Naela klasifikacije Prema jezicima Prema nacionalnim knjievnostima Prema autorima, grupama autora ili neemu srodnih autora

ora (generacije, knjievne kole, pravci, vremenska razdoblja ! Prema namjeni Prema obliku " #$N%&%#'() *inkronijski aspekt " knjievni oblici +ijakronijski aspekt " periodizacija knjievnosti P. Pavlii, Puka, trivijalna i masovna knjievnost, u: Trivijalna knjievnost, Beograd, 1987, -riterij za razgranienje . lako utvrdive karakteristike knjievnog fenomena, / kljuna aspekta knjievnog procesa (pisac, tekst ili italac! -lasifikacija0 sinkronijska 11 dijakronijska razina, puka knjievnost . priice, anegdote ili pjesme u pukim kalendarima u kojima se daju i upute iz agrotehnike i meteorologije, kao i tivo u svim slinim publikacijama2 stihovi na kuhinjskim krpama, nadgrobnim spomenicima i u ituljama, kao i stvaralatvo pukih pjesnika koji, naje3e u desetercu, opjevavaju boks meeve, pobjede nogometne reprezentacije, sudare vlakova i druge vane doga4aje . sve ono to ima grafiki (ili kako drugaije! fiksiran tekst, a predstavlja se kao informacija ili ima kakvu praktinu svrhu2 narodna (usmena) knjievnost . tekst nije grafiki fiksiran, prenosi se usmenim putem, ne postoji aktualno nego virtualno, kao svojina zajednice2 u pukoj knjievnosti tekst zapisan, prenosi se i prima preko pisma2 i narodna i puka knjievnost rado barataju kliejima2 u narodnoj knjievnosti oni odre4eni tehnikom usmenog stvaralatva, neizbjeni su da bi usmena kreacija uop3e mogla nastati2 u pukoj knjievnosti klieji su uvjetovani razlozima ukusa, njih ne uvjetuje toliko ono to piscu olakava posao, koliko ono to publika voli i oekuje, anrovski aspekt razliit0 budu3i da se puki tekstovi prenose u pisanom obliku, u knjigama oni (u principu! dui od ostalih usmenih tekstova i blii anrovima tzv, visoke knjievnosti, dok usmena knjievnost ima svoj zasebni sistem anrova, usmena knjievnost . pojam autora nije poznat2 usmeni stvaralac vidi sebe kao prenosioca neega to ve3 otprije postoji, ak i onda kada dobro zna da sam izmilja ono o emu pjeva0 usmeni je tekst od samog nastanka svojina zajednice, 5 pukoj je knjievnost esto vrlo slino0 i tu je autor anoniman ili ak namjerno zatajen, %no to se u njoj u pismenome obliku prenosi ima osobiti status0 to se ne nastoji predstaviti kao neija individualna kreacija, nego kao neka vrsta znanja o neemu to se nekada zbilo, Puka knjievnost pretendira na stvarnosni status, svrha joj se naje3e svodi na pounost (ak i onda kad se radi o beletristikim tekstovima ili se samo eli predstaviti kao znanje! trivijalna knjievnost . sve ono tivo koje se reproducira tiskarskom tehnikom, masovno distribuira i prodaje, a ima oblik kakve tradicionalne knjievne vrste (obino romana!, pripada nekom trivijalnom anru (krimi3u, ljubi3u i sl,! i insistira na svojoj umjetnikoj prirodi i na autorstvu, pa makar autor bio i izmiljen, %bjavljuju ju sve nae novinske ku3e, a i mnogi izdavai2 u najboljim sluajevima ona postaje prava knjievnost, insistira na pojmu autorstva2 istie svoju nesvrsishodnost2 nema namjeru biti korisna, ve3 itaocu nastoji pribaviti estetski uitak, pretpostavlja osobitu vrstu itaoca0 potreban joj recipijent koji ima drugaije potrebe nego italac puke knjievnosti, 6o je recipijent koji je shvatio da u ivotu postoje i druge potrebe osim onih praktinih, 7udu3i da se stvaranje takvih viih vrijednosti uvijek predstavlja kao kreacija, kao neto jedinstveno, onda je u trivijalnoj knjievnosti vaan status autora, 6rivijalna knjievnost ima sve ono to i tzv, visoka knj, samo to je u njoj sve pojednostavljeno i kasni najmanje za jednu knjievno.povijesnu epohu, Njezine su vrste iste kao i u tzv, visokoj knj, (npr, roman, novela!, ona samo razvija posebne anrove unutar tih vrsta (krimi3, ljubi3, *8 i sl,! 6ekst . umjetnika kreacija, vrsto fiksiran i ne moe se mijenjati bez autorova znanja,

vidi se redovito kao kreacija jednog ovjeka, premda itateljima trivijalne knj, taj ovjek naje3e nije vaan i ne pamte njegovo ime, 6o itaoci koji knjievnost itaju zbog nje same, ne oekuju3i od nje nikakve posredne koristi osim zabave2 svjesni postojanja knjievnosti kao zasebne sfere, %d italaca puke knj, oni se razlikuju po tome to taj poseban status knjievnosti uvi4aju, a od italaca tzv, visoke knj, po tome to obino nemaju nikakva italaka iskustva izvan svoje sfere, od knjievnosti oekuju da im pripovijeda uvijek isto, a ne da donosi stalno neto novo, da im daje lijepe prie, a ne da problematizira vana pitanja ljudske i drutvene egzistencije, trivijalnu je knjievnost najtee razlikovati od tzv, visoke knj, i to zato to one esto barataju istim sredstvima, pa i slinim vrijednostima, te dvije sfere i nije mogu3e razlikovati egzaktno, uz pomo3 tekstualno utvrdivih pokazatelja0 ho3e li neto spadati u visoku ili u trivijalnu literaturu ovisit 3e prije svega o ukusu trenutka kad se ita, dakle prije svega itaocu, Masovna literatura - primjeri romansiranih biografija slavnih pjevaa i nogometaa, feljtone u tjednim asopisima ako imaju literarni karakter i sve sline tekstove, Nije . svaka knjievnost koja se mnogo ita ili ima visoke naklade, 5pravo je italac i njegov status ono to trivijalnu literaturu najjasnije razlikuje od masovne, Pretpostavka masovne knj, . homogenizacija drutva izazvana krugom vrijednosti koje su svima zajednike, a te vrijednosti ire i stvaraju javni mediji, %sniva se na vrijednostima koje su op3ekulturne, a ne na onima koje su specifine i individualne, tipian sadraj masovne literature . biografija filmske zvijezde ili literarno uoblien tra o njoj, tekstovi u kojima se . knjievnim sredstvima . otkriva tzv, prava pozadina kakvog vanog doga4aja iz blie ili dalje prolosti (npr, atentat na -ened9ja! ili se na temelju stvarnih podataka o takvom doga4aju gradi fikcija o neemu to se moglo dogoditi, :asovna literatura postoji samo ondje gdje su mediji jaki i gdje u ivotu pojedinca igraju vanu ulogu, pa su mu jedini izvor informacije o mnogim i za njegov ivot vanim pojavama i zbivanjima, 6aj se fenomen javlja ondje gdje, dakle, postoje povijesni preduvjeti,

