je ulaz. Neum je put. Kako postii to? ta treba da uradi da bi ovo ostvario? Samo sluanje nee pomoi. Um je veoma lukav. Um e poeti razmiljati o tome, to Sosan kae; um e poeti razmiljati i razvijati teorije oko toga. Um e rei: "Da, izgleda da je to u redu." Ali um kae: "kgleda da je to u redu", a ti ide po strani. Um e rei: "Ne, to izgleda teko, nemogue. Kako e zaustaviti proces misli?" I ponovo e ii po strani. Sluaj svoj um i nikada nee biti ni blizu istine. Sluaj jum i uvijek e biti na putu.
95

uo sam priu o jednoj eni koja je bila filozof, mislilac. Napisala je puno knjiga i bila veoma poznata. A onda je jednog dana objavila svojim prijateljima da eli da se uda. Nikada se nije ni pomislilo da bi ona mogla imati ikakvu ljubavnu aferu, jer ljudi koji misle ne mogu voljeti. Niko nije nikada ni pomislio da bi se ona jednog dana mogla udati - tako su bili iznenadeni. Oni su upitali: ko moe biti taj ovjek? Kada im je ona rekla njegovo ime, bili su jo vie zaudeni. Svi su pitali to je nala u tom ovjeku. Jedan sasvim obini ovjek... a ta ena je bila veoma poznata. Bila je profesor univerziteta, napisala je mnogo knjiga, njeno ime je bilo poznato ^irom zemlje."Udae se za tog ovjeka? Zato? Sto si nala u njemu?" Ona je odgovorila: "Jednu dobru osobinu - on je trgovaki putnik. Nikada nee biti ovdje, uvijek e biti na putu." Mislioci se uvijek udaju za trgovake putnike. "On nikada nee biti kui, i ja u moi da razmiljam i da radim mnoge stvari." Biti udata za svoj razum znai biti udata za trgovakog putnika koji je uvijek na putu. I usled takvog uma koji je uvijek na putu, koji nikada nije doma, ti nikada ne moe biti u dodiru sa stvamim. Ti jede, ali gubi taj in. Okus, miris - ti to isputa da uzme. Ti tako jednostavno samo ubacuje u sebe. To je veoma runo! Ali zato ti to gubi? Usled uma koji neprestano misli; ti razmilja o hiljadu stvari dok jede. Rinzaj ree: "Kada jedem, ja samo jedem; kada spavam, ja samo spavam."

Neko upita: "Nita nema posebnog u tome, svako to radi." Rinzaj se nasmija i ree: "Ako bi svako to radio, svi bi bili Bude, svako bi tada bio prosvijetljen." Jedi - jednostavno jedi, budi sa time. Hodaj samo hodaj, budi tu. Ne idi naprijed, ne skai tamo i ovamo. Um uvijek trkara naprijed ili zaostaje. Ostani u tom trenutku i toj radnji. U poetku e ti biti veoma teko da ostane u trenutku. Ponekada nee biti presrean u tom trenutku. Ti si ljut, tada um poinje da misli ili pokuava da ponovi stanje u kojem nee biti ljutnje. Ponekada si tuan, tada ukljui radio ili TV ili, pak, uzme kakvu knjigu jer ne eli da bude tuan. Ti eli da odvrati um. A poto tunih trenutaka ima vie od radosnih, tako to biva stakla praksa. A kada se to ustali, ak iako radost dode, ti nee biti u prilici da to primi. Ti si uvijek negdje drugo. Nikada u svojem domu. Sprovedi to jednom - bilo to da je: ljutnja bilo to, depresija, nesrenost - budi sa time. I iznenada e biti iznenaden da ako ostane sa svojom tugom, ta tuga e se promijeniti u neto divno, tuga e postati neko duboko osjeanje. Ako ostane u ljutnji, ako o tome ne bude razmiljao, bijes e se transformisati; to e postati zaborav. Ako ostane u seksu, seks e tada promijeniti kvalitet: postae ljubav. Ako uspije da bitie u trenutku, tada e moi uoiti uda, u tome je maginost. Srea e postati jo dublja. Obino je tvoja srea povrna. Duboko u sebi ti nosi milione stvari; to je samo na povrini. Ako, pak, ostane sa time, to e otii dublje i dublje. Ako pone da ivi sa time, sve e se transformisati jer e tako donijeti novi kvalitet biu, svjesnosti, svjedoenju. Ne suprotstavljaj se tugi i ne juri za radostima jer e radost tako uvijek izmicati, uvijek e biti daleko od tebe.
97

Da U si ikad osmotrio? Ako poe nekada na izlet u Himalaje Ui vajcarsku, a to si iznad svega eUo, ve posle nekoUko sedmica poeU da se vrati iako zna da e, po samom povratku, tvoj um ponovo poeti da pravi planove za neku novu avanturu. Pogledaj! Mjesecima stvara planove kako da otputuje, a kada to i uspije - Ui pak prije no to stigne, jo dok si na putu - tvoj um poinje da se vraa natrag: kako onda da stigne? Tvoj svaki polazak je, zapravo, samo poetak povratka. Tako nijesi nikada tamo jer ne moe biti. tamo. Ti odmah pone da misU na povratak kui. O povratku kui, ti razmilja za boravka na Himalajima, a kada se vrati, opet misU na Himelaje, misU o divnom iskustvu koje si proao tamo - tako nikada nijesi tamo gdje treba da bude. To je isto kao da si o tome samo itao, Ui kao da ti je neko drugi o tome priao. Ti gleda na svoje sjeanje kao da ono funkcionie samo od sebe; naini sUku i sloi je u album. Kada se vrati kui, otvori taj album i vidi svoje putovanje. Pozove prijatelje i kae im: "Divno, zar ne?" Onda pone da planira - idue godine ponovo idem na Himelaje! Um nije nikada tamo gdje si ti, dok je svjesnost uvijek tamo gdje si i ti. Odbaci um, umovanja, i tada e sve vie biti svjesniji i budniji. Budi sjedinjen u trenutku. Malo je teiiko u poetku. Um e, usled starih navika, opet, uvijek iznova, zastranjivati i prednjaiti. Vrati to nazad. Nema potrebe za svaom. Samo to pozovi natrag. To e ponovo poi... u sekundito vie nee biti tu. Pozovi ga ponovo, t malo po malo, kada pone sa uivanjem ovog trenutka - ovog beskrajnog sada, jedino postojeeg vremena, jedine egzistencije koja postoji, jedinog iivota koji postoji - kada pone uivati u tome, sve vie e se um vraati tome, sve e manje bjeati. Tako
96

se preokret dogodi, fenenada si samo ovdje, u svom domu; stvamost se vratila. Stvamost je uvijek bila tu, samo ti nijesi bio tu. To nije istina koje se mora nai; u pitanju si ti koji se mora vratiti svome domu. Q, ^AcfrS SZ e>Kfi<tHi v<Q tstj^Ttteri^oiTi I fJf)0)c i t S /i PK-f>2 fSi>Sr (^toc>cetvo c KcSirc^in&^ \se^rru^osri f>rtepocewt>6? svif># iM ^e vza.oi<_ u ,*-<y<*A>,is Jc?, M- TCtp,6fi? z L ^ iST)vi'T/*n^ St)MO S&. UZ OK ?< <79 VV<t4tafc*}, kJt 0f2Z7 j f>V0OST-^A A': f s p> ru^, tfy fy &0/. H, ! HK^M**/| rcttt & OA/P6 ,^&STE'M/3e'' i Oh zt 6<st$' u z e ^ cj I^ ^eOM0L P^O^ITV^A Pfci>fz^^z^ f)i I ftf uSPo)T#Vt,e> -> Mf oep*/o U J Ofo ovSS/v$7) A/f*r** fS^0*>e*b* sv&. i u S 7 - v ^ / >/e&v5>/e ,

89

osobe koja traga da odbaci predubjedenja, filozofije, izbore, prosuivanja. Tako nee biti nikakvog izbora, neodlunosti - u tome je problem. Zato pokuaj da shvati temeljni problem, inae e od toga stvoriti stvar izbora: "Ja neu birati, ostau neizbirljiva. Vie izbor nije za mene, ja sam sada za neizbirljivu svijest." To tako ponovo postaje isto; izbirljivost na drugi nain. Sada si ti protiv izbirljivosti a za neizbirljivost. Ti si ponovo pogrijeila. Niko ne moe biti za neizbirljivost jer je "za" ve neki izbor. Dakle, to treba uraditi? Jednostavno razumijevanje je potrebno, nita se ne treba raditi. Krajnje se ne postie naporom ve pomou razumijevanja. Nikakav napor te ne moe odvesti do toga jer e napor uvijek biti od dualnog uma. Tada ti ne voli svijet, a voli Boga; tada ogranienje nije tvoje predubjeenje, sloboda je tvoje predubjeenje; tada traga za mokom, za krajnjim osloboenjem. Tako je um ponovo uao, ponovo je prodro. I ti tada ne moe uraditi nita - ti samo moe da bude toga svjesna, da uvidi cijelu situaciju. Ako si svjestan, u jednoj iznenadnoj iluminaciji, um pada. fcnenada si tako sjedinjen sa istom svijeu; ponovo si se vratio svom temelju, svojem korijenu. A kada ode duboko ka svojem korijenu, tako i itava egzistencija ide ka korijenu. Egzistencija te slijedi onakvog kakav si. To je jedan od temeljnih zakona. togod ti vidi ovisi o tome odakle to dolazi. Ako si podijeljenog uma, tada je i itav tvoj ivot podijeljen. Egzistencija je odjek tvog bia. Ako ti posjeduje raskol u umu tada e ti i sav svijet biti razjedinjen, tada e dan biti protiv noi. Oni nijesu takvi jer se dan samo pretapa u no, no se pretvara u dan - oni tako ine kompletni krug. Oni nijesu protivnici, oni se samo nadopunjuju. Bez noi ne bi

102

moglo biti nikakvog dana, i bez dana ne bi bilo noi. Zato oni ne mogu biti suprotni, oni su dobro sjedinjeni. ivot i smrt izgledaju kao suparnici, ali to je tako samo zbog toga jer si ti podijeljen. Mae, ivot biva smrt, smrt postaje ivot. Ti si roden, ali tog istog dana si poeo i da umire. Onog trenutka kada umre, novi ivot poinje da ulazi u tvoje bie. To je krug - yin i yang krug kod kineza. Zato se uvijek mora sjeati kruga. To je najtemeljniji simbol koji je ikada otkriven. Nijedan drugi simbol se ne moe uporediti sa njim: ni krst, ni svastika, ni aum - ne, ne postoji nita to se moe uporediti sa kineskim yin i yang jer su oni nadopuna za svu suprotnost u egzistenciji: mrana no i vedri dan, ivot i smrt, ljubav i mrnja. Sve su suprotnosti zajedno u egzistenciji. Ti si iznutra podijeljen, oni su spolja podijeljeni. Kada se ti vrati svom izvoritu i postane jedno, tada sva egzistencija iznenada postaje jedno i ide ravnom linijom. Kada si sjedinjen, tada se Brahma ukazuje, ukazuje se krajnje jer ka Jednom, samo jedno moe stii; ka dvoje dvoje dolazi, ka nmotvu, samo mnotvo moe stii. A ti si mnotvo, ti si gomila - ak nijesi ni dvoje. Ti ima mnotvo unutar sebe. Gurdijev je obiavao da kae kako si ti dom u kojem niko ne zna ko je domain. Mnogo ljudi je unutra, svi su tu samo gosti - ali poto niko ne zna ko je domain, svi pokuavaju da igraju ulogu domaina. Tako se dogaa da bilo ko da postane moan u jednom trenutku, nastoji da se nametne kao domain. Zato kada ljutnja postane mona, ona biva nametnuta domainu. Kada ljubomora postane mona, tada ljubomora zauzima mjesto domaina. Ali to je jedna stalna borba jer je mnogo gostiju koji bi htjeli biti domaini, vlasnici tog doma. A niko ne zna ko je vlasnik. Kao da je vlasnik otiao na neko dugo putovanje i jo se nije vratio, ili je vlasnik tvrdo zaspao.
103

Ti si tvrdo zaspao. Msistiranje svih probudenih - Isusa, Krine, Bude - je: "Probudi se!" Isus je obiavao da koristi rije "budnost". "Probudi se, gledaj, budi svjestan." Buda je govorio: "Budi svjesniji." Znaenje je jedinstveno: kada postane svjestan, domain e se pojaviti. A u tom trenutku - a to je ljepota toga - kada se domain pojavi, gosti tada nestanu. Onda kada gazda ude, tada se sluge postroje i postanu posluni. Oni vie ne tvrde da su gazde. Zato glavni problem nije u borbi protiv ljutnje, ljubomore ili mrnje. Glavni problem je u tome kako dovesti gazdu, kako ga probuditi. Kada se on jednom probudi, tada se sve postavlja na svoje mjesto. Ali ta svjesnost je mogua samo onda kada se vrati svom izvoritu. Um je takav da ostaje podijeljen, on ne moe biti sjedinjen - to je stvarna priroda uma. Pokuaj da shvati prirodu uma, tada e ti ove Sosanove sutre postati jasne. Priroda uma je takva da gleda na stvari oko sebe na taj nain da suprotnosti bivaju ispoljene. Bez suprotnosti um ne moe nita shvatiti. Ako ja upitam: "Sto je svjetlost?" - kako e to um shvatiti? Odmah e prizvati mrak. Ako pokua da pogleda u rienik - a rjenik je beskrajni krug - ako pogleda u rjeniku kako se objanjava svjetlost, tamo e pisati: ono to nije mrak. Da bi objasnio svjetlost, mora prizvati mrak. Kakve besmislice! A kada pokua da definie mrak, tada e biti iznenaen - tada se svjetlost mora prizvati. to je mrak? Oni tada kau: ono to nije svjetlost. Ti to jo nijesi defmisao; tako oboje ostaje neobjanjivo. A od jedne neobjanjenosti kako moe ii ka neemu drugome to je, takode, neobjanjivo? Sva nesrea rjenika je u tome to ti nikada nijesi sagledao cjelinu. Ako upita lingviste: "to je um?" Oni e rei: "Ne-materija." A ako upitate: "to je to materija?" Oni e
104

odgovoriti: "Ne-um." Nita nije objanjeno. Kako moe neobjanjenim pojmom neto objasniti. Ako te upitam gdje stanuje, i ti odgovori da stanuje pored komije A. A ako te upitam gdje taj A stanuje, ti e mi rei da je on tvoj susjed. Da Ii sam ja sada naao mjesto svog boravka? Kako nije objanjeno mjesto A, tako ni ti ne moe biti pronaen; A ivi pored B, a B ivi pored A. Sve to samo objanjava kako stvari stoje. Um ne moe nita shvatiti sve dok suprotno ne bude ukljueno; samo kroz kontrast, um je u mogunosti da vidi. Zivot tako ne moe biti shvaen ukoliko nema smrti; srea ne moe biti doivljena ukoliko ne postoji nesree. Kako se moe osjeati zdrav ako nikada nijesi upoznao bolest? Ti moe biti zdrav ali to ne moe osjeati. Mogue je biti zdrav bez bolesti ali um to ne moe uoiti, ne moe to znati. Ti lreba da se razboli. Isto tako, po logici uma, onaj koji eli da bude svetac, prvo mora da bude grijenik; koji eli biti zdrav, prvo mora biti bolestan; a biti u ljubavi, prvo moras mrzjeti. Ako voli, a ne zna to je mrnja, tako nee ni spoznati ljubav, tvoj um nee nikako moi da to otkrije. I niko to nee znati. Tu lei problem Bude ili Isusa. Buda je pun ljubavi, ali mi nijesmo u prilici da otkrijemo njegovu ljubav - on nema nekog kontrastnog zalea, nema mrnje. Mi nikada nijesmo mogli vidjeti mrnju u njegovim oima, nikada nijesmo mogli vidjeti ni ljutnju u njegovim oima. Kako moemo onda znati da on voli? Njegova ljubav tako biva neusporedljiva. Za um je sve usporedljivo ukoliko je suprotno pristupano. Ali trenutkom unoenja .>uprotnosti ti tako krivotvori egzistenciju jer u egzistenciji ne postoji nita to je "suprotno". Sarno se um kree kroz suprotnosti, egzistencija je sjedinjena. Egzistencijaje udvaita, *bitisanje bez dualnosti - tada nema
105

nevolja. Gdje je granica dana: kada dan prestaje, a kada no poinje? Da Ii postoji nekog jaza izmeu to dvoje? Samo ako postoji raskola tada postoji i granice. Ali granice ne postoje! Dan se samo pretapa u no, stapa se sa noi, a no se potom ponovo stapa sa danom. ivot je jedan, egzistencijaje jedna - samo je um dualan. Zato ako pokuava da bira, nikada nee stii do izvora. Tada e pasti pod uticaj ivota i biti u strahu od smrti. Potom e doi pod uticaj ljubavi, a plaiti se mrnje. Tako e biti u milosti dobrote, a plaiti se runoe. Priklonie se Bogu, a plaiti e se avola. ivot je jedan. Bog, avo - jedno. Ne postoji mjesto gdje Bog prestaje a avo nastaje; to ne moe biti. U ivotu su Rama i Ravan jedno, ali za um oni su neprijatelji, oni se vjeno bore. Za um je sve u konfliktu, u ratu. A ako odabira, tada ostaje samo u jednom dijelu igre. Ne birati je sva umjetnost religije - kako odbaciti izbirljivost. Ali zapamti, nemoj izabrati ni neizbirljivost. Mae, sluajui moje rijei, ili Sosana, ili Rrinamurtija, ti e postati opinjen rijeju "Neizbirljivost". Tvoj um e rei da je to prava rije, prava stvar. Tada e ekstatinost biti mogua, i vie e blaenstva pasti na tebe ako postane neizbirljiv. Vrata misterije ivota e se tada otvoriti. Tada e se um osjetiti pohlepan. Um e se sloiti: "U redu, ja u izabrati neizbirljivost." Vrata su i dalje zatvorena, samo je nivo promijenjen; ti si ponovo postao rtva starog trika. Kako razumjeti ove sutre. One su jedne od najboljih koje je ovjek ikada izumio. Vratiti se korijenu znai pronai smisao, ali slijeditipojavnostije to i izgubiti izvor Vratiti se korijenu znaipronai smisao...
106

Koja je svrha itave ove igre koju namee egzistencija? U emu je smisao to ovo drvee raste, to se raaju ljudska bia, to ptice pjevaju? Koji je smisao ove zemlje i ovog raja? U emu je smisao svega ovog? Gdje e nai smisao svega toga? Za um, smisao mora biti na kraju - gdje se ova egzistencija kree, to mora biti smisao svega, destinacija. Za um, smisao mora biti negdje u odreditu: gdje to mi idemo? A ova Sosanova sutra kae: Vratiti se korijenu znaipronai smisao... ne negdje u budunosti, ne u tenji i odreditu, ne negdje drugo ve u korijenu. Ne na kraju ve na poetku svega. Pokuaj da to shvati. Mnoge stvari se trebaju shvatiti. Prvo, ako moe postojati ikakav smisao, to je onda sjeme. Moda skriveno, nevidljivo, ali to mora biti u zametku jer nita nije dolo to prvo nije bilo sjeme. Nita nije dolo iz praznine. ak iako postoji neko odredite, to prvo mora biti u sjemenu - upravo kao to je i cvijet sakriven u sjemenu - cvijet je smisao drveta. Kada se to rascvjeta tada je u ekstazi, tada plee i pjeva. Ono je postiglo, ono je sreno, ono uiva, njemu nita vie ne treba. Cvijet je samo uivanje, ples drveta koje se "ostvarilo". Ali to cvijee je prvo moralo biti negdje u sjemenu, zametku; inae, kako bi moglo biti sreno, kako bi se sve to moglo ostvariti? Kraj mora imati neki poetak; omega je sakrivena u alfi. Isus je rekao: "Ja sam poetak i kraj. Ja sam alfa i omega." Poetak je kraj; kraj se ne moe povratiti ba sada ali je ipak negdje tu. A kada je u zametku, nije potrebno ekati na budunost da bi to dolo, da bi se rascvjetalo. Ti se moe izdii upravo u ovom trenutku jer je to ovdje. Sjeme, zapamti, nije negdje u prolosti. Sjeme je uvijek sada i ovdje, u ovom trenu, jer je itava prolost u sadanjosti. Naravno, i sva budunost je upravo u
107

sadanjosti, ali se budunost jo nije dogodila a prolost se ve dogodila, poetak se ve ostvario. Prodri u poetak, kreni ka korijenu, i ka izvoru, smisao e se tada pojaviti. A ti to sjeme nosi sa sobom upravo sada - sjeme svakog smisla, svih mogunosti, sva vrata su pred tobom koje donose misteriju bitisanja. Ti nosi sa sobom sjeme! Ali ako eka budunost, moda ona nee nikada doi, jer je budunost vjena i moe se vjeno ekati; to ekanje moe biti gubljenje vremena, ivota i energije. A ako se dogodi da ekanje postane navika, tvoje cvijee e procvjetati a da ti to i nee vidjeti, da toga nee biti svjestan. To je usled toga to si pripremljen da gleda negdje u budunost. Poto si zagledan u daljinu, tvoje oi su fiksirane. One ne mogu vidjeti to se odvija u tvojoj blizini, one su zagledane negdje u daljinu. Ako si mnogim ivotima bio zagledan u budunost sa ciljem da otkrije smisao, a tvoje cvijee je uporedo cvjetalo, ti nijesi bio u mogunosti da to uoi - jer uviaj ne ovisi o tvojem cvijeu ve o prodomosti tvojih oiju. Ti nema takve oi koje proniu, inae bi mogao vidjeti da je poetak uvijek ovdje, da je sjeme uvijek tu. Ti uvijek moe pogledati to. Ako se zagleda u budunost i eka da smisao dode, ti e tada, prije ili kasnije, osjetiti da ti je ivot beznaajan. Upravo to se dogodilo na Zapadu jer su filozofi neprestano mislili da je cilj negdje u budunosti. Apsurdno je misliti da je cilj u zaetku, kgleda kontradiktorno, kako cilj moe biti u zaetku? Tako um misli da cilj mora biti negdje naprijed; to je usled toga jer razum ivi kroz tenje, kree se u eljama. Motivacija treba da bude u budunosti. I tek sada, posle dvije hiljade godina neprestanog razmiljanja o budunosti, zapadnjaki um je doao do zakljuka da to nema smisla jer ta budunost nikako da dode. Budunost nikada ne dolazi! Ona ne moe ni doi usled takve njene prirode; ona zauvijek ostaje takva.
108

kgleda nam kao da dolazi ali nikako da stigne. Ona je nalik sjutranjici koja nikako da stigne. Kada dode, to uvijek bude danas, nikada sjutra; kada stigne, to je uvijek sadanjost. Tako budunost nikada ne dolazi, ne moe doi. Njena prava priroda je neto nalik nadi, snivanju iluziji. To izgleda kao da dolazi, nalik horizontu za kojim juri a nikako da stigne. Tada ekanje biva beznaajno. itavi zapadnjaki nain razmiljanja danas izgleda beznaajan, apsurdan. A ako osjeti da je ivot beznaajan, apsurdan, tada samoubistvo izgleda kao jedini izlaz iz toga. Jedan od najveih zapadnih mislilaca ovog vijeka, Marsel, je napisao da je samoubistvo jedini problem. Ako uvidi da ti je ivot besmislen, to onda drugo preostaje? Zato se nepotrebno muiti, zato uopte ivjeti? Ako nema nekog smisla u ivotu, i ti samo ivi rutinski... svaki dan ustaje, ide na posao, zaradi neto novca, navee ide na poinak, snovi, iznova jutrom... toak se neprestano okree, a ti nikuda ne stie. Kraj tome je smrt. Zato onda ekati? Zato ne poiniti samoubistvo? Zato ne unititi ovu beznaajnu stvaricu? I zato biti toliko zabrinut, zato biti u tjeskobi, zato patiti zbog neega to je beznaajno? To je logini zakljuak. Ako pogleda u budunost vidjee da tu nema nikakvog znaaja. Ali ako stvamo traga za znaenjem onda treba da pogleda sjeme - a to sjeme je ovdje i sada. No, um voli da gleda u budunost. To je lake. Gledati u sjeme je puno tee. U tome lei smisao itave sadhane, u tome je sav napor: gledati u sjeme. Jer ako eli da gleda u sjeme, ti tada treba viziju drugaijeg kvaliteta. Tada e ti biti potrebno tree oko jer tvoje obino oko moe vidjeti samo omota. Ali ono to je nevidljivo, koje je sakriveno iza toga, tajnu - ove oi ne mogu vidjeti, ne mogu ii do te
109

dubine. Jedan dragi kvalitet oiju je potreban koji moe prodrijeti u ovaj trenutak i vidjeti to sjeme nosi. Ako pogleda spolja, ti ne moe prodrijeti unutra jer tvoje oi se susreu sa tijelom, omotaem sjemena. Ako stvamo eli da vidi sjeme, pogledaj unutar njega, tada omota nee praviti neprilike; ti si i iznutra, takoe, sjeme. Ti pripada ovoj egzistenciji, ti si potekao iz toga. Ova egzistencija posjeduje detaljan nacrt, ona pokuava da ispuni izvjesnu sudbinu. Pogledaj unutra, omota tada nee biti problem. Ti ne treba da prodire kroz omota, ti si ve unutra. Upravo to je objanjenje meditacije: pogledati u sjeme, gledati u sebe. To znai cvijee, to cvjeta odmah. Ono je oduvijek bilo tu - to samo treba tvoju panju. Ti si to samo odlagao, bio si indiferentan prema tome. Ti si bio po strani, bio si okupiran, zaokupljen drugim stvarima - i na neki nain si okreao sebi leda. A pravo znaenje, taj pravi smisao, uvijek strpljivo eka; svrha itavog ivota uvijek ostaje sakrivena, blaenstvo i ta milost uvijek strpljivo eka trenutak kada e se ti okrenuti sebi. Hrianska rije "konverzija" znai okretanje. To ne znai da se preokrene u hinduizam ili muhamedanstvo - to znai da napravi preokret svijesti. Vratiti se korijenu znaipronai smisao, ali slijeditipojavnostije to i izgubiti izvor. Spolja je samo pojavnost, izgled spoljanjosti. Ti ne moe znati to se nalazi iznutra jer putem osjetila ti samo moe dotai spoljanjost. Ja te ne mogu vidjeti, mogu vidjeti samo tvoje tijelo - ak ne i itavo tijelo ve samo spoljanjost, samo se povrinski sloj koe moe vidjeti. Ja tako ne mogu znati da Ii si tu ili nijesi. Moda si ti samo neki automat, robot - ko to zna? Danas je veoma
110

mogue stvoriti robota. Kada vidi robota, ti ne moe suditi po njegovoj spoljanjosti jer on pokree oi, on ak i odgovara na tvoje pitanje. Ako ti kae: "Zdravo!" On e rei: "Zdravo, kako si?" Kako onda moe znati da on nije robot? Spolja gledano, on je upravo kao svaki drugi ovjek, nema nikakve razlike. On govori, a moe govoriti inteligentnije od veine ljudi jer je on isplaniran. Njegove informacije su tanije; on zna vie, mnogo vie moe znati od tebe. Samo jedan mali kompjuter moe znati vie od pet stotina naunika. Robot moe unutar sebe da nosi kompjuter - naravno, koji se napaja baterijama. Ti ga pita, i on ti odgovara, odgovara ti sa takvom tanou sa kakvom ti ne moe raunati. On nikada ne moe biti glupak, on je uvijek mudar. Kako onda da prosudi ko je iznutra? Ti to nikada ne moe prosuditi. Samo moe nasluivati, ii naokolo. Ti samo moe dotai povrinu tog problema. Samo u sebi moe nai dubinu. Samo tu moe biti siguran u svijest - nigdje drugo to nije mogue. itav ovaj svijet moe biti samo jedan san. Ko to zna? Ja mogu usniti kako sjedim ovdje i govorim sa tobom. Ti moe usniti kako sjedi ovdje ispred mene i slua, frna Ii ikakvi kriterijum da dokae da ovo nije samo jedan san? Ne postoji nain za to. Sve do dananjih dana jo niko nije uspio da dokae da ovo nije san jer i u snu stvari izgledaju sasvim stvame - moda jo stvarnije nego kada si budan. U budnom stanju ponekada sumnja prodre da Ii je sve ovo stvamost ili nije. Ali u snu nikada sumnja ne dode; u snu ti uvijek prihvata stvari onakve kakve su, kao da su stvame. Ovo je pria o uan Cuu: Jednog ranog jutra, on je poeo da plae i jeca. Odmah su se okupili njegovi uenici i upitali ga: "Majstore, to to radi? to se dogada sa tobom?"
111

uan Cu im odgovori: "Ja sam se zaglavio. Usnio sam da sam leptir." Uenici ga upitae: "Zato toliko plaete i jecate, i zato ste toliko tuni? Svako sanja razne stvari! Nema niega loeg u tome da u snu budete leptir." uan Cu ree: "Nije u tome problem. Sada sam zabrinut, sada je sumnja prodrijela u mene i ja ne znam kako da to rijeim. Noas je uan Cu usnio kako je postao leptir. Sada je tu sumnja: moda sada leptir sanja kako je postao uan Cu." I ko je taj da odlui, i kako? AJco uan Cu moe postati leptir u snu, zato ne moe biti i obratno? Moda leptir sada sjedi na cvijetu i sanja kako je postao Buda. Tu nema nikakvog problema, stvar je jednostavna. uan Cu je razotkrio divni i temeljni problem: kako moe biti siguran to se dogaa spolja. Da to moda nije san? Bilo je mnogo filozofija koje su se upinjale da dokau kako je svijet samo jedan san. Niko nije vjerovao tim filozofijama, ali niko nije bio u prilici da ih ospori, takoe. Zapadnjaki mislilac Berkli je dokazivao da ie itavi svijet samo jedan san. Niko mu nije vjerovao, ak ni on sam u to nije vjerovao jer je njegov ivot ukazivao na to da on ne vjeruje u snove. Ako bi ga neko uvrijedio, on bi se ljutio. Ako bi bacili kamen na njega, on bi sigurno odgovorio. Ako bi ga, pak, ozlijedili, on bi odmah otrao do doktora kako ne bi iskrvario. Evo kako dr. Donson objanjava Berklijevu teoriju. Njih dvojica su bili prijatelji, i etajui jednog dana, Berkli mu ree: "Konano sam dokazao da je itav ivot samo jedan san, i osjeam kako niko to ne moe opovrgnuti." I naravno, on je bio u pravu. Sve do sada, niko to jo nije opovrgnuo - to je, zapravo, nemogue opovrgnuti. Kako se to moe opovrgnuti?
112

Tada se dr. Donson sagao i uzeo kamen i pogodio Berkleja u nogu. On je vrisnuo. Dr. Donson mu na to ree: "Ovaj kamenje stvaran." Berkli se nasmija i ree: "To ne moe ponititi moju filozofiju jer moj vrisak moe biti i san koji si ti usnio. Ova krv tee iz moje noge - kako ti moe dokazati da ovo nije san, da je stvamost?" Jer i u snu, ako pusti krv, ona e tei. A i u snu si nekoliko puta vritao. U snu, takoe, za vrijeme none more, ti si zaplaen, i drhti, i srce ti kuca ubrzano - ak i ako se taj san prekine, ti si posle toga jo nekoliko trenutaka uznemiren. Ti zna da je san prestao, da si se probudio, i zna da je to bio san, ali i dalje tvoje srce ubrzano kuca i strah je i dalje prisutan. To se dogodilo u snu, i nema naina da se to opovrgne. Spolja, mi esto moemo rei kako postoje neki pokazatelji, pojavnosti. Unutamje stvari ne mogu biti spoznate na taj nain. Postoji samo jedna stvamost za koju moe biti apsolutno siguran, a to je tvoja unutarnja stvamost. Ti se moe kretati unutar toga. Ti moe biti siguran samo u ono to se tebi dogaa, u nita drugo ne moe biti siguran. Ali kada jednom prodre u ovu sigumost da si ti... Zapamti, ak i u snu, ti jesi. Ti moe postati leptir, ali ti jesi. ak i da bi san postojao, ti si potreban. Sve moe biti san, ali ti ne moe biti san jer bez tebe ni san ne moe postojati. Svijest je potrebna ak i za san. Ti moe dokazati da je sve jedan san ali nikako ne moe dokazati da je i sniva san - jer sniva mora biti stvaran, inae, snovi ne mogu biti ostvareni. Samo jedna stvar je siguma, a to si ti. Samo jedna stvar je apsolutno izvjesna, a to je tvoja unutamja stvamost. Konverzija znai pokrenuti se iz nekog nestvarnog svijeta, svijeta pojavnosti ka svijetu stvamosti. A kada jednom spozna da si ti i tvoja unutamja izvjesnost sjedinjeni, kada jednom spozna
113

sebe, tada iz te izvjesnosti se vizije mijenjaju, kvalitet se mijenja. Tada tvoj pogled na spoljnji svijet, i drugaiji svijet, biva omoguen, ti tada gleda drugim oima - taj svijet je Bog. Kada si utemeljen u odreenu realnost, sasvim odreenu, tada tvoj pogled ima drugaiji kvalitet: tada tu postoji povjerenje. Sada ti moe pogledati... i itav svijet se mijenja. Tada vie nema pojavnosti ve stvarnost. Sto je to to je stvarno? To nijesu ove forme. Forme se mijenjaju, ali ono to prolazi kroz te forme je nepromijenjeno, nepromjenljivo. Ti si bio dijete, pa mladi, onda si postao starac - forme su se neprestano mijenjale. Svakog trenutka se tvoje tijelo mijenjalo, oblik se mijenjao; ali ako samo pogleda unutar sebe, ti si ostao isti. Dakle, ti si bio mali, tek elija u utrobi majke, skoro nevidljiv za golo oko; onda si bio malo dijete, potom mladi ispunjen mnogim snovima, eljama; a onda frustrirani, nezadovoljni stari ovjek. Ali ako samo pogleda paljivo iznutra, sve je ostalo isto. Svijest se nikad ne mijenja. Ako, dakle, pogleda unutar sebe tada e biti iznenaen: ti ne moe da osjeti koliko si star. Svijest ne posjeduje doba, godine. Ako zatvori oi, ti nee moi vidjeti da ima dvadeset, ili etrdeset, ili ezdeset godina jer godine pripadaju samo tijelu, spoljnjem izgledu. Tvoja stvamost je bezdobna; ona nikada nije bila roena i nee umrijeti. Kada se jednom centrira u ovaj vjeni, nepromjenljivi, potpuno nepokretni svijet, tada se tvoja kvaliteta mijenja, tada moe gledati, tada postaje ogledalo. U tom ogledalu se ogleda stvamost. No, prvo mora postati ogledalo. Ti se sada komea, premilja, oklijeva i zato ne moe postati ogledalo, ne moe nita ogledati - samo moe izobliavati. Um izobliava stvamost, a svijest to ponovo vraa; pomou svijesti ponovo biva isto ogledalo.
114

Vratiti se korijenu znaipronai smisao ali slijeditipojavnostije to i izgubiti izvor. Ako bude slijedio pojavnosti, izgubie izvorite jer su pojavnosti samo spoljanje manifestacije. Nekada si ti dobrostojei, nekada si ispred ene, nekada ispred nekog mukarca, nekada u prestiu, moi,., tako slijedi pojavnosti. Tako itavo vrijeme samo gubi sebe, a za to vrijeme ivi u snovima. Ako izgubi izvorite, izgubie tako sve. Ti moe u spoljnjem svijetu postii mnoge stvari ali e na kraju otkriti da nijesi postigao nita. Ti si tako ispustio jedno to podrazumijeva sve. Umirui, moe umrijeti kao veoma bogat ovjek, ali e umrijeti kao siromah iznutra, prosjak. Umirui, moe biti veoma moan ovjek, moe biti predsjednik jedne zemlje, ili neki ministar, ali duboko u sebi, ti e znati da si nemoan. Smrt e ti dokazati da je sva tvoja mo bila samo pojavnost, samo spoljanji izgled; tvoja mo je nemona, bespomona usred smrti. Samo ono je mo to ostaje posle smrti - sve drugo je lieno moi. Ti moe jednovremeno vjerovati u to, ali smrt e to opovrgnuti veoma brzo. Uvjek imaj na umu da smrt dolazi, a ta smrt je kriterijum: to god smrt razoblii, to je nepostojano, to god smrt dokae to je dokazivo. Ono to ostaje posle smrti je jae i od te smrti, to je realnost. Stvamo ne moe umrijeti; nestvamo umire hiljadu i jednom smru. U trenutku unutarnjeg prosvjetljenja odlazimo iza pojavnosti i ispraznosti. Samo onda kada se prosvjetljenje dogodi, kada si ispunjen unutamjim svijetlom,.. Svijetlost je uvijek bila
115

tu ali si je ti izbacio vani. Ona se kree kako se tvoja udnja pokree. Zelja je fokus, svjetlost se usled toga pokree. Ako si previe zatrovan materjalnim dobrima, tada ti u svemu samo vidi novac, nita drugo. ak i kada sretne neku osobu, ti je ne vidi, ti samo u tom odnosu vidi novac. Ako je ta osoba siromana, tebi ni na um ne pada da se upusti sa njom u odnos; ako je bogata, to je ve druga stvar. Ako je neko veoma bogat tada ga ti dobro zapamti, tada se sjeanje formira. Ako si ti u vlasti moi, kada sretne Hitlera, ili Staljina, ili Maoa, tada ti sree vanu linost ali takva osoba je marginalna. Samo mo... Kada Nikson ne bi vie bio predsjednik, ti ga ne bi ni primjeivao; on bi moda prolazio pored tebe ali on vie ne bi bio nikakva linost. Tako ti vidi samo ono to eli.Tvoja elja je tvoja vizija, a tvoja svjetlost je uvijek usmjerena ka tvojoj udnji. Kada se ova svjetlost preokrene, nastaje preobraaj; ona se tada kree ka unutra, tada biva iluminacija. Ti si sada ispunjen svjetlou. Ti tako postaje osvijetljeni dom, vie nema mraka unutra. U trenutku unutarnjeg prosvjetljenja odlazimo iza pojavnosti i ispraznosti. tene nada se ti tada nade iza pojavnosti i ispraznosti. Tada vie nita nije pojavno i nita nije prazno - sve je ispunjeno boanskim. Sve je puno, prepuno boanskim - svako drvo, svaka rijeka, svaki okean - sve je preplavljeno boanskim. Tada je Bog svugdje. Ti to moe nazvati istina, ili bilo kako da eli, ali stvamo je svugdje prisutno. Onda kada si stvaran, tada je i itav svijet stvaran; kada ti ivi u nereakum udnjama, ti tada stvara svijet pojavnosti. Sve to si ti, to je tvoj svijet. I tako postoje mnogi svjetovi jer svako eli da ima svoj svijet.

116

svako ivi u nekom svom svijetu. To je tvoja projekcija i kreacija. Promjene dogadaju u praznini svijeta mi nazivamo stvarnim samo usled nekog neznanja. Ti kae da je neko star; starost naziva stvamom usled toga to ne zna to je to stvamo. Mae, niko ne bi bio mlad, i niko ne bi bio star, i niko ne bi bio dijete. Unutamje bezvremeno je samo spoljnje izloeno mijenjanju. Moja je odjea stara, da Ii e me ti zbog toga nazvati starcem? Moja odjea je nova, izglaana, upravo kao iz krojanice, hoe Ii me smatrati mladim samo zbog toga to je moja odjea nova? Tijelo nije nita drugo do odjea. Ti nekog smatra starim, a nekoga mladim, a nekoga djetetom - i sve to usled odnosa prema tijelu, usled forme koja se stalno mijenja? Oni koji znaju, kau da je stvamost nepokretna, da se nikuda ne kree. Samo se odjea mijenja. Ramakrina je umirao. Upravo prije smrti, kada je doktor izjavio da on nee preivjeti, Ramakrinina ena arda je poela plakati. A ovo su bile poslednje Ramakrinine rijei: "Ne plai, jer ja neu umrijeti. To to doktor kae, odnosi se samo na odjeu." On je umirao od raka; na kraju je jo rekao:" Koliko ja znam, u meni nema nikakvog raka. Rak se dogada samo odjei. Zato zapamti, kada ti doktor kae da sam umro nemoj mu vjerovati, vjeruj samo meni - ja u ivjeti." Sarda je bila jedina udovica u hidiji, u itavoj istoriji Lidije, koja nije nikada postala udova - jer, inae,
117

koje nam izgledaju kao da se

indijske udovice, poto im suprug umre, treba da promijene svoj nain ivota. One vie ne smiju da oblae arenu odjeu jer je boja otila iz njihovog ivota, ne smiju vie da nose nakit. Za koga? Ali Sarda je nastavila da ivi na nain na koji je ivjela i dok je Ramakrina bio u ivotu. A ljudi su govorkali kako je ona poludjela, dolazili su i naredivali joj: "Sada skini sav nakit, posebno narukvice. Polomi ih! Ti si udovica." A ona bi se smijala i govorila: "Treba Ii da vjerujem vama ili Ramakrini? On mi je rekao da samo spoljanjost umire, a ja sam se udala za njega a ne za njegovu odjeu, njegovu vanjtinu. Dakle, hou Ii sluati vas ili Ramakrinu? Ona je sluala Ramakrinu i ostala udata za njega sve do kraja. Ona je ivjela u takvoj ekstazi jer su je te njegove rijei sasvim preporodile. Ona je postala svjesna injenice - da tijelo nije stvarno. Ona je nastavila da ivi na nain kako su ivjeli prije njiegove smrti. To je izgledalo ludo, jer u ovom svijetu ludaka, gdje se odjea smatra stvarnom, neko ko bi se ponaao tako kontraverzno kao ona, izgledao bi im kao ludak. Ona je nastavila da priprema krevet za poinak svako vee na nain na koji je to radila za njegova ivota; ulazila bi u njegovu sobu i govorila: "Paramhanadev, doi, vrijeme je da ide na poinak" - a naravno, u sobi nije bilo nikoga. Ona je pripremala hranu pjevajui kao to je to radila oduvijek. Onda bi ga pozivala: "Doi, Paramhanadev, tvoja hranaje spremna." Mora da je ona neto znala. A to nije inila samo jedan dan - to je trajalo godinama. Samo ta jednostavna Ramakrinina poruka: "Samo vanjtina moe umrijeti, ne ja" - podstakla je preobraaj kod nje, stvorila je od nje sveticu. Ona je postala, na svoj nain, prosvijetljena osoba.

118

Promjene koje nam izgledaju kao da se dogadaju u praznini svijeta mi nazivamo stvarnim samo usled naeg neznanja. Ne tragaj za istinom; samo prestani da dri do uvjerenja. Ovo je beeja mantra - veoma duboka poruka: Ne tragaj za istinom; samo prestani da dri do uvjerenja. Kako moe tragati za istinom? Ti si neistinit! Kako moe tragati za boanskim? Kako moe tragati za istinom? Kako moe tragati? to e raditi? Najvie to moe je da tvoj um pravi trikove. Ti e tako projektovati neku istinu, zamiljae neku istinu, sanjae o istini. Zbog toga hindusi vide Krinu kada dospiju do boanskog; hriani vide Isusa kada dospiju do istine. Ali istina nije ni hrianska ni hinduistika, istina nije ni Krina ni Hrist. To su samo forme, odjea, obiljeja! A ako obiljeja i dalje dolaze, to ukazuje da si ti i dalje ispunjen predubjedenjima, uvjerenjima hrianskim, hinduistikim - tako ti samo projektuje. Sosan ree: Ne tragaj za istinom... Ti i ne moe tragati. Kako to moe? Ti za to nijesi spreman jer te um u tome spreava. Ko e tragati? Sva traganja pripadaju umu, svako traganje proistie iz razuma. Svijest nikada ne traga, nikada ne trai; svijest samo postoji. Ona bitie, ona nije tenja. Traganje je tenja. Ti traga u svijetu za bogatstvom, za mo, presti, i tako gubi. Sada traga za Bogom i istinom, ali ti si ostao i dalje isti. Nita se nije promijenilo, samo su se rijei izmijenjale. Prije je

119

to bila "mo", sada je to "Bog" - ti i dalje ostaje isti tragalac. Istina se ne moe nai. Naprotiv, kada sva traganja prestanu, tada istina zakuca na tvoja vrata; kada vie nema tragaoca, istina ti tada dolazi. Kada se lii svih elja, kada prestanu motivacije da se bilo gdje ide, iznenada e otkriti da si iluminiran. Tada e iznenada razotkriti da si zapravo ti onaj hram za kojim si tragao, tenenada e biti u prilici da realizira da si ti Krina, da si Isus. Nikakva prividenja ne dolaze - ti si izvorite svega, ti si prava stvamost. Ne tragaj za istinom; samo prestani da dri do uvjerenja. Ne dri do uvjerenja - hrianstvo, hinduizam, muhamedanstvo, dainizam - ne dri do uvjerenja. Ne donosi spise jer e postati ovjek znanja, a to ne znai da e biti ovjek mudrosti. Ti moe biti ispunjen znanjem i informacijama ali sve to e biti optereujue, dosadno i mrtvo. Uvjerenje nije istina, i ne moe to biti. Uvjerenje je neto to je poteklo od uma, a istina ne potie od uma; istina se dogada kada um nije prisutan, kada se um ne uplie. Uvjerenje je neto to je poznato, istina je nepoznata. Kada znano iezne, ostavlja prostor za nepoznatno. Kada nema niega poznatog oko tebe, tada je sve nepoznato. Ti ne moe sa umom dospjeti do istine. To je jedina stvar koje se mora odrei: um, uvjerenje, hrianin, hindus, Gita, Biblija, Koran. Ti ne moe sa sobom nositi znanje jer to znanje pripada umu a ne svijesti. Samo osmotri tu razliku. Ja sam ti rekao da je svijest nalik ogledalu: sve to dode ispred njega se ogleda bez ikakvog prosuivanja. Ogledalo nikada nee rei:
120

"Ova ena je prelijepa, ja elim da je ogledam. Ovu drugu enu ne volim, ja ne elim da se ogleda, ona je runa." Ne, ogledalo nema nikakvog uvjerenja. Ono samo ogleda, to je u njegovoj prirodi. Ali postoji isto tako i fotografska kaseta. To, takode, ogledava ali samo jednom, tada biva refleksija. Fotografska kaseta sakrivena u kameri ima, takode, malo ogledalo koje ogleda ali samo jednom. Um je nalik fotografskoj kaseti: um ogledava, a potom prede u refleksiju; tada ono nosi sa sobom jednu mrtvu informaciju; potom uvijek iznova, i zauvijek, ono nosi tu istu sadrinu sa sobom. Ogledalo ogledne, i ponovo biva isto i prazno...odmah je potom spremno da primi neto drugo. Ogledalo je uvijek spremno da primi neto novo jer nikada ne biva poistovjeeno sa tim to ogledava. Ogledalo tako ne moe imati uvjerenje. Um posjeduje mnoga uvjerenja, predubjedenja, vjerovanja,., a shodno ovom triku, ti nijesi nikada u prilici da se ogleda u istinu. Istina je tu. To nije nikakva teorija, to je reahiost - to se treba iskusiti. Ti ne moe razmiljati o tome, ne moe filozofirati na tu temu. Sto vie o tome filozofira, to sve vie gubi. Grenik nekada moe i imati neki bljesak u ivotu, ali doktor filozofije n|kada. Sosan ree: Ne tragaj za istinom; samo prestani da dri do uvjerenja. Nemoj ostati u stanju dvojnosti; paljivo izbjegavajsvaku tenju. Ako postoji i traga od ovog ili onog, ispravnog ilipogrenog um e tada zapasti u zbrku.

121

Tekoe! Ti moe ak i shvatiti da treba da odbaci informacije. Ali duboko, dublje od obinih informacija, u tebi postoji svijest o dobrom ili loem. Ti e rei: "U redu, nijesam vie hrianin, hindu." Ali moralnost o dobrom ili loem...? Misli Ii da moralnost nije hrianstvo ili hinduizam? Moralnost je humanistina; ak i ateista ostaje moralist. On ne pripada nijednoj religiji, ali isto tako razmilja u terminima dobro ili loe. A to je jedan najdublji problem koji treba tragalac osvijetliti. Jedan pravi tragalac treba da odbaci sve koncepte - dobre i loe. Jednom sam uo: Neki ljudi su putovali u jednom malom brodiu, knenada je okean pobijesnio i izgledalo je da e se potopiti. Svi su kleknuli na koljena i poeli se moliti. U tom amcu su bili: jedan veoma poznati svetac i jedan isto tako poznati grenik. Grenik je, takode, kleknuo i molio se: "Dragi Boe, spasi nas!" Svetac mu pride i ree: "Ne tako glasno. Ako Bog sazna za tebe, da si i ti ovdje, niko od nas se nee spasiti. Svi emo se potopiti. Ne tako glasno.!" Moe Ii svetac biti svet ako vidi da je neko grijean? Moe Ii svetac biti stvarno svet, autentino svet, ako misli da je neko drugi grijean? On moe biti veliki moralist, ali se priklonio dobrome i tako osuduje sve druge. Stvarno religiozno bie ne osuduje nikoga. On jednostavno sve prihvata. Religiozno bie je tako isto i ' neoptereeno. Kako moe rei: "Ja sam svetac, a ti si grijenik." Takvo bie jednostavno odbaci sve kategorije: dobrog ili loeg. Sosan ree:

122

Nemoj ostati u stanju dvojnosti; paljivo izbjegavaj svaku tenju. Ako postoji i traga od ovog ili onog, ispravnog ilipogrenog, um e tada zapasti u zbrku. I razmisli, ti zna kroz svoje iskustvo da... Ako bude previe razmiljao o tome da bude dobar, to e onda uraditi? Loe e i dalje ostati tu, to e biti samo potisnuto. Ti e samo naizgled biti proien, duboko u tebi i dalje e kuljati vulkan. Na povrini e biti svetac, duboko unutar tebe e biti sakriven grenik To isto se dogada i sa grenikom. Na povrini je grenik, ali duboko u njemu postoji tenja da postane svetac. On isto tako misli: "Ovo je loe, ja u to odbaciti." Uporno pokuava da pokae kako nije grijean. Obojica ostaju razjedinjeni. Razlika nije u razjedinjenosti, razlika je samo u tome, ta je na povrini, a to je skriveno. Svetac sanja o grijehu: on sanja o svim onim loim stvarima koje je potiskivao. To je jedan udan fenomen, i ako pogleda u snove sveca, uvijek e tamo nai grenika, a ako pogleda u snove grenika uvijek e ga nai kao sveca. Grenik sanja kako e jednom biti svetac, a sveca uvijek u snovima proganja grenik - jer ono potiskivano biva ispoljeno u snovima, nesvjesno sebe ostvaruje u snovima. Ali jaz i dalje ostaje - a ako si podijeljen, nikako ne moe dospjeti do izvorita. To je isto kao kada ima drvo, veliko drvo od milion grana. Grane su razdvojene. Ako ti bude mario samo za te grane, kako e stii do korijenja? Sto se vie sputa, sve manje grana ima; to nie silazi, tada mnotvo iezava, i ti dolazi do stabla, nepodijeljen - sve su grane u njemu, ali nerazdvojene. Sve dolazi od toga, mnotvo proizilazi iz

123

jednog, ali to jedno i dalje ostaje jedno. I ti treba da doe pod jedno. A to je korijen, izvorite. A poto sve dvojnosti potiu od jedinstva, ne budiprivren ak ni Jedinstvu. Ne stvaraj od ovog teoriju u ime koje e se sukobljavati sa drugima. To se u^ravo dogodilo u Indiji. Ovdje postoji kola ne-dualistike: Sankara i njegova kola. On je nastojao da argumentuje sve, i da se bori, i stvara dokaze, da stvara filozofiju da je sve postalo od jednog i da sve bitie u jednom, da je sve ne-dualistino. Ako bi neko izjavio da dualistiko postoji, on bi odmah bio spreman da argumentuje. A dualista bi rekao: "Kako moe jedno egzistirati? Jedno ne moe samo egzistirati jer je i neko drugi potreban da bi to jedno egzistiralo." Moe Ii napraviti aritmetiki izvod iz broja jedan? Deset nije bilo potrebno, ali dvoje je bilo nunost. Ajntajn je radio na tome, i on je pokuao da koristi samo dva broja u aritmetici - jedan i dva; jedan, dva, a potom dolazi deset, jedanaest, dvanaest, a onda dolazi dvadeset. To je tako ilo, i djelovalo je. Nije bilo potrebe za brojem devet ili deset - ali ti ne moe raditi samo sa brojemjedan. Dualisti su tvrdili da egzistencija nije mogua sa jednim; ak i rijeka treba obije obale kako bi mogla tei. Mukarac i ena su potrebni kako bi se moglo dijete roditi; ivot i smrt su potrebni kao dvije obale izmeu kojih ivot protie. Jedno bi bilo veoma monotono - kako ivot moe proistei iz jednog? Oni su poeli govoriti o broju dva. A oni koji su govorili jedan, ne-dualisti, oni su zapoeli borbu argumentima sa dualistima. Sosan kae, ako ti stvamo shvata da sve proizilazi iz jednog, onda nemoj potpadati ak ni pod to jer to pokazuje da si "za" neto, a "protiv" neega. Ako
124

kae da si ne-dualista, ti e tako izgubiti smisao - jer ukoliko postoji samo jedno, kako onda moe biti dualista ili ne-dualista? I to ti podrazumijeva pod ne-dualizmom? Ako ne postoji duakiost, to onda podrazumijeva pod nedualizmom? Odri tiinu! Stvarni ne-dualist se ne moe ispoljiti. On ne moe rei: "Ja vjerujem u ovo," jer svako vjerovanje uvijek podrazumijeva i suprotno. Ako kaem da vjerujem u neto, to isto znai da ne vjerujem u neto drugo. Tada se stvara dvojba. Sosan ree - a on je stvarno ne-dualist - dakle, on ree: A poto sve dvojnostipotiu od jedinstva, ne budiprivren ak ni Jedinstvu. Kada um stazom gazi nesmetano, nita se u svijetu ne moe poremetiti, a kada se stvari vie ne remete, prestaje se ivjeti na stari nain. Ovo je stvarno predivno zato pokuaj da zapamti! Kada um stazom gazi nesmetano, nita se u svijetu ne moe poremetiti, a kada se stvari vie ne remete, prestaje se ivjeti na stari nain. Neko te uvrijedi. Ako ti stvamo ivi neremeeno, ti ne moe biti uvrijeen; on moe i - pokuati da te uvrijedi ali ti ne moe biti uvrijeen. On moe uraditi sve samo da te uvrijedi ali ti nee prihvatiti tu uvredu. A sve dok ti ne prihvati uvredu, on je gubitnik. Dogodilo se jednom:
125

Jedan psihoanalist je poao u jutarnju etnju sa svojim prijateljem. A ovjek koji je bio pacijent ovog psihijatra, jedan bolestan ovjek, dotrao je iznenada i udario ljekara u leda. On se srui i ostade da lei na zemlju, dok je ludak brzo pobjegao. Kada se psihoanalist malo pribrao i doao sebi, njih dvojica su nastavili etnju. Njegov prijatelj je bio iznenaen. "Neto se mora uraditi. Ti neto mora preduzeti. Taj ovjek je ludak!" Psihoanalist mu ree: "Ovo je njegov problem." On je bio u pravu jer: "Taj udarac je njegov problem, ne moj. Zato bih ja zbog toga bio uznemiren?" On je bio u pravu, jer ako je neko ljut, to je njegov problem; ako je on bio uvrijeen, to je samo njegov problem; ako je, pak, time obuzet, to je njegov problem. Ako si ti neuznemiren, ti si neuznemiren. Ali ti u tom sluaju odmah postaje uznemiren - to znai da je njegova ljutnja i uvreda samo jedna isprika. Ti si bio spreman, kuvao si iznutra sebe, ekao si da samo neko doe da trai oprotaj. Sosan ree: Kada um stazom gazi nesmetano... A kada se ti vrati izvoritu tada je to neremeeno. ...nita se u svijetu ne mozeporemetiti, a kada se stvari vie ne remete, prestaje se Iivjeti na stari nain.

