J U G O S L A V E N S K A A K A D E M I J A ZNANOSTI I UMJETNOSTI

GRGA NOVAK

MORLACI (VLASI) GLEDANI S MLETAKE STRANE

Poseban otisak iz knjige Zbornik za narodni ivot i obiaje Knjiga 45

ZAGREB

1971

M O

KOCTE

Grga Novak - Zagreb

M O R L A C I (VLASI) G L E D A N I S M L E T A K E STRANE
/. Od XIII XV stoljea

Sabirui i obraujui relacije mletakih predstavnika u Dalmaciji i Albaniji, nailazio sam esto na Morlake, o kojima sam pisao god. 1928. u Novostima br. 34 u lanku Morlaki (Vlasi), zatim u Narodnoj Starini god. 1930 pod naslovom Jedan anonimni rukopis iz 1775/6 god. o dalmatinskim Zagorcima i(Morlakima), Primorcima i Otoanima, i ona u Starinama JAZU knj. 49, str. 580 pod naslovom Dalmacija god. 1775/6 gledana oima jednog suvremenika. Meutim, uza sve toliko sretanje sa Morlacima, tokom stoljea, poam od trinaestog do osamnaestog, ne mogu ni danas dati odgovor na nekoliko pitanja, koja se pri tome uvijek nameu: 1) Kako i kada su se Merlaci (Vlasi) u svojoj simbiozi sa Hrvatima odnosno sa Srbima i drugim slavenskim plemenima na sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka pretvorili u Hrvate odnosno Srbe? 2) Kada su izgubili svoj morlaki jezik u Dalmaciji i Hercegovini? 3) Jesu li ih Mleani u XVIII st, dijelili od Hrvata odnosno Srba? Ovaj prilog nema pretenzije da ta pitanja rijei, ali smatram potrebnim da donekle doprinesem njihovom raiavanju. Zbog toga u iznijeti nekoliko zapaanja raznih mletakih visokih predstavnika u Dalmaciji i Albaniji, koja mogu koristiti boljem upoznavanju ovih pitanja. Danas shvaanje naziva Morlak, odnosno Vlah, gotovo i ne postoji, ali je ono bilo ivo jo na poetku ovog (XX-oga) stoljea, kada su dalmatinski primorci i otoani nazivali tim imenom sve Dalmatinske zagorce od reda, tj. svo ono stanovnitvo koje je nastavalo krajeve koji su bili s onu stranu gorja koje obrubljuje primorje. Vlah (talijanski Morlacco) bio je za dalmatinskog primorca i otoanina svaki zagorac, pa nazivao on sebe Hrvatom ili Srbinom, bio on katolike ili pravoslavne vjere.. Vlah je bio geografski, a ne nacionalni pojam,

579

otprilike onako kao danas Slavonac, Lianin, Bosanac, Hercegovac i si. Ali dok danas postoji i Slavonija kao naziv za izvjestan kraj Hrvatske i Lika isto tako, ili Bosna za tono oznaen dio naega teritorija, nikada nije postojala na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka ni Vlaka ni Morlakija, kao naziv za tono ogranien kraj, mada se esto i jedan i drugi naziv upotrebljavao za pojam nekog irokog, ali ne i tono ograenog prostora u dalmatinsko-liko-hercegovakom kraju. U XIII stoljeu (oko god. 12151219) srpski veliki upan Stjepan u ugovoru koji sklapa sa dubrovakim knezom Ivanom Dandolom i 1 dubrovakom komunom Dubrovane naziva Vlasima1. Isto tako naziva Dubrovane Vlasima i bosanski ban Matija Ninoslav u svojoj potvrdi povelje bana Kulina Dubrovanima, godina 12342. Isti Matija Ninoslav naziva istim imenom Dubrovane 22. oujka 1240 godine u povelji, kojom obeava Dubrovanima mir i prijateljstvo 3 . On to ini i u svojoj povelji izdanoj mjeseca oujka 1249.4 Nema sumnje da je u ovo vrijeme za pisare u bosanskoj i srpskoj dvorskoj kancelariji Vlah bio isto to i Latin. Sauvao nam se i latinski prijevod prve isprave, i to, iz XIII vijeka, i u prijevodu se na mjestu Vlah kae Raguseus. Prvi se put spominje ime Morlak (Morlachi) 1352 godine, 24. ' lipnja, u pogodbi po kojoj zadarsko vijee prodaje sol Veneciji, gdje Zadar zadrava dio soli koju Morlaci i drugi izvoze, kopnenim putem.5 14. prosinca 1357. izdaje hrvatski ban Ivan ibenanima povelju u kojoj kae i ovoT"Isto tako ne mogu Vlahi, ili seljaci, na teritoriju istoga grada bez dozvole i privole graana svoju stoku pasti.8 Dovoditi u bilo koju vezu naziv Vlah u bosanskim i srpskim poveljama sa ovim nazivom u hrvatskoj kancelariji, je bez ikakove osnove. U ispravi bana Ivana radi se izriito o pastirima u nedalekoj udalje nosti od ibenika, koji tamo dolaze na ispau sa svojim stadima sa hrvatskoga teritorija, kojim gospoduje ban Ivan. Kako se pri tome ne spominju drugi podanici bana Ivana, nego ovi stoari, Vlasi, nae je miljenje da su se oni u ovo doba doista razlikovali od ostalih podanika bana Ivana, koji su bili zemljoradnici, i da su jo u ovo doba, kao i Dubrovani govorili drugim jezikom nego Hrvati, t. j. nekom mjeavinom staroilirskog jezika i pokvarenog provincijskog latinskoga, koji su sobom donosili islueni rimski vojnici, bilo da su oni sluili u legijama, ili kao pomona vojska, bilo da su bili kolonizirani iz Rima
Codex Diplomaticus Diplomatiki Zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sabrao i uredio Tade Smiiklas, JAZU, sv. III, Zagreb 1905, 140. 2 God. Dipi. III, 1905. 427. 3 God. Dipi., IV, 1906. 107 i 108. 4 Codex Diplomaticus, IV, 1906, 386 i 387. s Listine o odnoajih Junoga Slavenstva i Mletake Republike, JAZU, Zagreb, III, 1872, 237. * Item Vlahi, vel Villani in districtu ipsius Civitatis absque licentia, et voluntate Civium pascua ipsorum, seu gramina depascere non possint. Lucius, loannis Luciii Dalmatini De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1668, 234.
1

i Italije. Od I stoljea pr. n. e. do VII stoljea n. e. dugih je 8 stoljea, za koje je vrijeme bilo dovoljno mogunosti stvaranja ovakvih narodnih i lingvistikih mjeavina. Vjerojatno nije postojala nikakva slinost izmeu jezika, koji su tada govorili Dubrovani, i koji je potjecao iz rimskog Epidauruma, a koji nipoto nije bio identian sa onim, koji se je tada govorio u Rimu, i jezika, kojim su govorili dalmatinski iliro-romanski pastiri XIII stoljea, ali su za one, koji su govorili hrvatskim ili srpskim jezikom, bili to Vlasi. Kao takve spominju ih spomenute bosanske i srpske isprave, a takvim ih nazivaju i isprave hrvatske dvorske kancelarije. Meutim, dok ban Ivan spominje Vlahe u okolici ibenika, godine 1357, govori, 25 maja 1362, dakle gotovo istovremeno ban Nikola Zeech 0 Morlacima, koji su uli na teritorij Trogira, i o drugima, koji stalno ulaze, sa svojom stokom. Tu se govori bez ikakve sumnje o istom narodu, odnosno skupini, koja se iskljuivo bavi stoarstvom. Trogirani navode kako je to od velike tete za puane, dakle za stari, hrvatski ivalj, koji se nalazi na trogirskom teritoriju. Oni trae od bana, koji predstavlja kralja u ovim krajevima, da tu est Morlakog naroda sa njihova teritorija istjera, i da omogui njima (tj. Tro-, giranima o. p.) da se slue, da upotrebljavaju i posjedaju svoja obraena polja, odnosno zemlje i panjake, njima i njihovim najamnicima 1 puanima, mirno i spokojno prema darovnicama i sankcijama starih pobonih kraljeva. 7 Morlacima naziva, kako vidimo odreene stanovnike neprimorce i tada jo uvijek romanski Trogir, u doba ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika i prije toga Zadar, u to vrijeme u vlasti Venecije (1352). To je l vrijeme preko jednog stoljea prije nego su Turci osvojili Bosnu i | Hercegovinu, i kada u krajevima susjednim Zadru i Trogiru nije bilo \ pripadnika druge vjeroispov jesti, osim katolike. Godine 1412, 10 travnja Vijee Umoljenih u Veneciji ustanovljuje, l da su neki Morlaci zauzeli i ovladali utvrenje Ostrovicu, koji je Vene- j ija kupila od Sandalja. Vijee Umoljenih ovlauje svoje rektore u* Zadru, da potroe do 3000 dukata za otkup toga grada.8 Ali pored ovakvih Morlaka, koji nisu bili prijatni susjedi tada, t. j. od god. 1409, mletakom Zadru, postojala je izmeu Morlaka zadarskih susjeda, a i podaljih iva trgovina, u kojoj je vidnu ulogu imala s mletake strane sol, a s morlake sir i suho meso.9 Koliko je Venecija drala do ove trgovine solju sa Morlacima, vidi se iz toga, to je neke propise o toj trgovini dala razglasiti ne samo u svii:- krajevima Dalmacije, nego i po katunima Morlaka, kada budu 10 na pai na naim terenima, eda i svima njima bude to poznato.
7 Lucio Giovanni, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Tra, In Venetia 1674, 279, 280. 8 Listine VI, 1878, 239 i 240. Listine VII, 1882, 180. 10 Ibid. 181.