+'()-;%N'*(-' )*P$-6 puka, trivijalna i masovna knj, ponekad koegzistiraju, ali je e3i sluaj da jedna od njih obiljeava pojedino razdoblje, u svakom trenutku svoga pojavljivanja sve imaju alternativan status . pretpostavljaju postojanje prave, visoke literature a! Puka knj, je prva po vremenu svoga postojanja . javlja se kad se poela pismenost masovno iriti, osobito na :editeranu, u komunama gdje se nalo pismenih ljudi i izvan sve3enstva i plemi3kog stalea, na poetku <=, st, nalazimo primjer tzv, &ucidra, puke knjige o mnogim temama ( Libar o mnozijeh razloga!, Prvi nesumnjiv trag puke knjievnosti u umjetnikoj nalazimo u >ektorovi3evom Ribanju i ribarskom prigovaranju. ?irenje puke knj, u $uropi . nakon pronalaska tampe, kod nas puni zamah u <@, i <A, st, b! Prve manifestacije trivijalne knj, . <@, st,, ;ichardson Pamela. $ngleska . puke publikacije i trivijalna proza2 +ickensonovi romani, Polarizacija " u kasnijem razdoblju . visoka se knj, vie vee uz knjige, puka uz osobite publikacije (kalendari npr,!, dok trivijalna osvaja za sebe podliske novina ili u nastavcima specijalizirane biblioteke, 6rivijalna . anrovi 0 u poetku pustolovni karakter (gotski roman, razni pikarski romani i sl,!, naje3e i s jednom ljubavnom linijom u fabuli

u prvim desetlje3ima <A, st, pojavljuju se krimi3 i horor, potom roman s povijesnom podlogom (tipa Grike vje ti!e ili Tajne gra"a Pariza!, ljubavni roman, *8, bitno obiljeava zadnja dva stolje3a,

c! Masovna literatura . posljednja . poiva na izvanknjievnim pretpostavkama . osobit nain ivota, veliku ulogu medija, Bee se uz razvijena urbana sredita s jakom medijskom djelatno3u, Caeci . Pariz i &ondon poetkom ovog stolje3a . prie, stripovi o Plavobradome, raznim senzacijama koje su novine dugo objavljivale stvaraju3i atmosferu i kreiraju3i svijet koji su itatelji samo preko novina poznavali, )merika izme4u dva rata0 prie o pojedinim znamenitim ljudima serijaliziraju i romansiraju u raznim medijima, a termin storr# poinje prekrivati reportau i sline forme, te podrazumijevati neki stupanj literarnog oblikovanja materije, 6aj je oblik masovne literature u mnogim zemljama veoma iv, a javlja se, naravno, i kod nas, P%(): -N('D$BN$ B;*6$ ;azvrstava knjievnih djela prema obliku " najvaniji i natei zadatak klasifikacije knjievnosti ;etorika " unaprijed zadani uzorci *uvremena knjievnost " naputeni EpropisivakiF uzorci, knj, forme " okvirno zadani EuvjetiF Priroda knj, formi " slinost, stalne osobine (knjievne vrste! Priroda slinostiG 'dealni tipovi uobliavanja 'nduktivne, deduktivne tendencije #enologija " disciplina koja se bavi nainima na koje pojedinano knjievno djelo pripada nekoj ve3oj ili manjoj skupini umjetnina, te principima po kojima se te skupine klasificiraju GENEALOGIJA :etoda ot riva!"a rodo#lov!og #ta$laH pojedincu, pojmu ili pojavi, 5 suvremeno ju je misljenje uveo 8, Nietzsche svojom Genealogijom morala i drugim djelima u kojima je problematizirao pojmovna uporita zapadne civilizacije, GENE%I&'O PA()ENJE Pojam ruskog filozofa jezika, povjesniara knjievnosti i estetiara :, :, 7ahtina, %znaava neosvijetenu ideologijsku *o*ud$i!u ili *a apriornu I iako ne vrsto uglavljenu I vri"ed!o#!u ori"e!ta+i"u *er+e*tiv!i,, govor!i, i !"i-ev!i, -a!rova. #, p, se u o$li u .*ridru-e!i, /!ae!"# i, #0"er!a. u*i#"e u -a!rove ao #vo"evr#!a ri#tali/a+i"a !"i,ova i# u#tva. o"a #e o!a!o u#tro"ava ovi#!o o vr#ti da!e o! ret!e #itua+i"e. -oliko god elastina bila, ipak spreava onog tko u odre4enom trenutku iz anrovskog vidokruga reagira na unu3eni izazov da to ini potpuno po vlastitoj volji i izboru, Naprotiv, korisnik postaje sastavnim dijelom anrovske JarhitektonikeJ u nainu kako ustrojava predmet, pa ak i u nainu kako postavlja samoga sebe kao iskazani subjekt, 6eorija knjievnosti esto se naziva i poetikom (gr, poietike tekhne . umije3e pjesnitva!, to je bio tradicionalni naziv za sustavno uenje o naelima proizvodnje knjievnih djela, +anas taj naziv ima i druga znaenja0 njime se nekad oznaava samo dio teorije knj, (uenje o knjievnim vrstama! ili uenje o pjesnitvu pojedinih razdoblja (poetika renesanse npr,! ili pravaca (poetika ekspresionizma! ili . odre4ena pravila kojima se pisac rukovodi pri stvaranju svog djela ili neka pjesnika kola, Ponekad se poetikom nazivaju i naini oblikovanja koji se odnose samo na neke knjievne vrste (poetika romana, poetika tragedije i sl,! POE1I'2 )nte *tama3 3$mjetnost rijei, %%&', ()*+, (-+, definira kao metajezini opis i hijerarhizaciju opsenog broja knjievnih injenica, a s obzirom na ona njihova zajednika svojstva kojima se odlikuju kao tipine i stoga historijski ponovljive mikro i makrostrukture, Njih poetika na