126

Kvalitet se mijenja sa nivoom svijesti i pristupom. Ako te neko uvrijedi, tada to izgleda kao uvreda jer si ti bio podloan uvredi. Ako nijesi uvredljiv tada to nee nikako liiti na uvredu. Kako to moe djelovati kao uvreda ako ti nijesi uvredljiv? Neko je ljut ti osjeti tu ljutnju jer si i ti uznemiren. Ako ti nijesi uznemiren, ti i ne moe osjetiti tu ljutnju. Kvalitet toga se mijenja usled tvoje interpretacije istog, usled toga to si ti drugaiji. Neko te mrzi, ti to osjeti kao mrnju - jer si ti uznemiren. Ako si ti neuznemiren, a neko te mrzi, da Ii e ti to shvatiti kao mrnju? Kako to moe shvatiti kao mrnju? Stari pojam ne moe stojati; stari um vie nije tu. Ti moe osjetiti i milosrdnost, moe osjetiti ljubaznost. Ti moe osjetiti: "to se dogodilo sa ovim ovjekom? Koliko je samo patio, koliko nepotrebnog i neprihvatljivog!" Ti moe i pomoi tom ovjeku da izade iz toga. Kada je neko ljut, bijesan, tada on truje svoje tijelo, truje svoje bie - tada je on bolestan. Ti moe takvom ovjeku pomoi da izae iz toga. Ako neko ima rak, ti se nee sukobljavati sa njim. Pomozi mu, budi mu na usluzi, povedi ga u bokdcu. Za ljude nalik Budi ili Sosanu, onda kada si ljut, bijesan, tvoj um ima neku bolest - milosre je tada potrebno, ti tada treba pomo. A ako bi svijet postao malo vie prosvijetljen, kada bi neko bio ljutit, tada bi itava familija i prijatelji nastojali da ga izlijee. On treba iscjeljenje. Glupo je da se svaate sa njim i da budete ljuti na njega. To je sasvim glupo i apsurdno jer je on ve bolestan, a ti si i protiv njega - kako e mu tako pomoi? Mi moramo imati milosra prema psihikim bolestima, prema mentakiim bolestima jer je odomaeno da se velika briga ne ukazuje za ovakve vrste bolesti. Kada je neko mentakio bolestan, mi mislimo da je bolestan zbog nas. Taj stav je usled toga to ste i vi bolesni, takoe.
127

Kada jednom budete neremeeni od strane drugih, tada se sve mijenja jer se i tvoj stav promijenio. Ti si sada drugaiji, itav svijet je drugaiji - nita vie nije kao prije. Kada se ne raaju raznorodne misli stari um prestaje da bitiie.

Raznorodnost: neto je dobro, neto je loe, ovo voUm, ovo ne volim - ta' raznorodnost je pravi temelj tvojeg uma. Ako bi raznorodnost nestala tada bi um zapao u neki ambis. Tada bi ti dospio do svog izvorita. A taj izvor u sebi sadri svaki smisao, znaenje, sve ekstaze, sva blaenstva.

128

K^Oft </6>7A <SH4 f N&n*) STV*<L), **PA ue^>4- ISHoeettjA1HeHth u t i f f , Kpr0 0KaLtsoST/ vs&HW, PaT>c^f /> ii-&OB K>& ?oric*r>i USttnyoi mcoL^oi7' '> &fz+re. Ox.0,A/oir-r s ^ v$>L&v4>&Ase f>oTic4o7+tA Pp T/ C f|"i '/ C f V$L0V^eyv/ ClCPCwST friA1 2 i ? j " 6.? T-U^n ~tc $vi>c>6. p0fctxti> fh 3 ^ L/ tsefoi^foSr> ae-t>t/o?, U ibPnjwe> S7> J"' p<s* * r a * w t / ^ r ^ SflP<t^t J f p ^ K O e e 2 S ^ p ^ ^ e>rj / O f t j N~ &Etis Ll * tii e>;r>" ^ ZQ*/*o-riHi3 AtfW PftoT/ Vi

^ffi
KAE>A <P%Ef3M'EflMlSLI 9&S<M9&, TAtDA I MlSLeECI SWBJ'EXTtiCEZAVA KADA UM 9&ST%9tE tMDA I CKBJE1JCTtHESTAcHE. SrTVAfRJSU OtBJEtKTl USLEeD SrEAVA SUBJEKTA; UMJE T^KAVZtBOg OrDtHpSA tPHJSMA STVAfRjMA. sMVAm %mL9&s<r em tDVA tPojMA i <rEiVE STVA3&pS<n: JEDltHSfTVO tBRflZtHjHE. U OtUOJ t EmztHjlQ tDVOJESE ftyjE Mogu tXpZLltKpVAm I OtBOJE SA2>2$E U SEtBI ITAV SVlJEtT. AfKP rO tHE t PJiAVlS tRAZLIKU IZMEmi SU%OVOSm I JI9&E HEE tBim ISfKJdSAtH tDA 1*RpSUDUJE I ZAJKLJUUJE.

Poglavlje 5

JEDINSTVO PRAZNINE
25. oktobarl974.

Svijet je tu zbog tebe - ti si to stvorio, ti si tvorac. Svako bie stvara svoj svijet oko sebe, a to zavisi o njegovom umu. Um moe biti iluzoran, ali on i dalje stvara - on stvara snove. A sve zavisi o tebi da Ii e proizvesti raj ili pakao. Ako se odrekne ovog svijeta, ti nee biti u mogunosti da ga sasvim napusti. Bilo kuda da ode, ti e ponovo stvarati taj isti svijet jer taj svijet neprestano potie od tebe ba kao to lie nie na drvetu. Vi ne ivite u jednom istom svijetu jer nemate istovjetni um. Upravo pored tebe, neko moe ivjeti u raju, a ti ivi u paklu - i ti misli da ivi u istom tom svijetu? Kako vi moete ivjeti u istom svijetu kada su vam umovi razliiti? Zato je neophodno shvatiti da ne moe napustiti svijet prije no tvoj um iezne. Oni su povezani, oni ovise jedan od drugome, oni tako ine beskonani krug. Ako je um prisutan... A um je uvijek parcijalan. Kada taj um bude prestao da bude djelimian, kada to bude um sa veliko U, tada on uopte vie nee biti

um, to e tada postati svijest. Um je uvijek djelimian te tako i stvara samo djeliminu aromu oko sebe - to je taj tvoj svijet. Um stvara svijet, a potom taj isti svijet formira tvoj um, tako um ostaje isti, vrti se beskonano u krug. Ali izvorite svega toga je u umu; svijet je tako uzgredni proizvod takvog uma. Um je bitan; svijet je samo njegova sjenka, a ti ne moe unititi sjenku, a svi pokuavaju da unite svoju sjenku. Ako ti vlastita ena ne odgovara, ti misli da e ti neka druga bolje pristajati. Ti pokuava da izmijeni svijet, a ostaje isti. Ti e samo buduu enu postaviti u sasvim istu poleminu situaciju u kojoj si drao prvu. To e sigurno ponovo stvoriti jer e ti nova ena samo sluiti kao projicirajue platno. I bie iznenaden: oni ljudi koji su se enili nekoliko puta imaju stvamo udno iskustvo. Osoba koja se enila deset puta otkriva injenicu: "Kako se to samo dogodilo? U ovako ogromnom i prostranom svijetu ja uvijek moram da nabasam na isti tip ene. ak ni sluajno se ne moe dogoditi drugaije! Uvijek iznova isto!" Problem nije ena, problem je u umu. Um je iznova bio privuen istim tipom ene, ponovo je stvorio isti odnos, iznova je prouzrokovao istu zbrku i isti pakao. To se dogada sa svim to ti radi. Misli Ii da bi ivio srenije u nekoj raskonoj palati? Samo onaj isti "ti" bi ivio tu. Ako nijesi zadovoljan u svojoj kolibici, nee biti srean ni u palati. Ko e ivjeti u palati? Palata ne postoji izvan tebe. Dakle, ako moe ivjeti sretno u kolibi, tada moe ivjeti tako sretno i u palati jer ti stvara svijet oko sebe. biae, ako te koliba nervira tada e te i palata nervirati moda jo i vie jer se radi o veoj i prostranijoj stvari. To e isto biti pakao za tebe - moda neto dekorativniji, ali uljepani pakao nije raj. A ako si prisUno uguran u neki

132

raj, ti e pokuavati da nade nenakav izlaz iz toga ili e, pak, stvoriti pakao od toga. uo sam jednu priu o jednom velikom biznismenu, proizvoau odjee. On je umro. Nekako, nekom tehnikom omakom, on je uao u raj. Tamo je sreo jednog svog starog poslovnog partnera. Taj njegov partner je gore bio tuan koliko je i ovaj drugi bio tuan na zemlji. Zato ga biznismen upita: "Sto to znai? Ti si u raju, a tako si nesretan?" Partner mu odgovori: "To je u redu, ali ja ipak vie volim Mijami." I ovaj drugi je do istaog zakljuka doao posle nekoliko dana. Oni su ponovo postali poslovni partneri i poeljeli da zaponu posao i pokrenu firmu za proizvodnju odjee u raju. Isto e se dogadati bilo gdje da odete jer ste vi taj svijet. Vi stvarate svijet oko sebe; tada taj svijet pomae umu da djeluje na onaj nain na koji je i stvorio ovakav svijet. Sin pomae ocu, pomae majci, tvoja sjenka prati tvoju pojavu - tada je um jo vie ojaan, tada ti ponovo stvara isti svijet na istoj liniji. Odakle zapoeti preporod? Kako se promijeniti? Ako se osvme oko sebe, prvi pogled e ti ukazivati da treba promijeniti svijet jer tako loe izgleda. Promijeni to! A to je ono to si ti upravo inio mnogo ivota unazad: neprestano si mijenjao svijet oko sebe, mijenjao kue, tijela, ene, mueve, prijatelje - mijenjao si okolinu, ali nikada nijesi bio suoen sa injenicom da i dalje ostaje isti. Pa kako si onda mogao promijeniti svijet? Eto zbog ega se svugdje u svijetu odomaila lana tradicija odricanja. Bjekstvo od kue i odlazak u manastir. Bjekstvo od svijeta i odlazak u Himelaje. Do Himelaja ti
133

moe lako otii, ali kako pobjei od sebe? Ti e i tamo stvoriti svoj isti svijet. Moda e to biti minijatumiji svijet, moda taj svijet nee biti prostran, ali ti e opet initi isto. Ti si isti - kako onda moe otii bilo kuda? Kako moe raditi bilo to drugo? Duboki poriv nalae: promijeni um, tada e se i svijet promijeniti. Tada bilo gdje da ide, uvijek se novi svijet ukazuje. Ti prodire dublje, i tada shvata da ako eli da bude lien svijeta oko sebe... Jer, bilo koliko da je taj svijet lijep, prije ili kasnije, on e postati dosadan i ti e nastojati da odbjegne. ak i ako je to raj, ti e traiti pakao jer um trai promjene. Ne moe se ivjeti u vjenosti, on ne moe ivjeti u svijetu nemijenjanja jer um uvijek traga za nekim novim kuriozitetima, nekim novim senzacijama, novim zadacima. Za um nije mogue da zaustavi vrijeme i bude bezvremen. Usled toga um ne moe ivjeti u sadanjosti i ovdje, jer sadanjost ne pripada vremenu. Sadanjost se nikada ne mijenja, ona je vjena. Ti ne moe rei da je to nepromjenjivo, da to nije stalno, vjeno. To je upravo onako kakvo je. Nita se tu ne dogada. To je praznina. Buda je to stanje zvao shunyata sasvim prazno. Nita se tamo ne dogaa, niko ne dolazi, niko ne odlazi. Tamo nema nikoga jer bi se, inae, neto poelo dogadati. Um ne moe da bitie u stanju vjenog sada. Um trai promjene i eli da se nada, nada se protiv svih nada. Tako je itava ta situacija bespomona, beznadna ali um i dalje nastoji da se nada. Jednom je Mula Nasrudin ostao bez posla nekoliko godina jer je elio da bude glumac za to nije imao uopte talenta. Ali je svakog dana, predano, iao agentu za zapoljavanje glumaca. On bi sa nadanjem zakucao na njegova vrata, uao u kancelariju i uzviknuo: "Da Ii se neto dogodilo? hna Ii ta novo? Da Ii me je
134

neko angaovao?" A agent bi uvijek iznova odgovarao jedno te isto: "Ja ne mogu nita uiniti za vas, nita nije mogue uiniti." Tako su prolazili dani, nedjelje, ak i godine. Mula je i dalje upomo kucao na vrata svog agenta. Bilo koja da je godinja promjena u prirodi, bilo da mu je loe ili dobro, agentu je uvijek jedna stvar bila izvjesna - Mula e doi. On je uvijek pitao nadano, a ovjek bi mu uvijek iznova odgovarao isto: "Nasrudine, ja nita ne mogu uiniti. Tu se nita ne moe uraditi." Jednog dana je kucanje bilo neto neubjedljivije, moda malo i tuno. Kada je Mula uao, ak je i agent bio iznenaen: "Zato je on tako tuan?" Mula mu ree: "ujte, nemojte me dvije nedelje nigdje angaovatijer odlazim na odmor." Tako um funkcionie - on se nada, i to ne nekoliko dana ve i godinama, ak i ivotima! Ti uvijek kuca na ista vrata sa istom panjom i tenjom, i uvijek te doeka "ne". Sta si dobio posredstvom uma sem uvijek "ne"? "Da" nikada nee doi na taj nain, to ne moe tako doi. Umovanje je samo jedno nepotrebno upinjanje. To je pustono, nita tu ne moe nii, nita tu ne raste. Ali vi se uvijek nadate. ak i pustinja sanja, sanja divne vrtove, rijeke, slapove i vodopade. ak i pustinje sanjaju... a to je sve samo san uma. Pojedinac mora biti budan. Nije potrebno troiti vrijeme - nema potrebe da kucate na agentova vrata. Ti si i previe dugo ivio sa umom. I nita nijesi postigao. Nije Ii pravo vrijeme da se prene, probudi i osvijesti? Naravno, ti si ve sakupio puno bijede, jada - ako to zove postignuem, tada je u redu - tjeskoba, frustracija. I kada se rukovodi umom, uvijek neto loe krene, jer je um

135

mehanizam koji donosi pogreno. Pogledaj samo: neto uvijek krene loe. Sin Mula Nasrudina je poao u kolu. Uiteljica je govorila o geografiji, i objanjavala oblik zemlje i drugog. Tada je upitala Mula Nasrudinovog sina: "Kakav oblik ima zemlja?" On je zautao. Da bi mu pomogla uiteljica je rekla: "Ona je ravna?" Sinje odgovorio: "Ne." Onda je ona sa vie nade nastavila: "Onda je loptasta, okruglog je oblika?" Nasrudinov sin i na to odgovori: "Ne." Tada je ona ve bila iznenadena. Reklaje: "Samo dvije mogunosti postoje: ili je ravna ili okrugla. Ti si dao negativni odgovor na obije mogunosti. Sta onda moe rei?" Djeak odgovori: "Tata mi je rekao da je zemlja izobliena." Za um je sve prevara, ne zbog toga to je uistinu sve izopaeno - nain na koji um to promatra, bilo to da dospije do uma, postaje izoblieno. Upravo kao kada stavi neki pravi tap u vodu, on se u vodi izoblii. Kada ga izvadi, on je ponovo prav, ponovo stavi, on... Ti dobro zna da svaki predmet ostaje prav i u vodi ali tvoje oi to drugaije vide. Ti to moe ponoviti sto puta i uvijek e biti isto. Cak iako zna savreno dobro da je taj predmet prav, medijum e ti dati pogrenu informaciju da to vie nije pravo. Ti itekako dobro zna da je tvoj um bezbroj puta stvorio bijedu od tvog ivota ali ti uvijek iznova biva rtvom. Um tako stvara ojadenosti. On ne moe stvoriti nita drugo upravo zbog toga to se ne moe suoiti sa
136

stvarnou. To se samo moe sanjati - to je jedina mogunost uma. On samo moe sanjati. A snovi vas ne mogu ispuniti; kada krenu protiv stvarnosti odmah bivaju raspreni. Ti ivi u staklenoj kui, ti se ne moe suoiti sa stvarnou. Kad god se izloi stvarnosti, tvoja kua od stakla se razbije, a ti si ivio u mnogim takvim domovima koji su se rasprili. Nosio si njihove ruinirane ostatke u svom umu, a rezultat toga je bila tjeskoba. To te inilo veoma oporim, ogorenim. Samo stupi u kontakt sa nekim i osjetie njegovu gorinu. To je iskustvo i drugih kada si ti u pitanju: svako osjea ogorenost. Prie blie i odmah osjeti gorinu, oporost kod svih; ostaj po strani, sve je uistinu prelijepo. Ako, pak, uestvujete u tome, sve e biti gorina - jer kada se tome priblii, um prodire u svakog od nas i dolazi do izoblienja, tada vie nita nije ispravno. Ovo se mora realizovati kao jedno tvoje iskustvo a ne kao neka teorija Sosana. Sosan tu ne moe pomoi, ak ni ja. To mora postati tvoje stvarno iskustvo. Kada se to iskusi tada to postaje istinito - tada se mnoge stvari ponu mijenjati, tada odbacuje um. A onda kada se um odbaci tada i sav svijet iezava. Kada um nestane, tada i objekt nestaje; tada oni vie nijesu objekti. Onda vie ne zna gdje ti prestaje, a gdje objekt poinje, vie nema nikakvih granica. Granice se briu. U poetku e osjetiti kako je sve nekako zamagljeno, ali malo po malo e se poeti pojavljivati jedan novi fenomen koji nije proizvod uma. Tada su zvijezde ponovo tu, one su sada dio tebe a ne neki objekat na nebu. Drvee i cvijee je tu, ali sada ono cvjeta i u tebi, ne samo spolja. Tada ti ivi sa cjelinom. Zapreke su poruene - a barijere su bile tvoj um. Tada po prvi put tu vie nema svijeta jer svijet znai potpunost objekta. Sada je po prvi put tu prisutan univerzum, a univerzum znai potpuno jedinstvo. Zapamti rije "uni". Ti ovo zove
137

univerzumom? Pogreno! Nemoj to zvati univerzum jer je to za tebe muItiverzum. Mnogo znaenja je sada tu, jo nije jedno - ne makar jo. Ali kada um bude odbaen tada svijet nestaje. Ne postoji vie objekata. Granice su se pretopile u njima. Drvo je postalo stijena, stijena je postala sunce, sunce je stvorilo zvijezde, zvijezda je stvorila enu koju ti voli, i sve se tako stapa i pretapa jedno u drugo. Ti vie nijesi tu, nijesi odijeljen. Ti se sada nalazi u sreditu pravog srca, ti tek sada ivotom pulsira. Tek tada je to univerzum. Kada se um odbaci tada objekt nestaje izvorite snova je iezlo. Sta si radio? Ti si pokuavao da nae to bolji san, to nije bilo ostvarljivo, naravno. No, itavi napor uma je kako da ostvari bolji san. Ne pomiljaj da ti um moe pruiti bolji san - sanje samo san. Cak i ako bude bolji, to nee biti neto to e te zadovoljiti, to ti ne moe dati duboki spokoj. San je samo san! Ako osjea da si edan, ti treba vodu a ne san o vodi. Ako si gladan, ti treba stvarni, dobro napravljeni hleb, a ne san o hlebu. Ti moda moe nekoliko trenutaka da obmanjuje sebe, ali to ne moe dugo trajati. To se dogaa svake noi: ti si gladan, i um pone stvarati snove - ti tada u snu jede, jede delikatesna jela. Na nekoliko trenutaka je to u redu, moda i na nekoliko asova, ali koliko dugo? Moe Ii zadrati taj san zauvijek? To pomae snu, ti ne biva tako uznemiren, foae bi te glad uznemirila i ti bi se morao ustati i poi do friidera. To pomae! Ti moe spavati sa osjeajem da si jeo; nema potrebe da se ide bilo gdje. Ali ujutro e spoznati da te je um prevario, da si gladan. itav tvoj ivot je nalik snu, a ti si zamijenio san sa stvamou. Tako se svakog dana sve rastae, svakog dana si baen u stvamost jer je stvamost ta koja te napada sa svih strana. Ti nikako ne moe izbjei to! San
138

je tako krhka stvar: stvamost ga lcJco moe otetiti, skriti. A to je dobro, za tebe je dobro da je stvamost rasprila tvoj san, polomila ga na komade. Ali ti posle toga ponovo pokuava da sakupi te krhotine i stvori od toga novi san. Odbaci to! Tada si uradio pravu stvar. Nita nijesi prije toga ostvario. A sada, nita vie o tome! Kada jednom shvati da sanjarenje treba da prestane, tada svijet objekta nestaje. Svijet e tu i dalje biti ali nee objekata vie biti. Tada e sve postati ivotno, sve e postati subjektivno. To je poruka religioznih ljudi koji tvrde da je sve Bog. Sto oni govore? Bog je samo metafora. Nema nikoga ko sjedi negdje na nebu, koji kontrolie, usmjerava, kreira. Bog je samo jedna metafoTa - da svjetovne stvari nijesu samo stvari, one su osobe. Duboko unutar njih postoji skrivena subjektivnost. Sve je ivo i kree se. A to kretanje nije neki fragmentarni proces, to pulsiranje je sveukupno pulsiranje itavog ivota. Naravno, ti osjea svoje pulsiranje u srcu, oko srca. Misli Ii da je to kucanje samo u srcu? Tada grijei tvoje itavo tijelo pulsira. Srce je samo indikator toga, ono samo pokazuje to, inae, tvoje itavo tijelo pulsira. Usled toga, tijelo je mrtvo kada srce prestane da kuca. To ne znai da je samo tvoje srce kucalo, pulsiralo je tvoje itavo bie, srce je samo pokazatelj. Ti otkucava, ali tako itava egzistencija treperi kroz tebe - ti si samo jedan pokazatelj, srce. Univerzum kuca i pulsira kroz tebe. Ti ne postoji, univerzum bitie pomou tebe. A univerzum nije totahiost objekata, to je subjektivnost. To bitie kao i osoba. On je iv, svjestan. To nije nikakvi mehaniki spoj. To je organsko jedinstvo. Sada pokuaj da shvati ove Sosanove rijei: Kada predmet misli nestane,
139

tada i mislei subjekt iezne kada um nestane tada i objekt nestane. Stvari su objekti usled stava subjekta; um je takav zbog odnosa prema stvarima. Stvari su prisutne oko tebe samo usled tvog stava. Ti ih privlai. Ako osjeti pakao oko sebe, ti si tome razlog jer ti to privlai. Ne budi ljut zbog toga i nemoj se boriti sa time; to je izlino. Ti to privlai, ti to poziva - ti si to poinio! Dakle, sada je tvoja tenja ispunjena; sve to si traio, sada si dobio, i to je svuda oko tebe. Tada biva bijesan i ljutito se bori protiv toga. Ti si u tome uspio! Zapamti jednom zauvijek, da sve to se oko tebe dogaa je ukorijenjeno u tvom umu. Um je uvijek uzronik. On je projektor, a spolja se samo nalazi ekran ti projektuje sebe, ti sebe ispoljava. Ako osjea da je to runo onda nastoj da promijeni svoj um. Ako osjeti da ti priinjava probleme i none more ono to proizilazi iz tvog uma, tada to sve odbaci. Nastoj da radi sa umom a ne sa platnom za projekcije, ne nastoj da to dekorie i mijenja. Radi na umu. Ali tu postoji jedan problem jer si ti poistovjetio sebe sa umom. Kako onda to odbaciti? Ti osjea da sve to moe promijeniti, dekorisati, izmijeniti izgled, preurediti, ali kako odbaciti sebe? Tu lei korijen svih problema. Ti nijesi um, ti si van domaaja uma. Ti si se samo identifikovao sa umom, to je istina: ti nijesi um. Ovo je svrha meditacije: da ti se prui mali bljesak da ti nijesi um. ak iako na par trenutaka um stane... ti si i dalje tu! Naprotiv, ti si jo vie prisutan, preplavljen si svojim biem. Kada um prestane da te opsjeda, to je kao kada prestane iscrpljivanje koje je neprestano crpilo tvoje bie. knenada si preplavljen energijom. Ti sada osjea mnogo vie! Ako makar i na
140

trenutak osjeti da uma vie nema ve "ja", tada si dospio do duboke sutine istine. Tada e biti lako da se odbaci um. Ti nijesi um; inae, kako moe odbaciti sebe? Ta identifikacija se prvo mora odbaciti, tek tada i um moe biti odbaen. Cio Gurdijev metod se sastoji u tome kako postii stanje neidentifikovanja. Kada ti sljedei put elja dode, iskoristi je i pogledaj sa svjesnou u to. Kai sebi: "U redu, sada u gledati kuda se ovaj um kree." Tada e osjetiti distancu, tada e moi sa strane da promatra to. Ko je taj gledalac, promatra? Potom se elje ponu kretati i stvarati snove. Nekada e se zaboraviti, nekada e biti sjedinjen sa svojim eljama. Gumi sebe ponovo tamo, pogledaj u tu svoju tenju jo jednom: elja se kree sama. To je isto kao kada oblak naie; misao je naila po vedrom nebu tvog bia. Samo pogledaj to, osmotri to. I zapamti, ako moe biti neidentifikovan makar za jedan trenutak elja je tu, i ti si tu, i distanca je primjetna - iznenada e ostvariti iluminaciju, svjetlost ti se dogodila. Tako saznaje kako um djeluje na svoj nain; to je jedan mehanizam. Ti to moe odbaciti! Ti to moe koristiti, a i ne mora koristiti; ti o tome odluuje. Ti si gospodar svog urna, Sadaje sluga, mehanizam, zauzeo to mjesto; tu vie nema gospodara. Tada je odbacivanje mogue. Kada se ti razlikuje od toga, tek tada je odbacivanje mogue. Me<.utaeij?.. promatranje, sjedenje u tiini i gledanje u svoj uc. rooe biti od znatne koristi. Ne forsirajui, samo sjedei i gledajui u sebe, stvari se dogaaju Ne initi nita, samo promatrati, gledati, kao to neko promatra ptice u letu. Samo leati na podu i promatrati, nita ne raditi, biti indiferentan. Tvoje bavl jenje nema vrijednosti tamo gdje to odlazi; to se kree samo od sebe. Zapamti, misli su iste kao i ptice; one se kreu po svojem zakonu. A ponekada se dogodi da misli
141

Ijudi koji su oko tebe udu u tvoje nebo, a da tvoje misli udu u njihovo nebo. Usled toga, ti ponekada osjeti da si tuan u prisustvu odreene osobe; a ponekada osjeti uspinjanje energije i sreu kada se sretne sa nekom drugom osobom. Samo pogledaj u nekoga, budi mu blizu, neto e se promijeniti u tvom raspoloenju. To se dogaa ak i sa mjestima. Ti ue u neku kuu, i neki mrak te obuzme. Ue u drugu kuu, i osjeti prozranost kao da si krila dobio; moe letjeti, toliko si lak. Ue u neku masu ljudi, i vie nijesi svoj, opet se neto promijenilo. Ovo je osnovno znaenje satsanga: biti sa Majstorom koji nema misli. Samo budi sa njim, ponekada njegovo stanje bez misli, stanje bez uma e uzrokovati otvaranje tvojih vrata. U jednom trenutku... to ne moe biti manipulisano, pojedinac mora ekati, osoba mora da bude predana, da eka, moli i promatra. To se nikako ne moe podsticati jer to nijesu misli. Misli su samo stvari, one se mogu ubaciti u tebe. Ne-misao nije stvar, to se ne moe ubaciti u tebe. Misao ima svoj odreeni trenutak, pokret i prodornost. Uvijek kada si u blizini neke osobe koja ima previe misli, ona e te ispuniti svojim mislima. Samo budi blizu, i ta osoba e te prepuniti svojim mislima, prenijee svoj um na tebe - bilo da on govori ili ne, sasvim svejedno. Neprestano um, nalik munji, bije iz njegove glave svugdje naokolo - ti to hvata. A ponekada si ak i svjestan da to nijesu tvoje misli. Ali kada one dou, ti postane ispunjen njima, biva identifikovan sa njima. To nije tvoja ljutnja; neko drugi je ljutit, i ti to osjeti. Neko je bio mrzovoljan, i ta mrnja tebe pogodi. Sve je zarazno, a um je najzaraznija bolest koja postoji na zemlji. Nita se ne moe uporediti sa time, to moe zaraziti sve ljude okolo vas. Ukoliko moe vidjeti, ti e uoiti neto nalik iskri iz glave dotine osobe. To ima drugaiju boju. Usled
142

toga su mnogi mistici 1 ;li svjesni aure, jer ako vam dode neka sumoma osoba, on e sa sobom donijeti sumomu auru. Ti e to moi vidjeti ukoliko ti oi budu iste. Ti e vidjeti i kada neka sretna osoba dode. ak iako ga ne bude mogao vidjeti - ako se on bude pribliavao izdaleka - ti e osjetiti kako srea dolazi do tebe. Misli nijesu tvoje, one ne pripadaju tebi. Kada umre, tvoje misli se raspre svuda naokolo. To se uvijek dogaa; zato jednom prilikom kada bude neko umirao, budi pored njega, posmatraj ga - to je jedno izuzetno iskustvo. Kada neko bude umirao, sjedi pored njega i promatraj to e se dogaati tvojem umu. Bie iznenaen: misli koje nikada nijesu bile tu, koje ti nikada nijesu dolazile, misli koje su ti nepoznate, iznenada e tresnuti pored tebe. ovjek koji umire rasipa svoje misli svugdje naokolo, isto kao kada drvo koje se sui zasipa svoje sjeme svugdje okolo. Ono je u panici: prije no to e uginuti, drvo e razasuti svoje sjeme svuda naokolo kako bi moglo drugo drvee da doe. Nikada nemoj biti pored ovjeka koji umire, ako nijesi svjestan - jer umirui ovjek iri svojevrsnu zarazu. Zapravo, nemoj stati pored ovjeka koji iri sumomost, tugu, mrak; nikada prije no to bude toga svjestan. Ako si svestan, tada nee biti nikakvog problema. Tada e ta sumomost doi i proi; nikada se nee poistovjetiti sa time. Da Ii si osjetio kada si iao u crkvu, gdje se ljudi mole, da si iznenada promijenio raspoloenje. Toliko mnogo molitve, iako moda ne i prave, moda samo one nedeljne molitve, ali i one e imati svoje djejstvo, makar i na trenutak e se dogoditi neko otvaranje kod tebe - to e biti razliito. Zapadne Ii u neki poar, iznenada se neka skrivena promjena dogodi u tebi. Budi svjestan! A onda pogledaj kako misli ulaze u tvoj um, kako se poistovjeuje i biva sjedinjen sa
143

time. One se kreu veoma brzo, brzina je ogromna jer ne postoji nita bre od misli. Nita nije mogue stvoriti to je bre od misli. Njoj nije potrebno vrijeme da stigne gdje eli. Misao skae od jedne do druge beskonanosti; prostor za nju ne postoji. Misli su uvijek tu i kreu se nevjerovatnom brzinom. Upravo zbog tako velike brzine, ti ne moe uoiti dvije misli odvojeno. Zato sjedni, zatvori svoje oi, opusti sve procese tvog tijela. Dii lagano, otkucaji srca neka budu spori, krvotok neka bude usporen. Nastoj da sve opusti; ako je sve usporeno, i misli se moraju usporiti jer je sve to kompaktno povezano. Kada je sve usporeno, i misli moraju biti usporene. To je razlog zato u dubokom snu misli stanu; poto je sve tako usporeno, kod uma koji se, inae, kree ogromnom brzinom, iznenada dolazi do odreenog prekida - proces se ne moe nastaviti. ovjek je usporen, a misli idu brzo, oni zato ne mogu ii zajedno. Misli iezavaju. U dubokom snu, tek na nekoliko sati, samo na dva sata tokom noi, misli se zaustave jer si ti sasvim oputen. Opusti se i promatraj: kako se misaoni proces usporava, ti moe uoiti jaz. bmeu dvije misli uvijek postoji jedan interval - u tom intervalu je smjetena svijest, fcmeu dvije misli postoji jedan interval - u tom intervalu je plavo nebo. Polako zaustavi misaoni proces i pogledaj u taj interval, obrati vie panje tom intervalu nego oblacima koji tuda prolaze. Pomjeri panju na drugo mjesto, promijeni stav. Nemoj gledati u oblike, gledaj u pozadinu. Ako bih postavio jednu cmu tablu cijelom duinom ovog zida, i na njoj oznaio jednu malu bijelu taku, i upitao vas to vidite, siguran sam u devedeset i devet procenata da niko od vas nee rei da vidi [bijelu^mrlju| ve samo cmu^tablul- to je zbog toga to mi vidimo samo oblija a ne pozadine. Tako je prostrana pozadina, ali ako te
144

upitam: "ta vidi tu?" Ti e mi odgovoriti: "Ja vidim jednu malu bijelu mrlju." Tako veliku pozadinu ne vidite, a samo jednu malu bijelu mrlju, koja je skoro nevidljiva, vi uoavate. Zato? Jer je to fiksirana navika uma da gleda u oblije, a ne u okolinu; da gledate oblake, a ne plavo nebo; da gledate misli, a ne svijest. Stav prema tome se mora promijeniti. Nastoj da uloi vie panje u pozadinu, a manje panje u oblije. Tako e biti blie realnosti. U meditaciji e se to odvijati neprestano. Um, usled starih navika, e i dalje gledati u figuru. Ti se samo pomjeri ponovo... pogledaj u okruenje. Ti si ovdje, ja sam ovdje. Mi se moemo pogledati na dva naina. Ja mogu da gledam u okruenje; u okruenju je drvee, biljke, zelenilo, nebo - itavi prostrani univerzum je tvoje okruenje. Ili, ja mogu gledati u vas kao u neke oblike. Ali um uvijek to vidi kao oblije. Upravo zbog toga se dogada kada odete osobi nalik Sosanu, Isusu ili Budi, da osjetite da vas oni ne vide. Vi ste samo neko oblije a oni promatraju okruenje. Njihov pristup tome je drugaiji. Moda ete i zakljuiti da njihove oi imaju hladnou usled toga to vam ne ukazuju dovoljnu panju. Vi ste to i oblak. Kada te pogledaju osobe nalik Budi, ti za njih predstavlja samo jedan mali dio okruenja. Prostrana je okolina, a ti si samo jedna taka u tom prostoru. Ali ti bi elio da te neko uoi, da neko gleda u tebe, u tu malu mrlju, kao da je to itavi univerzum, kao da nema nita iza toga. Budina ljubav e vam izgledati hladna. Vi trebate vrelu ljubav, trebate neije oi koje e samo gledati u vas i zaboraviti na sve drugo. To nije mogue u Budinom sluaju. Ti ima svoje mjesto u svemu tome, ali je to tek jedna mala mrlja. Koliko god opinjavajui ti si samo jedan mali dio prostranstva univerzuma - ne moe ti se ukazati sva panja. Usled toga se ego osjea povrijeen
145

u prisustvu Bude jer taj ego eli svu panju: "Gledajte u mene, ja sam sredite svijeta." Naravno, vi nijeste centar svijeta. Bolje rei, centra svijeta ni ne postoji jer je sredite neega mogue samo ako je to ogranieno. Ako je zatvoren krug tada je sredite mogue - ali to je jedan beskrajni krug. Stoga je apsurdno razmiljati o centru. Ne postoji centra svijeta; svijet bitie bez ikakvog centra. A to je prelijepo. Usled toga, svako moe rei da je centar. Kada bi, uistinu, bilo centra svega, tada ne bi bilo mogue izjaviti. Zbog toga hriani, muslimani i hebreji ne mogu prihvatiti kada hindusi kau: "Ja sam Bog - anam Brahmasmi." Oni kau d a j e tojeres. "ta ti kae? Samo je bog sredite svega. Niko drugi ne moe biti sredite." Ali hindusi mogu bezbrino izjaviti da su oni bogovi jer oni kau da nema centra i da sve, stoga, moe biti u centru. Ali ako ti zahtijeva da ti se sva panja poklanja, to samo moe biti proizvod tvog uma, stare navike uma, ne gledanje u pozadinu, samo usmjerenja ka obliju. U meditaciji se ti pomie od oblija ka okruenju, od zvijezda ka prostranom nebu. Sto se ta pomicanja vie dogaaju, to ti sve vie biva udaljen od tvog uma, to se vie bude osjeao lagodnim, to e se prije i odbaciti... To je isto to i odbacivanje odjee. Ti si svoju odjeu nainio tako uskom da ti izgleda nalik koi. To, ipak, nije tano, to je upravo nalik tvojoj odjei - ti to moe lako skinuti. Ali svaki pojedinac mora shvatiti da je on okruenje a ne oblije. A kada se takav um odbaci, Sosan kae, tada svijet objekata jednostavno nestane. Sto on pod tim podrazumijeva? Da Ii on misli: ako si u dubokoj meditaciji, ako si ostvario cilj ne-uma, da Ii e tada to drvee ieznuti, nestati? Zar vie ova kua nee biti ovdje? Zar tada ti vie nee sjedeti ovdje? Ako ja to budem ostvario, da Ii e ova stolica na kojoj sada sjedim
146

nestati? Ne! Objekti nestaju kao objekti, ne ova stolica, ni ovo drvo - oni ostaju, ali oni vie nijesu ogranieni. Sada vie oni nemaju granica. Sada se ova stolica susree sa suncem i nebom, tada oblije i pozadina postaju jedno. Ne postoji oblika koji je odvojen od pozadine, njihove osobine se gube. I oni vie nijesu objekti jer ni ti vie nijesi subjekt koji to promatra. Krinamurti je obiavao da kae neto predivno: da u dubokoj meditaciji promatra postaje promatrano. To je istina, ali e to sada vama djelovati kao apsurd. Ako ti promatra cvijet, misli Ii Krinamurti da e ti postati taj cvijet? Kako e se ti onda vratiti nazad? A neko te moe i ugaziti i tada e biti u nevolji. "Promatra postaje posmatrano." Znai Ii to da ti postaje cvijet? Ne - ali isto tako, na neki drugi nain, da! To ne znai da e postati cvijet koji neko moe ubrati i odnijeti. Ne u tom smislu. Ali kada nema uma tada nema ni granica koje te dijele od cvijeta, nema granica koje cvijet dijele od tebe. Oboje ete tada postati jedan subjektivni gejzer, vi se sada slivate, stapate. Ti ostaje ti, cvijet i dalje ostaje cvijet, niko vas grekom ne moe ubrati - ali tu postoji stapanje. To se deava i u tvom ivotu moda tek nekoliko trenutaka, kada se stapa sa voljenom osobom. To je, takode, rijetka pojava jer mukarev um nikada ne iezava, ak ni u ljubavi. On uvijek stvara neke nove besmislice, stvara vlastiti svijet. A ljubavniku nije doputeno da bude u takvoj blizini kako bi se mogao stapati sa pozadmom. Oblije, ego, uvijek stoji izmeu vas. Ali se i to ipak dogodi makar nekoliko puta. Naravno, to se ponekad mora dogoditi uprkos tebi. To je tako pniodnc, pa ak iako ti pokuava da neto remeti, stvamost sama prodre u tebe. Sa svim tvojim remeenjem, sa svim tvojim snovima, nekada to prodre u tebe, jer ti nijesi uvijek na strai. Nekada si
147

zaboravan, ili si previe zaokupljen nekim stvarima tako da tvoj prozor ostaje otvoren i stvamost bez tvog odobrenja ude u tebe. Na nekoliko trenutaka u ljubavi se ovo moe dogoditi, kada posmatra postane posmatrano. Ovo je jedna predivna meditacija: ako voli neku osobu, tada sjedi ispred nje i pogledajte jedno drugome u oi - nemojte nita razmiljati, nemojte razmiljati ko je ovaj drugi, ne pokreite nikakav mislei proces, samo gledajte jedno drugome u oi. Tada se moe dogoditi da bljesne ono, kada posmatra biva posmatrano, kada biva izgubljen i ne zna ko si - da Ii si ti postao voljeni ili je voljeni postao ti. Oi su postale predivna vrata da se ude jedno u drugo. A zato kaem da je to mogue samo u ljubavi? Jer si samo u ljubavi lien straarenja. Tada si oputen. Nijesi uplaen drugima, moe biti otvoren, predat, moe to sebi priutiti, kiae, ti si uvijek na strai jer nikada ne zna to e taj drugi uraditi, ne zna da Ii e te on povrijediti. A ako nijesi na straarskom mjestu, ta uvreda moe duboko prodrijeti. U ljubavi moete gledati jedno drugome u oi. Tada e se ostvariti jedan bljesak, kada pozadina i oblije biva pretopljeno u tebi. Tako e biti prodrman do temelja svog bia. Iznenada e dobiti bljesak: ti vie nijesi, a ipak postoji. Negdje duboko u tebi se dogodilo stapanje. Ovo se dogodi stvarnim meditantima kada itavi univerzum prodre u njih - ne da on postaje drvo, ali ipak duboko u sebi on osjea to drvo. Onda kada je sa tim drvetom, granice vie ne postoje. A kada bude u dosluhu sa tom zemljom bez granica, tada e se poeti kretati kroz ivot bez ogranienja. Ovo je znaenje Sosanovih rijei. Onda kada um iezne tada i objekt nestaje. A kada objekt nestane tada nestaje i ti, tvoj ego nestaje. Oni su povezani.
148

Shvati realnost ta dva pojma i teite stvarnosti: jedinstvo praznine. Ti postoji usled objekata koji su oko tebe. Tvoja granica postoji usled ogranienja koja su oko tebe. Kada se te granice izbriu, tada i tvoja granica nestane - ti si u odnosu sa svima njima, vi ste zajedno. Tvoj um i objekti oko tebe su u stalnom proimanju, oni posjeduju most izmedu sebe. Ako samo jedna obala nestane, tada most moe pasti. A sa mostom i druga strana nestaje jer nema mogunosti da jedna obala postoji bez druge. Ovo je osnovno znaenje odnoenja, odnosa. Tada se ostvaruje jedinstvo - jedinstvo praznine. Ti si prazan, a i cvijet je prazan. Poto nema granice prema cvijetu, kako e onda biti ikakvog centra? Ovo je jedna od najdubljih realizacija Bude, i samo su budisti shvatili to pravilno. Oni su rekli da nema atma, nema Sebe. A ovo je, takoe, veoma esto bilo pogreno shvatano jer su hindusi izjavili da se njihova religija bazira na principu atma, sebe, vrhovno sebe. A Buda kae: "Ako nema granica, kako e onda biti Sebe?" Kada nema granica, kako e onda biti Sebe?" Kada nema granica i kada um postane potpuno miran, kako onda moe biti neto nalik "ja"? To "ja" samo predstavlja buku. Kako ti moe izjaviti "ja sam", kada totalno postoji? Kada oblije i pozadina postanu jedno, kako ti onda moe izjaviti "ja sam"? Ovo je praznina Bude - anatta. Ta rije je predivna - anatta, besebnost. Tebe vie nema, a ipak postoji. Stvarno, po prvi put si tek sada itav, ali ne kao individua, kao obiljeeno, kao ve opisano. Ti si sada cjelina, ali nijesi kao neka individua, kao neko obiljeje, definisana posebnost. Ti vie nijesi neko ostrvo, ti si sada
149

samo jedno prostrano ispoljavanje praznine. A isto to je sluaj i sa cvijetom, isto kao i sa drvetom, isto kao sa pticom i sa ivotinjom, isto kao i sa stijenom, zvijezdom i sa suncem. Kada tvoje "sebe" nestane, tada ono nestane iz svih stvari; to je zbog toga to je sve oko tebe samo refleksija tebe, to je samo tvoje ispoljavanje, to je bilo samo tvoje reflektovanje ludosti. Sada vie toga nema. Sosanje rekao, kadaje prisutna ispraznost tada je i jedinstvo prisutno. Ako si ti ispoljen, kako e se onda moi jedinstvo ostvariti? Podvojenost tvog stvamog bia dovodi do razjedinjenosti. Muhamedanci kau da vole hinduse, kau da su oni braa; hriani kau da vole Jevreje, da su braa. Svi su braa, ali kako moe biti brat kada si hrianin? Kako moe biti brat ako si hindus? Tvoja demarkacija, tvoje granice donose neprijateljstvo. Najvie to moe je da tolerie druge, ali nikako ne moe biti sjedinjen sa drugima. Samo rei "brat", ne moe mnogo pomoi jer se niko tako opasno ne moe tui sa tobom kao tvoj brat. Rei da sam hindu, ja sam tako sebe odijelio od svega drugoga. Rei da sam moan, tako sebe odvajam od univerzuma. Rei da sam neobian, sebe isto tako odvajam od univerzuma. Usled toga uan Cu kae: Budi obian. To znai da se ne odjeljuje ni na jedan nain, da ne donosi krajnje definicije o sebi. Zivi sa nepostojeim granicama koje su uvijek spremne da se stope i pretope. Shvati realnost ta dva pojma i teite stvarnosti: jedinstvo prazn in e. U ovojpraznini dvoje se ne mogu razlikovati... Oni nikako ne mogu biti razliiti, ne mogu se doivjeti kao odijeljeni - odijeljeni od drugih. Oni su
150

podijeljeni ali ta podijeljenost je sasvim drugaija. Ti se moe razlikovati ali ta odjeljenost vie nije usled ega. To je nalik talasu na okeanu. Ti se moe odvajati. Talas je samo talas, ne okean - a ipak i to je okean. Taj talas ne moe bitisati bez okeana. Okean se valja u njemu, okean se talasa, on pulsira. To je odijeljeno kao forma,.a nije odijeljeno u smislu bitisanja. Ti biva odijeljen ali i nijesi odijeljen. Ovo je jedan od najparadoksalnijih fenomena koji je ovjek spoznao kada je doivio stanje ne-sebe, anatta. ... i oboje sadre u sebi itav svijet. Ne odjeljuj se, nita ne gubi, ti samo dobija. Ti si uvijek u strahu od gubljenja. Uvijek misli: "Ako izgubim sebe, vie neu postojati, nee me vie biti. Sta u na taj nain dobiti?" Tada samo neto gubi, a dobija sve. Zapravo, ne gubi nita sem svoje bijede, tjeskobe. Sta onda ima da izgubi? Nita nema da izgubi - samo svoju patnju, obrobljenost. ...i oboje sadre u sebi itav svijet. Onda kada gubi, postaje itavi svijet. Sve je tada tvoje. Ti si prosjak usled svog stava, a moe biti car. Umje samo jedna prosjaka zdjela. Jednom sam uo sufi priu. To je ujedno jedno od najstarijih sufi uenja. Prosjak je doao kod jednog cara. Car je upravo bio u svom raskonom vrtu i uo kako je prosjak doao. ovjek na ulazu je namjeravao da mu udijeli neto ali mu ovaj na to odgovori: "frnam jedan uslov. Ja uvijek uzimam samo od gospodara, nikada od sluge."

151

Car je to uo i doao da vidi tog prosjaka. Prosjaci obino nijesu postavljali nikakve uslove. Ako si prosjak kako moe postavljati ikakve uslove? "Ovo mora da je neki osobiti prosjak." Zato je on poao da ga vidi on je stvamo bio osobiti prosjak. Car do tada nije vidio tako profinjeno bie, samom caru nalino. On je bio nita pri usporedbi sa ovim ovjekom. Taj ovjek je odisao nekom slavom, finoom. Njegova odjea je bila sva u ritama, bio je skoro nag, ali njegova zdjelica je bila dragocjena. Car ga zato upita: "Zato ta uslovljavanja?" Prosjak odgovori:"Jer su sluge prosjaci, a ja ne elim biti grub sa nikim. Samo gospodar moe dati. Kako sluga moe neto dati? Stoga, ako ste vi spremni, vi moete dati, ja u to primiti. Ali ja, takoe, imam jedan uslov, a taj je da moja prosjaka zdjelica mora biti napunjena." Samo jedna mala prosjaka zdjelica! Car se poe smijati. On ree: "Mora da ste ludi. Zar mislite da ja ne mogu napuniti vau prosjaku zdjelicu?" Tada je naredio svojim ministrima da mu napune zdjelu dragim kamenjem. Ali kako su oni punili zdjelicu, drago kamenje je beumno padalo kao u neki ambis, jednostavno je nestajalo bez traga. Tako je prosjakova zdjela uvijek ostajala prazna. Car je bio zaprepaten, njegov ego je bio povrijeden; on, veliki car, a da ne moe da ispuni jednu prosjaku zdjelu. On, koji vodi itavu zemlju, a ne moe da napuni jednu zdjelu sa dragim kamenjem. On je tada naredio da donesu svo blago koje imaju; prosjakova zdjela mora biti napunjena. Njegova riznica... danima je zdjela punjena blagom ali je nijesu nikako mogli napuniti. Nita vie nije ostalo. Car je postao siromah, sve je bilo izgubljeno. Tada je car kleknuo pred prosjakove noge i rekao: "Sada sam i
152

ja prosjak i sada te molim da mi samo jednu stvar udijeli. Otkrij mi tajnu ove tvoje zdjele, to mora da je neka magija!" Prosjak mu odgovori: "Nita. Ona je samo stvorena od ljudskog uma. To nije nikakva magija." Svaki ljudski um je nalik ovoj prosjakovoj zdjelici. Ti se upomo upinje da to ispuni, ali tvoj um i dalje ostaje prazan. Moe u njega staviti itavi svijet, sve svjetove zajedno, i oni e pasti a nee uti ni odjek. Ti stalno daje, a to biva samo proenje. Da ljubav, a prosjaka zdjela bude tu, tvoja ljubav nestane. Da svoj itav ivot, a prosjaka zdjela je jo tu i gleda te moleivim oima: "Nita mi nijesi dao. Ja sam jo prazna." Jedini dokaz da si ita davao je da prosjaka zdjelica bude napunjena - a ona se nikada ne moe napuniti. Naravno, stvar je jasna: ti nijesi nita dao. Ti si dospio do mnogih stvari, mnogo toga si ostvario ali je sve to palo u tu prosjaku zdjelicu. Um je jedan samounitavaji proces. Prije nego to um nestane, ti e biti samo jedan obian prosjak. togod da skupi, to e biti uzaludno; uvijek e ostajati prazan. A ako se lii ovakvog uma, tek kroz tu prazninu e po prvi put biti ispunjen. Ti vie ne postoji jer si postao cjelina. Ako i dalje ostane ono to jesi, ako i dalje bude "ja", tada e ostati samo prosjak. Ako te nema, tada postaje car. Usled toga, mi u hidiji prosjake nazivamo swami. Swami znai gospodar, car. Ti ne moe nai nijednu bolju rije za sanijasine. Kada sam razmiljao koje ime da dam novim sanijasinima, nijesam mogao to zaobii. Swami je izgledalo najbolje rjeenje. To znai, onaj ko je sasvim odbacio sebe tako da vie nita u njemu nije ostalo; on je tako postao itavi svijet, gospodar svega. Inae, i carevi ostaju prosjaci; oni tee za neim, trae i pate.

