UNIVERZITET U BIHAU

ISLAMSKA PEDAGOKA AKADEMIJA

BIHA

RAZVOJNA
PSIHOLOGIJA
skripta

Profesor:
doc.dr. Osman Rami

Biha, 2005. g.

UNIVERZITET U BIHAU
ISLAMSKA PEDAGOKA AKADEMIJA
BIHA

RAZVOJNA
PSIHOLOGIJA
skripta
Profesor:
doc.dr. Osman Rami
NastavnonaunovijeePedagokogfakultetauBihaunasjedniciod
11.04.2005.godineiNastavnonaunovijeeIslamskepedagokeakademijeu
Bihau na sjednici od 31.03.2005. godine, odobrila su tampanje skripte iz
Razvojnepsihologijezapotrebestudenata.

Biha, 2005. g.

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
etvrti semestar:

2+1

30 + 15

OSNOVNE TEME IZ RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

- Predmet razvojne psihologije: Osnovne karakteristike razvojne
psihologije. Klasini i savremeni pravci o ranom psiholokom razvoju.
Teorije razvoja u razvojnoj psihologiji: Bihevioristika teorija
razvoja; Psihoanalitika teorija razvoja Sigmunda Frojda;
Eriksonova psihosocijalna teorija razvoja; Teorija razvoja Lava
Vigotskog; Arnold Gezel (Arnold Gesell) i razvojna psihologija;
Kognitivne teorije razvoja Teorija razvoja an Pijaea; Brunerova
teorija razvoja ;
- Specifine metode u razvojnoj psihologiji:
Metoda posmatranja; Introspekcija ili samoposmatranje;
Eksperiment u razvojnoj psihologiji; Metoda identinih blizanaca;
Metoda identine okoline; Metoda traga u razvojnoj psihologiji.
Projektivne metode i tehnike. Sociometrijski metod. Upitnik; Intervju.
Primjena testova u prouavanju psihikih pojava (samo
informativno);
- Periodizacija duevnog razvoja.
- Uloga maturacije ili sazrijevanja i uenja u psihofizikom
razvoju djece;
- Longitudinalni i transverzalni postupak u prouavanju
psiholokih pojava;
- Tjelesni (fiziki)razvoj. Karakteristike tjelesnog razvoja. Razvoj
motorike na pojedinim kalendarskim uzrastima s naglaskom na
osnovnokolski uzrast.
Emocionalni razvoj. Razvoj emocija. Poetno emocionalno ponaanje.
Diferencijacija emocija. Karakteristike emocionalnog ponaanja djece.
Podjela i vrste emocija. Profil emocionalnog ponaanja kolske djece.
Socijalni razvoj, socijalno uenje, socijalizacija. Kognitivni faktori
socijalnog razvoja djece. Raznovrsnost utjecaja socijalne sredine. Faktori
socijalnog razvoja: porodica, kola, vrnjaci, drutvo. Metode socijalnog
uenja djece. Oblici socijalnog ponaanja. Dinamika socijalnoemocionalnih odnosa u djeijim grupama. Vostvo u grupi..
Razvoj moralnosti i psiholoki korijeni morala (. Pijae i dr.), proces
internalizacije. Moralne norme. Formalna i svjesna disciplina.
Kognitivni razvoj. Specifinosti percepcije kod kolske djece. Oblici ranog
uenja i efekti u kasnijem periodu razvoja i uenja. Poeci razvoja
pamenja. Faze u razvoju pamenja. -Osobine razvoja pamenja na
kolskom uzrastu.
5

Razvoj i funkcije miljenja. Faze u razvoju miljenja (. Pijae i dr.).

Shvatanje kauzalnih veza kao specifinost u razvoju miljenja.
Proces konzervacije.
Razvoj govorne komunikacije. Faze u razvoju govora. Razvoj rjenika.
Vrste rijei. Funkcija govora. Mahane i poremeaji govora Karakteristike
govora u raznim situacijama (porodica, kola, nepoznata lica i dr.) Razvoj
govora kod kolske djece.
Igra kao karakteristika djetinjstva. Teorija djeije igre. Pravilnost u razvoju
djeije igre. Znaaj igre u razvoju djeije linosti. Djeca koja se ne igraju.
Faze u razvoju djeijeg crtea. Psihodijagnostiki, projektivni i
psihoterapeutski znaaj crtea.
Djeija interesovanja. Podjela i vrste intereosvanja, razvoj i stabilnost. ta
pospjeuje razvoj interesovanja.
- Djeija mata i la. Mata i miljenje. Karakteristike djeije mate.
Period adolescencije. Krize u adolescenciji. Karakteristini oblici
ponaanja kod adolescenata. Znaaj odnosa izmeu kole,
porodice i adolescenata.
Uloga porodice u razvoju linosti: Znaaj i uloga majke u razvoju linosti
djeteta; Znaaj i uloga oca u razvoju linosti djeteta
Osnovne karakteristike razvojnih perioda: zrela dob, srednja dob, starost.
VJEBE:
Sociometrijski postupak s grupom, primjena i zakljuivanje
Metode u razvojnoj psihologiji. Raznovrsnost projektivnih tehnika.
Norme tjelesnog i psihomotornog razvoja na razliitim uzrastima,
Mjerenje socijalne zrelosti. Opis pojmova i socijalnog i emocionalnog
ponaanja kod kolske djece. Utvrivanje socijalne i emocionalne zrelosti
pomou upitnika i skala procjene.
Ispitivanje rjenika kod djece razliitih uzrasta. Provjera usvajanja znaenja
pojmova (apstraktnih i konkretnih). Govor kolskog djeteta u razliitim
situacijama (opis govora na razliitim uzrastima);
Izraditi psiholoki profil za dva uenika u razredu (bolji i slabiji);
Ispitivati pojavu konzervacije i objasniti ulogu konzervacije u formiranju
matematikih pojmova;
Pamenje razliitog materijala uenika razliitog uzrasta;
Motivacija i pamenje;
Analiza djeijih crtea (sadraj boja). Opreznost kod analize djeijih crtea.

LITERATURA:
Rami, O.: Razvojna psihologija, Skripta, IPA Biha, 2005.
Andrilovi, A., udina, M.: Osnove ope i razvojne psihologije, kolska
knjiga, Zagreb, 1990.
Ross Vasta., Marshall M. Haith., Scott a. Miller: Djeija psihologija,
Naklada Slap Jastrebarsko, 1998.
Furlan, I.: ovjekov psihiki razvoj, kolska knjiga, Zagreb, 1981.
Smiljani, V., Tolii, I.: Djeija psihologija, Bgd, 1970.
Hurlok, E.: Razvoj djeteta, Beograd, 1975.
Rot, N.: Opta psihologija, Zagreb, 1975.
Rot, N.: Psihologija linosti, Zagreb, 1974.
Philip Hwang, Bjorn Nillon, Razvojna psihologija, Sarajevo, 2000.
DOPUNSKA LITERATURA:
Jae, Z.: Psihologija inteligencije, Nolit, Beograd, 1968.
Fulgosi, A.: Psihologija linosti, kolska knjiga, Zagreb, 1980.
Krsti, D.: Uenje i razvoj, Nauna knjiga, Beograd, 1980.
Ribi, K.: Psihofizike razvojne tekoe, Forum, ITP, Zadar, 1990.
Juri imuni, A., Hudolin, V., Coti, A.: Tekoe u uenju i vladanju,
kolska knjiga, Zagreb, 1982.

RAZVOJNA PSIHILOGIJA
Psihologija je nauka o psihikom ivotu ovjeka. To znai da se
psihologija bavi naunim istraivanjem ponaanja, posebno ljudskog ponaanja.
Kao veoma razvijena nauka, psihologija ima mnoge svoje grane ili
discipline, a meu njima posebno znaajno mjesto pripada RAZVOJNOJ
PSIHOLOGIJI.
Prema nativistikim shvatanjima, ovjek sve svoje karakteristike,
sposobnosti i osobine nasljeuje od svojih predaka. Nativisti u prvi plan razvoja
ovjeka, pa i psihikog razvoja stavljaju naslijee. Skup nasljednih osobina
nekog organizma u biologiji je poznat pod nazivom GENOTIP.
Prema empiristikim shvatanjima, ovjek je proizvod svoje okoline i
prilika u kojima ivi. Empiristi zagovaraju okolinske utjecaje u razvoju ovjeka
pa i psihikog ivota. Na razvoj organizma, na psihiki razvoj, osim naslijea
djeluju razliiti utjecaji okoline usljed ega se mijenjaju nasljedne osobine i
karakteristike, mijenja se GENOTIP. Promjene koje nastaju pod utjecajem
okolinskih faktora nazivaju se FENOTIP.
Savremena psihologija u razvoju ovjeka i psihikog ivota veliki znaaj
pridaje i naslijeu i utjecaju okoline, ali i odgoju i aktivnosti pojedinca. Brojna su
pitanja kojima se bavi razvojna psihologija kao:
Razvoj govora i miljenja kod djece;
Kako tee razvoj pojmova i kako djeca spoznaju svijet oko sebe;
Pojava i razvoj osjeta;
Razvoj i kontrola emocija;
Kako djeca ue i koji su njihovi kapaciteti;
Problemi vezani za period puberteta, za mlade i za okolinu;
Razvoj interesovanja za izbor profesije;
Razvoj sposobnosti kod djece;
Emocionalna i socijalna zrelost i mnoga druga.
Razvojna psihologija predstavlja granu ili naunu disciplinu psihologije
koja se bavi prouavanjem promjena u ponaanju i sposobnostima koje se
pojavljuju i razvijaju s napredovanjem razvoja.
Kao grana psihologije, razvojna psihologija istrauje:
djeije ponaanje u svakoj taki njihova razvoja, od osnovnih psihomotornih
sposobnosti kao puzanje, hodanje, do matematikih sposobnosti i sposobnosti
socijalnih kontakata; uzroke i procese koji proizvode promjene u ponaanju od
jednog do drugog vremenskog perioda kao: genetsko naslijee djeteta; bioloke i
strukturalne znaajke ljudskog mozga; fizika i socijalna okolina te iskustva s
kojima se djeca susreu tokom razvoja.
Iako razvojni psiholozi prouavaju promjene u ponaanju u svim fazama
razvoja ivota (od fetusa do starake dobi i smrti), ipak, veina ih se usmjerava
na prouavanje promjena u ponaanju poev od zaea pa zavrno s periodom
adolescencije, bez obzira to ovo hronoloko razdoblje pripada i odgovara
DJEIJOJ PSIHOLOGIJI. Novija istraivanja ukljuuju prouavanje ponaanja
u svim razvojnim periodima, dakle, od zaea, pa do odraslog i starakog doba,
8

tj. do smrti. Otuda se i pojavljuje u strukturi psiholokih nauka grana psihologije

pod nazivom PSIHOLOGIJA CJELOVITOG RAZVOJA.
Prema tome, razvojna psihologija je iroka psiholoka nauna disciplina sa
irokim i sloenim predmetom istraivanja i izuavanja, a prije svega ukljuuje
istraivanje i prouavanje razvoja djece i mladih, ali i psihike promjene u zreloj
dobi i starosti. To nikako ne umanjuje predmet prouavanja djeije psihologije
koja se bavi prouavanjem i istraivanjem psihikog razvoja djeteta. Za razliku
od DJEIJE PSIHOLOGIJE, PSIHOLOGIJA DJETINJSTVA I MLADOSTI,
pored perioda razvoja koje prouava djeija psihologija, zahvata i period
puberteta i adolescencije, a RAZVOJNA PSIHOLOGIJA svoj predmet
istraivanja i prouavanja proiruje jo na zrelu dob, predstaraku dob, staraku
dob i sve do nastupanja smrti.
Razvojna psihologija tei da opie, objasni, razumije i predvidi relevantne i
vane pojave u razvoju pojedinca i nastoji da pomogne ljudima da razumiju sami
sebe i da ostvare svoje mogunosti i pomognu drugima u njihovom razvoju.
Dominantan period u razvojnoj psihologiji su rane godine ivota tako da se prva
etvrtina ivota, od 0 20 godina tradicionalno smatra odluujuom u razvoju.
To je doba u kojem dolazi do najoiglednijih promjena, a tome znaajno
doprinosi i period puberteta i adolescencije kao specifini periodi u razvoju i
veoma znaajni za ostatak ivota. Period od 20 70 godine je period ivotnog
polustoljea u kojem nema naglih i brzih preokreta iako se dogaaju velike
promjene, ali tako sporo da su neprimjetne.
Osnovni aspekti razvoja ovjeka u svakom razvojnom periodu su:
Fiziki razvoj, koji ukljuuje promjene u teini, razvoju unutranjih organa,
kostura, nervnog sistema i motorike sa motorikim sposobnostima kao puzanje,
sjedenje, hodanje, plivanje, vonja bicikla, ali i pisanje sve do sposobnosti
govora;
Kognitivni i perceptivni razvoj koji ukljuuje percepciju, matu, fantaziju,
snove, vrednovanje, tumaenje, uenje, razmiljanje, pojmove, rjeavanje
problema, jezik, simbole, svjesnost itd;
Psihosocijalni ili socioemocionalni razvoj usmjeren je na razvoj linosti,
na emocionalni razvoj i socijalizaciju. To je period razvoja identiteta, uenja
profesionalnih uloga, odnosa prema moralnim normama i shvatanjima ta jeste a
ta nije dolino u razliitim socijalnim situacijama itd.
U svakom razvojnom periodu sva tri aspekta razvoja su bitna i vana jer
su povezani, meusobno se isprepliu i nadopunjuju.
Za razvojnu psihologiju veoma vana su slijedea pitanja:
ta je vanije za razvoj, naslijee ili okolina? Svakako, interakcijski, tj. I jedno
i drugo , odnosno, na razvoj utjee i naslijee i okolina.
Odvija li se razvoj skokovito ili kontinuirano? Razvoj je kompleksan,
ponekad postepen, ponekad kontinuiran. Sva djeca iste dobi nisu ista na svom
razvojnom putu. Tako ponekad djeluju da se uope ne razvijaju, da bi zatim
pokazali nagli skok u razvoju
Postoji li jedan oblik razvoja koji je pravi, najbolji ili ima mnogo razliitih
putova kojima razvoj moe da se odvija? Za razvoj se moe rei da je fleksibilan,
da je rastezljiv, da se moe stimulirati, podsticati govor aktivnostima.

ta je vanije, rana ili kasna iskustva? Ameriki psiholog JEROME

KAGAN (Derome Kagan)smatra da su rani doivljaji u ivotu manje vani, dok
psihoanalitiari istiu odluujuu ulogu ranih doivljaja. Don Bolbi (JOHN
BOWLBY)miri ova dva gledita i istie da su rana iskustva vana i da ranije faze
u razvoju utjeu na one kasnije.
Predstavnici psihodinamike teorije razvoja razvoj djeteta usporeuju sa
hodanjem djeteta po labavoj ici . U pravilu dijete e pasti sa labave ice, a ako
padne sa vee visine, povrede su vee i teko se lijee (ukazuju na devijantna i
patoloka ponaanja djece). U svom razvoju, djeca idu jednom stazom koja je na
poetku uska, a sa zrelou se iri i poveava, a pad u jarak ovisi i od drugih
faktora.
Je li razvoj isti za sve ili dominiraju odreene individualne razlike?
Mnogo je psihologa koji su postavili sheme motorikog, kognitivnog, jezikog,
socijalnog, emocionalnog razvoja, a meu njima posebno mjesto zauzima Arnold
Gezel (ARNOLD GESSEL, SAD). U razvoju treba uzeti u obzir velike
individualne razlike koje omoguavaju rasprostranjenost svojstava, sposobnosti,
interesa, sklonosti, mogunosti.
Naglaava se osebujnost ili individualnost u razvoju koja se probija
mnogim brazdama ali ravnopravnim i jednako vanim i jednakim kako bi se
dolo do cilja, tj. postalo odraslim. Socijalna sredina je ta koja utjee kako e se
gledati na pojedine razvojne sheme. Tako JAVAHO Indijanci, sa svog socijalnog
aspekta, prvi osmijeh djeteta smatraju izuzetno znaajnim, a osoba koja je prva
primijetila prvi osmijeh prireuje sveanost za dijete koja e ga uiniti
velikodunim i sretnim ovjekom. Prvi osmijeh je znak da je dijete postalo
ovjekom, postalo socijalno bie.
Postoji bar pet razloga zbog kojih se razvojni psiholozi orijentiu na
prouavanje promjena u ponaanju i tokom djetinjstva. To su:
Najvee promjene u ponaanju dogaaju se tokom prvog dijela ivota: fiziki
razvoj je najvei u toku prve godine ivota, a do kraja druge godine djeca
dostignu polovicu visine koju e dostii kao odrasle osobe; socijalne interakcije,
govor, kognitivne sposobnosti kao pamenje, rasuivanje i druge sposobnosti te
funkcioniranje ljudskog organizma najizraenije i najrazvijenije su tokom
djetinjstva.;
Dogaaji i iskustva iz prvih godina ivota snano utjeu na kasniji razvoj
pojedinca, mada razliite teorije razliito gledaju na ovu osobinu. (pjesnik
Wordswordth kae: Dijete je otac ovjeka).;
Sloeni procesi ponaanja odraslih prouavaju se na osnovu istraivanja
istih ponaanja u ranom razvojnom periodu;
Prouavanje ponaanja u ranim periodima ima za cilj i rjeavanje pitanja
socijalne politike (siromatvo, nepismenost, opojna sredstva, kriminalitet i dr.)
kako bi ivot djece bio sretniji i ljepi;
Djeca predstavljaju udesna i oaravajua bia koja privlae ne samo
psihologe, nego i umjetnike, knjievnike, pjesnike i uenjake i ostale strunjake
iz drugih podruja istraivanja.

10

SISTEM DISCIPLINA U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

RAZDOBLJA PSIHIKOG
RAZVOJA OVJEKA

Zaee
Roenje
Dojene
Rano djetinjstvo
Predkolska dob
kolska dob
Pubertet
Adolescencija (mladost)
Zrela dob
Predstaraka dob
Starost
Smrt

NAUNE DISCIPLINE
KOJE PROUAVAJU
OVJEKOV PSIHIKI RAZVOJ

Djeija psihologija

Psihologija djetinjstva
i mladosti
Razvojna
psihologija

U okviru svake naune discipline, svako podruje ivota, svaki period

razvoja moe se prouavati i istraivati interdisciplinarno i multidisciplinarno.
Zato postoji veliki broj psiholokih disciplina koje se bave specifinostima i
karakteristika razvoja u hronolokom dobu
psihologija roenja,
psihologija dojenake dobi,
psihologija predkolske dobi,
psihologija kolske dobi, posebno osnovnokolske, a posebno srednjokolske,
psihologija puberteta,
psihologija adolescencije ili mladosti,
psihologija starake dobi ili starosti itd.
Razvojna psihologija je veoma iroka nauna disciplina sa veoma irokim
i sloenim predmetom istraivanja. Predmet istraivanja razvojne psihologije je,
prije svega, psihiki razvoj djece i mladih ljudi, ali razvojna psihologija prouava
i psihike promjene do kojih dolazi u zreloj dobi i u starosti. Razvoj, rast i
psihike promjene ostvaruju se pod utjecajem biolokog razvoja i sazrijevanja
svakog pojedinca, ali i pod utjecajem odgoja i obrazovanja te njegovom
socijalizacijom kao bitnom karakteristikom ovjekova razvoja. Socijalizacija
predstavlja vrsto povezivanje ovjeka s drugim ljudima, njegovo uklapanje i
poistovjeivanje s ljudskim drutvom. Sve to upuuje na zakljuak da je razvojna
psihologija vrsto povezana sa socijalnom psihologijom koja prouava i istrauje

11

psiholoku stranu socijalizacije, kao i sa pedagokom psihologijom iji je

predmet prouavanja uenje.
O METODAMA U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI
U razvojnoj psihologiji koriste se metode ope psihologije, ali se njihovo
koritenje mijenja i prilagoava potrebama razvojne psihologije. Pored toga,
razvojna psihologija koristi i odreene nove metode i istraivake tehnike
karakteristine samo za nju.
Metoda predstavlja opi nain organizacije istraivanja nekog problema.
Najstarija metoda u psiholokim prouavanjima metoda
samoposmatranja ili introspekcije gotovo da se i ne koristi u djeijoj psihologiji
jer djeca nisu u stanju posmatrati sami sebe ili su veoma slabi samoposmatrai.
Kod posve male djece ova metoda nije uope upotrebljiva.
U razvojnoj psihologiji u istraivanju psihikog razvoja ovjeka osnovna
metoda je metoda objektivnog posmatranja. Dokazano je da se ovjekovo
ponaanje i reagiranje moe posmatrati od roenja pa do kraja ivota. Poznati
prirodoslovac . Darvin poeo je posmatrati svoga sina ve etvrt sata nakon
roenja. Posmatranjem djeteta odmah nakon roenja dobivaju se dragocjeni
podaci koji se odnose na poetke njegova samostalnog ivota, o poetku disanja,
o prvim motornim reakcijama, o prvim osjetima vanjskog svijeta.
U primjeni sistematskog posmatranja koriste se tehniki ureaji, posebne
prostorije za ispitivanje i eksperimentalni kabinet. Za dobivanje objektivnih
podataka sistematskim posmatranjem koristi se FILMSKA KUPOLA koju je
konstruisao ameriki psiholog Gezel (Gesell) koja ima jednosmjerno prozirno
staklo kako subjekti ne bi vidjeli ispitivaa (slika 1).

Sl. 1. Filmska kupola s jednosmjernim providnim staklom

za objektivno ispitivanje djece

12

Osim filmske kupole u sistematskom ispitivanju i posmatranju subjekata

moe se koristiti posebna prostorija s jednosmjernim prozirnim staklom. U
prostoriji za ispitivanje, pored ispitanika i ispitivaa, mogu se nalaziti u
posebnom i odvojenom dijelu i druge osobe, posmatrai, roditelji, administratori
i sl. (slika 2).

Sl. 2. Prostorija za ispitivanje subjekata

(S=sekretar, P=posmatra, M=majka, D=dijete, I=ispitiva)
Reakcije djeteta mogu se posmatrati (opaati)i prije roenja, jo u
majinoj utrobi, jer u fetusnoj razvojnoj fazi dijete reagira pokretima na odreene
podraaje.
Danas postoje precizni aparati kojima se u laboratorijima moe obaviti
registriranje ponaanja novoroenadi i dojenadi i to vrlo precizno. Pri tome se
koristi filmska kamera jer se takvi snimci mogu kasnije prouavati koliko je
potrebno i to uz prisustvo veeg broja posmatraa ime se postie realnost i
objektivnost o zapaenim pojavama.
to su djeca starija to je tee i sloenije posmatrati njihove reakcije, jer se
djeca drukije ponaaju u prisustvu odraslih. Zato se koristi postupak objektivnog
posmatranja u uvjetima u kojima djeca ne mogu vidjeti posmatraa ili su se
toliko navikla na njegovo prisustvo da ga i ne opaaju. Za potrebe prouavanja
razvojne psihologije koriste se laboratorije u kojima se koristi prozori s
jednostranim providnim staklom kako bi posmatra nesmetano mogao pratiti
djeija ponaanja, a da ga djeca ne vide.
Moe li se u kolskim uvjetima primjeniti metoda posmatranja uenika, a
da uenici ne znaju da ih posmatrate? Kako treba to izvesti? Priajte o tome prije
nego to pokuate primjeniti.
Eksperimentalno posmatranje
Eksperiment predstavlja najvii nauni stepen sistematskog i planskog
posmatranja. To je klasina metoda ope psihologije koja se mnogo koristi i u
razvojnoj psihologiji kao metoda kontrolisanog posmatranja. Bitna razlika je u
13

tome to se u eksperimentu sistematski mijenjaju promjenljivi faktori, a drugi

faktori pod kojima se istraivanje provodi dre se nepromijenjeni. U toku rada
registriraju se promjene koje nastaju pod utjecajem odreenih faktora. Primjena
eksperimentalne metode u ispitivanju psihikih pojava zahtijeva od ispitivaa
veliku aktivnost koja se sastoji u tome to ispitiva ne eka da se pojava sama od
sebe pojavi ve je planski izaziva, a osim toga ispitiva mora imati potpunu
kontrolu nad situacijom u kojoj su ispitanici to omoguava ponavljanje
eksperimenta radi provjere. U psiholokom eksperimentu osnovne komponente
su dra (svjetlost, temperatura i sl.), subjekt (svi relevantni podaci, zdravstveno
stanje, godine starosti, uvjeti ivota i sl.) i reakcija (oblici ponaanja u toku
eksperimenta).
Za eksperiment je karakteristino da :
- postoji problem istraivanja;
- postoji plansko mijenjanje uvjeta i okolnosti ili plansko uvoenje novih uvjeta
kako bi se utvrdilo koji od njih uvjetuje neku pojavu.;
- eksperiment se moe ponoviti na istim ili drugim subjektima i tako vriti
provjeravanje i verifikaciju dobivenih rezultata.
Razlikujemo:
- eksperiment s jednom grupom,
- eksperiment s paralelnim grupama od kojih je jedna eksperimentalna a druga
kontrolna,
- eksperiment s rotacijom faktora.
Prednosti eksperimenta kao metode istraivanja su:
- to pojavu moemo posmatrati kad elimo,
- moe se ponoviti na istim ili drugim ispitanicima;
- i drugi istraivai mogu provesti isto istraivanje;
- njime se utvruje povezanost faktora i posljedica;
- predstavlja najefikasniji nauni metod.
Nedostaci su mu:
-ogranienost primjene na djeci, ljudima, uope ovjeku iz humanih razloga;
- s obzirom da esto predstavlja socijalnu situaciju utjee na mijenjanje
ponaanja ispitanika,
- eksperimentom se prouavaju pojave izolovano od njihovih prirodnih prateih
pojava.
Osim vanjskih uvjeta za objektivna posmatranja vano je da i istraiva
bude nepristrasan, objektivan u posmatranju i registriranju opaenih ponaanja.
Roditelji esto ne mogu biti dovoljno realni i nepristrasni pri posmatranju svoje
djece. Takoer je bitno osigurati jedinstvene kriterije i instrukcije za sve
istraivae kako bi postupali na identian nain. Tome doprinose validni,
objektivni psiholoki instrumenti testovi, skale procjene, registrarske liste i
drugi koji omoguavaju jedinstven pristup u provoenju, primjeni, voenju i
evidentiranju opaanja. Eksperimentalno laboratorijsko posmatranje na najbolji
nain osigurava kontrolu uvjeta i svih faktora koji se uvode u eksperiment pa se
tako moe sa sigurnou zakljuivati o utjecaju pojedinih inilaca na razvoj
odreenog oblika ponaanja. U laboratorijima je mogue eliminisati ili smanjiti

14

na najmanju mjeru utjecaj parazitarnih varijabli (faktora)na ponaanje

posmatranih.
Pri ovakvim ispitivanjima ispitanici su izloeni samo onim draima koje
se ele ispitivati. Zato se koriste posebni ureaji za posmatranje aktivnosti
subjekta i pri tome se strogo kontroliu uvjeti ispitivanja. Ispitiva se odvoji od
ispitanika posebnom pregradom koja mu omoguava da posmatra ispitanike, a da
ga oni ne vide i da ne znaju da se vri ispitivanje. Da bi podaci bili to
vjerodostojniji ponaanja i aktivnosti ispitanika registriraju se fotografiranje,
filmskom trakom i magnetofonom (slika 3 i 4 ).

Sl. 3. Prostorija za kontrolisano sistemtsko posmatranje uz

upotrebu filmske trake, fotografskog aparata i magnetofona.

Sl. 4. Posmatranje jednog ili vie subjekata u eksperimentalnoj

situaciji uz koritenje jednosmjernog prozirnog stakla ili
guste mree koja odvaja ispitivaa od ispitanika.

15

Metoda identinih blizanaca

Ovom metodom prouava se utjecaj naslijea i sredine na razvoj
odreenih ponaanja kod osoba kao razvoj motornih radnji, emocionalnih
reakcija, intelektualni razvoj, govorni razvoj itd. Istraivanja su potvrdila da
naslijee ima veliku vanost u svim navedenim podrujima razvoja, ali da i
sredina ima utjecaj na psihiki razvoj ovjeka.
Za utvrivanje utjecaja naslijea i sredine na psihiki razvoj ovjeka kao
najpodesnija metoda koristi se metoda prouavanja identinih blizanaca. Jedan
od blizanaca slui kao kontrolni lan, a kod drugog se primjenjuje i prati utjecaj
eksperimentalnog faktora. Psihike promjene koje se zapaze kod eksperimentalne
grupe sa sigurnou se mogu pripisati utjecaju sredine, jer je nasljedna osnova
potpuno ista kod obadvije grupe.
Izvjesna ogranienost u primjeni ove metode uzrokovana je malim brojem
blizanaca.
Metoda identine okoline
Analogno metodi identinih blizanaca, pri koritenju ove metode koristi se
identina sredina na subjektima s razliitim nasljednim osobinama (braa, sestre
ili druge osobe ). Zapaene promjene u ponaanju koje se javljaju u takvim
uvjetima rezultat su utjecaja nasljednih faktora, a ne utjecaja sredine jer je
sredina bila ista za ispitanike, a razlike su postojale kod faktora naslijea. Ovakva
ispitivanja podesna su kod prave i usvojene djece pri emu su nasljedni faktori
razliiti, a sredina je ista. Veoma zanimljiva istraivanja izvrili su brani par
amerikih psihologa Kellog. Kad su dobili sina, usvojili su mladune impanze
tako da su Donald i Gua rasli u potpuno jednakim uvjetima, uz isti odgoj, panju
i brigu. Rezultati su ukazali na razlike u razvoju izmeu ovjeka i njemu
najsrodnije ivotinje.
Metoda traga u razvojnoj psihologiji
Koristi se za ispitivanje kretanja subjekata u muzejima, galerijama,
pozoritu, djeijem igralitu i sl. onovi obue namau se tako da ostavljaju
trag kretanja i zadravanja osobe pri kretanju, a zatim se snimi stanje i analizira.
Utvruje se kakav je interes osobe za ponueno razgledanje, ta preferira, ime je
vie motivirana, brzina reakcija, razne osobine linosti ekstraverzija (puno
zastajanja, zadravanja), introvertirane osobe (manje zadravanja, bri obilazak
itd.).
Moemo li kolske izlobe prilikom kolskih, vjerskih i dravnih
sveanosti iskoristiti za utvrivanje interesa za odreene oblasti i zapaanja
odreenih dimenzija linosti uenika. Pokuajte to uraditi uz intenzivnije
praenje konkretnih uenika.