temelju vlastite usustavljenosti u kakvu obuhvatnijem znanstvu (prvenstveno u teoriji knjievnosti, zatim i u retorici, lingvistici, semiotici, estetici i filozofiji! dri zakonitima za knjievno stvaranje u cjelini, pa joj je narav nuno normativna, -ao integralni dio teorije knjievnosti . reflektiraju3i o strukturiranju knjievnih djela, ne o njihovu funkcioniranju niti o kriterijima njihova vrednovanja . poetika tako radi na uvijek novom potvr4ivanju knjievne, estetske funkcije jezika, teko3e i aporije0 kriza knj, paradigme, kriza estetike razumijevanje K razvrstavanje osporavanje klasifikacije " kriza knjievne paradigme promjena " konkurencija razliitih konceptualnih okvira genologija " razvrstavanje koje postalo svjesno svoje problematinosti propisivaki stav krajem <@, st, zamjenjuje se opisivakim romantizam " teorija o individualnosti knj, djela , teorija genija " antigeneriki impuls

Povi"e#t ge!elogi"e <, retoriko " normativni pristup ()ristotelovski! L, povijesno " filozofski (>egelovski! /, strukturno " funkcionalni (7ahtin, (ameson, )rmstrong, 8oMler, +avis ! 1. %E1O%I&'O 4 NO%(A1I5NI P%I612P );'*6%6$& POETIKA teme0 epsko pjesnitvo, tragedija, komedija, lirska poezija "vrste oponaanja . mimesis klasifikatorska naela0 medij (sredstva!, predmet (teme!, nain tragedija (opona anje o!"iljne i #jelovite radnje primjerene veliine ukra enim govorom$ i to svakom od vrsta ukra avanja napose u odgovaraju%im dijelovima tragedije& opona anje se vr i ljudskim djelanjem a ne nara#ijom i ono saaljenjem i stra'om postie oi %enje takvi' osje%aja) katarza radnja (praNis!0 poetak, sredina, kraj peripetija ironija prepoznavanje " anagnorisis deus eN machina hamartia h9bris 0i0e#i# 3tragedija, komedija! 1 diege/i# (ditiramb, zborske himne! 1 0i"e7a!o (ep! predmet oponaanja " radnja (pria.m9thos, likovi " ethos, misao " dianoia, scenski ukrasi " opsis! jednostavne prie 1sloene prie (patos, peripetija, prepoznavanje! 8. PO5IJE6NO 4 9ILO:O96'I P%I612P N, 8;O$ . kartograf genologije (Anatomija kritike! )nagnorisis ()ristotel! Prepoznavanje . epifanijski trenutak u povijesti anra u kojem taj anr ponovno pronalazi odredbenu jednostavnost svojih poetaka 1EO%IJA (O;26A pripovjedaka djela razvrstava prema junakovoj mo3i djelovanja koja moe biti ve3a od nae, manja ili otprilike jednaka0 <, ako je junak nadmo3an po vrsti i drugim ljudima i ljudskoj okolini, junak je boansko bi3e, a pripovijest o njemu je mit u uobiajnom znaenju prie o bogu

L, ako je junak nadmo3an u stupnju drugim ljudima i svojoj okolini, junak je tipian junak romanse, iji su postupci udesni, ali ipak jest ljudsko bi3e (narodna pria, legenda, viteka knjievnost, legende o svecima i sl,! /, ako je stupnjem nadmo3an drugim ljudima ali ne svojoj prirodnoj okolini, junak je vo4a, njegov autoritet, strasti i mo3i izraavanja kudikamo su ve3i od naih, ali njegovi postupci podlijeu i drutvenoj kritici i prirodnom poretku, to je junak visokomimetskog modusa, ve3ine epova i tragedija, P, ako junak nije nadmo3an ni drugim ljudima ni svojoj okolini, junak je jedan od nas, to je junak niskomimetskog modusa, ve3ine komedija i realistike proze, Q, ako svojom mo3i ili inteligencijom slabiji od nas te osje3amo kao da gledamo prizor zarobljenosti, frustracije ili apsurda, junak pripada ironijskom modusu 8. <EGEL $pika, lirika, drama0 " teza (epika!, antiteza (lirika! 11 #i!te/a 3dra0a= " simbolina faza (epika!, la#i!a 3dra0ati a=, romantina (lirika! " +rama " pomiruje krajnosti ostalih rodova (povijesna perspektivaG! grka tragedija . anrovski parametar za ostale povijesne pojave -njievnost R slikarstvo R glazba " romantina faza razvoja umjetnosti -njievnost "povlaten status (jezik! -njievnost (jezik! " op3a umjetnost (allgemeine Kunst! ;azlika0 filozofija, znanost " forma (organski totalitet!, samodostatnost, unutarnja dovrenost, individualnost (jedinstvo op3eg i posebnog!