153

Ako ti ne pravi razliku izmedu surovosti ifinoe nee biti iskuan da prosuduje i zakljuuje. Ako ne pravi razlike izmeu surovosti i finoe, dobrog i loeg, ljepote i runoe, ovog i onog - ako ne pravi razlike, ako ne vri podjelu, ti tako jednostavno prihvata sve oko sebe onako kako ono zapravo i jeste. Ti ne umee svoj um u to, ne biva sudija. Ti samo kae: "To je tako." Tm je tu, i ti kae da je to tako. Kada je rua tu, ti i tada kae da je to samo tako. Kada je neko grenik, ti kae da to mora biti tako. I samo cjelost zna, niko drugi ne moe znati zato grenik postoji. Mora da postoji neki razlog za to, ali to je tajna koja je znana samo egzistenciji, ti se za to ne treba brinuti. Cjelina daje ivot i svecu i greniku, tmu i rui - samo cjeLina zna zato je to tako. Ti samo treba da padne u cjelinu i da ne pravi nikakve razlike. Ti e, takoe, znati zato je to sve tako, no to e se dogoditi tek poto ti postane cjelovit. Tajna se razotkriva tek kada i ti postane tajnovit. Ti ne moe to razotkriti ako ostane ono to jesi. Ako ostane onakav kakav jesi, ti e postati samo jedan veliki filozof. Ti e tada imati mnoga pitanja i nee imati odgovore; imae mnogo teorija, ali nee imati istinu. Ali ako i sam postane tajnovit, tek tada e sve to znati. AU znanje je tako delikatno da se ne moe rijeima iskazati. To znanje je tako paradoksakio da ne moe u rijei stati. To znanje je kontradiktorno - jer suprotno gubi granice i sjedinjuje se - nijedna rije to ne moe objasniti. Oblije znai rije, a okruenje je tiina. U tom znanju, oblik i pozadina postaju jedno, tiina i rije tada postaju sjedinjeni. Kada to moe izrei? AU i to se
154

mora rei jer postoje mnogi putevi koji za tim tee. ak i sluanje o tome, nekoga moe navesti da krene na putovanje ka tome. Usled toga je Sosan izrekao sve te rijei. Sosan zna da to ne moe biti reeno, jer kad god to kae. ti odmah od toga stvara razliku. Kada eli da to ispolji, mora da bira rijei. Kada eli da neto kae, uvijek trai odgovarajuu rije, to prouzrokuje ukljuivanje uma. Ali ipak, niko to bolje nije pokuao da uradi od Sosana. On je neuporediv. Ne moe nai drugog ovjeka koji je tako dfvno stavio tiinu u rijei. ak bi i Buda osjetio ljubomoru. Sosan je pravi Majstor - Majstor tiine i rijei. On je uspio da stavi u ovaj svijet neto to ne pripada ovom svijetu. On je uspio da prome svoje rijei dubokom tiinom svog iskustva. Sasluaj njegove rijei - i ne samo da ih uje, ve i da ih upije. Neka se stope sa tvojim srcem. Nemoj ih pamtiti. Dopusti im da uu u tvoj krvotok, da postanu tvoja krv i kosti. Upij ih, progutaj ih, provari ih i zaboravi ih. Tada e one imati nevjerovatnu mo za tvoje transformisanje. , r VCLI-Ul fvr ^ y/tw*r#r*A, 1i. Afe ewe|v*r7 tesr- c^u) VOfc 6* tJfT7 T*? 3 i W M W K M / * ^ * . ^ O&RfiiuiUtfA .Lv'\i7 svkooLvcbifi MvoR> Zi*j* N6- Kt^treZ; Sflo v mru>', fio f 2A0Sr#TKt/. ^ f w * ^ ( 6 r^ f e e * * H. fkj*>M,f>S Lt Hil/niett/O fPfT4V41</. r e>r,ci UJf u So*soK**. S7VAR' )%u * ^ r t f t 6 / DaPU$ r*Hjt. vt>X>i SP0HT*HoZTi(<JKQ303) HZ^-H*tyf. YOX>i fa)2p/ *>&TfH4 f-rr St 6^3/ HiTf e>sr*3t. Uh 6>on>ri un*M fo, f0~>v PBLi*03>V(rfii*xfvle>6l4s/s f>L>T*M H*?&~ LJ T0 V&LiU*
f &Le<i>oDrJO Is>/' Cz, H6,V*b*-

SfOT*tje, MlSQO ePVO uf Ob iSTt#fT0&, z^rrt)Mt*>trt6^p-vzrA rK***i, 1?, Ni WhQ rttflrf '!T} kvjfv,^*?t0 oeirr} r v i _ t>uis^o ? $ieo&*i y&t>Ho vo^)t_0 H&- <rt>e& cvj e-ir c^L-f>,
155

ZlVjTtH Hfr tVTLixoM tPUtKl HlJtE Hl LAXP tHi t TEjfXP, ALI OtHjSA OQwvHJCEHlMtPOQLEtDlMA SU UtELASEHl I XOLEtBLJItVl: ScTO VlSE ZU%E , t TDStVE StPOKJJT IDU, A tPRjVtR^TtHPStT tHEMA QfRfrHjCA; AXI ODsVHpStTIDTJI t PRPStVJTtRjJTHJA MoiT ODtVTStH HA XXItVl tPUtT. SAMO DOtPUStU DA StTVAXJ OStTAtHU OHfrXVE XAXVT JTSU tTADA HTE tBItU Hl ODLAZAXfr HJ t t POVfRfrnAXfr. tPRJHVArO PRJtRODU StTVSVRJ ^VLASrOtTU PRJtRODU) tMtDA E ST XXEtMtH t t t t t t SLO BODHO I HTSM E M Hp. XA DAJT MlSAO ZAXptBLJTHfr tMDA JT IStHHA SXRjVEHfr, SVE JT t MDA ZAMRAEHOI HTJASHP; A tTEiQOtBtHA TKfrXSA OSUDlVAHJA DOHPSI DOSADU I MudtHJHJi- KfrXVA XPXJStEST MoiT OStTVSVRJtB OD ZASTtBHOStH I ODIJTLJTtHPStHi AXO ZtELlS DA ST JQRTCTSjTDI^tTVTHlM t t t t PU TEM HTMOJ O D BIJAtH SVlJTtT OSjtECAtHjA I IDTJA. ZAtPRfrVOl AXP cTD tPRjHVAtHS tPOtTPUtHP 'BIE ItDTtHtHCHO SA IStHHSXjM t PRPSVJTrTLJTHjTM. MUDtRJ COVjtEX HT tTEZI ZA HESQMCILJtEM, SAMO QLUT^XSTtBTStPUtMVA t t t t Pos TDjisSVMojTDHA DSHSVRMA, IS H Hfr, ZSVKpH t RfrZLIXg ST KfrDAJU SAMO USLTD tPRJVXiEHostH HEZHASHjU. tTRfrQAtH ZA UMOM "POMOU KfrZHOLIXPQ UMA JT HAjVEA MogUA ZAtBLUDA.

Poglavlje 6

TEITI KA BESCILJNOSTI
26. oktobarl974.

Mnogo divnih stvari se sadri u ovoj sutri. A za tragaoce, ne samo predivne ve i fundamentahie i esencijalne - jer je Sosan mudrac a ne samo pjesnik. Sve to on kae u sebi nosi poeziju beskonanog, ali u tome nije stvar. Kada govori prosvijetljena osoba, sve to on kae je divno i poetino. Nain na koji on bitie, upravo sve to dode od njega odzvanja njegovim biem, mirie na njega. Ali u tome nije stvar. Nemoj dopustiti da se izgubi u toj poeziji jer poezija pripada formi a istina je bezoblina. Nain na koji se Sosan ispoljava, izgleda divno i poetino, ali zapamti, nemoj se izgubiti u njegovoj poetici.Nemoj se izgubiti u poeziji Upaniada ili Gite, u kazivanjima Isusa. Ta forma je u svojem obliju predivna ali u tome nije stvar. Nastoj da prodre u samu sutinu stvari, u sadrinu; nemoj se zadrati samo na obliju.

Za tragaoca je sadrina najvanija, a da bi shvatio tu sadinu mora se poistovjetiti sa time, mora postati upravo to. Ne postoji istine izvan razumijevanja. Zapravo, samo razumijevanje je istina. Rei da kroz razumijevanje dospijeva do istine, nije ba sasvim tano jer nema istine koja je udaljena od razumijevanja. Razumijevanje je prava istina. Ti razumije... ti postaje istina. Istina nije negdje daleko od tebe, ona nije negdje sakrivena, ona se samo kroz tvoje shvatanje oivljava ostvaruje se unutar tebe. Ove Sosanove instrukcije su za tragaoce, i svaka rije je veoma znaajna. Zivjeti na velikom putu nije ni lako ni teko... Uvijek kada postoji neki cilj, to e biti ili lako ili teko. Sve zavisi od toga gdje se nalazi, kolika je distanca izmeu tebe i cilja, da Ii postoji prostrana autostrada ili je to neki uski planinski puteljak. Da Ii je ta cesta ucrtana, obiljeena ili ti mora sam da pronae taj put? Ako postoji neki cilj, to e biti ili teko ili lako. Sve zavisi... da Ii si ti prolazio tim putem ve. Ako je put poznat - tada nee biti teko. Ako je put nepoznat onda e biti teko. Da Ii si ti dobar putnik? Da Ii e tvoja fizika i psihika kondicija to nainiti lakim ili tekim? Poto istina nije uopte neki cilj, kako onda to moe biti lako ili teko? Neki ljudi tvrde da je istina veoma teka. Oni govore neto to predstavlja potpuno neznanje. Postoji, takode, jedna suprotna kola koja kae: "Istina je jednostavna - ne postoji problema. Samo shvati, i bie ti lako." I oni izraavaju neto to nije u redu. Obije stvari se mogu pojmiti posredstvom uma. Teko? - Um tada moe pronai tehniku, nain i sredstvo kako da to uini lakim.
158

Prije tri hiljade godina putovanje je bilo teko. Sada je to veoma lako, nita lake od toga: samo treba da ue u avion i nita da ne radi, samo se opusti. I kada doe vrijeme da bude posluen ajem, ti si ve stigao. Ako je cilj teak, on se moe uiniti lakim. To je upravo ono to Maharii Mahe Yogi pokuava da ui zapadnjake: da je pronaao jet-set brzinsku tehniku. Ako je cilj daleko, tada nee nikada stii ako ide zaprenim kolima, ali ako ide avionom onda je sve lako. No, da Ii tu ima ikakvog cilja? U tome je sutina stvari. Ako je to cilj, neto udaljeno, daleko, tada postoje mogunosti da se stvori laki nain, sredstvo, pomagalo. Ali samo ako postoji cilj? Sosan je rekao da ne postoji cilj, da to nije cilj, pa kako onda to moe biti teko ili lako? A ako to nije cilj, kako onda moe biti puta ka njemu? Ako nema cilja, kako onda moe biti nekih metoda i tehnika da se do tamo stigne? Nemogue! On je rekao da to nije ni lako ni teko. Cilj ne postoji. Zivjeti na Velikom putu nije ni lako ni teko... ta je onda taj Veliki put? Taj Veliki put je tvoja priroda - ti si ve to! Upravo zbog toga to i nije cilj. To ne moe biti neto u dalekoj budunosti. Nije potrebno vrijeme da bi se to dogodilo. Ti si uvijek bio u tome, to se ve dogodilo. Ti si cilj, ti bitie u cilju. Ti ne moe boraviti izvan toga, ne postoji mogunosti da izae iz toga. Bilo gdje da ide, ti e nositi svoj Tao sa sobom. To je tvoja sutinska priroda. To nije mogue zapostaviti, nemogue ga je staviti po strani i zaboraviti. Ti si ve tu jer ovdje je "tamo" . Nije potrebno da bude zagledan u budunost: samo budi ovdje, i to e nai. Traga li, ti e
159

to izgubiti. Nemoj tragati, samo budi, i to e biti tu. A tada e se smijati jer si tragao za neim to je uvijek bilo tu samo zbog tvog traganja, to si gubio; upravo zato to si bio nestrpljiv i u urbi, to nijesi mogao uoiti. Zivjeti na Velikom putu nije ni lako ni teko, ali oni sa ogranienim pogledima su uplaeni i kolebljivi: to vie ure to sve sporije idu, a privrenost nema granica; ak i odanost idejiprosvjetljenja moe odvesti na kriviput. Samo dopusti da stvari ostanu onakve kakve jesu tada nee biti ni odlazaka nipovrataka. Ti si i put i cilj. Nema distance izmeu tebe i cilja. Ti si tragalac i traeno. Ne postoji razlike izmeu tragaoca i traenog. Ti si tovalac i tovano. Ti si uenik i Majstor. Ti si smisao i kraj. To je veliki put. To ti je uvijek bilo pristupano. Upravo i ovog trenutka, ti si u tome. Probudi se i vidjee da si u tome. Zaspi, ti ostaje u tome, ali poto si uspavan, to i ne uoava. Tada ti ne preostaje nita drugo do da ide i da ga negdje trai. Ti si nalik pijancu koji trai svoju kuu, koji trai neto to mu je upravo ispred oiju. Ali oi nijesu iste-one su zamagljene predubjeenjima, zamislima, one su zaslijepljene rijeima i teorijama. Usled toga je tvoja vizija zamagljena; inae, sve ono za ime si tragao bilo je uvijek ispred tebe. Hindusi imaju jedan metod promatranja vrha nosa: samo sjedi u tiini, gleda u vrh svog nosa i ne radi nita drugo. Neki ljudi e se tome smijati i misliti: kakve Ii
160

gluposti! ta se moe dogoditi pomou toga? Ali oni gube smisao. Hindusi kau da je to upravo ispred tvog nosa, na samom vrhu tvog nosa. Budi smiren, gledaj u vrh svog nosa i ne pokuavaj da misli... iznenada e to biti tu, ba na vrhu nosa, uvijek ispred tebe. U tome je ljepota vrha nosa: bilo gdje da ide, on je uvijek ispred tebe. Ispravno da se kree, on je tu; pogreno da stremi, on je ponovo tu. Bude Ii grenik, on e biti ispred tebe; budi svetac, i tada e biti ispred tebe. Bilo to da radi - budi u izokrenutom poloaju, u shirshasan - ono je uvijek ispred tebe. Zaspe li, on je tu; probudi se, on je ponovo tu. To je znaenje gledanja u vrh od nosa, jer togod da radi, on je uvijek tu; ti ga ne moe staviti nigdje drugo do ispred sebe. Kada se pokrene, i on se ve pokrenuo. Samo pogledaj u vrh svog nosa, i razumjee da je istina ba ispied tebe. Bilo gdje da ide, ona ide sa tobom. Ti to ne moe izgubiti, zato nema smisla tragati za njom. Da bi razumio da to nijesi izgubio... Ali pogledaj: obino nikada ne gleda u vrh svog nosa jer si zaokupljen promatranjem nekih drugih stvari, ti si zainteresovan za neto drugo. Ti nikada ne gleda u vrh svog nosa. Hindusi imaju jo jednu divnu teoriju. Oni kau, kada osoba pone gledati vrh svog nosa, smrt joj se pribliava, umrijee u roku od est mjeseci. Kada osoba pone gledati u to, a da i ne pokuava da to radi - bilo to da radi, on samo gleda vrh svog nosa - tada e u roku od est mjeseci umrijeti, frna neega u tome. Ti bude svjestan vrha svog nosa samo onda kada sve tvoje tenje i elje budu izline. Vie nema energije da pokrene svoje elje, smrt ti se pribliava. Ti si tako iscrpljen, sva vitalnost je iezla. Ne moe pokrenuti oi, ne moe vie juriti za svojim eljama, tenjama ... ivot polako

161

iezava. U poslednjem trenutku ti nita drugo ne ostaje sem da gleda u vrh svog nosa. To je jedno znaenje. Drugo znaenje, znatno vie znaenje, je: kada neka osoba moe gledati u vrh svog nosa, to znai da je spreman da umre na ovom svijetu. To je novo roenje - jer je on gledao sa jasnoom ispred sebe. Ovaj svijet nestaje, ovaj ivot nestaje. On je umro kada je njegovo staro bie u pitanju. On je sada novo bie; to je preporaanje. Sada vie nema odlazaka i dolazaka. On je dostigao - samo gledajui u vrh svog nosa? Da, jer je itavo pitanje samo u tome: kako gledati ispred sebe a ne sa strane. Istina je ispred tebe, ne moe biti drugaije. To nije ni lako ni teko. To nije pitanje napora, kako onda to moe biti lako ili teko? To je pitanje buenja a ne napora. Tu nije pitanje da neto treba da se uradi. Radei, ti e to izgubiti, ti e postati optereen sa tim djelovanjem. Ako pokua da neto preduzima, tada e to biti lako ili teko. To je pitanje ne-djelovanja. Kako onda nedjelovanje moe biti lako ili teko? Ne-djelovanje je sasvim izvan domaaja svijeta bilo kakvog djelovanja. To je samo bitisanje! Kako bitisanje moe biti lako ili teko? Biti znai jeste. To je Veliki put. itavi napor je u tome da spozna i vidi vrh svog nosa; samo da gleda ispred sebe sa bistrim oima. ... ali oni sa ogranienim pogledima su uplaeni i kolebljivi: to vie ure to sve sporije idu... To izgleda kontradiktorno, ali to se dogaa svakome. Ovo se dogodilo i tebi. Sto bre ide, to sve sporije stie. Nemoj ii nigdje! Samo budi ovdje - i odmah e stii. Ne postoji prostor po kojem treba putovati, nema ni vremena koje se mora transcendirati.
162

Samo budi ovdje. Neka tvoja jedina mantra bude sada i ovdje, nita drugo ti nije potrebno. Budi sada i ovdje, bilo da je to sporo ili bre. Dogodilo se: Jedan djeak je doao u kolu sa znatnim kanjenjem. On je uvijek kasnio. Uiteljica je bila veoma ljuta i ree mu: "Opet? Opet kasni, ak vie nego jue! A ja sam ti skrenula panju na to ve nekoliko puta. Ti me uopte ne slua!" Djeak joj odgovori: "Ali bilo je velikih tekoa. Zar ne vidite kako napolju pada velika kia, i da je cesta klizava od mulja tako da nijesam mogao nikako ii naprijed. Kretao sam se tako oteano da sam morao ii jedan korak naprijed, a dva natrag. Bilo je toliko klizavo: to sam pokuavao da bre idem, to sam sve sporije napredovao. Zapravo, tako sam iao u suprotnom pravcu: jedan korak naprijed, dva koraka natrag. Uiteljica mu na to odgovori: "Ti si veoma domiljat. Kako onda?" Djeak odgovori: "Ja sam stoga ba krenuo da se vraam kui, eto tako." Vi ste, takode, na jednom klizavom putu na kojem pokuavate da se kreete bre ali sporo napredujete - usled toga se vraate. Ako pogledate cilj, tada idete stranputicom. Vaa brzina je opasna, to je protivno cilju jer nikakva urba nije potrebna. Treba samo da se zaustavite i osmotrite. Dolazili su mi ljudi i pitali: "Kada emo mi dostii prosvjetljenje? Kada? Ako bih im rekao "sada", oni mi ne bi vjerovali. A ja vam kaem, sada. Ako propustite ovo sada, onda e to biti neko drugo sada, ali uvijek sada. Ne postoji drugog vremena. Kada god da se to dogodi, to
163

e se dogoditi u nekom "sada", a bilo gdje da se to dogodi, to e uvijek biti "ovdje". Ovdje i sada nijesu dvije rijei. Isto kao to nijesu dvije rijei prostor i vrijeme. Ajntajn je koristio jedan drugi novi termin: prostorvrijeme. On je od dvije rijei nainio samo jednu "prostorvrijeme" jer je nauno otkrio da vrijeme nije nita drugo do etvrta dimenzija prostora, zato nema potrebe za korienjem dvije rijei. Zato ovdje i sada, takoe, nijesu dvije rijei. Hiljada godina prije Ajntajna, mistici nalik Sosanu bili su svjesni toga. To je "sada-ovdje". Te dvije rijei treba da budu sjedinjene, one su jedno, jer sada nije nita drugo ve dimenzija od ovdje - etvrta dimenzija. "Sada-ovdje" je jedna rije. A bilo kada da se to dogodi, to je uvijek "sadaovdje". To se moe desiti ba sada, ne treba ga ekati. Ali ti si nestrpljiv i kolebljiv - to stvara probleme. U emu je smisao biti uplaen? Kakva je situacija unutar tebe kada si uplaen? Ti eli to, a opet to ne eli. To je situacija u kojoj se nalazi zaplaeni um: on bi elio da ode, ali ne smije jer je zaplaen. On bi to elio, ali nije sasvim siguran u to jer je kolebljiv. Isus je uvijek upotrebljavao rije "strah" nasuprot vjeri. Nikada nije govorio "nevjerovanje" ili "nepovjerenje" prema vjeri; on je uvijek samo koristio rije "strah" naspram vjere. On bi govorio: oni koji nijesu zaplaeni mogu postati ispunjeni vjerom jer je vjera odlunost. Vjera je odluka, potpuna odlunost. Ti ulazi potpuno u to, to je povjerenje; nita ne treba da ostane iza toga, neuslovljenost. To se ne moe povratiti. Ako bude uao u to potpuno, ko e onda to vratiti? Vjera je apsolutna. Ako ue u to, tada si sasvim u tome. Ti ne moe vie izai iz toga - ko e izai iz toga? Niko ne stoji pored tebe ko te moe povui nazad. To je pravi skok u ambis; a Isus je sasvim u pravu kada je strah postavio nasuprot vjeri. Niko do tada to nije uradio.
164

On je bio sasvim u pravu jer nikada nije bio zainteresovan za povrnost u jeziku, on je uvijek koristio jezik unutranjeg bia. To je bio strah koji ti nikada nije doputao da ue u vjeru. To nije nikakvo nevjerovanje, zapamti to, to nije nikakvo nevjerovanje koje te odbija od vjere, to je samo strah. Naravno, ti e racionalizovati svoje nevjerovanje, svoj strah. Ti e to sakrivati rijeima i govoriti: "Ja sam skeptik, sumnjiav sam u sve. Kako mogu ui u to prije no se potpuno u to uvjerim?" Ako samo malo dublje pogleda u sebe, tamo e nai strah. Strah znai da tvoja polovina eli da neto uradi, a druga polovina to ne eli. Jedna polovina je podstaknuta neim nepoznatim, ula je neki zov, poziv, a druga polovina je zaplaena nepoznatim, samo se dri poznatih injenica. To je usled toga to je poznato znano, nema straha u tome. Ti neto uradi; tada ti to postane znano. Ako eli da ues u neki novi posao, neki novi nain ivota, neke nove obiaje, novi stil, tada e makar jedna polovina tebe biti uz ono ve poznato sa objanjenjem: "Ne pokrei se! Ko zna, moda e to biti loije od ovog? A kada jednom ode, ne moe se vie vratiti." Tako jedna polovina tebe kae: "Ostani!" Ta polovina pripada prolosti jer je prolost poznata, postoji sjeanje o tome. A ona druga polovina je uvijek uzbuena, osjea poziv za kretanje u nepoznato neucrtanim putem - zna da e neto novo biti ekstatino. To je strah. Ti si podijeljen. Strah te ini izdijeljenim, a ako si podijeljen, tada se stvara neodlunost. Jedan korak ini ka nepoznatom, drugi korak ide ka prolosti, ka grobnici prolosti. Tako si ti sputan jer se niko ne moe kretati samo sa jednom nogom, sa jednim korakom, jednim stopalom - niko se tako ne moe kretati. Ti mora da upotrijebi oba tvoja krila, cijelog sebe, kako bi mogao ui u to. Samo tada se moe
165

pokrenuti. Neodlunou si sputan - svako je time sputan. U tome je problem, u tome je tjeskoba. Sputan se ne moe kretati, a ivot prolazi, tee, i ti postaje skamenjen, blokiran, zatoenik svoje prolosti. ... ali oni sa ogranienim pogledima su uplaSeni i kolebljivi: to vie ure, to sve sporije idu,.. Njihov itav ivot je protivrjean. Oni neto ine sa jednom rukom, a sa onom drugom rukom ine protivno tome - kolebljivo. Ti u jednu ruku nekog voli, a u drugu ga mrzi. Ti stvara ljubav na jednu stranu, dok na drugu stranu sije sjeme mrnje. I nikada tako ne moe vidjeti to zapravo ini. Upravo prole noi sam razgovarao sa nekim o skrovitom manastiru u Buhari. Gurdijev je ivio u tom manastiru ak est godina. Nauio je tamo mnogo tehnika sufi kole. Jedna od tih metoda se i dalje koristi u tom manastiru. Ta tehnika je predivna. Kada neka osoba ude u taj manastir, kada postane uenik, dade mu se jedna ploica, znak. Na jednoj strani te ploice bi pisalo: "Ja sam negativan, molim te, ne uzimaj me za ozbiljno". Ako neto kaem loe, ja to nijesam uputio tebi. To je usled toga to sam negativan, to sam ispunjen mrnjom, ljutnjom, depresijom. I ako uradim neto loe, to je usled moje negativnosti, a ne zbog toga to si ti lo. Na drugoj strani ploice je pisalo: "Ja sam pozitivan, privren, molim te, ne shvataj me ozbiljno." Ako ti kaem da si divan, ja time nita ne govorim o tebi ja se samo osjeam uzvienim. Zato bi osobe, kada bi osjetile da se njihovo raspoloenje mijenja, okretali ploice; on bi uvijek stavljao onu pravu stranu medalje shodno njegovom raspoloenju. Mnoge stvari su se
166

dogaale putem toga, jer ga niko tako nije uzimao za ozbiljno. Ljudi bi se smijali jer je negativan. Ako neko osjeti muninu i povraanje, u redu! On nee povratiti po tebi, nee nita baciti na tebe. On neto izbaca, neto to samo njega usmjerava. I samo kada ta razlika nestane, i uenik krene ka Majstoru i kae mu: "Ja nijesam nita. Sada nijesam ni negativan ni pozitivan, sve se spojilo i sada su oba moja krila postala jedno, sada sam ja Jedno" - samo tada mu se ploica oduzima. Onaj trenutak kada mu se ploica oduzme je trenutak prosvjetljenja. Tada je on itav. U protivnom, uvijek si u proturijenosti sa sobom i osjea se bijedno i tjeskobno, i razmilja to se dogodilo sa tobom. U jednu ruku si radio dobro, a na drugu stranu si radio loe - kanjavajui onu prvu stranu koja je otila neto naprijed od tebe takvog kolebljivog; tako ostaje razdijeljen. Jedan dio tebe slijedi stare navike, a drugi dio eli da se vine u nepoznato. Jedna strana eli da se prikloni svijetovnom, a druga eli da postane ptica, i da se vine u nepoznato nebo boanskog ili da se preda boanskoj egzistenciji. Tada se ti zatvori. Pokuaj da to sagleda. To e biti teko jer nikada do sada nijesi pokuao da to vidi, inae, to uopte nije teko. To nije ni teko ni lako. Samo uoi to radi sa sobom i sa drugima oko tebe. Uvijek kada neto radi sa pola volje, to e ti donijeti ojaenost. Zatvori Ii se, tada e sve dublje zapadati u pakao. Pakao je mjesto gdje su ljudi zatvoreni, zgreni; a raj je mjesto gdje se ljudi kreu, gdje nijesu skamenjeni. Pakao je mjesto gdje nema slobode; raj je sloboda. Hindusi su stanje konanosti nazvali moksha, potpuna sloboda. Niko nije nigdje sputan; sve protie nalik rijeci, nalik ptici na nebu, beskrajno nebo je svuda okolo, niim ogranieno.

167

... ali oni sa ogranienim pogledima su uplaeni i kolebljivi: to vie ure, to sve sporije idu, a privrenost nema granica; I zapamti, uvijek kada se za neto vee, to vezivanje postaje problem; nije u pitanju za to e se ti vezati. Zato Sosan kae, privrenost nema granica - nije ogranieno ovim svijetom, ovim tijelom, osjeanjima, uivanjima. Ti se moe vezati za prosvjetljenje, ak i za Boga. Moe se vezati za ljubav, moe se vezati za meditaciju i molitvu. A vezivanjem se ponovo uslovljava, sputava. Nemoj se vezivati nizato, ostani slobodan i pokretljiv. Sto se vie kree, to si blii sebi. Kada si sasvim u pokretu, tada nita u tebi nije zakoeno, istina kuca na tvoja vrata. Onaje uvijek kucala ali si bio zakoen i nijesi je uo. To je bilo ba ispred tebe, na samom vrhu tvog nosa. ... ak i odanost idejiprosvjetljenja moe odvesti na krivi put. Tada to postaje problem. Ako bude previe vezan idejom "Ja treba da dostignem prosvjetljenje", tada e ba to postati tvoj problem. Prosvjetljenje se nikada ne dostie, ono se dogodi. To nije nikakvo postignue. A djelotvorni um nikada ne dostie to. Ti e moda pokuati da postigne neku mo u svijetu ovozemaljskom, onda e poeljeti da ostvari mo i u onom svijetu. Prvo, ti eli da stekne bogatstvo na ovom svijetu, zatim pokua da ostvari blagodeti i na onom svijetu. No, ti i dalje ostaje isti, tvoj um, funkcije i sve eme ostaju iste: postii, dotai! To je sve samo jedan hir tvog ega. iea

Djelotvomi um je ego. A onaj koji je bogat, ne pokuava nita da dostigne; on je uvijek sretan bilo gdje da se nalazi, uvijek je blaen bilo to da posjeduje. On nema nikakvog cilja, nikuda ne ide. On se kree, ali njegova kretnja nije ka nekom cilju. On se kree shodno izlivu njegove energije, a ne za nekim ciljem - njegova kretnja nije niim motivisana. Naravno, on e dostii cilj - to je sasvim druga stvar, to je van svake sumnje. Rijeka se kree sa Himelaja; ona se ne kree ka moru, njoj nije poznato more. Gdje je to, ona o tome ne brine. Pjesma kretanja kroz Himelaja je divna; prolazi kroz doline, dolazi do vrhova, prolazi pored drvea, zatim kroz polja i dolazi do ljudi,., taj pokret je predivan! Svakog trenutka je taj pokret divan jer je to ivot. Rijeka nije ni svjesna gdje je cilj, ona ne zna da postoji more, da postoji neki cilj. To nije interes. A ako bi rijeka postala previe zainteresovana, ona bi dola u istu zbrku u kojoj si i ti sada. Tada bi se svugdje zaustavljala i pitala: gdje se nalazi, kuda da ide. Bila bi u brizi kuda vodi sjevemi put, a kuda juni, istoni ili zapadni - kuda da ide? I zapamti, okean je svugdje, bilo da ide na sjevar, ili jug, ili zapad, to ne ini razliku. Okean je svugdje, svuda naokolo je okean. On je uvijek ispred tebe; bilo kuda da ide, to ne ini razliku. Zato ne pitaj za stazu. Bolje pitaj kako da se vie pokree. Nikada ne pitaj za cilj, on nije nigdje zacrtan. Bilo gdje da se kree, krei se u plesu. Ti e dospjeti do okeana - to e se dogoditi. To se dogaa potoiu, dogaa se i velikoj rijeci, svima se to dogaa, svi oni dospijevaju do okeana. Veoma mala struja - ne moe pojmiti koliko mala - pa i ona dospijeva do okeana. Ne postoji problem da Ii je neto malo ili veliko. Egzistencija je beskrajno dareljiva i ljupka prema
169

svima; malo ili veliko ne ini razliku. Malo drvo cvjeta, veliko drvo cvjeta, takoe. Stvar je u cvjetanju! A kada malo drvce procvjeta, ono nije nita manje sretnije od onog najveeg drveta; srea je podjednaka. Srea nije u veliini, pitanje sree nije u kvantitetu. To je kvalitet tvog bia. Mala rijeka isto ao i velika plee dok dotie. Ti si sav nalik rijeci, svi vi ete dospjeti do okeana. Ali nemoj od toga stvarati cilj; inae, to bre bude iao, sve e sporije stizati. I to vie bude elio da neto dostigne, vie e biti sputavan u tome jer e se i vie plaiti. Strah od neostvarenja cilja e te vrsto stezati; strah da nee uspjeti e te griti; strah da e neto poi kako ne treba e te paralisati. Ako ne postoji nekog cilja tada nema ni straha. Zapamti, strah je ciljem orjentisan. Ako nikuda ne ide, emu onda strah? Ti nita ne moe izgubiti, ne moe pogrijeiti. Odakle dolazi ova mogunost gubitnitva? To dolazi sa ciljem orjentisanosti - uvijek si teio za nekim ciljem. Ljudi su mi dolazili sa rijeima: "Mi smo meditirali tri mjeseca, i nita se jo nije dogodilo." Nita se i nee dogoditi jer ti nepotedno eka na to. Ti ne smije ekati ak ni da se dogodi jer je sami in ekanja neki unutarnji napor. Ti samo gleda... Opusti se! Kada tebe vie tu nema, tada se to dogodi. Nikada se to nee dogoditi tebi, to e se dogoditi samo onda kada je amac prazan, kada je kua prazna; kada ti plee, a kada nema plesaa; kada ti promatra, a nema promatraa; kada voli, a nema ljubavnika, to se samo tada dogaa. Kada se eta, a nema etaa unutar tebe, to se tada dogaa. Nemoj ekati, ne ini nikakvi napor, ne stvaraj cilj; ak e i prosvjetljenje biti obrobljenje. To se dogodilo mnogim ljudima na Istoku. Milioni ljudi su uzeli sanijas postali su budistiki bikui, hindu sanijasini - ili su po
170

manastirima i bili sputani. Oni su dolazili i kod mene, oni su isti kao i svi drugi na ovom svijetu. Neko je sputan na pijaci, na trgu, oni su sputani u manastirima; u tome je jedina razlika. Neko je gubitnik na pijaci, oni su gubitnici u manastirima. Ali oni nikada ne vide...za$to si ti gubitnik? Ti stvara od sebe gubitnika - ako pita za cilj, ti e biti na gubitku. Na putu ka krajnjem, ciljem orjentisan um je samo prepreka, najvea mogua prepreka. Ti samo budil Konano e ti se ukazati! Dopusti da to bude odluka i problem konanog, a ne tvoja. Ostavi to njemu, on zna vie od tebe. Neka to bude problem Boga, neka on brine o tome. Ti nemoj da brine - ti samo uivaj u ivotu kako se on ispoljava, sve do zadnjeg. Ti samo plei i pjevaj, budi ekstatian, i dopusti da Bog brine. Zato si ti zabrinut? Ti jednostavno budi nezabrinut. I ne budi pregalac jer e tako stvoriti veliku tenziju koja se moe dogoditi samo ljudskom umu. Tada ti nee moi gledati sada ovdje, tada e gledati negdje u daljinu, daleko, u budunost; tamo je cilj, utopija, zlatni grad, ShambaIa - tamo. A ti treba da uspije, zato ti tri. Gdje to ide? Od koga bjei? Za ime tri? Shambala je sada ovdje, utopija se ve ostvarila. Isus je rekao svojim uenicima: "Na koga ekate? Ja sam ovdje!" ak su i njegovi uenici pitali: "Kada e Mesija doi? Kada?" - jer su Jevreji vjekovima ekali Mesiju da doe, a kada je on konano stigao oni nijesu bili spremni da mu ukau dobrodolicu. Oni su i dalje ekali. Kada je i Isus doao, oni su i dalje ekali. A i kada Isus nije bio tu, mnogo drugih Isusa je dolazilo; oni su uvijek bili tu. Bog je uvijek preplavljivao. Nekada je to bio Muhamed, nekada Isus, nekada Buda, nekada Sosan, uan Cu. On nas je uvijek preplavljivao, on je uvijek

171

neprestano davao, on nita ne moe uiniti protiv toga. On nije siromah. Ali Hriani su izjavili kako je Bog imao samo jednog sina. Da Ii je on moda bio impotentan? Da Ii je postao neplodan posle Isusovog rodenja? Ovo stvamo izgleda apsurdno - "jedini boji sin." To nije nikako mogue, inae, va Bog ne bi bio Bog, ne bi bio vrijedan toga. Muhamedanci su, takoe, rekli kako ima samo jedan prorok: Muhamed je poslednji prorok. Zato poslednji? Da lije va Bog mrtav? Moe Ii on poslati koju bolju poruku? Moe Ii uznapredovati? Zar on nije vei kreator? - jer kreativnost znai prevazilaenje sebe, stalno transcendiranje. Slikar nastoji da slika i uvijek prevazilazi svoje mogunosti, uvijek transcendira sebe. Jednom je neko upitao Van Goga: "Koja je od tvojih slika najbolja?" On je odgovorio: "Ova koju upravo slikam." Posle nekoliko dana isti ovjek je doao i upitao ga isto pitanje. Van Gog mu je odgovorio: "Rekao sam ti: Ovu!" A on je slikao neko drugo platno: "Ovo to sada slikamje najbolje." Bog je u stalnom prelivanju, neprestanom plavljenju. Kada se Muhamed pojavio, on je bio najbolji; kada je Buda doao, on je bio najbolji. I stvarno, on nikada nije napravio neto od drugorazrednog kvaliteta. On je uvijek stvarao samo najbolje, neuporedivo. Ali ljudi i dalje ekaju. Oni ne uspijevaju da prepoznaju glasnika koji im stoji na pragu jer su njihove oi negdje drugo, njegove oi tee za nekom utopijom, negdje sasvim drugo. Oni nikada nijesu tu, nikada nijesu u svom domu. Bog ti je dolazio mnogo puta i vraao se jer ti nijesi bio u domu. Ti nijesi

172

nikada tamo gdje sada boravi. On je kucao, ali te tu nije bilo. Neka to bude samo njegova briga, ti se nemoj brinuti - ti samo ostani nezabrinut. Postoje samo dvije situacije: ili si zabrinut ili si ekstatian, obije nikako ne mogu bitisati zajedno. Ako si ekstatian, ti si mahnito ekstatian. Ako si zabrinut, ti si mahnito zabrinut. To su dvije vrste ludila: ludilo koje dolazi zbog brige i ludilo koje dolazi pravo iz bia, preplavljenog bia. Lzbor ostaje na tebi. Da Ii e biti ludo zabrinut, na kauu nekog psihijatra, ili e postati Boji ludak, nalik sv. Francisu ili Sosanu. Tada tvoj itav ivot postaje ples, igra, beskrajna ekstaza, blaenstvo koje se nastavlja, poveava, raste,., nema tome kraja. To pone, ali nikada ne prestane. Samo dopusti da stvari ostanu onakve kakve jesu tada nee biti ni odlaska nipovratka. Beskrajna milost je tu; ona ne dolazi, ona ne odlazi. Samo dopusti da stvari ostanu onakve kakve jesu. Ne nastoj da posreduje, nemoj pokuavati da mijenja. Ovo je veoma teko da se shvati jer um voli promjene: ako si grenik, treba postati svetac; ako si ruan, postati lijep; ako si lo, postati dobar. Um nastoji da se mijenja, da sve mijenja, pokuava da promijeni, i u tome uspijeva jer izgleda: "Da, ti moe biti bolji, zato pokuaj da se promijeni". Kad ne moe biti bolji, tada biva sputan - jer si ti ve dovoljno dobar! Jedina stvar je kako prestati brinuti i poeti potpuno ivjeti. Budi ivotan, samo dopusti da se stvari odvijaju na njihov nain. Prihvati to! Zato se brine? Ti si bio roen - niko te nije pitao eli Ii da se rodi ili ne. hiae, ti bi se sputao, ti nita ne moe da odlui. Ti si kolebljiv. Ako bi tebe pitali, ako bi Bog
173

bio tu da te pita - a on nikada nee napraviti takvu greku jer zna da si ti sputan - nikada ne bi mogao odluiti hoe Ii se roditi ili ne. On te je iznenada gumuo bez da te pita za odobrenje, ti inae nikada ne bi bio ovdje. A ako bi te ponovo pitao o tvojoj smrti, ponovo bi bio sputan u odgovoru. On te nikada nije pitao, on te jednostavno uzme. On te poznaje savreno dobro: ti nikada ne moe odluiti. Ako bi doao i upitao te: "Kada eli da umre?" - Da Ii bi bio spreman da odgovori? Subota ujutro? Nedelja? Ne! Postoji samo sedam dana, i ti nee moi da odlui. On treba da dode bez da te ita pita. Ako se ivot odvije bez tebe, ako se smrt dogada, ako se ljubav dogada bez tebe, zato e onda biti zabrinut? Bilo gdje da je izvorite, ako ti on moe dati rodenje, ako ti moe dati smrt, ako on moe stvarati i ruiti, onda mu prepusti sve. Ti uivaj sve dok postoji. Ako moe uivati dok postoji, iznenada e shvatiti: ovo je izvor svega. Ti si tako dotakao beskrajni ivot. Isus je rekao: "Ja sam ovdje da vas uim obilju ivota, neogranienom bogatstvu." A nain za to je da dopusti da stvari budu. Nemoj se uplitati, nemoj da posreduje na vlastiti nain. Dopusti da tvoj Tao tee, da se tvoja priroda kree... bilo gdje da ide! Prihvati prirodu stvari (vlastitu prirodu) tada e se kretati slobodno i nesmetano. Kada je misao zarobljena tada je misao skrivena, sve je tada zamraeno i nejasno, a tegobna praksa osudivanja donosi dosadu i muninu. Kakva korist se moe ostvariti od zasebnosti i odijeljenosti?
174

Onda kada si prepun misli, tvoj um je zamagljen, tvoja vizija nije jasna. Sta da se radi? Misli su prisutne. Neka budu tu. Ti samo budi nezainteresovan! Neka one budu tu - ti se nemoj poistovjeivati sa njima. One se kreu po svome, neka se samo tako i kreu. Zato bi se ti ukljuivao i uznemiravao ih? One teku nalik struji neka samo teku. Ti samo ostani na obali i odmaraj se. Reci svojim mislima: "U redu, ako mogu oblaci biti na nebu, ako drvee, rijeke i okeani mogu biti na zemlji, zato i misli ne mogu biti na umu?" Prihvati ih, potvrdi ih! U redu! Ako ih potvrdi i kae u redu, ti e iznenada osjetiti promjenu jer si do tada trebao energiju kako bi se one kretale. A ako si nezainteresovan, malo po malo e se ta energija opustiti. Postae sve manja i manja. Tada e doi vrijeme kada e misli ulaziti samo onda kada budu potrebne. Misli nijesu teret - nepotrebne misli su teret, one stvaraju tvoje zamagljene vizije. Zamagljenost dolazi usled nepotrebnih misli. Kada eli da se kree, ti koristi svoje noge, kada misli, koristi svoje misli, kada eli da komunicira, koristi svoj um. Ali ako sjedi ispod drveta, zato bi koristio svoje noge? Tako e izgledati blesavo. Ali tvoje misli se neprestano kreu. Um je funkcionalan, a funkcionalnost je korisna samo u odredeno vrijeme, u pravo vrijeme. Kada je potrebno, um poinje da djeluje. Ja sam govorio: tada je um funkcionisao, inae, kako bih ti ja mogao govoriti? Sosan neto kae, kako bi on to mogao govoriti ako ne bi bilo runa? Ali kada prestanem da govorim, tada vie nema uma - isto kao kada se ne kree, tu nema nogu. Kada si gladan, ti jede. Kada eli komunikaciju, tada koristi misli. Kada nema gladi, ne
175

ide da jede. Ali ima ljudi koji stalno vau gumu za vakanje, koji pue; tako su guma i puenje samo zamjena za hranu. Oni ele da jedu neprestano, ali to nije mogue jer tijelo to ne prihvata - zato oni pribjegavaju da rade neto sa ustima. Oni e zato vakati gumu, ili duvan, ili e puiti ili raditi neto drugo. Ako im se, pak, ne doputa da rade neto... Na primjer, enama nije u prolosti doputeno da rade te gluposti koje su mukarci radili. Njima nije doputeno da pue, nije im se dozvoljavalo da vau gumu ili tako neto; to nije bilo dobro i ljupko. ta su one onda radile? One su poele priati. Zbog toga djevojke priaju vie, neka zamjena je potrebna. Usne se moraju pokretati. One su tako poele previe priati. Vi ne moete nai dvije ene da sjede zajedno a da ne priaju - sem ako nijesu Engleskinje, jer one nijesu ene. Toliko je toga bilo potiskivano u njima, tako da one to ne mogu nikako sakriti, friae, ene neprestano avrljaju; nalik pticama na gram, one stalno cvrkuu. Upravo neki dan su dvije ene radile ovdje u vrtu. itav dan su samo brbljale - itav dan! To nije moglo biti od neke svrhe jer nije bilo nita ... ali one su stalno brbljale. Upravo kao da usta ele da neprestano jedu. Pogledajte ljude dok sjede u teatru. Oni e pokretati svoje noge, bie nemimi. Zato oni uopte sjede tu? Oni ele izai vani i etati. Oni rade oboje. Oni nikako ne mogu sjedjeti mimo. To se dogada i sa tvojim umom. Um je dobar sam po sebi. Sve je dobro, sve je na svom mjestu. Tada sve moe biti od koristi. Cipele koriste savreno kada su na svom mjestu. Kada ti je um potreban, koristi ga; ako ti nije potreban, stavi ga po strani. Ti ostaje gospodar svega to funkcionie. Ali um nikako ne prestaje. Sve to radi to se beskonano nastavlja - isto kao da ne moe da ugasi svoj radio, prekida se pokvario. Tako on radi neprestano. Ti spava, a tvoj radio i dalje
176

radi. Ti se odmara, jede, vodi ljubav, a radio stalno radi. I ti to tako tolerie do kraja. Malo po malo, postaje zaboravan i ne primjeuje vie da je radio i dalje ukljuen; ti ga vie i ne slua. Upravo se to dogaa sa tvojim vunom. On neprestano radi i radi; nikako da nade prekida i da ga iskljui. Ti to vie i ne slua, jednostavno ga tolerie, zanemaruje. Svoj um prihvata preutno, kao da to mora biti tako. To nije tako; inae, Buda se ne bi ostvario. A kada sve ovo govorim, to kaem iz svojeg iskustva. To je tako. Prekida se moe pomjeriti. To je ono to meditacija ostvaruje. Ona te ne vodi ka prosvjetljenju, ona samo pomjera prekida na mjesto na koje treba da bude; moda je polomljeno, zapelo ili je i dalje tu, ali ti ne zna kako da ga upotrijebi. Meditacija je tehnika, a tehnike mogu pomoi nekim funkcijama a ne tvom biu. Tako nijedna meditacija ne vodi direktno do tvog bia, to samo podeava tvoje funkcije. Kada se cipele savreno ugaaju, ti si prosvijetljen. U pravu je Cuan Cu kada kae: "Kada cipele dobro stoje, tada se noge zaborave." Kada svaka funkcija djeluje, tada se tijelo zaboravlja; kada svaka funkcija koristi, tada svijet pojavnosti iezava. Ti si prosvijetljen! Iznenada sve biva briljantno, onako kako jeste. Ako ielida se kreeJedinstvenim putem nemoj odbijati svijet osjeanja i ideja. Ovo je predivno! On kae... nemoj odbijati svijet osjeanja i ideja. Postoje dvije vrste ljudi. Jedna vrsta ljudi se bori sa svojim osjeanjima: kako ubiti tijelo, kako ne uivati u njemu, ne zaljubiti se, ne jesti sa uivanjem. Oni
177

se bore sa svojim osjeanjima, oni postaju velike askete. Zapravo, oni su samo mazohisti, oni uivaju da mue sebe. Ali drutvo takve ljude potuje, a takvo potovanje postaje dra. Oni misle da postaju veliki ljudi jer se ne zanimaju za ula. Ali oni ne mogu biti veliki jer su osjeanja samo vrata koja ti omoguuju da se susretne sa beskrajnim koje te okruuje. Osjeanja su vrata; kroz ta vrata beskraj ulazi u tebe i ti u njega. Oni samo nastoje da zatvore ta vrata. Tako njihovi domovi, njihova tijela, postaju tamnice, a oni pate. A to vie pate, time su vie potovani i cijenjeni - jer obini ljudi misle da tako ine uda, da tako oni postaju netjelesni. Nema nikakve potrebe da se trudite da budete netjelesni. Jedino je vano: tijelo treba da radi pravikio, savreno. To je umjetnost, to nije strogost. To nije nikakva disciplina, strogost; ti se ne treba boriti protiv toga, ti samo treba da to razumije. A tijelo je mudro - mudrije od tvog razuma, zapamti to. To je stoga to tijelo bitie due od razuma. Um je tek novopridolica, upravo dijete. Tijelo je drevno, veoma vremeno. Poto si se ti nekada kretao u stijeni, tijelo ti je bilo tu, a um je duboko spavao. Tada si postao drvo: tijelo je bilo tu sa svom svojom svjeinom i zelenilom. Um je i dalje duboko spavao, ne kao u stijeni, ali ipak je spavao. Potom si postao ivotinja, tigar; tijelo je bilo tako ivahno i ispunjeno energijom, ali um jo nije djelovao. Postao si ptica, postao si ovjek... Tijelo je djelovalo milionima godina. Tijelo je tako sakupilo znatno vie mudrosti, tijelo je veoma mudro. Zato, ako jedete previe, tijelo vam kae da prestanete. Um nije tako mudar. Um e ti rei: "Ukus je predivan - jo malo u uzeti." A ako tada bude posluao um, on e biti destruktivan prema tvom tijelu, na taj ili na neki drugi nain. Ako bude sluao razum, on e ti rei da jede jer je on blesav, djetinjast. On ne zna to govori. On
178

je tek novopridoli, on jo nije nita nauio. On nije mudar, jo je budala. Zato sluaj tijelo. Kada ono kae da jede, jedi; kada kae da prestane, tada prestani. Ako bude sluao um, to e biti kao da malo dijete vodi starca - oboje e pasti u jarak. A da bi sluao um, prvo mora biti previe u osjeanjima, tek tada e dobiti pravi smisao. Svako osjeanje e ti donijeti bijedu, svaka osjeajnost e ti donijeti jo vie tjeskobe, konflikta, boli. Ako bude jeo previe, dobie bolove i povraanje, itavo tijelo e ti biti poremeeno. Tada e ti razum naloiti: "Jesti je loe, sada treba gladovati." A i gladovanje je, takoe, opasno. Ako bude sluao naloge tijela, nikada se nee prejesti, i nikada nee jesti ispod mjere; ti e jednostavno pratiti Tao. Nekoliko naunika su radili na istraivanju ovog problema i otkrili su jednu divnu stvar: mala djeca jedu samo kada osjete glad; idu na spavanje samo onda kada osjete da san dolazi - oni oslukuju svoja tijela, ali njihovi roditelji ih uznemiravaju, prisiljavaju ih: "Ovo je veera, vrijeme je da se jede; sada je ruak, svi za sto; vrijeme je da se spava - idite u krevet!" Oni nikada ne slijede svoja tijela. Jedan naunik je u svom eksperimentu ostavio djecu da ive po svome. Radio je sa dvadeset i petoro djece: nije ih niim forsirao; nije ih tjerao da idu u krevet, nije ih tjerao da ustaju. est mjeseci ih nije niim prisiljavao. Tada je jedno veoma duboko razumijevanje ostvareno. Oni su spavali dobro, hnali su tako manje snova, komarnih snova, jer takvi snovi dolaze zbog roditelja koji prisiljavaju djecu. Oni su jeli dobro, nikada previe, a nikada ni manje nego je bilo potrebno, nikada previe. Oni su uivali u jelu, a nekada nijesu uopte jeli. Ako tijelo ne bi to osjealo, oni ne bi ni jeli; tako se nikada nijesu loe osjeali zbog jela.

