udo u Olovu - Ivo Andri Sve sto se radjalo i zivelo u Bademlica kuci bilo je veselo, lakomisleno i nasmijano.

Samo Kata Bademlicka, zena najstarijeg od brace Bademlica, bila je izuzetak. Bila ja visoka, koscata, lava, modri! ociju rodirna i !ladna ogleda. "ovedena rije dvadeset i sest godina u tu bogatu i rostranu kucu, ona je iz godine u godinu bivala sve mracnija, teza i cutljivija. #ije bila srecna sa covjekom, a nije joj se dalo u djeci. #jen covjek, $etar Bademlic, najstariji brat u toj bogatoj orodici, ozenio se vrlo kasno. O njegovoj mladosti svasta se ricalo. $a i kad je Katu doveo, iako vec izmozden i uveo, imao je u rijeci, okretu i narocito u osmije!u jos uvijek nesto od onog svog bijesa i nevaljalstva. %o je bio jedan razliven, tu i culan osmije!, koji se na crnomanjastim licima Bademlica javljao kao ecat koji se ne da sakriti. & njemu je bilo nesto sto je nju, koja je dolazila iz zdrave i svjeze livanjske orodice, kroz sve ove godine, i do dana danasnjeg, is unjavalo stra!om i gadjenjem. S djecom je bilo jos gore. & rvi! dvanaest godina izrodila je devetoro djece, gotovo sve muske, i sva su joj redom umirala kad bi dosla u najlje se godine. $oslije desetog djeteta jedva ostade ziva. Otada restade i da radja. %o je osljednje dijete bilo je zensko, i ono ostade zivo. Sve do seste godine djevojcica je rasla' bila je sitna, ali lava i tako mila da se svijet u crkvi za njoj okretao. (icila je u svemu na majku i njenu zdravu livanjsku rodbinu. A(i kad joj bi oko sest godina, oce da o ada i ruznja. Odjednom se zgrci u koljenima i ovi u asu, ogrubi joj lice i natekose ocni ka ci. %ako, zgrcena, uvijek oluotvoreni! usta, uzala je c jednog minderluka na drugi i lezala godinama u mracnim i studenim sobama Bademlica kao kucna nesreca i bozje okaranje. Sad joj je bila etnaesta godina. Ali se slabo razvijala tjelesto, a jos slabije dusevno. #ije mogla da se is ravi ni da !oda dok je ko ne ridrzava. )ovorila je malo, samo najobicnije stvari, i muklo i nejasno. S majkom se najbolje razumjevala. A stara Bademlicka je lebdila nad tim djetetom' nije ustala nijedne sluskinje oko nje, nego ju je sama renosila, !ranila, mila i resvlacila. *inila je sve sto je mogla da je izlijeci. $osto je obisla sve ljekare i vracare, i robala sve lijekove i sve sto joj je ko kazivao, i uzalud lacala mice i molitve, ona se jednog jutra red Bogorodicinim oltarom zavjetova da ce o +aloj )os ojini bosa otici u Olovo i odvesti bolesnu kcer )os inom vrelu kod manastira. Kao svi ljudi koji su mnogo zla odnijeli i mnoga umiranja vidili oko sebe, i koji zive odvojeno i samo u sebi, ona je u svemu vise vodila racuna o silama onog svijeta koji se ne vidi, i bila im risnija i bliza. Kad je ucinila zavjet, dugo se jos molila, i kad se digla, onovila je svoju molitvu i svoj za!tjev Bogorodici. -- ,a vise ne mogu. #ego, daj od dva derama jedan- ili mi je ozdravi, ili je uzmi sebi, u raj, kao i ono devetoro. #ekoliko dana oslije toga zavjeta, krenuli su utnici, rije svitanja, iz Bademlica kuce. Stara je ovela sa sobom zaovu, boginjavu staru djevojku. S njima su isla i dva momka da djevojcicu nose, jer se nije mogla drzati na konju.