>. 61%2'12%NO 4 92N'?IONALNI P%I612P odustaje od postojanih obiljeja rodova i vrsta sinkronijski odnosi ne samo unutar generikih tvorbi, ve3 i unutar anrovskih sustava pojedinih razdoblja oblik " okolnosti #enoloki entiteti " drutveno usuglaeni relacijsko.konvencionalni konstrukti lieni bilo kakve postojane osnove (podlijeu stalnim povijesnim preoblikama! 5nutar pojedinih razdoblja slue kao uvr3ene mree komunikacijskih kodova Banost opisa okolnosti u kojima do generike identifikacije u odre4enom obliku dolazi IN;2'1I5NE 1EN;EN?IJE empirijska morfologija knjievnosti oslanjanje na postupke prirodnih znanosti (slinosti i razlike unutar nizova! L pristupa0 <, formalni (kako funkcionira unutarnja i vanjska forma djela! L, sadrajni (kako se u djelu reflektira Eivotna istinaF ili Enain obrade stvarnostiF! A. 9O%(ALNI P%I612P ruski formalisti (tomaevski, klovski, jakobson, ejhembaum !, Mellek, Marren postupak (priem$ rus,! prirodna di(eren#ija#ija knjievno)ivotna di(eren#ija#ija povijesna di(eren#ija#ija razvrstavanje djela u skupine prema vrsti postupaka vrstu, tj, anr odre4uje koliina knjievnih postupaka " zamjetljiva koliina " dominanta anrovi prepoznatljivi po postupcima koji se grupiraju na odre4eni nain " obiljeja anra (mogu biti razliita i odnositi se na bilo koju stranu djela! genetski ivot anra

 smjenjivanje anrova 1o0a7ev# i apriorna shema anrova nemogu3a razvrstavanje anrova uvijek povijesno / temeljna anrovska razreda0 dramski, lirski,pripovjedni B. 6A;%@AJNI P%I612P #, &ukacs, *istorijski roman %sobiti oblik anra . osobita ivotna istina 6ragian ili komian odnos prema stvarnosti odre4uje i odabir anra dramske knjievnosti (tragedija 1komedija! ;azlika u obimu posljedica razlike u stvaralakom cilju Novela " ne tei totalitetu ivotnih pojava ;E;2'1I5NE 1EN;EN?IJE metoda koja se priklanja nadiskustvenoj, metaempirijskoj spoznaji, hegelijanski pristup (od op3eg k posebnom! M, ka9ser, e, staiger " stilskoanalitiki pristup lirika, epika i dramatika " idealni tipovi ovjekova odnosa prema svijetu rodovi0 antropoloke, ne knjievnoteorijske prirode poetika " antropoloka (filozofska! disciplina E. 61AIGE% Temeljni pojmovi poetike pri analizi knjievih djela razlikuje / naelno razliite razine u spoznajnom i ontolokom smislu0 pojavnu (konkretne knjievne injenice! poetiku (njihov rod ili vrstu! bitnu " svodivu na lirsko$ lirski stil ili sje%anje epsko$ epski stil ili predoavanje dramsko$ dramski stil ili napetost nijedan od stilova ne oituje se kroz knj, djela u potpunosti lirsko, epsko i dramsko temeljne ljudske mogu3nosti, / aspekta ljudske egzistencije i / tipa odnosa prema subjektu lirika, epika, dramatika " knj, rodovi, / tipa manifestacije lirskog, epskog i dramskog kao ljudskih mogu3nosti i to samo u knjievnosti (rijetko se nalaze u istom obliku! %O;O5I 4 1E(ELJNE 'NJI@E5NE (OG2)NO61I / roda K K / vremenske dimenzije (prolost, sadanjost, budu3nost! K K / sloja jezika (slog, rije, reenica! K K / tipa diskursa (govor u <, licu, obra3anje u L, licu, pripovijedanje u /, licu! K K / tipa egzistencije (mladost, zrelost, starost! Imeni#e ep, lirika, drama rabe se u pravilu kao nazivi za pretince u koje neki pjesmotvor kao cjelina spada po odre4enim, izvana vidljivim obiljejima, Ilijada je pripovijest u stihovima ili, kako veli Petersen, Emonoloko izvje3e o nekoj radnjiF, *pada dakle u pretinac ElirikaF, )li u isti pretinac ja ulaem i pjesme S, 8, :e9era, (er se pritom uop3e ne pitam kako su te pjesme napravljene, ima li u njima vie ili manje ugo4aja, jesu li muzikalne i plod neposredna ganu3a, Pjesme su i to je dostaT 5laze u rubriku ElirikaF, Neto drugo podrazumijevaju pridjevi lirsko, epsko, dramsko, &irski stavak nije samo kakva god pjesma, kakav god monoloki prikaz nekog stanja,