16

Istraivake tehnike u razvojnoj psihologiji

Tehnike predstavljaju posebne postupke koji se koriste u odreenoj fazi
istraivanja psiholokih problema, a razlikujemo:
Tehnike prikupljanja podataka,
Tehnike sreivanja i prikazivanja podataka,
Tehnike obrade podataka (analiza, interpretacija i publikovanje ).
Osnovne tehnike prikupljanja podataka su: Anketa, Intervju,
Introspektivni izvjetaj, Prouavanje pedagoke dokumentacije, Analiza sadraja
sjednica struih i upravnih organa, Voenje dnevnika i dosjea i njihova analiza,
Historija sluaja, Sociometrijski postupak, Igranje uloga, Projektivne tehnike,
Skale ili ljestvice procjene i Testovi. S obzirom da je sociometriski postupak
detaljnije obraen u opoj psihologiji, ovdje e biti vie govora o primjeni
metode testa u istraivanju psiholokih pitanja odgoja i obrazovanja.
Sociometrijski postupak
Koristi se za ispitivanje u malim grupama ljudi, u uenikim kolektivima,
odjeljenjima. Ovim postupkom lanovi grupe oznaavaju ostale lanove u grupi
koje najvie vole, ele, preferiraju ili koje najmanje preferiraju.
Mogu oznaavati one za koje smatraju da ih mogu predstavljati, da im
budu voe i sl. Takoer, ovim postupkom se moe ispitati raspoloenje u
kolektivu prema odreenom i preciznom kriteriju kao:
- S kim bi najvie volio da sjedi u uionici;
- S kim bi najradije pisao domau zadai i uio;
- S kim bi najradije bio zajedno deurni;
- Svoje slobodno vrijeme bih najradije provodio sa
- Na izletu bih najvie vremena volio da provedem sa
Slina pitanja mogu se postaviti i s negativnim predznakom kao:
- S kim ne bih volio sjediti, raditi, uiti itd.
U sociometrijskom postupku moemo razlikovati tri vrste pitanja:
1. Pitanja pozitivnog izbora (izbor osobe s kojom bi najvie volio uiti),
2. Pitanje negativnog izbora (S kim ne bi volio uiti ),
3. Pitanja samoprocjene socijalnog statusa u grupi (koliko je neko omiljen,
popularan, poeljan kao : ta misli ko bi od tvojih drugova najvie elio da sjedi
s tobom... ),
Analizom rezultata treba ustanoviti kakav poloaj ili kakav status u
kolektivu imaju pojedini lanovi grupe, odjeljenja i kakvi odnosi vladaju meu
lanovima grupe, odjeljenja. Rezultati se najee predstavljaju grafiki
SOCIOGRAMOM (slika 5)

17

Sl. 5. Sociogram, rezultati ispitivanja odnosa u odjeljenju

ili maloj grupi. ta predstavljaju izdvojeni brojevi? Pokuajte
interpretirati rezultate, posebno izdvojene brojeve (1, 4, 12, 20)!
Na sociogramu se mogu uoiti konkretne interakcije, tj. poeljne ili
nepoeljne, podnoljive ili nepodnoljive vrste interakcija meu pojedinim
lanovima grupe.
lanovi grupe, odjeljenja (pojedinci) u sociogramu su predstavljeni
krugovima ili kvadratiima u kojima je broj koji oznaava lana grupe, a linije sa
strelicama mogu biti pune za oznaavanje preferencije, a isprekidane za odbijanje
preferencije, ili sa oznaenim strelicama s jedne ili obadvije strane to bi znailo
preferenciju ili meusobnu preferenciju, odnosno odbijanje.
Sociometrijskim postupkom utvruje se status pojedinca u grupi, ali i
status kolektiva, odjeljenja u cjelini. U primjeni ovog postupka mogue je doi
do indeksa socijalnog statusa (ISS) koji predstavlja individualni pokazatelj, a
dobije se tako to se od pozitivnih glasova koje je pojedinac dobio odbiju za
njega negativni glasovi, a razlika se podijeli s brojem lanova u grupi umanjen za
jedan (ISS = ukupni pozitivni ukupni negativni : s brojem lanova u grupi,
odjeljenju umanjen za jedan).
Od kolektivnih (grupnih odjeljenskih)pokazatelja najpoznatiji je indeks
grupne kohezije (IGK) koji nam pokazuje stepen kompaktnosti grupe
odjeljenja. Dobije se tako to se broj saopenih uzajamnih izbora u grupi
odjeljenju, podijeli brojem moguih uzajamnih izbora (IGK = broj saopenih
uzajamnih izbora : s brojem moguih uzajamnih izbora u grupi-odjeljenju).
Sociometrijskim postupkom mogue je ispitivati psiholoke osobine raznih
populacija.

18

Autor sociometrijskog postupka je austrijski neuropsihijatar, kasnije

ameriki sociolog JAKOB MORENO, a tehnika provoenja i primjene je
modificirana od sociodrame, psihodrame do testova igranja uloge.
Moreno istie da se psiholoke osobine sastoje od onog to lanovi grupe
zapaaju, misle i osjeaju u vezi s ostalim lanovima. Tako se ispituju socijalni
odnosi (mikrosociologija), meuljudski odnosi itd.
Moreno istie nekoliko sociometrijskih tehnika kao: sociometrijski test,
test emocionalne ekspanzivnosti, test poznanstva, test spontanosti, test igranja
uloge i tehniku istraivanja interakcija u malim grupama.
Sociometrijski test je instrument za mjerenje stupnja organizacije u malim
grupama, stepena privlaenja ili odbijanja meu lanovima grupe, kolektiva.
Izbor, biranje, preferiranje ili odbijanje se vri na osnovu specifinog
kriterija koji mora biti jasno i smisleno definiran.
Na osnovu rezultata u grupi se mogu utvrditi zvijezde koji mogu
postati figura moi ili siva eminencija grupe.
Analiza moe otkriti IZOLIRANE lanove koje niko ne dira, ali niko ih i
ne odbacuje.
Zatim se otkriju ODBAENI s velikim brojem negativnih bodova.
DIJADE predstavljaju uzajamno birane parove, a TRIJADE grupu u kojoj
trei bira opet prvog i sl. Kad se javi vei broj uzajamnih biranja, stvaraju se
lanci, a krugovi kad biranje nije uzajamno ali pokazuje odreenu pravilnost.
U odgojno obrazovnom radu ova metoda je veoma znaajna jer njenim
pravilnim koritenjem nastavnik odgajatelj dobija informacije o svakom
ueniku u odjeljenju.
Dogaa se da grupa ivi pod odreenim pritiskom i disciplinom u svojoj
sredini i trai rtvenog jarca koji slui kao gromobran preko kojeg se
prazne kolektivne frustracije i ispoljavaju agresije koje se ne mogu direktno
isprazniti na nastavnike, direktora ili kolu.
Sociometrijski testovi i sociogrami deskriptivno otkrivaju razliite
drutvene situacije u akciji tokom njihova odigravanja.
Sociodrame i psihodrame treba da prikazuju te drutvene situacije u toku
samog dogaanja.
Sociometrijskim metodama vrlo srodan je PSIHOSOCIOLOKI postupak
koji se s obzirom na njegovu sadrinu zove AKCIONO PROUAVANJE, a s
obzirom na oblik SOCIJALNA LABORATORIJA (dvorite, uionica, park,
igralite i sl. ). Metodu akcionog prouavanja uveo je u ameriku
psihosociologiju njemaki emigrant, psiholog KURT LEVIN.
Projektivne tehnike
U prouavanju psihikog ivota ovjeka, u ispitivanju ponaanja
subjekata, projektivne tehnike predstavljaju veoma podesnu metodu ispitivanja.
Zasnivaju se na pretpostavkama da e ispitanici manifestovati vlastite elje,
interesovanja, sklonosti, emocionalna stanja, socijalne dimenzije i to
najuspjenije u njihovom slobodnom izraavanju. Veoma uspjeno se mogu

19

provoditi i u kolskoj praksi, a pomou njih moe se doi do pokazatelja o

uzrocima bjeanja iz kole, bjeanja od vlastite kue, utvrditi prisustvo
plaljivosti kod uenika, prisustvo straha kod ispitanika i sl. Projektivnim
tehnikama mogue je ustanoviti prisustvo anksioznih i depresivnih stanja kod
osobe, konfliktne situacije i teka raspoloenja i to aktivnostima kao to su igra,
crtanje, interpretacija crtea, tumaenje mrlja od tinte, prianje pria, igranje
uloga itd. Kroz ove i sline aktivnosti na povrinu izbijaju skrivena i
nepristupana saznanja do kojih se u drugim okolnostima veoma teko moe
doi.
U projektivnim tehnikama do posebnog izraaja dolaze sposobnosti
percipiranja ili opaanja predmeta, pojava, dogaaja. S obzirom na to da na
percepcije znaajno utjee znanje o predmetima, pojavama, iskustvo,
emocionalna stanja, karakter, temperament, ispitanici pod utjecajem tih i drugih
faktora razliito percipiraju ponuene slike, mrlje, plamena vatre, oblaka itd. U
percipiranim crteima i drugim pojavama subjekti projektuju odreena svoja
stanja, raspoloenja, elje, oekivanja, strahovanja. Otuda im i naziv projektivne
tehnike.
Projektivnim tehnikama (kojih ima preko 20)utvruju se uzroci odstupanja
od normalnog ponaanja, uzroci potitenosti, usamljenosti, depresivnosti.
Najee koritene projektivne tehnike su: Rorahova metoda mrlja od tinte i
Test tematske apercepcije.
Rorahova metoda mrlja od tinte nastala je 1921. godine, a autor je
vajcarski psihijatar Herman Rorah (Herman Rorschach ). Ispitivanje se provodi
tako to se pokazuju ispitanicima slike mrlja od tinte (10 slika ), koje su nastale
tako to je autor jednostavno kapao tintu na papir, a zatim papir presavio i dobio
dvije simetrine slike koju subjekti kad percipiraju razliito doivljavaju i
interpretiraju projektujui nesvjesno vlastita stanja u percepciju.

Sl. 6. Projektivna tehnika - Rorahove mrlje.

ta vidimo na slici ?
Veoma je podesno traiti od uenika (ispitanika) da na osnovu slika
sastave tri razliite prie u kojima e slobodno opisati ta vide na slikama koje su

20

napravljene kao mrlje od tinte. Odgovori se mogu klasificirati u nekoliko

kategorija, a najmatovitije prie ocijeniti s najviom ocjenom.
TAT ili Test tematske apercepcije nastao je u Americi, a autor je ameriki
psiholog Mari (A. Murray) 1935. godine. Test se sastoji od 20 neodreenih slika
koje podstiu matu i fantaziju kod ispitanika. Na osnovu percipiranih slika
ispitanici sastavljaju priu koja ima svoj poetak i kraj. U prii dolaze do izraaja
svjesni i nesvjesni impulsi, elje, tenje, stanja i konflikti. Oekuje se, to se
esto i deava, da se kroz priu jasno namee jedna tema koja sadri odreena
stanja ispitanika, uzroke poremeenog ponaanja, razna optereenja, osobine
linosti ispitanika pa otuda i naziv tematska apercepcija. Ova metoda se najee
koristi u ispitivanju djece.

Sl. 7. (TAT) Test tematske apercepcije, tj. krajnje faze paljive

percepcije u kojoj se doivljeno jasnije shvata i na taj
nain je relativno istaknuto u svijesti.

Sl. 8. (TAT) Test tematske apercepcije

Komentariite sliku!
ta se moe zakljuiti?
21

Primjena metode testa u razvojnoj psihologiji

Test predstavlja standardizirani postupak izazivanja odreene aktivnosti
nakon ega se rezultati aktivnosti mjere i vrednuju na nain da se individualni
rezultat usporeuje s rezultatima drugih uenika koji su ispitivani u jednakoj
situaciji. Testovi predstavljaju prave mjerne instrumente jer posjeduju
odgovarajue mjerne karakteristike.
Pravi test predstavlja valjan, pouzdan, osjetljiv i objektivan istraivaki
postupak i mnogo se koristi i razvojnoj psihologiji. Za praenje reakcija i
ponaanja ispitanika koriste se standardizirani zadaci sa odgovarajuom teinom,
kojima se otkrivaju bolji i loiji ispitanici i koji imaju ostale mjerne
karakteristike:
valjanost to znai da se s njima ispituje upravo ono to je cilj ispitivanja;
objektivnost koja podrazumijeva da svi ispitivai dou do istih rezultata na
istim ispitanicima;
relijabilnost pouzdanost, to znai da u ponovljenoj primjeni testa dobivamo
iste ili gotovo iste rezultate (pri retestu );
osjetljivost koja otkriva i male razlike u znanjima ispitanika;
ekonominost (vremenski i potrebnim materijalom opravdan).
U nastavnoj praksi nastavnici vrlo esto za provjeravanje uenikih znanja
primjenjuju i koriste nizove zadataka objektivnog tipa koji se popularno
oznaavaju kao ZOT. Oni lie na testove svojim vanjskim oblikom, a ako se
zadaci u njima selekcioniraju na osnovu prethodne analize i kada zadovolje
mjerne karakteristike tada se mogu smatrati pravim testovima. Ovu vrstu testova
sastavljaju odgovarajui strunjaci jer su postupci u njihovoj izradi i sastavljanju
veoma sloeni i komplikovani.
Testove moemo razlikovati zavisno od predmeta mjerenja kao:
Testove znanja:
Testovi znanja u uem smislu kad provjeravaju injenice; testovi
primjene znanja; kombinirani testovi;
Testovi nivoa ili razine kojima se ispituje koliko su uenici nauili i u kojima
vrijeme rjeavanja nije odreeno; testovi brzine s kojima se ispituje s kojom
brzinom uenici rjeavaju zadatke i za ije rjeavanje je ogranieno vrijeme;
Testovi tipa papir olovka koje uenici mogu rjeavati pismeno i usmeno;
Testovi tipa prepoznavanja; zadaci dosjeanja; zadaci dopunjavanja; zadaci
reprodukcije; kombinovani zadaci itd.
Testovi sposobnosti:
Testovi senzornih sposobnosti (ispitivanje vida, sluha),
Testovi psihomotornih sposobnosti (spretnost prstiju i ruku, okulomotorna
koordinacija, mirnoa ruke, brzina reakcija, snaga, izdrljivost);
Testovi mehanikih sposobnosti (testovi papir olovka; testovi mehanike
izgradnje ili sastavljane dijelova u cjeline itd);

22

Testovi intelektualnih sposobnosti (mentalnih kognitivnih kao: sposobnost

prostornog predoavanja, testovi verbalne fluentnosti; manipulativni testovi kao
testovi mehaniih sposobnosti);
Testovi linosti (u uem smislu za ispitivanje afektivne i konativne ili voljne
osobine); Analitiki testovi linosti kao: skale sudova; upitnici ili inventari
linosti; Sintetiki testovi linosti kao: analiza biografija i autobiografija;
Rorschachov test mrlja; TAT test tematske apercepcije Morgana i Murraya
sastavljan od niza slika na osnovu kjih ispitank sasavlja priu itd.
Metoda testiranja (Priroda testova inteligencije )
Alfred Binet i Theodor Simon autori su prvog uspjenog testa inteligencije
jo 1905. g. u Parizu. Osnovni cilj bio je da se testom omogui razlikovanje djece
koja su sposobna ali im je potrebna dodatna pomo kako bi bili uspjeni u koli,
od djece koja nisu bila dovoljno inteligentna za savladavanje redovitog nastavnog
programa. Za tu svrhu izradili su veliki broj zadataka za djecu za koju se znalo da
su u koli uspjena i za djecu za koju se znalo da imaju tekoa u uenju. Zadaci
ili estice koje su jasno razlikovale te dvije skupine tj. zadaci koje su djeca
uspjena u koli rjeavala bolje od neuspjene djece, zadrani su u testu. Glavni
kriterij za zadravanje zadataka ili estica bio je sposobnost predvianja kolskog
uspjeha. Zadaci su obuhvatali:
- prepoznavanje dijelova tijela;
- imenovanje poznatih predmeta;
- razlikovanje apstraktnih rijei kao npr. utvrivanje razlike izmeu svianja i
potovanja itd.
Godine 1916. na Stanfordskom sveuilitu Lewis Terman je uradio
modifikovan Binet Simonov test inteligencije, a skala je nazvana Stanford
Binetova skala inteligencije. To je test djeije inteligencije koji je primjenjiv na
svakoj dobnoj skupini osim ranog djetinjstva. Mjeri opu inteligenciju kao mjeru
djeijih sposobnosti, a u njemu su istaknute verbalne i akademske vjetine
potrebne za postizanje uspjeha u koli. Tako ovaj test mjeri slijedee ope vrste
sposobnosti:
- verbalno rasuivanje;
- kvantitativno rasuivanje;
- apstraktno vidno rasuivanje i
- kratkorono pamenje.
Treba imati u vidu injenicu da nema apsolutnog mjerila inteligencije kao
to je to sluaj s teinom ili visinom. Djeiji kvocijent inteligencije ovisi o tome
kakav je djetetov uinak na testu u odnosu na uinak ostale djece iste dobne
skupine. Tako djeca s prosjenim IQ s obzirom na svoju dob imaju prosjean
uinak na testu i dogovorno je to vrijednost od 100. Iznad toga su djeca s
natprosjenim, a ispod toga rezultata djeca ispotprosjenim IQ. to je vee
odstupanje od prosjeka to je IQ vei ili manji.
Pored navedenih, postoje jo dva testa za ispitivanje IQ kod djece i to:
- WISC (namijenjen za djecu od 6 16 godina);
- WPPSI (namijenjen za djecu od 4 6,5 godina).

23

I Vekslerova skala inteligencije je slina Stanford Binetovu testu i

usmjerena je prvenstveno na vjetine vane za postizanje kolskog uspjeha.
Vekslerov test je podijeljen u vie dijelova:
- verbalne skale (ukljuuju pitanja povezana s rjenikom i opom
obavijetenou djeteta);
- skale izvedbe (sadre zadatke slaganja slagalica i precrtavanja)
Ovim testom eli se odrediti opi kvocijent inteligencije te posebno
verbalni i izvedbeni kvocijent inteligencije.
Najpoznatija mjera razvoja u ranom djetinjstvu je Bayley skala ili test koji
naglaava senzomotorike sposobnosti nasuprot verbalne i akademskim
sposobnostima u testovima za stariju djecu.
Bayley test je podijeljen na:
- motoriku skalu (zadaci kojima se utvruje tjelesna kontrola, miina
koordinacija, vjetine baratanja predmetima;
- mentalnu skalu (zadaci za ispitivanje senzorno-perceptivne otrine, vokalizaciju
i pamenje ).
Pored navedenih, postoje i grupni testovi inteligencije koji se mogu istodobno
primijeniti na velike grupe djece.
Testovi inteligencije moraju posjedovati metrijske karakteristike.
Djeiji testovi inteligencije povezani su s mjerama kolskog uinka kao vanim
vanjskim kriterijem inteligencije u djetinjstvu.
Postavlja se pitanje individualnih razlika koje se pojavljuju u testovima
inteligencije. Da li zaista postoji neto kao to je OPA INTELIGENCIJA ili
postoje mnoge POSEBNE INTELIGENCIJE kao: verbalna inteligencija,
matematika inteligencija, prostorna inteligencija itd. Osobe se razlikuju s
obzirom na posjedovanje odreene vrste inteligencije pa im je jedna vrsta
posebno razvijena a druga nerazvijena.
Dakle, postoje neslaganja je li inteligencija jedinstvena opa sposobnost ili
se sastoji iz vie posebnih sposobnosti.
arls Spirman (Charles Spearman)je zagovornik shvatanja o opoj inteligenciji i
predloio dvofaktorsku teoriju inteligencije. Jedan faktor je opa inteligencija ili
G koji proima svaki oblik intelektualnog funkcioniranja i najvanija je
odrednica individualnih razlika na bilo kojem testu inteligencije.
Drugi faktor je S kao posebna sposobnost koja doprinosi izvoenju posebnih
zadataka.
Luis Terston (Louis Thurston) je razvio test inteligencije sa sedam
primarnih mentalnih sposobnosti: verbalno razumijevanje, verbalnu fluentnost,
razumijevanje broja, prostorno predoavanje, pamenje, prosuivanje i
perceptivnu brzinu i smatrao ih neovisnim i podjednako vanim.
U Gilfordovom (Guilford) modelu strukture inteligencije nalazi se 180
razliitih mentalnih sposobnosti.
Razvojne psihologe zanima i pitanje mijenja li se struktura inteligencije s
djetetovim razvojem i da li je stabilnost IQ konstantna.
Mnogobrojna istraivanja potvrdila su da djeiji testovi inteligencije ne
predviaju dobro inteligenciju u kasnijoj dobi. Ali vrlo niski rezultati na

24

testovima inteligencije za malu djecu upuuju na zakljuak da e u kasnijem

razvoju biti razvojnih problema.
Testovi poput Stanford Bineta i WISC-a naglaavaju simbolike
sposobnosti, apstraktno prosuivanje i rjeavanje problema.
Testovi dojenake dobi naglaavaju: spretnost ruke, vidnu i slunu
pobudljivost.
Istraivai smatraju da postoji neki vid inteligencije koji je zajedniki u
svim ivotnim razdobljima, a za mnoge ta zajednika nit je reagiranje na novost.
To znai da je sposobnost razumijevanja novih stvari vaan dio inteligencije u
bilo kojoj dobi. Ovakve pretpostavke podravaju i najnovija longitudinalna
istraivanja istiui da postoji kontinuitet razvoja inteligencije od dojenake dobi
do kasnog djetinjstva.
Kvocijent inteligencije, iako pokazuje umjereno dobru stabilnost koja
raste s djeijim uzrastom, ipak se mijenja, ponekad i dramatino.
Longitudinalni i transferzalni postupak u prouavanju
psiholokih pojava
U razvojnoj psihologiji, kao i u drugim naukama, koriste se osnovna dva
postupka u prouavanju psiholokih pojava i pitanja i to longitudinalni ili
vertikalni i transferzalni ili horizontalni postupak prouavanja psiholokih
pojava.
a) Longitudinalni (vertikalni) postupak
Podrazumijeva praenje, ispitivanje i istraivanje psihofizikog razvoja
ovjeka u relativno duem vremenskom periodu. Tako npr. praenje tjelesnog
razvoja moe se provoditi od prvog pa sve do osmog razreda osnovne kole. Iako
je jedan od najstarijih postupaka u historiji razvojne psihologije, koristiti se i u
savremenim psiholokim disciplinama.
Biografske studije, studije sluaja predstavljaju longitudinalno istraivanje
i ispitivanje osoba u njihovom razvoju. U longitudinalno ispitivanje i istraivanje
spada i voenje kumulativnog kartona uenika u kolama, djece u klinikama i
savjetovalitima, historije sluaja i dosjei praenja razvoja djece i odraslih u
raznim naunim institucijama. Longitudinalnim postupkom u prouavanju
psiholokih pojava mogue je pratiti subjekte, pojedince, grupe, generacije tokom
odgoja i obrazovanja, u predkolskom periodu, kolskom, studentskom itd.
Historija sluaja, iako predstavlja idiografski pristup jer se orijentira na
pojedinane sluajeve, sadri elemente longitudinalnosti. I eksperimentalna
istraivanja u kojima se kontinuirano prati kretanje i razvoj odreene psiholoke
varijable predstavlja longitudinalni pristup u prouavanju. Zavisno od
usmjerenosti psiholokih istraivanja, od obima problema zavisit e trajanje
longitudinalnog istraivanja, ali je pri tome bitno da se vodi rauna o optimalnom
vremenu za manifestovanje pojava u svim bitnim aspektima. Pojedini engleski
naunici kao COHEN, L. I MANION, L., smatraju da se longitudinalnim

25

pristupom uspjeno mogu pratiti, opisivati i analizirati razvoj perceptivnih

svojstava, emocionalnog i socijalnog sazrijevanja, moralnih stavova i sl. sve u
procesu nastave. Longitudinalni postupak u prouavanju pojava je veoma skup
jer dugo traje, a osim toga u toku prouavanja dolazi do osipanja subjekata u
duem ispitivanju to negativno utjee na nauna uopavanja. Prednost mu je to
je prirodniji jer se pomou njega moe pratiti tok razvoja istih subjekata i to daje
mogunost uoavanja uzroka i posljedica za razvojne karakteristike pojedinih
perioda.
b) Transverzalni (horizontalni) postupak
Predstavlja ispitivanje, praenje i istraivanje psiholokih pojava kod
djece razliitog uzrasta. Tako se moe pratiti i istraivati emocionalni i socijalni
razvoj kod razliitih uzrasta djece, ili pojava straha, razvoj govora i druge
psihofizike karakteristike razvoja djece razliitog uzrasta, ali za krai vremenski
period npr. jednu godinu. Mogu to biti odreene psihike pojave koje se
prouavaju samo na nivou prvog razreda osnovne kole, ili samo maturanti i sl.
Statistikom obradom utvruju se karakteristike i zakonitosti razvoja na
pojedinim uzrasnim grupama, a komparativnim sagledavanjem mjera razvoja
raznih uzrasnih grupa otkrivaju se tendencije u procesu razvoja odreenih
funkcija. Pri transverzalnom istraivanju ispitivanje vrimo na uzorcima razliitih
uzrasta i kod njih pratimo pojave i razvoj odreenih pojava kao fond rijei,
razumijevanje teksta, razvoj sposobnosti, vjetina, navika, interesovanja, stavova
i to u periodu istraivanja. Uzorke razliitih uzrasta usporeujemo i utvrujemo
kako se mijenja s promjenom uzrasta. Transverzalni pristup u prouavanju
psiholokih pojava ima izvjesne prednosti nad longitudinalnim jer se njime brzo
dolazi do potrebnih podataka, jer se pojava mjeri na razliitim osobama i
izbjegava se utjecaj iskustva na varijable. Smatra se da je transverzalni
horizontalni postupak ekonominiji, jer se za kratko vrijeme ispita veliki broj
subjekata i ne dolazi do njihovog osipanja. Osnovni nedostatak ovog postupka je
to se njime ne dobije uvid u razvoj pojedinca, nego se zakljuivanje i
interpretacija vri na osnovu aproksimacija dobivenih rezultata na sadanje mlae
u odnosu na sadanje starije pojedince i grupe.

26

TEORIJE RAZVOJA
S obzirom da postoje razlike u psihikom razvoju ljudi i da su
individualne razlike veoma vane, postoji potreba da se upoznamo sa teorijama i
shvatanjima i gledanjima pojedinih teoretiara na psihiki razvoj ovjeka. U
prouavanju psihikog razvoja ovjeka podjednako je interesantan:
filogenetski razvoj koji zapravo predstavlja razvoj ovjekove vrste i ontogenetski
razvoj koji predstavlja razvoj jedinke od zaea do smrti.
Zato se kratko kae ONTOGENEZA JE KRATKA I NEPOTPUNA
REKAPITULACIJA FILOGENEZE.
Ontogenetski razvoj je najdostupniji naem prouavanju jer se djeca
svakodnevno raaju i njihov razvoj dostupan je naem posmatranju i
prouavanju.
Postoje narodna shvatanja o psihikom razvoju djece. Iako se u poetku
ljudima ini da nema razlika ni u fizikom ni u psihikom pogledu meu
roenom djecom, s vremenom se razlike sve vie pojavljuju uoavaju. Prema
narodnom shvatanju, uzroci koji dovode do razlika u razvoju djece mogu se
podijeliti na one koji se odnose na djelovanje SREDINE i one koji se odnose na
djelovanje NASLIJEA. U prvoj grupi uzroka (utjecaj sredine)su: pravilna
ishrana, urednost, prijatna atmosfera, istoa, odnos majke i bavljenje sa
djetetom. U drugoj grupi uzroka (utjecaj naslijea)narod pridaje znaaj
nasljednom faktoru, a svoja gledita zasniva na poznavanju razvoja biljaka i
ivotinja. Narod kae da se za sjeme ostavlja najbolja sjemenka, najbolje tele i sl.
Narodna shvatanja o ulozi odgoja u fizikom i psihikom razvoju ovjeka istiu
da s odgojem treba poeti u ranom djetinjstvu, prema izreci Drvo se savija dok
je mlado.
Razvojem graanskog drutva i robno-novanih odnosa mijenjaju se
miljenja i shvatanja prema razlikama u ljudskim sposobnostima. Engleski
filozof Don Lok je isticao da je psiha novoroeneta TABULA RASA
neispisana ploa, bez ikakvih ideja ili spoznaja. Prema Lokovom miljenju,
osnova cjelokupnog naeg razvoja je ISKUSTVO ILI EMPIRIJA, a ono se stjee
OSJETILIMA pa u vezi s tim istie da u intelektu nema nita to ovamo nije
dolo preko osjetila. Odgoj dovodi do razlika meu osobama, isticao je D. Lok.
Engleski znanstvenih F. GALTON je isticao da se genijalnost zapaa kod
nekih porodica, a to je objanjavao utjecajem NASLIJEA.
Nativistika shvatanja istiu da je u odgoju najvanije ustanoviti kakve su
djeije nasljedne osobine, a po njima ono limitira odgojne mogunosti.
Za pojedine teoretiare, oba stajalita su prihvatljiva istovremeno pa ih
treba sjediniti u koncepciji psihikog razvoja ovjeka.
BIHEVIORISTIKA TEORIJA RAZVOJA
Ameriki psiholog Don Votson (John Watson 1878-1958) je smatrao da
psihologija treba da prouava ono to se moe OPSERVIRATI i MJERITI. Po

27

Votsonu, da bi psihologija bila objektivna treba da prouava vanjsko ponaanje.

Za objanjenje nekog ponaanja bihevioristi:
a) Prvo trae neposredne razloge za to
b) Predviaju posljedice do kojih e to ponaanje dovesti,
c) Utvruju faktore u okolini koji funkcioniraju stimulirajue.
Bihevioriste zanima odnos izmeu podraaja i reakcije.
Postoje uroene reakcije koje se javljaju automatski, kao to su refleksi:
refleks treptanja, ali i drugi kompliciraniji i naueni kao to je vonja bicikla.
Sva ponaanja u ivotu koja su kontinuiran proces uenja povezuju se ili se
uvjetuju uz razliite podraaje..
Dvije osnovne vrste uvjetovanja su KLASINO I INSTRUMENTALNO
UVJETOVANJE.
1) Klasinim uvjetovanjem bavio se ruski fiziolog Ivan Pavlov. On je prouavao
odnos izmeu podraaja i reakcije kod pasa i luenja pljuvake kod njih.
Kad psi vide hranu, na usta im poe pljuvaka.
To je jedna bezuvjetna reakcija luenje pljuvake na jedan bezuvjetni
stimulus- hrana.
Zapazio je da psi poinju luiti pljuvaku kad uju korake, kad se pojavi
svjetlo ili kad se uje zvonjenje zvona. Pavlov je uveo zvonjenje zvona prije nego
to bi psi dobili hranu te su nauili da je pojava zvuka zvona znak da dolazi
hrana.
Sad je zvuk postao uvjetni stimulus za uvjetnu reakciju luenje pljuvake.
Poznati uroeni refleksi su:
- Patelarni refleks trzanje noge nakon udara ispod koljena;
- Pupilarni zjenini refleks- suavanje ili irenje zjenice pod utjecajem
svjetlosti;
- Kornealni refleks zatvaranje onih kapaka refleksno;
- Izluivanje pljuvake na podraaj hrane.
Votson je ispitivao pojavu straha kod svog sina Alberta starog tek jednu
godinu. Votson je proizvodio uvjetovanje straha od bijelog mia. Dok se igrao
miem djeak nije pokazivao nikakav strah. Kad je ispitiva poeo proizvoditi
jaku zvonjavu, ili jake udarce ekiem o eljeznu ipku, djeak se poeo plaiti
zvuka, a zatim se poeo plaiti i bijelog mia koji se obino pojavljivao pri pojavi
zvuka. Sad je djeak plakao kad bi samo vidio mia jer se razvio jedan uvjetni
strah od ivotinje. Ali plaio se i drugih ivotinja slinih miu, ili bradatih osoba
itd. tako se strah generalizirao na sve sline igrake, ivotinje, stare bradate
osobe, a ranije ih se nije bojao.
Neki primjeri klasinog uvjetovanja iz ivota:
- razmiljanja o nastupu pred drugima- znojenje dlanova;
- fotografija odvratne osobe izaziva lupanje srca;
- neugodni dogaaji i pojava crvenila na licu itd.
INSTRUMENTALNIM uvjetovanjem se bavio ameriki psiholog Frederik
Skiner.

28

Dok se u klasinom uvjetovanju reagira jedino na stimuluse, u

instrumentalnom uvjetovanju se ui da odreeno ponaanje uzrokuje odreenu
reakciju tako da se izazove reakcija okoline prijatne reakcije osjeaj sree,
zadovoljstva, pranje zuba, vonja bicikla, a neprijatne smanjuju vjerovatnost
pojavljivanja.
Kazne i nagrade - oponaanje.
Dijete ne radi ono to mu kae ve ono to radi.
FROJDOVA PSIHOANALITIKA TEORIJA RAZVOJA
Psihoanalitika Frojdova teorija razvoja zasniva se na shvatanju da je
ovjek nesvjesno bie, koje ini najvei dio u strukturi svjesnosti, je temelj
psihoanalitikog tumaenja razvoja linosti. Osim nesvjesnog, kod ovjeka
postoje jo dvije razine svjesnosti i to: podsvjesno i svjesno. Psihoanalitika
teorija svoje tumaenje razvoja linosti zasniva na otkrivanju nesvjesnog dijela i
to putem raznih situacija i podataka kao: analiza ivotnih okolnosti osobe,
podataka o ivotu pojedinca, otkrivanje i analiza sklonosti, elja, interesa; analiza
propusta i pogreaka; analiza ta osoba voli a ta ne voli kod drugih ljudi; analiza
sposobnosti i mogunosti osobe; analiza otpora prema nekim temama i
sadrajima; analiza slobodnih asocijacija, analiza snova; analiza kako gleda na
umjetnika djela i na stvaralatvo; analiza prisustva neurotinih tendencija,
neobinih oblika ponaanja itd.
Prema Frojdovom shvatanju, osnovna pokretaka snaga razvoja linosti
jeste njena seksualna ili libidinalna energija. Najstarija i najdublja djetetova
psihika struktura je ID - ONO . U drugoj ili treoj godini ivota dijete
postaje svjesno svoje linosti, svoga JA koje, da bi dolo do izraaja, ID mora
biti kontrolisan ili potisnut. Ta nova JA struktura naziva se jo i djetetov
EGO
Proces socijalizacije djetetove linosti poinje kontrolom djetetovog
EGA kako ne bi dolazio u sukob s drutvom. Ovaj proces socijalizacije vre
poinje da se odvija u predkolskom periodu kroz organizirani rad u
predkolskim ustanovama i kolama. Dijete ugrauje zahtjeve drutva u svoju
najviu psihiku strukturu ili trei psihiki sloj poznat pod nazivom djetetov
SUPER EGO NAD JA.
Prema psihoanalitikoj teoriji postoje razraenije sheme globalnog
psihikog razvoja koji se ostvaruje kroz slijedee faze:
ORALNA FAZA koja je karakteristina za dojene kad dijete ima najvie
ugodnih osjeta u podruju usta i u vezi sa sisanjem;
ANALNA FAZA koja se javlja u drugoj godini ivota kada su djeca
zaokupljena navikavanjem na istou te nastoje kontrolirati mokrenje i
pranjenje crijeva.
FALUSNA FAZA karakteristina za 3. i 4. godinu ivota kad djeca imaju
najvie ugodnih osjeta igrajui se svojim spolovilom.
EDIPALNA FAZA period 5. i 6. godine ivota u kojoj djeca poinju naroito
voljeti roditelje suprotnog pola.