580

581

Nazivanje morlakih stanova catone, katuni, koji se naziv upotrebljava po cijelom Balkanskom poluotoku za pastirske stanove, nalazimo jo u XIII stoljeu. Tim imenom nazivaju se i stalna naselja.11 U ovoj se ispravi izriito kae, da Merlaci imaju svoje catone, kada dolaze na ispau na mletakim terenima. Trgovina solju bila je razvijena ne samo izmeu Zadrana i Morlaka, nego i izmeu Paana i Morlaka prije nego je Venecija god. 1409 kupila Zadar i pravo na Dalmaciju od ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava Napulj a. Mjesto, gdje su tada prodavali Paani Morlacima sol bio je Obrovac. Merlaci i drugi stanovnici spomenutih strana donosili su u Obrovac i okolna mjesta sir i drugu robu, a izvozili su tu robu trgovci iz Maraka i drugi. Kada je Venecija dobila god. 1409. i Zadar i Pag dozvoljavala je jednim zakljukom Senata od 9. srpnja 1417 Paanima, da i dalje trguju solju u mjestima, u kojima su to do tada inili, ali je zabranila, da stranci izvoze sir i drugu robu. Neka ti stranci to kupuju u Zadru, eda od toga imade koristi i zadarska i mletaka carina.12 Kako vidimo u okolici Obrovca spominju se pored Morlaka i drugi stanovnici spomenutih strana. Za nae je pitanje od osobitog interesa dukala duda Tome Moceniga od 23 kolovoza 1417., kojom ovaj dostavlja ibenskom knezu Blau Delfinu prijavu o nekim vratima franjevakog samostana, sa morske strane, kojima bi se mogao neprijatelj uvui u grad. Tu se kae, da e, kada svri primirje hrvatski ban Ivan i zagrebaki biskup doi da provedu zimu u Kninu i Ostrovicu pa e se izabrati izmeu Morlaka * i drugih Slavena, junakih i sposobnih sedam stotina i vie, koji e 13 nou prodrijeti kroz spomenuta vrata u grad. 9 Prijava je pisana od ibenana, koji, kako je jasno napisano smatraju Morlake da su Slaveni, ma da ih od njih razlikuju. I u zakljuku Senata od l lipnja 1419. Mleani govore o tome kako je kuga, koja hara u ibeniku sprijeila Morlake, da dolaze sa svojom robom u ibenik i tamo kupuju sol.14 14 rujna 1919. mletaki Senat govori o tome kako su Morlaci naoruali neke lae, da s njima preplove na otoke.15 Mleani nazivaju Morlacima, kako je iz ovoga oito i dalmatinske primorce, koji ne ivu u gradovima. 20 prosinca 1428 mletaki dud Franjo Foscari u svom pismu zadarskom kapetanu Marku Lipomanu i zadarskom knezu Aleksandru ZorII

901.
1!

Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, JAZU, Zagreb, IV, 18921897, s. v. 900,

s ziju kae, da je dolazak Morlaka u nae dalmatinske gradove vrlo koristan i za nau dravu i za nae podanike i vjerne i onim krajevima ... 16 Iz ovih dudevih rijei oito je da on Morlacima. smatra stanovnike preko granice zadarskog teritorija. Kako je taj teritorij bio dio teritof rija hrvatskih feudalaca, to je oito da ti Morlaci stanuju na hrvatskom j teritoriju. Devet godina zatim sklapa se pogodba izmeu Venecije i hrvatskog bana Petra, brata bana Matka, u kojoj se meu ostalim kae, da ubudue od dana sklapanja ove pogodbe (tj. 6 svibnja 1437 g.) bilo gdje u Dalmaciji, gradu ili selu, koje je u dominiju ili vlasti istoga presvijetloga gospodstva (t. j. Venecije, o. p.) nee biti primljen bilo koji Vlah , ili Morla'k, koji bi htio da se nastami u nekom -gradu presvijetlog dominija, nego on ima biti istjeran i vraen u ruke njegove Magnificencije ... a gospodin ban Petar obeaj e da ne e dozvoliti ubudue da se nanose smetnje, tete ili krae podanicima spomenutoga dominija Venecije, bili oni Dalmatinci ili Morlaci, koji su se Morlaci nastanili na teritorijima spomenutog presvijetlog dominija prije posljednjeg primirja koje je sklopljeno .. ,17 Ovi Morlaci i na mletakom i na hrvatskom teritoriju bili su oito svi seljaci bez razlike. U naputku, koji Vijee Umoljenih daje 26 veljae 1439 Pavlu Valaresu, kad ga alje kao providura u Dalmaciju, kae se, da je glavni uzrok zbog kojeg ga alje, Petar Talovi, koji ne prestaje da nanosi " tete naim podanicima, i najvie Morlacima, koji stanuju u drugim naim mjestima.18 Spor izmeu Venecije i Petra Talovia bio je najvie u tome, to je Petar traio da Venecija protjera iz svojih mjesta one Morlake, koji * su prebjegli sa Petrovog teritorija na mletaki poslije primirja sklopljenog sa carem igmundom. Venecija je nudila Petru novanu naknadu za te Morlake, ali se sporazumjeti nisu uspijevali. Gotovo istovremeno, kada se govori o Moralacima na teritoriju Petra Talovia, govori se i o Morlacima u okolici Senja. 31. sijenja god. 1441 Venecija trai od senjskih knezova (comites Segne), da oni namire tetu za brano, koje su opljakali Morlaci vai podanici na jednoj * lai Rabljana mletakih podanika.19 Dvije godine zatim 31 svibnja 1443 spominju se Morlaci u okolici * Kotora (prope Catarum)20. Jo smo bolje upueni o Morlacima u okolici Baga, dananjeg Karlobaga, iz jedne molbe, koju je paka komuna uputila mletakom Senatu, a on joj odgovorio 28. srpnja 1445. Mletaki je Senat bio dozvolio
Listine IX, 1890, 34. " Ibid. 96 i 97. 18 Ibid. 115 i 116. " Ibid. 135 i 136. M Ibid. 175.
18

Listine VII, 1882, 235 i 236. 13 Ibid. 236, 237. " Ibid. 285. >* Ibid. 299.

582

583

Fazanima, da upuuju svoju sol u Trstenicu, koje je mjesto pripadalo senjskom knezu Dujmu. To je ilo na tetu Bagu, koji se obratio svojim gospodarima krbavskim knezovima, koji su da im udovolje zabranili svojim podanicima Morlacima da idu kupovati sol u Tristenici, kao i to da tamo ne smiju nositi bilo kakvu robu, nego treba da to ine u Bagu. Iz Baga u Obrovac moe da se vozi sol, a iz Obrovca u Bag sirevi i smola.22 O ljudima i Morlacima bana Petra u susjedstvu Poljica god. 1446. govori mletaki Senat god. 1446, 17 oujka,23 a o Morlacima ili drugim zloincima, po kojima bi mogli da budu okradeni podanici naega gospodarstva ili zlostavljeni govore godine 1447, 13 oujka, zadarski knez Hektor Pasqualigo i kapetan Nikola Memo,24 o Morlacima pak koji stanuju kraj Kotora i o vojvodi Altomanu sa njegovim vojnicima i Morlacima i o katunima u tom kraju mletaki Senat 27. srpnja 1452 godine.25 O Morlacima u Podvelebitskom kanalu govori mletaki Senat u svom odgovoru na molbe pakog poslanika 12. kolovoza 1452. Paki je poslanik Belota Luke Dizikovi u ime svoje komune, molio mletaku vladu, da isposluje, da nijedan Morlak iz onih planina ne moe posjedovati ni brodicu ni lae bilo koje vrsti, ni s njima ploviti, osim ako za to poloi jamevinu u Pagu, pa ako s tim laama bude poinjena neka kraa, treba on to nadoknaditi i platiti. Ukoliko on tome ne odgovori, paki knez moe zaplijeniti spomenute brodice i lae i dati ih spaliti.26 To im mletaka vlada odobri, ali uz uvjet, da 0 tom rijeenju mletake vlade obavijeste krbavske i senjske knezove.27 U svojoj dukali od 8. oujka 1455. g. Franjo Foscari odgovarajui na molbe poslanika krbvaskih knezova Tome, Ivana i Jurja njegovih sinova kae da oni imaju neke Morlake koji su njihovi podanici i kao robovi zemlje, ovi spomenuti bez naroite dozvole svojih gospodara ne mogu otii sa njihovog zemljita i obvezani su da izvruju i podavaju izvjesne regalije spomenutoj gospodi. A kako su od nekoga vremena poeli bjeati iz distrikta pomenute gospode bez njihove dozvole, mnogi su se sklonili u distrikte Zadra i Nina da tamo stanuju, to je na veliku tetu spomenute gospode. Krbavski knezovi su se zbog toga obratili mletakoj vladi s molbom da naredi svojim predstavnicima u Zadru i Ninu da te Morlake koji su podanici pomenute gospode, vrate 1 da ih prisile da se povrate na teritorij svojih gospodara. Mletaka je
Bag se u ovo doba naziva i latinski i talijanski Scrissa, Scrixa. God. 1525 popalie Bag Turci, a god. 1579 obnovio ga je nadvojvoda Karlo, koji je stolovao u Grazu i zapovijedao tek obrazovanom Vojnom Krajinom, koju mu je car i kralj Rudolf predao u upravu 25. veljae 1578. Listine IX, 1890, 223. 28 Ibid. 238. " Ibid. 258. 25 Ibid. 436. i .437. * Ibid. 448. 27 Ibid. 449.
21