Nego se izriito veli da je ba ovaj monoloki prikaz nekog stanja lirski, za razliku od drugih, koji nisu izriito lirski, 5z takve karakterizacije ne treba biti vezan i vrijednosni sud, ( ! * druge strane, ima i Elirskih dramaF, pjesmotvora dakle koji kao kazalini komadi spadaju u pretinac EdramaF, ali su ipak ElirskiF, ?to podrazumijevaju ti pridjeviG Prema reenim se imenicama oni nipoto ne odnose onako kao to se pridjevi EeljezoF i EdrvenoF odnose prema imenicama EeljezoF i EdrvoF, nego prije onako kako se pridjev EljudskiF odnosi prema EovjekF, Uovjek spada u odre4enu rubriku viih kraljenjaka ili, u teolokom pogledu, u nekakvu rubriku izme4u EzvijeriF i Ean4elaF, )li nije svaki ovjek ovjean, ljudski, E&judskiF, to moe znaiti vrlinu ali i stanovitu slabost ovjekovu, 5 svakom sluaju time se izrie odre4eno obiljeje, stanovito bivstvo u kojem ovjek moe imati udjela ali ga bezuvjetno ne mora imati, +irsko$ epsko$ dramsko dakle nisu na!ivi pretina#a u koje se mogu pospremiti pjesmotvori, (ist, urednice! :oemo govoriti o lirskim baladama, dramskim romanima, epskim elegijama i himnama, ' time nipoto ne mislimo da je ta i ta balada nita drugo do lirska a taj i taj roman samo dramski, :islimo samo to da je bit lirskoga ili bit dramskoga u njima vie ili manje oita, da se tu nekako oblikovala,V(*6)'#$;! *taiger dri besmislenim opisivati sve pretince u koje se mogu svrstati knj, djela, No, pitanje "iti lirskog, epskog i dramskog vano je pokrenuti0 -er ti su kvaliteti jednostavni te i' u nji'ovu miru ne ometa prelijevanje i nestalnost !naaja pojedini' pjesmotvora, .apae tek povodom ti' jednostavni'$ vrsti' !naenja moemo i!javiti da se !naaj odre/enog pjesni tva prelijeva i da je nestalan$ "a kao to neko gi"anje mogu ustanoviti i i!mjeriti samo ako sam prema njemu u odnosu mirovanja, (*6)'#$;!, *taiger odbija zagovarati isto3u roda lirskog, epskog ili dramskog kao vrijednosni predikat, Uitav se smisao poetike odvija u pravcu relativizacije0 pojmove Wepsko, lirsko, dramskoV koji se odavno rabe u stilistikome znaenju valja definitivno WodlijepitiV od Wepa, lirike, drame, Cakljuuje da bi poetika trebala postati izrazito neutralna prema svim pokuajima rubriciranja, 5mjesto slijepoga povjerenja u kategoriju roda kao (pra!uzora valja se osloniti na neposredni osje3aj za individualno. povijesnu kvalitetu, P, P)B'U'X K0-I1E20A GE0O+OGI-A ge!ologi"a 4 teorija knjievnih formi (rodova, vrsta, podvrsta, anrova! zada3e genologije0 " utvrAiva!"e !a"o*e!iti"i, !aela *od"ele literature " uloga !". Bor0i u *o"edi!i0 !". ra/do$l"i0a " 0eAu#o$a! od!o# !". Bor0i " od!o# *o"edi!i, Bor0i *re0a *oeti+i ra/do$l"a " !ai! i /a o!ito#t Bu! +io!ira!"a !". Bor0e u odreAe!o0 #u#tavu *od ut"e+a"e0 odreAe!e *oeti e " *oeti i #tatu# !". Bor0e u ra/!i0 !". #Bera0a 3u#0e!o" i u0"et!i o" literaturi=C P;%7&$:' -&)*'8'-)S'($ (6$;:'N%&%?-) 'N6$;8$;$NS'() ' *&,! P nivoa klasifikacije0 <, rod . epika, lirika, dramatika 11 poezija, proza, drama L, vr#ta D roman, pripovijest, balada, komedija /, *odvr#ta D epistolarni roman, prikazanje P, -a!r D pikarski roman, moralitet, ditiramb Produkti klasifikacije R klasifikacijske skupine R nazivi za pojedinane knjievne forme Problem prouavanja knjievnih oblika K problemi klasifikacije (kako svrstati K kako definirati! 6erminoloka interferencija me4u razliitim klasifikacijama (isti naziv za ve3e i manje skupine, tj, isti nivo klasifikacije " razliiti termini! 6$;:'N%&%?-) ;)C:)6;)N() nivo . uvrijeeni termini0 rod, vrsta, oblik

 nivo " vrsta nivo " nema ustaljenog termina2 pavlii3 " podvrsta nivo " anr 6$;:'N%&%?-) C7;-)0 W-a!r$ (ran#, (genre . rod, vrsta! <, odre4eni oblik literarnih djela2 stil, nain2 e*# i -a!r . roman, pripovijetka, pria2 lir# i -a!r . v, lirika2 dra0# i -a!r . tragedija, komedija, zapravo drama2,,,V (-lai3, ;jenik stranih rijei,<A@=, <PQL,!2 WPrema francuskoj upotrebi termina knjievni anr oznaava knjievna dela koja imaju izvesne zajednike i samo njima svojstvene osobine, pri emu se obino ne pravi razlika da li je u pitanju knjievni rod ili knjievna vrsta, odnosno podvrsta, +ok klasicistika estetika pokazuje sklonost za otro razgraniavanje anrova, voli da ih prebrojava i njihovu istotu uzdie kao vrednost, romantiarska inspiracija u knjievnosti teoriju anrova ose3a kao nametanje retorikih kalupa, te afirmie meanje anrova i samosvojnost knjievnih dela, )li, ma koliko zasnovani bili izvesni stvaralaki napori protiv postoje3ih anrova kao definitivno utvr4enih okvira inspiracije, istorija knjievnosti svedoi o njihovoj realnosti i postojanosti, 5 strukturi knjievnog dela oni su element tradicije, bez koje bi stvaralaki proces bio teko zamisliv, Pa i ako se po4e sa stanovita da je tradi#ija za stvaralatvo neto bezvremeno ili ak tetno, optere3enje umetnikog dela konven#ijama, . poznavanje anrova name3e se ne samo kao neminovnost i pretpostavka valjanog kritikog rasu4ivanja, koje mora da raspoznaje originalnost dostignu3a razluuju3i ga od onih stilskih elemenata koji su primljeni s uslovima anra, nego i kao potrebe samih knjievnima za intencionalno oformljenje svoga dela, -ao izvesne konstante knjievnog stvaralatva, anrovi pruaju uporite pokuajima klasifikacije knjievnosti, Neki vidovi istorije knjievnosti uzimaju ih kao jedinice svog sistema izlaganja (,,!, (edno od najstarijih sredita knjievnoteorijskog interesovanja, oni su postali predmet izuavanja posebne grane teorije knjievnosti koja tei da se osamostali pod nazivom geneologija,( ! 5z izvesno kolebanje terminologije, nazivaju se k,r,i v, jo i -a!rovi,(,,,! Knjievne vrste su skupine dela sa nekim zajednikim osobinama koje se kod drugih knjievnih dela ne javljaju,V (;enik knjievnih termina, <A@Q, @AP,!2 W6radicija se najjasnije oituje u oblicima knjievnih djela, u knjievnim vrstama (ruski termin anr nezgrapna transliteracija francuske rijei genre, koja potjee od latinske imenice genus, a ta potpuno odgovara grkoj rijei genos . ne odgovara nikako naem fonolokom sistemu, pa 3e se u ovoj knjizi upotrebljavati termin vrsta!,V (?kreb, *tudij knjievnosti, <AY=, <<,!, W6radicija se najjasnije oituje u oblicima knjievnih djela, u knjievnim vrstama (ruski termin anr nezgrapna transliteracija francuske rijei genre, koja potjee od latinske imenice genus, a ta potpuno odgovara grkoj rijei genos " ne odgovara nikako naem fonolokom sistemu, pa 3e se u ovoj knjizi upotrebljavati termin vrsta!,V (?kreb, *tudij knjievnosti, <AY=, <<,!, pojmovi anr i vrsta vrlo se esto rabe kao sinonimi, te se, kao to tvrdi i :ilivoj *olar, Zu ve3ini sluajeva vrsta (,,,! upotrebljava kad se misli na odnos prema rodu (genus i species!, a anr je izvan odnosa subordinacije, ($pika je npr, rod, roman je knjievna vrsta, a koji put se spominje i podvrsta npr, historijski roman, :e4utim0 roman je anr, kao to je i historijski roman, a koji put se i lirika shva3a kao anr,! 'pak ponekad i termin knjievni rod susre3emo kao sinonim za anr, tj, bez odnosa superordinacije, 5poraba ovih termina u naoj nauci o knjievnosti i u teku3oj kritici veoma je sloena2 ovisi o utjecajima razliitih stranih terminologija (termin rod i vrsta razvili su se pod utjecajem njemake nauke o knjievnosti, dok anr, ini se, preferiraju prevodioci strunih francuskih i angloamerikih radova!, a i o samom shva3anju koje doputa ili iskljuuje odnos subordinacije u klasifikaciji knjievnosti, W (*olar, Teorija knjievnosti) uporaba pojma . ovisnost o tradiciji praktini razlozi (anrovski sustav " sustav vrsta, podvrsta i anrova u jednoj epohi ili u krugu neke poetike! neophodna preciznost