29

FAZA LATENCIJE - traje od 6. do 11. godine ivota u kojoj dolazi do

potiskivanja spolnog nagona. Izraena je identifikacija s roditeljima istog spola i
vrnjacima istog spola.
FAZA PUBERTETA predstavlja period mladistva i
djevojatva. Javlja se heteroseksualnost kao norma odraslih ljudi.
Prema psihoanalitikoj teoriji, najbolje je da se dijete do 6. godine ivota odgaja
u porodici, a zatim u drutvenim odgojnim grupama.

30

ERIKSONOVA PSIHOSOCIJALNA TEORIJA RAZVOJA

Erik Homburger Erikson (1902-1994), porijeklom Danac, sa 15 godina
starosti u Beu prouavao djecu u umjetnikoj koli koju je vodila Ana Frojd,
kerka S. Frojda.
Za razliku od Frojda za koga je razvoj djeteta poslije puberteta okonan,
Erikson je smatrao da se razvoj nastavlja i tokom cijelog ivota.
Za razliku od psihoanalitiara, Erikson smatra da je pojedinac mnogo vie
svjestan svojih postupaka i odluka. Razvoj linosti Erikson vie dovodi u vezu s
roditeljima i socijalnom situacijom u kojoj pojedinac ivi. U toku ivota postoje
razni utjecaji koji mogu preokrenuti i promijeniti ovjekov ivot to ima velikog
utjecaja na njegov razvoj. Po njemu, nije samo djetinjstvo period kad se dogaaju
ti utjecaji. U toku razvoja, EGO ima mogunost da kontrolira konfliktne situacije
koje se javljaju u kontaktu s okolinom i drutvom. Rjeavanje konfliktnih
situacija mogue je provoditi u interesu razvoja linosti i ne moraju se uvijek
javljati traume kako je to tvrdio S. Frojd. Psihosocijalne krize (line krize)koje se
javljaju kod svakog pojedinca, mogu se uspjeno rjeavati i njihovo rjeenje da
bude u funkciji razvoja i uspjenijeg prilagoavanja pojedinca okolini. Bitno je
poznavati svakog pojedinca i nain savladavanja kriza kroz koje prolazi. Od
naina savladavanja kriza zavisi kakav e razvoj pojedinac imati.
Erikson je razvoj ovjeka predstavio kroz osam (8)faza ili stadija.
Za svaku razvojnu fazu karakteristian je po Eriksonu jedan specijalan
konflikt ili kriza koju treba rijeiti, a to vodi do razliitih naina formiranja
linosti. U svakoj razvojnoj fazi ovjek moe ostvariti zadatke to predstavlja
pozitivan ishod, ili ih ne ostvariti, a to je negativan ishod. Dakle, u svakoj fazi
postoji pozitivan i negativan rezultat od ega e zavisiti dalji razvoj.
1. Prva faza obuhvata prvih 18 mjeseci ivota i sadri Temeljno povjerenje
nasuprot temeljnom nepovjerenju ili sumnjiavosti.. Manifestuje se kroz
osiguranje hrane, toplote, zatite, brige, kontakta. Sva pozitivna rjeenja daju
djeci elemente za razvoj povjerenja, a negativna stvaraju nepovjerenje,
rezignaciju, odbojnost, sumnjiavost.
2. Druga faza koja traje od 1,5 do 3 godine ivota sadri: Autonomiju - nasuprot ponienju ili sumnji. Djeca ue da budu samostalna u svakodnevnim
aktivnostima, da vjeruju u svoju sposobnost, da imaju samopouzdanje to
omoguavaju pozitivna rjeenja. Negativna rjeenja vode ovisnosti, slabljenju
volje, stidljivosti, sumnji sve do povrnosti i gubljenja samopouzdanja.
3. Trea faza traje od 3 6 godine a sadri Inicijativu ili krivnju.
Djeca ele raditi ono to odrasli rade pa prelaze granice svojih sposobnosti.
Dobra usklaenost odraslih i djece daju osjeaj razumijevanja za radoznalost, a
suprotno se javlja osjeaj krivnje.

31

4. etvrta faza od 6 do 11 godina je faza aktivnosti-produktivnost - nasuprot

inferiornosti. Djeca su sposobna i kompetentna za ono to rade. Negativno
rjeenje stvara inferiornost, znai da su nesposobni za ono to ele. To je kolsko
doba i bitne su vrijednosti i kompetentnosti za djecu.
5. Peta faza od 12 do 18 godina je faza identiteta nasuprot pometnji, konfuziji
identiteta. Vani su seksualni, profesionalni, lini identitet, Ko sam ja ?
Negativna rjeenja - proizvode revolte, neprilagoenost, depresiju.
6. esta faza od 19 do 24 godine odnosi se na bliskost ili intimnost naspram
izoliranju. To je, po Eriksonu, period mladalatva ili adolescencije kada mladi
ulaze u intimne, prisne odnose s prijateljima, grupama, nastoje uspostavljati
dobre odnose sa drugima i kada preuzimaju odreene odgovornosti. Pozitivna
rjeenja znae sposobnost biti i sam i u drutvu. Negativna rjeenja znae
udaljavanje od drugih ljudi i pribjegavanje izolaciji i rezignaciji.
7. Sedma faza od 25 do 65 godine predstavlja zrele godine- sredovjenost a
karakterie je plodnost i produktivnost nasuprot stagnaciji. Dolazi do izraaja
osobina uspjenog roditelja ili osobe, a u suprotnom, postaju osobenjaci, egoisti,
antidrutveni.
8. Osma faza od 65. godine do smrti, a predstavlja integritet naspram oajanju.
Traje od sredovjenosti do starosti. Svi koji osjeaju da im je ivot protekao na
zadovoljavajui nain, imat e osjeaj ZADOVOLJSTVA, u suprotnom, osjeat
e OAJ.
TEORIJA RAZVOJA LAVA LIGOTSKOG (1896 1934)
L. Vigotski se smatra jednim od pionira razvojne psihologije. Roen je
iste godine kad i Pijae, ali su imali sasvim suprotne modele ljudskog razvoja.
Vigotski je diplomirao pravo na Moskovskom sveuilitu, studirao knjievnost i
lingvistiku, a doktorirao na podruju psihologije umjetnosti. Umro je veoma
mlad (37. godina ), a djela su mu bila zabranjena vie od 20 godina i bila
nepoznata sovjetskim psiholozima i njegovim savremenicima.
U svoj model razvoja ovjeka Vigotski je ukljuivao elemente koji su
afirmirani marksizmom, pa je nazvan SOCIOKULTURNIM modelom.
Za Vigotskog je razvoj pojedinca produkt njegove kulture, a taj razvoj se
uglavnom odnosio na mentalni razvoj, proces miljenja, jezika, rasuivanja. Ove
se sposobnosti razvijaju kroz socijalnu interakciju s drugima, posebno s
roditeljima i predstavljaju zajedniko znanje jedne kulture. Prema Vigotskom,
intelektualne sposobnosti puno su specifinije za kulturu u kojoj je dijete
odgojeno.. Tako SOCIOKULTURNI MODEL razvoja ovjeka postaje jedan od
najutjecajnijih modela o tome kako socijalno iskustvo utjee na kognitivni
razvoj.

32

Prema teoriji razvoja koju je zagovarao Vigotski, KULTURA se

naglaava kao odrednica razvoja pojedinca. Kultura doprinosi djeijem
intelektualnom razvoju na dva naina i to :
djeca od kulture dobivaju najvei dio sadraja svoga miljenja, tj. znanja;
djeca od kulture usvajaju procese ili naine svog miljenja tj. ORUA
INTELEKTUALNE PRILAGODBE.
Dakle, kultura ui djecu TA MISLITI i KAKO MISLITI.
Vigotski je vjerovao da je spoznajni razvoj rezultat dijalektikog procesa
prema kojem djeca ue kroz zajednika iskustva rjeavanja problema s nekim
drugim roditelj, uitelj, brat, sestra, vrnjak.
U ukupnim interakcijama djeteta s drugim osobama Vigotski posebno
istie i naglaava ulogu GOVORNIH INTERAKCIJA. Putem govora odrasli
prenose na djecu bogato znanje koje postoji u kulturi.
Razvojem govora djeiji vlastiti jezik poinje sluiti kao primarno orue
za INTELEKTUALNU PRILAGODBU.
Djeca mogu upotrebljavati UNUTRANJI GOVOR za usmjeravanje
vlastitog ponaanja na slian nain na koji ih je nekad usmjeravao govor
roditelja. Ovaj prijelaz odraava jo jedan koncept u teoriji Vigotskog, a to je
RAZVOJ KAO PROCES INTERNALIZACIJE. Znanja i orua misli prvo
postoje izvan djeteta, u kulturi koja ga okruuje, a razvoj se sastoji od postupne
INTERNALIZACIJE u prvom redu kroz jezik tih oblika kulturne prilagodbe.
Kad je u pitanju razvojna psihologija, sredinji pojam teorije Vigotskog je
PODRUJE PRIBLINOG RAZVOJA. To podruje predstavlja razliku izmeu
onoga to dijete moe uiniti samo i onoga to moe uiniti uz tuu pomo. Ono
to dijete moe uiniti samo za VIGOTSKOG je STVARNA RAZVOJNA
RAZINA i ona se mjeri testovima inteligencije. Ono to dijete moe uiniti uz
pomo drugih naziva se RAZINA MOGUEG RAZVOJA. Razlika izmeu ove
dvije razine predstavlja DJEIJE PODRUJE PRIBLINOG RAZVOJA.
Sredinje pitanje ruskih psihologa je ta dijete moe uraditi uz tuu
pomo. Ruski psiholozi vjeruju u kulturalnu odreenost individualnog razvoja,
jer mnogo toga to djeca naue, preuzeto je iz kulture koja ih okruuje i uz
pomo odraslih.
Vigotski je pretpostavio (a to su potvrdila mnoga istraivanja)da testovi
inteligencije ne daju potpunu sliku djeije inteligencije. Prema Vigotskom,
socijalna interakcija ukljuujui i interakcije s kompetentnim vrnjacima
doprinose djeijem intelektualnom razvoju.
Prijelaz od vanjske kontrole na samokontrolu za mnoge psihologe je
voen ponajprije DJETETOVIM GOVOROM, to su jasno tvrdili i izloili L.
Vigotski i Aleksandar Lurije. Kao i Pijae, Vigotski je vjerovao da je dobar nain
prouavanja djeijeg razvoja PROMATRANJE DJECE U SITUACIJAMA
RJEAVANJA PROBLEMA. Vigotskog je na istraivanje potaklo opaanje da
predkolska djeca nekad govore sama sebi Za vrijeme rjeavanja problema i to
ponaanje nazvao PRIVATNI GOVOR, a Pijae je ovaj govor nazvao
EGOCENTRINI govor. Za Vigotskog, PRIVATNI GOVOR male djece izrasta
iz njihove interakcije s roditeljima i drugim odraslim u toku izvravanja zadataka.
Koristei brojne upute svojih roditelja za svoje ponaanje, djeca postepeno

33

INTERNALIZUJU govor u misli te proizvode reenice u sebi. Tako se

SAMOREGULACIJA razvija iz djetetovih socijalnih reakcija i taj proces
Vigotski je nazvao SOCIOGENEZA. Istraivanja su potvrdila model razvoja L.
Vigotskog:
- Djeija produkcija privatnog govora raste tokom ranih godina djeijim
usvajanjem govora odraslih, zatim opada i prelazi u TIHI govor;
- Tokom srednjeg i kasnog djetinjstva PRIVATNI GOVOR sve vie prelazi u
oblik APUTANJA kao oblik postepene INTERNALIZACIJE;
- Privatni govor je najuoljiviji na poetku novog zadatka i na mjestima gdje
djeca imaju najvie potekoa;
- Kako djeca usavravaju zadatak, PRIVATNI GOVOR opada, tj. postaje
INTERNALIZOVAN.

34

ARNOLD GEZEL (ARNOLD GESELL) (1880 1961)

I RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
Najbolji student Stenlija Hola, Arnold Gezel je doktorirao 1906. g. na
Sveuilitu Klark (Clarc), a medicinsku diplomu stekao je na Sveuilitu JALE.
Gezel je osnovao kliniku djeijeg razvoja JALE 1911. godine i oko 50 godina
istraivao i opisivao razvoj tipinog djeteta.
Gezel se nije slagao s Holovom teorijom da ljudski razvoj odraava
evoluciju vrste. Gezel je vjerovao da razvojem upravljaju, prije svega, genetski
procesi i isticao da rast i pojava motorikih vjetina kao to su puzanje, sjedenje,
hodanje itd. treba da slijede vrlo predvidljiv redoslijed.
Prema Gezelovom shvatanju, okolina igra samo sporednu ulogu tako to
utjee na dob period u kojem e se pojaviti odreene vjetine, ali ne djeluje na
redoslijed ili obrazac ponaanja, odnosno razvoja.
Sloene bioloke mehanizme koji upravljaju razvojem Gezel je nazvao
MATURACIJA SAZRIJEVANJE.
Istraivanjem djece Gezel je otkrio visok stepen uniformnosti u djeijem
razvoju to znai da se sva djeca nisu razvijala istom brzinom te su neka
prohodala ranije, neka kasnije, ali ono to je bitno to je da je REDOSLIJED
RAZVOJA BIO UVIJEK DOSLJEDAN. Tako su sva djeca prije hodala, nego
trala, trala prije nego skakala na dvije noge, skakala prvo na dvije zatim na
jednoj nozi itd. Tako je Gezel utvrdio neku vrstu STATISTIKIH NORMI u
razvojnom rasporedu razvoja i ponaanja koje su bile od velike vanosti za
lijenike i roditelje. Neke od tih statistikih normi i danas se upotrebljavaju.
U istraivanju psihofizikog razvoja linosti Gezel se koristio istananim
istraivakim tehnikama i tako dao veliki doprinos istraivanju u psihologiji. Prvi
je upotrijebio FILMSKU KAMERU kako bi to realnije i bez ometanja zabiljeio
djeije ponaanje, prvi razvio JEDNOSMJERNO STAKLO I KONSTRUISAO
FOTOGRAFSKU KUPOLU za praenje ponaanje djece iz svih uglova a da to
djeca ne vide i ne znaju.
U odgoju Gezel je predlagao da djecu treba hraniti onda kada pokazuju znakove
gladi, omoguiti im spavanje kad pokau da su zadrijemali, da se igraju i
istrauju u skladu s njihovim prirodnim rasporedima. Zahtijevao je strpljivost
roditelja i uivanje u trenutanim sposobnostima i ponaanjima i to bez
pourivanja ka zrelijim vjetinama. Gezel je zagovarao fleksibilno obrazovanje
zasnovano na interesima i linim stilom uenja svakog djeteta.
Uz sve doprinose koje je dao razvoju psihologije, njegov pristup bio je s
izrazitom biolokom filozofijom te je zastupao ekstremna i pojednostavljena
gledita jer je zanemarivao kljunu ulogu okolinskih faktora i njihov doprinos u
razvoju i ponaanju djece.
KOGNITIVNE TEORIJE RAZVOJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE
Jedan od pionira, prije svega, djeijeg razvoja je an Pijae (Jean Piaget,
(1896 1980). Rodio se i odrastao u vajcarskoj. Od djetinjstva ga je zanimala

35

nauka, posebno biologija i ponaanje ivotinja. Zanimao se za psihologiju i jedno

vrijeme proveo u Parizu radei na razvoju testova inteligencije za djecu zajedno
sa Alfredom Binetom i Theodorom Simonom. U prouavanju inteligencije djece,
posebno su ga zanimali netani odgovori koje djeca daju, a manje se interesirao
za tane odgovore koje djeca daju.
Pijae je zapazio da djeca razliitih dobi raspolau razliitom koliinom
informacija i gledaju na svijet na razliite naine. U svojoj genetikoj
epistemologiji (razvojna spoznaja), (1953. godine u enevi osnovao
Meunarodni centar za genetiku epistemologiju) Pijae se bavio identifikacijom
zajednikih elemenata u djeijem razvoju, zatim, kako djeca stjeu i koriste
znanje, te kako djeca misle. Svoja istraivanja najvie je vrio na svojih troje
djece u emu mu je pomagala supruga Valentina, takoer psiholog. S obzirom da
se radi o veoma malom i nereprezentativnom uzorku, zatim o identinim
uvjetima rada i ispitivanja, rezultati do kojih je doao imaju odreena
ogranienja.
U svojim istraivanjima Pijae se sluio klinikom metodom sa slabo
strukturiranim intervjuom i pitanjima kao: Je li rua ljepa od cvijeta? i sl. a
dalja pitanja su zavisila od djeijih prvih odgovora.
U prouavanju razvoja djeteta Pijae je koristio kognitivistiko razvojnu
teoriju. Korijeni ovoj teoriji seu jo od an ak Rusoa koji je imao nativistiko
gledite po kojem se ljudski razvoj odvija na predvidljiv nain uz malo ili bez
utjecaja okoline, a spoznaja se odnosi na znanje. Sredinja ideja ove teorije je da
je djeije ponaanje odraz strukture ili organizacije njihova znanja ili
inteligencije. Nain na koji razmiljamo i znanje koje imamo rukovode naim
ponaanjem.
Razvoj ljudske spoznaje ili inteligencija, po Pijaeu, je stalna borba vrlo
sloenog organizma koji se pokuava prilagoditi vrlo sloenoj okolini.
Prema Pijaeovoj teoriji, ljudski se razvoj moe opisati pomou
FUNKCIJA a to su uroeni bioloki procesi koji se ne mijenjaju tokom ivota
(ORGANIZACIJA,
ADAPTACIJA,
AKOMODACIJA,
ASIMILACIJA
KONSTRUKCIJA NOVOG ZNANJA poinju roenjem i traju cijeli ivot ), i
SPOZNAJNIH STRUKTURA, a to su sheme aktivnosti koje ukljuuju dva
elementa: predmet u okolini, npr. lopta; i reakcija djeteta na predmet. Spoznajne
strukture su fleksibilne i mijenjaju se tokom vremena (dijete mijenja nain kako
prima igraku, loptu).
RAZVOJNI STUPNJEVI PO PIJAEU
l. SENZOMOTORIKI PERIOD obuhvata prve dvije godine ivota. Sheme
dojeneta su jednostavni refleksi koji se postepeno kombiniraju u vee,
fleksibilnije jedinice aktivnosti.
Ovo razdoblje u razvoju djeteta Pijae je podijelio na 6 podstupnjeva i to:
Vjebanje refleksa od roenja do kraja prvog mjeseca (sisa kad bradavica
dotakne usne, hvata predmete kad mu se stave na dlan, okree glavu na prikladan
vidni podraaj);

36

Razvoj shema od 14. mjeseca: kognitivne strukture najranijeg djetinjstva,

uvjebana ponaanja kao: sisanje bradavice, dude, prsta ili bilo ega; hvatanje
svakog predmeta s kojim se susretne; gledanje i okretanje glave na razliite
podraaje; koordinacija meu osjetilima je izraenija;
Postupci otkrivanja od 48. mjeseca. Izraenije zanimanje za vanjski svijet,
baratanje igrakama uz istraivanje; na sluajne reakcije dodirivanje igrake i
ljuljanje, sposobno je ponoviti radnju - dakle, uoava uzrono-posljedine veze i
odnose;
Namjerno ponaanje od 812. mjeseca. Javlja se prvo istinsko namjerno
ponaanje pri kojem dijete prvo opaa eljeni cilj, a zatim razmilja kako e ga
ostvariti. Dolazi do razdvajanja sredstva od cilja pa je dijete sposobno gurnuti
jastuk u stranu kako bi dohvatilo igraku to predstavlja stvarno inteligentno
ponaanje po odreenom obrascu;
Novost i istraivanje od 1218. mjeseca, stupanj otkria novih sredstava pomou
aktivnog istraivanja. Sad dijete osmiljeno i sistematski mijenja svoje ponaanje
i tako stvara nove sheme i uinke (konopac, tap, guranje, njihanje, dohvatanje
igrake sposobnost upotrebe orua; bacanje kaike na pod nije hir nego
kognitivni razvoj);
Mentalno predoavanje od 1824. mjeseca; djeca su sposobna misliti,
predoavati, planirati aktivnosti iznutra, a ne kroz vanjsko djelovanje kao u
prethodnim stupnjevima.
2. PREDOPERACIJSKI PERIOD od 2. do 6. godine ivota.
Dijete poinje upotrebljavati simbole pa rijei i brojevi zauzimaju mjesto objekta
i dogaanja. Akcija se poinje izvoditi mentalno;
Ovo je predkolski period u kojem se javlja sposobnost predoavanja.
Simbolika funkcija ogleda se u sposobnosti upotrebe jedne stvari za
predoavanje neeg drugog (erpa na glavi umjesto kape, eira, metle za konja i
sl.).
Sposobnost predodbenog funkcioniranja javlja se pri kraju ranog djetinjstva
kao:
unutranje rjeavanje problema kao i sposobnost baratanja s nevidljivim
premjetanjem predmeta (stalnost predmeta, jer tu su i kad ih ne vidi);
pojava rijei;
pojava neizravnog oponaanja (oponaanje prolih ponaanja upuuje na
sposobnost pohrane tog ponaanja u nekom predodbenom obliku);
pojava simbolike igre kao pokazatelja simbolike funkcije (stvari i predmete
zamjenjuju za neto drugo (tap amac, hrpe pijeska kolai, metla konj itd.).
Predodbeno rjeavanje problema nadmonije je od senzomotorikog jer je
predodbena inteligencija znatno bra i djelotvornija, drutveno je djeljiva.
U predoperacijsko doba djeca razvijaju posebne oblike spoznaje koje je
Pijae nazvao KVALITATIVNI IDENTITET, TJ. uvianje da se kvalitativna,
generika priroda neke stvari ne mijenjaju ako se mijenja njen izgled (ica je ica
i kad je savijena, voda je voda u bilo kakvoj posudi)mada na ovom stepenu djeca
ne shvataju da duina ice ili koliina vode ostaju nepromijenjene.

37

3. PERIOD KONKRETNE OPERACIJE od 6. do 11. godine. Operacije izvode

slaganjem, oduzimanjem, zbrajanjem, obrtanjem.
4. PERIOD FORMALNIH OPERACIJA - od 11. godine do odrasle dobi.
Ukljuuje sve vie stupnjeve aktivnosti operacija koje ne zahtijevaju konkretne
objekte ili materijale.
SPOZNAJNI ILI INTELEKTUALNI RAZVOJ DJECE PO PIJAEU
1. Senzorno-motoriko razdoblje intelektualnog razvoja - do kraja 2. g. .
spoznavanje svijeta i njegovih svojstava na osnovu osjetnih podataka i
manipuliranja (baratanja)predmetima i stvarima;
u poetku su reakcije jednostavne, bezuvjetno refleksne, a zatim postaju sve
sloenije i uvjetno refleksne;
razvija spoznaju o postojanju i egzistiranju predmeta i bia i onda kad ih ne vide
niti ih na drugi nain osjeaju;
poinju kontrolirati poloaj svoga tijela u prostoru;
poecima svog govora oponaaju govor odraslih i to im slui za unutranje
predstavljanje vanjske realnosti.
2. Egocentrino predoperacionalno razdoblje intelektualnog razdoblja traje
od 3 7. godine ivota. Karakteristike:
o svemu rasuuju na osnovu svojih gledita i mjerila;
pojave dijele grubo, prema crno bijeloj tehnici, na dobre i na one koje ne
valjaju ;
djeije miljenje zasnovano je na njihovim eljama, a ne zakonima logike i treba
im dosta iskustva dok se uvjere da se sve elje ne mogu ostvariti ve samo realne
i logike.
3. Razdoblje konkretnih operacija traje od 7. do 11. godine ivota.
djeca poinju misliti logiki o konkretnim pojavama, ali jo ne mogu apstraktno
misliti;
djeca sreuju, broje, klasificiraju predmete, a zbivanja poinju tumaiti uzrono
posljedino;
pojam konzervacije koliine, teine, obima, broja predmeta se ustaljuje i sad
znaju da se te vrijednosti ne mijenjaju promjenom razmjetaja, poretka,
promjenom vanjskog izgleda i sl;
sve su vie socijalizirani i mogu se uivjeti i prihvatati razmiljanja drugih i tako
provjeravaju vlastite zakljuke i razmiljanja.
4. Razdoblje formalnih operacija traje od 11 do 15. g. ivota;
usvajaju se logike operacije s apstrakcijama i simbolima;
intelektualne operacije postaju jednake intelektualnim operacijama odraslih.

SPOZNAJNI ILI INTELEKTUALNI RAZVOJ DJECE PO PIJAEU

38

Senzorno-motoriko razdoblje intelektualnog razvoja traje od roenja do

kraja 2. godine ivota i ima est (6)podstupnjeva:
1. Vjebanje refleksa od roenja do jedan mjesec dana;
2. Razvoj shema - od 1. do 4. mjeseca (od refleksa do
senzomotorikih shema );
3. Postupci otkrivanja od 4. do 8. mjeseca (pokazivanje jasnijeg zanimanja za
vanjski svijet i ve na ovom stupnju barata igrakom sa zanimanjem i
istraivanjem tog predmeta;
4. Namjerno ponaanje od 8. do 12. mjeseca kada djeca prvo opaaju eljeni
cilj, a zatim razmilja kako e cilj ostvariti pri emu pokazuju istinsko namjerno
ponaanje; Namjerno ponaanje Pijae smatra znakom djeije inteligencije.
5. Novost i istraivanje od 12. do 18. mjeseca kojeg Pijae naziva Otkrie
novih sredstava pomou aktivnog istraivanja . Novi nain ukljuuje smiljeno i
sistemsko mijenjanje dosadanjeg ponaanja uz stvaranje novih shema i uinaka.
6. Mentalno predoavanje od 18. do 24. mjeseca predstavlja napredak jer djeca
postaju sposobna predoavati neto, a to znai da postaju sposobni misliti i
planirati aktivnosti iznutra, a ne kroz vanjsko djelovanje. Predoavanje kao
napredak predstavlja i kraj senzomotorikog razdoblja u spoznajnom razvoju
djece.
Glavno postignue senzomotorikog razvoja djece po Pijaeovoj teoriji
spoznajnog razvoja je STALNOST PREDMETA tj. spoznaja da predmeti
imaju stalnost koja je neovisna o perceptivnom dodiru s njima.
Egocentrino predoperacijsko razdoblje intelektualnog razvoja traje od 37.
godine ivota. Karakteristie ga slijedee:
Pretstavlja razdoblje posebnih spoznajnih dostignua za koja je Pijae dao naziv
KVALITATIVNI IDENTITET. Odnosi se na uvinje da se kvalitativna
generika priroda neke stvari ne mijenja ako se mijenja njezin izgled (ica- ostaje
ica bez obzira na savijanje i mijenjanje oblika, voda bez obzira na posudu u
kojoj je i sl.).
Egocentrizam koji je karakteristian za ovo razdoblje najvidljivije se
pokazuje u djeijem govoru kroz koji ispoljavaju da se ne mogu uivjeti u
poloaj druge osobe i priu preinauju zbrkano i s dosta netanosti i
nepreciznosti.
Centracija predstavlja usmjerenost djeije panje samo na jedan aspekt
problema i perceptivno je pristran oblik reagiranja zaokupljenom panjom koju
teko mlaa djeca pomjeraju i mijenjaju. (Primjeri s redovima kruia, s vodom i
posudama, s linijama iste duine ali razliito rasporeene itd).
Egocentrizam i centracija se odnose na istu zamisao a to je da mala djeca
imaju jednostranu perspektivu, da prosuuju na osnovu oitih stvari i da uzimaju
u obzir samo neke informacije. Zato je Pijae pojam egocentrizam zamijenio s
pojmom centracija.

39

U predoperacijskom periodu bitan pojam je pojam KONZERVACIJE kao

drugi oblik nepromjenljivosti predmeta, pored stalnosti predmeta. Konzervacija
(sauvati informacije)se ispituje u podruju koliina: mase, teine, volumena,
duine, prostora i udaljenosti, vremena, brzine pokreta.
Konzervacija broja koja se prvo stjee (5 6 g. kod amerike djece).
Slino je sa konzervacijom mase i kontinuiranih koliina, dok se konzervacija
duine i teine javljaju 2-3 godine poslije prvih konzervacija.
Razdoblje konkretnih operacija traje od 7. do 11. godine ivota. Dijete je
ogranieno na konkretno to se nalazi pred njim: konkretnim, opipljivim,
stvarnim predmetima i stvarima.
U toku ovog razdoblja djeca ovladaju razliitim oblicima konzervacije.
Tako djeca spoznaju da su kvantitativna svojstva predmeta nepromjenljiva bez
obzira na promjene odreenih karakteristika (zamjene mjesta brojevima,
promjena oblika, promjena zapremine posude za istu koliinu vode itd.).
Pijae je koristio iste zadatke za ispitivanje djece u predoperacijskom i
razdoblju konkretnih operacija. Dok djeca u predoperacijskom razdoblju nisu
mogla rjeavati postavljene zadatke, u razdoblju konkretnih operacija su ih
uspjeno rjeavali, ali taj napredak je iao postepeno. Starija djeca razmiljaju
loginije iako ni mlaa djeca nisu potpuno nelogina.
Konzervacija koja predstavlja drugi oblik nepromjenljivosti (prvi je
stalnost predmeta i stvari), u predoperacijskom periodu karakterie da djeca nisu
sposobna nadvladati povrnu perceptivnu pojavnost i zato tee uspijevaju
konzervirati duinu i teinu, dok prvo stjeu konzervaciju broja, zatim
konzervaciju mase. Ostale vrste konzervacije javljaju se jo kasnije.
Klase (razrede) djeca predoperacijskog perioda ne mogu razumjeti i esto
im potklasa bude vea ili brojnija nego klasa (vie je pasa nego ivotinja, vie je
rua nego cvijea, vie je crvenih kuglica nego drvenih a sve su drvene itd. na
razini konkretnih operacija sasvim je drukije i djeca uspjeno rjeavaju
probleme klasa ili razreda.
Razdoblje formalnih operacija traje od 11. g. do kraja ivota.
Ovom razdoblju moe se odrediti poetak, ali ne i kraj. Poetak se uzima
izmeu 1213. godine, s poetkom adolescencije. Meutim, formalne operacije
mogu se pojaviti i kasnije ili se uope ne pojaviti. Sad djeca ne pokazuju
ogranienja kao na stupnju konkretnih operacija i sad su sposobna da hipotetiki
- deduktivno rasuuju i zakljuuju. Razdoblje formalnih operacija ukljuuje
razliite oblike misaonih radnji zasnovanih na postavkama: ako, da; moda;
ako onda, i sl . Za razliku od razdoblja konkretnih operacija gdje je polazite za
djecu uvijek neposredna stvarnost, za djecu u razdoblju formalnih operacija
polazite je svijet mogunosti, odnosno ta je to to se moe smatrati istinitim.
(primjer sa klatnom i njihanjem: duina konopca, teina, zamah itd). Djeca na
stepenu konkretnih operacija ne mogu rijeiti zadatke s klatnom, dok e djeca sa
910 godina na inteligentan nain traiti rjeenje, ispitivati i provjeravati
mogunosti (moda je bitna teina, duina konopca, nain njihanja itd.).