179

Jo jednu stvar vam elim predoiti, a to jo niko nije istakao da se treba shvatiti, a to je udestveno. Samo Sosan to moe shvatiti, ili Lao Cu, ili uan Cu jer su oni Majstori Tao. To je bilo pravo otkrie! Oni su shvatili: ako bi dijete bilo bolesno, ne bi jelo odreenu hranu. Tada bi pokuali da razjasne zato ono ne jede tu hranu. Ispitali bi tu hranu i otkrili da je ta hrana loa za tu vrstu bolesti. Kako moe dijete o tome odluiti? To samo moe tijelo. Kako bi to dijete raslo, sve to bi bilo potrebno za njegov razvoj ono bi koristilo vie. Tada su analizom otkrili da u toj hrani postoje sastojci koji su upravo trebli njegovom razvoju. A hrana se mijenjala kako se mijenjala njegova potreba. Jednog dana e dijete jesti neto, a ve drugog dana to isto dijete nee eljeti da jede tu hranu. Naunici su zakljuili da je u pitanju mudrost tijela. Ako dopusti tijelu da se ispoljava, ti ide pravom stazom, Velikim putem. A to nije sluaj samo sa hranom, to se odnosi na itav ivot. Tebi seks ide loe upravo zbog tvog uma; stomak te boli zbog tvog razuma. Ti se sukobljava sa tijelom. Nemoj se sukobljavati! Ako to moe saraivati, tri mjeseca nastoj da se ne bori sa tijelom, k,nenada e postati veoma zdrav, a dobrobit tvog bia e se ostvariri. Sasvim e osjeati u redu, cipele e se savreno ugoditi. Ali u svemu tome je samo um problem. Um ima svoja pravila djelovanja: kako da se ophodi sa drugima, kako da se kree u ovom svijetu gdje ima puno drugih ljudi, kako da vozi automobil, kako da slijedi pravila i zakone saobraaja, kako da ne izazove opasnost za druge ili za sebe, kako da gleda naprijed i planira. Um vam je nalik radaru, on uvijek gleda naprijed i planira. Um je nalik radaru, on uvijek gleda naprijed - ali osnova i dalje ostaje tijelo. Oni ljudi koji su protiv tijela i koji gre svoja osjeaja e promaiti svoje prosvjetljenje i
180

lutati e za time due od onih ljudi koji se povode za svojim osjeanjima i slijede njihova uputstva. Ako slijedi svoja osjetila, postaje jednostavan. Naravno, niko nee obraati panju na tebe jer e govoriti: "Ovaj ovjek je osjeajan." Niko te nee takvog potovati. Ali senzualni ovjek je ipak znamo ivlji od nesenzualne osobe. Ali, niko nije zainteresovan za ivot; svi se vie zanimaju za tovanje beivotnih stvari. Ne trai da te ljudi potuju, inae e zastraniti. Taj trenutak e doi kada e te svi potovati, ali tada ti vie nee potovati sebe, zastranie. Nita se ne ugaa, sve ide loe. Zato posluaj tijelo! - Ti si ovdje samo da uiva u ovom trenutku koji ti je dat, u ovam milostivom trenu, ovom damaru koji ti se dogaa. Ti si iv, svjestan, a svijet je tako prostran! Ljudsko bie je udo na ovoj maloj planeti veoma maloj, krhkoj planeti. Sunce je ak ezdeset hiljada puta vee od ove nae planete, a sunce je osrednje veliine. Postoje milioni puta vea tijela od sunca, a postoje na milioni sunca i milioni svjetova u ovom univerzumu. A do sada, makar kako naunici tvrde, ivot i svijest su se dogodili samo na ovom mjestu. Ova zemlja je blagoslovena. Ti jo ne zna to si dosegao. Ako jednom osjeti to to si dosegao, ti e biti samo zahvalan i nikada nee pitati nizato drugo. Ti si mogao ostati samo stijena koja ne bi mogla nita vidjeti od svega ovog. Ti si ovjek! Ti pati, ti se brine, zato i gubi svaki smisao. Uivaj u ovom trenu jer se on moda vie nikada nee ponoviti. Hindusi znaju rei da e ponovo postati stijena ako ne zna uivati u ovome to ti se prua. Ako ne bude uivao i rastao u tome, tada e padati. Ti moe ponovo postati ivotinja. Znaenje je ovo: sjeti se uvijek da je vrhunac svijesti nalik nekom vrhu - ako ne uiva na njemu i postane sjedinjen sa njim, tada e pasti sa njega.
181

Gurdijev je obiavao da govori kako jo nemate duu; ivot je samo jedna pogodnost da se to dostigne, da postanete dua. Nemojte, stoga, uludo troiti svoje vrijeme i energiju, jer ako umrete neiskristalisani, tada jednostavno nestajete. A ko zna kada e se takva prilika ponovo ukazati? Niko ne zna to, ne postoji niko ko bi mogao ita rei o tome. Samo bi se ovo moglo rei: ovaj trenutak mogunosti je upravo ovdje. Ako uiva u njemu, on biva iskristalisan - samo ako bude ekstatian i zahvalan tome. I zapamti, nita ti vie nije potrebno da bi bio zahvalan. Sve to ima je dovoljno, sve to ima je i previe da bi mogao biti zahvalan i ispunjen potovanjem. Ne trai nita vie od egzistencije. Samo uivaj u ovome to ti je dato. A to vie bude uivao, vie e ti se i pruati. Isus je rekao jedan veoma paradoksalan navod: "Ako ima, dae ti se jo vie, a ako nema nita, uzee ti se i ono to ima." kgleda kao neto anti-komunistiko. fcgleda apsurdno. Kakva je ovo vrsta matematike?" to vie ima, vie e ti se dati; a ako nema, uzee ti se i ono malo to ima!" kgleda kao neko pravilo u korist bogatih, a protiv siromanih. No, zapravo, ovo nije u duhu nikakve ekonomije, to je samo vrhovna ekonomija ivota. Samo oni koji imaju, mogu dobiti vie - jer to vie u tome uivaju, sve vie rastu. ivot raste kroz uivanja. Uivanje i radost su najvee sutre. Budi zahvalan i uivaj u svemu to ti se daje. Bilo to da ti se dade, uivaj ekstatino u tome! to se vie otvara, to se vie daje - tako biva u mogunosti da ti se vie blaenstva dade. Onaj koji nije zahvalan, gubi i ono to ima. Onome koji je zahvalan, itava egzistencija pomae da jo vie izraste jer je on toga vrijedan. Zato budi vie ljubavan, i jo vie ljubavi e ti doi. Budi vie

182

smiren, jo vie mira e ti doi. Daj vie od sebe, i jo vie e moi dati. Dijeli sa drugima, i tvoje bie e se uzdizati. Ali ti nikada ne daje, nikada ne voli, nikada nita ne dijeli sa drugima. Zapravo, nijesi ni svjestan da ima neto. Ti samo eka da ti se neto odnekud dogodi. To se ve dogodilo! Samo pogledaj to - ti u sebi nosi blago. Ali nikada nita ne daje jer i ne zna da to ima, i ne zna da davanjem biva zreliji. Dogodilo se to u jednoj jevrejskoj zajednici: svetac je umirao. On je bio siromaan, ali i veoma bogat bogat u svom biu, bogat u svojoj ivotnoj ekstazi. On je bio mistik. itava komuna se zainteresovala. Svi ljekari su se angaovali ali se nita nije moglo uraditi, smrt se sve vie pribliavala. Tada se itaava zajednica okupila da uini i poslednju stvar, da se moli. Ali, izgledalo je da i to ne djeluje. Tada je rabin rekao: "Sada moemo uraditi samo jo jednu stvar. Bog nam nee pomoi sve dok i to ne uradimo. Mi emo mu udijeliti nae ivote. Zato podarite nekoliko dana, nekoliko godina ovom umiruem ovjeku." Odmah su svi istupili; ljudi su ga voljeli. Jedan je dao pet godina, drugi je dao jednu godinu. Neko je rekao: samo jedan mjesec; a neko ak jedan dan. Jedan jadnik je rekao: "Jedan minut." Ali ak i to - ak i to, razmislite, ne smijte se - ak i jedan minut ivota nije tako mala stvar, nije zanemarujua stvar. Kada umire, ak i taj jedan minut ti moe znaiti mnogo. Tada je priao Mula Nasrudin. On nije bio Jevrej ali je volio ovog mistika. On ree: "Dvadeset godina."

183

Niko nije mogao vjerovati. Jedan Jevrej koji je sjedio pored njega se prenu i ree: "to ti je, Nasrudine? Jesi Ii poludio? Dvadeset godina? ta to znai? Tako mnogo? Jesi Ii lud? A ti nijesi ak ni Jevrej? Nasrudin odgovori: "To je od ivota moje zene!
V I Il

Niko nije spreman da dijeli nita sa drugima. A dok ne bude dijelio, ti nee ni primati jer nijesi sposoban za to. Nijesi vrijedan toga. Odbija li, ti e gubiti; daje li, dobijae jo vie. Ovaj ivot, kakav je po svojoj sutini, je i previe dareljiv. Budi ekstatian u tome, u malim stvarima. ak i hrana moe biti svetinja. ak i rukovanje moe biti molitva, to e biti davanje. ak i boravak u drutvu sa ljudima e postati duboko blaenstvo - jer ono to se dogada tebe nije se dogodilo nigdje drugo. Sosan ree: Ako eli da se kree Jedinstvenim putem nemoj odbijati svijet osjeanja i ideja. Nemoj odbijati svijet osjeanja, i nemoj odbijati svijet ideja jer je i to prelijepo u svojoj sutini. Ako ne bude poistovjeen sa time, ta ima loe u nekoj ideji? To je samo jedan divan cvijet. Um je dobar ukoliko stoji na svom mjestu. Gurdijev ima jedno sredstvo, inae veoma relevantno za savremenog ovjeka, tako da se svi tvoji centri izmijeaju. Njihova istota se izgubila; sve se sa svaim sukobljava. A on je bio u pravu. Kada vodi ljubav, um ti nije uopte potreban. I stvamo, ti vodi ljubav umom, a ne seks centrom.
184

Seks uopte nije lo; naprotiv, seks je predivan na svoj nain - jedno cvjetanje, duboko mijeanje, duboki susret dvoje bia. Ali um uvijek nastoji da se uplie. Tada je to runo jer e se um uplitati i to kvariti. Tada e seks centar preduzeti svoju osvetu. Ti studira neke svete knjige, i iznenada seks pone ulaziti u razum, ti tada pone misliti na seks. To e biti tako jer si uznemirio svoj seks centar; tako e ti se osveta vratiti. Pogledaj samo oglase. Ako eli da proda bilo to, prvo mora da seks umijea u to. Kada prodaje automobile, postavi goliavu enu na automobil - ili ak da prodaje i pastu za zube. Ti prvo treba da pronade enu koja e se skinuti. Bilo to da prodaje! Ako ta pasta za zube nije neka dobra stvar, tada e ta gola ena biti prava stvar, seks. Ti prodaje sapun, tome mora dodati i jednu golu enu u kadi. Jednom sam uo: Jedna italijanska manekenka - model, koja je godinama radila kao model za prodaju sapuna, jednom je upitana, a tada je bila ve stara: "Koju vrstu sapuna vi koristite?" Ona je rekla: "Nijedan, svaki je sapun tetan za mekou koe. Ja se samo istrljam mokrim pekirom, to je najljepe. Ali ja sam pomagala pri reklamiranju sapuna da bi se oni mogli prodavati." Kada je Mula Nasrudin napunio sto godina, ja sam ga upitao: "Nasrudine, ta je tajna tvoje dugovjenosti?" On ree: "Saekaj! Za sedam dana e se sve srediti i tada u ti rei." Upitao sam ga: "U emu je stvar? ta tu ima da se sreduje?
185

On ree: "Mnoge firme su prole kroz mene, mnogi slojevi su se slagali u meni - vitamini koji pomau, koja hrana. Sada ja ne mogu znati, ali to e se srediti za sedam dana i svi e znati." Ideje su prelijepe same po sebi. Nita nije loe. Sve je dobro ako se stavi na pravo mjesto, sve e biti loe ako se postavi na mjesto koje mu ne odgovara. Tako nita nee biti od koristi. A toje upravo sluaj i sa tobom: sveje loe. Kada vodi ljubav, um se uplie. Kada meditira, seks se javlja. Kada jede, razum se javlja. Kada ide na spavanje, tada se hrana oglaava. Tako su svi centri izmijeani i u haosu. Neka svaki centar bude ist, i neka svaki centar funkcionie po svome, u svoje vrijeme. Svaki centar ima svoje vrijeme, svoj nain, svoje podneblje. Nemoj dopustiti da se centri izmijeaju. A u tome zaponi od uma jer je on veliki distributer, veliki stvaralac buke, a on se umee u svaiju teritoriju, eli da dominira svime. Pomjeri tu dominaciju. Svako osjetilo e biti isto i uivae na svoj nain. Nema potrebe da se um u to mijea. Isto tako, kada ti uiva u svom umu, nijedan centar se nee uplitati. Tada to nee biti neki problem jer su svi drugi centri bezazleni. Tvoj um je lukav - tako slua jednog lukavca, nikada ne oslukuje neki bezazleni osjeaj. Um je prevrtljiv, sposoban, kalkulativan. A drugi centri su ba naivni, i oni se ne mogu boriti sa umom jer je um veliki politiar, a osjeanja su samo obini ljudi. Seks je jednostavan, a um nastoji da ga osudi, zabrani. Seks centar ne moe nita drugo da radi sem ono to zna. Tako je energija prisiljena da ide u neki pogreni smjer. Uivaj u svakom osjeanju na nain kako to dolikuje tim osjetilima, a kada to radi sa potpunim uivanjem, kada biva samo to - tada ne ostaje nimalo energije da ide u neki drugi pravac, tada se itava energija
186

kree samo u tome. U tom trenutku nema uma, nema tijela; tada postaje samo seks energija. Kada si gladan, postani potpuna gladnica i jedi potpuno sa svim svojim biem, tijelom, i svaka e elija tako apsorbovati hranu. Neka sve uiva u tome. A kada eli da razmilja, tada sjedni ispod drveta, zatvori oi - uivaj u mislima! Nita nema loeg u mislima. Uivaj u njima kao u rascvjetavanju, divnom cvjetanju, u njihovoj velikoj poetici. Tada jasnoa dode, tada tvoja voda nije zamuena, tada se mulj staloi, i ti moe uoiti providnost stvari.

Ako eli da se kreeJedinstvenim putem nemoj odbijati svijet osjeanja i ideja. Zapravo, ako to prihvati potpuno bie identino sa istinskim Prosvjetljenjem. Ako u potpunosti moe prihvatiti sebe onakvog kakav jesi, tada e to biti prosvjetljenje. Nemoj misliti da e, kada bude prosvijetljen, vidjeti svjetlosti i vizije - sve su to besmislice! To se dogaa na putu, ali sve je to samo dio uma, nita tu nema od konanog. Sve tvoje svjetlosti i iskustva dolaze samo kroz um. Energija se kree tijelom; suptilni osjeaji su skriveni tamo. Oni postaju aktivni, i ti moe osjetiti mnoge stvari. Niega nema loeg u tome; uivaj, ali ne pomiljaj da je to prosvjetljenje. Prosvjetljenje se dogodi u jednom trenu, onda kada u tebi nema gunanja, kada ti nikuda ne ide, kada ne udi za neim, kada nita ne osuuje, kada ne presuuje. Ti samo bitie sa potpunom prijemivou. U takvom trenutku se nalazi prosvjetljenje. Prosvjetljenje je
187

jedna obina pojava. To nije neka neobinost, u tome nema nieg specijalnog - specijalno je samo potraga ega. To je neto posve obino! U tome nema nikakvih zahtjeva, potrage za neim, nema privrenosti niemu. Ti samo postoji, i ti si sretan - sretan bez ikakvog uzroka. Zapamti ovo. Ovo je razlika izmeu sree i blaenstva. Tvoja srea je uslovljena. Jednom ti je prijatelj doao, i ti si zbog toga bio srean. Koliko dugo e biti srean sa tim prijateljem? Samo nekoliko trenutaka - onda e biti sretan kada on bude otiao. Kakva je to vrsta sree? To je uslovljenost, a uslov zna da nestane. Prije ili kasnije, ti biva uzbuen, i to ubrzo nestane. Blaenstvo je neuslovljena srea. Upravo onakav kakav si, ti si srean. Tu nema objanjenja zbog ega si tada srean. Pogledaj samo itavu stvar. Ti nikada ne razmilja o tome zato si nesretan - ti si jednostavno nesretan. Uvijek kada si sretan, ti se zapita zato si sretan. Nesretnost ti izgleda prirodnija; srea izgleda kao neto neprirodno to ti se ponekad dogodi. Dakle, ojaenost je tvoje stanje, a srea je neto za ime tei. Prosvijetljeni ovjek je jednostavno sretan, upravo kao to si ti jednostavno nesretan. On je samo sretan! Nikada nije ojaen. Ako ga nekada cipele nabijaju, on ih samo navue kako treba. To nije nikakva nesrea, to je samo fiziki bol - neugodnost, ali ne ojaenost. On samo treba da pravilno postavi nogu, da promijeni cipelu ili da hoda bos. Neugodnost se moe dogoditi jednoj prosvijetljenoj osobi, ali nikako i ojaenost - kako se moe ojaenost dogoditi? Kada nema uslovljenosti za njegovo blaenstvo, tada ne moe biti ni nesretnoti. Ako je neto neuslovljeno, nepodstaknuto, ti to ne moe unititi. Ako je neto prisutno bez uea spoljnih faktora, kako ti to moe odnijeti? Ako je neto neuslovljeno, to ne moe imati svoju suprotnost. Toje ananda.
188

Hindusi imaju za to rije ananda: ekstatino blaenstvo, neuslovljavano blaenstvo bez ikakvog razloga i bez smisla. Zbog toga se dogaa da proglase ludog ovjeka koji je blaen. Oni bi pitali: "Zato si ti tako blaen? Zato se smije?" - kao da je smijeh kriminal. A ako ti na to odgovori: "Ja se samo smijem, eto tako! Veomaje dobro smijati se!" - oni to nee moi shvatiti. Za njihov smijeh je potrebna neka tenzija. A to je i u osnovi svake ale. Zato se smije kada se ispria neki vic? Sta se dogodi u tebi? Sta ta ala prouzrokuje? Ona samo stvori tenziju. Kako se aljiva pria razvija, tako se u tebi stvara neka tenzija iekivanja, ti ne zna to e se dogoditi. Tada se iznenada dogodi preokret; dogaaj je takav da nijesi nikada oekivao da se tako neto moe dogoditi. Ako tako neto moe oekivati, to znai da ve zna taj vic, tada nee biti ni smijeha. Ti e jednostavno rei kako je vic iao ravnomjerno, nikakvi se preokret nije dogodio. Kada ti ne zna taj vic, tada e se tenzija dogoditi; ti si ekao, postao si radoznao - ta e se dogoditi? A onda se sva pria izokrene u pravcu u kojem nijesi oekivao. Tenzija je ostvarena, ti se smije. Smijeh je tako samo realizirana tenzija, uslovljenost. Zato ti seks prua zadovoljstva? Zbog toga to je to svojevrsna tenzija. Ti jede, die, energija se kree, stvara, i ivot ti uvijek daje vie nego to treba. ivot je obilje, ivot je luksuz, savreno dragocjen. On nije povezan .sa tvojim potrebama, on ti uvijek daje vie nego to treba. Ta ekstra energija koja se sakuplja u tvojem tijelu je seks energija. Kada se ona dovoljno akumulira, ti osjeti neku vrstu tenzije u tvom tijelu. Sada se tenzija dovoljno uzdigla i ti to mora da realizira. Kada se ta napetost ostvari, ti se osjea sretan, oputen; tada moe ii na poinak. Ali itavi trik je u napetosti. Zato ako esto vodi ljubav, ako napetosti nema, tada je sve
189

ravnomjemo - vic je poznat, u tome nema sree. Ako bude previe vodio ljubav, bie sa time sasvim namiren jer to ne zavisi o ljubavi, to sve zavisi samo o uzdizanju napetosti. Ako svakodnevno vodi ljubav, nee biti mogunosti da energija preplavljuje. Tada e se posle odnosa, umjesto da bude sretan, osjeati isprazan, ojaden, nesretan. Orgazam se ne moe dogoditi jer on treba vie akumulirane energije nego to tijelo daje. To je svojevrsno preplavljivanje tako da itavo tijelo pulsira u tome. I zapamti, u represivnim drutvima ljudi uivaju u seksu vie jer je veoma teko da sretne ak i vlastitu suprugu. Dok je sasvim je nemogue sresti tudu enu, potrebno je premostiti bezbroj prepreka kako bi se sreo sa svojom suprugom. U Lidiji ne moe vidjeti svoju enu tokom dana. Tamo su sve porodice velike, ak i od oko stotinu lanova, svi oni ive zajedno, spavaju skupa. Ponekada i sa svojom enom mora napraviti posebni dogovor da bi vodili ljubav. To je divno, predivno na neki nain, jer se napetost izdigne do najviih vrhova, a onda se spusti u doline relaksacije. Na Zapadu je, medutim, seks postao apsolutno ravnoduan. Tamo vie niko ne moe uivati u seksu - toga tamo ima previe. Prije no to uspije da se dovoljno ispuni energijom, ti je ve izbaci. U tvom itavom ivotu se srea ostvaruje na sljedei nain: stvara napetost, a onda se oputa. Sa blaenstvom nije isti sluaj. To je neto neuslovIjeno. Tu nije prisutna napetost i ostvarenje, to nema nikakve veze sa tenzijom i njenim ostvarenjem - to je samo srea koja dolazi kada si u dobrobiti sa egzistencijom, kada osjea da si prijemiv. Kada osjeti da prihvata, tada osjeti kako te itava egzistencija prihvata. Tada moe blagosloviti sve, i sve tada moe
190

blagosloviti tebe. To je neuslovljeno. To se ne moe odnijeti sa sobom. Ti me ne moe uiniti nesretnim, ti me samo moe dovesti do nelagodnosti, to je sve. Ne postoji nita supromo blaenstvu, ananda. To je savreno neuslovljeno stanje. Upravo zbog toga to moe biti vjeno - jer uslovljene stvari ne mogu biti vjene. Onog trenutka kada uzrok nestane tada i efekt prouzrokovan time nestaje. Zapravo, ako to prihvati potpuno bie identino sa istinskim Prosvjetljenjem. Mudri ovjek ne tei za nekim ciljem, samo glupak sebe sputava. Svi tvoji ciljevi te sputavaju, oni postaju zatoenitvo, ti biva obrobljen time. Tada pati i pita se: "Kako da se oslobodim?" Lii se ciljeva, i bie slobodan! Nita drugo se ne moe uraditi! Nemoj stvarati nikakve ciljeve, tada nee biti ni obrobljenosti. Postoji samo jedna Dharma, istina, zakon; razlike se radaju samo usledprivrenosti neznanju. Tragati za Umom pomou raznolikog uma je najvea mogua zabluda. to, zapravo, ini kada stvara sebi cilj? Ko je taj koji stvara cilj? Um je taj koji proizvodi cilj, i um je taj, takode, koji nalazi put do tog cilja. Um inovira tehnike, metode, naine. Tada slijedi te metode i naine. to, zapravo, radi? Ti tako samo slijedi svoj um, vrti se u krug. Cilj je stvoren od uma, sredstva je stvorio um, i taj um te vodi. Kako onda moe pomou tog uma dospjeti do stanja ne-uma? Um je napet jer nikada ne moe biti oputen. To zavisi od suprotnosti. To je osudeno da se
191

kree u ekstremima. On moe zabranjivati, moe i vrijednovati, ali nikada ne moe neto potpuno prihvatiti. A potpunost je cilj - to se moe postii samo putem prihvatanja. Um nije takav, um ne moe prihvatati, on obino odbija. Kada neto odbija, on se osjea veoma dobro, to je sve usled ega. Ti si odbojan, odbija. Kada neto prihvati, tvoj ego se osjeti vrlo loe - jer kada nema odbojnosti, kada nema sukoba, borbe, kretanja, ta onda da se radi? Kao da je biti "sada i ovdje" sasvim nekorisno. Negdje drugo se blaenstvo dogaa, zato si ti onda ovdje? uo sam jednu priu: Jednom su se dvije skitnice odmarale ispod jednog drveta. Predio je bio miran i predivan. Potok je uborio u blizini i irio prijatni svjei zrak. Jedan od skitnica ree onom drugom: "Kada bi mi sada neko ponudio hiljadu dolara da mu ustupim ovo mjesto, ne bih prihvatio." Drugi ga upita: "A ako bi bilo u pitanju stotinu hiljada dolara?" Ovaj odgovori: "ak ni tada." Ovaj drugi nastavi: "Pretpostavimo da ima milion dolara?" Tada se prvi malo prenu. Pridie se i ree: "To je ve neto drugo. Govori Ii stvarno o parama? Onda si rekao pravu cijenu!" Ovako isto djeluje um: imaginacija, san - a onda san odjednom postane prava cijena. Nikoga tu nema, ali je sada tu podraaj. Pomisli na neto, i ubrzo e biti podraen. ak i na sliku gole ene se moe nadraiti. Zbog toga je toliko puno pornografije u svijetu. To je samo slika - linije i boja, nita drugo. Tu nema nita, ti to dobro zna, aIi ipak sakriva tu sIiku od drugih, a kada
192

ostane sam, pone da sanja nad njom. to zapravo radi? - Prava cijena. Um je samo zamisao, imaginacija, ati ti se ipak nadrauje. A kada jednom bude nadraen, um je taj koji ti je neto prodao. Tada ostaje ojaden i nesretan jer um samo moe prodati praznu ideju, a nikada te ne moe opskrbiti sa pravom robom. U tome je problem: on nema nita da ponudi. On ti samo moe prodati ideje - dobar je trgovac, ali ti nita ne moe obezbijediti. A kada to shvati i upita, on e ti tada ve neto drugo ponuditi. Jedan je trgovac doao do svog efa i rekao: "U velikoj sam neprilici, frnamo probleme sa onom zemljom to smo prodali. ovjek mi je telefonirao da je jutros sva zemlja prekrivena sa pola metra vode. Pitao me je koju smo mu to vrstu zemlje prodali? Kako da zapone sa gradnjom? ta da radim? Hou Ii mu vratiti novac nazad i raskinuti ugovor?" ef ga prekori: "Kakav si ti prodavac? Uzmi dva motoma amca i prodaj ih ovjeku!" Prodavac mora da prodaje. Ako neto ne bude prolazilo, neto drugo e ii bolje. Ako je kupac bio podraen prvi put, to e se dogoditi ponovo. Ti samo treba dobar trik. Um nastoji da ti proda ideje budunosti. On te, logino, ne moe i snabdjeti jer je budunost neizvjesna, moe da ne dode. A kada i dode, to uvijek bude sadanjost. Snabdijevanje je stvar trenutka, a prodavac uvijek govori o budunosti. Nedostatak je ovdje, a um stahio govori u terminima nade, snova i imaginacije . Zato prihvati stvamost kakva je i svijet kakav je. Ne pokuavaj da mijenja ita - tu e biti prosvjetljenje. A tada se sve mijenja, vie nijesi onaj isti. Ako ti neto promijeni, nita se nee izmijeniti. Ako, pak, prihvati,
193

tada e se sve preporoditi. To e se osvijettiti nekom nepoznatom svjetlou. fenenada e Cuti muziku koju nikada do tada nijesi uo, otkrie se ljepota koja je bila sakrivena. Vrata su se otvorUa, mrak je nestao, sunce se izdiglo. AU to se dogada samo onda kada si u skladu sa sobom. To se dogodi, to nije rezultat tvojih napora. I zato se nemoj osjeati nesretnim, ako ne bude nekog rezultata. ta ti tu mo2eS? Budi sretan jer to nije rezultat tvojih napora, nijesu u pitanju tvoji napori. Ti to moe postii upravo ovog trenutka. Nema nikakve potrebe da se odla2e. Razumijevanje je potvrivanje. Potvrivanje je prosvjedjenje. Budisti - a Sosan je budista, sljedberik Bude - imaju odreenu rije namijenjenu za potvrivanje. Oni to zovu tathata. Tu nema gunanja, nema osuivanja, zabranjivanja, pretjerivanja. To samo znai da su stvari onakve kakve jesu. To je nain - put je upravo takav. Mi svi ivimo u tome. Sve to e se dogoditi, moramo biti spremni da dopustimo da se dogodi. Bilo kuda da iivot ide, pojedinac, mora ii za time. Sve je dobro to se dogodi. Ti ne stvara nikakve konflikte, samo si sa time. Ti pluta, ne ptiva - i nikada ne pUva protiv struje. Ti samo oputeno pluta sa smjerom struje; malo po malo, ti vie nee znati ko je ko, ta je ta, ko je struja, a ko je postao dio strujanja. Ti tako postaje strujanje. To je prosvjedjenje.

194

2 P. M z w ^ e /2*z,>va Me*t</ Hirtft fu*-Hf&ft P e o a ^ t A 4 t H ;* ^^oicfri,i, HKKLOvosr i M 8 n v o i r ^ve J :vPfc*TM0tr7 vos>e &&infu&utH ST+HovfrrfHt 5>SSO^/, P&i^l*/, CV&rTWi V V7rzj)tn+ts, CfHS T*?t7 T /> S>oHv>&TthO. 1)o<i>fr*K,! *ue./~rA./ 3&sr*- f Vzsgv ^ K>$r* rr>6* ItOHOl1 2,AW*t< ! 2si. fax-o ri H? *4#,KV (f *h*v) Zvi if/o\/i [notJ') p&tnvr><s ev r * * t . ftko r w o UM Mt t>eMi ivfe tV $rv*nr 3frCW* ry>Kvoi7; 25-, C^ PV0.OH.0? 1 / ' ncOH& rrtx^t>i7-i ObLO1Zn<* *0T&r c>*t#L*/9STi, StfOtf 9*>S ^1 3&pi/#*eST fTv^tt/ vusrr7ceS s>2 i^vov* 5Ponrt**oS-ri. 2\,
j

TfrKO K,qo Jt N*~ **Crf si-

pfftc v)st- <j*<>fcu>lTi

SWJXP3S'n>019&&tMiTXpU?BU

IZ

ZMCUVE;

U T%pSVymLJWdU Hpk% f>025WXJlV0STI I HPH&Kf<0<HPSW. SVT WOjHpSfO QOLAZ% CYD H&W* ZXXfJU&UKfr 07& SU 9&LttC StyVlMH iLi c#ncsw& Hfl Vytmcu.- swtfOLUM
2<XQUjAVA aw lXST VCa4QQ9fc fJLS$fEHl

QvwvLK 1s2%flVXp i Togi$SHpi <mxyz zAstfisLi Mo%wxi %pHflcHp ra uaj Hsm, ovfE&XfnC ivKp oxp atfagwyi H z#svz, vxj%p<miprL<DA E svi s*&vi 9&smm. x^p uu
9& EtyM XXDJZL% VEScBT fOCjM>A ScTVAXJ Stl

OHflXJ>K %fl3&>E JTESUt 0 0 fBD9& SUV^fc S9f^SOMt iJOJHfi JEDlH$WEHZ SU&HP fL ?0 / c osLv&jvirn sz sViX ZMLsUm. xftms%svz Buvz c VWfELO TOVfDDHflXP TWSi E SZ QJHK0 0 >frEZV>J&M'EHZ SAMcmtJHPSrU. Hl<X&KVA V2V%E&EtyA ILI AHflLOgifE HfSU %(OQtl. ti OVOMscEKHjU
WEZiUZXpdHPSK I HJOO<UHp$-EH3X -

Poglavlje 7

SVI SNOVI MORAJU NESTATI

27.oktobarI974.

Um ima samo jednu mogunost, a to je da moe da sniva. To snivanje se neprestano nastavlja ak i za budnog stanja. Zbog toga Sosan ili Isus nee da prihvate da ste ak i budni jer san ima samo jedan uslov: da se dogada za vrijeme spavanja. Te dvije stvari se moraju prvo shvatiti: um je izvorite svih snova, a snovi se mogu dogoditi samo za vrijeme spavanja. A ako vi snivate dvadeset i etiri sata na dan, tada je jedna stvar sasvim izvjesna: da vi brzo zaspete. Zatvorite oi na jedan trenutak i san je tu; to se nastavlja ispod povrine. Cak i kada si zauzet, kada shodno svim spoljnim razlozima ti izgleda budan, duboko u tebi struja snivanja se i dalje odvija. Bilo kada da zatvori oi, snovi e biti tu. Oni se nikada ne prekidaju naim zaokupljenostima. Ti eta ulicom, vozi automobil, radi u fabrici, u kancelariji - to se nastavlja. Kada ode na poinak, tada se to jo vie

izrazi jer si tada nezaokupljen, sva panja se usmjerava ka umu. To je upravo nalik zvijezdama. Za vrijeme dana ne moe vidjeti zvijezde na nebu. One su tu, inae, gdje bi otile? Ali usled uticaja suneve svjetlosti, ti ih ne moe vidjeti. Ako side u duboki zdenac, nekoliko stotina metara dubok, odatle e moi vidjeti zvijezde i za vrijeme dana. One su uvijek tamo ali zbog velike svjetlosti, ti ih ne moe vidjeti. Mrak je potreban da bi se one ukazale. Isto se dogada i sa snovima; snovi su prisutni i za dana ali je mrak potreban da bi ih mogao vidjeti. To je isto kao kada ode u pozorite. Ako su vrata otvorena, predstava se moe odvijati, ali je ti ne moe vidjeti. Zatvori vrata, naini sobu mranom, i ti e tek tada dobro vidjeti. Snivanje je stalni proces unutar vas, a dok se taj kontinuitet ne prekine, ti ne moe saznati to je istina. Pitanje nije da Ii je istina daleko ili blizu, pitanje je da Ii je um sanjiv ili ne. Zato bazini problem nije u tome kako pronai istinu; ti je ne moe nai sa usnulim umom jer e se dogoditi da tvoj um prisvoji sve to se stavi pred njim. Tvoji snovi e se tako projektovati na njega, ti e samo to interpretirati. Ti nee biti u mogunosti da uoi kakvo je to. Ti e to vidjeti u skladu sa svojim snovima, ti e tako to krivotvoriti. Istina je tu jer samo istina moe prisutna biti - neistina se ne moe odrati. Sada emo razmotriti jo jednu stvar prije no to pristupimo ovoj sutri. Sankara je podijelio stvamost u tri kategorije, a te kategorije je divno razumjeti. Jedna kategorija je kategorija istine: ono to jeste. Zapravo, nita drugo i nije mogue; samo je istina, i samo istina moe biti. Druga kategorija je ta koja je neistinita, koja ne moe biti. Nikakve mogunosti za to ne postoji, jer kako neistine moe biti? Za biti, istina je potrebna. Stoga,
198

neistina je ne-biti, istina je biti. Onda je ankara naao i treu kategoriju koju je nazvao snivanje, priinjavanje, iluzija, maya: ono to nastoji da bude ali nije. Dakle, to su tri kategorije. Istina je onako kako jeste. Ako su tvoje oi iste, nezamagljene, ako um nije usnio, tada postoji samo jedna kategorija - istina. Ali ako tvoj um sniva, tada one druge dvije kategorije dolaze na vidjelo, ostvaruju se. San je, na neki nain, ono to ti sanja. A on nije stvaran upravo zbog toga to ne korespondira sa stvamou. Ti nou sanja da si postao kralj. Ujutro otkriva da si i dalje onaj isti prosjak. San je bio laan, ali ipak je bilo sna koji ima neki kvalitet istine jer se to, na neki nain, makar i u snu, dogodilo. I u tom trenutku takvog dogaanja, ti si sasvim povjerovao da je to istina, inae bi to odmah prestalo. Ako postane svjestan injenice: "Ja sanjam, i ovo je lano", san e tada biti slomljen, ti e se probuditi. San traje nekoliko sati; to samo ima neki kvalitet istine, kao da postoji. Ali to nije istinito jer ujutro uvidi da je to bio samo san. To su samo bile misli, povjetarac, latice cvijeta na nebu - izgleda kao da je stvamo, ali je to bilo nestvamo. Istina je bitisanje, neistina je ne-bitisanje, a izmeu to dvoje postoji svijet snova - on nosi kvalitet oboje. Um je izvorite snivanja, tako je i iluzoran. Um je ishodite svih maya.Yi moe umiljati da e dostii istinu ako se usami i ode u Himelaje. To nije istina jer tvoja kua nije maya, tvoja supruga nije maya, tvoja djeca nijesu nestvarna. Tvoj um je maya. A kako e napustiti ovaj svijet i otii u Himelaje? Um je unutar tebe. Ako to moe odbaciti, ti to moe odbaciti bilo gdje. Ako to, pak, ne moe odbaciti, to nee odbaciti ni na Himelaje. Supruga, djeca, dom, svijet, sve to je nazvano maya, iluzija, u drugorazrednom smislu - ali supruga je iva, ona
199

ima bie. Ona je Brahma za sebe, ona je istina - ne kao supruga ve kao dua. Tvoj um, medutim, predstavlja nju kao enu: "Ona je moja ena". Tada je san stvoren. Ona je tu, potpuno istinita! Ti si tu, sasvim istinit! A izmeu to dvoje, san se ostvaruje. Ti nju naziva svojom suprugom, ona tebe zove svojim suprugom. Sada san postoji izmeu to dvoje, a snovi su uvijek komami, ti ne moe predugo tolerisati jednu iluziju. Duzija je ograniena; prije ili kasnije e nestati. To nikako ne moe biti vjeno, ne moe trajati stalno. Ti zavoli neku enu, san je stvoren. Ali koliko dugo moe sanjati? Kada medeni mjesec proe, san e biti okonan, moda i prije. ta e onda raditi? Tada e nastojati da se pretvara jer e postati rob svojeg obeanja. Pretvarae se da i dalje voli, pretvarae se da: "Ti si mi i dalje predivna"; pretvarae se kao: "Ne postoji osoba slina tebi." Sve je to sada samo pretenzija, pretvaranje, gluma. Kada se pretvara, i kad je san ve slomljen, ti i dalje vue svoj san, to postaje teret i nona mora. Zbog toga ivi u takvoj patnji. Ta patnja nije nita drugo do slomljeni snovi, razbijena duga, slomljene iluzije, pretvaranja. A poto si previe uloio u njih, ti vie ne moe pogledati istinu: tako od samog poetka oni bivaju snovi. Radije no to bi pogledao istini u oi, ti e odgovornost prebaciti na drugog. Ti e rei: "Ova ena me prevarila. Ona nije tako dobra kao to je izgledalo. Ona me prevarila, ona nije pokazala svoje pravo lice." I ti tako nee vidjeti ono to je bitno. Ti e oko nje graditi snove, a usled tih snova nee biti ni u prilici da vidi istinu, stvarnost. Ona e, isto tako, stvarati snove o tebi. Zato, kada dvije osobe budu zaljubljene, one vie nijesu dvoje, oni tada postaju etvoro: jedno je zaljubljeni, drugo je voljena, a izmeu to dvoje je voljena koja je proizvod
200

uma zaljubljenog, i zaljubljeni koji je produkt uma voljene. To dvoje su snovi, i to dvoje nastoje da se kreu. To e uvidjeti prije ili kasnije; kada snovi budu slomljeni, vi ete opet biti dvoje a ne etvoro. Kada ste udvoje, uvijek e biti nevolja. Tada e poeljeti da odgovornost prebaci na drugog: "To je zbog njega." Tako e ponovo promaiti stvar. To znai da e stvoriti isti san od druge ene mislei: "Ova ena me nee prevariti, ja sam sada pametniji." Ali um nije nikada pametan. Sutina uma je glupavost, tako da um nikada ne moe biti mudar. On moe biti lukav, lukav na svoj glupavi nain, ali nikada ne moe biti mudar. To nije u njegovoj prirodi jer se mudrost ostvaruje samo onda kada snovi nestanu. Stoga, ako je snivanje bazina realnost uma, on nikada ne moe biti mudar. Buda je mudar jer kod njega ne dominira um. Sosan je mudar jer bitie u stanju ne-uma; svi snovi tako prestaju. On stvari oko sebe vidi onakve kakve jesu. Ti nikada ne gleda tako na stvari oko sebe; ti ih mijea sa svojim zamislima. A ti si uplaen da pogleda u njih sa istim oima jer zna, nesvjesno, negdje duboko u sebi, ti zna da stvari nijesu onakve kakve ih ti vidi. Ali ti misli, ako pogleda u stvari reahio, to e biti previe za tebe, da e biti preteko - nee biti u mogunosti da to istrpi. Ti e to mijeati sa snovima samo da bi izgledalo neto primamljivije. Ti misli da je tako bolje, zato ga preliva sa slatkim sirupom. Ako tako preliva i osobe u snovima, zar one bivaju slade? Ne, ti tako samo vara sebe, nikog drugog. Odatle toliko puno bijede. Ta bijeda i jad se dogadaju zbog naeg snivanja, i mi moramo biti svjesni tog fenomena. Ne bacaj odgovornost na drugoga, inae e stvoriti neki drugi san. Zato uvidi da si to ti koji projektuje, makar to bilo teko.

201

U bioskopu gleda prema platnu, nikada ne gleda pozadi - iako se projektor nalazi pozadi. Fihn se ne odvija tamo na platnu; na platnu je samo projekcija sjenki i svjetlosti. Fihn se odvija upravo pozadi, ali ti nikada ne pogleda tamo. Projektor je tamo. Tvoj um je u pozadini svih stvari, i um je taj projektor. Ali ti uvijek gleda u druge jer su drugi ekran. Kada si zaljubljen, ta osoba ti izgleda predivno, neuporedivo. Kada si u mrnji, ta ista osoba biva najrunija, i ti nikada ne moe postati svjestan kako to da jedna ista osoba moe biti najrunija i najljepa u isto vrijeme. Kada si zaljubljen, ta osoba je cvijet, rua, vrtna rua bez trna. Kada je ne voli, kada je mrzi, taj cvijet nestaje, ostaje samo tm, nema vie vrta - tako runa, tako prljava da je ne moe ni pogledati. I tako ne moe nikada postati svjestan onoga to radi. Kako su rue tako brzo uvele, samo u jednom minutu! ak nije bio potreban ni interval od jedne minute. Ovog trenutka si zaljubljen, a ve sledeeg je mrzi; ista osoba, isto platno, a itava se pria mijenja. Samo pogledaj, i brzo e biti u mogunosti da uvidi da ta osoba nije razlog, ti si neto sam isprojektovao. Kada izmisli ljubav, tada ta osoba izgleda ljupko; kada isprojektuje mrnju, tada ona biva runa. Ta osoba nije to; ti nijesi uopte vidio pravu osobu. Ti i ne moe vidjeti stvarnost zamiljenim oima. Ako stvarno eli da spozna to je to istina, tada ti knjige i spisi nee biti od koristi. Nee pomoi ni odlazak u Himelaje. Samo ti moe pomoi jedna stvar: poni gledati stvari bez uplitanja uma. Pogledaj cvijet, i nemoj dopustiti umu da bilo to kae. Samo gledaj u to; to e biti malo teko usled starih navika interpretiranja. Ti si znao da to objanjava, a takva objanjenja mijenjaju stvari. Objanjenja zavise od odreenog uma.

202

Mula Nasrudin je zatraio od suda da se razvede od svoje ene. Rekao je sudiji: "To je nemogue. Svakog dana kada doem kui, ona sakrije po nekog novog mukarca u ormaru." Sudija je bio zapanjen i ree mu: "Svakog dana?" Nasrudin odgovori: "Svakog dana! I ne uvijek ista osoba - svakog danaje to neko drugi." Da bi utjeio Nasrudina, sudija ree: "Mora da si veoma povrijeen. Ti se vrati kui umoran i pomisli kako te ena eka da ti poeli dobrodolicu i poljubi, a kada doe kui uvijek nae drugog ovjeka sakrivenog u tvojem ormanu. To je zaista loe." Nasrudin mu odgovori: "Da, osjeam se veoma uvrijeen jer nikada ne mogu nai mjesto gdje da okaim svoju odjeu." Sve ovisi o tome kako um objanjava stvari. Potom je Nasrudin napustio svoju enu i pobjegao. Bio je uhvaen i ponovo doveden pred sud. Sudija mu je rekao: "Ti si bjegunac, i treba da bude kanjen." Nasrudin mu odgovori: "ekajte! Prije no to donesete odluku morate vidjeti moju suprugu. Kada vidite moju enu, neete nikada rei da sam bjegunac. Jednostavno ete rei da sam kukavica. Tada u ja to prihvatiti. Ja nijesam bjegunac, samo kukavica. Ali prvo pogledajte moju enu." Kako vi gledate na stvari, to ne ovisi o stvarima ve o vama. Stvari se nee promijeniti dok ne dospijete do take kada ete odbaciti objanjenja uma i samo pogledati direktno u stvari, pogledati odmah. Um je tvoj posrednik. On ti donosi stvari u izoblienom obliku,
203

on ti stvari izmijea sa svojim objanjenjima. One vie nijesu iste. Zato je jedini put do istine: kako nauiti da budete neposredno sa svojim gledanjem na stvari, kako odbaciti nazovi pomo uma... Ta usluga uma je problem jer um moe samo stvoriti snove. Um moe stvoriti divne snove, i ti e biti oduevljen. Kroz tvoje oduevljenje snovi ti ponu izgledati stvarni. Ako si previe oduevljen tada si intoksiniran, tada vie nijesi sa svojim osjetilima. Tada je sve samo tvoja projekcija stvarnosti. Postoji previe umova, onoliko umova koliko i osoba jer svaka osoba ivi u svome svijetu. Ti se moe smijati tuoj gluposti, ali dok se ne pone smijati svojoj ludosti, nee biti sposoban da postane Tao ovjek, ovjek prirode, ovjek istine. to onda da se radi? Pokuaj da ni male stvari ne unosi u um. Pogledaj cvijet - samo ga gledaj. Nemoj rei kako je divan ili ruan. Nemoj nita rei! Nemoj upotrebljavati rijei, nemoj verbalizovati. Samo gledaj! Um e se tada poeti osjeati nelagodno, neprijatno. Um e eljeti da neto kae. Ti samo reci umu da bude miran, da ti eli da na miru gleda cvijet. U poetku e to biti teko, ali nemoj da otpone sa stvarima koje te puno uMjuuju. Bie veoma teko da gleda svoju suprugu, a da ti rijei ne dolaze na um. Ti si previe upetljan u odnose sa njom, previe si emocija ukljuio. Bilo da je to ljubav ili ljutnja, previe je upletenosti. Poni za promatranjem stvari koje su neutralne - stijene, cvijee, drvee, izlazak sunca, ptice u letu, oblake na nebu. Samo gledaj stvari sa kojima nijesi previe upleten, sa kojima moe ostati nepoistovjeen, sa kojima moe ostati indiferentan. Poni sa neutralnim stvarima, i tek potom prei na situacije koje su prepune emocionakuh naboja. Ljudi grijee kada poinju od emocionakiih situacija jer je to skoro nemogue sagledati.
204

Ti voli ili mrzi svoju suprugu, nema nita izmeu. Ako voli, ti voli ludo, ako mrzi, ti ludaki mrzi. U obije prilike, rijei dolaze. Skoro je nemogue da se rijei sprijee jer je toliko puno uestalosti korienja rijei, stabio se neto govori. Jednog jutra sam bio gost u Mula Nasrudinovom domu. On je upravo pio aj kada sam nailazio. Njegova supruga ree: "Dragi, dok si noas spavao, u snu si govorio puno nepristojnih stvari o meni." Nasrudin me pogleda i ree: "Ko kae da sam spavao? Ja ne mogu rei takve stvari u budnom stanju, zbog toga sam se pretvarao da spavam." Bilo u snu ili u budnom stanju, kada si emocionahio previe zanesen, veoma teko je da ostavi misli po strani. To e doi samo. Zato prvo izaberi neku situaciju koja nije bremenita takvim raspoloenjima. Kada dobije osjeanje da si spreman rei "da", tada iskoristi priliku i da pogleda u bremenite situacije u vaim odnosima. Malo po malo e se osoba osjeati sposobna za to. To je nalik plivanju: u poetku e biti uplaen i nee moi vjerovati kako e opstati. A poto si radio sa umom veoma dugo vremena, ti nee moi povjerovati da bez misli moe opstati i jedan trenutak. Ali pokuaj! Sto vie bude stavljao misli po strani, vie e ti se svjetlosti ukazivati. Kada nema snova, tada se otvaraju sva vrata, svi prozori se otvaraju i svjetlost dopire do tebe, sunce izlazi i dolazi do tvog pravog srca; svjetlost te obasipa. Ti postaje sve vie ispunjen sa istinom to manje biva optereen snovima. A kada tvoji snovi za budnog stanja prestanu, tada e, malo po malo, i snovi za vrijeme spavanja prestati. To je usled toga to su tvoji snovi postojali samo zbog neprestahiog nesvjesnog
205

kruenja. Ako bi se oni negdje prekinuli, malo po maIo bi se sva kua sruila. Dovoljno je da izvue samo jednu ciglu iz njenog temelja, itava kua e se polako poeti pretvarati u ruevinu. Ako tokom dana moe gledati stvari oko sebe bez snivanja, tada e tokom noi sve manje i manje biti snova, jer tvoje noi nijesu nita drugo do refleksije dana, nastavak istog procesa. Kada je dan drugaiji, tada je i no drugaija. Kada si budan - a pod tim ne podrazumijevam sjedenje otvorenih oiju ve kada ne sniva... Isus je obiavao da govori svojim uenicima: "Budite budni!" Jesu Ii oni neprekidno spavali pred njim? Zato je on svakog dana opominjao: "Budite budni!" Buda je uio svoje uenike svaki dan sa: "Budite budni!" Zato? Oni su bili pred njima sa otvorenim oima budni kao to ste i vi sada, ali Buda i Isus su svakodnevno opominjali "Budite budni!" Oni su pod tim mislili: "Ne sanjajte, samo budite oydje! Nemojte ii nikuda drugo!" U vaim sjeanjima, u prolost, vi samo snivate; u budunost, u zamisli, vi samo sanjate. Budite sadaovdje - samo tada nema snova. U sadanjem trenutku nema snova. U sadanjosti nema misli. Sada postojite samo vi i istina. A tada ne postoji jaz izmeu tebe i istine- oboje je istinito, i tu nema barijera. Vi se stapate sa istinom, i istina se stapa sa vama. Vi postajete Brahma, a Brahma postaje vi. Snovi su stvorili ogradu oko tebe, nevidljivu ali suptiLnu i veoma monu. Sada pokuaj da pronikne u ovu sutru. Spokojstvo i nemir proistiu iz zablude; u prosvjetljenju nema dopadljivosti i nenaklonosti.

206

Zato ti neto voli, a neto ne voli? Kako se to dogada da neku stvar voli, a neku ne voli? Kako se ta razlika moe dogoditi? Da Ii si ikada pokuao da pronikne u mehanizam svidanja i nesvidanja? Korisno je pokuati sagledati tu injenicu. Ti ponekad kae: "Ja volim ovu osobu, a ne volim onu tamo." Zato? A onda jednog dana iznenada pone da voli onu osobu, a ne voli ovu. Zato? Kakav je to mehanizam? Zato voli neku osobu? Ti nekoga voli ako ti on doputa da izotrava svoj ego. Ako on postane platno za projekciju tvojih snova, ti e tada voljeti takvu osobu. Ti voli osobu koja se prilagodava tvojim snovima. Tebi se, pak, ne sviaju osobe koje se ne ravnaju po tvojim zamislima i snovima, koje ti ne doputaju da sanja. Zapravo, naprotiv, on te uznemirava. On ti nee koristiti, on nee igrati ulogu sa platna. On nije pasivan, on postaje aktivan - ti ga ne voli. Ti voli samo pasivne uloge; togod sanja, drugi ti u tome pomau. Uspenski, Gurdijevov najvei uenik, je posvetio svom uitelju knjigu U traganju za udima, navodei rijei u posveti: "Osobi koja je razorila sve moje snove." Ali vi ne volite osobe koje mogu razoriti vae snove. ak je i Uspenski napustio svog uitelja; poslednjih godina uopte nije dolazio. Nastavio je da radi po svome. Na kraju je umro kao neprijatelj Gurdijeva. Dakle, ak i osoba Uspenskijeve svjesnosti, koji je mogao osjetiti da je taj ovjek razorio njegove snove, morao je otii. Ti moe neto osjeati, ali kada neko stvarno krene da unitava tvoje snove, takav ovjek e ti postati neprijatelj. Pravi Majstor e ti uvijek izgledati kao neprijatelj, a to je i kriterijum. Lani majstor e ti uvijek pomagati da jo vie sanja; on ti nee nikada razoriti snove. Zapravo, naprotiv, on e ti jo i dati podrku,
207

spokojstvo. On e te utjeiti, umiriti. Njegovo uenje e biti kao neka divna uspavanka. On e pjevuiti oko tebe da moe bolje zaspati, to je sve. Ali pravi majstor je opasan. Kretati se oko njega je veoma opasno. Ti se kree na svoj rizik jer ti on ne moe dopustiti da sanja, i ne moe pomagati tvoje snivanje jer je tada svaka svrha izgubljena. On e te unititi. A snovi su veoma bliski tvom srcu tako da misli da su tvoji dragi snovi samo srce. Kada se snovi unite, ti osjeti da si i sam uniten. To je skoro kao da te je neko ubio. Hindusi su bili svjesni toga pa su govorili da je pravi majstor isto to i smrt. Kada odlazi Majstoru, ide prema smrti. Ti mora da umre jer ako ne umre ne moe se ni preporoditi, ne moe se ponovo roditi. Kada se tvoji snovi unite tada istina dolazi do izraaja, istina biva objavljena, istina ulazi u ivot. Ti voli tu osobu jer pomae da se izdie tvoj ego. Ti voli svoju djevojku jer ti kae da si savren mukarac. Jednom sam prislukivao razgovor dvoje mladih ljubavnika. Oni su sjedeli na obali mora gdje su se valjali veliki talasi. Mladi tada ree: "Valjajte se, divni talasi! Valjajte se sve vei i vei!" I oni potom postae sve vei i vei. Tada djevojka ree: "Divno! More te poslualo!" Vi ete voljeti takvu osobu. Ako neko podri tvoj ego, ti e biti spreman da podri njegov ili njen ego u smislu pogodbe. Ti voli takvu osobu koja sve podrava. To je obostrano podeavanje. Onog trenutka kada osoba pone da ivi po svome, kada neto ne podrava, ili kada poinje da protivrei, ili da dominira, ili da te posjeduje, tada takva osoba poinje i da ozleduje tvoj ego... A to e se i dogoditi jer te ta osoba ne voli zbog toga to se tvoj ego izotrava ve zato to njen ili
208

njegov ego biva sve jai i usmjereniji. On te voli usled sebe samog, usled svojeg ega; a ti voli njega zato to je tvoje jastvo ojaano. Tvoj razlog i svrha su drugaiji. Zato takav tip podeavanja ne moe trajati vjeno. Tvoje svrhe ne samo da su drugaije ve su i suprotstavljene - jer samo jedno moe biti voda, a vi oboje pokuavate da uzmete vlast u svoje ruke. U poetku e oboje biti veoma prijazni i ljupki jer je teren jo nepoznat. Malo po malo, kako se stvari budu smjetale, oni e postajatii nepopustljivi, sebini, dominantni i sve vie agresivni jedno prema drugome. Tada e poeti da ne voli tu osobu. Ti e mrzeti linost koja e pokuati na bilo koji nain da tvoju superiornost unizi. Ti e voljeti samo onu osobu koja e te initi nadmonim. Ego neprestalno pati od kompleksa inferiornosti. Usled toga mukarac nastoji da voli ovu enu, onu enu, stotine ena. On moe postati Don Zuan jer svaki put, samo u poetku, ena mu pomae u tome. To je strategija, enska strategija. U poetku ti ene pomau. Vremenom ona osjeti da ti vie nee otii, da si uhvaen, ona tada poinje dominirati tobom. Ti e eljeti da pobijedi mnoge ene, ali to je samo u poetku. Samo pogledaj, sve ljubavne afere su predivne samo u poetku. Veoma je teko da nadete pravu zanesenu ljubav na kraju ivotnog puta. A ako neto tako i moete nai, tada ete znati da je taj odnos stvamo bio jedan ljubavni odnos. Kraj e to dokazati, a ne poetak jer u poetku su sve ljubavi predivne, ali samo u poetku oboje su tada diplomati, oboje nastoje da pokau svoje divno lice, da se pokau, nalik nekim trgovcima. Ali kada se stvari prodaju tada se lica mijenjaju, tada se pokau prava lica, agresivni ego pone da djeluje. To je prava okolnost koja se pojavi na kraju. Obino se na kraju pojavljuju prave stvari, nikada na poetku; na poetku
209

oboje nastoje da se zbliavaju i budu prisni. Kada se jednom zbliite, kada ponete sve uzimati kao u navici, kada vam pone izgledati kao da je sve zagarantovano tada e prave stvari izbiti na vidjelo. Zato volite neku osobu? Zato volite neke stvari? Ostavimo osobe po strani! - Zato volimo stvari? ak i stvari pomau tvom egu. Ako tvoj susjed kupi velika kola, ti e nastojati da kupi jo vea kola. Dakle, nije stvar u automobilu. Manji automobil moe biti znatno ekonominiji, pogodniji za dananji saobraaj; manje nevolja dolazi sa malim automobilom. Vei automobil donosi vie nevolja, vie kota, ti i ne moe to sebi priutiti - ali ako susjed kupi veliki automobil, i ti treba da kupi jo vei. Ti to voli. Zato ti to voli? Sve tvoje prijemivosti dolaze zbog ega: vea kola predstavljaju ugled. Dogodilo se jednom: Mula Nasrudinov ef ga je pozvao veoma ljutito da dode u njegovu kancelariju. Rekao mu je da sjedne na kau i zaurlao: "Nasrudine, ovo je bilo previe! Shvatio sam da si jue, posle poslovne zakuske, uzeo kolica i izaao napolje gurajui kolica glavnom ulicom grada. Zar nijesi pomislio da je takav postupak mogao tetiti ugledu kompanije?" Nasrudin mu odgovori: "Ja stvarno nijesam ni krajikom uma pomislio na to jer si upravo ti stojao na kolicima. Obojica smo bili pijani i mislio sam da nema rijei o ikakvom ugledu - ak i ef je bio u tim kolicima zato sam tako napravio krug glavnom ulicom. Svi su bili veseli, a narod se smijao i uivao u tome." Ugled - ti zaboravi na ugled samo onda kada si pijan. Tada radi budalatine. Ali ovo je divno da se
210

shvati. Tada ugled moe biti neto nalik alkoholu jei samo pod uticajem nekog omamljivaa ti moe zaboraviti na to. Diae si uvijek u potrazi za ugledom, potovanjem, drutvenim prestiom. Ti voli neke stvari jer ti donose ugled. Ti voli raskone vile jer ti one obezbjeuju ugled u drutvu. One i ne moraju biti udobne, ne moraju biti po ukusu. Pogledaj samo savremeni namjetaj - uopte nije udoban, ali ko e danas jo drati stari namjetaj u svome domu? Modemo je bolje; iako znatno neudobnije, ali je modemo! To ti daje ugled. Stogod da daje ugled je opijajue, ono ti donosi intoksikaciju. Tada se osjea moan. Ali emu uopte ta jumjava za monou? Zapamti, ako bude jurio za vlau i monou, nikada nee dospjeti do istine. Ponekada ti zakuca na vrata Boga traei mo - ali tada kuca na pogrena vrata. Ta vrata mogu obogatiti samo one koji su apsolutno svjesni da je mo, da je traganje za prolou, jedan sumanuti postupak i daje to samo ludost. Ti voli ili ne voli, shodno tvom egu. Ako tu ne bi bilo ega, gdje bi tada bila dopadljivost ili nenaklonost? Oni bi jednostavno nestali. Ti vie ne bi imao taj podijeljeni um koji voli ili ne voli, i koji stvara alternative. Kada si u skladu sa sobom... a ego nikada nije u skladu sa sobom. On je uvijek uznemiren jer mora da gleda druge ljude, da gleda okolo to drugi rade. Neko je kupio velika kola, ta onda ? Neko je naao ljepu enu, ta onda? Neko je zdraviji od tebe, ta onda? Neko ima ljepe oi od tebe, ta onda? Neko je inteligentniji, lukaviji, ima vie novca... A milioni ljudi su svuda okolo, i ti si u rivalstvu sa svim njima. Ti e tako poludjeti. To je nemogue stanje. Tako nikada nee dospjeti do stanja linog zadovoljstva, spokojstva. Kako e to biti mogue! ak i kraljevi...