GENOLOE'A 1E%(INOLOGIJA <, vie naziva . ista pojava (pria, pripovijetka, kratka proza, kratka novela, kratka pria ! L, isti termin " vie pojava (melodrama! /, pojedinaan termin pokriva vie pojava, a istodobno u zajednici s drugim terminima opisuje pojedinanu skupinu djela (ep, epos, epopeja! -njievni rodovi / knjievna roda kao / temeljna naina postojanja literarnih djela " prihva3ena ideja u ve3ini kulturnih sredina i znanstvenih tradicija problemi0 zakonitost interferentne pojave suvremena knjievnost (osporavanje klasifikacija, granica knjievnih formi! podjela na E+. " <@, st, 'talija #oethe (E+. " prirodni oblici pjesnitva! $, *taiger, [, -a9ser -oncepcija E+. podrazumijeva distinkciju izme4u epskog, lirskog i dramskog kao temeljnih ljudskih mogu3nosti, tj, epike, lirike, dramatike kao knjievnih rodova iz podjele E+. slijedi podjela na vrste (npr, dodatni kriteriji0 proza1stih! oslanjanje na filozofiju dedukcija smisleni, sadrajni (ne jezini! kriteriji -oncepcija poezija, proza, drama (PP+! anglosaksonske zemlje temelj " proza, stih, drama poezija " vezani govor L nivoa klasifikacije0 temeljni oblik (dijalog, tj, versificirani ili prozni iskaz! i vezanost, tj, nevezanost problem definiranja drame induktivna podjela polazi od stanja u knjievnosti i oslanja se na formalne osobine knjievnog djela za nastanak knjievnog djela kao umjetnine i za njegovo razumijevanje pojam roda nije neophodan pojam roda s obzirom na / vana imbenika knjievnog procesa0 pisac, djelo, itatelj pojam roda usko vezan uz poetiku " ona ne opisuje stanje u knjievnosti, nego knjievnost objanjava, namjenjuje joj neko mjesto u drutvu i svijetu, odre4uje joj status rodovi instrumenti poetika, ne teorije knjievnosti rodovi filozofija, bit knjievnosti -njievne vrste pojam vrste svojina teorije knjievnosti sadri povijesni aspekt evolucija knj, vrsta povijesna relativnost promjenjivost pojma knj, vrste smjenjivanje epoha, pravaca " smjenjivanje anrovskih situacija

 odabir vrsta0 stvaranje novih subliteratura " literatura stare . izmjena svaka promjena vrsta " izraz elje da se promjeni knjievnost promjena poloaja vrste knjievni period " veza s genolokim istraivanjima knjievni period0 skup vremenski bliskih pripadnika knjievnih vrsta koji se oslanjaju na jednu poetiku poetika perioda " shva3anje knjievnosti koje vlada u jednom razdoblju socijalni status knjievnosti ideja o tome to je lijepo ili vrijedno knj, djelo ideja o hijerarhiji izbor vrsta i njihov odnos . poetika vrsta promjenji aspekt 11 nepromjenjiv aspekt nepromjenjiv aspekt " onaj po kome se vrsta razlikuje od drugih vrsta promjenjiv aspekt " onaj po kojem je nekim drugim vrstama slina vanost odnosa me4u vrstama (anrovski sustav! smjenjivanje knjievnih perioda " smjenjivanje poetika " smjenjivanje anrovskih sustava Problemi klasifikacije *vaka klasifikacija duna rijeiti dvije vrste problema0 <, N$()*N%X$ -%($ P;%'C&)C$ 'C -N('D$BN%# :)6$;'()&)0 a! problem aspekta djela koji postaje kriterij za klasifikaciju (sadraj 1 forma!2 b! problem razdvajanja onih vrsta koje su klasificirane ili su se konstituirale na temelju istoznanih naela (pri emu se velika vanost pridaje poznavanju anrovske tradicije na koju se djelo nastavlja!2 c! istraivanje uzroka zbog kojih djela nastala u razliitim poetikama i konstituirana na razliitim naelima ipak posjeduju odre4ene strukturalne, stilske ili druge podudarnosti, L, P;%7&$:' -%(' P;%'*6($U5 'C P;'*65P) :)6$;'()&50 a! sinkronijsko prouavanje koje proizlazi iz pretpostavke da svaku knjievnu vrstu moemo promatrati kao univerzalnu kategoriju definiranu nekim odre4enim (stilskim, sadrajnim, strukturalnim ili dr,! obiljejem, 6akav se pristup knjievnoj vrsti oslanja na neko filozofsko shva3anje knjievnosti, a nedostatak mu je sadran u zapostavljanju injenice da je svako knjievno djelo pripadnik vrste u svome vremenu u kome uspostavlja ujedno i odnos prema nekom vladaju3em anrovskom sustavu2 b! dijakronijski pristup osobine djela sagledava u odnosu na konvencije vremena u kome djelo nastaje, te je stoga za njega karakteristian pojam knjievnog razvoja, svako djelo valja postaviti u sinkronijski presjek (kako bi se ustvrdila struktura njegovih neizmjenjivih dijelova!, a zatim ga promatrati u dijakroniji (potencijal da stvara kontinuitet! kontinuitet " proces stalnog stvaranja i mijenjanja obzora oba pristupa vana za definiranje i analizu svih komponenti djela (stilskih, formalnih, znaenjskih, estetikih! dihotomiju mogu3e savladati definiranjem !"i-ev!e vr#te (langue 1parole! P%*&($+'S)0 a! dobivanje modela sinkronijskim prouavanjem knjievne forme u razliitim razdobljima, to 3e doprinijeti podrobnijem prouavanju anrovskih sustava2 b! "ijakronijsko izgra4ivanje modela s obzirom na okolnost da se neke knjievne forme pojavljuju samo u nekim razdobljima ili ih, pak, samo u nekima moemo nazvati literarnima,