vlada odgovorila da e, ma da nema nikakove informacije o takovim Morlacima, obavijestiti svoje rektore u Zadru da paze na prava krbavskih knezova i da prema tome postupe.28 God. 1457. knez Ivan, sin kneza Tome krbavskoga, saopava mletakom Senatu da su svi Merlaci koji nastavaju naa brda podanici i obavezni, kao to su obavezni seljaci privezani uz zemlju vaeg otoka *Kandije (Krete). Meutim kada ne izvravaju svoje obaveze a knez Ivan hoe da ih na to prisili, oni prelaze na teritorij Zadra. To je od velike tete za knezove krbavske. Kada im se oprosti dug, oni se ponovo vraaju u spomenuta naa brda. Knez Ivan moli da ih mletake vlasti ne primaju. .Mletaka je vlada odgovorila, da je ona uvijek dozvoljavala da na njen teritorij slobodno dolaze svi koji hoe i da ona ne moe ukinuti tu slobodu. Ali kada knez Ivan kae da su ovi Merlaci vezani za zemlju i da za njih treba upotrebiti drugu mjeru, onda mletaka vlada obeaje da e mu udovoljiti. Meutim oni koji nisu vezani za zemlju slobodni su doi kada hoe.29 Iz ovoga je oito da knez Ivan naziva sve stanovnike svojih krajeva Morlacima, jer njihov odnos uporeuje ne sa drugim stanovnicima u svojoj oblasti, nego sa onima otoka Krete. Paani nazivaju u ovo vrijeme i primorce Morlacima. U svojim kapitulima koje je paka komuna podnijela mletakoj vladi god. 1458. kae se: Po obali brda tj. po terrafermi, u najnovije je vrijeme Vae Gospodstvo povisilo carine od 20 na 32 dukata, zbog ega je vei dio Morlaka poinjui od Baga i 'Senja do Rijeke grnuo u istru da tamo kupi sol, jer tamo nema carine. Paani trae da se vrati carina na 20 dukata kako je to bilo prije, a takoer da se udari carina na so) 30 u Istri. Mletaka vlada svojim odgovorom od 3. studenoga 1458. na to nije pristala. Meutim iz toga odgovora mletake vlade pakoj komuni (3. studenioga 1458) vidimo da su Merlaci sol iz Istre prevozili i morskim putem, na obale Rijeke i Senja. Prema jednom nareenju mletake vlade, koje je tada bilo na snazi, nije se smjela prevoziti morskim putem sol iz Istre. Paani su traili da vlada naredi kapetanu galije 31 Kvarnera da spriji Morlacima prevaanje soli iz Istre u svoje krajeve. Paani su traili i to da treba strogo paziti da se nita ne prevozi morskim putem od Baga do Obrovca, jer da to kodi i zadarskoj i pakoj dravnoj blagajni. Morlaci se na to nisu obazirali, a mletaka je vlada odgovorila Fazanima da e stvar ispitati i dati potrebne upute svojim sindicima koji idu u te krajeve.32
!8 29 30 31 32

Listine X, 1891, 49. Ibid. 117. Ibid. 137. Ibid. 136. Ibid. 137 i 138.

584

585

13. studenoga 1462. primila je mletaka vlada poslanike Stjepana vojvode sv. Save, koji su joj podnijeli njegovu molbu. Iz te se molbe i da vojvoda Stjepan ima u svojoj dravi plemie i Morlake, tj. da sve one koji nisu plemii, on naziva Morlacima. Ovako stoji u njegovu podnesku: Ja sam zabranio mojim plemiima i mojim Morlacima pod kaznom gubitka svega to imaju na svijetu, kupovanje bilo kakve soli, bilo u Dubrovniku, bilo na njegovom teritoriju, osim one koju kupuju u Kotoru i Hercegnovom, u Neretvi, u Splitu i drugim gradovima Signorije33 (tj. Venecije). Mleani ovoga vremena nazivaju Morlacima teake na teritoriju raznih gospodara u Dalmaciji. Knez i kapetan ibenika izdaje 17. listopada 1465. naredbu kako se imaju kriti nove zemlje na ibenskom teritoriju. Vlasnici zemljita mogu kriti to svoje zemljite i graditi nove nastambe sluiti se panjacima i vodama spomenutog sela uz dozvolu glavara sela. Ako pak netko naseli neke Morlake ili seljake na svom zemljitu u svrhu da ga oni obraduju to moe uiniti samo za jedne zime, a ti Morlaci ili seljaci za vodu kojom se budu u to vrijeme sluili treba da daju uobiajena davanja onom selu na ijem su predjelu i ijim su se vodama sluili.34 Ovdje ibenski knez i njegova kurija u kojoj su svi odreda ibenski plemii, razlikuje Morlake od seljaka. U ugovoru sklopljenom 16. svibnja 1469. izmeu ibenana i bana Ladislava Marka nalazi se i toka 5. koja glasi: Da se nita ne kae 0 Morlacima koji su doli na ibenski teritorij, nego jer se kae da to spada na presjajno velianstvo kralja i prevedre vlade mletake neka se to na njih uputi da oni odlue.35 Mjsec dana poslije toga alje mletaki dud Kristofor Mauro poslanika k caru i kralju ugarskom sa naputkom to e uraditi i u pitanju Morlaka, koji su doli na mletaki teritorij a za koje je ban zahtijevao da ih venecija Vrati. Mletaki su, naime, rektori u Dalmaciji tvrdili da su spomenuti Morlaci slobodni ljudi i prema tome punopravni, pa su kao takovi slobodno preli pod mletaku vlast. Mletaka vlada je prihvatila miljenje svojih rektora i traila da bude slobodno prelaziti 1 banovim i mletakim podanicima iz jedne vlasti u drugu. To neka poslanik svakako isposluje od kralja.36 Razumije se da je ta sloboda vrijedila samo za one Morlake koji su prelaziti na mletaki teritorij, a svoje su obaveze prema gospodaru ispunili. Ali je bilo sluajeva kada bi preli granicu i oni koji nisu zadovoljili obavezu prema knezu i tada su mletake vlasti prema njima drugaije postupile.37
33 34 35 36 37

Pod godinom 1453. govori jedna biljeka, u God. n. 6214, 6215 rukopisne zbirke beke Dravne biblioteke, da je vojvoda Stjepan odjahao c u upu sa mnogo ljudi Morlaka (Murlacchi) i Kotorana.38 ' U. Poslije pada Bosne pod tursku vlast U svojoj relaciji 16. srpnja god. 1527. trogiki knez Aleksandar Lippomano izvjetava svoju vladu o prilikama u Trogiru i njegovom zaleu i kae, da u Trogiru zbog tednje slue kao vojnici na strai i domai ljudi. To je moglo biti dok je granica bila daleko. Ali sada, kada su turski Morlaci poeli pasti stoku i nastanjivati se na granici i na teritoriju Vae Preuzvienosti. . ., smatra on, trogirski knez da bi mjesto tih domaih vojnika trebao postaviti strance.39 Rektor i providur Kotora Franjo de ch Taiapietra podnio je svoju relaciju godine 1527, u kojoj naziva Skenderbega Crnojevia, crnogorskog sandaka, da je nezahvalna osoba, koja ima upravo narav Morlaka (natura del Murlacho).40 Krki knez Augustin Valerio govori u svojoj relaciji god. 1527, zadnjega studenoga, da je za vrijeme krkog kneza Ivana otok Krk opskrbljivao solju svu terrafermu (kopno) i Morlake okolne.41 Svi ovi Morlaci, o kojima smo govorili nastavali su spomenute krajeve prije dolaska Turaka, tj. prije nego su oni stanovnici, koji su tamo trajno nastavali ve gotovo tisuu godina pred Turcima u svom najveem dijelu izbjegli, i na njegovo mjesto Turci doveli i naselili novo stanovnitvo iz unutranjosti Balkanskog poluotoka. Suvremeni mletaki upravljai u dalmatinskim komunama taj su nam proces i zabiljeili. Viktor Barbadigo, knez Zadra podnio je 24 lipnja god. 1528. svoju relaciju mletakom Senatu, u kojoj opisujui prilike u Zadru i okolici govori o tome kako je iz Zadra poao u katel Vranu, koji je udaljen ; od Zadra 25 milja, gdje je vidio krasan teritorij, velik broj posjeda, koji su svi neobraeni i naputeni, i to zbog velikog straha od Turaka i Morlaka, koji su u zadnje vrijeme doli stanovati u kraj gospodina Turina. Svi siromani podanici prisiljeni naputaju svoje kue i posjed mnogi su ve poli i stalno idu da se nastane u drugim krajevima, a dijelom i u mjestu istoga gospodina Turina, i to zbog toga da na vjena vremena ne budu robovi zajedno sa svojom porodicom. 42 U to su vrijeme ve u turskim rukama Ostrovica, Korlatovi, Benkovi, Perui, Karin, Obrovac, Klievac.
Commissiones et relationes venetae, ed. S. Ljubi, JAZU, Zagreb, I, 1876, 4. Ibid. 193. Ibid. 193. Ibid. 39. 42 Ibid. II, 1877, 42.
39 40 38

Ibid. Ibid. Ibid. Ibid. Ibid.