211

Jednom sam uo da je Aleksandar pokuavao da okai neku sliku na zidu. Slika nije bila okaena pravilno pa je on htio da je podesi ali mu nije ilo za rukom jer je po rastu bio veoma nizak ovjek. Njegov straar je bio puno visoiji od njega, uzeo je sliku i podesio je pravilno. Ali je Aleksandar bio uvrijeen, veoma je bio povrijeen tim inom. Straar mu se obrati rijeima: "Gospodaru, kada god elite da uinite neto tako, pozovite me. Ja sam znatno vii ovjek od vas." Aleksandarje zaurlao: "Vii? Ne! Visoiji - ne visi!
V I tl

I kada bi Aleksandar vidio bilo kojeg ovjeka visoijeg od njega, a bilo je puno visokih vojnika, uvijek bi se osjeao ponien. Ti moe biti vlasnik cijelog svijeta, ali i prosjak moe biti visoiji od tebe, tada je itavi svijet izgubljen, ti vie ne predstavlja nita. Ti moe biti kralj, ali prosjak moe pjevati bolje od tebe. Ti ne moe posjedovati sve i svakoga. Bilo to da posjeduje, ne moe ti donijeti spokojstvo. Um i ego e se uvijek osjeati neispunjeni. Dopadljivosti i nenaklonosti se dogaaju usled ega, a ego zna mnogo da pati. Kada ne bi bilo ega, ne bi bilo ni dopadljivosti ili nenaklonosti. Ti bi se kretao u ovom svijetu kao povjetarac. Ti ne bi donosio odluke da e ii ka sjeveru ili jugu, ne bi imao nikakve volje ili nevoljnosti. Kad god te priroda izdigne, ti si spreman. Ako se priroda kree ka sjeveru, i vjetar duva ka sjeveru. Ako se priroda promijeni i pone kretati ka jugu, vjetar e poeti da duva ka jugu. On sam ne donosi nikakve odluke. Tao ovjek nikada ne donosi odluke i izbore. Kako ga tok rijeke uzme, on se kree tim smjerom. On nikada ne ide protiv rijeke, nikada se ne bori sa rijekom. On nema nikakvih elja, nema dopadljivost i nenaklonosti.
212

Moda i moe pomisliti da on to sve ima jer ti to ne moe jo razumjeti. Ti moda misli da se ovi oblaci kreu ka sjeveru, moe pomisliti da oni svojim izborom idu ka sjeveru, ali se vara. Oblaci nemaju mo izbora. Oni nikuda ne idu, oni nemaju nikakvog odredita. Oni se jednostavno kreu jer itava priroda ide tim smjerom. Oni nijesu izabrali taj smjer, t;bor ostaje Cjelini; dopadljivost ili naklonost ostaje Cjelini - to uopte nije njegov posao. On je nezabrinut. I bilo gdje da oblak stigne, tamo je cilj. Ne postoji unaprijed postavljeni cilj; bilo gdje da stigne, tamo je cilj. Tako je spokojstvo prisutno bilo gdje da se nalazi. Ali um e nastaviti da objanjava po svome. Ako bude otiao Budi, ti e ga vidjeti kao osobu koja voli ili ne voli; naravno da e pogrijeiti jer e se voditi svojim objanjenjima. Ponekada e oni ii ka sjeveru, a ti e rei da je on to odabrao, inae, zato bi bilo tako? Zato bi iao na sjever? Nekada e Buda obraati panju na neku drugu osobu vie nego na tebe - ti e pomisliti da je on tako odabrao." Zato? Zato on nije pokazao istu naklonost i meni?" A ja u ti rei: on to uopte nije odabrao, to je odluka same Cjeline. On vie nije odluujui faktor, on je sada to i oblak. Ako je pridao vie panje nekoj odreenoj osobi, to znai da je panja otila na tu stranu nalik oblaku. Moda je ta osoba u veoj potrebi, moda je spokojnija i privlai vie panje. Upravo kao kada ti kopa rupu u zemlji, ta rupa e privlaiti vodu koja je van rupe, voda se sliva ka nizini. Ako je ta osoba meditativnija, Buda e obratiti vie panje na takvu osobu - ali zapamti, on nije taj koji obraa panju, on biva privuen. To je jednostavno prirodni fenomen. To nije njegov izbor, dopadljivost ili nenaklonost ka neemu. Buda je u tiini predao poruku Mahakajapu. On mu je dao cvijet, i utom ga neko upita: "Ali zato ba
213

Mahakajapu? Zato ne nekom drugome?" Jer tu je bilo jo puno drugih i znatno potovanijih uenika. Sariputra je bio tu, a on je bio jedan od najveih i najpotovaniji kljunih uenika, poznat irom zemlje. On je i sam bio Majstor. Kada je on doao da se preda Budi, doveo je sa sobom pet stotina svojih uenika. Svi su se oni predali Budi jer se i njihov Majstor predao. On je bio veoma poznati ueni ovjek. Zato nije izabrao Sariputru? Zato ne Ananda koji je uz njega ivio etrdeset godina i sluio mu revnosno, i koji je bio Budin brat, pripadao je istoj kraljevskoj porodici? Zato ne Anandi? Zato ne i Modgalijanu koji je bio, takoe, veoma uen i kojega su potovali hiljadu ljudi? A zato Mahakajapu koji uopte nije bio poznat, koji je bio tek jedno anonimno bie? Niko nije pomiljao o njemu, i niko ga nije poznavao sve do tog dogaaja; tada je Buda doao jednog jutra sa cvijetom u ruci, mimo je stao pred uenike i gledao u tiini u taj cvijet. Uenici su postali nemimi i nespokojni jer je on trebao da doe i da odri propovijed. Tada se Mahakajapa nasmijao, posle ega ga je Buda pozvao i dao mu cvijet govorei pred itavim skupom: "Sve to se moe rei, ja sam vam dao, a ono to se ne moe izrei, ja to dajem Mahakajapu." To nije bio izbor jer bi, inae, to pripalo Saraputri. To nije bila naklonost jer bi tada cvijet dobio Ananda. Buda je rekao da za to ne postoji alternative. Mahakajapa je bio jedini koji je bio stian i razuman. Buda je potom objavio i ovo: "Cak i da se on nije nasmijao, ja bih mu priao i dao mu to jer je samo on bio miran, neuposlen i ist iznutra. Ovdje ima meu vama i velikih uenjaka ali su svi oni pretrpani svojim znanjem. Ananda je ovdje, ali je i on optereen privrenou i ljubavlju prema meni. Ovaj Mahakajapa je jednostavno prazan - jedan prazan dom, on je iezao iz tog doma." O n j e privukao oblak.
214

Ali pogledaj samo stav uenika; oni su pomislili da je moralo biti neto posebno. "Zato je Buda bio tako privuen Mahakajapom? Zato i nama nije mogao dati to to se rijeima ne moe dati? Zato je Mahakajapu nainio najveim? Ali sjeti se, ovjek Tao, prosvjetljeni ovjek jednostavno plovi nalik oblaku. On nema ni dopadljivosti ni nenaklonosti jer sve to pripada samo umu koji sanja, usnulom egu. Spokojstvo i nemir proistiu iz zablude; u prosvijetljenju nema dopadljivosti i nenaklonosti. Sve dvojnosti dolaze od neukih zakljuaka. One su nalik snovima ili laticama na vjetru: samo luda pokuava da ih se domogne. Uspjeh i gubitak, ispravno ipogreno: takve zamisli moraju konano biti ukinute odjednom. Ovaj navod "odjednom" se treba zapamtiti. Neka to duboko prodre u tebe jer se stvari mogu raditi na dva naina: postepeno i odjednom. Ako to radi postepeno, nikada nee biti sposoban da to postigne jer e na taj nain stalno odlagati. Na primjer, ako si ljut i ako si zabrinut zbog svoje ljutnje, to e postati stara navika i ti e uvijek iznova govoriti: "Malo po malo, postepeno u se toga osloboditi." Kako se toga moe osloboditi na taj nain? U meuvremenu e to upranjavati, a to bude vie to upranjavao, ono e sve vie biti ukorijenjeno. Ti kae da je za to potrebno vremena. Sto e onda raditi? Najvie to moe uiniti je da to postane neto finije i kultivisanije. Niko nee znati za tvoju ljutnju, ti e je vjeto sakriti. Ali to e raditi sa vremenom? Ako
215

bude shvatio da je to pogreno, zato onda rei postepeno? Zato ne odjednom? Ako se to moe shvatiti kao pogreno, zato onda oduzimati vrijeme? A ako to ne moe shvatiti, kako e onda bez razumijevanja to postii i postepeno? U meuvremenu e ljutnja nadolaziti i ti e tako sve vie i vie sticati naviku ljutnje. Najbolje to moe uraditi je da ublai svoju ljutinu ali ublaena ljutina nije i neljutitost, to e i dalje biti srdba. Ti to moe na neki suptilan nain ublaiti - ali ona je i dalje tu. To moe ak i poeti da bude suprotno, ali je i dalje prisutno. Niko nee biti sposoban da to otkrije na tebi ali e ti i dalje biti svjestan toga. Razumijevanje se uvijek dogodi odjednom. Moe samo da shvati ili da ne shvati. Ako to ne bude mogao da razumije, kako e se onda osloboditi toga? Ako, pak, razumije, emu onda postepenost? Ako razumije, upravo sada, iznenada e to odbac'ti. Jednom je neki kralj doao Budi sa cvijetom u ruci. Budaje pogledao cvijet i rekao: "Odbaci to!" Tako je ovjek odmah prebacio cvijet iz lijeve ruke. Pomislio je: "Moda je pogreno donijeti cvijet Budi u lijevoj ruci? jer se mislilo da je lijeva ruka pogrena. Desna je u redu, a lijeva je pogrena, i nije dobro da se neto daje lijevom rukom. Tako je on cvijet prebacio, osjeajui se krivim. Buda se nasmija i ree: "Odbaci to!" Sada je on bacio i iz desne ruke ali je doao u nedoumicu, bio je zbunjen. A kada su obije ruke bile prazne, Buda je i tada viknuo kroz smijeh: "Odbaci to!" Sada nije vie bilo niega da se odbaci. Zato je on pogledao lijevo i desno to da radi? Ananda je tada progovorio: "Buda ti nije rekao da baci cvijet. Onaj koji donosi cvijet treba da bude

216

odbaen. Bacajui cvijet nita nee postii. Zato ne odbaci sebe? ovjek je razumio i kleknuo je pred Budinim nogama. Nikada vie se nije vratio u svoju palatu. Njegov ministar ga je naao i zamolio: "to radite, gospodaru? ak i ako elite da se odreknete svjetovnog ivota, dajte malo vremena tome, neka se sve malo slegne. Vratite se! Vaa supruga, vaa djeca, kraljevstvo, poslovi - dajte nam malo vremena! ak i ako odluite da se povuete, dajte malo vremena, emu takva urba?" ovjek mu na to odgovori: "Onda kada shvati, to se dogodi odjednom. Ako ne moe shvatiti, to se uvijek odlae." Samo se iz neznanja stvari odlau, neznanje nastoji da igra veliku igru odgaanja. Tada osjeti da si neto shvatio; ali kako to da uini odmah, odjednom? Ti to moe initi samo malo po malo - to je trik kako da to nikada ne izvede. To je trik: "To u uraditi sjutra." Pogledaj: kada si ljut, ti to ispoljava odmah, ali ako osjea ljubav, ti sa time oklijeva. Ako eli nekome da da poklon, ti oklijeva, ali ako eli da bude ljut, ti to odmah ispolji - jer zna ako bude oklijevao, to e te proi, nikada se nee ostvariti. Odlaganje je trik. Duboko u sebi ti zna da to ne treba uraditi, a na povrini vjeruje: "Ja u ipak to raditi." Tako samo obmanjuje sebe. Sosan kae: ... takve zamisli moraju konano biti ukinute odjednom. Ne gubi vrijeme! Ako je neto loe, osmotri to, i odbaci ga. Zapravo, nema ni potrebe da to odbaci. Ako ti to moe prozresti, ako osjeti da je to loe, to e samo
217

otpasti, automatski. Ti nee to morati da nosi sa sobom. Ti si to nosio samo zbog toga to nijesi bio svjestan da je to loe. Ako se u to nijesi, uvjerio tada je bolje rei: "Ja se nijesam uvjerio da je to loe, tako ga i dalje nosim." Makar e biti poten, a potenje je dobro. Nemoj biti nepoten, neiskren. Ljudi dolaze k meni i govore: "Da, ja znam da je pohlepa loa osobina, ali malo po malo..." Ali kako iko moe pohlepu odbaciti malo po malo? U meuvremenu e to pustiti jo dublje korijene u tebi. I zato onda govoriti da je pohlepa loa kada je moe odmah odbaciti ? Bolje reci: "Ja ne osjeam uopte da je to loe, ja osjeam da je to dobro. Kada osjetim da je to loe, ja u to odmah odbaciti." Makar si poten i iskren, a iskreni ovjek e dospjeti do razumijevanja. Neiskreni ovjek nikada nee dospjeti do razumijevanja stvari. Svi vi kaete da je srdba loa stvar - zato je onda nosite? Ko vas tjera da je vuete sa sobom? Spoznaja je transformacija. Ako ti stvarno zna da je srdba loa, tada je ti nee sa sobom nositi ni jedan trenutak. Odmah e je odbaciti. To je iznenadna radnja, to se dogodi u trenu, ak nije ni taj tren potreban. Ali ti si lukav. Ti misli da to zna, ali ti to ne zna. Ti eli da vjeruje da to zna, i eli da vjeruje kako ini napore da to rijei malo po malo. Tako nikada nee biti transformisan. Transformacija se nikada ne dogaa postepeno, ona je uvijek ostvariva samo odjednom. Ovo je jedna dainistika pria: ovjek je doao kui premoren posle cjelodnevnog rada. ena ga je okupala - to je jedna stara pria jer danas vie ene ne kupuju svoje mueve. ena ga je kupala, i dok je sipala vodu po njegovom umomom

218

tijelu, govorila mu je: "Moj brat je postao slijedbenik Mahavira i namjerava da se odrekne svjetovnog ivota." ovjek se nasmija i ree: "On to samo misli tako nikada nee napustiti svijet." Zena se tada uvrijedi jer je to bilo pitanje o njenom bratu. Upita ga: "to misli? A ja te nijesam nikada vidjela da si otiao Mahaviri, ili Budi, ili bilo kome, kako onda moe to razumjeti? Moj brat je uen ovjek i sve razumije to Mahavira govori. On meditira, moli se i veoma je religiozan ovjek. A ti? Ja ne vidim nikakvu religioznost kod tebe. Nikada te nijesam vidjela da se moli ili meditira. A ima hrabrosti da kae neto tako - da se on nikada nee odrei?" ovjek ustade, izae iz kade, a bio je nag, jo se voda slivala sa njega, i ode na ulicu. Zena zaurla za njim: "Jesi Ii poludio? Sto to radi?" On joj ree: "Ja sam se odrekao." Taj se ovjek nikada vie nije vratio. To je ovjek - on spoznaje stvari. On se nikada nije za to spremao; niko nije nita znao o njenu, niko nije znao da je on religiozan, ali taj kvalitet... On je dospio do Mahavira, predao mu se i postao nagi fakir. Njegova ena je dola kukajui i plaui. ak je i njen brat stigao da ga uvjerava da za to nema urbe. "Pogledaj me, rekao je brat, ja o tome razmiljam ve dvadeset godina. Ti si ludak - da Ii je to nain odricanja?" ovjek mu odgovori: "Mene nije briga da Ii postoji neki drugi nain. Dvadeset godina si o tome mislio, dvadeset ivota si neprestano mislio. A kada se bude odricao, to e raditi na isti nain jer je ovaj nain jedini pravi nain - odjednom!" Ti stvari vidi jasno, i one se dogode. Pitanje je u jasnoi. Samo jedan neposredni pogled u prirodu stvari, i vie nije potrebno nita mijenjati, nita se ne moe
219

promijeniti u budunosti - transformacija je uvijek sada i ovdje. Ovaj tren je jedini trenutak gdje se neto moe dogoditi. Ne postoji nekog drugog trenutka. Ako oko nikada ne zaspe prirodno je da e svi snovi nestati. Ako um ne pravipodjele, deset hiljada stvari su onakve kakve jesu, od jedne sutine. Oi trebaju san jer su dio tijela, a tijelo nije vjena energija. Oi su tek sastavni dio, one nijesu elementama snaga. Mnoge stvari sainjavaju to; one su mehaniko sredstvo, jedan bio-mehanizam. Ono zavisi od stahiog snabdijevanja energijom: hrana, voda, vazduh. Energija je stvorena, pogonsko gorivo je stvoreno, i tijelo se moe kretati - to je mehanizam. Tvoje oi e se umoriti jer se i svaka druga maina jednom zamori. Moda e biti iznenaen injenicom da je bilo veliko otkrie u svijetu kada se objavilo da se i maina mora odmarati. Maina! Ti nikada nijesi o tome razmiljao. Zato maine? One ne trebaju da se odmaraju. Ti vozi svoj automobil po dvadeset i trideset sati; automobil treba malo odmora. Ti e biti iznenaen. Zato? Automobil nije um, automobil nije svijest. Zato odmor? Ako sve dobro funkcionie, ti ga moe tjerati neprestano; samo napuni gorivo i idi dalje. Ti nijesi u pravu. Sada ak postoji i metoda koja te opominje kada je automobil umoran. A automobil se zamara jer se svaki mehanizam moe umoriti. Ako ostavi svoj automobil nekoliko sati u garai, postoji sredstvo da se ustanovi da je automobil odmaoran i spreman za vonju. Svaki mehanizam treba odmor. Ne samo tvoje tijelo, svaki mehanizam treba odmaranje, tako
220

se on ponovo osvjei. Samo svijest ne treba odmor, jer to nije mehanizam. Svijest ne treba gorivo. To je stabla energija, to je vjena energija, neuslovljena energija. To je uvijek prisutno. Zbog toga je Sosan koristio rijei u jednini: Ako oko nikada ne zaspe... faae bi mogao rei "ako oi". Medutim, to je tree oko o kojem on govori. ak i kada tvoje tijelo spava, da Ii ti gleda? Ponekad osmotri, makar i na trenutak, i bie sposoban da to spozna - neto u tebi je i da^je budno. ak i kada tvrdo spava, nesto, iako nijesi sasvim siguran to je to, ali neto u tebi i daJje ostaje svjedok itavog zbivanja. Zbog toga ti ujutro moe rei: "Noas sam divno spavao." Ako si stvarno spavao, ko je to mogao znati? Kako moe znati kada si tvrdo spavao? Ko je to promatrao da moe ujutro rei da je biIo duboko i divno, da je bilo bez tekih snova? Ponekad kae da je bilo nemimo spavanje: "Stabjo su mi snovi nadolazili i nijesam mogao spavati dobro." Ko to zna? Neko neprekidno promatra. To je tvoje tree oko koje uvijek gleda. Ono ak nije ni pospano, uvijek je jasno. Ono nema kapaka, ono je uvijek otvoreno. To tree oko je samo simbolina stvar. Tree oko znai da u tebi postoji neka vjena vizija, neko vjeno promatranje, neki vjeni svjedok koji nikada ne spava. A poto ono nikada ne spava, nikada i ne sanja jer je snivanje dio spavanja. Tree oko moe vidjeti istinu jer ono ne spava i ne sanja. Ti treba da traga za tim momentom kod sebe. To je itavo traganje, itavi napor jednog tragaoca. Istina nije nikada spolja. itavo pitanje se sastoji u tome kako nai taj prostor u sebi koji nikada ne zaspe, koji nije nikada nesvjestan, koji je uvijek budan, svjestan. To je zraak Boga unutar tebe. I kada jednom to pronade, zraak stabiog promatratva, pomou tog zraka ti moe krenuti ka pravom izvoritu. Taj izvor je Bog.
221

Ako moe zgrabiti makar i jedan zraak, ti moe tako stii i do sunca, do pravog izvorita. Ti samo treba da putuje - to postaje tvoj put i staza. Pronadi svjedoka unutar sebe i tako e pronai svoju stazu. Tako postaje sve svjesniji i svjesniji tog osjeanja. Dopusti da sva tvoja energija ide ka svjesnosti, osvjeivanju. A to vie bude svjesniji tada e sve manje sanjati... manje.. manje... Trenutak e doi kada e iznenada biti svjedok svega, um e nestati. Sva energija uma se tako sliva ka treem oku. Oi e tada nestati, ti e tako postati svjedok. Ovo svjedoenje sebe je taka gdje je svijet nestao a gdje se boansko objavilo. Ako oko nikada ne zaspe, prirodno je da e svi snovi nestati. Ako um ne pravipodjele, deset hiljada stvari su onakve kakve jesu, od jedne sutine. A kada si ti jedno... Zapamti, ti sada ima dva oka; ak je i tvoje vienje dvojno. Isus je rekao svojim uenicima: "Ako postanete jednooki, sve e se smjestiti na svoje mjesto." U tijelu je sve udvojeno: dva oka, dva uha, dvije ruke, dvije noge, dva bubrega - sve je udvojeno jer je tijelo dualizam. Samo jedna stvar u tebi bitie kao jedno, a to je oko svjedoka. To nije dio tijela jer je u tijelu sve udvojeno, izdijeljeno. Tijelo bitie kao polaritet izmeu dvije strane. ak je i tvoj um udvojen: ti ima drugaiji lijevi dio mozga od desnog, i oni su izdijeljeni. Ako bi se most izmeu njih pokidao, tada bi nastao rascjep u linosti. Neko ispadne iz voza i dode do kidanja tih veza, osoba ostaje paralizovana - a to je veoma delikatna veza. Tada ta osoba postaje udvojena, vie nije jedno. Ponekada
222

on biva A, ponekada B, a ponekada i oboje. Ti tako ne moe shvatiti to on radi, ta se dogaa. On je u rascjepu. Ljevoruka osoba razvija svoj desni mozak; desnoruka osoba razvija lijevu stranu mozga. Zato ako prisilite neku ljevoruku osobu da radi desnom rukom, on e tako biti u nevolji jer njegov lijevi mozak nije uopte razvijen. Tako e on pisati... Pokuaj! Nekoliko vas mora biti ljevoruki jer je deset procenata ljudi ljevoruko, bilo da su toga svjesni ili ne. Upravo zbog dominacije desnorukih u svijetu, jer desnorukih ima devedeset procenata, mnoga djeca su stalno bila prisiljavana da piu desnom rukom. Oni su tako nepotrebno patili; oni su tako proizvedeni u imbecile za itav svoj ivotni vijek samo zbog toga to su bili prisiljavani. Oni se nikako ne mogu utrkivati sa djecom koja piu desnom rukom. Njihova lijeva strana mozga ne funkcionie dobro, i ako oni budu radili sa tom stranom, bie u nevolji. Ako si ti, pak, desnoruka osoba, pokuaj da radi sa lijevom rukom. Ti e pisati kao dijete; to je nerazvijeno. Zato? Zato to je taj dio mozga kao kod malog djeteta, nije jo razvijen. Kada su te dvije polovine mozga podijeljene, sve je i u tijelu tada podijeljeno. Jedina stvar koja je jedinstvena je tree oko - promatranje, svjedoenje. Ono je jedno. Ako eli da bude sjedinjen sa sobom, potrai taku svijesti svjedoenja. Dok hoda, promatraj. Dok jede, posmatraj. Kada ide na poinak, dok zapada u dubok san, promatraj to se tamo dogaa. Prije ili kasnije, jednog dana e iznenada razotkriti, dok si duboko spavao, ipak si i dalje osmatrao. Tijelo se kretalo ka snu, malo po malo je ulazilo u prostore sna, skoro je zamiralo, a ti si i dalje promatrao. Tada e vidjeti kako otpadaju snovi, kako se gube usnule zamisli uma, nestaju. Ti i dalje promatra - tada iznenada biva osvijetljen, iluminiran. Tako si dospio do svjedoka. A sa svjedokom, svi snovi
223

nestaju, a sa snovima nestaju iluzije, maya. Tada ti vidi da sve pripada jednoj sutini, jednoj esenci. Drvee moe izgledati drugaije, drugi oblik, ali ona sutina unutar svega, koja je bezoblina, je jedinstvena, to je jedno. Stijena je jedno sa drveem, drvee je jedno sa zvijezdama, a zvijezde su jedno sa tobom. Sve bitie zajedno. Sada ti vidi samo forme jer sa umom moe vidjeti sa-oblija. Sa stanjem bia ne-uma ti moe vidjeti bezoblija. Onda kada vidi bezoblije tada e ti itav svijet biti kao jedan okean, a sva oblija e tada biti samo valovi. U svim valovima se okean talasa u jedinstvu. Tebi sada sve izgleda kao mnotvo. To nije tako, to je tako samo usled tvoje rascijepljenosti. Samo zbog toga ti se ukazuje mnotvo. To je isto kao kada razbije ogledalo ostane samo mnogo djelova. Svaki dio e ogledati, i ti e vidjeti tada mnogo lica. Ti stoji ispred tog razbijenog ogledala, ti si jedan, ali ogledalo je razbijeno - ti vidi mnogo lica. uo sam jednu staru priu: Kralj je gradio palatu. itava palata je bila izgradena od malih ogledala, milioni ogledala. Kada ude u palatu ugleda sebe na milion naina, milioni lica svugdje okolo. Ti si samo jedan, ali milioni ogledala su oko tebe. Jednom se dogodilo da je pas uao u palatu i zapao u velike nevolje jer se ugledao i bio zaplaen. Poeo je da rei i laje, a tada su i milioni pasa okolo poeli da laju. Pomislio je: "Sada vie nema mogunosti za bjekstvom. A to nije bilo pitanje jednog neprijatelja milioni veoma opasnih pasa!" On je skoio na njih i poeo da se bori sa njima. Tako se razbio o zid i umro.

224

Ovo je upravo ono to se i tebi dogodilo, to se, bezmalo, svima dogaa. Istina je jedna, ali um ima mnogo djelova. Svi ti djelovi bivaju odijeljeni i ti zato postaje zaplaen - neprijatelji su svuda okolo. Tada ti poinje reati, poinje se boriti, postaje agresivan, pokuava da pobijedi sebe - nepotrebno, nema nikoga ko te napada. Ti tako postaje paranoik. Tada ti razbija itavo svoje bie o svoje iluzije i tako umire. Ti ivi tako u stalnom bolu i patnji, umire sa patnjom. Budi jedno sa sobom, i sve e oko tebe tada iznenada postati jedno. Onakav kakav si, takav je i univerzum - ako si razdijeljen, i univerzum je razdijeljen; ako si nepodijeljen, nepodijeljen je i univerzum. ... deset hiljada stvari su onakve kakve jesu, od jedne sutine. Shvatiti tajnu jedinstvene sutine je to i osloboditi se svih zapleta. Kada se sve bude vidjelo podjednako tada e se dospjeti do bezvremene samobitnosti. Nikakva uporedenja ili analogije nisu mogue u ovom stanju bezuzronosti i neodnoenja. Upravo zbog toga se ne moe govoriti o najveoj iluminaciji, nita se o tome ne moe rei - jer je to jedinstvo, a rijei postoje samo za dualnosti. Ti moe neto o tome rei, ali bilo to da kae, to nee biti prava stvar. To je usled toga to se radi o drugaijem nivou, drugoj dimenziji. Boi se pribliavao, i jedan veoma bogati industrijalac je upitao svog sina: "Sta eli da ti kupim za boini poklon?"
225

Djeakje odgovorio: "Malog brata." Didustrijalac ree: "Ali za to nemam dovoljno vremena. Samo su dvije nedelje ostale do boia." Na to djeak odgovori: "Sta onda? Zar ne moe staviti vie ljudi na tom poslu?" Poto je dijete uvijek slualo da se u interesu bre proizvodnje mora vie ljudi uposliti: "Sta onda? Kakva je tu nevolja? Zar ne moe staviti vie ljudi na tom poslu?" No, veoma je teko objasniti tom djetetu da to to govori nije u redu. Ono apsolutno logino razmilja. Situacija je takva. Ti samo poznaje svijet mnotva. Dijete samo zna poslove koji se odvijaju oko kue, svaki dan se to dogaa. A bogati otac uposli vie ljudi, i posao se zavri za tren. Dijete poznaje taj jezik, ali on ne zna kako se misterija ivota nastanjuje oko nas. "Stavi vie ljudi na tom poslu!" Ono je logino, i njega je veoma teko uvjeriti sve dok on ne odraste, odraste u razumijevanju. Ti poznaje jezik dualnosti, jezik ovog svijeta. Nita nije mogue rei o jedinstvenoj sutini. Bilo to da se kae bie pogreno shvaeno, iskrivljeno - sve dok duhovno ne izraste. U tome je sav problem. Mnogi ljudi su mi dolazili sa raznim pitanjima. Njihova pitanja su bila relevantna ali im nijesam odgovarao jer e odgovor biti mogu samo onda kada odrastu. A oni misle: "Dovoljno je da samo pita, i odgovor mora biti tu, ve spreman." Oni misle: "Ako moe postaviti pitanje i obrazloiti ga, to je dovoljno - sada daj odgovor!" Ali postoje pitanja na koja se moe odgovoriti samo onda kada izraste. A to je i problem: onda kada izraste, vie ti nijesu potrebni odgovori, ti tada ve sve razumije. Kada onaj djeak poraste, ima Ii smisla da mu se kae da je bio budalast? On bi se smijao i rekao: "Da, sada razumijem. Nije stvar u
226

tome da se stavi vie ljudi na tom poslu. To uopte i nije posao." Kada odraste, ti i razumije - ali ti se pita samo onda dok si dijete. Tada misli da je tvoje pitanje ispravno i da ti se mora dati odgovor. Nita ti se ne moe rei o istini; sve to ti se moe rei bie samo priblino, nedovoljno precizno. I zapamti, ne postoji priblina istina. Ili je istina ili nije istina. Zato je besmislemo bilo to da se kae. Kada to bude spoznao, tada e se smijati na sve ovo. Ali drugog puta ne postoji, nita se ne moe drugo uraditi. Zato rijei Sosana, ili Bude, ili bilo kog drugog mudraca mogu posluiti samo kao podsticaj za rast. Ono to oni govore nije veoma bitno. Ako usled toga postane zainteresovan i pone rasti i razvijati se ka dimenziji koju nijesi ranije znao, to e biti prava stvar. Shvatiti tajnu jedinstvene sutine je to i osloboditi se svih zapleta. Kada se sve bude vidjelo podjednako tada e se dospjeti do bezvremene samobitnosti. Nikakva uporedenja ili analogije nijesu mogue u ovom stanju bezuzronosti i neodnoenja. Ne postoji uzrok za rast ka vrhovnom, odakle bi taj razlog doao? Vrhovno je potpuna cjelina. Vrhovno se ne odnosi, kome bi se ono obratilo? Ono je usamljeno. Sto onda da se radi? Kako da se neto iskae? Ako se neto odnosi, onda se to moe izraziti; ako je neto uzroeno, tada se o tome neto moe rei jer je tada sigurno da je neka dvojba u pitanju. Jezik dolazi do izraaja samo kada je dvoje posrijedi. Ako je samo jedno
227

tu tada svaki razgovor o tome biva apsurdan. ta onda da se radi sa jednim tako neuzroenim stanjem? Samo se jedna stvar tada moe uraditi, a to je: pronadi unutar sebe neto to nije uzrono. Pronadi neto u sebi to je jedinstveno, i tada si na pravom putu. Nemoj se osvrati na filozofiju, nemoj krenuti u argumentovanja da Ii je ovaj tip stanja u pitanju ili neki drugi. Postoje za to milioni argumenata, a svi su oni samo zapreka za ostvarenje, svaka filozofija je samo obrobljavanje. Stoga nemoj brinuti za filozofije, doktrine, svete spise. Samo uradi jednu stvar: pronadi unutar sebe ono koje je neuslovljeno, nadi neto to je sjedinjeno sa tobom - a to je jedno te isto, jer samo jedno moe biti neuslovljavano. I kada jednom dobije taj mali bljesak neuslovljenosti, bljesak jedinstvenosti, tada e nai trag. Tada cilj nee vie biti tako udaljen. I sada ti vie ne treba nita da radi. Sada, nalik gravitaciji, cilj e tebe gurati; sada, nalik magnetu, ti e biti ka tome privuen. Tada e ui u arenu u koju taj magnet ima djelovanje. Ti samo treba da uradi jednu stvar - da ude u taj prostor. Centar e te tada privui, nikakvi napor vie nije potreban za to. itavi napor je u tome kako doi u kontakt sa svojom ivotnom energijom. Taj kontakt je prekinut i izgubljen. Ti si sasvim blizu, ali sasvim blizu je neka distanca. Samo mali okret, upravo mali pogled pozadi, stvari se ponu mijenjati. Kada se to dogodi ti e se smijati: "Zato je to bilo tako naporno?" Ako se to ne bi dogodilo, tada bi bilo teko. Zato takvi ljudi kao to je Sosan kau da to treba uraditi upravo sada, odjednom, iznenada? Pokuaj da uradi neku neuslovljenu stvar unutar sebe. Kako e to uraditi? Pokuaj sa mnom - nadi neto to ostaje nepromjenljivo unutar tebe. Ujutro ustaje, itav dan radi - hiljadu obaveza, sastanci, odnosi. Sve se mijenja, mnoga
228

raspoloenja dolaze i odlaze; ponekada se osjea ljutit, ponekad srean, nekad se osjea tuan, a nekada radostan, ponekad pozitivan, ponekada negativan. Sve se tako mijenja - upravo kao i vrijeme, sve se mijenja. Danju si budan, po noi spava. Za dana razmilja, nou sanja. Sve se kree nalik stalnim promjenama. Pronai samo jednu stvar koja ostaje ista u ovom stalnom mijenjanju... to je samo svjedoenje. Nou biva svjedok svojih snova; snovi se mijenjaju ali svjedok, svjedoenje ostaje isto. Po danju svjedoi o svojim raspoloenjima: sjeta, srdba, srea. Raspoloenja se mijenjaju ali svjedoenje ostaje isto. Kada si zdrav, svjedoi o svom zdravlju; bolestan, svjedoi o bolesti. Kada si bogat, svjedoi o dobrobiti; siromaan, ti si svjedok bijede. Jedna stvar ostaje ista, a to je svjedoenje. Sve drugo je uslovljeno. Ovo svjedoenje nije niim uslovljeno. Neko neto kae, to te uzbudi, ti se osjeti sretan - to je uslovljenost. Dode ti prijatelj, ti se obraduje - to je uslovljenost. Neko kae neto drugo, uznemiri te, ti se osjeti nesretan - to je uslovljenost. Kada je vrijeme sunano, ti se osjea dobro, aktivno, pokretno, vedro - to je uslovljeno. Kada, pak, vrijeme nije dobro, ti si iznuren, tuan i depresivan - to je uslovljeno. Ako tokom dana nijesi nita jeo, nou e sanjati snove pune ukusne hrane to je uslovljeno. Pogledaj u stvari koje ti se dogaaju. Jesu Ii one uslovljene? Ako su te stvari uslovljene, nemoj puno brinuti o njima; one pripadaju svijetu iluzija. Ti si u traenju neuslovljenosti. Ti e pronai da je svjedoenje jedina neuslovljavana stvar. To nije uslovljeno, niko to ne moe uslovljavati. Zbog toga Buda kae da ti Majstor moe samo pokazati put. On ne moe usloviti nikakvu transformaciju jer je sva stvar u tome kako nai neuslovljenost; kako onda
229

*i

PKpMftrPRAJ tKRX-rCAHJE HXfTotKXEeTAH I HETQKXTrTHpSrTU TOKXErTa, rCArDA E OeBOJE SeMHJE KXEeZAHfA I SeTAHyE MleRpVAHjA HTSeMrO. KADA rCAeKVE DVOjHpSrTL TeRTSeTAHU DA TOSeTDJE rCADA HlJTDlHSTUO HEE eBIrO MoguT. ZA OVO KRAJHPSrTHEMA ZA'KpHfl Hl OTISA KPJISE MOE tPRJMlJEHJrTI. ZA SJEDlHJEtHJ UM cKPJI JE U SKLADU SA TUcTEMSVE EgOCEHrTRJCHE cTEZHjE HESeTAJU. SUMHJEI HeEDDLUCHPSrO IEZAVAJU A ZlVOrTU ISrOHSeKPJ VjeEXJ eSlVA OSfTUAXTH SAMO SA JEDHjM UDARCfEM SE OSLOtBADAMO KpTSfTUA; HtffTA HE tPRJJAHJA ZA HASI HjSrCA HE DtRZlMO. SfUtEJE TtRflZHo, JASHOI SAM0^>SVIJETLJEHP, t BfEZ lMALO HAtPKEZAHJA UMHE MOI. rTU MlSLI, OSJEAHJA, ZHAHJEI ZAMlSLI HEMAJU HlKflXVE VKJJEDHOSrO-

iki

Poglavlje 8

IVOT U ISTINSKOJ VJERI

28. oktobar 1974.

Promatraj kretanje nepokretan i nepokretnost u pokretu, tada e oboje: stanje kretanja i stanje mirovanja nestati. Ovo je jedna od temeljnih stvari. Zato pokuaj da ovo shvati to dublje moe. Um je samo u mogunosti da vidi strane, a reahiost ima dvije strane, dvije razliite strane koje su sjedinjene. Um moe vidjeti samo ekstreme, moe vidjeti samo jedan ekstrem, u tom jednom ekstremu je i onaj drugi sakriven, ali um u to ne moe prodrijeti. A dok ti ne moe uvidjeti da su te dvije krajnosti sjedinjene u jedno, nee ni moi vidjeti u emu je stvar, a sve to bude vidio bie lano jer e to biti samo polovina istine. Zapamti, istina samo moe biti potpuna. Ako je polovina, ona

moe biti opasnija od bilo koje lai, jer kao takva, kao poluistina, donosi privid istine, a to nije istina. Ti si time prevaren. Znati istinu je i znati cjelinu u svemu. Na primjer, ti vidi kretnju, neto se pokree. Da Ii je pokret mogu bez neega unutar njega to se ne kree? Pokret je nemogu bez neega unutar njega koje se ne kree. Toak se kree, ali sredina toka se uopte ne okree; to se okree oko tog nepokretnog centra. Ako bude vidio samo toak, ti e tako vidjeti samo polovinu, a polovina neega je veoma opasna. A ako u svom snu od polovine naini cjelinu, tada e zapasti u iluzorni svijet koncepcije ivota. Ako voli neku osobu, nikada ne uoava da je u toj tvojoj ljubavi i mrnja sakrivena. Onaje tu, elio to ti ili ne, ona je prisutna. Uvijek kada voli, i mrnja je prisutna - suprotna strana. Ljubav ne moe bitisati bez mrnje. Nije stvar u tome da Ii ti to tako voli ili ne. To je, upravo, tako. Ljubav ne moe bitisati bez mrnje; ti voli neku osobu, i istu tu osobu mrzi. Um moe vidjeti samo jedno, samo jednu stranu. Kada um vidi ljubav, on tada nastoji da ne vidi mrnju; kada se mrnja podigne, kada um potpadne pod uticaj mrnje, ne prihvata da vidi ljubav. A ako eli da ode iza uma, mora da vidi oboje - oba ekstrema, obije krajnosti. To je nalik kazaljki na satu. Kazaljka ide nadesno; sve to je uoljivo je da je kazaljka krenula ka desno, ali u tome postoji i neto to nije vidljivo. A to je: dok kazaljka ide nadesno, postoji trenutak otpora koji vue ka lijevoj strani. To nije uoljivo, ali ubrzo e i to vidjeti. Kada dotakne krajnost, kazaljka poinje da se kree ka suprotnoj strani, tada ide nalijevo. Ona ide na isti nain, i do iste take, kao kada ide udesno. Dok se ona bude kretala nalijevo, ti e ponovo biti zavaran. Ti e vidjeti

234

kako se to kree ka lijevoj strani, ali unutar toga procesa e se poeti skupljati energija da se krene nadesno. Dok voli, ti sakuplja energiju za mrnju; dok mrzi, sakuplja energiju za ljubav. Dok si u ivotu, sakuplja energiju za smrt, a kada umre, sakuplja energiju za ponovno roenje. Ako bi vidio samo ivot, tada bi promaio. Uoi smrt svugdje u ivotu. Ako bude mogao vidjeti da je smrt sakrivena u ivotu, tada moe vidjeti i suprotno: da je u smrti ivot sakriven. Tako obije krajnosti nestaju. Kada ih uspije vidjeti u njihovom zajednitvu, uporedo, sa time i tvoj um, takoe, nestaje. Zato? Jer um samo moe biti djelimian, ne moe biti cjelovit. Sto e uraditi ako vidi mrnju sakrivenu u ljubavi? Ako vidi ljubav sakrivenu u mrnji, to onda odabrati? Lzbor e tada biti nemogu; jer ako vidi da odabira ljubav, isto tako, moe vidjeti i mrnju. Kako ljubavnik moe odabrati mrnju? Ti moe birati jer je mrnja skrivena, nije ti prijemiva, ona se odmah ne uoi. Ti si odabrao ljubav i misli da se ponekada sluajno dogodi mrzovolja, da te nekada sluajno ponese mrnja. Ali istog onog trenutka kada si odabrao ljubav, ti si odabrao i mrnju. Onog trenutka kada si se privio uz ivot, ti si prihvatio i smrt. Niko ne eli da umre - zato ne prijanjaj uz ivot, jer te ivot tako vodi ka smrti. ivot bitie u suprotnim krajnostima, a um boravi samo u jednom dijelu te krajnosti; usled toga je um laan. Um, stoga, pokuava da jedan dio uini cjelovitim. Um kae: "Ja volim ovu osobu, ja je jednostavno volim. Kako da je mrzim? Kada volim, ja volim; tadaje mrnja nemogua. Um izgleda logino, ali tako nije. Ako voli, mrnja je mogua; mrnja je mogua samo ako se voli. Ti ne moe mrzjeti osobu koju ne voli; taj ti ne moe biti neprijatelj ako ti prvo ne bude prijatelj. To ide zajedno,
235

oni su to i dvije strane iste medalje. Ti gleda jedan aspekt, drugi je sakriven iza njega - ali on je tu, uvijek eka svoj trenutak. I to se vie kree nalijevo, to si sve spremniji da odjednom promijeni pravac nadesno. to bi se dogodilo kada bi um bio sposoban da vidi oboje? Um za to nije sposoban, tad bi sve izgledalo apsurdno, nelogino. Um moe bitisati samo u nekom loginom podneblju, razjanjenom, sve suprotno se odbacuje. Ti kae: "Ovo je moj prijatelj, a ono je moj neprijatelj." Nikada ne moe rei: "Ovo je moj prijatelj i neprijatelj." Ako neto tako kae, tada stvari postaju nelogine. A ako dopusti da nelogine stvari prodru, one e sasvim da unite um - um e biti odbaen. Ako primijeti apsurdnost ivota ili nain na koji ivot prolazi kroz kontradikcije, nain na koji ivot prolazi kroz suprotnosti, ti e odbaciti um. Um trai razgraniena odnose, demarkacionu liniju, a ivot to ne moe dati. Ti ne moe nita apsurdnije nai od ivota, od egzistencije. Apsurd je rije za takav odnos samo ako na to gleda kao na suprotnosti koje su sjedinjene. Ti se sa neim susree, susree se da bi se rastao. Ti nekoga voli, voli ga da ga jednom ne bi volio. Ti si srean - srean si samo da bi naao sjeme nesrenosti. Moe Ii zamisliti apsurdniju situaciju? Ako eli sreu, ti u istom trenutku poeli nesreu; tako e biti u neprestanoj tjeskobi, jadu. Sto da se radi? Nita nije ostalo umu da uradi? Um je jednostavno nestao. A kada um nestane, ivot ne izgleda apsurdno, tada ivot postaje misterija. To se mora shvatiti jer ivot izgleda apsurdan zbog previe loginosti uma; ivot ti izgleda divalj jer si previe dugo ivio u vrtu koji je ovjek izmislio. Kada ode u umu, ona ti izgleda zapanjujue divlja, ali ta divljina je samo rezultat tvojih uporeenja. Kada jednom

236

shvati da je ivot takav, suprotnosti e uvijek biti ukJjuene... Voli nekoga, i mrnja e doi. Sprijatelji se sa nekim, i neprijatelj e se roditi. Budi sretan, a negdje u pozadini, sa stranjih vrata, nesretnost e ui. Uivaj u radosti ovog trenutka, a iznenada e odnekle da prodre pla i suze. Smij se, a negdje pored smijeha su i suze, ekaju da poteku. Sto onda da se radi? Nita ne preostaje da se uradi, tako stvari stoje. , A Sosan kae:t Promatraj kretanje nepokretan... Evo to on eli da kae. On kae, kada vidi da se neto kree, zapamti, neto unutar tebe je nepokretno. Svi pokreti e te odvesti do nekretanja. Kuda e to otii? Ti tri, hoda, kree se. Kuda ide? - Da negdje sjedne, da se odmori? Tri samo da bi se mogao negdje odmoriti. Tako trka samo vodi ka odmoru, pokret vodi ka stanju nekretanja. A to nekretanje je ve tu. Pokuaj da tri i da promatra sebe - neto unutar tebe uopte ne tri, to ne moe trati. Tvoja svijest ostaje nepokretna. Ti se moe kretati oko svijeta, ali neto u tebi se uopte nee pokretati, ne moe se kretati - a sve kretnje zavise od tog nepokretnog centra. Ti si ukljuen u sve okohiosti, emocije, situacije, ali neto u tebi i dalje ostaje neukJjueno, ostaje po strani, ne uestvuje. itavi ivot zapletenosti je mogu usled tog nezapletenog elementa. Ti voli neku osobu, voli je koliko god moe, ali duboko u tebi neto ostaje nedotaknuto, nepokrenuto. To tako mora biti, inae bi ti bio izgubljen. Neto ostaje neprivreno i u privrenosti. I to je vea privrenost, vei e biti osjeaj neprivrenosti unutar tebe jer bez suprotnosti nita ne moe bitisati. Stvari postoje
237

usled suprotnosti. Promatraj kretanje nepokretan i nepokretnost u pokretu... Kada neto uoi da je nepokretno, nemoj se zaludivati - iako je to nepokretno, neto se, ipak, vie pokree. Sada naunici tvrde da se sve kree, ak i taj zid, stijena. Njihova kretnja je tako brza, njihovi atomi se kreu tako brzo da ih i ne moe uoiti. Samo zbog toga oni izgledaju nepokretno. Taj pokret je tako munjevit, upravo kao kada se svjetlost kree. Svjetlost se kree brzinom sto osamdeset i sedam hiljada milja u sekundi. To je brzina kretanjajednog atoma. To se kree u krugu. Ono se kree tako munjevito da izgleda kao da stoji. Nita nije statino, i nita se potpuno ne kree. Sve je obostrano - neto se kree, a neto miruje - a statinost je u osnovi svakoga kretanja. Kada vidi da se neto ne kree, nemoj se zavaravati; pogledaj unutar sebe i vidjee da se negdje pokret ve odvija. Ako vidi da se neto kree, potrai tada mirovanje. Uvijek e ga nai, bez ikakve sumnje, jer jedna krajnost nikako ne moe bitisati usamljeno. Ako ti pruim tap i kaem da taj tap ima samo jedan kraj, da nema drugog kraja, ti e rei da je to nemogue. Ako to ima jedan kraj, tada i drugi mora biti tu; moda skriven, ati je nemogue da tap ima samo jedan kraj, i drugi mora biti tu. Ako ima poetka, i kraj mora biti tu negdje. Buda je govorio: "Ako si roden, i smrt mora biti tu negdje. Sve to se rodi, mora i umrijeti." Poto je jedan zavretak samo poetak drugog, gdje je onda drugi kraj, gdje se nalazi drugi kraj tapa? On treba da bude tu. Sve to je rodeno mora i da umre; sve to je nainjeno, mora da bude rainjeno; sve to nas je jednom radovalo,
238

jednom e biti odbaeno, svaki susret je i rastanak, svaki dolazak je i odlazak. Pogledaj u oboje istovremeno i um e tada ieznuti. Moida e osjetiti malu vrtoglavicu jer je um sve do tada ivio u nekoj demarkaciji, loginoj jasnoi. Kada sve razlike nestanu, a ak je i suprotno skriveno u svemu, um se osjea vrtoglavo. Dopusti tu vrtoglavost, neka se ona dogodi. Ubrzo e takvo stanje nestati, i ti e biti smjeten u novu mudrost, novo znanje, novu viziju stvarnosti. To novo vienje stvarnosti je cjelovito, a sa tom cjelovitou e biti prazan i rastereen. Ne postoji nikakve predstave o tome; sada zna da je svaka pretpostavka tana. Neko je jednom upitao Mahavira: "Da * U postoji Bog?" Mahaviraje rekao: nDa, ne. Oboje: i da, i ne." Taj ovjek je bio iznenaen: "Ne shvatam vas. Da U ste rekao da iii ste rekao ne. Nemojte mi rei oboje." Mahavira ree: "To su samo tri stanovita. Ako ett da uje sve, tada imam sedam stanovita o svemu." Mahavira je to i imao. Prvo bi rekao da jedno stanovite - to nije istina. Onda bi rekao ne - to nije, opet, istina - drugo stanovite. Posle bi rekao da i ne, zajedno - trei aspekt Onda bi rekao da i ne, oboje nijesu etvrti aspekt Zatim, da plus da i ne, zajedno - peti aspekt Ne plus da i ne, zajedno - esti aspekt Ne plus da i plus j>boje ne - sedmi aspekt On bi rekao da postoji sedam aspekata, i tada je stvar cjelovita. I on je bio u pravu, ati um se zbog toga osjea vrtoglavo. No to je tvoj problem, a ne njegov. On je u pravu, jer uvijek kada kae da, on kae da jeto samo jedna polovina. U odreenom smislu to je tako, aU u odreenom smislu to je ve na putu da bude ne^gzistencijaku>. j. noto* 3sr z- notw ni)S. ^- **ft> r i T ' ^ e *
L.*oiP<t 36 w * r z e e o v /

5-, H * * * r * i < * r i * * < > " % .^&**rUrulW-"'* . < . =~ ,Hl 7wei'*R^'*"^V ^ 4 ' 3 r <wO [

Ti kae: "Da Ii je ovo dijete ivo ili mrtvo?" Ono je ivo, da. Ali Mahavira kae da je ono ve na putu da umre. Ono e umrijeti, smrt je izvjesna, zato to shvati kao injenicu, inae e ta injenica biti polovina i neistitnita. Zato Mahavira i kae: "Da, u smislu da je ovo dijete ivo; i ne, u drugom smislu, jer je ovo dijete ve na putu smrti" - i ne samo da e umrijeti, zapravo, ono je ve mrtvo poto je ivo. Smrt je sakrivena, ona je dio njega. I zbog toga, on tvrdi da je bolje rei ono tree: ono je oboje. Ali kako dijete moe biti oboje: ivo i mrtvo? ivot negira smrt, a smrt negira ivot. Zbog toga je Mahavira rekao da ima i etvrto stanovite: on nije ni oboje. Na taj nain on obrazlae svoj stav, a kada stigne do sedmog stanovita, ti e biti toliko zbunjen da e jo manje shvatiti u emu je stvar, bie zbunjeniji no to si bio prije postavljanja takvog pitanja. Ali to je tvoj problem. On ti je rekao da se lii uma jer um ne moe sagledati cjelinu, on samo moe vidjeti jedan aspekt. Da Ii si ikada promatrao? Ako ti dam mali oblutak, moe Ii ga vidjeti itavog? Bilo kako da gleda, ti samo moe vidjeti jednu stranu, ona druga je skrivena. Ako pogleda onu drugu, onda ti je ova prva sakrivena. ak ni mali oblutak, koji moe drati na dlanu, ne moe vidjeti itav. Tako i um ne moe vidjeti sve. Ja te gledam, ali tvoja leda, su sakrivena. Ti gleda mene; moje lice vidi, ali ne i leda. Tako nikada ne moe vidjeti cijelog mene, jer kada gleda moja Ieda ne moe vidjeti moje lice. Ne postoji mogunost da um sagleda sve u potpunosti. On samo moe vidjeti polovinu, druga polovina se samo moe naslutiti, o njoj se moe donijeti zakljuak samo na nevideno. To je samo zakljuak koji se uzima pod pretpostavkom da je to tako, da je ta druga polovina tamo, jer kako moe biti lica ako ne postoji
240

pozadine? Zato mi izjavljujemo da su leda tamo, moraju biti tamo. Ali ako pokua da sagleda obije strane, neka vrsta vrtoglavice e te spopasti pri pomisli na to. Ako to podnese i prode kroz to, tada e se stvari iskristalisati, bie ti jasnije, oblaci sumnjivih misli e nestati. U dervikom plesu glavna stvar biva da se umu nametne vrtoglavica, da mu se pomuti um. Za to postoje mnogi naini. Mahavira je koristio veoma logino sredstvo: sedmostavnu logiku. To je neto nalik dervikom plesu; i to ti moe prouzroiti blagu vrtoglavicu, omandjenost. Mahavirovi metodi su dobri za intelektuahie osobe. To moe izazvati vrtoglavicu i sve okrenuti naopake tako da vie nita ne moe rei; samo e ostati u tiini. Bilo to da kae, to e u tom trenutku izgledati apsurdno, i ti e odmah to ponititi. I kada misli da si sve stavio na svoje mjesto, nita nije na svom mjestu, svaki stav proturijei onom narednom. Tako ta sedmostavna logika Mahavira biva nalik dervikom plesu uma, to e proizvesti vrtoglavicu, pometnju u mislima. Derviki ples je jedna fizika metoda koja umu donosi omandjenost, a ovo drugo je jedna mentahia metoda koja ima za cilj da umu nametne blagu vrtoglavicu kada, usled tog stanja, nestaje i sami um. Ako se kree brzo, ako plee brzo, ako se brzo okree, iznenada e osjetiti vrtoglavicu, muninu, kao da gubi svijest, kao da um iezava. Ako sa tom metodom nastavi par dana, omandjenost e doi i smjestiti se unutar tebe. Kada ta omandjenost ode, otii e sa njom i tenzija uma jer tada nee biti nikoga ko e osjetiti tu vrtoglavicu. Tada e jasnoa doi. Ti e tada stvari oko sebe gledavati bez uplitanja uma. A bez posredovanja uma sve biva razotkriveno - sagledava se cjelina, a sa cjelinom dolazi i transformacija.