Prouavanje modela na navedenoj relaciji usko je povezano s pojmom anrovskog sustava$ terminom kojim definiramo sustav vrsta, podvrsta i anrova u jednoj epohi ili u okviru jedne poetike, Cada3a analize takova sustava je istraivanje naina na koji sustav oblikuje model, te odre4ivanje mjesta koje knjievna forma u okviru njega zauzima, tj, Znjegova realizacija u konkretnoj poetici,Z 3"udu%i da ne podra!umijeva jedino sinkronijski i dijakronijski pristup$ kro! koji se moe ra!vidjeti odnos pojedinanog djela spram modela knjievne vrste i rela#ija spram konteksta povijesnog ra!vitka vrste kojoj pripada po nekim konstantama to trans#endentiraju anrovski sistem u kojemu se djelo uspostavilo$ ve% omogu%uje i put 4nekoj op%enitijoj klasi(ika#iji anrovskog sistema4, (*labinac! "o"atne in-orma!ije koje sustav dodaje mo"elu moraju biti strukturno vane za djelo

P, Pavlii3 razlikuje0 impli!itne dodatne informacije (tj, one strukturno vane za djelo! i ekspli!itne dodatne informacije (vezane uz stilski aspekt djela! informacije, Impli#itne dodatne in(orma#ije . poetika podloga na koju se djelo oslanja, *ustav tu nudi samo neko vlastito shva3anje pojedine vrste (i manjih skupina unutar nje!, njezinog mjesta u knjievnosti i njezinih zada3a, ostavljaju3i otvorenima razne putove za njeno oblikovanje, Ekspli#itne se dodatne in(orma#ije ) odnose na stilski aspekt djela, 6u sustav djeluje ne samo na odnos prema modelu vrste, nego i na nain na koji taj odnos valja izraziti, kada se utvrde problemi, naela i uvjeti klasifikacije knjievnih djela valja obratiti panju na dva temeljna naina . vertikalni i horizontalni . pomo3u kojih je mogu3e klasificirati knjievna djela, &ertikalna klasi-ika!ija obuhva3a naela Zpo kojima se jedne forme smatraju viima, druge niima i u njih ukljuenima (ime moemo! prilino slobodno klasificirati knjievna djela iz razliitih epoha i svrstavati ih u skupine i podskupine, budu3i da ona u te razrede dospijevaju prije svega po svome odnosu prema nekom unaprijed zamiljenom modelu, po broju dodatnih informacija koje sadre i po znaenju tih informacija u njima, a ne po mjestu to im ga u pojedinanome periodu namjenjuje poetika koja za njih vai,Z u okviru naela subordinacije knjievnih formi vano je utvrditi vrsni model koji je u skupini nekih djela interpretiran i odrediti kakvo3u informacija koje ta skupina dodaje temeljnom modelu, broj dodatnih informacija, kao i njihova strukturna vanost znaajni su pokazatelji zbog ega se neka skupina djela moe, u odnosu na model, izdvojiti kao samostalna cjelina, +a bi neke dodatne informacije prikljuene temeljnom modelu mogle utjecati na mjesto djela u subordinaciji one moraju zadovoljavati odre4ene uvjete, :ogu, naime, djelovati na razini #adr-a"a ili mogu izazivati odre4ene promjene u Bor0al!o" strani djela, te je stoga nuno ispitati naine na koje one djeluju na jednom od navedenih planova, svaki anrovski sustav na neki nain interpretira model knjievne vrste, *ustav utjee na hijerarhizaciju knj, formi na L osnovna naina0 a! u prvom sluaju sustav modelu pridodaje informacije koje subordinaciju ine mogu3om, pri emu valja voditi brigu o injenici da knjievne forme mogu nastati na razliite naine jer utjecaj sustava na model moe biti dvojak0 " trajan (onaj koji se prenosi iz sustava u sustav, pa tako i sam poprima osobine svojevrsnog modela! " ali i takav u kome dodatne informacije koje sustav upu3uje modelu ostaju svojima samo jednog vremena, anrovskog sustava, te na druge sustave nemaju utjecaja2 b! knjievne forme ne ive neovisno jedna od druge, ve3 ine sustav koji se tijekom povijesti mijenja, >ijerarhija tih formi u svakom je sustavu drugaija i ovisi o poetikoj podlozi na koju se oslanja, ;azni pak sustavi pridaju toj hijerarhiji razliita znaenja koja Pavlii3 grupira u dvije temeljne orijentacije0 " u prvom se sluaju vrijednost knjievnih formi (neovisno o knjievnim mjerilima! odre4uje nekim op3enitim estetikim, filozofskim i drutvenim mjerilima, " u drugom sluaju hijerarhija usko vezana uz poetika naela odre4ene epohe,