40

BRUNEROVA TEORIJA RAZVOJA (JEROME BRUNER)

Teorija razvoja koju zastupa Bruner je kognitivna. Bruner se bavio
percepcijom, posebno socijalnom percepcijom, a kasnije se posvetio ispitivanju
djece i to od ranog djetinjstva do dvije godine ivota.
Informacije koje djeca stjeu mogu se formirati:
na osnovu aktivnosti, manipulisanjem predmetima,
putem mate, predoavanja ili predstavljanja ranije doivljenih sadraja i
njihovom kombinacijom;
- simbolikom koja podrazumijeva sposobnost operisanja simbolima
koja ima odluujui znaaj za spoznavanje i modeliranje
stvarnosti.
Bruner navodi tri naina predstavljanja prolih iskustava na osnovu
steenih informacija kao:
akcioni nain, akcija je glavni sistem sistem operacije kojom se pojedinci slue;
ikoniki nain u kojem je slika glavni sistem operacije;
simboliki nain u kojem je glavni sistem operacije jezik.
Informacije koje djeca usvajaju iz okoline rezultat su prenoenja s generacije na
generaciju, pri emu je kultura presudan faktor. Razvoj intelektualnih funkcija
oblikuje se u zavisnosti od toga kako se i u kakvim objektivnim uslovima stjeu i
obrazuju informacije.
Bruner je smatrao da jezik nije sredstvo koje svijet samo predstavlja, nego
je jezik sredstvo koje svijet i mijenja. Kad naue razliite rijei za ljutnju i gnjev,
djeca lake razlikuju vlastite emocionalne doivljaje. Kako izgeda vanjski svijet,
kako funkcionira, prema Bruneru je rezultat socijalne interakcije sa okolinom.
Uenje i nastava znaajni su za formiranje linosti i razvoj stvaralakih
mogunosti. Bruner smatra da je, to se tie znanja, bitnija sposobnost miljenja i
adaptivno ponaanje. Kod djece treba razvijati vlastito miljenje i u tome ih treba
hrabriti i podsticati. Znanje i vjetine treba da budu prilagoeni uzrastu kako bi se
djeca zainteresirala za sadraj bez straha od neuspjeha i od kole.

41

PERIODI U RAZVOJU OVJEKA PERIODIZACIJA

DUEVNOG RAZVOJA OVJEKA
Za periodizaciju duevnog razvoja ovjeka uzimaju se razliiti kriteriji.
Zato postoje i razliite periodizacije kao :
pedagoka periodizacija koja pshihiki razvoj ovjeka dijeli na osnovu perioda
koji se poklapaju sa kolskim stupnjevima;
organska periodizacija koja za kriterij uzima promjene u razvoju kao to su
nicanje i ispadanje prvih zuba, polno sazrijevanje i sl;
psiholoka periodizacija koja poiva na psiholokim odlikama ovjeka razliitog
uzrasta.
Meutim, treba istai da ni jedna periodizacija nije potpuno ista i da
svaka koja je dominantna ima elemenata i druge.
Kod nas se periodizacija psihikog razvoja ovjeka preteno zasniva na
psiholoko pedagokim odlikama. Polazi se od injenice da roenje nije nulta
poetna taka ni fizikog ni psihikog razvoja ovjeka ve momenat kada
nastupaju korjenite promjene uslova za djeiji razvoj. Zato naa periodizacija
obuhvata razvoj od samog zaea imajui u vidu injenicu da psihiki razvoj
ovjeka poinje prije roenja. Smatra se da je neopravdano zanemariti psihiki
razvoj djeteta za vrijeme dok je u utrobi majke. Takva su shvatanja i autora
amerike periodizacije prema kojoj razvoj treba pratiti od momenta zaea, a ne
od roenja kako to zagovaraju predstavnici drugih periodizacija (ruska, britanska
i sl.). Uporite za takva shvatanja su u tome da fetus reagira na emocionalna i
zdravstvena stanja majke i zdravstveno stanje majke u periodu trudnoe ima
velikog utjecaja kako na fiziki, tako i na psihiki razvoj djeteta.
Uvaavajui istaknuti kriterij, periodizacija psihikog razvoja ovjeka je
slijedea:
PRENATALNI PERIOD koji se odnosi na razvoj prije roenja i sastoji se od
tri potperioda i to:
Zaee ili oplodnja
Zigot (ovum) od zaea do kraja druge sedmice,
Razdoblje embrija (EMBRIO) od tree do kraja 8. sedmice nakon zaea;
Razdoblje fetusa (FETUS) od 9. do 38. sedmice.
Razvoj jedinke zapoinje oplodnjom tj. sjedinjavanjem spermatozoida i
jajaca. Ve nakon nekoliko sati nakon oplodnje, oploena stanica se dijeli na
dvije, ove na etiri, zatim osam pa 16, itd., sve do formiranja jedinke.
Jedinka se za vrijeme ranog stadija trudnoe naziva embrij ili zametak i
traje od tree do osme sedmice. U poetku embrionalnog razvoja, krajem druge
sedmice nakon oplodnje, formiraju se dva sloja ili zametna listia i to: ektoderm,
kao vanjski listi iz kojeg e se kasnije razviti koa i nervni sitem i oni dijelovi
tijela koji omoguavaju kontakt s vanjskim svijetom(nervni sistem, ulni organi
oka, uha i nosa, kosa); endoderma ili unutranji zametni listi iz kojeg se kasnije
razvijaju probavni organi i plua i lijezde. Iz ektoderma i endoderma razvija se
srednji zametni listi ili mezoderm iz kojeg e se kasnije razviti miii, kostur i
organi za razmnoavanje. I u embrionalnom periodu, kao uostalom i kasnije,

42

razvoj jedinke odvija se po principu od glave prema nogam poznat pod

nazivom cefalokaudalni razvoj (kefalo - kaudalni razvoj) i iznutra prema vani
(proksimodistalni razvoj) prema kojem se najprije razvijaju nadlaktice, zatim
podlaktice, pa ruke i prsti ruku, nakon ega slijedi razvoj nogu, stopala, i prstiju
nogu.
Tokom 6 sedmica u razdoblju embrija, plod koji je u obliku DUDA,
preobraava se u sloeni i diferencirani organizam koji ima srce, bubrege, oi,
ui, mozak, nervni sistem.
Od devete do 38. sedmice ivota je razdoblje fetusa. Sa 2324 sedmice
fetalne dobi kad pluni mjehurii postaju sposobni prenijeti kisik u krv fetus
moe da preivi ukoliko doe na svijet.
U prenatalnom razvoju, posebno u stadiju fetusa dolazi do usklaenosti
izmeu naslijea i okoline to znai da se materica smatra prvom ljudskom
okolinom ili okruenjem. Materica zatiuje plod od povreda i drugih tetnih
utjecaja tako da zahvaljujui materici plod moe podnijeti ak i neoekivane
snane udarce. Heinz Prechtl (Hajnc Prehtl) holandski neurolog je ultrazvunom
metodom ustanovio da se fetus sa 14 sedmica trudnoe pokree tako da se mogu
vidjeti pokreti ruku i nogu, mirkanje, pa ak i stavljanje palca u usta. Utvreno
je da u treem mjesecu razvoja fetus moe zatvoriti aku, micati nonim prstima i
gutati. U etvrtom mjesecu oi fetusa su osjetljive na svjetlost, a u petom
mjesecu glasni zvukovi izazivaju reakcije kod fetusa.
Za pravilan razvoj ploda u prenatalnom periodu veoma vaan je nain
ivota majke, pravilna ishrana, uredan ivot i zdrava emocionalno socijalna
atmosfera u kojoj majka ivi.
Abnormalan razvoj fetusa mogu prouzrokovati TERATOGENI (lijekovi,
droge, alkohol, puenje). Za njih moemo rei da su negenetski inioci koji mogu
prouzrokovati poremeaje embrija i fetusa i nazivaju se TERATOGENIMA.
Oblast koja se bavi istraivanjem utjecaja teratogena na prenatalni razvoj naziva
se TERATOLOGIJA. Meutim, najnovija istraivanja potvruju da teratogeni
mogu imati i psiholoke posljedice i posljedice na ponaanje pa je tako potaknuto
novo podruje istraivanja poznato pod nazivom PSIHOTERATOLOGIJA. U
ovom podruju istraivai istrauju potencijalno tetne uinke teratogena i to
preko ponaanja, a ne preko fizikih posljedica, jer se posljedice na ponaanje
mogu pojaviti i kad nema nikakvih psihikih posljedica.
Djelovanje teratogena (lijekovi i droge) izraava se u osnovnih est naela:
djelovanje teratogena ovisi o genetskoj strukturi organizma,
o vremenu kada teratogen djeluje,
svaki teratogen ima jedinstven uinak,
nastaje zastoj u razvoju ili abnormalan razvoj, poremeaj pojedinih funkcija
organa i sistema organa, poremeaj ponaanja, smrt;
teratogeni razliito dospijevaju u fetus,
vjerovatnost djelovanja teratogena kree se od nikakvih uinaka do smrti.

43

POSTNATALNI PERIOD RAZVOJA

Ovaj period u razvoju ovjeka prolazi kroz 8 (osam)stadija.
Novoroene donosi na svijet mnogo motornih sposobnosti, refleksnih radnji te
je sposobno: zna da plae, zijeva, sisa, guta, povraa, izbacuje iz usta, sklapa
aku, pratiti pogledom predmete u pokretu i niz drugih refleksnih radnji koje su
uroene.
Za ostale aktivnosti treba da nastupi maturacija ili sazrijevanje.
Period dojeneta prva godina ivota kada se stjeu osnovne vjetine i navike:
uslovni refleksi, hvatanje, hodanje, govor;
Period ranog djetinjstva od 1. do 7. godine u kojem preovladava intenzivan
psihofiziki razvoj. Dijete usavrava hod, jede samo, samo se oblai, stie navike
hranjenja, spavanja, kontrolisanja pranjenja, ui prve odnose s drugima;
Period srednjeg djetinjstva od 7. do 11. godine kad dijete pohaa kolu, razvija
smisao za druenje, preuzima prve ozbiljnije obaveze;
Period kasnog djetinjstva od 11. do 14. godine kojeg karakterie mnotvo
fizikih i psihikih promjena u razvoju i to je period puberteta;
Period rane mladosti od 14. do 16. godine kada nastupa fizika zrelost, ali jo
emocionalna i psiholoka nezrelost;
Period kasne mladosti od 16. do 20. godine kojeg karakteriu izmijenjeni
odnosi sa drugovima, s roditeljima. Zavrava se razvoj inteligencije,
interesovanja za suprotan spol su izraena, izraena ideoloka i politika
interesovanja, aktuelno pitanje je pitanje izbora budueg poziva;
Period zrelosti od 20. do 60. godine u kojem se ostvaruju sve vanije ivotne
potrebe i elje;
Period starosti poslije 60. godine, period povlaenja u miran ivot.
- slika tjelesnih proporcija u razliitoj dobi, 66. str. Troj
OPE ZAKONITOSTI PSIHOFIZIKOG RAZVOJA
Osnovne tendencije i karakteristike razvoja su:
Intermitentnost a to je pojava da razvoj ne tee kao neprekidno
napredovanje, nego se jedan oblik ponaanja pojavljuje jednom ili dva puta, pa se
gubi, nakon vie dana ili nedjelja se ponovo javlja, pa opet gubi itd. Intervali
izmeu javljanja i gubljenja se skrauju i na kraju potpuno izgube, a odreeni
oblik ponaanja se uvrsti, ustali. Tako dojene moe drati glavu uspravno
mnogo ranije nego to se ova vjetina ustali a to je sa 6. mjeseci starosti. Tako se
javlja vjetina hvatanja, pa se gubi, da bi se kasnije opet pojavila itd.
Alternativnost u razvoju ukazuje na zakonitost naizmjeninog javljanja
raznih funkcija. Tako neka djeca razviju sposobnost hodanja, a imaju zastoj u
razvoju govora, dok je kod druge djece to obrnuto i sl.
Konstantnost razvojnog reda a odnosi se na to da je stalan i
nepromijenjen redoslijed razvoja karakteristian za mnoge funkcije. Tako djeca
prvo crtaju krug, pa kvadrat, pa romb. Ako znaju nacrtati romb sigurno je da
znaju nacrtati i kvadrat i krug, a ako znaju nacrtati kvadrat, sigurno je da znaju

44

nacrtati i krug. Kod uvianja slinosti i razlika takoer se javlja nepromijenjen

redoslijed. Djeca prvo uoavaju razlike izmeu dvije stvari, pa zatim slinosti.
Kod praenja predmeta u pokretu pogledom prvo se javlja sposobnost praenja
horizontalno, pa vertikalno i na kraju kruno.
Cefalokaudalni pravac razvoja (kefalo kaudalni pravac) prema kojem
razvoj tee od glave prema donjim ekstremitetima tj. od glave prema repu. Ovo
se odnosi na fiziki, motorni i senzorni razvoj. Tako je u poetku razvijenija
glava u odnosu na tijelo. U motornim aktinostima dijete prvo podie glavu, zatim
glavu i ramena, zatim sjedi, stoji, pa hoda. Prvo kontrolie ruke, a zatim i noge.
Osjetljivo je prvo u predjelu usta i nosa, a zatim se osjetljivost iri prema trupu i
ekstremitetima.

Sl. 9. Cefalokaudalni pravac razvoja (zakonitost razvoja od

glave prema krajnjim dijelovima tijela).
Proksimodistalni pravac razvoja prema kojem razvoj ide od blieg da
udaljenijim dijelovima od kimene modine. Tako u motornom razvoju, dijete
prvo kontrolie ruke iz ramena, pa iz lakta, na kraju iz ake. Prvo se igra velikim
igrakama, pa onda kad razvije kontrolu prstiju, igra se i s malim igrakama kao
to su klikeri itd.

45

Sl. 10. Proksimodistalni pravac razvoja (zakonitost razvoja

od kimenog stuba prema krajevima tijela ).
Eliminisanje suvinog angairanja miia i energije pri kojoj mala djeca
koriste vie miia i energije da obave neku radnju, vjetinu dohvatanja igrake i
drugih vjetina pri kojima angaira cijelo tijelo.
Razvoj tee od opeg, globalnog, masovnog ponaanja ka diferenciranom
i specifino.

46

ULOGA MATURACIJE SAZRIJEVANJA U RAZVOJU LINOSTI

U najirem smislu rijei, razvoj predstavlja promjene u ponaanju vrste i
pojedinca. Tok razvoja koji uzrokuje promjene pojedinca, promjene u ponaanju
i osobinama oznaava se pojmom MATURACIJE ILI SAZRIJEVANJA. Razvoj
ovjeka pod utjecajem je veeg broja faktora, a posljedica je i njegova
sazrijevanja ili maturacije. Manifestuje se kao pojavljivanje naprednijih,
savrenijih i zrelijih oblika ponaanja. Tako se za pojam razvoja vezuje pojam
zrelosti i pojam uenja ili utjecaja okoline na razvoj. Maturacija ili sazrijevanje
moe se odnositi na razvoj u odreenom dobu, razvoj koji je posljedica bioloke
spremnosti organizma za nove oblike ponaanja, a koji moe da ukljuuje i novo
i potrebno iskustvo sve do statusa potpuno razvijenog, odraslog pojedinca.

Sl. 11. Faktori razvoja jedinke (Povezanost i meusobna

zavisnost faktora razvoja )
Zrelost pojedinca za odreene vrste aktivnosti znae da je razvoj dostigao
maturaciju sazrijevanje koje omoguava napredovanje prema najzrelijem
obliku ponaanja. Za Pijaea, zrela osoba je ona koja je ovladala i posljednjom
fazom u razvoju, a to je sposobnost logikog i apstraktnog miljenja. Za Frojda,
emocionalna zrelost oznaava sposobnost prevladavanja konflikata koji su tipini
za odreeni uzrasni razvoj. Manifestira se kao sposobnost uspostavljanja odnosa
ljubavi s okolinom i odnosa sa drugima. Maturacija ili sazrijevanje je proces
nastajanja relativne zrelosti tipine za odreeni period razvoja pa se govori o
zrelosti predkolaca, zrelosti za polazak u kolu, zrelosti adolescenata itd.
Sazrijevanjem ili maturacijom preteno je odreeno kada e organizam
dostii razvoj za odreene aktivnosti jer je neophodno da dostigne i bioloku
zrelost, da sazriju tkiva i organi, za te vrste aktivnosti. Na pojavljivanje puzanja,
penjanja, hvatanja, hodanja i slinih aktivnosti nikakvog utjecaja nee imati
uvjebavanje i stimuliranje sve dok organizam ne dostigne odgovarajuu zrelost
za njih. Kad organizam dostigne odgovarajuu zrelost, djeca vrlo brzo usvajaju
vjetine za taj period. Svako prijevremeno poticanje i hrabrenje izvoenja
aktivnosti za koje dijete nije sazrelo moe ak imati nepovoljne efekte i usporiti
razvoj tih vjetina. Prijevremene aktivnosti mogu nakoditi ukupnom razvoju, a
mogu izazvati strah, averziju i demotivaciju za te aktivnosti.
47

Za sloene aktivnosti kao to je klizanje, plivanje, za koje je, pored

zrelosti, potrebno i uenje, neophodna je bioloka spremnost organizma kada je
najpovoljnije poeti sa uvjebavanjem, jer je prije toga nekorisno, ali ne treba ni
dugo odgaati uvjebavanje jer je i to tetno za usvajanje vjetina i formiranje
navika. To znai da treba iskoristiti stanje gotovosti za uenje kako ne bi dolo
do gubljenja motivacije.
Brojna istraivanja i eksperimentalna ispitivanja na ivotinjama i djeci
potvrdili su odgovarajui utjecaj maturacije sazrijevanja i uenja na razvoj
linosti.
Man, je izvodio eksperiment sa punoglavcima dadevnjaka stavljajui ih u
vodu s kloretanom koja im je sprijeila pokretljivost. Vraanjem u obinu vodu,
nakon 6, a najdalje za 30 minuta svi su punoglavci proplivali.
Slian eksperiment izveo je s kanarincima koje je izolirao stavljajui ih u
posebne krletke kako ne bi sluali pjev vrnjaka. Vraanjem u normalne
okolnosti propjevaju kao i vrnjaci jer pjevanje kanarinaca zavisi o maturaciji, a
ne o uenju.
Spalding je izveo eksperiment s piliima tako da je jedne odvojio od
kvoke 2, a druge 10 dana. Pilii koji su bili odvojeni 10 dana vie nisu slijedili
kvoku niti njeno kvocanje jer je period maturacije proao i zakasnilo se s ovom
vjetinom.
Denis, je izveo eksperimente s jastrebovima miarima. Mlade jastrebove
drao je zatvorene 10 sedmica i nisu imali mogunosti da lete. Nakon tog perioda
jastrebovi su razvili slabu vjetinu leta jer je period maturacije proao. Letjeli su
nisko i nesigurno dok su njihovi vrnjaci letjeli i na visini od 150 metara.
Hilgard je izvodio eksperiment s dvije ujednaene grupe djece starosti 23
godine. Jedna grupa je uvjebavana 12 sedmica za aktivnosti rezanja makazama,
penjanja uz stepenice, zakopavanje dugmadi. Druga, kontrolna grupa nije
uvjebavana, ali nakon 12 sedmica kad joj je omogueno uvjebavanje,
zahvaljujui maturaciji koja je nastupila, za samo jednu sedmicu uvjebavanja
savladala je navedene aktivnosti i privremena superiornost eksperimentalne
grupe je nestala.
Gezel i Tompson su izvodili eksperiment s jednojajanim blizankama.
Kad su napunile 46 sedmica, jedna od njih je uvjebavala 6 sedmica svakog dana
po 10 minuta penjanje uz stepenice da bi uspjela za 26 sekundi savladati
prepreku. Druga djevojica, sad sa 52 sedmice starosti, ovu aktivnost je
savladavala za 10 sekundi nakon uvjebavanja svega dvije sedmice.
Ovi eksperimenti su posluili za ispitivanje senzomotornog razvoja
sposobnosti.
Florence Gudinaf je ispitivala kako maturacija utjee na razvoj emocija i
na mentalni razvoj. Izvela je eksperiment sa djevojicom starom 10 godina koja
je od roenja bila slijepa i gluha. Due vremena je frustrirala tako to joj je lutku
stavljala iza vrata i niz lea. Kad ne moe dohvatiti lutku, djevojica je jecala i
udara rukom po okolnim predmetima. Kad je uspjela dohvatiti lutku, poela se
smijati i plesati iako nikad nije imala priliku da ui ples. F. Gudinaf smatra da je
to reakcija i ponaanje za koje je djevojica sazrela.

48

Primjeri koji se odnose na 12- godinjeg djeaka koji je pronaen u

Aveyronu (Juna Francuska)gdje se penjao po drveu kao ivotinja, francuski
lijenik H. Pinel je zakljuio da se radi o mentalno poremeenoj osobi jer je
djeak u kontaktima grizao, ujedao, reao, s nemirnim i bezizraajnim
pogledima. Meutim, francuski lijenik H. Itard bio je miljenja da se radi o
edukacijskoj zaputenosti. Zajedno sa medicinskom sestrom uporno je radio na
njegovom odgoju i uspio ga osposobiti za odreene aktivnosti pa i za
emocionalno reagiranje. Jedino nije razvio govor, a umro je od prehlade sa 40
godina starosti.
Drugi primjer govori o dvije djevojice koje su 1920. godine pronaene u
vuijem brlogu, nedaleko od Kalkute u Indiji. Amala, stara 2 godine i Kamala 89 godina u zavodu za poduavanje i humanizaciju ponaale su se kao vukovi. S
dobro razvijenim sluhom i njuhom, danju su drijemale i bile nepokretne, da bi
nou ivnule i postale motoriki nemirne. Nisu znale kontrolisati pranjenje,
slabo su osjeale toplotu i hladnou, hodale etveronoke, nisu se znale oblaiti,
a jele su poput ivotinja. Mlaa Amala za dva mjeseca poduavanja nauila je
nekoliko rijei i savladala osnovne aktivnosti, ali je nakon 2 godine umrla od
bolesti. Starija Kamala ivjela je 18 godina i trebalo joj je jako mnogo vremena
da naui uspravno hodati i da nosi odjeu. Za dvije godine poduavanja nauila
je tek nekoliko rijei govoriti, a u est godina poduavanja svega 30 rijei. Nije
bilo mogue je humanizirati, jer je i dalje napadala i ujedala djecu, hvatala i klala
kokoke po dvoritu i sl. Ne radi se o slaboumnosti nego o proputenoj gotovosti
za uenje odreenih aktivnosti.
KARAKTERISTIKE TJELESNOG RAZVOJA
Tjelesni ili fiziki rast i razvoj podrazumijeva razvoj anatomskih i
fiziolokih procesa do kojih dolazi tokom ontogeneze U toku razvoja i rasta
dolazi do osnovne dvije vrste promjena:
promjene do kojih dolazi zbog umnoavanja i rasta elija i taj proces se naziva
RAST RAENJE;
promjene do kojih dolazi zbog razliitog rasta elija i dovode do promjena u
sloenosti strukture i oblika i taj proces se naziva DIFERENCIJACIJA u rastu.
Poznavanje tjelesnog fizikog razvoja, razvoj kotanog i miinog sistema,
razvoj nervnog i drugih sistema, potrebno je kako bi se potpunije upoznao
psihiki razvoj, razvoj govora, inteligencije, razvoj psihikih procesa,
emocionalnih i socijalnih promjena itd. Pored ostalog, razvojna psihologija
istrauje i otkriva povezanost razvoja izmeu psihikog i tjelesnog fizikog
ivota ovjeka.
Mnogobrojni su faktori koji utjeu na tjelesni fiziki rast i razvoj, a
meu njima zapaeno mjesto pripada: rasi, polu, ishrani, oboljenjima, fizikim
aktivnostima itd. Naravno da naslijee ima presudan utjecaj u tjelesnom razvoju i
od naslijea zavisi granica do koje e se neka osoba tjelesno razviti ako razvoj
tee normalno. Sredina kao opi faktor razvoja utjee na oblikovanje detalja
tjelesnog razvoja. Tako npr. visinu odreuje faktor naslijea, a teinu faktor
sredine u kojoj pojedinac ivi.

49

U rastu i razvoju kostiju i miia javlja se neravnomjernost te se smjenjuju

spori i brzi periodi, a osnovni su:
nagli porast visine i teine javlja se od roenja do 6. godine;
usporeni rast i razvoj od 6. godine do pojave puberteta;
intenzivan rast i razvoj u periodu puberteta;
ponovno usporavanje rasta i razvoja nakon perioda puberteta.
Postoje razlike u tjelesnom fizikom rastu i razvoju izmeu djeaka i
djevojica. Tako su djeaci, uglavnom, vii i tei pri roenju pa sve do 1112.
godine. Zatim na kratko, oko 2 godine, djevojice prednjae u rastu i razvoju, da
bi opet prednjaili djeaci u rastu i razvoju. Svaki period razvoja ima svoje
karakteristike tako da je za period puberteta karakteristina pojava nezgrapnosti u
izgledu jer se neravnomjerno razvijaju i rastu pojedini dijelovi tijela.
Pri roenju dolazi do nesrazmjera u tjelesnim proporcijama pa je glava
nesrazmjerno velika u odnosu na noge i ruke koje su male. U 910. godini glava
dostie maksimalnu teinu, lice raste sporije, a u pubertetu pojaava rast to je
sluaj i sa nogama i rukama.

Sl. 12. Promjene u tjelesnom razvoju, od fetalnog perioda do

odrasla ovjeka.
U poetku kosti su mekahne i hrskaviave, a tokom razvoja dolazi do
osifikacije ili okotavanja. Oko petog mjeseca poinju izbijati zubi, prvo mlijeni
koji se vade oko 6. godine i ustupaju mjesto stalnim zubima. Umnjaci, posljednji
stalni zubi, niu izmeu 20. i 25. godine ivota.
Mozak kao centralni dio nervnog sistema naglo raste i razvija se do 6.
godine kada dostie oko 9o % svoje konane teine i veliine, a oko 9. godine
dostie razmjere odraslog ovjeka.

50

Sl. 13. Tjelesne proporcije dojeneta i odrasle osobe

Razvoj motorike u pojedinim periodima
Prva iskustva djeca grade pomou senzomotorikih aktivnosti kao: sisanje,
hvatanje, kretanje itd. irli (Shirley) motorno ponaanje dijeli na dva perioda i to:
Motorna aktivnost u koju je ukljuen cijeli organizam. Dijete se rita,
bacaka uvija. Pokreti su difuzni, nekoordinirani, spontani i sluajni.
Motorna kontrola kada djeca vremenom stjeu kontrolu nad pokretima. Broj
difuznih pokreta se smanjuje, a broj pokreta s ciljem se poveava. Djeca poinju
manipulisati predmetima iz svoje okoline. Sve se odvija pod utjecajem
maturacije sazrijevanja i uenja.
Motorni razvoj se prati i prouava na dva naina:
Normativnim nainom koji tretira motorni razvoj kao funkciju uzrasta i
utvruje se prosjean uzrast na kome se javljaju odreena ponaanja. Tako
nastaju normativne studije motornog razvoja sa utvrenim normama za praenje i
usporeivanje.
Prouavanje prirode procesa motornog razvoja i ponaanja kao faze kroz
koju prolazi razvoj pojedinih motornih vjetina.
Gezel je prouavao motorni razvoj od roenja do 16. godine starosti
koristei longitudinalni i transverzalni pristup u prouavanju.
U tjelesnom i psihikom razvoju dolazi do skokovitih promjena tako da se
u odreenom vremenskom periodu moe zapaziti intenzivniji motorni, a u
drugom intenzivniji psihiki razvoj. Platoi razvoja se smjenjuju. Meutim,
dogaa se da doe do usporenog razvoja motorike, a razlozi su:
Slabo tjelesno stanje djeteta uslijed slabe konstitucije ili bolesti (rahitis);
Tjelesna veliina djeteta. Via i deblja djeca sporije prohodavaju, a sitnija
i laka djeca to lake ostvaruju;
Postoji povezanost izmeu psihomotorike i inteligencije pa senzomotorni
razvoj moe biti usporen;

51

Normalan razvoj motorne kontrole u najranijim periodima razvoja, jer

pretjerano zamotavanje sputava motorne pokrete djece;
Nedostatak podsticanja od strane roditelja jer neki roditelji vie vole kad
dijete lei mirno i bez aktivnosti;
Forsiranje od strane roditelja preuranjenih pokreta za koje dijete nije
sazrelo, zbog ega se moe pojaviti i strah i averzija prema odreenim
aktivnostima.
Dok je tjelesna visina genetski programirana, tjelesna teina manje je
odreena nasljednim faktorima, a vie uvjetima ivota i pravilnom ishranom.
Praenjem tjelesnog fizikog razvoja utvreno je i slijedee:
Zapaaju se razlike u tjelesnom razvoju s obzirom na socijalnoekonomsko kulturne karakteristike sredine u kojoj djeca ive i razvijaju se. Bolji
uvjeti ivota i rada i naobrazba roditelja imaju povoljan utjecaj na tjelesni razvoj
djece;
Ustanovljeno je da postoji akceleracija (ubrzanje)tjelesnog razvoja jer su
nove generacije i vie i tee od prethodnih;
Djevojice se fiziki bre razvijaju nego djeaci, a i meusobno se manje
razlikuju i postupnije se razvijaju te 2 godine prije od djeaka postiu svoju punu
visinu;
Tjelesna fizika razvijenost, visina i teina odreuju fiziku zrelost i
sposobnost djeteta da podnese tjelesne i fizike napore karakteristine za uzrasni
period. Fizika zrelost utjee na samopercepciju, za osjeaj vlastite vrijednosti jer
je djeci najvanije da su lijepi i privlani;
Rezultati analiza zdravstvenog stanja odraslih osoba pokazuje da fizika
razvijenost u odrasloj dobi znaajno ovisi o tjelesnom razvoju dostignutom
tokom kolskog razvojnog perioda. Visina, teina, funkcionalna sposobnost
organizma, kapacitet plua, izdrljivost, snaga i sl. razvijaju se upravo u
kolskom razdoblju pa je dobro voditi rauna o tome da se organizam pripremi za
susrete sa svim optereenjima koja osobu ekaju u starijim periodima.
Najvei dio motornih aktivnosti novoroeneta su refleksivne aktivnosti.
To su uroene, automatizirane radnje nune za odravanje ivota novoroeneta
kao: kaljanje, kihanje, povraanje, okretanje glave, sisanje, gutanje itd.
U periodu dojeneta do kraja 1. godine razvijaju se i nestaju : Babinski
refleks (na dodir tabana, prsti se rairuju i stre uvis; Fefleks hodanja (doticanjem
ravne podloge noge poinju izvoditi pokrete hodanja); Refleks plivanja (kad lei
na trbuhu, ruke i noge se ispruaju); Refleks hvatanja (savijanje prstiju i hvatanje
predmeta); Moro refleks (na iznenadni jak zvuk iri ruke kao da e zagrliti).
Dojene, od mirnog leanja, razvija se u aktivno dijete koje se vrti i
okree, pue, sjedi, stoji i hoda po vlastitoj elji.
U periodu dojeneta motorni razvoj se mijenja iz mjeseca u mjesec i
praem je velikim promjenama. Radi ilustracije navodimo neke karakteristike
motornog razvoja u periodu novoroeneta s razmacima od 4 mjeseca.
Karakteristike na uzrastu od dva mjeseca:
Kad dijete stavimo na trbuh samo podie glavu i ramena ;

52

Kad drimo dijete u uspravnom poloaju iznad ravne podloge, dijete dri noge
savinute u koljenima, a kad dodirne nogama podlogu, spontano se nakratko
odupre nogama o podlogu;
Kad dijete spava ili lei mirno na leima primjeujemo da ake nisu vie tako
vrsto stisnute, nego su esto poluotvorene;
U budnom stanju, kad se nadnosimo nad dijete ono nas povremeno pogleda;
Ako stavimo mahramu preko djeijeg lica, dijete pokree glavu i tijelo elei se
osloboditi te neugode;
Kad je u leeem poloaju, nakratko posmatra predmete posebno svjetlucave ili
zveku ako se pomjera od sredine u stranu;
Kad mu se odrasli obraaju, poinje se smijeiti.
Karakteristike uzrasta od est mjeseci:
Dok su u leeem poloaju, pokuavaju se pridizati u sjedei poloaj. Kad ima
oslonac, jastuk i sl. sjede posmatrajui okolinu;
Dok lee na leima, igraju se sa zvekom drei je sa objema rukama istodobno;
Kad ih stavimo u krilo, pokuavaju uzeti kaiku i druge predmete koji su im
dostupni i to ine bez sudjelovanja palca. Ako nema predmeta na stolu, rado e
pokuavati da uhvate rub stolnjaka i da ga povuku;
Predmete ispred sebe pokuavaju dohvatiti slobodnom rukom ako im je u drugoj
ruci igraka;
Ako im se stavi mahrama preko lica, brzo je skidaju;
Sad jasno razlikuju mamu od ostalih ukuana i najvie joj se obraduje;
Dok lei i miruje samo, mogu se uti slogovi gukanja i pjevuenje;
Sjedei na krilu, reagiraju na iznenadni i jaki zvuk okreui glavu u pravcu
izvora zvuka.
Karakteristike uzrasta od devet mjeseci:
Na ovom uzrastu djeca sjede sama na ravnoj podlozi;
Igrake koje su na dohvat ruku, uzima a da ne padnu;
Mogu stajati pridravajui se uz predmete;
Na mahramu stavljenu preko lica reagira brzo skidajui je brzim pokretima i pri
tome ne padaju;
Funkcija palca je uspostavljena te uzimaju predmete i mrvice uz koritenje palca;
Igraku privezanu konopcem dohvata tako to vue konopac nakon ega uzima
igraku a konopac ostavlja;
Pokazuje interes prema igrakama koje proizvode zvonjavu kao zveka, zvonce i
sl. Rado ih uzima, zvoni i tome se raduje;
Na oduzimanje igrake i naglo uzimanje iz ruke reagiraju ljutnjom;
Izgovaraju neke dvoslone rijei kao MA-MA, TA-TA iako to izraavanje ima
vie spontani karakter;
Oponaaju kretnje odraslih i brzo ih usvajaju kao papa, ivio, dati pusu
itd;
Uzimaju kruh, keks i uspjeno dre u rukama i jedu.