241

Kada takve dvojnostiprestanu da postoje tada nijedinstvo nee biti mogue. Zapamti, kada koristimo rije "jedinstvo", i to je dio dvojnosti. Ako ne postoji duakiosti, kako bi onda bilo jedinstva? Zbog toga hindusi nikada ne koriste rije "jedinstvo". Ako pita ankaru: "ta je sutina egzistencije?", on e ti odgovoriti da je to ne-duabnost, advaita, nedvojnost. On ti nikada nee rei da je to jedno, jer kako moe postojati jedno? Ako postoji samo jedno, kako ti moe rei da je jedno? Jedno treba dvoje da bi bilo smisleno. Ako nema mogunosti za ono drugo, ako ne moe biti dvoje, kako je svrha kazati da je neto jedno? ankara kae: "Najblie to mogu rei je nedvojno, ali nikako ne mogu rei sa sigurnou da je to samo jedno. Mogu rei ta stvamost nije: da ona nije dvoje. Ja ne mogu rei ta je ona, jer znaenje, rijei, sve biva izlino, neupotrebljivo. Kada takve dvojnostiprestanu da postoje... Kada ne moe vidjeti ljubav pored mrnje, kakvo e znaenje dati toj ljubavi? Rjenik se ne moe napisati od strane osobe kakav je Sosan. Ako bi mi neko naloio da piem rijenik, ja ga ne bih mogao napisati. To bi bilo nemogue, jer, kakvo bih ja znaenje, na primjer, dao ljubavi? Rjenici su primjenljivi samo onda kada su ljubav i mrnja neto razliito, ne samo razliito ve i suprotno. Zato ti moe napisati: ljubav nije mrnja. Ako, pak, eli da definie mrnju onda e/napisati: nije ljubav. I Ali to Sosan radi? Ako bi ga upitao: Sta je ljubav, kako bi on definisao ljubav? - Jer je i ljubav mrnja. Kako e on definisati ivot? - Jer je ivot, isto
242

tako, i smrt. Kako bi opisao dijete? - Dijete je isto to i stari ovjek. Kako bi opisao ljepotu? - Ljepota je i runoa. Tako granice nestaju, ti ne moe nita definisati jer objanjenja trebaju ogranienja, .a definicije ovise o suprotnostima; sve definicije ovise o suprotnom. Ako kaemo da je neko mukarac, mi moemo rei da nije ensko - i to je opis. Ali ako pogleda Sosana i shvati ga, tada e ti svaki mukarac biti ena, i svaka ena bie mukarac. Tako stvari stoje. Upravo su i psiholozi razotkrili tu injenicu: da su i mukarac i ena biseksualni. Svaki mukarac nosi, sakriveno u sebe, enu, ista stvar je i sa enom - oni su pomijeani. Nijedna ena nije samo ensko - i ne moe biti. U ovoj egzistenciji nita nije bez svoje suprotnosti. I nijedan mukarac ne moe biti bez ene, ena je uvijek tu. Ti si se rodio od dva roditelja: jedno je bio mukarac, drugo je bila ena. Ti nosi oboje sa sobom, pola-pola. To tako mora biti, ne postoji drugog naina za roenje. Nijesi roen samo posredstvom ene, inae bi bila samo ena. Ti nijesi roen samo posredstvom oca, bio bi samo mukarac. Ti si roen iz duabiosti, mukarca i ene. Oni se nadopunjuju; ti si tako oboje. To stvara nevolje, jer kada um pomisli o eni, on uvijek misli na nain enstvenosti. Ali ti ih jo ne zna. Kada ena postane gruba, ona biva grublja i elinija od mukarca; ako je ljutita, nijedan se mukarac u tome ne moe uporediti sa njom; ako mrzi, nijedan mukarac tako ne moe mrzjeti kao to ona zna. Zato je to tako? To je zbog toga to je ena u njoj umoma, ona je uvijek na povrini, na udaru, a mukarac, koji je u njoj sakriven, je uvijek u dubini nje i tamo je uvijek netaknut, odmoran, uvijekje pun energije. Zato, uvijek kadaje ona ljutita, ona je ea od mukarca jer tada u njoj poinje djelovati onaj dio koji je odmoran, dio sakrivene mukosti. Isto tako je kada se neki mukarac preda i postane ljubavan, on je tada
243

Ijubavniji i njeniji od ijedne ene. Tada se pojavljuje ena koja se sakrivala u njemu, koja je svjea, njena i mlada. Pogledaj samo hindu boanstva. Oni nose prave stvari, oni su veoma pravilno shvatili dualnost. Ti treba da pogleda sliku boginje Kali, majke. Ona je veoma mona ena sa Iobanjama oko ruku; krv i odsjeena glava u jednoj ruci, a sa druge strane jo mnogo ruku koje dre oruje. Ona je drubenica ive, a iva lei na tlu dok mu ona stoji na grudima. Kada su prvi put zapadnjaci poeli da razmiljaju o ovom fenomenu, oni su bili iznenaeni: "Zato? Kako tu enu moete zvati "majka"? Ona lii na smrt!" Ali hindusi tvrde da majka u sebi sadri i smrt jer daje ivot. Ko e ti onda donijeti smrt? Neko drugi? Majka ti daje ivot, ona e ti, takoe, dati i smrt. To treba da bude tako. Kali, majka, obostrano je opasna, destruktivna je i kreativna. Ona je majka, stvaralaka snaga, ona je, takoe i smrt, destruktivnost. Ona voli ivu, ali mu uvijek stoji na grudima kao da je spremna da ga ubije. Ali to je priroda ivota. Ljubav ubija, roenje postaje smrt, ljepota iezava, runoa dolazi. Sve se premee u suprotnost, stapa se sa suprotnou. Sva logika postaje besmislena, a um hvata vrtoglava panika. Kada takve dvojnostiprestanu da postoje... I kada ti uspije da prodre u njih, oni e jednostavno prestati da postoje - jer ljubav je mrznja. Prava rije za to stanje bi bilo "Ljubavmrnja" - jedna rije, ne dvije rijei. Prava stvar bi bila "ivotsmrt" - jedna rije, nikako dvije rijei. Prava rije bi bila "mukaracena", "enamukarac" - ne dvije rijei, samo jedna, zajedno. Ali tada i jedinstvo nestaje, prestaje da postoji. Kakva je onda korist rei da je ivot jedan? Dvoje
244

nestaje; u budnom stanju jedan, takode, iezava. Zbog toga Sosan i sljedbenici Bude tvrde da kada ostvari istinu to vie nije ni jedno ni dvoje, to je tada samo praznina, isto stanje ispraznosti. Sve tada nestaje; kada dvoje nestane, tada mora nestati i jedno. taje onda ostalo? Sada moe razumjeti zato oni to zovu shunyata, praznina. Nita vie nije ostalo, ili, samo nita je ostalo. Ova nitavnost je najvii vrhunac prosvjetljenja, kada vidi samo prazninu, kada sve postaje isprazno. Za ovu konanu krajnost nema zakona ni opisa koji se moe primijeniti. Za sjedinjeni um, kojije u skladu sa Putem, sve egocentrine tenje nestaju. ta e pokuavati da dosegne u toj praznini? Gdje je cilj, ko je tragalac, to je traeno? Ne postoji cilj za dostizanje, ne postoji onog koji moe to dosegnuti. Svi napori tako nestaju. Ovo je Budin mir, potpuna tiina - jer ne postoji nita to se treba dosei, i niko ko to dostie; nikuda se ne moe otii; niko nigdje ne moe poi. Sve je prazno. Iznenada sve tenje nestaju. Ti vie nikuda ne ide. Poinje se smijati, poinje uivati u ovoj praznini. Tada vie nema prepreka do tvojeg uivanja, tada blaenstvo pada po tebi. Ako se egzistencija doivi kao praznina, tada vie niko ne moe poremetiti tvoje blaenstvo, nema nikoga ko e to poremetiti. To si samo ti - zbog svoje dvojnosti si bio uznemiravan. Ti se zaljubi tada dode mrnja koja te pone uznemiravati. eli da bude lijep, a onda runoa prodre i pone te

245

uznemiravati. eli da bude vjeno iv, a onda smrt pone da kuca na tvoja vrata, i to te uznemiri. Ako moe vidjeti da je suprotnost sakrivena u svemu, ti vie nee nita pitati, vie nee nita traiti sada zna da bilo to da trai, suprotnost e se pojaviti. Ako bude traio ugled, potovanje, prezir e tada doi; ako bude traio rue, tmje e biti svuda oko tebe; ako bude elio da postane slavan, poznat, svi e te tada zaboraviti; ako bude elio da dospije do prestolja, bie odbaen sasvim. Bilo to da pita, suprotnost e ti biti data. Zato onda pitati, u emu je smisao pitanja? elje e biti ispunjene, vremenom e te udnje biti ispunjene, ti e biti iznenaen - ono suprotno e ti doi u ruke. Ti e ostvariti ciljeve, ali kada to ostvari, ti e plakati i kukati jer je u tom cilju sakrivena suprotnost. Ti e dospjeti gdje god bude elio, ali kada to ostvari, taj sami trenutak e biti frustracija. Sve egocentrine tenje nestaju kada se ova praznina shvati kao ispraznost. Za ime se onda treba teiti? Osvajajui um tada nestaje, iezava u prah. Sumnje i neodlunosti iezavaju a ivot u istinskoj vjeri biva ostvaren. Ovo je razliito, neto drugo. Ova Sosanova kazivanja se na kineskom zovu Knjiga istinske vjere. Veoma je teko za hriane, muhamedance ili hinduse da shvate kakva je to vrsta istinske vjere. Pokuaj da to shvati: to je najdublje razumijevanje vjere. Ono to se obino propovijeda u crkvama, hramovima - to govore hriani, muhamedanci ili hindusi - nije vjera ve vjerovanje: Vjerovanje u Boga. Ali kako moe vjerovati? Svako vjerovanje nosi sa sobom sumnju. Zbog toga ti i insistira: "Ja sasvim vjerujem!" Kada to kae, da Ii zna to stvamo govori? Zato je potrebno ono "sasvim", emu
246

to naglaavanje? To ukazuje da je negdje unutar toga sakrivena sumnja, a ti si to sakrio uvjeravanjem "sasvim", sa rijeju "potpuno"., sa naglaavanjem. Koga ti nastoji prevariti? Ti tako samo sebe obmanjuje. To naglaavanje pokazuje da je u tome negdje sakrivena suprotnost. Kada nekome kae: "Ja volim samo tebe", tu je negdje skrivena neka sumnja. Zato "samo tebe"? Zato to govori? Zato eli da to naglasi? Ti samo ukazuje da je tu sakrivena i mogunost da voli nekoga drugog, to naglaava kako bi sakrio suprotnost. Ako to ne bi sakrio, to bi moglo biti uoeno, moglo bi se ispoljiti, moglo bi se vidjeti. Sto onda da se radi? Uini sve da to sakrije. Zato bi govorio: "Ja sam istinski vjemik." Da Ii postoji i neki neistiniti vjemik? Sta je ovo istinsko vjerovanje? Istinsko vjerovanje znai da si sakrio sumnju tako dobro da je niko ne moe vidjeti, ali ti je ipak vidi. Zbog toga vjernici i ne vole da im neko pria neto protiv njihovog vjerovanja. Oni postaju tupoglavi jer su uvijek u brizi. Nikada nijesi uplaen zbog drugih, od toga to e oni rei; ti si zabrinut to oni mogu dotai tvoje skrivene sumnje i tako ih razotkriti. Zato obini religiozni ljudi ne vole da sluaju rijei ateiste. Oni kau: "Ne, on moe unititi vjeru." Zar vjera moe biti unitena? Ako takva vjera moe biti unitena, da Ii ima razloga vezati se za neto takvo? Ako vjera moe biti unitena, kakva je to vjera? Ona moe biti unitena samo zbog toga to je sumnja prisutna, sumnja je ve poela da je nagriza. Ovo se dogada svakodnevno. Vjernici postaju nevjernici, nevjernici bivaju vjernici - oni se mijenjaju, lako se promijene. Zato? Jer je neto drugo sakriveno tu. Vjerovanje nosi sumnju; isto kao to ljubav nosi mrnju, ivot donosi smrt, vjerovanje donosi sumnju.Staje onda vjera? Sosan posjeduje jedno pravo shvatanje to je to vjera. Vjera se dogodi samo onda kada dvojnost padne;
247

to nije vjerovanje protiv sumnji. Kada vjerovanja i sumnje nestanu, onda se neto dogodi to je vjera, to je povjerenje. Ne povjerenje u Boga, jer ne postoji dvojnosti, ti i Bog. Ne da ti vjeruje, jer ti vie nijesi prisutan tu - jer ako si ti prisutan tada e i drugi biti tu. Kada je sve prazno, povjerenje tada cvjeta; ispraznost biva pravo rascvjetavanje vjere. Budistika rije shraddha - vjera, povjerenje je veoma razliita, neto sasvim drugaije. Znaenje toga je sasvim drugaije od onoga to rije "vjerovanje" nosi. Niko da vjeruje, niko da ne bude u nekom uvjerenju; sve dvojnosti trebaju pasti. Tek tada povjerenje... Sta tada ti moe uraditi? Ti ne moe sumnjati, ti ne moe vjerovati - to moe raditi? Ti samo nosi povjerenje i tee sa tokom. Ti se kree sa ivotom, oputeno se kree sa ivotnim tokom. Ako ivot donese roenje, ti vjeruje u roenje - ti za time ne ezne. Ako ivot donese smrt, ti vjeruje u smrt - ne kae da to nije dobro. Ako ivot donese cvijee, dobro; ako ivot, pak, donese trnje, u redu i to. Ako ivot daje, to je dobro; ako ivot uzima, i to je dobro. To je povjerenje, vjera. Ne initi nikakav izbor. Prepustiti sve ivotu, biIo to... Ne udjeti, ne initi zahtjeve. Jednostavno se kretati biIo gdje da te ivo( vodi, jer onog trenutka kada pone zahtijevati, ti e vidjeti da se suprotno ostvaruje kao rezultat toga. Zato nemoj traiti: "Daj nam vjeni ivot", jer ti zna da e dobiti samo vjenu smrt. Da Ii si primijetio da samo hriani mole za vjeni ivot? Samo se hriani mole: "Boe, daj nam vjeni ivot", a samo hriani imaju vjeni pakao. To treba da bude suprotno. Nijedna druga religija nema vjeni pakao. Svaka religija ima svoj pakao, ali vremenski ogranien; ti si u njemu na nekoliko dana, nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, a onda izae iz toga jer
248

nijedna kazna ne moe biti vjena. Kako to moe biti? Kada je svako zadovoljstvo privremeno, kako kazna moe biti vjena? Kada je nagrada privremena, kako kazna moe biti vjena? Kada nita ne moe imati vjeno u ivotu, kako moe biti vjeno kanjen za neko djelo? Lsgleda nepravedno. Ali hriani toliko zahtijevaju, neprestano se mole za vjean ivot. Tada mora da naini ravnoteu: vjeni pakao. Kada jednom zgrijei i bude baen u pakao, nikada vie nee biti u mogunosti da izae iz toga. Ti e zauvijek biti tamo. To e biti tako iz razloga to zahtijeva vjeni ivot. Budistika vjera znai da sve to zahtijeva e otii pogrenim putem. Pokusaj da shvati to. Ponoviu to: sve to bude zahtijevao e poi pogrenim tokom. Shvatajui ovo, udnje nestaju. Onda kada udnje nestanu, tek tada vjera dolazi. Vjera znai kretati se sa ivotom bez ikakvog iekivanja, udnji ili zahtjeva. Ne traiti, pitati ili zahtijevati. Sve to se dogodi, to prihvati. I zapamti, to nije neto to ti radi. Ako ti to radi, tada e biti odbijanja. Ako kae: "Da, ja u to prihvatiti." Tim rijeima, ti ve to odbija. Ti kae: "Bilo to da se dogodi, ja u to primiti." Tu postoji jedno duboko odbijanje. Ti stvarno to nee prihvatiti. To prima samo zbog toga to se osjea bespomonim, to nita ne moe uraditi. to onda da se radi? Onda prihvata. Ali to prihvatanje u sebi ima duboku depresivnost, odbojnost. Da je bilo mogunosti za odbijanjem, ti bi radije to odbio. To tada nije vjera, povjerenje. Samo pogledaj stvamost, suprotno je svugdje prisutno. Sosan kae da e se tada vjera dogoditi. To nije da ti kae: "Ja prihvatam to"; to ne znai da ti to u nekoj svojoj bespomonosti prihvata. To je jednostavno u prirodi ivota da je suprotno prisutno. Pogledaj samo
249

injenice, i istina, koja je duboka unutar tebe, e ti dati povjerenje. Pogledaj injenice, istinska vjera e se dogoditi. Ako ja uvidim da sam se rodio, tada e biti injenica da u i umrijeti. To je jednostavna injenica. Ja to ne prihvatam zato to tu nema odbijanja; ja jednostavno imam duboko povjerenje. Kada vjerujem, tada bivam roen, ivot mi daje roenje - i ja u to vjerujem. ivot mi podari smrt, ja vjerujem. Ako je roenje bilo tako lijepo, zato ne i smrt? Ko si ti da o tome odluuje? Ako ti je roenje dalo toliko puno, zato ti i smrt ne moe dati toliko? Neto nepoznato je uvijek tu prisutno. Povjerenje znai da ide ka neemu nepoznatom, nita ne zahtijeva. Tada vie ne moe biti ojaen, tada blaenstvo samo pada po tebi. Kako moe biti ojaen ako nita ne zahtijeva? Zivot izgleda jadan iz prostog razloga jer ti od ivota zahtijeva, a tada ti ivot uvijek prua neto drugo. ivot e postati blaenstvo ako ne zahtijeva; togod da se dogodi, bie predivno. Stogod se dogodi je predivno - ti se samo kree sa time. uan Cu je u pravu kada kae: "Lako je prava stvar"; kada kae: "Kada se cipele ugode, stopala se zaborave." A kada vi ugodite ivotu tako duboko, sumnje i nevjerovanja nestaju. To ugaanje cipela je povjerenje. Vjera raste kod onoga ko ne vjeruje. Vjera raste tamo gdje nije potreban nikakvi Bog u koga se vjeruje. Zbog toga budisti i ne govore o Bogu. Budisti dospijevaju do stvarne sutine religioznosti, a ljudi nalik Sosanu su veoma rijetki; njihovo razumijevanje je savreno, totalno. Cjelokupnost uiazi u njihovo razumijevanje. Oni ne trebaju boga jer kau: "to e nam bog? Zar nije egzistencija dovoljna? Zato to personifikovati? A togod da ti stvori bie nalik tebi - to e biti samo projekcija. Zato su svi bogovi samo projekcije."
250

Hindusi stvaraju boga: pogledajte u tog boga, on je nalik hinduistikoj filozofiji - nos, oi, visina, sve. Pogledajte japanskog boga; pogledajte crnakog boga, vidjeete da su to samo projekcije naih umova. Ako bi konji imali svoja boanstva, oni ne bi bili ljudima slini, ti bogovi bi bili nalik konjima. Moe Ii zamisliti da konj ima boga u liku ovjeka? Nemogue! Konji e imati konje za svoje bogove. Ako bi drvee imalo bogove, to bi bilo drvee. Sta su tvoji bogovi? Tvoje projekcije. A zato ti projektuje? Zato to eli da bude zatien. Bez boga se osjea usamljen, sam, prazan; ti eli nekoga ko e ti pomoi. Sa tim traenjem pomoi, ti si sebi stvorio bijedu. Sada se samo suprotno moe dogoditi. Svakog trenutka moe pomisliti da te Bog ne uje, a ti moli i plae. I svakog trenutka moe pomisliti da si uradio sve to je potrebno a da ti se nije vratilo onom mjerom kako si oekivao. Zato su sveci, takozvani sveti ljudi, uvijek gundali i tuili se to nijesu dobili blaenstvo kada su napustili sve, odrekli se svega. Oni su upranjavali celibat ali jo nijesu doivjeli isto zadovoljstvo, i jo im rue ne cvjetaju. A oni su uradili mnoge stvari, imaju dugu listu, i jo treba da urade mnogo toga, a Bog je i dalje daleko od njih. Oni jo nemaju povjerenja, jo su u borbi sa ivotom. Oni i ne doputaju da ivot doe onako kako zna. Oni imaju svoje ideje kako razoruati ivot - to je nepovjerenje. Nepovjerenje znai da ti ima neke ideje za prisiljavanje. Ti misli da si pametniji, mudriji od ivota. To je nepovjerenje, to je nevjerovanje. Ti eli da prevari sebe. Idi ak i u crkve, sinagoge ili damije, i gledaj ljude koji se mole Bogu. ta oni kau? Oni trae obeanja. Govore: "Ne ini to, to je loe. Moj sin je bolestan, izlijei ga."
251

Na prvom mjestu, ako stvamo vjeruje, tada on ini tvog sina bolesnim - vjeruj u to! Zato se alite i molite? Misli Ii da se moe usavriti pomou njega? Svi vjemici misle kada se mole Bogu: "Molim te, nemoj uiniti da su dva i dva etiri. Sve to se dogaa, sve to je prirodno, nemoj dopustiti da bude." Ti ima neke sugestije, ideje za nametanje, neke predloge - to nije povjerenje. Povjerenje znai: "Ja nijesam niko, i idem gdje me ivot nosi, bilo gdje - u nepoznato, u mrak, ivot ili smrt. Bilo gdje da me vodi, ja sam za to spreman. Ja sam uvijek spreman, i uspijevam." Ali kada ti uspije? Ti moe pogoditi samo onda kada dvojnost u tebi nestane. Kada uvidi, i kada to uvianje postane prepreka prepreka za udnje, zahtjeve i elje. Za sjedinjeni um, kojije u skladu sa putem, sve egocentrine tenje nestaju. Sumnje i neodlunosti iezavaju, a ivot u istinskoj vjeri biva ostvaren. Samo sa jednim udarcem se oslobadamo ropstva... To nije postepeni dogaaj, to ne znai da e malo po malo dospjeti do istine, to nije pitanje stepenovanja. Samo jednim udarcem, kada uvidi istinu, u samo jednom trenutku, ti biva osloboen svih ropstava. Tu nema nikakvog napora, ti si do sada sve radio umom, a um je uzrok svih jada; sve to bude radio sa umom jo vie e ojaati um. Sve to bude radio pomou uma bie tenja. I sve to bude radio sa umom bie izbor izmeu dva suprotna smjera. Tako e sve vie biti upleten. Zato pitanje nije to raditi, pitanje je kako to uvidjeti. Nije stvar u tome da promijeni svoj karakter, nije pitanje da
252

postane bolji, da postane svetiji, da manje bude grenik - ne, nije stvar u tome. Pitanje je: kako vidjeti bez uma, kako neto uvidjeti bez da bira. To pitanje nije u sprezi sa akcijom, sa djelovanjem, to pitanje je u kvalitetu svijesti. Zbog toga mi na Istoku insistiramo na meditaciji, a vi ste na Zapadu razvijali moralnost. Kada se po prvi put na Zapadu prevela Upaniada, ueni ljudi su bili iznenaeni jer u njoj nijesu mogli nai nita nalik Deset bojih zapovijesti - "ne ini ovo, ini to" - nita od toga nije bilo u njima. Oni su, stoga, bili iznenaeni. Kako te Upaniade mogu biti religiozni spisi? Jer, religija znai moralnost, religija znai: "Ne radi ovo, radi samo to", to je samo djelovanje. Upaniade vam ne govore to da radite, one vam govore samo kako biti, to biti. Kako biti vie svjesniji i budniji, to je jedino mogue pitanje. Kako biti toliko svjestan da moe stvari prozreti i gledati kroz njih, da suprotnosti postaju jedno i da dualnost nestaje. U dubokom prodiranju svijesti grenik iezava, a isto tako i svetac, jer obojica pripadaju sferi dualnosti. Umire i Bog i Davo, obojica pripadaju sferi dvojnosti - njih je samo um proizveo. Hriani su ostali u gadnom raskolu i dubokim nevoljama jer je nemogue prizvati i avola i Boga. To je stvami problem. Prvo, kako je mogue da se avo pojavi? Ako tvrdite da je i njega stvorio Bog, tadaje on odgovoran za to. A to e se dogoditi na kraju? Ko e pobijediti? Ako kaete da e konano Bog pobijediti, emu onda sve ove besmislice tokom tog puta? Ako e na kraju pobijediti Bog, zato to ne bude upravo sada? Ako kaete da nema pobjednika, nema pobjede, taj konflikt e se nastaviti, tako e i avo postati podjednako moan kao i Bog. A ko zna, moda e upravo on pobijediti na kraju.? Ako se dogodi da on pobijedi, to e biti sa svim ovim naim svecima? Tada e grenici biti sreni, a sveci biti baeni u pakao.
253

Sve ove stvari proistiu usled dvojnosti uma. Um ne moe uvidjeti da su i Bog i Davo jedno. Davo je samo suprotna strana Boga: drugi ekstrem, mrnja, smrt. Zato vi i kaete da je Bog ljubav, a da je Davo mrnja; Bog je milostivost, Davo je nasilje; Bog je svjetlost, Davo je mak. Kakve Ii samo gluposti! Svjetlost i mrak su samo dva aspektajedne iste stvari, jedne iste energije. Isto tako, dobro i zlo, ispravno i pogreno, moralno i nemoralno, sve su to samo polamosti jednog istog fenomena. A taj fenomen je egzistencija. Sosan tome nije dao ime Bog jer ako to nazove bogom, tada odbacuje avola. To je Bog plus avo. Egzistencija je oboje: no i dan, jutro i vee, srea i nesrea - sve. To je zajednitvo. A kada to uvidi, i nebo i pakao, gdje je onda izbor? I koja je svrha da bira ili trai neto posebno? Svi zahtjevi nestaju. Vjera se rada, povjerenje se dogaa. U ispraznosti istine, gdje dvojnosti nestaju, kada ne moe rei ni da jedno postoji, jedan nepoznati fenomen, koji je povjerenje, se rascvjetava. Neto najljepe pupolji, neto najvrijednije, a to je cvijet povjerenja. Samo sa jednim udarcem se oslobadamo ropstva; nita ne prijanja za nas i nita ne drimo. Sve je prazno,jasno i samo-osvijetljeno, bez imalo naprezanja umne moi. Tu misli, osjeanja, znanje i zamisli nemaju nikakve vrijednosti. Tada se pojedinac okree ivotu, samo ivi. Osoba die, samo die. Nikakvih zamisli, nikakvih misli, nema uma - sve je to bez ikakve vrijednosti. Ti vjeruje egzistenciji, a kada ti vjeruje egzistenciji tada i ona
254

vjeruje tebi. To susretanje vjere je najvee blaenstvo, ekstaza, samadhi. Sta onda da se radi sa time? Tu nije pitanje djelovanja, tu nema nita da se uradi. Ti samo treba da to vidi, treba da osmotri ivot; da postane promatra, da pogleda, sve. Sljedei put e osjetiti ljubav, nemoj se izludivati time. Voli, ali i gledaj iznutra - tamo eka mrnja. I gledaj. Iznenada e tu biti izvjesna iluminacija. Ti e vidjeti da tvoja ljubav nije nita drugo do prvi korak ka mrnji. ta onda ima da se bira? Zato onda traiti: "Boe, daj nam vie ljubavi" - tako e samo jo vie mrnje doi. ta e onda raditi? Ti e ploviti u ljubavi i biti svjestan da mrnja dolazi. Nee prijanjati za ljubav... jer to znai da se bori sa mrnjom. I ti zna, kao to no dolazi posle dana, tako i mrnja dolazi posle ljubavi. to e se tada dogoditi? Niti e se prikloniti ljubavi niti e gajiti mrnju. A kada si u takvoj ravnotei, u takvom skladu, kada ne zahtijeva da te vole, kada ne eli da bude daleko od mrnje, kada se niemu ne priklanja, i kada nita ne prijanja uz tebe, iznenada e doi u takvo stanje gdje nee biti ni ljubavi ni mrnje - iznenada, jednim udarcem, dvojnost e se slomiti. Gurdijev je obiavao da kae svojim uenicima: "Otkrijte svoje glavne karakteristike." To je dobro. Otkrijte to je vaa glavna osobina - strah, mrnja, ljubav, pohota, seks? Koja je tvoja glavna osobina? Samo osmotri, uvidi i radi na toj glavnoj osobini; a pokuaj i da uoi i njenu suprotnost. Ako je to ljubav, onda vidi i ljubav i mrnju zajedno. Ako moe to uoiti, one e ponititi jedna drugu. Iznenada nijedne vie nee biti tu samo e ostati sam u svojoj potpunoj osami. Nita nema tu, ak ni traga bilo ega. To je samo praznina, shunyata, o kojoj Sosan govori.

255

Ako to moe uoiti u dualnosti, u samo jednoj dvojnosti - ti si tada vidio sve. To i nije neki veliki problem. Kada jednom to vidi u dvojnosti, ljubav-mrnja, ti e to prepoznavati svugdje okolo. Isto je svugdje. Sasvim drugaiji kvalitet bia e dospjeti u egzistenciju. Vjera. To nije neto u to se treba vjerovati, jedna doktrina, to nema nita sa nikakvim bogom, Hristom, Krinom, Muhamedom; nikakvim Koranom, Biblijom, Gitom. To ima veze samo sa tvojom svijeu. Potpuno budan, pogledaj kroz to, postae slobodan - i to samo jednim udarcem. Samo sa jednim udarcem se oslobaamo ropstva; nita ne prijanja za nas i nita ne drimo. Sve je prazno, jasno i samo-osvijetljeno, bez imalo naprezanja umne moi. Tu misli, osjeanja, znanje i zamisli nemaju nikakve vrijednosti. Nemoj misliti o tome, pokuaj da to uoi u ivotu. To e biti bokio, jer kada osjeti ljubav, ti nikako ne eli ni da pomisli na mrnju. Ti si u strahu da ako pomisli na mrnju, sva ta ekstatinost ljubavi e nestati. Kada si iv, ne eli da misli o smrti jer se plai ukoliko bude previe mislio o smrti da nee moi uivati u ivotu. Tvoj je strah, na neki nain, ispravan. Ako stvamo postane svjestan smrti, vie nee moi uivati u ivotu na nain na koji si to radio do sada. Tu nee vie biti mogue uivati. Nee biti mogue - to je samo jad. Ti vie nee biti u mogunosti da uiva na taj nain. A taj nain i nije nikakvo uivanje, zapamti! Ako misli o mrnji dok vodi ljubav, nee biti u mogunosti da uiva na nain na koji si uivao
256

prije. No, da Ii je to stvamo neko uivanje ili samo opsjednutost? Da Ii ti stvamo uiva u ljubavi? Ako si stvamo uivao, ti e se i rascvjetati, dobie jedan drugi miris - a toga jo tu nema. Tada e imati drugu iluminaciju bia, a toga jo nema. Ti si prazan, siromaan; duboko unutar tebe je mrak, nema plamena. Kakva je onda to vrsta uivanja? Kako onda moe uivati u ivotu, ljubavi ili bilo emu? Ne, ti si se samoobmanjivao. Tvoja ljubav nije bila nita drugo do jedna ovisnost, droga. Ti na par trenutaka zapadne u takvo stanje i sve zaboravi. Potom dode mrnja, i ti postane ojaen. I ponovo, poto si tako jadan, ti trai ljubav, a ta tvoja ljubav nije nita drugo ve ponovno uspavljivanje. To je bila tvoja stalna navika. Sve to zove sreom nije nita drugo do uspavljivanje. Uvijek kada osjeti da dobro spava, misli da si bio srean. Sta ti podrazumijeva pod sretnim ovjekom? To je ovjek koji nije u neprilici sa stvarima oko sebe. Stoga je uestalo posezanje za aUcoholom i drogama - tada su sve brige daleko. Sta je tvoja ljubav? To izgleda kao bioloki proces drogiranja. A to je i hemijski proces, neke hemijske supstance u tijelu se oslobaaju, tako da se ta ravnotea mijenja. To nije puno drugaije od marihuane ili LSD jer je i u tome osnovna stvar mijenjanje hemijskih supstanci u tijelu. Ljubav mijenja - i glad mijenja; hemija tijela gubi svoje preanje navike. U tim novim okolnostima, ti se osjea dobro na par trenutaka. Ponovo dolazi mrnja, ponovo svijet ulazi, ulaze brige, tako si ponovo u krugu. To si radio mnogo ivota unazad. A sada pokuaj neto to Sosan kae, a to je isto to su i sve Bude do sada govorile. Osmotri dok si u ljubavi, dok vodi ljubav - nemoj se brinuti - pogledaj kako se to okree u mrnju. Dok si u ivotu, nastoj da osmotri kako se to okree u smrt 257

svakim udisajem se pribliava smrti. Kako trenuci odmiu, smrt dolazi sve bUe. Pogledaj samo kako se tvoja mladost mijenja u starost Pogledaj tu suprotnost! Za to je hrabrost potrebna jer stare navike nee biti od pomoi; one e biti unitene pomou toga. AU kada jednom uspije da vidi mrnju u ljubavi, ti e ui u jedno spokojstvo i mir koji je iza svega toga. Ako bude mogao vidjeti i ivot i smrt zajedno, ti e to prevazii, dogodie ti se transcendencija. Samo jednim udarcem e to transcendirati. Samo jednim udarcem e izai iz tog ropstva, bie po prvi put slobodna dua - bie sama sloboda. Upravo zbog toga, to najvee i krajnje stanje nazivamo moksha, sloboda. Nita se ne treba uraditi. Ti samo treba da bude vie svjesniji u svom djelovanju, da postane budniji. To je jedina meditacija: postati budniji. U. otrini tog trenutka svjesnosti, ta svijest postaje oruje, i u jednom zamahu tog maa sva ropstva bivaju posjeena.

258

Vp&erv0^ TAKv&sr/ p0fs<z,uc^* srwtctf HenA ott,WGoe> H/-y-i' SC<4>&, T>+i Qfh S VSerbcSrSiTf <,S>|H0 H6rpV0^STVQ 7z ft-<T2^/, U HCovoosTv^ S.V&.OZ- ^et>n + *o W H 4 Hi t&G 'fzJ**4** MupG-l' <*!-)</ Cr<iJtH<* PQ-Tefififif^t/ rv*n ue&*,</ To ocC.fi A(/Jfe f*-fty/o Ar/ *Ot09*/0, Tztjqo ^e, c'flS4 / S-9He,

t u ovoMsvijT"m MxVostH Hr 05707/ Hj STtBr Hj t t t t HEi K> D RJigo, D RjigAajtE OD SEtEfE DA tBI tBIO U tiAS%MoHlJI SA OVOMS^SVRHPSCU, XADA SESZlMHJA tRODI, SAMO %AZI: 'HE DtUOJE". v Zl tZVtyoMStMHfZl HE DVOJEnHlScM HUE t t PODIJECJEHO, HlS M HIJEISXLJZICEHP. HlJE tBItEHO XADA ILI QDJE, tPRpSVjTtELjEtHjE ZHAI ZLLAZAX Zl OVtU IStHHjJL. A OVA IStEItHA JT IZVAHSXXfrlVAHjA ILI tPRptEmzAVAtHJA VfRgMTHA I tPRPSc^yRfr; SASMO JTDtHfr MlSAO JT ScMSRfr tDTSTtTSHlLJADA QODlHfr-

Poglavlje 9

NI OVO NIONO
29. oktobarl974.

Prvo pokuaj da shvati rije "takvost". Buda je ovisio o toj rijei veoma mnogo. Na Budinom jeziku to je rije tathata - takvost. Cjelost budistike meditacije se sadriu ovoj rijei, ogleda se u ivotu sa tom rijei tako duboko da sama rije nestaje a ti postaje njena sutina. Na primjer, ti si bolestan. Stav takvosti je da to prihvati, i da sebi kae: "Takav je put tijela", ili, "Takva je stvar". Nemoj izazivati borbu, nemoj se buniti, frna glavobolju prihvati to tako. Takva je priroda stvari. Iznenada e tu biti promjena, jer kada se ostvari,ovakav pristup promjene to prate nalik sjenki. Ako moe prihvatiti svoju glavobolju, ona e ubrzo nestati. Pokuaj to. Ako prihvati neku bolest, to e poeti da se raspruje. Zato se to dogodilo? To se dogaa poto si razjedinjen kada se pone boriti sa tim, tvoja energija se rastae: polovina tvoje energije ide u bolest, tvoju glavobolju, a polovina se bori sa tom istom glavoboljom -

dom, a sada ide drugome. Takav je put, u stalnom je kretanju i promjenama. Svijet pojavnosti je jedan neprestani tok, nita tu nije stabio. Ne oekuj to! Ako oekuje neku stalnost u svijetu gdje je sve nestalno, ti si onda u velikim brigama. Ti bi elio da ta tvoja ljubav traje beskrajno. Nita ne moe biti zauvijek u ovom svijetu - sve to pripada ovakvom svijetu je trenutano. To je u prirodi stvari, takvost, tathata. Ti sada zna da ljubav prolazi. To te ini tunim - u redu, prihvati to tako. Osjea drhtanje prihvati drhtanje, nemoj to potiskivati. Osjea da e zaplakati, plai. FtTihvati to! Nemoj sebe prisiljavati, nemoj se pretvarati, praviti lane obrazine, nemoj se pretvarati da ne brine - to ti nee pomoi. Ako si zabrinut, onda si zabrinut; ako te ena napustila, ona te napustila; ako ljubavi nema vie, nema je vie; pa, to onda? Ti se ne moe boriti protiv injenica, treba da to prihvati. Ako to bude primao postepeno, ti e biti neprestano u bolu i patnji. Ako to prihvati bez ikakvih zahtjeva, bez gunanja, ne u bespomonosti ve sa razumijevanjem, ta e okolnost tada postati takvost, stvari e se primiti takve kakve jesu. Ti vie nijesi zabrinut, tu vie nema nikakvog problema - jer je taj problem nastao ne zbog injenice ve zbog tvoje nespremnosti da je prihvati. Ti bi elio da tebe injenica slijedi, a ne ti nju. Zapamti, ivot ne moe tebe slijediti, ti mora ivot slijediti. Razdragano ili nerado - to je tvoj izbor. Ako ivot bude slijedio nerado, tada e patiti. Ako, pak, bude ivot slijedio sa radou, tada e postati Buda, ivot e ti tada biti ekstaza. I Buda mora umrijeti - stvari se ne mogu promijeniti - ali on umire na drugaiji nain. On umire presretno, isto kao i da nema smrti. On samo iezava, jer je rekao da ono to se rodi mora i umrijeti. Rodenje podrazumijeva smrt, to je u redu, nita se ne
264

moe uraditi sa time. Ti moe biti jadan i umrijeti. Tada e ispustiti priliku da uvidi ljepotu koju smrt donosi, ljupkost koja se dogada u tom trenu, iluminaciju koja se dogada prilikom razdvajanja tijela i due. Ti e to ispustiti jer si previe u brizi, previe si vezan za prolost i tijelo pa si zbog toga zaslijepljen. Ti ne moe vidjeti to se dogada jer ne moe to prihvatiti, zbog toga i zatvara svoje oi, zatvara svoje bie. Ti umire - ti e umrijeti mnogo puta, i jo mnogo puta e promaiti stvar. Smrt je predivna ako je moe prihvatiti, ako moe otvoriti vrata dobrodolice u svom srcu, ako je moe toplo prihvatiti: "Da, ako sam roden, moram i umrijeti. Taj dan je doao, krug je zavren." Primi smrt kao gosta, dobrodolog gosta; kvalitet tog fenomena e se odmah promijeniti, knenada si ti sada besmrtan: tijelo umire, ali ti ne umire. Ti sada to moe vidjeti: samo se odjea odbacuje, ne ti; samo prekriva, zatitni omot, a ne sadraj. Svijest ostaje u toj iluminaciji - i vie od toga, jer u ivotu mnoge stvari imaju prekriva, a smrt je potpuno razotkrivanje. Kada je svijest u potpunoj nagosti, to ima samo svoj sjaj; to je tada najljepa stvar na svijetu. Zbog toga se mora usvojiti stav takvosti. Kada kaem usvojiti, ja stvamo mislim da se mora usvojiti - to nije mentaMi stav, nije filozofija takvosti, ve da tvoj itav ivotni put postane jedna velika takvost. Ti ak nee ni razmiljati o tome, to e biti prirodan proces. Ti jede u takvosti, spava u takvosti, die u tome, voli u tome, ti rida u takvosti. To postaje tvoj pravi nain; ti se ne treba brinuti o tome, ne treba ni da misli o tome, ti si takav. To podrazumijevam kada kaem "usvojiti". Ti/ to usvaja, to provaruje, to tee tvojim venama, tvojom krvlju, ide duboko u tvoje kosti, dospijeva do najdubljeg kutka tvog srca. Ti to prihvata.

265

Zapamti, rije "prihvatiti" nije sasvim precizna. Ona je pretrpana - zbog tebe, ne zbog same rijei - jer ti prihvata samo onda kada si bespomoan. Ti prihvata gunajui, prima neto na pola srca. Ti prihvata samo onda kada nita drugo ne moe, a duboko u sebi i dalje eti; ti bi bio sretan ako bi to bilo drugaije. Ti neto prima kao prosjak, ne kao kralj - a razlika je velika. Zato, ako te ostavi voljena osoba, to mora prihvatiti. to da se radi, inae? Kuka i plae, i puno neprospavanih noi otrpi, mnogo nonih mora i komara,.. i ta onda da se radi? Vrijeme tada lijei, a ne razumijevanje. Vrijeme - i zapamti, vrijeme je potrebno samo zbog toga to to ne razumije, inae bi se smjesta to dogodilo. Vrijeme je potrebno jer to ne moe shvatiti. Zato malo po malo - est mjeseci, osam mjeseci, godina stvari se zaboravljaju, gube se u sjeanjima, bivaju prekriveni prainom vremena. Jaz od jedne godine se stvori; malo po malo, ti sve zaboravi. Ponekada se dogodi da te neki dogaaj povrijedi. Nekada neka ena proe pored tebe, i ti se iznenada sjeti. Neka slinost, nain na koji ona hoda, i ti se sjeti supruge - i rana prokrvari. Onda ti zavoli neku drugu, tada se jo vie praine srui na tebe, tako zaboravi prolost. Ali sa drugom enom, nain na koji ona gleda... i tvoja supruga. Nain na koji ona pjeva u kupatilu... i sjeanje. Rana je ponovo tu, svjea. To te vrijea jer ti nosi sa sobom svu svoju prolost. Ti sve to nosi sa sobom, i zbog toga si optereen. Ti nosi sve. Ti si bio dijete; to dijete je jo tu, ti ga nosi sa sobom. Bio si mladi; taj mladi je jo tu sa svim svojim ranama, iskustvima, ludostima - on je jo tu. Ti vue svu svoju prolost sa sobom u naslagama - sve je jo tu. Zbog toga ti ponekada regresira.

266

Ako se nakada dogodi da se osjeti bespomonim, pone plakati kao dijete. Ti se vrati u prolost, doivljava regresiju, dijete se ponovo pojavilo. Dijete je mnogo efikasnije u ridanju od tebe, zato se ono i pojavljuje, ti poinje plakati i kukati. ak moe poeti i da se rita nalik djetetu u srdbi. Sve je tu. Zato si tako natovaren prolou? Jer nikada nijesi htio nita prihvatiti. uj: ako neto prihvati, to te nee optereivati, ranu nee nositi. Ti prihvati neki fenomen, tada je on razotkriven, ne mora ga vui za sobom; ti si izvan svega toga. Pomou piihvatanja, ti biva osloboen svega toga. Putem polubespomonog prihvatanja, sve to nosi sa sobom. Zapamti jednu stvar: sve nezavreno se posredstvom uma nosi sa sobom zauvijek, bilo to nezavreno je, na neki nain, odbaeno. Poto um ima tendenciju da sa sobom nosi nezavrene stvari, one su tu u nadi da e se jednog dana neto dogoditi ime e se to okonati. Ti jo eka svoju suprugu da se vrati, ili svog supruga, ili dan kada e sve to proi. Jo nijesi prevaziao prolost. Poto si tako prepunjen prolou, ne moe ivjeti u sadanjosti. Tvoja sadanjost je zbrkana zbog prolosti, a i budUnost e biti takva - jer prolost poinje da biva sve tea i tea. Svakim danom to postaje sve tee. Ako neto stvarno prihvati, u tom stavu takvosti nema nikakvog gunanja, ti nijesi bespomoan. Ti jednostavno shvata da je to u prirodi stvari, da je ivot takav. Na primjer, ako elim da izaem iz ove prostorije, ja u to uraditi prolazei kroz vrata, a ne kroz zid, samo zid moe ozlijediti moju glavu, to je sasvim budalasto. To je priroda zida, da te zadri, zato ne pokuavaj da proe kroz zid! U prirodi vrata je da se moe proi kroz njih vrata su otvorena, i ti moe proi kroz njih. Kada Buda prihvata, on prihvata stvari kao to su zid i vrata. On prolazi kroz vrata, on kae da je to jedini
267

put. Pokuaj da prode kroz zid, i rezultat toga e biti da e se dobro ozlijediti. Kada ne moe izai vani, kada ti to ne polazi za rukom - lomi, teti, depresija, poraz - tek tada krene prema vratima. Ti si to mogao odmah uraditi. Zato si pokuavao i borio se sa zidom? Ako moe stvari vidjeti u svojoj jasnoi, tada nee raditi to to si radio, pokuavati da od zida naini vrata. Ako ljubav prode, ona je prola! To je sada zid - ne pokuavaj da prode kroz njega. Vrata nema vie, nema izlaza iz toga.; srce vie nije tu, srce je sada otvoreno za nekog drugog. A ti nijesi sam, ima jo takvih ovdje. Vrata vie nijesu za tebe, to je postao zid. Ne pokuavaj nita, i ne .lupaj glavom o tome. Samo e se nepotrebno ozlijedivati. A i pored rana, neuspjeha, vrata vie nee biti tako privlana stvar da se prt>de kroz to. Pogledaj samo stvari onakve kakve jesu. Ako je neto prirodno, ne nastoj da nametne neto neprirodno, fcaberi vrata - izadi iz toga. Ti si svakodnevno inio gluposti pokuavajui da prode kroz zid. Tada si samo postao napet, stvorio si sebi nepotrebne konfuzije. Tjeskoba je postala tvoj ivot, sutina toga - a onda doe i pita za meditaciju. Zato to nijesi odmah uradio? Zato nijesi pogledao kako stvari stoje? Zato se ne moe suoiti sa injenicama? Upravo zbog toga to je previe tvojih elja. Ti nastoji da se nada uprkos svim injenicama. Eto zbog ega si postao tako beznadean sluaj. Samo pogledaj: bilo koja situacija da je posrijedi, nemoj nita teiti, jer e te tenje odvesti na stranu. Nemoj eljeti ni zamiljati. Samo pogledaj injenicu sa potpunom svijeu, i vrata e ti se otvoriti, nee morati lupati u zid, proi e kroz vrata. Tako e ostati nepovrijeen, neoptereen. Zapamti, takvost je pravo razumijevanje, ne neki bespomoni usud. To je razlika. Ljudi su ti koji
268

vjeruju u sudbinu, kob. Oni kau: "to se moe? Bog je to tako elio. Moje dijete je umrlo, to je bila boja volja, i to je moja sudbina. To mi je zapisano, to se moralo dogoditi." Ali duboko u tebi je odbijanje. Postoje trikovi za poliranje odbijanja, za izmiljanje opravdanja. Da Ii ti vjeruje u Boga? Da Ii zna sudbinu? Da Ii zna da je sve zapisano? Ne, postoje racionalizacije - tako ti tjei sebe. Pristup takvosti nije neki fatalistiki pristup to ne donosi Boga, sudbinu ili kob - nita. To znai da samo pogledate u stvari, da pogledate u injenino stanje stvari, razumijevanje, i tu su vrata, tu je izlaz, vrata su uvijek bila tu. Ti to prevazilazi. Takvost znai prihvatanje sa potpunim srcem, potpuna dobrodolica, ali ne u bespomonosti. U ovom svijetu Takvosti ne postoji ni sebe ni neto drugo, drugaije od sebe. Kada se jednom stopi - kada se jednom rastopi - u takvosti, u tathata, u razumijevanju - ne postoji niko nalik tebi i ne postoji niko drugaiji od tebe; ne postoji sebe, ne postoji drugaije od sebe. U takvosti, u dubokom razumijevanju prirode stvari, granice nestaju. Mula Nasrudin je bio bolestan. Doktor ga pregleda i ree: "Fino, Nasrudine, u redu je. Popravio si se, dobro je, sve je skoro u redu. Samo je jo neto malo ostalo da se popravi; tvoj putujui bubreg jo nije u najboljem redu. Ali ja nimalo ne brinem zbog toga." Nasrudin pogleda ljekara i ree: "Misli Ii da bih ja brinuo da tvoj bubreg nije u redu?"