osnovi cilj verti al!e la#iBi a+i"e " bavljenje odnosom forme prema temeljnom modelu (tj, njegovom transformacijom uvjetovanom povijesnim promjenama anrovskih sustava! .jelo koje nastaje kao pripadnik manje skupine slini' djela unutar vrste ne konstituira se samo u odnosu na tu manju skupinu$ nego i u odnosu na vrstu u #jelini (Pavlii3! .orizontalna klasi-ika!ija bavi se odnosom knjievnih formi prema vladaju3em sustavu, odnosno naelima na temelju kojih se knjievne forme me4usobno razlikuju unutar odre4enog anrovskog sustava, kao i naelima po kojima se pojedina knjievna djela svrstavaju u odre4ene razlikovne modele, mogu3a je pojava dvaju osnovnih problema0 a! prvi je problem identifikacija i tipologizacija u okviru kojih moramo razluiti prvu situaciju gdje se interpretacija modela vri sredstvima drugog modela, te drugu u kojoj se unutar teksta gubi iz vida prisutnost modela, ali tekst rauna na prisutnost modela u itateljevoj svijesti2 b! drugi se problem vee uz sredstva, tj, dodatne informacije koritene pri interpretaciji modela horizontalne klasifikacije, -ao i kod vertikalne klasifikacije i tu je vaan broj i strukturalna vanost dodatnih informacija, Pavlii3 posebno istie da je pri razlikovanju formi koje imaju gotovo isti stupanj modifikacije temeljnog modela potrebno identificirati formalne i sadrajne modifikacije, >orizontalna klasifikacija je usko vezana uz ispitivanje anrovskog sustava u kome se analizirana knjievna forma pojavljuje, te, neminovno, svoja prouavanja vee uz problem vertikalne klasifikacije, tj, uvijek podrazumijeva uspore4ivanje knjievnih epoha (ona pretpostavlja neku unaprijed dogovorenu periodizaciju!, termin ro" Pavlii3 definira na sljede3i nain0 Zpostoji, najprije, ona razina na kojoj se knjievnost u cjelini dijeli na najve3e mogu3e skupine po neemu slinih djela, bez obzira na to oslanja li se takva podjela na formalne, sadrajne, ili koje druge kriterije, ;adi se, dakle, o onom nivou klasifikacije na kojemu se knjievnost dijeli na epiku, liriku i dramatiku, na poeziju, prozu i dramu, ili kakve druge sline skupine,Z 6a je razina najop3enitija, a termin ro" kojim ju imenuje autor dri, u odnosu na vrsta ili oblik, prihvatljivijim (unato mnogim nedostacima! zbog njegove iroke rasprostranjenosti i uvrijeenosti, -N('D$BN$ B;*6$ . najop3enitije skupine koje su naje3e dalje djeljive, a u koje se ukljuuju knjievne forme poput romana, pripovijetke, komedije i slino, Pri njihovu definiranju vano je odrediti na koji su nain konstituirane, te pomo3u kojih elemenata moemo odrediti pripadnost odre4enog djela nekoj vrsti, %biljeje vrste je sadrano u injenici da svaka od vrsta uspostavlja odre4eni poetiki odnos prema drugim vrstama, te ponekad i rodovima2 u njima nije strogo konvencionalno odre4en niti jedan posebni aspekt, ve3 samo oni najop3enitiji, pa te vidove vrsta uvijek dijeli s drugim vrstama . tek injenica da se svi ti aspekti nalaze u specifinom i samo njima svojstvenom odnosu ini vrstu vrstom, svako se djelo ukljuuje u vrstu posredstvom nekog nieg oblika nema vrste u istome o"liku i nijedno djelo ne pripada samo vrsti5 skupine koje se imenuju na!ivom vrste pripadaju nioj skupini "e! pose"nog imena :anje skupine unutar knjievnih vrsta koje posjeduju vaan razlikovni sadrajni ili formalni aspekt. P%+B;*6$. Preduvjeti za identifikaciju ovog novog nivoa klasifikacije su sljede3i0 a!odre4ivanje dominantnog postupka po ijem prisustvu moemo uspostaviti razliku izme4u vrste i podvrste, +ominantni postupak jedinstven je i djeluje naje3e na sve ostale postupke karakteristine za datu podvrstu, a moe se ticati sadraja ili forme, teme ili naina njene obrade i sl, (dominantnim postupkom moe nazvati samo onaj postupak kroz koji su, bez obzira na injenicu da moe biti koriten i u drugim podvrstama, svi drugi postupci u datoj vrsti prelomljeni!2 b!obra3anje panje na injenicu da podvrste koje se formiraju oko sadrajne osi ili karakteristinog naina obrade moemo na3i u okrilju razliitih vrsta,

Ca posljednju razinu klasifikacije na kojoj se pojavljuje jo vie posebnih odre4enja, a model ostaje u drugom planu, te se stoga djela najotrije razlikuju od drugih skupina koristi termin D)N;, njima je konvencionalno odre4en sadraj i nain njegove obrade, te se stoga, sinkronijski gledano, oni naje3e vezuju uz pojedine sustave, 'z dijakronijske perspektive pak Zlako je povjerovati da su neki od oblika koje danas doivljavamo kao podvrste (dakle kao ve3e skupine! u anrovskome sustavu u kojemu su nastale zapravo bivale shva3ene kao anrovi, dakle kao takvi oblici kod kojih je bio konvencionaliziran i sadraj i nain njegove obrade,W model se u sistemu interpretira tako da je re!ultat te interpreta#ije (orma koja u okviru sistema vrijedi kao anr$ dakle kao (orma strogo konven#ionali!irana na svim nivoima, Tek naknadne modi(ika#ije tako s'va%enoga modela otvaraju ga prema drugim interpreta#ijama, Tek svijest o tradi#iji$ o 'istorijskom karakteru knjievni' (ormi$ ini da se one relativi!iraju i podvrgnu novim interpreta#ijama, (Pavlii3!