228. 339. 441. 451. 452 i 453.

586

587

U svom daljnjem izlaganju govori Viktor Barbadigo o vanosti grada Zadra, i o uvanju njegovih granica, jer se vidi da svakoga dana rastu i postaju sve vee snage gospodina Turina na ovim granicama, i medu ostalim ponovo su doli pod njegovu vlast svi Merlaci, koji su od onih Turaka bili progonjeni . . ,43 Prema ovome Viktor Barbadigo naziva Morlacima svo stanovnitvo zadarskog daljeg teritorija, koje je prije dolaska Turaka na njemu nastavilo, bilo na kratko od Turaka osloboeno, ili je ono ponovno od njih podvrgnuto. ibenski knez Ivan Franje Sagrego govori o svojoj relaciji od 17 svibnja 1530 o turskim Morlacima.44 Vrlo je vana za nae pitanje relacija zadarskog kneza M. Antoni ja da Mule, koji je bio knez Zadra od god. 15401542. On u njoj kae i ovo: magnifik gospodin Alo j zi je Badoer uredio je da su sa turskog teritorija doli pod vlast Vae Privedrosti moda 5000 Morlaka, koji su zbog sigurnosti bili prevezeni u Istru, gdje su prole godine protjeram od klime, premalenih panjaka i nestaice vode, a kako su im Turci davali mnoge olakice, oni su sa svojim obiteljima otilM krenuli natrag u Tursku. Videi da iz toga nastaju dvije tete za Vau Privedrost, jer je gubila toliko dobrih ljudi, koji su nam toliko trebali, a nai se neprijatelji njima sluili, pa bi ak ovi isti kako su poznavali na teritorij, dolazili svakog dana da naima nanose tete, odluio sam s toga da ih zadrim svom svojom snagom i naredio sam, da se ne iskrcaju, dok ih se ne obavijesti, i ja sam sve jednog po jednog popisao i sa svakim napose govorio, opskrbio sam ih terenima, porazmjestio sam ih rastavljene po pojedinim selima, smjestio sam ih po 25 do 30 sigurno, i naredio da nesmiju otii iz mjesta u mjesto bez dozvole kneza, i neka piu Vaoj Vedresti o toj stvari, a vi ste hvalei ovaj postupak, njih oslobodili slube na galijama za toliko godina. To je doista bio spas onoga kraja, i velika dobrobit za Vau Vedrost i za ove istarske Morlake. Do mog odlaska dolo ih je preko 1000, i svakog dana dolaze novi, jer 45 se vidi da se s njima tako dobro postupa. U svom uvenom Itinerariju, koji je napisao i podnio Senatu, Giovanni Battista Giustiniano 1553 godine, pisao je dosta o Morlacima. Merlaci dovoze u Zadar ito, vunu, kordovane, vunene pokrivae (sdiiavine), med,- crveni vosak i sir. Zadrani im daju vunenu ohu, "ecerTulJe, vino, bijeli vosak i razne vrste mirodija, , , Zadarski je teritorij slabo nastanjen i ne moe prehraniti stanovnitvo. Istrijanci i Morlaci koje je za vrijeme prolog rata svojom lukavou i sposobnou presvijetli gospodin Alvi Badoer, koji je onda bio generalni providur u onoj provinciji, izveo iz turskog kraja da obraduju onaj kraj, i kako su oni na taj nain na turskoj granici, prijete da e se vratiti pod
43

Turke, jer ih Turci nastoje pridobiti za sebe, pa ih ak i glade. Tamo su oni osloboeni svakog podavanja, a Zadrani ih uvelike potuju. Od zemljita, koja obraduju daju gospodarima etvetinu prihoda, koji se dobiva od polja, koje seljaci s i j u . . . Slino govori Giustiniano o Morlacima i u okolici ibenika: Trgovinom se u gradu bavi nekoliko osoba, jer nema vie od petnaest trgovaca, ali ih ima mnogo koji prave kakav mali trgovaki posao. Meutim je trgovina i promet uope, koji postoji izmeu ovih u ibeniku sa Morlacima turskim podanicima velik, koristan i potreban. On je velik, jer iznosi vie od pedeset tisua dukata na godinu, koristan je, jer on pomae i dravnoj i privatnoj potrebi, on je potreban, jer kad bi se taj promet ukinuo, ibenik ne samo da bi od toga uvelike trpio, nego bi to bila njegova potpuna propast, jer kada ne bi Morlaci donosili ivenih namirnica u ibenik, kao to je sir, meso, ito, med, vuna, vunene pokrivae, vosak i mnogo drugih stvari, ne bi ibenani imali odakle se opskrbljivati. Iz ibenika pak ovi Morlaci izvoze ulje, mirodije, vino, ohe, bakar, bijeli vosak, eer i mnoge druge stvari.46 Govorei o ibeniku Giovanni Battista Giustiniano kae i ovo: Nain odijevanja, govor i ponaanje ovih ibenana sve je po slavenskom obiaju, ali ispada da gotovo svi vladaju i talijanskim jezikom (lingua franca47), a poneki plemi odijeva se na talijanski nain, ali ti su rijetki. ene sve se odijevaju na slavenski nain i gotovo nijedna ne zna govoriti talijanski. Giustiniano kae kako poneki put dolaze u grad 500 do 600 Morlaka i kako je to opasno da ne bi dolo do tunjava. Meutim nema nikakve sumnje da ovi Morlaci govore istim jezikom kao i ibenani i da u tom pogledu izmeu njih nema razlike, ali ibenani ih smatraju drukijima od sebe. Giustiniano nas u ovoj svojoj relaciji i poblie upoznaje s granicama Morlakije, kada govori o ibenskom teritoriju. Teritorij ovoga grada (ibenika, op. pisca) je dug 25 milja i isto toliko irok, raunajui obalu, otoke i kopno, ali je teritorij kopna dug 25 milja, ali malo irok, jer je na mjestima njegova irina 2, 3, 4, 5 i 6 milja; i granii na istoku * sa Morlakijom, na zapadu obalom, na sjeverozapadu sa teritorijem 48 Turina, tj. prema Vrani, a jugoistoku sa teritorijem Trogira: Prema tome postoji u ovo vrijeme i jedan odreeni teritorij koji Mleani nazivaju Morlakija. Giustiniano govori dalje kako je u doba ugarsko-hrvatskih kraljeva ibenik gospodovao sa 300 sela, a sada ih ima svega zajedno 45, od kojih samo 15 neto vie nastanjenih, veinom na obali. Ostali teritorij je obraivan dijelom od ibenana a dijelom
48
47

Ibid. 46. Ibid. 149.

Lingua franca naziva se mletaki dijalekt talijanskog jezika uz primjese u Dalmaciji hrvatskih, a u Grkoj, koja je bila pod mletakim gospodstvom, grkih rijei. Taj"se JeHR upotrebljavao po svim gradovima i gradiima ne samo mletakog Levanta nego je i sluio za sporazumijevanje po cijelom Levantu. 48 Commissiones et relationes venetae, JAZU, Zagreb, II, 1877., 205.

Ibid. 198.

17* i 17.

588

589

od Morlaka. . . ito koje rodi na teritoriju nije dovoljno za prehranu cijelog kraja, osim za est mjeseci na godinu, pa ak i manje, ali ga kroz cijelu godinu imaju od Morlaka koji im dostavljaju ito i drugo, kako 49 to ini cijela ona pokrajina. Isti Giustiniano u istoj relaciji govorei i o Trogiru iznosi od kolike su vanosti za Trogir Merlaci u njegovoj okolici. Trgovina ovoga grada je mala i od neznatne vanosti pie Giustininiano pa kad ne bi ponekad doli u nj Merlaci sa svojim karavanama i sa svojom robom, ivjeli bi zlo kako je u ostaloj Dalmaciji, tako da su Morlaci njihov ivot, pogodnost i beneficij one procinvije. Ne bi bilo mogue, da bi dalmatinski gradovi mogli opstati bez trgovanja sa Morlacima. * To je potrebno i za trgovinu i za to to obraduju teritorije Dalmatinaca, jer nema dovoljno zemljoradnika. Istina je, da spomenuti Morlaci, koji su turski podanici, a obraduju mletaka zemljita, plaaju malo za iskoriavanje zemlje, koje oni obrauju, i ne davaju gospodarima prav (ugovoreni najamniki dio) i ono to trebaju sa zemlje. Ali se njih nemoe prisiliti tako lako da plaaju zbog raznih okolnosti. . . Ovaj teritorij, koji nastavaju Morlaci, za koje zemljite plaaju teratik, je u jurisdikciji i vlasnosti Trogira, prema zapadu. To je kraj velik oko 12 milja, sav u brdima i dolinama, koje oni zasijavaju u najveem dijelu, i rada vrlo lijepom penicom i u lijepoj koliini.50 Prema tome i zalede Trogira naseljeno je Morlacima kao i ono t ibenika, i Trogirani smatraju te Morlake drugim narodom nego su oni sami. I granice Trogira opisuje Giustiniano, pa kae, da su trogirskom teritoriju na istoku Morlaci, na jugu splitski teritorij, na zapadu morska 51 obala, a na sjeverozapadu teritorij ibenika. Isti Giustiniano, kad govori o trgovini Splita sa njegovim zaleem * govori o Morlacima i turskim podanicima, koji sa Splitom trguju, i o onome to oni uvoze i izvoze.52 Govore o otoku Brau kae Giustiniano: Ovaj otok nije napadan * ni od Uskoka ni od Turaka, jer nema blizu ni dobrog ni zloga, poto ga sa svih strana plae more. Istina je da u svako doba i svakog asa, njegovi stanovnici mogu biti napadnuti od Morlaka, koji su malo od njih udaljeni, i mogli bi biti iznenada odvedeni, pokradeni i pobijeni, jer na spomenutom otoku nema nijednog mjesta, koje bi bilo okrueno bedemima, u koje bi se mogli spasiti.53
49
50 51 52 53