269

Um uvijek dijeli: drugi i ja. Onog trenutka kada odijeli sebe od drugih, oni drugi odmah postaju neprijatelji, drugi ne mogu biti prijatelji. Ovo je jedna od bazinih stvari koja se mora razumjeti. To razumijevanje mora biti duboko, mora prodrijeti duboko u to. Drugi ne mogu biti prijatelji, oni su samo neprijatelji. U njegovom poimanju drugih stoji pravi neprijatelj. Neki su vie neprijateljski postavljeni a neki manje, ali svi drugi i dalje ostaju neprijatelji. Ko je prijatelj? U najmanju ruku, neprijatelji, niko drugi. Prijatelj je onaj koji je najmanje neprijateljski raspoloen prema tebi, a neprijatelj je onaj koji je najmanje prijateljski prema tebi. Meutim, obojica i dalje stoje u istoj ravnini. Prijatelj je blie, a neprijatelj neto dalje, ali obojica su ti neprijatelji. Onaj drugi ne moe biti prijatelj, to je nemogue. U odnosu prema drugima uvijek je prisutna ljubomora, nadmetanje i borba. Ti se, takode, bori i sa prijateljima - naravno, to je prijateljski sukob. Ti se utrkuje i sa prijateljem jer su tvoje ambicije istovjetne sa njegovim. Ti eli da postigne ugled, mo; i oni ele, isto tako, da postignu ugled i mo. Ti eli da ima ogromno kraljevstvo oko sebe, oni ele isto to. Vi se borite za jedno isto, a samo nekolicina to mogu postii. Nemogue je imati prijatelja u ovom svijetu. Buda ima prijatelje, ti moe imati samo neprijatelje. Buda ne moe imati neprijatelje, ti ne moe imati prijatelje. Zato Buda moe imati prijatelje? Razlog lei u tome to je onaj drugi nestao, nema nikog drugog u njemu. A kada onaj drugi nestane, tada i ti mora nestati, oni su samo dva pola istog fenomena. Unutar vas egzistira ego, a spolja bitiu drugi - dvije strane jednog fenomena. Ako jedna strana nestane, ako ti nestane, i ja nestaje sa time; ako ja nestane, i ti nestaje. Ti ne moe uiniti da drugi nestanu, moe uiniti samo da ti iezne. Ako ti nestane, onda ne
270

postoji drugoga; kada se Ja odbaci vie nema drugoga. To je jedini mogui nain. Ali mi pokuavamo, stahio pokuavamo suprotno - mi pokuavamo da ubijemo ono "ti". "Ti" ne moe biti ubijeno, "ti" se ne moe posjedovati, ne moe mu se naredivati. "Ti" e ostati buntovnitvo jer je "ti" jedan unutarnji napor koji eli da ubije tebe. Vi se borite za isti ego - on za njegov, ti za tvoj. itava svjetska politika je bazirana na tome kako ubiti "tebe" tako da samo "Ja" ostane i da sve bude u miru. Poto nee biti niega drugog, ti e tako biti sam, sve e onda biti mimo. Ali to se jo nikada nije dogodilo, i nee se dogoditi. Kako moe ubiti druge? Kako moe unititi druge? Drugih je previe, itav univerzum su drugi. Religija djeluje kroz drugaiju dimenziju: ona pokuava da odbaci Ja. A kada jednom Ja bude odbaeno, tada vie nee biti drugih, drugi e nestati. Zbog toga vi staMo gundate i neto zahtijevate - to pomae tvom Ja da ostane tu. Ako vas cipela nabija, Ja moe bitisati lake. Ako te cipela ne nabija, stopala su zaboravljena - tada Ja nestaje. Ljudi se veu za svoje tenje, oni se poistovjeuju sa svojim zahtjevima, svojim gundanjem, veu se za sve ono to ih ulja. ak i govore: "Ovo su rane koje elimo da iscijelimo." Ali duboko unutar njih oni nastoje da stvaraju sve tee rane, jer ako izlijee sve rane tada e i sami nestati. Samo promatraj ljude - oni se veu za svoje bolesti. Oni o tome govore kao o nekim veoma vanim stvarima. Ljudi govore o bolestima, o svojim loim navikama, o negativnim stanjima, vie nego o bilo emu drugom. Samo ih sluaj i uvidjee da oni uivaju da govore o tome. Svake veeri sam ih sluao, mnogo godina sam ih sluao. Pogledaj samo njihova lica, oni uivaju u tome! Oni su muenici,., njihove bolesti, njihove srdbe, njihove
271

mrnje, njihovi oni problemi, ovi problemi, njihove poude, ambicije. I samo pogledaj, sve je to, jednostavno, ludost - jer su oni traili da se oslobode od svih tih stvari, ali pogledaj samo njihova lica, oni uivaju u tome. A ako sve to nestane, u emu e onda uivati? Ako sve te bolesti nestanu, i oni budu zdravi i itavi, nita drugo nee ostati o emu e moi priati. Ljudi idu kod psihijatra da bi govorili o tome; da bi priali kako su bili kod ovog ljekara, kod onog ljekara, da su bili kod ovog Majstora, kod onog gurua,... Oni stvamo uivaju da priaju: "Svi su oni bili neuspjeni. Ja sam i dalje ostao isti, niko nije sposoban da me promijeni." Oni uivaju u tome, isto kao da su uspjeli, jer su provjerili da su svi ti psihijatri neuspjeni. Svi "putii" su bili pogreni. uo sam priu o jednom ovjeku koji je bio hipohondar, koji je neprestano priao o svojoj bolesti. Niko mu nije vjerovao, jer se on pregledao i ispitivao vie puta, i nita nije bilo naeno da je loe. Ali je i dalje svakodnevno iao ljekaru - bio je u velikim i ozbiljnim nevoljama. Malo po malo je doktor postao svjestan u emu je stvar - ako bi se na televiziji pojavio neki novi lijek, njegov pacijent bi doao da se ali od te bolesti. Ako bi proitao neto o nekoj novoj bolesti u novinama, odmah, ve sledeeg jutra, on bi bio u ordinaciji bolestan, sasvim bolestan, oponaajui sve simptome te bolesti. Zato mu doktor ree jednom: "Nemoj me obmanjivati, ja itam iste novine koje ita i ti, gledam isti TV program, i znam da e sjutra doi sa drugom boleu." ovjek mu ree: "to ti misli? Jesi Ii ti jedini ljekar u gradu?"
272

On je prestao da dolazi tom ljekarau, ali nije prestao sa svojom ludou o bolestima. Jednog dana je i umro, kao to svi moraju umrijeti. Prije no to je umro rekao je svojoj supruzi da napie nekoliko rijei na mermernoj ploi iznad njegovog groba. To jo i sada stoji tako. Na nadgrobnom spomeniku je velikim slovima bilo napisano: "Da Ii sada vjerujete da sam bio u pravu?" Ljudi se raduju svojoj bijedi. Ja sam primijetio, ako bi sve njihove ojadenosti nestale, to bi onda oni raditi? Oni e tako biti nezaokupljeni da e im preostati samo jedno, da izvre samoubistvo. A ovo je bilo osmatranje: vi mu pomaete da izae iz neega, on ponovo ude u neto drugo ve sjutradan. Vi mu pomognete da izie iz toga, on je ponovo spreman... isto kao da postoji neka dublja veza sa bijedom. Oni dobijaju neto od tog vaeg podravanja, neko ulaganje - a to se plaa. ta je ulaganje? Ulaganje je stanje kada te cipela ulja, kada se osjea da postoji. Kada se cipela sasvim ugodi, ti se tada opusti. Kada se cipela ugodi, ne samo da se opusti, ne samo da zaboravi na stopalo, ve i tvoje Ja nestaje. Ne postoji mogunosti da ikakvo Ja bude u stanje blaene svijesti - nemogue! Tek samo sa ojaenim umom moe bitisati tvoje Ja; Ja rvije nita drugo do kombinacija svih tvojih patnji. Zato, ako si stvarno spreman da odbaci Ja, tek tada e svi tvoji jadi nestati, hiae e nastaviti da ini nove patnje. Niko ti ne moe pomoi jer si na putu koji je samounitavajui, koji je okrenut protiv tebe. Zato, ako ponovo doe kod mene sa takvim pitanjem, sa bilo kojim problemom, prvo raisti sa sobom eli Ii da to bude razjanjeno, jer, budi siguran ja to mogu razjasniti. Da Ii si stvamo zainteresovan da to

273

razjasni ili samo pria o tome? Ti se osjea dobro kad pria o tome? Ti se osjea dobro kada govori o tome. Udi unutar sebe i zapitaj se, i onda e osjetiti: sve tvoje patnje postoje upravo zbog toga to ih podrava. Bez tvoje podrke nita ne bi postojalo. Poto ti daje tome energiju, ono postoji; ako ti tome ne bi davao energiju, ono ne bi moglo postojati. A ko tebe tjera da daje tome povoda? ak i kada si tuan, energijaje potrebnajer bez te energije ti ne moe biti tuan. Da bi uinio da se tuni fenomen dogodi, ti mora dati tome energiju. Upravo zbog

v

toga se posle tuge osjea ispijenim, istroenim. Sto se dogodilo? - Ti si u depresivnosti neaktivan, nita ne radi, samo si tuan. Zato se onda osjea potom tako iscrpljen i ispranjen? Lz, te tuge ti mora izai prepun energije - ali tako nije. Zapamti, sve negativne emocije trebaju energiju, one te iscrpljuju. A pozitivne emocije i svi pozitivni stavovi su sakupljai energije; oni stvaraju vie energije, oni te nikada ne iscrpljuju. Ako si sretan, tada sav svijet hrli ka tebi sa energetskim nabojem, itavi svijet se smije sa tobom. A ljudi su u pravu kada kau: "Kada se smije, cio svijet se smije sa tobom. Kada plae i kuka, to radi sam, tada si sam." To je istina, potpuna istina. Meutim, kada si pozitivan, itav svijet ide ka tebi da ti da vie, kada si sretan itava egzistencija se raduje zbog toga. Ti tada nijesi optereen, ti si tada cvijet; ti nijesi stijena, ti si ptica. itava egzistencija je radosna zbog tebe. Kada si kao stijena, kada sjedi umrtvljeno ispunjen tugom, kada gaji svoju tugu, niko nije sa tobom. Niko i ne moe biti sa tobom; tu je samo jaz izmeu tebe i ivota. Bilo to da radi ti ovisi o tvojem energetskom izvoru. To e biti iscrpljeno, ti samo troi svoju dragocjenu energiju, biva iscrpljen usled vlastitih besmislica. Ali tu postoji jo jedna stvar, da kada si tuan i
274

negativnog raspoloenja, osjea se egocentrian. Kada si sretan i ekstatian tada nema tvojeg Ja, a i drugi tada nestaje. Ti si premoen sa egzistencijom, nijesi otueni dio - ti si u zajednitvu sa time. Kada si tuan, ljut, razdraljiv, ti tada samo ulazi u sebe, sakriva se i uiva u svojim ranama, igra se sa svojim bolima, pokuava da bude paenik; tu je tada jaz izmeu tebe i egzistencije. Ti si ostao sam, tada je ostalo osjeanje tvojeg Ja, a kada osjea Ja, itava egzistencija tada postaje neprijateljska prema tebi. Ne da to postaje neprijateljsko zbog tvog Ja - to samo izgleda kao neprijateljstvo. Ako ti vidi da ti je svako neprijatelj, ti e se i ponaati na taj nain kao da svi treba da budu tvoji neprijatelji. U ovom svijetu takvosti ne postoji ni sebe ni neto drugo, drugaije od sebe. Kada prihvati prirodu i stopi se sa njom, ti se kree sa time. Ti tada ne ini nijedan svoj korak, ti vie ne plee po svome, ti vie ne pjeva nijednu samosvoju pjesmu - pjesma univerzuma je sada tvoja pjesma, ples univerzuma je i tvoj ples. Ti vie nijesi odijeljen. Ti vie ne osjea: "Ja sam"; ti sada osjea: "Postoji samo Cjelina. Ja sam samo talas, dolazim i odlazim, bie i nebie. Ja doem i odem, cjelina ostaje. A ja postojim samo usled cjeline, cjelina bitie kroz mene." Nekada to biva uoblieno, a nekada bezoblino - oboje je predivno. Nekada se to rodi u tijelu, a nekada iezne iz tijela. To treba da bude tako jer je ivot ritam. Ponekada ti treba da bude uoblien, da se ispolji kroz oblik, a posle toga treba da se odmori od forme. Nekada si aktivan, pokretljiv, talas, a nekada se
275

povue u dubinu, odmara se, biva nepokretan. ivot je ritam. Smrt tako nije nikakvi neprijatelj. To je samo promjena ritma, kretnja ka neemu drugome. Ubrzo e biti roden - ivahan, mlad, osvjeen. Smrt je nunost. Ti ne umire tvojom smru; samo se praina i prljavtina koju si sakupio okolo, ponekada mora sprati. To je jedini nain da bude podmlaen. Nije samo Isus uskrsnuo, sve vaskrsava u egzistenciji. Upravo sada je bademovo drvo odbacilo svoje uvele listove, novo lie e ubrzo doi da zamijeni mjesto starom. To je nain! Ako se drvee vee za staro uvelo lie, nikada vie nee biti podmladeno. Zato stvarati probleme? Staro nestaje samo zbog toga da mladome ustupi mjesto. Ono samo oslobada mjesto i prostor da novo dode. A novo e uvijek dolaziti, staro e uvijek odlaziti. Ti ne umire. Samo se staro lie odbacuje da bi napravilo prostor za novo. Ovdje umire, tamo se raa; ovdje nestaje, tamo se pojavljuje. Od oblika do bezoblinosti, od bezoblija do oblika; od tijela do bestjelesnosti, od bestjelesnosti do tjelesnosti; pokret, odmor; odmor, kretnja - to je ritam. Ako samo uoi taj ritam, ti se nikada nee brinuti, ti e samo vjerovati. U ovom svijetu takvosti, u svijetu vjere, ne postoji ni sebe ni neto drugo, drugaije od sebe. Tada ti nijesi tu, nije tu ni neko drugi. Oboje ste nestali, oboje je postalo ritam jedinstva. To jedinstvo postoji, tojedinstvoje stvamost, vjera, povjerenje.

276

Da bi bio u harmoniji sa ovom stvarnou, kada se sumnja rodi, samo kai: "Ne dvoje". Ovo je jedna od najstarijih mantri. Uvijek kada se dogodi da sumnja prodre, kada se osjeti podijeljenim, kada vidi da se dvojnost useljava, samo tada reci unutar sebe: "Ne dvoje." Ali to kazi sa svjesnou, nemoj to ponavljati mehaniki. To je problem svih mantri - zaista, to je problem sa svime. TI to moe izvesti mehaniki, ali tada gubi smisao; ti ini sve ali i dalje gubi pravi smisao. Ali to moe initi i sa potpunom budnou, inteligencijom, razumijevanjem, i tada e se stvari dogoditi. Uvijek kada se bude ljubav u tebi buila, kai: "Ne dvoje", hiae, mrnja e te ekati iza toga - oni su jedno. Kada osjeti da se mrnja budi, reci: "Ne dvoje". Kada se bude strah od smrti pojavio, kai: "Ne dvoje". Samo je jedno. A to kazivanje e biti tvoje pravo razumijevanje; to e biti ispunjeno inteligencijom, prodrijee jasnoa. Iznenada e osjetiti kako relaksacija ulazi u tebe. Onog trenutka kada kae: "Ne dvoje" - ako to kae sa razumijevanjem, a ne mehaniki - ti e iznenada osjetiti iluminaciju. Neko te je uvrijedio, i ti se osjea povrijeenim. Samo se sjeti i kai: "Ne dvoje." To je potrebno rei jer su: onaj koji je uvrijedio i onaj uvrijeeni, jedno. Zato onda brinuti? Taj ovjek nije nita uradio tebi, on je to uradio samo sebi - jer samo jedan postoji. Dogodilo se: Hiljadu osamsto pedeset i sedme godine u &idiji se narod pobunio protiv engleske imperije. Jedne noi je jedan sveti ovjek prolazio ulicom. NIje znao da je
277

tu vojni kamp, i bio je uhvaen. A on je prethodno proveo trideset godina u samoi i tiini. Kada ga je policija privela, i kada ga je britanski oficir upitao: "Zato si prolazio tuda? Ovo je zabranjena zona. Bez dozvole se ne moe ovuda ii," - on je samo stojao nijemo jer nije umio govoriti. Trideset godina nije govorio, to onda da se radi? A nije znao ni pisati, nije nikako koristio nijedan vid komunikacije. Oni su mislili da se taj ovjek pretvara, a on nije uopte izgledao glupavo, bio je veoma inteligentan. Lz,raz njegovih oiju, nain na koji se drao - on je bio predivan ovjek. On nije bio neka budala ili idiot. Zato mu oni rekoe: "Ispriaj sve, ili e biti smaknut." Ali on je i dalje nijemo stojao pred njima. Oni zato pomislie: "Mora da je neki pijun preruen u odedu monaha koji eli da neto otkrije u naem vojnikom logoru, zato i stoji tako nijemo." Nakon toga mu oni odluno rekoe: "Sada govori, ili e biti ubijen." On je i dalje tako mirno stojao, i oni ga ubie. On je donio odluku jo prije trideset godina da e samo jo jednu rije izgovoriti u svom ivotu. Zato, dok je bio ubijan, kada je britanski vojnik prodirao bajonetom ka njegovom srcu, on je samo jednu rije izustio. To je bila sva mudrost Istoka, temeljna stvar mudrosti Istoka; bila je to rije iz Upaniada. Rekao je: "Tattwamasi" - to e biti i ti - i izdahnuo! To si i ti - jedno. Ubijeni i ubica su jedno, zato onda brinuti? Zato onda zauzimati neki stav? Zato se ne stopiti sa drugim? Drugi je, isto tako, ja, a drugi i ja smo mi. Samo jedno postoji. Niko tada nije mogao shvatiti to je on rekao jer je izgovorio jednu sanskrit rije: Tattwamasi. Ali nain na koji je taj ovjek umirao bio je takav da je ak i ubica
278

bio svjestan da je poinio neto loe. On nije nikada vidio da je jedan pijun umro na takav nain. Spijun je samo pijun, uljez! A blaenstvo i energija koja se oslobodila kada je taj ovjek umirao bila je nevjerovatna. Svako je to u logoru mogao osjetiti, isto kao da je iznenada neto sinulo. Trideset godina tiine... i onda, ako izgovori rije, to e biti samo tako. Toliko puno energije, trideset goina tiine u samo jednoj rijei, tattwamasi, bilo je atomino, to je eksplodiralo! Svi u logoru, ak i vojnici koji su spavali u svojim atorima, su osjetili da se neto dogodilo. No, bilo je ve kasno. Oni su potom otili jednom braminu, jednom uenom ovjeku, i zamolili ga da rastumai tu rije. On im je rekao da je taj ovjek izrekao neto najvie: tattwamasi, samo jedno je. Uvijek kada se suoi sa konfuzijom, sa sumnjom, sa raskolom u sebi, konfliktom, uvijek kada se sprema da izabere neto, da se odlui za neto, sjeti se: "Ne dvoje." Naini od toga jednu duboku mantru, neka stalno odzvanja u tvom biu. Ali zapamti, to se mora uraditi sa razumijevanjem, svjesno. Inae e neprestano govoriti: "Ne dvoje, ne dvoje, ne dvoje", a u stvarnosti e i dalje biti dvoje. A to dvoje e postati dvije podijeljene stvari, nikada se nee moi sresti. To je ono to ja mislim kada kaem mehaniko. Mehaniko znai: da na jednu stranu govori sve najljepe stvari, a na drugu stranu ini najrunije stvari. Na jednom nivou kae kako su svi boanstveni, a na drugu stranu ostaje Ja, ego, borba, nasilje, agresivnost. A agresivnost se ne ispoljava samo u ratu, ne znai samo kada ubija da si agresivan. Agresivnost je veoma suptilna, ona moe biti i u tvojim gestima, ponaanju. Ti gleda, a ako su u raskolu tvoje Ja i Ti, tvoj pogled je tada nasilniki.
279

uo sam da se jednom dogodilo: Zatvorenik je bio doveden pred upravnika zatvora. Taj zatvorenik je bio veoma disciplinovan, idealan zatvorenik. Za pet godina njegovog boravka u zatvoru nije bilo nijedne zamjerke za njegovo ponaanje, nijedne prijave protiv njega, i uprava zatvora je zato razmiljala kako da mu ukinu kaznu. On je bio ubica, i bio je u zatvoru itav svoj ivot, ali zadnjih pet godina je bio savren u vladanju, i bio svake godine nagraivan za idealno vladanje. No, jednom je iznenada skoio na svog nadzornika elije i udario ga snano. Bio je pozvan pred upravnika. ak i upravnik je bio iznenaen. Rekao mu je: "Sto se dogodilo? Pet godina smo te promatrali - ja u svom ivotu nisam vidio tako urednog, tihog i primjernog zatvorenika; mislili samo da te oslobodimo. A sada, iznenada, to se to dogodilo? Zato si skoio na svog nadzomika? Zato si ga tako snano udario? Zatvorenik je stajao bez rijei pred njima, pognute glave, posramljeno. Onda je progovorio: "To se dogodilo poto je moj nadzomik pocijepao list sa kalendara, a bio je moj red da ja pocijepam." Oni su imali kalendar u eliji, a to je bila i jedina stvar koju su radili, jedina djelatnost koja im se doputala: da po redu cijepaju listie sa kalendara. Tako su se oni dogovorili: svakog dana je neko drugi cijepao listi za protekli dan sa kalendara. A taj ovjek je rekao: "Danas je moj red, i pocijepao list sa kalendara." Ako si agresivan, ak e i takva stvar biti problem za tebe. On je udario tog ovjeka tako snano da ga je skoro ubio, samo sa golim rukama, a problem je bio skoro nitavan. Ali ti nee shvatiti u emu je stvar ako bude mislio da je taj problem bio skoro nitavan - nije
280

tako. ivjeti u eliji pet godina, ne raditi nita, osoba se ispuni sa previe agresivnosti tako da i taj beznaajan problem postane pregolem. A to se dogaalo svima vama. Kada skoi na svog prijatelja, svoju suprugu, svog mua, onda kada si ljut - da Ii si ikada pomislio o ovom? Da Ii si pomislio da je to tako mali problem, samo jedno trganje listia sa kalendara. Iz toga proizilazi proporcija tvoje akumulirane ljutine i bijesa. Kada se tako neto dogodi, ponovi ne mehaniki, ve svjesno: "Ne dvoje", i potom e osjetiti iznenadnu relaksaciju tenzije u predjelu tvog srca. Reci "Ne dvoje" i tada nee imati to da bira, nema se to birati, voljeti ili ne voljeti. Tada je sve u redu, i ti tada moe blagosloviti sve oko sebe. Bilo kuda da te ivot vodi, ti e tada ii. Ti e vjerovati ivotu. Ako, pak, kae "dvoje", tada ti ne vjeruje. Povjerenje je mogue samo ukoliko je Ja i cjelina sjedinjeno; inae, kako bi vjera bila mogua? Vjerovanje nije neki intelektualni stav, stanovite. To je samo potpuni odgovor na podraaj osjeanja da samo jedno postoji, ne dvoje. Naini od toga svoju mantru; tako Sosan ui. Uvijek kada osjeti da sumnja prodire u tebe, da konfuzija nailazi, raskol, konflikt, tada ponovi tiho i duboko te dvije rijei: "Ne dvoje", i pogledaj to e se dogoditi. Tada e taj konflikt nestati. Ako to nestane ak i na trenutak, to e biti veliki dogaaj. Ti si olakan, iznenada vie nema nikakvog nesporazuma, nema nikakavog neprijatelja u svijetu, odjednom je sve samo jedna cjelina. To je velika porodica, i sve je blaeno sa tobom. U takvom stanju "ne dvoje" nita nije podijeljeno nita nije iskljueno.

281

Nije bitno kada ili gdje, prosvjetljenje znai ulazak u ovu istinu. Istina je u ne-dvoje. Prosvjetljenje znai ulazak u istinu ne-dvoje. Pokuaj da okusi to to vie moe, nastoj da osjeti to to je vie mogue. Dvadeset i etiri sata dnevno ti je dato za to, beskrajne mogunosti. Nema potrebe da to izbjegne. Zato, u svakoj prilici, kada osjeti da se neka napetost budi u tebi, reci: "Ne dvoje", i opusti itavo tijelo. Tada dobro osmotri to se dogodilo za tog procesa. Nijedna mantra nee biti tako duboka kao te dvije rijei. Ali ovo nije nalik ponavljanju nekog Aum ili Ram. To nije nalik tvom bajanju: Ram, Ram, Ram. Ne, to nije to. Zato, uvijek kada osjeti priliku za raskol, kada osjeti da e biti podijeljen, iskoristi ove rijei protiv toga, usmjeri to protiv raskola u tebi - tada e se ta napetost opustiti, energija e biti ponovo okupljena. Ta nanovo okupljena energija e biti blaenstvo. Postoje dva naina da pojedinac radi sa unutarnjom energijom. Jedan je: uvijek kada se napetost javi, olakaj se, oslobodi se toga. Na taj nain seks djeluje. To je jedna vrsta zatitne mjere, energija se moe okupiti u tolikoj mjeri da moe biti veoma opasna, da moe eksplodirati, da od toga moe umrijeti. Zato da bi bio zatien od takvih naprezanja, priroda je uspostavila jednu automatsku reakciju u tvom tijelu: kada se energija previe okupi, ti poinje osjeati seksualni naboj. Sto se dogada? Postoji centar koji hindusi zovu tree oko. Kada energija dospije do treeg oka, kada je previe energije u tebi, to pone udarati u tvoje tree oko. Ti pone osjeati da se neto treba uraditi. To tree oko su hindusi nazvali ajna chakra, centar naredbi, nareivanja, mjesto odakle tijelo prima naredbe. Kada energija dospije do prostora treeg oka, tijelo odmah osjeti naglaenu potrebu da neto uradi.
282

Ako u tom trenutku ne uradite nita, biete prigueni. Osjetiete kao da ste u nekom tunelu iz kojeg elite da iziete, osjeaete se stijenjeno. Neto se mora odmah uraditi. Priroda je izgradila proces napredovanja: centar treeg oka odmah pokrene seks centar, oni su povezani, i ti se pone osjeati seksualno. Osjeanje seksualnosti je upravo aranman da se ispolji ta nakupljena energija. Ti vodi ljubav, i energija se odbacuje, osjea se oputeno, rastereeno. To je jedan od puteva za korienje tvoje energije - ti osjea zadovoljstvo i sreu kroz to rastereivanje. Postoji i drugi nain korienja energije. Kada bude previe energije u tvom tijelu, nemoj je odbaciti ve samo kai: "Ne dvoje. Ja sam jedno sa egzistencijom. Gdje da je odbacim? Sa kim da vodim ljubav? Ne postoji mjesto gdje mogu odbaciti svoju energiju. Ja sam sjedinjen sa univerzumom." Kada u tvom biu bude previe energije, samo reci: "Ne dvoje", i ostani oputen. Ako pritom to ne bude izbacio iz treeg oka, ono e napredovati jo vie, visoije. A tamo se nalazi poslednje stjecite, sedma akra u glavi koju hindusi nazivaju sahasrar. lotos od hiljadu i jedne latice. Kada energija dospije do sahasrar centra, tada je u tebi blaenstvo, a kada je energija dospjela do seks centra, ti si samo sretan. Srea moe biti trenutna jer je rastereenje trenutno. Kada se rastereti, kada postigne erekciju, ne moe nastaviti i dalje da se rastereuje, oputa. Napetost je oputena, energija je otila. Ali blaenstvo moe biti vjeno jer se energija nije rasula, energija se jo vie apsorbovala. Centar rastereenja je seks, prvi centar, a centar potpunog sakupljanja je sedmi centar, i poslednji. Zapamti, oboje su samo dvije krajnosti jedne iste energije; na jednom kraju je seks, a na drugom kraju je
283

sahasrar. Na jednoj strani se seksom rastereujete; potom si oputen jer nema energije da te uznemiruje, da mora neto da radi, tada ide spavati. Upravo zbog toga seks pomae spavanju, i ljudi ga koriste kao trankvilajzer ili pilulu za spavanje. Ako se, pak, usmjeri ka drugoj krajnosti, u kojoj je energija ponovo sakupljena - jer tu ne postoji niega to e je odbaciti, ti si jedna cjelina sa univerzumom - tada se otvara lotos od hiljadu i jedne latice. Broj hiljadu i jedan oznaava samo neto to je beskonano; lotos od beskonano mnogo latica se tada otvara, a taj proces traje neprestano. Tome nikada nema kraja jer se energija staklo obnavlja. To je blaenstvo, a to blaenstvo moe biti vjeno. Osoba mora krenuti od seksa ka nadsvijesti. Ovaj lotos od hiljadu i jedne latice je centar nadsvijesti. Zato kada ponovo osjetite seksualnost samo recite: "Ne dvoje"; sa razumijevanjem, svjesno, budno, rei: "Ne dvoje", i opustiti se. Nemoj biti uzbuden i nemiran. Opusti se i kai: "Ne dvoje." Odmah e osjetiti kako se neto dogodilo u tvojoj glavi; energija koja je obino koriena da te spusti, sada se izdie. A kada ona dotakne sedmi centar biva sasvim preporoena, transformisana, iznova sakupljena. Tada biva jo vie ispunjen energijom, a ivotna energija je uitak, ona je ekstaza. Tada vie nema potrebe da se liava, sada si postao okeanski irok, beskrajan. Ti moe sada apsorbovati beskraj, moe upiti sve, a i posle svega e jo dovoljno prostora ostati u tebi. Ovo tijelo je uzano. Tvoja svijest nije uska, tvoja svijest je prostrana nalik nebu. U ovakvom tijelu ne moe nositi previe, ono je samo nalik maloj oljici; malo vie energije dotee, i ta oljica je prepuna. Tvoja seksuahiost je kap vie u tvojoj zdjelici, u tvojem uzanom tijelu. Ali kada se sahasrar otvori, hiljadu i jednolatini lotos u tvojem tijelu, a on se stalno i neprekidno otvara,
284

tome nee nikada biti kraja. Ako se ak i Cjelina slije u tebe, i tada e biti jo prostora. Toliko e biti prostran. Reeno je kako je Buda iri od univerzuma. To predstavlja znaenje upravo ovoga to smo prethodno govorili. Naravno, njegovo tijelo nije ire od univerzuma, ali Buda je vei od univerzuma jer se lotos otvorio, njegov beskrajni lotos je otvoren. Sada ovaj univerzum nije nita pri usporedbi sa Budom; milioni univerzuma se mogu smjestiti u njemu i biti uniteni. To stalno raste. To je savreno, ali se i dalje razvija, raste. To je malo paradoksalno - mi smo stanovita da savrenstvo vie ne raste. Savrenstvo raste, i dalje se razvija; ono se razvija kako bi bilo jo savrenije, savrenije, i savrenije. Ono se razvija i raste jer je beskonano. To je ona praznina o kojoj je Buda govorio - shunyata. Kada si ti prazan tada Sve ulazi u tebe, i potom jo mjesta ostaje. Jo vie prostora se tu oslobada, jo vie univerzuma moe ui u tebe. U takvom stan ju "ne dvoje" nita nije podijeljeno, nita nije iskljueno. Nije bitno kada ili gdje, prosvjetljenje znai ulazak u ovu istinu. A ova istina je izvan skraivanja iliproduzavanja vremena iprostora; Za ovakvu istinu vrijeme i prostor ne postoje. To je iza svega toga. To nije okrueno niim - vremenom ni prostorom. To je vie od vremena, prostranije od prostora. Samo jedna misao je stara deset hiljada godina.
285

Ovo je samo nain da se ispolji kako je u tom trenutku smjetena itava vjenost. Buda obitava u vremenu, ne ivi u prostoru. Njegovo tijelo se kree, mi moemo vidjeti kako se on kree, ali to tijelo nije Buda. Buda je svijest koju nu ne moemo vidjeti. Njegovo tijelo se raa i umire; njegova svijest nije nikada roena i nikada ne moe umrijeti. Ali mi ne moemo vidjeti tu svijest, a ta svijest je, upravo, Buda. Ta prosvijetljena svijest je pravi temelj itave nae egzistencije - i ne samo temelj, korijen, ve i cvjetanje svega toga. U toj svijesti bitiu i prostor i vrijeme, a ta svijest se ne ograniava na prostor ivrijeme. Ti ne moe rei gdje se, zapravo, ta svijest nalazi - to je irelevantno. Ona je svugdje! Zapravo, bolje bi bilo rei da se sve smjestilo u tome. Mi ne moemo rei u kojem trenutku vremena bitie ta prosvijetijena svijest. Ne, to nije mogue rei. Mi samo moemo rei da itavo vrijeme bitie u toj svijesti. Ta svijest je vea od svega, i to treba da bude samo tako. A zato to treba da bude tako? Ako pogledate u nebo; nebo je prostrano. Ali onaj koji promatra, svjedok, on je jo prostraniji; inae, kako bi mogao da gleda u nebo? Mudrac mora biti vii od onoga to promatra... to je jedini nain. Ti moe uoiti vrijeme, moe rei da je sada jutro, Ui podne, Ui vee; da je proao minut, godina ili vijek. Taj promatra, ta svijest mora biti via od vremena; inae, kako bi se to moglo uoiti? Promatra mora biti vii od promatranog. Ti moe vidjeti prostor, moe vidjeti vrijeme - tada je promatra tuiutar tebe vii od oboje. Kada se jednom prosvjetljenje dogodi, sve je tada u tebi. Sve zvijezde se okupljaju u tebi, svjetovi se izdiu iz tebe, i poniru u tebe - jer si ti cjelost.

286

A//3 e H!~ TLr H/Tf' r***0 4 JvvpQ 3. rc-co c>efHfl, S>'/COSV& / 6>&t*H*/o Xu yec*/4*C/, kSP X _ tffeAA</Ct Z^&O AV r. c&<e,oM * y s > / Sfco*s**0 Su ?e.pH*rt.i CrKAm Ct S&. H^ H9<rU VfP& rS. U^ 6>feg. j H&4ie^ f^2- H&e>ife. -je, &c&,
~

^>

fluo Tl //i7fc y#>Co t4*- p<i/~ i- r<? t * ^3feOA/o L> S~* s~t U U $vms *2tONo, M . a # s ' ^(" r T/^ */77 f / f gR.) Ht KAKO <f 'W)Vrt T/"W V*fc*r t/ 0 ^ 1t^Mfp0P*i*V4.

Nepoo&h&*/*sr ?*- ^<^> ^ ^ . U!sn)v*t*>L r v s r ^ , hJ&*i# *&Ht *i<Jc* , StsTrt.*, &trHfrS,

j fPKAZtXjHA OfUfDJE, fPKAZHlHA <mMo, ALl WEScKpXACX! UHjVTRZUMjE WviJ-EXiISfPBZfD t WojIf( OIJU. fBfESiKPHticHP MXpQO ILI j WEsfKpXACXpMALOXFMA fR^ZLIfKE, i <D'EJIXJSAXPSTJE HESfSALAl QfKAXJCE SE XE j Mogu uom. isTO j'E i sA tBicEM / HE-eBicEM. f f f HE QU BI TE URIJfEMfE U SUMHjAMA I f ARguMEH^MA KOJi HEMAju HisiM sA cUMfE f f JE DXA S WAX SVESTVA%I: f f KJVEdl S'E IZME BU I UXyrBVKSrWARI f SEZ RAZLIfKPrUAXjA. ZWfErO U OfUOJ REALIZACIJI JE ISTQ SrR) I fBIfU WEZ fTJESWfBE 0 ! HESA^EHSrWU. ZWJEfU U aVA%VOJ fUJESJ JE f f r f ! BI U XA S CAZl KA HE&UojHPS<U JEfKJE XEfDfUojxosfTUjEfDixsrWa ; SA UMOM TOVjEXEXjA. f KJJEJCll OfUAJ fPUfTJE IZA RIJEI, SrBDQAi U fBDMfE f HEMAJUCE,HEMASJU"TKA,HEMA DAXAS-

Poglavlje 10

NEMA jUE, NEMA DANAS, NEMA SJUTRA

30. oktobarl974. ovjek je izgubljen usled rijei, simbola, jezika. Ti nijesi izgubljen u stvarnosti, ti si zalutao u neki lingvistiki san - jer je, inae, stvarnost uvijek ispred tvojih oiju, ali ti nijesi uvijek pred tom stvarnou. Ti si tada negdje drugo, uvijek si negdje drugo, jer si u snu, a um je uvijek u zastranjivanju. Um znai da sada ne gleda na ono u emu si, ti o tome razmilja. "O tome" je problem, "o tome" je nain kako izbjei stvarnost. Filozofija je nain izbjegavanja stvarnosti. Onog trenutka kada pone razmiljati o tome, cilj e biti promaen. to je razmiljanje? To je zamjena. Kada spozna ljubav, ti nikada ne razmilja o njoj. Ako ne poznaje ljubav, ti o njoj misli - i stvarno, ti i ne razmilja o neemu drugom. Kako moe spoznati ljubav putem razmiljanja? To je jedno egzistencijalno iskustvo. To nije teorija, nije spekulacija. Da bi to spoznao, mora

to biti. Zato um razmilja o stvarima koje nije iskusio? To je usled toga to to slui svrsi zamjene; itavo bie osjea potrebu. Sto onda da se radi? Razmiljajui o tome, tebi je malo lake, isto kao da se neto dogodilo, kao da si neto iskusio. To ti se dogada u snu, to ti se dogada dok si budan - um ostaje isti, bilo da si budan ili da spava. Svi snovi su nadopuna, isto tako je i sva razmiljanjem jer je razmiljanje snivanje za budnog stanja, a sanjanje je razmiljanje u snu. Oni nijesu kvalitetno razliiti, oni su u istom procesu. Ako moe shvatiti sanjanje tada moe shvatiti i razmiljanje. Snivanje je neto primitivnije, iako znatno jednostavnije. Razmiljanje je vie komplikovanije, vie je u razvoju, iako znatno nedostupnije. Zato kada eli da prodre u neku stvar, bolje je da pone sa ulaenjem u to od jednostavnije forme. Ako nijesi jeo itav dan, nou e sanjati kako jede: bie pozvan na gozbu kod kralja, bie ponuen najboljom hranom. Ako si, pak, lien seksa, tada e sanjati seksuahie snove. Ako si gladan vlasti i moi, ti e tada sanjati nadopunjujue snove za nedostatak vlasti nad drugima: da si postao Aleksandar Veliki, Napoleon ili Hitler, da dominira itavim svijetom. Snovi su uvijek usmjereni ka onome to ti nedostaje za budnog stanja; ka onome to ti nedostaje za vrijeme dana, tako sve to dolazi u snovima. Ako ti nita ne nedostaje tokom dana, snovi e nestati. ovjek koji je potpuno zadovoljan nee sanjati. Zbog toga Bude nikada ne sanjaju. Oni ne mogu sanjati ak iako bi to eljeli jer je sve u njihovom ivotu zavreno i kompletirano, nita ne ostaje za ime bi se umno teilo. Snovi su tenje; neto to nije zavreno, nastoji da se zavri. A udnje su takve stvari koje nikada ne moe u potpunosti zavriti. One nastoje da rastu i bivaju sve vie i vie. Bilo to da uradi, uvijek e neto
290

nedostajati. Ko e ispuniti sve te praznine? Snovi zapuavaju te pukotine. Kada gladuje, pukotina se stvara u tebi. Nelagodno je nositi rupe sa sobom, zato ti nou, u snovima, jede. Um je taj koji e te prevariti, to jelo nee biti stvarno. To i ne moe biti stvarno, nee ui u tvoju krv, ti ne moe variti snove, ne moe ivjeti od toga. Sto onda treba raditi? Jedna stvar: tome moe pomoi dobar san, to obezbeuje samo san. Ako nema snova, a ti nijesi prethodno ispunio sve svoje elje, tada nee moi zaspati, mnogo puta e tvoj san biti prekidan. Ti si gladan, kako moe zaspati? Ali san ti daje lano reenje: da si ve jeo, da si jeo najfiniju hranu, i da sada moe mimo spavati. Ti povjeruje u to jer nema naina da provjeri da Ii je to istina ili ne. A ti si, inae, sklon brzom snu, tako nesvjesnom, kako onda moe znati da Ii je to istinito ili lano? Istina o neemu se moe spoznati samo svijeu, a ti ne posjeduje tu svijest. I tada, naravno, snovi bivaju prelijepi, oni tako ispunjavaju duboke potrebe. Zato onda brinuti o tome? emu napor otkrivanja da Ii je to istinito ili ne? Uvijek kada si sretan, ti nikada i ne pokuava da otkriva da Ii je to stvamo ili ne. Ti eli da to bude istina, to je tvoje ispunjenje elja. ak je i opasno da razmilja o tome - to se moe pokazati kao neistina, a ta onda? Zato je bolje i ne otvarati oi. San je divan, spavanje je dobro. Zato se ne odmoriti? Ako te po noi spopadne potreba da ide u toalet, tu je odmah san: ti si u toaletu. To je nain kako snovi tite spavanje, inae bi odmah morao ustati. Beika je prepuna, postaje biti nelagodno, mora ii u toalet. Ali vas snovi tite, oni govore: "Da, ovo je toalet, ti si se ispraznio. Sada moe ii na poinak." Beika i dalje ostaje prepuna, nelagodnost je i dalje prisutna, ali tvoji snovi uporno nameu dojam lagodnosti. U stvarnosti je
V

291

situacija ostala ista, ali ti snovi pruaju lani dojam da se stvarnost promijenila. Koji je onda smisao snivanja? Duboko znaenje je u tome da je stvamost tako nepodnoljiva da je vi ne moete prihvatiti. Ovakva kakva je stvamost, tako mona, razgoliena, veoma je jaka za tebe pa je ne moe prihvatiti, nijesi spreman da to sve primi. San ispunjava jaz; on ti daje takvu stvamost koju ti moe prihvatiti. Stvamost ti je data, posredstvom tvog uma, na taj nain da se ti po tome moe ravnati. Sto vie raste, to e manje biti snovajer tada nee biti tekoa da se prilagodi svemu tome. Sto vie raste, to sve manje sanja, Ako savreno izraste, tada snovi prestaju jer kada si savreno svjestan, vie ne eli da mijenja stvamost. Tada samo biva sjedinjen sa njom. Ti se vie ne bori sa njom jer zna, savreno dobro, da se stvamost i ne moe promijeniti. Ono to se moe promijeniti je samo tvoj stav, tvoj um; stvamost ostaje ista, nepromjenljiva. Vi ne moete promijeniti stvamost, moete promijeniti samo taj lani proces uma. Obino mi pokuavamo da promijenimo stvarnost i prilagodimo je sebi. Religiozna osoba je ta koja se otrgla tom glupom naporu. Sada ona vie ne nastoji da mijenja stvamost kako bi udovoljila sebi jer je uvidjela da su to besmislice. Cjelina se ne moe prilagodavati jednom dijelu, cjelina, na nijedan nain, ne moe slijediti dio; samo dio treba da slijedi cjelinu. Moje ruke trebaju da sluaju moje tijelo; moje tijelo ne moe slijediti ruke, to je nemogue. Dio je minoran, atomian. Ko si ti pri usporedbi sa ovom prostranom stvamou? Kako misli da prilagodi tu stvamost sebi? To je samo ego koji izjavljuje: "ini napore - jednog dana e se stvamost prilagoditi tebi." Tada e biti optereen tjeskobom jer se ne moe ostvariti to to si zamislio. To je u samoj prirodi stvari da se ne moe tako
292

neto dogoditi: odbaci nastojanje da promijeni okean, odbaci nastojanje da utie na okean u skladu sa svojim idejama! ta je tvoj um? ak nije ni kap u ovom okeanu! I ta onda pokuava da uradi? Pokuava da natjera stvarnost da te slijedi, da istina bude tvoja sjenka. To je glupost koju slijede svi svjetovni ljudi, svi oni koji misle da su materjalisti. A to je onda religiozni ovjek, to je religiozni um? Religiozni ovjek je ona osoba koja je shvatila da je sve to nemogue, da je to kucanje na nekom nepostojeem zidu. Vrata tu nema - samo se moe povrijediti upinjui se da prode kroz taj zid. Tako samo moe biti u tjeskobi, moe se osjetiti frustriranim, tako samo moe biti gubitnik. Nita drugo nije mogue. To se dogoda sa svakim egom; rane, uvrede, frustracije, brige to se dogodi na kraju sa svakim egom. Ego pati, on je uvijek raspet - raspet na kraju svoje gluposti. Kada se razumijevanje izdigne, kada moe sagledati injenicu da si samo jedan beskrajno mali dio jednog beskrajno irokog univerzuma, tada jednostavno prestaje da bude glupav. Prestaje da se glupira okolo. Zapravo, tada zapoinje jedno novo putovanje; pokuava da sebe prilagodi realnosti. Onda kada pone da sebe prilagodava stvamosti, snovi, malo po malo, nestaju. Poto je to jedina mogunost koja se ostvaruje, to e ti se i dogoditi. A kada se to dogodi, tada snovi nestanu. Kada pokuava da promijeni stvamost, da prilagodi stvamost sebi, tada postaje mislilac jer nastoji da izumi sredstva i naine kako da realnost prisili da se ponaa po tvome. Ti moe postati veliki naunik, moe postati veliki matematiar, veliki filozof, ali e i dalje ostati tjeskoban i ojaden. Ti nee postati Mira koja plee, ili utihnuli Buda, ili ekstatini Sosan, ne, njihov stav prema ivotu je sasvim drugaiji od tvog. Oni se
293

podeavaju po univerzumu, bivaju sjedinjeni sa njime, oni se stapaju i teku sa njime, postaju mu sjenka. Oni se ne sukobljavaju i ne raspravljaju sa egzistencijom. Oni jednostavno kau samo "da" svemu to jeste. Oni nijesu negativci, oni su pozitivci. To je znaenje religioznosti: biti pozitivac, rei svemu da. To nije pitanje da Ii ti vjeruje u Boga ili ne. Buda nije nikada vjerovao u nijednog boga ali je bio religiozan ovjek jer je uvijek govorio: da. Nema nikakve veze kome e rei da. Ti e rei da - to e promijeniti itavu stvar. Bilo da to ti kae bogu sa etiri glave ili bogu sa etiri stotine glava, bogu sa dvije ruke ili bogu sa dvjesta ruku, da to kae hindu, hrianskom ili muhamedanskom bogu, ili da to kae prirodi ili sudbini, to nema nikakve veze - sasvim je svejedno. Smisao nije u tome kome e ti to uputiti. Ako kae "da", jedno potpuno da sa svoje strane, ti e postati religiozan. Ako, pak, kae ne, to e znaiti da si i dalje u sukobu, da se borba nastavlja. Ti e se boriti protiv toka rijeke. Ti misli da si mudriji od Tao, misli da si vei od egzistencije. Tada e, naravno, prirodno, neizostavno biti frustriran jer to to ti eli nije mogue. Onog trenutka kada kae da, tvoj ivot tada poinje tei ka novoj dimenziji. Potvrdna dimenzija je dimenzija religioznosti. Dimenzija negacije je dimenzija politike, nauke i drugog slinog tome. Mistik je onaj koji tee sa rijekom, on ne pokuava daje zaustavi. On ak i ne pliva u tome jer je i plivanje neka vrsta borbe - on samo pluta. On nema nikakvog cilja koji treba da dostigne, jer kako ete, inae, vi odrediti cilj? Ko ste vi? Kako vi moete odrediti cilj? Kada se opustite u rijeci, rijeka se kree; i vi se kreete sa njom. Cilj rijeke je i va cilj. Vi se ak i ne brinete kuda to vodi - bilo gdje da vodi. Vi ste nauili veliku tajnu rijei da. Zapravo, sada bilo gdje da se
294

nalazite, nalazite se u cilju jer je "da" va cilj. Nije pitanje u tome gdje ete stii; bilo gdje da se nalazite, samo recite da, i biete na cilju. Ako ste zatrovani sa rijeju ne, bilo gdje da se nalazite uvijek ete biti na putu, nikada na cilju. Bilo gdje da stignete, vae ne e stii tamo. ak iako stignete do raja, vae "ne" e stii tamo. Gdje ete, inae, ostaviti to? Ako bude sreo vrhovnu snagu, kao to je to ovo sada, ti e rei ne jer si za to ve obuen. Kako e odjednom rei da? Ako se ak i susretne sa Bogom, rei e mu ne. Ti e mu nai mnogo greaka, zamjerki, jer takav um negacije ne moe vidjeti savrenstvo - nita samo moe biti savreno. A za pozitivni um ak i "nita" je nesavreno. ak i nesavrenstvo ima svoje savrenstvo za jedan pozitivan um. To e izgledati kontradiktorno. On e rei: "Kako je divno nesavren. Kako je savreno nesavren!" ak i u haosu postoji kosmos za njega. ak i u materiji postoji "da" koje prodire duboko do boanskog. Tada je svaka stijena prepuna boanskog, tada je boansko svuda naokolo. Onaj koji moe rei da, pronai e ga svugdje oko sebe. A onaj koji moe samo rei ne, nee ga nigdje moi nai. To ovisi o tebi, to nije stvar boanskog. Raziunijevanje koje donosi transformaciju je: ne bori se sa Cjelinom. Taj napor je apsurdan. A cjelina nee patiti zbog toga jer se on i ne bori sa tobom. ak iako pomisli da se on bori sa tobom, da je protiv tebe, da pokuava da te slomi, ti e biti u grdnoj zabludi. Ako se ti bori protiv njega, tada se reflektuje tvoja borba. Cjelina se ne bori protiv tebe, ona i ne pomilja na to. To je odsjaj tvoje borbe, a Cjelina samo odzvanja time. Sto god ti radi, to se reflektuje, to je nalik ogledalu. Ako se ponaa na ratobomi nain, ti e vidjeti sve oko sebe kao da je protiv tebe, da eli da te slomi. Pokuava da pliva uzvodno, a rijeka nastoji da te
295

odvede nizvodno, isto kao da ta rijeka postoji samo zbog toga da bi te porazila. Da Ii je rijeka tu samo zbog toga da bi te pobijedila? Rijeka moda i ne zna nita o tebi. Cak i kada te nema tu, ona i dalje tee na svoj nain. Ona ne tee tako zbog tebe. A ako ti osjeti da je to protiv tebe, to je upravo zbog tebe - ti pokuava da se kree suprotno toku. Jednom se dogodilo: Mula Nasrudinova ena je pala u nabujalu rijeku. Susjedi su dotrali da mu kau: "Tvoja ena je pala u rijeku, a rijeka je nabujala i brzo je nosi. Odmah doi da je spasi!" Nasrudin odmah otra ka rijeci, skoi u vodu i poe silovito da pliva uzvodno. Ljudi koji su se okupili da taj prizor gledaju bili su zaueni, i upitali su ga: "Sto to radi, Nasrudine?" Nasrudin im odgovori: "Ja veoma dobro poznajem svoju enu - ona uvijek pokuava da ide u suprotnom smjeru. Ona nikako ne moe poi nizvodno, to je nemogue. Moda vi poznajete zakon rijeke, ali ja poznajem svoju enu. Zato ne pokuavajte da..." Postoje ljudi koji uvijek nastoje da idu uzvodno, bilo gdje da su i bilo to da rade. A usled tog i takvog njihovog napora stiu dojam da rijeka eli da ih porazi, da ih slomi, da ih pobijedi. Cjelina nije nikako protiv tebe, ne moe ni biti - cjelina je tvoja majka. Ti si proistekao iz te cjeline, ti okonava u toj cjelini. Kako onda cjelina moe biti protiv tebe? Ona te voli. Bilo da ti ide nizvodno ili uzvodno - to ne mijenja stvar za cjelinu - usled njene ljubavi prema cjelini, ona se ne moe kretati u protivnom pravcu. I zapamti, ako bi to moglo tei uzvodno, ti bi bio protivan
296

tome - jer nije stvar u tome. Tvoj negirajui um je u sreditu tog problema jer ego nastoji da okupi svoje sikuce kroz negativni stav. Sto vie bude nastojao da govori ne, to e sve vie jaati tvoj ego; to vie bude govorio da, ego e lake otpadati. Zbog toga je veoma teko rei da, ak i najobinijim stvarima ne moete dati pristanak. Dijete eli igrati napolje, i upita oca: "Mogu Ii izai da se igram?" Ne! Koji je smisao toga? Zato to ne moe biti jednostavno? Zato je to da tako drugaije? To je zbog toga to osjea sebe dok se bori. Liae bi se sve ugadalo spontano i lako, ti ne bi ak ni osjeao sebe. Ako bi rekao da, vie ne bi bio tu. Kada se izgovori ono pravo da, tada si odsutan. Kako to moe osjetiti? Ti moe osjetiti samo neto protivno, a tada se doivljava monim. To "ne" ti daje snagu. Kako ti to moe dati mo? Rei ne, te odvaja od svakog izvorita snage. To je samo jedno lano osjeanje, to je bolest, neka vrsta zaraze. Reci da, i transformacija e se poeti odvijati. Obino kae ne, iako zna da treba da kae da. Uvijek kada kae da, ne osjea se dobro, kao da si poraen, kao da si bespomoan. Kada kae ne, osjea se dobro: ti si pobjednik, opet si nekoga stavio gdje mu je mjesto, rekao si ne, sada si moniji. Ne je nasilniko, ono je agresivno. Da je molitveno, ono je molitva. Nema potrebe da se ide u crkve, hramove ili damije - ivot je dovoljno veliki hram. Samo poni da govori da i svugdje e se osjeati molitveno jer e tako sebe liiti prisustva ega. A kada jednom vie ne bude ega, tada e cjelina odjednom poeti tei kroz tebe. Ti vie nijesi zatvoren, sada si sasvim otvoren. Novi dah lahora cjeline sada dolazi do tebe, novi talas energije ulazi u tebe. Tada se ti obnavlja iz trenutka u trenutak. Tako je prva stvar: um se nadopunjuje razmiljanjem i snivanjem, ali to nikada ne moe postati
297

stvarnost. To uvijek ostaje samo jedna imitacija. To moe i izgledati stvarno, ali to nije tako - ne moe biti tako. Kako moe jedan simbol, jedan jeziki simbol biti stvaran? Ti si, recimo, gladan, i ja ponem govoriti o hIebu. Ti si edan, a ja ponem govoriti o vodi, i ne samo da u govoriti ve u ti dati najbolju naunu formulu toga. Ili u ti ponuditi najjasniju definiciju, ili u ti rei: "Ne brini, voda je samo H20. Samo ponavljaj H20, H20,... naini od toga mantru, transcendentalnu meditaciju, TM: H20, H20, H20.I sve e ti se dogoditi - e e nestati - jer je to formula." H20 moe biti neka mona formula ali tvoja e nee to htjeti sluati. Upravo se to dogaalo u itavom svijetu. Nastojali su da ponavljaju Aum, Aum, Aum. Aum. To je, takoe, jedna formula nalik H20. Kada su hindusi otkrili ta tri zvuka - A, U, M - oni su postali temeljni zvuk, tako je Aum nadomjestio sve mogue tonove. emu onda potreba za bilo kojom drugom mantrom? Ti samo ponavljaj Aum, Aum, tako itavi niz tonova odzvanja; to biva temeljito odzvanjanje. Ako posjeduje temelj, tada slijedi to, ubrzo e rezultat doi. Budite sigumi da ni H20, ni Aum, ni bilo to drugo nee biti od ikakve pomoi jer se treba upitati: ko to ponavlja? Um je taj koji to ponavlja. A stvarnost je ta koja te okruuje; nema potrebe da se ita ponavlja, ak ni da se misIi o tome. Ti samo treba da gleda, da otvori svoje oi i da gleda: to je svugdje! udnovato je kako si to do sada isputao. Kada to dokui, vie to nee biti udo. Zapamti, ja nikada nijesam rekao da je Buda ili Sosan neko udo - ti si udo! Sve to su oni dokuili je tako jednostavna stvar, to mogu svi dostii. Kakve tu ima tajnovitosti o kojoj treba govoriti? Buda je uvidio stvarnost, a stvarnost je upravo ispred tebe. Zato da postignue nazivamo tako velikim fenomenom, nekim
298

tako velikim dogaajem? Nita? To je jednostavno! Tek neto sasvim obino! Reabiost je isto toliko ispred tebe kao to je ispred Bude ili ispred bufala. udo si ti - kako si to mogao ispustitii, kako to i dalje doputa da ti izmie. I zaista, ti mora da izmilja neke tehnike, i to tako savrene, da za ivotnog vijeka, i pomou njih, nastoji da izgubi ono pravo. Stvamost tu ne moe nita, sve je to ispred tebe, a ti ga i dalje gubi. U emu je trik? Kako e to dostii? Kako postie tu vjetinu? KzJco uspijeva u toj magiji? Magija je u "o tome". Ta rije "o tome" je magina rije, Cvijet je tu ispred tebe, a ti poinje da razmilja o tome. Tada vie tu cvijeta nema; um je skrenuo usled rijei. Tada se poinje odvijati film oko tebe, izmeu tebe i tog cvijeta. Tada sve postaje zamagljeno i zatamnjeno, rije postaje vanija od stvamosti, simbol biva znaajniji od onoga to on simbolizuje. to je Alah - rije? ta je Brama - rije? ta je Bog - rije? Hindusi, hriani i muhamedanci se ubijaju zbog rijei, i niko se ne osvre na injenicu da te tri rijei predstavljaju jednu istu stvar. Tada simbol postaje znaajniji. Ako ti, recimo, neto izjavi protiv Alaha, muslimani e biti spremni da se bore do smrti. Ali hindusi e se tome smijati jer je to reeno o Alahu, protivno muhamedanskom ubjeenju, tada je to u redu. Ali ako vi neto slino kaete protiv Brame, oni e odmah isukati ma, to ti nee moi oprostiti. Kakvih Ii sve gluposti! Zbog Alaha, Brame ili Boga - tri stotine jezika je tu prisutno; tako je potrebno i tri stotine rijei za objanjenje Boga, tri stotine rijei za prizivanje Boga. Simbolizovano je manje vanije od simbola. Rua vie nije bitna, sada je sama rije "rua" vanija.