53

Sl.14. Postepeni razvoj motornih sposobnosti, od leanja

prema puzanju i postepenom uspravljanju.
Poetak samostalnog hodanja skarakteristinim podignutim
rukama, savijenim koljenima i razmaknutim nogama.
Poetak samostalnog hodanja s karakteristinim podignutim
rukama, savijenim koljenima i razmaknutim nogama.
Karakteristike uzrasta 12 mjeseci:
Dok sjede, uspjeno se podiu u stojei poloaj uz koritenje oslonca;
Mogu hodati kad ih pridravamo za jednu ruku;
Kad se igraju kockama, mogu uzeti dvije kocke u jednu ruku;
Igraju se kockama i uspjeno ih sputaju u kutiju;
Na traenje znaju dati predmet i ispustiti ga iz ruke;
54

Poinju koristiti olovku, ali samo za aranje koje obavljaju desnom ili lijevom
rukom;
Raduje se igri s roditeljima i uvijek rado prihvataju igru;
Sad ve govore neke rijei koje imaju znaenje;
Oponaaju odrasle i imitiraju njihov kaalj, pokret, namigivanje i veseli ih ako
njihovi pokreti izazivaju smijeh kod prisutnih;
Predmete koje ele dobiti, a ne mogu sami do njih doi, trae pokazujui rukom
na njih itd.
ISPRAVLJANJE, USPRAVLJANJE I SJEDENJE

Sl.15. Od postepenog ispravljanja, uspravljanja

do samostalnog sjedenja

55

Sl. 16. Razvoj motorike ake

Precizno hvatanje uz koritenje i upotrebu palca.
Tjelesni razvoj se usporava u doba malog djeteta i razvoj je najsporiji u
periodu izmeu 2 3 godine starosti. S tri godine dijete moe trati pravolinijski,
moe skoiti uvis s obje noge, sa 4 godine mogu bacati i hvatati loptu s obje
ruke. S tri godine mui se s vezivanjem pertli, zakopavanjem dugmadi. A s pet
godina moe samo da se obue, koristi pribor za jelo, makaze i sl.
Karakteristike tjelesnog razvoja na uzrastu od 2 godine starosti su:
Djeca ovog uzrasta mogu sloiti toranj od pet kocki;
U rukovanju olovkom ili prirunim sredstvom, mogu povui ravnu crtu to do
tada nisu mogli;
Kad posmatraju predmete na slici mogu ih prepoznati;
Uspjeno pokazuju gdje im je nos, usta, zubi;
Uspjeno se kreu stepenicama uz pridravanje;
Upotrebljavaju rije NE kad im se neto nudi, a ne ele uzeti;
U rukama mogu drati manju au i sluiti se s njom;
Kontroliraju potrebu mokrenja, znaju najaviti potrebu, ali ne mogu dugo ekati;
Rado se igraju pijeskom, kameniima i vole da pune kantice ovim materijalom;
Boje zapaaju i pokazuju interes za slike u boji.
Karakteristike tjelesnog razvoja na uzrastu od 3 godine:
Uspjeno slau i niu toranj od osam kockica;
Uspjeno kombinuju i sastavljaju sliku od dva dijela;
Na ovom uzrastu djeca znaju razlikovati polove, znaju da li su djeaci ili
djevojice;
Uspjeno kontroliraju motoriku nogu, mogu stajati na jednoj nozi bez
pridravanja;
Uspjeno kontroliu mokrenje i pranjenje, nou spavaju cijelu no i bude se
suhi;
Govor se razvija intenzivno i rijeima izraavaju svoje elje;
Savladavaju odravanje higijene, pranje i brisanje ruku;
Pokazuju interes za igre u grupama, rado pleu sa dvoje ili troje druge djece;
Rado sluaju prie i uporni su u nastojanju da se pria ponavlja vie puta itd.
Za vrijeme kolske dobi dolazi do usporenijeg rasta i razvoja, ali do bolje
kontrole nad svojim tijelom. Motorne aktivnosti su sloenije, sami voze bicikl,
plivaju, crtaju, ivaju, kliu se na ledu, reu nokte. Timski sportovi sve vie
funkcioniraju kod 7 godinjaka. U pretpubertetu djevojice tjelesno bre
sazrijevaju od djeaka, ali tranje im je sporije i ne mogu skakati daleko kao
djeaci.
56

Tjelesni razvoj tokom puberteta i adolescencije uglavnom je nasljedan i

fizioloki uvjetovan, mada na rast i razvoj utjeu i faktori okoline. Tokom
tinejderske dobi porast tijela je najintenzivniji. Rast i razvoj napreduje brzinom
kao tokom prvih godina malog djeteta. Razliiti dijelovi tijela rastu razliitom
brzinom pa dolazi do disproporcionalnosti zbog ega se tinejderi osjeaju
neobinim i udnim.
SOCIJALNI RAZVOJ, SOCIJALNO UENJE I SOCIJALIZACIJA
Kognitivni faktori socijalnog razvoja
Raznovrsnost utjecaja socijalne sredine,
Faktori socijalnog razvoja: porodica, kola, vrnjaci, drutvo
Oblici socijalnog ponaanja,
Dinamika socijalno emocionalnih odnosa u djeijim grupama i vodstvo u grupi,
Razvoj moralnosti; Moralne norme; Formalna i svjesna disciplina.
Ve u doba dojeneta, u prvih est mjeseci uspostavljaju se prvi oblici
socijalnog ponaanja koji su potrebni za uspostavljanje i odravanje drutvenog
kontakta. Zahvaljujui uroenim mehanizmima djeca, u 3. mjesecu, upuuju
smijeak, oglaavaju se gukanjem, prate pogledom osobe i predmete u pokretu i
tako uspostavlja socijalne kontakte. To su prvi oblici komuniciranja.
Socijalni odnosi su bitna pretpostavka normalnog razvoja djece. Bolja i
kvalitetnija veza sa majkom daje veu sigurnost i slobodu te gubljenje straha da
se od nje odvaja.
Rastom i razvojem proiruje se broj osoba s kojima djeca uspostavljaju
kontakte. U 3. godini izraenije pokazuju interes za uspostavljanje kontakta s
vrnjacima i upuuju im znakove drutvenosti. U poetku, tipian nain
komuniciranja je PARALELNA IGRA. Djeca su zajedno, ali svako dijete se
zabavlja vlastitim aktivnostima i ne ulaze u interakcije druge djece iako su jedno
pored drugog.
U predkolskom periodu karakteristian je izrazita potreba za
interakcijama s vrnjacima te manja ovisnost o odraslim osobama.
Vaan skok u razvoju drutvenih odnosa dogaa se polaskom djeteta u
kolu. Iz do sada, zatienog i povlatenog poloaja u porodici prelazi u novu,
sloenu i nepredvidivu socijalnu situaciju. Sve vie raste utjecaj vrnjaka i
vrnjaci predstavljaju kriterij za usporeivanje: kakav sam, da li sam jai, bolji,
ljepi, pametniji u odnosu na druge.
U kojoj mjeri je dijete prihvaeno od drugih predstavlja vane momente u
izgraivanju: slike o sebi; samopercepcije; vlastitog potovanja. Na ova pitanja
odgovori se dobivaju u grupama, skupinama iji je i dijete lan, gdje postaje
cijenjeno, prihvaeno ili odbaeno. Kod djece mlaeg uzrasta ove promjene se
lahko mijenjaju, ali u doba puberteta i kasnije u periodu adolescencije, one
postaju trajnije, jae i mnogo znaajnije i vanije.
Postoje pravila ponaanja u grupama koja se moraju potovati. Moraju se
ispuniti odreeni uvjeti da bi se postalo lanom skupine, a za krenje pravila

57

ponaanja slijede kazne za nepridravanje. Skupine imaju svoje simbole, ifre,

tajni jezik. Postati lan grupe skupine je vrlo vaan dogaaj za pojedinca, to je
ujedno znak da su ispunjeni odgovarajui kriteriji kao: posjedovanje
inteligencije, drutvenost, uspjenost u izvravanju zadataka. Grupe skupine
odbacuju trebere , bogatune , minkere .
Period adolescencije ili mladenatva predstavlja doba u kojem su odnosi s
vrnjacima i pripadnost skupini jo vaniji. Za adolescente karakteristino je da
ele biti neovisni, nastupa slabljenje veze s roditeljima, teko se komunicira s
njima, esto se javljaju nesporazumi i konfliktne situacije kao rezultat stanja:
kako udovoljiti roditeljima, a zadovoljiti svoje prohtjeve. Za svoje postupke,
reakcije, aktivnosti adolescenti dobivaju u grupi emocionalnu pomo i
razumijevanje, sve se vie uvruju vrijednosti, a slika o sebi dobiva jasniji
izgled.
Priroda socijalnih odnosa u adolescentsko doba se sve vie mijenja,
skupina nije vie jednospolna. Adolescenti uspostavljaju vie vrsta socijalne
interakcije: uspostavljaju individualna prijateljstva; ukljueni su u iru skupinu
koju nazivaju rulja; pripadaju uoj skupini koju nazivaju klapa, kvadra.
Ovu pripadnost adolescenti manifestuju u slinom odijevanju, u podjednakim
kriterijima za izbor glazbe, knjievnosti, slini su u izboru idola itd.
U periodu adolescencije prijateljstva igraju veoma vanu ulogu.
Uspostavljanje prijateljskih odnosa s vrnjacima kod adolescenata jaa osjeaj
sigurnosti i sve uspjenije potvruju lini identitet.
Istraivanjima je utvreno da djeca koja nisu uspostavila dobre odnose sa
vrnjacima, u kasnijim razdobljima razvoja su pokazivala neprilagoene oblike
ponaanja i postajale neprilagoene odrasle osobe. To znai da skupine vrnjaka
znaajno utjeu na samopouzdanje, samopotovanje, na stvaranje osjeaja
sigurnosti, prihvaenosti, vlastite vrijednosti i linog identiteta.
Za uspjean razvoj drutvenosti osnovni preduvjet predstavlja
SOCIJALNA OSJETLJIVOST. Socijalna osjetljivost se ispoljava u sposobnosti
pojedinca da:
ispravno percipira i razumije svoju socijalnu sredinu;
da procjenjuje tua emocionalna stanja na osnovu govora, ponaanja,
gestikulacija itd;
da procjenjuje socijalne situacije, odnose izmeu drugih ljudi i odnose drugih
prema sebi;
razumije i predvia tue postupke;
posjeduje sposobnost i smisao za humor itd.
Socijalna osjetljivost omoguuje pojedincu primjereno socijalno
ponaanje uz razumijevanje socijalnih situacija, motiva, meusobnog
razumijevanja i zajednikog poduzimanja inicijative u raznim aktivnostima.
Socijalna osjetljivost moe se razvijati pouavanjem. To znai da su zrela
socijalna ponaanja rezultat odgoja i socijalnog uenja. Djeca brzo naue da e ih
vrnjaci odbacivati ako su agresivni, a ignorirati ih ako su povueni, ako ne znaju
zapoeti interakciju, kad ne poznaju zajednike igre. Zato pouavanje u vjetini

58

komuniciranja olakava povuenoj djeci ukljuivanje u grupe to je posebno

znaajno za djecu s posebnim potrebama.
Uloga socijalnih faktora u razvoju linosti
Socijalni faktori su najvaniji u razvoju linosti. Linost predstavlja
rezultat utjecaja socijalnih faktora na bioloki datu osnovu. Na formiranje linosti
utjeu mnogobrojni socijalni faktori kao:
porodica i uvjeti ivota i rada u porodici, roaci i poznanici,
kola,
vrnjaci,
organizacije i drutva,
literatura i drugi MAS mediji,
brak i odnosi u braku,
zanimanje koje osoba obavlja i uspjeh u poslu,
socijalni poloaj,
pripadnost grupama itd.

Uloga i znaaj porodice

U razvoju linosti porodici se pridaje veliki znaaj. Za pravilan rast i
razvoj linosti vano je da djeca imaju osjeaj SIGURNOSTI, da osjeaju da se
roditelji brinu o njima, da su voljeni.
Nebriga, nepostojanje ljubavi te loa atmosfera u porodici, osnovni su
uzronici pojavi agresivnih oblika ponaanja, neprijateljskog stava prema okolini,
anksioznom stanju i povuenosti i sl. Prevelika strogost i nedostatak ljubavi
dovode do:
agresivnosti,
povuenosti u sebe,
nedosljednosti u ponaanju,
osjeanju nesigurnosti,
sklonosti ka neurotinosti.
Prevelika briga i maenje takoer nisu poeljni i dovode do:
nesamostalnosti,
sebinosti,
netolerantnosti,
asocijalnosti.

59

Sl. 17. Porodica kao faktor socijalnih odnosa.

Treba li dijete da uestvuje u razgovorima koji se odnose i na njega?
Utjecaj porodice na razvoj i formiranje linosti ima presudnu ulogu kako u
ranom djetinjstvu, tako i u kasnijim periodima razvoja, a posebno kad djeaci i
djevojice izrastaju u mladie i djevojke, kad zavisnost od roditelja postepeno
prerasta u samostalnost i sl.

Sl. 18. Odnosi u porodici. ta moete zakljuiti na

osnovu slike? Kakav poloaj ima dijete u porodici?
60

Utjecaj kole
Uz porodicu, kola predstavlja drugi veoma vaan socijalni faktor u
razvoju linosti. U koli se nastavlja razvoj linosti, produava se i razvija proces
intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja zapoetog u porodici. kola
predstavlja novu sredinu sa novim zahtjevima i izazovima i postavlja niz
odgovornosti osobama u razvoju. kola razvija pozitivne osobine, a igra znaajnu
ulogu u otklanjanju negativnih osobina. Nastava i drugi vidovi aktivnosti u koli
uestvuju u razvoju i formiranju linosti.
Uloga vrnjaka
Vrnjaci predstavljaju socijalnu grupu koja ima znaajan utjecaj na razvoj
pojedinca i manje je ograniena od porodice. Uloga i znaaj grupe vrnjaka
sastoji se u slijedeem:
kao lan grupe vrnjaka djeca po prvi put nisu podvrgnuta aprioristikom
utjecaju autoriteta kao to su roditelji i nastavnici;
djeca vlastitom aktivnou stvaraju sebi uvjete za adekvatan poloaj u grupi i
sredini u kojoj ive;
grupa vrnjaka kao socijalna grupa prua lanovima mogunost da naue neto
to ne mogu nauiti u porodici i u koli, ali pri tome valja imati u vidu da mogu
nauiti i neke oblike neeljenog ponaanja (puenje, psovanje, upotrebu alkohola,
opojnih sredstava itd.),
kao lanovi grupe mladi ue kako se ponaati i ophoditi s vlastitom generacijom;
u grupi se najee uspostavljaju prvi kontakti sa osobama suprotnog spola,
pripadanjem grupi pojedinci usvajaju i formiraju vlastiti pogled na svijet.
Kroz interakciju s okolinom, posebno snanog emotivnog odnosa s
majkom djeca usvajaju i spoznaju moralni, spolni, profesionalni identitet. U
kompleksu samospoznaja znaajno mjesto pripada sposobnosti procjene vlastite
uspjenosti i vrijednosti tj. slika o sebi . Slika o sebi se sastoji od procjene
vlastitih rezultata, prije svega, u dva podruja:
opa vrijednost koju ine miljenja o nivou pameti i nivou ljepote;
socijalna prihvaenost od drugih osoba.
Sa navrenih osam godina slika o sebi se sastoji iz samoprocjene
uspjenosti u pet (5) podruja: kolsko podruje; sport spretnost; prihvaenost
od vrnjaka; ljepota; ponaanje.
Procjena vlastite ope vrijednosti najvie je usmjerena na samoprocjenu
vlastite tjelesne ljepote na svim uzrastima i kod oba spola. O do tada idealizirane
slike o sebi, sa 9 godina djeca poinju sliku o sebi temeljiti na usporedbi sa
vrnjacima. Dok petogodinja djeca ne razlikuju zalaganje od sposobnosti ili
pameti, sa 11 godina djeca poinju razumijevati da sposobnosti predstavljaju
kapacitete koji utjeu na rezultate zalaganja. Shvataju da manje sposobna osoba
mora se vie zalagati i obratno. U 12. godini slika o sebi se uspostavlja kao
stabilna struktura emu posebno doprinosi roditeljsko povjerenje u djeije

61

sposobnosti i zalaganje. Dakle, pozitivna i realna oekivanja roditelja, bez

perfekcionizma i nastojanja da se nadoknade vlastiti neuspjesi, bez pretjerane
kritike i omalovaavanja, uz podrku i razumijevanje znaajno e pomoi
formiranju pravilne slike o sebi. Tu je i percepcija vlastitih utjecaja i mogunosti
koji potvruju da su rezultati plod djeijeg zalaganja u emu odgajatelji igraju
znaajnu ulogu jer potvruju da su rezultati plod zalaganja, a ne sluajnosti, sree
ili drugih vanjskih utjecaja.
Razvoj moralnosti, moralne norme, formalna i svjesna disciplina
Tokom kolskih godina, uporedo s kognitivnim, emocionalnim i
socijalnim razvojem razvija se moralnost i usvajaju moralne norme to oznaava
sposobnost razumijevanja i ponaanja u skladu s odreenim konkretnim,
specifinim i opevaeim pravilima ponaanja. Moral i moralne norme
ukljuuju nain ponaanja i ophoenja, nain vrednovanja postupaka u razliitim
situacijama i osjeaje. Neto se smije ili ne smije, treba ili ne treba, mora ili ne
mora to se postepeno internalizuje kao norma ponaanja. Ko se ne ponaa u
skladu s normama ima osjeaj krivice, a pridravanje znai osjeaj dunosti ili
obaveze. Osjeaj krivice koji se kod osobe javlja zbog neispunjenja propisanih
normi ili razliitosti gledanja na pojmove dobra i zla predstavljaju
psiholoke korijene MORALA. Osjeaj krivice i osjeaj dunosti ili obaveze
zajedno se nazivaju SAVJEU. Savjest i moral blisko su povezani. Moral i
moralne norme odreeni su drutvenim odnosima, a to znai da su relativni u
prostoru i vremenu. Moral predstavlja skup obiaja i mjerila ponaanja koja
vrijede u odreenom drutvu pa otuda njegova relativnost u prostoru i vremenu.
Procesom internalizacije ili usvajanja djeca usvajaju moralne norme kao
dio vlastite svijesti, a ne kao nametnutu moralnost. Emocionalna strana
internalizacije sadri osjeaj dunosti ili obaveze i osjeaj krivnje ako se obaveza
ne izvri. Racionalna strana internalizacije zahtijeva da djeca svojim razumom
shvate i prihvate potrebu odreenih oblika ponaanja na odreenom stepenu
razvoja.
Razvoj moralnosti kree od jednostavnog potovanja usmjerenog prema
roditeljima i odraslim koje se zasniva na poslunosti ili heteronomiji, preko
obostranog potovanja zasnovana na saradnji meu djecom i meusobnom
cijenjenju, do novih oblika moralnog ponaanja, a njegov prvi preobraaj
zasnovan je na potovanju usvojenih pravila. Pravila se usvajaju imitacijom
starije djece i oko sedme godine se dosljednije potuju i djeca razvijaju osjeaj
pravednosti.
Pijae smatra da djeca do 4. godine starosti ne razumiju kako pravila
funkcioniraju. Sve do 8. godine pravila se smatraju kao da su dola od vieg
autoriteta i apsolutna su, ne mogu se mijenjati Ovu vrstu morala Pijae je nazvao
heteronomnim ili moralnim realizmom poznat kao prisilni moral . Kazne
slijede bez obzira na namjeru da se greka napravi. Autonomni moral ili moral
subjektivizma, poznat pod nazivom moral saradnje javlja se u periodu od 8.
do 12. godine ivota. U ocjeni postupaka uzima se u obzir ne samo rezultat nego

62

i namjera. Interakcija s vrnjacima je ta koja stimulira i upravlja prelaskom iz

jedne vrste moralnosti u drugu.
Komplikovanije gledite na razvoj moralnosti iznio je ameriki psiholog
Lorens Kolberg (Lawrence Kohlberg)s tri nivoa, a svaki nivo se sastoji od dvije
etape. Kolberg je smatrao da se etiko razmatranje razvija onim tempom kako se
razvija njegova kognitivna sposobnost. Moralna suenja ispitivao je na djeci od
10 16 godina i to u SAD, V. Britaniji, Kanadi, Tajvanu, Meksiku i Turskoj.
Pretkonvencionalni stepen (preddogovorni) ukljuuje djecu od 4 10
godine. U prvom stadiju djeca su orijentirana na kaznu i bezrezervno
pokoravanje sili. Je li neto dobro ili zlo, zavisi od posljedica.
U drugom stadiju ispravan postupak je onaj koji slui kao sredstvo
zadovoljavanja svojih pa i tuih potreba. Tako dijete opravdava krau koja
rjeava pitanje gladi neke osobe.
Konvencionalni stepen (dogovorni) u kojem u prvom stadiju preovladava
tenja da se bude dobar. Bitna je namjera. U drugom stadiju se opredjeljuje
prema autoritetu i ustanovljenim pravilima. Orijentacija je na ispunjavanje svojih
dunosti.
Postkonvencionalni stepen, autonomni stepen, koji u prvom stadiju
opredjeljuje se za drutvene dogovore i opa dobrobit. U drugom stadiju je
odluivanje prema savjesti i prema samostalno izabranim etikim principima.
Osobe sa ovim stadijem su nosioci novih ideja i teorija i vrlo su rijetke.
Kolberg je utvrdio da nema bitnijih razlika u razvoju moralnih stavova s
obzirom na razlike koje postoje u kulturama u kojima je vrio istraivanje.
Razvoj pojma o sebi
Tradicionalna stajalita psihologa odreuju pojam o sebi na osnovu
osnovna dva odnosa i to:
JA ili egzistencijalni pojam o sebi,
MENE ili empirijski pojam o sebi.
JA kao egzistencijalni pojam o sebi predstavlja ustvari subjektivni
doivljaj postojanja, odnosno osjeaj osobnog identiteta, osjeaj sposobnosti za
neto, svijest o postojanju tokom vremena.
MENE kao empirijski pojam o sebi predstavlja objektivnije doivljavanje
i razumijevanje neijih linih obiljeja to, pored ostalog, ukljuuje tjelesni
izgled, socijalni status, kognitivne (spoznajne) sposobnosti, osobine linosti.
Zajedno JA i MENE upravo ine nau svijest o tome KO SMO, svijest
o naem identitetu.
Prema savremenim gleditima klasifikacija pojma o sebi sadri osnovna tri
dijela i to:
Znanje o sebi ili svijest o sebi ukljuujui i djecu i njihovu svijest ta znaju o
sebi;
Samovrednovanje ili samoevaluacija na osnovu kojih se utvruju faktori koji
utjeu na to ta djeca misle o sebi;
Samoregulacija koja podrazumijeva sposobnost djece i odraslih kako stjeu
samokontrolu i koje varijable utjeu na to.

63

Robert Selman je predloio model sistema pojma o sebi koji se sastoji iz

pet stupnjeva i to:
Razina dojenatva, period kada djeca ne mogu razumjeti svoje fiziko i svoje
psihiko postojanje ;
Razina ranog djetinjstva u kom periodu djeca razlikuju psiholoka stanja od
ponaanja;
Razina srednjeg djetinjstva kada djeca uviaju da se motivi i osjeaji mogu
razlikovati od ponaanja;
Razina predadolescencije predstavlja period u kojem djeca u kasnom djetinjstvu
sve vie vjeruju da JA predstavlja stabilni dio linosti;
Razina adolescencije ili period u kojem djeca poinju vjerovati da JA nikad
nije do kraja spoznatljiv jer neki aspekti linosti ostaju na nesvjesnoj razini.
Teoretiari socijalnog uenja, meu njima i Albert Bandura iznose dva
modela razvoja pojma o sebi:
Jedan
model
ukljuuje
samovrednovanje,
vlastitu
procjenu
samouinkovitosti kada su prosudbe i procjene netane i karakteristini su za
rano djetinjstvo. Sposobnost samovrednovanja postepeno se poboljava uz
djelovanje etiri procesa: verbalnih uputa roditelja i drugih odraslih osoba;
doivljaja uspjeha i neuspjeha; opaanja relevantnih modela; i primjeivanje
unutranjih tjelesnih reakcija.
Drugi model razvijanja pojma o sebi predstavlja model samoregulacije
koji se javlja kada djeca internalizuju standarde do kojih su doli vanjskim
procesima. Tada koriste samovrednovanje kako bi uskladili svoja ponaanja sa
vaeim standardima.
U ranom razvoju pojma o sebi veoma vanu ulogu imaju perceptivni
procesi i sposobnost percipiranja. Tako djeca tokom druge polovine prve godine
ivota pokuavaju ispoljavati i pokazivati svijest o mogunostima linog
djelovanja. Ove sposobnosti djeca pokazuju manipulirajui igrakama i
predmetima iz neposredne okoline.
Pri kraju druge godine djeca poinju spoznavati sama sebe to je utvreno
eksperimentalnim ispitivanjima djece uz koritenje ogledala. Djeca obiljeavaju i
prepoznaju lica. Sposobnost spoznavanja sebe ispituje se i registrira
videotrakama i fotografisanjem. Utvreno je da djeca u ovom periodu mogu
uspjeno samoprepoznavati sebe.
Ispitivanja provedena sa djecom predkolskog uzrasta su pokazala da
samoopisi predkolaca odraavaju predoperacijsko miljenje i da ukljuuje opise
koji imaju objektivna obiljeja.
U srednjem djetinjstvu djeca su u fazi konkretnih operacija kada pojam o
sebi ukljuuje uvianje teko primjetljivih i neopazivih osobina kao to su
emocije.
Apstraktne i hipotetike opise susreemo kod adolescenata koji su u fazi
formalnih operacija. Osobe na ovom uzrastu sposobne su da iznose stavove, lina
uvjerenja, da manifestuju osobine linosti karakteristine za njih itd.

64

EMOCIONALNI RAZVOJ
Poetno emocionalno ponaanje
Diferencijacija emocija,
Karakteristike emocionalnog ponaanja,
Podjela i vrste emocija,
Profil emocionalnog ponaanja na pojedinim uzrastima
Emocionalni razvoj ima veliki utjecaj na razvoj pravilnih odnosa mladih
prema roditeljima bez velike zavisnosti, prema prijateljima s novom bliskou,
prema drutvu s prihvatanjem novih obaveza i angairanja, te prema sebi s veim
razumijevanjem i boljim poznavanjem sebe i svoje linosti. Emocionalni, uz
socijalni, razvoj doprinosi da osobe dostignu zrelost i status odraslih i
omoguava im da nau odgovor na pitanja: Ko sam ja? , ta u biti? i sl.
Pravilan emocionalni razvoj jaa povjerenje u sopstvene snage i sposobnosti,
razvija samostalnost, pokree inicijativu i aktivnost to sve ini osnovu za
razvijanje stabilnog identiteta emu tinejderi tee. Tinejderi koji redovno
prolaze kroz mladenake krize prevladavaju ih i pozitivno rjeavaju u interakciji
s drugima, s vrnjacima i uope s odraslima. S obzirom da su mladi izloeni
snanom pritisku socijalne okoline i da socijalna okolina utjee na njihovo
emocionalno sazrijevanje, vano je da potekoe i krize kroz koje prolaze
savladaju pozitivno, jer je to znaajan preduvjet njihovoj socijalnoj i
emocionalnoj zrelosti.
Postojala su razliita shvatanja o tome da li dijete roenjem donosi neke
emocije ili se emocije razvijaju tokom ivota uenjem. Prvi eksperimenti u
oblasti emocija vreni su poetkom 20. stoljea. Pored ostalih, ameriki psiholog
Don Votson ispitivao vei broj djece s namjerom da utvrdi postoji li odreeni
emocionalni ivot kod novoroeneta. Stavljao je djecu na podlogu koju je
mogao izmicati, ali iznenadno ili je udarao dlan o dlan. Reakcije djece su bile
pojava plaa. Votson je ovu reakciju registrirao kao pojavu straha. Votson je
primjenjivao eksperiment i tako to je sputavao djeije pokrete drei ih vre
za ruku. Reakcije djece su bile da su trzali ruku, pokuavala su da izvlae ruku
kako bi se oslobodili sputavanja pokreta, poinjala su da crvene, jae da plau to
je Votson proglasio emocijom gnjeva. Slijedei eksperiment se odnosio na to da
je Votson stavljao djecu u mlaku vodu, davao im igrake, milovao ih. Zapazio je
da su tada djeca bila raspoloena, pokazivala su zadovoljstvo. Takvo stanje
Votson je proglasio emocijom ljubavi. Iz navedenih eksperimenata i reakcija
Votson je zakljuio da djeca roenjem donose na svijet navedene tri emocije
(strah, gnjev, ljubav), dakle, nasljeuju ih.
Kasnija ispitivanja nisu potvrdili Votsonove rezultate eksperimenata to
znai da djeca ne donose na svijet roenjem bilo koju odreenu emociju.
U ispitivanju emocija i njihovog razvoja kod djece posebno je ispitivala
kanadski psiholog Katarina Brides. Bridesova je praenjem i ispitivanjem
utvrdila da djeca roenjem ne donose neku odreenu emociju i da je poetni
emocionalni ivot nerazvijen i neizdiferenciran. Prema K. Brides, djeca

65

ispoljavaju opu uzbuenost kao poetnu emocionalnu uzbuenost, ali to nije

emocija. Razvojem i rastom djeteta sve se vie ustanovljuju emocionalna
ponaanja. Prema shemi koju navodi Bridesova, prvo se javlja opa uzbuenost.
Sa tri mjeseca dolazi do blage diferencijacije emocija i djeca pokazuju
zadovoljstvo i uznemirenost. Iz emocije zadovoljstva, smatraju psiholozi,
razvijaju se pozitivne emocije, a iz uznemirenosti se javljaju negativne emocije.
Do kraja 6. mjeseca javljaju se emocije straha, gnjeva i gaenja prema neemu.
Sa navrenih 12 mjeseci ivota kod djece se javljaju emocije oduevljenja i
naklonjenosti prema odraslim osobama. Do kraja 18. mjeseca javlja se emocija
naklonjenosti prema djeci, ali i emocija ljubomore. Sa 24 mjeseca javlja se
emocija radosti.