U nastavku svoga izvjetaja govori Giustiniano i o Baru, i kae * kako bi Barani ivjeli vrlo smireno, kad ih ne bi napadali, krali i zlostavljali njihovi najljui neprijatelji Morlaci, koji nastavaju polovinu nizine i brdo Volovicu.54 Giustiniano, koji svoj itinerar svrava sa sjevernim dijelom Dalmacije, govorei o Ninu govori i o Morlacima, ali vrlo grubo. On kae* da su sa sjeverne strane kanala brda Morlakije, koja se zovu lanac svijeta (Cattena Mundi), sa juga sva kamenita, ali na sjevernoj strani postoji blagi teren koji je pun uma i na kojem se nalaze zeleni panjaci. ' Svi se stanovnici zovu Morlaci, a oni imaju prije ivotinjski nego ' ljudski izgled, i oni se postave uz puteve, kradu i pljakaju prolaznike, i smaraju da je uvelike pohvalno ivjeti od pljake. ivu od mlijeka ' i sira, jer je cijeli njihov imetak stoka. Oni su srpske vjere i heretike, i turski podanici. Neisti su i zamazani, i stalno ivu zajedno sa ivotinjama.. .55 Ovo je prvi put to sretamo Morlake srpske vjere, i to na Velebitu. To je godine 1553, vrijeme kada je cijeli ovaj kraj pripadao Turskoj, i u velikoj mjeri nazadovao.56 Iz relacija AntonijaDjeda, koji je istovremeno sa Giustinijanom bio sindik i zajedno s njime obilazio Dalmaciju, vidi se, da ovi Morlaci nisu identini sa onim prijanjim. On naime kae, kada govori o otoku Rabu: Otok je Rab slabo nastavan, prema onome kako je bio prije, i to otkako je Murlakija (la Murlacha) naputena zbog provala Turaka, jer je u njoj prestala trgovina vunom, medom, voskom, itom, stokom i drugim stvarima, koje su obiavali donositi Morlaci i drugi svijet, koji je nastavao sve one planine .. ,57 Sindik Antonio Diedo, koji nam je ovo zapisao, naziva stalno ovaj kraj Morlakijom (la Murlacha, odnosno Murlaca), pa ak mu oznauje i prostiranje: Murlaca, koja se nalazi od Senja do Obrovca u duljini* od stotinu milja obiluje drvom svake vrsti. . .58 Isti sindik naziva Morlacima i stanovnike u zaleu ibenika. ibenska blagajna pobire svake godine 4640 dukata za sol vie ili manje, f prema tome koliko je kupuju Morlaci. . .59 Diedov kolega, sindik Giovanni Battista Giustiniano kae za ibenik to isto, da on uvelike trguje solju sa Morlacima, i da upravo ti Morlaci opskrbljuju ne samo ibenik, nego i cijelu Dalmaciju ivenim namirnicama.60
54
55

Ibid. Ibid. Ibid. Ibid.

Ibid. 206.

208 i 209. 210. 215 i 216. 219.

Ibid. 235 i 254. 56 Ibid. 257 i 258. " Ibid. III, 1880, 22. Relatione del sindicato di Dalmatia nell'Eccellentissimo Senato per il magnifico meser Antonio Diedo. 58 Ibid. 23. 59 Ibid. 26. 80 Relatione del sindicato della provincia di Dalmatia et Albania havuta nell'eccelcntissimo collegio per il magnifico Giovanni Battista Giustiniano. Ibid. Ili, 1880, 34.

Ibid. 234.

590

591

ljima poznavao tadanje prilike na terenu. Nas zanima njegovo gledanje na tadanji kliski sandakat, unutar kojega su bili svi turski krajevi na granici prema mletakom posjedu. Mi smo gore, prema tadanjim mletakim izvorima zabiljeili, kako je pred Turcima od god. 1500 pa dalje kranski ivalj bjeao na primorje, otoke pa ak i na susjedni Apeninski poluotok. Tada je (1572) bilo prolo ve sedamdeset godina od god. 1500. Turci su na puste njive i opustjela sela dovodili novu radnu snagu koja e im obraivati polja, pasti stoku i prehranjivati stanovnitvo. Tako je u ovo vrijeme cijeli taj teritorij ponovno naseljen stanovnitvom koje Mleani nazivaju Morlacima, mada to nisu bili oni isti kao prije nego su dovedeni sa istoka, a neki ak iz dalekih krajeva. U svojoj relaciji podnesenoj mletakom kolegiju god. 1572. generalni providur Dalmacije i Albanije Foscarini opisuje susjedne turske krajeve. Dakle u doba dok rat izmeu Venecije i Turske jo uvijek traje. Na tom teritoriju vidi on samo dvije vrste stanovnitva Turke u l manjini i krane u veini. Krane on naziva bez razlike Morlaci, i -f~ J dodaje ovi sujtcanjkj,narpdi,sr,pske vjere..70 U nastavcu svojelrelacije Giacomo Foscarini opisuje teko i bijedno stanje Morlaka pod Turcima i kae da bi oni bili spremni prihvatiti mletaku vlast kad bi im se prilika pruila. Foscarini u svojoj relaciji govori mnogo o Morlacima i njihovim sposobnostima, i o mogunostima, kako bi ih se moglo pridobiti.71 I veliki Sebastian Venier, generalni kapetan mora i zapovjednik mletake flote kod Lepanta god. 1571, imao je prilike da u svojoj relaciji govori o Morlacima u okolici Boke kotorske, i otro ih razlikuje od Turaka. I jedni i drugi napadaju mletaki teritorij oko Kotora.72 Suvino bi bilo da dalje navodim spominjanja Morlaka od pojedinih mletakih reprezentanata u dalmatinskim gradovima i komunama. Uvijek je isto: mletaki knezovi, providuri, generalni providuri, sindici i si. nazivaju Morlacima svo stanovnitvo kranske vjere u Turskoj, za cijelo vrijeme od kako su Turci osvojili god. 1500 velik dio hrvatskog teritorija, zapravo cijeli kraj uz mletaki posjed. Kroz cijelo XVI stoljee nazivaju Mleani Hrvatima samo svoje vojnike plaenike, koji govore hrvatskim jezikom, a Morlacima seljaki narod u Turskoj, t. j. preko granice mletakog posjeda, koja je granica ila negdje samo par kilometara od mora, a od ua rnovnice do Neretve sve do morske obale. Slino je bilo i u Boki kotorskoj. Iznositi pojedine sluajeve, u kojima se na taj nain Morlaci spominju bilo bi isuvie dugo i suvino, i one, koje to zanima upuujem na dva sveska relacija mletakih upravljaa u Dalmaciji, koje sam publiSono questi popoli christiani di fede serviana Ibid. IV, 1964., 44. Foscarini, Relatione di me Giacomo Foscarini nell'eccelentissimo Senato delle cose da me operate et osseruate nel gouerno di proueditor generai in Dalmatia, Ibid. IV,72 1964, 46. Relacija Sebastiana Veniera. Ibid. 83.
71 70