/odili su dva konja u ovodu, za ovratak. Svitalo je kad su izisli na rve visove iznad Sarajeba. "jevojcica, koja se dotle mnogo zalila, neckala i lakala, sad je ocivala u jednom narocito udesenom litkom se etu, koji su nosili momci na dvije so!e rovucene sa strane. 0amorena i o ijena svjezinom, s avala je, sa glavnom na desnom ramenu. $okatkad bi, kod otresa, otvarala oci, ali videci nad sobom zeleno granje, nebo i rumen sjaj, onovo bi i! zatvarala i, misleci da sanja, smijesila se 1inim smijeskom bolesna djeteta koje se o oravlja. & neko doba restade us on. $rolazili su gustim sumama, a ut je bio siri i blazi. %u vec ocese da susrecu, u sku ovima, svijet iz ostali! mjesta. Bilo i! je tesko bolesni!, koji su, natovareni kao vrece na konje, muklo jecali i kolutali ocima. BIlo je ludi! i bjesomucni!, koje su rodjaci ridrzavali i smirivali. Stara Bademlicka je isla is red svoji!, robijala se izmedju svijeta i, ne gledajuci ni u koga, molila sa atom krunicu. #osaci su jedva stiazli. "va ut su se odmarali u bukovoj sumi ored uta. 0a vrijeme rucka rostrijese o travi zagasit iram i na njega olozise bolesnicu. Ona je rotezala utrnule noge i zgrcen stas, koliko je mogla. $re ade se kad ored sebe vidje majcine noge, bose, omodrile i sve krvave od nenavikla uta. Ali stara uvuce brzo noge od dimije, a djevojcica, adosno zbunjena tolikim novim stvarima oko sebe, zaboravi odma! na to. Sve je bilo novo, neobicno i radosno- gusta i tamna sumska trava, teske bukve, sa ecurkama kao olicama na srebrnastoj kori, rice koje su adale konjima na zobnice, i sirok vidik sa svijetlim nebom i duguljastim oblacima koji s oro brode. I kad bi konj odma!nuo glavom i tice oletile ustrasene oko njega, djevojcica je, iako umorna i sanjiva, morala da se smije, dugo i ti!o. )ledala je kako momci jedu s oro i ozbiljno, i u tom je takodje bilo nesto smijesno i veselo. I sama je slatko jela. $ruzala se na svom cilimu koliko je vise mogla. 2azgrnuvsi rukom !ladnu travu, ugleda cvijet, zvan babino u!o, sitan i jarko crven, ri crnoj zemlji, kao izgubljen. /iknu lako od uzbudnjenja. Stara, koja je bila od umora zadrijemala, renu se i ubra joj ga. +ala ga je dugo gledala i mirisala, drzeci ga na dlanu, a onda ga je ritisnula na obraz, i kad osjeti kako je kadi1ast i !ladan, zaklo i oci od slasti. $red vece stigose u Olovo. Oko manastirski! rusevina i resvodjenog basena, iz kojeg se muklo culo kako ada to la voda )os ina vrela, bio je jedan vasar svijeta. )orile su vatre, eklo se, kuvalo i jelo. /ecina je s avala na ravni. & jednoj dascari je bilo mjesto za imucnije i bolje. %u se smjestise Bademlicevi. Obje zene su ubrzo crvsto zas ale. A djevojcica je cijelu noc rovela kao u nekom olusnu, gledala kroz rozor zvijezde nad crnom sumom- toliko zvijezda koliko i! nikad nije vidjela. Osluskivala je glasove koji svu noc nisu restajali da zamore oko vatara, i tako se zanosila u san' a bi je onda konjsko rzanje ili nocna svjezina budili' slusajuci onovo zagor i glasove, nije mogla nikako da razabere i da sazna- kada sana a kad je budna. Sutra u rano jutro odose vrelu. $rvo se ulazilo u jednu nisku i olumracnu sobu, u kojoj se svlacilo. $odnice su bile mokre i natrule. $ored zidova su stajale drvene klu e na kojima su ostavljane !aljine. Otale se niz tri drvena basamaka silazilo u vecu i malo svijetliju rostoriju u kojoj je bio basen. Sve je bilo od kamena. Kroz je bio kamenit, sveden, a visoko ri vr!u bili su mali okrugli otvori, kroz koje je adala cudna svjetlost u mlazevima. Koraci su odjekivali i kameni svod je uvecavao i vracao svaki i najmanji zvuk. Sum vode odbijao se od svodova i umnogostrucen i