Sl. 19. Shematski prikaz razvoja emocija.

Diferencijacija emocija tokom razvoja.
Kad je u pitanju razvoj emocija, postavljalo se esto pitanje da li na
emocije utjee iskljuivo sazrijevanje i u kojoj mjeri na razvoj emocija utjee
uenje. Na razvoj emocija evidentan utjecaj ima sazrijevanje. Zato postoje
mnogobrojni dokazi. Prije svega, pojedine emocije se javljaju na odreenim
uzrastima. Tako je poznato da se djeca sa 6 8 mjeseci plae nepoznatih lica.
Njihova reakcija na nepoznate osobe je najee pla. Mnogi razvojni psiholozi
smatraju da je to rezultat intelektualnog sazrijevanja koje podstie razvoj
emocionalnih reagiranja. Zapravo, dijete na tom uzrastu poinje prepoznavati i
usporeivati lice majke i drugih lanova porodice sa licima nepoznatih osoba
uslijed ega se javlja strah od nepoznatih lica. Eksperiment sa bezopasnim
zmijama u kojem su uestvovala djeca razliita uzrasta.
Kada su uvedena u prostoriju gdje su se nalazile bezopasne zmije, djeca
od 2 godine starosti ponaala su se oputeno, dodirivala su zmije, igrala se s
njima i nije bilo pojave straha. Kada su u isti eksperiment uvedena djeca od 2 4
godine starosti, ona su oprezno prilazila zmijama, s odreenom rezervom ih
posmatrala. Iako nije bilo straha, ipak se nisu pribliavala zmijama. Grupa djece
sa navrene 4 godine starosti pokazivala su uznemirenost, odmah su poela
plakati i traila da napuste prostoriju u kojoj su bile zmije. Djeca nisu imala
priliku da naue odreene informacije o zmijama, nisu imala nikakva iskustva s
66

njima, ali ipak se pojavio strah od zmija kod etverogodinjaka. Djeca iz tree
grupe bila su dovoljno zrela i intelektualno sposobna da otkriju neobine i
nepredviene pokrete zmije. Za djecu su to bili novi pokreti to su doivljavali
kao izvjesnu opasnost i zbog toga se pojavio strah kako su eksperimentatori
zakljuili.
Navode se primjeri od roenja slijepe i gluhonijeme djece koja su
izraavala emocije na isti nain kao i djeca koja nemaju ova oteenja.
Gluhonijema i slijepa djeca nisu imala priliku da vide i uju smijeh, pla,
odnosno da naue kako se izraavaju emocije, ali su na potpuno isti nain
izraavali emocionalne doivljaje kao i normalna djeca. Ove reakcije, smatraju
eksperimentatori, rezultat su sazrijevanja djeijeg organizma.
Utjecaj uenja na razvoj emocija
Mnogobrojni primjeri iz svakodnevnog ivota kao i rezultati niza
eksperimenata ukazuju na to da uenje ima znaajnog utjecaja na razvoj
emocionalnih reagiranja. Uenje emocionalnih reakcija putem uslovljavanja, ili
uslovnih refleksa predstavlja jedan od naina dokazivanja da uenje utjee na
razvoj emocija.
Don Votson je u svojim eksperimentima uoio da se devetomjeseno
dijete plai jakih zvukova. Prije uvoenja eksperimentalnog faktora utvrdio je da
djeca ispoljavaju zadovoljstvo kada se pojavi bijeli kuni s kojim su se eljeli
igrati, dodirivati ga i gledati. Meutim, Votson je uporedo, dok je pokazivao
bijelog kunia, proizvodio jake zvukove zvonom usljed ega su reagirali i bijeli
kunii i djeca. Nakon nekoliko pokazivanja bijelog kunia i proizvoenja jakog
zvuka, iskljuio je proizvoenje jakog zvuka, a pokazivao bi samo bijelog
kunia. Djeca su ve na pojavu bijelog kunia pokazivala strah iako je ranije
pokazivalo zadovoljstvo igrajui se kuniem. Dijete je uslovljavanjem steklo
strah.
Postoje mnogobrojne situacije u svakodnevnom ivotu koje utjeu na
uenje odreenih emocionalnih ponaanja. Tako je poznat strah djece od bijelog
mantila, jer su doivjela odreene neprijatnosti prilikom odlaska kod ljekara,
stomatologa i sl. Ova vrsta straha nauena je putem uslovljavanja i prenosi se Na
sve sline situacije gdje se osobe pojavljuju u bijelim mantilima kao pekar, frizer,
optiar i sl.
Djeca ue emocije i emocionalno ponaanje i na osnovu oponaanja ili
imitiranja drugih, najee majke, oca, blieg lana porodice, tete iz vrtia i sl.
Tako se djeca plae onih pojava i situacija kojih se plai majka, brat, sestra i sl.
Na osnovu navedenih eksperimenata i dokaza moemo zakljuiti da na
razvoj emocija utjee sazrijevanje i uenje. Dok sazrijevanje ima veliku ulogu u
pogledu nastajanja i redoslijeda javljanja odreenih emocija, uenje je proces
prihvatanja raznih situacija koje izazivaju odreene emocionalne reakcije.

67

Karakteristike emocija
Evidentno je da postoje oite razlike izmeu emocija djece i emocija
odrasla ovjeka. Za emocije kod djece karakteristino je da su povrne, da ih
ispoljavaju otvoreno, djeca nisu u stanju da maskiraju i prikrivaju svoja
emocionalna stanja i lako ih je uoiti kod djece. Uestalost emocija kod djece
predstavlja takoer karakteristian nain reagiranja. Kod djece se odreena
emocija moe pojavljivati u toku dana vie puta, to za odrasle osobe nije
karakteristino. Tako dijete ispoljava gnjev vie puta u toku dana i brzo prelazi iz
stanja gnjeva u stanje radosti, zavisno od situacije u okruenju. Slijedea
karakteristika djeijih emocija je da su emocije kod djece kratkotrajne i da se
javljaju iznenadno i neoekivano. Kod odraslih iste te emocije mogu da traju
dosta dugo. Smjenjivanje emocionalnih stanja kod djece, to jest prelazak iz jedne
vrste raspoloenja u drugu, slijedea je karakteristika djeijih emocija (plau, a
zatim se smiju i obratno ). Emocije kod djece su snane i duboke to im daje
posebnu karakteristiku. To upuuje na zakljuak da su neprihvatljiva shvatanja
prema kojima djeca nisu u stanju da snano i duboko doivljavaju razliite vrste
raspoloenja. Djeca veoma snano i duboko mogu doivjeti kanjavanje,
zabrane, uskraivanje zadovoljenja odreenih motiva, suvie strog odnos
roditelja to sve ugroava djeiji ponos i ini ih nesigurnim i emocionalno
nestabilnim. Djeca snano i duboko doivljavaju ljubomoru, tugu, radost,
ushienja.
Vrste emocija
GNJEV (SRDBA, INAT) esta je emocija kod djece. Iako negativna
emocija, javlja se gotovo kod sve djece. Osnovni uzrok javljanja gnjeva je
sputavanje odreene aktivnosti pokreta kod djeteta kao npr. prilikom kupanja,
oblaenja, odravanja odreenih higijenskih navika i sl. Emocija gnjeva se javlja
i usljed neostvarivanja elja, neizvravanja datih obeanja od strane roditelja i
drugih bliskih osoba. Zato ne treba brzopleto i nepromiljeno davati djeci
obeanja koja ne moemo ili neemo ispuniti. Kod djece uzrasta do 3 godine
gnjev se moe pojaviti i zbog gladi, umora, usamljenosti i izdvojenosti u posebnu
prostoriju. Kod djece predkolskog uzrasta emocija gnjeva se javlja i u
sluajevima kad roditelji, odgajatelji ili druga lica prekidaju djecu u igri koju oni
ele da nastave.
Emocija gnjeva se razliito manifestuje na razliitim uzrastima razvoja
djece. Za mlau djecu karakteristino je da gnjev prate odreene fizike i
motorne reakcije kao udaranje, bacanje igraaka i drugih predmeta, a kasnije i
verbalne reakcije praene odbijanjem (neu)i zahtjevima da ga ne dira itd.
Emocija gnjeva je uestala emocija i pojaava se postepeno do uzrasta od
2,5 godine nakon ega postepeno slabi. Ova emocija se ee javlja kod djeaka.
Pri emociji gnjeva psiholoki profil djeteta je vrlo sloen. Gnjevno dijete
plae, dere se, vriti, valja se, mijenja boju lica to zna zbuniti roditelje i navesti
ih na pogrene reakcije. Gnjev je prirodna emocija i kada se javi potrebno je
dopustiti djetetu da je ispolji iako je negativna emocija, ali na odreenom uzrastu

68

razvoja redovna emocija. Roditelji i odgajatelji ne treba da zbog pojave emocije

gnjeva ispunjavaju zahtjeve djece i jer ih tako navikavaju da gnjevom nee moi
ostvariti sve to zaele. Na taj nain e postepeno djeca stvarati navike i
socijalizirati svoje emocije, pa i gnjev kao negativnu emociju. Pravilnim
voenjem i usmjeravanjem kod djece se veoma rano uspostavlja kontrola nad
emocijama. Smiren odnos roditelja i odgajatelja, uz uvaavanje, razumijevanje,
pokazivanje ljubavi, ali i odgovarajuih zahtjeva doprinijet e pravilnom razvoju
emocija kod djece.
STRAH je veoma esta emocija kod djece. Javlja se usljed iznenadnih i
neobinih situacija, jakih zvukova, iznenadno osvjetljenje ili zamraivanje
prostorije u kojoj su djeca, pojavom nepoznatih lica itd. Za mlai predkolski
uzrast karakteristine su pojave straha od konkretnih nepoznatih stvari i lica. U
kasnijem predkolskom periodu (6 godina) strah izazivaju nerealna bia,
izmiljeni likovi, vjetice, udovita i dr. U tom periodu djeija mata je jako
razvijena. Matanjem djeca zamiljaju razne situacije u kojima se bore protiv
nerealnih bia pa pokuavaju i odrasle dovesti u situaciju straha, ali vie iz
potrebe da se igraju i ale na takav nain. U nastajanju straha kod djece znaajnu
ulogu imaju televizijske emisije, razni akcioni filmovi koji dovode do
intenzivnog straha. Razliiti vidovi zlostavljanja u TV emisijama takoer su
izvor intenzivnog straha kod djece pa je preporuljivo da roditelji i odgajatelji
vre selekciju emisija koje e djeca gledati.
U cilju spreavanja pojave straha kod djece treba provoditi odreene
preventivne mjere kako se strah ne bi pojavio. Tako, strah od ljekara emo
sprijeiti ako se organizira igra djeteta s lutkom u kojoj dijete ima ulogu ljekara
pa vri pregled, daje injekcije, sirup i sl. kako bi se pripremilo za odlazak ljekaru.
Razuslovljavanje straha od bijelog mantila ostvarit emo igrom u kojoj odrasli
nose bijeli mantil. Strah se moe ublaiti ili eliminisati oponaanjem druge djece
koju prestraena djeca posmatraju. Tako e djeca mnogo lake prihvatiti ljekarski
pregled kad se obavlja u vrtiu ili u koli jer se ugledaju na drugu djecu i lake
podnose iekivanja i strah kojeg imaju. Kolektivni pregled grla, usta, zuba
mnogo lake se podnosi jer se eli ostati dosljedan stavu kolektiva, grupe i ne
pokazati pred drugima strah. Starije predkolsko dijete prije odlaska treba
pripremiti razgovorom o tome kako e izgledati pregled i ta moe realno
oekivati. Pogreni su postupci starije brae i sestara, ponekad i roditelja koji
plae djecu sa kolom pa im prijete da e se morati promijeniti kad pou u kolu.
Kod predkolske djece se javlja strah od naputanja i odvajanja od
roditelja prilikom polaska u predkolsku ustanovu. Ne treba potcijeniti intenzitet
straha koji se javlja kod djece u ovim situacijama jer im moe blokirati neke
njihove aktivnosti, motorne pokrete, govorne sposobnosti pa i sloenije misaone
operacije kao miljenje, osjeanja itd. Blagovremene pripreme djece za polazak u
vrti, redovitost i tanost u preuzimanju djeteta iz vrtia ublait e pa i eliminisati
strah od odlaska u vrti.
Emocija straha ima i pozitivna dejstva. Dobro je da djeca znaju koje
opasnosti dolaze od vatre, struje, vode, visine, nepoznatih prostora, nekih
ivotinja i sl.

69

LjUBAV kao emocija rezultat je prijatnih iskustava djeteta sa osobama i

predmetima koji ih okruuju. Ljubav se jae ispoljava prema osobama koje
pokazuju prijatnost i zadovoljstvo, esto to manifestuju kao to je sluaj sa
roditeljima. Ljubav nije uroena emocija i djeca e ljubav prenijeti na drugu
osobu ako ih majka zapostavlja, a druga osoba iskazuje prijatnost, brigu i
zanimanje za njih. U normalnim porodicama, djeca u pravilu izraavaju veu
ljubav prema majci nego prema ocu, jer je majka vie s njima i to se jo vie
ispoljava sa promjenom uzrasta djeteta. Djeca ljubav prenose i na ivotinje i
stvari i to tako snano da je izraenija nego prema roditeljima. Svoju naklonost
djeca esto manifestuju prema igrakama, posebno lutkama. Emocija ljubavi
dobija novi kvalitet u periodu puberteta i adolescencije kada postaje veoma
znaajna za budui ivot osobe.

Sl. 20. Ljubav kao pozitivna emocija u porodici.

Ispoljavanje ljubavi i naklonosti prema novom lanu
porodice ne smije biti takvo da izazove ljubomoru.

Sl. 21. Prenoenje ljubavi djeteta na predmete ili ivotinje

70

Eksperimenti koje je s majmunima izveo Hari Harlov (Harry Harlow)

odnosili su se na to da su mladunad odrastala uz surogat majku, a ne uz svoju
bioloku majku. Jedna od vjetakih majki napravljena je od eline ice i od nje
su mladunad mogla dobiti hranu, a druga vjetaka majka napravljena je od
tkanine i od nje mladunad nisu mogla dobiti hranu. Nakon to bi primila hranu,
mladunad majmuna su najvei dio vremena provodili s majkom od tkanine ili
mekahne majke. Zapaeno je da su mladunad koja su vie morala provoditi
vremena uz majku od eline ice, imala pojaan strah od drugih igraaka, da su
imala slabije kontakte s vrnjacima te da su u odrasloj dobi pokazivala
agresivnost i zlostavljale svoju mladunad. To navodi na zakljuak da su
psiholoki faktori u fazi odrastanja inili osnovu za vrstu vezu izmeu odraslih i
djece.

Sl. 22. Emocionalna veza mladunadi majmuna i vjetake majke

napravljene od tkanine.
LJUBOMORA kao negativna emocija javlja se kod svakog djeteta, ali s
odreenim individualnim razlikama. Uzroci za pojavu ljubomore su razliiti kao:
usporeivanje djece i neoprezno i nesmotreno isticanje slabije osobine i
nedostatka kod jednog u odnosu na drugu djecu. Dijete je povrijeeno,
omalovaeno, ljubomorno na drugo dijete.;
davanje igraaka i drugih predmeta drugom djetetu bez saglasnosti djeteta;
pojava drugog djeteta u porodici bez prethodne pripreme dovodi do ljubomore;
panja, njenost roditelja prema bolesnom djetetu moe izazvati ljubomoru kod
drugog djeteta, jer se boji da e biti zapostavljeno i da e izgubiti poloaj kod
roditelja. Da bi se zatitilo, dijete i samo poinje glumiti bolesno stanje kako bi
skrenulo panju na sebe.
Blagovremena obavjetenja, tane informacije i pravilan odnos roditelja prema
svakom djetetu smanjit e pojavu ljubomore kod djece.
Djeca ispoljavaju emociju ljubomore na vie naina:
otvoreno ispoljavanje ljubomore pri emu dijete reakcije manifestuje fiziki ili
rijeima i ovo je, smatra se, prihvatljiv nain reagiranja;

71

prikriveno ispoljavanje emocija ljubomore kad se ljubomora maskira i javlja se

povlaenjem djeteta i promjenama u ponaanju.
Smatra se da se emocija ljubomore vie javlja kod djevojica, jer su muka
djeca vie maena, da im se vie udovoljava, da ih se smatra vanijim u porodici
i sl. to je u nekim sredinama vrlo esta pojava.
Pojava i uestalost ljubomore se mijenja sa uzrastom. Najjaa i najea
emocija ljubomore je u periodu izmeu 34. godine
starosti. Nakon toga ljubomora poinje slabiti da bi se ponovo javljala u jakom
obliku u periodu puberteta i adolescencije.
U predkolskim ustanovama djeca znaju biti ljubomorna jedna na druge, a
uzrok mogu biti odgajateljice koje nepanjom posveuju vie brige nekoj djeci.
Igra i igrake mogu biti uzrok pojavi ljubomore. Pojava ljubomore i njeno
trajanje mogu biti uzrok neprilagoenim oblicima ponaanja djece. Ako se
ustanovi da ima ovih oblika ljubomore treba potraiti savjet strunjaka.
Ljubomora se manje javlja u porodicama u kojima ima vie djece.
KOGNITIVNI RAZVOJ
Specifinosti percepcije kod kolske djece
Poeci kognitivnog razvoja;
Razvoj pamenja; Osobine razvoja pamenja na kolskom uzrastu;
Razvoj i funkcija miljenja;
Razvoj i formiranje pojmova (L. Vigotski i drugi )
Specifinosti razvoja percepcije kod kolske djece
Perceptivni procesi ine osnovu nae spoznaje jer se s njima uspostavljaju
prvi kontakti s okolnim svijetom. Percepcija je proces kojim postajemo svjesni
podraaja koji djeluju na naa ula, a to su predmeti, bia, dogaaji. Djelovanjem
fizike energije na receptore nastaju podraaji koji stvaraju ivane impulse u
mozgu i tako nastaju percepcije. Podraaji koji djeluju na receptore i na naa ula
su: mehaniki, svjetlosni, termiki i hemijski. Zahvaljujui specijaliziranosti
naih osjetnih organa koji su osjetljivi na odreene podraaje, mi doivljavamo
bogatstvo i raznolikost podraaja koji djeluju na nas.
Nervni impulsi koji iz razliitih receptora (vidni, sluni, dodirni, mirisni,
okusni, toplotni) putuju u mozak, meusobno su vrlo slini, ali u mozgu dobivaju
razliito znaenje zavisno od:
mjesta modane kore u koje stiu (vidni, sluni dio korteksa i sl.),
koliine impulsa koji stiu u mozak,
prostorne organizacije tj. koji dio mozga ili korteksa podrauju,
vremenske organizacije tj. kako stiu podraaji u korteks, istodobno ili uzastopno
jedan za drugim.
To znai da je percepcija interpretacija osjetnih podraaja, a za
interpretaciju je vaan OKVIR REFERENCIJE kao npr. kad knjiga kao objekt

72

djeluje na naa ula, onda o knjizi moemo suditi s aspekta naune vrijednosti, ili
s aspekta objekta s obzirom na veliinu, tvrdou, boju itd.
Jo je Aristotel identifikovao pet osjetnih podruja: vidno, sluno, mirisno,
okusno, dodirno kao glavna osjetna podruja pomou kojih upoznajemo svijet
oko nas. Vidno osjetno podruje smatra se najvanijim jer nam osigurava najvie
podataka iz okolnog svijeta. Zahvaljujui slunom organu uhu imamo
doivljaj zvuka i ujemo tonove kao pravilne valove i umove kao nepravilne
valove. Na jeziku su receptori za okus i to: na vrhu jezika su receptori za slatko i
slano, na rubovima jezika za kiselo, zadnji dio jezika registrira okus gorkog, a
sredina jezika nije osjetljiva na okusne kvalitete. Uz okusne, obino idu i mirisni
osjeti, a ulo za miris je nos. Dokazano je da doivljaj okusa hrane zavisi i od
mirisa, pa ak i estetskog izgleda to znai da i vid uestvuje u doivljaju okusa.
Utvreno je da je najvei broj osjetnih stanica za bol, zatim za dodir, pa
slijedi osjet za hladno i toplo.
Poeci kognitivnog razvoja
Od roenja do adolescencije razvijaju se i usavravaju mnoge psihike
funkcije, a taj razvoj jednim imenom nazivamo kognitivni (spoznajni) ili
intelektualni razvoj. Misaone funkcije kao stjecanje pojmova, definiranje
pojmova, mogunost apstrakcije i generalizacije, hipotetinost i apstraktnost
miljenja ukazuju da postoje velike slinosti u razvoju miljenja kod razliitih
naroda i socijalnih sredina.
Postoje neslaganja kod istraivaa u gledanju na to da li je kognitivni
razvoj bioloki naslijeen, kakva i kolika je uloga socijalne sredine u razvoju,
kakav utjecaj ima govor u kognitivnom razvoju. Takoer, istraivai se ne slau
u gledanju na to kako i zato nastaju razvojne promjene u miljenju, koji su
mehanizmi razvojnih promjena i koji su uzroci tome. Tok kognitivnog razvoja
posmatran s aspekta razvoja miljenja je slijedei:
razvoj tee od vrste povezanosti za neposredno iskustvo, do zamjene stvarnosti
simboliki, predstavama;
kognitivni razvoj tee od egocentrinog odnosa prema socijaliziranom odnosu;
psihike funkcije, posebno miljenje, razvija se od konkretnog prema
apstraktnom;
u poetku se razvoj usmjerava na jedan aspekt stvarnosti, da bi se u kasnijem
razvoju istodobno zahvatala stvarnost s vie aspekata;
razvoj tee od upotrebe vanjskih simbola (motorne radnje, glasan govor) prema
unutranjim simbolima, od vanjske aktivnosti u baratanju predmetima do
unutranje misaone konstrukcije;
od uslovnih refleksa, preko steenih navika do inteligentnih radnji;
Pijae je upozorio na potpunu djeiju vezanost za neposredno iskustvo u
prvih 10 mjeseci kada se javlja POSTOJANOST PREDMETA. Djeca vide samo
ono to se nalazi u njihovom vidnom polju. Sa 9 mjeseci djeca poinju shvaati
da predmeti postoje i kad nisu trenutno u njihovom vidnom polju, ali dijete stvara
predstavu izgleda predmeta. To je prva mentalna shema poznata pod nazivom
STALNOST PREDMETA.

73

Tokom prve godine kognitivni razvoj je vezan za koordinaciju

jednostavnih motornih radnji s perceptivnim podacima. Sa 1,5 godinom djeca se
oslobaaju postepeno potrebe da neposredno percipiraju okolinu i pojavljuju se
prvi oblici unutranjeg predstavljanja. Da bi rijeili problem djeca ne moraju
neposredno baratati s predmetom nego slikom, znakom, simbolom, tj.
zamiljanjem stvarnih predmeta. Ovaj proces poznat je pod nazivom PROCES
POUNUTARNJIVANJA ILI INTERIORIZACIJE u miljenju. Ovo unutranje
predoavanje ili reprezentacija okoline predstavlja najznaajnije dostignue u
razvoju miljenja. Prema Pijaeu, proces pounutarnjivanja (interiorizacije) ima
slijedei tok:
simbolike motorne radnje kao najjednostavniji oblici simbolike reprezentacije;
imitacija motornih radnji i pokreta;
stvaranje privatnih znakova za stvarnost i aktivnost;
uenje dogovorenih znakova komunikativnim govorom, dakle, rijei i pojmovi.
Bruner razlikuje tri oblika simbolikog predstavljanja okoline:
jednostavna, tj. motorika reprezentacija (pa pa, za idemo itd);
ikonika reprezentacija ili stvaranje znakova u obliku slika koje su sline pravim
predmetima tokom prve 2 godine;
simbolika reprezentacija ili upotreba znakova koji predstavljaju stvarnost, a to
su rijei i pojmovi koji nisu slini predmeti nego su stvar dogovora ili konvencija
u koritenju, u periodu od 713. godine.
Prema Vigotskom, pounutarnjivanje ili interiorizacija tee od vanjske,
konkretne operacije do postupne interiorizacije tj. zamijenjene simbolikim,
psihikim radnjama. Znai, kognitivni razvoj je primarno posljedica djeijeg
postupnog usvajanja vanjskih, drutveno nastalih simbola tokom komunikacije sa
socijalnom sredinom.
Prema Galjperinu, proces interiorizacije tee od praktinog izvoenja
operacija, preko verbalno glasnog opisivanja postupka, zatim verbalno
opisivanje postupka u sebi, do nivoa misao o radnji .
Egocentrizam u kognitivnom razvoju kod djece se javlja zato to su djeca
nesposobna da razlikuju sebe od okoline, sebi daju prednost u odnosu na sve
ime dolazi u susret. Djeca sebe i vlastito ishodite uzimaju kao mjerilo za sve
druge.
Animizam kod djece rezultat je djeijeg shvatanja da je sve ivo poput
njega i stvarima i predmetima daju svojstva ivih bia.
Artificijalizam je pojava u kognitivnom razvoju kad djeca misle da su svi
predmeti, objekti proizvedeni na isti nain i to da su ih proizveli odrasli (knjiga
se proizvodi u knjiari, a mlijeko u maini u trgovini).
- Od 57. godine javlja se klasificiranje prema bitnim svojstvima predmeta; U
predkolskom periodu djeca se mogu koncentrirati na samo jedan aspekt
predmeta i to je pojava CENTRACIJE tj. tendencija da se panja usmjeri na
jedan tano odreeni dio problema i ne moe se prebaciti na drugi dio ili osobinu;
Izmeu 712. godine djeca primjenjuju operacije apstrakcije i generalizacije;
Sa 12 godina djeca poinju baratati sa apstraktnim pojmovima (ljubav, pravda,
sloboda); Sad su djeca sposobna u obzir uzeti vie aspekata predmeta istodobno;

74

U doba adolescencije mladi se udaljavaju od konkretne situacije i poinju se

baviti udaljenom, hipotetikom situacijom i budunou.
Razvoj pamenja
Razvoj i sposobnost pamenja ima svoje karakteristike. Tako djeca
razliite dobi uspijevaju razliito zapamtiti ponuene predmete ili rijei. Od 15
jednostavnih rijei dijete sa 6 godina zapamtie do 4, od 9 godina pet rijei, a od
11 godina 7 rijei. Mlaa djeca ne raspolau strategijom za pohranjivanje
percipiranih predmeta ili rijei i zato ih ne mogu pozivati u sjeanje. Tokom
razvoja djeca sve vie koriste strategiju zapamivanja tako da:
ponavljanje u sebi kao nain zapamivanja djeca poinju koristiti oko 5. godine;
sa 9 godina gotovo sva djeca koriste ponavljanje u sebi kao oblik zapamivanja i
pohranjivanja zapamenog;
izmeu 9 10. godine dolazi do grupiranje predmeta ili materijala kako bi se
bolje zapamtili;
nakon 12. godine zapaa se elaboriranje, odnosno, pridodavanje novih sadraja i
asocijacija u sadraje koji se zapamuju.
Kognitivne sposobnosti koje se razviju do perioda adolescencije
zadravaju se na tom nivou tokom zrele i predstarake dobi. Zahvaljujui
motivaciji i aktivnosti pojedinca, ove sposobnosti se uspjeno odravaju.
Smanjenje sposobnost kreativnosti i elastinosti u miljenju nastupa sa 30-tim
godinama pod utjecajem nagomilanog iskustva, rutinskih postupaka u rjeavanju
problema i izbjegavanja novih naina u rjeavanju problema. Nakon 60. godine
smanjuju se mentalne sposobnosti. Posebno i najbre opada brzina upotrebe
mentalnih sposobnosti zbog degenerativnih promjena u krvnih i nervnim
stanicama, a posebno zbog prisilne i dobrovoljne neaktivnosti kao posljedice
drutveno pasivnih i ovisnih starijih osoba.
RAZVOJ GOVORNE KOMUNIKACIJE
Razvoj i funkcija govora
Faze u razvoju govora
Razvoj rjenika i vrste rijei,
Mahane i poremeaji govora
Karakteristike govora u raznim situacijama (u porodici, koli, pred nepoznatim
osobama ),
Razvoj govora kod kolske djece
(Smiljka Vasi, Govor u razredu; Philip Whang; Bjorn Nilssen, Razvojna
psihologija)

75

Razvoj i funkcija govora

Govor poinje da se ui od momenta kad je beba zaplakala. Pojedini autori
smatraju da se ritamski elementi govora usvajaju jo u majinoj utrobi.
Uspostavljanjem samostalnog disanja, javlja se i prvi pla bebe, prvi krik
novoroeneta, prva glasovna fonacija. To je, ujedno, znak da novoroene
posjeduje govorne organe koji su neophodni za obrazovanje glasova. U
savremenoj literaturi moe se proitati da je 5 tromjeseni fetus u stanju da
proizvodi neke glasove.
Prvi pla djeteta (novoroeneta)izaziva panju okoline i okolina poinje
da odgovara na njegov pla. Prvo plakanje i glasovi koji tada nastaju sadre sve
elemente neophodne za govor: trajanje, intenzitet, vokalsku i konsonantsku
strukturu.
Darvin je prve glasove bebe i kasnije u plau djeteta nazvao
IZRAAJNIM GLASOVIMA, jer ih dijete proizvodi ili u stanju nezadovoljstva,
jer je gladno, mokro, osjea bol i slino, ili u stanju zadovoljstva, kad je sito,
suho, dobro i ugodno mu je itd.
Taj prvi pla sadri neke izolovane glasove kao to su vokali prednjeg
reda tipa AE da bi beba sa tri mjeseca ivota imala 100-120 raznovrsnih
glasovnih varijacija. Ove glasovne varijacije omoguuju da dijete moe nauiti
bilo koji jezik na svijetu i usvojiti njegovu fonematsku strukturu, Dakle, u prvim
danima po roenju beba ima slinu glasovnu riznicu koju koristi za izraavanje
stanja ZADOVOLJSTVA NEZADOVOLJSTVA bez obzira gdje je roena
(Kina, Japan, SAD, BiH itd) To je period SPONTANE VOKALIZACIJE koji se
javlja u prva tri mjeseca bez utjecaja uenja, nego nastaje pod utjecajem
unutranjih potreba i inilaca. Neto kasnije, oko 3 mjeseca, iz odnosa majka
dijete, reagiranjem majke na pla djeteta, javljaju se prvi oblici
SOCIJALIZOVANE VOKALIZACIJE i stvara drutvena osnova za RAZVOJ
GOVORA. Do toga dovodi odazivanje na pla i reakcije bebe, na pretjerano
brino ili pretjerano nebrino reagiranje roditelja to znaajno utjee na saznanje
bebe da plaom, odnosno govorom, moe da kontrolie okolinu.
Pod utjecajem okoline, pod utjecajem uzora, poticaja sve se vie
uspostavlja artikulacija onih glasova koji su prisutni u fonetskoj strukturi okoline,
te tako nae bebe usvajaju repertoar od 30 fonema koji postoje u naem jeziku.
Sve do 3. godine beba postepeno prelazi na upotrebu pojedinanih rijei i
to je PREGRAMATIKI PERIOD ILI PERIOD DJEIJEG JEZIKA (period od
0 3 godine).
Pojava prve rijei, prema raznim istraivaima, vezuje se za razliite
vremenske periode, u razmaku od 6 mjeseci do 2 godine, zavisno od toga ta se
uzima za prvu rije, da li prvi glasovni sloaj ili prvi glasovni sloaj koji dijete
vezuje za neki predmet, osobu i sl. Za nae podruje smatra se da se prva rije
javlja izmeu 9 mjeseci (naprednija djeca) i 15,5 mjeseci. Ako se prva rije ne
javi do kraja 2. godine tada se moe konstatirati da se radi o zaostajanju u
govornom razvoju i da treba potraiti savjete strunjaka.