cirao u Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium JAZU sv. 47 i 48, i koji se nalaze popisani u indeksima imena sporne-j nutih publikacija pod rijeju Morlaci, odnosno Vlasi.73 > Meutim u ovim izvjetajima ima i tako dragocjenih podataka o Morlacima,da neke od njih treba navesti i ovdje. Nikola Donado generalni providur mora na Jadranu i u Dalmaciji u svojoj relaciji, koju je proitao u Senatu 2 prosinca 1599. ima i ovu reenicu: Gotovo su svi Uskoci turski podanici morlake narodnosti, -f" nezadovoljan svijet, koji nemogui podnositi tursko gospodstvo, a i kao oni koji ne vole raditi, rado idu u pljaku, kako je to obiaj onoga naroda, koji naziva upravo Tit Livije gentes Illyriorum latrociniis maritimis infames; jer je jo od onih vremena bilo ovo more od toga svijeta drano u nemiru i napadano, a ovi ne smatraju grijehom kradu, ma da inae naizgled ive pobono, ispovijedajui se i prieujui. . ,74 U istoj relaciji generalni providur Donado govorei o Hrvatima, svojim vojnicima plaenicima, kae: Hrvati su dobar svijet (misli dobar;-*za vojnu slubu, o. p.), ak odlini pukari, jer su uvijek bili s pukom! uza se, a naroito oni iz okolice, ali su i oni gentes Illyriorum.75 Generalni providur Donado je u ovim svojim navodima za nae pitanje vrlo znaajan. On za Uskoke kae, da su bili gotovo svi prije turski podanici, morlake narodnosti, potomci Ilira, a mi vrlo dobro znamo, da su oni govorili hrvatski, kada ih u Senju nalazimo. Isti Donado kae za svoje vojnike Hrvate iz okolice Zadra da su, po narod* nosti Iliri.76 On i na drugom mjestu svoje relacije to potvruje, kada * * kae da je vojnicima Hrvatima u njegovoj vojsci u okolici Zadra * mogue ivjeti sa malom plaom, jer se nalaze kod svoje kue.77 Iz ovoga je jasno, da vojnici Hrvati, koji se kao plaenici nalaze u mletakim posadama, veinom kao konjanici, ili na oruanim galijama, J nisu samo Hrvati iz hrvatskih krajeva na Primorju od Rijeke do Maslinice, nego i iz okolice Zadra, odnosno drugih gradova. Iznosei jednu ispravu iz godine 1362. Nikole Zecha, bana Dalmacije i Hrvatske, kojom ovaj odgovara Trogiranima, koji su od njega traili da potjera Morlake koji su bili prodrli sa njegovog na trogirski teritorij, povjesniar Ivan Lucius u svojoj knjizi Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau kae da treba protumaiti koja je to vrsta svijeta, tj. Morlaci. U ovo se vrijeme (god. 1362) kae Lucius, koji pie svoju knjigu g godine 1673, dakle 300 godina kasnije nazivali Vlahi, ili Morlaci, | pastiri na planinama, koje dijele Bosnu od Hrvatske. Prilikom zagos73 Commissiones et relationes venetae (Mletaka uputstva i izvjetaji) sv. IV Li"~\ od 1572 do 1590 godine, MSHSM 47, Zagreb JAZU, 1964 str. 482 sv. V od 1591 Cp^ 1600 g. MSHSM 48, JAZU, Zagreb 1966, str. 322 pod rijeju Vlasi. 74 Ibid. V., 1966., 279. 75 Ibid 285. 78 Ibid. 279. 77 Ibid. 290.

594

595

podovanja Bosnom od strane banova Pavla i Mladena, bilo im je dozvoljeno da se spuste zimi u doline, koje granie sa teritorijima primorskih gradova. Kako su se oni, dok su ti gradovi bili u rukama Mleana, ustruavali prodirati na njihov teritorij, tako su kasnije, kada su ubii ponovo stekli svoju vlast nad tim gradovima, poeli prodirati i u granice svih gradova. Trogirani su zatraili od bana da to sprijei i na to je sklopljen ugovor izmeu njih i bana, koji je zabranjivao Morlacima, da poslije idueg Jurjevog dana, prelaze granice trogirskog teritorija, i tu pasu svoja stada.78 Lucius dakle tono ubicira gdje su Vlasi odnosno Merlaci ivjeli 300 godina prije njegovog pisanja, odnosno oko 170 godina prije turske najezde na hrvatski teritorij. Iz pisanja Luciusa vidi se kako on za ono vrijeme otro lui Morlake od ostalih stanovnika Hrvatske. Meutim u vrijeme, u kojemu on pie te razlike Mleani ne poznaju. Meutim ni Lucius ne razlikuje Vlahe svoga vremena od Hrvata. To se vidi iz njegova pisanja u knjizi V. njegova djela De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, gdje na str. 242 amsterdamskog izdanja kae: Bano igitu^ircumvicinps_ Croatos, qui nunc Vlahi jcttamjtur. .. Za vrijeme dugog trajanja ovoga rata (16451670) bilo je na cijeloj tursko-mletakoj granici naroito prvih desetak godina stalnih sukoba, prodiranja sa jednog teritorija na drugi, veih i manjih bitaka, osvajanja, ali i poraza. Sauvao nam se je jedan izvjetaj o pohodu mletake vojske pod vrhovnim zapovjednitvom generalnog providura Delfina (Dolfin), a pod neposrednim vodstvom generala kavalerije Benzona na Knin, koji je svrio porazom mletake vojske pod Kninom i tekim povlaenjem na mletaki teritorij, godine 1654,79 U ovom se izvjetaju mnogo spominju Merlaci, koje Mleani nalaze na turskom teritoriju i koji obeavaju Mleanima da su spremni na svaki podvig. U ovom se izvjetaju, koji je napisan i tampan kao rukopis iste godine ne razlikuju Merlaci jedni od drugih, ali se od njih razlikuju seljaci (vilici), iz ega zakljuujemo, da su to seljaci sa mletakog teritorija. Kad naime izvjestilac govori o etama, koje su spremne za pohod kae da ima: Morlaka 1900, unutar kojih 300 konjanika, seljaka 1140.80 Poslije dvadeset godina rata dolo je (6. rujna 1669) do mira izmeu Venecije i njenih saveznika s jedne i Turske s druge strane, koji je mir izgledao na prvi pogled za Veneciju u Dalmaciji povoljan, jer joj je ostavljao sve ono to je tokom rata bila osvojila, na bazi uti possidetis, ali, kad se je to naelo definitivno provelo, ostajao je Veneciji samo
Ivan Lucius, Memorie storiche di Tragurio ora detto Tra di Giovanni Lucio, in 78 Venetia, presso Stefano Curii MDCLXXIII, 279, 280. Lettera di raguaglio dell'impresa di Chnin tentata d mese di marzo 1654, tampano kao rukopis. U biblioteci G. Novak u Zagrebu. 80 O. c. 5.
78

Klis i jo neka mjesta. Poljica su pripala opet Turskoj, a isto tako i Makarsko primorje, koji su se bili Veneciji dobrovoljno pokorili. Meutim nije Venecija nikada Turcima vratila ni Poljica ni Primorje. Dugotrajan je rat uvelike djelovao na stanovnitvo, i ono koje je ve stoljeima nastavalo sjeverozapadne krajeve Balkanskog poluotoka i na ono koje su poslije turskog osvajanja Turci tamo milom ili silom naselili. Mnogo je starog stanovnitva ostalo pod Turcima, koje su oni trebali da im obrauje polje i pase stoku. To stanovnitvo nije bilo ravnopravno sa onima koji su preli na muslimansku vjeru, ali se ipak nalo naina za sporazuman ivot. Katolike su nekako povezivali franjevci koji su bili vezani jedni uz druge, dok je pravoslavni ivalj, koji se doselio u. f i neke krajjev[e_0^slije,15JQ, daleko slabije bio vezan sa svojim popovima.^ , Ali su i jedni i drugi imali uvijek utjecaj na svoje vjernike. Franjevci su ak imali i svoje samostane, istina na skrajnjem zapadu, ali opet u turskom carstvu: u Visovcu, na otoiu u rijeci Krki, u Zaostrogu i Imoti na Makarskom primorju, u Makarskoj i ivogou, dok su im Turci druge samostane u unutranjosti bili razorili, naroito za vrijeme Sulejmana II.81 Svo seosko stanovnitvo od svojih granica pa do Dinare ukoliko nije bilo muslimansko, nazivaju Mleani i dalje Morlaci. Ma da je sada to ^ stanovnitvo govorilo^ jistimjiezikom, hrvatskim, uz varijante koje je ^ novonadolo sobom donijelo, ono^e~jTTazlikovalo ne samo po vjeri, * nego i po obiajima, pa i po nonji. Prodor mletake vojske za vrijeme kandijskog rata a napose godine 1654. duboko u unutranjost istonih turskih krajeva sve do Knina, omoguio je Veneciji da uzbudi stanovnitvo tih krajeva od granice svojeg posjeda u Dalmaciji do krajeva oko Knina i Drnia. Tamo je istina upravo pod Kninom u oujku 1654. g. mletaka vojska bila od Turaka potuena. Ali su mletake ete pomijeane sa domaim stanovnitvom i poslije toga drale u svojim rukama kljune pozicije u tom kraju. To domae stanovnitvo naziva u svojoj relaciji tadanji generalni providur Lorenzo Dolfin, Morlacima. O njima kae Dolfin ovo: Kad su Morlaci prihvatili mletaku vlast bilo ih je 28 ili 30 tisua, t zajedno sa njihovim porodicama. Ali u ovih devet godina (rat je kandijski zapoeo 1645, a relacija je pisana 1655) i kroz toliko nevolja koje su se deavale, pa i u estim kugama i konano jer je velik broj njih poslan u Istru i u terrafermu, oni su spali na samih 9 do 10 tisua, od kojih je oko 2430 sposobno za oruje. Oni su hrabri i rado se odluuju kad im se prui prilika, da se bace na neprijatelja i da ga stalno gone i nanose mu tete. Ali poto su obuzeti prkosom i pohlepom za plijenom i osjeaju se sigurnima, jer su se rodili na turskom teritoriju, oni su nemirni, spremni na pobunu i nesposobni da budu disciplinirani i da
81 tipan Zlatovi, Franovci drave Presvetog Otkupitelja i hrvatski puk u Dal-, maciji, Zagreb 1888, 6, 16, 36, 37.