uvecan is unjavao cio rostor, tako da se moralo vikati ri govoru. A ta vika se o et lomila i udvajala od svodovima. Is aravanje je otezavalo da!. Sa zidova i svodova se cedila voda, is od koje se !vatala zelena siga, kao u ecinama. /oda je adala u debelom mlazu iz jednog kamenog oluka. Bila je to la, bistra, una srebrnasti! mje!urica' razlivala se o kamenom basenu, i tu je od sivi! loca dobivala zelenkastu boju. #aizmjence su se ku ali, muskarci a zene. Kad je dosao red na zene, nastade guranje, re irka i dozivanje. ,edne su odjevene, samo se izule i gaze vodu koja im je do koljena, druge se skinule sve do kosulje. #erotkinje cuce do vrata u vodi i sklo ljeni! ociju sa ucu molitve. #eke !vataju vodu s mlaza u dlanove i is iraju grlo, usi i nozdrve. I svaka je toliko zauzeta molitvom i mislju o ozdravljenju da niko ni od koga ne zazire, kao da jedna drugu i ne vide. +lo se oguraju i orjeckaju radi mjesta, a odma! o et zaborave i svoju re irku i jedna drugu. Stara Bademlicka i zaova joj uvode djevojku u vodu. Iako su svi zaneseni i zabavljeni svak o sebi, o et njima svi rave mjesta, jer bogat i otmen svijet ne gubi nikad i nigdje svoje rvenstvo. Onako zgrcena, djevojka dr!ti i boji se vode i svijeta. Ali se omalo sve dublje s usta u vodu, kao da zeli da se sakrije. I da je ne ridrzavaju iz od azdu!a, ona bi sjela na dno. I ovako joj je voda dolazila do odbratka. #ikada u zivotu nije vidjela toliko vode ni cula toliko glasova i cudne jeke. Samo okatkad, kad bi usnila da je zdrava, da moze da !oda i trci, sanjala je da se sa ostalom djecom ku a u nekoj vodi, i da joj o tijelu oigravaju, ovako kao sada, bezbrojni svijetli i sitni mje!urici. 0anosila se. Kao iz sve vece daljine cula je glasove zena oko sebe. Osjeti kako je nesto golica o ocima. Steze cvrsce vjedje, ali golicanje ne restade. Konacno s mukom otvori oci. Kroz jednu od oni! okrugli! ru a na svodu rodirao je mlaz sunca i adao joj na lice. & svijetlu je titrala i dizala se vodena ara, kao sitna rasina, zelena, modra i zlatna. Bolesnica je isla ogledom za njom. Odjednom zadr!ta i trznu se nekoliko uta, a oce s na orom da se dize iz vode. Iznenadjene, majka i tetka joj ocese da je ustaju, ridrzavaju je sve slabije. A zgrcena i uzeta djevojcica odjedno mse is ravi, kao nikad dotle, usti ruke koje su je odrzavale sa strane i, jos uvijek malko ognuta, odje olgano i nesigurno kao malo dijete. 2asiri ruke. #a tankoj i mokroj kosulji ukazase se malene dojke tamnorumeni! vr!ova. Izmedju teski! tre avica bljesnu vlazan sjaj. $une usne se razvukose u neocekivan, tu i culan osmije!. $odize glavu i, zagledana gore, visoko , u onaj mlaz svjetla, viknu odjednom nekim neocekivano jasnim i rodirnim glasom-- 4no ga, silazi na oblacima5 Isuse5 Isuse5 Aaa! . . .5 #esto stravicno i svecano bilo je u tom glasu. Sve se zene ovise od njim. #iko se nije usudjivao da odigne glavu i ogleda bolesnicu ili njeno rividjenje, ali sve su ga osjecale nad sobom. #eke ocese na sav glas da se mole, neke su se zagrcavale i molitva im se retvarala u lac i glasno jecanje. *ulo se kako se biju rukama u mokre grudi. I svi su ti glasovi bili neobicni i cudni, kakve ljudi daju od sebe samo onda kad su u zanosu od bola ili radosti, i kad zaborave ljudski obzir i stid. A zvonka jeka je te glasove uvecavala i otezala, i sve se to mijesalo sa !ukom vode koja je jednolicno i sumno adala sa visine.

,edina koja nije rignula glavu bila je stara Bademlicka. Ona se o ela na drugi basamak, tako da je samo do clanaka jos bila u vodi, i otale na regnuto i strogo osmatrala kcer, i njene okrete kao u snu, i nov smijesak na njenom licu. I onda odjednom, odgurnusi zaovu, ridje djevojci, obujmi je oko asa, odu!vati drugom rukom is od koljenja, i gnjevnim, kru nim koracima, kao da skriva neku sramotu, iznese je u sobu gdje su bile !aljine. %u je bilo olumracno i ti!o. S usti dijete. Ogleda se. #ema nikog. +ala je od nagle romjene dr!tala i, onovo zgrcena, lezala na goloj zemlji' ali joj je na licu jednako ostao onaj razliven i nezdrav osmije! culnog blazenstva. Iz banje su do irali glasovi molitve i ovici o cudu i ozdravljenju. A stara je stajala ne omicna, orazena, jos stroza i teza nego obicno. ,er, jedino ona je znala da je to Bademlica smijesak, i da tu nema zdravlja i da je sve bilo uzalud. I kao da je jedva cekala da objegne od svijeta i da ostane nasamo sa Bogorodicom, s kojom ima jos nerijesen zavjet, ona se okrenu rema mracnom kutu i rosa ta riguseno i ostro-- &zmi je sebi5 &zmi je sebi5 $onovila je nekoliko uta te rijeci, i nije se ni osvrtala na djevojcicu koja je dr!tala ored njeni! nogu.