76

Prva rije, rije reenica, halo fraza ili situaciona rije u jeziku djeteta
ima razliito znaenje i funkciju. Npr. rije mama moe da znai mama gladan
sam, mama uzmi me, mama edan, edan sam, volim te itd.
U toku druge godine halo fraza prelazi u reenicu od dvije rijei, u toku
tree godine prelazi u reenicu od tri rijei.
U svim jezicima, prvi sluajni glasovi iz bebinog repertoara javljaju se
poev od grla ka usnama (h, k, g), a kad pone uenje artikulacije u rijeima se
obrazuju od usana ka grlu (p,m b,t).
Razvojni redoslijed usvajanja glasova isti je i za djeake i za djevojice.
Redoslijed usvajanja glasova i glasovnih grupa isti je kod nas i u svijetu tako da
se te pojave mogu ubrojiti u jezike univerzalije jer se javljaju:
- prvo vokali, zatim plazivi (p-b,t-d,k-g), slijede nazali (m, n), frikativi (h-j,f-v,sz,-, r, strujni su: ,,z,s,f,v), agrikati (c, , ,d) i laterali (l, lj).
Faze u razvoju govora
a) Prelingvistika faza
To je period razvoja govora prije pojave prve rijei. Prema Mek Kartiju
(Mc Carthy), postoji pet znaajnih promjena kroz koje djeca prolaze prije nego
to se govor pojavi. Te promjene su slijedee:
Disanje se regulisalo,
Dijete se uspravilo,
Dijete je prestalo da doji,
Poelo je da jede vrstu hranu,
Pojavili su se prvi zubi.
Pojava vokalizacije predstavlja jedan od perioda prelingvistike faze i
traje prvi mjesec poslije roenja kada djeca proizvode zvukove spontano.
Glasovna ekspanzija poveanje broja glasova.
Glasovne kontrakcije proces gubljenja glasova koji se ne upotrebljavaju pri
govoru,
Djeije brbljanje ili avrljanje karakteristina grupa vokala i konsonanata za
uzrast od 5 mjeseci: blja, eng, leda, ma, uga itd,
Pojava udvajanja spomenutih slogova kao: ma-ma, na-na, eda-eda, ba-ba, ali ni
ovi udvostrueni slogovi nemaju neko znaenje,
Pojava prve rijei, od 9 15,5 mjeseci,
Uporedo s vokalizacijom i brbljanjem javlja se percepcija i razumijevanje
tueg govora tako da:
do 2. mjeseca dijete ne razlikuje ljudski glas od drugih zvukova oko sebe,
sa 6 mjeseci dijete razlikuje ljutit govor od tepajueg,
krajem prve godine pokazuje vei interes rijei i razumije zabranu
U pravilu, djeca prije razumiju govor nego to se mogu s njim sluiti

77

b) Lingvistika faza
Prva rije koju dijete izgovara sa znaenjem je grupa glasova koja se
prema jednim autorima javlja oko 11., a prema drugima oko 14. mjeseca.
Obino prva rije ima znaenje itave reenice pa rije ma ma obino
izraava neko emocionalno stanje, elju, potrebu, tenju.
Sa 11 mjeseci javlja se jedna rije, krajem prve godine 1 3 rijei. Broj
rijei rastom i razvojem se naglo poveava tako da u toku 2. godine broj rijei se
povea do 272, sa tri godine 896, sa 4 godine 1540 tako da sa 5 godina dijete
raspolae sa preko 2000 rijei.
Jedna od glavnih karakteristika djeijeg govora je egocentrini govor koji
nema funkciju komunikacije. Ispoljava se kao EHOLALIJA, kad dijete vie puta
ponavlja jednu rije iako se nikom ne obraa (na-na, na-na), ili kao
MONOLOG, kad dijete govori kao da razmilja glasno, a ne obraa panju na
okolinu, ili MONOLOG u dvoje, kad dijete govori za sebe iako se nalazi u
drutvu drugog djeteta, ali ne obraa panju na njega.
Vii stepen u razvoju govora predstavlja SOCIJALIZIRAN govor kad
djeca razmjenjuju misli sa svojom okolinom.
Razvoj rjenika i vrste rijei
Rijei su elementi misli koje su neophodne za vrlo sloenu djelatnost kao
to je proces miljenja.. Rijei kao dijelovi jezika prethode sloenijim oblicima
govornog ponaanja, tj. reenicama. Razvijanje rjenika moe se posmatrati kao
poveanje broja rijei za usmeno i pismeno izraavanje i kao obim opseg
razliitih znaenja u okviru jedne te iste rijei. Tako se moe uti reenica kao:
On nije znao sada na koje mjesto treba da ide; a moe se rei preciznije i krae:
On nije znao pravac.
Prva vokalizacija nije pravi govor kao to ni prvi ponovljeni slogovi, ma
ma, ta ta, na na, pa pa ne predstavljaju prave rijei.
Razliiti istraivai utvrdili su da vrijeme pojave prve rijei varira od 47
do 66 nedjelja. Na naem podruju pojava prve rijei se dogaa u prosjeku oko
15,5 mjeseci s tim to moemo razlikovati vie grupa djece:
vrlo napredna djeca kod kojih se prva rije javlja sa oko 9 mjeseci,
napredna djeca sa navrenom prvom godinom,
prosjena djeca sa oko 15 mjeseci,
zaostalija djeca do kraja druge godine ivota
U sluajevima kad se prva rije ne pojavi do kraja druge godine, radi se o
odlaganju govora zbog odreenih smetnji u razvoju i potrebo je potraiti savjet
strunjaka.
U pravilu, djeaci poinju koristiti prvu rije neto kasnije u odnosu na
djevojice.
Kad djeca saznaju da predmeti imaju svoje ime, poinju se interesirati za
njih i poinju ih imenovati.
U ranim uzrastima u djeijem govoru preovladavaju imenice tako da su
prema V. ternu:

78

u 15 mjesecu sve su rijei imenice,

u 20. mjesecu 75 % rijei su imenice,
sa 23 mjeseca 64 % rijei su imenice, 23 % glagoli, a ostalih 13 % su ostale vrste
rijei.
Razlozi za ovakvo pojavljivanje vrsta rijei su u tome to je panja djece u
periodu do 2 godine usmjerena na statine predmete koji su uoljiviji. (Tako
dijete usvaja rijei u funkciji kretanja pa kaemo: Tarik pogledaj, prolazi voz i
sl.).
U djeijem govoru na uzrastu do 2 godine prva rije funkcionie kao
potpuna reenica. Bogaenje rjenika u mnogome zavisi od bogaenja djeijeg
iskustva. To znai da na bogaenje rjenika veliki utjecaj ima sredina u kojoj
dijete ivi i svakodnevno komuniciranje s njim. Bogata i raznovrsna sredina
poveava broj imenica, a zanimljive i djeci interesantne aktivnosti poveavaju
broj glagola itd. Pridjevi, prilozi i druge vrste rijei najvie zavise od stepena
inteligencije i maturacije ili sazrijevanja djece. Ispitivanjima je utvreno da se
upotreba zamjenica javlja poslije 2 godine ivota i da se upotreba zamjenica ne
moe uenjem ubrzavati. Gezel je svojim ispitivanjima utvrdio da se sa dvije
godine ivota djeca koriste sa dvije zamjenice, sa tri godine, tri zamjenice, a sa 4
godine da koriste 4 5 zamjenica. Munc je utvrdio da svega 48 % djece sa dvije
godine starosti je sposobno da koristi zamjenice JA i MI. Bertrand Rasel navodi
da se prvo usvajaju rijei - predmeti i to: ime osoba, zajednike imenice, imena
ivotinja, imena boja i najuspjenije se ue u prisustvu samih predmeta u prvom
periodu razvoja govora. Ovo je znaajno znati kako bi se iskoristila gotovost za
uenje rijei u pravo vrijeme.
Razvijanje rjenika sastoji se, ustvari, od razvijanja vie vrsta rjenika
kao:
rjenika koji sainjavaju rijei koje koristimo u govoru,
rjenika rijei koje prepoznajemo pri sluanju,
rjenika rijei koje prepoznajemo pri itanju,
rjenika koji koristimo u pisanju.
Poznato je da je rjenik pisanja znatno iri od rjenika neposrednog
govora, posebno na ranim uzrastima. Kasnije, razvojem ova razlika se smanjuje i
gotovo potpuno nestaje. Prema VODSU, u 7. godini ivota pisani rjenik je za 50
% bogatiji od govornog rjenika. to su osobe starije, ovaj postotak se smanjuje i
praktino nestaje. Individualne razlike u pogledu bogatstva rjenika koje nastaju
intelektualnim, emocionalnim, organskim i sredinskim faktorima znatno su vee
na starijim uzrastima to je i logino.
Prema Mileru, opseg rjenika jednog zemljoradnika iznosi oko 300 rijei,
a prema Fareru to je oko 100 rijei. SVIDBURG (veanin) navodi da prosjeni
seljak raspolae s rjenikom od oko 2600 rijei. DUGLAS HAJD (Irac)navodi da
irski seljaci imaju rjenik od prosjeno 5 6 hiljada. OGDEN istie da je
prosjeni rjenik jednog pisca 7 8 hiljada rijei, politiara 10 15 hiljada.
erilov rjenik je iznosio oko 25 30 hiljada rijei. Rjenik profesionalnih
naunika iznosi od 6o 80 hiljada rijei. Prema mnogim stranim istraivaima
djeiji rjenik do 14. godine starosti iznosi oko 10 hiljada, u 21. godini se
poveava na oko 15 hijada dok je prosjean rjenik odrasla ovjeka 18 20

79

hiljada rijei. Ogden smatra da je dovoljno svega 850 rijei da bi se izrazilo sve
to je ovjeku potrebno za ivot. To potkrepljuje injenicom da su knjievna
djelA Eliota, Dikensa, Skota pisana sa oko 1000 najee upotrebljavanih rijei i
da u tome lei razlog njihove velike popularnosti, dakle jednostavnost i
razumljivost djela poveava interes za itanjem.
Mahane i poremeaji u razvoju govora
S obzirom da je govor vano sredstvo za komuniciranje, svaki njegov
poremeaj dovodi do poremeaja socijalno emocionalnih odnosa.
Uzroci poremeaja mogu biti fizike prirode kao defekti na organima koji
uestvuju u govoru kao: zeija usna, nepravilno rasporeeni zubi, razdijeljeno
nepce (vuije drijelo) i sl. Oteenja sluha i nervna oboljenja takoer dovode do
poremeaja u razvoju govora. Emocionalne tekoe i nepovoljna socijalna i
porodina atmosfera dovode do poremeaja kao to su tepanje i mucanje.
ukanje je takoer est poremeaj u govoru pri kojem dolazi do zamjene nekih
glasova npr. -s- umjesto -- ili -z-. Nejasan govor javlja se kao posljedica
doivljenog straha
Posebna pojava u razvoju govora koja je privukla panju istraivaa jeste
BILINGVIZAM ili DVOJEZINOST. Razlikujemo kulturnu dvojezinost ili
bilingvizam kad dijete jedan jezik ui u porodici, a drugi jezik ui kad krene u
vrti ili kolu. Prirodna dvojezinost ili bilingvizam oznaava pojavu kad se u
prodici upotrebljavaju paralelno dva jezika pa dijete istovremeno ui dva jezika.
Smatra se da je rano djetinjstvo najpodesnije vrijeme za uenje drugog, odnosno
stranog jezika. Meutim, ako se kod djeteta primijete odreene emocionalne
smetnje zbog uenja drugog jezika, sa uenjem drugog jezika treba prekinuti.
Najbolji pokazatelj da li je dijete zrelo za uenje stranog jezika jeste stepen
njegovog interesovanja za uenje drugog jezika i uspjeh i napredovanje u uenju
jezika.
IGRA I RAZVOJ DJECE
Igra djeteta predstavlja znaajne aktivnosti za razvoj odreenih funkcija.
Kroz igru djeca lake upoznaju odreene odnose meu predmetima i pojavama
koje ih okruuju. Igra podstie razvoj ula i ulnih organa. Kroz igru djeca
otkrivaju i vlastite sposobnosti. Tako kroz brzo tranje, preskoke, skokove djeca
upoznaju svoje sposobnosti i mogunosti, razvijaju samopouzdanje, doivljavaju
afirmaciju vlastite linosti. Savladavajui razliite prepreke kroz igru, djeca
razvijaju upornost da uspjeno savladaju sve ono to mogu i drugi da ostvare. U
igri se razvijaju i odreeni motivi kao motiv da se pomogne drugom, motiv da se
istakne, potreba da se kontroliraju vlastita ponaanja itd.
U toku igre nastaju i razliite konfliktne situacije koje djeca moraju
savladati, a kroz nain savladavanja razvijaju i usvajaju odreene socijalno
emocionalne oblike ponaanja i djelovanja. Savladavanjem konfliktnih situacija
djeca naue kako se treba ponaati u konkretnoj situaciji, razvijaju
samokritinost. Kroz igru savladaju odreene vjetine kao vjetinu graenja,

80

modelovanja, izraivanja maketa itd. Tako npr. igrajui se i pravei avion djeca
zadovoljavaju svoju znatielju, upoznaje grau aviona i dijelove od kojih se
sastoji, razloge zbog kojih njegov avion ne moe da leti i sl.
Djeija igra esto se koristi za projektovanje unutranjeg stanja djeteta,
njegove elje, potrebe, napetost, tako da npr. test scenom igrajui se s lutkom u
lutkarskoj emisiji djeca mogu da ispolje vlastito stanje i da se oslobode
unutranjih napetosti. Kroz igru je mogue pratiti i intelektualni razvoj djece,
nain igranja odraava njihove intelektualne potencijale, a istraivanja su
potvrdila da postoji visoka korelacija izmeu naina igranja i kolinika
inteligencije.
Znaaj igre, uzrast djeteta i igrake
Utvrena je visoka povezanost izmeu uzrasta djece i vrste igraaka
kojima se igraju. To ima znaaja za kupovinu igraaka djeci, jer ne treba
kupovati igrake koje ne odgovaraju uzrastu djece. U sluajevima kada se ne
vodi rauna o prilagodbi igraaka uzrastu, djeca se ili brzo zadovolje ili ne
pokazuju interes prema njoj. U normalnim okolnostima mentalni uzrast djece je
usklaen sa kalendarskim uzrastom tako da se dogaa da mlae dijete nije
mentalno zrelo za igrake koje odgovaraju starijoj djeci i obratno. Prilikom
kupovine igraaka potrebno je voditi rauna i o funkcionalnosti igrake to znai
da igraka treba da podstie aktivnost djece. Najbolje su igrake koje se mogu
rastavljati i sastavljati, koje razvijaju kreativnost, matu i sl. Takve igrake
postoje za razliite uzraste s tim da su za mlau djecu manje sloene. Deava se
da roditelji kupuju igrake u skladu sa svojom potisnutom eljom koja im nije
ostvarena dok su bili djeca. Utvreno je da su najpodesniji materijali za igru
djece prirodni materijali kao to su razni plodovi, komadi drveta, papir, plastelin,
krpa, glina. Tako djeca od 3 godine vole da se igraju balonima od sapunice,
travom, cvjetovima od kojih prave lanie itd.
Za djecu uzrasta jedne godine interesantne su igrake koje se mogu vjeati
na zid, kolica, kreveti. Zato mogu posluiti balonii razliitih boja, lanii,
loptice, plastine i drvene zveke, trube koje se lahko oglaavaju na laki dodir,
zvune kocke, materijal za hvatanje, makete ivotinja najee od gume, plastike,
razni kruii itd.
Za uzrast od 1 2 godine karakteristine su:
igre za razgibavanje, a podesne su igrake koje dijete moe vui, gurati, kao konj
za jahanje, vee lopte, manja kolica;
igre mate lutke (medo), jednostavne litke napravljene od plastike, drveta,
platna itd;
igrake za konstrukciju i gradnju: uplje kocke, plastine posude, jednostavni
elementi. Na ovom uzrastu djeca vole da grade stavljajui elemente jedan na
drugi ili jedan pored drugog sastavljajui ih ili ne, a obino su od papira ili krede
i sl.
Na uzrastu od 2 4 godine este su:
igre za razgibavanje i razvijanje spretnosti, a materijal mogu biti perle u raznim
bojama od plastike ili drveta s tim da se mogu nizati, zatim razna vozila, kamioni

81

jednostavna oblika kako bi ih mogli rastavljati i sastavljati, brodovi, avioni i

druge igrake koje nisu skupe i aktiviraju uspjeno djecu. Na ovom uzrastu
popularne su igre sa pijeskom, zatim tricikl, stolice s tokovima, kolica s jednim
tokom, lopte raznih veliina, kantica za pijesak, lopatica, grabljice i sl.

Sl. 23. Igra i razvoj djece.

(Znaaj igre u ivotu i razvoju djece.)
Znaajne su igre i igrake za razvijanje mate kao lutke raznih veliina i
boja, odjea za lutke, makete pokustva, kao dnevni boravak, spavaonice,

82

kuhinje, pribor za jelo, oprema za frizerski posao, za trgovaki posao, za rad

ljekara u ordinaciji itd.
Za kognitivni razvoj posebno su znaajne stvaralake i igre gradnje i
konstrukcija za koju posebno odgovaraju razni elementi za gradnju, kocke s
mogunou sastavljanja, kombiniranja, razne slagalice, igre s papirom u boji,
koritenje makaza koje nisu otre itd.

Sl. 24. Stvaralake igre, igre konstrukcije i slaganja.

Drutvene igre u kojima se koriste obojene kocke sa slikama, klikeri,
muzike igrake, jednostavne slikovnice.
Uzrast 4 6 godina
i dalje su zanimljive igrake za razgibavanje i razvoj sposobnosti, a to su
najee romobili, bicikli, konopac za preskakivanje, klizaljke, lopte, odreena
oprema za igralite, plastini i drveni automobili, vozovi, brodovi;
igre za razvijanje mate kao lutke, odjea za lutke, kolica, razni dijelovi
namjetaja, telefon, stara odjea odraslih, haljine, kaputi, kiobrani, torbe, cipele,
oprema za ljekare, frizere itd.
igrake za gradnju i konstrukciju, a to su elementi za slaganje raznih slagarica,
razne umetaljke, kreda, plastelin, glina, materijal za crtanje, slikanje, jednostavni
runi radovi, minijaurni alati i sl.
drutvene igre kao igre pamenja, nizovi raznih slika koje djeca redaju, zatim
poremete red, a zatim ponovo redaju stavljajui elemente na isto mjesto; igre s
brojevima, igre u prostoru kao pitovanje iz jednog u drugo mjesto s odreenim
pravilima i ulogama konduktera, putnika, vozovoa, vozaa, putovanje drugim
prijevoznim sredstvima kao brodom, avionom, balonom, sportski rekviziti i
sportske igre itd.

83

DJEIJI CRTE KAO PSIHODIJAGNOSTIKO, PROJEKTIVNO

PSIHOTERAPEUTSKO SREDSTVO
CRTE I UZRAST DJETETA, FAZE U RAZVOJU CRTEA

Djeiji crte predstavlja, prije svega, sredstvo za izraavanje, jer djeca

koja tek poinju govoriti nisu u stanju svojim govorom izraziti sve to bi htjeli
rei i to osjeaju prema drugim osobama i pojavama. Mnogi istraivai koji se
bave razvojem djeteta naglaavaju da crte moemo upotrijebiti kao pomono
sredstvo za upoznavanje djeijeg unutranjeg svijeta, ali ne kao potpuno
objektivno objanjavanje subjektivnih doivljaja kod djeteta. U dananje vrijeme,
crtei se, uz ostale metode, uspjeno koriste kao terapeutsko sredstvo za lijeenje
odreenih teih i lakih psihikih stanja kako kod djece tako i kod odraslih osoba.
Crte se takoer veoma uspjeno koristi kao dijagnostiko sredstvo, kao test ili
projektivna tehnika putem koje djeca kroz slikovno predstavljanje projiciraju u
crte projektuju izvjesne tegobe, skrivene elje, svoja raspoloenja i namjere.
U razvoju djeijeg crtea razlikujemo nekoliko faza:
krabanje koje se javlja vrlo rano, ve u 2. godini. Kod krabanja je
karakteristino da djeca jednostavno vuku olovku po papiru, tj. araju. To aranje
je bez sadraja. Djeca ne objanjavaju ta su nacrtala. Istraivai smatraju da je to
odraz razvoja motorike i potrebe djeteta da upotrebljava ruku, aku, prste. Faza
krabanja se zavrava krajem 3. godine.
Faza simbolikog crtanja se javlja u periodu od 3 6. godine. Unutar ove
faze postoje razliite mogunosti uspjenog ili manje uspjenog napredovanja.
Ove promjene se mogu zapaziti u periodu od 3 6. godine jer je u tom razdoblju
razvoj veoma intenzivan. Djeca poinju izraavati svoj stav prema pojavama i
opisivati svijet onako kako ga oni vide. Nisu u stanju da nacrtaju predmete kako
bi eljeli i kako izgledaju, ali uporni su i nastoje da nacrtaju sve to ih okruuje.
Pri tome se najee slue odreenim simbolima ili znacima pa otuda i naziv za
ovu fazu. Kada crtaju figuru ovjeka, najee pokuavaju nacrtati glavu kao
nesimetrian lik iz koga se pojavljuje nekoliko crta koje treba da predstavljaju
ruke i noge. Oi i nos obino predstavljaju s nekoliko taaka i crta i tako se
ostvaruje prvi pokuaj djeteta da nacrta figuru ovjeka. Crte po izgledu podsjea
na glavonoce ili punoglavce pa se otuda i zove crte glavonoca.
Koristei se simbolima djeca poinju crtati konkretne likove kao npr. lik
majke i na tom liku odreeni simbol znak za koji dijete obino kae da je to
dugme. Djeca poinju crtati ono to ih impresionira, to izaziva njihovu panju.
Postepeno ukljuuju i prostornu perspektivu pa se dogaa da nacrtaju glavu s
vie oiju i sa nie noseva, jer u stvarnosti doivljavaju da postoje pokreti glave
pa se oi nau u razliitim poloajima. Na ovom uzrastu djeca jo nisu u stanju
da kontroliraju odnos izmeu vertikalnih i horizontalnih linija pa se pojavljuju
crtei gdje postoji potpuni nesklad, sa stanovita odraslih, izmeu horizontalnog i
vertikalnog. Bez obzira na ova odstupanja, nije preporuljivo ispravljati djecu i
upozoravati ih da su pogreno crtali horizontalne i vertikalne linije, jer e te
nedostatke djeca otkloniti sama kako se razvijaju. Ipak, u ovoj fazi, kako se
uzrast mijenja, i crtei postaju sve sadrajniji.

84

(Crte estogodinjeg djeteta. Harmonini odnosi u porodici.

Dijete zadovoljno, sretno i emocionalno stabilno. Crte je pun svjetlosti.)

(Crte ovjeka na razliitom mentalnom uzrastu djece.)

Sl. 25. Faze u razvoju likovnog stvaralatva.
(Uloga horizontalnih i vertikalnih linija.)
Faza prelaska ka realizmu i realistikom crtanju. Ova faza traje od 6 10.
godine. Karakteristika ovog perioda je dinamika, tj crte se javlja u dinamici jer
se javljaju akcije, pokreti, tranje, prenoenje. Posebna osobina ovog perioda je
da emocionalno doivljavanje vienja nekog predmeta ili pojave. Takvi predmeti
predstavljani su na crteu intenzivnijom bojom i uveani. Tako npr. kad djeca
crtaju pticu koja leti i koja ih impresionira letom i pjesmom i uporedo crtaju drvo
85

koje ih manje zanima, tada crtaju pticu jako veliku u odnosu na drvo. Tako se
slino dogaa i s crtanjem predmeta koji za dijete imaju poseban znaaj. U ovom
periodu jo se nije uspostavila linearna prostorna perspektiva i javlja se krajem
ove faze kad djeca poinju crtati uveano ako su blii njegovom mjestu stajanja i
kao manje ako su udaljeni od mjesta odakle ih posmatraju.
Posebna karakteristika ovog perioda u razvoju sposobnosti crtanja je
rendgensko crtanje, a to je pojava kad djeca crtaju kuu i u kui se vide predmeti,
namjetaj, prostorije, likovi to znai da dijete misaono jo ne moe da odvoji
neku cjelinu od samih dijelova.
Od 10 13. godine je realistika faza u razvoju crtea. To je period kad
djeca crtaju detalje, kada se dobro raspoznaje figura ene i mukarca. Sad djeca
crtaju detalje na glavi, a oi imaju dvodimenzionalnu komponentu to je
karakteristino i za ostale dijelove kao obrve, trepavice, nos, zjenica oka itd.
Tako se poinje uspjeno javljati i trea dimenzija, dubina-debljina. Sad djeca
uspjeno opaaju realan izgled predmeta u prostoru koji imaju tri dimenzije.

Sl. 26. Znaaj likovnog stvaralatva za razvoj

Od 13. godine djeiji crte postaje sve vie izraz uvjebanosti nego
spontanosti. Nastupa doba kada interes za crte postepeno opada, ali se zadrava
kod djece koja imaju vie afiniteta, smisla za crtanje. Nakon ovog perioda djeiji
crte postaje biti predmet interesa razliitih analitiara koji preko crtea
pokuavaju da objasne razvoj ove i drugih aktivnosti djece.
CRTE KAO PSIHODIJAGNOSTIKO, TERAPEUTSKO,
86

PROJEKTIVNO SREDSTVO
Psiholokim ispitivanjima utvreno je da postoji visoka korelacija izmeu
mentalne razvijenosti djece i njihove uspjenosti u crtanju ljudske figure. Pri
tome je vano ustanoviti koliko detalja djeca crtaju u predstavljanju figure
ovjeka, a nije bitno koliko je crte precizno nacrtan i kakav je njegov estetski
izgled. Florence Gudinaf je napravila crte ovjeka kao test za mjerenje
inteligencije kod djece. Ispitivala je preko 4000 djece uzrasta od 3 12 godina.
Paljivim poreenjem crtea za svaki uzrast Gudinafova je dola do jednog
prosjenog crtea figure ovjeka za uzrast 3, odnosno 4 godine itd. Pri
utvrivanju elemenata za vrednovanje svaki detalj na crteu je bodovala i
ocjenjivala. Tako se na kraju dobije zbir ostvarenih bodova za svako dijete koji
predstavlja umni ili intelektualni uzrast koji se podijeli sa kalendarskim
uzrastom, pomnoi sa 100, a dobiveni rezultat predstavlja kolinik inteligencije
za konkretno dijete. Test je veoma popularan jer je blizak djeci, uputstvo je
jednostavno, jer je sadrano u nekoliko reenica kao: nacrtaj figuru ovjeka,
mukarca ili enu onako kako ti umije i zna. Pokuaj da se sjeti ta sve vidi
kad gleda ovjeka ili enu. Sve to zapaa pokuaj i nacrtati.
U primjeni crtea kao terapeutskog sredstva znaajnu ulogu igraju boje.
Tako djeca koja imaju izraene neuroze, izrazito povuena djeca, agresivna
djeca, djeca koja odbijaju saradnju i ne ele da govore o svojim potekoama,
mogu se u znaajnoj mjeri osloboditi napetosti ili tenzije ako se s njima radi
strpljivo i primijeni terapija upotrebe specijalnih boja koje dijete moe staviti i u
usta, a da mu to ne smeta. Ove boje predstavljaju pravu rijetkost. Dijete ima
direktan odnos s bojom, boju uzima prstima i nanosi je na papir. Utvreno je da
nakon izvjesnog vremena kod veine djece dolazi do poputanja nervoze i
nastupa oputanje. Djetetu se moe sugerirati koju boju moe uzeti, a poznato je
da neke pastelne boje djeluju umirujue, kao to i horizontalne i vertikalne prave
linije takoer umiruju. Nije potrebno stalo kontrolisati koje boje dijete
upotrebljava, a poeljno je da se omogui djetetu da se spontano izraava.
Primjenom crtea kao terapeutskog sredstva dijete se moe osloboditi
nekih strahova. Crte kao terapeutsko sredstvo upotrebljava se i kod odraslih
osoba naroito u sluajevima kad boluju od odreenih duevnih bolesti. Tako
osoba koja boluje od neke duevne bolesti pokuava da crteom opie situaciju
koja je dovela do odreene krize. Ovaj postupak treba da se ostvaruje
nesvjesnom realizacijom teme crtea odreene situacije.
Crte moe da poslui i kao projektivno sredstvo to znai da dijete
projektuje, ispoljava kroz crte svoja osjeanja, nezadovoljstva, pritiske i sve to
ga optereuje. Mnogi psiholozi posebno u oblasti razvojne psihologije ukazali su
na velike mogunosti crtea kao terapeutskog sredstva.
U koritenju crtea kao terapeutskog sredstva tema moe biti odreena,
konkretizirana, ali i slobodna. U sluaju odreene teme, djetetu se moe rei da
nacrta svoju porodicu, sve lanove porodice onako kako ih ono osjea. Tako se
mogu ustanoviti razliiti odnosi koji vladaju u porodici. Kod porodica u kojima
vlada harmonino stanje i gdje su odnosi pravilni i dobri dijete crta porodicu
kako se lanovi dre za ruke, svi su u blizini, zatim ukraava svaki lik, boje su

87

vedre to ukazuje na odreeno zadovoljstvo. U drugom sluaju, kad je porodica

optereena raznim problemima koji dovode do sukoba i nesporazuma, na crteu
su likovi uglavnom odvojeni, udaljeni, boje su preteno sive i sl. Kad se radi o
prestrogom ocu, tada je lik oca predstavljen negdje na kraju, malo zaaran, loe
odjeven-poderan, a nekad potpuno izostavljen.
O crteu i sadraju koji je predstavljen crteom treba razgovarati s
djetetom i traiti da nam ispriaju u vezi sa crteom kojeg su nacrtali. Ako se
pokae da crte ukazuje na teku situaciju u porodici, tada je preporuljivo
razgovarati s roditeljima, a najee s majkom.
DJEIJA
INTERESOVANJA,
KARAKTERISTIKE
INTERESOVANJA U PREDKOLSKOM PERIODU

DJEIJIH

Kod djece se vrlo rano javljaju odreena interesovanja, a to znai da se

javljaju trajne aktivnosti i interesi za neku oblast, podruje, pojave. Sa uzrastom
djeteta mijenjaju se i interesovanja i to su starija, interesovanja postaju
sadrajnija, usmjerenija i s veom koncentracijom. To je u uskoj vezi s razvojem
opaanja, percepcije, miljenja i pamenja. U razvoju djece javlja se period
poznat pod nazivom djeija znatielja. Tako je normalno da djeca na uzrastu 4
5 godina poinju postavljati razna pitanja o raznim pojavama kao: ta je to no ?
Kako nastaje no ? ta je bilo prije nego to sam se rodio ? Ovakva i slina
pitanja su rezultat mentalnog sazrijevanja djece.
Interesovanja predstavljaju potrebu djeteta da otkrije i upozna svijet oko
sebe, da se priblii mnogim stvarima i pojavama i na taj nain ublai strah i
nesigurnost od nekih pojava. Tako kad dijete interesira ta je no, ta je mrak,
ono eli da sazna i otkrije zato se dogaa pojava mraka od kojeg se ono plai.
Postoji veliki broj pozitivnih interesovanja koje treba podsticati i
stimulisati. Mnoge pojave moemo djetetu objasniti vodei rauna o tome da
dijete te pojave shvati i razumije. To znai da se odgojno djelovanje mora
prilagoditi uzrastu djece, a to nije tako jednostavno i zahtijeva znanje, volju i
sposobnost prilagoavanja odgajatelja djeci.
Razvoj interesovanja za itanje
Karakteristika dananje djece vrlo rano se javljaju interesi za razne
simbole: slova, figure i sl. to predstavlja poetni interes za itanje. U
predkolskom uzrastu djeca rado upoznaju slikovnice sa laganim kratkim
tekstovima. U poetku posmatraju slike, a zatim postepeno, najee mehaniki
naue tekst ispod slike. Slikovnice treba da imaju razne sadraje i boje to
pojaava interes i djeluje na memoriju onoga to su vidjeli. Djeca se za
slikovnice interesuju i na poetku kolskog perioda. Izmeu 4 7 godina javlja
se period interesa za bajke. U tom periodu djeca vole da sluaju misteriozne
sadraje o vilama, udovitima i najee vjeruju u irealne likove. Istovremeno to
je period veoma burne djeije mate, a neka djeca imaju veoma snane predstave
matanja. Zamiljaju odreene situacije u kojima i sami uestvuju, a esto ih

88

obuzimaju i odreene emocije, posebno strah. Poslije 7. godine nisu sklona da

vjeruju u postojanje irealnih likova i o njima raspravljaju kao o izmiljenim,
stranim ili smijenim likovima koji postoje samo u bajkama.
Interesovanja za crte
Ova interesovanja predstavljaju veliko i iroko podruje jer djeca preko
crtea otkrivaju svoje saznanje i poznavanje odreenih objekata. Mnogi crtei
nastaju kao produkt zamiljanja, matanja. Mnoge crtee djeca crtaju iz straha
kao npr. crte koji predstavlja rat, avione koji bacaju bombe, tenkove koji dolaze
i tako predstavljaju projekciju unutranjeg straha i otpora kod djeteta prema
takvim situacijama. Slino je i sa bajkama. Nisu sve bajke povoljne za sluanje
jer sluajui neke mogu doivjeti odreeni strah i neraspoloenje. Tako kod bajke
o Crvenkapici, kad vuk treba da pojede baku, lovac ubija vuka, mada je kraj
optimistian dijete ipak doivljava stranu neugodnost.
Dananji romani za djecu uvode postepeno djecu u svijet romana. Zatim
mnogi televizijski crtani filmovi zasnovani su na razliitim pozitivnim ili
negativnim karakteristikama likova i zato je dobro da postoji interes djece za
crtane filmove i da se obuavaju da ih kritiki gledaju.
ULOGA RODITELJA U RAZVOJU JEDINKE
Svijest o tome da e postati roditelji kod mladih osoba esto izaziva
razliite emocionalne potekoe koje su uglavnom vezane za ulogu koja ih
oekuje, za sudbinu braka, za strah od budunosti koja je u neposrednoj vezi sa
socijalnim stanjem to sve izaziva nemir i nesanicu kod mladih parova.
Veina ljudi posjeduje sposobnost da budu roditelji. To je proces
neprekidnog uenja i on se nastavlja sa svakim novoroenim djetetom. Svijest da
e postati roditelji stvara unutranje zadovoljstvo i jaa ulogu i drutveno
priznanje. Iako ne postoje savreni roditelji, oekuje se da budui roditelji ive u
harmoninim odnosima, da su spremni dati puno ljubavi djetetu, da mu pomognu
da se razvija fiziki i psihiki u zdravu osobu koja e znati i biti sposobna da
drugima prui ljubav i sigurnost.
Ne postoje recepti za odgoj i podizanje djece. Svako dijete je jedinka za
sebe i drukije od ostale djece, ali i slino sa ostalom djecom. Sva djeca imaju
potrebu za hranom, istoom, panjom, zatitom, ljubavlju i toplinom. Zbog
razlika meu djecom i njihovih individualnosti nema krutih pravila u odgoju i
podizanju djece i ovaj proces treba da je interakcijski, obostran i dvosmjeran, uz
meusobno djelovanje i razumijevanje poloaja djeteta na odgovarajuem
stepenu razvoja. Roditelji su duni prihvatiti dijete onakvo kakvo jeste, a ne
onakvo kakvo bi oni eljeli. U ponaanju djece razlikujemo kontaktno ponaanje
koje je praeno osmijesima, smijehom i razgovorom i ponaanje emocionalnog
vezivanja koje je praeno plaem i traenjem utjehe. Djeca su sklona da upuuju
osmijehe, da se smiju i priaju s razliitim osobama, ali utjehu trae samo kod
odabranih osoba.
Uloga majke

89

Oduvijek, pa i danas, poloaj majke u dutvu bio je specifian. Majke su

uvijek bile izloene velikim obavezama i sloenim poslovima. Osim
svakodnevnih kunih poslova, majke imaju i profesionalne obaveze jer rade i
zarauju za ivot, a uz to brinu o razvoju i odgoju svoje djece. Prava majka tei
da bude savrena, a djeca ne trae savrenstvo. Djetetu je dovoljno da od majke i
okoline bude prihvaeno onakvo kakvo jeste, sa dobrim i loim osobinama, sa
navikama koje mu odgojem stvaramo. Za majke, posebno bez iskustva, dobar
znak da se dijete pravilno razvija i raste jeste miran i vrst san djeteta, njegov
fiziki razvoj i napredak, razigranost, ivahnost i veselost. U razvoju i odgoju
djece javljaju se i periodi nezadovoljstva i razdraljivosti koje majci zadaju brige.
Povremena nezadovoljstva, razdraljivost, slab san i slab apetit, gotovo su
redovna pojava kod djece i to ne treba posebno da brine majku. Majka treba da se
prirodno ponaa, da ispoljava svoje osjeaje pa makar ponekad bili i neugodni,
jer takvo ponaanje je bolje i za majku i za dijete. I djeca e se osjeati ugodnije i
s boljim raspoloenjem kad se od njih ne trai nemogue i kad su zahtjevi
usklaeni s njihovim sposobnostima i mogunostima.