596

597

sluaju. Svojim napadima esto ometaju turski teritorij i svojim prsima odbijaju bijes neprijateljskih napada i na taj nain moe se rei slue kao predzie teritorijima Vae Privedrosti. . .82 Venecija, a s njom i sve dalmatinske komune na kopnu (Zadar, ibenik, Trogir Split) vratile su se poslije mira god. 1669.) gotovo posvuda na staru granicu prema Turskoj, jedino je Split uvelike odahnuo time, to je Klis pripao Veneciji, a Poljica, koja su bila slubeno vraena Turskoj, nisu u sporazumu sa Venecijom, prelazila pod tursku vlast. Daleko je vie djelovao na pomicanje stanovnitva i na njegov priliv nov rat, koji je izmeu Venecije i Turske izbio godine 1684. i trajao sve do 1699., tzv. Mjjirjejskijat. Jo prije nego je rat izmeu Venecije i Turske objavljen, *a on je ve od 1683. bjesnio izmeu Turske i Habsburgovaca, u listopadu god. 1683 dalmatinski Hrvati, zajedno sa pobunjenim Lianima napadoe na Turke i oduzee im Obrovac, Plavno, Ostrovicu, Benkovac, Drni i Skradin. Turci su drali Knin i Sinj. Kada je rat objavljen, mletaka je vojska snano poduprta od domaih ljudi, prodirala sve vie na turski teritorij: 25. rujna 1686 osvojen je Sinj, a 30. rujna Hercegnovi, god. 1688. osvojie Mleani Knin i Vrliku, a godine 1689. pade Vrgorac, god. 1694. itluk, Zaablje, Popovo, Klobuk.83 Mirom u Karlovcima 26. sijenja 1699. god., koji je Venecija potpisala 7. veljae iste godine, sve je ono, to je Venecija osvojila na sjeveru njoj ostalo, ali je morala vratiti Turskoj krajeve u zaleu Dubrovnika, koji je ponovo dobio Tursku za neposrednog susjeda. U ratu god. 17141718, mletaka je vojska, sastavljena u prvom redu od dalmatinskih eta osvajala dalje, a i pojedine su ete sastavljene na vlastitu ruku upadale na turski teritorij. U miru u Poarevcu, 21. srpnja 1718. godine, dobila je Venecija novu graninu liniju, koja je u konanom provoenju ila od Kleka do abske gore, povrh Metko84 via, Imotskog, Sinja, Vrlike i Knina. Na taj je nain doao pod Veneciju sav onaj kraj, u kojemu su nastavali Merlaci, tj. seljaci koji su govorili hrvatskim jezikom i bili krani, po vjeri. Meutim su sada jo vie nego prije obuhvaeni pod imenom Morlaka pripadnici razliitih etnikih skupina, koje su Turci kao svoju radnu snagu na svojim zemljitima naselili, a oni sauvali i svoje narjeje i svoje obiaje i svoju vjeru. Za vrijeme ovoga rata istaknuli su se mnogi Merlaci svojim podvizima, a neki napose, pa je Venecija sve njih po mogunosti zemljitem nagradila, a neke naroito istakla. Ne ekajui odobrenje svoje vlade
82 Relazione di Dalmatia dell'Eccellentissimo signor Lorenzo Dolfin, providitor general di Dalmatia et Albania, Data nell'Eccellentissimo Senato nel suo ritorno in patria atione del signor Collini segretario. U zbirci G. Novak, fol. 24 v. 25 r. Relacija je suvremeni prijepis ali nije datirana. Meutim prema sadraju ona je Catana u mletakom senatu g. 1655. f-M G. Novak, Prolost Dalmacije, Zagreb, II, 1944, 230 i 231. 84 Ibid. 234.

a l

generalni je providur Dolfin (16931697) podijelio privremeno zemljita svima, koji su sudjelovali u borbama s Turcima, uz uslov da desetinu prihoda davaju dravi. Mnogi su od voa Morlaka dobili titule kolunel (colonello), neki conte (plemi), neki kavaljer (caualier), tj. vitez, pa se unutar Vlaha stvarala neka vrst plemstva, pa ak i feudalaca, ija su od vlade darovana imanja nazivana feudi. Taj Danici Dolfin, bio je prije toga izvanredni kapetan mora, i kao takav odlino poznavao dalmatinsku obalu i probleme koji su u to ratno vrijeme u njoj postojali. On je za vrijeme svoje slube u Dalmaciji mnogo posla imao sa Morlacima, i izgleda da je on svo seosko stanovnitvo izvan najue okolice grada smatrao Morlacima. Meutim on kod Morlaka spominje posebni njihov skup (il corpo de Morlacchi), koji se u gornjim provincijama nazivaju hajducima. On navodi i broj tih hajduka, i kae da ih ima oko 30.000 sposobnih za oruje. Dolfin ih opisuje kao odline ratnike, i njima je oduevljen. Meutim on nije zabiljeio gdje oni nastavaju.85 Generalni providur Dalmacije i Albanije Alessandro Molin kae da se Merlaci dijele u Morlake nove i stare, ali su istog porijekla i to se jezika tie i to se tie obiaja.86 On nadalje govori u istoj relaciji o tome, kako je kraj Dalmacije, koji su Mleani osvojili, ostao sasvim pust i da on nije naao na njemu nita osim stanova za zvijeri. Ovaj morlaki svijet u svakom stoljeu strahovit, zasluuje panju Presjajnoga Senata, jer je ne samo stalna i hrabra obrana granice, nego i sr one krvi, koja vrije u tijelu provincije. Ime Morlak znai seljak, i doista raaju se uz plug, kojim vladaju isto onako kao sa 4 maem, 87 snani tijelom, podnose nepravde vremena i poloaja, ali ne i i ljudi. Molin je nastojao da taj pusti kraj ponovo napui, da skupi vie porodica u jedno, kako bi se lake mogli braniti i oni i granica. Pri tome je on htio neto postii i u pogledu vjere. Ta bi trebala da bude jedna, jer ista veza, koja sjedinjuje s bogom podanike, skuplja ih njihovom vladaru. Taj pomijeani svijet razdijeljen je u dva obreda, latinski i grki, ali je to kod njih neka trea vrst tune kvalitete, oni su naime tako slijepi u vjerovanju, da im daje ime krana samo to to nisu obrezani, oni su slijepi za svaku vrstu prave vjere. Grki se biskupi nalaze u turskom (odnosno u carskim) zemljama, i Molin je, kako kae vjeto uspio osloboditi njihove jurisdikcije one, koji su priznali mletaku vlast. Trebalo bi im dati posebnog biskupa.
85 Relatione di Danici Dolfin 4, ritornato di Proueditor in Dalmazia. U Staatsbibliothek u Beu, Handschriftensammlung, Raccolta Foscarini CXLIX. N. 6245. 86 Relatione di Alessandro Molin, u rukopisnoj zbirci Staatsbibliothek u Beu, Raccolta Foscarini, God. 6245, 77. 87

ibid.

,':::..-.

598

599

Molin je prilino jasan: on popunja praznine stanovnitva u pustim krajevima novim morlakim elementom, koji ima dva obreda, grki i latinski. Meutim nije to nikakova izraena vjera, koju oni imadu, jer je ta vjera isuvie protkana kojekakvim sujevjerjem i slinim. Govorei ponovo u istoj relaciji o Morlacima on ih otro dijeli od starih mletakih podanika i kae, da je prerano da se s njima jednako postupa kao sa starim podanicima, jer jo uvijek diu vie razuzdano nego slobodno. Nije mogue naglo preobraziti ljude, koji su preli pod novog vladara, i to jednim nasilnim nainom, i potrebno je postupati staloeno i smireno, a naroito blago, ali i otro, kad ustreba.88 Molin iznosi kao primjer dobrog postupanja prema Morlacima ono to se "~f uinilo u Herceg Novom. Potrebno je prepustiti ih pravilima njihovih liga, koji su sami po sebi strogi, ali ih vre oni sami.89 Kako vidimo i Molin naziva stanovnike okolice Herceg Novoga Morlacima, u svojoj relaciji iz 1692. godine, k~ako su ih nazivali Mleani uvijek prije. Nasljednik Dolfinov na dunosti generalnog providura Dalmacije i Albanije A. Mocenigo, god. 1697. doekao je na tom poloaju mir god. 1699. U svojoj tada podnesenoj relaciji Senatu,90 Mocenigo govori mnogo o Morlacima, za koje kae da ih je dok je rat trajao bilo vie, koji su priznavali mletaku vlast, jer su Turci, koji su se bili povukli preko gora, naputali svoje posjede, a ove su onda uzimali Merlaci. Kad je meutim dolo do mira, vratili su se Turci do granine linije, koja im je odreena, i neki su Merlaci preli u Tursku, a neki u Liku. Mocenigo naziva Morlake novim podanicima, i kae za njih da su ponosan narod, ali ne i sasvim neukrotiv, oni nemaju discipline, ali su sposobni da je prihvate, i ma koliko su navikli na divlju slobodu rata, poznaju i dunost i poslunost, to su pokazali u mnogo navrata .. .91 /i, Smatramo, da smo dovoljno pokazali koga su Mleani nazivali Morii jP'acco, a nai otoani i Primorci Vlahom. Na povjesniar Ivan Lucius nastojao je pokazati porijeklo imena Vlah odnosno Morlak u svojoj Povijesti kraljevstva Dalmacije i Hr~. vatske, koja je izala u Amsterdamu god. 1062.92 U knjizi VI, po(~| :glavlje V, koje nosi naslov De Vlahis Lucius nastoji obuhvatiti sve v Vlahe na Balkanskom poluotoku i u donjem Podunavlju, objasniti njihovo ime i porijeklo, kao i to da je talijanski naziv Morlacco porijeklom grki, koji su rije Vlahi koja je slavenska spojili sa svojom Mauri, tj. crni, u jednu rije Moroulahi (Morovlahi), dakle crni Vlasi, koje su i Moldavsku nazivali Mauroulahia. Dalmatinski su Vlasi, koje
Relatione Molin, u cit. arhivu u Beu, God. 6245, str. 86. Ista relacija, ista str. Relazione A. Mocenigo Proueditor General di Dalmazia et Albania 1697. U Staatsbilbliothek u Beu, Handschriftensammlung Raccolta Foscarini, God. 6245, 176. 91 A. Mocenigo, relaz, cit., 176 82 liannis Lucii Dalmatini De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami apud loannem Laen MDCLXVI, str. 281286.
89 80 88