299

nemojte utati. Ako sjedite utke sa nekim prijateljem, obojica ete tada osjetiti izvjesnu neugodnost. On e pomisliti kako neto nije u redu, pitae te: "U emu je problem? Zato ne govori? Jesi Ii tuan ili depresivan? Da Ii je neto krenulo loe?" Ako mu sjedi utke, ena odmah poinje stvarati nevolje: "Zato ne govori sa mnom?" Ako ena iznenada zauti, tada isto nastanu nevolje. Odakle potie ta potreba da se razgovara sa nekim? To je usled toga to se osjea sam ako ne razgovara sa nekim, a ne prihvata da je neko pored tebe. Ako ne razgovara, onaj drugi ne moe postojati za tebe; ti si sam. Ona druga osoba biva svjesna da si indiferentan prema njoj. Zbog toga ljudi nastoje da razgovaraju. Ako ne ele da razgovaraju, ako im nije do komuniciraje, do razgovora, oni obino ponu da priaju o vremenu, ili o neem drugom, bilo emu, samo da govore jer im se ini ako ne govore da e onaj drugi biti uvrijeen. Neuljudno je utati u drutvu. Ali kada je u pitanju Bog, sasvim je neto drugo posrijedi; ako bi ti nastojao da razgovara sa prirodom, sa egzistencijom, tada bi je izgubio. Razgovarati sa prirodom znai biti indiferentan prema stvamosti koja je ispred tebe. Tu je samo tiina potrebna. Sa svojim roenjem donosi tu tiinu. A jezik vam je dat; to je dar, uvjebavanje od strane drutva. To je samo jedno korisno sredstvo - pomagalo. Tiinu donosite sa svojim roenjem. Ponovo se vrati toj tiini, to je sve - ponovo budi dijete. itava stvar polazi do toga, ti to moe zakljuiti. Sve Bude su dole do zakljuka: da treba ponovo da postanete dio prirode. Ne znai da si uvijek protiv drutva; to samo znai da si izvan drutva, ne protiv drutva. Kada si roden...tvoj prvi trenutak roenja mora biti tvoj poslednji tren ivota. Tvoja smrt mora izgledati nalik ponovnom
302

roenju, mora ponovo biti dijete, preporoen. Isus je o tome rekao: "Sve dok se ne preporodi nee moi ui u kraljevstvo nebesko. Budi nalik malom djeteu." ta on pod time podrazumijeva? On misli da treba da budete prirodni. Sve to ti drutvo prua je dobro ali nemoj dopustiti da to bude sve to moe dobiti, inae e biti obrobljen. Ponovo budi vjean. Drutvo ne moe biti vjeno, ono je samo nalik uzanom tunelu, ono se odlikuje svojom prirodom. A druga stvar koju moramo shvatiti, prije nego udemo u ovu sutru, je to da ako si stian i miran, tada si spokojan; samo uznemirenost moe biti doivljena. Da Ii si ikada osjetio tiinu? Ko e to osjetiti? - Jer ako osjea tiinu, onda jo malo nemira mora biti prisutno. Dogodilo se jednom: Jedan Budidarmin uenik je doao kod Budidarme, i on mu je rekao: "Postani sasvim prazan i utian, i tada doi k meni." Uenik je naporno radio etiri godine. Tada je postao prazan, utian, smiren. Onda je poao Budidarmi i rekao: "Majstore, doao sam ponovo poto sam postao prazan i smiren." Budidarma mu je na to odgovorio: "Sada izai napolje i izbaci i tu prazninu i tiinu." Upravo poto i dalje osjea to, znak je da nijesi sasvim smiren, raskol i dalje postoji. Onaj koji to osjea jo nije sasvim smiren. Tiina moe biti prisutna, okolo, ali onaj koji to osjea jo nije sasvim miran, inae kako bi to osjetio? Kada si stvarno stian, ti vie nijesi ak ni u tiini jer je tiina samo suprotnost uznemirenosti. Ako vie nema buke, kako e i tiine biti? Kada buka i uznemirenost nestane, tada i njena suprotnost - tiina, nestaje. Tada vie ne moe ni rei: "ja sam u tiini." Kai
303

to, i ve e izgubiti. Upravo zbog toga se u Upaniadama kae: "Onaj koji kae da zna, taj nita ne zna." Sokrat je rekao kada neko postane mudar, on tada samo moe spoznati neznanje, i nita drugo. Onda kada postane smiren, ti vie i ne zna to je to. Sve se proima, sve se stapa jedno sa drugim jer ti vie nijesi tu. Ti si bio samo dio buke; "Ja" je najbunija stvar na svijetu. Nijedan avion ne moe izazvati toliko buke kao to Ja moe stvoriti. To je najvei uznemiriva na svijetu, a sve drugo je samo njegov uzgredni proizvod. Ja stvara najvie bunih i uznemiravajuih fenomena. Kada si stian, tada tebe vie nema. Ko e onda to osjetiti? Kada si prazan, ne moe osjetiti da si prazan, inae bi i dalje bio tu da bi mogao nositi i takvo osjeanje; kua bi tada bila ispunjena, to ne bi bila praznina. Onda kada si stvamo prazan, tada si osloboen i od sebe. Kada buka nestane, tada i ti nestaje. Tek tada je stvarnost pred tobom, onda je ona svugdje oko tebe, dostupna ti je tek tada. Ona je iznutra i spolja, jer samo stvarnost moe postojati. Kada nestane Ja, i svi snovi tada nestaju, jer sa tim Ja sve elje odlaze. Kada ne postoji udnje kako onda moe biti neega to se da nadopuniti samo snovima? Samo praznina moe biti savrena. To je znaenje Sosana. Sada pokuajte da uete u ovu sutru: Praznina ovdje,praznina tamo, ali beskonani univerzum je uvijek ispred tvojih oiju. Beskonano mnogo ili beskonano malo nema razlike, definisanost je nestala i granice se ne mogu uoiti. Isto je i sa Biem i ne-Biem. Ne gubite vrijeme u sumnjama i argumentima
304

koji nemaju nita sa time. "Praznina ovdje" znai unutarnju prazninu; "Praznina tamo" znai prazninu spolja. A moe Ii biti dvije praznine? To je nemogue. Dvije piaznine nijesu mogue; kako bi, inae, nainio razliku izmeu te dvije strane? Dvije praznine nije mogue posjedovati. Po svojoj pravoj prirodi, te dvije praznine bi morale postati jedno, knutra i spolja je samo izum uma: kada um nestane tada nestaju i te razlike. Praznina ovdje,praznina tamo... I stvarno, rei "ovdje i tamo" nije sasvim u redu. Ali u tome je i problem; u rijei se nita ne moe staviti da bi bilo sasvim odreeno; rijei sve izobliuju. Sosan to zna, tako vie nema ni ovdje ni tamo. To su sve neke stare demarkacije. knutra i spolja su stare odredbe; sada i onda su stare demarkacije, a u jeziku one nestaju. Dogodilo se: Jedan ovjek je doao Bokuju i rekao mu: "Ja sam u urbi i ne mogu puno biti sa tobom. Upravo prolazei ovom ulicom pomislio sam da bi bilo dobro da nakratko svratim i ujem makar jednu rije. Meni ne treba mnogo. Samo mi kai makar jednu rije koja e naslutiti istinu, i ja u je odnijeti sa sobom u svom srcu." Bokuju mu ree: "Nemoj me prisiljavati. I jedna rije je dovoljna da istina iezne. Bio ti u urbi ili ne, ja ti nita ne mogu rei. Samo ponesi ovo: da si pitao Bokuja za jednu rije, a da ti je on rekao da ti nita ne moe rei. Samo se sjeti toga."

305

ovjek mu na to ree: "To nije dovoljno, to mi ne moe puno pomoi. Reci mi samo neto malo - tek jednu rije - ne traim nita vie." Bokuju ree: "ak je i jedna rije dovoljna da uniti sve. Ti me mora dobro osmotriti i ponijeti me sa sobom." Ali taj ovjek ga nije dobro osmotrio jer je to za njega bilo teko - a ni ti ne zna kako se paljivo gleda inae ne bi bilo nikakve potrebe da ide Bokuju. Vi ne moete gledati ispred sebe. Va vrh nosa je najtee uoiti. Postranice je lako ii; ti ide lijevo, ide desno, ali ii po sredini nije nimalo lako. Zato ima puno ludih ljeviara i ludih desniara, ali nikako ne moe nai ovjeka koji ide srednjim putem, nekog ko jo nije lud. Pode Ii bilo kojim ekstremom, eka te ludilo; ostane Ii u sredini, tada te eka prosvjetljenje. - ali niko ne ostaje u sredini. Samo u sredini moe susresti stvarnost. Rijei su ograniene da izraze samo polovinu, rijei ne mogu izraziti itavu stvar. Ako kae: "Bog je", tada rizikuje da odbaci ono drugo, da Bog nije - a on je oboje. Ako kae da je ivot stvaran, odrie se smrti - a ivot je i smrt. Ako bilo to izjavi, to uvijek biva napola, a polovina istina je veoma opasna, znatno opasnija od potpune lai. Upravo zbog te polovinosti koja nosi tek neku aromu istine, ti biva prevaren. Sve sekte su bazirane na poluistinama, zbog toga su i veoma opasne. Svi kultovi su, takode, opasni jer su i oni zasnovani na nepotpunim istinama. Drugaije i nije bilo mogue jer su kultovi, sekte i tajne vjerske zajednice nuno bile bazirane na rijeima. Budizam nije zasnovan na Budi, on je zasnovan na Budinim rijeima. A ono to je Buda govorio je samo polovina jer se cjelina i ne moe izrei. Nita se tu ne moe uraditi. Tako su sve sekte bazirane na poluistinama, i zbog toga su opasne.
306

Ako, pak, pokuate da kaete cijelu istinu, nita neete moi rei. Ako kae da je ivot, i ivot i smrt, to si tada rekao? Ako kae da je Bog, i avo i Bog, ta si tada rekao? Tada si izrazio paradokse, govori paradoksabio, uopte nijesi jasan, a ljudi e pomisliti da si poludio. Kako Bog moe biti i dobar i lo? Kako ivot moe biti i ivot i smrt? Smrt mora biti suprotna ivotu.

Praznina ovdje, praznina tamo, ali beskonani univerzum je uvijek ispred tvojih oiju. Beskonano mnogo ili beskonano malo nema razlike... Poto je neto beskrajno veliko a neto beskrajno malo, tu i ne moe biti neke razlike upravo usled samog pitanja beskonanosti. Ako ode duboko u taj problem, ako analizira, ralanjuje, doi e do beskonano malog. Nauka je upravo dospjela do tog beskrajno malog, do elektrona. Tada je sve iezlo, nita se vie nije moglo vidjeti. Elektron se nije mogao vidjeti, niko ga ne moe vidjeti. Zato onda rei da elektron postoji? Fizika je tako skoro postala metafizika, a stanovita fiziara sada izgledaju skoro filozofska, mistina. Zbog toga fiziari i kau: "Mi ne moemo vidjeti elektron, moemo samo uoiti konsekvence. Mi moemo vidjeti efekte ali ne i uzroke. Mi izjavljujemo da elektron mora biti tu, inae, kako bi ti efekti mogli biti prisutni?" Ovakve stvari su mistici oduvijek govorili. Oni su kazivali: "Mi ne moemo vidjeti Boga ali uoavamo njegovo stvaralatvo. A Bog je uzronik ovog svekolikog stvaralatva. Mi ga ne moemo vidjeti ali sasvim dobro

307

vidimo ovo stvaralatvo - on mora biti negdje tu, inae, kako bi sve ovo moglo biti prisutno?" Ako sluate moj glas a ne vidite me, vi ete izjaviti da mora da sam negdje tu, kako bi, inae, uli moj glas? Efekt je uoljiv ali uzronik tog efekta nije vidljiv. NaiJca je dospjela do beskonano malog koji je sasvim nestao - postao je tako mali, sve manji i manji, suptikuji i krajnje minoran da se vie i ne moe uhvatiti. Religija je dospjela do beskonano velikog. Postala je tako velika, prostrana, da joj vie i ne moe uoiti granice. Postala je tako prostrana da se ne moe uhvatiti, ne moe se zakaiti za nju, ne moe je obiljeiti. Beskrajno malo se ne moe vidjeti, postalo je nevidljivo; a i beskrajno veliko je postalo tako ogromno da se ne moe obuhvatiti, ne moe se uvidjeti, postalo je nevidljivo. Tada je Sosan rekao jednu predivnu stvar: oboje su istovjetni jer su oboje beskonani. A beskonanost, bila ona mala ili velika, tu nema razlike, oboje su istovjetni. Beskonano mnogo ili beskonano malo nema razlike, definisanost je nestala i granice se ne mogu uoiti. Isto je i sa Biem i ne-Biem. Onda kada si potpuno prazan, bez ega, bez ikoga u domu, da Ii si bie ili ne-bie? Jesi Ii ili nijesi? Nita se ne moe rei. Ljudi su obiavali da neprestano pitaju Budu ovakva pitanja: "to se dogodi kada osoba postane Buda? Lna Ii ga ili ga vie nema? Postoji Ii vie dua ili ne postoji? ta e se dogoditi kada Buda napusti tijelo? Gdje e onda biti? Da li e ga negdje biti ili nee?

308

Buda bi im odgovarao: "Ta pitanja ne postavljajte. Jednostavno postanite Buda i vidjeete. Sve to vam budem sada rekao bie pogreno." On je uvijek izbjegavao iskuenje da odgovara na takva pitanja. Ne gubite vrijeme u sumnjama i argumentima koji nemaju nita sa time. Stvarnost ne ovisi o tvojim argumentima. Bilo da dokazuje ovaj nain ili neki drugi to je irelevantno stvarnost postoji, ona je tu. Ona je bila tu i prije tebe, ostae tako i posle tvog odlaska. Ona ne ovisi od tvog uma; ak nasuprot, tvoj um zavisi od nje. Ona ne treba bilo kakvo dokazivanje ili negiranje. Ona ivi po svome. Ti to ne moe dokazati, ne moe ni negirati. Ali ljudi i dalje debatiraju da Ii Bog postoji ili ne. Hiljade knjiga se tampaju svake godine sa osnovnom tezom da Ii postoji Bog ili ne postoji. Sve same gluposti! Onaj koji kae da postoji i dokae, i onaj koji kae da ga nema i dokae, obojica su u istom amcu - amcu dokazivanja, argumentovanja, debata i logike. A ako taj Bog postoji, sigumo se ve slatko smije. Da Ii on uopte treba tvoje argumente? Sta ti to govori? Ti kae, ukoliko postoji, on postoji da ovisi o tome da Ii e ti uspjeti da to dokae ili nee. Bilo to da radi - dokazuje to ili ne - misli Ii da njegovo bie ovisi o tvojim argumentima? Egzistencija je tu bez ikakvih argumenata, bez potrebe za iijim dokazivanjem. Svjedok nije bio pozvan, i ne postoji sudnica u kojoj e se odluiti. Kako o tome moe suditti? A ko je taj sudija? Argvmienti su bili prisutni neprestano; milionima godina ljudi su debatirali na razne naine. Ateisti su tu koji napreduju i niko ih ne moe ubijediti; teisti su, takode, tu, i oni nastoje da napreduju, i niko ni

309

njih ne moe preobratiti. I jedni i drugi debatiraju i niko ne moe dovesti stvar do kraja, uvijek ostaje isti problem. Sosan kae da su svi argumenti irelevantni, nevani; teistiki ili ateistiki, oba; za, protiv - oboje. Ti nastoji da sprovede neke gluposti, a stvamost je i dalje tu, ona ne treba nikakvi dokaz. Ona je ve tu, uvijek je bilo tako, uvijek e i biti tako. Istina znai upravo ono to je sada. Ubjedivanjem samo traite svoje vrijeme i energiju. Bolje bi bilo da uivate u tome. Bolje bi bilo da se stopite sa time. Uivajte u tome! ivite to! A ako budete to ivjeli, tada ete u sebi nositi miris stvamosti. Ako to budete ivjeli i uivali u tome, neto od prostranstva, neto od beskraja e poeti da se ispoljava, da odie tvojim cijelim biem. Malo po malo e se tvoje ogranienosti rastapati, malo po malo e se u svemu tome gubiti. Kap je kanula u okean i postala okean. Ne gubi vrijeme u argumentovanju. Filozofi su budale, ak i mnogo opasnije lude, a misle da su mudraci. Oni u tome i napreduju. Pogledajte samo Hegela ili Kanta - itavi svoj ivot su proveli u raspravama i nigdje nijesu stigli. Dogodilo se: Djevojka je dola Emanuelu Kantu i rekla mu da eli da se uda za njega. Na to joj je on odgovorio: "Da, razmisliu o tome." Veliki mislilac, veliki logiar, kako on moe preduzeti neki korak? ak iako je u pitanju ljubav, on prvo mora da razmisli o tome. A reeno je bilo da je on razmiljao i razmiljao. Skupio je sve argumente za i protiv - jer postoje ljudi koji su protiv ljubavi i ljudi koji su za ljubav, postoje i ljudi koji su protiv braka i koji su za branu vezu, a i oni su znali argumentovati. Tako je on sakupio sve podatke o braku, ljubavi, za ili protiv. Reeno
310

je kako je sakupio ak tri stotine argumenata za i protiv braka. Bio je veoma zbunjen. Sta sada da radi? Kako da se odlui? Pokuavao je i pokuavao. Onda je jednom naao jedan argument koji je prevagnuo u korist braka. A taj argument je bio: ako postoji dvije mogunosti koje izgledaju podjednake, treba uvijek odabrati onu koja e ti pruiti vie iskustva. Brak ili ne - ako su argumenti podjednaki - a on ve poznaje neenstvo, bio je neenja, onda je, ipak, bolje da se oeni. Makar e to biti neto novo. Kada su svi argumenti podjednaki, kako onda odluiti? Tada se treba pokrenuti i neto o braku iskustvom saznati. Tako je on jednog dana odluio i zakucao na vrata te djevojke. Otac je otvorio vrata i Emanuel Kant prozbori: "Ja sam odluio. Gdjeje vaaki?" Otac odgovori: "Prekasno je. Onaje ve majka troje divne djece." Posto je prolo dvadeset godina, a ene nijesu tako glupe da bi ekale toliko mnogo, ona se udala. One su uvijek mudrije, instinktivno mudrije. Upravo zbog toga ene nijesu bile veliki filozofi. One nijesu tolike lude, one su instinktivnije, vie intuitivnije, bliske prirodi, vie su zainteresovane za ivot nego za rasprave. Upravo zbog toga se ene uvijek zadovolje sa malom panjom od strane mukarca: neto odjee, nakit. Ali pogledajte, one su poneene malim stvarima, sitnicama, jer ivot, zapravo, lei na malim stvarima. Veliki problemi proistiu uvijek samo iz uma, ne iz ivota. Bilo da odlui da Bog postoji ili ne - nema nikakve razlike. Ti treba da jede dva puta dnevno, treba da se pokrije kada je hladnije, da se skloni u hladovinu kada je pretopio - bilo da odlui postoji Ii Bog ili ne, to ne ini razliku kada je ivot u pitanju. ivot se sastoji od malih stvari. A ako se ivot sastoji od malih
311

stvari tada te stvari i nijesu tako male - poto se ivot sastoji od njih, one su veoma ivotne, bitne. Ne gubite vrijeme u sumnjama i argumentima koji nemaju nita sa time. Jedna stvar, sve stvari: krei se izmedu i unutar stvari bez razlikovanja. Zivjeti u ovoj realizaciji je isto to i biti bez tjeskobe o nesavrenstvu. Zivjeti u ovakvoj vjerije biti na stazi ka nedvojnosti jer je nedvojnost u jedinstvu sa umom povjerenja.
v v

Ovo su veoma znaajne rijei, a jo znaajnije ukoliko si u mogunosti da sagleda itavu stvar izvan konteksta ovih rijei. Jedna stvar, sve stvari: krei se izmedu i unutar stvari... ivot je jedno organsko jedinstvo. Nita nije podijeljeno, sve je sjedinjeno. Ako misli da nije tako, onda je um inilac tog raskola, friae se sve proima, stapa, sve se sliva jedno u drugo. To se odvijalo oduvijek. Ti to nijesi mogao vidjeti jer si bio sasvim zaslijepljen rijeima. Jede voe, voe postaje tvoja krv. Sadnica se proima kroz tebe, granice nestaju. A to voe je bilo u krvi mnogih ljudi prije tebe, u mnogim ivotinjama, biljkama, kamenju. Ta energija koja je u vou je bila prisutna ovdje oduvijek - stapala se, proimala, kretala od jednog do drugog, prolazila sve granice.
312

Samo pogledajte bilo koji fenomen. Voe na grani, to ono tu radi? Naunici tvrde da voe ini uda. Ono transformie zemlju, mijenja izlazak sunca, mijenja vodu. To je udo jer ti nikako ne moe jesti zemlju, ti ne moe jesti izlazak sunca. Ovo voe, na jabukovom drvetu, je udo. Ono se transformie i prilagodava tvojoj prirodi kako bi ga mogao apsorbovati i pretvoriti u krv. A ta energija se kretala jer je oduvijek bila tu. itava energija ostaje ista, jer nikuda ne mora ii, nikako ne moe biti via ili manja. Nita se ne moe dodati ni oduzeti univerzumu? Gdje bi to, inae, odnio? Sve ostaje isto. Jednog dana je voe bilo tu, na zemlji, ti to nijesi mogao jo jesti. Voe je bilo u suncu, D vitamin je bio u suncu. Sada je voe sve to apsorbovalo, zemlja je preporoena - udo se dogodilo! Zato ii kod maioniara da bi vidio udo? To se dogodilo: ubrivo se pretvorilo u ukusno voe. To ti jede, to postaje tvoja krv. Tvoja krv tee neprstano, ona stvara tvoju spermu. Sada je sjeme stvoreno, ono e postati mala beba. Sada se voe, jabuke, kreu ka tom djetetu. Gdje su granice? Vono drvo se kree u tebi, sunce se kree kroz drvo, okean se stapa sa drvetom, ti se proima djetetom, i tako to ide dalje... Sve se kree. Dah koji je sada u tebi, malo kasnije e biti u meni. A dah je ivot, tako moj ivot i tvoj ivot ne mogu biti drugaiji, diemo isti vazduh. Ja izdiem, ti udie taj isti dah; ti izdie, ja udiem. Moje srce od tvojeg srca ne moe biti puno drugaija. Ona diu jedan isti okean ivotnosti koji nas okruuje. Ja ovo zovem mojim disanjem, ali uskoro ja to vie ne mogu zvati svojim dahom - to se kree, ono mijenja svoj dom, sada je to ve neije drugo disanje. Ono to naziva svojim ivotom, i nije ba sasvim tvoje. To nije niije - ili je to, pak, svaije. Kada pogledate u stvarnost moete vidjeti da je to sve samo jedna organska cjelina, jedno organsko
313

jedinstvo. Sunce radi za tebe, okean radi za tebe, i zvijezde rade za tebe. Ljudi po svijetu rade za tebe, i ti radi za njih. Ti e umrijeti, i crvi e gristi tvoje tijelo, ti e biti njihova hrana. Ti si spreman da umre, da postane hrana nekom drugome. A to i treba da bude tako - i ti si od mnogo ega sebi napravio hranu, sada i ti treba da bude neija hrana. Svako je nekome hrana. To je lanac... a ti eli da se zakai za ivot, a i jabuka eli da se zadri u ivotu; i penica eli da ostane u ivotu. Tako e ivot nestati. ivot ivi kroz smrt. Ti ovdje umire, a neko drugi se negdje rada: ja izdiem, neko udie. Upravo nalik ritmikom udisanju i izdisanju. Takav je i ritam ivota i smrti. Zivotje udisaj, smrtje izdisaj. Kada bude prezreo, ti e pasti na zemlju. Tada e te crv pojesti, a ptica grabljivica e doletjeti i uivati u tebi. Ti si uivao u mnogim jelima, sada e oni uivati u tebi za promjenu. Sve se stapa, susree, proima. Zato onda brinuti? To se mora dogoditi, to se ve dogodilo. Samo cjelina ivi - individue su lane. Samo krajnje ivi - sve drugo je samo nalik talasu, dolazi i odlazi. Kada pojedinac uoi stvamost upravo ispred svog nosa, tu vie nema problema, nema tjeskobe, jer sve i dalje bitie, ivio ti ili ne. Tvoja smrt nije nikakvi problem, ni tvoj ivot nee biti nikakvi problem. Ti e ivjeti u ovoj egzistenciji jo mnogo i mnogo puta. Nekada e biti voe... to je znaenje hindu koncepta milion yonis. Nekada e biti ivotinja, nekada insekt, nekada drvo, a nekada i stijena. ivot tako ide dalje. Tako si ti niko, na neki nain, a, isto tako, i svako. Ti si prazan u jednom smislu, a prepun u drugom. Ti si nita u jednom smislu, a ve u drugome si sve - ti nikako nijesi podvojen. Podvojenost donosi tjeskobu. Ako si tjeskoban, ojaden, to e znaiti da misli da si podvojen - tako samo nepotrebno
314

sebi pravi nevolje. Za to nema nikakve potrebe jer sve i dalje ivi; cjelina nikada ne umire, ona nikada ne moe umrijeti. Samo djelovi umiru - ali takva smrt nije uopte smrt, to je samo preporaanje. Ovdje si umro, a ve tamo se rada. Jedna stvar, sve stvari: krei se iimedu i unutar stvari bez razlikovanja. Zivjeti u ovoj realizaciji je isto to i biti bez tjeskobe u nesavrenstvu. Zato se onda brinuti za savrenstvo? I to je samo jedan ego cilj. To je veoma teko pojmiti jer ak i religiozni ljudi tee ka savrenstvu. Ali zato vi morate da budete savreni? Kako moete biti savreni? ak i Buda mora nekada biti bolestan, ak i on mora umrijeti. Vi ne moete biti savreni! Pravi cilj savrenstva je samo jedan ego poriv. Cjelina je ve savrena, ti se vie o tome ne mora brinuti - jer si i ti, zajedno sa cjelinom, savren. Dvije rijei se moraju shvatitii: savrenstvo i cjelina. Stvarno religiozna osoba je zainteresovana za cjelinu, nikada za savrenstvo, a lano religiozna linost je uvijek teila ka savrenstvu, nikada ka cjelini. Cjelost znai "Ja nijesam, samo cjelina postoji". A to je savrenstvo, kako moe biti drugaije? Tu nema nikakvog natjecanja, nema nikoga drugog. Ali ukoliko razmilja na nain savrenstva, moralnosti, ideala, karaktemosti, ti treba da bude savren, tada e zasigumo izludjeti. Svi perfekcionisti na kraju polude - to je njihova krajnost, njihova konanost - jer kao odvojeni, mora ostati nesavren, ne moe biti savren. Kako moe biti savren? Poto tvoja energija proistie iz cjeline, ona i odlazi u cjelinu - ti ne postoji. Talas samo ostaje talas, ne
315

moe postati okean. A ako se bude nastojalo u tome previe, moe se i poludjeti. Usled toga ti moe vidjeti najegoistinije osobe da se nalaze u oblasti religije, oni su pokuavali da budu savreni u svemu. Oni insistiraju na perfekciji; nikako ne mogu biti oputeni, oni e uvijek biti napeti. Uvijek e neto biti loe to e oni morati da stave na pravo mjesto - tako e uvijek biti u tjeskobi. Podite u ludnicu i tamo ete nai devedeset procenata ljudi koji su teili za savrenstvom. ovjek razumijevanja uvijek ostaje oputen. To ne znai da njega nije briga. Ne, on se brine ali zna i limite toga. On se brine ali i zna da je samo dio svega. On nikada ni ne pomilja da moe biti cjelina, tako se niega ne boji, o niemu ne brine. On uiva u svemu to radi znajui da e to ostati nesavreno, da ne moe biti savreno. Ali on uiva da to radi; a uivajui u tome, bilo to da radi, radi sa savrenstvom a da se nikakva briga ne stvara u njemu. On to voli, iako zna da to nikada ne moe biti apsolutna stvar. To i ne moe biti; neto e uvijek ostati nezavreno, to je u prirodi stvari. Upravo zbog toga smo mi na Istoku uvijek vjerovali - vjerovali u jednu veoma istinitu stvar - da kada neko postane savren, vie se nee roditi, on tada nestaje iz svijeta. Tako mora biti jer je ovaj svijet sazdan od nesavrenstva. On se vie ne uklapa u ovo, on vie nije ovdje potreban, rastapa se u cjelinu. ak je i Buda do zadnjeg trenutka svog ivota ostao nesavren, ali nije brinuo o tome. Zato budisti imaju dva naziva za nirvanu. Najvie prosvjetljenje oni zovu mahaparinirvana, a prosvjetljenje nazivaju nirvana. Nirvana znai, Buda je u tijelu. On je dospio do iluminacije, postao je znalac, ali je i dalje u tijelu, u tijelu nesavrenstva. On je i dalje u dijelu svijeta nesavrenstva.
316

To je nirvana, prosvjetljenje. Ali onda kada napusti svoje tijelo, kada nestane u krajnu prazninu, to je mahaparinirvana, to je veliko prosvjetljenje. Sada nesavrenstvo nestaje, sada vie nema individualnosti, on je sada u cjelini. Samo cjelina moe biti savrena. Tada Buda moe biti savren jer se stopio sa cjelinom, postao je okean. Zato zapamtite ovo dobro, jer je svako savrenstvo samo jedan egoistiki poriv, ti e poludjeti posle svega toga. Pokuaj da uradi to to bolje moe, ali nemoj da poludi zbog toga; uradi to najbolje to moe ali budi svjestan ogranienja. Ogranienja moraju biti tu, ak i o tvom karakteru, moralnosti, svemu! ak i svetac mora dati malo vie prostora greniku, gdje e, inae, grenik otii? To je i mogue: on je devedeset i devet procenata svetac, a samo jedan procenatje grenik. A suprotno se dogada: ti moe postati devedeset i devet procenata grenik, a samo jedan procenat svetac. To treba i da bude tako, gdje bi ostavio ono drugo? Ti to moe tjerati do krajnjeg ekstrema ali e i dalje jedan procenat onog drugog ostati tu. A ako zbog toga poludi, to ti nee pomoi. ovjek razumijevanja prihvata ogranienja. On prihvata mogunosti, ono to je mogue. On zna to je nemogue, on nikada ne tei za time. On se oputa i uiva u moguem. A to vie uiva, to je blii savrenstvu. To vie nije briga, to je milost i ljupkost - a to je neto sasvim drugo. Ako se priblii stvamo religioznom ovjeku, ti e osjetiti neku ljupkost oko njega, neku neusiljenost. On nije nita uradio za sebe, on se samo opustio u vrhovnom, a ti osjea tu neusiljenost oko njega. Ako dode osobi koja je perfekcionist, lano religiozan ovjek, ti e moi vidjeti da je to samo jedno krivotvoreno postignue, tu nee biti nimalo ljupkosti. Sve je savreno jasno, sve je unaprijed iskaUoilisano,
317

izvjetaeno. Sve to on radi je disciplina, nita nije spontano. On ivi po uzoru, njegov uzomi broj postaje njegovo ropstvo. On se ne moe smijati, ne moe vie biti dijete, ne moe biti cvijet. Sve to je on, to je samo pretjerano ulaganje napora tako da je sve to postalo napeto i loe. To nije neki spontani tok. A kriterijum e biti ovaj ako se ti kree ka Majstoru, to e biti pravi kriterijum - da je to spontani tok. Samo tada ti on moe pomoi da to postane spontani tok na tvojoj strani. Ako je taj ovjek jedan nametnuti perfekcionist, tada e te ugroziti, on te tako moe ubiti, on e te sasjei na nekoliko naina. A kada bude mislio da si postao savren, tada e umrijeti. Samo mrtve stvari mogu biti savrene, ive stvari ostaju i dalje nesavrene. Zapamti to! Zivjeti u ovoj realizaciji je isto to i biti bez tjeskobe o nesavrenstvu Pojedinac jednostavno ivi! Osoba ivi potpuno, ivi cjelovito, i ne brine o posljedicama, o tome to e se dogoditi. Zivjeti u ovakvoj vjeri... A to je vjera za Sosana, to je vjera i za mene. To je povjerenje. Perfekcionista nikada nema povjerenja jer uvijek gleda na greke. On nikada nita ne vjeruje. ak iako mu predstavi ruu, on e nai da je nesavrena. On nee ni pogledati ruu, on e samo traiti nesavrenost, nedostatke. Njegove oi su sainjene od logike, a ne od ljubavi. On je uvijek sumnjiav; on ne moe nikome vjerovati jer ne moe ni sebi vjerovati. Vi idete vaim svecima; oni sebi ne mogu vjerovati. Oni su uplaeni, i sve to su propovijedali je
318
V

nametnuto, to nije prirodno, a oni to znaju, i znaju ako se opuste da e sve krenuti loe. Ako neka lijepa ena dode vaem svecu, vidjeete kako e se on loe osjeati, kako e biti nemiran, kako e mu biti nelagodno. To moda i nee biti na povrini, ali ako pogleda dublje, sigumo e to uoiti jer je on sebe prisiljavao na brahmacharya, na celibat, a ta ena je opasnost. On ne moe dopustiti da jedna takva ena tu bude due jer e tada sav njegov nemir i uznemirenost izai na vidjelo. A ovjek koji nije mogao vjerovati svojoj ivotnoj energiji, ne moe vjerovati ni drugome. On je neprijatelj ovjeka, trova. Takvi ljudi su veoma odreeni - takvi moraju biti; moraju biti argumentovani kako bi mogli prevariti sebe, a to sve ovisi o njihovom umu. Takvi trovai su napravili veoma duboku pometnju, duboku ranu itavom ovjeanstvu; ne moe se ni pomisliti gdje e ovjeanstvo stii na taj nain. Oni su otrovali sve: "Ovo je loe, loe; ovo je grijeno, ovo je krivica." A stvorili su takvu zbrku oko tebe; bilo gdje da se okrene, bilo to da preduzme, pomisli da si kriv. Ako, pak, ne radi, tada e osjetiti krivicu zbog svoje prirode. Ako voli, bie izgubljen; ako ne voli, osjetie duOoki poriv za ljubavlju. To dolazi od prirode, nita u tome nema loe. To je prirodno nalik gladi i ei, i tako divno kao to su glad i e. Ali vai sveci ele da ste plastini ljudi - nema gladi, nema ei, nema ljubavi - tada si savren. Kada bi tvoj itavi mehanizam bio sainjen od plastike tada bi bilo lako. A naunici su mislili na taj nain, da stvore itav mehanizam kod ovjeka od plastike. Tada nee trebati hranu, nee trebati ljubav, nita nee trebati. Postae maina, bie robot. Nekada, kada se neto pokvari, tebe e poslati u radionicu. I svakog dana moe ii na pumpnu stanicu da ti dospu malo goriva, i sve e biti u redu. Tada e moi biti perfekcionist, moi
319

e biti savren. Ali ivot nije takav, ivot je istanan; on nije plastian, veoma je tankoutan. Ti ne posjeduje ice, ti ima nerve. Ravnotea se uvijek pomjera. Nita nije odreeno, sve tei da se stapa i sliva jedno u drugo. Zbog toga si ti iv. ovjek od razumijevanja se nee za to brinuti, nije tjeskoban zbog nesavrenstva. On i ne razmilja na nain savrenstva; samo nastoji da ivi ovaj treutak to je potpunije mogue. Sto bude ivio potpunije, to e biti vie sposobniji da ivi. Novi dan dolazi... on jednostavno ivi bez nametanja ikakvog ideala, bez razmiljanja o nekom konceptu, bez da stvara neka pravila i odredbe o ivotu. On samo ivi, uiva i raduje se. ivjeti u ovoj vjerije biti na stazi ka nedvojnosti... A to je povjerenje. ...jer je nedvojnost u jedinstvu sa umom povjerenja. Duboko unutar vas, ako posjedujete um povjerenja, nedvojnost e biti upravo ispred vas. Ako, pak, duboko u sebi gajite sumnje, teorije, razmiljanja, rijei ili filozofije, tada e vas samo doktrine ispunjavati, a pred sobom neete nita vidjeti, biete sasvim slijepi. Vie neete biti u mogunosti da vidite neposredno, vi ete samo o tome razmiljati. Unutar vjere, spolja je stvarnost; unutra vjerovanje, spolja je istina. Povjerenje i istina se proimaju, ne postoji ni jedno drugo stvamo proimanje... ...jer je nedvojnost u jedinstvu sa umom povjerenja.
320

Rijei! Ovaj put je iza rijei, stoga, u tome nema jue, nema sjutra nema danas. Posljednja stvar: Sosan je rekao da je rije mogua samo ako ima vremena. Jezik je jedno te isto to i vrijeme. Zbog toga jezik ima tri vremena: prolo, sadanje i budue - kao i vrijeme to ima prolost, sadanjost i budunost. Jezik je vrijeme, podijeljen je u iste kategorije kao i vrijeme. A ivot je izvan toga. ivot ne moe biti prolost. Gdje je ta prolost? Ti je nigdje ne moe nai. Jednom sam uo da se dogodilo: Jedan je ovjek posjetio veliki muzej. ovjek je bio veoma bogat pa su mu dali najboljeg vodia. ovjek je pogledao jednu glavu i upitao: "Ko je ovo?" Vodi to nije znao pa je nasumice odgovorio: "To je glava Napoleona." Tada su naili najednu malu glavu, i posjetilac je ponovo upitao isto pitanje. Vodi je bio u nevolji sa tim bogatim ovjekom, bio je uplaen i u zbrci, pa mu odgovori: "I ovo je Napoleonova glava." Na to bogata upita: "to hoete rei? Dvije glave?" Tada je vodi bio zbunjen, a neki odgovor je morao izmisliti. Onda prozbori: "Da, jedna je njegova glava iz djetinjstva, a ovo drugo je glava iz poznih godina."

321

Ako prolost postoji, tada e glava iz djetinjstva biti tu; kada umre ostavie za sobom milione glava. Ali ti ostavlja samo jednu glavu, ne milione glava. Prolost nestaje; prolosti nema nigdje, samo u sjeanju. A gdje je budunost? Budunost nije nigdje, samo u zamisli. Prolosti vie nema, a budunost jo nije stigla. Zbog toga su mistici uvijek govorili: Samo je sadanjost prisutna. Ali Sosan ide i korak naprijed i kae: nema jue nema sjutra nema danas. ak ni sadanjosti nema. to on pod tim podazumijeva? Poto - a on je sasvim u pravu - nema prolosti ni budunosti, kako onda moe postojati sadanjost? Sadanjost bitie samo izmeu prolosti i budunosti. Sto je sadanjost? Jedan prolaz. Od prolosti se kree ka budunosti; u pokretu, upravo na trenutak, je sadanjost. to je sadanjost? To je samo prolaz iz prolosti ka budunosti, to su samo vrata iz ove sobe u onu. Ali ako ne postoji ni ove ni one sobe, kako onda moe vrata biti? To je most izmeu prolosti i budunosti. A ako nema ni jedne obale, kako moe mosta biti? Sosan je u pravu. Sosan kae da nema ni prolosti, ni budunosti, ni sadanjosti. On je govorio da ne postoji vrijeme. A itavi jezik se bazira na vremenu prolost, budunost, sadanjost. Jezik je produkt uma, a i vrijeme je proizvod uma. Onda kada se lii jezika, vrijeme nestaje. Kada odbaci razmiljanje, ne postoji prolosti, ne postoji sadanjosti, ni budunosti. Ti tada ide iza vremena, tada ne postoji vrijeme. A kada nema vremena, onda je vjenost. Kada nema vremena, ti se
322

kree u svijetu vjenosti. Istina je vjena. I sve to ima je samo vremenska refleksija istine. To je isto kao kada se mjesec pojavi na vedrom nonom nebu, kada je no punog mjeseca, a ti pogleda duboko u vodu jezera i pronae ga tamo. Taj mjesec je upravo sve to ti ima - mjesec u jezeru. Um se ogledava; sve istine koje posjeduje su samo ogledalo uma, to je samo refleksija. Sto Sosan govori? Sosan kae: "Zaboravi ovo jezero! To je samo ogledalo. Pogledaj malo dalje, iza njega, samo tada e biti u mogunosti da vidi pravi mjesec - on je tamo." Ali ti se previe poistovjeuje sa jezerom, sa ogledajuim umom. Odbaci um, i sve e se tada ugoditi, sve to si oduvijek isputao. Sve to si traio e se odjednom pojaviti, sve to si sanjao i zamiljao e tada biti tu. Sve e ti se ispuniti. itava poruka se ogleda u tome kako se osloboditi uma, jezika i vremena.

323

OSHO
Mnogi od nas proivljavaju svoje ivote u vremenu, u sjeanju na prolost ili tenjama za budunost. Samo rijetki uspijevaju da dotaknu bezvremenu dimenziju sadanjosti - u momentu trenutane ljepote, ili iznenadne opasnosti, u susretu sa voljenim ili u iznenaenju neoekivanog. Tek nekoliko ljudi uspije da iskorai iz svijeta vremena i uma, svijeta ambicija i konkurencije, i zapone da ivi u bezvremenom svijetu. Od onih koji su to postigli, samo nekoliko njih je pokualo da prenese svoje iskustvo. Lao Ce, Gautam Buda, Bodidarma... ili ovovremeno, Georg Gurdijev, Raman Mahari, J. Krinamurti... Oni su bili proglaeni od svojih savremenika za ekscentrike ili ludake, da bi ih posle njihove smrti nazvali "filozofima". Vremenom su postali legende - ne obina ljudska bia ve skoro mitoloki predstavnici nae kolektivne tenje za prevazilaenje minomosti i trivijalnosti, besmislenosti naih svakodnevnih ivota. Osho je jedan od takvih koji nam je otvorio vrata ivota u bezvremenoj dimenziji sadanjosti - on je sebe nazivao "istinski egzistencijalist" - i koji je posvetio sav svoj ivot iskuavanju drugih da pronau ta ista vrata, da iskoe iz svijeta prolosti i budunosti i da otkriju sebe u svijetu vjenosti. Jo od najranijih dana njegovog ivota u Lidiji bilo je jasno da nee pristati da slijedi konvencije svijeta oko sebe. On je proveo sedam svojih prvih godina ivota u domu majinih roditelja koji su mu dopustili da ivi slobodno to je bila privilegija tek neke djece tog vremena. Bio je jedan usamljeni djeak, koji je obiavao da sjedi satima pored jezera ili da izaziva svoju okolinu na
324

njemu svojstven nain. Smrt njegovog djede, po njegovim rijeima, produbilo je sagledavanje unutranje strane ivota, izazivajui u njemu tenju da otkrije besmrtnost. Kako je stasavao i dospijevao do kolskog uzrasta, on je ve bio izgradio svoj stav i utemeljio osjeanje koje mu je dalo hrabrosti da se odupre svim napadima od strane starijih koji su teili da mu usmjere ivot po idealima njima bliskim. On se nikada nije liio borbe miljenja. Za Osha, istina se ne moe uslovljavati ili initi kompromisi, to vie i nije istina. Istina nije vjerovanje ve jedno iskustvo. On nikada nije traio od ljudi da vjeruju u ono to on govori ve je nalagao da sami iskuaju i provjere da Ii je to to on govori istina ili nije. A u isto vrijeme je nemilosrdan u traenju naina za tumaenje vjerovanja i prikazivanju istih u pravom svijetlu - ista utjeha za ublaavanje naih tjeskoba pred licem nepoznatog, kao i prepreka da se susretnemo sa tajnovitou i neistraenosti stvarnosti. Posle Prosvjetljenja u dvadeset i prvoj godini ivota, Osho je okonao svoje akademske studije i proveo nekoliko godina predavajui filozofiju na univerzitetu u Jabalpuru. Istovremeno je nastojao da putuje Mdijom i daje predavanja, izazivajui ortodoksno religiozne vode za javnih debata, sreui ljude svih smjerova u ivotu. itao je neprestano teei da usavri svoje znanje o vjerovanjima i psihologiji savremenog ovjeka. Krajem ezdesetih godina Osho je poeo razvijati svoju jedinstvenu dinaminu meditaciju. Modemi ovjek, rekao je on, je optereivan zastarelim tradicionakum uenjima prolosti, kao i tenzijama i tjeskobama savremenosti tako da mora proi kroz jedan duboki proces proienja prije no se usudi da pristupi rastereivanju od napetosti misaonih radnji - oputenom stanju meditativnosti. On je, stoga, poeo da odrava meditacione kampove irom Didije,
325

dajui uputstva uesnicima i lino vodei meditacione tehnike koje je sam razvio. U ranim sedamdesetim, prvi zapadnjaci poinju da dolaze i da se drue sa ve znatnim brojem hidijaca koji su od strane Osha uvedeni u neo-sanijas. 1974 se osniva komuna u Puni i ubrzo potom mnotvo zainteresovanih zapadnjaka dolazi okupljajui se oko Osha. Mnogi od njih su iskusni terapeuti koji su doli do limita u svojim istraivanjima i radu na zapadnjaki nain. Njihov boravak u komuni je predstavljao nain traenja novog pristupa koji e ih odvesti ka transformaciji i obogaenju pristupa ljudskoj psihi. Osho ih ohrabruje da ukljue svoje znanje u radu u komuni; radei i blisko saraujui sa njime razvijaju svoje terapijske metode u kontekstu sa meditacijama. Problem sa terapijom koji je nastao na Zapadu, rekao je, je taj to se ograniilo na tretiranju ljudskog uma i psihplogije, dok je na Istoku davno otkrivena spoznaja da je um kao takav, bolje rei, naa identifikacija sa njime, postao osnovni problem. Terapija moe biti od koristi kao katarzino stanje meditacija koje je razvio - kod ljudi optereenih emocijama, strahovima, kao i sredstvo da sebe vide to jasnije. Terapija, stoga, mora ii neposredno uz proces nepoistovjeenja i svjedoenja nazvan meditacija. Krajem sedamdesetih, komuna u Puni postaje najvei terapijski i duhovni centar u svijetu, a hiljade ljudi dolazi da uestvuju u terapijskim i meditacionim grupama. Oni sjede uz Osha za njegovih jutamjih predavanja i uestvuju u ivotu i radu Komune. Odredeni se vraaju u svoje zemlje i pokreu meditacione centre. Izmedu 1981-1985 eksperimentalna komuna se zainje na tlu Amerike, na ogromnom prostranstvu centralnog Oregona koje je do tada bilo uglavnom preputeno irenju pustinje. Primami cilj komune je bio da
326

se tu podigne grad nazvan Rajneeshpuram, jedna "oaza u pustinji". U zauujue kratkom vremenu ljudi komune su izgradili smjetaj za 5 hiljada stanovnika i poeli na kultiviranju zemljita, spasavajui ga od nadiranja pustinje. Veoma brzo je tu poeo normalan ivot u okoliu koji se rvije mogao uporediti sa prizorom koji su nali pri dolasku: hiljade stabala je bilo posaeno, izvedena kompletna infrastruktura, izgraeno vjetako jezero, poljoprivreda je poela davati znatne rezultate tako da je komuna mogla samostalno egzistirati. Nosilac meditacionog i terapiskog programa u Rajneeshpuramu je bio Rajneesh meditacioni intemacionahii univerzitet. Modeme pogodnosti koje su bile izgraene za univerzitet su omoguile da se zatiti priroda i ovjekova sredina, razvije najsavremeniji program za razvoj ovjeka koji nije bio mogu nikada prije. Dugi kursevi i obuavanja su animirali i okupljali veliki broj uesnika, ukljuujui i mnoge one koji su se ve pokazali uspjenim u svojim profesijama u svijetu, ali koji su eljeli da unaprijede i prodube svoj odnos prema poslu i priblie se sebi. Krajem 1985 lokalna i vladina politika se namee i tei da prekine rad i razvoj komune. Komxma je bila rasformirana, a Osho se uputio na svjetsku turneju, dajui intervjue novinarima i okupljajui ponovo svoje uenike na predavanja u Himelaje, Grku i Urugvaj, prije nego to e se ponovo vratiti u hidiju sredinom 1986. U januaru 1987, Osho se ponovo smjeta u Punu dajui predavanja dva puta dnevno. U roku od nekoliko mjeseci komuna u Puni ponovo nudi veoma bogat program i meditacijske kampove znatno uspjenije i raznovrsnije nego prije. Savremeni i bogati standard ivota koji je poeo da se postavlja u Americi nastavljen je i u Puni. Po Oshovim rijeima komuna e biti oaza dvadeset i prvog
327

vijeka, ak i u nerazvijenoj Lidiji. Sve vie i vie ljudi je poelo da dolazi sa Istoka - posebno iz Japana - tako da je njihov boravak doprinio obogaenju zdrastvenog programa i programa borilakih umjetnosti. Vizuekie i scenske umjetnosti se, takoe, unapreuju uz pomo nove "Skole misterije". Ove promjene i ekspanzija raznovrsnog rada se reflektuju u jednom sveobuhvatnom sektoru koji je Osho nazvao "Multiversity". Sredinom 1987. Osho postepeno poinje da ree odrava predavanja i da se povlai iz svakodnevnih aktivnosti. Njegovo slabano zdravlje poinje da se pogorava to ga spreava da odrava javne nastupe i predavanja. U aprilu 1989. daje svoje poslednje predavanje, odgovarajui na pitanja i tumaei zen sutre. Tih mjeseci, kada bi mu zdravlje doputalo, povremeno bi dolazio da sjedi u tiini sa svojim uenicima i prijateljima. Osho je napustio svoje tijelo 19. januara 1990. Upravo nekoliko nedelja prije tog dogaaja bio je upitan to e se dogoditi sa njegovim radom kada on bude otiao. O n j e rekao: "Moja vjera u bitisanje je apsolutna. Ako je bilo imalo istine u onome to sam govorio, to e opstati... Ljudi koji ostanu, zainteresovani za moj rad, dalje e nastaviti da nose ovu baklju bez pretenzije da nameu ita bilo kome... Ja u ostati izvor inspiracije za svoje ljude. To je ono to e veina sanijasina osjeati. Ja elim da oni rastu po svome. Kvalitet nalik ljubavi, oko ega se nee crkve stvarati, nalik svijesti, to nije niiji monopol, nalik slavlju, veselju, ostajui svjei, nalik djejim oima... Ja elim da moji ljudi spoznaju sebe, a ne da budu u skladu sa neim drugim. A taj put je unutarnja staza."

328

Devet mjeseci prije nego e napustiti svoje tijelo, Osho je dao napis za njegov Samadhi, mermemi i stakleni prostor koji e uvati njegov posmrtni pepeo. Na ploi je napisano:

OSttO j^adroen - 9$%ad umro Tosjetio planetu Zendju izmeu 11. decemBra 1931. - 19.januara 1990.

329