Sl. 27. Uloga majke u razvoju i odgoju djece.

Harmonini i skladni odnosi praeni su zadovoljstvom i sreom.
Budue majke su izloene razliitim stresnim situacijama koje dovode do
fiziolokih promjena koje utjeu na razvoj djeteta. Istraivanja su potvrdila da
majke koje su u periodu trudnoe imale stresne situacije, bile psihiki optereene,
ije socijalno stanje nije bilo na odgovarajuem nivou na svijet donose nemirnu i
plaljivu djecu. To znai da faktori kao mirna trudnoa, oputen i neoptereen
odnos izmeu branih partnera i solidna mentalna priprema su dobar preduvjet
pravilne i dobre sredine kako za majku tako i za dijete.
Smatra se da tjelesni dodir majke i novoroeneta ima znaajnog utjecaja
na stvaranje jae emocionalne veze majke i djeteta. Meutim, najnovija
istraivanja socijalno upravljenog ponaanja kod ovjeka, osim to potvruju da
90

rani kontakti majke i djeteta uvruju emocionalnu povezanost, istiu da ne

treba pridavati prevelik znaaj ranom kontaktu kao ni ranom odvajanju djeteta od
majke. Za pravilan razvoj djeteta svakako da je majka kljuna karika, ali u tom
procesu znaajnu ulogu imaju i drugi faktori i okolnosti.
Mnogobrojni su zadaci koji stoje pred buduim roditeljima. Prema
djeijem psihijatru Magnusu Kihlbomu i saradnicima to su:
Budui roditelji moraju integrirati jednu novu individuu u same sebe mentalno i
fiziki;
Postajanje roditeljem prilaziti kao otac ili majka u odnosu prema novom biu;
Nastupaju promjene i prema vlastitim roditeljima, prema brai i sestrama, jer
osoba sad nije samo dijete, brat ili sestra, nego je i sama roditelj to predstavlja
novi kvalitet;
Brani partneri postaju svjesni da nisu samo partneri nego se odnos iz temelja
mijenja jer se odnos para mijenja u odnos porodica i odnosi u porodici;
U porodicama u kojima postoje starija djeca i ovaj odnos se mora uzimati u
obzir;
Partnerski sistem se na kraju pretvara u integralni socijalni sistem koji ukljuuje i
druge, van ue porodice, dakle rodbinu i prijatelje.
Nema sumnje da je utjecaj roditelja na dijete presudan faktor za djeiji
pravilan razvoj. Pri tome vano je kako roditelji funkcioniraju i komuniciraju i
kakva je struktura porodice. Na osnovu interakcijskih odnosa koji vladaju meu
roditeljima, na osnovu njihovog svakodnevnog komuniciranja i funkcioniranja
mogue je predviati kasnije probleme koji se javljaju u porodici. Takvo gledite
zastupa i Miel Ruter (Michael Rutter) koji se bavio prouavanjem razvoda
brakova i pojave problema u porodici u vedskoj. Istraivanja provedena u
vedskoj a odnose se na razvode brakova potvruju sve vei broj razvoda
brakova. Razvod braka smatra se dobrim rjeenjem neodrive situacije, jer e
brani partneri funkcionirati bolje i uspjenije u novom braku nego da su ostali
zajedno jer to nisu eljeli. Smatra se da je broj nesretnih brakova vei u
sredinama gdje je broj razvoda brakova manji. Za djecu su gore stalne svae
izmeu roditelja nego razvod braka. Ipak, svi pokazatelji govore da djeca koja su
preivjela rastavu roditelja, postiu slabije rezultate u koli, pokazuju nesreenost
i nemir, postaju agresivnija, vie zanovijetaju, pokazuju inat, pojavu enureze
(nono mokrenje), psihosomatski simptomi (bolovi u stomaku, glavobolja i sl.).
Ipak, pojava ovih psiholokih karakteristika djece u sluajevima razvoda braka, u
vezi je s individualnim karakteristikama osobe.
Istraivanjima je ustanovljeno da djeca dugo ale zbog rastave njihovih
roditelja i da vie godina nakon razvoda vre pokuaje sjedinjavanja roditelja
posebno u sluajevima gdje rastavi nisu prethodile este svae roditelja.
Ameriki psiholozi Dudit Valertajn (Judith Wallerstein) i Doan Keli
(Joan Kelly), za razliku od evropskih psihiloga, smatraju da su posljedice kod
djece razredenih roditelja sa znatno veim negativnostima. U longitudinalnom
istraivanju djece (intervju s djecom nakon rastave braka, pa nakon 1,5 godine,
nakon 5 i nakon 10 godina od razvoda), razvoj je predstavljao teak udarac za
djecu, posebno na predkolsku djecu i omladinu. Oko 30 % djece razvedenih
roditelja ima ozbiljne psihike poremeaje (15 % u nerazvedenim porodicama).

91

Na socioemocionalno prilagoavanje djece na situaciju s razvedenim roditeljima

djeluje negativno raspravljanje roditelja o tome kome dijete treba zakonski da
pripadne nakon razvoda. esto je finansijska stabilnost nepovoljnija s jednim
nego s oba roditelja. Iako ne postoji najpodesniji period u ivotu djeteta za
razvod roditelja, ipak rastav najtee pogaa djecu pred polazak u kolu i u
periodu puberteta. Razvod roditelja nepovoljnije djeluje na djeake pa se
agresivnost, introverzija, devijantna ponaanja ee javljaju kod djeaka nego
kod djevojica.
Prema ispitivanjima Bente i Gunnar Oberg (Eberg), (vedska), ivot
djeteta s jednim roditeljem moe imati i neke prednosti: vrsto uporite u ivotu i
jedan dom koji daje sigurnost i stabilan socijalni ivot; lake se djeci pridravati
jednog sistema pravila i normi ponaanja; bolje im je ivjeti s jednim roditeljem
ako roditelji nisu razrijeili svoje konflikte; neograniena ljubav koju imaju od
jednog roditelja i sl. Meutim, postoje i mahane kao: rijetki susreti s drugim
roditeljem i izostanak svakodnevnog zajednikog ivota; osjeaj djece da ih je
drugi roditelj iznevjerio i napustio; djeca se osjeaju izolirana i ograniena u
ponaanju; izostaje mogunost odgojnog djelovanja drugog roditelja to je za
dijete nepovoljno; odsustvo djelovanja drugog roditelja moe biti uzrokom
izolacije, usamljenosti, devijantnih ponaanja, zloupotrebe alkohola, droga i sl.
Ne treba izgubiti iz vida injenicu da veliki broj djece uspjeno savlada i
najvee potekoe koje u posljedica razvoda roditelja. Mnoga od njih su stresno
otporna djeca i na njih stresne situacije ne ostavljaju dublje tragove. Takvu djecu
zovu Maslakova djeca ili stresno otporna djeca, kako ih je nazvao ameriki
psiholog Norman Garmezi (N. Garmezy) i istakao da su ova djeca voljna da
sarauju, da su nadareni, samostalni su, imaju sposobnost prilagodbe razliitim
situacijama, znaju se ophoditi s odraslim i izgraivati vlastitu strategiju
ponaanja, matoviti i da imaju povoljnu sliku o sebi. Naalost, u odnosu na
populaciju, ove djece je tek 10-tak %, dok su ostali prisiljeni ivjeti uz velike
potekoe i probleme koji redovno prate djecu razvedenih roditelja.
Uloga oca
Za pravilan razvoj jedinke u periodu trudnoe veoma vana je uloga i
zainteresiranost roditelja za djeiji razvoj. Interes oca za trudnou veoma je
znaajan faktor. Od trenutka kad saznaju za trudnou pojavljuju se emocionalne i
socijalne reakcije koje su razliite u razliitim kulturama. Vea socijalna i
psiholoka ukljuenost oca u probleme vezane za period trudnoe vea je
garancija da e on postati dobar roditelj. Smatra se da u prvoj razvojnoj fazi,
pored majke, i otac se moe ponaati majinski. Otac je osoba koja predstavlja
prvog i glavnog pomonika majke u odgoju i razvoju djeteta. Odravanje
higijene djeteta, hranjenje, presvlaenje, odlazak u savjetovalita i slino,
jednako kao majka i otac treba da zna i da obavlja. Otac moe preuzeti
materinsku ulogu ako je to potrebno i zato se danas smatra da materinska uloga
nije vezana uvijek za spol.
S razvojem i sazrijevanjem djeteta raste i uloga i vanost oca u odgoju. To
se posebno zapaa u periodu prohodavanja djeteta i razvoju psihomotornih

92

sposobnosti. Zahvaljujui aktivnosti oca u razvoju i odgoju djeteta, dijete postaje

samostalnije, sigurnije i slobodnije u reakcijama i ponaanju. Dijete se oslobaa
prevelike povezanosti majke i djeteta to je podjednako vano i za djeake i za
djevojice. Otac utjee da muko dijete postane muevnije, a ensko enstvenije
bez nametanja principa razlikovanja meu spolovima.

(Zajedniki rad roditelja, pretpostavka uspjenog razvoja djeteta.)

(Zajednike aktivnosti oca i djeaka

veoma su znaajne za pravilan razvoj.)
Sl. 28. Uloga oca u razvoju i odgoju djece.
Kad je u pitanju uloga i znaaj oca u odgoju i razvoju djeteta treba
posmatrati interakcijski odnos izmeu njih na razliitim periodima uzrasta. Ako
otac pokazuje volju i razumijevanje za razvoj svog djeteta, dijete e ga shvatiti i
prihvatiti kao ozbiljnog i ravnopravnog partnera u njegovom odgoju i razvoju,
osjeat e se sigurnim u interakcijama i relacijama koje e ukazivati da otac
razumije signale djeteta, da su senzitivni za svijet razumijevanja djeteta. Oevi,
jednako kao i majke uspjeno raspoznaju razliite vrste plaa s kojim djeca ele
skrenuti panju na sebe. Oevi uspjeno prepoznaju signale boli, gladi ili gnjeva
koje djeca manifestuju. U komunikaciji s djetetom otac treba da zna da razgovor
mora biti lagahniji, s jednostavnom gramatikom i uz ponavljanje reenica koje su
za dijete znaajne. to vie otac provodi vremena u interakciji s djetetom,
uspjenije e upoznati i odgonetnuti dijete i njegovo ponaanje, imat e vie
samopouzdanja u pruanju pomoi u odgoju i razvoju djeteta. U pravilu, otac je
taj koji vie provodi vremena u igri s djetetom, a igre su aktivnije i neobuzdanije
nego igre koje prakticira majka.
PERIOD PUBERTETA I ADOLESCENCIJE
I RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

93

U razvoju linosti, posebno u razdoblju puberteta, znaajnu ulogu imaju

endokrine lijezde, posebno hipofiza koja se smatra tvornicom hormona.
Hipofiza pojaava luenje hormona rasta i gonadotropnog hormona koji pojaava
rast gonada ili spolnih lijezda koje i same poinju luiti hormone, muki hormon
androgen i enski hormon estrogen. Ovi hormoni utjeu na rad hipofize
usljed ega dolazi do smanjenja luenja hormona rasta pa organizam sada raste
mnogo sporije. Ove promjene dovode do promjena u cjelokupnom organizmu, a
posebno do primarnih i sekundarnih seksualnih karakteristika i javljanja
funkcionisanja spolnih lijezda (kod djevojica, pojava prve menstruacije, kod
djeaka, none polucije ili izbacivanje sjemena). Promjene koje se dogaaju na
planu linosti jednim imenom nazivamo PUBERTET. To je zazdoblje u razvoju
ovjeka u kojem od spolno nerazvijenog, nastaje spolno razvijeno bie. Sama
rije pubertet potjee od latinske rijei PUBERTAS, a oznaava ZRELOST ili
ODRASLOST. Pubertet, dakle, predstavlja zavretak djetinjstva i poetak
mladenatva ili adolescencije.
Pubertet se razliito manifestira kod djeaka i kod djevojica. Za
djevojice vai da nastupa izmeu 12 14 godina i da traje oko tri godine, a kod
djeaka izmeu 13 15 godina i traje dvije do etiri godine. To je upravo period
kada se kod mladih osoba javlja razdoblje formalnih operacija koje predstavlja
zavrno razdoblje Pijaeove hijerarhije razvoja. Ovo razdoblje moe se pojaviti i
neto kasnije ili se ne pojaviti nikako jer neke osobe nikad ne dostignu stepen
formalnih operacija. Pojam konkretnog doivljavanja stvarnosti kojeg
karakterizira ogranienost operacijske misli pripada mlaem uzrastu ije su
kognitiuvne funkcije zasnovane na predodbama, a ne na doivljajima vanjskog
ponaanja. Na stepenu formalnih operacija mladi su sposobni hipotetiko
deduktivno rasuivati i esto postavljaju pitanja: kako i zato, ako da, ako onda,
moda i sl. . Dok je za dijete na stepenu konkretnih operacija polazite uvijek
neposredna stvarnost s konkretnim, opipljivim, stvarnim predmetima i pojavama,
dotle za osobe uzrasta formalnih operacija polazite je svijet mogunosti, s
pitanjem ta je to to bi moglo biti istinito to je odlika ve adolescentskog
miljenja.
U periodu puberteta osobe doivljavaju brze i duboke tjelesne i psihike
promjene. Pri tjelesnim promjenama mijenja se fiziki izgled, proporcije tijela,
izduivanje ruku i nogu, irenje ramenog pojasa, dok se kod djevojica proiruju
bokovi. Od psihikih promjena posebno su zapaene pojave estog umora,
razdraljivost, nervozno reagiranje, lahko uzbuivanje, nemir i pojava
nesigurnosti, emocionalna nestabilnost i este konfliktne situacije na relaciji
porodica, ali i kola. Karakteristina je pojava kod mladih u periodu puberteta
pojava psihikog stanja koje se ispoljava kao stanje OPEG NEGATIVIZMA
prema svemu to ih okruuje. Ova pojava esto ih vodi u izolaciju i
neraspoloenje prema radu. Posljedica takvog stanja je pojava slabijeg uspjeha u
koli, bezvoljnost i slab interes prema bilo kakvim obavezama. Naglaena je
pojava antagonizma prema roditeljima i nastavnicima i esto suprotstavljanje
autoritetima kao to su otac i majka, a nisu rijetki i sukobi sa braom i sestrama

94

to se sve prenosi i na iru okolinu. Ove pojave izraenije su kod djevojica. U

periodu puberteta kod mladih se javlja pojava regresije u ponaanju, odnosno, do
vraanja na nie oblike reagiranja svojstvene znatlo mlaim uzrastima. Sve te
promjene na planu linosti dovode do gubljenja samopouzdanja u vlastite
sposobnosti i mogunosti pa mladi postaju nesigurni i veoma kolebljivi u
svakodnevnom rjeavanju problema i ponaanju.
U pogledu kognitivnog razvoja uspostavlja se konzervacija, decentracija i
reverzibilnost. U pogledu razvoja govora pojavljuje se metalingvistiko
osvjetavanje ili svjesna upotreba jezika. Jaa dugotrajno pamenje i uz primjenu
strategija pamenja i dosjeanja javlja se strategija organizacije materijala pri
zapamivanju.
Na socijalnom planu dolazi do poboljanja razumijevanja i uivljavanja u
probleme drugih, do jaanja empatije.
Osnovni zadaci razvoja usmjereni su na usvajanje potrebnih znanja i
razvijanje specifinih sposobnosti (talenta) te osamostaljivanje u sve veem broju
aktivnosti. Dakle, pubertet karakterie urastanje mladih u svijet odraslih;
mogunosti kolovanja; priprema za osposobljavanje za budue zanimanje i rad;
drutvena briga o kulturnom, sportskom i zabavnom ivotu te zdravstveni
problemi mladi.
U periodu puberteta mladi su skloni matanju, a sadraje nalaze u
filmovima i TV programima i serijama, u knjievnim djelima pri emu sebe
doivljavaju kao junake i to heroje koji pate jer su uvjereni da ih niko ne
razumije, niko ih ne voli i sve je usmjereno protiv njih.
Adolescencija (mladenatvo)predstavlja period u razvoju linosti koji traje
od 12 20. godine ivota. To je razdoblje u kojem dolazi do anatomsko
fizioloke zrelosti linosti i traje dok se ne postigne potpuna psihika i socijalna
zrelost. U periodu adolescencije mladi moraju rijeiti mnoge ivotne probleme i
ostvariti dobre rezultate u raznim podrujima. Jedan od veoma bitnih ivotnih
zadataka koji mladi moraju rijeiti je pitanje zapoljavanja u emu nailaze na
mnogobrojne potekoe. To je jedan od razloga da period adolescencije nije u
svim zemljama jednakog trajanja. Adolescencija je period u razvoju linosti u
kojem dolazi do intenzivnog opeg i profesionalnog obrazovanja. S tim u vezi
treba istai da je najvaniji dio obrazovanja stjecanje informacija koje
predstavljaju injenice i generalizacije razliitog stepena sloenosti
sistematizirane u skladu sa naunom strukturom. Smatra se da je svestran
intelektualni razvoj zasnovan na tome kako se primaju informacije to se
ostvaruje razliito zavisno od drutveno. ekonomskih odnosa i sistema koji vlada
u dotinoj sredini.
Razdoblje adolescencije ili mladenatva karakterie stjecanje radnih,
higijenskih, sportskih, kulturnih i drugih navika. Radne navike se najvie odnose
na najvanije aktivnosti za mlade a to je na aktivnosti uenja koje su uspjene ili
manje uspjene i podlone su mogunostima unapreivanja.
Karakteristino je da su higijenske navike kod adolescenata slabo
razvijene, da nemaju navike pranja ruku, etnji i boravka na istom zraku, navika
tjelesnog vjebanja. U pogledu sportskih i rekreacionih aktivnosti dominira

95

navijaka uloga to je pasivno bavljenje sportom koje ne osigurava pravilan

fiziki razvoj.
Za adolescente je svojstveno da postepeno poveavaju emocionalnu
stabilnost koja je obogaena emocijama vezanim za spolnost i ljubav. Kod
mladih je izraena potreba za panjom vrnjaka suprotnog pola to pokuavaju
ostvariti junatvom, grubim postupcima i lanom nezainteresiranou za
deavanja oko sebe. Ove pojave su karakteristine za momke dok se djevojke
pokuavaju nametnuti odijevanjem, upotrebom kozmetikih sredstava i
enstvenou.
Matanje kao nain rjeavanja vanih ivotnih problema izraeno je i u
periodu mladenatva, ali novi tip matanja u kojoj mladi trpe i savladavaju
prepreke i pobjeuju. To je sanjaranje po modelu heroja pobjednika.
Za moralna shvaanja mladih u periodu adolescencije karakteristina je
naglaena osjetljivost prema pitanjima diskriminacije, nepravde i siromatva i
rado se ukljuuju u rjeavanje i ublaavanje ovih negativnih pojava u drutvu.
Socijalni razvoj mladih karakterie okupljanje u neinstitucionalne oblike
kao to su grupe ili klape, okupljanje u itaonicama, odlasci na ples i slino.
Od formalnih oblika organizovanja poznata su kulturna, sportska i druga drutva,
zajedniki izleti, planinarenja, logorovanja, zimski sportovi, sportovi na vodi,
omladinski turizam, masovne zabave itd.
Kroz ove oblike rada i aktivnosti dolazi do intenzivne socijalizacije
mladih, do izgraivanja politike svijesti sa kritikim gledanjem na drutvene
probleme pri emu znaju biti veoma radikalni i revolucionarni.
Kod mladih je prisutan osjeaj nesigurnosti posebno za budunost, za
profesionalno bavljenje poslom, za status u sredini u kojoj ive.
Osnovni razvojni zadaci ovog perioda razvoja su : razvijanje sposobnosti i
talenta; izbor kole i nagovjetaj budueg zanimanja; adaptacija na tjelesne
promjene; usvajanje novih osjeanja, odnosa sa vrnjacima i osobama suprptnog
spola; izgraivanje emocionalne neovisnosti o porodici; izgraivanje pravilnog
pogleda na svijet; mijenjanje i uvrivanje slike o sebi s vlastitim ciljevima te
izgradnja linog identiteta.
U privredno razvijenijim zemljama u kojima je i tehnologija na viem
stepenu period adolescencije due traje. Ima zemalja u kojima se mladi ljudi
nikako ne uspiju ekonomski osamostaliti niti postii svoju socijalnu zrelost i u
takvim sluajevima proglaavaju se nezaposlenim osobama.
Zrela dob i razvoj jedinke
Nakon perioda djetinjstva, puberteta i mladenatva slijedi razvojni period
zrele dobi koji traje od 20 40. godine ivota. Sa 30 godina ovjek je na vrhuncu
tjelesnih, intelektualnih i emocionalnih snaga i ima punu odgovornost za svoje
postupke. To je razdoblje u kojem se ostvaruje prilagodba na ivot u odreenim
drutvenim grupama, kad se dostie odgovarajui stepen obrazovanja. Zrele
osobe su samostalnije, emocionalno stabilnije, bez pojava razdraljivosti,
neraspoloenja, bez uzbudljivih dogaaja, s umjerenom potrebom za zabavom.
Zrele osobe prestaju biti zavisne od prijateljstva s jednom osobom i pripadnosti

96

uskoj grupi, nego ostvaruju iru drutvenu povezanost i saradnju, komunikaciju

sa okolinom uz uvaavanje specifinosti u pogledu pripadnosti odreenom tipu
linosti (introverti, ekstraverti). Zrele osobe su otpornije na frustracione situacije.
One konstruktivno i drutveno prihvatljivo ispoljavaju i iskazuju svoje potrebe,
izraavaju svoja osjeanja i napetosti. Ostvaruju uspjeh u poslu i meuzavisnost s
roditeljima i rodbinom. Za zrelu dob karakteristino je da je uenje intenzivno jer
je to razdoblje u kojem se stjee visoka struna sprema, visoka kvalifikacija. To
je razdoblje ljubavi, braka i porodinog ivota.
Osnovni razvojni zadaci perioda zrele dobi su:
zavravanje kolovanja s mogunou stjecanja visoke kvalifikacije;
profesionalno usmjeravanje prema zapoljavanju i preuzimanju
radnih obaveza;
ekonomsko sazrijevanje i izgraivanje ekonomske neovisnosti;
izbor branog partnera i stupanje u branu zajednicu;
socijalno sazrijevanje, preuzimanje brige o porodici i brige o djeci.
Razdoblje srednje dobi u razvoju linosti
Razdoblje srednje dobi u razvoju linosti takoer je razdoblje zrele dobi
koje u pravilu zahvata period od 40. do 65. godine ivota. Kako se produava
ljudski vijek i kako uvjeti ivota postaju sve bolji tako raste i interes za
prouavanje razvoja linosti u periodu srednjih godina. Smatra se da je srednja
dob razdoblje stabilnosti i staloenosti i da u tom periodu ne dolazi do veih
promjena kako u radnim sposobnostima linosti tako i u mentalnom kapacitetu
kada iskustvo i racionalna potronja vremena i snaga mogu nadomjestiti
promjene ako do njih doe. Bez obzira to je srednje doba razdoblje u ivotu u
kojem je ovjek najsreeniji, emocionalno, ekonomski, socijalno najstabilniji
ipak i ovaj period ima svojih potekoa i problema koje valja uspjeno rijeiti.
Jedan od najvanijih je zaposlenje i zadovoljstvo s radnim mjestom te tenja
osobe da na hijerarhijskoj ljestvici poslova zauzme to bolje mjesto. Zato je
potrebno da ostvare to bolju kvalifikaciju to e i uspjeti pod utjecajem
intrinzine ili unutranje, primarne motivacije.
U periodu srednje dobi dolazi do promjena u vidnim i slunim
sposobnostima to umanjuje sposobnosti za odreena radna mjesta. Iako se
smanjuje brzina kognitivnih procesa, intelektualna aktivnost i vjetina u
rjeavanju problema bitnije se ne mijenjaju.
Osnovni razvojni zadaci razdoblja srednje dobi su:
uspostavljanje ekonomskog standarda porodice;
vezivanje za ue socijalne skupine, najee rodbinske i prijateljske;
ozbiljno prihvatanje irih drutvenih odgovornosti;
pruanje pomoi djeci u ekonomskom, emocionalnom i socijalnom sazrijevanju;
prihvatanje degenerativnih i drugih promjena organizma;
osamostaljivanje djece;
izbor kreativnih oblika koritenja slobodnog vremena.
I u srednjem dobu nastavljaju se aktivnosti uenja. Uenje postaje
permanentna aktivnost tim prije to je i dalje uspjeno kao i ranije. Potekoe su

97

vezane za nedostatak vremena s obzirom na velike porodine i profesionalne

obaveze. Bitno je istai da su kognitivne sposobnosti za uenje na dobroj razini, a
motiviranost je posljedica razliitih okolnosti. Za osobe srednje dobi moe se rei
da su najvie angairani drutvenim aktivnostima meu kojima zapaeno mjesto
pripada sportskim, tehnikim, kulturnim, a znatan dio vremena odvajaju i na
angaman u drutveno politikim organizacijama, strunim udruenjima ime
zadovoljavaju potrebu za drutvenim ivotom. Osim toga, ukljuivanjem u
razliite oblike aktivnosti osobe u srednjoj dobi uspjenije planiraju i provode
svoje slobodno vrijeme. Pravino koritenje slobodnog vremena u ovom periodu
stabilizira mentalno zdravlje osoba pa njegovom planiranju i koritenju treba
posvetiti odgovarajuu panju.
Predstarako i starako razdoblje u razvoju linosti
U ovom razdoblju opada sposobnost uenja, posebno zbog smanjene
motivacije i promjena u navikama i shvaanjima. To je period kad kod uenja manje
dolazi do izraaja transfer, a vie se javljaju interferencije pa se starije osobe vie
oslanjaju na iskustvo, a manje na uenje. Iako se spoznajne sposobnosti u
predstarako doba znatnije ne smanjuju, znatnije se smanjuju kreativne ili
stvaralake sposobnosti. Ipak, to je period kad osobe razmiljaju o povlaenju iz
aktivnog profesionalnog rada i o odlasku u mirovinu. Stare osobe svoje radne,
porodine i drutvene obaveze moraju zamijeniti aktivnostima koje odgovaraju
njihovim psihikim i fizikim sposobnostima i mogunostima. Njihove kognitivne
sposobnosti su izmijenjene, smanjene. Panja postaje selektivna i usmjerena na
sadraje koji ih zanimaju. Pamenje je znatno slabije. Bolje pamte sadraje koje su
davno doivjeli pa su vie orijentirani na prolost. esto su rastreseni i lahko
zaboravljaju ta su govorili ili gdje su ta ostavili. Jo vie dolazi do slabljenja
sposobnosti vienja i sluanja. Otean nain ishrane i san. Degenerativne promjene
sve vie dolaze do izraaja to smanjuje ope mentalne sposobnosti. Ameriki
spiholog Torndajk je utvrdio da se mentalni kapacitet od 4o. do 60. godina smanjuje
za 1 do 1,5 % godinje. Starije osobe sve vie zapaaju negativnosti kod mladih i
smeta im sve to nije u skladu s njihovim shvatanjima.
Karakteristino je za osobe u ovom razdoblju ivota da su manje aktivne i da
se sve vie socijalno izoliraju to ima negativne posljedice na planu psihikog
razvoja u ovom periodu. Zato je veoma znaajno da se i u starosti osobe aktivno
nastave baviti nekim aktivnostima i drutvenim angairanjem jer to povoljno djeluje
na odgaanje starenja.
Osnovni razvojni zadaci mogu se svesti na slijedee:
Starije osobe se prilagoavaju na smanjenu fiziku snagu i narueno zdravlje;
Adaptacija na novi nain ivota jer prestaje radna aktivnost;
Ekonomska mo slabi i dovodi do prilagoavanja novom nainu trokova ivota;
Starije osobe uspostavljaju nova prijateljstva s vrnjacima;
Pripremaju se za smrt vlastite potrebe s mogunostima.

98

99