se ime prije god. 1300. ne spominje u dalmatinskim spomenicima kae Lucius nastavali neko bosanske planine, i oni su kad im je zavladao p l ban Dalmacije, Hrvatske i Bosne, Mladen, kao i njegovi vojnici, sili u , , doline i pomijeali se sa Hrvatima i bilo im je dozvoljeno da obrauju polja. Kad su se zatim umnoili oni su prodrli i na *polja primorskih i QQ J T gradova .. .9A Poslije karlovakog i poarevakog mira, koji su proirili granice mletake Dalmacije sve do dananje granice izmeu Hrvatske, Velebita na jugu i Bosne i Hercegovine, Mleani su nazivali Morlacima svo seosko stanovnitvo u dalmatinskom zagorju, koje je do god. 1699. pripadalo Turskoj. Godine 1774. izalo je u Veneciji Fortisovo djelo Viaggio in Dalmazia,94 u kojem je on detaljno i vanredno objektivno obradio Morlake (Vlahe), kojim imenom on naziva sve stanovnike dalmatinskog Zagorja, bez razlike, a kae i to da oni pripadaju jednom narodu, koji je po srodstvu jezika i obiaja isti od Jadranskog do Ledenog mora. On meutim eli govoriti samo o ovim Morlacima, koje je on posjetio i koje je upoznao. Fortisovo djelo je uostalom vrlo poznato, a izalo je i u francuskom, njemakom i engleskom prijevodu malo vremena iza talijanskog originala.95 Nezadovoljan nekim izvodima i navodima Fortisa, Ivan Lovri i sam rodom iz sredine Morlakog kraja, iz Sinja, nastojao je~]pobltrneke, po njegovom miljenju netone Fortisove navode. Pored toga on je doprinio mnogo iznosei i svoja zapaanja. On sve dalmatinske Zagorce naziva Mortaci (Vlasi), bili oni katolici ili pravoslavni, svi oni govore slavenskim (hrvatskim) jezikom, naim jezikom, kako on to istie u svom djelu Osservazioni96 Radei god. 1921. u bekom Staatsarhivu, pronaao sam jedan anonimni rukopis iz god. 1775/6, iji je autor bio povjerenik carice Marije Terezije, poslan u Dalmaciju, za koju se je i sama carica i njezina vlada tada uvelike interesirala. Godine 1930. publicirao sam u Narodnoj Starini neke pasuse iz tog rukopisa pod naslovom Jedan anonimni rukopis iz 1775/6 godine o dalmatinskim Zagorcima (Morlakima), morcima i Otoanima.97 Cjelokupni rukopis objavio sam u Starina Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u knjigama 49, 50, 51, 52 i 53, pod raznim naslovima.98 Onaj dio rukopisa, koji se odnosi
Ibid. 281. * Alberto Fortis, Viaggio in Da'mazia, Venezia 1774. orti Vo a e en e r ? ?' 7 S> Dalmatie, Tome premier, Berne 1778. . _ y- Lovrich, Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi pezzi del Viaggio in Ualmazia del signor abate Alberto Fortis con aggiunta della vita di Socivizca, In Venezia 1776. Prijevod na hrvatski jezik izdao Izdavaki zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti pod naslovom Biljeke o putu po Dalmaciji opata "= l? rta Fortisa ' ivot Stanislava Soivice, Zagreb 1948 Preveo Mihovil Kombol. Narodna Starina, Zagreb IX, 1930, 21. 8 Starine JAZU Zagreb 49, 1959, 5; 50, 1960, 461; 51, 1962, 61; 52, 1962, 5 i 53, 1966, 5.
9 93

600

601

na Dubrovnik publicirala je Maja Novak u Analima Historijskog instituta Jugoslavenske akademije u Dubrovniku, knjiga VI VII (1957 59) i VII IX (1960 61)." Opisijui tadanje Morlake kae Anonimus Oni se odijevaju kao njihovi sunarodnjaci Hrvati . . .10 Govorei o njihovoj mrnji na Turke, koja da je nepremostiva, kae Isti je osjeaj kod Morlaka katolikog obreda i protiv Morlaka grkog obreda.101 Za ovog su pisca i katolici i pravoslavni Merlaci, a samo ih vjera dijeli. Odnosni parohi ne izostaju da potiu ovo zlo raspoloenje, koje moda moe jednoga dana u velike koditi dravi.102 Ma da naa svrha nije da u ovome lanku govorimo o ivotu i obiajima Morlaka, nego samo o tome koga Mleani smatraju Morlakom, smatramo, da trebamo upozoriti na to da je gotovo cijeli izvjetaj anonimnog izvjestitelja, o kom govorimo, protkan u najirem smislu zapaanjima i da u tom nadvisuje ve spomenute pisce, i treba ga iscrpno upotrijebiti, kada se bude pisalo djelo o Morlacima. Iz gore iznesenog vidimo koga su smatrali Morlakom (Vlahom) dalmatinski gradovi i hrvatski feudalci u srednjem vijeku, i kako se taj naziv tokom stoljea uvelike proirio, pa ak izmijenio svoje znaenje, napose u oima Mleana, a i primorskih gradova pod Venecijom. Iz dokumenata srednjega vijeka oito je, da su Morlacima nazivane grupe stanovnika u unutranjosti, koje su se bavile stoarstvom, a tek poneto malo, i to prolazno, zemljoradnjom. Kojim su jezikom ovi ljudi govorili, nismo mogli utvrditi, ali ih i hrvatski feudalci i stanovnici dalmatinskih gradova otro razlikuju od hrvatskog nacionalnog elementa, koji u ovim krajevima stanuje, i koji se bavi zemljoradnjom, a stoarstvom samo ukoliko mu ono treba za domau potrebu. ^Meutim su se tokom stoljea mnogi Morlaci, pored stoarstva bavili i zemljoradnjom, i postali su kmetovi hrvatskih feudalaca, privezani uza zemlju. Istovremeno nazivlju Mleani Morlacima i razne poljoprivredne radnike, koji uzimaju zemlju na obraivanje za izvjesno vrijeme. Naziv Morlak poinje sve vie da oznauje seljake zemljoradnike i stoare. Poslije godine 1500. tj. poslije prodiranja Turaka prema dalmatinskim gradovima, koji se tada nalazili pod mletakom vlau, naziv Morlak vrijedi za svo stanovnitvo, preko turske granice, koje se bavi zemljoradnjom i stoarstvom, i to vrijedi od Rijeke do Budve.
Maja Novak, Dubrovnik u sedamdesetim godinama XVII stoljea, Anali HIJAZU u Dubrovniku, Dubrovnik VI VII, 267. Maja Novak, Organizacija vlasti i odnos crkve i drave u Dubrovniku u XVIII stoljeu, Ibid. VIII IX, 1962, 413. 100 G. Novak, Dalmacija godine 1776/6 gledana oima jednog suvremenika, Starine JAZU 49, 1959, 76. i1 Ibid. 77. 102 Ibid.
88

Pred Turcima bjeali su u mletaku Dalmaciju mnogobrojni seljaci krani, i njihova su polja ostajala neobraena. Tu prazninu ispunjuju Turci novini zemljoradnikim stanovnitvom, koje dovode iz Bosne, a i iz drugih dijelova Balkana. Oni su veinom pravoslavne vjere, a dolaze meu seljake katolike vjere. Mleani ih nazivaju jednim zajednikim imenom Morlaci. Tako ih nazivaju i stranci, koji dolaze u te krajeve, poslije nego su ih Turci predali Veneciji. ta vie oni smatraju Morlacima i stanovnike veih mjesta, kao Knina, Sinja, Vrgorca.104 U XVIII stoljeu nazivaju se Morlacima i od Mleana i od primoraca i otoana, a i od stranaca, svi stanovnici mletake Dalmacije, koji ne stanuju na izriito primorskom pojasu. Poslije pada Venecije taj se naziv podrava i dalje, ali je razvitkom nacionalnih pokreta sve vie nestajao, ili poprimao drugaija znaenja od nekadanjih.

102

M. Fortis, Voyage en Dalmatie, Tome L, Berne 1778, 76.

602

603